1077

3. KONGRES HRVATSKIH POVJESNIARA UMJETNOSTI

Knjiga saetaka

Zagreb, 2010.

Sadraj

Problemi odnosa prema prostoru ITomislav Marasovi Ranosrednjovjekovni prostor u kontinuitetu antike naseljenosti . . . . . . . . . . 9 Ita Pranievi Borovac Oblikovanje svetakog pejzaa istonojadranske obale u stoljeima ranoga kranstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Ratko Vueti Rasprostranjenost gradova kontinentalne Hrvatske obiljeja centraliteta . . . . 10 Marija Buzov Arheoloka istraivanja u urbanim cjelinama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10 Marko piki Percepcija i tretman povijesnih spomenika u suvremenoj Hrvatskoj. . . . . . . . . 10 Franko ori Zatita povijesnog kulturnog krajolika u Dalmaciji poetkom 20. stoljea . . . . . 11 Tonika Cukrov Vodice od kastila do modernog primorskog naselja. . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Antun Bae Ivan Vien Stoljee spomenika: dubrovaki Lazareti od 1911. do 2010. . . . . . . . . . . . . . . 12 Goran Mladineo Brisanje sjeanja: spomenika batina grada Visa u kontekstu ideologija 20. stoljea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Ambroz Tudor Povijesni razvoj prostora gradskog predjela Meje u Splitu i postojei prostorni konflikti na njegovom podruju . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Danka Radi Neki primjeri suvremene devastacije otoka iova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Daina Glavoi Sva rijeka ruenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 Vinko Srhoj Graditi i kipariti na zadarski nain (primjeri recentnih urbanih devastacija na zadarskom podruju) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15

Problemi odnosa prema prostoru II. Zagrebake temeDarja Radovi Mahei Povijest u prostoru? Istraivanja arhitekture recentnog razdoblja . . . . . . . . . . 16 Biserka Dumbovi Bilui Tipoloka klasifikacija krajolika Grada Zagreba osnova za ouvanje prostornog identiteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 Irena Gessner Regulacioni i konzervatorski plan za historijske dijelove grada Zagreba (1937.) arhitekta Brune Bauera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Petra Srbljinovi Danijela Panda Ulica grada Vukovara u Zagrebu. Urbanistiko-arhitektonski problemi . . . . . . . 18 Davorin Vuji Od trnja do zvijezda. Urbanistiki izazov zagrebakog Trnja . . . . . . . . . . . . . 18 Marta Ki Prostor trokuta izmeu pruga na Savskoj danas i sutra . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Ana Krini-Lozica Trgovaki centri: mikrokozmos na rubu grada . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .20

Poloaj struke u suvremenom drutvuJasna Galjer Povijest umjetnosti i politika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Damir Demonja Povijest umjetnosti u funkciji razvoja Hrvatske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Janka Vukmir Komercijalizacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 Nikola Albanee Kriteriji vrednovanja suvremene umjetnike produkcije . . . . . . . . . . . . . . . . 22 Sonja Briski Uzelac Gubitak referencijalnog okvira i proireno polje vizualnosti . . . . . . . . . . . . . 23 Nataa egota Lah Poloaj recipijenta u vrijednosnim sustavima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Tina Bokovi Profesor povijesti umjetnosti: prednost ili mana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Drago Mileti Drugi kongres povjesniara umjetnosti koliko nas se ulo? Zatita spomenika kulture 2005.2010. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25

Hrvatska povijest umjetnosti, europske integracije i meunarodna suradnjaMirjana Repani Braun Meunarodna suradnja i znanstveni asopisi problemi i rjeenja . . . . . . . . . 26 Miljenko Jurkovi Tin Turkovi Iva Mari Dva desetljea europskih iskustava Meunarodnog istraivakog centra za kasnu antiku i srednji vijek Sveuilita u Zagrebu . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Jasminka Najcer Sabljak Slavonska plemika batina u kontekstu europskih integracija . . . . . . . . . . . . 27 Julija Lozzi Barkovi Rijeka prvi hrvatski grad u Reseau Art Nouveau Networku . . . . . . . . . . . . . 28

arhivi, izvoriTanja Trka Mikloi Arhivski izvori u Italiji kao vrelo za umjetnost renesansnoga razdoblja u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Jasenka Gudelj Povijesni traktati o arhitekturi u hrvatskim knjinicama . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Danko ourek Usvajanje i primjena umjetnikih pojmova i nazivlja na podruju sjeverozapadne Hrvatske u 17. i 18. stoljeu (s posebnim osvrtom na skulpturu i altaristiku). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Marijan Bradanovi Naselja Istre i sjevernojadranskih otoka u svjetlu Katastra Franje I. . . . . . . . . . 31 Snjeana Radovanlija Mileusni Digitalizirana Bibliografija i graa za umjetnost i srodne struke dr. Antuna Bauera novo pomagalo suvremenih istraivaa . . . . . . . . . . . . . 32 Valentina Rado Likovni arhiv Ota vajcera, nepresuno vrelo informacija. Vodi kroz arhivu Ota vajcera . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33

arhitekturaDubravka Botica Arhitektura 18. stoljea kontinentalne Hrvatske u kontekstu srednjoeuropske arhitekture problemi istraivanja utjecaja beke arhitekture na odabranim primjerima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 Margareta Turkalj Podmanicki Nekadanja Isusovaka crkva sv. Mihaela u Osijeku . . . . . . . . . . . . . . . . . . 345

Fani Celio Cega Ana verko Kua obitelji Garagnin u Katel Starom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 Zlatko Kara Arhitektura baroknih i klasicistikih sinagoga u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . 36 Dragan Damjanovi Turmvollendungen u hrvatskoj arhitekturi historicizma . . . . . . . . . . . . . . . . 36 Marina Bagari Izgradnja rezidencije i tvornice Vladimira Arka u Zagrebu (1918.1938.) . . . . . . . 37 Tamara Bjai Klarin Meunarodni kongres moderne arhitekture (CIAM) i hrvatska arhitektura 20. stoljea. Proces umreavanja Ernest Weissmann i Radna grupa Zagreb. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38 Mirjana Visin Viki Jakaa Bori Dvorac Gornja Rijeka obnova i prenamjena. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

Slikarstvo, skulptura, grafikaDaniela Mateti Poljak Motiv nastanjene vitice u arhitektonskoj dekoraciji Dioklecijanove palae . . . .40 Zdenko Balog Ikonografski program konzola u kapeli alostne matere Boje crkve sv. Danijela u Celju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .40 Ivana apeta Raki Bellini grupa tepiha u slikarstvu istone obale Jadrana . . . . . . . . . . . . . . . . 41 Milan Pelc Prostor zbilje, prostor mate i prostor alegorije: vedute hrvatskih gradova u grafici od 15. do 17. stoljea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41 Sanja Cvetni Tirol u Hrvatskoj: likovna batina Zagrebake biskupije u 18. stoljeu i tirolski utjecaji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 Vlatka Staglii Cari Strani slikari 19. stoljea na Premudi, Silbi i Olibu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 Mario Martinec Impresionistike vizure grada s povienoga gledita u zagrebakom slikarstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Ivana Ronevi Slike Josipa Lalia u Rimu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 elimir Laszlo Die Insel der Liebe. Edith i Richard Ziegler . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44

Lovorka Maga Znaaj i recepcija zagrebake izlobe Kthe Kollwitz . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 Tonko Maroevi Nove tendencije s polustoljetnog odmaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45

Identiteti hrvatske umjetnostiIvana Prijatelj Pavii Povijesni identitet umjetnika Schiavona u kritikoj fortuni prve polovine 20. stoljea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 Ivana Mance Nacionalni identitet i povijest umjetnosti u djelu Ivana Kukuljevia Sakcinskog . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 Zvonko Makovi Europske i srednjoeuropske komponente u konstituiranju nacionalne povijesti umjetnosti: hrvatska umjetnost dvadesetih godina 20. stoljea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 Petar Prelog Pitanje nacionalnog identiteta u Podravskim motivima Krste Hegeduia . . . . . 47 Ljiljana Kolenik Problem revizije dominantne slike povijesti europske moderne umjetnosti i horizontalni model interpretacije povijesnoumjetnikih procesa druge polovine 20. stoljea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .48 Maja Fowkes Propitivanje nacionalnog identiteta u umjetnosti u prirodnom i urbanom okoliu u doba socijalizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49

Povijest povijesti umjetnosti, vizualna kultura, muzejiIva Pasini Trec Ljerka Dulibi Biskup Strossmayer kao sakuplja umjetnina i osnivanje Galerije starih majstora s obzirom na sukladna zbivanja u irem europskom kontekstu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .50 Libue Jirsak Krnjavi, Eitelberger i beka Akademija likovnih umjetnosti. . . . . . . . . . . . . .50 Ivan Basi Prilog valorizaciji periodizacijske komponente Karamanova opusa . . . . . . . . . 51 Fea Vuki Rubne posebnosti. Ljubo Karaman i suvremena vizualna kultura . . . . . . . . . . . 52 Andrea Klobuar Zlata ufflay dizajnerica ipke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53

Iva Ceraj Utjecaj skandinavskih koncepcija oblikovanja na opus i struno djelovanje Bernarda Bernardija kao prinos hrvatskoj oblikovnoj sceni druge polovice 20. stoljea . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 Ivana Podnar Slika Zagreba kao druge metropole unutar SFRJ na razglednicama i znakama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 Sandra Krii Roban Fotografija i trauma. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55 Snjeana Pintari Umjetniki ateljei u Zagrebu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 Silva Kali Muzej suvremene umjetnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56

PaNELIPanel 1: Poruke prostora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 Panel 2: Stanje povijesti umjetnosti u Hrvatskoj i problemi njezine integracije u internacionalnu povijesnoumjetniku zajednicu . . . . . . . . . . . . 61

POSTErI. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .66

Problemi odnosa prema prostoru ITomislav Marasovi Ranosrednjovjekovni prostor u kontinuitetu antike naseljenosti Velike civilizacijske promjene u smjeni povijesnih epoha od antike na srednji vijek odrazile su se i na naseljeni prostor. U ovom prilogu raspravlja se o tim promjenama koje se prate na primjerima ranosrednjovjekovnog urbanizma u Dalmaciji u razliitim kategorijama: ireg gradskog prostora (ager), grada (civitas, castrum), sela (villa) i zaseoka (vicus). Sauvali su se tragovi ili podaci o preobraaju antikog agera u ranom srednjem vijeku oko Salone (Splita), Zadra, Stona, Pharosa (Starog grada na Hvaru) i drugih poloaja. U toj se kategoriji razmatraju promjene nastale u odnosu na antiku agrimenzurnu parcelaciju, ceste, nekropole. Na primjerima Novigrada, Porea, Pule, Zadra, Trogira, Splita, Dubrovnika, Kotora prate se trasformacije antikih gradova razliitog pravnog statusa (colonia, municipium, oppidum) ili graevina (palatium) u ranosrednjovjekovne gradove, kao i promjene u crkvenoj organizaciji. Ranosrednjovjekovni gradovi analiziraju se sa stajalita forme i strukture (monocentrini i policentrini primjeri), a prouavaju se i njihovi glavni dijelovi (zidovi, stambeni blokovi, ulice, trgovi, luke) uvijek s aspekta promjena u odnosu na antiko naslijee. Razmatraju se i primjeri ranosrednjovjekovnih naselja (villa) na primjerima Solina, Sutmartindola, Kosova, Stona, kripa na otoku Brau i drugih sela za koje postoje podaci, kao i nekih zaseoka (vicus) zapaenih u okviru pojedinih naselja (Suurac u Katelima). Ita Pranievi Borovac Oblikovanje svetakog pejzaa istonojadranske obale u stoljeima ranoga kranstva Svaka povijesna epoha ostavlja svoj trag u prostoru. Gradnjom objekata prostor se fiziki obiljeava, ali i simbolino zaposjeda, stvarajui novu vrijednost, novu kulturnu sliku tog istog prostora. irenje kranstva u stoljeima kasne antike preoblikuje istonojadransku obalu podizanjem guste mree kultnih objekata izvan zidina antikih gradova, u ageru i dalje do udaljenih istaknutih toaka krajobraza i na kopnu i na otocima. Osim materijalnih ostataka vie ili manje sauvanih crkava jo uvijek je prepoznatljiv i onaj nematerijalni trag ranokranske civilizacije sauvan u posvetama izvornih ili kasnije preureenih crkvi te u velikom broju hagiomorfnih toponima. Taj svetaki pejza, nastao u kasnoj antici, u prvoj kristijanizaciji ovog prostora postao je podlogom na kojoj se, unato mijenama koje su donijela kasnija stoljea, kontinuitet kulta iz ranokranskog doba prepoznaje i danas. Podrobnijom9

analizom crkvenih naslovnika mogue je uoiti primjere posebne veze u izboru sveca-naslovnika u odnosu na mjesto gradnje i funkciju sakralne graevine, to pridonosi produbljivanju opih spoznaja o ranokranskoj umjetnikoj batini. Ratko Vueti Rasprostranjenost gradova kontinentalne Hrvatske obiljeja centraliteta Kada se govori o Hrvatskoj, uobiajeno se govori o zemlji malih gradova. Takvo odreenje u osnovi se moe primijeniti na itav srednjoeuropski prostor, uz naglaavanje nepostojanja izraenog centra i disperziranosti gradova. Namjera je ovim izlaganjem prikazati rasprostranjenost gradova kontinentalne Hrvatske u pojedinim povijesnim razdobljima i odrediti elemente njihovog centraliteta, u vremenskom rasponu od antike do 19. stoljea, kada Zagreb postaje stvarno sredite Hrvatske. Vano je naglasiti ulogu gradova kao prostornih regionalnih arita i njihov utjecaj na organizaciju okolnog prostora. U pojedinim povijesnim razdobljima obiljeja centraliteta se razlikuju, stoga e se pokuati prikazati osnovne elemente urbanih matrica pojedinih gradova, te sagledati drutveno-politike, povijesne i geografske razloge koji su pridonijeli njihovom nastanku i razvoju i usporediti ih sa slinim strukturama u okolnim zemljama. Marija Buzov Arheoloka istraivanja u urbanim cjelinama Intenzivna arheoloka istraivanja koja se provode posljednjih godina postavljaju pred arheologa problem, ali i pitanje odnosa prema prostoru. Dakako, rije je o urbanim cjelinama, dakle o prostoru u kojemu ivimo, a koji je obiljeen odreenom prostornom organizacijom, izgradnjom graevina, urbanim i povijesnim vrijednostima. Duga i burna prolost naih gradova ostavila je materijalne tragove, posebice one iz rimskog razodblja, koje bi trebalo sauvati i prezentirati na adekvatan nain. Na primjerima Siska i Splita, u kojima svaka lokacija ima neki znaaj doslovce oba grada su arheoloka nalazita i muzeji na otvorenome pitanje je koliko se uspjela stvoriti atmosfera prepoznavanja i uranjanja u nj. Usprkos velikim mogunostima koje nudi dugo razdoblje trajanja gradova u povijesti, prezentacija na otvorenome u sluaju Siska je nedostatna, dok je u pitanju Splita bolja, no trebala bi biti jo intenzivnija. Marko piki Percepcija i tretman povijesnih spomenika u suvremenoj Hrvatskoj Izlaga prikazuje problem percipiranja povijesnih spomenika u Hrvatskoj u posljednjih dvadeset godina. Pritom uzima u obzir iskustva meunarodne10

konzervatorsko-restauratorske zajednice i naela proistekla iz poznatih dokumenata poevi od Mletake povelje, stavljajui ih u odnos s politikim promjenama u Hrvatskoj od osnutka drave. Probleme percipiranja i tretiranja povijesnih spomenika izlaga tumai u odnosu na drutvenu uvjetovanost (dijelom rekonstruiranu historijsku imaginaciju nastalu u preporodno doba) i na ekonomske okvire (tranzicijsku realnost, u kojoj nije uspostavljen jasan odnos materijalnih i duhovnih vrijednosti). Rad ima za cilj uspostaviti odnos izmeu teorijsko-metodoloke tradicije, zapoete u 19. stoljeu, i aktualne drutvene i dravne krize identiteta teei uspostavljanju graanskog i strukovnog sporazuma o vrijednostima povijesnih spomenika u suvremenom hrvatskom drutvu. Franko ori Zatita povijesnog kulturnog krajolika u Dalmaciji poetkom 20. stoljea Zatita povijesnog kulturnog krajolika je koncem 20. stoljea ponovo postala vanom temom zahvaljujui Konvenciji o svjetskoj kulturnoj batini iz 1992. godine, koja je postala prvim meunarodnim sredstvom zakonske zatite kulturnog krajolika, prostora definiranoga interakcijom ovjeka i prirode, razlikujui: antropogeno planirane, zatim fosilne krajolike ili krajolike u nastanku te krajolike s asocijativnom vrijednou. Max Dvok je sr koncepta povijesnog kulturnog krajolika orisao jo u Austrijskoj umjetnikoj topografiji 1907. godine, a u Austriji imao niz nasljedovatelja: K. Giannonija, O. Demusa, J. Zykana, H. Sedlmayra, itd. U njemakom je govornom podruju poetkom 20. stoljea bio aktualan pokret Heimatschutz ije su glavne odrednice uskoro postale vanim smjernicama u zatiti kulturne batine koja vie nije bila usredotoena samo na predmete i objekte s aposolutnom umjetnikom vrijednou ve i na nezamjenjivu ulogu skromnih ostvarenja u ouvanju ambijenta. Naglasak je bio na slikovitosti, estetiziranom doivljaju predindustrijskog pejzaa kao ive slike, uvanju lokalnih karakteristika, vizura i povijesnog identiteta. Strateki vana, no gospodarski zaputena austrougarska pokrajina Dalmacija u prvom je desetljeu 20. stoljea doivljavala nagle promjene koje su prijetile znaajnim izmjenama povijesnih veduta. Dokumenti iz fonda Hrvatskog dravnog arhiva u Zagrebu, Allgemeines Verwaltungsarchiv u Beu i informacije iz periodike Sredinjega povjerenstva svjedoe o manje ili vie uspjenim nastojanjima lanova C. kr. Sredinjeg povjerenstva Maxa Dvoka i Juliusa Deiningera te protektora nadvojvode Franje Ferdinanda oko zatite povijesnih veduta Raba, Zadra, Trogira, Splita, Korule i Dubrovnika u razdoblju izmeu 1903. i 1916. godine. Radilo se o premjetanju lokacije gradnje hotela u Rabu, ouvanju mletakog katela i vedute zadarskih gradskih zidina, otklanjanju gradnje monopola duhana na trogirskoj rivi, gradnji zgrade banke na splitskoj rivi, gradnji objekta u korulanskoj luci, pitanjima ouvanja kontakta s morem ljetnikovca Gradi u Gruu te ouvanja mediteranske vegetacije na Lapadu.11

Tonika Cukrov Vodice od kastila do modernog primorskog naselja Vodice su naselje na obali smjeteno na sjeverozapadnom kraju ibenskog kanala na mjestu koje obiluje pitkom vodom. Upravo su prirodne odreenosti uvjetovale posebnost ovog naselja koje se razvijalo kao rubna strateka toka ibenskog areala. Mjesto seu izvorima po prvi put spominje poetkom 15. stoljea. Naselje je imalo fortifikacijski sustav, iji su tragovi danas zatrti, meutim o njegovu postojanju svjedoi katastarski plan iz 1825. godine. U 19. stoljeu naselje je imalo trapezoidni tlocrt (orijentirano sjeverozapad jugoistok) s podgraima smjetenima du pristupnih komunikacija na sjeveru i istoku uzdu obalne fronte. U sredinjem dijelu naselja, juno od upne crkve, nalazi se ljevkasti trgs bunarima koji se iri prema moru, dok je u uvuenom dijelu obale, bono uz jugozapadnu stranu naselja, bila smjetena omanja luka. Tako strukturirano naselje bilo je vie orijentirano prema kopnu nego prema moru. Modernizacija koja je zahvatila Habsburku Monarhiju tijekom 19. stoljea odrazila se je i na Vodice. Mjesto - kastil - gubi fortifikacije, asvoj glavni trg zatiuje od naleta juga izgradnjomMaloga porta, te se time vie orijentira prema moru. Na prijelazu s 19. na 20. stoljee Vodicesu gradnjom cesta u zaleu postale vano trgovako sredite, to je pridonijelo gradnji brojnih skladita na obalnoj fronti te izgradnji novog velikog pristanita za trgovinu, prijevoz putnika i za vojne potrebe. Tako postavljena urbanistika struktura pridonijela je da su seVodice u 20. stoljeurazvile u nezaobilazno turistiko sredite srednje Dalmacije. Antun Bae Ivan Vien Stoljee spomenika: dubrovaki Lazareti od 1911. do 2010. Lazareti na Ploama u Dubrovniku, podignuti u prvoj polovini 17. stoljea, spomenik su graditeljstva i zdravstvene kulture koji znaajem nadilazi nacionalne okvire. Tijekom 19. stoljea Lazareti postupno gube izvornu namjenu stacionara za ljude i robu, a od poetka 20. stoljea javljaju se inicijative za turistiku eksploataciju kompleksa, odnosno njegovu temeljitu preobrazbu. Narednih desetljea narueni su tako brojni projekti koje potpisuju renomirani hrvatski i inozemni projektanti, a koji pristupom odraavaju potpuni izostanak svijesti o kulturno-povijesnoj i arhitektonskoj vrijednosti Lazareta. Uslijed izostanka valorizacije i reagiranja strune ili ire javnosti opstanak Lazareta u ovom se razdoblju moe ponajprije pripisati sloenim odnosima unutar interesnih skupina. Okolnosti se postupno mijenjaju u poslijeratnom razdoblju zahvaljujui ponajvie naporima konzervatora Luke i Dubravke Beriti, konano okrunjenih savjesno provedenom rekonstukcijom ve potpuno ruevnog kompleksa. Spomeniki integritet Lazareta od tada se vie ne dovodi u pitanje, no pronalaenje primjerene namjene, prezentacije i mogunosti prilagodbe novim sadrajima do danas ostaje otvoreno. Neizvjesna sudbina Lazareta tijekom proteklog stogodinjeg razdoblja razmatra se kao paradigma odnosa zajednice prema naslijeenoj batini.12

Goran Mladineo Brisanje sjeanja: spomenika batina grada Visa u kontekstu ideologija 20. stoljea Ovaj rad se bavi sudbinom spomenike batine grada Visa u kontekstu burnih politikih promjena i dogaaja tijekom 20. stoljea. Svaki novi reim je u sklopu svoje konsolidacije uklanjao simbolike tragove prethodnog i istovremeno postavljao nova obiljeja koja bi s iduom promjenom vlasti doivjela sudbinu prethodnika. U radu se navode primjeri takvog obrasca koji se moe pratiti kroz itavo 20. stoljee poevi od 1921., kad su Talijani rastavili i odnijeli spomenik Vikoj bitci iz 1866. godine kao neugodni podsjetnik na svoj poraz. Tridesetih godina u sreditu mjesta je podignuta pravoslavna crkva u neobizantskom stilu s ciljem simbolikog obiljeavanja prostora u skladu sa postavkama tadanje dravne ideologije. S uspostavom komunistikog reima i nove vladajue ideologije taj sakralni objekt je sruen, a na istom prostoru podignut spomenik posveen Titovom boravku na Visu. U novoj hrvatskoj dravi i on biva uklonjen 1994. godine. Ponavljanje tog destruktivnog obrasca se naalost moe uoiti i u 21. stoljeu, u vrijeme u kojem bi se oekivala pravilna valorizacija batine. Primjer je ruenje zgrade Doma zdravlja i unitenje okolnog parka u svrhu izgradnje novog objekta potpuno estetski i urbanistiki neprimjerenog ambijentu. Ambroz Tudor Povijesni razvoj prostora gradskog predjela Meje u Splitu i postojei prostorni konflikti na njegovom podruju Gradski predio Meje u Splitu smjeten je na istonim i junim padinama brda Marjan. Tijekom povijesti bio je ponajprije agrarno podruje sa ljetnikovcem Capogrosso na sredinjem dijelu. Od sredine 19. stoljea podruje se polako izgrauje, najprije kao industrijska zona na istonim padinama, a potom i kao stambena zona, zona muzeja i galerija te kao zona upravnih zgrada. Prvi planski dokumenti doneseni su izmeu dva svjetska rata, dok je poslije Drugog svjetskog rata donesen cijeli niz planova koji ipak nisu sprijeili nastanak nekoliko izrazito konfliktnih situacija u prostoru. To se ponajprije odnosi na preizgraenost zapadne obale luke, posezanje za prostorima park-ume Marjan te kaotinu izgradnju obiteljskih kua na sjevernom rubu predjela. Danka Radi Neki primjeri suvremene devastacije otoka iova Na trogirskom dijelu otoka iova dogodio se niz devastacija spomenika i njihovog prirodnog okvira. U tijeku je izrada projekta koji e unititi neke iznimno vrijedne ambijente. Takvi procesi zapoeli su krajem ezdesetih godina 20. stoljea i napreduju sve brim ritmom.13

Trogirsko predgrae na iovu, nastalo u 15. stoljeu, imalo je fasadu s reprezentativnim kuama nasuprot gradu. Prema strmijim pristrancima, slijedei linije izohipsa, nanizao se manji broj kua uz koje su se pruali vrtovi. Dio slike tog krajolika bila je obrisna linija okolnih uzvienja od kojih Balan bijae najistaknutiji. Tako su sliku naselja inili pristranci brda, vrtovi, gajevi i hridi. Krajem ezdesetih godina prologa stoljea izgradnja se popela po samom hrptu brda. Tako je zakriljena kasnoantika crkva sv. Andrije podignuta na stratekoj uzvisini, na vrhu Balana. Zapadni rt Cumbrijan, na kojem je do Drugog svjetskog rata bilo brodogradilite zanatskih razmjera te umarci i vinogradi, prekrila je brodograevna industrija. Zavrni akcent predgraa prema istoku inila je predromanika crkvica Gospa pokraj mora sa svojim ograenim okoliem u kojem su rasli visoki borovi. Danas je zakrivena novom izgradnjom. U blizini samostanskog kompleksa sv. Lazara podignut je hotel koji svojim prostornim dimenzijama negira zateenu prostornu kompoziciju. Rasprodana je i uma koja bijae prirodni okvir franjevakog samostana sv. Ante podignutog nad peinom. Divljom izgradnjom uniten je poploani stepeniasti put uz koji bijahu postaje Krinog puta. Garae su podignute uza sam samostan. Procesi nekontrolirane izgradnje i adaptacije dogaaju se na cijelom otoku. Unitena je velika uvala Saldun kao i sam zapadni ulaz u akvatorij Trogira. Na istonoj strani zavjetna crkva obitelji Lucius, neko u minijaturnoj uvali, zakriljena je vikend izgradnjom. Nasipanjima i betoniranjima uniteni su mikroambijenti minijaturnih uvala izmeu hridina, pliaci sa alima. Uza samostan sv. Kria u rasprodanoj umi podignut je hotel. Izrauju se planovi za nove zahvate u pejzaima posebne vrijednosti, pa tako i za uvalu Racetinovac. Daina Glavoi Sva rijeka ruenja Tema se odnosi na povijesne (zaboravljene) sluajeve, koji se ne spominju iz neznanja, a posebice na aktualne, nerijetko incidentne sluajeve. Rijeka se razvijala zahvaljujui svojem smjetaju na raskrsnici putova iz unutranjosti ka i du obale te dalje morem. Zbog strmog tla u dodiru s dubokim uzobalnim morem bila je predodreena za luku i razvoj lukoga grada na uskom, izduenom i strmom prostoru. Razmjerno uredni raster rimskog urbs quadrata poeo se usitnjavati kasnijom sve uestalijom izgradnjom malih graevina, zbog ega je dolo do ruenja zidina i nekih znaajnijih sakralnih graevina te izlaska iz prvobitnog, ograenog gradskog teritorija. I u kasnijim su razdobljima baroka i klasicizma stradavale javne, upravne i komunalne graevine u ime napretka i nove izgradnje, to se nastavilo i s javnim, sakralnim, komunalnim, industrijskim graevinama secesije i moderne, a svjedoimo i najnovijim ruenjima povijesne arhitekture i gradskih repera urbanog krajolika tijekom 2009., bez nade da je kraj ruenjima u ime svijetle budunosti koja nam se obeava EU kreditima.14

Vinko Srhoj Graditi i kipariti na zadarski nain (primjeri recentnih urbanih devastacija na zadarskom podruju) Rad razmatra problem odnosa prema prostoru, odnosno razne prostorne interpolacije u rasponu od urbanih instalacija do skulpturalnih ansambala i pojedinanih kiparskih rjeenja. Sluaj, kako je esto nekritiki opisivan, zadarskog graditeljskog i spomenikog buma problematizira se kao svojevrsni urbanistiko-spomeniki kaos i devastacija. Primjeri tzv. urbanih instalacija arhitekta Nikole Baia analiziraju se kao primjeri akustino-svjetlosne kakofonije i infantilnog kia. Pritom je Pozdrav Suncu pozdrav okruglom ekranu, prepotentno skretanje pozornosti sa etnice uz rivu na instalacije koje su progutale vizuru obalne fronte. Svjetlosne interpolacije, razizemne, prizemne i uspravljene, vie su samodovoljne atrakcije nego rasvjetna tijela. Igranje na prvu asocijacijsku loptu tzv. Orguljama je pridruilo klavijaturu u funkciji klupa, a Suncu krune fotonaponske elije koje glume planete. Posebna su pria skulpture Ratka Petria. S blizu 30 skulptura Zadar je postao svojevrsni atelje na otvorenom jednog kipara ija su spomenika rjeenja otklizala u nenamjernu karikaturalnost. Problem su i druge skulpture raene u novije vrijeme od rijetkog primjera zakanjele socrealistike stahanovtine iz 80-ih godina Spomenika pomorcu do jedne od najgorih monumentalnih skulptura podignutih u samostalnoj Hrvatskoj, u zadarskoj prigradskoj etvrti Arbanasi. Jo jedan, svakako najkrupniji, kamen u mozaiku zadarskih urbanih promaaja aneks je novog Muzeja antikog stakla arhitekta Branka Silaina, gdje je klasicistikoj zgradi pridruen neprimjeren kubini dodatak koji ne stoji ni u suglasju niti u bilo kakvom dijalogu (pa i dobrodoloj polemici s tradicijom) s gradskim bedemom i palaom Cosmacendi na koju je prislonjen. Nadalje, tu su i izrazito loi primjeri rasvjetljavanja gradskih bedema, potom adaptacije Ribljeg restorana, moroskoka i rasvjete mosta, te spomeniko rjeenja koje je trebalo komemorirati pobjedu u Domovinskom ratu. Ti primjeri govore da je suvremeni Zadar mjestimice arhitektonski, urbanistiki i kiparski unakaen grad, oblikovan po ukusu onih koji s urbanom estetikom, koja je neto vie od zabavnog parka, nikada oigledno nisu ni bili na ti.

Problemi odnosa prema prostoru II. Zagrebake temeDarja Radovi Mahei Povijest u prostoru? Istraivanja arhitekture recentnog razdoblja Kad je rije o tzv. izgraenom okoliu, u prolom je stoljeu dolo do temeljitih promjena na urbanistikom i arhitektonskom podruju. Tu evoluciju karakterizira irenje pojma graditeljske batine s tradicionalnih spomenika (crkve, dvorci, itd.) na nepokretna kulturna dobra, koja su danas integrirana u tkivo gradova (od poklonaca i kapelica do stambenih naselja i urbanih ansambala). Ta dvadesetostoljetna ekstenzija podruja graditeljske batine, velike raznolikosti anrova i stilova, ne prolazi bez potekoa. Pojedine zgrade i cjeline koje arhitektonski povjesniari i drugi istraivai visoko valoriziraju esto su, kao i njihovi autori, publici slabo poznati i ignorirani. A 70% do 80% graevina u Zagrebu, koje ine scenografiju nae svakodnevnice, podignuto je tijekom 20. stoljea. Na modernu arhitekturu danas gledamo kao na kulturni imperativ 20. stoljea, kao na arhitekturu koja unato utopistikoj hrabrosti, povremenoj uporabi inovativnih tehnologija i estoj nedugovjenosti, ini nezaobilaznu intelektualnu batinu prolog stoljea. Svako arhitektonsko istraivanje recentnog razdoblja ima dakle za cilj i senzibilizaciju za graevine koje su procijenjene kao vrijedne pozornosti i vane za gradski pejza. Proiriti krug poznavatelja prva je mjera zatite. U posljednja tri desetljea sve je vei broj istraivaa s podruja humanistikih i drutvenih znanosti svoj interes usmjerilo na prostor, tj. na izgraeni okoli, traei u njemu znaenje nuno za tumaenje povijesnih procesa. Zahvaljujui njihovim naporima, teme, teorije i istraivake metode povijesti umjetnosti, povijesti arhitekture, krajolika i urbanistikog planiranja, postale su otvorenije provjerama i promjenama, osobito u trenutku kada odreeni tipovi graevina predominiraju, a interdisciplinarnost je nezaobilazna. Razgovarati danas o gradu znai razgovarati o suvremenom svijetu, a kako gradovi rastu, razgovara se o urbanoj kvaliteti ili o kvaliteti urbanog ivota. Ovo izlaganje ima za cilj iitati neke od izazova irenja Zagreba i modernizacije gradskog sredita u 20. stoljeu fokusirajui se na zbivanja u tzv. urbanim meuzonama. Biserka Dumbovi Bilui Tipoloka klasifikacija krajolika grada Zagreba osnova za ouvanje prostornog identiteta Rad se bavi temom urbanog krajolika kao vanog elementa prostornog identiteta Zagreba. Predstaviti e se metoda identifikacije i tipoloke klasifikacije urbanog krajolika Zagreba, dati ocjena stanja i smjernice za njegovo ouvanje i razvitak. Zagreb je u razdoblju od poetaka prolog stoljea zapoeo ubrzano prostorno16

irenje, a isti se trend planira i u budunosti. Grad se razvija u okviru raznolikih geomorfolokih struktura koje predstavljaju jednu od njegovih prepoznatljivih vrijednosti, a urbani krajolik Zagreba je kombinacija i sinteza niza razliitih krajobraznih podruja: podbreja Medvednice, dolinska podruja rijeke Save te padine Vukomerikih gorica. Karakterizira ih naglaena povezanost prirodnih sastavnica i izgraenih struktura tijekom razdoblja povijesnog razvitka grada. Osnovni identitetski elementi povijesnog urbanog krajolika Zagreba prepoznati su u okviru zona zatite kulturno-povijesne batine kao: srednjovjekovne strukture Gornjega grada i Kaptola, donjogradska blokovska matrica 19. stoljea, brojna radnika naselja nastala prema konceptima vrtnog grada s poetaka prolog stoljea, kvartovi viestambene izgradnje Novog Zagreba iz 60-ih i 70-ih godina prolog stoljea. Osim vrednovanih i ve zatienih kulturnih i prirodnih vrijednosti gradsko podruje obiluje i manjim krajobraznim vrijednostima, svakodnevnim, obinim krajolicima, ije vrijednosti nisu prepoznate ni zatiene, a uslijed velikih pritisaka razvoja ubrzano i nepovratno nestaju. Takva periurbana podruja zbog nedostatnih obvezujuih procedura i alata stvaraju aglomeracije bez urbanih i krajobraznih kvaliteta. Posebni elementi vizualnog identiteta grada, koji oblikuju njegov skyline, su zgrade prostorne dominante, a osim povijesnih crkvenih tornjeva i katedrale pojavljuju se nove vertikale poslovnih tornjeva. S obzirom na uestalost gradnje novih nebodera i ranije urbanistike teze o smjetaju gradskih vertikala analizirat e se njihove lokacije s ciljem prepoznavanja posebnosti i vrijednosti siluete Zagreba. Irena Gessner Regulacioni i konzervatorski plan za historijske dijelove grada Zagreba (1937.) arhitekta Brune Bauera Arhitekt Bruno Bauer izradio je 1937. godine osnovu Regulacioni i konzervatorski plan za historijske dijelove grada Zagreba. Prethodilo joj je prvo cjelovito arhitektonsko snimanje graevinskog stanja i izrada katastra svih zateenih objekata na Kaptolu i Gornjem gradu (od 1931.). Konani prijedlog regulacijske osnove izazvao je javnu strunu polemiku prof. Bauera i Petera Knolla (jednog od lanova strunog odbora za izradu osnove), koja je objavljivana u dnevnom listu Veer (1938.). Ta je polemika i s dananjeg stajalita vrlo aktualna, a svjedoi o visokom stupnju ondanje graanske i medijske svijesti o pojmu zatite povijesne sredine. Prijedlog osnove sintetizira Bauerov dotadanji dvadesetogodinji profesionalni angaman i stav prema prostoru i ukupnom arhitektonsko-urbanistikom naslijeu Zagreba. Zgrada Novinarskog doma (1929.), shvaena kao prostorna interpolacija u urbani raster modernog grada, do danas ostaje fizika potvrda promiljanja tih problema. U cjelokupnom opusu Brune Bauera, kojeg su se u svojim tekstovima dotakli arko Domljan, Snjeka Kneevi i Tomislav Premerl, ali koji tek treba doivjeti17

potpunu strunu obradu i revalorizaciju, ta osnova zauzima jedno od kljunih mjesta. Analiza osnove, prema danas dostupnoj arhivskoj dokumentaciji, ima za cilj rasvjetliti poziciju koju ona ima u pristupima zatite urbane cjeline Gornjega grada. Petra Srbljinovi Danijela Panda Ulica grada Vukovara u Zagrebu. Urbanistiko-arhitektonski problemi Unato prostornoj i simbolikoj vanosti za Zagreb, povijest izgradnje Ulice grada Vukovara obiljeena je konstantnim odustajanjem gradskih vlasti od njene izgradnje i ponovnim joj vraanjem. Nepobitna je injenica da u slici dananjeg Zagreba ona predstavlja paradigmatski primjer modernistike gradogradnje sa zgradama-reperima hrvatske arhitekture druge polovice 20. stoljea, ali i nainom na koji je miljena. Potpuno preklapanje urbanistikih predloaka i arhitektonskih ostvarenja pedesetih godina, kad je ulica miljena kao total-dizajn, s vremenom se sve vie poelo odvajati. U sintagmi urbanistiko-arhitektonski naglasak se poeo stavljati na potonji dio. Trend podreivanja urbanizma arhitekturi posebno je doao do izraaja od devedesetih godina kada je, kao posljedica novog politikog sustava i uprave koja se u njemu nije snala na vrijeme, izgradnjom poeo diktirati privatni kapital. Postavlja se pitanje koliko dugo takva situacija moe biti odriva u razvoju grada? Cilj naeg izlaganja je da upravo kroz krau analizu tri kljuna (i aktualna) urbanistiko-arhitektonska pitanja/problema Ulice grada Vukovara pokuamo potaknuti diskusiju o (ne)mogunostima revitalizacije Trnja kao sredita Zagreba. Rije je o sljedeim problemima: 1. problem definiranja poetka i kraja Ulice 2. problem pruge i definiranja sredinjeg dijela Ulice tj., definiranja Trga S. Radia i tzv. drutveno-kulturne akse koja u smjeru sjever-jug povezuje Zagreb do i iza pruge 3. problem neproporcionalne izgraenosti s izraenim trendom grupiranja korporacijske arhitekture na istonom dijelu Ulice (istono od krianja s Radnikom i Heinzelovom ulicom). Davorin Vuji Od trnja do zvijezda. Urbanistiki izazov zagrebakog Trnja U sklopu problematiziranja odnosa prema fizikom prostoru grada kao ispit struke vrlo brzo e se nametnuti podruje zagrebakog Trnja. Povjesniari umjetnosti morat e, zajedno sa konzervatorima, arhitektima i urbanistima, odgovoriti na18

pitanje kako pristupiti skorom osuvremenjivanju Trnja (osobito onog njegovog dijela znanog pod nazivom Staro Trnje) istovremeno uvajui specifinosti tog prostora uz rijeku Savu gdje iste obitelji obitavaju ve generacijama. Velika je opasnost da Trnje bude beskrupulozno redefinirano te da za desetak godina bude samo jo jedna nakupina stambenih kvadrata. Vrijeme je da struka otvori diskusiju, da zauzme arhitektonski, urbanistiki i socijalni stav i time ukae na velike mogunosti koje se kriju u tom poloajno, povijesno i heritoloki izuzetno zanimljivom prostoru. Etika i estetika svakako e u Trnju morati nai zajedniki jezik, a profit nee smjeti ostati jedinim kriterijem u osmiljavanju prostora. Namjera je ovog rada kratko prikazati povijest zagrebakog Trnja i otvoriti pitanje aktualnih urbanistikih htijenja, njihovih opravdanosti i mogunosti. Marta Ki Prostor trokuta izmeu pruga na Savskoj cesti danas i sutra Poznato je da je prostor omeen prugama nastao planski, kao mjesto Zagrebakog zbora namijenjeno sajminim okupljanjima. Godinu dana nakon natjeaja i otvaranja prvog sajma 1937. izgraen je i u funkciju stavljen njegov najzanimljiviji arhitektonski stanovnik: Francuski paviljon. Razvojem grada ovaj prostor s perifernog mjesta nastanka ulazi u ui centar grada, to biva jednim od razloga premjetanja sajamske lokacije i otvaranja prostora za nove funkcije. Trokut 1960-ih godina postaje sjecite studentskih putova, sredinja jedinica Studentskog centra s kulturom kao glavnom djelatnou. Talijanski paviljon preuzima Kazalite &TD, ehoslovaki paviljon Multimedijalni centar, a Francuski paviljon ugouje predstave, koncerte, a posebno je zanimljiv kao prostor za izlaganje likovnih umjetnosti. Kulturni znaaj otvorene platforme prostora u Savskoj 25 u doba prilino zatvorene politike vlasti viekratno je, uz naalost neujednaenu dokumentaciju, problematiziran. Udomljujui mnoge sadraje, prostor je stario i propadao, a Francuski paviljon ve je dva desetljea zatvoren iz sigurnosnih razloga. Cilj je ovoga izlaganja dati pregled sadanjega stanja Studentskog centra, kako prostornoga, tako i sadrajnoga, s najveim naglaskom na sredinji arhitektonski biser francuskog podrijetla. Obnova, ije je najavljivanje koincidiralo s mnogim politikim izborima, napokon je zapoela. Hoe li u vrijeme ovog izlaganja Francuski paviljon, kako je najavljeno, opet zaivjeti? Kakva je njegova budunost? Koliko je bitno definiranje funkcije prostora nakon to je bijela kocka izgubila na vanosti kao izlagaki prostor? Koji su razlozi zato je ona i dalje vana? Je li ovo kraj senzacionalistikih novinskih napisa o ruenju kulturnog centra s ciljem izgradnje jo jedne prijestolnice konzumerizma? Znaaj ovakve kulturne platforme u samom centru grada prepoznat je u strunim krugovima, ali i kod brojne publike. Hoe li privatni (ili javni) kapital nastaviti obnovu prostora izmeu tri pruge pitanje je koje otvara drugu temu ovog kongresa.19

Ana Krini-Lozica Trgovaki centri: mikrokozmos na rubu grada Tekst e se baviti fenomenom trgovakih centara i robnih magazina koji se podiu na periferiji Zagreba analizirajui njihovu ulogu u urbanizmu grada, kao i organizaciju unutranjeg prostora tih centara. Njihova bezimena i privremena arhitektura, projektirana bez veih arhitektonskih ambicija, marginalna je utoliko to se gradi na rubnim dijelovima grada (kao nekada sajmita i cirkusi) koji se smatraju manje vidljivima od centra grada, te stoga nije projektirana s namjerom da izgleda luksuzno (za razliku od trgovakih centara unutar grada) niti je graena za vjenost, pa je osnovni zahtjev kojem udovoljava ekonomska isplativost. Taj je fenomen takoer marginaliziran u diskursu struke, jer je s arhitektonskog aspekta beznaajan, smjeten na praznom i razmjerno malo vanom prostoru uz brze ceste, pa stoga nije ekscesan u smislu zadiranja u ve izgraeno i povijeu obiljeeno urbano tkivo. No usprkos tome novi centri i magazini, iako na periferiji, oblikuju vizuru grada, a velik broj graana provodi tamo vikende, ime oni postaju sastavnim dijelom zagrebake svakodnevice. Simulacija ulica s duanima i malih trgova na kojima su kafii natkriveni krovom trgovakog centra preuzima ulogu koju je donedavno imao centar grada. No oni istovremeno tu ulogu centra grada i izvru/mijenjaju formirajui mikrokozmos u kojem prostor i vrijeme funkcioniraju na drugaiji nain nego u javnim i otvorenim prostorima grada. Pokuat u odgovoriti na sljedea pitanja: kako oping-gradovi transformiraju odnose unutarnjeg i vanjskog, javnog i privatnog prostora, na koje naine unutranji prostor tih centara uvjetuje ponaanje posjetitelja i strukturira nain na koji provode slobodno vrijeme, kako izgleda nova slika grada koju ti centri stvaraju?

Poloaj struke u suvremenom drutvuJasna Galjer Povijest umjetnosti i politika Tema izlaganja je pitanje statusa povijesti umjetnosti kao znanosti u okolnostima koje su odreene nastankom Republike Hrvatske i raspadom Jugoslavije. Na odabranim primjerima analiziraju se pitanja utjecaja politike, ideologije i politiziranosti teorijskih modela, pojedinih tema i recepcije istraivanja. Obuhvaeni su pristupi u kojima jedni te isti primjeri u pojedinim kontekstima poprimaju potpuno razliite konotacije. Istrauju se razlozi i motivi sve veeg zanimanja za reprezentativne uzorke na osnovi kojih se, paradoksalno, (re)konstruiraju i meusobno suprotstavljeni duskursi, kao to su primjerice moderna i modernizam, nasuprot mitologijama poput jugoslavenstva u arhitekturi. Istovremeno, istrauju se razlozi i motivi izbjegavanja bavljenja nacionalne povijesti umjetnosti hrvatskom komponentom unutar jugoslavenskog konteksta. U situaciji pribliavanja Hrvatske europskim integracijama cilj je ukazati na implikacije ignoriranja navedenih tema. Damir Demonja Povijest umjetnosti u funkciji razvoja Hrvatske Povijest umjetnosti u Hrvatskoj danas je gotovo zanemarena kao jedan od moguih i, dapae, nunih initelja njezinog razvoja. Poglavito je to razvidno unazad desetak godina, kada se povijesnoumjetnika struka tek provlaila kroz razvojne, odnosno gospodarske projekte. Njezin, pak, neregulirani ili jedva nazoni status u strategijama i planovima razvoja na svim razinama svjedoi o njezinoj sustavnoj marginalizaciji. Jedno od vanih mjesta koja povijest umjetnosti zasad nije osigurala na odgovarajui nain je ono u turizmu, posebno u njegovim posebnim oblicima, koji su brojni i raznovrsni, a prije svega u kulturnom i ruralnom turizmu, kao i u projektima, poglavito onima financiranima iz fondova Europske unije i drugih, ija je vrijednost upravo u njihovoj interdisciplinarnosti. Stoga e se u predmetnom izlaganju pokuati raskriti razlozi zbog kojih hrvatska povijest umjetnosti ima takav, za nadati se, trenutni status, dat e se kratki pregled sadanjeg stanja u struci, potom primjeri strategija i razvojnih projekata u kojima je, na neki nain, sudjelovala povijesnoumjetnika struka, kao i onih u kojima nije, te smjernice za promiljanje buduih zadataka i uloge povijesti umjetnosti u suvremenim drutvenim, odnosno gospodarskim/razvojnim kretanjima u Hrvatskoj.

Janka Vukmir Komercijalizacija Moj prilog govori o dobrim i loim stranama komercijalizacije umjetnosti, kulture, organizacija umjetnosti i kulture, uloge suvremenih, ivuih umjetnika na sceni, te o deficitu komercijalnog poslovanja u kulturi. Djelomino se ova tema preklapa i s pitanjem europskih integracija koje, naravno, i u struci nuno donose promjene kojima treba prilagoditi poslovanje, okolnosti i uvjete poslovanja u kulturi, pa tako i ulogu povjesniara umjetnosti. Istodobno se ovaj predloeni prilog nastavlja na temu koju sam pod naslovom Politika predstavila u svojem prilogu na prolom, 2. kongresu hrvatskih povjesniara umjetnosti. Status umjetnika u suvremenom drutvu premda reguliran, dapae, prekomjerno reguliran, donosi loe strane ukupnom poslovanju u kulturi, pridonosi netransparentnom tritu umjetnina, ne ohrabruje umjetnike da zarauju, niti im stvarno omoguava zaradu. Istodobno, oni koji su svojedobno stekli status slobodnog umjetnika pri ZSUH-u gube lanstvo u toj organizaciji ako zarauju vie od ogranienog iznosa, , to meu umjetnike unosi vrlo negativnu atmosferu i ne pridonosi njihovom poslovanju koje bi na pozitivan nain utjecalo na ope drutvene promjene. Organizacije kulture ne snalaze se u novim okolnostima komercijalnog poslovanja, te ga u nekim sluajevima stjeu na krivim podrujima i krivim aktivnostima. Jednako se dogaa i na podruju visokog kolstva, ali ono nije tema mojeg izlaganja. Kako organizirati sustav da funkcionira po logici poslovanja i kako organizirati poslovanje da se ono obnavlja iznutra, prema zakonitostima pozitivnog razvoja, a ne pod utjecajem opeg komercijalnog trita, kako kulturu i umjetnost integrirati na trite, a istodobno ih zatititi od bjesomunog komercijalnog iskoritavanja teme su koje svojim prilogom elim staviti na javnu raspravu meu kolegama povjesniarima umjetnosti; smatram da oni moraju biti upoznati s problemom i aktivni u njegovom rjeavanju. Nikola Albanee Kriteriji vrednovanja suvremene umjetnike produkcije Koji su kriteriji danas na djelu, preciznije reeno, koji kriteriji dominiraju meu veim brojem postojeih kada se prosuuje je li odreeno umjetniko djelo kvalitetno, reprezentativno, naprosto aktualno te zavreuje li afirmativnu pozornost likovne kritike? Iskljuivo estetski kriterij odavno je prevladan. Premda nikad potpuno naputen, on se i dalje nalazi na formalnoj razini (osim ako nije svjesno negiran) koja je nositelj odreene poruke. Meutim, drugi kriteriji dobivaju na vanosti. Primjerice, namee se inovativnost kako u poetolokom smislu (sadrajnotematskom i oblikovnom) tako i u smislu primjene najnovijih medija i tehnikih22

sredstava. Tu je i naelno osporavanje tradicije koje se oituje u avangardnosti, nerijetko anarhinog predznaka. Ultimativna drutvena angairanost koju vidimo u kritici suvremenosti drutveno-politikoga stanja i procesa te u subverzivnosti usmjerenoj na etablirane socijalne strukture takoer je iznimno vana komponenta umjetnike prakse. Postoje, dakako, i mnoge druge pobude i konteksti koji uvjetuju, usmjeravaju i suoblikuju produkciju te time ujedno i nameu odgovarajue moduse percepcije iz kojih proizlaze i upravo njima primjereni kriteriji. Dakle, je li uope mogue uspostaviti objektivne kriterije ili su oni potpuno proizvoljni i ovise o hirovitosti trendova i/ili elitistikoj subjektivnosti likovnoga kritiara? Sonja Briski Uzelac Gubitak referencijalnog okvira i proireno polje vizualnosti Kad se stalno i iznova postavlja pitanje o statusu struke povijesti umjetnosti u sve sloenijim uvjetima teorijske i kulturalne rekonfiguracije, openito a i u nas, neminovno se stie do ve gotovo prihvaenog stajalita da ona sama sebe marginalizira, prvo svaljujui krivnju na medijsko/drutveno okruenje, a drugo odbijajui priznati vlastitu nedostatnost u nadilaenju devetnaestostoljetnog epistemolokog modela specijalistike znanosti. U okviru novih modela postavljaju se nova pitanja, poput teorijskih aspekata statusa proirenog polja vizualnosti koji mogu razjasniti i status tumaenja s obzirom na problem gubitka referencijalnosti kao glavnog naslijeenog problema iz 20. stoljea. Kritini proces u okviru/sklopu relacija referencijalnosti, koji se odvija na dvije razliite razine (na razini oznaavanja i razini stvarnosti), problematizira i status struke danas kao samodovoljne aktivnosti u sustavu koji se referira na sebe i unutar sebe. Nataa egota Lah Poloaj recipijenta u vrijednosnim sustavima U okviru teme koja raspravlja odnos povijesti umjetnosti i suvremenog drutva, poloaj recipijenta podrazumijeva aktivnu i dinaminu recepciju determiniranu povijeu kulture i umjetnosti, koliko i njezinom situacijskom zbiljom. Recepciju u tom smislu razumijemo kao skup razliitih praksi gledanja koje stvaraju smislove i znaenja, odnosno uvijek nove vrijednosne sustave. Specifina sadanjost i povijest, znanja i uvjerenja svakog recipijenta vezani su za generatore vrijednosnih orijentira u najirem korpusu struke povijesti umjetnosti i vizualne kulture: teoriju, kritiku, institucije Zanima nas suvremeni recipijent u tranzicijskoj kulturi koji ivi u svijetu medija, jednodnevnih atrakcija, spektakla, ekonomske konkurentnosti i osiromaenih23

aksiolokih sustava. Zanimanje za takvog recipijenta sugerira potrebu novih strukovnih strategija. Prihvaanje komercijalne vrijednosti za legitimnog kulturalnog zastupnika subjekta, drutva i identiteta, svjedoenje devastaciji kulturnog krajolika i odumiranju educirane kritike, kao i ogluha kulturne javnosti na to, dijelom su posljedica i nedostatnog utjecaja struke na recepciju njezinih vrijednosnih orijentira. Stvaranje uvjeta za bolju orijentaciju recipijenta u vrijednosnim sustavima struke usko je povezano s njezinom ulogom u suvremenom drutvu. Utjecaj na iru recepciju u tom smislu podrazumijeva asimilaciju jednog dijela discipline u ire podruje interdisciplinarnih istraivanja na polju vizualne kulture, ali i populariziranje takvog koncepta u znanstvenom, strunom, kulturnom i uope medijskom prostoru. Adaptacijom na socijalnu umreenost suvremenog recipijenta, napose komunikoloke aspekte novih drutvenih mrea omoguila bi se vea afirmacija struke u javnim djelatnostima i vea primjena njezinih znanstvenih postignua u drutvenim praksama. Suvremeno drutvo zrcali poloaj recipijenata u odnosu prema vrijednosnim sustavima na ije kriterije u svojoj domeni struka moe utjecati djelominom promjenom svojih uloga i zadaa. Tina Bokovi Profesor povijesti umjetnosti: prednost ili mana Na kongresu elim ukazati na poloaj struke u dananjem obrazovnom sustavu. Danas, kada umjetnika zbivanja privlae mali broj, esto istih ljudi, vrijeme je da se zapitamo je li razlog tome nedovoljno obrazovanje uenika koji e sutra postati punopravni graani ovoga drutva? Smatram da uzroke valja traiti u injenici da je veina nastavnika likovne umjetnosti u srednjim kolama po zvanju profesor likovne kulture. Budui da je manjkavost povjesniara umjetnosti ta to nisu obueni za nastavu u osnovnoj koli te je njihovo podruje djelovanja samim time sueno, ne bi li upravo povjesniarima umjetnosti valjalo prepustiti educiranje i obrazovanje uenika u srednjim kolama, ponajprije gimnazijama i srednjim strukovnim kolama? Zar emo doista dopustiti da rijetki i vrijedni studenti koji su godinama studirali po programu povijesti umjetnosti budu zamijenjeni drugom strukom takoer hvalevrijednom, no ne i dostatnom za poduavanje likovne umjetnosti u gimnazijama i strukovnim kolama samo stoga to te osobe mogu odravati likovne radionice i voditi izvannastavne likovne grupe, a kolu ukraavati panoima? U kojem su trenutku profesori povijesti umjetnosti i profesori likovne umjetnosti postali istovjetni ako znamo da su od uvoenja ovog predmeta u kole upravo povjesniari umjetnosti poduavali mlade generacije o onome to povijest umjetnosti zaista jest.

Drago Mileti Drugi kongres povjesniara umjetnosti koliko nas se ulo? Zatita spomenika kulture 2005.2010. Kongresi kao strukovno okupljanje ne bi smjeli biti sami sebi svrha. Stoga je zanimljivo analizirati jesu li u razdoblju izmeu dva kongresa nastupile neke promjene u zatiti spomenika kulture, a ako su nastupile, jesu li rezultat i onoga na to smo ukazivali i to smo predlagali na podruju zatite spomenika. Ukoliko promjene nisu nastupile, treba nastojati utvrditi to tome moe biti razlog.

Hrvatska povijest umjetnosti, europske integracije i meunarodna suradnjaMirjana Repani Braun Meunarodna suradnja i znanstveni asopisi problemi i rjeenja Meunarodni projekti Baroque Ceiling Painting in Central Europe i Museum with no Frontiers Discover Baroque Art, meusobno vrlo razliitih polazita prvi osmiljen kao neprofitno multilateralno udruenje znanstvenih ustanova zajednikih znanstveno-istraivakih interesa, koje djeluje u obliku godinjih tematskih radionica s konanim ciljem realizacije meusobno povezanih baza podataka baroknog zidnog slikarstva, a drugi, u svojoj sutini menaderski, utemeljen na volonterskom sudjelovanju lanova u izradi virtualnog muzeja nai su koraci prema integraciji u humanistiku europsku zajednicu. I dok projekt Museum with no Frontiers financira Ministarstvo kulture jer je suradnja ostvarena preko Muzeja za umjetnost i obrt, sudjelovanje Instituta za povijest umjetnosti u projektu Baroque Ceiling Painting in Central Europe nije nailo na razumijevanje ni Ministarstva znanosti ni Ministarstva kulture, iako u njemu, osim Instituta, sudjeluju najvanije znanstvene ustanove iz Austrije, Njemake, Madarske, eke, Slovake, Poljske, Slovenije i Italije, sve odreda lanica Europske unije. Dakako da nedostatak sredstava, namijenjenih prvenstveno izradi baze podataka, dovodi u pitanje nastavak i svrhu nae suradnje u tome projektu. Takoer se postavlja pitanje vrsnoe znanstvenih asopisa u buduem europskom kontekstu. Radove Instituta za povijest umjetnosti, asopis A1 kategorije za humanistike znanosti, ureujemo prema svim standardima Ministarstva znanosti, ali ga jo nismo uspjeli uvrstiti u Arts and Humanities Index, izjednaen s indeksom CC. Kako je samo pitanje dana kada e humanistikim znanostima biti dokinuta privilegija da se pri izboru u znanstvena zvanja A1 asopis valorizira kao najvia kategorija, svakako moramo razmisliti o opcijama koje bi omoguile njegovo uvrtavanje u taj prestini svjetski indeks. I tu kljuni problem lei u financiranju, koje je za 2010. godinu prepolovljeno u odnosu na ono ve reducirano iz 2009., a mogui izlaz iz dodijeljenog nam lokalnog znaaja dvojezino je izdanje, to za sobom svakako povlai i mijenjanje naih navika, meu kojima je i esto nepotrebna opirnost tekstova. Miljenko Jurkovi Tin Turkovi Iva Mari Dva desetljea europskih iskustava Meunarodnog istraivakog centra za kasnu antiku i srednji vijek Sveuilita u Zagrebu Hrvatska se danas nalazi na samome pragu Europske unije, a s njome i hrvatska znanost i visoko obrazovanje. Stoga se u posljednje vrijeme puno govori o pristupnom procesu, usklaivanju s EU standardima, ali i posljedicama ukljuenja Hrvatske u EU.26

No, naa se struka uzdrala od nainjanja teme vlastite integracije u europski istraivaki prostor, iako su pitanja koja se pred nju postavljaju brojna. Primjerice, da li je suradnja s europskim i kolegama i ustanovama zadovoljavajua, koji europski instrumenti financiranja znanstvene i obrazovne djelatnosti stoje na raspolaganju hrvatskim ustanovama, koje su organizacijske strukture rada najprimjerenije novonastalim uvjetima, to je europski, a to hrvatski istraivaki standard, kako se odnosimo prema promjenama to ih uvode Ministarstvo kulture i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i porta RH, itd. Sva su ta pitanja ozbiljna te je nuno ponuditi ozbiljan odgovor. Iskustva prikupljena u dva desetljea Meunarodnom istraivakom centru za kasnu antiku i srednji vijek Sveuilita u Zagrebu omoguuju da ponudi neke odgovore na ta vana pitanja. Centar je u proteklih sedamnaest godina uspostavio i ostvario suradnju s nepreglednim mnotvom europskih istraivakih i visokoobrazovnih ustanova. Implementirao je niz suradnikih istraivakih projekata to su ih financirali nacionalni i nadnacionalni donatori. Na temelju jasno razraenog stratekog plana razvoja i pomou sredstava Europske Komisije Centar je u posljednje etiri godine ojaao u organizacijskom i znanstvenom pogledu. Iako je MIC od samog osnutka djelovao u europskim, a ne samo nacionalnim okvirima, njegova puna i formalna integracija u europski istraivaki prostor (ERA) omoguila mu je cjeloviti uvid u oekivanja i nunosti koje se postavljaju pred hrvatske istraivake ustanove na pragu ulaska u EU. Prepoznatljivost, konkurentnost, sposobnost stratekog planiranja i definiranja ciljeva u skladu sa suvremenim trendovima i potrebama, upoznatost s europskim znanstvenim standardima i praksama, predanost meunarodnim suradnjama, te upuenost u mogunosti financiranja projekata samo su neke odlike i vjetine koje ine europski standard meu istraivakim i visokoobrazovnim ustanovama. Hrvatske ustanove, koje su esto vrlo introvertirane, morat e ih stei ako se ele prikljuiti europskoj istraivakoj zajednici. Pri tome se ne smije zaboraviti da nae istraivake ustanove imaju i veliku odgovornost. One su uvari hrvatske povijesnoumjetnike tradicije i nacionalne kulturne batine. Hrvatska je kulturna batina ujedno i vrijedan resurs, kako za znanost, tako i za razvoj kulturnog turizma i drugih privrednih grana. Europski istraivaki konzorciji, ali i agencije za razvoj pokazuju velik interes za taj resurs budui da su vlastiti uvelike iscrpili. Stoga naoj struci i ustanovama predstoji da se transformiraju u skladu s novonastalim izazovima i postanu aktivni imbenici u prezentaciji hrvatskoga kulturnog naslijea europskoj javnosti i integraciji hrvatske povijesti umjetnosti u europski istraivaki prostor. Jasminka Najcer Sabljak Slavonska plemika batina u kontekstu europskih integracija U Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku uva se i istrauje dio likovne graa stranih i domaih velikakih obitelji koje su na ovim prostorima ivjele i djelovale od27

poetka 18. do sredine 20. stoljea. Rije je o grofovima Pejaevi, barunima Hilleprand von Prandau, grofovima Normann-Ehrenfels, grofovima Eltz i knezovima Odescalchi. Ove obitelji odigrale su vanu ulogu na gospodarskom, politikom i kulturnom planu u Slavoniji, gdje su imale velik dio posjeda, i ire na prostoru Hrvatske te tadanje Austro-Ugarske i Njemake, gdje su imale svoje domicilne posjede. Projekt slavonskih plemikih ostavtina zapoeo je prije osam godina istraivanjem grae grofovske obitelji Pejaevi s koje se interes proirio i na ostale obitelji. U istraivanju grae dolo je do povezivanja razliitih kulturnih ustanova, muzejagalerija i arhiva te suradnje s Ministarstvom kulture RH. U daljnjem stadiju projekta priprema je grae za izlaganje, emu prethode restauratorko-konzervatorski zahvati, izdavanje monografije s pojedinano predstavljenim kulturno-umjetnikim fenomenima povezanim s povijeu pojedine obitelji i na koncu sveobuhvatan katalog istraene grae. Takav kulturno-umjetniki projekt potrebno je povezati s onim zemljama EU iz kojih obitelji potjeu i iz kojih je najvei dio sauvane grae visoke umjetnike vrijednosti. Na primjeru povezivanje obitelji Pejaevi otvara se mogunost suradnje s muzejskim ustanovama iz Maarske, Srbije i Bugarske. Obitelj potjee iz Bugarske, jedno vrijeme imala je posjede u Rumi te se u obje drave javlja interes za rasvjetljavanjem prolosti obitelji podrijetlom s njihovog podruja. S Maarskom su najjae veze, jer je obitelj enidbenim vezama bila gotovo posve vezana uz maarsko plemstvo. U tako sloenom projektu potrebna je suradnja s kulturnim ustanovama iz europskih zemalja kao i financijska pomo europskih fondova. Takvi projekti veu Hrvatsku sa susjednim europskim dravama, jer je ona u 18. i 19. stoljeu bila dio monarhijskog sustava u kojem je plemstvo bilo glavni nosilac kulturno-gospodarskog razvoja. Julija Lozzi Barkovi Rijeka prvi hrvatski grad u Reseau Art Nouveau Networku Na generalnoj godinjoj skuptini Reseau Art Nouveau Networka u Bruxellesu, odranoj u prosincu 2009. godine, Rijeka je prvi hrvatski grad koji je primljen u lanstvo ove meunarodne mree koja okuplja gradove bogatoga secesijskog naslijea. Rijeka je i do sada bila meu vodeim hrvatskim gradovima u smislu dokumentacije i prezentacije ove grae (izloba i katalog Arhitektura secesije u Rijeci, MMSU, Rijeka, 1996.). Unato uinjenim naporima, drimo neophodnim ponovno skretanje pozornosti na ovu vrijednu graditeljsku batinu na ijoj je zatiti i konzervaciji do sada ipak uinjeno premalo. Situacija je na terenu dosta loa. Zato smo smatrali da je primjereno ovu temu podignuti i na meunarodnu razinu te Rijeku ukljuiti u krovnu organizaciju koje se bavi promocijom i zatitom secesijskog nasljea Reseau Art Nouveau Network sa sjeditem u Bruxellesu kako bismo lake i bre usvojili europske standarde i modele zatite i obnove batine, te kako bismo otvorili28

mogunosti novih naina financiranja na tome planu. Vanost promocije secesijskoga graditeljskog naslijea na meunarodnoj razini je i u mogunosti razvoja urbanog turizma, budui da je jedna od ideja da se u Rijeci uvede ruta koja bi zainteresirane vodila po najznaajnijim secesijskim lokacijama. Pridruivanje Rijeke RANN-u poticaj je i drugim hrvatskim gradovima da se ukljue u tu globalnu mreu, ali i poticaj na daljnju suradnju na meunarodnoj akademskoj i znanstvenoj razini. Radu je priloen i prikaz raritetnih primjera sauvanih povijesnih secesijskih dizala u dva stambena objekta u Rijeci, koja su desetljeima bila izvan funkcije. Dizala su 2007. upisana u listu registriranih kulturnih dobara, a uz opsene pripremne radove izraen je i projekt njihove restauracije. Dio radova obnove je izveden, a sufinancirao ih je Grad Rijeka sredstvima spomenike rente. Ovaj podatak relevantan je i u irem kontekstu jer su u mnogim europskim metropolama slina povijesna dizala (marke Stigler) ne samo ouvana ve i u punoj funkciji.

arhivi, izvoriTanja Trka Mikloi Arhivski izvori u Italiji kao vrelo za umjetnost renesansnoga razdoblja u Hrvatskoj Povezanost hrvatskih krajeva, posebice Dalmacije, ali i kontinentalne Hrvatske, s gradovima i regijama Apeninskoga poluotoka viestruko je isticana u brojnim radovima i istraivanjima domaih povjesniara i povjesniara umjetnosti. Premda su se talijanskih arhivskih izvora doticali brojni hrvatski istraivai, oni su i dalje zanimljivo, a nedovoljno koriteno vrelo za hrvatsku povijest umjetnosti renesansnoga razdoblja. Obrada arhivskih izvora u Italiji otkriva potrebu, gotovo istraivaku nunost, stvaranja neke vrste korpusa ili barem inventara temeljnih arhivskih dokumenata u talijanskim arhivima vezanih za pojedinu istraivaku temu ili razdoblje. Osim to bi zacijelo donijeli nova saznanja, oni bi pruili nove mogunosti interpretacije umjetnikih pojava na naim prostorima. U strukturiranju istraivanja i odabiru mjesta istraivanja danas uvelike pomau novi mediji i vea dostupnost informacija od internetskih kataloga knjininih fondova do digitaliziranih pisanih izvora i on-line izdanja koja upuuju na pojedine izvore. Te mrene usluge skrauju vrijeme istraivanja, a mogu i barem djelominom informacijom nadomjestiti izravan uvid u sve potencijalno relevantne arhivske izvore u Italiji. Razmatranjem pojedinanih primjera arhivskih fondova u Italiji (primjerice, u Bologni) te njihove organizacije izlaganje prua uvid u istraivaki potencijal za hrvatske povjesniare umjetnosti. Neobraeni ili desetljeima netaknuti djelomino obraeni izvori u Italiji mogu utrti nove istraivake putove, ali i potaknuti suradnju povjesniara umjetnosti i strunjaka u srodnim podrujima na meunarodnoj razini, ime bi se zasigurno otvorile i mogunosti financiranja istraivanja u zemljama Europske unije. Jasenka Gudelj Povijesni traktati o arhitekturi u hrvatskim knjinicama Povijesni traktati o arhitekturi umnogome su odredili ranonovovjekovna promiljanja i realizacije na tlu cijele Europe, pa tako i na teritoriju Hrvatske. Ove knjige, tiskane mahom u Veneciji, ali i u drugim europskim gradovima, izvrile su presudan utjecaj na shvaanje arhitekture i prihvaanje klasinih principa u cijeloj Europi, a ilustracije traktata poput onog Sebastijana Serlija postale su opeprihvaeni modeli kojima se slue i arhitekti i naruitelji. Hrvatske knjinice od Rovinja preko NSK u Zagrebu do Dubrovnika posjeduju niz vrijednih ilustriranih ranih izdanja arhitektonskih traktata 16. i 17. stoljea, poput Quattro libri darchitettura Andree Palladija, De re aedificatoria Leona30

Battiste Albertija i prvog ilustriranog izdanja traktata antikog autora Vitruvija iz 1511. godine. Brojni su i primjerci traktata o vojnoj arhitekturi, to ne udi s obzirom na onodobne politike prilike. Znanstvena obrada ovih primjeraka veinom je izostala; nisu ih analizirali ni povjesniari knjige ni povjesniari arhitekture. Uz valorizaciju jednog malo poznatog, ali znaajnog dijela knjine batine prikaz provenijencije i cirkulacije traktata prua odgovore na pitanja razine znanja o arhitekturi hrvatskih naruitelja i arhitekata, modaliteta njihove komunikacije, zatim kruenja modela i rjenika, usvajanja inovacija i tomu slino. Nadalje, otvara se prostor istraivanju odnosa projektiranih i realiziranih graevina i traktatistike, odnosno dijaloga izmeu arhitektonske teorije i prakse u ranom novom vijeku na tlu dananje Hrvatske. Danko ourek Usvajanje i primjena umjetnikih pojmova i nazivlja na podruju sjeverozapadne Hrvatske u 17. i 18. stoljeu (s posebnim osvrtom na skulpturu i altaristiku) Druga polovica 17. i 18. stoljea svjedoe snanom razvitku umjetnike produkcije na podruju sjeverozapadne Hrvatske. Uz stalno pritjecanje umjetnika iz razvijenijih, mahom srednjoeuropskih, sredita, u nekoliko veih gradova (ali i u poticajnim okvirima crkvenih redova) razvijaju se lokalne radionice koje se, s obzirom na vremenski raspon njihove djelatnosti, moe smatrati dijelom domae kulturne scene. Njoj se svakako mogu pribrojiti i pripadnici drutvenih elita, rast ijega naruiteljskoga senzibiliteta biva popraen i usvajanjem niza pojmova povezanih s umjetnou. Osim u ugovorima u kojima se, uz prevladavajui latinski susreu njemaki, talijanski, ali i hrvatski tekstovi, taj je pojmovni razvitak mogue pratiti i u povijesnim rjenicima kao svjedoanstvima leksikografskih i filolokih napora dvaju baroknih stoljea. Ovaj e se rad koncentrirati upravo na pojmove i nazivlje sadrano u tiskanim ( J. Habdeli, Dictionar, 1670.; I. Belostenec, Gazophylacium, 1740.; A. Jambrei F. Sunik, Lexicon latinum, 1742.) i rukopisnim (P. Ritter Vitezovi, Lexicon Latino Illyricum; A. Patai, Dikcionar) rjenicima, te pomou njih pokuati proiriti poznavanje umjetnike (prvenstveno kiparske i altaristike) prakse 17. i 18. stoljea. Marijan Bradanovi Naselja Istre i sjevernojadranskih otoka u svjetlu Katastra Franje I. Gotovo sluajnim izborom primjera prve austrijske izmjere s podruja nekadanje upravne jedinice Austrijskog primorja naglaava se vanost upotrebe Katastra Franje I. pri istraivanjima slike sjevernojadranskih naselja poetkom 19. stoljea. Ta izmjera koja je na sjevernom Jadranu uglavnom provedena koncem drugog i poetkom treeg desetljea 19. stoljea prikazala je niz netom poslije posve poruenih ili31

izrazito izmijenjenih graevina, osobito crkava, zidina, kula i gradskih vrata, vijenica, loa, fontika i drugih javnih zdanja. Mnoga od njih nisu bila dokumentirana ni jednim drugim, dosad poznatim izvorom. Neka su, pak, bila zabiljeena na detaljima ranijih, esto ne ba posve pouzdanih grafikih prikaza, ija je vjerodostojnost tek usporedbom s Katastrom Franje I. barem dijelom potvrena. U kratkom prikazu metodologije urbanistikih istraivanja odabrani primjeri povijesnih izmjera usporeuju se s novim katastrom, zranim i digitalnim ortofoto snimcima, s detaljima stanja na terenu koji potvruju podatke iz povijesnoga katastra ukljuivi nedavno provedena arheoloka istraivanja te vie manje ili dosad nikako koritene druge, kasnije i ranije grafike izvore. Raspravlja se i o razliitim rukopisima pojedinih mjernika Katastra Franje I. u kontekstu veeg ili manjeg broja istraivaki znaajnih podataka koje su nam na pojedinim primjerima oni zabiljeili. Upozorava se, k tome, na iroku mogunost primjene saznanja prikupljenih iz analize ove izmjere u planiranju konzervatorskih te sustavnih ili zatitnih arheolokih istraivanja i prezentacija. Iako se Katastar Franje I. sve vie koristi pri urbanistikim, konzervatorskim i arheolokim istraivanjima na podruju nekadanje pokrajine koja se prostirala od zalea Trsta do Pule, Kastva, Loinja i Bake, injenica je da njegova upotreba pri analizama nije posvuda jednakomjerno prihvaena i standardizirana. Uz izvrsno sauvane primjerke gotovo svih katastarskih mapa Katastra Franje I. za podruje Austrijskog primorja, koje se uvaju u Dravnom arhivu u Trstu, upozorava se i na mape u naim podrunim katastarskim uredima i opinskim sreditima. Snjeana Radovanlija Mileusni Digitalizirana Bibliografija i graa za umjetnost i srodne struke dr. Antuna Bauera novo pomagalo suvremenih istraivaa U knjininoj Zbirci Bauer vano mjesto ima rukopisna bibliografska cjelina Bibliografija i graa za umjetnost i srodne struke. Niz ini 31 knjiga koje objedinjuju bibliografsku i dokumentarnu grau s podruja kulturne povijesti, posebice likovnih umjetnosti i povijesne muzeologije od 19. stoljea do 1950-ih, s podruja Hrvatske i bive Jugoslavije. U Bibliografiji je objavljena graa sakupljena u Arhivu za likovne umjetnosti, u vrijeme njegova djelovanja kao odjela Gipsoteke (dananje Gliptoteke HAZU) 1944. 1952. Iako imena popisivaa i autora pojedinih knjiga iz bibliografskog niza nisu navedena, na temelju dostupnoga arhivskoga gradiva i rukopisnih zabiljeki Antuna Bauera, urednika bibliografskoga niza, grau za Arhiv skupljali su i popisivali ondanji strunjaci Gliptoteke, priznati povjesniari umjetnosti i zasluni muzealci (Lelja Dobroni, Duko Kekemet, Miroslav Montani, Dorotea Barievi, Elvira krobot, Vinko Zlamalik i drugi). Knjige su umnoene na apirografu kao neispravljen rukopis u samo deset primjerka, a do danas je najcjelovitije sauvan bibliografski niz u knjinici MDC-a. Stoga32

je ta dragocjena i jedinstvena graa digitalizirana i uz dodane tekstove, pretranike i digitalne preslike predstavljena na mrenim stranicama MDC-a (URL: http:// antunbauer.mdc.hr/). U izlaganju e biti predstavljen sadraj i struktura digitalizirane Bibliografije s naglaskom na elemente koji tu elektroniku publikaciju ine suvremenim pomagalom za edukaciju te struni i znanstveni rad iz podruja povijesti umjetnosti i strodnih struka. Valentina Rado Likovni arhiv Ota vajcera, nepresuno vrelo informacija. Vodi kroz arhiv Ota vajcera Ostavtina uglednog hrvatskog povjesniara umjetnosti i ustrajnog kroniara osjeke i slavonske likovne batine Ota vajcera 2005. godine darovana je osjekoj Galeriji likovnih umjetnosti. Sasvim prirodno jer je ovaj Osjeanin, roen 1907. godine, do svoga umirovljenja 1969. godine djelovao u rodnom gradu Osijeku. Nakon umirovljenja Oto vajcer preselio je u Zagreb gdje je ivio, prikupljao i nadopunjavao podatke o osjekoj likovnoj prolosti do svoje smrti 2003. godine. vajcerova se ostavtina, nastajala u vremenskom rasponu duem od sedam desetljea, sastoji od dvije osnovne cjeline: knjinice i arhivske grae. Kontinuirano istraivanje likovnih tema grada Osijeka i Slavonije urodilo je s vie od 500 bibliografskih jedinica, od likovnih kritika i eseja, preko istraivakih i znanstvenih radova do monografija. vajcerov likovni arhiv i knjinica, zbog svoga velikog znaaja i istraivakog potencijala, postali su zasebna dokumentacijska zbirka Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku o kojoj brigu vodi kustos povjesniar umjetnosti. Voditeljica zbirke je ovaj iznimno vrijedan fond popisala i pripremila za objavu u vidu Vodia, koji e zadrati autentian raspored po kojem je sam vajcer prikupljao i odlagao svoje brojne rukopise i biljeke. Tim se nainom popisivanja ne prua samo uvid u grau ve i u metode rada i misaone poveznice jednog znanstvenika. Jo se oekuju sredstva za objavu, najavljenu za 2011. godinu, kako bi cjelokupnoj, a napose strunoj javnosti bile dostupne te dragocjene i nezaobilazne informacije o djelovanju osjekih i slavonskih slikara i o likovnim dogaanjima u 19. i 20. stoljeu. Oto vajcer neraskidivo je povezan uz Osijek i Slavoniju, a napose osjeku Galeriju likovnih umjetnosti iji mu je fundus, bogat vrijednim djelima, bio trajno nadahnue i poticaj za istraivanje. Njegovim je aktivnim doprinosom, istraivanjem i objavljivanjem fundus Galerije postao referentan ne samo na podruju Slavonije i Hrvatske nego i u srednjoeuropskim okvirima.

arhitekturaDubravka Botica Arhitektura 18. stoljea kontinentalne Hrvatske u kontekstu srednjoeuropske arhitekture problemi istraivanja utjecaja beke arhitekture na odabranim primjerima Utjecaj beke arhitekture na arhitekturu baroknog razdoblja, posebice na arhitekturu 18. stoljea u itavom prostoru srednje Europe, istie se kao jedno od opih mjesta u istraivanjima tog korpusa arhitekture. Be, glavni grad Habsburke Monarhije, uzor je i izvorite brojnih rjeenja i utjecaja koji su obiljeili umjetnost regije. Istraivanjem tragova tog utjecaja naglaavaju se povezujua zajednika mjesta u arhitekturi regije, koja je vrlo heterogena i pokazuje snane lokalne karakteristike. No sintagma utjecaj beke arhitekture esto se primjenjuje na vrlo razliita rjeenja. Njeno znaenje nije jednoznano niti precizno odreeno; beka arhitektura tog razdoblja vrlo je raznolika, jednako kao to i rjeenja na kojima se primjenjuje pokazuju veliku raznolikost. Naglasak u izlaganju je, s jedne strane, na prikazu onih tendencija u bekoj arhitekturi na prijelazu 17. u 18. stoljee koje su imale znaajnog utjecaja na arhitekturu srednje Europe, a s druge strane na prikazu na koje se sve naine one odraavaju u arhitekturi kontinentalne Hrvatske i to na primjerima gradskih palaa (u Varadinu, Zagrebu, akovcu) i dvoraca (u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Slavoniji). Naglasak je pri tome na razmatranju konteksta narudbi izgradnje pojedinih graevina, u kojima je i objanjenje naina prenoenja utjecaja i razloga odabira pojedinih rjeenja porijeklom iz beke arhitekture. Cilj je preciznijim razmatranjem problematike preuzimanja utjecaja beke arhitekture na konkretnim primjerima upotpuniti sliku odnosa centra i periferije u baroknom razdoblju, koji se pokazuju sloenijim od pasivnog preuzimanja (gotovih) rjeenja, i naposljetku, pridonijeti preciznijem smjetanju arhitekture kontinentalne Hrvatske u srednjoeuropski kontekst. Margareta Turkalj Podmanicki Nekadanja isusovaka crkva sv. Mihaela u Osijeku Teritorijalna i politika pripadnost Habsburkoj Monarhiji, povezanost isusovaca s vladajuim strukturama te poseban status osjeke upe pod izravnom jurisdikcijom ostrogonskog kardinala logino su uvjetovali srednjoeuropsko porijeklo isusovake upne crkve posveene sv. Mihaelu (1725.1766). Radi se, naime, o Wandpfeiler tipu crkve s impresivnim proeljem koje krase dva zvonika. Takvim sjedinjenjem dvoranskog tipa crkve s bonim kapelama i proelja s dva zvonika na podruju Hrvatske realizirano je rjeenje zaeto u ranobaroknom projektu nekadanje isusovake crkve sv. Katarine u Zagrebu, ali na proelju nikad do kraja izvedeno.34

U specifinim poslijeratnim uvjetima arhitekturu istone Hrvatske dominantno su obiljeila dva pristupa. S jedne strane, prilian broj crkvenih objekata je graen u tradiciji srednjovjekovnog graditeljstva, prihvaajui uglavnom jednobrodni tip crkve koji je zakljuen uim poligonalnim svetitem. S druge strane, nova strujanja predstavljaju graevine iji projekti pokazuju primjenu srednjoeuropskih rjeenja. Nekadanja isusovaka crkva sv. Mihaela novim bi se saznanjima mogla svrstati meu primjere koegzistencije starih i novih rjeenja. Naime, izmjene projekta tijekom izgradnje, tridesetih i etrdesetih godina 18. stoljea, transformirale su tradicionalnu crkvu pravokutnog broda s poligonalnim svetitem u reprezentativnu crkvu s dva para kapela, razdvojenih zidnim stupcima Wandpfeilerima. U odnosu na ranobarokne primjere istog tipa Wandpfeiler crkava, graenih u 17. stoljeu u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, novinu predstavlja izostanak galerija i poveanje bonih kapela koje postaju dovoljno prostrane i visoke da na zaelnom zidu prime oltare iznad kojih su veliki prozori. Navedenim obiljejima crkva predstavlja suvremeno rjeenje zrelobaroknih obiljeja, jedinstveno na podruju Slavonije. I proelje crkve pripada rjeenju iroko rasprostranjenom na podruju Habsburke Monarhije. Odlikuje ga plonost i jednostavnost, s elementima nadolazeeg klasicizma. S obzirom na status ove crkve kao upe i njenu vanost u vjerskom ivotu grada Osijeka, projektante proelja treba traiti meu graditeljskim obiteljima koje djeluju na irokom podruju Ugarske. Fani Celio Cega Ana verko Kua obitelji Garagnin u Katel Starom Trogirska obitelj Garagnin ostavila je iznimno bogatu arhivsku grau, meu kojom se nalaze imovnici te trokovnici kue iz Katel Staroga, sagraene tijekom druge polovice 18. stoljea, s pripadajuim vrtom. Analizirajui opremu kue, dolazimo do zakljuka da je ona imala dvostruku ulogu: gospodarsku tijekom cijele godine i ladanjsku za ljetnih ega. Bila je rije o dvokatnici s polukatom, u kojemu je bila kuhinja i prostor za poslugu; svaki kat imao je po tri sobe, a u prizemlju je bila trgovina, staja i konobe namijenjene proizvodnji vina. Kua je bila solidno opremljena onodobnim namjetajem u skromnijoj varijanti negoli je bila trogirska, ali posve zadovoljavajue i za dui boravak. Tijekom 20. stoljea doivjela je preinake te je ostala uklopljena u niz novonastalih kua. Na temelju povijesne analize te arhivskog i terenskog istraivanja u radu se rekonstruira izvorna prostorna organizacija graevine i odreuje dananji stupanj njene autentinosti. Dovode se u vezu sauvani popisi inventara sa zateenom prostornom organizacijom kue, pa tako, uz komparativnu analizu srodnih primjera, pruaju zaokruen uvid u njezine nekadanje funkcionalne odnose. Analizira se i konstruktivni sustav, gradbene tehnike i materijali, te izdvajaju stilske odlike i detalji. Povijesna studija ove gospodske gospodarske kue oivljava prolo vrijeme, kao i njezino prisustvo u dananjem urbanom tkivu. Vrijedan je prilog upoznavanju35

katelanske svakodnevice, koja od ruralne postaje sve urbanija. Proces valorizacije i konsolidacije povijesnih graevina u prostoru treba nalaziti svoja ishodita u plodnim studijama koje pruaju cjeloviti povijesni kontekst. Zlatko Kara Arhitektura baroknih i klasicistikih sinagoga u Hrvatskoj Iako je od gotovo stotinjak sinagoga koje su tijekom povijesti postojale na tlu Hrvatske veina izgraena tek nakon 1860., kada su idovi stekli pravo posjedovanja vlastitih bogomolja, utvreno je da je i tijekom 17., 18. i prve polovice 19. stoljea nastalo barem 36 naih ranih sinagoga (uglavnom jednostavnih adaptiranih bogomolja) uklopljenih u stilski korpus barokne i klasicistike arhitekture. Tako baroknom sloju sinagoga sefardskog ritusa pripadaju adaptacije u interijerima srednjovjekovnih kua-bogomolja Dalmacije: u Dubrovniku je sinagoga (navodno iz 1408.) obnovu doivjela 1652.; splitska je sinagoga (iz vremena oko 1500.) na sadanjem mjestu zabiljeena 1630., a njenu su barokizaciju 1728. izveli Domenico Scotti i Giacomo Franzano. Prva sinagoga u Rijeci 1779. ureena je u kui Pensa. U kontinentalnoj Hrvatskoj stalno naseljenih idova tada jo nije bilo, s iznimkom akovca, gdje je ve 1780. osnovana Bogotovna opina (i prva provizorna sinagoga), te Darde, gdje se 1785. izrijekom navodi idovska soba za molitvu. U prvoj polovini 19. stoljea s imigracijom Akenaza u gradove sjeverne Hrvatske u jo uvijek skrivenim prostorima ureeno je ak 25 prvih sinagoga s nesumnjivo klasicistikim interijerima i obrednim inventarom u: Varadinu (2), akovcu, Karlovcu, Poegi (2), Krievcima, Osijeku (2), Virovitici, Podgorau, Rijeci (2), Zagrebu (ak 5), Alagincima, Koprivnici, Donjem Miholjcu, Slatini, Naicama, Kutini i Legradu. Samo est zgrada prije 1860. izvorno je i namjenski graeno za sinagogalnu funkciju, a upravo te graevine pokazuju jasna stilska obiljeja klasicizma i bidermajera s ponekom orijentalizirajuom reminiscecijom: akovec (1836.), Vukovar (1845.), Zagreb (u dvoritu kue Kobaltz, nakon 1852.), Ilok (1855.), akovo (prije 1856.) i Cernik (prije 1857.). Od 36 naih ranih sinagoga danas postoje samo dvije, obje u obrednoj funkciji (Split i Dubrovnik), uz jo etiri graevine u kojima su bogomolje nekada djelovale, danas bez vidljivih tragova sinagogalnih adaptacija (Poega, Karlovac i Varadin). Dragan Damjanovi Turmvollendungen u hrvatskoj arhitekturi historicizma Arhitektura historicizma na podruju itave Europe, no ponajprije na njemakom kulturnom podruju, obiljeena je brojnim nadogradnjama nezavrenih tornjeva najee srednjovjekovnih crkava. Ta se pojava, pod utjecajem ponajprije zbivanja36

u Beu i ostalim centrima Habsburke Monarhije, odrazila i na hrvatsku arhitekturu. Kada se pristupilo restauraciji srednjovjekovnih crkava, velika se pozornost, naime, i u nas obraala na stilski prikladnu dogradnju (katkada ak i novu izgradnju) zvonika koji su oblikom svojih vrhova/kapa u vizurama gradova trebali svjedoiti o stilskom karakteru graevine uz koju stoje. Najpoznatiji primjer zavravanja tornjeva u hrvatskom historicizmu na novom zapadnom proelju zagrebake katedrale nije jedini niti osamljen sluaj. Ve u ranom, romantiarskom historicizmu pri restauraciji crkve u Glogovnici kod Krievaca 60-ih godina 19. stoljea po prvi se puta na monumentalnijoj razini posegnulo za stilski odgovarajuim neogotikim vertikalnim dodatkom postojeoj graevini. Djelovanjem Friedricha Schmidta u Hrvatskoj te povratkom njegovih uenika sa kolovanja iz Bea 70-ih i 80-ih godina 19. stoljea broj slinih intervencija naglo se poveava. Nove vrhove tornjeva dobivaju, od gotikih crkava, franjevaka crkva u Zagrebu, upne crkve u Desiniu, Krapini, Otarijama (da se spomenu samo najvaniji primjeri), dok se uz franjevaku crkvu u Iloku gradi potpuno nov toranj. I s tornjeva pravoslavnih crkava u to se vrijeme skidaju razvedene barokne ili barokno-klasicistike kape i postavljaju nove u raznim vrstama neobizantskog stila (Zagreb, Grgeteg, Pakrac). Za razliku od restauracije gotikih crkava, gdje su novi zavreci tornjeva trebali biti u stilskom skladu s ostatkom graevina ijoj se restauraciji pristupilo, u sluaju pravoslavnih crkava postavljanjem nove kape tornjeva nastojala se oblikovno definirati graevina kao hram specifine vjeroispovijesti ak i u sluajevima kada se nije cjelovito restaurirala/preoblikovala (Bjelovar). Posebnu skupinu Turmvollendunga ine tornjevi zadarske i splitske katedrale, dovreni/preoblikovani u 19. stoljeu. Marina Bagari Izgradnja rezidencije i tvornice Vladimira Arka u Zagrebu (1918.1938.) Izgradnja tvornica bila je sve do 1936. slubeno doputena istono od Klaonike (Bauerove) ulice i juno od Vlake, no blokovski je sustav, temeljen na Lenucijevoj regulaciji istonoga dijela grada iz 1905., stvarno odreivao dimenzije i nain rasta tvornikih kompleksa. Zagrebaki veletrgovac vinom Mijo Arko na samom je poetku Prvoga svjetskoga rata odluio nove pogone svoje tvrtke smjestiti upravo u istonome dijelu Zagreba. Arko je kupio jednokatnicu u Vlakoj 116, koju je preuredio za svoju poslovnicu i stan, a iza kue izgradio je 1917. malu zgradu tvornice konjaka. Vladimir Arko, njegov sin, otkupio je susjedne parcele i na njima izmeu 1918. i 1921. izgradio nove tvornike zgrade za proizvodnju likera, konjaka, rakije, este, pjenuca, pjenice, bezalkoholnih pia i baava. Istodobno je poduzeo dogradnju i preureenje poslovno-stambene kue u Vlakoj 116. Oba ta pothvata Vladimir Arko povjerio je arhitektu Ignjatu Fischeru, koji je pokazao svoju projektantsku svestranost i sposobnost prilagoavanja specifinoj mikrolokaciji. U projektima tvornikih zgrada Fischer spregnutu armiranobetonsku nosivu strukturu37

spaja s maksimalno rastvorenom, ostakljenom fasadnom opnom, a detalje oblikuje u duhu secesijske epohe. Obiteljsku rezidenciju ureuje, meutim, kao raskonu neohistoricistiku palau, koja je udomila i Arkovu kolekciju umjetnina. Izmeu kue i Meanoga (Kvaternikova) trga ureen je perivoj. Uspjeno poslovanje i stalno uvoenje novih vrsta proizvoda tijekom 1920-ih zahtijevali su podizanje novih pogona u zadanom bloku tvornice etera, tvornice eljeznih baava, tvornice limenih baava i skladita lima, te niz manjih pomonih objekata. Za te je zgrade strogo utilitarne namjene Arko angairao solidne graditelje i graevna poduzetnitva. Za projektiranje reprezentativnih dijelova kompleksa 1926./27. (novo proirenje i ureenje svoje obiteljske kue i novi glavni ulaz u tvornicu) ponovo je odabrao Fischera. Tako su se u izrazitom kontrastu nali heterogeni graevni sklop tvornice i otmjenost rezidencije visoke zagrebake meuratne bourgeoisie. Tamara Bjai Klarin Meunarodni kongres moderne arhitekture (CIAM) i hrvatska arhitektura 20. stoljea. Proces umreavanja Ernest Weissmann i Radna grupa Zagreb CIAM, Meunarodni kongres moderne arhitekture, jedan je od glavnih generatora urbanistike teorije i prakse u razdoblju od 1928. do 1959. U cilju rjeavanja akutnih problema metropola rad kongresa bio je do Drugog svjetskog rata usredotoen na formuliranje univerzalnog modela urbane reorganizacije, tzv. funkcionalnog grada. Temeljne postavke objavljene su nakon IV. kongresa 1933., a ope prihvaen oblik dobile su Le Corbusierovom Atenskom poveljom. Nakon rata doktrina funkcionalnog grada poinje se primjenjivati u itavome svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Otvoreni model izgradnje, koriten u obnovi razorenih i izgradnji novih gradova, postaje neupitan autoritet, ali se ipak poinje preispitivati ve 1950-ih godina. Hrvatski arhitekti u izravnoj su vezi s CIAM-om tijekom itavog njegovog postojanja. Proces povezivanja i usvajanja ideologije funkcionalnog grada odvijao se u dvjema etapama predvoenim delegatima CIRPAC-a, Ernestom Weissmanom i Vladimirom Antoliem. U izlaganju se iznosi pregled razdoblja umreavanja za koje je presudan bio upravo IV. kongres. Osnivanje Radne grupe Zagreb, nacionalne skupine za Jugoslaviju, bilo je uvjet za sudjelovanje na Kongresu, tj. za daljnju suradnju Weissmanna, lana od 1929. godine. Skupina u sastavu Antoli, Viktor Heimovi, Zvonimir Kavuri, Josip Piman, Josip Seissel, Bogdan Teodorovi i Weissmann, aktivna i na zagrebakoj arhitektonskoj sceni, uz opsenu analizu Zagreba na Kongresu izlae i alternativnu verziju Atenske povelje kojom se, insistirajui na sagledavanju grada u irem gospodarskom i prostornom kontekstu i politikom izjanjavanju, suprotstavila Le Corbusierovom apolitinom tehnokratskom prijedlogu. Alternativna povelja bila je Weissmannova ulaznica u vrh organizacije. Nastanjen u Londonu i Parizu od 1934. Weissmann se ukljuuje u rad britanske i francuske skupine, sudjeluje u pripremama V. kongresa, a angamanom nastavlja i nakon odlaska u SAD.38

Zagrebaku skupinu, koja tada samo formalno postoji, preputa Antoliu, koji se udruuje s Arthurom Kornom. Antolievo aktiviranje u CIAM-u poetak je druge etape i transfera ideologije Kongresa u urbanistiku teoriju i praksu Hrvatske, napose nakon Drugog svjetskog rata. Mirjana Visin Viki Jakaa Bori Dvorac Gornja Rijeka obnova i prenamjena Tema izlaganja je dvorac Gornja Rijeka u kontekstu konzervatorskih promiljanja i vizije njegove obnove i revitalizacije. Obnova i prenamjena povijesnog objekta spomenika kulture zapoinje procesom koji podrazumijeva analizu povijesnog konteksta, istrane restauratorske radove na objektu te interpretaciju nalaza i vrijednosti cjeline, a s ciljem odreenja uvjeta za obnovu i prezentaciju, dakle za izradu projektne dokumentacije. Nadalje, proces obnove ukljuuje i propitivanje mogunosti prilagodbe objekta novoj namjeni i suvremenim potrebama ivota u okviru koje se otvara pitanje kapaciteta i naina koritenja prostora. Ovaj dio konzervatorske prakse vrlo je osjetljiv i podloan dugotrajnim propitivanjima jer neadekvatna odluka moe znaajno poremetiti znaenje i ugroziti vrijednost objekta. Slijedom navedenoga u prvom dijelu izlaganja prezentirat e se rezultati istranih radova kojima je utvren graevni razvoj i transformacija kurije u renesansni dvorac koji e barokizacijom izmijeniti karakter te jo jednom svoje posljednje kvalitetno preoblikovanje doivjeti u drugoj polovici 19. stoljea. Bit e prikazani konzervatorski uvjeti obnove i prezentacije dvorca, to ukljuuje i nain koritenja njegovih prostora. S obzirom na to da je rije o feudalnom imanju koje se tijekom povijesti formiralo kao skladna cjelina koja je objedinjavala perivoj i gospodarski prostor u ijem fokusu je uvijek bio dvorac, prikazat e se uvjeti ureenja i koritenja okolnog prostora dvorca. U okviru treeg dijela predstavit e se jedno od idejnih rjeenja koje konzervatori nisu prihvatili, ali koje zanimljivo ilustrira pristup investitora i projektanata te izotrava sliku o razliitim, a ponekad i sasvim suprotnim, vienjima i prioritetima u kontekstu obnove povijesnih objekata.

Slikarstvo, skulptura, grafikaDaniela Mateti Poljak Motiv nastanjene vitice u arhitektonskoj dekoraciji Dioklecijanove palae Nastanjena vitica est je motiv u arhitektonskoj dekoraciji Rimskog Carstva. U korpusu arhitektonske dekoracije Dioklecijanove palae ona predstavlja jedan od najkompleksnijih motiva. Njegova rasprostranjenost ograniena je na tzv. sakralno-funeralnu zonu koja obuhvaa graevine dvaju temenosa i dvorite izmeu njih (Peristil). Motiv ukraava dovratnike i nadvratnike vrata Mauzoleja i Malog hrama, te friz june krune graevine zapadnog temenosa. Na nekoliko blokova kosog vijenca Protirona takoer nalazimo taj motiv u pojednostavljenom obliku. Aplicirana su dva tipa vitica: akantizirajua vitica i vinova vitica. Kod prvog listovi akanta, odvajajui se od glavne stabljike, zatvaraju krune oblike nalik na medaljone koji uokviruju protome ivotinja ili maske. Taj tip primijenjen je na vratima Mauzoleja i frizu june krune graevine zapadnog temenosa. Vitica vinove loze isklesana je na vratima i dovratnicima Malog hrama. Aplicirane su njene dvije varijante. Nakon ienja laserom uoavaju se detalji i raznolikost scena koje do sada nisu bile poznate. Vitica koja tee na ukoenom obrubu dovratni

1077

Documents

Jornal Tempo Novo Ed 1077

1077 Nos Bastidores Da Diplomacia

1077(02 01 2014)

صحيفة الشرق - العدد 1077 - نسخة الرياض

Εγκύκλιος 159140/1077/12-3-1980

Mueble lente - Maria Alicia Alvarez 13-1077

NOTI-ARANDAS -- Edición impresa - 1077

ANNUUR 1077

Folha Regional de Cianorte - Edição 1077

CVJ NR. 1077 MARTI 5 APRILIE 2016

1077 - repo.unsrat.ac.idrepo.unsrat.ac.id/1077/3/peerreview_(41).pdf · LEMBAR HASIL PENILAIAN SEJAWAT SEBIDANG ATAU PEER REVIEW KARYA ILMIAH : FORUM ILMIAH (POSTER PRESENTATION)

06 de Junio de 2012 - Edicion 1077

1077 delta q portfólio

Butaca Tuerca, Maria Alicia 13-1077

Međimurske novine 1077

Edição 1077

ISSN 0852 1077 Jurnal IImu Pertanian AGRIUM

1077 Capacitao Operador de Caixa (1)

R25-1077-1111111RS $164

CATIC 1077-1112;1135-1209;1667-1690