View
92
Download
1
Category
Preview:
DESCRIPTION
Seminarski rad
Citation preview
UNIVERZITET U TUZLIEKONOMSKI FAKULTETŠkolska 2010./11.godina
Seminarski rad iz nastavnog predmetaISLAMSKA EKONOMIJA
- MEĐUMUSLIMANSKA I PANISLAMSKA EKONOMSKA SARADNJA (STANJE I MOGUĆNOSTI) -
Predmetni nastavnik: Studenti:Dr.sc. Izet Ibreljić, red.prof Ademović Adela I - 1941/08 Halilović Almedina I - 2016/08
Tuzla, decembar, 2010.
SADRŽAJ
UVOD…………………………………………………………………………………………2
1 MEĐUMUSLIMANSKA EKONOMSKA SARADNJA...………………………………...3
1.1. Stanje i mogućnosti saradnje…………………………….……………………………......3
1.2. Islamske zemlje i globalizacija……………………………………………………………9
2 PANISLAMSKA EKONOMSKA SARADNJA…………….............................................17
3 EKONOMSKA SARADNJA BALKANSKIH SA ISLAMSKIM ZEMLJAMA.............................................................................................................................21
3.1. Saradnja Srbije sa islamskim zemljama.............................................................................21
3.2. Saradnja BiH sa islamskim zemljama................................................................................21
ZAKLJUČAK...........................................................................................................................23
LITERATURA..........................................................................................................................24
1
UVOD
Saradnja i solidarnost islamskog svijeta danas, predstavlja osnovne preduslove za razvoj i
snagu islamskih zemalja. Opsežna ekonomska saradnja i kontakti islamskih zemalja ubrajaju
se u važna pitanja za ostvarenje takvog cilja.
Takodjer, obzirom na globalizaciju i na to da se u savremenom svijetu sve više razvija
medjunarodna razmjena i trgovina na svjetskom nivou, islamske zemlje, koje su uglavnom
zemlje u razvoju, moraju uspostavljati poslovne i ekonomske odnose i sa neislamskim
razvijenim zemljama.
Saradnja islamskih zemalja sa razvijenim zemljama može doprinijeti njihovom bržem
razvoju, preuzimajući tehnologiju i druga znanja, a islamske zemlje, obzirom na raspoloživost
prirodnih resursa mogu biti privlačna lokacija za investicije razvijenih zemalja.
Cilj pisanja seminarskog rada je iznošenje stanja i mogućnosti saradnje islamskih zemalja
medjusobno, kao i saradnje sa drugim neislamskim zemljama, te shvatanje načina na koji
funcioniše ta saradnja.
Seminarski rad je podijeljen na tri dijela.
U prvom dijelu izneseni su načini saradnje islamskih zemalja, kao i mogućnosti pospješivanja
te saradnje.
Drugi dio govori o saradnji islamskih zemalja sa neislamskim.
U trećem dijelu su izneseni neki primjeri medjusobne saradnje.
2
1 MEĐUMUSLIMANSKA EKONOMSKA SARADNJA
1.1. Stanje i mogućnosti saradnje
Međusaradnja islamskih zemalja u domenu ekonomije može biti pogodna prilika za stvaranje
solidarnosti muslimana, mezhebskih i političkih grupacija. Stoga, uloga Organizacije islamske
konferencije, krovne organizacije islamskih zemalja, koja broji 57 stalnih članica može uticati
na razvoj i širenje ekonomskih odnosa islamskih zemalja. Organizovanje prvog zasjedanja
lidera COMESC1-a u Istanbulu je bila idelana prilika za širenje i uspostavljanje takve
saradnje.
Stalni komitet za ekonomsku i trgovinsku saradnju OIC je osnovan 1981. godine dok je prvi
simpozij organizovan nakon tri godine. Na 25. godišnjicu zasjedanja Komiteta u Istanbulu je
organizovana konferencija uz učešće lidera i ekonomista iz islamskih zemalja. Prije
organizovanja konferencije na najvišem političkom nivou u Istanbulu je održano zasjedanje
Stalnog komiteta za ekonomsku i trgovinsku saradnju OIC-a na nivou ekonomskih eksperata
a potom ministara ekonomije članica organizacije.
OIC ima važnu, a po mnogima i glavnu ulogu, u širenju saradnje islamskih zemalja. Komitet
za ekonomsku saradnju razmatra pitanja vezana za finansije i ekonomske odnose islamskih
zemalja. Ovakvi organi, ako posjeduju dobro rukovodstvo i volju za širenjem saradnje među
članicama OIC-a, mogu doprinjeti značajnim rezultatima za islamski svijet. Zemlje članice
regionalnih ekonomskih organizacija upotpunjavanjem međusobnih potencijala i nastojanja
mogu formirati snažne ekonomske blokove. Regionalni ekonomski organi za ostvaranje
takvih ciljeva trebaju povećati međusobne trgovinske odnose, ukinuti carine, stvoriti
zajedničke finansijske institucije i tržišta sa jedinstvenom valutom kako bi mogle povećati
ekonomsku ulogu na međunarodnom nivou.
No, članice Organizacije islamske konferencije, iako posjeduju velika prirodna dobra i
ekonomske potencijale još uvijek nisu uspjele formirati jedan snažni ekonomsko-politički
blok u svijetu. Članice OIC-a broje populaciju od 1,4 milijarde ljudi te zauzimaju jednu
trećinu ukupne površine zemljine kore. Spomenute zemlje posjeduju velike količine zaliha
prirodnih derivata, poput rudnika zlata ili naftnih i gasnih nalazišta. Nema sumnje, ako se
naznačeni potencijali uz ispravno raspoređivanje upotrijebe za ekonomsku i političku pomoć
1 Stalni komitet za ekonomsku i trgovinsku saradnju Organizacije islamske konferencije
3
islamskih zemalja, došlo bi do pozitivnih promjena u tim državama. Nažalost nije tako, nego
sve statistike i parametri ukazuju na slabu trgovinsku razmjenu i ekonomsku saradnju između
islamskih zemalja.
Organizovanje zasjedanja Stalnog komiteta za ekonomsku i trgovinsku saradnju OIC-a u
Istanbulu mogla bi biti odskočna daska za širenje saradnje među islamskim vladama.
Neophodno je otkloniti deficit u ekonomskom i finansijskom sistemu te stvoriti novi sistem u
kojem će veliki doprinos i ulogu imati islamske zemlje, a koji će biti zasnovan na pravdi i
obostranom poštivanju. Ostvarivanje ovog cilja prvobitno iziskuje formiranje jednog snažnog
ekonomskog bloka islamskih zemalja.
Na zasjedanju u Istanbulu su prezentirani različiti projekti koji mogu pomoći u dostizanju tih
ciljeva. Jedan od bivših projekata koji je sproveden u djelo u tom domenu je osnivanje
Razvojne islamske banke. Ova banka je formirana investicijama članica OIC-a dok je njena
glavna uloga davanje kredita zemljama organizacije za sprovođenje različitih projekata.
Ukidanje ili smanjivanje carina je bila jedna od glavnih tema na zasjedanju u Istanbulu.
Sprovođenjem te ideje može se doći do povećanja trgovinske razmjene zemalja članica OIC-
e. Takođe, osnivanje jedinstvene novčane valute je jedan od projekata. Trenutno se trgovinska
razmjena između pojedinih zemalja poput Irana i Turske odvija upotrebom njihovih
nacionalnih valuta. Stvaranje zajedničkog islamskog tržišta je jedan od neostvarenih
projekata, koji može doprinjeti povećanju trgovinske saradnje između zemalja članica OIC-e.
Islamska Republika Iran je aktivnim učešćem na zasjedanjima Stalnog komiteta za
ekonomsku i trgovinsku saradnju uvijek prezentirala pozitivne i korisne prijedloge. Ta
pozitivna uloga je doprinijela da Iran već drugu godinu zaredom zastupa azijske zemalje u
Komitetu. Ekonomski zvaničnici iz Irana su na zasjedanju u Istanbulu prezentirali 12
prijedloga koji mogu pomoći COMESC-u da preuzme pozitivnu i vodeću ulogu u svijetu.
Prijedlozi upotpunjavaju širenje bankarsko-finansijske saradnje, zajedničko ulaganje i
trgovinu članica OIC-a te formiranje jedinstvenog monetarnog fonda.
Na zasjedanju u Istanbulu je predloženo nekoliko projekata islamskog bankarskog sistema,
zasnovanog na vjerskim načelima islama, odnosno sistema koji mušterijama neće uzimati ili
davati kamate. Dakle, ako zemlje članice OIC budu više jedinstvene, solidarne i odane
vjerskim zakonima mogu preuzeti vodeću i ozbiljnu ulogu u ekonomskom poretku u svijetu.
4
Jedan od glavnih ciljeva zasjedanja u Istanbulu je povećanje trgovinske razmjene i saradnje
među islamskim zemljama. Iako je Stalni komitet za ekonomsku i trgovinsku saradnju
ekonomski organ, on može pomoći u stvaranju jedinstva u islamskom svijetu. Saradnja i
bliski ekonomski odnosi među islamskim zemljama te rješavanje pojedinih finansijskih
nesuglasica mogu doprinjeti povoljnim uvslovima za unapređenje i razvoj kontakata. Iz
drugog pravca, širenje ekonomskih odnosa otvara vrata za političko i kulturno jedinistvo
islamskog ummeta.
Kuala Lumpur, prijestonica Malezije je bila domaćin šeste međunarodne ekonomske
konferencije islamskih zemalja.
Ovaj ekonomski forum je održan pod motom "opremanje za obnovu ekonomskog života". Na
ovom susretu je prisustvovao veliki broj istaknutih ekonomskih stručnjaka koji su analizirali
puteve razvoja saradnje islamskih zemalja. Islamsku Republiku Iran je zastupao ministar
ekonomije i finansija sejjid Šemsuddin Hoseini koji se nalazio na čelu visoke ekonomske
delegacije IR Iran.
Na ekonomskom forumu u Kuala Lumpuru su razmatrane različite ekonomske teme među
kojima su nova dešavanja u svijetu ekonomije, trgovina, invetnost i tehnologija povezana sa
novim potrebama, trgovina i mogućnosti investiranja i stvaranja rivalstva i konkurencije u
transportu.Šesti međunarodni ekonomski forum islamskih zemalja je okončan čitanjem
konačnog saopštenja, u kome se ukazuje na potrebu sučeljavanja sa posljedicama ekonomske
krize koja galopira sa Zapada, ali i obrazlaganje odgovarajućih i učinkovitih mjera za
stvaranje prepreka na nastanku finansijske i ekonomske krize u islamskim zemljama.
Predsjednik Indonezije, Susilo Bambang Judhojono, je tokom govora na ceremoniji otvaranja
ovog ekonomskog foruma u Kuala Lumpuru istakao da su navedeni uvjeti u svijetu odlična
prilika za promjenu islamskog ummeta u 21 stoljeću. Od islamskih zemalja je tražio da
iskoriste sve postojeće kapacitete i ekonomske potencijale, posebno iskustvo nastalo usljed
teške ekonomske krize koja razara Zapad, te da uzmu pouku iz ovih događaja i ne ponove
grešku koju su ranije počinile zapadnoevropske kapitalističke vlade, te je govorio o potrebi
hitnog formiranja snažne ekonomske osnove i fundamenta islamskih zemalja. Predsjednik
Indonezije je naglasio da se samo pola procenta svjetskog investicionog fonda tiče islamskih
zemalja, tako da je tražio ostvarivanje veće saradnje islamskih zemalja na zajedničkom
investiranju u svijetu. Premijer Malezije, Datuk Seri Nadžib Tun Razak, je tokom svog
govora na otvaranju svjetskog ekonomskog foruma islamskog svijeta predložio osnivanje
5
banke novih energija od strane islamskih zemalja i rekao da islamske zemlje moraju krenuti
ka iskorištavanju novih energetskih izvora, posebno alternativnih i čistih energija. U
konačnom saopštenju ovog ekonomskog foruma je zaključeno da islamske zemlje rade na
formiranju banke novih energija kako bi se suočile sa eventualnim energetskim krizama u
budućnosti.Sejjid Šemsuddin Hoseini, ministar ekonomije i finansija Islamske Republike Iran
je na ovom ekonomskom forumu u Kuala Lumpuru ukazao na potrebu potpisivanja
trgovinskih sporazuma između islamskih zemalja, stvaranja uvjeta za saradnju privatnog
sektora islamskog svijeta, ali i investiranja na berzama u Iranu, nazvavši ovo tržište dionicama
odličnom prilikom za inostrana investiranja.
Sejjid Šemsuddin Hoseini, ministar ekonomije i finansija Islamske Republike Iran je rekao da
je u Iranu zabilježen porast inostranog investiranja u visini od 60 procenata. Ministar Hoseini
je na šestoj međunarodnoj konferenciji islamskih zemalja u Maleziji saopštio da je i pored
ekonomske i finansijske krize i 35-procentnog smanjenja inostranog investiranja u evropskim
i visokorazvijenim zemaljama, prihvat inostranih investicija u Iranu, u odnosu na isti period
prošle godine, imao rast u visini od oko 60 procenata. Ministar ekonomije je rekao da je ovaj
prihvat direktnih inostranih investiranja u Iranu pokazatelj velikog postojećeg potencijala i
ponude u Iranu, te je potvrdio da se očekuje rast ovog trenda inostranog investiranja u zemlji.
On je u svom govoru također pozvao inostrane investitore da se uključe i u zajedničko
investiranje u iransku privredu, te dodao da je vlada u Teheranu spremna da u okviru
zakonskih mjera podrži inostrane investitore, tako da je spremna na zaštitu i podršku svih
inostranih investitora. Formiranje zajedničke fondacije za investiranje u islamskim zemljama
je još jedna od tema govora iranskog ministra ekonomije i finansija, prilikom čega je naglasio
da je to prijeka potreba sadašnjeg vremena, kao i upotreba nacionalnih valuta u međusobnim
ekonomskim i finansijskim transakcijama islamskih zemalja te istakao spremnost zvaničnog
Teherana na aktivno širenje i snaženje ekonomskih i finansijskih odnosa sa drugim islamskim
zemljama svim kapacitetima, kao i spremnost na saradnju sa svjetskom ekonomskom
fondacijom islamskog svijeta na pripremi i provođenju praktičnih operacija u namjeri
izvršenja navedenog cilja.Ministar ekonomije i finansija IR Iran je ukazao i na veliku
ekonomsku i finansijsku krizu u svijetu i njene uticaje na svjetske ekonomije, kao što je to
slučaj sa Grčkom, te dodao: "Nakon dvije godine od početka i širenja ove ekonomske i
finansijske krize, predviđanja pokazuju da svjetski stručnjaci i eksperti za ekonomiju i
finansije, ne samo da nisu bili u mogućnosti da navedenu krizu riješe, nego čak nisu bili u
stanju ni da je predvide, da nemaju nikakav mehanizam za upravljanje i kontrolu krize i njeno
6
rješavanje, nego da su u stanju samo da svoju krizu prebacuju na druge svjetske ekonomije, u
vidu negativnog finansijskog potresa. Ministar Hoseini je rekao da je velika lekcija za
islamske zemlje i njihove ekonomije da se pravovremeno iskoriste svi ekonomski kapaciteti
islamskih zemalja na svjetskom ekonomskom i finansijskom tržištu, te dodao: "Islamske
organizacije, zbog poštivanja vjerskih pravilnika i zakona, odbacivanja pitanja kamate, u
stanju su da se odupru navedenim krizama, što su pokazali u posljednje vrijeme." Šesta
međunarodna konferecija ministara ekonomija i finansija islamskih zemalja je počela u
srijedu u Kuala Lumpuru u prisustvu nekoliko predsjednika islamskih zemalja, većeg broja
ministara ekonomija i finansija islamskih zemalja, stručnjaka za ekonomska i finansijska
kretanja, a danas je okončana čitanjem konačnog saopštenja u kome se naglašava potreba
hitnog sučeljavanja sa posljedicama svjetske ekonomske i finansijske krize.Na ovoj
konferenciji u Kuala Lumpuru, sa sloganom priprema za obnovu ekonomskog života,
prisustvovalo je oko 2300 ekonomskih i finansijskih stručnjaka iz islamskih zemalja. U
konačnom saopštenju je ukazana potreba pronalaska prijedloga i rješenja trenutne ekonomske
krize koja razara evropske i američke ekonomije i finansijske sisteme, tako da su ekonomski
predstavnici islamskih zemalja odlučili da međusobno pripreme jedan stabilan finansijski
sistem i predoče ga islamskom svijetu kako bi spriječili širenje ekonomske i finansijske krize
zapada u svoje dvorište. Ovaj sporazum je također odlična prilika islamskim zemaljama na
polju širenja međusobnih odnosa na polju snaženja zajedničkog i samostalnog investiranja u
privredama islamskih zemalja, ali i da se suoče sa predstojećim ekonomskim izazovima.
Ekonomski forum islamskih zemalja u Kuala Lumpuru je održan u uvjetima kada se velikom
brzinom nastavlja proces globalizacije. Tema globalizacije i pojma promjene ekonomskih i
političkih struktura na visokim nivoima postavlja pitanje da li je globalizacija postala faktor
širenja siromaštva u svijetu, posebno u zemljama u razvoju?
Analize pokazuju da su tokom dvije decenije, završno sa devedesetim godinama prošlog
stoljeća, najmanje 24 zemlje u razvoju hitale ka razvoju i procesu pripajanja svjetskoj
ekonomiji, odnosno da su dostigle do nekih međunarodnih standarda, među kojima su veću
godišnju zaradu po glavi stanovnika, produženje životnog vijeka njihovih građana, te bolje
obrazovanje. Ove zemlje su sa indeksom 5 procenata ekonomskog razvoja bile odličan
primjer likvidnosti i napretka. Veliki broj zemalja u razvoju, poput Kine, Indije, Mađarske i
Meksika su zauzele takvu ekonomsku politiku da su ostvarile mogućnosti svoje prezentacije
ali i plasiranja vlastitih proizvoda na međunarodnom tržištu, što je zapravo dovelo do naglog
7
povećanja njihovog bruto nacionalnog dohotka. Sa svim tim, pripajanje procesu globalizacije,
nije bilo uspješno za sve zemlje svijeta. Na osnovu posljednjih izvještaja, više od 2 milijarde
stanovnika svijeta, posebno nastanjenih na subtropskom i pustinjskom području afričke
Sahare, regionu Bliskog istoka i zemalja Centralne Azije su osjetile pad ekonomskog razvoja i
širenje siromaštva.
Ovo stanje je pokazatelj toga da globalizacija nije obezbijedila interese svih zemalja u
razvoju. Ali uklanjanje određenih problema tih zemalja ovisi o mnogobrojnim faktorima.
Među tim faktorima su poboljšanje uvjeta za inostrana ulaganja u domaćim privredama, kao i
napor za poboljšanje ekonomskog stanja u tim društvima. Stručnjaci tvrde da bi zemlje u
razvoju mogle ostvariti ekonomski rast, ali taj uspjeh se uvjetuje većim zalaganjem i trudom,
kao i snaženje ekonomskih i trgovinskih odnosa među navedenim zemljama. U svakom
slučaju i industrijski visokrazvijene zemlje svijeta trebaju u obzir uzeti programe Svjetske
trgovinske organizacije, te uklone mnogobrojne prepreke na razvoju međunarodne trgovine.
Ove zemlje moraju prionuti na ukidanje velikih subvencija u poljoprivrednom sektoru, što
godišnje iznosi oko 350 milijardi dolara. Potrebno je napomenuti da subvencije koje
industrijski visokorazvijene zemlje svijeta u njihovom poljoprivrednom sektoru uveliko
narušava proizvodnju u zemljama u razvoju.
Činjenica je da u trećem milenijumu, stanovnici širom svijeta, u poređenju sa ranijim
godinama i periodima, posjeduju bolje veze i odnose sa drugim stanovnicima planete.
Informacije i novac se velikom brzinom prebacuju sa jednog mjesta na drugo i roba i usluge
su također prisutni u svim krajevima svijeta, što ranije nije bilo uočljivo. Globalizacija je
pojam koji se tiče trenutnih uvjeta u svijetu. Sa ove strane zemlje koje žele da se učlane u
Svjetsku trgovinsku organizaciju WTO moraju svoje trgovinske sisteme uskladiti sa
međunarodnim promjenama u ovom sektoru.
Trenutno, određeni broj islamskih zemalja, poput Indonezije, Malezije, Islamske Republike
Iran, Turske i Egipta posjeduju snažne ekonomske i naučne uvjete i predispozicije, ali i
povoljne resurse za brzi razvoj. Iskorištavanje ovih resursa zahtijeva stvaranje velikih centara
inventnosti i tehnologije u islamskom svijetu, ali i obučavanju stručnih lica u ovim zemljama.
O tome se posebno govorilo u konačnom saopštenju Svjetskog ekonomskog foruma islamskih
zemalja u Kuala Lumpuru. Među drugim stavkama ovog saopštenja se navode razvoj
međusobne trgovinske razmjene, borba protiv siromaštva i nezaposlenosti, ali i postojanje
kratkoročnih i dugoročnih ekonomskih razvojnih programa u islamskim zemljama. Da bi
8
došlo do sprovođenja određenih aktivnosti, potrebno je raditi na potpisivanju međusobnih
ekonomskih i trgovinskih ugovora o saradnji, posebno među islamskim zemljama. Među tim
mjerama su svakako smanjenje poreza, carinskih indeksa i dažbina, saradnja u trgovinskom
sektoru i međusobnim odnosima. Prema ubjeđenju stručnjaka, vjerske, kulturne i političke
sličnosti među islamskim zemljama su dobra prilika za njihovo napredovanje na
međunarodnom polju, ali su i odgovarajući elementi u razvoju međusobnih odnosa islamskih
zemalja. Istovremeno, ovi faktorni nisu u stanju da samostalno riješe mnogobrojne probleme
koji se nalaze pred islamskim zemljama u 21 stoljeću, stoga je potrebno da članice
Organizacije islamske konferencije trebaju učiniti više napora na izvršenju navedenih stavki o
kojima je bilo riječi na svjetskom ekonomskom forumu islamskih zemalja u Kuala Lumpuru
1.2. Islamske zemlje i globalizacija
Značajan dio žitelja Zemljine kugle pripadaju svijetu islama. Od 200 država u svijetu, 57 njih
su članice Organizacije islamske konferencije, dok izvjestan broj država u kojima muslimani
predstavljaju značajan udio u stanovništvu, gdje spada i Bosna i Hercegovina, imaju status
posmatrača u Organizaciji. Palestinski problem, neravnopravan odnos bogatih i siromašnih
zemalja, razvoj tehnologija, uloga vlade, politička nezavisnost, kulturno-civilizacijska
saradnja i razmjena sa Zapadom, zaštita životne sredine, energetski problemi i učešće u
procesu globalizacije bitna su pitanja koja stoje pred muslimanskim zemljama i narodima.
Proces globalizacije, u svim njegovim različitim aspektima, jedan je od najvažnijih problema
s kojima su zemlje i narodi danas suočeni. Ovaj fenomen može se tretirati na različitim
nivoima, od učešća u svjetskim trgovinskim ugovorima, preko pitanja privrednih investicija,
ekonomske tranzicije ili uloge domicilnih i ne-domicilnih kultura u nekoj zemlji ili narodu te
uloge religije, pa sve do problema unutrašnje i međunarodne sigurnosti. Vlade i političke elite
neizbježno nastoje ispravno pristupiti ovom fenomenu kako bi pri suočenju s njim očuvali
nacionalne interese. Pojam globalizacija danas ima široku upotrebu i raznovrsna značenja.
Globalizacija je rezultat i proizvod situacije modernog čovjeka. Temeljni aspekt globalizacije
jeste sažimanje vremena i prostora, danas svuda prisutno, što svakako utječe na naše ideje i
ponašanja. Ovaj fenomen je brzinu i bliskost učinio bitnim specifičnostima života i
svakodnevnog iskustva savremenog čovjeka. Doima se kao da historija žuri, a ta hitnja ogleda
se u enormnoj proizvodnji i distribuciji informacija. Globalizacija prije svega poništava
određene predstave koje smo o vremenu, prostoru i stvarnosti imali, nudeći nam malo-pomalo
novo i korjenito drugačije viđenje stvarnosti i razumijevanja svijeta koji nas okružuje. Drugi
9
nivo utjecaja globalizacije, u potpunosti u sprezi s prvim, je utjecaj kroz promjenu tehnologije
informacija, što ima velikog efekta na ustroj i organiziranost svijeta. Da BBC i CNN nisu
izvještavali o ratu u Bosni i Hercegovini, da li bi bilo moguće da vijesti o strahotama
bosanskohercegovačkog rata veoma brzo obiđu čitav svijet? Kao rezultat dominacije
tehnologije u društvenim tokovima, kompjuter postaje izvor i osnov moći i bogatstva,
zauzima centralnu poziciju i promovira se kao simbol novog vremena. Ova revolucionarna
prevlast nad informacijama novi je primjer hegemonije u ekonomskom, političkom i
kulturnom životu, tako da izgleda kako se ostvaruje Taflerova vizija globalnog sela i
civilizacije zasnovane na informaciji. Vlast nad informacijama stvara kod njihovog
posjednika predstavu o njegovoj nedodirljivosti i ispravnosti. Tako, naprimjer, predstava
američke vlade o tome da je ova zemlja stožer svijeta i temeljni odreditelj i razlučitelj dobra i
zla, rezultat je njihovog bogatstva i tehnološke premoći u međunarodnim razmjerama. Na
trećem nivou, globalizacija izaziva promjene u načinu upravljanja zemljom i bliskosti među
različitim narodima u domenu ekonomije, politike, kulture i religije. Ova bliskost ne znači
nužno postajanje istovjetnim, već prije znači saradnju, razumijevanje, razmjenu, odnosno
jednu vrstu teoretskog i praktičnog dijaloga. Koliko god da je globalizacija razultat promjene
odnosa čovjeka s okolinom usljed ubrzanog tehnološkog razvoja, te, kako Tafler kaže, nije
nešto što pripada jednoj državi ili vladi, ipak se može kazati da zloupotreba ovog pojma
predstavlja općenitu prepreku da se globalizaciji pristupi na prikladan način. Postoje različita
shvatanja globalizacije, i primjenimo li ta shvatanja na islamski svijet, vidjet ćemo da je
odnos globalizacije i islamskog svijeta složen i kompliciran. Prema jednom shvatanju,
islamski svijet je potpuno suprotstavljen globalizaciji na američki način. Drugo shvatanje
islamski svijet vidi suprotstavljenim modernitetu te konačno zaključuje da je islam
suprotstavljen Zapadu. Treće stanovište ne vidi nikakvu oprečnost između procesa
globalizacije i islamskog svijeta, držeći da svi nesporazumi potječu od pojedinaca, određenih
vlada ili naroda. R. Robertson globalizaciju vidi kao svojevrstan pritisak na neka društva,
civilizacije i tradicije kojim ih se nastoji prikloniti određenim idejama i obrascima. Za
Robertsona, Barkera, Huntingtona i Fukuyamu globalizacija je proces kojim se ostvaruje
američka kapitalistička hegemonija. Barker insistira da "američki kapitalizam mora potčiniti
ljude svojoj vlasti, jer američki sistem i način života je upravo ono što oni žele, te je američka
hegemonija posve prirodna stvar i u korist je žitelja svijeta." Francis Fukuyama globalizaciju
tumači kao opčinjenost svijeta američkom kulturom. Za njega, rezultat moderniteta jeste
ljudska samospoznaja, pa stoga u historiji ne preostaje više niti jedno pitanje s kojim bi se
valjalo upoznati. On liberalno kapitalističko društvo vidi kao posljednji i konačni oblik
10
historijskog razvoja. Historija u smislu povijesti društvenih promjena, nakon različitih oblika i
modela vlasti, svoj vrhunac dostigla je novom liberalnom demokratijom i tržišnim
kapitalizmom. Huntington također globalizaciju poistovjećuje s nametanjem zapadnjačkog
sistema vrijednosti svijetu. Treba napomenuti da oba ova mislioca imaju važnu ulogu u
oblikovanju američke vanjske politike. U ovakvoj situaciji, uloga religije, posebno uloga
islama, doima se nejasnom, zbunjujućom i disharmoničnom. Pristalice prvog spomenutog
stanovišta o globalizaciji drže ovaj proces potvrdom američke hegemonije prikazane kao
"odbrana vrijednosti demokratije i ljudskih prava", te se tako suprotstavljanje američkoj
hegemoniji tretira kao suprotstavljanje globalizaciji. Naročito se nakon 11. septembra kod
nekih američkih mislilaca javlja pristup kod koga se islam poistovjećuje s Al-Qaidom.
Fukuyama kaže: "Istinski neprijatelj jesu radikalni islamisti, koji pri svom ispoljavanju
suprotstavljenosti nama ne prezaju ni od čega. Oni su se pretvorili u fašiste našeg doba i to je
upravo ono protiv čega se borimo." Mnogi od onih koji su na sav glas izražavali svoju
naklonjenost oblikovanju novog svjetskog poretka i paradigmi globalizacije danas sa
zabrinutošću uočavaju da je globalizacija samo drugo lice jednoblokovskog poretka pod
vođstvom Amerike. Ta zabrinutost nije ograničena samo na islamski svijet, jer i Evropa u
amerikanizaciji vlastite kulture, komunikacija, muzike i filma vidi opasnost. S druge strane,
današnja američka kultura bitno je različita od američke kulture iz 50-ih i 60-ih godina 20-og
stoljeća koju se nastojalo prikazati idealnom. Spram današnje američke kulture vlada priličan
pesimizam i podozrivost, te ju se drži dosta različitom od tradicionalnih etičkih kriterija, zbog
čega ona nije naročito privlačna ostalim kulturama. Drugo gledište globalizaciju vidi kao
proces pozapadnjačenja i izvoza vrijednosti moderniteta, što je najčešći pristup Amerike i
Evrope u konfrontaciji s drugima. Najvažnije intelektualno pregnuće Zapada ogleda se u
pojmu kulturnog imperijalizma. Sistem utemeljen na kulturnom imperijalizmu utemeljen je
ustvari na ekonomskoj dominaciji Zapada, čime se nastoji reformisati vrijednosti, obrasce i
identitet koloniziranih naroda. Petros i Chomski, posmatrajući stvari iz obje perspektive, drže
da postoje različitosti među raznim oblicima svjetskih kultura. Amerika, međutim, ne vidi
nikakvog smisla u tim različitostima. Proces globalizacije u ekonomiji, iako po značenju
različit od onog u kulturi, također je podijelio svjetsko društvo. Strah od dalje vesternizacije
svijeta kroz globalizaciju, kojeg izražava John Esposito, sasvim je osnovan. Kroz ovaj proces,
tehnološki i ekonomski uznapredovali, uz potporu kulturne agresije, nastoje sebi ekonomski
podrediti siromašnije narode. Globalizacija kao proces nametanja zapadnjačkih vrijednosti
ostatku čovječanstva izaziva različite reakcije. Jedni, zagovarajući parolu da je "islam
suprotstavljen Zapadu", negiraju svaku mogućnost korištenja vrijednostima modernog svijeta,
11
dok drugi, balansirajući između moderniteta i vlastitih kulturno-civilizacijskih vrijednosti,
nastoje razlučiti između pozitivnih i negativnih aspekata globalizacije. Treći pristup
globalizaciju vidi kao sužavanje svijeta praćeno brzim promjenama u društvima i izgradnjom
svjetske kulture. Globalizacija je ostvariva uz saradnju svih religija i civilizacija. Zemlje i
narodi svijeta su politički, ekonomski i kulturno usko povezani i upućeni jedni na druge.
Slobodna trgovina između država omogućit će ekonomski procvat, a pritom je moguće
zaštititi vlastiti kulturni identitet. Ljudi modernog doba, odnosno građani, danas su potpuno
drugačije nego nekad upućeni i uključeni u sva svjetska zbivanja, što im je omogućeno
napretkom tehnologije i elektronskih sredstava komunikacije. Uključivanje svih naroda u
svjetske carinske i trgovinske saveze, što im Svjetska trgovinska unija omogućava, ne mijenja
samo ekonomski model svih naroda, već se mijenjaju i uloge ekonomskih i političkih utjecaja.
Brzina ovih promjena uvjetovana je brzinom promjena u informacijskoj tehnologiji. Ove
promjene naposljetku će dovesti do slabljenja moći i utjecaja države-nacije, dok će sve više
rasti moć i utjecaj međunarodnih i regionalnih saveza. Islamski svijet nije jedna i jedinstvena
institucija. Naravno, u pogledu najvažnijih pitanja za muslimane postoji određena saglasnost,
solidarnost i razumijevanje. No, oko brojnih pitanja među muslimanskim zemljama postoje
nesuglasice i razilaženja koji stoje na putu njihovog jedinstva. Odnos islamskog svijeta spram
globalizacije kreće se u rasponu od potpunog odbacivanja do potpune saglasnosti s ovim
procesom. Između tih krajnosti, većina muslimanskih zemalja, poput Malezije, Irana ili
Turske, nastoje iznaći prihvatljiv model za svoje saučestvovanje u procesu globalizacije. To
saučestvovanje zavisi od uloge intelektualaca, grupa pritiska, i političkih stranaka u
muslimanskim društvima. Bilo bi teško sve stavove o globalizaciji svesti u okvir tri osnovna
koja smo spomenuli, no ta tri pristupa globalizaciji prisutni su i na Zapadu i u islamskom
svijetu. Islamski svijet predstavlja skupinu zemalja koje, držeći se nacionalno-državnih
interesa, nude različite odgovore na proces globalizacije. Za većinu reakcija koje u ovom
pogledu ispoljava islamski svijet ne bi se moglo kazati da su islamske, već se radi o
reakcijama utemeljenim na stavovima pojedinih vlada i njihovom načinu poimanja situacije.
Islam kao institucionalizirana religija posjeduje vlastite stavove o politici, društvu ili zaštiti
životne sredine, ali ne nudi jedinstven i izričit stav o pitanju globalizacije. Islam, svakako,
nudi čovjeku smjernice za razumijevanje svih fenomena i muslimani nastoje svim pojavama
pristupiti u skladu s islamskim naukom. Ipak, moglo bi se kazati da su stavovi mnogih
muslimanskih intelektualaca prije zasnovani na poimanju moderniteta negoli što proistječu iz
islama, što, kad se radi o muslimanskim društvima, djeluje u izvjesnoj mjeri paradoksalno.
Tumačenje islama svakog naroda, države ili intelektualca u velikoj mjeri proistječe iz kulturne
12
i sociološke stvarnosti nekog društva, te zavisi od političkih i geopolitičkih okvira. Mnoge
vlade koje se nazivaju vladama islamskih zemalja ne nude ispravnu interpretaciju islamskog
nauka. Te vlade su s jedne strane ogrezle u nemoral i opterećene su kompleksom više
vrijednosti, a s druge strane su podređene zemljama Zapada, pa je stoga upitno koliko su te
vlade u stanju osigurati političku nezavisnost i postojano zaštititi vlastitu kulturu pred
Zapadom, jer malo je zemalja koje na ovo pitanje mogu pozitivno odgovoriti. Mnoge rasprave
koje se u vezi s globalizacijom vode u islamskom svijetu zasnovane su na načinu na koji
muslimani poimaju fenomene kulture, politike i ekonomije. Islam, svakako, pruža načine
razumijevanja vremena, ali, zavisno od naroda i vlada, to poimanje nije istovjetno. Tako
muslimansko prihvatanje ili odbacivanje procesa globalizacije zavisi od načina na koji tumače
pojmove ummet, džihad ili odnos islama i Zapada. Bitno pitanje jeste da li je islam, koji
zagovara zajedničke vrijednosti ummeta, kompatibilan s modernim konceptima vlasti,
ideologije i nacionalizma? Pitanje kompatibilnosti ili nekompatibilnosti islama s modernim
konceptom vlasti jedna je od rasprava u vezi s kojom se može pozivati na Kur''an i tradiciju.
Na praktičnom nivou i u novim političkim procesima ne spominje se nikakva
nekompatibilnost. Prisutna je i rasprava o nužnosti uspostave jedinstvenog političkog tijela u
kojem bi bio oličen islamski ummet. Čak i kad Afgani u 19. ili imam Homeini u 20. stoljeću
insistiraju na nužnosti jedinstva muslimana i stvaranju istinskog osjećaja pripadnosti ummetu,
njihov pristup pojmu ummet i jedinstvu muslimana ne znači ostajanje izvan svjetskih procesa,
već se rad 0 ideji snaženja muslimanskog političkog tijela koje će omogućiti veću prisutnost
muslimana u svim aspektima na svjetskoj sceni. Insistiranje na ravnopravnosti pri kulturnim i
civilizacijskim odnosima sa Zapadom jedan je od glavnih slogana intelektualnih pokreta u
islamskom svijetu, te se u tom smislu nastojalo što bolje shvatiti proces globalizacije. Kad se
govori o ummetu, tim pojmom ne obuhvataju se samo muslimani, već i pripadnici ostalih
vjerskih zajednica koje egzistiraju u islamskom svijetu. Neki fundamentalistički pristupi
ummet u političkom smislu svode samo na muslimane, pa je takav pristup praktično strogo
suprotstavljen globalizaciji. Većina islamskih zemalja ummetu pristupaju kroz kriterij
političkog identiteta zasnovanog na nacionalnim interesima. Pojam džihad također se tumači
na različite načine. Jedni insistiraju na poimanju džihada kao, prevashodno, borbe protiv
vlastitih strasti, dok drugi džihad posmatraju kao borbu odbrambenog karaktera. Postoji i
tendencija da se ajeti o džihadu iz sure Tawba interpretiraju kao poziv u rat protiv nevjernika.
Valja naglasiti da rat u islamu nipošto nije nešto pohvalno. Islam zabranjuje svojim
sljedbenicima da bezrazložno otpočinju ratove i rat dozvoljava tek ukoliko se radi o odbrani
muslimanske zajednice ili nekog potlačenog, makar i nemuslimanskog, naroda. Bog u islamu
13
džihad propisuje kao sredstvo odbrane pred napadom. Džihad protiv samog sebe jeste džihad
koji uvijek traje, no prihvatiti džihad kao borbu protiv vlastitih strasti ne znači negirati
odbrambeni aspekt džihada. Postoji i stav prema kome su islam i Zapad nepomirljivo
suprotstavljeni i sukobljeni. Ovakav stav ima ozbiljne, premda malobrojne, zagovornike na
Zapadu i u islamskom svijetu. Njegovi zagovornici na Zapadu pozivaju se na muslimansko
osvajanje Španije i dijela Francuske u 8. stoljeću, osmanlijsko napredovanje ka srcu Evrope u
16. i 17. stoljeću, te na historiju političkih promjena u islamskim zemljama nakon Drugog
svjetskog rata. Njihovi istomišljenici u islamskom svijetu nastoje dokazati stalnu mržnju
Zapada prema muslimanima, pa se pozivaju na križarske ratove, progon muslimana iz
Španije, nastojanja evropskih zemalja da se uništi Osmansko carstvo te na koloniziranje
islamskog svijeta. Međutim, povijest odnosa Zapada i islamskog svijeta ne svodi se samo na
sukobe, jer postojali su i dugački i bitni periodi saradnje. U određenim periodima muslimani
su čak stupali i u vojne saveze s evropskim državama. Osmanlije su tokom svojih ratova s
Rusijom uživali stalnu potporu Britanije i Francuske. U toku Prvog svjetskog rata, Turska je
stupila u alijansu s Nijemcima i Austrijancima, a protiv Britanije, Francuske i Rusije. Što se,
pak, ratova muslimana protiv imperijalizma tiče, oni se ne mogu vezati samo za muslimane.
Takvi oslobodilački pokreti javili su se nakon Drugog svjetskog rata i u Latinskoj Americi,
Indiji i Kini. Tri spomenuta pristupa pokazuju da i na Zapadu i u islamskom svijetu postoje
različita viđenja procesa globalizacije. Prije svega, valja razlučiti između pojmova svjetski
poredak, svjetsko društvo, globalizam i globalizacija. Izgleda da je pojam svjetski poredak
najbliži stvarnosti. Pojam globalizacija, međutim, uzevši u obzir njegovo definiranje izneseno
u ovom tekstu, prilično je složen i nejasan. Ukoliko globalizacija znači prevashodno "stalnu
međuovisnost i saradnju između država u područjima politike, ekonomije i kulture", onda
islamski svijet nema ništa protiv globalizacije. Globalizacija se u jednom općenitom smislu
dešava, a njen obim u bitnoj mjeri zavisi od tehnološkog napretka. Proces globalizacije,
međutim, ne može značiti svođenje svih kultura na jednu. Ovaj proces donekle i jeste
paradoksalan, jer kreće se ne ka jednoj, već ka više civilizacija. Iako novi svijet obuhvata sve
ljude, on omogućava svima da prezentiraju vlastitu kulturu i tradiciju. Nakon svršetka
hladnog rata i raspadom SSSR-a te pojavom interneta, globalizacija u politici, tehnici i kulturi
otvorila je pred kulturama i civilizacijama nove horizonte, te ova etapa može biti dobra prilika
da se kroz dijalog stvori novo poimanje svijeta. Ono čemu se islamski svijet protivi jeste treći
pristup globalizaciji, onaj koga velike industrijske sile teže ostvariti kroz svoje političke i
ekonomske institucije. U ovom suprotstavljanju zemlje trećeg svijeta su jednoglasne.
Činjenica je da neki globalizaciju smatraju pokretom za ekonomske reforme, usmjerenim ka
14
dosezanju tržišne ekonomije. Nepravedna paradigma trgovinskih odnosa skriva se iza
slatkorječivih izjava o globalizaciji. Globalizacija je velika rupa na putu uspostave
zajedničkog, jedinstvenog i međuovisnog svjetskog poretka. Kroz proces globalizacije dolazi
do akumulacije kapitala, pri čemu bogati postaju još bogatijima, a siromašni sve više
siromaše. Kao rezultat ovakve podjele kapitala, američki kapitalisti su u periodu od 1975. do
1995. svoj kapital uvećali za 60%. Istovremeno, broj onih u čijim rukama se u SAD nalazi
ovaj kapital ne predstavlja više od 1% u ukupnom stanovništvu ove zemlje. U Francuskoj,
20% stanovništva posjeduje 80% ukupnog kapitala zemlje, dok se 20% Francuza ubrajaju u
siromašne jer njima pripada tek 6% ukupnog nacionalnog bogatstva. Pet moćnih industrijskih
zemalja, SAD, Francuska, Engleska, Njemačka i Japan, kontroliraju 170 od 200 najvećih
kartela i industrijskih trustova u svijetu. Na temelju jednog izvještaja UN-a, kapital koji se
nalazi u rukama 358 pojedinaca iz svjetske poslovne oligarhije jednak je prihodima koje
ostvaruju 2,5 milijardi ljudi u svijetu. Kontradikcija se ogleda i u tome što SAD, koje služeći
se i pritiscima izvoze svoju robu širom svijeta, štiteći svoje ekonomske interese zabranjuju
uvoz mnogih roba. Tako su, naprimjer, japanski automobili opterećeni visokim carinskim
dažbinama. Pitanje koje se samo nameće glasi: Gdje je izlaz? Nužno je razgraničiti između
politike i programa industrijskih sila da globaliziraju ekonomiju i globalizacije u različitim
oblastima ljudskog života. Zarad aktivnijeg učešća u ovom procesu, nužno je da islamski
svijet i Zapad prije svega stupe u dijalog i približe stavove. Islam u dobroj mjeri može
ponuditi odgovor na duhovnu prazninu čovjeka današnjice, te putevi kulturne i intelektualne
saradnje između islama i Zapada moraju biti otvoreni. Mora se biti svjesno razlike između
fundamentalističkih pokreta i onih izvornih političkih i vjerskih tendencija koje se bore za
nezavisnost, ali i za toleranciju i dijalog sa Zapadom kroz učešće u procesu globalizacije. Ako
Zapad o islamskom svijetu želi suditi kroz prizmu moderniteta, to onda znači poricanje svih
drugih gledišta koja nisu modernitet. Globalizacija ne može biti svedena na modernitet ili
postmodernitet. Globalizacija bi trebala izroditi novu intelektualnost i nova gledišta.
Globalizacija u smislu globaliziranja ekonomije trpi brojne kritike. U okviru ovog procesa
egzistira pokret za izgradnju svjetskog poretka za članstvo u kojem je nužno pripadati
određenim međunarodnim ekonomskim institucijama. Problem je, međutim, u tome što
ekonomske sile kontrolom ovih institucija provode vlastitu politiku i nastoje mijenjati
ekonomske sisteme drugih zemalja. Stoga, učešće jedne zemlje u procesu globalizacije mora
biti praćeno insistiranjem na zaštiti nacionalnih interesa te zemlje
2 PANISLAMSKA EKONOMSKA SARADNJA
15
Nema sumnje da je globalizacija jedno od savremenih pitanja za koje necemo naci rješenje u
odredenom ajetu ili hadisu, ali cemo, na osnovu šerijatskih ciljeva, pravila i suštinske naravi
šerijatskog prava, doci do konacnog stava obrativši pažnju na koristi koje sa sobom nosi
globalizacija, kao i štete koje izaziva ili se one ocekuju. Trgovina novcem, kao i svaki vid
ekonomske transakcije ima posebnu važnost u okviru opcih propisa šerijata. Islam je trgovinu
ubrojao u jednu od najvažnijih ljudskih aktivnosti, nužno potrebnih za normalno odvijanje i
tok života unutar islamskog društva i zadovoljavanje potreba svakog pojedinca. Takodjer, i
kao pronalaženje relacija i odnosa koji ce povezivati islamsku državu sa neislamskim
društvima i državama.
Poznavajuci prirodu trgovine koja igra važnu ulogu u pospješivanju razvoja industrije i
poljoprivrede, tu ništa nije neobicno, a posebno je to izvanredna prilika za dostavljanje i
širenje islamske misli i ucvršcivanje odnosa medu državama i društvima sa razlicitim
pogledima na svijet, razlicitim vjerskim ubjedenjima i državnim ustrojstvima.
Razvoj trgovine osigurava dotok razlicitog asortimana roba i dovodi do smanjivanja cijena i
osigurava islamskom društvu normalnu životnu egzistenciju kao i napredak i prosperitet.
Jedno od opcih šerijatskih pravila jest da je dozvoljenost tih radnji osnova u robno-novcanoj
razmjeni, trgovini i poslovnim transakcijama, osim ako one budu u sebi sadržavale nešto što
ih cini haramom, poput kamate, robe sa kojom je haram trgovati, prevare, zakidanja,
zloupotrebe teške ekonomske situacije i podizanja cijena u doba oskudice i potražnje za
odredenom vrstom robe, krade, korupcije, mita itd.
Uzvišeni Allah, dž. š., kaže: ''O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen nacin imetke ne
prisvajajte, ali dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak''. Uzimajuci u obzir i sve
dobrobiti medudržavne trgovacke razmjene izmedu islamskih zemalja, s jedne strane, i
islamskih i neislamskih zemalja, s druge strane, na polju zadovoljavanja životnih potreba
pojedinaca i nadomjestak nedovoljne proizvodnje uvozom, kao i ostvarivanje dobiti
(profitiranje) putem izvoza onih roba koje su višak, sasvim je jasno da je ovo podrucje u
osnovi podrucje dozvoljenog, uzimajuci u obzir da je jedan od globalnih ciljeva šerijata
ocuvanje imetaka i zabrana njihovog upropaštavanja.
Islamski svijet sa približno jednu i pol milijardu stanovnika i velikim energetskim
potencijalima, ima značajnu ulogu na međunarodnom nivou.
16
Ubrzano širenje islama i njegovog duhovnog uticaja u neislamskim zemljama pretvorilo je
islamski svijet u uticajni faktor u općem svjetskom poretku. Upravo zbog toga zapadne vlade,
uz pomoć propagandne mašinerije, u posljednjih nekoliko godina pokrenule su negativnu
reklamu propagandu protiv islama koju poznajemo kao islamofobiju. Evropske zemlje i SAD
pokušavaju ublatiti ugled islama u svijetu dok sa druge strane neke neislamske zemlje, nastoje
ostvariti dobre odnose i saradnju sa islamskim svijetom. Rusija je jedna od tih zemalja. Ona
nastoji u obostranom interesu ostvariti jake i čvrste odnose i saradnju sa islamskim
svijetom
Međunarodni simpozij "Rusija i islamski svijet" održan je u Moskvi, uz učešće velikog broj
istaknutih političkih zvaničnika, znanstvenika i mislilaca iz preko 40 islamskih zemalja. U
radu konferencije na kojoj se, između ostalog, detaljno razgovaralo o odnosima islamskih
zemalja i Rusije, učestvovali su politički zvaničnici, znanstvenici i mislioci iz Islamske
Republike Iran, Saudijske Arabije, Turske, Kine, Amerike, Kanade, Velike Britanije,
Francuske, Luksemburga, Egipta, Jemena, Sirije, Jordana, UAE, Tunisa, Maroka, Senegala,
Indije, Bangladeša, Indonezije i Republike Azerbejdžan. Multiregionalno širenje i važnost
islama, koji ima sljedbenike u svim djelovima svijeta, te strateško mjesto i velika vojna moć
Rusije, koja igra značajnu ulogu u ekonomskom i političkom svjetskom poretku bile su neke
od tema ovog zasjedanja. Interesantno je da zapadne vlade, danas islamski svijet imenuju
nasljednikom bivšeg komunističkog bloka koji se postavlja naspram zapadnog svijeta. Na
osnovu islamskog učenja i postulata ove
Božije vjere, saznajemo da se islam protivi nepravdi, zulumu, tlačenju, okupaciji, ubijanju,
nasilju i bilo kojoj vrsti nejednakosti u društvu. Pored toga islamska učenja potpunija su od
političkih i religijskih škola zapada poput liberalizma i komunizma. Rusija kao bivši, sadašnji
i budući rival zapada, posebno SAD, izrazila je zabrinutost spram unilateralnog širenja i
dominacije Vašingtona u svijetu. Stoga, može se reći da Rusija i islamski svijet imaju
približno bliske i zajedničke stavove spram militantnih zapadnih i američkih interesa u
svijetu. Saradnja Rusije i islamskih zemalja može doprinijeti jačanju otpora spram
unipolarnog svijeta. Naravno u stvaranju zajedničke strategije Rusije i islamskog svijeta ne
smije se zanemariti uloga muslimanske manjine u ovoj zemlji. Na osnovu zvaničnih podataka
ruske vlade približno oko 15 miliona Muslimana živi u Rusiji dok statistike muslimanskih
stručnjaka govore da je taj broj daleko veći i iznosi 25 miliona.
Ministar vanjskih poslova Rusije, Sergej Lavrov, je u poruci učesnicima dvodnevne
konferencije o odnosima Rusije i islamskog svijeta istakao da se Ruska Federacija prioritetno
17
zalaže za širenje saradnje sa islamskim svijetom.
"Ovakve konferencije imaju važnu ulogu u podizanju nivoa međusobnog razumijevanja
Rusije i islamskog svijeta", istakao je Lavrov, a potom dodao: "U okviru ministarstva
vanjskih poslova Rusije biti će osnovan departman za za odnose sa islamskim svijetom, a
među naše planove usmjerene ka širenju saradnje sa islamskim zemljama uključeno je i
osnivanje kulturnih, naučnih i studijskih grupa koje će se baviti izučavanjem islama. Osim
toga, među te planove možemo ubrojati i osnivanje TV kanala na arapskom jeziku i raznih
islamskih naučno-istraživačkih centara u Rusiji." Konferencija "Rusija i islamski svijet"
održana je u saradnji ruskog ministarstva vanjskih poslova sa Kulturnim predstavništvom
Islamske Republike Iran u Moskvi, Međunarodnom akademijom za zbližavanje islamskih
mezheba, Centra za islamske studije i Centra za arabološke studije Akademije nauka Rusije.
Prije nekoliko godina sa pojavom nasilja nad Muslimanima u Rusiji, došlo je do pogoršanja
odnosa ove zemlje i islamskog svijeta. Najveća prepreka poboljšanju odnosa predstavljala je
kriza u Čečeniji koja je danas uveliko smirena. Sa druge strane, usljed nedoličnog i
neprimjerenog ponašanja Rusije prema muslimanima na jugu ove zemlje i državama
Centralne Azije i Kavkaza još uvijek vlada velika zabrinutost među muslimanskim zemljama.
Hudžet ul islam Muhsin Komi, zamjenik predsjednika za međunarodna pitanja u uredu lidera
Islamske revolucije u Iranu povodom toga je naglasio: "Organizovanje Međunarodnog
simpozija o odnosima Rusije i islamskog svijeta govori o zainteresiranosti muslimanskih
mislilaca za uspostavljanje snažne kulturne, političke, ekonomske i društvene saradnje sa
Rusijom."
Dobri odnosi i prijateljska saradnja sa islamskim svijetom za Rusiju ima strateški značaj, s
toga Moskva zauzimanjem značajnog mjesta u Organizaciji islamske konferencije i širenjem
konstruktivne saradnje izražava zadovoljstvo po pitanju uspostave odnosa sa muslimanskim
zemljama. Učvršćivanje veze zasnovane na ljudskim pravima te istovjetnom odnosu naspram
međunarodnih pitanja na osnovu zajedničkog učešća kao i isticanja na ulozi centralne
Organizacije Ujedinjenih nacija, uticali su na zbližavanje odnosa Rusije i islamskog svijeta.
Nedostatak rješenja i
pogoršanje odnosa usljed nekih problema na međunarodnom nivou, uticali su na zabrinutost
Rusije kao i islamskih zemalja. Vanjska politika Rusije zasniva se prvenstveno na pomoći i
pravednom rješavanju svih pitanja u svijetu te potpunom oporavku i stabilizaciji situacije u
regionu Bliskog istoka. Rusija namjerava u budućnosti aktivnije stupiti u saradnju sa
18
Organizacijom islamske konferencije i to u svim domenima saradnje koja će obezbjeđivati
zajedničke interesa za obje strane. Rusija uz odbranu međunarodnih zakona, bez izuzetka
izražava poštovanje spram interesa svih članica međunarodne zajednice, s toga smatra da
uvođenje pritiska nekim zemljama zbog njihove vjerske ili etničke opredjeljenosti u odnosu
na druge članice Organizacije UN-a, nije prihvatljivo. Rusija širenjem iskrenog i prijateljskog
odnosa sa svima i putem dijaloga želi uspostaviti svestranu saradnju sa svim zemljama
članicama Organizacije islamske konferencije. Saradnja Rusije i islamskih zemalja je od
velike važnosti za stvaranje optimizma koji će biti ostvarljiv za sve zemlje a mir i sigurnost
pored prijateljskih i povjerljivih susjeda su zasnovani na podršci i u okviru međunarodnog
prava.
3 EKONOMSKA SARADNJA BALKANSKIH SA ISLAMSKIM
ZEMLJAMA
3.1. Saradnja Srbije sa islamskim zemljama
19
Ekonomska saradnja Srbije i zemalja Sjeverne Afrike i Bliskog istoka mora da preraste u
važan prioritet. To tržište nudi brojne mogućnosti i to se pokazalo opravdanim na primjeru
Maroka gdje su se zamrznuti odnosi vratili na nivo međudržavne saradnje i kooperacije.
Odavno je jasna činjenica da je tržište Sjeverne Afrike neiskorišćeni potencijal. Nije problem
da se prodre na tržišta muslimanskih zemalja, jer su otvorena prema drugima. Ali, moraju se
poznavati kulturno-historijske specifičnosti, koje i dalje ostaju kamen spoticanja u saradnji i
širenju diplomatske mreže koja treba da stvori uslove za ulazak srpskih usluga i roba.
Islamske zemlje su mjesta gdje postoje velika bogatstva, gdje se infrastruktura brzo razvija i
gdje su mogućnosti otvaranja mnogih novih poslova velike. I srpski, ali i drugi evropski
privrednici moraju biti svejsni promjena nastalih u arapskom svijetu proteklih decenija.
Mnoge od tih zemalja su, od čistih izvoznika nafte, postale zemlje koje uvoze mašine,
sirovine i poluproizvode i same pokreću proizvodnju u čemu im je potrebna „know-how“
pomoć. Upravo u tom segmentu otvaraju se nove mogućnosti za srpske firme. Arapske zemlje
imaju najveću potrebu za saradnjom u gradnji, energetici, farmaciji, drvnoj i prehrambenoj
industriji, posebno firme koje imaju halal sertifikate. Zemlje bogate naftom zainteresovane su
za saradnju u gradnji energetskih postrojenja, cjevovoda, bušenju i vađenju vode, plina i nafte.
Arapsko tržište nudi brojne mogućnosti srpskim privrednicima. Na primjer, učestvovanje u
velikim građevinskim projektima u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kuvajtu. Potencijal
postoji i u turizmu. Srbijanske firme su dobro poznate u arapskim zemljama još iz vremena
bivše Jugoslavije, kada su srpska preduzeća vrlo uspješno sarađivala na raznim projektima.
Međutim, potrebno je prezentovati novu Srbiju i probuditi aktivnosti na ovim prostorima.
Poznavanje jezika i običaja mora da bude vodilja onima koji budu radili na ovom zadatku.
3.1. Saradnja BIH sa islamskim zemljama
BiH je potpisala Sporazum o preferencijalnoj trgovini sa Islamskom republikom Iran. Ovo je
prvi sporazum o preferencijalnoj trgovini koji je BiH zaključila s nekom zemljom.
Sporazumom je predviđeno da određena roba koja je definirana u aneksima A i B ovog
dokumenta uživa preferencijalni tretman prilikom uvoza u jednu od ugovornih strana.
Preferencijalni tretman podrazumijeva niže uvozne dažbine od propisanih u carinskoj tarifi
zemlje uvoznice. Uslov za korištenje preferencijalnog tretmana je da robu prati certifikat o
porijeklu kojim se dokazuje da je konkretna roba stekla bosanskohercegovačko, odnosno,
iransko porijeklo na osnovu dogovorenih pravila. Delegaciju BiH, osim predstavnika
20
Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, činili su i predstavnici
Vanjskotrgovinske komore BiH s predsjednikom Milanom Lovrićem na čelu i privrednicima
iz autoindustrije, tj. proizvođači autokomponenti u BiH. Održano je više sastanaka s
predstavnicima institucija Islamske Republike Iran i iranskim privrednicima i razmijenjene su
informacije o stanju, osnovnim pokazateljima i tendencijama ekonomske saradnje između
BiH i Irana i o perspektivama razvoja bilateralne trgovinsko-ekonomske saradnje, saopćeno je
iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.
ZAKLJUČAK
Na kraju svega iznesenog, mozemo zaključiti da je islamsko shvatanje ekonomije sve
prihvaćenije u razvijenim zapadnim zemljama.
21
Za prevazilaženje postojeće krize koja je prisutna u svjetskoj ekonomiji, potrebno je
uključivanje i islamskih zemalja, prije svega primjena principa na kojim se zasniva islamska
ekonomija.
Na to ukazuje i sve veći broj saradnja izmedju islamskih i neislamskih zemalja, kao što je
prethodno navedeno.
LITERATURA
1. IBRELJIĆ, I., Islamska ekonomija i finansije,skripta, Tuzla, 2010
22
2. MANNAN, M.A., KAHF, M, AHMAD, A., International economic relations from islamic
perspectives, Islamic Research and Training Institute, Saudi Arabia.
3. http://bosnian.irib.ir/programi/ekonomija/item/86834-ekonomska-saradnja-islamskog-
svijeta-neophodnost-i-strategija
4. http://www.ibn-sina.net/fa/component/content/article/221-globalizacija-i-islamski-
svijet.html
23
Recommended