View
304
Download
2
Category
Preview:
DESCRIPTION
Intertekstualnost u romanu Ime ruže Umberta Eca
Citation preview
Sveučilište u Zagrebu
Učiteljski fakultet
Odsjek u Čakovcu
Tema:
Intertekstualnost u romanu Ime ruže
(seminarski rad)
Kolegij:
Uvod u svjetsku književnost
Mentorica: dr.sc. Andrijana Kos-Lajtman, docent Studentica: Maja Kovačić
US-2, hrvatski jezik
Čakovec, 2013.
Intertekstualnost u romanu Ime ruže09.6.2013.
Sadržaj
1. UVOD............................................................................................................................................2
2. ŽIVOT I DJELO UMBERTA ECA............................................................................................3
2.1. Djela...........................................................................................................................................3
3. INTERTEKSTUALNOST.............................................................................................................4
3.1. Pojam intertekstualnosti.............................................................................................................4
3.2. Intertekst.....................................................................................................................................4
4. PODJELA INTERTEKSTUALNOSTI..........................................................................................5
4.1. Konvencionalna i nekonvencionalna intertekstualnost...............................................................5
4.2. Dimenzije intertekstualnosti.......................................................................................................6
5. POLEMIKA O AUTORSTVU I ORGINALNOSTI.................................................................6
6. INTERTEKSTUALNOST I IME RUŽE....................................................................................6
7. ZAKLJUČAK...............................................................................................................................8
8. LITERATURA.............................................................................................................................9
8.1. IZVORI.....................................................................................................................................9
1
Intertekstualnost u romanu Ime ruže09.6.2013.
1. UVOD
Tema koju obrađujem u sklopu kolegija Uvod u svjetsku književnost u svojem
seminarsku radu je Intertekstualnost u romanu Ime ruže, autora Umberta Eca.
Kroz svoj seminarski rad dat ću kratak osvrt na bibliografiju1 kultnog talijanskog
romanopisca, esejista, filozofa i lingvista Umberta Eca, dok će naglasak seminara biti na
pojmu intertekstualnosti te službi i uporabi navedenog u romanu.
1 Bibliografija - (grč. bibliographia- pisanje knjiga) je u najopćenitijem smislu učenje i opisivanje knjiga. Može biti uređena prema autoru, temi itd.
2
Intertekstualnost u romanu Ime ruže09.6.2013.
2. ŽIVOT I DJELO UMBERTA ECA
Umberto Eco je kultni talijanski romanopisac, esejist, filozof i lingvist rođen 5.
siječnja 1932. godine, u malom gradu Alessandrii istočno od Torina, 60 km južno od Milana.
Redoviti je profesor semiotike2 na Sveučilištu u Bologni. Eco svoj odgoj u provinciji Italije
često u spominje kao i izvor njegovog ˝temperamentnog˝ načina pisanja:˝ Pojedini elementi
ostaju kao osnova za moje vizije svijeta: od skepticizma i averzije do retorike. Nikad ne
pretjerivati i ne biti sklon bombastičnim tvrdnjama.˝
Umbertov otac Giulio Eco, bio je računovođa i veteran triju ratova. Ime mu je dao djed
pretpostavlja se po skraćenici od ex caelis oblatus, što u prijevodu znači ponuđen s neba.
Umberto se rado sjeća svoje bake te tvrdi da je ona svojim posebnim smislom za humor u
njemu potakla oduševljenje apsurdom.
Umberto Eco je dobitnik mnogih književnih nagrada i odlikovanja između kojih i
Premio Strega (1981), Premio Il Libro dell'anno (1981), Premio Anghiari (1981), Prix
Medicis Etranger (1982) i Marshall MacLuhan Award (1985).
2.1. Djela
Romani
- Ime ruže (Il nome della rosa, 1980)
- Foucaultovo njihalo (Il pendolo di Foucault, 1988)
- Otok prethodnog dana (L'isola del giorno prima, 1994)
- Baudolino (Baudolino, 2000)
- Tajanstveni plamen kraljice Loane (La misteriosa fiamma della regina Loana, 2004)
Esejistika
- Estetički problem u Tome Akvinskoga (Il problema estetico in San Tommaso, 1. izd.
1956)
- Napomene uz 'Ime ruže' (Postille al 'Nome della rosa' , 1983)
- Kako putovati s lososom i drugi korisni savjeti (Izbor iz: Il secondo diario minimo, 1992)
- U potrazi za savršenim jezikom (La ricerca della lingua perfetta, 1993)
- Šest šetnji pripovjednim šumama (Six Walks in the Fictional Woods, 1994)
- Između laži i ironije (Tra menzogna e ironia, 1998)
2 Semiotika - (grč. sēmeiōtikós: koji se obazire na znakove) je znanost (teorija) o znakovima i simbolima, odnosno proučavanju načina na koji funkcioniraju znakovni sustavi.
3
Intertekstualnost u romanu Ime ruže09.6.2013.
- Otprilike isto (Dire quasi la stessa cosa, 2003)
3. INTERTEKSTUALNOST
3.1. Pojam intertekstualnosti
Pod samim pojmom intertekstualnosti, zapravo, podrazumijevamo, odnos među
književnim tekstovima, pri čemu, da bismo razumjeli jedan tekst, potrebno nam je poznavanje
i drugog teksta i na taj način tekstovi dobivaju svoje značenje. ˝Suvremeni teoretičari i
kritičari ističu strukturu teksta, vode rasprave o cjelovitosti ili necjelovitosti teksta, gdje je
svaki tekst zapravo „prošaran“ tragovima prošlosti susjednih tekstova˝(Vlajčić, str.9, 2011).
Sam fenomen intertekstualnosti star je koliko i ljudska kultura, ali danas kao
generacija akademski obrazovanih građana imamo potrebu taj pojam konkretnije definirati.
Razdoblje avangarde obilježeno je orijentacijom na tuđe tekstove, te je ta ista
orijentacija svoj puni odjek doživjela u razdoblju postmodernizma. ˝Gotovo u svakoj knjizi
dolazi do nekog namjernog ponavljanja˝(Beker, str.11, 1988).
˝Sama činjenica da postoje ponavljanja, osnovna je pretpostavka razumljivosti nekog
teksta. Na osnovi činjenice da postoji neki prethodni tekst, po čijem uzoru je napisan tekst
koji je ispred nas, samo u podsvijesti pravimo vlastito mišljenje o datom tekstu. Prilog teoriji
teksta dala je Julia Kristeva koja tvrdi da je svaki tekst sastavljen kao mozaik citata te da je
asimilacija i transformacija nekih ranijih djela˝(Vlajčić, str.9-10, 2011).
Vlajčić(2011) tvrdi da je inntertekstualnost zapravo, rad na transformiranju i
asimilaciji više tekstova od strane jednog teksta koji ih centrira preuzimajući upravljanje
smislom. Vlajčić(2011) također spominje kako intertekstualnošću književna teorija naziva
dijalektičku ovisnost o ukupnosti tekstova kulture u sklopu koje se piše, odnosno čita.
˝Intertekstualnost je način iščitavanja funkcioniranja teksta, ‘verificiranje‘ čitanja
pisanjem. To je definitivno odbacivanje točke koja bi dovršila značenje i zamrznula
oblik˝(Sepčić, str.187, 1957).
3.2. Intertekst
˝Intertekst je čitaočevo percipiranje veza između djela i drugih djela koja mu prethode
ili ga slijede˝(Vlajčić, str.13, 2011).
˝Mora nam biti jasno da intertekst ne označuje zbir književnih djela koja su možda
utjecala na tekst, ili koja je tekst možda oponašao. Niti je to kontekst koji bi mogao objasniti
4
Intertekstualnost u romanu Ime ruže09.6.2013.
tekst ili njegove učinke na čitaoca niti tekst koji bismo mogli upotrijebiti kao osnovu za
usporedbu da bi se istakla autorova originalnost.
Intertekst je korpus tekstova, tekstovnih fragmenata ili segmenata poput teksta, sociolekta3,
koji dijeli leksikon i, u manjoj mjeri, sintaksu sa tekstom koji (izravno ili neizravno) čitamo, u
formi sinonima ili, obratno, u formi antonima. Povrh toga, svaki član tog korpusa je
strukturalni homolog teksta: opis burne noći može poslužiti kao intertekst opisu brazda
morskih dubina˝(Beker, str.12, 1988).
4. PODJELA INTERTEKSTUALNOSTI
4.1. Konvencionalna i nekonvencionalna intertekstualnost
Intertekstualnost možemo podijeliti na:
1. konvencionalnu
2. nekonvencionalnu.
Kada se spominje konvencionalna intertekstualnost, treba napomenuti da se
uspostavlja takva intertekstualna veza s obzirom na neki pretpostavljeni uzor. Renesansa,
klasicizam i realizam su konvencionalna razdoblja koja obično definiraju svoje žanrove, te se
samim time tekst vrednuje, odnosno dobiva na umjetničkoj vrijednosti.
˝U konvencionalnim razdobljima svaki tekst mora preuzeti konvencionalnu temu jer
drugog izbora nema i na taj način stupa u kontakt s drugim tekstovima, na primjer: svi
renesansni petrarkistički elementi, ne samo da imaju istu temu, nego je i razvijaju na isti
način, te čitajući jedno petrarkističko djelo, naići ćemo na mnogo stvari koje se same po sebi
podrazumijevaju, upravo na osnovi toga jer pisac misli da je čitatelju to već poznato iz
prethodnih djela˝(Vlajčić, str.19, 2011).
Sušta suprotnost konvencionalnoj intertekstualnosti je nekonvencionalna
intertekstualnost. Manirizam, romantizam i avangarda kao nekonvencionalna razdoblja ne
vjeruju u ideal umjetničke ljepote, odnosno vrhunac nekoga djela ukoliko se on ostvaruje već
zadanim postupcima ili ukoliko je taj ideal ljepote već u prošlosti ostvaren.
˝Nekonvencionalna intertekstualnost teži originalnosti, dakle estetika različitosti, a ne
estetika sličnosti. Nekonvencionalna djela nisu žanrovski čista, nego odstupaju od nekih
pravila i na taj način pokušavaju iskazati vlastitu originalnost˝(Vlajčić, str.19, 2011).
˝I konvencionalnu i nekonvencionalnu intertekstualnost ćemo vjerojatno pronaći u
svakom djelu, premda je, očigledno da je konvencionalni tip zastupljeniji u renesansi,
3 Sociolekt - u jezikoslovlju naziv za jezik određene društvene skupine, društvenog sloja ili supkulture.
5
Intertekstualnost u romanu Ime ruže09.6.2013.
klasicizmu i realizmu, dok nekonvencionalni tip intertekstualnosti češće pronalazimo u
razdoblju manirizma, romantizma i u avangardi˝(Pavličić, str.160, 1988).
4.2. Dimenzije intertekstualnosti
Govoreći o intertekstualnosti treba spomenut nekoliko značajnijih dimenzija na koje
treba obratiti pažnju prilikom traženja sličnosti među tekstovima:
1) izvornost
2) autorstvo.
3) odnos prema tradiciji
4) utjecaj teksta na zbilju.
5. POLEMIKA O AUTORSTVU I ORGINALNOSTI
Autorstvo i originalnost određenog djela teme su koje su zaokupile i podijelile
književne teoretičare.
Vlajčić(2011) navodi kako poznati književnik T.S. Eliot je još u svome slavnom eseju
˝Tradicija i individualni talent˝ 1919.godine rekao da se originalnost može realizirati tek kao
modifikacija i proširenje tradicije, pri čemu je tradicija, tako reći, živi organizam u kojem
prošlost i sadašnjost čine jednu cjelinu. Teoriju T.S. Eliota možemo protumačiti kao
pronalaženje ravnoteže između novih ideja i poznatoga.
˝Mnogi su književni tekstovi današnjice nastali sintetiziranjem trivijalnih i
avangardističkih proznih formi te je na taj način ostavljeno čitatelju na volju dokle će sezati
njegova recepcija. Ako je vjerovati Umbertu Ecu, tada će se čitatelj susresti sa dvama veoma
važnim postupcima. Riječ je o citatnosti, kada kroz mnoge književne tekstove progovaraju
književni tekstovi iz prošlosti te o ironiji, kada se već poznatim iskazima pokušava dodati
vitalnost sa novog stajališta˝(Vlajčić, str.35, 2011).
6. INTERTEKSTUALNOST I IME RUŽE
U književnoj publicistici roman Ime ruže spominje se kao roman 80-ih godina
dvadesetog stoljeća. Dio književnih kritičara ovom romanu čak pridaje epitet
˝najintertekstualnijeg romana˝. Prema navodima Čale-Knežević(1993) sam Eco na termin
intertekstualnosti u vezi s Imenom ruže upućuje već u Napomenama uz Ime ruže, tekstu ili
paratekstu. Umberto Eco u spomenutoj napomeni o intertekstualnosti u književnim djelima
navodi:˝ Onaj tko piše(tko slika ili kleše ili sklada) uvijek zna što čini i koliko ga to stoji.
6
Intertekstualnost u romanu Ime ruže09.6.2013.
Zna da mora riješiti neki problem. Katkad su polazišta nejasna, nagonska, opsesivna, nisu
mnogo više od želje ili uspomene.
No poslije se problem rješava za stolom, ispitujući gradivo na kojemu se radi – gradivo koje
djeluje po svojim prirodnim zakonitostima, ali istodobno sa sobom nosi uspomenu na kulturu
kojoj je bremenito(odjek intertekstualnosti)˝.
˝Kritička čitanja romana i obilje paratekstualnih napisa kojima je prije i poslije
objavljivanja autor popratio roman svjedoče o visokoj kodiranosti pripovjednih postupaka i
˝rabljenosti˝ gradiva kojima je Eco izradio svoje romaneskno djelo, pa je originalnost prva
eventualna vrlina romana koju treba potpuno odbaciti kao mjerilo kako njegova uspjeha, tako
i njegove estetičnosti˝(Čale-Knežević, str.9, 1993).
U svojoj knjizi Demiurg nad tuđim djelom Morana Čale-Knežević spominje Ecovo
djelo Ime ruže kao njegovo prvo opsežno fikcionalno pripovjedno djelo, u koje je autor,
prema vlastitoj izjavi, pretočio građu što je prikupljao i obrađivao tijekom godina teorijskog
rada.
˝Intertekstualnost, odnosno dijalogizam, u Eca su najprije sinonimi za dijalektičnost
kao jedinu neoborivu istinu napretka, jedini nužni uvjet postanka civilizacijskog zajedništva i
kontinuiteta. Ne samo da knjige razgovaraju, nego knjige vremenski prethode drugim
knjigama˝(Čale-Knežević, str.47, 1993).
Prema navodima književnih teoretičara Ime ruže obiluje manje ili više otvorenim
pozivanjem na autentične tekstove, pridane njihovim pravim autorima. ˝Već u priređivačevom
predgovoru navodi se rečenica ˝velikog nasljedovatelja iz Kempisa˝ - Tome Kempenca,
svjesno samozatajnog pisca Nasljedovanja Krista, također posve neizvjesna datuma, autora
koji se, poput Eca u Postilama, osim svojim oponašataljstvom dičio i nepoznavanjem
neposredne zbilje˝(Čale-Knežević, str.153, 1993).
U djelu su eksplicitni navodi, reminesencije ili aluzije utkane u pripovjedačeve
komentare ali i u dijaloge: ˝(…) na primjer, Adson se oslanja na Boetijev autoritet navodeći
kako nema ˝ničeg nepostojanijeg nego li je vanjski izgled˝, a Vilim citatom priziva Izidora
Seviljskog u prizoru pogađanja konja; (…) u razgovoru s Ubertinom osvrće se na
neimenovani Cantico delle creature svetoga Franje itd˝(Čale-Knežević, str.153-154, 1993).
Cijelo djelo je zapravo kolaž doslovnih, latinskih ili prevedenih i prepričanih navoda
koji se pripisuju raznim poznatim autorima.
7
Intertekstualnost u romanu Ime ruže09.6.2013.
7. ZAKLJUČAK
˝Intertekstualnošću književna teorija naziva dijakeltičku ovisnost teksta o ukupnosti
tekstova kulture u sklopu koje se piše, odnosno čita˝(Čale-Knežević, str.179,1993).
˝(…) po Ecovu mišljenju i sam postmodernizam u umjetnosti je prije svega
intertekstualna pojava te autor postmodernističkog djela i njegov čitatelj djeluju u svijetu
kulturnih znakova˝(Nankov, str.32, 2003).
Romaneskno djelo Ime ruže kultnog autora ne pretendira ni na što drugo nego da bude
odjek intertekstualnosti.
8
Intertekstualnost u romanu Ime ruže09.6.2013.
8. LITERATURA
1. Beker, M.(1988). Tekst/intertekst. u: Maković Z. i sur. Intertekstualnost
i intermedijalnost, Zagreb: Zavod za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta
Sveučilišta
2. Čale Knežević, M. (1993). Demiurg nad tuđim djelom. Zagreb: Hrvatsko filološko
društvo
3. Čale-Knežević, M.(1991). Intertekstualno vrijeme u romanu Ime ruže Umberta Eca.
Književna smotra : časopis za svjetsku književnost. 83, str. 47-57.
4. Eco, U. (2004). Ime ruže. Zagreb: Globus Media
5. Pavličić, P.(1988). Intertekstualnost i intermedijalnost. u: Maković Z. i
sur. Intertekstualnost i intermedijalnost, Zagreb: Zavod za znanost o
književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta
6. Porter, E.J.(1986). Intertextuality and the Discourse Community. Rethoric Review.
Vol.5, No.1, str. 34-47.
7. Sepčić, V.(1992). Intertekstualnost u kratkim pričama Joyce Carol
Oates. Umjetnost riječi, časopis za znanost o književnosti. 2, str. 179-
187.
8. Vlajčić, A.(2011). Intertekstualnost u djelima Dubravke Ugrešić, Beč: Universität Wien
9. Nankov, N.(2003). Umberto Eco kao krijumčar : idealizam preko discipliniranih granica.
Književna smotra : časopis za svjetsku književnost. 130, str. 21-33.
8.1. IZVORI
1. http://www.postmodernmystery.com/name_of_the_rose.html (08. lipnja 2013.)
2. http://www.studymode.com/essays/Unlimited-Semiosis-Intertexuality-And-Ex-
Centricity-In-1256390.html (09. lipnja 2013.)
9
Recommended