View
27
Download
1
Category
Preview:
Citation preview
GERIJATRIJA I
ZDRAVSTVENA NEGA U
GERIJATRIJI
PROF. DR MIRJANA MARTINOV CVEJIN
Gerontologija je naučna disciplina koja
proučava starenje u najširem smislu reči tj.
njegove kliničke, biološke, ekonomske,
socijalne i psihološke aspekte.
Iz toga proizlazi sveobuhvatan, celoviti
pristup zaštiti zdravlja starijih ljudi, koji
osigurava unapređivanje svih oblika zaštite
zdravlja starijih osoba.
Gerontologija (geron gr = starac; logos gr =
nauka)
Multidisciplinarna nauka o biološkim procesima
starenja, o fizičkim i psihološkim svojstvima
starijeg organizma i o socijalno-ekonomskim
problemima starih ljudi
U poslednje vreme usled produžavanja
životnog veka ljudi, gerontologija je sve više
zastupljena pa je najednostavnije reći da je to nauka
o zdravlju starih ljudi.
Ona pomaže čoveku da shvati i živi kvalitetno u
starosti.
Osnovnih cilj gerontologije - objasniti zakonitost
procesa starenja, razvijanje istraživačkih metoda i
primena znanja iz drugih naučnih disciplina
Starima treba pomoći, pružiti ljubav i podršku,
razumeti ih i ne odbacivati, a gerontologija treba to
da im omogući.
Razlozi razvoja gerontologije polovinom
20.veka:
1. produženje trajanja života (bronzano
doba – 18 godina, početak nove ere – 22
godine, 18.vek. 34 godine, 19. vek 41
god., danas 70/80 god.)
2. demografska eksplozija
3. procesi u porodici (razvoj iz patrijahalne,
višegeneracijske porodice u dvogeneracijske,
“sendvič generacija”)
Gerijatrija je po UEMS-u (The
European Union of Medical Specialists)
medicinska specijalizacija koja se bavi
dijagnostikom, lečenjem, negom,
rehabilitacijom bolesnih starijih i sprečavanjem
nastanka bolesti u starijih osoba.
Gerijatrija (grč. Geron=starac, iatreia=lečenje)
1909. - Ignaz Nascher
je utemeljitelj moderne gerijatrije u SAD, uočio
specifičnosti zdravstvenih potreba starijih ljudi
slično kao u pedijatriji.
Medicinska nauka koja se bavi proučavanjem
bolesnih stanja u starijih ljudi, njihovom
dijagnostikom, lečenjem, negom,
rehabilitacijom i prevencijom bolesnog starenja.
Gerontologija je naučna disciplina koja proučava
starost i sve njene aspekte - fiziološke, medicinske,
psihološke, socijalne, zapravo sve promene koje
dolaze u procesu starenja.
Ljudi često mešaju pojmove gerontologija sa
gerijatrijom, iako slične nauke one su zapravo
različite.
Dok gerontologija više teorijski proučava sam proces
starenja, gerijatrija se bavi lečenjem bolesti u
starenju.
Može se reći da gerijatrija proizilazi iz gerontologije
kao jedne šire naučne oblasti.
Evropski naučnici smatraju da je gerijatrija deo
gerontologije, dok u SAD smatraju da su to
dve slične, ali odvojene discipline
Gerijatar lekar specijalista edukovan za
medicinu starije dobi
specijalizacijom iz gerijatrije.
Gerijatrijska / gerontološka sestra
Medicinska sestra doedukovana iz gerijatrijske
zdravstvene nege.
Profesionalno i sveobuhvatno
individualnim gerontološkim pristupima prati,
savetuje
i pruža gerijatrijsku zdravstvenu negu
funkcionalno
onesposobljenim gerijatrijskim bolesnicima i
starijim osobama u institucionalnoj i
vaninstitucionalnoj nezi u
zaštiti zdravlja starijih.
Gerijatrijska / gerontološka zdravstvena
nega
obuhvata sveobuhvatno samostalno stručno
planiranje i sprovođenje mera i postupaka,
dokumentovanje i evaluaciju, sprovođenje
uputstva i pružanje
gerijatrijske zdravstvene nege i u terminalnoj
fazi starije osobe.
Sestrinska dokumentacija gerijatrijske /
gerontološke zdravstvene nege
Sestrinska dokumentacija - integracija četiri stepena
procesa gerijatrijske zdravstvene nege (preporuka
po Modelu i konceptu Roper/Juchli zemalja EU).
Osnova za evaluaciju rada.
Omogućuje stručno praćenje i razumevanje
sistematizovane i stručno planirane gerijatrijske
zdravstvene nege.
Instrument je unapređenja kvaliteta gerijatrijske
zdravstvene nege.
Služi kao dokaz pruženih usluga
✓ Matični obrazac
(sadržava lične podatke o korisniku....
✓ Biografija korisnika (podaci se uzimaju od
korisnika ili rodbine, ispitivanje ciljanih i
individualnih potreba, navika i želja za
gerijatrijskom zdravstvenom negom)
Sestrinska dokumentacija gerijatrijske /
gerontološke zdravstvene nege
✓ Sestrinska anamneza, prvo ispitivanje i
procenjivanje potreba za gerijatrijskom
zdravstvenom negom, sveobuhvatna procena
stanja gerijatrijskog korisnika i individualnih
potreba u aktivnosti svakodnevnih
ljudskih potreba.
✓ Fizikalni pregled – evidencija i utvrđivanje
stepena funkcionalne
sposobnosti starije osobe: procenjivanje
pokretnosti i samostalnosti i
ostali anamnestički podaci
✓ Plan procesa gerijatrijske zdravstvene nege
(problemi/resursi, ciljevi,mere/intervencije
gerijatrijske zdravstvene nege)
✓ Boravci u bolnici
✓ Ortopedska pomagala
✓ Sestrinske intervencije
(svakodnevna evidencija kupanja korisnika,
promena pelena, uložaka, brijanja, krvnog pritiska,
pulsa, telesne temperature, izlučevine, primena
parenteralne terapije, insulina, katetera, sonde,
previjanja, promena položaja..)
✓ Trajno praćenje postupaka
✓ Kategorizacija korisnika (kroz četiri stepena
gerijatrijske
zdravstvene nege)
Gerijatrija i gerontologija u Srbiji?
Na Medicinskom fakultetu u Beogradu postoji
Katedra za gerontologiju, a na Medicinskom
fakultetu u Novom Sadu Katedra za gerijatriju
U Srbiji postoji Gerijatrijska sekcija pri Srpskom
lekarskom društvu i Gerijatrijska bolnica
1.OKTOBAR
Međunarodni dan starijih osoba
proglasila je Generalna Skupština Ujedinjenih
Nacija 14. decembra 1990. rezolucijom 45/106, da bi
se naglasila važnost osiguravanja životne sredine koja
se može prilagoditi potrebama i sposobnostima
stanovnika treće dobi.
Proglašenjem međunarodnog dana starijih
osoba želi se podstaći da države starijim
članovima osiguraju zadovoljenje njihovih
potreba i omoguće im sudelovanje u društvu u
skladu s njihovim fizičkim i intelektualnim
sposobnostima.
Međunarodni dan starijih osoba obeležava se
od 1991. svake godine 1.oktobra
Osnovne predrasude vezane za starost koje se
sreću kod ljudi su:
1. nesposobnost u starosti je univerzalna
(svaka stara osoba je nesposobna);
2. nesposobnost u starosti je trajna (jednom
izgubljena funkcija nikad se više ne može
obnoviti);
3. nesposobnost koja nastaje u starosti je
isključivo uslovljena biološkim procesima
Ostale predrasude:
4. svi stari ljudi su bolesni;
5. svi stari ljudi su sami i usamljeni:
6. svi stari ljudi su neproduktivni;
7. svi stari ljudi su depresivni;
8. svi stari ljudi su slični;
9. ponašaju se kao deca;
10. nemaju ništa da ponude društvu;
11. starost je doba nemoći i
12. svi stari su neminovno senilni
Dominantni stereotipi o starosti u našoj
sredini:
Najčešći stereotipi o starosti i starim ljudima
su da su oni bolesni.
Zatim se kao nekritično etiketiranje pominju
brojne kvalifikacije, najčešće su da su
stari ljudi sebični, dosadni, džangrizavi,
beskorisni, neuredni, usamljeni,
bespomoćni, da zanemaruju svoj duhovni
život i da se boje smrti.
Široko rasprostranjena predrasuda je da se
stari ljudi boje smrti i
da su okupirani njome
Opisuju se tri tipa razlikovanja stava prema
smrti:
smrt kao uspokojavanje, smrt kao agresija i
smrt kao kazna.
Rezultati istraživanja u Srbiji - odnosa ispitanika
prema smrti pokazuju da najstariji
među ispitanicima u najvećoj meri doživljavaju
smrt kao prirodnu pojavu,
kao smirenje, spokoj.
Nasuprot njima, najmlađi ispitanici imaju
potpuno
suprotan doživljaj, za njih je smrt surov i
agresivan atak na ličnost i oni se
mnogo više boje smrti od starih ljudi.
U odnosu na pol u našoj sredini - duboko
ukorenjeno i skoro univerzalno mišljenje da
žene stare brže od muškaraca, a starenje žena
uglavnom se vezuje za njihov
fizički izgled ("na ženama se vidi", "žene
propadaju brže", "one brže oronu,
bar spolja").
Međutim, objektivno posmatrano, činjenica je
da žene u proseku žive duže, pa prema tome i
sporije stare.
Naravno, nije mnogo teško utvrditi na čemu
je utemeljena ova predrasuda – u
dominantnim vrednostima savremene
masovne kulture koja afirmiše mladost,
lepotu, fizičku snagu, zdravlje kao
osobine uspešne osobe.
Kao i u mnogim drugim slučajevima, i
ovde se to prevenstveno očekuje od žene, čije
se telo svakodnevno koristi
kao seksualni objekat u sredstvima masovne
komunikacije u kojima se
"običnim" ženama postavljaju visoki
standardi koje treba da dostignu.
U tome im značajno pomažu mnoge moćne
industrije (kozmetičkih proizvoda,
estetske hirurgije, raznih sprava za
održavanje kondicije, preparata za
mršavljenje...)
Predrasude prema ljudima zbog njihove
starosti uključuje i pojam gerontofobije,
neopravdanog straha i mržnje prema starim
ljudima
Kriterijum starosti:
- hronološka dob (npr. nakon 65. godine života);
- socijalne uloge ili status (npr. nakon penzionisanja);
- funkcionalno stanje (npr. nakon određenog stepena opadanja sposobnosti);
- subjektivna procena (koliko se sama osoba oseća starom).
Osoba se smatra starijom kada dostigne
određeno doba
Prema klasifkaciji UN-a 65. godina se često
uzima u
socijalnoj i zakonskoj politici
od 1999. godine
(Međunarodna godina starijih ljudi) uzima 75
godina
kod psihološke procene
Pojmovi koji se odnose na dužinu života:
➢ Prosečni životni vek - aritmetička sredina dužine života članova neke populacije ili
grupe ljudi (granica 30 god.)
➢ Individualni životni vek - doba koju neki pojedinac doživi.
➢ Maksimalni životni vek – pojedinci koji su najduže živjeli u nekoj populaciji.
➢ Očekivana dužina života - broj godina koje neka osoba rođena određene godine može očekivati da
će doživeti
Očekivana dužina života viša je u ekonomski razvijenijim zemljama.
Uvek je očekivana dužina života žena viša nego očekivana dužina života muškaraca.
Srbija, SZO procenjuje da je očekivano
trajanje života za muškarce 72 godine, a za
žene 77.
Prosečno očekivano trajanje života
Muškarci Žene
ZemljaOčekivano
trajanje životaZemlja
Očekivano
trajanje života
1. Island 81,5 1. Japan 87,0
2. Švajcarska 80,7 2. Španija 85,1
3. Australija 80,5 3. Švajcarska 85,1
4. Izrael 80,2 4. Singapur 85,1
5. Singapur 80,2 5. Italija 85,0
Starenje je biološka pojava, elementarno
svojstvo žive materije
U praksi – fiziološko i patološko starenje
Fiziološko- involucija prema prirodnim
zakonitostima i ne može se zaustaviti
Patološko – ubrzano
Razdoblje zrelog doba i starosti deli se na:
1. Razdoblje zrelog (odraslog) čoveka od 40.
do 64. godine,
2. Razdoblje mlađe starosti od 65. do 74.
godine života,
3. Razdoblje srednje starosti od 75. do 84.
godine života,
4. Razdoblje duboke starosti od 85. godine.
Kada počinjemo stariti ?
Ne postoji sličnost biološke i hronološke starosti
Uslovljena genotipskom i fenotipskom
individualnošću čoveka
Izražava se u različitim životnim razdobljima
Zbog toga sam proces starenja započinje od začeća
i traje do smrti.
Naučna saznanja danas potvrđuju kako se ne može
odrediti stvarna granica između evolucijske i
involucijske faze starenja.
Starost je proces... postajanja starijim, proces
koji je genetski određen i ekološki moduliran.
• Fizički proces starenja napreduje iz dana u
dan, a time utiče na naše kognitivne, psihič-
ke, socijalne i duhovne karakteristike.
• Efekti starenja na čoveka odmah su uočavaju
na njegov spoljni izgled: koža se nabora, kosa
gubi svoju boju, telo postaje krhko...
Kada počinje starost:
Starost- razdoblje u životnom veku čoveka,
rezultat procesa starenja i predstavlja pojavu
odnosno stanje;
Prema klasifikaciji UN-a uzima se dobna
granica od 65 godina
Prema kriterijima SZO starost delimo na ranu
(65-74 god.), srednju (75-84 god.) i duboku
starost od 85 godina i više
Uslovno se može reći da starost počinje posle
75. godine života – to je takozvana fiziološka
starost.
Spoljna strana starenja se manifestuje mnogo
ranije nego što mislimo.
Prva faza je karakteristična po promenama
karaktera čoveka.
Kod osobe koja počinje da stari počinju da se
primećuju: rasejanost, slaba koncentracija, brzo
zamaranje usled obavljanja jednoličnih radnji,
problemi sa spavanjem, neočekivani emocionalni
padovi i usponi, razdražljivost, plačljivost i
agresivnost, loše raspoloženje, depresija,
nesanica, pojava nekontrolisanog straha,
slabljenje pamćenja.
Veoma slikovito su opisane tri faze starenja:
Druga faza utiče na izgled čoveka.
Dolazi do promene strukture kože, kose i
noktiju.
Pogoršava se elastičnost kože zbog smanjenja
kolagena u ćelijama, dolazi do njenog sušenja i
perutanja, pojave bora, pigmentnih mrlja,
iritacija.
Koža se tanji zbog poremećaja ravnoteže između
novih ćelija kožnog epitela i odumirućih starih
ćelija, zbog čega dolazi do usporavanja rasta
novih ćelija i povećanja sadržaja odumirućih
ćelija kože.
Sličan proces se odvija i sa kosom. Zbog
nedovoljnog unošenja minerala i vitamina u
organizam (vitaminske kreme i balzami za
kosu nisu dovoljno efikasni jer ih koža i kosa
ne apsorbuju) kosa menja svoju strukturu,
postaje krta, tanka, bez sjaja, menja boju –
pojavljuju se sede vlasi.
Kod muškaraca često dolazi do pojave
ćelavosti, kod žena – do proređivanja i
„cvetanja“ kose.
Treća faza starenja je povezana sa promenom
figure.
Mnogi ljudi postaju gojazni što za njih nije
karakteristično, nestaje struk, povećava se
količina mase masnog tkiva. Gojaznost je znak
da je proces starenja uzeo maha.
Tada u organizmu dolazi do pojave mnogih
negativnih promena, do poremećaja rada
mnogih organa i sistema, uključujući i koštano
tkivo, naročito u kičmi, koja ne može da izdrži
toliku težinu i počinje da se deformiše.
Zbog deformacije kičme dolazi do
poremećaja funkcionisanja celog
organizma.
I upravo tada stupaju na scenu sve bolesti
koje su karakteristične za starost.
Proces starenja prvo utiče na kardiovaskularni i
nervni sistem.
Kardiovaskularni sistem
Nagomilavanje holesterola u krvnim sudovima
tokom procesa starenja dovodi do postepenog
slabljenja snabdevanja ćelija različitih organa
krvlju, tkiva - hranljivim materijama i
izlučivanja istrošenih metabolita („otpadnih
materija“) iz ćelija.
Mnogi istraživači ističu direktnu zavisnost između
dimenzija velikog mozga i dužine života. Što je
veliki mozak veći to je život čoveka duži.
„Najpametniji živi najduže“. U ovom aforizmu je
izažena suština neuronske teorije starenja. Pri tom,
značaj nema samo težina velikog mozga u
bukvalnom smislu reči već odnos težine mozga i
telesne mase. Koeficijent težina mozga/telesna
težina je najveći kod intelektualno obdarenih ljudi.
Otud postaje jasno zašto većina velikih naučnika
živi mnogo duže od svojih sugrađana
Na nagomilavanje „otpadnih materija“ u
organizmu najosetljiviji je nervni sistem, koji
troši najviše energije i traži neprekidnu
dostavu kiseonika, glukoze, kalcijuma i
drugih hranljivih materija,.
Nervni sistem
Mozak - neke činjenice:
- Iako je odgovoran za samo oko 2% telesne
težine, mozak troši oko 20% kiseonika u našoj
krvi i 25% glukoze (šećera) koji cirkuliše u
krvotoku.
- U mozgu se nalazi oko 100 milijardi neurona, ali
oni čine samo 10% mozga. Oko 75% mozga čini
voda, oko 10% masti, 8% belančevine.
- Prosečan mozak odraslog čovjeka je težak oko
1.3 – 1.4 kg. Veličina i težina nemaju apsolutno
nikakvu vezu sa koeficijentom inteligencije (IQ).
- Kada se prekine dotok krvi do mozga, osoba izgubi
svest nakon 8 – 10 sekundi, a bez kiseonika može
preživeti 4 – 6 minuta.
- Mozak tek rođene bebe se utrostruči svoju veličini u
prvoj godini života.
- Kada osoba ima glavobolju, ne znači da ga boli
mozak, jer ovaj organ nema receptore za bol
- Leva strana mozga kontroliše desnu stranu
tela, desna strana mozga kontroliše levu stranu
tela.
- Centar zadovoljstva u mozgu se aktivira kada
pomognete nekoj osobi u nevolji jer se oslobađa
serotonin koji osobu čini srećnom (hormon
sreće)
- Ako je zdrav, mozak nikada ne gubi
sposobnost učenja.
Kod starih ljudi se, zbog pogoršanja aktivnosti
nervnih procesa u bilo kom sistemu, smanjuje
preduzimljivost, sposobnost za rad, pažnja,
otežana je sposobnost prelaska s jedne vrste
posla na drugu, dolazi do emocionalne
nestabilnosti, poremećaja sna.
Suštinske promene nastaju u oblasti psihe.
Prilikom starenja se primećuje pogoršanje
karaktera, pojava depresije, osećaja samoće i
panike, počinju da se javljaju misli o
ništavnosti i besmislenosti života, javlja se
strah od budućnosti, osobe često postaju škrte
ili bezosećajne.
Zašto starimo ?
Teorije više faktora
1)Nema jednostavnih teorija koje objaš-
njavaju složeni proces starenja
2) Novije teorije nadmašuju mikroskopska
i makroskopska objašnjenja
Dok se objašnjavaju sve teorije, moraju
se zapamtiti razlike između uzroka i
efekta.
Starenje je prirodan, vremenski zavisan proces
koje karakteriše progresivna pojava ireverzibilnih
promena u ćelijama, tkivima i organima.
Ćelijsko starenje podrazumeva morfološko-
funkcionalne promene u celularnom kontrolnom
sistemu koje za posledicu imaju smanjenje
proliferativnog kapaciteta ćelije, te se može reći
da starenje počinje od početka života i rezultat je
degenerativnih promena u organizmu.
Teorije starenja
U literaturi se nailazi na tumačenje starenje sa
različitih aspekta.
Većina stručnjaka smatra da se ta shvatanja
mogu grupisati u dve osnovne teorije.
- biološka i
- socijalna teorija starenja.
Po biološkoj teoriji u organizmu čoveka javljaju
se postepene biološke promene u ćelijama.
Glavni krivac starenja je oštećenje na nivou
DNK kiseline (dezoksiribonukleinske kiseline),
zbog čega dolazi do gubitka fiziološke
adaptilnosti na spoljnu sredinu.
Starost ćelija pre svega dovodi do promena u
endokrinom i nervnom sistemu. Neki biolozi
smatraju da je najtačnija teorija „progresivnog
starenja“.
Osnovi ove teorije su složeni biloški procesi
koji se odvijaju u ćelijama i genima.
Po ovoj teoriji životni vek određuje naša
nasledna komponetna, a biologija i medicina
treba da produže period korisnog i
produktivnog života.
Teorije starenja
Prema mišljenju mnogih naučnika, osnovni uzrok
starenja (degeneracija organizma) leži u dubini
genetskog materijala ćelije
– DNK (dezoksiribonukleinske
kiseline).
To dovodi do razvoja degenerativnih bolesti koje
su povezane sa starenjem: raka, poremećaja
imuniteta, kardiovaskularne patologije, disfunkcije
mozga i nervnog sistema, psihičke degradacije
(Alchajmerova bolest), stečenog dijabetesa
melitusa, artritisa...
Danas se smatra da trošenje genetskog koda s
godinama predstavlja glavni uzrok starenja.
Svo naše nasleđe je zapisano u DNK - molekulu
koji ima oblik duge dvostruke spirale. Nalazi se
u hromozomima koji su smešteni u ćelijskom
jezgru.
Sve biohemijske reakcije koje se odvijaju u
organizmu „zapisane“ su u DNK.
Sve ćelije u organizmu se dele. Deobi je podvrgnut
i lanac DNK.
Pre nekoliko godina, grupa američkih naučnika je
uspela da otkrije mehanizam trošenja genetske
rezerve ćelija koje se dele.
Ispostavilo se da ne postoji nikakav „gen smrti“,
već da jednostavno u procesu uzdužne deobe
molekula DNK dolazi do uzdužnog cepanja
molekula koji čine spiralu DNK, pa dvostruki
lanac postaje jednostruk.
Zbog jedne deobe ćelije dvostruka spirala DNK
postaje kraća za 2 molekula. Prema tome,
„kidaju se“ 2 gena. I tako se događa u svakoj
deobi. Genetski aparat ćelija koje se dele postaje
sve manji i manji.
Broj regulacionih i strukturnih gena se stalno
smanjuje.
Na kraju nastaje trenutak kada ima nedovoljno
gena za normalno funkcionisanje ćelije i - ćelija
umire.
Na taj način, sam život (deoba) ćelija
neprekidno približava ćelije njihovoj smrti.
Trošenje genetskog koda je – glavni i najnoviji
(do danas) uzrok starenja i smrti organizma.
Čak ako s godinama ne bi došlo do pojave
bolesti ili ako ne bi bilo nekih drugih uzroka
starenja organizma, čovek bi ipak umro zbog
trošenja rezervi genetskog potencijala.
Okruženi smo velikom količinom hemijskih i
fizičkih agenasa koji oštećuju DNK i od kojih
ne možemo da se zaštitimo.
Izduvni gasovi, nitrati, nitriti, pesticidi i
herbicidi su - materije koje iz spoljne sredine
neprekidno dospevaju u naš organizam i
oštećuju genetski aparat.
I ne samo to, sam organizam proizvodi veliku
količinu toksičnih jedinjenja koja mogu da imaju
patogeno dejstvo. Slobodni radikali, proizvodi
razmene azota, proizvodi intoksikacije creva – i to
nije ceo spisak svega onog što oštećuje naš nasledni
aparat.
Fizičkih patogenih agenasa nema ništa manje od
hemijskih: elektromagnetna polja, radioaktivna
zračenja, rentgenski zraci, pozitivni aerojoni,
visoke temperature...
S godinama dolazi do znatnog smanjenja imuniteta
Socijalna teorija starenja razmatra niz faktora koji
utiču na starenje. Za starenje, pored involutivnih
procesa odgovorni su: hereditet, predispozicija,
konstitucija, ranije bolesti, egzogeni faktori,
životni put čoveka.
Po ovim shvatanjima postoje socijalnoekonomski
preduslovi dugovečnosti (standard, rad u
normalnim uslovima, normalni sistem
penzionisanja, način korišćenja slobodnog
vremena, društvena briga, zdrava okolina,
prevencija akutnih i hroničnih bolesti, higijena,
zdravstveno vaspitanje i dr.).
Sam proces starenja toliko je složen da je
najverovatnije posledica ne samo genetskih
nego i stečenih interakcija i procesa, što otežava
njegovo definisanje.
Oblici starenja i starosti:
individualno starenje – starenje jedinke
starenje društva – demografska kretanja
Starenje jedinke tokom života – ireverzibilno
propadanje struktura i funkcija organizma, smanjenje
psihofizičkih sposobnosti i pad adaptabilnih
sposobnosti
Individualno starenje
Prosečni životni vek - aritmetička sredina dužine života cele populacije; granica – 30 godina
Individualni životni vek - dob koju neki pojedinac doživi.
Maksimalni životni vek – pojedinci koji su najduže živeli u nekoj populaciji.
Očekivana dužina života - broj godina koje neka osoba rođena određene godine može očekivati da
će doživeti
Očekivana dužina života viša je u ekonomski razvijenijim zemljama.
Uvek je očekivana dužina života žena viša nego očekivana dužina života muškaraca.
Nema dokaza da se maksimalna duzina života
promenila u poslednjih nekoliko stotina godina
Nema dokaza i da su ljudi ikada živeli duže
od 115 godina
Napredak medicine, životni standard...
Omogućili su samo većem broju ljudi da
dostignu tu granicu
Povećalo se očekivano trajanje života, ali ne i
dužina života
Starenje se mora razlikovati od bolesti
Velike razlike među ljudima starim preko 65
godina
,,Mlađi stari,, (65-75 g) – sličniji onima 55-
65
,,Stariji stari,, (preko 75 g.) imaju veće
potrebe za negom, podložniji bolestima...
Za muškarce od 65 godina je danas
očekivano trajanje života 16 god., a 9 god.
za one od 75.
Za žene od 65 godina očekuje se još 19, a za
one od 75 god. još 12 godina života.
Žene žive oko 5 god. duže od muškaraca,
verojatno zbog genetskih, bioloških i faktora
sredine.
Te razlike u preživljenju se nisu promenile
uprkos promenama u životnom stilu žena
(npr. porast pušenja, više stresa..).
Maksimalno očekivano trajanje života
(procenjuje se na 110–120 god.) se
razmerno malo povećalo u odnosu na bitno
produženje života u ovom stoljeću, ali i
dalje raste bez usporavanja.
Današnji ljudi >65 su zdraviji od svojih
predaka i takvim dalje ostaju.
Zbog ovih unapređenja, opadanje opšteg
stanja postaje najdramatičnije u dubokoj
starosti.
Najstarije osobe na svetu
Jeanne Louise Calment
122 godine i 164 dana
21.02.1875. (Arles,
Francuska) - 04.08.1997
živela samostalno do 110.
godine
Živela je u tri veka, doživela dva svetska rata i
više od 90 italijanskih vlada.
Verovatno najstarija osoba na svetu, Italijanka Ema
Morano, poslednja poznata žena rođena u 19.
veku, umrla je 2017. g. u 117. godini
Radila je do 75. godine života u fabrici jutenih vreća.
Samostalna je bila sve do svoje 115. godine, mada
zadnjih 20 godina nije izlazila iz malog dvosobnog
stana. Od 2015. nije napuštala krevet i bila joj je
potrebna stalna pomoć negovateljice.
S vremena na vreme se pojavljuju tekstovi u
kojima kažu da je još živ čovek koji ima 130
godina ili čak 150 i više. Ipak, prva ozbiljna
naučna provera ovih podataka opovrgava te
tvrdnje. U nekim slabo razvijenim zemljama ili
oblastima u kojima se neguje kult posebnog
poštovanja starijih ljudi, starci vole da
preuveličavaju svoje godine da bi sebi dali veći
društveni značaj.
Preuveličavanje godina naročito je bilo
rasprostranjeno u oblastima gde nije
bilo ni ličnih dokumenata ili je postojala praksa
uzimanja ličnih dokumenata roditelja radi
izbegavanja služenja vojnog roka.
Dijapazon od 94-110 godina je maksimalan rok
koji nam je priroda podarila, pod uslovom da se
brinemo o svom zdravlju i da uspemo da
izbegnemo ozbiljne staračke bolesti.
Povećalo se očekivano trajanje života, ali ne i
dužina života
Starenje se mora razlikovati od bolesti
Velike razlike među ljudima starim preko 65 godina
,,Mlađi stari,, (65-75 g) – sličniji onima 55-65
,,Stariji stari,, (preko 75 g.) imaju veće potrebe za
negom, podložniji bolestima...
Demografska kretanja
Oko 1900. godine su osobe >65 godina
predstavljale 4% populacije SAD–a, a danas na
njih otpada >13% (37 miliona, dnevno se broj
povećava za više od 1000).
2026., kad će se većina rođenih nakon II svetskog
rata približiti dobi od 80 godina, procenjuje se da
će >20% (blizu 80 miliona) stanovnika SAD–a
imati >65.
Prosečna starost osoba >65 iznosi danas malo
preko 75 godina, uz očekivani porast broja onih
>85.
Zahvaljujući napretku medicine i boljim
životnim uslovima, životni vek, posebno u
razvijenijim zemljama, poslednjih se
decenija značajno produžio.
Prema podacima UN danas je čak svaka
deseta osoba u svetu starija od 60 godina..
Danas, po prvi put u istoriji sveta, većina ljudi
može da očekuje da doživi svoj 60-ti rođendan
U nerazvijenim i srednje razvijenim zemljama
to je uglavnom rezultat velikog smanjenja
mortaliteta od zaraznih bolesti u mlađem dobu
U razvijenim zemljama se nastavlja stalni rast
očekivanog trajanja života uglavnom zbog
smanjenja mortaliteta među starijima
Srbija se, prema indikatoru starosti stanovništva,
sa učešćem od oko 17%
starijih od 65 godina u ukupnoj populaciji, nalazi
na četvrtom mestu u svetu.
Prema poslednjem popisu, u centralnoj Srbiji
ima više od 900.000, a u Vojvodini oko 300.000
starijih od 65 godina.
Najbrža rastuća populacija je ona od 85 i više
godina koja će se do 2025. godine povećati 12
puta dok će se broj stogodišnjaka povećati 15
puta
Predviđanja govore da će postojeći demografski trendovi imati velike ekonomske
posledice, odnosno da će uticati na fiskalna kretanja, kretanja na tržištima rada, kapitala, nekretnina, roba, na bilansu plaćanja te i na
životni standard.
To je takođe jedan od razloga zbog kojih se predlaže produženje radnog veka
Nekoliko činjenica
➢ broj osoba starijih od 60 godina udvostručio se
od 1980. godine
broj osoba starijih od 80 godina će biti skoro četiri
puta veći do 2050. godine i iznosiće 395 miliona
➢ u narednih pet godina broj osoba starijih od 65
godina premašiće broj dece starosti do 5 godina,
a do 2050. godine i broj dece starosti do 14
godina
➢ danas većina starijih osoba živi u ekonomski
slabo razvijenim i nerazvijenim zemljama, a do
2050. godine oni će činiti 80% populacije.
Nekoliko činjenica...
➢ 2 od 3 svih 65-godišnjaka u žive danas
➢ 75 % američkog kapitala je u vlasništvu ljudi
starijih od 65 godina
➢ današnji 65-godišnjaci će u idućih 10 godina
naslediti preko 20 milijardi US$
➢ većina ljudi koji kupuju najskuplje automobile
imaju više od 60 godina
➢Isplati li se ulagati u razvoj gerontehnologije?
U razdoblju od 2000. do 2050. godine, udeo
svetskog stanovništva starijeg od 60 godina će se
udvostručiti s 11% na 22%.
Očekuje se da će, u istom razdoblju, broj osoba od
60 i više godina narasti s 605 miliona na 2
milijarde.
Broj osoba od 80 i više godina će se
učetverostručiti u razdoblju od 2000. do 2050.
Do 2050. godine na svetu će živjeti oko 400
miliona osoba starijih od 80 godina.
Nikada pre većina osoba srednje životne dobi nije
imala žive roditelje.
Ove promene su dramatične
Deca rođena u Brazilu u 2015. mogu da
očekuju da žive 20 godina duže nego oni koji
su rođeni pre 50 godina
U Iranu u 2015. g. oko 10% stanovništva je
starije od 60 godina...
Stariji ljudi u zemljama s niskim i srednjim
dohotkom nose veći teret bolesti od onih u
bogatom svetu.
Stariji ljudi u siromašnijim zemljama imaju tri
puta veći broj izgubljenih godina života
uzrokovanih preranom smrću zbog bolesti srca,
moždanog udara i hroničnih plućnih bolesti.
Češće imaju oštećenje vida i gubitak sluha.
Mnogi od ovih problema mogu se jednostavno
i jeftino sprečiti.
Broj starijih osoba koje neće moći samostalno
brinuti o sebi u razvijenim zemljama će se
učetverostručiti do 2050. godine.
Mnoge osobe u dubokoj starosti ne mogu
samostalno živeti zbog ograničene pokretljivosti,
nemoći i ostalih fizičkih i psihičkih problema.
Mnogi od njih zahtevaju dugotrajnu negu,
uključujući zdravstvenu negu u kući,
institucionaliziranu negu u okviru domova za
starije osobe i u bolnicama.
U 21. veku, zdravlje određuju brojni društveni
trendovi ali istovremeno zdravlje utiče na iste.
Privreda se globalizuje, sve više ljudi živi i radi u
gradovima, obrazac porodice se menja, a tehnologija
ubrzano razvija.
Starenje stanovništva predstavlja jednu od najvećih
društvenih transformacija.
Ubrzo, svet će imati više starih ljudi nego dece i
biće više veoma starih ljudi nego ikada ranije.
Dobra zdravstvena zaštita jako je važna u unapređenju
zdravlja starijih osoba, prevenciji bolesti i lečenju
hroničnih bolesti.
Mnoge edukacije namenjene zdravstvenim radnicima
ne uključuju preporuke o specifičnoj zaštiti i nezi za
starije osobe.
Međutim, zdravstveni radnici će sve više vremena
provoditi u brizi za ovaj deo populacije.
Od posebne je važnosti primarna zdravstvena zaštita
za starije
Svetska zdravstvena organizacija zalaže se da svi
zdravstveni radnici treba da budu edukovani iz
gerontologije.
Procene:
1. Svet će imati sve više stanovnika u 80-tim ili
90-tim godinama života
Broj ljudi starih 80 i više godina, na primer, će
se gotovo učetvorostručiti između 2000. i 2050.
U istoriji nije nikada zabeležen toliki broj
sredovečnih i starijih osoba koje imaju žive
roditelje kao što je to slučaj danas. Mnoga deca
će znati svoje babe i dede, pa čak i svoje
pradede, a posebno svoje prababe.
U proseku, žene žive šest do osam godina duže
nego muškarci.
2. U prošlom veku poboljšani su pokazatelji
očekivane dužine života
Očekivani životni vek za Čileanke je 1910.
godine, na pr., bio 33 godine, a danas, ovaj
pokazatelj iznosi 82 godine.
Ovo predstavlja značajan dobitak od skoro 50
godina života u jednom veku i uglavnom se
pripisuje poboljšanjima u javnom zdravlju.
3. Ubrzo, svet će imati više starih ljudi nego dece
Broj osoba starijih od 65 godina premašiće broj
dece mlađe od 5 godina, a do 2050. godine i broj
dece mlađe od 14 godina
4. Svetska populacija ubrzano stari
Između 2000. i 2050., proporcija starih preko 60
godina će se udvostručiti sa oko 11% na 22%
svetske populacije.
Apsolutni broj ljudi starosti 60 i više godina
očekuje se da poraste od 605 miliona do 2
milijarde u istom periodu.
5. Zemlje sa niskim i srednjim dohotkom će
doživeti najbrže i najdramatičnije demografske
promene
Primera radi, trebalo je više od 100 godina da se
deo Francuske populacije starije od 65 godina
udvostruči od 7% do 14 %.
Nasuprot tome, u zemljama kao što su Brazil i
Kina biće potrebno manje od 25 godina da se
dostigne isti rast.
“
Globalne procene – za 20-tak godina u čitavom
svetu biće više od milijardu starih ljudi
Vek starih ljudi
Ivo Andrić: „Starim koliko moram,
podmlađujem se koliko mogu“
HVALA NA PAŽNJI!
Starost – kriterijumi
Starost kao individualno stanje, stalno menja
granice različitih adaptacionih sposobnosti.
Kalendarska starost određena s 65 godina nije
istovetna s biološkom starosti;
Biološka starost - odraz strukturalnih,
metaboličkih i funkcionalnih promena u
organizmu;
Socijalne uloge ili zakonska starost (nakon
penzionisanja);
Funkcionalno stanje (npr. nakon određenog
stepena opadanja sposobnosti);
Subjektivna procena (koliko se sama osoba
oseća starom).
Odrednice starosti
Biološka odrednica: gubitak reproduktivne
sposobnosti, promene u izgledu
Psihološka odrednica: osećaj slabljenja,
shvatanje životnih ograničenja, osećaj
mudrosti
Socijalna odrednica: penzionisanje, uloga
bake – dede
Položaj starijih osoba u savremenom društvu
Populacija starih osoba često se smatra visoko
vulnerabilnom grupom po različitim kriterijuma
Stare osobe su često marginalizovane u pogledu
svog društvenog uticaja, ekonomski su slabije
od mlađih dobnih skupina, zdravstveno su
ugroženije itd.
Unutar populacije starih naročito je težak
položaj žena koje žive duže od muškaraca i
koje u odnosu na njih obično na raspolaganju
imaju manje sredstava potrebnih za život
Starost je čest prediktor siromaštva
Najveći rizik od siromaštva imaju starije
osobe, penzioneri/ke, nezaposlene osobe,
osobe s nižim stupenom obrazovanja,
jednočlana domaćinstva i jednoroditeljske
porodice (UNDP, 2006.)
Što se tiče starijih osoba, u rizičnu skupinu
naročito spadaju penzioneri ili osobe koje
nemaju nikakvih primanja, a pri tome nemaju
ni finansijsku potporu vanporodičnih mreža
Jedan od ključnih problema prisutnih kod
starije populacije vezan je uz njihovu
socijalnu isključenost.
Fenomen socijalne isključenosti starih ljudi
može se odnositi na različite aspekte njihovog
života, a obično uključuje: dimenziju
socijalnih odnosa, participaciju u kulturnim
aktivnostima, pristup službama u lokalnoj
zajednici, isključenost iz susedstva, pristup i
redistribuciju financijskih i drugih
materijalnih dobara
Stariji ljudi u budućnosti:
1. Obrazovanje i odlazak u penziju. Nivo
obrazovanja budućih starih će biti viša od one
današnjih starijih ljudi. Većina starijih
penzionera danas su kvalifikovani ili polu-
kvalifikovani radnici, a u budućnosti se može
očekivati veći broj stručnih osoba.
2. Može se očekivati sve veći udeo žena u grupi
penzionera.
3. Budući stariji ljudi će imati bolje finansijske
prihode, ali će i očekivati bolji kvalitet života.
4. Očekuje se veća prisutnost i aktivnost
budućih starijih ljudi u javnom životu i
politici .
5. Potrebe za uslugama zdravstvene zaštite:
Novije generacije starih ljudi su tokom života
imale bolju zdravstvenu zaštitu od ranijih
generacija starih ljudi.
6. Povećaće se zahtevi za korišćenjem
stručnih usluga nege, zbog manje članova u
porodicama.
U porodici, zbog produženog životnog veka
sve će veći broj ljudi koji su pred ili u penziji
istovremeno brinuti o vrlo starim i bolešljivim
roditeljima.
Promene u starosti
1) Intelektualna neefikasnost ima dosta specifične odlike: javlja se lagano i
podmuklo, a kao njene bitne crte navodi se i komentariše pre svega fina
autoopservacija.U literaturi se ističu: dominantna uloga osećanja i slabljenje procesa mišljenja,
popuštanje kreativnih sposobnosti, sužavanje interesovanja, prevagu reminiscencija i automatizma u
duševnom životu.
No i pored svega toga, ne dolazi do prekida u
intelektualnim aktivnostima, koje, ako su i
izgubile od svoje blistavosti i živosti, mogu i
dalje da budu ispravne i uravnotežene.
Često se uočava da se stari ljudi lako zamaraju
i da gube inicijativu i volju za sve što bi od
njega zahtevalo veći intelektualni napor
Ipak se ne može reći da su neki odredjeni grublji psihopatološki poremećaji naročito
karakteristični i specifični za doba presenijuma;
Neki su se javile već ranije, a ovaj period im samo omogućava da se ponovo ispolje ili
pogoršaju, drugi se u presenilnosti javljaju sasvim slučajno
Ima i onih koji predstavljaju tek prvi znak procesa organske demenecije
2) Poremećaji afekta i raspoloženja. Oni su veoma česti u ovom životnom periodu
Čovek koji stari primećuje, s izvesnom tugom kako mu mladost odlazi u neprovat
Razočaran je, oko sebe oseća prazninu i stoga se obično usamljuje i povlači u sebe,
ponekad pesimizam, u čijoj je osnovi anksioznost, uzrok je strahu od budućnosti
«neurastenija pedesetih».
U ovom životnom dobu mogu se zapaziti i hipohondrijske tendencije, sklonost ka patnji,
preterano nepoverenje prema okolini, pojačano ili ponovno interesovanje za
psihoseksualni život, vezanost za ranije modele življenja i mišljenja, otpor prema
novim idejama i običajima. Sumnjičavost i nepoverljivost mogu da
dovedu, u izvesnim slučajevima, do prave latentne ili bolesne ljubomore ili neosnovanih
ideja oštećenosti
3) Anticipacija presenilne involucije
(predviđanje nečega što će se tek dogoditi) gde
je reč o slučajevima popuštanja:
intelektualnih sposobnosti sa apatijom,
ravnodušnošću, gubitkom interesovanja i
slabljenjem pragmatične aktivnosti do čega
može doći i kod mladjih ljudi (izmedju
četdeset i pedeset godina) koji ne pokazuje i
neće još dugo pokazivati fizičke znake
senilnosti
Pitanje je da li je uopšte moguće utvrditi kriterijume za to. Ona je najčešće, nastavak, i to postepeni, presenilnog stanja, ali može da
nastupi i odjednom. Za senilnost ne postoji tačno utvrdjeno
starosno doba, iako se često smatralo da se ona otprilike javlja oko sedamdesete godine. Brzina senilnog procesa zavisi od različitih
faktora koji se nadovezuju ne samo na starost, a kojih je vremenom sve više.
Smatra se da odlučujuću ulogu imaju ranija oštećenja, fizičke i emocionalne traume,
različite opšte i fokalne infekcije, intoksikacije, posebno alkohol i duvan.
Na psihičkom planu, senilnom involucijom-ali ovog puta trajno i nepovratno-dolazi do
smetnji opisanih povodom blažih poremećaja u periodu presenilnosti.
One su najvećim delom izražene intelektualnim propadanjem, i to prvenstveno
gubljenjem sintetičkih funkcija mozga.
Involucija ne teče uvek pavilno; do opadanja intelektualnih sposobnosti često dolazi u
etapama i ono je obično uslovljeno neujednačenim smanjenjem moždane
cirkulacije
ŠTA JE STARENJE ?
• Starenje je jedna velika enigma života.
• Starenje je stalan, predvidljiv proces koji se
odnosi na rast i razvoj živih organizama.
• Starenje je zbirni pojam za skup procesa,
koji doprinose pogoršanju zdravlja i konačno
smrti kao krajnje posledice starenja.
• Starenje zavisi od naših gena, uticaju
životne okoline i stilu života.
Starenje je hronološko vreme postojanja ili
broj jedinica standardnog vremena proteklo
između rođenja
i datuma posmatranja
Fizički, psihološki i socijalni aspekt starenja
SZO: Zdravlje je stanje potpunog fizičkog,
psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo
odsustvo bolesti i onesposobljenosti
Poslednjih godina definicija je proširena da bi
uključila sposobnost da se vodi “društveno i
ekonomski produktivan život” .
Ove dve dimenzije zdravlja – fizičko i
mentalno – imaju međusobni uticaj.
Oni koji su bolesni ili onesposobljeni mogu da
se osećaju depresivno zbog toga. Obrnuto –
čovekovo mentalno zdravlje može da utiče na
njihovo fizičko stanje.
Pozitivne emocije mogu da utiču na brži
oporavak od bolesti i obrnuto.
Ova definicija takođe govori i da postoji
nekoliko dimenzija zdravlja – fizičko, mentalno i
socijalno.
Optimalno funkcionisanje tela je samo jedan
aspekt zdravlja i samo jedan faktor u domenu
zdravlja koji determiniše blagostanje.
Čovekovo mentalno ili psihološko stanje takođe
predstavlja važan aspekt zdravlja, a kvantitet i
kvalitet socijalnih veza i podrške mogu
fundamentalno da utiču na zdravlje.
Savremena nauka kvanititativno definiše
zdravlje kao sumu "rezervnih kapaciteta"
osnovnih funkcionalnih sistema.
U tom smislu neophodno je da svaki pojedinac
razmišlja da li svojim načinom života samo
troši i smanjuje rezerve zdravlja i da li dovoljno
čini da očuva i unapređuje svoje zdravlje.
Jer, zdravlje nije samo naše vlasništvo.
U gerontologiji i gerijatriji se uzima pet
dimenzija zdravlja: fizičko, mentalno, socijalno
zdravlje, subjektivni doživljaj zdravlja i
funkcionalna sposobnost.
Ovaj je pristup mnogo je prihvatljiviji u
gerijatriji nego definicija SZO prema kojoj je
ona izuzetno široka sa holističkim,
integrativnim pristupom.
Sve ovo ukazuje da je izuzetno kompeksan
zadatak za sestru-tehničara u procesu
zdravstvene nege starih, kao i u proceni stanja i
potreba stare osobe.
Osnovna karakteristika zdravlja starih, posebno
mentalnog, proističe iz bioloških, psiholoških i
socijalnih promena koje se međusobno kombinuju i
deluju različitim intenzitetom i nepovoljno utiču na
zdravlje.
One ne nastaju voljom pojedinca, nego je to
objektivno uslovljen proces koji ireverzibilno menja
biološke i psihološke sposobnosti.
Razlikujemo dve vrste starosti:
1) hronološka (kalendarska) starost
• “koliko dugo živimo”,
2) biološka starost
• “koliko je staro naše telo”.
Biološka starost
– procena osobina i sposobnosti pojedinca u
odnosu na hronološku grupaciju kojoj pripada i
očekivanu životnu dob
Biološki razvoj
• Biološki razvoj ima svoje zakonitosti jer se u
toku celog čovekovog života procesi izgradnje
(anabolički procesi) i razgradnje (katabolički
procesi) nalaze u uzajamnoj vezi, a njihov
odnos je različit u svako čovekovo doba.
• Fizičko stanje čoveka vremenom se menja jer
se proces individualnog razvoja odvija po
razdobljima koja su u uslovnoj vezi.
• Karakteristike za svako područje su različite,
kao i objekat o kome je reč.
Treći, karakterističan stepen čovekovog biološkog
razvoja, koji se podudara sa razvojem čovekovih
motoričkih sposobnosti, označava manje-više lagano
smanjivanje svih čovekovih sposobnosti, osobina i
drugih karakteristika.
Fizičke promene u strukturi,
kapacitetu i izdržljivosti kod starih
Fizički razvoj i opadanje telesnog sklopa
- promene oblika tela
- promene sastava tela
- promene na kostima
- promene na mišićima i tetivama usled
starenja
- promene na koži 1
- Slabljenje čula
- slabljenje motorike
- češća pojava bolesti
- blizina smrti
Heterohronost starenja ( pojedini organi)
Sinhronost starenja (u celini)
Većina bioloških funkcija čoveka dostiže svoj
vrhunac pre 30. godine, nakon čega linearno
opada;
ovo smanjenje može biti kritično u stanju stresa,
ali na dnevne aktivnosti ne utiče skoro nikako.
Stoga su bolesti, a ne normalno starenje, glavni
razlozi gubitka funkcija u starosti.
Neretko je to opadanje s godinama bar delom
posledica životnog stila, ponašanja, ishrane ili
okoline, na što se može uticati
Psihološka starost
Definiše se u odnosu na adaptivne kapacitete pojedinca
Utiče - stanje osnovnih organskih struktura (mozak, KVS), ali na procenu utiče i:
- sposobnost pamćenja, učenja, inteligencija, motorika, motivacija, način emocionalnog
reagovanja
Negde između trideset pete i pedesete godine
života u ljudskoj psihi događa se velika
promena.
Polako na površinu počinju dolaziti davno
zaboravljeni snovi i čežnje. Počinjemo „svoditi
račune“, preispitivati svoj način života i
dotadašnje izbore.
Mnogi pritom prolaze kroz duboku depresiju,
osećajući da su puno toga propustili.
Na psihologiju starenja značajno utiče opšti stav
prema starima
Socijalna psihologija ukazuje na promenu odnosa prema njima
Nekada – kult starih zbog životnog iskustva, rasuđivanja, poštovalo se njihovo mišljenje,
uvažavali saveti...
I danas se održao u patrijarhalnim sredinama
Ali, dolaze i neki novi odnosi prema starima, neguje se kult mladih i mladosti
Pitanje – da li su stari uvek oličenje mudrosti i da li su mladi uvek nosioci boljeg i progresivnog?
Gubljenje određenih sposobnosti uglavnom se
odnosi na psihičku i telesnu usporenost
Brzina reagovanja je sporija
Usporenost, nesigurnost – slabljenje funkcija čula
Slabljenje intelektualnih funkcija na različite načine
Slabljenje pamćenja, upamćivanja novih događaja
Opadanje koncetracije
Misaoni proces sporiji
Osobe koje su u životu imale intenzivan intelektualni napor, u starosti duže zadržavaju te sposobnosti
Promene stila života sa starenjem
Mnogi aspekti ličnosti ostaju stabilni tokom
života i u starosti
Stil ličnosti isto ostaje nepromenjen od
srednjih godina do starosti
Pomeranje fokusa unutrašnjeg života
Davanje veće važnosti zadovoljavanju
sopsvenih potreba
Okretanje sebi, umesto vrednosti kao što su rad,
ambicioznost, sve više cene
udobnost, sreću, lična zadovoljstva...
Promena ličnih prioriteta
Prilagođavanje okolini zbog promena stava prema
sebi i zbog izmenjenog gledanja na spoljni svet
Promena ličnosti
- U starosti nema velikih promena u crtama ličnosti:
- Longitudinalna istraživanja “velikih 5” (velikih 5 faktora ličnosti (Big Five) koji uključuje
faktore ekstraverzije (brzo prilagođavanje novoj sredini), ugodnosti, savesnosti, emocionalna
stabilnosti i intelekta
- Održavaju se crte iz mlađe dobi, učvršćuju se i postaju izraženije.
Pozitivne promene:
• održava funkcionalnu sposobnost
• prihvata promene
• tolerantna, širokih pogleda
• u dobrim odnosima s drugima
• opuštenija
• razvija se
• mudrija
Negativne promene :
• telesne promene
• zanovetanje
• rigidnost stavova
• povlačenje u sebe
• izolovanost
• loše osobine se pogoršavaju
Promena ličnosti…
Promene u tri crte ličnosti :
Ugodnost (velikodušan, strpljiv, dobre naravi) –povećana;
Socijabilnost (sužavanje socijalnih kontakata) –opada;
Prihvatanje promena (odupiru se teškoćama) –povećano.
Promena ličnosti…
Zrela ličnost:
- usmerena na druge ljude,- prihvata promene,
- tolerantna,- poverljiva,
- dobro prilagođena,- razmišlja dugoročno
Prihvatanje bioloških promena koje idu u starosti
Starost ne uključuje obavezno slabljenje učenja i
pamćenja
Prihvatanje socijalnih relacija koje nosi starost
Misliti na starost u srednjoj životnoj dobi
Na zadovoljstvo životom utiču rezultati i
ostvareni ciljevi
Krizni period se dešava na prelazu iz srednjeg u starije
životno doba
jer istovremeno nepovoljno deluje nekoliko činilaca:
Hronična oboljenja, slabiji rezultati u radu, približavanje kraja radnog veka...
Teže je muškarcima – naglo se prekidaju socijalne veze, redukuju druženja
Penzionisanje – ponekad gubitak smisla života
Nagli pad životnog standarda
Starost lakše prihvataju osobe koje su materijalno obezbeđene
Osećaj odbačenosti
Odnos dece; gubitak supružnika
I kod fiziološkog starenja dominiraju involutivne tendencije nad evolutivnim
Promene se dešavaju u svim sferama života –egzistenciji, psihičkom stanju, fizičkom zdravlju...
Postoji širok raspon kvaliteta mentalne i telesne sposobnosti
Upamćivanje, pažnja, zamorljivost, kruti stavovi, emocionalna labilnost, karakterne osobine;
mehanizmi samokontrole
Sociološka starost
Odnosi se na socijalne uloge i navike pojedinca u odnosu na ostale članove društva
Kako se ponaša u odnosu na očekivanja društva i hronološku pripadnost
Velika varijabilnost
Socijalni aspekti starosti
Odlazak u penziju (socijalna smrt)
Gubitak supružnika
Gubitak bliskih prijatelja i rodjaka
Višak slobodnog vremena
Materijalne poteškoće
Odnos dece prema roditeljima
Pojava bolesti i odnos prema njima
Porodica
Bračni odnosi
Osamostaljivanje dece, odlazak u penziju, supružnici više vremena provode zajedno
Više se oslanjaju jedan na drugoga U slučaju bolesti, onaj zdraviji preuzima brigu na
sebe Prilagođavaju uloge - ravnopravniji, nestaje
tradicionalna podela kućnih poslova na muške i ženske – ko može, taj radi
Ako su bračni odnosi dobri - preovladava osećaj prijateljstva i iskrenosti, poštovanja i
ljubaviSuprotno verovanjima, mnogi ljudi u
sedamdesetim i osamdesetim godinama ostaju i dalje polno aktivni
Stariji ljudi koji žive u braku su sretniji, zdraviji i žive duže od razvedenih ili udovaca iste
dobi
Odnosi sa decom
Deca su najvažniji izvor socijalne podrške
Emocionalna podrška starijim roditeljima
znači mnogo više od finansijske podrške
Kad treba, ličnu negu i pomoć najčešće
pružaju žene u porodici: supruga, ćerka, snaha
Muškarci obično pomažu u nabavci,
prevozu, finansijski i sl.
Odnosi sa decom...
Veća je verovatnost za starije ljude bez
dece da će živeti sami ili u ustanovi
Sve je učestalija pojava da o starim
roditeljima brinu stara deca (npr. roditelj 85,
dete 65)
Odnosi sa unucima
Uloga bake ili deke dodaje novu pozitivnu
dimenziju životima starijih osoba
Ona predstavlja:
- biološku obnovu ili biološki kontinuitet u
budućnosti
- emocionalnu ulogu tj. priliku da budu bolji kao
bake ili deke nego što su bili kao roditelji
- ulogu učitelja, odnosno izvora iskustva
- proširenje sopstvene ličnosti - kroz unuke
mogu ostvariti one životne ciljeve koje nisu
ostvarili sami, a ni njihova deca
Ostali izvori socijalne podrške
Odnosi s rođacima
Stariji ljudi obično održavaju veze s
rođacima, zavisno o prostornoj blizini i
emocionalnoj bliskosti
Većina današnjih starijih ljudi ima braću ili
sestre. To je jedini porodični odnos koji može
trajati čitav život
Ostali izvori socijalne podrške ...
Odnosi sa komšijama i prijateljima
Prijatelji i komšije su važni jer mogu brže od
porodice priskočiti u pomoć starijoj osobi s
obzirom na prostornu blizinu (komšije) i s
obzirom na učestalost susreta (prijatelji).
Udovištvo
Smrt supružnika izaziva veliki stres izahteva velike adaptacione napore
Češće su žene udovice, jer duže žive i ređestupaju u novi brak – siromašnije!
Stadijumi tugovanja:1. tuposti, neverice,2. čežnje, protesta i traganja za umrlom
osobom,3. apatije i dezorganizacije aktivnosti,4. organizacije sopstvenog života
Odlazak u penziju
Pozitivni aspekti :
- slobodno vreme- nema rutine odlaska na posao- može raditi odlagane stvari
- može se posvetiti ljudima, interesima- stalni prihod
Prilagođavanje na penzionisanje zavisi:- zdravstvenog stanja,- finansijskog stanja,
- pola,- interesima izvan posla,- vrsti pređašnjeg posla,
- opštim uslovima života,- pripremljenosti
Odlazak u penziju...
Negativni aspekti:
- smanjeni prihodi,- gubitak samopoštovanja,
- gubitak socijalnih kontakata s ljudima na poslu,
- nedostatak obaveza,- gubitak socijalnog statusa i ličnog identiteta
- nepripadnost ranijoj socijalnoj grupi
Prilagođavanje je teško...
Depresija nakon gubitka radnog mesta ili
penzionisanja, strah od novog životnog
koncepta i strah od gubitaka prihoda je ono što
u svakom slučaju dovodi do velikih
poremećaja, nesigurnosti, straha ili
anksioznosti kod starijih osoba.
Društvena isključenost ...
Socijalno isključivanje (odlaskom u penziju) je složeni proces koji utiče na
dobrobit pojedinca ali i društva u celini.
Ključno pri tome je manjak prilika i mogućnosti koja se pruža starijima da
učestvuju u društvenom životu.
Izolovanost zbog nedostatka informacija
Kakve su šanse za našu decu?
Predviđeno stanje trajnog demografskog disbalansa će dovesti do neizbežnog
međugeneracijskog konflikta
Dosadašnja praksa odlaska u penziju rezultirala je premalim učešćem zaposlenih na jednog penzionera, nezaposlenost ali i neadekvatno
plaćanje od strane poslodavaca
Tipovi reagovanja na starenje
I grupa: „konstruktivan stav prema životu“
Blizu idealnom stanju prilagođenosti
Stabilna ličnost, uživa u životu, uspostavlja
prijateljske odnose sa ljudima
Smisao za humor, tolerantna, fleksibilna, svesna
sebe
Srećno detinjstvo i relativno malo emocionalnih
teškoća
Samouvereni, nisu agresivni
Slobodno izražavaju svoja osećanja
Uživaju u hrani, piću...
Radoznali, imaju prijatelje
Sebe visoko cene
S odobravanjem gledaju na svoju prošlost, a
budućnost dočekuju sa spokojem
II grupa - zavisna grupa
Ponašanje socijalno prihvatljivo, ali
pasivni i zavisni
Nervno uravnotežen, ali se u
materijalnom i emocionalnom
pogledu oslanja na druge
Ne voli da radi i da ima odgovornost
Često živi iznad svojih mogućnosti
III grupa - odbrambeni tip
Obično se nalaze među najstarijim članovima
Zaštićuju se stalnom aktivnošću
Stabilna radna istorija
Učestvuju u društvenim organizacijama
Odbijaju pomoć
Stav prema starosti pesimističan
Starenje ignorišu stalnom zauzetošću
IV grupa - gnevni ljudi
Loše prilagođeni
Ogorčeni jer nisu postigli ciljeve u životu
Za neuspehe krive druge
Agresivni, stalno se žale
Kruti u stavovima
Averzija prema starenju
Bekstvo u rad
Odlaganje odlaska u penziju
V grupa - mrze sebe
Gledaju na svoj život sa osećanjem razočarenja
Preuveličavaju opadanje svojih sposobnosti
Siromašni socijalni odnosi
Smrt ih ne zabrinjava, spasenje od lošeg života
Sve – nedovoljno istražena oblast u
psihologiji
Umeće starenja
U mnogim ljudima pomisao na starenje budi
strah od smanjenih mogućnosti kvalitetnog
života, strah od bolesti i smrti.
Kroz krizu srednjih godina imamo priliku
preispitati svoje vrednosti i drugu polovinu
života usmeriti na ono što je zaista važno
Promene u sposobnostima u starosti
Telesne sposobnosti
Koštano mišični sistem:
- atrofija mišića- smanjena snaga i tonus mišića- krhkost kostiju – osteoporoza
- degenerativne promene u zglobovima – upale- smanjena elastičnost ligamenata, tetiva i
zglobova
Motoričke veštine – funkcionalna sposobnost
Usporenje se kompenzuje povećanom pažnjom
Prvo opadaju osnovne veštine, prve stečene u detinjstvu
Sledeće opadaju veštine svakodnevnog života – samozbrinjavanje
Procena funkcionalne sposobnosti – procena (ne)zavisnosti
Vidljive promene
Koža smanjena elastičnost – bore
Promena rasporeda masnog tkiva
Staračke pege
Gubitak kose
Seda kosa
Ostale telesne promene
- nervni sistem (odumiranje ćelija, usporenost)- kardiovaskularni (srce, krvni sudovi, pritisak)
- disajni (kapacitet pluća)- mokraćni
- digestivni (aktivnost, apsorpcija)- sistem žlezda s unutrašnjim lučenjem
(hormoni)- imunološki sistem slabi, autoimune reakcije
jačaju- polni sistem (razlika žene-muškarci)
- metabolizam (usporen)
Promene u čulima
Čulo vida:
Suženje otvora zenice
Smanjena sposobnost akomodacije očnog sočiva
Očna mrena (katarakta)
Suženje vidnog polja
Čulo sluha:
Slabi posle 40 godinaOkoštavanje zglobova 3 koščice u srednjem uhu
Slabija čujnost visokih tonovaSlabo razumevanje govora
Slabija čujnost u uslovima bukeZujanje u uhu
Posle 50 godina slabi čulo za ravnotežu –vrtoglavice
Čula ukusa i mirisa:Opada broj senzornih kvržica na jeziku
Posle 70 godina smanjena osetljivost za četiri ukusa
Slabija mirisna osetljivost
Čulo dodira:Opada posle 50 godina
Opada različitim tempom na različitim delovima tela
Smanjen osećaj vibracija na stopalima, nego na ruci
Osećaj bola – prag bola veći, povećava se tolerancija na bol
Najčešći zdravstveni problemi starih, prevencija i lečenje
Bolesti i stanja koje se naročito često viđaju
kod starijih osoba su ateroskleroza, povišen
krvni pritisak, koronarna bolest, srčana
slabost, šećerna bolest, osteoporoza,
reumatska oboljenja,
demencija, oboljenja prostate, katarakta i
glaukom.
Ateroskleroza
je proces nakupljanja holesterola i drugih
masnih materija na zidu arterija što vremenom
dovodi do formiranja
aterosklerotičnog plaka (naslage) unutar krvnih
sudova.
Zbog toga se arterije sužavaju, njihov zid
postaje neelastičan i tvrd, a
protok krvi postaje otežan.
Reč ateroskleroza potiče od grčkih
reči athero - supstanca kao griz i sclero -
otvrdnuće
Faktori rizika :
- promenjivi (na koje čovek može uticati):
povećan nivo masnoće i šećera u krvi, visok
krvni pritisak, gojaznost, pušenje, slaba
fizička aktivnost, svakodnevni stres, i
- nepromenjivi (na koje čovek ne može
uticati):
životna dob, pol i porodična sklonost.
Simptomi i znaci ateroskleroze javljaju se kad se
promer krvnog suda suzi za 75%,
ili ranije ukoliko dođe do krvarenja u
aterosklerotičnom plaku i
njegovog odvajanja od zida krvnog suda –
posledica je naglo začepljenje nekog krvnog
suda u organizmu i infarkt nekog od organa
(srca, mozga...).
Kod postepenog suženja promera krvnog suda
mogu se javiti simptomi i znaci angine pektoris
(bolovi u sredogruđu), bol u listovima nogu ili
simptomi nedostatka krvi u mozgu.
Prevencija ateroskleroze svodi se na
kontrolisanje faktora rizika za njen nastanak,
uzevši u obzir sadejstvo svih faktora rizika
prisutnih kod tog pacijenta i
procenjujući globalni rizik za nastanak
ateroskleroze
Povišen krvni pritisak
Arterijska hipertenzija (povišen krvni pritisak)
predstavlja stanje najčešće nepoznatog porekla,
a odlikuje se trajno povišenim sistolnim
(‘gornjim’) i/ili dijastolnim (‘donjim’) krvnim
pritiskom sa vrednostima iznad 140/90 mmHg,
udruženim sa opštim suženjem malih krvnih
sudova (arteriola) na periferiji organizma.
Predstavlja jedan od najvažnijih uzroka
oboljenja srca i krvnih sudova na koji se može
delovati preventivno.
Prolazno povećanje krvnog pritiska
prouzrokovano uzbuđenjem, strahom ili
naporom ne predstavlja hipertenzivnu bolest.
Faktori rizika za nastanak arterijske
hipertenzije su pušenje, stres, slaba fizička
aktivnost, gojaznost, nezdrava ishrana,
socijalno stanje i genetska predispozicija.
Povišen krvni pritisak nazivamo primarnim ili
idiopatskim ako mu ne možemo odrediti
uzrok, i on se javlja u 90% ukupnog broja
obolelih od hipertenzije.
Sekunadarna
hipertenzija nastaje kao posledica drugih
oboljenja kao što su oboljenja bubrega,
endokrinih žlezda, srca, u toku trudnoće, kao
posledica tumora ili traume mozga, zbog
primene hormona ili oralnih kontraceptiva,
itd.
Arterijska hipertenzija godinama ne daje
nikakve simptome, a kada se oni jave najčešće
su to glavobolja (uglavnom potiljačna, ali može
biti i migrenoznog tipa), vrtoglavica,
zujanje u ušima, osećaj «punoće u glavi», brzo
zamaranje, gubitak radne energije,
lupanje srca....
Sekundarne arterijske hipertenzije se leče u
zavisnosti od uzroka njihovog nastanka.
Primarne se leče antihipertenzivnim
lekovima koji normalizuju krvni pritisak,
čime se sprečava ili bar odlaže razvoj
komplikacija.
Lečenje je doživotno i na to treba bolesnika
posebno upozoriti.
Hipotenzija - simptomi
- brzo zamaranje
- vrtoglavica
- gubitak svesti
Hipotenzija se često javlja pri nagloj promeni
tela (iz ležećeg u sedeći ili stojeći položaj)
Koronarna bolest
Koronarna bolest je sindrom (skup simptoma)
uzrokovan suženjem krvnih sudova srca. Loše
snabdevanje krvlju dovodi do nesrazmere
između potreba srčanog mišića i mogućnosti
snadbevanja, što u početku dovodi do prolaznog,
a kasnije i do trajnog oštećenja.
Ono se najčešće ispoljava u obliku angine
pektoris ili infarkta miokarda.
Faktori rizika za koronarnu bolest su starost,
genetska predispozicija, ateroskleroza,
pušenje, gojaznost, slaba fizička aktivnost, stres.
Glavni simptomi su jak bol koji se javlja iza
grudne kosti (bolesnik mesto bola pokazuje
celom šakom!), stezanje i/ili pečenje u grudima,
bol u ramenima i/ili plećkama, bol koji se
širi u vilicu, hladno preznojavanje, muka,
povraćanje.
HVALA NA PAŽNJI!
Postupak kod sumnje na koronarno oboljenje
srca:
- bolesnik treba da miruje
- staviti mu pod jezik svežu tabletu
Nitroglicerina (koja nije promenila boju ili
dobila mrlje)
- ukoliko bol ne prestaje ni 10 minuta nakon
davanja tablete Nitroglicerina, bolesnika
treba transportovati u najbližu zdravstvenu
ustanovu ili pozvati službu hitne medicinske
pomoći.
“tihi” infarkt kod starijih
- vrtoglavica
- gubitak daha
- znojenje i groznica
- mučnina i nesvestica
Srčana slabost (insuficijencija)
Nesposobnost srca da, uz dovoljan priliv venske
krvi, održi odgovarajući krvotok u organizmu.
Posledica toga je smanjenje protoka krvi kroz
organe i zastoj krvi u krvotoku.
Srčana slabost nastaje kao posledica oboljenja
srca, povišenog krvnog pritiska, oboljenja
koronarnih arterija, oboljenja srčanih zalistaka,
teške anemije
Simptomi srčane slabosti su otežano disanje,
nedostatak vazduha, kašalj sa iskašljavanjem,
brzo zamaranje, malaksalost, noćno mokrenje,
otoci nogu, periferna cijanoza (modra boja kože
i sluznica).
Lečenje srčane slabosti se sprovodi
eliminisanjem uzroka koji su doveli do
oboljenja, mirovanjenjem u poluležećem ili
sedećem položaju, dijetom (smanjiti unos soli) i
lekovima.
Poremećaji srčanog ritma:
- ubrzan rad srca ( 100 ili više otkucaja u
minuti)
- usporen rad srca ( ispod 60 u minuti)
- nepravilan rad srca ( aritmije, “preskakanje”
srca)
Intervencije:
- planirati razdoblja odmora i aktivnosti
- modifikovati aktivnosti i podsticati
samostalnost
- primena antihipertenziva
- sniženje telesne težine
- prestanak pušenja
- polaganija primena infuzije
Šećerna bolest (diabetes mellitus)
Šećerna bolest je stanje hronično povećane
vrednosti šećera u krvi.
Nastaje usled potpunog ili delimičnog
nedostatka insulina, hormona kojeg luči
pankreas, što dovodi do
poremećaja u metabolizmu masti, šećera i
belančevina.
Normalne vrednosti šećera u krvi:
- ŠUK ( GUK) = 4-6 mmol/l
- Povišene vrednosti šećera u krvi:
> 6,1 mmol/l natašte
> 11,1 mmol/l nakon jela
Simptomi:
- povećano žeđanje
- često mokrenje
- povećan osećaj gladi
- suva usta
- gubitak na težini
- malaksalost
Insulin-nezavisna šećerna bolest
najčešći oblik šećerne bolesti koji srećemo u
praksi i javlja se u oko 80% slučajeva.
Obično se javlja posle 40. godine, a najčešće
između 50.i 60. godine života, u početku ne daje
simptome i dugo se može dobro regulisati
dijetom ili uzimanjem tableta (oralni
antidijabetici).
Insulin-zavisni oblik ove bolesti
leči se injekcijama insulina, dijetom i uz redovne
kontrole lekara.
Faktori rizika za nastanak šećerne bolesti su
nasleđe, gojaznost, neadekvatna ishrana,
stres, nedovoljna fizička aktivnost.
Komplikacije nastaju vremenom kao posledica
promena na malim krvnim sudovima u
organizmu, a ispoljavaju se u zavisnosti od
lokalizacije tih promena – na očima,
bubrezima, srcu, perifernim delovima organizma
(stopala, prsti) itd.
Ranim otkrivanjem bolesti i dobrim lečenjem
bolesnici se mogu osposobiti za rad, mogu
imati osećaj dobrog zdravlja i doživeti duboku
starost.
Komplikacije kod dijabetesa
Posledica su promena na krvnim sudovima:
- na očima
- na bubrezima
- na srcu
- na perifernim delovima tela
Inzulinske injekcije
Mesta davanja inzulinskih injekcija
- stomak
- ruke
- butine
- zadnjica
Brzina apsorpcije
inzulina:
- najbrža iz stomaka
- nešto sporija iz ruku
- još sporija iz nogu
- najsporija iz butina
Nega stopala kod obolelih (ne dijabetičar!):
- provera stopala
- nega stopala
- nega noktiju
Provera stopala:
- svakodnevno proveravati stopala
- tražiti posekotine, žuljeve, otvrdnuća, crvene
površine
- proveriti unutrašnjost obuće pre nego se
obuku
Higijena stopala:
- dnevno prati stopala toplom
vodom i sapunom
- potpuno osušiti ( i prostor između
prstiju)
- utrljati mleko za telo u stopala ( ne
stavljati između prstiju)
- uvek nositi cipele i čarape ( da bi
se zaštitila stopala)
- svakodnevno menjati čarape
Osteoporoza
Osteoporoza je gubitak koštanog tkiva, a time
i ukupne koštane mase.
Ovaj gubitak povećava rizik od preloma, čak i
nakon malih povreda.
Godišnje se izgubi od 0.5% do
1.5% koštane mase kod oba pola, ali je
osteoporoza znatno češća kod žena, pogotovo
u menopauzi.
Najverovatnije nastaje kao posledica
smanjene apsorpcije kalcijuma u
crevima starijih osoba, što ima za posledicu
gubitak ravnoteže između stvaranja i
apsorpcije u kosti.
Osteoporoza može biti nepoznatog uzroka
(primarna, senilna, postmenopauzalna i
juvenilna), uzrokovana poremećajem žlezda
sa unutrašnjim lučenjem, kod malignih
bolesti, usled imobilizacije, uzrokovana
nekim lekovima (heparin), usled hronične
bolesti jetre i kod genetske abnormalnosti.
Simptomi:
- bol, najčešće lociran u slabinskoj regiji, koji
se javlja spontano
ili nakon vrlo malih povreda i udara,
- deformiteti kičmenog stuba, prelomi i
invaliditet.
Faktori rizika za razvoj
- žene u menopauzi
- različita hronična oboljenja i endokrini
poremećaji
- upotreba nekih lekova
- zloupotreba alkohola
- pušenje
- genetska predispozicija
Klinička slika
- hroničan bol koji se pogoršava
dugotrajnim sedenjm ili stajanjem
- kod starijih često protiče bez
simptoma
- deformacija kičme
- prelomi ( frakture) kuka ili
kičmenih pršljenova
Lečenje:
-pravilnom ishranom (hrana bogata
kalcijumom i pravilnim odnosom
između kalcijuma i fosfora),
-održavanjem fizičke aktivnosti odnosno
mišićnog rada
(svakodnevne šetnje, sve duže i brže)
Reumatske bolesti
Reumatske bolesti nastaju kao posledica
zapaljenja, metaboličkih poremećaja u kostima
i zglobovima, zbog degenerativnih procesa i
sistemskih bolesti vezivnog tkiva.
Kod starijih - najčešće degenerativne bolesti
vezivnog tkiva – artroze i
osteoartroze
Osteoartroza je degenerativno oboljenje
zglobova i napada
najopterećenije zglobove tela, najčešće koleno,
kuk i zglobove kičmenog stuba.
Faktori koji dovode do nastanka osteoartroze
su genetski faktori u sadejstvu sa
delovanjem spoljnih faktora, kao što je
gojaznost.
Simptomi osteoartroze su osećaj
kratkotrajne ukočenosti, otok i/ili deformacija
zglobova, škripanje pri pokretima,
ograničenje pokreta.
U lečenju se primenjuje mirovanje ili
ograničenje pokreta (kuk, koleno), smanjenje
telesne težine (kod gojaznih), primena
analgetika, fizikalna terapija, upotreba
ortopedskih pomagala i hirurško lečenje prema
savetu ortopeda.
Demencija
Demencija predstavlja gubitak inteligencije,
poremećaj rasuđivanja, nerazlikovanja bitnog
od nebitnog, poremećaj i slabost pamćenja
(naročito za nedavne događaje), propadanje
inventara znanja, nastajanje mnogih izmena u
psihičkom stanju
Kad jednom nastupi, organska demencija je
neizlečiva.
Ovim pacijentima je neophodna
stalna i kvalitetna nega i pomoć u kući.
Katarakta
Katarakta je zamućenje očnog sočiva zbog
čega se umanjuje vid.
Najčešči oblik je senilna katarakta koja se
javlja u šestoj ili sedmoj deceniji života.
Opadanje oštrine vida
je postepeno i progresivno. Osim postojanja
sivkaste zenice, prilikom pregleda tzv.
crveni refleks je defektan pri prosvetljenju ili
se uopšte ne dobija.
Terapija katarakte je hirurška, pri čemu se
zamućeno sočivo otklanja a umesto njega
postavlja veštačko sočivo.
U slučaju da se veštačko sočivo ne može
postaviti, pacijent
dobija naočare sa odgovarajućom dioptrijom.
Akutni glaukom - povećan očni pritisak
Iznenada nastalo povećanje očnog pritiska.
Češće se javlja u zimskom periodu, kod
starijih osoba i to žena.
Simptomi akutnog glaukoma počinju naglo,
veoma jakim bolovima u oku i odgovarajućoj
strani glave i povraćanjem.
Obolelo oko je crvene boje, naročito oko
rožnjače, a sama rožnjača je zamućena, zenica
široka.
Oko je tvrdo na dodir.
Kod sumnje na povećan očni pritisak pacijentu
treba staviti hladne obloge na zatvoreno
bolno oko, dati lek protiv bolova koji ne sme
sadržavati kofein, i hitno ga transportovati u
nadležnu zdravstvenu službu, ili zvati hitnu
medicinsku pomoć.
Ovo je stanje hitno jer
preti potpunim, nepovratnim gubitkom vida na
obolelom oku.
Pravovremenim i adekvatnim tretmanom to se
može sprečiti, ako se pacijent na vreme javi
lekaru.
Oboljenja prostate
Dobroćudno povećanje prostate
Dobroćudno povećanje prostate ili benigna
hiperplazija je često oboljenje muškaraca
starije životne dobi, nepoznatog uzroka.
Simptomi su učestalo, “urgentno” mokrenje,
noćno mokrenje, nelagodnost pri mokrenju,
nemogućnost mokrenja - zastoj mokraće,
peckanje pri mokrenju, pojava krvi u urinu,
tanak mlaz mokraće.
Karcinom prostate
U muškaraca starijih od 60 godina karcinom
prostate je na trećem mestu uzroka
smrtnosti, posle karcinoma pluća i želuca.
Najčešće se javlja u 7. i 8. deceniji života.
Nepoznatog je uzroka.
Simptomi karcinoma prostate su u ¾ bolesnika
isti kao i kod benigne hiperplazije
prostate.
U oko 5% bolesnika prvi simptomi potiču od
metastaza.
Bolovi u krstima praćeni anemijom, gubitkom
težine i poremećajem mokrenja trebaju pobuditi
sumlju na karcinom prostate.
Inkontinencija
Inkontinencija je nesposobnost zadržavanja
mokraće ili stolice. Može biti:
- funkcionalna - nesposobnost pacijenta da
ode do toaleta bez odlaganja
- neinhibirana bešika – kod pacijenta sa
senilnom demencijom Alzheimerovog tipa
- prepunjenost bešike - kod benigne
hipertrofije prostate, kod obolelih od dijabeta
- stres inkontinencija - kod žena u
postmenopauzi, kod relaksacije poda karlice.
Prvo treba postaviti dijagnozu tipa
inkontinencije i lečiti osnovno oboljenje.
Pacijentu savetovati česte odlaske u toalet,
izbeći uzimanje sedativa, diuretika, hipnotika,
što duže izbeći kateterizaciju (koja sa sobom
nosi brojne komplikacije) i koristiti uloške i
donji veš koji upija mokraću.
Istraživanja ukazuju da 8% svih žena preko 15
godina i 13% žena preko 65 godina pati od
urinarne inkontinencije.
Kod muškaraca iste starosti se
brojke kreću od 2% do 7%.
Istraživanja ukazuju da samo 1/3 pogođenih
traži pomoć kod svoga lekara.
Pacijenti starosti od 50 do 75 godina vrlo retko
razgovaraju s lekarom o svom problemu tj. o
inkontenciji.
Ni polovina obolelih nikada
nije bila podvrgnuta terapiji niti je pravilno
zbrinuta pomagalima.
Oblici urinarne inkontinencije
Urinarna inkontinencija nije bolest nego
simptom.
Prevencija i zbrinjavanje različitih
oblika urinarne inkontinencije se razlikuje,
zato je vrlo važno razlikovati oblike urinarne
inkontinencije.
Oblici urinarne inkontinencije:
1. Stres inkontinencija nastaje kao posledica
smanjenog pritiska mišića zatvarača u
mokraćnoj bešiki, često uzrokovana slabim
karličnim dnom.
Telesni napori kao što su smeh, kašalj ili dizanje
tereta dovode do porasta pritiska u predelu
trbuha. Pritisak u mokraćnoj bešiki i cevi je
previsok te dolazi do malog gubitka urina.
Osoba ne oseća nagon za mokrenjem.
Ovaj oblik inkontinencije se
gotovo isključivo pojavljuje kod žena.
Stres inkontinenciju vrlo često uzrokuje slaba
muskulatura karličnog dna koja utiče na
spuštanje urinarnog trakta i mokraćne bešike.
Na taj način se u uspravnom položaju ne
može održavati “pritisak zatvarača” u mokraćnoj
cevi.
Slabu muskulaturu karličnog dna
najčešće uzrokuju porođaj, prekomerna telesna
težina i sveukupno loše fizičko stanje.
Ostali uzroci su:
- kašalj (kašalj pušača, hronični bronhitis),
- opstipacija,
- lekovi, na primer beta blokatori, koji utiču na
pritisak zatvarača u mokraćnoj cevi,
- nedostatak estrogena nakon menopauze koji
uzrokuje tanku i nežnu sluznicu i na taj
način oslabljuje funkciju zatvaranja,
- preterani unos tečnosti u kombinaciji s
premalim isticanjem urina pogoršava situaciju.
2. Kod nagonske inkontinencije se mokraćna
bešika nekontrolisano skupi (stisne). Na
taj način dolazi do jakog nagona za mokrenjem.
Treba jako žuriti, kako bi se
pravovremeno stiglo u toalet. Vrlo često se dogodi
da pre dolaska do toaleta se izgubi
određena količinu urina.
Pogođeni idu često da mokre, ali u malim
količinama i s jakim mlazom. Nagon za
mokrenjem se ne može potisnuti i osoba se često
nalazi u neprijatnom položaju. Taj faktor dodatno
pogoršava njegovu situaciju. Ovaj oblik je
ustanovljen kod oba pola.
Nagonsku inkontinenciju može uzrokovati:
- upala mokraćne bešike,
- tumor na mokraćnoj bešiki,
- kamenci mokraćne bešike,
- hipertrofija prostate,
- manjak estrogena,
- sveukupna slabost uzrokovana starenjem,
- psihički uzroci, npr. stres ili žalost,
- nepoznati uzroci,
- neurološke disfunkcije mokraćne bešike pri
oštećenju leđne moždine,
- multipla skleroza,
- Parkinsonova bolest,
- moždano krvarenje.
3. Pod prelivnom inkontinencijom
podrazumevamo, kao što i sam naziv govori,
punu mokraćnu bešiku s velikom količinom
ostatka urina koji se i kod najmanjeg porasta
pritiska preliva.
Nagon za mokrenjem se pojavljuje tek kada je
bešika prepuna, a pogođeni oseća pritisak.
Isticanje urina sledi u malim količinama i sa
slabim mlazom.
Ispuštanje urina je gotovo neprekidno.
Nagon za mokrenjem nije dovoljan ili je vrlo
teško pokrenuti ispuštanje urina.
Oboleli vrlo često mora pritisnuti trbušne mišiće
kako ne bi prekinuo isticanje urina.
Često dolazi do upala mokraćne bešike jer se
ona nikada u potpunosti ne isprazni.
Prelivnu inkontinenciju kod muškaraca
uzrokuje hipertrofija prostate ili suženje uretre
(sprečavanje izlaska urina).
Kod žena je najčešći uzrok loša navika, tj.
potiskivanje nagona za mokrenjem u dužem
vremenskom razdoblju.
Bešika je tada prisiljena da primi veće količine
urina, a muskulatura bešike se u međuvremenu
povećava i njena funkcija slabi.
Stepeni inkontinencije:
- Laka - gubitak kapljica ili manjih količina urina
- Srednja - gubitak većih količina urina (500 - 600
ml dnevno).
- Teška - gubitak velikih količina urina, bešika se
u celosti jednokratno isprazni
Lečenje:
Prema težini simptoma bolest je podeljena u
tri stepena:
U prvom stepenu inkontinencija se javlja pri
kašljanju, kijanju ili smehu. To je tzv.
stres inkontinencija.
U drugom stepenu javlja se pri dizanju sa
stolice, hodanju ili
penjanju uz stepenice.
U trećem stepenu bolesnik je mokar i pri
stajanju, pa čak i pri ležanju u krevetu ili kad se
okreće u ležećem položaju.
Na osnovu ove definicije i poštujući podelu na
stepene prišlo se stvaranju, a danas su
već i stvorena vrlo kvalitetna pomagala i
sredstva za pomoć kod obolelih od
inkontinencije, pri nezi, zaštiti kože i sluznica
obolelih, održavanju higijene kako obolelih,
tako i osoba koje ih neguju.
Inkontinencija je stara bolest. Stara koliko i
čovečanstvo.
Novo je to što danas možemo
pomoći obolelim ljudima
Ali, ni danas ne možemo izlečiti inkontinenciju.
Obolela osoba je nesigurna, živi u strahu da će
neko iz okoline primetiti, da će se osetiti miris, da
će biti izložena podsmehu. Takva se osoba počinje
postepeno povlačiti iz društva, posebno izbegavaju
javna mesta i mesta okupljanja
Posebno treba naglasiti da se takve osobe boje
da priznaju svoje stanje čak i svom
lekaru, pa zdravstveni radnik stariju osobu
treba da pita da li ima opisanih problema
U drugom stepenu oboljenja, kod kog mokraća
beži i pri stajanju, hodu, pri podizanju
sa stolice ili penjanju uz stepenice, osoba
izbegava sve to i imamo invalida.
Pri trećem stepenu kada je osoba stalno mokra,
već imamo teškog bolesnika s
oštećenjima kože i sluznica, hroničnim
promenama na koži i više-manje stalnim
infekcijama urogenitalnog sistema koje se u
beskonačnost leče antibioticima.
U tom stepenu oboljenja bolesnik je uglavnom
u krevetu uz stalnu opasnost od dubljeg
oštećenja kože, to jest stvaranja dekubitalnih
rana, sa svim što uz to ide.
Potrebna je i posebna osoba koja će se brinuti
o higijeni obolele osobe redovnim
previjanjem nastalih rana, urednim
presvlačenjem, itd.
Pravog leka za inkontinenciju za sada nema.
Veoma dobri rezultati postižu se fizikalnom
terapijom, odnosno Kegelovim
vežbama, gde to kondicija dozvoljava, ali kod
Alchajmerove bolesti to, nažalost, zbog
stanja svesti nije moguće.
Stoga se prišlo stvaranju odgovarajućih
pomagala. Ta pomagala kreirana se u prvom
redu prema stepenu inkontinencije, ali i prema
telesnoj veličini.
Tako se, na primer, u asortimanu uložaka pri
inkontinenciji I i II stepena ili drugačije
nazvanoj stres inkontinenciji, nalazi čak više
različitih uložaka koji se razlikuju po
mogućnosti upijanja tečnosti, ali i po veličini,
što daje potpunu mogućnost izbora.
Najmanji uložak je veličine kao obični ženski
uložak, ali sa daleko većom apsorpcijskom
sposobnošću, pa uspeva eliminisati negativne
posledice kapljične inkontinencije koja
pogađa najmlađe grupe, ali se javlja i u
starijoj dobi.
Ova grupa pomagala naziva se još i
anatomski ulošci jer se u potpunosti uklapaju
u anatomski oblik tela i neprimetna su pri
nošenju.
U drugu grupu spadaju pelene u spoju s
gaćicama u različitim veličinama primerenim
obimu kukova, odnosno težini pacijenta, a koje
pokrivaju potrebe pri inkontinenciji II i
III stepena, to jest, namena im je pri teškim
oblicima inkontinencije, kada je pacijent
zapravo stalno mokar, ali i pri inkontinenciji
stolice.
Zadaci negovateljice kod
inkontinencije:
- osigurati privatnost
- pacijenta smestiti u prikladan
položaj
- noćnu posudu ugrejati
- topla kupka ili tople obloge za
opuštanje trbušne muskulature
- šum vode
- osigurati dostupnost toaleta
- osigurati zaštitno donje rublje ili pelene
- osigurati zaštitna gumirana platna
- održavati dobru higijenu kože
- ukloniti iritanse, npr. kafu i čaj
- razgovarati sa korisnikom i
umirivati ga
Astma
hronični upalni poremećaj disajnih puteva koji
karakteriše šištanje, kratkoća daha i kašalj
Faktori okoline za astmatični napad:
- alergeni
- duvanski dim
- zagađivači vazduha
- respiratorne infekcije
- hladan vazduh
- vežbanje
Alergeni:
- Polen
- Prašinske grinje
- Plesan
- Životinje
- Hrana i aditivi
- Dim cigarete, parfem
- Emocije
- Infekcije
- Lekovi
Nega pacijenata sa astmom:
- prepoznati i izbegavati pokretače astme
- prepoznati znakove pogoršanja stanja
- održavati zdrav način života
Hronična opstruktivna bolest
pluća (hobp)
hronično progresivno plućno
oboljenje
- pušenje- najvažniji uzrok za
razvoj hobp !!!
Simptomi HOBP
- zviždanje pri disanju
- hronični kašalj, najgori u jutarnjim satima
- povećano stvaranje ispljuvka
- kratkoća daha pri naporu
- povećanje umora kako bolest napreduje
Intervencije
- vežbe disanja i iskašljavanja
- optimalni mikroklimatski uslovi
- smeštaj u najoptimalniji položaj
- vakcinacija protiv gripe
- prestanak pušenja, izbegavati mesta gde se
puši
Opstipacija i konstipacija:
- opstipacija = odsustvo spontane
stolice
- konstipacija= stanje praćeno
suvim, tvrdim i malim stolicama,
uz otežano pražnjenje creva i
osećaj nepotpunog pražnjenja
Simptomi:
- osećaj nadimanja u trbuhu
- bol u leđima
- bol u levom gornjem kvadrantu
- osećaj pritiska u rektumu
- naprezanje pri defekaciji
- smanjenje apetita i glavobolja
Lečenje:
- edukacija pacijenata
- uspostaviti vreme redovne defekacije ( ujutro
ili nakon obroka)
- povećati unos tečnosti i vlakana
- vežbanje
- unositit neprerađene žitarice
- više voća i povrća
- jogurta
- probiotici
- laksativi ( što ređe)
Fekalna inkontinencija
nemogućnost kontrolisanja
pražnjenja creva
- ne predstavlja normalnu pojavu
kod starenja
- prisutno kod 50 % osoba u
gerontološkim ustanovama
- češća kod muškaraca
Postupci kod fekalne
inkontinencije:
- zavise od uzroka
- rutinski boravak u toaletu 30-40
minuta nakon svakog obroka
- izvođenje Kegelovih vežbi
nekoliko puta dnevno
Dekubitus
oštećenje kože i tkiva ispod kože
koje nastaje kao posledica produženog pritiska
( usled ležanja ili sedenja)
- najzastupljeniji u bolnicama i
gerontološkim ustanovama
Mehanizam nastanka
dekubitusa:
- pritisak (spoljašnji pritisak na tkiva)
- smicanje (kada pacijent klizi naniže u stolici
ili krevetu)
- trenje (čaršav, invalidska kolica,...)
Stadijumi razvoja dekubitusa:
1. stadijum- crvenilo sa otokom, bol, svrab,
toplota
2. stadijum- mehurići na koži,
purpurno-plava boja kože
3. stadijum- koža crna, suva, pojava kratera,
ireverzibilne promene
4. stadijum – duboki čirevi sa razorenim
mišićima i vidljivim delovima kostiju, infekcija
5. stadijum – umnožavanje ulkusa
Komplikacije dekubitusa:
- infekcija
- dehidracija
- anemija
- sepsa
- upala kostiju
- obiman gubitak proteina
Prevencija dekubitusa:
- okretanje osobe na 2-3 sata
- primena antidekubitalnih
jastuka i ležajeva
- svakodnevna higijena tela
- redovno menjanje posteljine i
briga o naborima na posteljini i
ličnom rublju
HVALA NA PAŽNJI!
Kognitivne sposobnosti
kognitivne funkcije - pamćenje (kratkotrajno i dugotrajno), pažnja, logičko zaključivanje i
rasuđivanje, brzinu obrade informacija, obradu vizualnih i zvučnih informacija, jezik i govor.
Promene u ostarelom mozgu: - nakon 50 godina smanjuje se prostor koji
mozak zauzima u lobanji- nakon 60 godina povećava se volumen
cerebro-spinalne tečnosti- broj neurona se smanjuje, procene od 15% do
57%- mozak sa starenjem ipak zadržava znatnu
plastičnost i prilagodljivost
Kognitivne sposobnosti koje se proučavaju u
procesu starenja jesu:
Pamćenje
Učenje
Inteligencija
Pamćenje
Pamćenje je sposobnost zadržavanja i dosećanja ranije usvojenih sadržaja.
Kratkoročno pamćenje - pamćenje sadržaja ne toliko važnih da bi ih bilo potrebno duže ih zadržavati, ali potrebnih za neku trenutnu aktivnost, npr. neki novi telefonski broj.
Dugoročno pamćenje - trajno zapamćivanje bilo namerno naučenih bilo slučajno doživljenih sadržaja, npr. imena bliskih osoba, jezik i sl.
Promene u pamćenju:
Promene u kratkoročnom pamćenju:
Potreban veći broj ponavljanja.
Potrebno duže vreme za pamćenje (retenciju).
Npr.: Što ste jutros pojeli za doručak?
Promene u dugoročnom pamćenju:
Prepoznavanje (rekognicija) – nema promena.
Dosećanje (reprodukcija) – teškoće pretraživanja,
potrebno duže vreme, praznine u pamćenju.
Npr .: Šta ste obično jeli za doručak u detinjstvu?
Pamćenje autobiografskih davnih događaja –
najbolje za one od 10-30 god, slabije za srednju
dob
Bolje pamćenje nedavnih ličnih iskustava – zbog
interferencije sa starim iskustvima – novija
sećanja jasnija.
Prospektivno pamćenje - budućih aktivnosti –
bolje za događaje (sastanak) nego za vreme (za
pola sata) – olakšavaju podsetnici.
Obrada jezika – otežano: dosećanje reči,
planiranje šta reći – zbog ograničenja radnog
pamćenja – pojednostavljuju rečenicu, gramatiku.
Vežbe pamćenja – mnemotehnike:
vizualizalizacija (naočare na radnom stolu),
stvaranje asocijacija (Biserka –biser),
mentalne mape (važnije zgrade u gradu),
razbijanje u manje celine (JMBG).
Učenje
Učenje je relativno trajna promena ponašanja
koja nastaje usled iskustva.
Učenje je složen proces koji zahteva veliki
mentalni napor, koncentraciju, upornost.
Kvalitet učenja takođe zavisi i od motivacije koja
je ključni pokretač tog procesa. Motivacija
određuje najveći deo ljudskog ponašanja pa
samim tim i učenja. Radni učinak, učenje i sve
ostalo čime se bavimo može biti na mnogo većem
nivou, ako je osoba ili učenik sa jakom
motivacijom.
Faktori koji deluju na učenje:
Učenje olakšava:
- Intrinzična (unutrašnja) motivacija
- Ponavljanje
- Iskustvo
Učenje otežava:
- Nedostatak motivacije
- Smanjena brzina učenja
- Poteškoće pamćenja
Intrinzična motivacija je tzv. unutrašnja motivacija.
To je sve ono što nas iznutra navodi na aktivnost da
bismo zadovoljili unutrašnje potrebe, a to su
– fizičke i psihološke potrebe kao što je uspeh,
potreba za druženjem isl.,
– emocije isl.
Onda kada deluje intrinzična motivacija tada
kažemo da neko uči -za sebe- zbog želje za
novim saznanjima, bez potrebe za nagradom,
zbog uživanja u učenju.
Kada neko poseduje intrinzičnu motivaciju on
ima potrebu za izazovima, koristi istraživačko
učenje, a njegov saznajni i socijalni razvoj biće
uspešniji.
On uči iz interesovanja, zadovoljsta, prijatno je
uzbuđen dok uči, uživa u saznavanju novog.
Takva vrsta motivacije vodi brzom i
kvalitetnom učenju
Inteligencija
Inteligencija je složena sposobnost snalaženja u
novim situacijama i rešavanja problema.
Inteligencija se obično definiše kao sposobnost
snalaženja u novim situacijama, ali u stvarnosti
inteligencija ne postoji odvojeno od znanja i svih
ostalih karakteristika koje čine jednu osobu.
Inteligencija je često neophodna, ali ne i dovoljna za
uspeh. Osim sposobnosti važne su okolnosti,
osobine ličnosti i motivacija. Ponekad navedeni
faktori imaju presudan utjecaj, pa zbog toga IQ nije
visoko povezan s financijskim bogatstvom i nekim
drugim merama uspeha u životu.
Nivo inteligencije u starosti zavisi od:
Viša inteligencija u mladosti – viša i u starosti;
Stepena obrazovanja: više obrazovanje – viša
inteligencija u starosti;
Vrsti inteligencije: perceptivna brzina – opada,
verbalna i numerička inteligencija – raste;
Nivo mentalne aktivnost: veća aktivnost, viša
inteligencija.
Vežbanje deluje na kognitivne sposobnosti.
Terminalni pad - značajno opadanje kognitivnih sposobnosti do 5 godina pre smrti.
Istraživanjima je jasno utvrđeno da visoko
obrazovanje i pozitivna okolina deluju
podsticajno na kognitivno funkcionisanje u
starosti
Među glavnim razlozima opadanja kognitivnih
funkcija u starosti navode se
- bolest i nedostatak okolnih podsticaja kao što su:
-socijalna izolacija,
-smanjenje motivacije za izvođenje intelektualnih
zadataka ili
-kombinacija ovih
faktora
Socijalna podrška i socijalna participacija
takođe imaju dokazano značenje za
očuvanje dobrog stanja u starosti te su među
najviše proučavanim psihosocijalnim faktorima
povezanima sa zdravljem i dužinom života
starijih osoba
Međutim, nije jasno zašto ove psihosocijalne
varijable deluju na telesno zdravlje.
Jedno od tumačenja je da su povezane s
kontrolom nad vlastitim životom.
Ako osoba nema dovoljno socijalne podrške i
nije uključena u socijalne aktivnosti, to može
omesti njezino uspešno suočavanje
sa životnim teškoćama, osoba gubi osećaj
kontrole, što povećava stres koji deluje štetno na
zdravlje
Demencija
Demencija - klinički sindrom obeležen stečenim
gubitkom kognitivnih i emotivnih sposobnosti
koji je prisutan u tolikoj meri da ometa
svakodnevnu aktivnost bolesnika i značajno
smanjuje njegov kvalitet života.
Progresivna, neurodegenerativna bolest od koje
uglavnom obolevaju ljudi starije životne dobi.
Faktori rizika: starenje, nasleđivanje specifičnih
gena
Rasprostranjenost demencije
Pogađa oko 6% starijih od 65 godina, raste s
godinama, 25% starijih od 85 godina.
Oko 2/3 svih demencija: Alzheimerova bolest.
17-25 miliona ljudi u svetu boluje od te bolesti.
Veliki socijalni i ekonomski problem društvu jer
obično nisu sposobni samostalno živeti nego
zahtevaju brigu i negu u instituciji.
Znaci bolesti
U ranoj fazi bolesti bolesnik počne zaboravljati,
pa sve više – konfabulacije, opasan, zavisan o
pomoći.
Govor postaje usporen, pisanje, računanje,
ponavlja što čuje (eholalija).
Slabi orijentacija u prostoru i u vremenu.
Slabi samozbrinjavanje.
Poremećaji ponašanja – neprimereno.
Smetnje afekta: apatičan i nezainteresovan, ili pak
nemiran, sumnjičav ili indiferentan.
Telesno propadanje – težine, refleksa, funkcija –
vezan za krevet.
Traje 5-10 god, ali može i duže.
Lekovi ublažavaju simptome bolesti, a stimulacija
progresiju
Opadanje kognitivnih funkcija i demencija
navode se među najozbiljnijim problemima
starenja.
Otkrivanje faktora koji sprečavaju ili
usporavaju kognitivno
opadanje važno je kako bi se ublažile
negativne posledice - u porodici ili u ustanovi,
troškovi zdravstvene i socijalne zaštite - veliki
Padovi
kod starih, faktori rizika i njihova prevencija
Uzroci padova
Uzroci padova su najčešće vezani za navike i
ponašanja starih.
Oni hitro ujutru ustaju iz postelje, često zaborave
da jedu pa budu iscrpljeni,većina nema uvid u
svoje godine i svoje opšte stanje te uzimaju
lekove nasumice i bez zadatog rasporeda.
Žive u stanovima koji po pravilu nisu prilagođeni
njihovim životnim potrebama.
Poneki su preterano aktivni kao što su navikli u
mladosti
Generalno, uzroci pada mogu se podeliti na fizičko
stanje i uslove okoline.
Faktori koji uvećavaju rizik od pada ili povrede
koje su u vezi sa padom su: starost, pol (žene su u
većem riziku od muškaraca), hronične ili akutne
bolesti, kao što su Parkinsonova bolest, artritis,
srčane bolesti, inkontinencija ili akutne infekcije.
Slab vid i slab sluh koji umanjuju osećaj
percepcije i sposobnost kretanja u prostoru kao i
problemi sa kretanjem, uključujući i sporije
reflekse, slabost mišića, slaba ravnoteža i
izmenjena postura, često je to i osteoporoza.
Promene u
koncentraciji koje su prouzrokovane kognitivnom
slabošću, depresija, delirijum, nuz
pojave pri konzumaciji lekova, korišćenje
alkohola, slaba ishrana, dehidratacija ili
nedostatak sna su česti uzroci pada.
Upotreba više vrsta lekova, posebno onih za
koje se zna da povećavaju rizik od pada, kao što su
antidepresivi, sedativi i antihipertenzivi takođe su
čest rizik pada starih osoba.
Neurološka stanja:
U starih su česti tranzitorni ishemijski ataci i
cerebrovaskularni insulti velikog mozga,
cerebeluma i moždanog stabla.
Zatim slede epilepsija, Parkinsonova bolest,
stanja sinkope različitog porekla i poremećaji
perifernih nerava u smislu različitih oblika
neuropatije - periferne i autonomne.
Vrlo je čest uzrok je i cervikalna spondiloza sa
mijelopatijom.
Poremećaju orijentacije i ravnoteže doprinose
i konfuzna stanja, demencije, dezorijentacije,
halucinacije itd.
Poremećaji nervnog sistema mogu dovesti do
gubitka svesti, poremećaja
ravnoteže i oduzetosti jednog dela tela. Često su
praćeni mučninom, povraćanjem, zamućenjem
vida, retrookularnim bolom, spazmom i
poremećajima hoda.
Kardiološka stanja:
Ova stanja su vezana za poremećaj srčanog ritma,
bilo da su tahiaritmije (160/min) ili bradiaritmije
(45/min).
Jedan od najznačajnijih uzroka padova je
posturalna hipotenzija. Ona kod starih ne nastaje
odmah po ustajanju, već može da nastane nakon
15 min.
Zbog toga je važno lekove za
spuštanje tenzije uzimati u večernjim časovima.
Metabolički uzročnici:
Ovde je potrebno istaći diabetes melitus.
On je uzročnik retinopatija, često katarakte,
različitih oblika neuropatija i poremećaja
percepcije.
Skeletno-mišićni sistem:
Najznačajniji faktor rizika kod skeletnog sistema
je osteoporoza.To je smanjenje koštane mase
kada postoji predispozicija za frakturu
i bez pada. Jedna petina svih fraktura butne kosti
nastaje kao posledica osteoporoze.
Ovaj faktor rizika je veoma značajan kod žena i
u funkciji je hormonskog statusa (rana
menopauza, neregulisani menstrualni ciklusi i
žene koje
nisu rađale).
Sve reumatološke bolesti predstavljaju rizik za
padove.
To su zglobni i vanzglobni reumatizam,
zapaljenskog ili degenerativnog porekla. Oni
izazivaju mišićnu slabost, deformitete kičmenog
stuba, malih kostiju na šakama i
stopalima, čime se smanjuje oslonac, menja
težište i direktno utiče na ravnotežu i
stabilnost hoda.
Stanje vida:
Sa starošću se kao nužna fiziološka pojava javlja
slabljenje vida.
Ono se manifestuje sužavanjem vidnog polja,
smanjenjem oštrine vida i
mogućnošću akomodacije.
Često su praćene i bolestima - kataraktom i
glaukomom koje drastično slabe vid i mogu
dovesti do slepila
Posledice upotrebe medikamenata:
Određeni lekovi - kao što su lekovi za krvni
pritisak, antidepresivi, sedativi, anti-psihotični
lekovi i antiaritmici mogu doprineti padovima kod
starih zbog različitih razloga.
Upotrebom ovakvih lekova povećava se rizik za
pad zbog smanjenja koncentracije, pogoršanja
ravnoteže i hoda i naglog pada krvnog pritiska
posle ustajanja.
Dodatno, osobe koje uzimaju više
različitih lekova su u većem riziku od pada zbog
moguće interakcije između njih.
Faktori okoline:
Posebni faktori koji uvećavaju rizik pada se
tiču pacijentove okoline - prostora u kome živi i
u kome se kreće.
Tu razdvajamo faktore rizika
u stanu pacijenta i one van - u spoljnoj sredini.
Uzročnici padova u stanovima:
-loše osvetljenje,
- stepeništa,
-nepristupačna kupatila
-visoke kade,
-nedostatak ručki za hvatanje pri ulazu i izlazu
iz kade,
-klizave kade, klizavi podovi,
-pragovi na vratima između prostorija,
-niske wc šolje,
-mali tepisi koji se klizaju.
Uzročnici padova u spoljnoj okolini:
- uglavnom nejednaki stepenici,
- pukotine u trotoarima,
- stepenice bez gelendera,
- slabo osvetljenje,
- objekti koji se
nalaze na stazama i trotoarima,
- sneg ili led i sl.
Rizično ponašanje:
-penjanje na merdevine, stolice;
-preterana konzumacija
alkoholnih pića;
-nekorišćenje pomagala i ortoza ili njihovo
pogrešno korišćenje;
-nošenje cipela koje labavo stoje, sa debelim
đonom ili menjanje tipa cipela;
-nošenje teškog tereta (uglavnom ručnih torbi)
koji remete ravnotežu,
- nekorišćenje ili nepravilno korišćenje štapova
za hodanje
Socio-ekonomski faktori:
- samački život, nedostatak socijalnih veza,
- primanja koja su nedovoljna da bi se
održavalo dobro zdravlje,
- slaba ishrana,
- nepristupačne zdravstvene usluge.
Posledice padova
Najčešća posledica je strah od ponovnog pada i
manje kretanje iz bojazni da se on ponovo ne
dogodi.
Druge posledice, kao što su: povrede
glave, poremećaj hoda centralnog porekla,
hematomi, kontuzije.
Kao posledica imobilizacije posle povrede
česte komplikacije su duboke venske
tromboze, hipostatska pneumonija i
dekubitalne rane.
Ukoliko se desila fraktura posle pada
onda je najčešće to lom kuka.
Neko - hirurški obrađen, a neko zbog
opšteg stanja ne može da se kreće te je prinuđen da
bude imobilisan sledeća dva meseca.
Kod polovine takvih pacijenata razvije se i
demencija.
Česte posledice su skraćeni ekstremitet, pomereno
težište ionako nestabilnog hoda i čest novi pad.
Pacijenti često ulaze u anksioznost i depresiju
pa tako teže sarađuju i postaju teret najbližima.
Od pobrojanih faktora rizika oni koji se
najčešće izdvajaju u stručnoj
literaturi su: osteoporoza, nedostatak fizičke
aktivnosti, slab vid, neželjeno dejstvo
lekova, rizici okoline.
Rizici koji se mogu prevenirati
Nedostatak fizičke aktivnosti:
Nedostatak redovne fizičke aktivnosti ima za
posledicu slab mišićni tonus,
smanjenu koštanu masu i fleksibilnost
zglobova.
Sve to doprinosi padovima i
utiče na posledice povreda od padova.
Prevencija
- Upražnjavati redovne fizičke vežbe (npr. svaki
drugi dan po 15 minuta)
Šetnja ili plivanje
- Dnevne aktivnosti je potrebno obavljati sa pažnjom
u smislu pravilnog istezanja ili savijanja, pravljenja
predaha radi uspostavljanja ravnoteže posle
ustajanja sa stolice ili iz kreveta.
Važno je da pacijenti nauče i kako pravilno da
padnu i kako se oporavljati posle pada.
- Važno je nositi ispravnu obuću - cipele sa niskim
petama i gumenim đonovima.
Slab vid - prevencija :
Bolesti vida povezane sa godištem mogu pojačati
rizik od pada.
Glaukom i katarakta menjaju dubinsku
percepciju.
- Potrebno je redovno kontrolisanje vida od strane
oftalmologa
- U stanu pacijenta treba označiti jarkim bojama
(lepljivim trakama) objekte koji
pomažu da se održi ravnoteža, kao što su
rukohvati u kupatilu i sl.
- Ako postoje stepenice u stanu, potrebno je prve i
poslednje stepenike obeležiti kontrastnom bojom.
Rizici okoline – prevencija:
Oko jedne trećine svih padova u SAD su vezani za
rizike koji postoje u stanu.
Najčešće se pada zbog spoticanja o neki predmet,
a potom slede slabo osvetljenje, klizavi tepisi,
nedostatak rukohvata i gelendera.
Prevencija padova u stanovima:
Važno je ne koristiti male tepihe i posebno
ćilime koji su izuzetno klizavi,
naročito na parketu. Ukoliko se koriste
potrebno je sa donje strane postavite
posebne protivklizne trake ili duplo lepljive
trake za itisone kojima bi se tepisi
i ćilimi zalepili za pod.
Po mogućstvu skinuti sve visoke i nepotrebne
pragove između prostorija.
Potrebno je skloniti kablove i druge prepreke
koje se nalaze na podu na prolaznim putevima.
Važno je da svi prostori budu dobro osvetljeni,
a pojedini i permanentno.
- Kupatila je potrebno opremiti zidnim
rukohvatima oko WC šolja, kada i tuševa,
neklizajućim prostirkama na podu i kadama.
- U spavaćim sobama se preporučuje da
postoje lampe sa obe strane kreveta,
prekidači koji su na dohvat ruke i pri ulasku u
sobu i oni pored kreveta.
- Veoma je važno imati telefon pored kreveta.
Prevencija padova u spoljnoj okolini:
Ovde se prvenstveno radi o pristupnim
putevima, ulazima, dvorištima. Radi se
o saniranju rupa i pukotina na trotoarima oko
objekta, ugradnji gelendera na
pristupnim stepeništima, čišćenje prostora za
šetnju od snega i leda, odgovarajućoj spoljnoj
rasveti i sl.
Konfuzna stanja u starih
Akutno konfuzno stanje ili delirijum je jedan od
najučestalijih neuropsihijatrijskih sindroma sa
kojima se srećemo u svakodnevnoj praksi.
Raznolika terminologija: akutni moždani
sindrom, akutna konfuznost, encefalopatija,
akutno popuštanje mozga, kao i toksična psihoza.
Prema trenutno važećim klasifikacijama
mentalnih poremećaja, prihvaćeni su termini
delirijum i akutno konfuzno stanje.
Stari, posebno veoma stari i dementni su skloni da
razviju delirijum kao komplikaciju bilo koje
fizičke bolesti ili uzimanja lekova, čak i u
terapeutskim dozama (40% dementnih pacijenata je
deliratno na prijemu u bolnicu, dok je 1 od 4
delirantna pacijenta dementan).
Depresija, akutni psihološki stres, oštećenja mozga,
vida i sluha, tugovanje, povećavaju rizik za
nastanak delirijuma u starih i u opštoj populaciji.
Definicija delirijuma:
Opšte je prihvaćena definicija delirijuma
(akutnog konfuznog stanja) da je
to etiološki nespecifičan sindrom karakterisan
istovremenim poremećajima svesti
i pažnje, percepcije, mišljenja, pamćenja,
psihomotornog ponašanja, emocija i
ciklusa spavanje-budno stanje
Klinička slika:
Akutni početak, razvoj u nekoliko sati do tri
dana u zavisnosti od etiologije, promenljivog
trajanja od par dana do 4 nedelja sa
ishodom bolesti koji zavisi od prepoznatih i
lečenih etioloških faktora
Glavna karakteristika - pomućenje svesti,
smanjena reaktivnost i svesnosti, poremećene
budnosti i mogućnosti održavanja pažnje.
Sve glavne kognitivne funkcije: opažanje,
pažnja, mišljenje i memorija su do izvesnog
stepena izmenjene.
Poremećaj može varirati u stepenu ispoljavanja
od blage konfuzije, česte u febrilnim stanjima,
do potpunog prekida organizovane i
svrsishodne kognitivne aktivnosti.
Pamćenje je oštećeno u svim svojim aspektima.
Trenutno prisećanje je umanjeno usled
poremećaja pažnje.
Poremećaj pamćenja za skorije događaje
vodi nastanku konfabulacija, dok je memorija
za ranije događaje nedirnuta.
Izvestan stepen amnezije za iskustva tokom
delirijuma je pravilo.
Sposobnost učenja novog materijala je
redukovana.
Kao rezultat globalnog poremećaja kognitivnih
funkcija i poremećaja pažnje pacijent je
dezorijentisan u vremenu, a može biti
dezorijentisan i u prostoru i prema bliskim
osobama.
Orijentacija za lični identitet je nedirnuta
Jedan od prvih koraka u lečenju delirantnog
pacijenta su
mere normalizacije
elektrolitne ravnoteže i adekvatna ishrana
(vitaminska ishrana).
Za pacijenta je podjednako važno da bude u
prijatnom okruženju, dobro
osvetljenoj prostoriji, bez buke, sa familijarnim
predmetima (lične fotografije i
poznati predmeti kao sat, kalendar...).
Iako je briga i pažnja članova porodice
nezamenljiva, blaga, prijateljski naklonjena
medicinska sestra/negovateljica je
osoba koja najviše vremena provodi sa
pacijentom i zapaža sve promene i
potrebe delirantnog pacijenta i čini emotivnu
podršku uplašenom pacijentu.
Fokusirani gerontološko-javnozdravstveni
problemi u zaštiti zdravlja starijih osoba
("4N” u gerijatriji)
Nepokretnost koja se pojavljuje kao gerijatrijsko
imobilizacijski sindrom u starijih osoba,
Nestabilnost, zbog velikog udela povreda i padova
kod starijih,
Nesamostalnost sa sve većim udelom demencija i
Alzheimerove bolesti kod najstarijih osoba,
Nekontrolisano mokrenje odnosno inkontinencije
kod gerijatrijskih bolesnika
STARIJA
OSOBA
GERIJATRIJSKi
SINDROM - 4
„N“
(nepokretnost,
nestabilnost,
nesamostalnost i
nekontrolisano
mokrenje)
FUNKCIONALNA
SPOSOBNOST BOLESTI
GERIJATRIJSKI DOMINO EFEKT
ISKLJUČIVO U GERIJATRIJSKOG BOLESNIKA
Izvor: The Merck Manual of Geriatric (third edition 2000.g.) i CZG ZZJZ dr. Andrija Štampar
Funkcionalna sposobnost starijih ljudi
podrazumeva sposobnost pojedinca za
obavljanje svih svakodnevnih aktivnosti,
nezavisno od njegovih godina,
koje osiguravaju kvalitetno življenje,
a uključuje biološko, psihološko i
socijalno funkcionisanje.
Starenje kao gubitak funkcionalne rezerve
Ovde nije reč o biološkim teorijama starenja, sa
praktičnog stanovišta može se reći da
je starenje ne samo životna dob, zdravlje ili
bolest, već pre svega jedno progresivno
smanjenje funkcionalne rezerve - najpotpunija
operacionalizacija pojma starosti.
Utvrđivanje kriterijuma procene
funkcionalne sposobnosti starijih ljudi
u odnosu na njihovo utvrđeno
zdravstveno stanje
je najvažniji indikator za primenu
gerijatrijske institucijske
i izvan institucijske zdravstvene nege
Procena funkcionalne sposobnosti starijih ljudi
Pokretnost (fizički status)
1 – sasvim pokretan
2 – ograničeno pokretan (koristi povremeno
pomagalo – štap ili štake
ili ortopedske klupice)
3 – trajno ograničeno pokretan (koristi trajno
invalidska kolica)
4 – trajno nepokretan
Samostalnost (psihički status)
1 – sasvim samostalan
2 – ograničeno samostalan (povremene psihičke
poteškoće)
3 – trajno nesamostalan (trajne psihičke
poteškoće)
Gerijatrijska procena - sve navedeno jasno
ukazuje koliko je kompleksan
zadatak lekara i svih ostalih članova tima u
proceni stanja i potreba stare osobe.
Pošto su potrebe stare osobe kompleksne i
nedeljive, gerijatrijska procena je
multidimenzionalna i podrazumeva
multidisciplinaran i timski rad.
Neki simptomi koji su česti u gerijatriji (npr.
omaglice, nesvestice, padovi, nepokretnost,
gubitak apetita i težine) zahtevaju poseban oprez
jer mogu biti posledica poremećaja više organskih
sistema.
Treba uzeti anamnezu, uraditi fizikalni pregled i
jednostavne laboratorijske pretrage radi aktivnog
traganja stanja koja se javljaju isključivo ili
pretežno u starijih
Uloga medicinske sestre
u zdravstvenoj zaštiti i nezi starih
Dobro organizovana zdravstvena i društvena
zaštita kao i nega starih danas nije moguća bez
interdisciplinarnog i medjusektorskog pristupa.
Medicinske sestre-tehničari kao najbrojniji
profil zdravstvenih radnika su značajni članovi
tima u ovom procesu
Sestre (tehničari) su često u situaciji da sarađuju sa
službama kućne nege i lečenja, različitim oblicima
nege koje se bave palijativnom negom,
humanitarnim i nevladnim organizacijama,
klubovima za stare, domovima penzionera,
skupštinama stanara i dr., zavisno od vrste
problema i potreba stare osobe.
Da bi se realizovali ovi ciljevi i zadaci, medicinska
sestra-tehničar treba da bude osposobljena za
prepoznavanje problema starih osoba sa stanovišta
nege.
Sestri-tehničaru nije teško da prepozna probleme
starih koji proizlaze iz bolesti, jer iako mogu biti
specifični, ne razlikuju se od onih koji se javljaju
pre starosti, u mladosti i srednjem životnom dobu.
Savremena zdravstvena nega zahteva od
medicinske sestre-tehničara da obrati pažnju na
sve probleme koji su vezani za starost.
Posebno treba da obratiti pažnju na
psihosocijalne probleme, subjektivno
doživljavanje promena u starosti ili bolesti.
Sestra treba da zna da nema tipičnog ponašanja
kod starih, da ima lucidnih, živahnih, kao i onih
sa psihotičnim poremećajima.
Zbog svega toga je potreban individualni pristup
svakoj starijoj osobi, ali potrebe starih ljudi mogu
biti i zajedničke.
Posmatrano sa aspekta zdrvstvene nege,
medicinska sestra–tehničar u ispitivanju potreba
za negom, korišćenjem odgovarajućih metoda,
treba da traga i za problemima koji su češći i
izraženiji kod starijih osoba nego onih koje
prate samu starost.
Od brojnih problema starih osoba ovde će biti
navedeni oni koji se često zaboravljaju ili
previđaju, a veoma su značajni sa stanovišta nege
ovih osoba.
oštećenja senzornih funkcija, gubitak ili
smanjenje površinskog senzibiliteta, problemi
apetita, inkontinencija urina i stolice,
nepokretnost i ograničeno kretanje i dr.
Posebno značajni problemi vezani za
zdravstvenu negu u gerijatriji:
tuga, strah, intelektualna usporenost, poremećaji
hoda i ravnoteže,
Tuga
Predstavlja prepoznatljivo emocionalno stanje. Prepoznaje se po plaču, pogledu, smanjenoj
aktivnosti, suzdržanosti, povlačenju, neurednom izgledu, ravnodušnosti ili jadanju i
dr.
Uzroci su brojni: gubitak voljene osobe, odbačenost od porodice, razočarenje i strah od
smrti i sl.
Treba poći od aktivnosti za koje je stara osoba
sposobna, pokazati razumevanje i empatiju,
ohrabriti je i postepeno aktivirati (češći
razgovori, osmeh, dodir, organizovanje
druženja sa članovima porodice, prijateljima,
bolesnicima ako je u bolnici i dr.).
Ukoliko takva osoba plače, treba je pustiti da
se „isprazni”, smiri, zatim je utešiti, skrenuti
pažnju na nešto drugo, npr. pričanje prijatnih
priča i doživljaja iz mladosti, ali ne odmah
nakon plača, jer to može izazvati potpuno
suprotan efekat.
Strah
Strah se prepoznaje po psihološkim
reakcijama (osećanje bespomoćnosti,
netolerantnost, panika, uplašen pogled i izraz
lica, napetost i dr.).
Strah može biti praćen i somatskim,
vegetativnim reakcijama kao što su
tahikardija, povišena tenzija, povraćanje i dr..
Medicinska sestra–tehničar treba da otkrije
uzroke straha.
Najčešći uzroci su: strah od onesposobljenosti,
od smrti, napuštenosti, strah za članove
porodice i sl.
Odgovarajućim postupcima treba nastojati da
se oni otklone ili da se ublaži strah.
Svakako da ovi postupci zavise od vrste i
uzroka straha.
Uopšteno se može istaći da medicinska sestra-
tehničar treba da ulije sigurnost staroj osobi, da
je postepeno uključi u negu, u edukativne
programe, u program vežbanja, da organizuje
druženje sa odabranim osobama koje imaju
slične probleme, a koje rešavaju na racionalan
način.
Pored toga stručnjaci savetuju da se sa
osobama pod stresom razgovara, da se bave
nekim fizičkim aktivnostima, da nauče da se
opuštaju, relaksiraju i dr.
Ovo nekada prevazilazi stručne mogućnosti ili
kompenzatorne mehanizme medicinske sestre-
tehničara pa treba zatražiti pomoć
odgovarajućeg stručnjaka
Intelektualna usporenost, inhibiranost
Intelektualna usporenost, inhibiranost može
se prepoznati po verbalnim izjavama stare
osobe da slabo pamti, da je zaboravna, da
ima prekide u mišljenju i izražavanju.
Često joj se čini da sagovornik brzo govori.
Na osnovu zaključka sestre, na osnovu
opservacije i komunikacije može se zaključiti
o stepenu intelektualne usporenosti.
Ona je obično udružena sa motornom
usporenošću kada se govori o sindromu
bradipsihije, polustuporoznog stanja.
Na osnovu stepena intelektualne usporenosti,
sestra prilagodjava svoje postupke u tretmanu i
nezi ovakve osobe.
Ona u komunikaciji mora da pokaže stpljenje,
da proveri da li su se razumeli ona i
sagovornik, da preduzme odgovarajuće
preventivne mere protiv daljeg intelektualnog
propadanja
Često je pogrešno shvatanje da je kognitivno
propadanje neizbežno i neizlečivo u starosti
U ovakvim situacijama starije osobe treba
ohrabriti da se mišljenje i pamćenje može
popraviti odgovarajućim terapijskim
intervencijama i upotrebom vežbanja
intelektualnih funkcija.
Ukoliko sestra proceni da je to moguće, ona treba
da nauči staru osobu da se dobro koncentriše.
Na primer, da vežba svoje pamćenje češćim
ponavljanjem u kraćim vremenskim intervalima.
Može im savetovati da više čitaju, zatim da
zajedno prokomentarišu tekst koji je stara osoba
sama izabrala i čitala.
Treba ih podučiti da vode računa kada treba da
uzmu terapiju.
Ukoliko je problem složeniji tada treba uključiti
kliničkog psihologa ili psihijatra koji će proceniti
objektivno stanje i obučiti pacijenta za vežbanje
koncentracije i pamćenja.
Poremećaji hoda i ravnoteže
Poremećaji hoda i ravnoteže se mogu
prepoznati po opreznom i sporom kretanju,
kretanju uz pridržavanje za nešto, po kratkim
koracima, ukočenom položaju tela, čestim
spoticanjem i sl.
U ovakvim situacijama sestra treba da obrati
pažnju na hod pacijenta i da proceni u kojoj
meri je potrebna tudja pomoć.
Iz ovih problema mogu se javiti sklonosti ka
padu ili strah od mogućeg pada.
Sklonost ka padu ili pad može dovesti do težih
povreda, naročito na ulici.
Do povreda može da dodje i zbog nerealne
percepcije prostora.
Oštećenje senzornih funkcija
Oštećenje senzornih funkcija kod stare osobe
može biti delimično ili potpuno.
Tako, oslabljen vid, sluh ili govor mogu biti
smetnja i uzroci samoprihvatanja, socijalne
izolacije, depresivnog raspoloženja, otežane
komunikacije
U ovakim situacijama medicinska sestra–
tehničar treba da budu strpljivi, da izaberu
odgovarajući način komunikacije i sl.
Pogrešno je obraćati se ovim pacijentima
povišenim tonom, vikanjem, jer nagluve osobe
slabije čuju suviše visoke tonove.
Medicinska sestra-tehničar treba da vrši
permanentni nadzor kod osobe koja slabo vidi i
da nauči članove porodice kako da neguju staru
osobu i na koji način da komuniciraju sa njim.
Gubitak ili smanjenje površnog senzibiliteta
sestra može utvrditi taktilnim dražima,
primenom toplote ili hladnoće, pri čemu će
registrovati neosetljivost ili smanjenu
osetljivost.
Ovaj problem je važan sa aspekta nege, jer
npr. prevelika toplote može dovesti do
opekotina, udarac do povrede, a hladnoća do
ishemije.
Medicinska sestra–tehničar treba stare osobe i
njenu porodicu da informišu o mogućim
problemima vezanim za oslabljen ili ugašen
površinski senzibilitet i o prevenciji ovog stanja,
npr. merenje temperature vode pri kupanju, kod
primene obloga, izmeštanje kreveta od prozora
ili izvora toplote i dr.
Problemi sa apetitom
Problemi sa apetitom mogu da se manifestuju
odbijanjem hrane, mukom i gadjenjem kada vide
hranu, uzimanjem hrane na silu, žalbama da im
hrana ne prija, zatim bolesna proždrljivost, tzv.
„vučija glad” kod nekih oblika epilepsije i sl.
Uzroci mogu da budu veoma različiti, počev od
različitih mehaničkih ili drugih smetnji u
gastrointestinalnom traktu, dijetalna ishrana,
neukusna hrana, neukusno serviranje i sl.
Medicinska sestra–tehničar treba da otkriju
uzroke slabog/prevelikog apetita i da ih
otklone.
Kod izraženijeg gubitka apetita potrebno je
pitati staru osobu šta ona misli o tome, da li
voli nešto da jede.
Ukoliko je problem apetita psihogenog
porekla, osobi treba vratiti raspoloženje i
želju za hranom
HVALA NA PAŽNJI!
Inkontinencija urina i stolice
Inkontinencija urina i stolice su veoma česti
problemi kod starijih osoba.
Kao posledica ovoga poremećaja može doći do
oštećenja integriteta kože u anorektalnoj regiji,
urinarnih infekcija.
Medicinska sestra–tehničar treba na osnovu
dokumentacije i konsultacija sa lekarom da
sagledaju moguće uzroke inkontinencije.
Ukoliko je uzrok popuštanje sfinktera može
savetovati pacijentu i njegovoj porodici vežbe
naizmeničnog stezanja i opuštanja sfinktera
(Kegelove vežbe) da bi se na ovaj način ojačali
mišići koji su značajni za ove fiziološke
funkcije.
Ove vežbe se izvode kada je mokraćna bešika
prazna.
Toaleta anogenitalne regije mora se sprovoditi
posle svakog uriniranja ili defekacije, a koža
negovati hranjivim kremama.
Za noć se preporučuju posebne pelene.
Ponekad je potrebno i plasiranje katetera.
Plasiranje stalnog katetera predstavlja faktor rizika
za pojavu urinarnih infekcija.
Kod stalne inkontinencije u ustanovama za
rehabilitaciju pacijenti se osposobljavaju za trening
mokraćne bešike i debelog creva, koji ima za cilj
uspostavljanje navike bolesnika na pražnjenje u
odgovarajućim vremenskim intervalima.
To je ujedno i način za oslobadjanje od
katetera.
➢ ispiranje mokraćne bešike najčešće fiziološkim
rastvorom najmanje 3 puta dnevno,
➢ toaleta anogenitalne regije bar jednom dnevno,
➢ toaleta katetera 3 puta dnevno,
➢ zamena urinarne kese zavisno od diureze,
➢ antisepsa oreficijuma i
➢ hranjiva krema 3 do 4 puta dnevno.
Prevencija urinarnih infekcija kod onih kojima
je plasiran stalni kateter sprovodi se sledećim
postupcima u toku dana:
Nepokretnost i ograničeno kretanje
Nepokretnost i ograničeno kretanje kod starih veoma je značajno.
Potrebno je procentiti pokretljivost u postelji i van nje.
Stari u postelji mogu biti pokretni, delimično pokretni uz tudju pomoć i nepokretni.
Potpuna neopkretnost u postelji koja je ireverzibilna, nepopravljiva naziva se fizičkom
dekompenzacijom.
Najteži oblik nepokretnosti je kada je stara
osoba potpuno zavisna u svim funkcijama, kao
što je menjanje položaja, hranjenje i obavljanje
lične higijene.
Stara osoba može biti pokretna u postelji, ali joj
je potreba pomoć pri ustajanju i kretanju.
Medicinska sestra–tehničar treba da proceni sve
funkcije kako bi se planirala odgovarajuća
nega.
Nepokretnost u postelji duže vremena je faktor
rizika za mnogobrojne komplikacije „ležanja”,
u čijoj osnovi se nalazi slaba cirkulacija,
nedovoljna respiratorna razmena, inaktivnost sa
atrofijama mišića.
Svaka medicinska sestra, bez obzira na nivo
obrazovanja, mora dobro da poznaje koje
komplikacije ležanja mogu nastati i koji su
postupci za njihovu prevenciju.
,
Komplikacije ležanja su:
➢ respiratorne (hipostatska penumonija),
➢ vaskularne (tromboflibitisi, tromboza,
tromboembolija),
➢ na mišićima (hipotrofija, kontrakture, atrofija),
➢ na koštano-zglobnom sistemu (deformacije
zglobova, kontrakture, ankiloze),
➢ na koži (oštećenje integriteta kože koje može
zahvatiti potkožno tkivo i mišiće),
➢ na digestivnom traktu kao posledica smanjene
peristaltike, inaktiviteta pa se javlja
opstipacija,
➢ na urinarnom traktu urinarna infekcija.
Program nege za prevenciju svih ovih
komplikacija se sastoji u što boljem podsticanju
cirkulacije i razmene gasova u respiratornom
sistemu.
Ovo se postiže različitim aktivnostima
Nepokretnim starim osobama svakodnevno treba
planirati i sprovoditi sledeći program nege:
➢ kupanje (kod bolesnika u komi više puta
dnevno) toplom vodom jer to najbolje podstiče
cirkulaciju;
➢ hranjiva krema posle kupanja;
➢ veritikalizacija u posetelji (podizanje u sedeći
položaj više puta dnevno,
➢ šetnje na čistom vazduhu, na terasi, ako je
moguće ili transfer u kolica;
➢ promena položaja na 1 do 2 sata, zavisno od
drugih faktora rizika od dekubitusa;
➢ rastezni položaj, ako je potrebno, primentiti
pogotovo kada se pojavi crvenilo kože;
➢ masaža celog tela (ujutro, u podne, pre spavanja);
➢ vežbe disanja (više puta dnevno, najmanje 10 do
15 minuta respiracija);
➢ aktivne vežbe, potpomognute ili pasivne vežbe
ekstremiteta (najmanje 4 do 5 minuta);
➢ vežbe peristaltike creva (rukom masirati u
pravcu kolona);
➢ odgovarajuća ishrana, tečnost.
➢ od higijenskih postupaka, pored kupanja
svakodnevno, treba sprovoditi i toaletu usne
duplje posle svakog obroka,
➢ toaletu anogenitalne regije uveče i po potrebi
češće (kod učestalog mokrenja ili dijareje)
Ovaj program se izvodi u saradnji sa
fizioterapeutom i članovima pacijentove
porodice.
Medicinska sestra–tehničar treba da ukaže
članovima porodice na komplikacije ležanja i da
ih osposobi za odgovarajuću negu.
Ukoliko se radi o institucionalnoj nezi
(bolnice, domovi za stare) sestra–tehničar treba
da obezbedi sprovodjenje minimuma nege
tokom 24 sata, uz pomoć obučenih članova
porodice ili bolesnika
Zadaci medicinske sestre-tehničara u
zdravstvenoj zaštiti i nezi starih mogu se ovako
rezimirati:
✓ učešće u svim vidovima prevencije kroz
dispanzersko-savetovališni i patronažni rad,
✓ rad u zajednici
✓ klubovima za stare,
✓ nega u ustanovama za smeštaj starih i dr.;
✓ kućna nega,
✓ učešće u lečenju,
za kućnu negu i povremeni nadzor nad negom u
kući;
✓saradnja sa socijalnim ustanovama,
humanitarnim organizacijama u cilju
obezbedjivanja osnovnih socijalnih i materijalnih
uslova za život (socijalna pomoć, tuđa pomoć i
nega, pomoć u hrani, odeći, obući i dr.);
✓ osposobljavanje članova porodice ili drugih
osoba (volontera, negovateljica i sl).
✓ sprovodjenje zdravstvene nege kod
hospitalizovanih i obezbedjenje kontinuiteta
nege u posthospitalnoj zaštiti;
✓ sprovodjenje odgovarajućih postupaka nege
u domovima za smeštaj starih sa posebnim
angažovanjem na prevenciji psihosocijalne
dekompenzacije starih,
✓ saradnja sa predstavnicima stanara u cilju
organizovanja pomoći i druženja sa susedima;
✓ zdravstveno–vaspitni rad u cilju poboljšanja
kvaliteta života i
✓ upoznavanja članova porodice o promenama u
starosti i priprema starih za kraj života,
✓ osposobljavanje članova porodice za
sprovodjenje palijativne nege (nege u
terminalnoj fazi)
U okviru nabrojanih mera i zadataka medicinske
sestre–tehničari u zdravstvenoj zaštiti i nezi
starih sprovode
veoma složene i odgovorne postupke.
Pravci razvoja gerijatrije u EU
Zdravo aktivno starenje
Podstaknuta demografskim promenama i
činjenicom da starenje stanovništva predstavlja
ujedno i izazov za društvo i medicinu 21. veka,
Svetska zdravstvena organizacija naglašava da
sve zemlje koje budu ulagale u zdravo aktivno
starenje, mogu očekivati značajnu društvenu i
ekonomsku dobrobit za celu zajednicu.
Stečeno iskustvo i znanje starijih osoba
dragoceni su izvori znanja i mudrosti za svako
društvo.
2002. g.Svetska zdravstvena organizacija (SZO)
je usvojila koncept Aktivnog starenja u kome je
definisala aktivno starenje kao „proces
optimizacije mogućnosti za zdravlje,
učestvovanje i obezbeđenje kvaliteta života
starih“.
Posebno je naglašena potreba aktivnosti
mnogobrojnih sektora koja ima za cilj da se
obezbedi da su „stari ljudi resurs njihovih
porodica, zajednice i društva u celini“
2012. je proglašena Evropskom godinom
aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti
Svetski dan zdravlja 2012.
„Dobro zdravlje dodaje život godinama“
SZO – Regionalni ured za Evropu predlaže
nekoliko prioritetnih javnozdravstvenih područja
u gerijatriji :
Donosioce političkih odluka često zanima koje su
javnozdravstvene intervencije efikasne u
unapređenju zdravlja osoba starije životne dobi,
koje su politički izvodive, a da je njihov efekat
merljiv već nakon nekoliko godina (u roku od 5
godina).
1.) prevencija padova starijih osoba
2.) promovisanje fizičke aktivnosti u starijih
3.) vakcinacija protiv gripe za sve starije osobe
4.) javna podrška neformalnim i vaninstitucionalnim
oblicima nege za stare u zajednici s naglaskom na
pomoć starima u vlastitom domu
5.) jačanje kapaciteta u zdravstvenom i sektoru
socijalne zaštite za gerontološke i gerijatrijske
intervencije
Preporuke SZO:
Efikasne javnozdravstvene mere:
Cilj čovečanstva u odnosu na stare je:
➢Produženje aktivnog prosečnog životnog veka
➢Poboljšanje kvaliteta života starih osoba
KRAJ
HVALA NA PAŽNJI!
Recommended