Likovne tehnike

Likovne tehnike

• Likovne tehnike su svi materijali i način na koji ih umjetnik koristi pri umjetničkom oblikovanju nekog likovnog djela.

• Dijelimo ih na crtačke, slikarske, grafičke i kiparske.

Tehnike• CRTAčKE tehnike dijelimo na SUHE i MOKRE. Suhe su OLOVKA,

SREBRENKA, UGLJEN, KREDA, KEMIJSKA OLOVKA, a u mokre spadaju FLOMASTER, TUŠ i ostala tekuća sredstva.

• SLIKARSKE se tehnike takodjer dijele na MOKRE i SUHE, pa u mokre spadaju TEMPERA, AKVAREL, GVAŠ, ULJE, AKRIL, BATIK, FRESKA, ENKAUSTIKA, dok su suhe PASTEL, VITRAJ, MOZAIK, KOLAŽ, te TAPISERIJA.

• KIPARSKE tehnike su ujedno i arhitektonski materijali, te materijali koje svakodnevno koristimo – STAKLO, ŽELJEZO (ŽICA, LIM...), KAMEN, DRVO, GIPS, BRONCA, GLINA, BJELOKOST, ALUMINIJSKA FOLIJA, PLASTIKA...

• GRAFIČKE tehnike dijelimo na VISOKI, DUBOKI i PLOŠNI tisak. U visoki spadaju DRVOREZ, LINOREZ, GIPSOREZ, KARTONTISAK..., pod dubokim tiskom nazivamo BAKROREZ, BAKROPIS, AKVATINTU, SUHU IGLU, MEZZOTINTU, dok plošnim otiskom smatramo LITOGRAFIJU, MONOTIPIJU, SITOTISAK, SERIGRAFIJU.

Crtačke tehnike

•CRTAčKE tehnike dijelimo na SUHE i MOKRE. Suhe su OLOVKA, SREBRENKA, UGLJEN, KREDA, KEMIJSKA OLOVKA, a u mokre

spadaju FLOMASTER, TUŠ i ostala tekuća sredstva.

OLOVKA Ingres, 18-19.st.

• Daje nam čist, proziran trag, njome postižemo sjenu i svjetlo. Koristi se za studije, a omiljena je među KLASIČARIMA u umjetnosti.

• Umjetnicima su draže meke olovke koje se označavaju oznakama B (B1, B2, B3...), dok tehničari preferiraju tvrđe – H olovke.

• Obojana olovka jest DRVENA BOJA, graniči sa slikarskom tehnikom.

• Pr. J. D. Ingres: Mme Destouches

LEONARDO da Vinci SREBRENKA

• Smjesa srebra olova i kajala – metalna pisaljka, koja ostavlja kristalno čist – PRECIZAN TRAG. Koristi se u renesansi, a često je zamjenjuje olovka.

• Pr. Leonardo da Vinci: LJILJANI

UGLJEN

• Jedan od najstarijih crtaćih materijala, pronađen pronalaskom vatre. Ostavlja mekan, baršunast trag, maglen i nježan. No, moguće je i precizno iscrtavati, iako nije uobičajeno.

• Pr. Fantin de la Tour: AUTOPRTRET

KREDA

• Stoji između olovaka i ugljena – može stvarati mekanost ali i jasnoću, a koristi se i kreda u boji.

• CRVENA KREDA – LA SANGINE – koristi se za crtanje glave i ljudskog lika

• Pr. Boucher – Dječje glave

Michelangelo Buonarroti: Skica za sibilu

KEMIJSKA OLOVKA

• Trag joj je između obične olovke i pera za pisanje, tanak, jednoličan, a može biti i u boji.

FLOMASTER

• Mokra crtaća tehnika ostavlja trag o visno o debljini vrha, jednoličan, pun.

• Proizvodi se u svim bojama i nijansama, lako se uporabljuje, pa ga vole djeca.!!! Nije otporan na svjetlost – pogotovo Sunčevu!!!

PERO (PTIČJE)

• Ostavlja tvrd, oštar trag, tanjih, oštrih i debljih, mekanih crta – mrlja.

• Dobro je za izražavanje kontrasta

• Pr. Poussin: Pokolj nevine dječice, pero i kist

• TRSKA – ima krut, grub otisak, nalikuje peru, no nema oštrinu. To je zaoštrena bambusova stabljika. (omiljema tehnika V. van Gogha)

METALNO PERO

• Crtež je dobiven tankim, ujednačenim crtama.

• Pr. DUFY - Svirač

Rembrandt Harmenszoon van Rijn

LAVIRANI CRTEŽ• Dodavanje vode u tuš –

kombinacija je to crteža i slikarstva.

• SMEĐI LAVIRANI TUŠ – sepia

• CRNI LAVIRANI TUŠ – grisaille

• Pr. De Segoniac – glava J. Romainsa

• KISTOM, odnosno pritiskom određujemo debljinu crte. U “par poreza” treba dobiti duh motiva.

Slikarske tehnike

•SLIKARSKE se tehnike takodjer dijele na MOKRE i SUHE, pa u mokre spadaju TEMPERA, AKVAREL, GVAŠ, ULJE, AKRIL, BATIK, FRESKA, ENKAUSTIKA, dok su suhe PASTEL, VITRAJ, MOZAIK,

KOLAŽ, te TAPISERIJA.

Fra Angelico Tempera

• Spora, pokrivna tehnika, rado korištena u doba renesanse.

• Spoj je pigmenta i vezivnog sredstva, te se još razrijeđuje vodom.

• Postoje i bojice, kojima je trag poput drvenih, a kad se dodaje voda,one ostavljaju trag poput akvarela.

• Pr. Fra Angelico - Navještenje

Akvarel

• Tehnika slikanja vodenim bojama – puno vode, malo pigmenta.

• Vrlo važan je papir – debeo, dobre gramature, strukture poput biserne školjke.

• Pr. Cezanné – Brdo St. Victoire

GVAŠ

• Franc. Gouache – znači gust

• Stara tehnika, slična temperi. Vodene boje koje se koriste uz dodatak bijele tempere.

• Zahtijevamo malo čvršće kistove od onih za akvarel.

Rubens - pejzaž

Freska

• Tal – fresco – svježe.• Radi se o slikanju na

svježoj vapnenoj žbuci, uz uporabu kartona za skice.

• Na suhoj žbuci zove se al secco – što znači suha tehnika.

• Ova tehnika zahtijeva vještinu, jer se popravci rade tako da se skine cijeli sloj žbuke.

Michelangelo Buonarroti: Stvaranje čovjeka, Siktinska kapela

Enkaustika Fayumske slikarije

• Boje vezane s voskom stavljaju se metalnim štapićem na drvenu podlogu, mramornu ili bjelokosnu pločicu.

Ulje

• Pigment boje pomiješan s nekom vrstom ulja. To je gusta pokrivna tehnika, blistava i sjajna. Pogodna je za slikarstvo kontrasta, ujedinjenje je svih slikarskih tehnika. Lako “postaje” zamjena za bilo koju drugu tehniku.

Miroslav Kraljević – Autoportret s psom

pastel

• Na prijelazu između crtaćih i slikarskih tehnika. Svojstva krede prenio je u svijet slikarstva. Ima otisak finih tonova i baršunastih prijelaza.

• Sliku treba fiksirati prije pohranjivanja.

Quentin de la Tour – Louis XV

Kolaž....fotomontaža...

• Fran. Collage – lijepljenje – različitih materijala koje režemo gužvamo trgamo, spajamo.... Na podlogu.

• Fotomontaža – isječci iz različitih fotografija uklopljenih u novo djelo.

Juan Gris – sintetički kubizam....

MOZAIK

• Slikarska tehnika raznobojnih kamenih, staklenih ili keramičkih komadića (kockica), koje se ulažu u podlogu pod određenim kutem.

• Najčešće se nalaze po javnim zgradama, crkvama....

VITRAŽ(j)

• Fran – prozor od obojanog stakla. Oslikavanje prozora obojenim staklom, koji se povezuju olovnim okvirima. Sunčeva svjetlost koja ih obasijava, daje im posebnu blistavost, stvara bestežinski ugođaj.

TAPISERIJA....

• Slikanje raznobojnim nitima vune u tehnici tkanja. Često su se dodavala zlatne i srebrne niti, zbog posebnih efekata.

• Postoje klasična i čupava tapiserija.

Plošno slikarstvo

Iluzionističko slikarstvo

Lazurno slikanje

· Pastozno slikanje

Kjaroskuro

Grattage

Frottage

Grafičke tehnike

•GRAFIČKE tehnike dijelimo na VISOKI, DUBOKI i PLOŠNI tisak. U visoki spadaju DRVOREZ, LINOREZ, GIPSOREZ, KARTONTISAK..., pod dubokim tiskom nazivamo BAKROREZ, BAKROPIS, AKVATINTU, SUHU IGLU, MEZZOTINTU, dok plošnim otiskom smatramo LITOGRAFIJU, MONOTIPIJU, SITOTISAK, SERIGRAFIJU.

•MATRICA – podloga koju obrađujemo, potom otiskujemo•SIGNATURA – potpis umjetnika•BROJ OTISKA – 1/3 – jedan od tri otisnuta primjerka

VISOKI tisak

• Drvorez –

• Linorez

• Gipsorez

• Kartonski tisak

LINOREZ

• Linorez – podloga od linoleuma, obrađena kao drvo. Za linorez u boji koristi se više matrica.

V. Svečnjak – Pariške reminiscencije

DRVOREZ

• drvena podloga s udubljenjima 1-3mm

• Emil Nolde - Prorok

karton tisak

• Oblici koje želimo otisnuti na papir na povišenim su dijelovima matrice i primaju boju, dok su međuprostori crteža udubljeni i boja ne prodire do njih - zato ostaju bijeli

DUBOKI tisak

• Bakropis

• Bakrorez

• Akvatinta

• Suha igla

• Mezzotinta

Bakropis

• Ploča koja može izdržati kemijski proces, dakle jetkanje, a takva ploča je cink ili bakropis koja mora biti prekrivena zaštitnim slojem prije samog graviranja. Na ploču zaštićenu asfaltnim lakom i pripremljenu za rad, tankom iglom graviramo crtež, koji potom stavljamo u kiselinu na određeno vrijeme, ovisno od toga koliko želimo da nam linije budu tamne odnosno svijetle. Nakon jetkanja skidamo zaštitni sloj, operemo ploču od nečistoće i masnoće i ploča je spremna za otiskivanje. T. Krizman – Motiv iz Sarajeva

Bakrorez• Bakrorez ili gravura je tehnika

u kojoj se u bakrenu ploču oštrim udubljivačem urezuje crtež, se se udubljenja ispunjavaju bojom. Otiskivanje se vrši u stroju pod jačim pritiskom. Pored linearne čistoće, ljepota bakroreza se ogleda i u reljefnosti crta koja nastaje zbog jakog pritiska preše, tj. ulaženja papira u sva udubljenja iz kojih preuzima boju.

Dürer

Akvatinta

• Akvatinta je tehnika slična bakropisu, ali pruža mogućnost dobivanja većeg broja tonova. To se postiže premazivanjem ploče kolofonijem, koji ostavlja zrnatu površinu.

Suha igla

• Suha igla je jako slična bakropisu samo je izostavljena kemija, znači iglom ili nožem se direktno urezuje u pocinčanu ploču.

Rembrandt - Faust

Mezzotinta

PLOŠNI tisak

• Litografija

• Monotipija – koristi se u školi zbog jednostavne izvedbe

• Offset – koristi se u tiskarstvu (knjige....)

• Fotolitografija

• svjetlotisak

Litografija

• Najstarija tehnika plošnog tiska.• Po vapnenačkoj ploči crta se masnom kredom ili

litografskim tušem, pri čemu se stvara vapneni sapun. Zatim se ploča prekrije dušičnom kiselinom pomiješanom s arapskom gumom rastopljenoj u vodi. Vapneni sapun odbija zakiseljenu otopinu te su tako njenom djelovanju izloženi samo neiscrtani dijelovi kamena. Nakon toga se kamen ovlaži vodom i prijeđe valjkom premazanim tiskarskom bojom. Vlažna čista površina ne prima masnu boju, prima je jedino crtež (vapneni sapun) koji nije upio vodu.

Litografija

PROPUSNI ili protisni tisak

• Serigrafija• Sitotisak

Mladen Veža – Maslina

KIPARSKE TEHNIKE• KIPARSKE tehnike su ujedno i

arhitektonski materijali, te materijali koje svakodnevno koristimo – STAKLO, ŽELJEZO (ŽICA, LIM...), KAMEN, DRVO, GIPS, BRONCA, GLINA, BJELOKOST, ALUMINIJSKA FOLIJA, PLASTIKA...

Glina – Terracotta, glinamol

• Vrsta zemlje, podatna za oblikovanje gnječenjem, savijanjem, dodavanjem i oduzimanjem. Obično je “skica” za izradu predmeta u trajnijim materijalima.

• Terakota (terracotta) pečena i bojana (engobama) glina na 800-900 °c – a dobivene predmete nazivamo KERAMIKOM.

Glinamol

• Glinamol je proizveden u tvornici, koristi se u školama i za izradu sitnijih uporabnih predmeta.

Porculan

• Finija glina pečena na višoj temperaturi od terakote, često se koristi u 18. stoljeću, a važnija središta su Séveres i Meissen.

Kamen

• Prirodan materijal (stijene) različitih tvrdoća i boja, obrađuje se čekićem i dlijetima - oduzimanjem. Kamen je materijal koji pruža veliki otpor i sa kojim se umjetnik mora boriti kao ni sa jednim drugim materijalom a u isto vrijeme biti oprezan jer ne postoji mogućnost dodavanja mase.Koristi se i u arhitekturi.

• PR: mramor, vapnenac, granit..

• Michelangelo:Mojsije

Beton

• BETON predstavlja najčvršću i najjeftiniju zamjenu za kamen. U današnje vrijeme postoje razne vrste betona i sve su pogone za izradu pozitiva, pogoto kada je skulptura namjenjena za eksterijer.

Drvo

• Kao i kamen,prirodan materijal različite tvrdoće i boja, obrađuje se čekićem i dlijetima - tehnikom oduzimanja.

• Skulpture su krute i dostojanstvene, a koristi se i u izradi namještaja.

• B. Ružić

Aluminijska folija• METAL se u skulpturi koristi tisućama

godina. Međutim, u poslijednjem stoljeću koristi se na puno novih načina, to je doprinos industrijalizacije i slobode umjetničkog izraza. Pojavljuju se i nove legure i metali poput inox-a, naprimjer. Koriste se cijevi, lim, armatura, žica, od kojih umjetnici raznim tehničkim procesima poput varenja, rezanja, brušenja, stvaraju svoja djela. Metal je tako dobio jednu potpuno novu ulogu u skulpturi, primarnu a ne sekundarnu kao što je slučaj sa žicom, koja se sada koristi i kao finalni materijal a ne samo kao pomoćno sredsvo prilikom korištenja drugih materijala i slično.

Žica, željezo

• Tanka metalna nit (crta), različitih promjera i čvrstoće. Često je koristimo kao konstrukciju pri izradi skulptura u nekom drugom materijalu, a koristi se i u arhitekturi.

• “Crtež žicom” je prozračan, ekspresivan, na tragu apstraktnih formi.

Bronca, metal

• Bronca je naziv za veliki broj slitina bakra, najčešće s kositrom, ali s drugim elementima kao što su fosfor, mangan, aluminij i silicij. Izuzetak je slitina s cinkom koja se obično naziva mjed. Prije otkrića željeza bila je najvažnija kovina, pa je prema njoj dobilo naziv i brončano doba.

• Skulpture u ovoj tehnici često su sjajne i glatke, dugotrajne su, podložne utjecajima atmosfere.

Kaširani papir• PAPIR kao materijal u kiparstvu

koristi se stoljećima, no u novije vrijeme promijenile su se vrste ljepila i način primjene papira. Tako je danas moguće učiniti papir dovoljno čvrstim da se od njega samog izraduje pozitiv. Postoji nekoliko najčešće primjenjivanih metoda kao što je KAŠIRANJE PAPIRA. Kaširanje papira podrazumjeva ljepljenje više slojeva papira različitim ljepilima za papir i drvo, koja su obično na vodenoj bazi. Kaširat se mogu sve vrste papira ali su najbolji nemasni papiri kao toalet papir ili novinski papir .

Gips• GIPS je još jedan od klasičnih

i osnovnih kiparskih materijala. Koristi se za izradu NEGATIVA ( kalupa ), ali i POZITIVA ( odnosno kao konačni materijal ), ali i u kombinaciji sa nekim drugim materijalima gdje uglavnom služi kao vezivo. Iako ima niz pozitivnih osobina, veliki mu je nedostatak što je relativno krhak i porozan. No, bez obzira na to, mnogo se koristi jer je pogodan za finalnu obradu, odnosno može se brusiti, ljepiti i bojiti.   

Staklo

• STAKLO se u umjetnosti koristi odavno, kako u slikarstvu u vidu vitraž(j)a, tako i u skulpturi. Razvojem tehnologije javio se čitav niz novih načina obrade stakla, od izljevanja u kalupe do preciznog rezanja najkompliciranijih oblika. Nažalost mašine za topljenje i obradu stakla su jako skupe. Čitav taj proces obrade stakla je poprilično kompliciran.

Bjelokost • Bjelokost (slonovača) je materijal slonove kosti. Bjelokost se obrađuje ručno i strojno: puna plastika, reljefi i luksuzni predmeti svakodnevne uporabe. Draž ovog materijala je u mliječnoj bjelini površine koja s vremenom poprima žućkasti ton. Skupocjena zbog svoje rijetkosti i teška za obrađivanje, bjelokost je oduvijek simbol društvenoga statusa. Bjelokost je u uporabi od paleolitika.

• Danas je trgovina bjelokosti zabranjena jer su se neke životinjske vrste suočile s istrebljenjem.