Azija 2 - Fizičko-geografske Značajke

FIZIČKO-GEOGRAFSKEZNAČAJKE AZIJE

Geološka građa i sastav

• Za nastanak Azije važni su prakontinentski blokovi s prekambrijskom i paleozojskom osnovom: Angara i Sibirska ploča, Arapska i Indijska ploča (dijelovi prakontinenta Gondvane), te Sjevernokineska i Južnokineska ploča u Kini.

mezozoik: Između Gondvane na jugu, Angare, sibirske i Sjevernokineske ploče na sjeveru prostiralo se more Tethys

1883. (Neumayer) prvi put se spominje Paleomediteran koji se proteže od Indije do centralne Amerike, a na temelju jurske faunalne biogeografije - naziv Tethys

1937. (Du Toit) - pretpostavka da je Tethys dijelio Lauraziju od Gondwane od sredine paleozoika nadalje

• glavne orogenetske promjene bile su u u tercijaru; sedimentacija.

na južnom rubu Angare u Pz (silur i devon) nastaje Sajansko gorje i gorje oko Bajkalskog jezera, a potkraj paleozoika Altaj. Krajem paleozoika Sjevernokineska ploča postaje dijelom Azije.

južnokineska ploča vjerojatno je bila dio Gondvane od koje se odvojila u devonu.

• na zapadu se od karbona do perma Ruska ploča sudarala sa sibirskom pločom - nastanak gorja Ural • U mezozoiku se od Gondvane odvojio indijski potkontinent; kretao se prema sjeveroistoku i sudario se prije cca 50 mil. god. s Euroazijskom pločom → izdizanje visokih planinskih sustava južne Azije • kretanje indijske ploče prema sjeveru prisutno je i danas (6 cm/god.) - održava visinu Himalaja i Tibeta.

debele naslage popunile su područje podvlačenja (Indo-gangeska dolina). Arapska ploča sudarila se s azijskom prije cca 13 mil. god.; i danas se sudaranje nastavlja (4 cm/god.) izdižući planine i visoravni Turske i Irana.

• podvlačenje tihooceanske i filipinske ploče pod Euroazijsku → nastanak dubokomorskih jaraka i izdizanje Kurila, japanskih otoka, Tajvana i Filipina, uz vulkanizam i česte potrese.

• na JI Azije dodiruju se Euroazijska, Tihooceanska i Indijsko-australska ploča → vulkanizam i potresi

sastav stijena Azije veoma je složen kao i njezin reljef i građa.

To je mozaik po starosti i petrografskom obilježju stijena - od prastarih (prekambrijskih) do najmlađih (kvartarnih) naslaga.

Stijene prekambrijske starosti relativno su najzastupljenije na poluotoku Dekanu u Indiji (prastari eruptivi i metamorfne stijene), u Kini i JZ Aziji

stijene paleozojske starosti (kambrij, silur, devon, karbon i perm) prevladavaju u Indokini, užoj ili pravoj Kini, Malaji i na Sumatri

Himalaja i ostala gorja alpskog nabiranja - najznačajnija područja tercijarne starosti (paleogen, neogen).

Kvartarni sedimenti (pleistocen, holocen) zastupljeni su u gotovo svim rubnim predjelima planinskih krajeva i oko rijeka (prigorja, pleistocenski ravnjaci i aluvijalne nizine).

RELJEF

Glavne reljefne cjeline:

1. STARIJE GORJE CENTRALNE AZIJE: Altajsko, Sajansko gorje, Altajsko, Sajansko gorje, Tien Shan, Kunlun Shan, Tien Shan, Kunlun Shan, Nan ShanNan Shan

2. VISORAVNI: 2. VISORAVNI:

Dekan,Dekan, kazaška, iranska,kazaška, iranska,

unutarnjemongolska,unutarnjemongolska,

Tibet, Anatolija, Tibet, Anatolija,

3. MLADO NABRANO GORJE:

a) HIMALAJSKO NABRANO a) HIMALAJSKO NABRANO PODRUČJEPODRUČJE::

mlade nabrane planinemlade nabrane planine Pamira, Hindukuša, Pamira, Hindukuša, Karakoruma, Himalaje i Karakoruma, Himalaje i burmanskoga gorjaburmanskoga gorja

b) JUGOZAPADNE b) JUGOZAPADNE PLANINEPLANINE::

mlado nabrano gorje mlado nabrano gorje Afganistana, Irana, Turske Afganistana, Irana, Turske i Kavkazai Kavkaza

4. STARE PLOČE:4. STARE PLOČE: ARAPSKA PLOČA, SJEVERNA I JUŽNA KINESKA PLOČA ARAPSKA PLOČA, SJEVERNA I JUŽNA KINESKA PLOČA - - prekambrijska osnovaprekambrijska osnova

5. JUGOISTOČNI OTOČNI POJAS5. JUGOISTOČNI OTOČNI POJAS – mladi vulkansko-seizmički rub – mladi vulkansko-seizmički rub Indonezije, Filipina i Japana.Indonezije, Filipina i Japana.

6. PROSTRANE NIZINE I NAPLAVNE RAVNICE:

a) Indogangeška nizina (Ind, Ganges, Brahmaputra)

b) Mezopotamija (Eufrat, Tigris)

c) Mandžurska nizina (Amur, Sungari)

d) Velika kineska nizina (Huang-Ho, Jangce)

e) Mekonška nizina (Mekong, Menam)

f) Turanska nizina

- oko ¼ površine

7. ZAVALE:Tarimska zavala, Tarimska zavala, Džungarija, QaidamDžungarija, Qaidam

8. PUSTINJE:8. PUSTINJE:Takla Makan, Gobi, Takla Makan, Gobi, Tar, Kavir, Lüt.Tar, Kavir, Lüt.

U reljefu dominiraju planinski lanci, visoravni i zavale. Razmjerno su niža gorja

hercinske i kaledonske orogeneze, najčešće na rubovima prastarih ploča.

Visoki planinski lanci alpske orogeneze (najintenzivnije nabiranje u tercijaru) protežu se od Male Azije i Kavkaza preko Armenskog i Iranskog gorja, Hindukuša, Pamira, Himalaje, Kine do Indokine u dva glavna niza koji se od zapada prema istoku spajaju najprije u Armenskom visočju, zatim u Pamiru, te na jugoistoku Tibeta.

Između visokih planinskih lanaca nalaze se prostrane visoravni (Anatolija, Iranska visoravan, Tibet). Visina lanaca i visoravni raste od zapada prema istoku. Za vrijeme alpinske orogeneze pomlađeni su Altaj te južnije Tien Shan i Kunlun Shan (hercinska orogeneza).

Mlađa nabrana gorja zatvaraju sa starijima (Tien Shan, Kunlun Shan, Altun Shan, Bei Shan, Nan Shan, Altaj, Sajan) velike unutarnje zavale (Tarimska zavala, Qaidam, Džungarija, Gobi).

- velike površine karbonatnih stijena (krša) - osobito u Kini (prekambrijska osnova - paleozojske karbonatne stijene)- Tajland, Vijetnam, Jave (od Indokine do Tibeta)

- poznato je krško područje Yunnan u Kini

Kamenita šuma (Stone forest), Yunnan, Kina

- u Himalajama su karbonati manje zastupljeni, ima više kristalina, melanža, fliša - u Iranu krš je razvijen u Elbrusu i u Pontskom gorju. U gorju Zagros postoje dva tipa orogenskih krševa (akumulirani orogenski i borani orogenski krš → tzv. iranske bore s normalnim reljefom.

- Mala Azija (Tauridi): primjer akumuliranog orogenskog krša iako stijene nisu tako jako okršene. Njihov su nastavak Helenidi, Dinaridi, alpski borani pojas.

KLIMA

Bitno obilježje podneblju J, JI i I Azije daju monsuni → monsunska Azija.

Ljeti se u području najjačeg zagrijavanja, od Arabije do sjeverne Indije razvija područje niskog tlaka, prema kojem s mora na kopno struji vlažan i topao zrak - ljetni monsun.

• Obalama i privjetrini gorja J i JI Azije donosi obilne padaline (u prigorju Himalaje i više od 10 000 mm/god. - Cherapunji). • Ljetni monsun u I Aziji puše iz sjevernopacifičkog područja visokog tlaka zraka kao jugoistočnjak s Tihog oceana.

Monsunsko ljeto praćeno je jakom naoblakom, pa su najviše temperature u kasno proljeće, neposredno prije provale monsuna.

Zimi se sjeverna Azija jako ohladi pa nastaje područje visokog tlaka zraka (Sibirski maksimum) iz kojeg hladan i suh zrak struji prema moru; to je zimski monsun.

Južna i JI Azija zaštićene su od zimskog monsuna Tibetom i Himalajom, pa je mnogo jači u istočnoj nego u južnoj Aziji.

U doba izmjene monsuna pojavljuju se tropski cikloni (sjeverni dio Indijskog oceana, Istočnokinesko i Južnokinesko more, južni Japan, Filipini).

Indokina i veći dio Indijskog poluotoka imaju tropsku kišnu klimu, uglavnom monsunsku savansku, dok prašumsku klimu ima južna Šri lanka, jugozapadno indijsko primorje, Malajski poluotok i veći dio Malajskog otočja i Indonezije.

Umjereno toplu vlažnu klimu pod monsunskim utjecajem ima pojas od sjeverne Indije preko unutrašnjosti Indokine, sjevernog Vijetnama, najvećeg dijela Kine južno od 350N, pojas od južne Koreje do južnog Japana.

U južnom Japanu, južnoj Koreji i Kini između sjeverne obratnice i rijeke Chang Jiang to je umjereno topla vlažna klima s vrućim ljetom, a drugdje topla klima sa suhom zimom (sinijska klima) i vrućim ili toplim ljetom.

Na S i SI Kine (Mandžurija), u sjev. Koreji i Mongoliji prevladava područje suhih snježno-šumskih (borealnih) klima, gdje većinu padalina donosi ljetni monsun s Tihog oceana.

Prema sjeveru i unutrašnjosti zime su sve hladnije, duže i suše, a godišnja količina padalina se smanjuje; suha borealna klima s vrućim ljetom (mandžurijska klima) prelazi u vlažnu varijantu s toplim ili svježim ljetom (amurska klima, Hokkaido, Kavkaz, najviši dijelovi planinskih lanaca Turske, Iraka i Irana).

Klima tundre rasprostranjena je u najvišim planinskim područjima i visoravnima (Himalaja, Tibet).

Razni tipovi suhih klima (pustinjskih i stepskih) nalaze se u JZ i središnjoj Aziji. Sredozemnu klimu ima samo uzak pojas JZ dijela Azije (uz Sredozemno more).

Na klimu Azije veliki utjecaj ima reljef - izloženost padina (osunčanost, padaline), izoliran položaj zavala (kišna sjena, temperaturna inverzija), promjena temperature s visinom.

VODE

Oko 1/3 površine Azije je endoreična, tj. rijeke završavaju u pustinjama i stepama (Helmand, Tarim) ili se ulijevaju u zatvorena jezera

među njima su i najveća u Aziji: Kaspijsko, ujedno i najprostranije jezero na Zemlji, Aralsko (rijeke Amu-Darja, Sir-Darja), Balhaško (rijeka Ili) i Bajkalsko (rijeke Selenga, Angara), vodom najbogatije slatkovodno jezero na Zemlji.

Velika područja nemaju površinskog otjecanja, posebno u središnjoj i JZ Aziji.

Slijev Sredozemnog mora zauzima oko 1,4% površine Azije; to su uglavnom tekućice s Male Azije i zapadnog Kavkaza s najvišim vodostajem zimi.

Slijevu Indijskog oceana pripada oko 17%, a slijevu Tihog oceana oko 22% površine Azije. Ovdje su plodni i najnapučeniji dijelovi Azije područja uz rijeke. (u JZ Aziji doline Tigrisa i Eufrata)

U južnoj Aziji teku velike rijeke Ind, Ganges i Brahmaputra. U JI Aziji najvažnije rijeke teku s istočnog ruba Tibeta i Himalaje: Irrawady, Mekong, Chao Praya i Salween. U istočnoj Aziji, također s Tibeta i dalje preko Kine, teku Huang He i Chang Jiang (najduža azijska rijeka, 6275 km). U južnoj Kini glavna rijeka je Xi Jiang. Rijeke monsunske Azije najviši vodostaj imaju u doba ljetnog monsuna.