View
6
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
CoJbtc* i
R A T K O Z V R K O
GRGA ČVARAK
I B L I O T E K A V J E V E R I C A
UREDNIK ANA KULUSlĆ
Ilustrirao
B R A N K O V U J A N O V I Ć
RATKO ZVRKO
GRGA ČVARAK
NAGRADA »GRIGOR VITEZ« 1967. GODINE
Četvrto izdanje
I Z D A V A Č K O K N J I Ž A R S K O P O D U Z E Ć E
ili 1 a (1 o s tZ A G R E B 1 9 7 4
Štamparija »Vjesnik«, Zagreb — 1974.
U MOM KRAJU ZELENGAJU
•M '
G R G A Č V A R A K
D a upitaš bilo koga u mom kraju,Zelengaju:— Tko sve radi naopačke tko iz praćke gađa mačke, tko preskače preko zida, tko lastina gnijezda skida, tko kokoši za rep vuče,tko se s djecom stalno tuče, spreman da u svađi plane ko ugarak?
Odgovor će uvijek biti:— Grga Čvarak.
Al' da pitaš u mom kraju,Zelengaju:isto tako:— Tko je cijele noći skako da bolesnoj majci dade aspirine, limunade,i da pitaš isto tako tko je jako, jako plako zato što se Mila mala po koljenu ogrebala
7
kad je pala čak u jarak?
Odgovor će uvijek biti:— Grga Ćvarak.
Što je takav?Tko bi znao?Čas je dobar, čas je zao,čas bi svakom srce dao, a čas bi se s vukom klao, mršav, tanak ko suharak— Grga Čvarak.
S A T E L I T I
U dvorištu male škole, gdje miruju bukve gole, od ranog se jutra skita roj umjetnih satelita.
Zemaljska je za njih kugla prazna bačva iza ugla, oblijeću je po sto puta za nepunih pet minuta.
AT kad negdje iz prikrajka zvizne praćka đaka Raj ka, kad ko fijuk zle oluje kamenčići svud zazuje, tad zacvile sateliti:— Živ-živ, bjež’mo zlo će biti, nailazi odozgora prava kiša meteora!
A zatim se u tri grupe uvrh gole bukve skupe, zgrčeni ko suhi papci, tu šapuću: — Baš smo vrapci
9
R A S P O R E D S A T I
U Hongkongu i u Kongu, kraj Vltave i kraj Save svud se djeca, širom svijeta poslovima istim bave.
I na Krimu i u Rimu, u Omišu i u Nišu, svi u svoje škole idu svi zadaće školske pišu.
U Kašmiru i Alžiru, u Šangaju i Bomba ju, đacima što bolje uče ocjene se bolje daju.
Svuda, svuda širom svijeta, đačko znanje svud će sjati, doklegod se đaci drže rasporeda školskih sati.
10
M I R K O N A S A J M U
Kada opet u Zagrebu bude dječji sajam, tad paviljon jedan treba Mirku dat u najam.
I nadležne vlasti neka službeno zatraže da on djela svojih ruku na sajmu izlaže.
U Mirkovu paviljonu sto bi stvari bilo; jedna praćka podugačka i od vrapca krilo.
Tri prozora razbijena, hromi mačak Sava, i sestrine lutke Cice otkinuta glava.
Našla bi se tu i prazna boca marmelade:Mirko ju je ispraznio da mama ne znade.
11
Tu bi bile još i šare (užas ručnog rada),
što ih kradom kredom riše na zidove zgrada.
I bilo bi tu još knjiga i dječjih romana, zamrljanih, neurednih, istrgnutih strana.
Vidjeli bi ljudi, kad bi posjetili sajam, tko je tati nožić tajno uzeo »na zajam«
pa ga krije i ne smije tati da ga vrati, jer bi mogo »pozajmicu« preskupo da plati.
Te i tome slične stvari to bi bila zbirka.Svi bi ljudi navraćali da posjete Mirka.
A Mirko bi, željan da se izgubi iz vida, pobjegao, ii' propao u zemlju od stida.
12
N E D O V R Š E N A B A J K A
Sinoć kasno moli Seka svoju baku u prikrajku:— Draga bako, dobra bako, ispričaj mi neku bajku.
A baka se, ko i uvijek, malo nećka, malo smješka, pa se iglom za pletenje po tjemenu navlas češka
i počinje: — Bila jednom jedna divna dobra vila, imala je kosu zlatnu i prozirna plava krila.
— Što trebaju vili krila? — pita Seka nato baku— kad se danas može lako uvis dići na mlažnjaku?
— Ne prekidaj priču, Seko — mrmlja baka u svom uglu— ... imala je vila krila i čarobnu jednu kuglu.
13
Gledala je kroz tu kuglu širom svijeta svaki prizor — Seka nato: — Nije kugla nego valjda televizor!
Unučici sada bakaveć prijekorni pogled šalje:— Šuti, Seko! — kaže mrko, al’ nastavlja priču dalje:
— Jedne noći kroz tu kuglu dobra vila priče naše ugledala gdje po nebu vještica na metli jaše.
Opet Seka: — Ne na metli, nego valjda u raketi.Nije metla helikopter pa da na njoj netko leti.
Sad je baki svega dosta.Na Seku se strašno ljuti. Dalje bajku i ne priča, već zlovoljna mukom šuti.
Seki žao, pa sve baku poljupcima toplim tješi, a baka je srca meka i eno je, već se smiješi.
14
N E S R E T N I D O R U Č A K
Jutros rano za doručkom nepažljiva seka prolila je po stolnjaku punu čašu mlijeka.
Krivudala rijeka mlijeka, po svom čudnom putu, i sa stola, poput slapa, seki sve po skutu.
Da ste seku tada čuli negdje iz prikrajka alaj cike, alaj vriske, žalosna joj majka!
I vi biste zaplakali na toj sudbi krutoj, ovolika mrlja seki na haljini žutoj.
AT sad zalud plač i suze, zalud tužne riječi, nesreću je mogla seka ranije da spriječi.
15
Č A R O B N I P R O Z O R
Ko da ih je neka vila nježnom rukom lako takla, na prozoru tvog djetinjstva ružičasta sad su stakla.
Kroz taj prozor kada gledaš u doline, u visine, tada ti se sve daljine ko najljepše bajke čine.
Taj ti prozor dočarava sve što želi tvoja mašta, kroz taj prozor čitav svijet je raspjevana cvjetna bašta.
Ali ljeta kada minu, i djetinjstvo kada ode, sve se želje i svi snovi na ozbiljnu stvarnost svode.
Tog prozora nema više, al' duboko u svom biću ti ga nosiš, ti ga čuvaš kao dobru staru priču.
16
G O R K E T R E Š N J E
U dvorištu stoji trešnja a njezina svaka grana blista plodom, svijetli rodom, ko crveni list đerdana.
Brat i sestra iz susjedstva, neumorni trešnjoborci, među rodne grane sjeli, pa zobali kao čvorci.
Pune grane — to je carstvo za dva tako mala gosta, a njih dvoje jedu, jedu, čini im se nikad dosta.
Ali kad su najzad sašli s grana trešnje brat i sestra, trbusi im ponabrekli ko bubnjevi džez-orkestra.
Od bolova lica mršte, gegucaju kao patke, stenju: — Sad su trešnje gorke, a bile su tako slatke.
rko: Grga Cvarak 17
\
M A R K O V S T R A H
Poznam jednog malog đaka malog Marka s Okrugljaka, dobar momak, čast mu svaka, al’ se jako plaši mraka.
Kad ponekad već u noći sam u mračnu sobu kroči, on od straha bulji oči, u grlo mu srce skoči.
Kad je tiho — ni da pisne, kad zaškripi — oči stisne, kad miš šušne — Marko vrisne, kao da će sad da svisne.
Tada Marko istog maha, kako mu je narav plaha, ko bez glave, ko bez daha, strugne, šmugne — lud od straha.
Pa miševi, tavanaši, mali sitni tulumaši, tad likuju: — Naprijed naši, kad se netko i nas plaši!
18
P R I P R E M E Z A P U T N A M J E S E C
Netko reko maloj Ani:— doskora će doći dani, kad će moći u raketi čak na Mjesec da se leti.
Otad Ana stalno snuje da na Mjesec otputuje, pa ni časak mira nema, čitav dan se za put sprema.
Sjedi, šuti u svom kutku, pa u kovčeg slaže lutku, i gumenog Miku miša, i zeku od sivog pliša.
Još u kovčeg stavlja medu, slikovnice sve po redu, i kuverte s pismom stavlja, da se majci s puta javlja.
Susjedi je rekla, da će na put povest crno mače, i psa Švrću, svog mezimca, i žutoga kanarinca.
19
A ako joj majka dade, ponijet će i čokolade, džem od šljiva, pa bombone i kolača četvrt tone.
Sve je spremno. Sada seka kraj radija mirno čeka! Promaći joj zbilja neće vijest, kada se na put kreće.
A kad čuje takve vijesti, požurit će, da se smjesti u čudesnoj toj raketi i na Mjesec da odleti.
U Z B U N A N A Z E L E N G A J U
Kao da je puko grom, pa stvorio krš i lom, podigli su takvu graju svi vrapci u Zelengaju.
Došao i novinar:— U čemu je — pita — stvar? Što je danas među vama takva buka i galama?
A vrapci mu isti čas odgovore svi u glas:— Moraš i ti, druže, čuti zbog čega smo tako ljuti.
Danas mali Krešimir, lijenčina i vjetropir, cijeli dan se ovdje krio, jer u školi nije bio.
Zato odmah, kako znaš, u novine to da daš, nek' sva štampa zabilježi da od škole Krešo bježi.
21
Neka dozna odmah sad o tom Kreši čitav grad, nek' za loši primjer služi svakom, tko se s njime druži!
22
M A Ć U H I C A
U zelenom parku maćuhica bila, a došao leptir lepršavih krila, pa rekao nježno umiljatu cvijetu:— Maćuhice, ti si najljepša na svijetu!
Na te riječi ljupke maćuhica mila stidljivo i čedno u sjenu se skrila, latice je tamne prema zemlji svila, pa je tako skromna još i ljepša bila.
23
K R O K O D I L S K E S U Z E
Na obali plavog Nila na okupu jutros bila cijela četa krokodila.Najstariji od njih svjesno pogledao lijevo, desno, pa rekao vrlo bijesno:— Avaj, braćo, teška jada, stiglo pismo iznenada iz Zagreba bijelog grada.Javljaju nam izdaleka, da prekjučer mala seka nije htjela piti mlijeka!Krokodili kad to čuli, užasno se užasnuli.Vijest ih strašno rastužila, lica im se produžila, pa plakali krokodili, ovolike suze lili, toliko su tužni bili.Kad počeše suze teći, od tih suza, tako reći,Nil postao još i veći.
24
Porušio mnoge brane, razlio se na sve strane, i sve dalje, dalje ide, a iz vode piramide već se jedva, jedva vide.
Š T E D N A K N J I Ž I C A
Svaka knjiga više vrijedi kad je nova, sasvim nova, nego kada po njoj netko šara brojke, šare, slova.
Samo jedna — štedna knjiga vrijedi svakim danom više, što je duže, druže, imaš, sve se više u nju piše.
26
D A R K O I N D I J A N A C
Što je jučer bilo bruke . . . Al’ bolje da šutim, jer i danas, kad se sjetim, užasno se ljutim.
U školu je pošo Darko, al’ je pri tom fino, promašio put u školu, pa stigo u — kino.
Gledao je kauboje, i sav zanijet borbom, kao lasom iznad glave, mahao je torbom.
U filmu su Indijanci deblji kraj izvukli, pa kad su ih kauboji nemilice tukli, skakao je mali Darko, cičao u mraku;Vladao se tako, kako ne priliči đaku.
2 7
A kod kuće te večeri — u posij ednom činu — bješe burno, još burnije, negoli u kinu.
Nastala je strašna gužva, žestoki krkljanac: kauboj je bio — tata, Darko — Indijanac.
28
S M R T S L A V N O G M I Š A
U starome kazalištu stanovao mišić Micko: mjesto sira i slanine, kulise je samo gricko, i od tako loše hrane suh i mršav jako bio, al’ iz starog kazališta nikud otić nije htio.
Taj je mišić zbilja bio umjetnička duša prava i ko stanar kazališta gledao je zabadava sve predstave svakog dana, i od sreće sav je sjao, a sve glumce i pjevače po imenu već je znao.
Kad je tužne drame gledo uzdiso je poput mijeha, na predstavi komedije tresao se sav od smijeha, a operu kad je slušo i pjevanje sjetno, strasno, od silnog uzbuđenja cijukao i on glasno.
2 9
No, jednom je život Micku posto tup i jednostavan poželio mišić mladi da postane i on slavan, i da ljudi njemu, mišu, kao pravom slavnom biću iskazuju poštovanje, da mu plješću, da mu kliču,
I zato je jednog dana, kad je bila premijera, istrčao tako hitro, kao da ga mačak tjera i protrčo mišić Micko, pozornicom punom bljeska, a cijelo se kazalište potreslo od silna pljeska.
Od tog dana mišić Micko nit’ je jeo, nit’ je pio: od vlastite slave svoje opijen je jako bio.Sam je sebi govorio: »Konačno sam i ja slavan ni moj filmski rođak Miki po slavi mi nije ravan.«
Prolazio dan za danom, miš nit’ jeo, niti pio, o slavi je svojoj snio,
30
i sve manji, tanji bio. Jednog dana iza bine mrtav nađen mišić mladi. Umro, jadnik, al’ se ne zna da 1' od slave ii’ od gladi.
R A N K O V A Č I T A N K A
Kad je tata Ranku kupio čitanku, tad je knjiga ova bila sasvim nova.A sad, kad je vidiš, zbilja se zastidiš, koliko su strane ružno zamazane.
Tri lista, već žuta, posve istrgnuta, a na osmoj strani crnci nacrtani.
Onu pjesmu kratku o učenom patku već do sada prlja šest tintanih mrlja.
Kad tu knjigu vidiš zbilja se zastidiš, koliko je Ranko ružni zamazanko.
32
I Z G U B L J E N A L O P T A
Loptala se mala Mila, a loptica žuta odskočila, pa se skrila u grm pokraj puta.
Tražila je zalud seka loptu po šumarku, zagledala tamo-amo, pipala po jarku.
A kada se umorila, zaplakala seka, a suze joj niz obraze potekle ko rijeka.
U grmu se za to vrijeme zbile čudne stvari: skupili se oko lopte svi šumski stanari.
Svak ponešto o njoj veli, svak nešto nagađa, zbog žute je lopte skoro došlo i do svađa.
/rko: Grga C varak 33
Prvi čvorak sa svih strana stručno loptu njuška, pa govori važno: — To je jabuka ii’ kruška!
U tom času naišao leptir jedan mali:— Kakva kruška, ii' jabuka, šuti ne budali!
Ja bih mirno oba krila za okladu dao:Noćas kad je kiša lila to je mjesec pao!
— Mjesec? Glupost! — mrmlja pužić što nikad ne žuri— ja sam čuo da postoje leteći tanjuri.
A možda je ovo ovdje, pravo da se kaže, baš to čudo iz svemira, koje ljudi traže!
Mrav će na to: — Bolje šuti, da ne služiš ruglu, otkud tanjur koji leti, da sliči na kuglu?
34
Nego sad je, kažu, došlo hidrogensko doba, pa se bomba hidrogenska svakog časa proba.
Zato neka žutu kuglu nitko i ne dira, jer bi mogla, teško nama, još da eksplodira!
Na te riječi mudrog mrava, iskusnoga starca, nasta tajac. Ču se samo zujanje komarca.
I slijedećeg časa svi su pobjegli kud koji.A u grmu još i danas žuta lopta stoji.
35
V O D O S K O K
Hitra skoka, prije roka stiže zimski vjetar ljut i sa stabla na Zrinjevcu skinu zadnji listak žut.
A vodoskok što je ljetos uz raskošan sunčev sjaj rasipao bezbroj kapi, da osvježi čitav kraj,
stoji sada, tužan, hladan, tih i šutljiv svaki dan, ko da želi, da u miru0 proljeću sniva san.
Hej, sjeća se još i sada kad je ono Miro đak napravio pravog zmaja, što pod oblak leti čak.
A taj zmajić malog Mira bio jako, jako lijep: imao glavu od papira1 veoma dugi rep.
36
Al’ što vrijedi, kad je zmajić ipak bio jako glup, pa preletjet jednom htio vodoskoka bistar stup.
Vodoskok ga pogodio.To je bio zmaju kraj: pao pa se utopio malog Mira lijepi zmaj.
Ili kad su maćuhice, što su ljetos bile tu, kao vjerne susjedice i u dobru i u zlu
šaputale! — Vodoskoče, tako vam je prštav slap, a mi žedne. Molimo vas, poklon’te nam koju kap!
Tad vodoskok sa visine, ko zaštitnik lijep i jak, zasuo bi maćuhice, pomogo mu vjetrić lak, a nježne bi maćuhice — ko da ih je malo sram — tiho rekle: — Vodoskoče, baš ste dobri. Hvala vam!
Pa još kad bi svakoj travki rosnu krunu do na dar,
37
a Jasenki i Dubravki orosio lica žar, činio se samom sebi silan, moćan kao car, kom se divi na Zrinjevcu svako biće, svaka stvar.
Svega toga nema više.Sad je jesen. Pust je kraj. Umrle su maćuhice.Nema travki. Nesta zmaj.
Ni vodoskok zato više ne rasipa kapi roj, nego šuti i uzdiše i san divni sniva svoj.
Oko njega mrtvo lišće po stazama plete sag.Već je jesen na izmaku. Zima stiže pred naš prag.
38
M O J A B A K A
Ako sretneš moju baku na ulici ii' sokaku ti joj priđi srca laka, kao da je tvoja baka.
Pomozi joj, mali druže, jer je noge slabo služe, a i oči teško vide, pa mi baka sporo ide.
Kroz roj kola i auta prevedi je preko puta, da u vrevi bučnog grada moja baka ne nastrada.
Prepoznat ćeš moju baku i po hodu, i koraku, i po bijeloj, sijedoj kosi, i po štapu; što ga nosi.
A kad baka dođe kući, sretno će joj srce tući, o tebi će — sva u sreći — mnogo lijepa meni reći.
39
K R K A I T E K S A S
Kad pitaju Ranka, đaka lika mrka:— Hajde, reci, Ranko, znaš li, što je Krka? — onda Ranko muca, češuć se po glavi:— Krka . . . ovaj ... to je to je . . . grad na Savi!
A Krka je rijeka, grad uopće nije, pa zato se Ranku čitav razred smije, a on sitan, jadan, malen kao buha, pocrveni tada sve do vrška uha.
Ali zato Ranko mnogo manje muca kad kažu: — Pokaži, kauboj kad puca, kako vješto cilja, kako lasom maše, kako divlje konje po Teksasu jaše?
40
E, onda je Ranko sasvim drugo biće po podu se valja, onda skače, viče, ko da bi odjednom sve pokazat htio, ko da je sve dosad u Teksasu bio.
Al’ takvo mu znanje baš na ponos nije.I tada se Ranku čitav razred smije, jer u glavi Ranko ima silnu zbrku: on znade za Teksas, a ne zna za — Krku!
41
PAS IZ Č I T A N K E
Što je zbilja, a što nije, to se zasad malo zna, tek Janko je u čitanci nacrtao jednog psa.
Valja priznat, pas je stvarno ružan kao ružni san, a na lijevo oko ćorav ko gusarski kapetan.
Možda nikad nitko ne bi zapazio zlo u tom, da pas nije u čitanci napravio strašan lom, al' kako se rogušio, tri je lista probušio, jednu stranu rasparao, sve bojicom išarao.
(To su, bome, stvari zle, al’ to ipak nije sve.)
Iz čitanke iskočio, u kavu se umočio, žuta jaja malo jeo,
42
pa u teku zatim sjeo, te je teka od računa i sad žutih mrlja puna.
Kad je sve to učinio iz prkosa malom Janku, pas gusar je jednostavno opet ušo u čitanku, pa je lijepo, ko na prijesto, zasjeo na staro mjesto.
Sad se pravi ko da drijema i ni o čem pojma nema, ne čuješ mu dah ni glas . . .
Zbilja, jako čudan pas!
43
M U D R I O D G O V O R
— Što ćeš, kćeri, da ti kupim? — pita mama malu Lađu.— Da li želiš kolač neki, ili možda čokoladu?
— Ja bih, ja bih — rekla Lađa, pa zbunjeno načas stala;da li jedno ili drugo odgovorit nije znala.
Najzad joj se blage oči ispuniše tračkom nade:— Mama, ja bih kolač htjela, al’ kolač od — čokolade.
44
N E T K O P O D K I Š O B R A N O M
Kiša lijeva ko iz kabla, ulicama nigdje svjetla, svak se skrio, a po cesti, tek kišobran jedan seta.
— Kuc, kuc — kiša kucka, lupka,0 kišobran, hladnim dlanom:— ima 1’ koga, molim lijepo, pod tim crnim kišobranom?
— Ima, ima — odgovara glasić jedan, prepun strave, a prvi put danas šetams kišobranom iznad glave.
— Tko si, što si? — kiša pita1 sve jače, jače pada.— Tatina sam, mamina sam, a zovem se mala Nada.
— Pokaži se — kiša veli,— što bar nosić ne proviriš?— Strah me, kišo, okisnut ću, pa te molim da se smiriš.
45
I zaista, na tu molbu kiša poče padat tiše, a kad prođe pola sata nije više bilo kiše.
46
M R L J A N A N O S U
Crvena je kapica Ljiljani na glavi, ispod lijepe kapice uvojci su plavi.
Ispod plave košiće, kuštrave i bujne, lijepe modre očice i usnice rujne.
Sa usana rumenih vedri smiješak zari, a okrugle obraze rumen zdravlja žari.
I ta lijepa Ljiljana gradom danas seta, al' ljepoti njezinoj ipak nešto smeta:
Točno na vrh nosića — a da i ne znade — vidi joj se mrljica, trag od čokolade.
47
Pa kad hoda ulicom ponosite ćudi, sve se za njom okreću nepoznati ljudi.
Ne gledaju kapicu, ni oči, ni kosu, ni rumene obraze, već — mrlju na nosu.
48
M I Ć I N A J E D I N I C A
Na desetoj strani teke Miče pučkoškolca stoji jedna jedinica, duga poput kolca.
Mršava je, jako tanka, crvena je cijela, a na vrhu oštra kao indijanska strijela.
Pa se čini da ta strijela gađa — s punim pravom — u račune, što joj stoje prkosno nad glavom.
A vi, mali čitaoci, ocijenite lično, je 1’ to račun jednog đaka, ii’ računu slično!
rko: Grga Cvarak 49
S E K A I B R A C O
Kad ponudi majka seki malo mlijeka;— Ja ne volim mlijeko odgovara seka.
Kad joj juhu nudi, i tada se srdi:— Nije dobra juha — tvrdoglavo tvrdi.
Zbog toga je seka blijeda kao kreda, tanka kao glista, tužna kao bijeda.
A njen mlađi braco, junačina muška, jak je ko atleta, zdrav je kao puška.
Obrazi mu rujni pucaju od žara, jer nad jelom on se nikad ne pretvara.
50
Ma što god mu dadu, on je uvijek isti;Sve do zadnje mrve ko mećava slisti.
51
M A Č A K I A B E C E D A
Na um Tomi pala jutros jedna čudna misao:Na tablici abecedu pisaljkom ispisao.
I cijelo se poslijepodne jako, jako mučio, da bi svoga žutog mačka čitanju naučio.
— A-B-C-D — stoput Tomo abecedu redao, al' je mačak ravnodušno u tablicu gledao.
Od čitave abecede nije ništa shvatio, ali da bi Tomi muke jednostavno skratio,
jezikom je kao spužvom tablicu očistio i čitavu abecedu ko salatu slistio.
52
L A H O R U G R A N J U
U granju je lahor žuborio:— Uh, da su mi krila vilovita i da mi je snaga silovita,sto bih čuda junačan stvorio.
Hrastove bih stare savijao, iz korijenja drveće čupao,0 bregove njime bih lupao1 klancima strašno zavijao!
AF se javlja sjenica iz granja:— Okani se, vjetre, ludovanja, budi skroman, nikom ne prkosi.
Tu u granju ljuljuškaj slavuje, dok im pjesme radosnice bruje, pa te pjesme po dubravi nosi.
53
O G L A S I I P R O G L A S I
GNIJEZDO NA GRIČU
Vrapcu, vrani, čavki, ii' kom drugom ptiću, iznajmljujem gnijezdo u tornju na Griču.
Gnijezdo je s vidikom, udobno ko vila, slobodno će biti do konca aprila.
Vrabac, vrana, čavka, ili ptica druga, nek’ mi stan pričuva dok se vratim s juga.
Putnica lasta, niskoga rasta što zimsku vilu ima na Nilu.
54
OSTAVLJENA TORBA
Junak što je jučer pobjegao s kruške, da ga ne bi stiglo ni zrno iz puške, u zadnjem je času izbjegao borbu ali je pod kruškom ostavio torbu.
Nek’ se meni javi da mu torbu vratim; ležarinu za nju neću da naplatim.Bit će samo malo diskusije muške
Teškošakić Mlatko,vlasnik ove kruške.
55
OKRADENI PJESNIK
nestala su prošlog petka iz zadaće moje đačke sva velika slova redom svi zarezi i sve točke ako ih je netko ukro nek' ih natrag vrati smjesta i pošteno nek ih stavi na njihova prava mjestatoliko zasad i to je sve
jurica pjesnik iz drugog be
MATEMATIČARI, POZOR!
Pet iz računa, najljepšu brojku, tražim za jednu mršavu dvojku.Ja dajem dvojku, a uz nju ide gumena lopta i praćka priđe.Ponude, dok se ne dozna tko sam, slati na šifru:
»Pet plus dva — osam«
56
POZIV NA IZLOŽBU
Tko umjetnost pravu voli i slikarstvo zadnjeg krika, neka dođe, kad god želi, na izložbu mojih slika.
Remek-djela mojih ruku nadohvat su skoro svima, zidovi su u mom kraju išarani samo njima.
Ulazninu ne zahtijevam, jer honorar za te stvari platit će mi kada-tada kućni savjet i stanari.
A obračun kada bude, slutim: sve će da se puši, jer me nešto ovih dana mnogo svrbe tur i uši.
Perica »Zrika«, mamina dika, autor slika širom Vrbika.
57
VELIKI TRANSPORT
U naš grad su jučer stigla sto trideset pet vagona, trista šesnaest aviona, dvjesta deset kamiona, a u njima, a u svima,ništa drugo do bombona.
Gdje ćemo i kako ćemo da smjestimo sve vagone, da smjestimo avione, da smjestimo kamione?
Gdje ćemo i kako ćemo?
Za bombone — lako ćemo!
58
GUTAČ VATRE
Ocjene su moje takve — da se smatra da mi se kod kuće sprema grdna vatra.
Zato nek’ se javi as cirkuske šatre,Sali Ben Bengali, slavni gutač vatre. Unaprijed hvala.
Dvojković Zvone, što rado guta samo bombone.
59
Č V O R A K
U jesen se požalio čvorak:
— Život mi je jako, jako gorak; zato sada u voćnjaku radim, da bar voćem gorki život sladim!
63
DVA P J E V A Č A
Svađali se muha i komarac,tko je od njih pjevač boljeg sluha:— Ja sam bolji! — zujao komarac,— Ja sam bolja! — hvalila se muha.
Dva ih žapca slušala u travi, pa im vele: — Zapjevajte samo, da čujemo, tko je pjevač pravi pa ocjenu stručno da vam damo.
I zabruja pjesma istim časom: zuj komarca sjetno srce dira, a muha mu, malo dubljim glasom, još sjetnijom pjesmom konkurira.
Vele žapci: — Daleko ste tamo, pa se pjesma vrlo slabo čuje, pristupite malo bliže amo, da jasnije zvuci pjesme bruje!
64
— Hajdmo bliže — govori komarac,— Hajdmo bliže — prihvatila muha, pa sve tako prilaze polako, spustili se žapcima do uha.
Tada, tugo, dva žapca, dva starca, poskočiše ko dva risa ljuta, jedan muhu, a drugi komarca, progutaše od jednoga puta.
Pogiboše komarac i muha.Siti žapci govore u travi:— Imali su dosta dobra sluha, ali malo pameti u glavi.
vrko: Grga Čvarak
Z A Š T O K O S I M A Ž U T I K L J U N
Kaže kosu vrabac siv:— Zdravo, druže, živ, živ, živ, jesi T bolan, ii' si ljut,kad kljun imaš tako žut?
— Zdrav sam, vrapče, kao dren, ali ljut sam kao hren,jer Dubravko svaki čas svojom praćkom gađa nas.
A jutros me praćkom tompogodio kao grom,ii' ko udes neki slijep,— da oprostiš — baš u rep.
E, zato sam srdžbe pun, zato mi je žut i kljun. —A vrabac će: — Ovaj put imaš pravo da si ljut!
66
KAD SU L A S T E O D L A Z I L E
Kad su laste odlazile potočiću dah je stao, jorgovan je suzom žutom za lastama zaplakao.
Nad šumom se magle vile, na cesti je vjetar meo; zec od tuge cijelog dana nije ništa, ništa jeo.
Gavranu se od žalosti (ii* od zime) treslo krilo ... Kad su laste odlazile sve je, sve je tužno bilo.
67
V R A B A C M O R E P L O V A C
Gledo Braco s mosta u valove Save, a vjetar mu kapu odnio sa glave.
Nije stigo Braco niti da se snađe, a kapa niz rijeku ode poput lađe.
Putovala kapa nekoliko milja, išla tamo-amo niz rijeku bez cilja.
Ugledo je vrabac sa vrbovih grana:— Eno — veli — lađe, nema kapetana.
A ja sada imam zbilja divnu zgodu da kapetan budem na malome brodu.
68
I u kapu sjeo vrabac — mornar sivi, plovi lijepo rijekom, sam se sebi divi.
Motri lijevo, desno, dim iz lule vuče, pazi da se kapa negdje ne nasuče.
*
Te večeri Braci nije bilo lako: do kasno u noći za kapom je plako.
Ni slutio nije žalosni osnovac da u kapi plovi vrabac — moreplovac.
A od toga dana dosad, djeco draga, Braco kape nema, a vrapcu ni traga.
Otišo je nekud na čudesnoj lađi.Gdje je? Tko to znade? Idi — pa ga nađi!
69
T R G O V A C M E D O
Šumom ide medvjed star, nosi kruške na pazar, al' strahuje medo stari, da se roba ne pokvari.
Pa čim prođe korak, dva, zbunjen, zdvojan stati zna, kako stane, svakog puta robu kuša, kruške guta.
I čudna se zgodi stvar: Kad je stigo na pazar već je bio prazan koš; ne zaradi niti groš.
G O R O P A D N I P U Ž
Kod kupusa ispod lista susreli se puž i glista, pa puž ljutit glisti veli:— S puta mi se, glisto, seli!
Jer zubima ako škljocnem, i ako te rogom bocnem, odletjet ćeš, ko raketa, čak na drugi dio svijeta!
A glista će: — Čemu prijetnje? Ne smetaj me usred šetnje, jer rogovi tvoji meki nisu za me bauk neki.
I komarac kad te dirne, ti postaješ ćudi mirne, pa rogove tad uvučeš nemaš snage da se tučeš!
Na te riječi pužić mali presta da se snagom hvali i da gordo glavu diže, već posramljen dalje gmiže.
71
V R A P C I B E S K U Ć N I C I
Sa krova se vrapci digli, pa u staju ravno stigli, da se tuže vrancu, svome starom znancu:
— Na pragu smo zimskih dana, a nemamo svoga stana;gdje da se prezimi?U staju nas primi!
— Zašto ne bih — vranac kaže— s vama će mi biti draže, izvolite samo,doselite amo.
O, kako su sretno prošli, u stajicu kad su došli.Priznali su časno:— Ovdje nam je krasno!
Hvalili se s punim pravom:— Sad imamo krov nad glavom. Pili su i jelikoliko su htjeli.
72
Čas iz vedra vode gucnu, iz zobnice zobi kljucnu, i u tom pogledu sve bješe u redu.
Al' sinoć uvečer kasno svađali se vrapci glasno, u staji se tukli, za repove vukli.
Kad nastade taj krkljanac, naljuti se stari vranac, pa jato dživdžana istjera iz stana.
Sad ih često možeš sresti: drhte, zebu svud po cesti i svakom se tuže:— Loše nam je, druže.
Na pragu smo zimskih dana, a nemamo svoga stana.Gdje da se prezimi?Tko će da nas primi?
73
P O S L J E D N J A C I K L A M A
Ko umorna sirotica, kao tuga sama, venula je usred šume posljednja ciklama.
Pa je rekla ivančici, susjedi u travi:— Ja umirem, a ti svima poznatima javi.
Pozdravi mi bubamaru i cvrčka svirača, i pčelicu brundalicu, i puža golaća.
I reci im riječ-dvije, nešto lijepo za me, nek’ se uvijek rado sjete posljednje ciklame.
A dođe li seka Ljilja, da me ovdje traži,»Vratit će se u proljeće!« tako seki kaži.
74
C I R K U S
Na praznom polju na kraju grada čudesan dvor se prekonoć digo, ko gordi labud bijeli se sada razapet šator. Cirkus je stigo.
Uvečer čut ćeš — prođeš li tuda — da bubanj bubnja i trube buče: to cirkus nudi tisuću čuda i čudan šum te unutra vuče.
Uzbuđen gledaš konjiće male kroz obruč kako nemirno skaču, ii' klaune, koji zbijaju šale, pa ii’ se smiju, ii’ tobož, plaču.
Čovjeka gledaš, što vatru guta, pa dok se čudiš, kako to radi, opet te zbuni: ovoga puta iz prazne kape kuniće vadi.
Diviš se zatim snažnom atleti, žongleru s loptom, dok igra vješto, vježbaču, dok na trapezu leti, svaki ti od njih pokaže nešto.
75 *
Kad najzad program čitav preteče,i •____ i_____ a * ----------- 1_----- -— — • -, -----
Festivala nema više, sve je pusto iza česme, tamo samo mačak čuči, al' se s hrasta čuju pjesme.
To su vrapci-festivalci na najviše grane sjeli, pa pjevaju sa nje mačku:— Bolje da se nismo sreli.
Š U M S K I U R A R
U šumi se svaku večer čuje čudni zvuk: točno vrijeme objavljuje šumski urar — ćuk.
On glasanjem svojim javlja da je došo sat, u ležaje svak da krene, jer već treba spat.
Ali sinoć, avaj tugo, ne javlja se ćuk; večer prošla, ponoć došla,a još uvijek muk.
— Što je s ćukom? — brižno pita čitav šumski puk, a odgovor daje sova kroz zloslutni huk:
Veli sova: — Šumski svijete, zlo je za sve nas, urar ćuk se prehladio, promuko mu glas.
79
Pa u kući sada leži, jadni majčin sin, pije čaj od kamilice, guta aspirin.
Ozdravit će, ja se nadam, za dan ili dva, a u poslu dotad ću ga zamijeniti ja!
P O Z I V U D V O R A C
— Drugarice zlatnih krila — stari pauk muhi tepa— da li ti se sviđa, draga, ova moja kuća lijepa?
Sam sam ovaj dvorac svio, koncima ga svile tkao, da bih tebe, muho mala, u svoj dvorac danas zvao.
Dođi, priđi, drugo draga, što zbunjeno ,tako stojiš, kao da si plaha jako, kao da se nečeg bojiš.
Ne plaši se, priđi bliže ne oklijevaj i ne strepi, i tebi će u mom dvorcu dani biti jako lijepi.
— Na pozivu lijepa hvala — veli muha izdaleka— al’ u dvorac kad bih došla, kraj bi bio moga vijeka.
vrko: Grga Cvarak 81
To je rekla i — utekla. Uzdahnuo pauk jadan:— Zalud nježnost, zalud pažnja, ostao sam opet gladan.
82
ZEC I PUŽ
Zec susreo puža kraj puta u travi:— Spor si, druže puže, ljenjivac si pravi.
Ja trčim ko vjetar, možda još i bolje -— i jurnuo zeko niz zeleno polje.
A nesretnom pužu jadi srce stisli, ostao u travi, pa rastužen misli:
— Da zec svoju kuću na leđima drži, milio bi sa mnom,ne bi bio brži.
83
P I S M O S P L A N I N E
Piše Čedo pismo medi, cijelu jednu stranicu:— Dođi, medo, i pojedi moju tetu Danicu.
Osveti me, što me jučer u koritu kupala, a kad sam se opirao, još me i nalupala.
Odgovara medo pismom, dugim kao dugi dan, na adresu: Čedo Musić, prljav, musav mališan.
I u pismu kaže: — Čedo, ako siđem sa planine poštenja mi, pojest ću te ko komadić slanine.
Pa da znadeš ubuduće pristojnosti granicu, da se nikad ne potužiš na tetiću Danicu.
84
I sam da se uvijek pereš! Eto, tako ovaj put,Sada pismo završavam, jer sam strašno, strašno ljut.
Kad primio Čedo pismo, najednom je posto žut. Pobjegao, pa se skrio u najtiši kućni kut.
Sad odonud, kao pužić iz malene kućice, moli: — Teta, daj mi vode da operem ručice.
85
N O G O M E T
Pita vrabac crnog kosa u njegovu gnijezdu:— Navijaš li za »Dinamo« ii’ »Crvenu zvezdu«?
Ii’ si možda »hajdukovac« sa jadranskih strana, ili ti je najmilija momčad »Partizana«?
A kos na to sivom vrapcu skromno odgovara:— Nogomet me ne zanima, nemam za to dara.
Samo pjesma radosnica u srce me dira. —I kos tada zaćurlika ko frula pastira.
Orila se divna pjesma, širila se lugom, čas je srećom odzvanjala, čas brujala tugom,
86
pa je najzad vrabac reko, tronut od blaženstva:— Ljepša pjesma od čitavog proljetnog prvenstva.
87
V J E R N I J E L E N
Po modrom svodu, po nebeskoj stazi Putuje svu noć i dan ovaj cijeli Veseli putnik — jedan oblak bijeli.Al’ načas zasta, kad jelena spazi!
— Stigla je jesen sumorna i duga,Nit’ cvijeće cvjeta, niti trava raste,A već su davno hitrokrile laste Otišle žurno put toploga juga.
Zar nećeš i ti, jelene, za njima?Ovdje će za te biti teški dani:Studen će biti ista ko i lani I glađu će te darovati zima!
A jelen reče: — Zime se ne bojim; Zašto da lutam svijetom kojekuda? Ovdje je, druže, moja rodna gruda I njoj sam vjeran s drugovima svojim!
Tad čudna radost orosi mu oko,Svud oko njega zadnje lišće žuti.. . Odlazi oblak ... Stari jelen šuti I gordu glavu podiže visoko.
88
P I S M O L A S T A V I C I
Procvjetala trešnja rana, pa radosna grane njiše, a u krošnji jorgovana vrabac Žika pismo piše:
— Drugarice lastavice — vrabac lasti na jug javlja— evo, sjedoh da ti pišem da sam živ i dobra zdravlja.
Ovdje zime nema više, već proljetno sunce blista, ranim cvijećem gaj miriše, a i lipa stara lista.
Kada primiš pismo moje, ne razmišljaj i ne pitaj, brzo spremi stvari svoje, pa ovamo k nama hitaj.
U susret ću tebi poći do potoka i vrbika zato javi, kad ćeš doći, pozdravlja te Živić Žika.
89
N E Z V A N I G O S T
Moli lija u gorici šarenog djetlića:— Siđi, braco, u naselje, do druga pjetlića!
Upitaj ga mjesto mene za junačko zdravlje, i reci mu da u srijedu slavim pravo slavlje.
Pozovi ga, zakuni ga u junačko krilo, da u goste i on dođe, milo bi mi bilo!
Ode djetlić, pa se vrati:— Što je? — lija pita.— Nisam našo kokotića po selu se skita.
Al’ me Rundov zato sreo, pa me vrlo živo za adresu tvoju, lijo, stalno zapitkivo.
90
Rekao sam: »Šuplja duplja u devetom redu.«Zvao sam ga neka dođe na slavlje u srijedu.
Značajno se Rundov stari pri tom oblizivo; on će doći mjesto pijetla, ne bilo ti krivo!
A lisica kad je čula za takvoga gosta, bilo joj je i proslave i pjetlića dosta,
pa je brzo, tako reći još istoga dana odmaglila kao strijela iz staroga stana.
LJETNI DANI
A
B R Z I V L A K S M O R A
S mora juri brzi vlak, sve stenje i huče, u punim vagonima trista djece vuče.
Kad pogledaš putnike (sve te prođu trnci): sva su djeca, časti mi crna kao Crnci.
Pa dok tako brzi vlak kao strijela hita, ukraj pruge zečić mlad strojovođu pita:
— Stani malo, draškane, na razgovor svrni:Reci, što su putnici tako jako crni?
%
Strojovođa zečiću veli odozgora:— Svi su crni, vjeruj mi, od sunca i mora.
— A što žuriš? — pita zec i ušima striže.— Školski dani, zekane, već se naglo bliže.
A u školi čekaju knjige i zadaci, pa se žurim, druškane, da ne kasne đaci!
96
N E S R E Ć A N A Z R I N J E V C U
Javljam da se zabilježi u dva, u tri retka o nesreći na Zrinjevcu pretprošloga petka.
Baš nekako oko podne pod bukvom u travi na napornom poslu bili neumorni mravi.
Postrojeni kao vojska u uzornom redu, nosili su mali mravi slamku kao gredu.
Gledala je mala Neda mrave kako vuku, kad najednom, sladoled joj ispade iz ruku.
Tu počinje katastrofa, priča puna strave: sladoled je kao bomba pao među mrave.
Ivrko: Grga Cvarak 97
I što dalje da vam pričam, slutite i sami: odjednom se mravi našli u ledenoj tami.
Jedva su se kako-tako iz leda izvukli, od hladnoće skoro svi su žestoko promukli.
Zbog upale pluća neki i sad teško dišu, svi zajedno neprestano gromoglasno kišu.
A jednom se zadnje noge i sad teško vuku: zbog hladnoće dobio je reumu u kuku.
Pa se sad na suncu prži ko praščić na ražnju i žestoko kritizira Nedinu nepažnju.
98
N O G O M E T U R A Z R E D U
N a odmoru u razredu danas vlada strašna gužva: nogomet se burno igra za loptu im služi spužva.
Đaci skaču, vrište, viču, ne znaš, brate, tko je gori, kad udari o zid spužva, na zidu se mrlja stvori.
A gol svaki koji padne još im veći polet budi, tek jedino suca nema utakmicu da im sudi.
AT učitelj kada dođe, bit će jako loše ćudi; kada spužvu i zid vidi, on će njima sam da sudi.
Učitelj će tada svima takve kazne da odsvira, pa će biti nakon toga barem deset dana mira.
99
L J E T N A K I Š A
Poslije mnogih sparnih dana ljetna kiša opet pljušti, a pod pljuskom razuzdanim veselije lišće šušti.
— Neka lije! — u vrtu su odahnule krizanteme.— Neka pljušti! — lipa veli— bilo joj je već i vrijeme.
Svi se kiši radovali, svak je na nju željno čeko, a vrabac je maksimirski tom prilikom mudro reko:
— Dobro da je kiša pala, da opere Mirka Čkalja, malog ružnog zamazanka, u prašini što se valja.
100
TRI B R O D A
Tri su broda za put spremna, sva tri bijela kao sedra.Dva su broda sa dimnjakom, samo treći ima jedra.
Ta tri broda, te tri bajke, tri velike nade nove, spremaju se da u zoru na daleki put zaplove.
Jedan brod će žurno poći tokom rijeke vječno žive; putovat će čas po suncu, čas kroz magle tmurno sive.
Stat će negdje u vrbiku, gdje je noću tiha voda, a djeca će sutra reći:»Ima li negdje ljepšeg broda!?«
Drugi brod će poći morem na plovidbu jako dugu.Na pučinu kad izađe, okrenut će prema jugu.
101
Putovat će, pa će stići kad predveče sunce trne, u daleku luku neku, gdje su ljudi kože crne.
A kad prođe sedam dana, bijeli brod će sidro dići; pun kokosa i banana on će sretno natrag stići.
Bit će smijeha, bit će vriske, od sreće će lica sjati.Svakom, svakom mališanu kapetan će poklon dati.
Treći brodić, na kom jedra leptirovu krilu sliče, isplovit će, otići će u beskrajno carstvo priče.
Kad se otud sretno vrati, kad izvrši svoj zadatak, na njemu će biti Kekec,Alisa i Pajo Patak.
Tri su broda za put spremna, sva tri bijela kao sedra.Dva su broda sa dimnjakom, samo treći ima jedra.
102
Ta tri broda od papira na tvom stolu sada stoje, al’ u stvari sva tri plove valovima mašte tvoje.
\V\\\
M A K O V I I V L A K O V I
Pitaju se pokraj pruge zaljuljani makovi:— Kuda jure, kuda žure zahuktali vlakovi?Imaju li i tračnice neke svoje granice?Da 1' je ikad igdje itko brojao sve stanice?
Makovi pokraj pruge protežu vratove duge i gledaju za vlakom, dok dim leprša zrakom.
Što će maku, veseljaku, vlak, pruge i postaje?On tu živi u svom polju, tu do kraja ostaje.Vlak odlazi. On prelazi postaje i granice; mak iz polja vidi samo zgradu prve stanice.
Pa ipak, uvijek makovi kad god protutnje vlakovi, zadrhte pokraj pruge,
104
protegnu vratove duge i gledaju za vlakom, dok dim leprša zrakom.
N O V O S T I S J A D R A N A
S mora jučer stigla lasta i susrela vrapca stara; sad u sjeni jednog hrasta vrabac s lastom razgovara:
— Poštenja ti, pričaj lasto, što na moru novog ima, što nam tamo rade đaci,da 1’ si možda bila s njima?
Umorna se lasta smješka, na najnižu granu sjeda, pod krilo se kljunom češka i polako pripovijeda:
— Doista je tamo krasno: divno more — radost ljetna, iznad mora sunce jasno,a u moru djeca sretna.
Smijeh i cika tamo bruje, plamti sunce, cvate zdravlje, odasvud se pjesma čuje, a kupanje — to je slavlje.
106
Hej, da vidiš malog Zlatka, u vodi se sjajno drži, pliva spretno kao patka, od svake je ribe brži.
Svi se smiju s malom Vesnom, kad nad vodom stisne oči, nos začepi rukom desnom i na noge s daske skoči.
II’ kad djecu ribar Šime u barčicu svoju zove, pa da vidiš kako s njime po pučini mirno plove.
Sluša vrabac sa drveta i značajno glavom klima, pa govori: — Zbilja, šteta, što ne mogu i ja s njima.
Al’ neka ih, nek’ na moru uživaju sretne sate, još će bolje učit školu, kad se čili kući vrate.
D U G A
Š A L A U S R P N J U
Tih ko dašak, lak ko prašak, nježan ko maslačak, na vedrom se nebu pleo maleni oblačak.
Na krilima nevidljivim vjetra, dragog druga, letio je tamo-amo ko ptić iznad luga.
I s visine doviknuo cvrčku ispod stabla:— Čuvaj me se, zalit ću te kišom ko iz kabla.
A cvijet jedan, jako žedan, reko: — Ne oklijevaj; sve kablove, što ih imaš, na mene izlijevaj.
Napoji me, reći ću ti trista puta »Hvala«. —
G R O M I Z V E D R A N E B A
Mj esec s neba srebro roni, a pod hrastom pjesma zvoni, jer vesela cvrčka tri tu pjevaju: »Zri, zri, zri...«
Dok se šumom pjesma širi, u granama vjetrić piri, te polako pir-pir-pir, i otkinu s hrasta žir.
Među cvrčke žir kad pade, nasta strka, dah im stade, zakukaše snagom svom;— Bjež’mo, braćo! To je grom!
Pobjegli su hitri, čili, u travu se jadni skrili, pa tu drhte kao prut ne možeš im glasa čut.
Iz trave im glave vire, spram zvjezdana neba žmire, i čude se čudu tom:— Otkud s vedra neba grom?
111
ZEC I V J E V E R I C A
Vjeverici kusat zeko neki dan pod bukvom reko: — Da je meni takav rep, ko sunce bih bio lijep!
Vjeverica ko u šali zecu veli: — Ne budali!Za poso se brini svoj, a ne diraj repić moj.
Svak ponešto lijepo ima. čim prednjači pred drugima. Duge uši tvoj su dar, a rep dugi — moja stvar!
N O G O M E T U B A R I
U bari je odigrana nogometna utakmica igrali su žapci protiv komaraca i mušica.
Igrao se novi sistem pucalo se preko krila i cijela je utakmica u burnome tempu bila.
Ali kad je igra bila na vrhuncu sportskog žara, i komarči kadTsu došli u napadu do vratara,
žabac-bek, u silnu strahu da gol neki ne bi pao protivničkog centarfora jednostavno — progutao.
Tko: Grga čvarak 113
TRI V A L A
Tri malena hitra vala, tri plesača morskog bala, ko tri daška maestrala, do obale dolutala.
Prvi val je na žal pao, prvi val je okupao jednog mrava zabadava.Drugi val je brži bio, drugi val je poljubio kljunić laste srebrnaste.Treći val je zbunjen stao kad je naglo ugledao kako Zlatko vrišti, plače, po obali bijesno skače, kako svakog šakom lupa tko mu kaže da se kupa.Treći je val tada stao.Na žal bijeli nije pao. Rekao je samo — Jao! — Pa nestao.Pobjegao.
114
KADA KOD NAS PONOĆ OTKUCAVA
f—ta.
i
'f\
’KJ: 1
DC
3
<V
A D A K O D N A S P O N O Ć O T K U C A V A
Proteklo je Staro ljeto, ura ponoć otkucava: svako dijete u to doba snom dubokim mirno spava.
A odnekud izdaleka starac Mraz se šutke diže i nečujno, kao sjena, u domove naše stiže.
Pod borove okićene darove za djecu stavlja, dok se, eto, Novo ljetoozareno nadom javlja.
Tog trenutka, toga časa mnoge zemlje širom svijeta pozdravljaju skupa s nama čas rođenja Novog ljeta.
AT u raznim krajevima tad je drugo doba noći: Negdje ponoć već je prošla, negdje ponoć tek će doći.
117
Pa dok Ivo sa Trešnjevke u postelji svojoj sniva, prošetajmo malo svijetom, da vidimo šta se zbiva.
NOĆ KRAJ NILA
Još ponoćni sati tuku . ..U tom času pjesme, slavlja, dok želimo jedno drugom mnogo sreće, mnogo zdravlja, dok se Ivo sa Trešnjevke u postelji toploj gnijezdi, u Egiptu Abdul Hasan na kamili kroz noć jezdi.
Abdul Hasan, felah* častan, pošten čovjek tamne puti, kući žuri, pa mu stazu osvjetljava mjesec žuti.Nil kraj njega krotko šuti i vječitim tokom ide, a daleke piramide jedva što se kroz noć vide.
Abdulah Hasan, toga časa — dok mu umor misli muti — o nekakvom Djedu Mrazu ne pomišlja i ne sluti.
iziv za egipatskog seljaka
118
Ne zna da je tog’ trenutka u državi pokraj Save točno ponoć, i da ljudi čas Novoga ljeta slave.
Na kamili Abdul jaše, put mu mjesec obasjava: sa džamije ura bije, i sat jedan otkucava.
PRED ZORU U RUSIJI
Po beskrajnoj ruskoj ravni zvuk praporca sitno zvoni . .. Saonice kroz noć lete ... Jamščik* hitre konje goni.
Sve slabije sjaju zvijezde, konj sve brže poigrava.Tri su sata po ponoći; u sanjkama Kostja spava.
I dok sanjke kroz noć jure, i dok svježi vjetrić pirka, odozgo se mjesec smješka i značajno okom žmirka,
:ijaš koji goni saonice u koje je upregnut konj
119
kao da bi malom Kostji kroz san blagi reći htio:— Spavaj dijete, znadem da si do ponoći budan bio.
Čekao si s odraslima kad će Novo ljeto doći, a sad, kad je najzad stiglo, spustio se san na oči.
Pa i onaj mali Ivo već odavna budan nije, a kod njega, na Trešnjevki, ovog časa ponoć bije.
JUTRO U JAPANU
Na otoku Kiušiu u Aziji, u Japanu, raduju se tog trenutka, novoljetnom vedrom danu.Rano sunce svojim sjajem čudnovate sjene šara, i od svake kapi rose ko da blistav dragulj stvara.Djevojčica Kazuhava sa trešnjevim cvijetom hita roditelje da probudi,Novo ljeto da čestita.
120
U Japanu već je jutro.Osam sati otkucava,dok naš Ivo na Trešnjevkisnom ponoćnim slatko spava.
PREDVEČERJE U AMERICI
U Njujorku šest je sati; već se prvi sumrak hvata, Mali Dik kroz prozor gleda sa šezdeset osmog kata:Visoki se neboderi sto katova uvis dižu, a dolje, na ulicama vozila i ljudi gmižu.Polako se večer spušta, već se Diku malo drijema, a za doček Novog ljeta majka divan kolač sprema.
Dik zamišlja: — To će biti divan kolač, pa je šteta što ja neću budan biti na dočeku Novog ljeta.
Šest je sati u Njujorku .. . Kraj prozora Dik je stao ... Hej, što bi se začudio, da je toga časa znao,
121
da na drugom kraju svijeta sada Ivo slatko spava, da je Novo ljeto stiglo i da ponoć otkucava.
VEČER U ARGENTINI
U dalekoj Argentini djevojčica Karmensita upravo u tom trenutku iz postelje baku pita:
— Još koliko, draga bako, treba čekat do pol noći?Kad će Novo ljeto doći, jer mi umor sklapa oči?
— Spavaj, čedo — baka veli— i čekanje u snu skrati. Daleko je do ponoći.Tek je večer, sedam sati.
A u ponoć, nježni cvijete, divne pjesme kad polete, i uz slatki zov gitara kad zabruje kastanjete*,
ena zvečka uz čiji se zvuk prati ples
122
ples i pjesma, drago dijete, prenut će te tad iz snova; po tome ćeš odmah znati: Godina je stigla nova!
Tek je večer. Sedam sat i . . . Karmensita u san tone. Posljednje joj riječi bake ko daleka zvona zvone.
A naš Ivo sa Trešnjevke već odavna čvrsto spava: kod nas, brate, u Zagrebu sad baš ponoć otkucava.
R A D O S T Z E Č E V A
Zec je svojoj braći reko: — Noćas straha nema, jer za doček Novog ljeta čitav grad se sprema.
Noćas neće biti lova (to su zadnje vijesti), jer će lovci ove noći odojčiće jesti.
124
C R N A K N J I G A D J E D A M R A Z A
Djed Mraz je kući stigo, sa daleka, teška puta; raspregao saonice, snijeg stresao sa kaputa, pa kraj peći, kad je sjeo, da umorne kosti zgrije, začuo je kako netko o prozore plaho bije.
— Tek sam stigo — starac mrmlja sa svog puta oko svijeta, a već sad me iznenada u mom domu netko smeta.To je možda putnik nekizalutao šumom ovom,pa počinka noćas tražitu, pod mojim skromnim krovom!
Izašao starac vani da pogleda tko to kuca.Noć napolju i tišina, studen stegla da sve puca.Gleda starac lijevo, desno, oko kuće tiho gazi, al' ne vidi nigdje nikog, samo plazi mrak po s taz i . . .
125
Pođe Djeda da se vrati u kućicu svoju mirnu, kad iz mraka plač se začu, što u srce starca dirnu.A kroz plač se riječi čuju, tihe riječi, tuge pune:—< Ja sam ovdje, dragi Djede, medo tvoj od žute vune!
Djeda Mraz je na te riječi ko ukopan naglo stao; spazio je tad u snijegu medu kog’ je Drašku dao.U ruke ga brzo uze, pa u kuću s njime kroči; kad na svjetlu medu vidje, zasuziše starcu oči.
Od medvjeda što ga Djeda dade Drašku prošlog tjedna ostala je samo glava, i još trup, i šapa jedna.Jedno oko, jedno uho u medinoj glavi jesu; drugo oko, drugo uho i tri šape — tko zna gdje su!
— Pa zar tako onaj Draško moj dar čuva? — Djeda reče.— Da, baš tako — medo veli, dok niz oko suza teče.
126
— Sada znadeš tko je Draško, kad pogledaš mene samo, zato sam na jednoj nozi doskakutao ravno amo.
Kad obrisa medi suze, kad se smiri u svom bijesu,Djed Mraz crnu knjigu uze, i zapisa tad adresu:— Draško Plaško, đak — nestaško iz Velikog Tavaništa —još dopisa krupno, čitko:— Do godine Drašku — ništa!
Kraj ognjišta pored Djede sad utjesen medo sjede.Tek što starac, malo smiren, snene oči sklopit htjede kad se opet »kuc-kuc« začu, pa se Djeda naglo diže.U ruci mu lutka bješe kad u kuću opet stiže.
Što govorim, kakva lutka!To je lutka bila prije, ali sada, gledaj jada, to ni slično lutki nije.Na glavici niti traga nekadašnje kose meke, mjesto divne haljinice, na njoj strše krpe neke.
127
— Eto, tu sam — tužno reče— čudo da sam još i živa; za nesreću moju tešku jedino je Jana kriva! —A Djed opet knjigu uze u njoj novo ime šara;— Maloj Jani u Bregani dogodine nema dara!
U kućici Djeda Mraza već su tako troje bili, kad se začu pod prozorom psić od pliša kako cvili, i u crnu knjigu uđe novo ime (već u nizu):— Trgić Janku u Palanku neću doći niti blizu!
Ko da Djedu Mrazu nije svega toga bilo dosta, do zore su k njemu došla još četiri takva gosta;
Slikovnica bez korica, i vlak što ga razbi Košta, i zeko od sivog sukna, što bez oba uha osta, pa i jedna čokolada, koju Nada, nešto ljuta, baš za inat svojoj baki nije htjela da proguta.
128
A Djed Mraz je svakog puta u sve ljućem, većem bijesu zapisao sve o krivcu: točno ime i adresu ...I pri tom je svakog puta promrmljao s puno jada:— Kad već nekom poklon dajem, treba znati njim da vlada!
-vrko: Grga Cvarak
N A C R T A N I S N J E G O V I Ć
Već je zima. Studen ljuto brije. Mraz prozorska stakla jutrom šara. Al’ još uvijek snijeg se negdje krije, a bez snijega zima nema čara.
I dok zima u svom ruhu blijedom po studenim ulicama kroči, za utjehu, đaci bijelom kredom Snjegovića crtaju na ploči.
130
S N J E Š K O B E Z N O S A
Snijega ima, pa su zato odlučila djeca juče da naprave jednog Snješka u dvorištu iza kuće.
Na posao svak se dao, svak svoj dio učinio i za časak, tako reći,Snješko Bijelić gotov bio.
Od uglja su Snješku oči, od slame mu žuta kosa, ali tada iznenada nastao je spor zbog nosa.
— Od paprike nos nek bude! — netko mudar prijedlog daje. Drugi viču: — Bolje mrkva!Nos od mrkve dulje traje!
Dosad složni, sad najednom gurkaju se, svađe, vuku, pa zbog nosa — i prkosa — samo što se ne potuku.
131
I na kraju, razišli se uvrijeđeni, jako ljuti, a ostao Snješko Bijelić u dvorištu sam, i — šuti.
Eno, i sad tamo stoji: štap mu — metla, slama — kosa, ugljen — oči, lonac — kapa, al' na žalost, nema — nosa.
O D G O V O R U S V E M I R
K o drugovi dobri, kao stari znanci, djeci Zemlje pišu Mali Marsijanci:
— Poklonite nama vašeg Djeda Mraza. Čekamo ga ovdje.Svemir. Mliječna staza.
A djeca sa Zemlje svoj odgovor slažu:— Mi ne damo Djeda — u svom pismu kažu.
— Što će Djedi Svemir i Kumova slama?Osim toga, on je potreban i nama!
133
N O Ć N A B A J K A
Po kućama smijeh. A vani? Snijeg sag bijeli tka po putu. Godina je nova stigla točno, točno na minutu.
Po kućama pjesme zvone i ko ptice kroz noć jezde . . . U toj noći iskre snijega svjetlucaju kao zvijezde.
Slušaj samo: ljudi sretni u trenutku noći bijele i čestitke, i poljupce, i najljepše želje dijele.
Svak svakome dobro želi, svak svakome dobro sluti, samo Snješko u dvorištu sam, osamljen šutnjom šuti.
Taj huk pjesme, dobrih želja, što uokrug svuda vlada, ta noć smijeha i veselja za njega je noć bez nada.
134
Jer zna Snješko: vrijeme leti neumitnim svojim tokom.Proljeće će skoro doći lepršavim hitrim skokom.
Poljubit će suncem Snješka (ko i uvijek kad je došlo) i reći će: — Drag si, Snješko, al' je tvoje doba prošlo!
I od Snješka tad će ostat malo slame — bivša kosa — stari lonac — bivša kapa — i paprika — uzor — nosa.
Šuti Snješko. Na to misli i sam samcat tugu plete.U to stazom k njemu žuri jedno dijete, puno sjete.
Taj mališan, sam na svijetu, ko kap kad na cvijetu rosi, taj mališan Snješku žuri i u srcu jad svoj nosi.
— Sam si, Snješko — dijete veli dok utrtom stazom hrli.— Sam ko i ja — jeca. Zatim
čovjeka od snijega grli.
135
— Dragi Snješko — dijete šapće, pa se Snješku uz bok svija,— sve što sebi ti zaželiš, to ti noćas želim i ja.
Želim tebi, ko i sebi, mnogo, mnogo sretnih dana; želim tebi ko i sebi san u sjeni cvjetnih grana.
Želim tebi, ko i sebi, dok sam lutam tu po mraku, Želim tebi, ko i sebi, jednu dragu ljupku baku.
Nek’ nam baka priče priča, jer sve bake priče znaju, nek’ nam baka pričom svojom slika topli dan u maju.
Želim tebi, ko i sebi,(želje plamte kad se slavi) da nas oba usred ljeta upoznamo Jadran plavi.
Ti još tamo nisi bio.Ni ja nisam! AT tko mari!?Ljudi kažu: More, sunce i val — to su divne stvari.
136
Pa zar momci, ko mi što smo, da se plavog mora plaše? Plivat ćemo! Ronit ćemo!Sve će more biti naše!
A kad jesen opet stigne svojim krotkim, tihim hodom, kao putnik zadnjim brodom, nudit će nas svojim plodom.
I bit će nam opet lijepo!Bit će, Snješko, ja ti velim, jer znaš dobro da i tebi, ko i sebi, dobro želim!
Sve sporije dijete šapće i pri tom se ljupko smješka. Ne osjeća i ne shvaća da sve jače grli Snješka.
A Snješku je lijepo, lijepo ... čini mu se ko da sanja.On već vidi plavo more, on već čuje šapat granja.
Svaki stisak i riječ svaka ko topla ga suza škropi, ne zna da 1’ je san ii' java, al' od sreće sav se — topi.
137
Dijete mašta. Sve se smije; u oblaku kule gradi. Zagrljajem grije Snješka. Snješko snijegom dijete hladi.
*
Ujutro su ljudi našli u dvorištu čudne stvari: lokvu vode, malo slame, papriku i lonac stari.
Pokraj svega jedno dijete, jedno malo bivše biće, hladno, mirno, nasmijano, ko da sluša lijepe priče.
138
B R Z O J A V N E Č E S T I T K E
Čujem od vrapca malene ptice sa glavne žice kod gradske »Špice«:— Posljednjih dana — veli pun sjete— kroz žicu mnoge čestitke lete.Telegraf radi više no prije, a meni lično to drago nije, jer čim se noga na žicu smjesti, kroz žicu naglo prostruje vijesti.
Zbilja, u počast Novoga ljeta čestitke šalju sva djeca svijeta: crvena, žuta, crna i bijela jedna bi drugom sve dobro htjela.
139
Čestitku šalje crna Lu Nanga dječaku žutom sa Jang Ce Kjanga.Brzojav male Crnkinje glasi:— Nek Novo ljeto sreća ti krasi. Godina ovada bude rodna, rižina polja da budu plodna. Želim ti, eto, tisuću puta da budu sita sva djeca žuta!Iz vječnoga snijega iz kraja leđna put juga kreće čestitka čedna:
To mali Eskim jedar od zdravlja Arapu Rizi ukratko javlja:
— U Novom ljetu želim ti mira,da zemlju tvoju tuđin ne dira.
140
Sunce slobode nek vječno blista pred kućom tvojom gdje palma lista.
Brzojav ovaj jezgrovit, kratak, na kraju ima mali dodatak:— Iako idu iz bajte snježne, želje su moje tople i nježne.One su, vjeruj, mog srca djelo, a moje srce jako je vrelo.
I struje žicom do noći kasne čestitke dječje, iskrene, strasne:
Čestita Hindus malom Britancu, dječak s Havaja žutom Japancu; iz Oklahome Džek brzojavi ja želi Sibircu sreće i zdravlja.
141
Priznat se mora, što jeste-jeste:I onaj Jura sa Selske ceste što pera pijetla nosi na glavi, što trag od cvrčka pozna u travi, čestitku šalje za dičnog sinka, za »Brzu nogu« plemena Inka:
— Crveni brate — u pismu veli— premda se nismo nikada sreli, poznam te dobroiz mnogih priča i vidim da smo jednaka bića.
Može ti reći svaki moj znanac: i ja sam spretan ko Indijanac, zato me zove ulica cijela:»Bijeli brat Jura, Plamena strijela.«
142
Želim ti, druže, prilikom ovom najviše sreće u Ljetu novom. Nek’ radost grije prerije zlatne, nek' svijet zakopa sjekire ratne, očevi naši nek zlobu sruše, nek lulu mira spokojno puše.
Toliko zasad i — ništa dalje. Crvenom bratu pozdrave šalje iz Selske ceste (iz gornjeg dijela) Jura bez tura, Plamena Strijela!
Telegraf radi, trese se žica; na žici vrabac, malena ptica sad shvaća riječi što žicom teku, sluša ih zato ko pjesmu neku.
143
A kad je dolje, ulicom živom, prošao Mirko s Olgom i Ivom, razdragan vrabac istoga časa kliknuo gromko iz puna glasa:
ŽIVJELA DJECA ČITAVOG SVIJETA I OVOG LJETA I MNOGA LJETA
/ BILJEŠKA O PISCU
Ratko Zvrko poznat je našim malim čitaocima po pjesmama koje često objavljuje u dječjim časopisima i dnevnim listovima. Objavljene su mu i posebne knjige pjesama »Naši stari znanci«, »Čarobni prozor«, »Od Zrinjevca do svemira«, »Torba Djeda Mraza« i »Zvijezde u gradu«.
Pjesme Ratka Zvrka odlikuju se živošću, optimizmom i stihovima koji se lako pamte. Govore o životu današnjeg djeteta, njegovim težnjama, nezgodama i životnom veselju. Autor je više TV- -emisija i serija za djecu.
Autor je rođen godine 1920. u Drveniku — Ko- navle kod Dubrovnika. Živi u Zagrebu i bavi se reporterskim radom u NIP-u »Vjesnik«. Obrađuje većinom sportske i pomorske teme. Bio je i vanjskopolitički dopisnik iz Trsta. Kao reporter proputovao je mnoge zemlje Evrope, Afrike i Azije.
U mladim godinama bavio se sportom; bio je boksač — prvak Hrvatske u srednjoj kategoriji.
Za knjigu »Grga Čvarak« Ratko Zvrko primio je 1967. godine književnu nagradu »Grigor Vitez«.
R. Zvrko: Grga Čvarak 145
SADRŽAJ
U MOM KRAJU ZELENGAJU
Grga Cvarak . ........................................................................................... 7Sateliti......................................................................................................................... 9Raspored sati.......................................................................................................... 10Mirko na sajmu...................................................................................................... 11Nedovršena bajka..................................................................................................13Nesretni doručak................................................................................................. 15Čarobni prozor............................................................... * 16Gorke trešnje...........................................................................................................17Markov strah...........................................................................................................18Pripreme za put na Mjesec................................................................................ 19Uzbuna u Zelengaju..............................................................................................21Maćuhica...................................................................................................................23Krokodilske suze................................................................................................... 24Štedna knjižica..................................................................................................... 26Darko Indijanac......................................................................................................27Smrt slavnog miša.................................................................................................29Rankova čitanka....................................................................................................32Izgubljena lopta . . . . . . . . . . . 33Vodoskok . . . . . . . . 36Moja baka............................................................................................................... 39Krka i Teksas........................................................................................................ 40
Pas iz čitanke......................................................................................................... 42Mudri odgovor ............. ......................................................................................... 44Netko pod kišobranom........................................................................................45Mrlja na nosu.......................................................................................................... 47Mićina jedinica..................................................................................................... 49Seka i braco............................................................................................................. 50Mačak i abeceda................................................................................................... 52Lahor u granju........................................................................................................ 53
147
--------- ^-------------------------------------
/*
L j
S A D A I Z A Š L O U B I B L I O T E C I V J E V E R I C A
i Ingoličk sa dva imena ^ka Martić
Makedonski pisci djeci^-Josip Vandot ^Kekec na vučjem tragu 4
linia zur Miihleninčaju PetravP-I
Levstik JiojcT? "f* ;retennikov ta Uljanov ma Spvri
+Karalijčev
jetu'jJrjOt .4. ^Kdstner Quichotte *—■ mjel Havy_thorne sna knjiga. ' Xej^-Cukovskijr Joibolijmir Colin
i a Maj erova izonka
Josip Vandot Kekec nad samotnim ponorom Jj*Charles Perrault Bajke —Mato Lovrak Devetorica hrabrih 4~ Krišan Candar Preokrenuto drvo —— Mihail Zoščenko Priče za djecu — William Saroyan Tata, ti si lud —• William Saroyan Mama, volim te /— Perzijske bajke •—* Braća Grimm Bajke 4r Milan Šega Čarobni ključić
Erich KastnerEmil i detektivi—-Lewis CarrollAlica u Zemlji čudesa 4*Gabro Vidović Kurir sa Psunja -f~Miroslav Hirtz Priče iz prirode —.Vojin JelićPsiću, a kako je tebiime ”Grigor Vitez ,Kad bi drveće hodalo*«" Erich Kastner Tonček i Točkica —Ivana Brlić-Mažuranić
H
Priče iz davnine —Gianni Rodari Čipolino *
i*
Vesna Parun Tuga i radost šume-' Knjiga radosti —'Danko OblakModri prozori
Anđelka Martić iDječak i šuma -r- Knjiga radosti II —* Ivana Brlić-Mažuranić Čudnovate zgode šegrta Hlapića %.
id Lindgren no u skitnji"raj Matošec traži Neznanca
tni Rodari >vanje Plave ele3 Lovrak , ni otok i ;oslav Majer , a na telefonu«— ret Idrizović v i aždaja ~“ lce Bevk i buntovnik :a Grimm
Aleksa Mikić Desanka MaksimovićPriče o malim borcima ^Ptice na česmi
; Salten , bi '
Andersen
Andersen
Oton Župančič Ciciban «T" Aleksandar Popović Tvrdoglave priče Mato Lovrak Vlak u snijegu 4- Ezopove basne —* Karei Ćapek Bajke T*Branka Jurca Kućica kraj mora^, Gabro Vidović
France Bevk Crna braća "j J. Broszkiewicz Velika, veća i najveća — Palma Katalinić Djetinjstvo Vjetra kapetana —•A. R. van der Loeff-Basenau Lavine bjesne Aleksej Tolstoj Zlatni ključić 4—
Trojica iz Male ulice Gabro Vidović
Marcel Ayme Zatočenici Pernatog-Priče mačke na grani — otoka -------Pavel Bažov Erich KastnerKameni cvijet- 35. maj **“■Arkadij Gaj dar Tone SeliškarTimur i njegova četa Družina Sinjega galeba -
is Carroll 1 s onu stranu Jala T*
Sigsgaard n Hud -f~imir Nazor r Loda —*nc Molnar ici Pavlove ulice •]—
Milivoj Matošec Admiralov otok •— C. Collodi | Pinokio Gianni Rodari Đelsomino u Zemlji lažljivacaA. Volkov Čarobnjak iz Oza 4*
in Bulajić :ski mornar -t
Slavko Kolar Na leđima delfina W. M. Thackeray Ruža i prsten
Fran Levstik Pjesme za djecu Emest Thompson Seton Vinipeški vuk Ivan CankarMoj život ___Grigor Vitez Gdje priče rastu Branko ćopić Sin Brkate čete Vojin JelićHrabri ji nego igračka >—■
Kušan Višnja Stahuljak Blanka Dovjak-ća zadaća Začarani putovi -Matkoviđ
:1 Ayme Pjesme četiri vjetra — Neobična ulica "■*": priče mačke na (Izbor i prijevod
Grigor Vitez)Gianni Rodari Planeta ispunjenih
Kušan Hans Peterson željala na Zelenom Matija i vjeverica Mladen Kušec—* Henry Winterfeld Dobar dan! —v Krklec Djevojčica iz svemira 4* Viola Wahlstedtun i naočale— I
Palma Katalinić Aslak dječak sa Sjevera —eroci Pričanje Cvrčka —- Anđelka Martić, laku noć— moreplovca Vuk na Voćinskoj cesti "*i Rodari Zdenka Jušić-Seunik Mato Lovrak
>nske priče —? Vode su pjevale *— Neprijatelj br. 1r Vitez Stjepan Jakševac H. C. Andersense nastavlja Vesela godina — Bajke i priče yi Zvrko Erich Kastner Dubravka Ugrešićčvarak T" Emil i tri blizanca Mali plamen —
Kastner Erich Kastner Zlata Kolarić-Kišurčuljak i“~ čovječuljak i Malena^- Moja zlatna dolina —rca — M. Argilli Erich Kastner Ivan Kušan■evi doživljaji Blizanke -j-* Koko u Parizu «1Salten Jagoda Truhelka Milivoj Matošec*lijeva djeca y Zlatni danci — Veliki skitač ——,Lovrak Zvonimir Balog Zdenka Jušić-Seunik
1a Pere Kvržice 4, Nevidljiva Iva Kupi mi vilovita konja «*»slav Femenić Dragan Lukić Antoine de Saint-la ljetovanju **■ Neboder C17 —- -Exupery
Dj Matošec M. Bjažić — Mali princu Ulici lipa-j—
daria Aab
Z. Furtinger Vlatko ŠarićNišta bez Božene«^* Miško
jpirka Eva — Sunčana Škrinjarić Sunčana Škrinjarić
Iveljić Kaktus bajke *4. Dva smijeha “j*ć sa zlatnim Ivan Kušan Gabro Vidović
*Koko i duhovi Bjelkan __
id Lindgren Duga Čarapa I
limir Balog nagarac 7
let — Jagdfeljd ia i krokodil f-
Stanislav Femenić KrijesniceMladen Kušec Volim te "t"Božena Loborec četiri dječaka i jedan pas
Blanka Dovjak- -Matković Priče iz Dubrave Luko Paljetak Miševi i mačke naglavačke “Drago Ivanišević Mali, ne maline
>
Likovni urednik Irislav Meštrović
KorektoriMarija Molnar, Vera Barić
Sefija Ibrahimpašić
Grafički referent Marijan Bašić
Izdavačko knjižarsko poduzeće Mladost
Zagreb, Ilica 30
Za izdavača Branko Juričević
f
*4ht
Recommended