View
155
Download
9
Category
Preview:
Citation preview
S A D R Ž A J
1. UVOD......................................................................................................................... 2
2. ANTISEPSA.............................................................................................................. 3
2.1. Antiseptici...................................................................................................... 4
2.2. Dezinfekcija u hirurgiji.................................................................................. 9
3. ASEPSA.................................................................................................................. 10
3.1. Sterilizacija.................................................................................................. 11
3.2. Hirurške infekcije.........................................................................................13
3.2.1. Akutne nespecifične hirurške infekcije............................................ 16
3.2.2. Profilaktička primjena antibiotika u hirurgiji...................................19
4. ZAKLJUČAK........................................................................................................ 20
5. LITERATURA........................................................................................................ 21
1
1. UVOD
S razvojem tehnike i drugih biomedicinskih nauka omogućen je razvoj novih
hirurških metoda. U svrhu poboljšanja operativnih tehnika i sprečavanju nastanka
hirurških infekcija treba poštovati principe asepse i antisepse.
U prvom dijelu ovog rada govorit ćemo o antisepsi (postupku uništavanja
uzročnika infekcije), antisepticima, vrstama antiseptika i načinu njihovog djelovanja,
te dezinfekciji u hirurgiji.
Antisepsa je postupak uništavanja uzročnika infekcije u tkivima organizma ili sa
instrumenata i aparata koji su zagađeni mikroorganizmima. U postupku antisepse se
koriste razne supstance kemijskog ili biološkog porijekla. Antiseptici su sredstva koja
koristimo za uništavanjem mikroorganizama na koži pacijenta za vrijeme pripreme
pacijenta za operaciju.
U drugom dijelu fokus će biti na asepsi, strilizaciji i hirurškim infekcijama.
Moderni koncept asepse razvio se u 19. stoljeću. Ignaz Semmelweis je pokazao da
pranje ruku prije pristupanja porodu smanjuje babinju groznicu. Nakon prijedloga Louisa
Pasteura, Josepha Listera, Baron Lister je uveo korištenje karbolne kiseline kao antiseptik i
time smanjenio kirurške infekcija. Lawson Tait je napravio pomak sa antisepse na asepsu,
uvođenjem načela i postulata koji vrijede i danas. Ernst von Bergmann, pionir autoklave,
uređaja koji se koristi za sterilizaciju kirurških instrumenata. Današnje tehnike asepse
uključuju niz koraka koji se nadopunjuju. Prije svega ostaje dobra higijenska praksa.
2
Osnova moderne kirurgije su četiri postulata:
o Zaustavljanje krvarenja,
o Asepsa,
o Antisepsa i
o Anestezija
U ovom radu fokus će biti na dva od četiri navedena postulata: antisepsa i asepsa.
2. ANTISEPSA
Pojam Antisepsa (gr.anti-protiv + sepsis-truljenje) označava prevenciju sepse
antiseptičkim sredstvima. Odnosno antisepsa je postupak suzbijanja i uništavanja
patogenih bakterija u rani ili predmetima, a koje dolaze u dodir s ranom. Za njeno
postizanje se koristimo hemijskim sredstvima. Materijal pripremljen anti – odnosno a
– septički je dezinficiran. Asepsa se postiže fizikalnim metodama. U smislu antisepse
se provodi isijecanje kontanimirane rane, sušenje rane. Primjenjuju se hipertonične
otopine. Sva kemijska sredstva djeluju djelimično nepovoljno tako sto povećavaju
sekreciju, pa povećavaju prijemljivost okolnog tkiva za infekciju. Antiseptici mogu
ubrzati pojavu demarkacione upale; demarkaciju rane granulacijom. Antiseptici
djeluju po principu osmoze, promjene pH, taloženje bjelančevina, dehidracije,
apsorpcije. Dorland’s kaze: “Antiseptik inhibira rast i razvoj mikroorganizma bez da
ih nužno ubije. Aseptik je bez infekcije sterilan…”.
Za dezinfekciju kirurškog materijala danas koristimo asepsu, a rane tretiramo
antisepticima, posebno ukoliko nemamo mogućnosti korištenja antibiotika. Npr.
Prilikom nesigurnog ishoda terapije i mogućeg komercijalnog iskorištenja životinje
(karenca na lijek).
3
Tinktura joda: 5-10% otopina joda u alkoholu-služi za dezinfekciju rane i
operacionog polja.
Alkohol: 70% otopina služi za pripremu operacionog polja. Ukoliko se doda eozin –
eozinski spirit. Premazivanjem eozinskim spiritom (eosin-alkoholom) zaostaje crvena
boja. Na taj način sa sigurnošću označavamo mjesto koje je dezinficirano.
Vodikov peroksid (H2O2): 2% otopina djeluje oksidativno i mehanički. Naime
oslobođeni kisik (O2) oksidira, a pjenjenje koje nastaje prilikom oslobađanja kisikom
djeluje mehanički. Koristi se kod starih rana, kod sumnje na tetanus ispiranja apscesa.
Kalijev permanganat (KMnO4): 0,2%-1 % otopina se koristi za ispiranje nekrotičnih
rana i kod anaerobnih infekcija.
Borna kiselina (H3BO3) Acisi borici – 3% otopina se koristi prvenstveno u
oftamologiji.
Akridinske boje – rivanol 0,1% otopina
Invertni sapuni-kvartarni amonijevi spojevi (NH4) se koriste prvenstveno za
dezinfekciju ruku oparetera stvarajući zaštitni film na ruci, a bakterije u borama se
fiksiraju. Kontraindicirani kod ispiranja tjelesnih šupljina, jer nakon resorpcije djeluju
kao kurare otrov.
Sapuni- alkalijske soli viših masnih kiselina-u dodiru s vodom hidroizoliraju,
smanjuju površinsku napetost i istiskuju bakterije iz pora pjenjenjem.
2.1. Antiseptici
Antiseptici mogu djelovati:
1. Bakteriostatički - sprečavaju razmnožavanje mikroorganizama, i
2. Baktericidno - uništavaju mikroorganizme
4
Kako će oni djelovati zavisi od njihove koncentracije, ali i temperature koja
pojačava i ubrzava njihovo dejstvo. Hemijski antiseptici su ona sredstva koja se u
hirurgiji koriste za hirurško pranje ruku, rana, pripremanje operativnog polja,
materijala za šivanje, aparata i instrumenata. Neka antiseptična sredstva mogu da
djeluju nadražajno na tkivo, a neka mogu da rastvore u tkivo, pa djeluju toksično.
U hirurgiji su najviše u upotrebi sljedeći antiseptici:
Hidrogen (H2O2) 3% bistar, bezbojan, bez mirisa, u tečnom stanju. U kontaktu sa
sadržajem iz rane, razlaže se na vodu i kiseonik. Iz toga razloga se ne smije koristiti
za dezinfekciju rana u blizini krvnih sudova (mogućnost nastanka vazdušne embolije).
Međutim izvrstan je za uništavanje anerobnih (koji se razvijaju bez kiseonika)
mikroorganizama u rani npr. Tetanus, gangrena. On u kontaktu sa ranom, pjeni I na taj
način mehanički izbacuje mikroorganizme preko rubova rane i na taj način djeluje.
Povidon jodid je 1% vodeni rastvor organski vezanog joda. Brzo djeluje, ne ostećuje
kozu i sluzikožu, ne usporava zarastanje rana, nije toksičan, ne izaziva alergiju i nema
kontradikcija za njihovu upotrebu. Koristi se za dezinfekciju ruku, kože prije punkcije
i operacija rana, opekotina, tjelesnih šupljina, zagnojenih i inficiranih rana, opreme i
uređaja za njegu i liječenje bolesnika.
Povidon pjena- Izo Sept P rastvor je namijenjen za čišćenje i antisepsu kože, a kao
aktivnu supstancu sadrži pavidon jod, labilan kompleks joda sa sistemskim polimerom
povidonom (polivinilpirolidonom). Povidon jod je mikrobicidin s iskazanim
djelovanjem na širok spektar bakterija, uključujući i anearobne i sporoluetne
mikroorganizme, gljivice, protozoa i viruse.
Benzin se koristi za skidanje nečistoća na koži, ali što dalje od rane.
Alkohol Za alkohole je karakteristično da djeluju bakteriostatski zavisno od
koncentracije i vrste. Sekundarni i tercijarni alkoholi nemaju terapeutsku primjenu,
dok se od primarnih koriste etanol, izopropanol i propanol. Metanol se zbog
toksičnosti ne koristi, dok propilni i butilni alkohol slabo deluju. Najviše se koristi
5
etanol, dok se izopropanol rjeđe koristi. Etanol svoje najbolje antiseptičko delovanje
ispoljava u koncentraciji od 70%. Već u koncentracijama 8-10% koči razvijanje
bakterija dok u koncentracijama 60-70% ima maksimalni efekat. Povećanjem
koncentracije antiseptičko dejstvo slabi. Koristi se kao bakteriostatik (u
koncentracijama od 8-10%), kao antiseptik (etanolum dilutum - 70%).
Na kolicima za previjanje obavezno se nalazi ova antiseptična sredstva koja
medicinska sestra-tehničar, zadužena za previjanje pacijenata primjenjuje za
dezinfekciju okoline i same rane.
Za okolinu rane koristi sljedeće antiseptike:
o benzin,
o alkohol,
o povidon jodid rastvor.
Svaki od njih se sipa na sterilni tufer i u jednom pravcu “čisti” okolinu rane i tako 3
puta.
Za samu ranu najčešće se koriste:
-3% hydrogen čija je pjena ispira 0,9% NAC-om (fiziološki rastvor)
-fiziološka otopina nije dezinfekciono sredstvo, ali se obavezno nalazi na kolicima za
previjanje, pošto služi za ispiranje kao destilovana voda.
-povidon jodid rastvor
6
Pored navedenog na kolicima za previjanje rana nalaze se još:
Rivanol kao rastvor od 1 gr praha na 1 litar destilovane vode. Služi za ispiranje rana.
Rastvor je žute boje. Resorbuje se u tkivima, izlučuje se urinom.
Desol 1% koristi se za dezinfekciju površinskih rana, ruku, instrumenata i rublja. U
0,5% rastvora koristi se za ispiranje očiju, uha, nosa, mokraćne bešike, vagine i
rektuma.
Asepsol bistar bez boje i mirisa. Slabo je toksičan, ne nadražuje kožu i sluzikožu, a
djeluje i na gram pozitivne i gram negativne bakterije.
Hibisept je antiseptično sredstvo koje uništava bakterije, viruse i spore, ne nadražuje
tkiva i nije toksičan. Koristi se za dezinfekciju kože, ruku (hibisept rastvor 5%)
sluzokože, rana, opekotina, mokraćne bešike, vagine (hibisept tinktura).
U primjeni su i razni sapuni, detardženti. Sapuni se koriste za dezinfekciju ruku i
operativnog polja. Razmekšavaju sloj kože i pomažu odstranjenje površinskog sloja
epitela sa prljavštinom i mikroorganizmima.
Omnisan 5% koristi pomoćne radnice na klinikama kada peru tj. Kada dezinfikuju
bolničke sobe, kuhinje, kupatila, sa wc-om, operacioni blok, prostorije intezivne njege,
… i to tako što se u 1 litar vode sipa se 20ml omnisana.
Izosan je rastvor koji se napravi tako sto se 2gr ovog praha sipa u 5 litara vode. Ovdje
se potapa kuhinjsko posuđe i pribor za jelo 1,5-2h. Zatim se isperu pod mlazom tekuće
vode i osuše.
7
Biološki antiseptici se primjenjuju:
o za sprečavanje i razvoj infekcija u rani
o kao metod liječenja
o za povećavanje imunobioloških snaga organizma.
U ovu vrstu spadaju:
Antibiotici
U velikoj mjeri su suzbijene infekcije, proširene su indikacije za operativni rad i
omogućeno primarno zarasćivanje rane, a smanjene su mogućnosti postoperativnih
komplikacija. Mogu se primjenjivati peroralno (na usta) I parenteralno (intravenskim-
iv intramuskularno-im).
U hirurgiji danas u svakodnevnoj praksi od velike važnosti je njihova primjena. Daju
se preoperativno (2h prije operacije).
Vakcine
To su imunobiološke substance, antigene (živi mikroorganizmi sa oslabljenom
virulencijom) koje se unose u organizam da bi se stvorila specifična antitijela koja će
da štite organizam od određenih zaraznih bolesti.
Ovo je aktivni vid imunizacije-organizam se sam “bori” da stvori antitijela na unijete
antigene.
Serumi
Ovo je pasivni vid imunizacije ljudi za određene bolesti. U organizam se unose gotova
antitijela koja neutrališu toksine i izlučuju se za dvije do tri sedmice.
8
2.2. Dezinfekcija u hirurgiji
Dezinfekcija u širem smislu predstavlja skup postupaka kojima se uklanjaju,
onesposobljavaju ili uništavaju mikroorganizmi u toj mjeri da nisu sposobni izazvati
infekciju. Dezinfekcija u užem smislu predstavlja reduciranje broja mikroorganizama
ispod infektivne doze, odnosno uništavanje ili slabljenje patogenih mikroorganizama.
Za postizanje dezinfekcije se koriste dezinficijensi (hemijska sredstva) koja su slabo
selektivno toksična, a imaju germicidno djelovanje.
Aseptički postupak kojim se pomoću dezinfekcionih sredstava uništavaju patogene
klice na koži i predmetima.
Dijeli se na: a) medicinsku
b) higijensku
- Dezinfekcija ruku – postoji mnogo metoda, ali nijednom se ne postiže sterilnost
kože. Prije dezinfekcije nokti se moraju temeljito očistiti.
Za ambulantne operacije potrebno je staviti operativnu kapu i obući gumenu pregaču,
a za zahvate u operacionoj sali doktor mora obući sterilno čisto rublje (kapa, maska,
košulja, hlače i kaljače). Kada je doktor propisno obučen, započinje dezinfekcija ruku.
Dezinfekcije po Fubringeru – ruke se peru pod mlazom tople vode sterilnom četkicom
i sapunom i to tokom 10 minuta. Pri ispiranju sapunice prsti moraju uvijek biti u višem
položaju od podlaktica, da se mlaz vode može cijediti sa prstiju naniže.
-Dezinfekcija u 1%-tnom asepsolu.
9
-Dezinfekcija operativnog polja – 24h prije operacije treba obrijati dlake ili kosu u
području operativnog polja. Obrijano mjesto pokrije se sterilnom gazom natopljenom
70%-tnim etilnim alkoholom.
Ako je riječ o hitnom hiruškom zahvatu, brijanje se obavi na odjeljenju neposredno
prije operacije, nakon čega se provede postupak dezinfekcije.
-Počinje se benzinom, njime se skida nečistoća i mast s kože. Koža se čisti nekoliko
puta, najmanje tri i to od mjesta reza prema periferiji, sve dok se prljavština potpuno
ne skine.
- Dezinfekcija instrumenata
3. ASEPSA
Ovo je skup mjera kojima se postiže potpuno uništavanje mikroorganizama sa
predmeta, instrumenata i materijala, kao i svega ostalog što dolazi u dodir sa
pacijentom i operativnim poljem. Osnovni metod asepse kojima se ovo postiže je
sterilizacija. Sterilizacija instrumenata, koza dezinficira, ruke hirurga pere, itd. Dakle
asepsa je pojam koja se koristi kao pridjev načina rada, aseptičan rad u sali. Metodu
aseptičnog rada uveo je Bergmann 1890. godine.
Sterilno ili aseptično znači odsustvo živih vegetativnih i dugotrajnih formi apatogenih
I patogenih mikroorganizama.
Prljavo znači stanje kontaminiranosti infektivnim i neinfektivnim materijalom
različitog porijekla i hemijske građe. Osnovno pravilo je da ne postoji “polučisto”, već
sve što nije čisto-prljavo je.
Brojni postupci kojima se ostvaruju (posebno u hirurgiji) uslovi aseptičnog rada mogu
se svrstati u pet osnovnih pravila asepse
10
o Priprema bolesnika,
o Priprema prostorije,
o Priprema osoblja,
o Priiprema pribora,
o Postupak s „ranom“
Asepsu postižemo različitim fizičkim i hemijskim postupcima-dezinfekcijom i sterilizacijom.
3.1. Sterilizacija
Sterilizacija je aseptični postupak kojim se potpuno uništavaju svi mikroorganizmi
i njihove spore na instrumentima, operativnom rublju i svim predmetima koji dolaze u
dodir sa ranom.
-Najčešće se obavlja toplinom
-Spore, koje sadrže najmanje vlage, najotpornije su prema toplini.
-Zasićena para uz visok pritisak – omogućava pouzdanu sterilizaciju. Djelovanje
vrućeg zraka (suhe topline) od 160 stepeni C tokom jednog sata.
-Autoklav – najčešći način sterilizacije pomoću vrućih vodenih para pod visokim
pritiskom. Od temperature i pritiska vodenih para zavisi i sterilizacija. Autoklav je
građen od 2 metalna kotla ugrađena jedan u drugi.
Osim njih sadrži i:
11
a) prostor za predmete
b) prostor u kome se zagrijava voda i stvara vodena para
c) grijalica za vodu
d) cijev koja odvodi vodenu paru u prostor za sterilizaciju
e) ulijevanje vode u autoklav
f) toplomjer
-Načelo rada autoklava – zagrije se električnom grijalicom, zatvore se brave autoklava.
Sterilizacija se vrši na temperaturi od 120 0C i pritisku od 2 atmosfere.
Kontrola sterilizacije
Provodi se pomoću nekoliko metoda:
1.) fizička kontrola (neka proba)
2.) hemijska kontrola (sumporne cjevčice)
3.) bakteriološka kontrola
Primjena autoklava
- Sterilizacija u autoklavu najpouzdaniji i najpotpuniji način sterilizacije.
- U njemu se mogu sterilisati: operativno rublje, zavojni material.
Suha sterilizacija
- Provodi se vrućim, pregrijanim zrakom.
- To je najpouzdanija metoda jer se vrućim zrakom uništavaju i virusi.
-
12
Hemijska sterilizacija
Suha ili vlažna – pomoću formalinskih para.
Danas se najčešće primjenjuje za sterilizaciju predmeta koji se drugom metodom ne mogu sterilisati.
Sterilizacija kuhanjem
-Nekad najčešće primjenjivana metoda, danas se rijetko koristi.
-Nedostaci:
a) uništava predmete
b) ne uništava spore
Postoji još:
a) sterilizacija plamenom
b) sterilizacija zrakama
c) sterilizacija ultraljubičastim zrakama (12-18h – prestaje razmnožavanje bakterija)
d) sterilizacija gama zrakama
e) sterilizacija UZ
f) hladna sterilizacija
3.2. Hirurške infekcije
Upala predstavlja lokalnu reakciju tkiva na infekciju, a manifestuje se upalom kože i
potkožnog tkiva:
13
a) crvenilom (rubor)
b) otokom (tumor)
c) bolom (dolor)
d) povišenom lokalnom temperaturom (color)
e) poremećenom funkcijom (functio laesa)
Crvenilo (rubor) kože u upalnom području posljedica je vazodilatacije i aktivne
hiperemije.
Otok (tumor) usljed eksudacije i infiltracije plazme unutar upalnog žarišta.
Daljnim širenjem bakterije prolaze kroz okolno zaštitno područje upale i
dospjevaju u limfne puteve.
Limfni čvorovi su povećani i postaju bolno osjetljivi.
Tjelesna temperatura je povišena.
Ukoliko i tu zaštitnu prepreku savladaju, bakterije putem limfe dospijevaju u
krv.
Hiruške infekcije su poseban tip infekcija koje se manifestiraju prisustvom
patoanatomskog sadržaja (gnojna kolekcija, nekrotično i/ili devitalizirano tkivo,
stenoza, striktura, opstrukcija, kompresija, tumor).
Hiruške infekcije se mogu definisati kao:
-infekcije koje su nastale u sklopu hiruškog oboljenja ili kao njegova posljedica.
-infekcije koje se liječe hiruškim (operativnim) postupcima.
-infekcije koje su posljedica ili komplikacija predhodno izvršenog operativnog
zahvata.
14
Predisponirajući faktori hiruških infekcija su stanja sa biološkom involucijom
odbrambenih mehanizama (hronična respiratorna oboljenja).
Uzročnici hiruških infekcije su bakterije (gram + i - ), virusi, gljivice, protozoe.
Kada ovi mikroorganizmi prodru u sistemsku cirkulaciju nastaje toksemija.
Neke gram negativne bakterije oslobađaju ENDOTOKSIN.
Uzročnici mogu doći iz spoljne sredine (egzogene infekcije) ili iz pojedinih organa
(endogene infekcije).
Flora organizma:
Koža – staphilococcus epidermidis itd.
Normalno kada su one prisutne nema infekcije, ali hiruškim zahvatima otpornost
organizma slabi, tj. dolazi do otvaranja ulaznih vrata za mikroorganizme. Tzv.
GASNE INFEKCIJE
Superinfekcija – poseban oblik hospitalne infekcije koja se klinički i mikrobiološki
manifestuje kao nova infekcija u toku antimikrobne terapije.
Uzročnici superinfekcija obično su rezistentni na antibiotike koje bolesnik prima.
Najčešći uzročnici:
1.) aerobni streptokok – kao hemolitički i nehemolitički.(Streptokinaza –
fibrinolitik). Pojedini sojevi se mogu naći u usnoj šupljini i gornjim respiratornim
putevima zdravih osoba.Virulentni sojevi – izazivaju teške i invazivne infekcije.
(Streptokok iz grupe A)
2.) anaerobni streptokok se javlja u obliku gram pozitivnih bakterija. (lučenje enzima
beta-laktamaze) – rezistencija na pencilinske antibiotike.
3.) stafilokok – aureus ( najčešći uzročnik piogenih infekcija), albus, citreus. (mogu
biti kogulaza + ili - )
15
4.) pneumokok – se otkriva kod infekcija pluća i pleure, osteomijelitisa, meningitisa i
sinusitisa.
5.) gonokok – gram negativna bakterija
6) E.colli – piogene infekcije sa purulentnim eksudatom koji je sivkasto-zelen
7.) proteus vulgaris – gram negativni bacil
8.) pseudomonas aeruginosa – gram negativni aerob koji je čest uzročnik infekcije
rane
9.) klebsiella pneumoniae – gram negativni bacil
10.) klostridije – gram+, anaerobni sporogeni bacili koji su uzročnici veoma teških
hirurških infekcija kao što su tetanus, klostridijalni celulitis i klostridijalna
mionekroza (gasna gangrena).
11.) Candida – najčešći uzročnik gljivičnih infekcija kod hiruških bolesnika, može
javiti kao lokalna, intestinalna i sistemska infekcija.
12.) Virusne infekcije – kao transmisivne bolesti. (važni hepatitis B i C,HIV i CMV)
3.2.1. Akutne nespecifične hirurške infekcije
1.) Impetigo contagiosa – crvenilo, pa bule i pustule
2.) Celulitis i phlegmona – inflamacija elemenata rastresitog tkiva (dublje) –
simptomi: drhtavica, jeza, povisena temperatura, bolovi,malaksalost, koža sjajna… –
Terapija: mirovanje imobilizacija, elevacija noge, antibiotici.
3.) Apsces – infekcija koja se ispoljava kao lokalizovana i jasno ograničena kolekcija
(šupljina) ispunjena gnojem. – Simptomi i znaci površnih apscesa se u početku
16
ispoljavaju otokom, bolom i crvenilom i teško ih je razlikovati od početne flegmone. U
daljem toku koža postaje lividna.
Liječenje: incizija (rasjecanje) apscesa, evaluacija sadržaja i drenaža apscesne šupljine.
Prije incizije apscesa neophodno je dati lokalnu anesteziju. Kod dobro učinjene
incizije i drenaže apscesne šupljine nije potrebna terapija antibioticima, izuzev u
slučajevima izraženog inflamatornog procesa na mekom tkivu u okolini apscesa.
4.) Furunkul – je kolekcija gnoja koja započinje u prostoru oko folikularnog dijela
dlake (folikulitis). Najčešće se javlja u području nosa i gornje usne.
Nakon incizije treba peanom ući u šupljinu kako bi se evakuisali gust gnoj i nekrotični
detritus. Nakon toga ide mekani gumeni dren. Istiskivanje je apsolutno
kontraindikovano. Antibiotici su terapija.
5.) Karabunkul – stafilokok i streptokok – infiltrat sa nekrozom kože. Bolesnici su
obično visoko febrilni. – Terapija: radikalna ekscizija.
6.) Hydroadenitis purulenta je gnojno zapaljenje znojnih žlijezda.
7.) Lymfangitis je inflamacija limfnih sudova u koži, a Lymfadenitis je zapaljenje
regionalnih limfnih žlijezda.
8.) Erizipel – crveni vjetar – infekcija izazvana alfa hemolitičkim streptokokom. –
Simptomi: otok, crvenilo, ivice oštro ograničene, mala rana na koži, nakon pola dana
oguljotina. Visoka febrilnost, drhtavica. – Terapija: visoke doze pencilina.
9.) Nekrotizirajući fasciitis (fasciitis necroticans) je oboljenje koje primarno zahvata
supkutano masno tkivo, kao i fascije u predjelu trbuha ili perineuma. – Terapija: široke
incizije uz opsežno odstranjivanje nekrotičnog tkiva, rehidratacija infuzionim
rastvorima.
10.) Panaricijum – gnojna upala volarne (palmarne) strane prsta – Th: u sprovodnoj
anesteziji.
17
11.) Klostridijalne infekcije - uzročnici se nalaze u digestivnom traktu ljudi i
životinja. Spore se prenose preko fecesa.
Tetanus – clostridium tetani – neuroinfekcija – svaka zaprljana i kontaminirana rana
nosi rizik od razvoja tetanusa. Preživljavanje i dalji razvoj ovih anaerobnih bacila u
rani bivaju omogućeni razvojem lokalne hipoksije. Klostridijalni egzotoksin –
tetanospazmin – je neurotropan.
Simptomi: bol, bockanje ili osjećaj utrnulosti u području rane ; spazam sfinktera –
teškoće pri mokrenju.
Th: lagana i.v. infuzija; 10 000 IJ humanogantitetanusnog imunoglobulina (HAG)
Gasna gangrena – clostridium perfrigens – tipična invazivna toksiinfekcija. Dovodi
do devitalizacije tkiva i aktivne destrukcije.
Kl.slika: 2-3 dana bljedilo kože, krepitacije u tkivima, pojava gasa. Obavezan znak je
veoma izražen otok. Mišić zahvaćen infekcijom postaje tamnocrven, smekšan i
oštećen. Koža postupno dobija tamniju boju ->masivna nekroza -> gangrena.
Th: obrada rane bez odlaganja; rana se široko otvara, vrše se incizije fascije i uklanja
svo nekrotično tkivo. Devitalizirani mišić se široko eksidira sve dok se ne dođe do
vitalnog tkiva koje krvari ( giljotinska amputacija); vrši se drenaža.
Parazitarne hiruške infekcije
Endemski krajevi – nakon zaraze preko „ulaznih vrata“
Echinococcus granulosus – zoonoza – ehinokokna čista koja može biti asimptomska i
simptomatska
Simptomi kompresije - obično prva klinička slika bolesti
18
Ruptura ciste – najteža klinička slika i u 30-40% slučajeva je praćena anafilaktičkom
reakcijom.
Th: hiruška – tokom hiruške operacije može doći do diseminacije.
3.2.2. Profilaktička primjena antibiotika u hirurgiji
Antibiotska profilaksa u hirurgiji podrazumjeva preventivnu primjenu antibiotika u
odsustvu infekcije, sa ciljem da se spriječi, odnosno smanji učestalost infekcijskih i
septičnih komplikacija nakon hirurških zahvata.
Pitanje profilakse kod čistih operativnih zahvata je diskutabilno jer se postavlja pitanje
opravdanosti troškova primjene i mogućih komplikacija kod zahvata sa tako niskim
indeksom infekcije.
Antibiotska profilaksa se sprovodi u slučajevima kontaminiranih zadesnih rana,
penetrantnih i ujednih rana, otvorenih preloma kostiju i zglobova, kao i kod
penetrantnih kraniofacijalnih, torakalnih i abdominalnih povreda.
Antibiotska profilaksa u hirurgiji zahtijeva strogo poštovanje slijedećih principa:
o dobro poznavanje učestalosti infekcija kod pojedinih hiruških zahvata
o poznavanje faktora rizika koji doprinose pojavi infekcije
o poznavanje bakterijske flore u zoni hiruškog rada
o poznavanje farmakodinamike antibiotika
o poznavanje mikrobiološke situacije
Antibiotska profilaksa po pravilu se primjenjuje intravenski.
19
Hiruške infekcije zahtjevaju terapijsku primjenu antibiotika.
Samo pravilno indicirana i ispravno sprovedena antibiotska terapija može biti
djelotvorna.
4. Zaključak
Ovaj završni rad govori o borbi protiv infekcije i infektivnih bolesti. U ovom dijelu
završnog rada akcenat je bio na antisepsi i asepsi kao i drugačijim načinima sprečavanja
infekcija u oblasti hirurgije.
Kao što je navedeno antisepsa se razvija već od 19. stoljeća i ima za cilj suzbijanje
infekcija i uništavanje mikroorganizama na koži, ranama, predmetima, instrumentima koji
dolazi u dodir sa kožom pacijenta a da bi se to postiglo koriste se različita antiseptička
sredstava koja sprečavaju razvoj mikroorganizama. Djelovanje antiseptika je fizičko i
hemijsko, a zasniva se na principima osmoze, dehidracije, adosorpcije, taloženje
bjelančevina i promjeni pH što neposredno utiče na život mikrorganizama, te ih ubija
ili umanjuje njihovu virulence.
Nadalje, možemo zaključiti da ljudski faktor igra značajnu ulogu u ovom domenu jer je
jako bitna dezinfekcija i to dezinfekcija prostora, dezinfekcija ruku i dezinfekcija
instrumenata s kojima se obavlja operativni zahvat pacijenta. Dezinfekcijom se uklanjaju
potencijalni uzroci infekcija, a time i mogućnost zaraze. Postupkom dezinfekcije
mikroorganizmi se reduciraju na nivo koji ne šteti ljudskom zdravlju.
Dok gore navedeno ima za cilj suzbijanje infekcija i uništavanje mikroorganizama, asepsa
znači putpuno uništenje mikroorganizama, a najbolji način za postizanje je sterilizacija, gdje
se primjenjuju različite metode sterilizacije kako bi se izbjegle infekcije kako prilikom
operativnog zahvata tako i kod post operativnog zahvata. Sterilizacija se najčešće obavlja
toplinom.
20
Na kraju možemo reći da bi zajednički cilj svih zdravstvenih profesionalaca trebalo
da bude briga o čistoći, sterilizaciji instrumenata, predmeta i prostorija odnosno provođenje
mjera za sprečavanje i suzbijanje hirurških infekcija, jer su sterilnost i čistoća jedini
načini da se spriječi prenos infekcija.
5. Literatura
1. Nada Koluder Ćimić, Alma Bungur, Edina Stević, Vodić za sprečavanje i suzbijanje bolničkih infekcija, Ministarstvo zdravstva Kantona Sarajevo, Institut za naučnoistraživački rad i razvoj kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2010.
2. Omerčajić Rifija, Ramović Fadila, Stjepić Đuka, Zdravstvena njega, 2005.
3. Živan V. Maksimović, Hirurgija za studente medicine, Medicinski Fakultet Univerziteta u Beogradu, 2008.
4. Irena Kovačević, Uvod u kirurgiju sa zdravstvenom njegom kirurških bolesnika, Zdravstveno Veleučilište Zagreb, 2003
5. Internet adrese:
http://www.scribd.com/doc/142723848/Asepsa-Antisepsa-i-Sterilizacija
http://www.stetoskop.info/antiseptici-i-dezificijensi-b13-bs252-p96-nc1-book.htm
http://medicinska-skola-bl.net/hirurgija_profilaksa.pdf
http://en.wikipedia.org/wiki/Asepsis
21
22
Recommended