Emocije i promjene ličnosti nakon oštećenja mozga

Emocije i promjene ličnosti nakon oštećenja

mozga

Katedra za zdravstvenu psihologijuKolegij: NeuropsihologijaMirna Kostović Srzentić

Dvije vrste promjena

Organske promjene

Sekundarne ili reaktivne promjene

Organske promjene – izravna posljedica oštećenja mozga

Sekundarne ili reaktivne promjene – zbog doživljaja gubitka, ograničenja, frustracija i promjene dosadašnjeg stila života

Organske promjene

Nastaju zbog samog oštećenja mozga i poremećaja u funkcioniranju centara koji reguliraju emocionalno doživljavanje i ponašanje čovjeka

Najčešće organski uvjetovane promjene (Galić, 2002)

dezinhibicija emocionalna otupjelost,

ravnodušnost smanjena anksioznost i euforija smanjena socijalna osjetljivost jaka anksioznost preosjetljivost u međuljudskim

interakcijama depresija

Moguće i:

psihotične reakcije opsesivno-kompulzivna obilježja niska tolerancija na frustraciju,

iritabilnost emocionalna labilnost agresivnost apatija

Na vrstu i stupanj promjena utječu različiti faktori:

opseg i lokalizacija lezije neurološki deficiti ostale akutne i kronične bolesti trenutna životna situacija socijalni zahtjevi na pojedinca stupanj socijalne podrške premorbidne crte ličnosti

U situacijama stresa jakog umora

– moguće su promjene koje su jače i dugotrajnije nego prije bolesti

Promjene u seksualnom nagonu

u vidu neumjerenih zahtjeva ili potpunog gubitka želje dodatni problemi u odnosu s

partnerom i frustracije

Razlike između hemisfera

oštećenja lijeve hemisfere češće depresivnost i anksioznost

oštećenja desne hemisfereeuforija i nekritičnost, odnosno

smanjena anksioznost

Lijeva hemisfera procesiranje pozitivnih emocija

Desna procesiranje negativnih emocija

Neuroantomska područja važna za emocionalno

procesiranje limbički sustav talamus hipotalamus mozgovno deblo frontalna moždana kora

– oštećenja tih područja odnosno njihovih veza može dovesti do promjena u emocijama

Važnu ulogu u emocionalnom ponašanju imaju amigdaloidne jezgre

mjesto gdje vanjski podražaji dobivaju emocionalno značenje

važne za izražavanje situacijski primjerenih emocija

naročito straha i tjeskobe

Veze između moždane kore i subkortikalnih struktura

Dio bolesnika reagira pretjerano i na nevažne vanjske podražaja

Nakon lezija lijevostrano anteriorno dolazi do oštećenja veza između čeonog korteksa s nižim strukturama -

mogu nastati kratke epizode jakog afekta: nekontrolirani plač, a ponekad i smijeh

Neuropatološka stanja

Moždani udar i cerebrovaskularni poremećaji– Ovisno o premorbidnim crtama, životnoj

situaciji, lokalizaciji lezije Traumatske ozljede glave

– različite promjene, češće reaktivne

Lakše kraniocerebralne ozljede reaktivne promjene, nema organskih promjena

Teže kraniocerebralne ozljede izravna posljedica organskog oštećenja

– značajno pojačavanje ili izostajanje emocionalnih reakcija

Frontalni (čeoni) sindrom

nemaju poteškoće na testovima opće inteligencije

specifični problemi na području izvršnih funkcija:– deficiti planiranja i organiziranja

mentalne aktivnosti– problemi s apstraktnim mišljenjem– snižena inicijativa i aktivitet– oštećena samokontrola i

samousmjeravanje

Uz oštećenje čeonog režnja vežu se i emocionalne

promjene Emocionalna labilnost Snižena inicijativa Otupljivanje, apatija Egocentričnost Iritabilnost i ekscitabilnost Ponekad nekritična bezbrižnost i euforija Dezinhibicija u izražavanju emocija Agresivnost Socijalno neadekvatno ponašanje i nebriga

za socijalna pravila

Oštećenja sljepoočno-limbičkih struktura

napadaji bijesa ili iznenadne promjene raspoloženja

Temporalna epilepsija – stanja nalik shizofreniji

Bolesti

Demencije:gubitak interesa i energije, agitacija, smanjena spontanost, ponekad sumnjičavost i paranoidnost, destruktivnost moguća

Parkinsonova bolest:depresija (kao disfunkcija mozga, a ne reaktivno)

Multipla skleroza:depresija, neki i manično-depresivne epizode i euforiju, nekontrolirani smijeh i poricanje simptoma

Korsakovljev sindrom:gube interes, inicijativu, uvid, razljute se na neki podražaj

Tumori:– ovisno o lokalizaciji lezije– apatija i gubitak inicijative već u

početnim fazama među psihijatrijskim bolesnicima se ponekad ne prepoznaju osobe s tumorom sljepoočnog ili čeonog režnja (1-2%, Lezack, 1995)

Reaktivne promjene

Gubitak funkcija, ograničenja, promjena stila života koje nameće bolest

Slabljenje mentalnih sposobnosti teže se prihvaća od neuroloških deficita

Ovisit će o:Težini ozljedePremorbidnom zdravljuDijagnosticiranju, savjetovanju, terapiji

Reaktivne promjene

Kod osoba koje su premorbidno imale razvijene neurotske crte ličnosti i sklonost tjeskobi:

anksioznost blagu depresivnost preosjetljivost smanjena inicijativa i motivacija izbjegavanje socijalnih kontakata

Reaktivne promjene

impulzivnost razdražljivost hipohondrijska zabrinutost agresivnost

Obje vrste emocionalnih promjena mogu se javiti istodobno ili pak jedna za drugom– Npr. najprije euforija organske etiologije,

a zatim depresija kao reaktivni poremećaj zbog uvida u situaciju

Problem svjesnosti pacijenta o vlastitim problemima

Koji su moji problemi? Kako oni utječu na moj život? Jesam li realističan oko toga što

mogu, a što ne mogu nakon oštećenja mozga?

Jesam li svjestan da trebam pomoć?

SVJESNOSTSVJESNOST

REZONIRANJE

IZVRŠNE FUNKCIJE

PAMĆENJE

PROCESIRANJE INFORMACIJA● Brzina ●Točnost

PAŽNJA & KONCENTRACIJA

● KONTROLA ● INCIJACIJA

● POBUĐENOST ● ALERTNOST ● ENERGIJA ZA PROMJENU

SVJE

SNOST

NE SVJESNOST

Neuropsihološke funkcije

Viša razina

Niža (bazična) razina

Novi identitet

Jesam li svjestan da sam se promijenio nakon oštećenja mozga?

Sviđam li se sebi takav /takva, imam i dalje budućnost

Holistički pristup – neuropsihologijska rehablitacija

Uključuje i rehabilitaciju kognitivnih funkcija ali i

Psihoterapijski tretman– individualni i grupni tretman

Profesionalni ili vokacioni trening

Psihijatar Neuropsiholog Radni terapeut

Važno je:

Dijagnosticirati promjene ličnosti i pratiti ih

Informirati i poučavati bolesnika o njegovoj bolesti, oštećenjima i trajanju oporavka

Pružiti suportivnu terapiju, savjetovanje i psihoterapiju

Koristiti psihološke metode suzbijanja boli

Važno je:

Educirati zdravstvene djelatnikeEducirati članove obiteljiOdgovornost obitelji, okoline i

društva da daju podršku njegovim nastojanjima da ostvari samostalan i produktivan život

Prilagodba na bolest

Djelovanje akutnih stresova:– npr. ruptura aneurizme– Kraniocerebralna ozljeda

Odbijanje priznavanja gubitka psihičkih funkcija

Priznavanje gubitka Mirenje s gubitkom Pronalaženje novih načina

suočavanja sa tim stanjem

Uobičajene psihičke reakcije:

Opća zbunjenost i nesigurnost Panika, tjeskoba, noćne more Strahovi Povećana osjetljivost Osjećaj da se bitno razlikuju od drugih fizički i

psihički Nekontrolirano neprijateljstvo prema drugima Osjećaj odbačenosti prema drugima Povlačenje, emocionalno se zavaraju što dovodi

do apatije Iskorištavanje drugih kao nadomjestak za

pretrpljeni gubitak

Kod jačih traumatskih ozljeda

Šok Poricanje Srdžba Depresija – kad se bolest više ne

može poricati Prihvaćanje