View
6
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
Profesionalna orijentacija na prelasku u srednju školu
MONITORING I EVALUACIJA PROJEKTA
– GODIŠNJI IZVEŠTAJ ZA 2011/2012. ŠKOLSKU GODINU –
Pripremila dr Jasna Hrnčić
Avgust 2011 – juni 2012.
2
SADRŽAJ
LISTA SKRAĆENICA ............................................................................................................ 4
REZIME ................................................................................................................................... 5
UVOD ...................................................................................................................................... 10
METODOLOGIJA RADA ................................................................................................... 11
INSTRUMENTI ZA PRAĆENJE I EVALUACIJU PROJEKTA ................................... 12
PRAĆENJE IMPLEMENTACIJE PROJEKTA U ŠKOLAMA TOKOM 2011/2012.
ŠKOLSKE GODINE ............................................................................................................. 14
REZULTATI ............................................................................................................................ 14
Aktivnosti profesionalne orijentacije ............................................................................... 14
Realni susreti ................................................................................................................... 19
Saradnja i promocija ....................................................................................................... 22
Sredstva i nagrađivanje ................................................................................................... 24
Obuka iz profesionalne orijentacije kao fakultativni nastavni predmet .......................... 24
Izazovi u realizaciji programa profesionalne orijentacije............................................... 24
Uspesi programa profesionalne orijentacije ................................................................... 25
Sugestije za unapređenje i održivost programa profesionalne orijentacije .................... 25
DISKUSIJA ............................................................................................................................. 26
RAZVIJANJE PARTNERSTVA IZMEĐU ŠKOLA I VRŠNJAČKA EVALUACIJA . 31
RAZVIJANJE PARTNERSTVA, UMREŽAVANJE I VRŠNJAČKA EVALUACIJA – BOŠ .................... 31
Razvijanje partnerstva ..................................................................................................... 31
Umrežavanje u partnerstvu .............................................................................................. 32
Vršnjačka evaluacija ........................................................................................................ 32
Otvorena pitanja .............................................................................................................. 33
RAZVIJANJE MENTORSTVA, UMREŽAVANJE I VRŠNJAČKA EVALUACIJA – MOŠ ..................... 34
Razvijanje mentorstva ...................................................................................................... 35
Umrežavanje .................................................................................................................... 35
Vršnjačka evaluacija ........................................................................................................ 35
Otvorena pitanja .............................................................................................................. 36
KOMENTAR ........................................................................................................................... 38
POSETE ŠKOLAMA I MENTORSKIM SASTANCIMA ................................................ 41
OPŠTI PARAMETRI IMPLEMENTACIJE PROJEKTA .................................................................... 41
MOTIVACIJA ZA PROJEKAT .................................................................................................... 43
MODUS NASTAVE .................................................................................................................. 45
OSETLJIVE GRUPE ................................................................................................................. 46
SARADNJA I MENTORSTVO .................................................................................................... 46
PROMOCIJA PROJEKTA .......................................................................................................... 47
RODNA RAVNOPRAVNOST ..................................................................................................... 47
IZAZOVI ................................................................................................................................ 47
PLANOVI ............................................................................................................................... 48
ODRŽIVOST ........................................................................................................................... 48
KOMENTAR ........................................................................................................................... 49
3
EVALUACIJA PROGRAMA PO OD STRANE UČENIKA ............................................ 51
KOMENTAR ........................................................................................................................... 54
EFEKAT PROJEKTA NA UČENIKE ................................................................................ 55
POČETNA PROCENA – PRVI KRUG OBUKE ............................................................................... 55
PONOVLJENA PROCENA ......................................................................................................... 57
UPITNIK ZA UČENIKE OSNOVNIH ŠKOLA POU2 ..................................................................... 58
PRVA PROCENA – DRUGI PROJEKTNI CIKLUS.......................................................................... 60
PONOVLJENO ISTRAŽIVANJE.................................................................................................. 61
Metodologija .................................................................................................................... 61
Statistička obrada podataka ............................................................................................ 63
Rezultati istraživanja ....................................................................................................... 63
Diskusija .......................................................................................................................... 77
ZAKLJUČAK ........................................................................................................................ 82
PRILOZI
PRILOG 1. TABELA B: STRUKTURA I DINAMIKA PRIMENE INSTRUMENATA MONITORINGA I EVALUACIJE
PRILOG 2. INSTRUMENTI MONITORINGA I EVALUACIJE
Elektronski upitnici
PO1 sajt
VE BOS1 sajt
VE MOS1 sajt
Upitnici za download
A_Upitnici za skidanje sa sajta 2011_12
Evaluacija timova za PO 2011_12
Evaluacija učenici 2011_12
Forma za mentorski sastanak 2011_12
Forma za primer dobre prakse 2011_12
Forma za sastanak 2011_12
OST1 karakteristike škole 2011_12
Realni susreti OPS1 2011_12
Realni susreti OS1 11_12
Upitnici za ucenike POU 2011_12.
Upitnik ucenici POU1
Upitnik ucenici POU1 madjarski
Upitnik ucenici POU2
Upitnik ucenici POU2 madjarski PRILOG 3.STATISTIČKA ANALIZA UPITNIKA ZA ŠKOLE PO1
PRILOG 4. STATISTIČKA ANALIZA UPITNIKA ZA REALNE SUSRETE RE-OŠ1
PRILOG 5. STATISTIČKA ANALIZA REZULTATA NA UPITNIKU ZA ŠKOLE VE-BOŠ1
PRILOG 6. STATISTIČKA ANALIZA REZULTATA NA UPITNIKU ZA ŠKOLE VE-MOŠ1
PRILOG 7. MONITORING POSETE
PRILOG 8. STATISTIČKA ANALIZA REZULTATA NA UPITNIKU ZA UČENIKE EPO-U
PRILOG 9. STATISTIČKA ANALIZA REZULTATA NA UPITNICIMA ZA UČENIKE POU1 I POU2
4
LISTA SKRAĆENICA
BOŠ – bazične osnovne škole
ČOS – časovi odeljenskog starešine
IOP – individualni obrazovni plan
MOŠ – mentorske osnovne škole
OPŠ – organizacije/preduzeća/škole
OŠ – osnovna škola
PO – profesionalna orijentacija
PP služba – psihološko-pedagoška služba
RC – regionalni centri za profesionalni razvoj zaposlenih u obrazovanju i preduzećima
DILS – Delivery of Improved Local Services (pružanje unapređenih usluga na lokalnom
nivou)
5
REZIME
Cilj. Cilj ovog izveštaja je prikaz aktivnosti i rezultata monitoringa i evaluacije
implementacije prve komponente Projekta tokom 2011/2012. školske godine, koji se odnose
na: pripremu instrumenata za praćenje i evaluaciju Projekta, praćenje njegove implementacije
u osnovnim školama, procenu efekata Projekta na učenike osnovnih škola u Srbiji i analizu
ispunjenosti relevantnih projektnih indikatora.
Postupak procene. Prva komponenta je tokom 2011/2012. školske godine obuhvatila 232
osnovne škole. U nastojanju da se stekne što potpunija slika ovako obuhvatnog projekta,
sprovedena je sistematska procena i evaluacija koja je obuhvatila nekoliko različitih izvora
informacija – učenike, njihove roditelje, rukovodstvo škole i timove za profesionalnu
orijentaciju (PO), rukovodstvo i osoblje regionalnih centara za profesionalni razvoj
zaposlenih u obrazovanju i preduzećima (RC), kao i rukovodstvo Projekta. Podaci su
prikupljani tokom poseta izabranim školama i mentorskim sastancima, učešća na timskim
sastancima, kao i putem ankete među učenicima i školskim timovima za PO. Primenjene
tehnike su bile polustrukturisani intervju, sistematska opservacija, diskusija vođena u malim
grupama, fokus grupa i posebno konstruisani upitnici za školske timove za PO (PO1, VE-
MOŠ1, VE-BOŠ1 i RS-OŠ1) i za učenike (POU1, POU2, EPO-U).
Uzorak i instrumenti procene. Intervjuima i opservacijom obuhvaćeni su ključni akteri u
Projektu iz šest slučajno izabranih škola i dva RC, diskusijama vođenim u malim grupama –
timovi za PO iz šest škola; fokus grupama – učenici iz šest škola. Upitnik PO1 – za praćenje
implementacije Projekta u školama – popunile su 124 škole (53,4% od ukupnog broja škola),
upitnik VE-MOŠ1 – za praćenje mentorskih aktivnosti, umrežavanja i vršnjačku evaluaciju
od strane mentorskih osnovnih škola (MOŠ) – popunila je 21 MOŠ (77,7% od ukupnog broja
MOŠ), a VE-BOŠ1 – za praćenje saradnje sa drugim školama i institucijama i vršnjačku
evaluaciju od strane bazičnih osnovnih škola (BOŠ) – popunilo je 109 BOŠ (53,2% od
ukupnog broja BOŠ). Vršnjačka evaluacija drugih škola na ovim upitnicima realizovana je od
strane 26 (23,9%) BOŠ i 14 (66,7%) MOŠ. Upitnik RS-OŠ1 – za praćenje realnih susreta –
popunilo je 40 škola. Na Upitnik za evaluaciju obuke od strane učenika (EPO-U) odgovorilo
je 1.696 učenika iz 28 škola, a obrađeno je ukupno 735 upitnika iz tih škola. Efekat Projekta
na učenike procenjivan je na osnovu poređenja rezultata na upitnicima POU1 ili POU2 istih
6
učenika sedmog i osmog razreda pre pohađanja obuke za PO i pri kraju te obuke. Na ove
upitnike je i u inicijalnom i u ponovljenom testiranju odgovorilo 1.153 učenika iz 39 škola.
Dobijeni su brojni i raznovrsni podaci, od kojih ćemo izdvojiti najrelevantnije, sa posebnim
osvrtom na ispunjenje projektnih indikatora.
Rezultati i diskusija. Najveći uspesi programa, potvrđeni od nekoliko izvora informacija i
dobijeni različitim tehnikama prikupljanja podataka, jesu: izuzetan odziv škola u primeni
petofaznog modela obuke za PO, motivisanost i zadovoljstvo programom učenika, roditelja,
nastavnika i rukovodstva škola i RC, realizacija realnih susreta, a posebno isprobavanje
prakse, koje je najinovativniji deo programa, kao i uključivanje roditelja u realizaciju
programa.
Ispunjeni su skoro svi indikatori Projekta koji se odnose na školsku komponentu.
Opšti projektni indikator 1 glasi: U najmanje 75% škola profesionalna orijentacija se uči u
skladu sa petofaznim modelom za učenike završnih razreda osnovne škole. Tokom
2011/2012. školske godine profesionalna orijentacija se učila u skladu sa petofaznim
modelom za učenike sedmog razreda osnovne škole u 78,9% škola, a za učenike osmog
razreda u 90,2% škola koje su odgovorile na upitnik PO1. Opšti projektni indikator 1 je
ispunjen. Projektni indikator 2 glasi: Procenat mladih oba pola koji donose odluke o
daljem školovanju i budućem zanimanju na osnovu pet različitih izvora primljenih
informacija povećao se sa 17,4% na 40,0%. Procenat učenika koji koriste pet od ukupno
osam ponuđenih različitih izvora primljenih informacija je čak 49,7%. Projektni indikator 2
je ispunjen.
Opšti projektni indikator 3 glasi: Broj i stepen diferencijacije među željenim profesijama
se povećao, tako da se broj oblasti rada za koje je zainteresovano između 13,9% i 25,2%
učenika povećao sa osam na najmanje 11 kod muškog pola, a kod ženskog pola sa pet na
najmanje osam oblasti rada. Broj oblasti rada za koje je zainteresovano od 13,9% do 25,2%
učenika muškog pola se na ponovljenom merenju povećao na 12. S druge strane, kod
učenica nije postignuta željena promena. Broj oblasti rada za koje je na ponovljenom
merenju zainteresovano od 13,9% do 25,2% učenica iznosi šest. Projektni indikator 3 je
ispunjen na uzorku dečaka, ali ne i devojčica.
Mnoge škole su učinile napor za razvoj realnih susreta u okviru profesionalne orijentacije –
čak 85,4% njih. Raspitivanje u organizaciji/preduzeću/školi (OPŠ) realizovano je u 78,0%
7
škola, susreti sa ekspertima na času u 73,2% njih, isprobavanje prakse u OPŠ u 36,6% škola i
sajam zanimanja u 28,5% škola.
Indikator 3 školske komponente glasi: U najmanje 10 škola jednonedeljno isprobavanje
prakse u kompanijama je testirano u saradnji sa lokalnim preduzećima, kao deo
profesionalne orijentacije (realni susreti). Tokom 2011/2012. školske godine u osam škola
bilo je organizovano od pet do sedam poseta organizacijama, preduzećima i/ili školama, koje
su uključivale raspitivanje i/ili isprobavanje prakse. Kako Projekat traje još jednu školsku
godinu, a saradnja sa mnogim preduzećima i ustanovama je uspostavljena, ovaj indikator će
verovatno biti ispunjen u sledećoj školskoj godini.
Ipak, organizacija realnih susreta je jedan od najčešće pominjanih izazova od strane škola i
modul kojim su učenici najmanje zadovoljni. Njihova potpunija realizacija zahteva dodatnu
podršku, posebno u isprobavanju prakse, održavanju sajma obrazovanja i karijere i/ili
zanimanja i realizaciji dana otvorenih vrata za PO.
Vršnjačka evaluacija. Velika većina procenjenih škola dobila je najmanje dobru ocenu za
kvalitet profesionalne orijentacije sa aspekta sadržaja, procesa, aktivne orijentacije,
umrežavanja i saradnje. Barem jednu sugestiju za unapređivanje partnerstva dalo je 87,5% od
ukupnog broja MOŠ i BOŠ koje su dale vršnjačku evaluaciju. Na osnovu nalaza istraživanja,
možemo definisati predlog za konačno utvrđivanje indikatora 4 školske komponente Projekta
koji se odnosi na vršnjačku evaluaciju.
Predlog za indikator 4 školske komponente Projekta: U najmanje 75% od 20 vršnjačkih
evaluacija koje su sprovedene u školama, kvalitet profesionalne orijentacije (koji se odnosi
na proces, na aktivnu orijentaciju i sl.) procenjen je kao najmanje dobar i naznačene su
sugestije za unapređenje.
Pokazalo se da saradnja unapređuje kvalitet nastave za PO, motiviše sve aktere iz škole za
dalje zalaganje na Projektu i omogućava školama da zauzmu istaknutiji položaj u zajednici.
Uloga Regionalnog centra u razvijanju saradnje posebno je važna. Saradnja između škola
uključenih u Projekat izuzetno je razvijena, zahvaljujući značaju koji je dat umrežavanju,
partnerstvu i mentorstvu između škola i saradnji sa lokalnom zajednicom. Napravljeni su
bitni pomaci u saradnji škole sa roditeljima i sa zajednicom. Najizrazitija je bila saradnja
sa lokalnim institucijama – Nacionalnom službom za zapošljavanje, RC, preduzećima i
ustanovama za realizaciju prakse. U daljem razvoju Projekta ima još prostora za
unapređivanje saradnje sa roditeljima, preduzećima i ustanovama, kao i sa institucijama
8
školskog sistema, a pre svega sa RC, Školskom upravom Ministarstva prosvete i nauke i
kancelarijom za mlade.
U Projektu je inicirano partnerstvo između konkretnih škola, koje je dalo prve pozitivne
rezultate. Pokazuje se potreba za daljim stimulisanjem ovog načina umrežavanja, koji može
dati trajniji oslonac za razvoj, implementaciju i održivost Projekta.
Mentorstvo MOŠ. Velika većina MOŠ pružala je neku podršku drugim školama u realizaciji
programa PO. Vodeća uloga MOŠ na mentorskim sastancima dovela je do podizanja
standarda u realizaciji Projekta i dala dobar primer BOŠ.
Poređenje BOŠ i MOŠ. MOŠ su u mnogim aktivnostima implementacije pokazale očekivane
bolje rezultate od BOŠ. Istraživanje među učenicima nije pokazalo da program u MOŠ ima
bolje efekte na učenike nego program u BOŠ, ali je pokazalo da su učenici BOŠ imali više
koristi od primene programa nego učenici MOŠ, pre svega u smislu izjednačavanja sa
kapacitetima učenika iz MOŠ! Ovaj efekat se može tumačiti kao posledica motivacije BOŠ
da dostignu MOŠ, koja je nastala usled saradnje između MOŠ i BOŠ.
Poređenje rezultata škola iz prvog kruga obuke učenika, koji je počeo u novembru 2011.
godine, i drugog kruga obuke učenika, koji je počeo u martu 2012. godine, pokazuje da li i
kako program zavisi od dužine njegove implementacije. Skraćivanje programa dovodi do
nezadovoljstva i preopterećenosti timova za PO i do manjeg broja korišćenih izvora
informacija kod učenika na kraju Projekta.
Učenici osmog razreda bili su više uključeni u Projekat od učenika sedmog razreda, što se
odrazilo i na manji broj korišćenih izvora informacija kod učenika sedmog razreda. Ostale
razlike u efektu Projekta na učenike sedmog i osmog razreda u skladu su sa njihovim
razvojnim procesima i pozicijom u odnosu na hitnost odlučivanja o budućem školovanju.
Rodne razlike. U program je bilo uključeno nešto više devojčica nego dečaka. Devojčice su
bile više zainteresovane za program profesionalne orijentacije i više su ga vrednovale, bile su
zrelije u procesu odlučivanja o daljem školovanju i budućem zanimanju i otvorenije za
promenu rodnih stereotipa u vezi sa „muškim“ profesijama. Ipak, nije postignut željeni efekat
u proširivanju broja oblasti rada koje ih zanimaju, tj. u broju i stepenu diferencijacije među
željenim profesijama. Sloboda u izboru zanimanja i dalje je manja kod devojčica nego kod
dečaka, ali je Projekat doveo do pozitivnih pomaka u pravcu rodne ravnopravnosti.
Izazovi s kojima se škole sreću najčešće se odnose na inkorporaciju programa PO u sistem,
kako školski (plan i raspored aktivnosti, sredstva za primenu programa PO) tako i vanškolski
9
(realni susreti) i postizanje partnerstva sa drugim školama, a za MOŠ i realizacija mentorstva.
Izazovi RC su koordinacija aktivnosti u regionu i obezbeđivanje materijalnih sredstava za
aktivnosti PO nakon završetka Projekta.
Održivost. Velika većina škola smatra da bi program PO trebalo da bude izborni, tj.
fakultativni nastavni predmet. Većina učenika prihvata ovaj način nastave, a to je i najčešća
sugestija školskih timova za PO za održivost. Ključ za održanje Projekta i njegov kvalitet
jesu umrežavanje, partnerstvo i mentorstvo.
Preporuke. Potrebno je dalje razvijati partnerstvo, mentorstvo i umrežavanje između škola,
povezivanje sa regionalnim institucijama Ministarstva prosvete i nauke i saradnju sa
lokalnom zajednicom u realizaciji realnih susreta, a posebno isprobavanja prakse kao
najinovativnijeg dela programa. Kada je reč o realizaciji programa u školama, bilo bi korisno
više uključiti učenike sedmog razreda, kako bi završili kompletnu dvogodišnju obuku za PO;
dalje razvijati rodnu ravnopravnost u ovoj oblasti; motivisati roditelje da se angažuju oko
uključivanja u radionice i realizacije realnih susreta i podsticati MOŠ da se specijalizuju za
osetljive grupe. Posebno je važno obezbediti uslove za održivost Projekta i njegovog
kvaliteta. Preporučuje se da obuka učenika za PO postane deo redovnog obrazovanja u
osnovnim školama kao izborni nastavni predmet za sedme i osme razrede. U ovom okviru,
bilo bi korisno da obuka nastavnog osoblja za nastavu iz profesionalne orijentacije (petofazni
model) postane sastavni deo kurikuluma relevantnih fakulteta i visokih škola.
Zaključak. Pokazuje se da Projekat izlazi u susret potrebama korisnika – učenika, roditelja,
nastavnog osoblja i rukovodstva osnovnih škola i regionalnih centara, da je program obuke za
profesionalnu orijentaciju zanimljiv i primeren u školama i zajednici, da razvija kapacitete
učenika i nastavnog osoblja u projektovanom pravcu i da povećava kompetentnost osnovnih
škola u odgovoru na potrebe lokalne zajednice.
10
UVOD
Aktivnosti monitoringa i evaluacije projekta „Profesionalna orijentacija na prelasku u srednju
školu“ u okviru njegove prve komponente pod nazivom „Profesionalna orijentacija u
školskom sektoru“ realizovane su u periodu od avgusta 2011. do juna 2012. godine na zahtev
GIZ-a – Agencije za internacionalnu saradnju, po nalogu nemačkog Ministarstva za
ekonomsku saradnju i razvoj (BMZ), koja sprovodi ovaj projekat u partnerstvu sa
Ministarstvom prosvete i nauke i Ministarstvom omladine i sporta Republike Srbije.
Cilj Projekta je uspostavljanje sistema profesionalne orijentacije na prelasku iz osnovnog u
srednjoškolsko obrazovanje ili u svet rada, kako u okviru škole tako i u okviru vanškolskog
sistema, i uspostavljanje njegovog funkcionisanja na nacionalnom nivou.
Projekat obuhvata dve komponente: 1) profesionalnu orijentaciju u školskom sektoru i 2)
profesionalnu orijentaciju u vanškolskom sektoru.
Ovaj izveštaj se odnosi na prvu komponentu Projekta, čiji je cilj unapređivanje kapaciteta
osnovnih škola u oblasti profesionalne orijentacije u višim razredima.
Cilj ovog izveštaja je prikaz aktivnosti i rezultata monitoringa i evaluacije implementacije
prve komponente Projekta koji se odnose na:
pripremu instrumenata za praćenje i evaluaciju projekta,
praćenje implementacije projekta u osnovnim školama,
procenu efekata Projekta na učenike osnovnih škola u Srbiji,
analizu ispunjenosti relevantnih projektnih indikatora.
11
METODOLOGIJA RADA
Izveštaj je zasnovan na metodologiji rada za procenu akcionih projekata, koja obuhvata
direktnu komunikaciju sa akterima Projekta, prikupljanje podataka putem instrumenata za
monitoring i evaluaciju i pripremu završnog izveštaja.
Direktna komunikacija sa akterima Projekta uključivala je intervjue sa članovima Projektnog
tima: Marijom Radovanović, Aleksandrom Lakićević, Mirjanom Đukić, Marinom Ostojić i
Valerijom Živković, učešće u sastancima Projektnog tima i mentorskim sastancima, posete
šest slučajno izabranih mentorskih osnovnih škola (MOŠ) koje su uključivale intervjue sa
direktorom škole i koordinatorom tima za profesionalnu orijentaciju (PO), grupne diskusije sa
školskim timom za PO i fokus grupe sa učenicima uključenim u Projekat.
Prikupljanje podataka putem instrumenata praćenja i evaluacije uključivalo je:
pripremu instrumenata za praćenje i evaluaciju (metodologija je opisana u dokumentu
Monitoring i evaluacija projekta, Polugodišnji izveštaj, Hrnčić, 2011) i prevod
instrumenata POU1 i POU2 na mađarski jezik;
realizaciju inicijalnog istraživanja sprovedenog sa učenicima uključenim u Projekat
putem upitnika POU1 (novembar 2011) i POU2 (mart 2012) u cilju procene potreba i
kapaciteta učenika u oblasti PO pre implementacije Projekta (početna procena).
Istraživanje je sprovedeno u 50 škola, od kojih je 27 bilo MOŠ i 23 BOŠ
(metodologija istraživanja je opisana u Polugodišnjem izveštaju, Hrnčić, 2011);
realizaciju ponovljenog istraživanja sa onim učenicima koji su učestvovali u
inicijalnom istraživanju, ali sada nakon primene Projekta, u cilju analize efekata
programa na kapacitete učenika u oblasti profesionalne orijentacije;
postavljanje elektronskih verzija upitnika POU1, POU2, EPO-U1, PO1, VE-MOŠ1 i
VE-BOŠ1 za elektronsko popunjavanje na sajtu;
prikupljanje i unos podataka dobijenih putem upitnika POU1, POU2, EPO-U1, PO1,
VE-MOŠ1, VE-BOŠ1 i RS-OŠ1.
Priprema završnog izveštaja je uključivala: statističku analizu podataka dobijenih putem
navedenih upitnika, uporednu analizu informacija iz svih navedenih izvora i pisanje izveštaja.
12
INSTRUMENTI ZA PRAĆENJE I EVALUACIJU PROJEKTA
Na osnovu saradnje sa Projektnim timom, izrađeni su instrumenti, i oni koji su prihvaćeni za
upotrebu u Projektu navedeni su u tabeli A.
Tabela A: Instrumenti prihvaćeni za upotrebu u Projektu
Upitnik Namena
upitnika
Kojim
ustanovama
je namenjen
upitnik
Ko u
ustanovi
popunjava
upitnike
Kada se
upitnici
popunjavaju
Ko skuplja
upitnike Korist od toga
PO1
Upitnik za
osnovne
škole
Praćenje
primene
programa PO
u školama
Sve škole sa
timom za PO
Koordinator
tima za PO
U maju / junu
2012, na kraju
školske
godine
Popunjavanje
na sajtu
Uvid u
primenu
Projekta u
školama
Smernice za
dalji razvoj PO
EPO-U
Evaluacija
obuke od
strane
učenika
Evaluacija
programa
obuke od
strane
učenika
Sve MOŠ
prvog kruga
Desetak
slučajno
izabranih
BOŠ
Svi učenici
na obuci iz
PO
U maju / junu
2012, na
poslednjoj
radionici PO
Nastavnik
koji vodi
poslednju
radionicu PO
Evaluacija
kvaliteta
programa
obuke od
strane učenika
VE-MOŠ1
Upitnik za
mentorske
osnovne
škole
Praćenje
mentorskih
aktivnosti u
MOŠ
Vršnjačka
evaluacija
partnerske
škole
Sve
mentorske
osnovne škole
Koordinator
mentorskog
tima za PO
U maju / junu
2012, na kraju
školske
godine
Popunjavanje
na sajtu
Podsticanje
mentorstva
Evaluacija
implementacije
Smernice za
dalji razvoj PO
VE-BOŠ1
Upitnik za
bazične
osnovne
škole
Praćenje
aktivnosti
umrežavanja
u BOŠ
Vršnjačka
evaluacija
partnerske
škole
Sve
mentorske
osnovne škole
Koordinator
mentorskog
tima za PO
U maju / junu
2012, na kraju
školske
godine
Popunjavanje
na sajtu
Podsticanje
umrežavanja
Evaluacija
implementacije
Smernice za
dalji razvoj PO
RS-OŠ1
Upitnik za
realne
susrete
Praćenje
realnih
susreta od
strane OŠ
OŠ koje su
organizovale
realne susrete
Osoba koja
vodi
učenike na
realne
susrete
Posle svake
posete OPŠ
Koordinator
tima za PO
Projektni tim
Uvid u razvoj
realnih susreta
Polazište za
diskusiju na
fokus grupi
RS-OPŠ1
Upitnik za
realne
susrete
Praćenje
realnih
susreta od
strane OPŠ
OPŠ u kojima
su se
realizovali
realni susreti
Osoba iz
OPŠ koja
prima
učenike
Na kraju
svake posete
OPŠ
Koordinator
tima za PO
Projektni tim
Praćenje
realnih susreta
Smernice za
dalji razvoj
POU1
Upitnik za
učenike
Procena
početnog
stanja
potreba i
kompetencija
Sve MOŠ
prvog kruga
Desetak
slučajno
izabranih
Učenici na
PO obuci
Pre početka i
na kraju obuke
učenika
Anketari
Tim za PO
Popunjavanje
na sajtu
Razvoj
programa
Evaluacija
efekata
programa na
13
učenika BOŠ učenike
POU2
Upitnik za
učenike
Procena
efekata
programa na
učenike
Sve MOŠ
drugog kruga
Desetak
slučajno
izabranih
BOŠ
Učenici na
obuci iz PO
Pre početka i
na kraju obuke
učenika
Anketari
Tim za PO
Popunjavanje
na sajtu
Evaluacija
efekata
programa na
učenike
Legenda: PO – profesionalna orijentacija; BOŠ – bazične osnovne škole; MOŠ – mentorske osnovne škole;
OPŠ – organizacije/preduzeća/škole
U tabeli B u Prilogu 1 prikazana je struktura i dinamika implementacije svih instrumenata
koji su izrađeni i predloženi za monitoring i evaulaciju Projekta. Prilog 2 sadrži sve
instrumente navedene u ovoj tabeli. Elektronski upitnici POU1, POU2, PO1, VE-MOŠ1 i
VE-BOŠ1 mogu se naći na sledećim sajtovima:
POU1: Sajt ankete: http://profesionalnaorijentacija.org/anketa/01.php
login: anketa password: jmsd26kv
POU2: Sajt ankete: http://profesionalnaorijentacija.org/anketa/02.php
login: anketa password: smsd26kv
PO1: Sajt ankete: http://profesionalnaorijentacija.org/anketa/04.php
VE-MOŠ1: Sajt ankete: http://profesionalnaorijentacija.org/anketa/03.php
VE-BOŠ1: Sajt ankete: http://profesionalnaorijentacija.org/anketa/05.php
14
PRAĆENJE IMPLEMENTACIJE PROJEKTA U ŠKOLAMA
TOKOM 2011/2012. ŠKOLSKE GODINE
Podaci o implementaciji Projekta u školama prikupljani su elektronskim Upitnikom za
osnovne škole (PO1) i Upitnikom za realne susrete (RS-OŠ1).
Od ukupno 232 osnovne škole koje su implementirale Projekat tokom 2011/2012. školske
godine, na upitnik PO1 do kraja juna 2012. odgovorilo je njih 124 (53,4%). Od toga je bilo
24 MOŠ (88,9%), od kojih 13 (54,2%) iz prvog i 11 (45,8%) iz drugog kruga. Na ovaj upitnik
odgovorilo je i 100 BOŠ, od kojih 48 (48,0%) iz prvog i 52 (52,0%) iz drugog kruga. Osobe
koja su odgovorile na upitnik po zanimanju su najčešće pedagog (36,6%), zatim nastavnik
(26,8%) i psiholog (25,2%).
Detaljni rezultati dati su u Prilogu 3, uključujući spisak škola koje su odgovorile i detaljne
statističke nalaze. Ovde ćemo prikazati samo ključne nalaze.
Na upitnik RE-OŠ1 odgovorilo je 40 (17,2%) škola, od kojih 36 BOŠ (90,0%) i četiri MOŠ
(10,0%). Spisak škola koje su odgovorile na ovaj upitnik nalazi se u Prilogu 4.
Rezultati
Aktivnosti profesionalne orijentacije
U svim školama su barem dve osobe završile obuku za PO (petofazni model). U BOŠ su
prosečno tri osobe završile obuku, a u MOŠ prosečno šest osoba. Nema značajne razlike
između prvog i drugog kruga.
U skoro svim školama, osim u jednoj BOŠ iz prvog kruga, osnovan je tim za PO (99,2%).
Većina timova je osnovana u dva navrata, u prvom navratu u oktobru i novembru 2011.
(40,6%, prvi krug obuke), a u drugom u februaru i martu 2012. godine (49,6%, drugi krug
obuke).
Članovi tima za PO skoro uvek su bili nastavnici (98,4%), zatim pedagozi (75,0%) i
psiholozi (56,5%), a daleko ređe ostalo osoblje škole. Nije bilo značajne razlike između
15
prvog i drugog kruga, niti između MOŠ i BOŠ. Svi timovi su napravili svoj plan aktivnosti
za implementaciju PO.
Kada je reč o vršnjačkom timu za PO, on je osnovan u polovini škola (50,4%). Osnovan je
daleko češće u MOŠ (91,7%) nego u BOŠ (40,4%) (χ2
= 20.306, df = 1, p < 0.001). U prvom
krugu je vršnjački tim znatno češće osnovan (61,7%) nego u drugom krugu (39,7%), ali ova
razlika nije izrazita (χ2
= 5.941, df = 1, p < 0.05).
Skoro sve škole informisale su o Projektu nastavničko veće (100,0%), školski odbor
(99,2%), savet roditelja (98,4%), odeljenske zajednice osmog razreda (95,2%) i učenički
parlament (94,4%), nešto ređe odeljenske zajednice sedmog razreda (88,7%) i još ređe
lokalnu zajednicu (68,5%). Informisanje ostalih aktera uključivalo je medije (8,1%), roditelje
(4,8%), privredu (1,6%) i učenike (1,6%), i ređe je bilo prisutno kod BOŠ (18%) nego kod
MOŠ (29,2%). MOŠ su više sarađivale i sa lokalnom zajednicom (87,5%) u odnosu na BOŠ
(64,0%). Ipak, ove razlike su bile granično značajne (χ2
= 14.268, df = 8, p < 0.10). Kod ovog
indikatora nema značajne razlike između prvog i drugog kruga.
Interesantan je oblik u kome je program PO primenjen u školi. Uglavnom je primenjivano
nekoliko oblika simultano, prilagođeno mogućnostima škole i učenika. Najčešće je
primenjivan u okviru časova odeljenske zajednice (79,0%) i kao projekat (71,8%), zatim
integrisan u nastavne predmete / kroskurikularno (58,9%) i, ređe, u okviru slobodnih
aktivnosti učenika (37,9%). Najređe je primenjivan kao fakultativni nastavni predmet, u samo
8,1% slučajeva.
Između MOŠ i BOŠ ne pokazuje se značajna razlika u obliku primene programa, ali se ona
dobija između prvog i drugog kruga (χ2
= 15.480, df = 6, p < 0.05). Dok se u prvom krugu
program PO češće primenjivao kao projekat, u drugom krugu je češće bio integrisan u časove
odeljenske zajednice i nastavne predmete / kroskurikularno, kao i kroz slobodne aktivnosti
učenika.
Grupe učenika za obuku za PO najčešće su formirane od celog odeljenja (58,5%) i
zainteresovanih učenika u jednom razredu (50,4%). Nešto ređe su formirane od
zainteresovanih učenika u jednom odeljenju (38,0%), pri čemu su ovaj pristup MOŠ
primenjivale dva puta češće (62,5%) nego BOŠ (31,0%), mada je razlika bila granično
značajna (χ2
= 9.446, df = 4, p = 0.051). Nema značajne razlike između prvog i drugog kruga
na ovom pitanju.
16
Radionice za PO (petofazni model) održane su za učenike sedmog razreda u 78,9% škola,
od kojih znatno više u MOŠ (100,0%) nego u BOŠ (73,0%) (χ2
= 7.993, df = 1, p < 0.01).
Nema značajne razlike između prvog i drugog kruga.
Prosečno je održano M = 18,57 (SD = 9.33) radionica, pri čemu je broj radionica dosta
varirao između škola. U prvom krugu održan je znatno veći broj radionica (M = 21,26) nego
u drugom krugu (M = 16,00) (F = 8.181, p < 0.01). Nije bilo značajne razlike po tipu škole.
Prosečno je bilo M = 20,69 (SD = 14.58) učenika i M = 22,53 učenica (SD = 15.40) sedmog
razreda koji su učestvovali u obuci, dakle nešto više devojčica nego dečaka. Varijacija
između škola ovde je bila još izrazitija, što je delom odraz daleko većeg broja učenika koji su
bili uključeni u MOŠ nego u BOŠ (muški pol: F = 21.635, p < 0.001; ženski pol: F = 23.447,
p < 0.001). Tako izrazita razlika između MOŠ i BOŠ posledica je načina realizacije Projekta,
budući da je uslov da osnovna škola dobije status MOŠ bio da uključi najmanje 51% učenika
sedmog i osmog razreda u program. Visoka varijabilnost takođe je odraz različite veličine
MOŠ i BOŠ i odeljenja u njima. Nema značajne razlike između prvog i drugog kruga obuke.
Radionice za PO za učenike osmog razreda održane su u 90,2% škola, od čega u 100,0%
MOŠ i 87,0% BOŠ, razlika koja se nije pokazala značajnom. Znatno više radionica održano
je u prvom (98,4%) nego u drugom krugu (82,3%) (χ2
= 9.056, df = 1, p < 0.01).
Prosečno je održano M = 21,83 (SD = 13.03) radionica. Prosečno je M = 22,76 (SD = 15.38)
učenika i M = 25,64 učenica osmog razreda (SD = 15.86) učestvovalo u obuci, dakle ponovo
nešto više devojčica nego dečaka. Varijacija između škola i ovde je bila izrazita, delom zbog
većeg broja učenika koji su bili uključeni u MOŠ nego u BOŠ (muški pol: F = 13.699, p <
0.001; ženski pol: F = 23.592, p < 0.001), što je u skladu sa planom realizacije Projekta.
Visoka varijabilnost takođe je odraz različite veličine MOŠ i BOŠ i odeljenja u njima. Nema
značajne razlike između prvog i drugog kruga.
Više od polovine škola (57,7%) u obuku za PO uključivale su učenike iz osetljivih grupa
(57,7%), pri čemu su MOŠ to primenjivale znatno češće (83,3%) nego BOŠ (51,0%) (χ2
=
8.014, df = 1, p < 0.01). Nije bilo značajne razlike između prvog i drugog kruga obuke.
Na pitanje u upitniku o tome koje su grupe smatrane osetljivim, koje je bilo otvorenog tipa,
odgovorila je 61 škola. Interesantno je koje su grupe navedene kao osetljive i koliko škola je
uključivalo ove grupe (tabela 1). Najčešće su posredi bili Romi (55,7%), zatim socijalno
ugrožene osobe (24,6%) i osobe iz siromašnih porodica (16,4%) – što se može smatrati istom
kategorijom; potom osobe sa intelektualnim teškoćama / teškoćama u učenju (18,0%) i osobe
17
sa smetnjama u razvoju (8,2%) – što se takođe može smatrati istom kategorijom; zatim
učenici koji se obrazuju po IOP (16,4%). Interesantno je da su u dvema školama pod
osetljivom grupom navedena darovita deca!
Tabela 1. Učešće osetljivih grupa učenika u programu PO
Grupe učenika koje su naznačene kao osetljive N %
Nacionalne manjine (uglavnom Romi) 34 55.7
Socijalno ugrožene osobe 15 24.6
Deca sa intelektualnim teškoćama / teškoćama u učenju 11 18.0
Deca iz siromašnih porodica 10 16.4
Učenici koji se obrazuju po IPO 10 16.4
Deca sa poremećajima socijalizacije 6 9.8
Deca sa posebnim potrebama 5 8.2
Deca iz hraniteljskih porodica 5 8.2
Deca sa smetnjama u razvoju 5 8.2
Deca sa invaliditetom 3 4.9
Deca sa zdravstvenim problemima 3 4.9
Deca iz porodica sa samohranim roditeljem 2 3.3
Deca raseljenih lica 2 3.3
Darovite osobe 2 3.3
Ukupno 61 100.0
Radionice za PO održane su za roditelje učenika sedmog razreda u 30,9% škola, od kojih
znatno češće u MOŠ (70,8%) nego u BOŠ (21,0%) (χ2
= 22.278, df = 1, p < 0.001). Nema
značajne razlike između prvog i drugog kruga.
Prosečno je održana M = 1,68 (SD = 0.93) radionica, dakle najčešće jedna-dve radionice.
Nije bilo značajne razlike po tipu škole niti krugu obuke.
Prosečno je na ovim radionicama bilo M = 13,76 (SD = 19.34) očeva i očekivano više majki
– M = 20,92 (SD = 22.39). Varijacija između škola ovde je izrazita. Znatno veći broj roditelja
bio je uključen u MOŠ nego u BOŠ (muški pol: F = 7.295, p < 0.01; ženski pol: F = 5.875, p
< 0.05). Nije bilo značajne razlike po krugu obuke.
Za roditelje učenika osmog razreda radionice za PO (petofazni model) održane su u 42,3%
škola, dakle znatno više nego za roditelje učenika sedmog razreda. I ovde su znatno češće
održane u MOŠ (87,5%) nego u BOŠ (31,0%) (χ2
= 24.990, df = 1, p < 0.001). Češće su
održane u prvom (52,5%) nego u drugom krugu (32,3%) (χ2
= 5.142, df = 1, p < 0.05).
Prosečno je održana M = 1,98 (SD = 1.58) radionica sa roditeljima, dakle najčešće dve
radionice. Nije bilo značajne razlike između MOŠ i BOŠ niti između prvog i drugog kruga.
18
Prosečno je na ovim radionicama bilo M = 15,75 (SD = 21.29) očeva i očekivano više majki
– M = 22,52 (SD = 21.93). Varijacija između škola i ovde je bila izrazita. Nije bilo značajne
razlike između MOŠ i BOŠ niti između prvog i drugog kruga obuke.
Zanimljivo je koliko su često pojedini moduli primenjivani u školama. Najpopularniji je bio
modul „Samospoznaja“, koji je primenjen u svim školama. Modul „Informacije o zanimanju i
karijeri“ primenjen je u skoro svim školama (95,1%), nešto ređe „Putevi obrazovanja“
(86,2%) i „Realni susreti“ (85,4%), a najređe „Odluka“ (63,4%). MOŠ su češće primenjivale
navedene module (χ2
= 12.116, df = 1, p < 0.05). Nije bilo značajne razlike po krugu obuke.
Koliko su često ostale aktivnosti primenjivane u školama, vidimo u tabeli 2. Najzastupljenije
je bilo individualno savetovanje učenika (93,5%), zatim realni susreti – raspitivanje u
organizaciji/preduzeću/školi (78,0%), savetovanje roditelja (76,4%) i susreti sa ekspertima na
času (73,2%), dok su isprobavanje prakse u organizaciji/preduzeću/školi (36,6%) i sajam
zanimanja (28,5%) bili daleko ređe zastupljeni.
Tabela 2. Zastupljenost ostalih aktivnosti koje je organizovao tim za PO
Ostale aktivnosti koje je organizovao tim za PO N %
Individualno savetovanje učenika 115 93.5
Realni susreti – raspitivanje u
organizaciji/preduzeću/školi (OPŠ) 96 78.0
Savetovanje roditelja 94 76.4
Susreti sa ekspertima na času 90 73.2
Kreiranje promotivnih materijala o PO 75 61.0
Sajam obrazovanja i karijere 57 46.3
Realni susreti – isprobavanje prakse u OPŠ 45 36.6
Dan otvorenih vrata za PO 43 35.0
Sajam zanimanja 35 28.5
Ostalo 16 13.0
Ukupno 123 100.0
Pokazuje se značajna razlika između MOŠ i BOŠ (χ2
= 44.340, df = 10, p < 0.001). MOŠ su
sve ostale aktivnosti primenjivale češće od BOŠ, dok se najveća razlika između dva tipa
škole pokazuje u isprobavanju prakse u organizaciji/preduzeću/školi, koje je primenilo
70,8% MOŠ i samo 28,0% BOŠ; kao i sajmu zanimanja, koje je primenilo 45,8% MOŠ i
24,0% BOŠ. Nema značajne razlike između prvog i drugog kruga.
19
Realni susreti
Modul „Realni susreti“ primenilo je 85,4% škola. Raspitivanje u
organizaciji/preduzeću/školi (OPŠ) realizovano je u 78,0% škola, susreti sa ekspertima na
času u 73,2% njih, isprobavanje prakse u OPŠ u 36,6% škola i sajam zanimanja u 28,5%
škola.
Tabela 3. Detalji realizacije realnih susreta u 40 škola – upitnik RE-OŠ1
Događaj Broj
događaja
N
događa-
ja po
školi (N = 40)
Broj
učenika
po
događa-
ju
N
učenika
po
događa-
ju
7.
r.* %
8.
r.* %
M*
% Ž* %
M sati po
događa-
ju
Poseta
organizacijama
– raspitivanje
18 0.45 276 15.33 27.2 72.8 38.8 61.2 1.27
Poseta
preduzećima –
raspitivanje
28 0.70 555 19.82 24.1 75.9 47.6 52.4 1.91
Poseta školama
– raspitivanje 89 2.22 1470 16.52 9.2 90.8 50.2 49.8 0.85
Raspitivanje i
isprobavanje
prakse u
organizacijama
9 0.15 80 13.33 60.0 40.0 25.0 75.0 1.91
Raspitivanje i
isprobavanje
prakse u
preduzećima
13 0.32 140 10.77 52.9 47.1 45.7 54.3 1.92
Raspitivanje i
isprobavanje
prakse u
školama
3 0.08 50 16.7 36.0 64.0 46.6 53.4 0.82
Dan otvorenih
vrata 37 0.92 1587 42.89 7.8 92.2 48.4 51.4 /
Eksperti na
času 32 0.80 / / / / / / /
Sajam
obrazovanja 3 0.08 / / / / / / /
Ukupno 227 5.68 4163 / / / / / /
* 7. r. – sedmi razred, 8. r. – osmi razred; M – muški pol, Ž – ženski pol
Analiza upitnika RE-OŠ1 pokazuje detalje u realizaciji realnih susreta u školama (tabela 3).
Upitnik je usmeren pre svega na procenu poseta organizacijama/preduzećima/školama, mada
su ga mnoge škole koristile i kao instrument za praćenje svih drugih realnih susreta,
20
uključujući dan otvorenih vrata, posete eksperata času i sajam obrazovanja. Ipak, zbog ovog
usmerenja, smatramo validnijim podatke o posetama nego o drugim formama realnih susreta.
U 40 škola koje su odgovorile na upitnik, realizovano je 18 poseta organizacijama u kojima
su se učenici raspitivali (prosečno 0,45 po školi). U njima je učestvovalo 276 učenika,
prosečno 15,33 po poseti, koji su u poseti proveli prosečno 1,27 sati. Od toga su skoro tri puta
češće u posetu išli učenici osmog (72,8%) nego učenici sedmog razreda (27,2%) i češće
devojčice (61,2%) nego dečaci (38,8%).
Raspitivanje u preduzećima – bilo je češće – realizovano je u 28 preduzeća, što je prosečno
0,70 po školi. U njima je učestvovalo ukupno 555 učenika, prosečno 19,82 po poseti, koji su
u poseti proveli prosečno 1,91 sat. Od toga su tri puta češće u posetu išli učenici osmog
(75,9%) nego sedmog razreda (24,1%), pri čemu su devojčice (52,4%) i dečaci (47,6%) bili
relativno ujednačeni.
Posete drugim školama – raspitivanje (srednjim, višim i visokim) bile su najčešće i
realizovane su u 89 škola, prosečno 2,22 posete po školi. U njima je učestvovalo ukupno
1.470 učenika (prosečno 16,52 po poseti). Ovde su se učenici najkraće zadržavali – u poseti
su proveli prosečno 0,85 sati. Učenici osmog razreda učestvovali su u ovoj aktivnosti čak 10
puta više (90,8%) od učenika sedmog razreda (9,2%), dok su devojčice (49,8%) i dečaci
(50,2%) bili izjednačeni.
Kada je reč o isprobavanju prakse, u skoro svim slučajevima (izuzev jednog) poseta je
uključivala i raspitivanje i isprobavanje prakse. Ovde je uglavnom prosečno učešće učenika
po poseti bilo manje.
Raspitivanje i isprobavanje prakse u organizacijama realizovano je u šest organizacija
(prosečno 0,15 po školi) i uključivalo je 80 učenika (prosečno 13,33 po poseti), koji su u
poseti prosečno ostali 1,91 sat. Odnos učenika sedmog (60,0%) i učenika osmog razreda
(40,0%) ovde je u korist sedmog razreda, ali razlika nije izrazita. Interesantno je da su
devojčice bile tri puta zastupljenije (75,0%) nego dečaci (25,0%), što je verovatno posledica
manifestacije Girl’s Day, realizovane širom Srbije tokom aprila 2012. godine, koja je
omogućila uključivanje samo devojčica u isprobavanje prakse u organizacijama i
preduzećima.
Slična je situacija i kad je posredi raspitivanje i isprobavanje prakse u preduzećima, koje
je realizovano u 12 preduzeća, dok je samo isprobavanje prakse realizovano u jednom
preduzeću. Ukupno, isprobavanje prakse je realizovano u 13 preduzeća (prosečno 0,32 po
21
školi) i uključivalo je 140 učenika, prosečno 10,77 po poseti. Učenici su u poseti prosečno
ostali 1,92 sata. Odnos učenika sedmog (52,9%) i osmog razreda (47,1%) ovde je
najujednačeniji. Devojčice (54,3%) i dečaci (45,7%) bili su relativno izjednačeni.
Poseta koja je uključivala i raspitivanje i isprobavanje prakse realizovana je i u tri srednje
škole. Isprobavanje prakse je bilo moguće jer su ove škole u svoj nastavni program
uključivale i praktičan rad, pa su učenici koji su bili u poseti mogli u tome da se isprobaju. U
posetama je učestvovalo 50 učenika, prosečno 16,7 po poseti, koji su ostali u poseti prosečno
0,82 sata. Njih 46,6% je bilo muškog a 53,4% ženskog pola, ponovo znatno manje iz sedmog
(36,0%) nego iz osmog (64,0%) razreda.
Dan otvorenih vrata na kojem su predstavljene srednje škole realizovan je 37 puta, prosečno
0,92 po školi. U njemu je učestvovalo 1.587 učenika, prosečno 42,89 po prezentaciji, tako da
je ovaj vid realnih susreta dobio najviše poseta, što je i bilo očekivano zbog pristupačnosti
ovakvog načina rada za učenike. Pokazalo se da je izuzetno retko učešće učenika sedmog
razreda – samo 7,8%, što je skoro 12 puta manje nego učešće učenika osmog razreda! Dečaci
(48,5%) i devojčice (51,5%) bili su relativno ravnomerno uključeni.
Škole su uključile 32 eksperta u program PO, što je prosečno 0,80 po školi. Mnoge škole
nisu navele koliko je učenika prisustvovalo ovoj prezentaciji, tako da ne možemo proceniti
njihovu brojnost. Mišljenja smo da je uključivanje eksperata bilo češće nego što je ovde
prikazano, jer nisu sve škole smatrale da odgovori na upitnik o realnim susretima fokusiran
na posete drugim OPŠ treba da uključe i posete eksperata školi. Smatramo da su iz istog
razloga navedena samo tri sajma obrazovanja, pri čemu nije navedeno koliko je učenika u
njima učestvovalo.
Četrdeset škola koje su poslale odgovore na upitnik su tokom 2011/2012. školske godine
realizovale ukupno 227 događaja u okviru realnih susreta, što je 5,68 po školi, čime je
obuhvaćeno najmanje 4.163 učenika, prosečno 104,08 po školi. Posećeno je ukupno 160
institucija, od toga 68 organizacija i preduzeća i 92 srednje škole, što je prosečno četiri posete
po školi. Od toga, učenici su i isprobavali praksu u 22 OPŠ (13,8%), od čega u 19
organizacija i preduzeća (27,9% od ukupnog broja poseta ovim institucijama) i tri škole
(3,3% poseta školama), što je prosečno 0,55 poseta po školi.
Za projektne ciljeve posebno je važno kako je realizovano isprobavanje prakse, na šta se
odnosi indikator 3 ispunjenosti projektnih ciljeva školske komponente, koji glasi: „U
22
najmanje 10 škola, jednonedeljno isprobavanje prakse u kompanijama testirano je u saradnji
sa lokalnim preduzećima kao deo profesionalne orijentacije (realni susreti).“
Podaci sa upitnika RS-OŠ1 pokazuju da je osam škola organizovalo između pet i sedam
poseta organizacijama/preduzećima/školama koje su uključivale raspitivanje i/ili
isprobavanje prakse.
Saradnja i promocija
Odgovori na upitniku PO1 pokazuju da je tim za PO u skoro svim školama sarađivao sa
drugim telima i učestvovao u projektima u školi. Saradnja je bila nešto izrazitija kod MOŠ
nego kod BOŠ (χ2
= 17.550, df = 8, p < 0.05), najviše zahvaljujući tome što su MOŠ više bile
uključene u druge programe i projekte u školi, što je očekivano, jer je jedan od kriterijuma
selekcije za MOŠ bila realizacija drugih projekata i programa u školi. Nije bilo značajne
razlike po krugu obuke. Drugi programi u školi najčešće su bili DILS / Inkluzivno
obrazovanje (34,3% od pomenutih projekata) i Škola bez nasilja (25,7% od pomenutih
projekata). Ostali projekti su bili slabije zastupljeni.
U skoro svim školama učenici su se interesovali za edukacije iz PO, dok se u 70,2% škola
za njih interesuju nastavnici. Nema značajnih razlika po tipu škole ili krugu obuke.
Nastavnici pozivaju tim za PO da se aktivira u vezi s pojedinim pitanjima u 44,4% škola,
pri čemu više u MOŠ (50,8%) nego u BOŠ (37,7%) (χ2
= 3.970, df = 1, p < 0.05). Nema
značajne razlike po krugu obuke.
Tabela 4. Saradnja tima za PO sa lokalnom zajednicom
Tim za PO sarađuje u lokalnoj zajednici sa: N Procenat
Drugim srednjim školama 107 87.0
Bazičnim osnovnim školama 93 75.6
Ustanovama 90 73.2
Nacionalnom službom za zapošljavanje 88 71.5
Regionalnim centrom za profesionalni razvoj
zaposlenih u obrazovanju 83 67.5
Preduzećima 74 60.2
Mentorskim osnovnim školama 67 54.5
Medijima 63 51.2
Drugim osnovnim školama 62 50.4
Lokalnom samoupravom 62 50.4
Kancelarijom za mlade 42 34.1
Nevladinim organizacijama 22 17.9
23
Ukupno 123 100.0
Tim za PO sarađuje u lokalnoj zajednici sa nekoliko ustanova (tabela 4), najčešće sa
srednjim školama, BOŠ, ustanovama i Nacionalnom službom za zapošljavanje, zatim sa
Regionalnim centrom za profesionalni razvoj zaposlenih u obrazovanju i preduzećima.
Međutim, saradnja sa MOŠ je prisutna kod tek polovine škola (54,5%). Pokazuje se izrazita
razlika između MOŠ i BOŠ u pravcu češće saradnje MOŠ sa svim navedenim institucijama
(χ2
= 63.964, df = 12, p < 0.001), a posebno sa medijima, lokalnom samoupravom,
nacionalnom službom za zapošljavanje, Regionalnim centrom za profesionalni razvoj
zaposlenih u obrazovanju i drugim MOŠ. Nema značajne razlike između prvog i drugog
kruga.
Velika većina škola promoviše svoje aktivnosti putem prezentacija nastavničkom veću,
prezentacija u razredima i prezentacija na roditeljskim sastancima. Prezentacije školskom
odboru, liflete, postere i zidne novine koristi još oko dve trećine škola. Akcije u zajednici,
javni nastupi i nastupi pred celom školom koriste se najređe, tek kod oko jedne četvrtine do
jedne petine škola. Sve aktivnosti promocije znatno se češće realizuju u MOŠ nego u BOŠ (χ2
= 70.423, df = 12, p < 0.001). Najveće razlike se pokazuju u akcijama u zajednici i nastupima
pred celom školom, koje je primenilo skoro polovina MOŠ. Nema značajne razlike po krugu
obuke.
U skoro svim školama aktivnosti tima za PO deo su Godišnjeg plana rada škole (98,4%). U
više od polovine škola aktivnosti tima za PO predstavljaju sastavni deo Razvojnog plana
škole (57,3%), pri čemu nešto češće u MOŠ nego u BOŠ (χ2 = 3.828, df = 1, p < 0.05). Nema
značajne razlike po krugu obuke.
U većini škola se pravdaju odsustva sa nastave zbog aktivnosti tima za PO (83,1%) i
rukovodstvo, tj. uprava škole traži izveštaje o aktivnostima tima za PO (75,8%). Nema
razlike po tipu škole ili krugu obuke.
U skoro polovini škola aktivnosti tima za PO deo su samovrednovanja i vrednovanja rada
škole (47,6%), od toga najčešće u oblasti podrške učenicima (87,9%), znatno ređe u oblasti
nastave i učenja (13,8%), još ređe u oblasti etosa (8,6%), resursa (5,2%) i profesionalne
orijentacije (5,2%). Nema razlike po tipu škole niti krugu obuke.
S druge strane, samo u devet (7,3%) škola aktivnosti tima za PO deo su eksternog
vrednovanja rada škole, pri čemu u MOŠ taj procenat dostiže 20,8%, što je znatno više od
BOŠ (χ2
= 8.148, df = 1, p < 0.01). Nema razlike po krugu obuke. Oblast eksternog
24
vrednovanja je u tri škole od devet škola koje su odgovorile pozitivno na ovo pitanje –
profesionalna orijentacija, u po dve škole – školski i godišnji program rada, nivo postignuća
na završnom ispitu i praćenje rada nastavnika, a u po jednoj školi – podrška učenicima i
saradnja sa lokalnom zajednicom.
Sredstva i nagrađivanje
Oko polovine škola ima kutak za PO koji služi samo toj nameni (51,6%), od toga tri
četvrtine MOŠ (75,0%) i manje od pola BOŠ (46,0%), što je značajna razlika (χ2
= 6.518, df
= 1, p < 0.05). Nema razlike po krugu obuke.
Škola obezbeđuje sredstva za realizaciju obuke za PO u 55,6% škola, sredstva za
promociju PO u 49,2% škola, a posebnu nadoknadu za članove tima za PO u samo 3,2%
škola. Nema razlike po tipu škole ili krugu obuke.
Sredstva za učešće tima za PO na manifestacijama obezbeđuje 17,7% MOŠ (37,5%),
znatno više nego BOŠ (13,0%) (χ2
= 7.961, df = 1, p < 0.01). Nema razlike po krugu obuke.
Većina škola nagrađuje angažovanje učenika, najčešće javnim pohvalama (83,9%) i
uključivanjem u neke aktivnosti (72,6%), daleko ređe zahvalnicama (11,3%). Samo jedna
škola je dala materijalnu nagradu učenicima za ovo angažovanje. Nema značajnih razlika po
tipu škole niti krugu obuke.
Obuka iz profesionalne orijentacije kao fakultativni nastavni predmet
Da bi program profesionalne orijentacije trebalo da bude fakultativni nastavni predmet
smatra velika većina (88,6%) škola. Nema značajnih razlika po tipu škole niti krugu obuke.
Izazovi u realizaciji programa profesionalne orijentacije
Interesantni su odgovori na otvorena pitanja u upitniku PO1, koja su se odnosila na izazove,
uspehe i održivost Projekta.
Kao najveće izazove u realizaciji programa PO škole su najčešće navele uklapanje PO u
školski plan i program i vremensko opterećenje (32,8%), kratak period za realizaciju
programa (24,6%), organizaciju realnih susreta (23,8%). Nešto ređe navode kao izazov
motivaciju učenika (17,2%) i slabu podršku od strane kolektiva ili rukovodstva (16,4%).
25
Postoji slaba ali značajna razlika između MOŠ i BOŠ (χ2
= 26.783, df = 15, p < 0.05).
Najizrazitije razlike su u tome da MOŠ češće vide kao izazov organizaciju realnih susreta,
motivaciju roditelja i motivaciju kolektiva ili rukovodstva škole, dok BOŠ češće smatraju kao
izazove kratak period za realizaciju programa i uklapanje PO u školski plan i program, tj.
vremensko opterećenje. Pokazuju se znatne razlike između prvog i drugog kruga (χ2
=
30.458, df = 15, p < 0.01). Škole iz prvog kruga češće smatraju za izazov uklapanje PO u
školski plan i program, tj. vremensko opterećenje, organizaciju realnih susreta i pronalaženje
mesta za održavanje radionica. S druge strane, školama iz drugog kruga su češće izazovi:
kratak period za realizaciju programa, motivacija roditelja i pomoć deci u vezi sa donošenjem
odluke o pravom zanimanju.
Uspesi programa profesionalne orijentacije
Kao najveće uspehe ovog programa škole najčešće navode podršku učenicima u
donošenju odluke i upoznavanju sa sopstvenim talentima (43,0%) i motivisanost, tj.
zainteresovanost učenika (34,7%), zatim realizaciju realnih susreta (20,7%), povezivanje sa
roditeljima i njihovo zadovoljstvo (20,7%), motivaciju i uključivanje nastavnika i
rukovodstva (15,7%) i zadovoljstvo učenika (13,2%). Pokazuje se značajna razlika između
MOŠ i BOŠ (χ2
= 35.109, df = 18, p < 0.001), koja se najviše ogleda u tome da MOŠ češće
vidi kao uspeh motivisanost, zainteresovanost i zadovoljstvo učenika, nastavnika i
rukovodstva, realizaciju realnih susreta, saradnju sa istaknutim pojedincima, institucijama i
drugim školama i realizaciju projekta uprkos drugim obavezama i nedostatku vremena. BOŠ
češće vidi kao uspeh podršku učenicima u donošenju odluke i upoznavanju sa sopstvenim
talentima i edukaciju velikog broja učenika. Nema značajnih razlika po krugu obuke.
Sugestije za unapređenje i održivost programa profesionalne orijentacije
Daleko najčešća sugestija za održivost ovog programa bila je da se on uvede kao izborni, tj.
fakultativni predmet, za šta se zalaže više od jedne trećine škola (37,1%). Time bi se
uskladile potrebe Projekta i obaveze učenika i nastavnika i održao program koji je velika
pomoć učenicima u donošenju odluke, smatraju škole. Ostale česte sugestije su:
obezbeđivanje sredstava i materijala za rad, tj. veća finansijska podrška (14,5%), novčana
stimulacija tima za realizaciju PO (13,7%), bolje usklađivanje sa redovnom nastavom /
uklapanje u postojeći fond časova (10,5%) i uključivanje što više nastavnika u program
26
obuke, tj. kontinuirani rad svih zaposlenih (8,9%). Nema značajnih razlika po tipu škole niti
krugu obuke.
Diskusija
Upitnicima PO1 i RE-OŠ1 prikupljeni su brojni podaci o implementaciji Projekta, koji daju
jasniju sliku o aktivnostima i akterima implementacije.
Pokazalo se da se profesionalna orijentacija uči u skladu sa petofaznim modelom za učenike
sedmog razreda osnovne škole u 78,9% škola, a za učenike osmog razreda u 90,2% škola
koje su odgovorile na upitnik PO1. Ispunjen je opšti projektni indikator 1, koji glasi: U
najmanje 75% škola profesionalna orijentacija se uči u skladu sa petofaznim modelom za
učenike završnih razreda osnovne škole.
Analiza implementacije po modulima pokazuje da su svi moduli primenjivani u velikoj većini
škola, sa izuzetkom modula „Odluka“, koji je primenjen u tek oko dve trećine škola.
I drugi pokazatelji implementacije pokazuju visoku realizaciju Projekta. Tim za PO je
osnovan u 99,2% škola, a vršnjački tim, koji je bio opcioni, u polovini škola. Skoro sve škole
informisale su ključna tela u školi o Projektu i sa njima sarađivale tokom njegove
implementacije, uključile aktivnosti tima za PO u Godišnji plan rada škole. U skoro svim
školama su se učenici interesovali za edukacije iz PO i realizovalo se individualno
savetovanje učenika. Velika većina škola promovišu svoje aktivnosti, u realizaciji Projekta
sarađuju sa ustanovama u lokalnoj zajednici, pravdaju odsustva sa nastave zbog aktivnosti
tima za PO i nagrađuju angažovanje učenika. Velika većina škola smatra da bi program PO
trebalo da bude fakultativni nastavni predmet.
Analiza koja sledi pokazuje oblasti u kojima postoji potreba za daljim razvojem Projekta.
Prosečan broj učenika sedmog i osmog razreda koji su učestvovali u obuci odgovara
uobičajenoj veličini dva odeljenja (dva puta po 20–26 učenika), dakle nisu uključeni svi
učenici sedmog i osmog razreda. Moguće je da ovaj broj dece odražava realno stanje njihove
potrebe za profesionalnom orijentacijom, ali verovatnije je da je uključivanje broja dece koji
odgovara prosečnoj veličini dva odeljenja bilo najprigodnije za držanje nastave, što sugeriše i
podatak da je najpopularniji način formiranja grupe dece za obuku iz PO bio uključivanje
celog odeljenja.
27
Radionice za roditelje učenika sedmog razreda realizovane su u samo 30,9% škola, a za
roditelje učenika osmog razreda u nešto više – 42,3% škola.
Osetljive grupe dece uključene su u oko 57,7% škola, i to najčešće Romi, socijalno ugroženi
i deca sa kognitivnim teškoćama u savladavanju gradiva.
Modul programa „Realni susreti“, koji je najveća novina programa u odnosu na sistem
obrazovanja u Srbiji, primenjuje se u velikoj većini škola – u čak 85,4% njih. Od formi
realnih susreta koje se preporučuju, raspitivanje u organizaciji/preduzeću/školi (OPŠ)
primenjuje se u 78,0% škola, dok su ostale forme realnih susreta daleko manje prisutne.
Sajam obrazovanja i karijere, sajam zanimanja, isprobavanje prakse u OPŠ i dan otvorenih
vrata za PO primenjuje od jedne četvrtine do manje od polovine škola. Mnoge škole su
učinile napor za uključivanje učenika i škole u zajednicu u okviru profesionalne orijentacije,
bilo tako što su vodile učenike u institucije ili na manifestacije u vezi sa PO, bilo tako što su
dovodile druge organizacije i pojedince u školu, postajući na taj način aktivni akteri zajednice
u promociji i realizaciji profesionalne orijentacije učenika. Očekivano je da će saradnja sa
drugim školama biti najintenzivnija, što se i desilo. Pokazalo se da škole često uključuju i
organizacije i preduzeća. Rezultati na upitniku RE-OŠ1 pokazuju da je u više od četvrtine
organizacija i preduzeća s kojima je realizovana saradnja realizovano i isprobavanje prakse.
Ovaj nalaz ohrabruje i pokazuje da je otvaranje škole ka zajednici moguć i potreban za dalji
razvoj savremenog školskog sistema. U osam škola bilo je organizovano od pet do sedam
poseta organizacijama, preduzećima i/ili školama koje su uključivale raspitivanje i/ili
isprobavanje prakse. Kako mnoge škole nisu odgovorile na Upitnik o realnim susretima,
moguće je da još neka škola ispunjava kriterijum, ali to nije dokumentovano zapisom koji je
ušao u ovu analizu.
Indikator 3 školske komponente Projekta odnosi se na isprobavanje prakse.
Indikator 3 školske komponente glasi: U najmanje 10 škola, jednonedeljno isprobavanje
prakse u kompanijama testirano je u saradnji sa lokalnim preduzećima kao deo profesionalne
orijentacije (realni susreti). Tokom 2011/2012. školske godine u osam škola bilo je
organizovano od pet do sedam poseta organizacijama, preduzećima i/ili školama koje su
uključivale raspitivanje i/ili isprobavanje prakse. Kako Projekat traje još jednu školsku
godinu, a saradnja sa mnogim preduzećima i ustanovama je uspostavljena, ovaj indikator će
verovatno biti ispunjen u sledećoj školskoj godini.
28
Pokazuje se razlika u uključivanju učenika sedmog i osmog razreda u program. Učenici
osmog razreda češće su uključeni u program u školama, za njih se realizuje više radionica
nego za učenike sedmog razreda i više su uključeni u realne susrete. Učenici sedmog razreda
donekle su zapostavljeni u ovim aktivnostima, ali i sami pokazuju manje interesovanja (dan
otvorenih vrata posećivali su daleko manje od učenika osmog razreda).
U celokupnom programu se pokazuje da su devojčice više uključene u program od dečaka i u
sedmom i u osmom razredu, kako u program u razredu, tako i u realnim susretima.
Sredstva koja škola izdvaja ređe su obezbeđena. Oko polovine škola obezbeđuje sredstva za
realizaciju obuke za PO i sredstva za promociju PO i ima kutak za PO koji služi samo toj
nameni, dok daleko manje škola (17,7%) obezbeđuje sredstva za učešće tima za PO na
manifestacijama. Posebna nadoknada za članove tima za PO je izuzetak, a ne pravilo.
Saradnja u zajednici najčešće je bila realizovana sa drugim srednjim školama, a bila je česta
i sa BOŠ, drugim ustanovama i Nacionalnom službom za zapošljavanje. Međutim, saradnja
sa preduzećima, MOŠ, medijima, lokalnom samoupravom, drugim osnovnim školama,
kancelarijom za mlade i sektorom NVO, mada većinom prisutna, nije na projektovanom
nivou, što ukazuje na potrebu za daljim razvojem umrežavanja. Posebno je indikativno što je
saradnja sa MOŠ prisutna kod tek polovine škola.
U oko polovini uključenih škola program je deo Razvojnog plana škole, a aktivnosti tima za
PO deo su samovrednovanja i vrednovanja rada škole, dok su aktivnosti tima za PO deo
eksternog vrednovanja rada škole u samo 7,3%. Podaci ukazuju na potrebu za daljim
razvojem u navedenim oblastima, koje su ključne za održivost Projekta.
Izazovi koje su škole najčešće navodile – uklapanje PO u školski plan i program, kratak
period za realizaciju programa i organizaciju realnih susreta – očekivani su u odnosu na
sadržaj programa i način njegove implementacije.
Najčešći uspesi koje su škole navodile bili su motivisanost i zadovoljstvo programom
učenika, roditelja, nastavnika i rukovodstva, realizacija realnih susreta i povezivanje sa
roditeljima, što ponovo pokazuje da Projekat izlazi u susret potrebama korisnika i da je dobro
prihvaćen u školama.
Najčešća sugestija za održivost programa PO jeste da se on uvede kao izborni, tj. fakultativni
predmet, za šta se zalaže više od jedne trećine škola, daje smernice za način na koji bi se
prevazišli izazovi Projekta i realizovale ostale sugestije za održivost – veća finansijska
podrška, novčana stimulacija tima za realizaciju PO, bolje usklađivanje sa redovnom
29
nastavom / uklapanje u postojeći fond časova. Drugi modus bio bi uključivanje što više
nastavnika u program obuke, tj. kontinuirani rad svih zaposlenih, što predlaže manje od jedne
desetine škola.
Poređenje BOŠ i MOŠ pokazuje da su MOŠ u mnogim aktivnostima pokazale bolje
rezultate od BOŠ, što svedoči o razvoju Projekta u skladu sa projektnim planom po kome
MOŠ treba da zauzmu mesto lidera u regionalnom razvoju programa PO. MOŠ su znatno
češće od BOŠ:
osnovale vršnjački tim za PO,
informisale o Projektu ostale aktere, sarađivale sa drugim telima i učestvovale u
drugim projektima u školi, tim za PO su češće nastavnici pozivali da se aktivira u vezi
s nekim pitanjima,
realizovale radionice za učenike sedmog razreda, primenjivale sve module,
realizovale isprobavanje prakse i vodile učenike na sajam zanimanja, realizovale
radionice za roditelje oba završna razreda, uključivale učenike iz osetljivih grupa,
uključile veći broj učenika oba razreda u Projekat i realizovale veći broj radionica za
učenike osmog razreda,
sarađivale sa lokalnom zajednicom, realizovale aktivnosti promocije u zajednici i
nastupe pred celom školom;
uključile program PO u Razvojni plan škole i eksterno vrednovanje rada škole,
organizovale kutak za PO koji služi samo toj nameni i obezbedile sredstva za učešće
tima za PO na manifestacijama.
Postoje razlike između MOŠ i BOŠ i u načinu na koji vide izazove i uspehe programa.
Izazovi su za MOŠ fokusirani na suštinska pitanja u vezi sa unapređenjem Projekta –
organizaciju realnih susreta, motivaciju roditelja, kolektiva i rukovodstva škole, dok se BOŠ
više bave time kako uklopiti Projekat u postojeće obaveze. Ova razlika je posebno
interesantna kada se ima u vidu da je opterećenje MOŠ u realizaciji Projekta bilo znatno veće
nego BOŠ. Kad je reč o uspehu, MOŠ najviše ističu pozitivne reakcije učenika i povezivanje
sa lokalnom zajednicom, uključujući i realne susrete, dok BOŠ više naglašavaju postizanje
ciljeva Projekta kod učenika. Razlika u komentarima ukazuje na metapoziciju MOŠ u odnosu
na BOŠ i pokazuje da su one spremne da preuzmu vodeću ulogu o oblasti PO u regionu.
30
Poređenje rezultata škola iz prvog i drugog kruga obuke je posebno interesantno, jer
pokazuje kako program zavisi od dužine trajanja implementacije i vremena predviđenog za
nju. Kratko vreme implementacije odrazilo se na oblik u kome je program PO primenjen u
školama iz drugog kruga, u kojima je znatno češće integrisan u ČOS i nastavne predmete /
kroskurikularno i primenjivan kao slobodne aktivnosti učenika, dok su škole iz prvog kruga
znatno češće primenjivale program kao projekat. Takođe, radionice za učenike osmog razreda
i njihove roditelje znatno su ređe realizovane i znatno manje radionica za učenike oba razreda
je primenjeno u drugom nego u prvom krugu. U drugom krugu, najveći izazov svakako je bio
kratak period za realizaciju programa, motivacija roditelja i pomoć deci u donošenju odluke o
pravom zanimanju, dok škole iz prvog kruga navode kao izazove uklapanje PO u školski plan
i program, tj. vremensko opterećenje, organizaciju realnih susreta i pronalaženje mesta za
održavanje radionica.
31
RAZVIJANJE PARTNERSTVA IZMEĐU ŠKOLA I
VRŠNJAČKA EVALUACIJA
Podaci o razvijanju partnerstva između škola i vršnjačkoj evaluaciji prikupljani su putem dva
upitnika. Elektronski upitnik VE-MOŠ1 – vršnjačka evaluacija za mentorske osnovne škole
popunjavale su MOŠ, dok su elektronski upitnik VE-BOŠ1 – vršnjačka evaluacija za bazične
osnovne škole popunjavale BOŠ. Odvojeni upitnici za dva tipa škola bili su potrebni zbog
različitih uloga koje oni imaju u razvijanju partnerstva i umrežavanju. Mentorske škole imaju
poseban zadatak razvijanja mentorskih aktivnosti i naglašenu ulogu u umrežavanju, što nije
bio slučaj sa BOŠ. Od ukupno 27 MOŠ, na upitnik je odgovorilo njih 21 (77,7%). Od ukupno
205 BOŠ, na upitnik je odgovorilo njih 109 (53,2%).
Kao i za prethodne nalaze, detaljni rezultati analize odgovora u upitniku dati su u prilozima 5
(upitnik za BOŠ) i 6 (upitnik za MOŠ). Ovde ćemo prikazati samo ključne nalaze.
Razvijanje partnerstva, umrežavanje i vršnjačka evaluacija – BOŠ
Na upitnik je do kraja juna 2012. godine odgovorilo 51 BOŠ (46,8%) iz prvog i 58 BOŠ
(53,2%) iz drugog kruga. Rezultati su prikazani po kategorijama upitnika.
Razvijanje partnerstva
Najčešće aktivnosti u okviru programa PO koje je tim za PO u BOŠ realizovao u
partnerskoj saradnji sa drugim školama bile su: savetovanje učenika o pitanjima PO
(96,3%), realizacija programa obuke učenika za PO (92,7%), organizacija realnih
susreta – raspitivanje (88,2%) i realizacija promotivnih aktivnosti za PO (80,4%).
Oko polovine BOŠ sarađivalo je sa drugim školama u održavanju sajmova
obrazovanja i karijere/zanimanja i organizaciji realnih susreta – isprobavanje.
Najređe su sarađivale u realizaciji dana otvorenih vrata za PO (31,4%).
32
Umrežavanje u partnerstvu
Tim za PO u BOŠ najčešće je razvijao saradnju u partnerstvu sa drugim školama sa
GIZ BOSS-om (82,4%), Nacionalnom službom za zapošljavanje (70,6%),
Regionalnim centrom za profesionalni razvoj zaposlenih u obrazovanju (68,6%) i
ključnim osobama i organizacijama u lokalnoj zajednici (60,8%).
Znatno ređe je sarađivao u partnerstvu sa Školskom upravom Ministarstva prosvete i
nauke (47,1%) i sa kancelarijom za mlade (25,5%).
Vršnjačka evaluacija
Od 109 BOŠ, njih 26 (23,9%) odgovorilo je pozitivno na pitanje: „Da li imate osnovnu školu
(OŠ) sa kojom ste posebno uspešno razvijali partnerstvo u programu PO?“ (tabela 5).
Procenjena je 21 škola, od kojih 16 BOŠ (76,2% od ukupnog broja procenjenih škola, 7,8%
od ukupnog broja BOŠ) i pet MOŠ (23,8% od ukupnog broja procenjenih škola, 18,5% od
ukupnog broja MOŠ) (vidi: Prilog 5, pitanje II).
Tabela 5. Rezultati vršnjačke evaluacije od strane BOŠ i MOŠ za pozitivne odgovore*
Procenite navedene aspekte programa profesionalne orijentacije
u ovoj partnerskoj mentorskoj školi:
BOŠ Odgovori 3, 4 i 5*
MOŠ Odgovori
3, 4 i 5
N % N %
Kreativnost tima za PO u nalaženju načina da realizuje program PO 25 92.6 11 78.6
Kvalitet promocije PO u školi 25 92.6 12 85.7
Povezivanje sa drugim organizacijama/preduzećima/školama u zajednici 24 88.9 11 78.6
Kvalitet realizacije petofaznog programa obuke za PO za učenike 23 85.2 12 85.7
Podsticanje odgovornosti kod učenika pri donošenju važnih odluka 23 85.2 11 78.6
Podsticanje aktivnog učešća učenika u radionicama za PO 23 85.2 12 85.7
Kvalitet savetovanja učenika o pitanjima PO 23 85.2 11 78.6
Saradnja s mentorima / mentorskim timom 23 85.2 12 85.7
Partnerske aktivnosti sa drugim školama u programu PO 24 88.9 10 71.4
Saradnja tima za PO sa rukovodstvom njihove škole 22 81.5 12 85.7
Saradnja sa roditeljima u programu PO 24 88.9 10 71.4
Razvijanje sistematskog pristupa izboru škole i zanimanja kod učenika 22 81.5 12 85.7
Uključivanje PO u školske pravilnike i školska dokumenta 20 74.1 12 85.7
Primena svih modula petofaznog programa obuke za PO 20 74.1 12 85.7
Saradnja tima za PO sa drugim telima i projektima u njihovoj školi 21 77.8 9 64.3
Ukupno N 26 14
* Odgovori „dobar“, „vrlo dobar“ i „odličan“
Vršnjačka evaluacija je pokazala:
33
za 23 škole (85,2%) procenjeno je da imaju najmanje dobar kvalitet realizacije
petofaznog programa obuke za PO za učenike, podsticanja aktivnog učešća učenika
u radionicama za PO i njihove odgovornosti pri donošenju važnih odluka, savetovanja
učenika o pitanjima PO i saradnje s mentorima / mentorskim timom;
za 25 OŠ (92,6%) procenjeno je da imaju najmanje dobar kvalitet promocije PO u
školi i kreativnosti tima za PO u nalaženju načina da realizuje program PO;
za 24 škole (88,9%) procenjeno je da imaju najmanje dobar kvalitet saradnje sa
drugim organizacijama/preduzećima/školama u zajednici, s drugim školama u
programu PO i sa roditeljima;
za 22 škole (81,5%) procenjeno je da imaju najmanje dobar kvalitet razvijanja kod
učenika sistematskog pristupa izboru škole i zanimanja, saradnje tima za PO sa
rukovodstvom njihove škole i sa drugim telima i učešće u projektima u njihovoj školi;
najređe su pozitivno procenjene aktivnosti: saradnje tima za PO sa drugim telima i
učešće u projektima u njihovoj školi (77,8%), primene svih modula petofaznog
programa obuke za PO (74,1%) i uključivanja PO u školske pravilnike i školska
dokumenta (74,1%).
Značajne razlike između prvog i drugog kruga pokazale su se na četiri stavke:
značajno viši rezultati u prvom krugu pokazali su se na tri stavke: „Saradnja tima za
PO sa drugim telima i projektima u njihovoj školi“ (F = 14.516, p < 0.001), „Primena
svih modula petofaznog programa obuke za PO“ (F = 8.878, p < 0.01) i „Razvijanje
sistematskog pristupa izboru škole i zanimanja kod učenika“ (F = 8.124, p < 0.01);
na jednoj stavci pokazale su se više vrednosti u drugom krugu: „Saradnja tima za PO
sa rukovodstvom njihove škole“ (F = 85.258, p < 0.05).
Otvorena pitanja
Otvorena pitanja na ovom upitniku odnosila su se na najveće izazove i dobiti u realizaciji
partnerstva i sugestije za unapređenje partnerstva.
Najveći izazovi u realizaciji partnerstva
Najčešće je navođen nedostatak vremena za saradnju usled preopterećenosti drugim
obavezama (31,3%).
34
Znatno ređe je navođeno postizanje dogovora i saradnje, razmene ideja i iskustava
između škola i organizacija susreta / zajedničkih aktivnosti (8,0%), kao i teritorijalna
udaljenost partnerske škole (7,1%).
Nema značajnih razlika između prvog i drugog kruga obuke.
Najveće dobiti u realizaciji partnerstva
Najčešće je navođena razmena iskustava, ideja i materijala i unapređivanje rada
(51,8%).
Znatno ređe je navođena međusobna podrška (11,6%), povećana svest učenika o
svojim sposobnostima i profesionalnim mogućnostima (7,1%) i olakšana realizacija
aktivnosti putem zajedničkog zalaganja (6,3%).
Da nema dobiti smatralo je šest škola (5,4%), tri iz prvog i tri iz drugog kruga.
Nisu se pokazale značajne razlike između prvog i drugog kruga.
Sugestije za unapređenje i održivost partnerstva sa drugim školama
Barem jednu sugestiju dalo je 67,9% (N = 76) škola.
Najčešće sugestije su bile: veći broj susreta, zajedničke aktivnosti, kvalitetnija
razmena (22,3%).
Često je sugerisano i omogućavanje više vremena za realizaciju Projekta, kako bi se
moglo posvetiti i saradnji, tj. počinjanje Projekta na početku školske godine (13,4%),
bolje umrežavanje vršnjačkih timova (9,8%) i definisanje partnerskih odnosa pre
početka školske godine, pre izrade plana (8,9%).
Nisu se pokazale značajne razlike između prvog i drugog kruga.
Razvijanje mentorstva, umrežavanje i vršnjačka evaluacija – MOŠ
Na upitnik je do kraja juna 2012. godine odgovorilo 11 MOŠ iz prvog i 10 MOŠ iz drugog
kruga.
35
Razvijanje mentorstva
Najčešće mentorske aktivnosti MOŠ bile su: podrška drugim školama u realizaciji
programa obuke učenika za PO (81,0%), organizacija i održavanje mentorskih
sastanaka za PO (81,0%) i podrška drugim školama u organizaciji realnih susreta –
raspitivanje (66,7%).
Oko polovine MOŠ pružale su podršku drugim školama u razvijanju akcionog plana
implementacije programa PO, u razvijanju saradnje sa ključnim osobama i
organizacijama, u savetovanju učenika o pitanjima PO, u realizaciji promotivnih
aktivnosti za PO, u izveštavanju o aktivnostima PO, u održavanju sajmova
obrazovanja i karijere i/ili zanimanja i za uključivanje PO u školske pravilnike i
školska dokumenta.
Oko dve petine MOŠ pružalo je podršku drugim školama putem neformalne ili
formalne obuke kolega iz drugih škola za realizaciju programa PO, dana otvorenih
vrata za PO i realnih susreta – isprobavanje.
Najređe mentorske aktivnosti bile su procena rada tima za PO u drugim školama za
potrebe svog mentora / projektnog tima (19,0%) i supervizija aktivnosti tima za PO u
drugim školama (14,3%).
Umrežavanje
Tim za PO u MOŠ najčešće je razvijao saradnju sa Nacionalnom službom za
zapošljavanje i GIZ BOSS-om (90,5%), kao i sa Regionalnim centrom za
profesionalni razvoj zaposlenih u obrazovanju (85,7%).
Ređe je sarađivao sa kancelarijom za mlade (57,1%) i Školskom upravom
Ministarstva prosvete i nauke (52,4%).
Vršnjačka evaluacija
Od 21 MOŠ, njih 14 (66,7%) odgovorilo je pozitivno na pitanje: „Da li imate osnovnu školu
koja je po programu partnerska mentorska škola vašoj školi?“ (tabela 5). Spisak MOŠ koje su
procenjivane dat je u Prilogu 6, pitanje II.
Vršnjačka evaluacija je pokazala sledeće:
36
za 12 MOŠ (85,7%) procenjeno je da imaju najmanje dobar kvalitet osnovne
implementacije programa PO, što uključuje: realizaciju petofaznog programa obuke
za PO za učenike, primenu svih modula petofaznog programa obuke za PO,
podsticanje aktivnog učešća učenika u radionicama za PO, razvijanje kod učenika
sistematskog pristupa izboru škole i zanimanja, promociju PO u školi, uključivanje
PO u školske pravilnike i školska dokumenata, saradnju sa rukovodstvom njihove
škole i saradnju s mentorima / mentorskim timom;
za 11 MOŠ (78,6%) procenjeno je da imaju najmanje dobar kvalitet podsticanja
odgovornosti kod učenika pri donošenju važnih odluka, kreativnosti tima za PO u
nalaženju načina da realizuje program PO, povezivanja s drugim
organizacijama/preduzećima/školama u zajednici i savetovanja učenika o pitanjima
PO;
u 10 MOŠ (71,4%) pozitivno su procenjene partnerske aktivnosti sa drugim školama i
saradnja s roditeljima;
najređa je bila dobra saradnja tima za PO sa drugim telima i učešće u projektima u
partnerskoj školi u devet škola (64,3%);
nije bilo značajne razlike između prvog i drugog kruga.
Otvorena pitanja
Otvorena pitanja bila su istog sadržaja kao i na upitniku VE-BOŠ1.
Najveći izazovi u realizaciji mentorskog rada
Najčešći izazov bio je povezivanje i uspostavljanje saradnje (23,8%), zatim
organizacija, tj. usklađivanje aktivnosti sa dnevnim školskim aktivnostima, manjak
vremena, tj. vremenska organizacija i realizacija razmene iskustava/ideja sa školama
(14,3%).
Ređe je navođeno motivisanje drugih škola, udaljenost mentorske škole, koordinacija
i motivisanje članova tima i velika odgovornost mentorstva (9,5%).
Izrazite razlike između prvog i drugog kruga pokazale su se na šest odgovora:
37
MOŠ iz drugog kruga su kao izazov znatno češće navodile povezivanje,
uspostavljanje saradnje (40,0%) i manjak vremena, tj. vremensku organizaciju
(20,0%), nego MOŠ iz prvog kruga (9,1%).
MOŠ iz prvog kruga su kao izazov navele motivisanje drugih škola i udaljenost
mentorske škole (18,2%), što nije navedeno kao izazov u drugom krugu; i znatno
češće su navodile kao izazov organizaciju aktivnosti (usklađivanje sa dnevnim
školskim aktivnostima) i razmenu iskustava i ideja sa školama (18,2%) nego MOŠ iz
drugog kruga (10,0%).
Najveće dobiti u realizaciji partnerstva
Najčešće je navođena razmena iskustava sa drugim školama, savetovanje i podrška
(57,1%).
Često je navođeno i šire profesionalno usavršavanje (23,8%), kao i pomoć učenicima
(19,0%).
Znatno ređe je navođena saradnja sa važnim institucijama i pojedincima i bolji odnos
između nastavnika i učenika (9,5%).
Dve MOŠ su smatrale da nema dobiti! Dalja analiza je pokazala da su ovaj odgovor
dale isključivo MOŠ iz drugog kruga.
Sugestije za unapređenje i održivost partnerstva sa drugim školama
Makar jednu sugestiju dalo je 81,0% (N = 17) škola.
Najčešća sugestija bila je redovno organizovanje sastanaka radi razmene iskustava
(33,3%).
Česte sugestije su bile: više zajedničkih aktivnosti (23,8%), bolja saradnja među
školama (19,0%), uspostavljanje partnerstva sa školama u lokalu (14,3%) i uvođenje
profesionalne orijentacije kao izbornog predmeta (9,5%).
Nisu se pokazale značajne razlike između prvog i drugog kruga.
38
Komentar
Razvijanje partnerstva na generalnom nivou je visoko prisutno i kod BOŠ i kod MOŠ, pre
svega zahvaljujući podršci GIZ BOSS-a, mentorskim sastancima na kojima su se redovno
susretali, izazovima na koje su nailazili tokom realizacije programa obuke učenika za PO i
realnih susreta i promocije Projekta. I ovde se pokazalo da je posebno izazovno za
realizaciju: održavanje sajma obrazovanja i karijere i/ili zanimanja, organizacija isprobavanja
prakse i dana otvorenih vrata za PO.
Saradnja BOŠ u partnerskoj saradnji sa drugim školama bila je daleko ređa sa Školskom
upravom Ministarstva prosvete i nauke i sa kancelarijom za mlade nego sa GIZ BOSS-om,
Nacionalnom službom za zapošljavanje i Regionalnim centrom za profesionalni razvoj
zaposlenih u obrazovanju, što ukazuje na potrebu za daljim razvojem partnerstva u cilju
razvijanja institucionalne podrške za primenu programa PO.
Mentorstvo MOŠ realizovano je u sličnim oblastima kao i partnerstvo BOŠ i iz sličnih
razloga, sa izuzetkom podrške promociji Projekta, koja nije bila toliko zastupljena u
mentorstvu. Velika većina MOŠ pružale su neku podršku drugim školama u realizaciji
programa PO. Supervizijske aktivnosti su bile najređe, što sugeriše potrebu za daljim
razvijanjem supervizijske uloge MOŠ u sistemu PO.
Saradnja sa svim ustanovama bila je izrazitija kod MOŠ nego kod BOŠ.
Dakle, razvijanje partnerstva i mentorstva prisutno je kod velike većine škola. Ipak, saradnja
sa konkretnim školama nije bila izrazita.
Kada je trebalo navesti školu sa kojom je razvijeno partnerstvo, daleko manji procenat BOŠ
dao je pozitivan odgovor – tek 23,9% njih (N = 26). Od škola koje su BOŠ navele, samo
23,8% su bile tipa MOŠ, od kojih su dve navođene dva-tri puta. Konkretnu MOŠ sa kojom je
razvijano partnerstvo navelo je 66,7% MOŠ (N = 14) od očekivanih 100%. Nalazi sugerišu
da ima još dosta prostora za razvijanje partnerstva, a posebno mentorstva.
Vršnjačka evaluacija za ove škole je pokazala:
da su BOŠ izuzetno dobro procenile kvalitet implementacije Projekta. Za najmanje 23
škole (85,2%) procenile su da imaju najmanje dobar kvalitet: realizacije petofaznog
programa obuke za PO za učenike; podsticanja aktivnog učešća učenika u
radionicama za PO i odgovornosti pri donošenju važnih odluka; savetovanja učenika
39
o pitanjima PO; promocije PO u školi; kreativnosti tima za PO u nalaženju načina da
realizuje program PO; saradnje s mentorima / mentorskim timom, s drugim
organizacijama/preduzećima/školama u zajednici, s drugim školama u programu PO i
sa roditeljima;
da su MOŠ za najmanje 11 MOŠ (78,6%) procenile da imaju najmanje dobar kvalitet
osnovne implementacije programa PO, što uključuje: realizaciju petofaznog programa
obuke učenika za PO, primenu svih modula petofaznog programa obuke za PO,
podsticanje aktivnog učešća učenika u radionicama za PO, razvijanje kod učenika
sistematskog pristupa izboru škole i zanimanja i odgovornosti pri donošenju važnih
odluka, savetovanje učenika o pitanjima PO; promociju PO u školi, uključivanje PO u
školske pravilnike i školska dokumenta, kreativnost tima za PO u nalaženju načina da
realizuje program PO, saradnju sa rukovodstvom njihove škole, s mentorima /
mentorskim timom i s drugim organizacijama/preduzećima/školama u zajednici;
da nema većih razlika između rezultata BOŠ i MOŠ na stavkama vršnjačke
evaluacije. Razlike su najizrazitije na stavkama „Partnerske aktivnosti sa drugim
školama u programu PO“ i „Kreativnost tima za PO u nalaženju načina da realizuje
program PO“, na kojima je pozitivno procenjen znatno veći procenat BOŠ nego MOŠ.
Ovaj neočekivani rezultat može biti posledica veće kritičnosti u proceni MOŠ od
strane drugih MOŠ nego u proceni BOŠ od strane drugih BOŠ, usled visokih
očekivanja prema MOŠ. Da je ovo verovatno objašnjenje sugerišu i nalazi na upitniku
PO1, gde su značajne razlike uvek bile u pravcu boljih rezultata MOŠ.
Izazovi za razvijanje partnerstva ili mentorstva koje navode BOŠ i MOŠ slični su kao i na
upitniku PO1: nedostatak vremena, postizanje dogovora i saradnje, razmene ideja i iskustava
između škola, organizacija susreta / zajedničkih aktivnosti. Međutim, ovde se navodi i
problem teritorijalne udaljenosti partnerske škole. MOŠ navode kao izazov i veliku
odgovornost mentorstva. Manjak vremena je ponovo izrazitiji izazov za škole u drugom
krugu nego za one u prvom krugu.
Dobiti su i ovde razmena iskustava sa drugim školama, savetovanje i podrška, pomoć
učenicima, a za mentorstvo MOŠ i šire profesionalno usavršavanje, saradnja sa važnim
institucijama i pojedincima i bolji odnos između nastavnika i učenika. Šest BOŠ (tri iz prvog
i tri iz drugog kruga) i dve MOŠ iz drugog kruga smatrale su da nema dobiti. Dok je
očekivano da neke BOŠ ne uviđaju dobiti od Projekta, rezultat za MOŠ je neočekivan.
40
Ovakav odgovor MOŠ verovatno je posledica pritiska koji su trpele zbog kratkog perioda u
kome je trebalo da realizuju ne samo program PO već i mentorske aktivnosti.
Barem jednu sugestiju za unapređivanje partnerstva dalo je 67,9% BOŠ (N = 76) i 81,0%
(N = 17) MOŠ, što je 71,5% od ukupnog broja MOŠ i BOŠ (N = 130) koje su odgovorile na
upitnike VE-MOŠ1 ili VE-BOŠ1. Od škola koje su dale vršnjačku evaluaciju druge škole,
njih 35 (87,5%) dale su barem jednu sugestiju za unapređivanje partnerstva, od toga 13 MOŠ
(92,9% od vršnjačkih evaluacija MOŠ) i 22 BOŠ (84,6% od vršnjačkih evaluacija BOŠ).
Najčešće sugestije su bile: veći broj susreta, zajedničke aktivnosti, kvalitetnija razmena, više
vremena za realizaciju Projekta i bolje umrežavanje vršnjačkih timova. MOŠ naglašavaju i
uspostavljanje partnerstva sa školama u lokalu i postavljanje profesionalne orijentacije kao
izbornog predmeta. Dobijene sugestije su dragocene za dalji razvoj Projekta.
Navedeni nalazi nam omogućavaju da definišemo predlog za indikator 4 školske
komponente Projekta.
Predlog za indikator 4 školske komponente Projekta. U najmanje 75% od 20 vršnjačkih
evaluacija koje su sprovedene u školama, kvalitet profesionalne orijentacije (koji se odnosi
na proces, na aktivnu orijentaciju i sl.) procenjen je kao najmanje dobar i naznačene su
sugestije za unapređenje.
41
POSETE ŠKOLAMA I MENTORSKIM SASTANCIMA
Cilj monitoring poseta školama bio je kvalitativna analiza procesa implementacije
programa PO u onim školama koje su ovaj zadatak prilježno realizovale, radi boljeg
razumevanja programa i njegovih efekata. Realizovane su samo u MOŠ, na osnovu
pretpostavke da su one revnosno i odgovorno realizovale Projekat. Metodom stratifikovanog
slučajnog izbora selekcionisano je šest MOŠ: tri škole iz prvog i tri iz drugog kruga, među
njima dve gradske škole tipične veličine, jedna manja gradska škola, dve seoske škole, od
kojih jedna koja drži nastavu samo na mađarskom i jedna pilot-škola (uključena u program u
pilot-fazi) (Prilog 7). Posete su obavljene između 16. i 31. maja 2012. godine.
Svaka poseta je uključivala četiri dela: razgovor sa direktorom škole, razgovor sa
koordinatorom tima za PO, grupni razgovor sa najmanje tri člana tima za PO i fokus grupu sa
učenicima koji su pohađali obuku za PO u okviru programa. U jednoj školi je bila uključena i
diskusija sa roditeljima na roditeljskom sastanku. Tema svih aktivnosti bila je proces i efekti
implementacije programa PO u školi. Posete su najavljene pismom školama, a detalji
dogovarani u telefonskom razgovoru između koordinatora tima za PO u školi i eksperta za
monitoring i evaluaciju dr Jasne Hrnčić.
Posete mentorskim sastancima imale su za cilj praćenje procesa implementacije Projekta i
dinamike odnosa između timova za PO različitih škola, kao i praćenje uključivanja
regionalnih centara za profesionalni razvoj zaposlenih u obrazovanju i preduzećima (RC) u
Projekat. Realizovane su u aprilu i maju 2012. godine, a primenjene tehnike procene bile su
sistematska opservacija prvog, drugog i trećeg mentorskog sastanka i intervjui sa
rukovodstvom RC i članovima školskih timova za PO.
Opšti parametri implementacije Projekta
Pokazalo se da je način implementacije ovog projekta, kao kod drugih projekata, određen
brojnim parametrima, uključujući:
resurse i podršku RC i Školske uprave Ministarstva prosvete i nauke:
opremljenost prostorija, dostupnost i raspoloživost osoblja, materijalna, logistička i
stručna podrška;
42
resurse i podršku školama od strane neposredne socijalne sredine i lokalne
zajednice, a posebno institucija (OPŠ) koje se uključuju u realizaciju realnih susreta;
poziciju škole u školskom sistemu (ugledna škola, marginalizovana škola);
sredstva kojima škola raspolaže: osoblje, prostor, oprema za učionice, nastavna
sredstva, materijalne mogućnosti;
karakteristike nastavnog osoblja – etika, odnos prema poslu, odnosi u kolektivu;
karakteristike rukovodstva škole – motivacija za rukovođenje, vizija razvoja škole,
odnos prema nastavnom kolektivu, odnos prema poslu, stil rukovođenja;
karakteristike učenika u školi: socijalni i materijalni status učenika, kapaciteti
učenika, problemi koje nose sa sobom;
kapacitete, vrednosti i podršku roditelja;
mesto škole (seoska, prigradska, gradska);
probleme sa kojima se škola sreće (problemi učenika, problemi u lokalnoj zajednici,
u realizaciji nastave, smanjivanje broja učenika);
odnos škole sa drugim školama i institucijama u zajednici – umreženost, razmena,
saradnja, kompeticija;
motivaciju rukovodstva, nastavnog osoblja, tima za PO, roditelja i učenika za
Projekat i njihov odnos prema dobitima, izazovima, mogućnostima i vrednostima
koje on nosi;
karakteristike osobe/osoba koje su članovi tima za PO, njihovu poziciju u kolektivu,
odnos prema nastavnom osoblju, rukovodstvu i učenicima;
karakteristike učenika uključenih u obuku za PO.
Ključna karakteristika za uspeh Projekta je koliko izlazi u susret potrebama glavnih aktera:
RC, rukovodstva škole, tima za PO, učenika u školi i u programu za PO i njihovih roditelja,
kao i lokalne zajednice. Takođe, izuzetno je važno koliko je sadržaj programa PO
kompatibilan sa karakteristikama škole, učenika i njihovih roditelja i nastavnog osoblja.
43
Na konkretnom nivou škole, ključ uspeha Projekta je podrška direktora, dobar odnos između
direktora i koordinatora tima za PO i barem jedna osoba u timu za PO koja je posvećena i/ili
efikasna u realizaciji Projekta. U svakoj posećenoj MOŠ bila je barem jedna inspirisana i
kreativna osoba – rukovodilac, koordinator programa ili član tima za PO – koja je imala
veoma kvalitetan odnos prema Projektu i/ili kvalitetan odnos sa učenicima, što pokazuje da je
selekcija škola za MOŠ realizovana na osnovu relevantnih pokazatelja.
Motivacija za Projekat
Motivacija za učešće u Projektu je kod različitih aktera drugačija.
Rukovodioci i osoblje regionalnih centara za profesionalni razvoj zaposlenih u obrazovanju i
preduzećima motivisani su za uključivanje u Projekat preporukom Ministarstva prosvete i
nauke, unošenjem novih relevantnih sadržaja koji doprinose većem uključivanju škola i
učenika u rad RC i boljem pozicioniranju RC u lokalnoj zajednici.
Motivacija direktora škola za prijavljivanje škole za Projekat najčešće je pozicioniranje škole
i lično pozicioniranje u kolektivu i u lokalnoj zajednici, razvijanje saradnje sa kolegama
motivisanim za Projekat, razvojna orijentacija koja podrazumeva otvorenost ka inovativnim
programima i izlazak u susret potrebama učenika i roditelja.
Psihološko-pedagoška služba motivisana je i potrebom za kvalitetnijom podrškom učenicima
u oblasti profesionalne orijentacije, kao i za umrežavanjem sa kolegama iz struke i
institucijama u lokalnoj zajednici.
Članovi tima za PO često su motivisani nalogom rukovodstva da se uključe u program, kao i
mogućnošću timskog rada, novih akcija i umrežavanja. Često su prisutni i lični motivi
(potreba za PO u ključnim trenucima ličnog razvoja ili razvoja bliskih ljudi), kao i harizma
i/ili efikasnost osobe koja se pozicionirala kao vođa tima za PO, kako u motivisanju članova
tima tako i u realizaciji same obuke.
Koordinatori tima za PO dele motive sa ostalim članovima tima za PO, ali neretko imaju i
dodatnu motivaciju da ostvare uticaj koji je u skladu sa njihovim potencijalima i
kapacitetima.
Razredne starešine mogu da budu motivisane time što vide program za PO kao dobar način
da se kvalitetno realizuju ČOS.
44
Učenici su motivisani potrebom da donesu bolju odluku o daljem školovanju, da se informišu
o mogućnostima, da idu na realne susrete, da se druže, da upoznaju sebe.
Motivacija za nastavak rada na Projektu često je ista kao i za ulazak u Projekat, jer su se
očekivanja u vezi s njim za mnoge realizovala (npr. timski rad, nove akcije, umrežavanje).
Takođe, dodatna motivacija je veoma pozitivna reakcija dece i roditelja, učenje novih načina
realizacije nastave / rada s decom, razvoj prisnijeg i opuštenijeg odnosa sa učenicima, koji je
manje formalan i kompetitivan, a više podržavajući i otvoren za učenike i njihove ideje nego
što je to slučaj u redovnoj nastavi.
Dobiti koje ostvaruju ključni akteri same po sebi su motivišuće za dalji rad u programu PO.
Dobiti koje su identifikovane prilikom poseta različite su kod različitih grupa uključenih u
program.
Rukovodstvo i osoblje RC navode kao dobiti: lokalno pozicioniranje koje odgovara njihovoj
misiji, povezivanje sa aktuelnim projektima na republičkom nivou, kvalitetnu saradnju sa
rukovodstvom GIZ BOSS-a, realizaciju projekta koji je koristan za učenike i dalji razvoj
umrežavanja sa školama u regionu.
Nastavno osoblje navodi kao dobiti: povećane kapacitete za radioničarski rad, nove tehnike
nastave, obuku za program u oblasti obuke učenika u PO koji je po školskom programu deo
predmeta i ČOS. Timski rad je unapredio odnose među članovima tima i u samoj školi.
Za pedagoško-psihološku službu najveće dobiti su unapređen način rada u oblasti PO, veće
interesovanje učenika za PO i za savetovanje, kao i bolje pozicioniranje ove službe u školi i
među učenicima.
Mnogi članovi tima za PO navode kao dobit to što su učenici veoma zainteresovani, što je
evidentno po tome što izuzetno redovno pohađaju nastavu iz PO i traže na hodniku od
nastavnika da drže ovu nastavu. U nekim školama stalno se povećavao broj dece koja su htela
da se uključe. Kao dobit smatraju i to što su učenici naučili da razmišljaju svojom glavom o
PO, što raspolažu sa više informacija kada donose odluku o daljem školovanju i budućem
zanimanju i što je ozbiljnije shvataju, kao i što je prepuštaju roditeljima u manjoj meri nego
pre Projekta.
Kao dobit članovi tima za PO ističu i reakcije roditelja, od kojih mnogi u programu vide
pomoć u profesionalnoj orijentaciji dece koja im je potrebna u društvu koje se brzo menja.
Neki roditelji su oduševljeni, neki podržavaju program, neki se uključuju putem intervjua
eksperta, a neki se angažuju u povezivanju škole sa organizacijama, preduzećima i školama
45
(OPŠ), mada i dalje retko. U nekoliko škola su svi roditelji, kao i sva deca, bili zainteresovani
za obuku iz PO.
Učenici kao dobit navode to što su bolje upoznali sebe i postali ponosni na svoje sposobnosti,
koje su veće nego što su mislili. Naučili su da se ne drže stereotipa o ženskim i muškim
poslovima i da je važno da vole to što rade. Stekli su znanja i veštine koje mogu da primene i
u drugim oblastima: timski rad, popunjavanje formulara, razmatranje alternativa i njihovih
efekata prilikom odlučivanja, sistematsko promišljanje pre odlučivanja, upornost kao ključ
uspeha. Razvili su bolji odnos sa nastavnicima. Dobili su nastavu koja im je interesantna i
koja ih zanima, gde svako može da kaže svoje mišljenje a da ne pogreši (nema ocena), u
kojoj su opušteniji nego na redovnoj nastavi. Radili su stvari na koje su ponosni: aktivnosti
vršnjačkog tima, izrada plakata o srednjim školama, predstave, isprobavanje prakse. Deca sa
problemima u ponašanju i sa problemima u učenju dobro su se uklopila u nastavu iz PO.
Jedan učenik se sažeto izrazio: „Konačno časovi za ono što nama treba!“
Modus nastave
Oblik u kome je primenjivan program obuke učenika za PO zavisio je od karakteristika škole.
Pokazuje se da veće škole imaju tendenciju da primene nekoliko pristupa, u kojima
kombinuju nastavu PO u okviru ČOS-a, u okviru pojedinih predmeta (likovno, informatika,
jezici, građansko vaspitanje), u okviru zamene odsutnih nastavnika, i u slobodno vreme
učenika (pretčas ili dodatni čas). U manjim školama je verovatnije da će se članovi tima za
PO podeliti tako da svaki član tima drži časove iz PO jednom odeljenju koje je uključeno u
PO, i da će u obuku uključiti druge nastavnike u skladu sa temama obuke za PO.
Mera u kojoj se škole pridržavaju programa za PO zavisi od vremena koje škola ima za
realizaciju programa. Tako su se škole u drugom krugu obuke manje pridržavale programa od
onih iz prvog kruga. One su realizovale više radionica sa učenicima osmog nego sedmog
razreda, rukovođene idejom da ono što ne završe sa učenicima sedmog razreda u ovoj godini
mogu da realizuju u sledećoj, dok učenici osmog razreda odlaze iz škole pa program ne može
da se odlaže.
46
Osetljive grupe
Mnoge škole imaju učenike koji pripadaju osetljivim grupama. Neki su se dobro uključili u
program, kao što su učenici sa problemima u učenju i u ponašanju i socijalno ugroženi
učenici, koji bolje reaguju na ovaj program nego na redovnu nastavu. Njihovo uključivanje je
olakšano time što nema ocenjivanja niti negativnih reakcija nastavnika na pogrešan odgovor,
što se podstiču aktivnosti i lično mišljenje, što se otvara prostor ovim učenicima da se uključe
u program i bolje afirmišu u školi. Druge osetljive grupe teže su se uključivale zbog
nedostatka materijala prilagođenog njihovim mogućnostima – npr. slabovidi i slepi,
nacionalne manjine koje nemaju program na svom jeziku i sl.
Saradnja i mentorstvo
Institucije sa kojima su škole najčešće sarađivale uglavnom su druge škole, sa kojima su
sarađivale sve posećene škole, zatim, u okviru realnih susreta, organizacije i preduzeća (skoro
sve posećene škole) i Privredna komora Srbije (koja je podržala realizaciju realnih susreta za
devojčice Girl’s day), kao i Nacionalna služba za zapošljavanje, pre svega u razmeni
materijala i poseta, dok je saradnja sa kancelarijom za mlade bila ređa. Mnoge škole su
isticale da u okviru ovog projekta razvijaju saradnju sa institucijama sa kojima nisu ranije
imale kontakte i da je to i izazov i zadovoljstvo i motivacija za dalji rad.
Mentorstvo je aktivnost koju su sve MOŠ prihvatile kao važnu i odgovornu funkciju u
odnosu na druge škole u Projektu. Posebno su se angažovale u razmeni materijala i planova
rada. Neke škole su se bavile materijalima potrebnim drugim školama (npr. prevod materijala
na mađarski), koje su poslale svim zainteresovanim školama i time načinile značajan korak
ka umrežavanju i razvijanju mentorstva. Vodeća uloga MOŠ bila je evidentna na mentorskim
sastancima. MOŠ su svojim rešenjima, zalaganjem i posvećenošću dale primer BOŠ i
postavile visoke standarde u realizaciji Projekta. Saradnja između MOŠ iz prvog i MOŠ iz
drugog kruga bila je skromnija – uglavnom su se jednom susrele na trećem mentorskom
sastanku.
Sugestija škola za dalji razvoj saradnje jeste realizacija zajedničkih aktivnosti kao što su
mesečni sastanci u regionu, zajednički sajam zanimanja, dan profesionalne orijentacije u
školama i sl.
47
Promocija Projekta
Promocija Projekta je bila posebno razvijena od strane RC, koji su pozivali medije da isprate
mentorske sastanke.
U školama je potreba za promocijom Projekta, komunikacijom i umrežavanjem uz
ograničena sredstva dovela do kreativnih i savremenih rešenja. Korišćenje interneta je vrlo
rašireno, ređe u formi veb-sajta, a češće preko Facebooka i blogova kako nastavnika, tako i
učenika. U nekoliko škola organizovana je i konferencija za novinare.
Rodna ravnopravnost
Devojčice su posebno uvažene u ovom projektu zbog realnih susreta Girl’s day, koji su
organizovani samo za njih, a uključivali su raspitivanje i isprobavanje prakse u preduzećima.
Uočava se blaga neravnopravnost dečaka u uključivanju u raspitivanje u preduzećima i
isprobavanje prakse. Preko ovih iskustava devojčice su uvidele da mogu da rade i muške
poslove, dok dečaci nemaju isti uvid kada su posredi ženski poslovi.
Izazovi
Rukovodioci RC najčešće navode kao izazove: koordinaciju aktivnosti između škola
uključenih u Projekat u njihovom regionu, čiji se broj povećava sa svakim projektnim
ciklusom, usklađivanje procedura sa zahtevima GIZ BOSS-a i nedostatak materijalnih
sredstava za održivost Projekta nakon podrške GIZ BOSS-a.
Direktori škola i timovi za PO najčešće navode sledeće probleme:
nedostatak materijalnih sredstava za fotokopiranje i prevoz učenika na realne susrete
(ovo naročito važi za učenike iz siromašnih sredina i iz seoskih škola);
škole koje su uključene u program u drugom krugu obuke redovno ističu kao problem
nedostatak vremena, naročito za učenike osmog razreda;
otežana realizacija realnih susreta zbog nedostatka preduzeća i organizacija koje
rade, kao i zbog nedostatka vremena kod škola iz drugog kruga i nemogućnosti
finansiranja prevoza učenika kod seoskih škola. Naročito je izazovno realizovati
48
isprobavanje prakse, zbog potrebe za posebnom organizacijom ovakvog rada u
preduzeću i nepoverenja osoblja u institucijama u mogućnosti dece da se uključe u
stručni proces. Interesantno je da škole pod realnim susretima uglavnom
podrazumevaju raspitivanje u preduzećima i dan otvorenih vrata, a ne isprobavanje
prakse niti odlazak u druge škole;
ostvarivanje saradnje u regionu zbog udaljenosti drugih škola, tako da se
komunikacija ostvaruje uglavnom putem interneta i telefona;
projektni zahtev da škola može da bude MOŠ ako uključi barem 51% učenika sedmog
i osmog razreda u nekim školama znači uključivanje 15, a u drugim 80 učenika po
razredu. Ovaj uslov je bio suviše zahtevan za velike MOŠ, dok se u malim MOŠ
dešavalo da uključe manje učenika nego što ih je u BOŠ;
neke škole su uključile sve učenike sedmog i osmog razreda, što se pokazalo previše
zahtevno za realizaciju.
Učenici su naveli kao problem to što nije bilo dovoljno realnih susreta.
Nekoliko roditelja je navelo kao problem to što njihova deca sada hoće da upišu udaljene
škole, što je roditeljima teško da podrže.
Planovi
Svi timovi za PO u posećenim školama planiraju nastavak rada u oblasti PO. Neki vide sebe
kao regionalne centre okupljanja za PO. Većina planira specijalizaciju za pojedine oblasti PO
(najčešće za modul „Samospoznaja“, ali i za programe za osetljive grupe i sl.).
RC planiraju nastavak saradnje na Projektu i preuzimanje značajnije uloge u povezivanju
aktera u lokalnoj zajednici.
Održivost
Predlozi za održivost RC bili su da RC uspostavi svoju ulogu kao koordinator aktivnosti PO u
regionu i da se obezbede materijalna sredstva potrebna za organizaciju sastanaka i drugih
aktivnosti nakon završetka Projekta.
49
Predlozi MOŠ za održivost bili su:
da obuka učenika za PO bude izborni predmet bez ocenjivanja, za šta se zalaže većina
članova tima za PO, pri čemu su neki za fakultativni, a neki za obavezni izborni
predmet;
da obuka učenika za PO uđe u raspored aktivnosti škole;
da se obuka učenika za PO integriše u program građanskog vaspitanja u sedmom i
osmom razredu;
da se obuka učenika za PO realizuje u okviru ČOS-a, mada vide moguće prepreke u
odnosu programa PO sa ciljevima ČOS-a i u motivaciji razrednih starešina za takvu
nastavu.
Komentar
Kvalitativna analiza podataka dobijenih tokom poseta školama i mentorskim sastancima
pokazuje da program obuke učenika za PO ima interesantan i primeren sadržaj i metod rada i
da direktno odgovara na potrebe dece i njihovih roditelja za većim kvalitetom profesionalne
orijentacije u osnovnim školama, kao i na potrebe rukovodstva i osoblja škola i RC za
umrežavanjem i povezivanjem sa zajednicom. Regionalni centri, škole i timovi za PO
motivisani su za nastavak implementacije programa PO i njegovu održivost. Kvalitet
realizacije Projekta zavisi od brojnih parametara i razlikuje se od škole do škole. MOŠ su,
zahvaljujući kvalitetu rada i posvećenosti, dale primer BOŠ u primeni programa, što pokazuje
da je selekcija škola za MOŠ realizovana na osnovu relevantnih pokazatelja. Regionalni
centri su motivisani za ulogu koordinatora aktivnosti PO u regionu, a mentorske škole za
vodeću ulogu u razvoju i implementaciji programa obuke u školama.
Kada je reč o rodnim razlikama, pokazalo se da su devojčice ovog puta imale prednost u
najinteresantnijem delu programa – raspitivanje u preduzećima i isprobavanje prakse.
Preporuke za budući razvoj Projekta su:
dalje podržavati ulogu RC u koordinaciji implementacije programa PO u školama i
lokalnoj zajednici;
razvijati umrežavanje i partnerstvo;
50
razvijati realne susrete, a posebno isprobavanje prakse;
uravnotežiti rodne razlike nastale isključivanjem dečaka iz Girl’s day;
dodatno motivisati roditelje da se angažuju, posebno u realizaciji realnih susreta;
podstaći MOŠ da se specijalizuju za osetljive grupe, shodno kapacitetima. Npr. škola
koja ima slabovide i slepe učenike može da se specijalizuje za razvijanje programa za
njih, škola sa učenicima Mađarima za razvijanje programa na mađarskom jeziku i sl.
51
EVALUACIJA PROGRAMA PROFESIONALNE
ORIJENTACIJE OD STRANE UČENIKA
Sve škole koje su ušle u uzorak za primenu upitnika POU1 i POU2 zamoljene su da zadaju
upitnik Evaluacija obuke od strane učenika (EPO-U) na poslednjoj radionici sa učenicima i
da ga pošalju na obradu. Od 49 škola, 27 MOŠ i 24 BOŠ, do sredine juna 2012. godine
odazvalo se 11 MOŠ i 15 BOŠ. Još dve škole tipa BOŠ samoinicijativno su zadale i poslale
upitnike. Na upitnik je ukupno odgovorilo 28 škola, koje su poslale ukupno 1.696 upitnika. Iz
svake škole, u bazu je uneseno između 33,3% i 100% upitnika, tako da se maksimalno
izjednači broj upitnika po školi i time dobije obuhvatnija slika procene kvaliteta programa od
strane učenika. Uneseno je ukupno 735 upitnika, od kojih 60,7% iz BOŠ i 39,3% iz MOŠ,
58,5% iz prvog i 41,5% iz drugog kruga. Popunilo ga je nešto više učenica (57,8%) nego
učenika (42,2%).
Opis uzorka i statističke analize date su u Prilogu 8. Ovde prikazujemo samo ključne
rezultate.
U tabeli 6 dati su rezultati procene kvaliteta programa. Velika većina aspekata programa je
visoko pozitivno ocenjena. Veoma zadovoljan/zadovoljna načinom na koji je nastavnik vodio
radionice bilo je 84,1% učenika i učenica, dok ih je 86,8% njih smatralo da je atmosfera u
radionicama bila prijatna. Skoro tri četvrtine učenika smatra da su radionice bile zanimljivije
od ostalih časova u školi. Najnižu ocenu dobili su realni susreti: manje od polovine (43,2%)
učenika bilo je u poseti preduzeću/organizaciji/školi u okviru realnih susreta, a tek je 28,1%
učenika bilo na isprobavanju prakse. Da je program bio dodatno vremensko opterećenje
složilo se 21,7% učenika, a da je sadržaj radionica bio previše zahtevan tek 10,0% njih.
Tabela 6. Procena kvaliteta programa PO od strane učenika po aspektima
U kojoj meri se slažeš sa sledećim tvrdnjama: M SD
Tačno
(ocena 4 ili 5)
N %
Atmosfera u radionicama je bila prijatna 4.34 0.88 633 86.8
Veoma sam zadovoljan/zadovoljna načinom na koji je nastavnik vodio
radionice 4.32 0.92 617 84.1
Sadržaj radionica je bio lak za razumevanje 4.30 0.91 612 83.8
Radionice su bile interesantne 4.27 0.95 610 83.3
U radionicama je bilo dosta druženja 4.31 0.99 595 82.1
Odgovarao mi je tempo rada u radionicama 4.07 1.00 561 76.7
Učešće u programu je bilo korisno za mene 3.98 1.03 538 73.3
52
U radionicama sam bio/bila dosta aktivan/aktivna 3.98 1.01 535 73.3
Radionice su bile zanimljivije od ostalih časova u školi 4.01 1.21 526 72.3
Bio/bila sam u poseti preduzeću/organizaciji/školi u okviru realnih susreta 2.89 1.73 297 43.2
Bio/bila sam na isprobavanju prakse u preduzeću/organizaciji/školi 2.28 1.58 191 28.1
Program je bio dodatno vremensko opterećenje za mene 2.25 1.38 157 21.7
Sadržaj radionica je bio previše zahtevan za mene 1.90 1.12 73 10.0
Program je bio (dopisati): 4.32 1.10 342 81.4
Rečenicu „Program je bio...“ završio je čak 431 (58,6%) učenik, smatrajući da time daju
globalnu procenu programa. Oko polovine njih smatralo je da je program bio
zanimljiv/zabavan (46,2%), oko četvrtine da je bio dobar/solidan (23,7%), oko petine da je
bio odličan/super (19,5%), oko desetine da je bio koristan/poučan, dok je negativnu procenu
dalo 4,9% učenika.
Pokazuje se značajna razlika između polova na skoro svim stavkama upitnika, u pravcu
pozitivnije procene od strane devojčica. Izuzetak su pitanja koja se odnose na realne susrete,
gde nema značajnih razlika između devojčica i dečaka.
Značajna razlika između MOŠ i BOŠ pokazala se na nekoliko pitanja. Učenici iz MOŠ
smatrali su sadržaj radionica lakšim za razumevanje i bili su češće na isprobavanju prakse u
preduzeću/organizaciji/školi, ali su i češće smatrali da je program bio dodatno vremensko
opterećenje za njih. Dobijene razlike su slabog intenziteta.
Učenici iz prvog kruga su češće nego oni iz drugog kruga bili u poseti
organizaciji/preduzeću/školi i smatrali su da je u radionicama bilo dosta druženja. Učenici iz
drugog kruga su znatno češće od onih iz prvog kruga smatrali da je sadržaj radionica bio
previše zahtevan.
Na pitanje: „U kojoj meri su navedene oblasti iz profesionalne orijentacije korisne za tebe?“,
između dve trećine i tri četvrtine učenika odgovorilo je pozitivno na većinu navedenih oblasti
(tabela 6). I ovde su najniže ocenjene navedene forme realnih susreta, pri čemu je nešto
pozitivnije ocenjeno raspitivanje nego isprobavanje prakse i sajam obrazovanja / zanimanja i
karijere. Učenici nisu posebno pozitivno procenili ni korisnost intervjua sa ekspertima na
času. Ponovo su devojčice na skoro sve stavke upitnika odgovorile značajno pozitivnije od
dečaka, osim za sajam obrazovanja i/ili sajam zanimanja i karijere, gde se nisu razlikovale od
dečaka.
Tabela 6. Procena korisnosti programa PO od strane učenika po oblastima
Oblasti M SD Odgovori
53
4 ili 5
N %
Samospoznaja sposobnosti 4.11 0.97 558 75.9
Samospoznaja interesovanja/sklonosti/vrednosti 4.11 0.95 559 76.1
Informisanje o zanimanjima: oblasti rada i pripadajuća zanimanja 4.11 1.03 566 78.6
Razmatranje odluke o školovanju/zanimanju 4.03 1.20 514 74.4
Informisanje o mreži škola 3.92 1.17 500 69.7
Priprema portfolija 3.93 1.13 476 67.2
Savetovanje sa nastavnikom/pedagogom/psihologom pri donošenju
odluke
3.79 1.33 459 66.2
Intervju sa ekspertima na času 3.54 1.40 419 58.8
Realni susreti – raspitivanje u organizaciji/preduzeću/školi (OPŠ) 3.39 1.49 365 55.1
Sajam obrazovanja i/ili sajam zanimanja i karijere 3.27 1.47 326 49.8
Realni susreti – isprobavanje prakse u OPŠ 3.01 1.52 288 44.0
Razlike između MOŠ i BOŠ pokazale su se na nekoliko stavki pitanja korisnosti pojedinih
aspekata programa, u smislu značajno pozitivnijih odgovora učenika MOŠ, koji su smatrali
korisnim: informisanje o zanimanjima – oblastima rada i pripadajućim zanimanjima, intervju
sa ekspertima na času, realne susrete – isprobavanje prakse i raspitivanje u
organizaciji/preduzeću/školi, sajam obrazovanja / zanimanja i karijere, kao i razmatranje
odluke o školovanju/zanimanju.
Skoro sve navedene oblasti značajnih razlika između MOŠ i BOŠ takođe su procenili učenici
iz prvog kruga obuke kao značajno korisnije od učenika drugog kruga, sa izuzetkom obe
forme realnih susreta, gde se nije pokazala značajna razlika. Učenici iz prvog kruga takođe su
procenili značajno korisnijim i informisanje o mreži škola.
Većina učenika – njih 62,5%, ne bi promenila ništa u radionicama, pri čemu značajno više
devojčica nego dečaka, učenika BOŠ nego učenika MOŠ (što sugeriše povećano kritičko
mišljenje dečaka i učenika MOŠ), dok nema razlike između prvog i drugog kruga. Najčešće
sugestije učenika za potrebne promene bile su: da radionice treba da budu zanimljivije
(15,9%), da treba da bude više realnih susreta i praktičnog rada (14,6%), tj. više isprobavanja
prakse (7,3%), više radionica, više objašnjavanja (13,4%), više poseta srednjim školama
(9,8%) i više informacija o pojedinim smerovima i/ili zanimanjima (6,1%).
Na pitanje da li bi prijatelju preporučio/preporučila ovaj program, samo 8,3% učenika i
učenica odgovorilo je negativno, dok je 67,8% njih odgovorilo pozitivno, a 23,9% dalo
54
odgovor: „Možda“. I ovde su devojčice bile značajno pozitivnije od dečaka, dok nije bilo
značajnih razlika po tipu škole niti krugu obuke.
Na pitanje da li profesionalna orijentacija treba da bude izborni predmet, 17,9% učenika
odgovorilo je negativno, 49,8% njih odgovorilo je pozitivno, a 32,3% – „Možda“. Ponovo su
devojčice bile značajno pozitivnije od dečaka. Nije bilo značajnih razlika po tipu škole niti
krugu obuke.
Komentar
Velika većina učenika bila je veoma zadovoljna načinom na koji su radionice vođene. Oko tri
četvrtine učenika pozitivno je ocenilo još osam od ukupno 13 aspekata kvaliteta programa i
većinu modula programa procenilo kao korisne. Retki su bili učenici koji program ne bi
preporučili prijatelju. Najniže su ocenjeni realni susreti, što je odraz nedovoljne zastupljenosti
ovih formi rada u školama. Učenici iz MOŠ, učenici iz prvog kruga i devojčice bili su
zadovoljniji i procenjivali su program korisnijim nego učenici BOŠ, učenici drugog kruga
obuke i dečaci. Polovina učenika smatra da bi program PO trebalo da bude izborni predmet.
Rezultati evaluacije programa PO od strane učenika jasno pokazuju zadovoljstvo učenika
programom i njegovu primerenost njihovim potrebama. Ipak, potrebno je dalje razvijati
realizaciju realnih susreta u svim preporučenim formama.
55
EFEKAT PROJEKTA NA UČENIKE
Početna procena – prvi krug obuke
Tokom novembra 2011. godine realizovano je istraživanje među učenicima završnih (sedmog
i osmog) razreda osnovnih škola koje su uključene u prvi krug obuke za PO u cilju:
1) procene početnog stanja njihovih potreba za profesionalnom orijentacijom i njihovih
kompetencija da donesu adekvatnu odluku o svom daljem školovanju i budućem
zanimanju. Početna procena omogućava da se do kraja definišu projektni indikatori 2 i 3 i
daje osnovu za poređenje rezultata istih učenika posle implementacije Projekta, da bi se
procenili efekti Projekta u odnosu na projektne indikatore;
2) unapređenja instrumenata procene kvaliteta profesionalne orijentacije kod učenika. Time
se omogućava preciznije merenje efekata programa na učenike.
Detaljni opis metodologije i rezultata ovog istraživanja dat je u dokumentu Monitoring i
evaluacija projekta, Polugodišnji izveštaj, Hrnčić, decembar 2011. Ovde navodimo njegov
rezime.
Istraživanje je sprovedeno primenom upitnika POU1 u 25 osnovnih škola koje su obuhvaćene
prvim ciklusom obuke u okviru projekta „Profesionalna orijentacija na prelasku u srednju
školu“, od kojih je 14 mentorskog (MOŠ) i 11 bazičnog (BOŠ) tipa. Upitnik je popunilo 930
učenika sedmog i osmog razreda osnovne škole koji su polaznici obuke za profesionalnu
orijentaciju (petofazni model). Rezultati istraživanja su brojni, informativni i raznoliki.
Izvori primljenih informacija. U proseku, mladi su se obavestili o budućem zanimanju iz tri
od mogućih osam izvora informacija. Najčešće korišćeni izvori informacija su porodica i
vršnjaci. Najmanje korišćeni izvori su psiholozi/pedagozi, stručnjaci koji se bave
zanimanjima za koje su učenici zainteresovani i preduzeća i institucije u kojima se ono
obavlja. Procenat učenika koji su koristili barem pet različitih izvora informacija bio je
17,4%, dok je čak 20,9% učenika kao jedine izvore informacija koristilo porodicu i vršnjake.
Značaj izvora informacija. Mladi u proseku smatraju značajnim šest od navedenih 13 izvora
informacija, što je proporcionalno više nego što je broj dostupnih izvora informacija (tri od
mogućih osam). Svesni su važnosti dobijanja informacija iz različitih izvora i odgovorno i
zrelo procenjuju izvore informacija na osnovu iskustva koje imaju.
56
Vrste relevantnih/značajnih informacija. U proseku, mladi smatraju da im je za izbor
zanimanja potrebno 13 od ponuđenih 20 vrsta informacija. Pokazuju zrelost u proceni značaja
informisanosti za pravilnu odluku o obrazovanju i zanimanju i dobro procenjuju značaj
pojedinih informacija o kojima su dovoljno obavešteni. Ipak, nisu svesni važnosti nekih
ključnih informacija o obrazovanju i zanimanjima, posebno onih koje se dobijaju u direktnom
kontaktu sa budućim školama i firmama u kojima se data zanimanja obavljaju.
Istraživanje nam je dalo podatke koji su omogućili bliže određenje indikatora 2.
Predlog za određivanje dovoljnog broja informacija za projektni indikator 2. Korišćenje
barem pet različitih izvora informacija iz barem tri domena može se smatrati dovoljnim za
donošenje adekvatne odluke o zanimanju. Dovoljan broj vrsta primljenih informacija za
adekvatan izbor školovanja zanimanja je 14 od ponuđenih 20 vrsta.
Predlog za određivanje projektnog indikatora 2 u odnosu na izvore informacija. Procenat
mladih oba pola koji donose odluke o daljem školovanju i budućem zanimanju na osnovu pet
različitih izvora primljenih informacija se povećao (nakon primene petofaznog modela obuke
za profesionalnu orijentaciju) sa 17,4% na 40,0%.
Oblasti rada za koje su mladi zainteresovani. Mladi u proseku biraju nešto više od četiri od
navedene 22 oblasti rada. Postoje velike razlike u popularnosti navedenih oblasti rada, tako
da se procenat pozitivnih izbora kreće od 3,0% do 43,0%. Razlike su još izrazitije kada se
razmatraju polovi. Optimalno je da je procenat učenika koji biraju isto zanimanje u rasponu
od 13,9% do 25,1%, jer je u tom slučaju raspodela interesovanja po oblastima ravnomernija,
više u skladu sa potrebama mlade osobe i njenim socio-ekonomskim mogućnostima, a manje
povezana sa modom, trendovima, rodnim razlikama i sl. U početnom istraživanju, broj
oblasti rada za koje je zainteresovano između 13,9% i 25,2% učenika je kod muškog pola bio
osam, a kod ženskog samo pet. Ovi rezultati nam omogućuju i bliže određenje projektnog
indikatora 3.
Predlog za definisanje projektnog indikatora 3. Broj i stepen diferencijacije među željenim
profesijama se povećao, tako da se broj oblasti rada za koje je zainteresovano između 13,9%
i 25,2% učenika povećao sa osam na najmanje 11 kod muškog pola, a kod ženskog pola sa
pet na najmanje osam zanimanja.
Kvalitet odlučivanja učenika. Učenici se većinom smatraju odgovornim za donošenje
ispravne odluke o školovanju i svesni su potrebnih koraka. Ipak, jedna četvrtina do jedna
petina njih nije spremna za donošenje odluke o budućem školovanju/zanimanju.
57
Rodne razlike. Većina pitanja u upitniku pokazala su osetljivost na rodne razlike. Devojčice
više koriste informacije iz uže socijalne sredine i medija, dok su dečacima pristupačnije
informacije iz šire socijalne sredine. Devojčice su i svesnije značaja informisanja u odnosu na
dečake, otvorenije za prevazilaženje rodnih stereotipa u oblasti zanimanja i zrelije u procesu
odlučivanja o profesionalnim i obrazovnim izborima. Ipak, interesovanje za različite oblasti
rada kod devojčica je manje raznovrsno nego kod dečaka, što sugeriše njihovu manju slobodu
izbora, tj. više društvenih ograničenja u izborima budućeg zanimanja.
Procena potreba učenika za profesionalnom orijentacijom (projektni indikator 5). Učenici
pokazuju odgovorno i zrelo zaključivanje o važnosti informisanja u oblastima o kojima imaju
dovoljno podataka. Oni imaju potrebu za korišćenjem više različitih izvora informacija nego
što im je sada na raspolaganju, a pre svega za sticanjem iskustava u preduzećima i
institucijama u kojima se obavljaju željena zanimanja i saradnjom sa stručnjacima koji se
njima bave i stručnjacima za profesionalnu orijentaciju. Za najmanje jednu petinu učenika
obuka za profesionalnu orijentaciju je ključna za donošenje informisane odluke o budućem
školovanju i zanimanju. Učešće psihologa, pedagoga i nastavnika, kao i uključivanje drugih
organizacija, preduzeća i škola u profesionalnoj orijentaciji učenika, ni izdaleka ne
zadovoljava njihove potrebe. Iako devojčice pokazuju veću odgovornost u odlučivanju u
oblasti profesionalne orijentacije, potrebna im je podrška da bi slobodnije i sa više
samopouzdanja birale zanimanja koja odgovaraju njihovim sposobnostima.
Priprema instrumenata procene. Rezultati istraživanja su dali smernice za unapređenje
instrumenta procene kvaliteta profesionalne orijentacije kod učenika, počev od dopune i
„poliranja“ pojedinih stavki, preko pojašnjavanja nekih i omogućavanja pripreme drugih pitanja
koja će biti više fokusirana na vrstu informacija kojima mladi raspolažu, pa do izrade i
unapređenja skala procene u ovoj oblasti. Formirane su dve skale procene: Skala aktivnog
odlučivanja (SOD) i Skala izbegavanja odlučivanja (SIO).
Ponovljena procena
Nakon procene inicijalnog stanja, bilo je potrebno dalje istraživati u cilju:
procene eventualne promene do koje je došlo nakon primene programa obuke za PO
(petofazni model), a u odnosu na indikatore Projekta koji se odnose na kompetencije
58
učenika da donesu adekvatnu odluku o svom daljem školovanju i budućem
zanimanju, što je postavljeno kao cilj daljeg istraživanja; i
procene povezanosti između efekata Projekta i dužine trajanja obuke za PO (prvi i
drugi krug obuke), tip škole (BOŠ i MOŠ), pola i razreda ispitanika.
Da bi se realizovali navedeni ciljevi, bilo je potrebno:
nakon primene programa PO (petofazni model) ponovo zadati upitnik POU1 istim
učenicima iz prvog ciklusa obuke koji su ga popunili pre početka Projekta, da bi se
poređenjem rezultata istih učenika pre i nakon obuke (takozvani test-retest metod)
pokazalo da li su postignute željene promene;
u svetlu nalaza početnog istraživanja, pripremiti unapređenu verziju upitnika POU –
upitnik POU2, tako da efikasnije i obuhvatnije proceni kapacitete učenika u oblasti
profesionalne orijentacije i eventualnu pozitivnu promenu nastalu usled primene
Projekta;
zadati unapređeni upitnik POU2 učenicima u drugom ciklusu obuke pre primene
programa PO (petofazni model) i zatim ga zadati istim učenicima nakon njegove
primene, da bi se poređenjem rezultata pokazalo da li su postignute željene promene
(test-retest metod);
uporediti efekte programa u odnosu na dužinu implementacije obuke poređenjem
rezultata učenika iz prvog kruga, koji je počeo u novembru 2011. godine, sa
rezultatima učenika iz drugog kruga, koji je počeo u martu 2012. godine, što znači da
su učenici pohađali obuku tri meseca kraće od učenika iz prvog ciklusa;
uporediti efekte programa u odnosu na obuhvatnost programa i posvećenost njegovoj
implementaciji u školama, poređenjem, sa BOŠ. MOŠ su imale veće zahteve u
obuhvatnoj implementaciji programa, veću posvećenost tima za PO i veću podršku
projektnog tima GIZ BOSS nego BOŠ.
Upitnik za učenike osnovnih škola POU2
Na osnovu nalaza početnog istraživanja priređen je Upitnik za učenike osnovnih škola
POU2, koji je imao za cilj prikupljanje podataka koji bi pokazali da li je došlo do pozitivne
promene u kompetencijama učenika u odnosu na indikatore Projekta. Upitnik POU2 je
59
verzija prethodnog upitnika, POU1, unapređena i fokusirana na merenje efekata programa, ali
ne i na procenu potreba učenika. Manje ili veće izmene su napravljene u skoro svim pitanjima
početnog upitnika PO1.
U okviru pitanja II: „O mogućim budućim zanimanjima obavestio/obavestila sam
se...“ dodata su još tri izvora informacija: škole koje obrazuju mlade za to zanimanje,
kancelarija za mlade i sajam zanimanja. Pretpostavilo se da učenici ove izvore
informacija ne koriste često, ali da će ih više koristiti usled uključivanja u program
PO.
Pitanje III: „Zainteresovan/a sam da radim u navedenim oblastima…“ ima jedan
ponuđen odgovor više i dopunjenih nekoliko postojećih odgovora, u skladu sa onim
što su učenici upisivali kao odgovor pod „ostalo“ u početnom istraživanju.
Pitanje V u upitniku POU2 glasi: „O zanimanju koje me najviše zanima znam…“ –
umesto pitanja u POU1: „Da bih doneo/donela odluku o daljem školovanju i
zanimanju, neophodno mi je da znam…“. Pitanje V u POU1 imalo je za cilj
utvrđivanje potreba učenika za različitim vrstama informacija, da bi se ustanovio
kriterijum projektnog indikatora broj 2, definisanjem broja dovoljnih informacija u
oblasti profesionalne orijentacije, cilj koji je postignut u inicijalnom istraživanju.
Izmenjeno pitanje V u POU2 imalo je za cilj da se utvrdi da li je došlo do promene u
broju vrsta informacija koje učenici poseduju kao posledica Projekta. Ponuđeni
odgovori iz upitnika POU1 su zadržani i prilagođeni navedenoj promeni pitanja, s tim
što je u upitniku POU2 izuzet odgovor: „... šta odgovara mojim interesovanjima i
sklonostima“, iz logičnih razloga.
Pitanje VI je u celini izmenjeno u skladu sa sugestijama iz Polugodišnjeg izveštaja,
Hrnčić, 2011. Ovo pitanje je sada imalo za cilj merenje motiva učenika oba pola za
tipično muške i tipično ženske profesije, procenu rodnih razlika između motiva
devojčica i dečaka, kako u odnosu na zanimanje koje je u skladu sa rodnim
stereotipima, tako i na zanimanje koje je u suprotnosti sa njima, kao i istraživanje
efekta Projekta na motive učenika da prevaziđu rodne predrasude. Na osnovu
inicijalnog istraživanja, izabrana je profesija modni kreator, koja je izrazito nisko
vrednovana od muškog pola, a izrazito visoko od ženskog, i profesija elektrotehnički
inženjer, koja je izrazito nisko vrednovana od ženskog pola, a izrazito visoko od
muškog. Učenici su pitani: „Izabrao/izabrala bih posao elektrotehničkog inženjera
60
ako…“, i „Izabrao/izabrala bih posao modnog kreatora ako…“ i na oba pitanja je
ponuđeno po osam istih alternativa kao i odgovor „ostalo“. Odgovori na pojedine
alternative za jednu profesiju mogu se analizirati i pojedinačno, i u zbiru kao skala –
Skala motiva za profesionalni izbor (MOPI). Koeficijent pouzdanosti MOPI je
stabilan i visok: za zanimanje elektrotehnički inženjer u inicijalnom istraživanju
drugog kruga obuke Cronbach’s alpha = 0.882, a u ponovljenom istraživanju
Cronbach’s alpha = 0.898, dok je za zanimanje modnog kreatora u inicijalnom
istraživanju Cronbach’s alpha = 0.915, a u ponovljenom Cronbach’s alpha = 0.929.
Pitanje VII: „Sledeće rečenice se odnose na tvoje mišljenje o nekim temama“ je
skraćeno u skladu sa nalazima inicijalnog istraživanja, tako da sadrži samo 14 stavki
dve skale procene: Skale aktivnog odlučivanja i Skale izbegavanja odlučivanja, koje
su formirane na osnovu prethodnih analiza.
Prva procena – drugi projektni ciklus
U martu 2012. godine realizovano je inicijalno istraživanje među učenicima završnih
(sedmog i osmog) razreda osnovnih škola koje su uključene u drugi krug obuke. Istraživanje
je imalo za cilj uvid u početne kompetencije učenika da donesu adekvatnu odluku o svom
daljem školovanju i budućem zanimanju, pre primene petofaznog modela obuke za
profesionalnu orijentaciju. Poređenje rezultata početnog istraživanja sa rezultatima
istraživanja istih učenika nakon primene programa obuke za PO daje čvrste osnove za
zaključivanje o efektima programa na kapacitete učenika u odnosu na indikatore Projekta.
Postupak istraživanja je bio isti kao i u inicijalnom istraživanju učenika iz prvog kruga obuke,
s tim što su uključene druge osnovne škole, čiji je spisak dat u tabelama 1 i 2. Istraživanjem
su obuhvaćene sve škole koje su u drugom krugu obuke određene kao mentorske osnovne
škole (MOŠ), ukupno njih 13 iz 12 regiona, kao i 12 bazičnih osnovnih škola (BOŠ) od
ukupno 106 BOŠ u drugom krugu obuke. Osnovni kriterijum za selekciju BOŠ za istraživanje
bila je regionalna pripadnost. Iz svakog od 12 regiona koji su bili obuhvaćeni drugim krugom
obuke izabrana je, metodom slučajnog izbora, po jedna BOŠ. Tri BOŠ su bile iz seoske a
sedam iz gradske sredine. Od 14 MOŠ, nijedna nije bila iz seoske sredine.
Kriterijum selekcije učenika u MOŠ i BOŠ bio je isti kao i u inicijalnom istraživanju škola u
prvom krugu obuke.
61
Ukupno 867 učenika je popunilo upitnik i ušlo u uzorak.
Spisak škola koje su ušle u uzorak dat je u Prilogu 9.
Ponovljeno istraživanje
Metodologija
Instrumenti istraživanja
Primenjene su dve verzije Upitnika za učenike osnovnih škola POU:
upitnik POU1 ponovo je zadavan učenicima koji su u inicijalnoj proceni popunjavali
ovaj upitnik (prvi krug obuke);
upitnik POU2 ponovo je zadavan učenicima koji su u inicijalnoj proceni popunjavali
ovaj upitnik (drugi krug obuke).
Postupak istraživanja
Istraživanje je sprovedeno u maju 2012. godine, neposredno pre završetka školske godine za
osme razrede osnovne škole. Sve MOŠ i BOŠ koje su učestvovale u inicijalnom istraživanju
u prvom i drugom krugu obuke pozvane su da ponove istraživanje. Posebno obučeni anketari
sproveli su ga u 23 od 27 MOŠ. Istraživanje u tri MOŠ i u 22 BOŠ1 trebalo je da realizuju
članovi tima za PO u školi na osnovu pisanog uputstva za postupak anketiranja. Sve osobe
koje su zadavale upitnike imale su unapred pripremljene spiskove učenika koji su popunili
upitnik u inicijalnom istraživanju, da bi se omogućilo ponovno testiranje istih učenika.
Spisak škola koje su ušle u uzorak i detaljna statistička analiza dati su u Prilogu 9. U daljem
tekstu su navedeni samo ključni rezultati i najilustrativnije tabele.
Uzorak ponovljenog istraživanja
Od 27 MOŠ, u njih 24 (88,9%) učenici su ponovo popunili upitnike. Dve trećine BOŠ (15–
22) poslale su popunjene upitnike u predviđenom roku (sredina juna 2012), dok je nekoliko
njih poslalo upitnike posle ovog roka pa oni nisu ušli u uzorak. Manji odziv BOŠ je očekivan,
jer je trebalo da one same organizuju istraživanje, što povećava rizik osipanja uzorka.
1 Jedna BOŠ nije realizovala program pa u njoj nije primenjeno ponovljeno ispitivanje.
62
Nakon uparivanja rezultata učenika koji su popunili inicijalni i ponovljeni upitnik, ukupan
uzorak čini 1.153 korisnika programa, što je 64,2% od broja učenika koji su popunili upitnik
u inicijalnom anketiranju (N = 1.797). Osipanje uzorka je očekivano, budući da su bila dva
nivoa na kojima se desilo osipanje: nisu sve škole uključene u istraživanje odgovorile na
molbu za ponovljeno anketiranje (retest), niti su svi učenici koji su popunili inicijalni upitnik
bili na nastavi dana kada je primenjen retest.
Struktura po krugu obuke. Polovinu uzorka (50,4%, N = 581) čine učenici inicijalno
anketirani tokom novembra 2011. godine. Oni su išli na obuku za PO u razdoblju od
novembra 2011. do maja 2012. godine, dakle pet meseci. Druga polovina učenika (49,6%, N
= 572) inicijalno je anketirana tokom marta 2012. godine. Oni su išli na obuku za PO od
marta do maja 2012. godine, dakle dva do dva i po meseca, što je oko dva puta kraće nego
kod učenika iz prvog kruga.
Struktura učenika po tipu škole (MOŠ i BOŠ). U istraživanju je ukupno učestvovalo 870
učenika iz MOŠ (75,5%) i 281 učenik iz BOŠ (24,4%), dok za dva učenika nemamo
informaciju o školi. Najveći broj obuhvaćenih učenika u jednoj školi je bio 46, a najmanji 11
(tabela 2).
Uzrast ispitanika. Prosečan uzrast ispitanika je 13,5 godina (M = 13.50, SD = 0.59), većinom
su imali 14 (41,3%) i 15 (52,0%) godina.
Struktura po polu. Bilo je 44,9% (N = 518) ispitanika muškog i 55,1% (N = 635) ženskog
pola.
Struktura učenika po razredima i krugu obuke. U ukupnom uzorku nešto je više učenika
osmog (59,5%) nego učenika sedmog razreda (40,5%). Između krugova ispitivanja postoji
blaga razlika u zastupljenosti učenika različitih razreda [χ2
(1, N = 1152) = 8.67, p < .002], u
smislu većeg učešća učenika sedmog razreda u drugom krugu.
Radni i obrazovni status roditelja. Najčešće je stalno zaposlenje imao otac (65,9%), a nešto
ređe majka (52,9%). Znatno više učenika imalo je nezaposlene majke (31,9%) nego očeve
(10,1%). Polovina očeva i majki su imali srednju stručnu spremu, najređe nezavršenu
osnovnu školu. Ova struktura je konzistentna u svim detaljima sa strukturom uzorka u
inicijalnom istraživanju za prvi krug obuke, što sugeriše da uzorak u ponovljenom
istraživanju, iako znatno manji, dobro reprezentuje inicijalne uzorke.
63
Statistička obrada podataka izvedena je u programu SPSS for Windows, u saradnji sa
Markom Milanovićem i Tamarom Vidović.
Rezultati istraživanja
Korišćenje različitih izvora informacija
Pokazuje se da su mladi posle učešća u obuci za PO značajno povećali korišćenje skoro svih
ponuđenih izvora informacija, izuzev dva: za drugove i drugarice kao izvor informacija se ne
pokazuje značajna razlika, a za roditelje/porodice kao izvor informacija se pokazuje mali ali
značajni pad (tabela 7). Najizrazitiji efekat programa je povećanje korišćenja onih izvora
informacija koji pre obuke nisu bili lako dostupni: pre svega, stručnjaka za profesionalnu
orijentaciju i stručnjaka koji se bave datim zanimanjem, zatim preduzeća i institucija, škola
koje obrazuju mlade i psihologa/pedagoga, kao i nastavnika i sajma zapošljavanja. Došlo je
do malog ali značajnog povećanja i u korišćenju medija.
Projektni indikator 2, koji se odnosi na izvore primljenih informacija, glasi: Procenat mladih
oba pola koji donose odluke o daljem školovanju i budućem zanimanju na osnovu pet
različitih izvora primljenih informacija povećao se sa 17,4% na 40,0%. Podaci istraživanja
pokazuju da je pre početka programa barem pet različitih izvora informacija (kriterijski skor)
koristilo 18,8% mladih iz prvog kruga i čak 31,8% mladih iz drugog kruga, koji u odnosu na
prvi krug i u retestu ispunjavaju kriterijum u nešto višem procentu (tabela 8). Procenat
učenika koji koriste pet različitih izvora primljenih informacija nakon primene programa je
51,9%. Ovaj kriterijum ispunjava 50,1% učenika iz prvog kruga i 54,1% učenika iz drugog
kruga.
Visok rezultat mladih iz drugog kruga u inicijalnom i u ponovljenom merenju delom je
posledica toga što su mladi iz drugog kruga imali tri izvora informacija više i u početnom i u
ponovljenom merenju. Kada se posmatraju rezultati učenika u drugom krugu samo za osam
izvora informacija koji su korišćeni i u prvom krugu (dakle, bez tri nova izvora dodata za
drugi krug), pokazuje se da je u početnom istraživanju njih 27,8% koristilo najmanje pet
izvora, što je opet više nego kod učenika iz prvog kruga, mada je razlika sada nešto manje
izražena (tabela 8), da je u ponovljenom istraživanju najmanje pet izvora koristilo njih 49,0%,
što je znatno povećanje od 21,2%. Kada se ukupan uzorak razmatra za samo osam izvora,
indikator zadovoljava 49,7% učenika.
64
Tabela 7. Odgovori na pitanje broj 2 na upitnicima POU1 i POU2, na testu i retestu, i
značajnost razlika
O mogućim budućim TEST RETEST
zanimanjima Da Ne Da Ne
obavestio/obavestila sam se: N % N % N % N % Pr %* p**
Od roditelja i članova porodice 1056 91.5 98 8.5 1025 88.8 129 11.2 -2.7 .011
Od drugova/drugarica i prijatelja 746 64.6 408 35.4 751 65.1 403 34.9 0.4 .825
Od stručnjaka koji se bave datim
zanimanjem 404 35.0 750 65.0 636 55.1 518 44.9 20.1 .000
Od stručnjaka za profesionalnu
orijentaciju 213 18.5 937 81.2 608 52.7 545 47.2 34.2 .000
Od nastavnika 516 44.7 636 55.1 641 55.5 513 44.5 10.8 .000
Od psihologa/pedagoga 240 20.8 912 79.0 383 33.2 771 66.8 12.4 .000
U preduzećima i institucijama 125 10.8 1027 89.0 307 26.6 845 73.2 15.8 .000
U školama koje obrazuju mlade
za to zanimanje* 68 11.9 504 88.1 143 25.0 428 75.0 13.1 .000
U kancelariji za mlade* 19 3.3 553 96.7 33 5.8 539 94.2 2.5 .038
Na sajmu zapošljavanja* 47 8.2 525 91.8 87 15.2 485 84.8 7.0 .000
Mediji 665 58.3 476 41.7 750 65.0 388 33.6 6.7 .000
* Pitanja uvedena nakon prvog kruga testiranja
** Promena u broju izvora informacija koje mladi koriste o budućim zanimanjima u inicijalnom i ponovljenom
merenju, izražena u procentima
*** Nivo značajnosti razlika, McNemar test
Tabela 8. Učenici koji koriste barem pet izvora informacija u prvom i drugom krugu, test i
retest
TEST RETEST
Prvi krug Drugi krug 11 izvora inf.
Drugi krug 8 izvora inf.
Prvi krug Drugi krug 11 izvora inf.
Drugi krug 8 izvora inf.
N % N % N % N % N % N % Ispunjava
kriteri-jum 109 18.8 182 31.8 159 27.8 291 50.1 309 54.1 274 49.0
Analiza varijanse za ponovljena merenja potvrđuje da je došlo do značajnog povećanja broja
izvora informacija koje mladi koriste, pri čemu je efekat na učenike iz prvog kruga bio
izraženiji nego kod učenika iz drugog kruga (tabela 9). Interesantno je da su modalne
vrednosti jednake za obe grupe, iako su u upitniku POU2 za učenike iz drugog kruga dodata
tri nova izvora informisanja. Dobijeni rezultat možemo da objasnimo niskom upotrebom
dodatih izvora informacija u inicijalnom istraživanju drugog kruga.
Tabela 9. Analiza varijanse za ponovljena merenja broja korišćenih izvora informacija
TEST RETEST df2
df2
F
p
η
2 M SD Mod M SD Mod
1. krug 3.32 1.45 3 4.64 1.84 5 1 559 287.56 0.000 0.34
65
2. krug 3.79 1.83 3 4.69 2.03 5 1 558 109.51 0.000 0.16
Efekat kruga obuke, tipa škole, pola i razreda
Efekat programa je bio izrazitiji kod učenika iz prvog nego kod onih iz drugog kruga, što je i
očekivano s obzirom na to da su učenici pohađali obuku u drugom krugu u duplo kraćem
periodu.
Uticaj pripadnosti MOŠ ili BOŠ na broj izvora informacija nije se pokazao za prvi krug, ali je
značajan za drugi krug obuke [F(1, 555) = 10.94, p < 0.01, η2
= 0.02]. U drugom krugu je bio
veći efekat u BOŠ, zahvaljujući nižem početnom nivou u BOŠ. U ponovljenom istraživanju
učenici MOŠ značajno više koriste kao izvor informacija psihologe/pedagoge i
preduzeća/institucije nego učenici BOŠ.
Program je u prvom krugu testiranja u većoj meri imao uticaj na korišćenje većeg broja
informacija kod devojčica nego kod dečaka [F(1, 558) = 12.34, p < 0.001, η2
= 0.02]. Efekat
istog smera dobijen je za različite polove i u drugom krugu, ali je ova razlika manje izražena
[F(1, 557) = 4.63, p < 0.001, η2
= 0.01]. Devojčice su u ponovljenom istraživanju značajno
češće od dečaka koristile kao izvore informacija roditelje, drugove/drugarice, stručnjake za
profesionalnu orijentaciju, psihologe/pedagoge i medije.
Uticaj razreda na značajno povećanje rezultata na retestu nije statistički značajan za prvi krug
obuke, ali za drugi krug jeste, u pravcu viših rezultata učenika osmog razreda [F(1, 556) =
10.30, p < 0.01, η2
= 0.02]. Program je imao značajno i izrazito veći efekat na osmi nego na
sedmi razred u odnosu na sve navedene vrste izvora informacija.
Vrednovanje pojedinih izvora informacija
Odgovori učenika na pitanje o važnosti pojedinih izvora informacija nisu pokazali značajne
razlike u proceni broja izvora koje smatraju važnim između inicijalnog (M = 6.31, SD = 2.91)
i ponovljenog merenja (M = 6.28, SD = 3.14). U proseku, mladi i u inicijalnom i u
ponovljenom merenju smatraju da je važno šest izvora informacija.
Analiza po stavkama je pokazala da je došlo do promene u vrednovanju pojedinih izvora
informacija (tabela 10). Nakon obuke, učenici su značajno više vrednovali saznanja iz firmi u
kojima se dato zanimanje obavlja, kao i iz novina, televizije, radija, sa interneta i iz škole.
Značajno manje su vrednovali mišljenje roditelja, mišljenje stručnjaka za profesionalnu
orijentaciju i sopstveno iskustvo u isprobavanju tih zanimanja.
66
Tabela 10. Analiza varijanse za ponovljena merenja – značajne promene u vrednovanju
pojedinih izvora informacija
Izvor informacija Test Retest F df1 df2 p η2
M SD M SD
Mišljenje roditelja 4.03 1.12 3.88 1.21 18.01 1 1149 0.000 0.02
Mišljenje stručnjaka za
profesionalnu orijentaciju
3.16 1.34 2.93 1.22 27.92 1 1146 0.000 0.02
Saznanja iz firmi u kojima se
to zanimanje obavlja
3.18 1.42 3.42 1.28 25.42 1 1140 0.000 0.02
Saznanja iz novina, sa
televizije i/ili radija
2.47 1.26 2.70 1.28 26.8 1 1153 0.000 0.02
Saznanja sa interneta 2.91 1.30 3.11 1.28 20.70 1 1153 0.000 0.02
Saznanja iz škole 3.20 1.26 3.28 1.27 4.04 1 1144 0.045 0.00
Moje iskustvo u isprobavanju
tih zanimanja
4.00 1.71 3.88 1.17 4.93 1 1148 0.027 0.00
Poređenje rezultata na proceni korišćenja informacija i proceni važnosti informacija (tabela
11) pokazalo je da se, nakon obuke, raskorak između stepena korišćenja izvora i njegove
važnosti smanjio za četiri izvora: stručnjake koji se bave željenim zanimanjem, stručnjake za
profesionalnu orijentaciju, psihologe/pedagoge i preduzeća/institucije u kojima se zanimanja
obavljaju.
Tabela 11. Uporedni prikaz rezultata o korišćenju i važnosti izvora informacija na inicijalnom
i ponovljenom merenju
Izvor informacija
Test Retest
korišćenje
izvora, % važnost
izvora, % korišćenje
izvora, % važnost
izvora, %
Roditelji 91.5 74.7 88.8 70.7
Drugovi/drugarice 64.6 17.9 65.1 16.0
Stručnjaci koji se bave željenim
zanimanjem 35.0 69.7 55.1 67.4
Stručnjaci za profesionalnu
orijentaciju 18.5 43.7 52.7 38.2
Nastavnici 44.7 27.1 55.5 25.8
Psiholozi/pedagozi 20.8 28.4 33.2 27.5
Preduzeća i institucije u kojima se
obavljaju zanimanja 10.8 47.1 26.6 53.9
Mediji (TV, novine, internet,
radio...) 58.3 36.5 65.0 42.4
67
Efekat kruga obuke, tipa škole, pola i razreda
Učenici iz drugog kruga značajno više vrednuju mišljenje roditelja i stručnjaka koji se bave
tim zanimanjem nego učenici iz prvog kruga. Razlike su malog intenziteta. Interakcija
između prvog i drugog kruga obuke i inicijalnog i ponovljenog merenja postoji za stav prema
mišljenju roditelja [F(1, 1148) = 28.90, p < 0.001] i prema mišljenju drugova i drugarica
[F(1, 1148) = 19.22, p < 0.001], mada je slabog intenziteta. Dok se u okviru prvog kruga
značajno smanjuje važnost mišljenja roditelja na ponovljenom merenju u odnosu na
inicijalno, u drugom krugu se ne ispoljava ovakav efekat. Što se tiče vrednovanja mišljenja
drugova i drugarica, ono u ponovljenom merenju blago opada kod mladih u prvom krugu, a
blago raste kod mladih u drugom krugu.
Nije bilo značajnih razlika između MOŠ i BOŠ.
Devojčice su vrednovale skoro sve navedene izvore informacija značajno više od dečaka.
Izuzetak su: mišljenje drugova/drugarica, mišljenje stručnjaka koji se bave zanimanjem i
mišljenje nastavnika, gde nema značajnih razlika između polova.
Osmi razredi značajno manje od sedmih vrednuju mišljenje roditelja, nastavnika i
drugova/drugarica.
Korišćenje različitih vrsta informacija
U inicijalnom istraživanju u prvom krugu obuke učenici su zamoljeni da procene važnost 20
ponuđenih vrsta informacija u vezi sa adekvatnim izborom školovanja i zanimanja. Na
osnovu aritmetičke sredine njihovih odgovora (M = 13,50) zaključeno je da je za adekvatan
izbor školovanja i zanimanja dovoljno 14 od ponuđenih 20 vrsta informacija.
U drugom krugu učenici su pitani da li su upoznati sa 19 vrsta informacija u vezi sa
zanimanjem koje ih najviše interesuje, koje odgovaraju 19 od 20 vrsta informacija čiju su
važnost procenjivali učenici u prvom krugu. Na osnovu toga smatrali smo da je znanje o 13
od ponuđenih 19 vrsta informacija dovoljno za adekvatan izbor u PO.
Istraživačko pitanje na koje smo tražili odgovor u istraživanju drugog kruga je bilo koliko
mladih je ispunilo ovaj kriterijum u inicijalnom merenju, a koliko posle pohađanja programa
PO. Pokazalo se da je 13 ili više informacija na početnom merenju znalo 63,3% učenika, a na
ponovljenom 62,3% njih. Analiza varijanse pokazuje da nije došlo do značajnog povećanja
informisanosti kod ponovljenog merenja (M = 13.49, SD = 4.67) u odnosu na početno stanje
(M = 13.34, SD = 4.07).
68
Analiza značajnosti razlika na pojedinim stavkama pokazuje da su učenici na kraju obuke
značajno više procenjivali svoje znanje o tome da li ih škola za to zanimanje osposobljava i
za druga zanimanja, koje sve škole školuju za to zanimanje, koja je dužina školovanja za to
zanimanje, koje škole im omogućuju da nastave školovanje za to zanimanje na fakultetu, koja
je lokacija škole koja za to zanimanje obrazuje, kakvi su učenici koji idu u školu za to
zanimanje (tabela 12). S druge strane, značajno manje su znali da li im se sviđa da se bave
tim zanimanjem, kakve su mogućnosti zarade s tim zanimanjem i da li im znanja i veštine
stečene u školi za to zanimanje trebaju u kasnijem radu.
Tabela 12. Analiza varijanse za ponovljena merenja – značajne razlike na stavkama o znanju
o pojedinim vrstama informacija
Da bih doneo/donela odluku o
daljem školovanju i zanimanju,
neophodno mi je da znam:
Test Retest F df1 df2 p η2
M SD M SD
Koje sve škole školuju za to
zanimanje
3.80 1.19 3.97 1.17 9.73 1 571 0.002 0.02
Koja je dužina školovanja škole za
to zanimanje
3.96 1.21 4.16 1.14 10.9
9
1 569 0.001 0.02
Da li me škola za to zanimanje
osposobljava i za druga zanimanja
3.61 1.19 3.85 1.12 17.8
7
1 571 0.000 0.03
Koja je lokacija škole koja za to
zanimanje obrazuje
3.76 1.37 3.91 1.30 5.49 1 570 0.019 0.01
Kakvi su učenici koji idu u školu
za to zanimanje
3.36 1.36 3.49 1.32 4.31 1 567 0.038 0.01
Da li mi znanja i veštine stečene u
školi za to zanimanje trebaju u
kasnijem radu
4.16 1.09 4.06 1.08 3.85 1 569 0.050 0.01
Koje škole mi omogućuju da
nastavim školovanje za to
zanimanje na fakultetu
3.80 1.24 3.94 1.16 7.08 1 567 0.008 0.01
Da li mi se sviđa da se bavim tim
zanimanjem
4.64 .81 4.50 .88 8.55 1 567 0.004 0.02
Kakve su mogućnosti zarade s tim
zanimanjem
4.30 .98 4.17 1.05 7.13 1 568 0.008 0.01
Vrednovanje različitih vrsta informacija
Interesantan je efekat koji je program obuke za PO imao na procenu važnosti vrsta
informacija od strane učenika u prvom krugu obuke, tj. razlike koje su dobijene kod učenika
iz prvog kruga između inicijalnog i ponovljenog testiranja. Pokazalo se da je došlo do malog
ali značajnog smanjenja broja vrsta informacija koje mladi smatraju važnim, od prosečno M
= 13,00 informacija na prosečno M = 12,35 informacija [F(1,539) = 13,99, p < 0.001, η2 =
0.03]. Ovaj pomak je efekat smanjenja važnosti nekoliko vrsta informacija (Tabela 10.)
69
Tabela 11. Analiza varijanse za ponovljena merenja – značajne promene u vrednovanju
pojedinih vrsta informacija
Da bih doneo/donela odluku o
daljem školovanju i zanimanju,
neophodno mi je da znam:
TEST RETEST
F df1 df2 p η2
M SD M SD
Da li su moji drugovi/drugarice
zainteresovani/zainteresovane za istu
školu
2.72 1.31 2.47 1.25 19.71 1 580 0.000 0.03
Svoje realne mogućnosti da upišem
školu za to zanimanje 4.15 1.01 3.95 1.07 13.39 1 580 0.000 0.02
Kakve su mogućnosti moje porodice
da me školuje za to zanimanje 3.94 1.23 3.77 1.21 10.26 1 578 0.001 0.02
Da li mi znanja i veštine stečene u
školi za to zanimanje trebaju u
kasnijem radu
4.19 0.97 4.04 0.99 7.70 1 578 0.006 0.01
Koje škole mi omogućuju da nastavim
školovanje za to zanimanje na
fakultetu
4.27 1.06 4.16 1.06 5.25 1 579 0.022 0.01
Kako se osećam i ponašam kada se
bavim tim zanimanjem 4.05 1.03 3.92 1.03 6.76 1 579 0.010 0.01
Da li mi se sviđa da se bavim tim
zanimanjem 4.46 0.85 4.25 0.96 17.99 1 577 0.000 0.03
Kakve su mogućnosti zarade s tim
zanimanjem 4.46 0.85 4.34 0.93 7.58 1 577 0.006 0.01
Zainteresovanost za različite profesije
Postoji blago ali značajno povećanje broja zanimanja koje mladi biraju u ponovljenom
merenju u odnosu na inicijalno stanje [F(1, 1065) = 18.27, p < .001, η2
= .02]. Broj zanimanja
koja mladi u proseku biraju povećao se sa M = 4,37 (SD = 2.81) na M = 4,75 (SD = 3.12).
Kod 19 od 23 zanimanja došlo je do značajnog porasta interesovanja učenika nakon primene
programa PO (tabela 12). Ipak, ove razlike su slabog intenziteta.
Rodne razlike
Analiza varijanse za ponovljena merenja pokazuje da nije došlo do promene u razlici u
proceni poželjnosti pojedinih oblasti rada koja se pokazala između dečaka i devojčica kako u
inicijalnom, tako i u ponovljenom istraživanju, koja u proseku iznosi M = 0,50 (SD = 0.36).
Nema značajne razlike između dečaka i devojčica ni u broju zanimanja koja biraju.
70
Tabela 12. Analiza varijanse za ponovljena merenja – poželjnost profesija u testu i retestu
Zainteresovan/a sam da radim u
navedenim oblastima:
Test Retest F df1 df2 p η2
M SD M SD
Građevinarstvo/arhitektura/dizajn
enterijera 2.15 1.22 2.32 1.28 23.43 1 1151 0.000 0.02
Administracija/trgovina/finansije/
ekonomija 2.50 1.34 2.71 1.35 34.36 1 1148 0.000 0.03
Tehnologija/hemijski inženjering/
hemija 2.18 1.30 2.25 1.27 3.87 1 1147 0.049 0.00
Elektrotehnika/elektronski
inženjering 2.05 1.34 2.17 1.39 12.28 1 1140 0.000 0.01
Vaspitanje/obrazovanje/psihologija/
socijalna zaštita 2.63 1.39 2.73 1.35 5.56 1 1148 0.019 0.01
Sport 3.16 1.52 3.32 1.48 19.57 1 1147 0.000 0.02
Zdravlje/medicina/stomatologija/
veterina 2.89 1.52 3.00 1.48 8.33 1 1143 0.004 0.01
Tehnologija prerade i obrade
drveta/proizvodnja papira 1.35 0.80 1.51 0.96 28.01 1 1149 0.000 0.02
Rudarstvo/metalurgija/prerada
metala 1.30 0.74 1.42 0.86 19.83 1 1145 0.000 0.02
Umetnički zanati/umetnost 2.26 1.36 2.33 1.35 4.08 1 1147 0.044 0.00
Proizvodnja hrane 1.62 1.05 1.78 1.07 28.80 1 1145 0.000 0.03
Poljoprivreda/šumarstvo 1.51 1.01 1.69 1.14 34.39 1 1149 0.000 0.03
Matematika/fizika/astronomija 2.05 1.28 2.18 1.33 7.45 1 570 0.000 0.01
Mediji/grafički dizajn/štampa 2.34 1.32 2.47 1.29 10.54 1 1147 0.001 0.01
Moda/tekstilna industrija i prerada
kože 2.01 1.29 2.11 1.28 7.93 1 1147 0.005 0.01
Turizam/ugostiteljstvo 2.33 1.34 2.45 1.35 10.09 1 1143 0.000 0.01
Pravo/bezbednost i javna sigurnost
/državna uprava/administracija 2.79 1.52 2.95 1.45 15.58 1 1143 0.000 0.01
Ljudska prava/nevladin sektor 2.05 1.21 2.34 1.32 54.83 1 1147 0.000 0.05
Prevoz/saobraćaj/skladištenje 1.81 1.23 1.91 1.28 10.31 1 1150 0.001 0.01
Projektni indikator 3 glasi: „Broj i stepen diferencijacije među željenim profesijama se
povećao, tako da se broj oblasti rada za koje je zainteresovano između 13,9% i 25,2%
učenika povećao sa osam na najmanje 11 kod muškog pola, a kod ženskog pola sa pet na
najmanje osam oblasti rada.“ Do očekivanog povećanja diferencijacije među željenim
profesijama došlo je kod dečaka, ali ne i kod devojčica. Broj oblasti rada za koje je
zainteresovano od 13,9% do 25,2% učenika kod muškog pola je 12, a kod ženskog pola šest
(tabela 13).
71
Tabela 13. Broj i procenat mladih koji su zainteresovani na ponovljenom merenju za oblasti
rada po polovima
Oblast rada
ZAINTERESOVANI
muški pol ženski pol
N % N %
Građevinarstvo/arhitektura/dizajn enterijera 104 20.7* 118 18.6
Administracija/trgovina/finansije/ekonomija 129 24.9 219 34.5
Tehnologija/hemijski inženjering/hemija 107 20.7 113 17.8
Elektrotehnika/elektronski inženjering 196 37.8 43 6.8
Vaspitanje/obrazovanje/psihologija/socijalna zaštita 92 17.8 282 44.4
Sport 313 60.4 268 42.2
Zdravlje/medicina/stomatologija/veterina 152 29.3 307 48.3
Tehnologija prerade i obrade drveta/proizvodnja papira 55 10.6 14 2.2
Lepota i nega tela 29 5.6 197 31.0
Rudarstvo/metalurgija/prerada metala 41 7.9 10 1.6
Umetnički zanati/umetnost 90 17.4 162 25.5
Informacione i komunikacione tehnologije 163 31.5 53 8.3
Proizvodnja hrane 63 12.2 39 6.1
Poljoprivreda/šumarstvo 81 15.6 29 4.6
Kultura/društvo/jezici/istorija/arheologija/filozofija 149 28.8 266 41.9
Matematika/fizika/astronomija 54 21.0 61 19.4
Mediji/grafički dizajn/štampa 95 18.3 184 29.0
Moda/tekstilna industrija i prerada kože 32 6.2 167 26.3
Turizam/ugostiteljstvo 128 24.7 159 25.0
Pravo/bezbednost i javna sigurnost/državna uprava/
administracija 196 37.8 253 39.8
Ljudska prava/nevladin sektor 87 16.8 160 25.2
Prevoz/saobraćaj/skladištenje 129 24.9 55 8.7
Energija/zaštita životne sredine 97 18.7 107 16.9
* Podebljane su brojke koje ulaze u raspon između 13,9% i 25,2% zainteresovanih učenika.
Za šest oblasti rada zainteresovano je više od 25,2% dečaka, dok je za čak 10 oblasti rada
zainteresovano više od 25,2% devojčica. Za pet oblasti rada zainteresovano je manje od
13,9% dečaka, dok je za sedam oblasti rada zainteresovano manje od 13,9% devojčica. U tri
oblasti rada je bilo manje od 5% zainteresovanih devojčica, dok dečaci ovako nisko
interesovanje nisu pokazali ni za jednu oblast. S druge strane, za čak šest oblasti bilo je
zainteresovano više od trećine devojčica, dok je samo za dve oblasti bilo zainteresovano više
od trećine dečaka. Svi ovi nalazi ukazuju na veću diferencijaciju među željenim zanimanjima
kod dečaka nego kod devojčica.
72
Efekat kruga obuke, tipa škole i razreda
Pokazale su se značajne razlike između prvog i drugog kruga obuke u osam oblasti rada,
mada su one slabog intenziteta. Mladi iz drugog kruga su na ponovljenom merenju bili više
zainteresovani od mladih iz prvog kruga za oblasti: administracija / trgovina / finansije /
ekonomija, tehnologija / hemijski inženjering i prevoz / skladištenje, dok su manje
zainteresovani za: zdravlje / medicinu; kulturu / društvo / jezike; medije / grafički dizajn /
štampu; turizam / ugostiteljstvo i pravo / bezbednost i javnu sigurnost.
Postoji blaga ali značajna povezanost između tipa škole (MOŠ i BOŠ) i uticaja koji je
program imao na izbor oblasti rada [F(1, 1063) = 0.05, p < 0.01, η2
= 0.01]. Učenici BOŠ su
pre početka programa imali manji broj izbora, ali su se na kraju programa izjednačili sa
MOŠ, što ukazuje da je program imao znatniji uticaj na povećanje broja izabranih oblasti
rada u BOŠ nego u MOŠ.
Između učenika sedmog i osmog razreda pokazale su se značajne razlike slabog intenziteta u
poželjnosti šest oblasti rada. Učenici osmog razreda su od učenika sedmog razreda više
zainteresovani za oblasti: administracija / trgovina / finansije / ekonomija, elektrotehnika /
elektronski inženjering i ljudska prava, dok su manje zainteresovani za: sport, umetničke
zanate / umetnost i modu / tekstilnu industriju i preradu kože.
Karakteristike procesa odlučivanja o obrazovanju/zanimanju
Poređenje rezultata na inicijalnom i ponovljenom merenju na Skali aktivnog odlučivanja i
Skali izbegavanja odlučivanja dovelo je do rezultata suprotnih očekivanim. Nakon učešća
učenika u programu PO, došlo je do značajnih promena slabog intenziteta u smislu smanjenja
rezultata na SOD [F(1, 1115) = 33.33, p < 0.01, η2
= 0.03]. Na inicijalom merenju učenici su
imali prosečan skor M = 29,25, (SD = 3.82), a na ponovljenom merenju M = 28,45 (SD =
4.57). Takođe, na SIO dobijena je značajna razlika slabog intenziteta između inicijalnog (M =
15,11, SD = 5.55) i ponovljenog merenja (M = 15,69, SD = 6.44), [F(1, 1139) = 11.35, p <
0.01, η2
= 0.01], u smislu viših rezultata na ponovljenom merenju.
Analiza rezultata po stavkama pokazuje da na svim stavkama SIO postoji tendencija porasta
rezultata u ponovljenom merenju (tabela 14), a da je na tri stavke ova tendencija značajna:
„Sudbina će odrediti kakav ću posao raditi, bez obzira na to za šta se školujem“, „Iako uskoro
treba da donesem odluku o mom budućem školovanju, nemam nikakvu želju za tim“ i „Sada
73
imam druge probleme, o daljem školovanju ću misliti kasnije“. Ipak, razlike su slabog
intenziteta, a srednje vrednosti svih stavki ove skale ne prelaze M = 2,52 (SD = 1.422).
Analiza pozitivnih, neodlučnih i negativnih odgovora na pojedinačnim stavkama pokazuje da
velika većina ispitanika na pitanja koja ukazuju na izbegavanje odlučivanja odgovara
negativno ili neodlučno, dok između jedne sedmine i jedne četvrtine ispitanika odgovara na
njih pozitivno.
Tabela 14. Analiza varijanse za ponovljena merenja – značajne razlike na stavkama SIO i
SOD
Stavke Test Retest
F df1 df2 p η2
M SD M SD
Stavke SIO
Sudbina će odrediti kakav ću
posao raditi, bez obzira na to za
šta se školujem
2.41 1.30 2.52 1.33 7.62 1 1152 0.006 0.01
Sada imam druge probleme, o
daljem školovanju ću misliti
kasnije
1.82 1.15 1.92 1.20 6.31 1 1152 0.012 0.01
Iako uskoro treba da donesem
odluku o mom budućem
školovanju, nemam nikakvu
želju za tim
1.86 1.15 2.10 1.26 34.59 1 1146 0.000 0.03
Stavke SOD
Obrazovanje je osnov za uspeh
u životu 4.52 0.74 4.31 1.00 48.21 1 1151 0.000 0.04
Obrazovanje je za mene veoma
važno 4.51 0.79 4.36 0.75 25.74 1 1149 0.000 0.02
Za odluku o daljem školovanju
treba da znam šta želim da
postignem tim školovanjem
4.38 0.87 4.16 1.01 41.30 1 1146 0.000 0.04
Znam koja zanimanja
odgovaraju mojim
interesovanjima i sklonostima
4.07 1.02 4.00 1.04 3.88 1 1135 0.049 0.00
Za odluku o daljem školovanju
treba da razmotrim sve
mogućnosti i njihove posledice
4.07 1.06 3.88 1.09 26.17 1 1143 0.000 0.02
Pokazuje se značajan pad rezultata u ponovljenom merenju na pet od sedam stavki SOD
(tabela 14): „Obrazovanje je osnov za uspeh u životu“, „Obrazovanje je za mene veoma
važno“, „Za odluku o daljem školovanju treba da znam šta želim da postignem tim
školovanjem“, „Za odluku o daljem školovanju treba da razmotrim sve mogućnosti i njihove
posledice“ i „Znam koja zanimanja odgovaraju mojim interesovanjima i sklonostima“. Ipak,
razlike su slabog intenziteta, a srednje vrednosti skoro svih stavki nisu ispod M = 4,00 (SD =
74
1.21). Analiza pozitivnih, neodlučnih i negativnih odgovora na stavke Skale aktivnog
odlučivanja pokazuje da velika većina ispitanika na pitanja odgovara pozitivno ili neodlučno,
dok na skoro svim stavkama manje od 10% njih odgovara negativno.
Uticaj kruga obuke, tipa škole, polova i razreda
Poređenje rezultata prvog i drugog kruga obuke na ponovljenom merenju pokazuje da nema
značajnih razlika na SIO i SOD, ali da postoje razlike na pojedinim pitanjima. Učenici iz
drugog kruga obuke pokazuju značajno više rezultate na tri stavke SIO („Sudbina će odrediti
kakav ću posao raditi, bez obzira na to za šta se školujem“, „Još mi je rano da razmišljam o
mom daljem školovanju, ima vremena“ i „Teško mi je da donesem odluku o mom daljem
školovanju, jer ne znam kako“) i četiri stavke SOD („Obrazovanje je osnov za uspeh u
životu“, „Obrazovanje je za mene veoma važno“, „Za odluku o daljem školovanju treba da
razmotrim sve mogućnosti i njihove posledice“ i „Znam koja zanimanja odgovaraju mojim
sposobnostima“).
Poređenje između rezultata MOŠ i BOŠ na ponovljenom merenju pokazuje da nema značajnih
razlika na SIO i SOD niti na pojedinačnim stavkama.
Poređenje muškog i ženskog pola na ponovljenom merenju pokazalo je da devojčice na SIO
imaju značajno niže [F(1, 1147) = 49.86, p < 0.001], a na SOD značajno više rezultate [F(1,
1133) = 34.08, p < 0.001].
Značajne razlike između razreda na SIO i SOD nisu se pokazale u ponovljenom merenju, ali
su se pokazale na dve stavke SIO („Još mi je rano da razmišljam o mom daljem školovanju,
ima vremena“ i „Sada imam druge probleme, o daljem školovanju ću misliti kasnije“).
Motivi za izbor budućeg zanimanja i rodni stereotipi
Pitanje koje se odnosi na motive za izbor budućeg zanimanja i rodne stereotipe postavljeno je
učenicima samo u drugom krugu obuke.
Motivi za izbor budućeg zanimanja
Analizirana je zastupljenost negativnih, neodlučnih i pozitivnih odgovora na motive da se
prihvate dva zanimanja: zanimanje elektrotehničkog inženjera, koje se u inicijalnom
istraživanju pokazalo kao najpopularnije kod dečaka, i zanimanje modnog kreatora, koje se u
inicijalnom istraživanju pokazalo kao najpopularnije kod devojčica. Pokazuje se da je na
75
inicijalnom merenju na stavke pozitivno odgovorilo između jedne petine i jedne polovine
učenika. Za oba zanimanja, najviše ocene date su za talenat, lično interesovanje za zanimanje,
podršku vršnjaka i sigurnost zapošljavanja.
Značajan ali slab efekat programa PO pokazao se kod zanimanja elektrotehničkog inženjera, i
to u povećanom vrednovanju četiri motiva: interesovanje za zanimanje [F(1, 556) = 8.91, p <
0.01], drug/drugarica istog pola koji/koja želi time da se bavi [F(1, 554) = 6.36, p < 0.05],
sigurnost zapošljavanja [F(1, 558) = 6.01, p < 0.05] i talenat [F(1, 558) = 4.36, p < 0.05].
Efekat programa PO na povećanje značaja pojedinih motiva nije se pokazao za zanimanje
modnog kreatora.
Zbir svih stavki na jednom zanimanju čine Skalu motiva za profesionalni izbor (MOPI).
Pokazuje se efekat Projekta za značajno povećanje rezultata na skali MOPI za zanimanje
elektrotehničkog inženjera [F(1, 548) = 6.12, p < 0.05], ali ne i za zanimanje modnog
kreatora.
Na ponovljenom merenju dobija se značajna razlika na skali MOPI između sedmog (M =
21.85, SD = 9.65) i osmog razreda (M = 24,50, SD = 8,33) za zanimanje modnog kreatora, u
pravcu značajno viših rezultata osmih razreda [F(1, 559) = 12.16, p < 0.001].
Ne pokazuju se značajne razlike između MOŠ i BOŠ.
Rodni stereotipi
Kako je primarni cilj ovog pitanja bio procena efekata programa na rodne stereotipe u vezi sa
zanimanjima, analiza razlika između odgovora devojčica i dečaka je posebno značajna. Kako
je očekivano, devojčice imaju daleko veći skor na skali MOPI (M = 26.28, SD = 8.50) od
dečaka (M = 17.66, SD = 10.17) za zanimanje modnog kreatora [F(1, 561) = 120.06, p <
0.001], dok dečaci (M = 25.55, SD = 9,13) imaju daleko veći skor od devojčica (M = 21.45,
SD = 8.53) na skali MOPI za zanimanje elektrotehničkog inženjera [F(1, 560) = 30.09, p <
0.001]. Analiza pojedinih stavki pokazuje da je na skoro svim stavkama bila značajna razlika
između polova. Na stavkama za elektrotehničkog inženjera značajno su viši rezultati dečaka
od devojčica na svim stavkama osim dve: „... Da ima interesovanje za to zanimanje“ i „... Da
ima stipendiju za to“. Na svim stavkama za modnog kreatora pokazali su se značajno viši
rezultati devojčica.
Efekat Projekta na rodne stereotipe posebno je analiziran za devojčice, a posebno za dečake.
Rezultati na skali MOPI pokazuju da je kod devojčica došlo do značajnog povećanja skora za
76
zanimanje elektrotehničkog inženjera [F(1, 295) = 4.856, p < 0.05, η2 = 0.016]. Nema
značajnog efekta Projekta na skor devojčica na skali MOPI za zanimanje modni kreator niti
na skor dečaka za oba posmatrana zanimanja.
Analiza po pojedinim motivima kod devojčica je pokazala pozitivan efekat Projekta na tri
motiva za izbor zanimanja suprotnog polnom stereotipu (elektrotehnički inženjer):
interesovanje za zanimanje [F(1, 299) = 8.496, p < 0.01, η2 = 0.028], sigurnost zapošljavanja
[F(1, 300) = 6.833, p < 0.01, η2 = 0.022] i talenat [F(1, 300) = 4.846, p < 0.05, η2 = 0.016]
(tabela 15). Devojčice su na kraju Projekta značajno više vrednovale jedan motiv za
zanimanje u skladu sa polnim stereotipom (modni kreator) – talenat [F(1, 312) = 8.568, p <
0.01, η2 = 0.027, η2 = 0.016]. Kod dečaka se ne pokazuje efekat Projekta ni za jedan motiv za
izbor zanimanja suprotnog polnom stereotipu (modni kreator). Značajna promena kod dečaka
u smislu povećanja značaja registruje se samo za jedan motiv za izbor zanimanja u skladu sa
polnim stereotipom (elektrotehnički inženjer): da ima druga (istog pola) koji želi time da se
bavi [F(1, 254) = 4.009, p < 0.05, η2 = 0.016].
Rezultati pokazuju da je povećano vrednovanje motiva za posao elektroinženjera na celom
uzorku odraz pre svega povećanja motivacije devojčica za izbor rodno atipičnog zanimanja,
dok je kod dečaka povećanje motivacije za ovaj posao bilo manje izraženo. Devojčice su na
kraju Projekta više vrednovale tri od četiri motiva koji su u celom uzorku bili najuticajniji na
izbor zanimanja, dok su dečaci na kraju Projekta više vrednovali četvrti najuticajniji motiv.
Tabela 15. Analiza varijanse za ponovljena merenja pojedinačnih motiva za izbor zanimanja
po polovima – značajne razlike
Stavka Inicijalno Ponovljeno
F df1 df2 p Parcijalna
η2 M SD M SD
Devojčica bi izabrala posao elektrotehničkog inženjera
Da zna da će sigurno
dobiti posao 2.54 1.44 2.78 1.46 6.833 1 300 0.009 0.022
Da ima interesovanje za
to zanimanje 3.01 1.69 3.32 1.69 8.496 1 299 0.004 0.028
Da ima talenat za to 3.15 1.60 3.38 1.59 4.846 1 300 0.028 0.016
Devojčica bi izabrala posao modnog kreatora
Da ima talenat za to 4.16 1.18 3.93 1.39 8.568 1 312 0.004 0.027
Dečak bi izabrao posao elektrotehničkog inženjera
Da ima druga koji želi
time da se bavi 2.55 1.48 2.76 1.53 4.009 1 254 0.046 0.016
77
Diskusija
Broj izvora informacija. Pokazuje se da su mladi posle učešća u obuci za PO značajno
povećali korišćenje skoro svih ponuđenih izvora informacija, a pre svega stručnjaka za
profesionalnu orijentaciju i stručnjaka koji se bave datim zanimanjem, zatim preduzeća i
institucija, škola koje obrazuju mlade i psihologa/pedagoga, nastavnika, kao i sajma
zapošljavanja. Došlo je do blagog ali značajnog smanjenja korišćenja roditelja/porodice kao
izvora informacija.
Posebno je značajno analizirati rezultate u odnosu na ispunjenost projektnog indikatora 2,
koji se odnosi na broj izvora informacija koje mlade koriste.
Projektni indikator 2 glasi: Procenat mladih oba pola koji donose odluke o daljem
školovanju i budućem zanimanju na osnovu pet različitih izvora primljenih informacija
povećao se sa 17,4% na 40,0%.
Procenat učenika koji koriste pet od ukupno osam ponuđenih različitih izvora primljenih
informacija iznosi čak 49,7%, od toga 50,1% učenika iz prvog i 49,0% učenika iz drugog
kruga.
Projektni indikator 2 je ispunjen.
Vrednovanje pojedinih izvora informacija. Efekat Projekta se pokazao u značajno višem
vrednovanju saznanja iz firmi u kojima se zanimanje obavlja, saznanja iz novina, sa
televizije, radija, sa interneta i iz škole, kao i u značajno manjem vrednovanju mišljenja
roditelja, ali i stručnjaka za profesionalnu orijentaciju i sopstvenog iskustva u isprobavanju
tih zanimanja. Smanjeno vrednovanje roditelja kao izvora informacija u skladu je sa
prethodnim nalazom da se značajno smanjilo korišćenje roditelja kao izvora informacija, što
je verovatno posledica povećanja kapaciteta učenika za korišćenje drugih izvora informacija i
odgovornosti za donošenje sopstvene odluke.
Međutim, na kraju Projekta značajno češće su korišćeni i stručnjaci za profesionalnu
orijentaciju i saznanja iz firmi u kojima se zanimanje obavlja, a saznanja iz firmi su i više
vrednovana. Smanjeno vrednovanje sopstvenog iskustva u isprobavanju zanimanja ne može
biti posledica negativnog iskustva, jer su na fokus grupama učenici koji su išli na
isprobavanje bili veoma zadovoljni i ponosni na ova iskustva, dok su ostali pokazali visoku
zainteresovanost za isprobavanje. Verovatnije je da je smanjena važnost odraz nezadovoljstva
koje su mnogi učenici iskazali na fokus grupama zbog slabe realizacije isprobavanja prakse.
78
Tek je 28,1% učenika anketiranih Upitnikom za evaluaciju obuke (EPO-U) isprobavalo
praksu, dok je ovaj deo programa obuke za PO dobio najnižu ocenu korisnosti na istom
upitniku.
Kad je reč o smanjenom vrednovanju stručnjaka za PO, ovaj nalaz traži dalje ispitivanje.
Uporedna analiza korišćenja i vrednovanja izvora informacija. Raskorak između stepena
korišćenja izvora informacija i njegove važnosti smanjio se u odnosu na inicijalno
istraživanje za četiri izvora, koja su bila slabo dostupna pre obuke. Kako je u inicijalnom
istraživanju upravo ovaj raskorak bio indikator potrebe učenika za većim korišćenjem
različitih izvora informacija o daljem školovanju i budućem zanimanju, dobijeni nalaz je
značajan pokazatelj da program ide u susret potrebama učenika i zadovoljava ih na primeren
način. Najveći pomak u ponovljenom merenju pokazao se u većoj važnosti preduzeća i
institucija u kojima se obavljaju zanimanja, što je bio očekivani efekat programa. Ipak, mladi
nakon obuke za PO ne vrednuju mišljenje psihologa, pedagoga i nastavnika u većoj meri
nego pre obuke, što se očekivalo na početku Projekta.
Korišćenje različitih vrsta informacija. Na osnovu inicijalnog istraživanja potreba učenika,
zaključeno je da je znanje o 13 od ponuđenih 19 vrsta informacija dovoljno za adekvatan
izbor u PO, što je testirano kod učenika iz drugog kruga obuke. Pokazalo se da je 13 ili više
informacija na početnom merenju drugog kruga obuke znalo 63,3% mladih, a na krajnjem
62,3% mladih. Međutim, efekat Projekta se nije pokazao – nije došlo do značajnog povećanja
informisanosti učenika na kraju obuke. Dobijeni nalaz je u skladu sa ciljevima obuke, koji
nisu povećanje broja vrsta raspoloživih informacija, već povećanje njihovog kvaliteta
zasnovanog na broju različitih izvora informacija koje mladi koriste u sticanju saznanja. Npr.
da li učenik zaključuje o programu i sastavu učenika u srednjoj školi na osnovu priče
vršnjaka ili na osnovu toga što je posetio tu školu – važno je za njegove kompetencije zu
donošenje ispravne odluke.
Vrednovanje vrsta informacija. Ponovljeno merenje procene važnosti pojedinih vrsta
informacija kod učenika iz prvog kruga obuke pokazalo je da je došlo do malog ali značajnog
smanjenja broja vrsta informacija koje mladi smatraju bitnim. Moguće je da je smanjenje
značajnosti vrsta informacija koje ne prati smanjenje značajnosti izvora informacija rezultat
povećane svesti učenika da je za kompetentan izbor daljeg školovanja i budućeg zanimanja
značajniji kvalitet informacija nego njihov kvantitet.
79
Zainteresovanost za različite profesije. Postoji blago ali značajno povećanje broja zanimanja
koje mladi biraju u ponovljenom merenju u odnosu na inicijalno stanje. Nije došlo do
promene u razlici između dečaka i devojčica u proceni poželjnosti pojedinih oblasti rada.
Kako se projektni indikator 3 odnosi na oblasti rada, posebno je važno proceniti njegovu
ispunjenost.
Projektni indikator 3 glasi: Broj i stepen diferencijacije među željenim profesijama se povećao, tako
da se broj oblasti rada za koje je zainteresovano između 13,9% i 25,2% učenika povećao sa osam na
najmanje 11 kod muškog pola, a kod ženskog pola sa pet na najmanje osam oblasti rada.
Broj oblasti rada za koje je zainteresovano od 13,9% do 25,2% učenika muškog pola se na
ponovljenom merenju povećao na 12. S druge strane, kod učenica nije postignuta željena promena.
Broj oblasti rada za koje je na ponovljenom merenju zainteresovano od 13,9% do 25,2% učenica
iznosi šest.
Projektni indikator 3 je ispunjen na uzorku dečaka, ali ne i devojčica.
Karakteristike procesa odlučivanja o obrazovanju/zanimanju. Pokazuje se blago ali
značajno snižavanje kvaliteta odlučivanja učenika na ponovljenom merenju na Skali aktivnog
odlučivanja i Skali izbegavanja odlučivanja. Dobijeni rezultati sugerišu da program PO nema
izražene efekte na kvalitet odlučivanja učenika o daljem školovanju i budućem zanimanju.
Nalaz inicijalnog istraživanja u novembru mesecu je bio da većina učenika ima odgovoran
stav prema odlučivanju o daljem obrazovanju i budućoj profesiji i da su svesni potrebnih
koraka, ali da nemaju podršku za svoje potrebe za PO od strane škole/sistema/društva.
Analiza odgovora na ponovljenom merenju ukazuje da odgovori učenika i dalje pokazuju
visok kvalitet odlučivanja. Možda nije bilo realno očekivati dalje poboljšanje rezultata na
ovim skalama, već je trebalo raditi na poboljšanju podrške koju učenici dobijaju od odraslih
za realizaciju svojih očekivanja i potreba u oblasti PO.
Motivi za izbor zanimanja i rodni stereotipi. Primena skale MOPI u drugom krugu obuke za
dva posla – posao elektrotehničkog inženjera i posao modnog kreatora – pokazala je da su
najviše motivišući za izbor navedenih zanimanja: talenat, lično interesovanje za zanimanje,
podrška vršnjaka i sigurnost zapošljavanja. Pokazala se očekivana veća motivisanost
devojčica za posao modnog kreatora i veća motivisanost dečaka za posao elektroinženjera.
Razlika između polova na skali MOPI bila je manje izražena za posao elektroinženjera nego
za posao modnog kreatora, što sugeriše da su devojčice bile inicijalno otvorenije za to da
80
izaberu tipično muško zanimanje nego što su dečaci bili otvoreni da izaberu tipično žensko
zanimanje.
Efekat Projekta na povećanje motivacije za rodno atipična zanimanja pokazao se kod
devojčica, ali ne i kod dečaka. Devojčice su pokazale malo ali značajno smanjenje rodnih
stereotipa za zanimanje elektrotehnički inženjer.
Povezanost tipa škole (MOŠ ili BOŠ) sa procenom motiva za posao nije se pokazala, dok su
učenici osmog razreda imali značajno više skorove od učenika sedmog razreda na skali
MOPI za zanimanje modni kreator.
Rodne razlike. Izraženiji efekat primene programa na devojčice nego na dečake pokazao se
kod povećanja broja izvora primljenih informacija relevantnih za PO i kod povećanja
motivacije za rodno atipična zanimanja. Devojčice su u ponovljenom istraživanju značajno
češće od dečaka koristile i značajno više vrednovale pet od ponuđenih osam izvora
informacija. S druge strane, efekat Projekta na broj oblasti rada za koje je zainteresovano
između 13,9% i 25,2% učenika pokazao se kod dečaka, ali ne i kod devojčica. Devojčice su
imale značajno niže rezultate od dečaka na Skali izbegavanja odlučivanja, a značajno više na
Skali aktivnog odlučivanja, što je konzistentno sa nalazima inicijalnog istraživanja da
devojčice zrelije koriste procese odlučivanja o profesionalnoj orijentaciji od dečaka
(Polugodišnji izveštaj, Hrnčić, 2011). Dobijeni nalazi sugerišu da su devojčice bile više
zainteresovane za program profesionalne orijentacije i da su ga više vrednovale, da su bile
zrelije u procesu odlučivanja o daljem školovanju i budućem zanimanju i otvorenije za
promenu rodnih stereotipa u vezi sa „muškim“ profesijama. Ipak, nije postignut željeni efekat
u proširivanju broja oblasti rada koje ih zanimaju, tj. u broju i stepenu diferencijacije među
željenim profesijama. Nalazi sugerišu da je sloboda u izboru zanimanja i dalje daleko manja
kod devojčica nego kod dečaka, i da je pritisak patrijarhalnog društva na ženski pol da se
komformira i ne eksperimentiše snažna opozicija naporima programa da devojčicama poveća
slobodu izbora. Ipak, Projekat je doveo do pozitivnih pomaka u pravcu rodne ravnopravnosti
u ovoj oblasti.
Prvi i drugi krug obuke. Izraženiji efekat primene programa na učenike iz prvog nego na
učenike iz drugog kruga pokazao se na povećanju broja izvora primljenih informacija
relevantnih za PO. Učenici iz prvog kruga su značajno više vrednovali mišljenje roditelja i
stručnjaka koji se bave zanimanjem nego učenici iz drugog kruga. Značajne razlike slabog
intenziteta pokazale su se i između procenata učenika koji su birali osam oblasti rada. Učenici
81
iz prvog i drugog kruga su se razlikovali i po odgovorima na stavke SIO i SOD koje se
odnose na kvalitet odlučivanja, mada se ne pokazuju razlike u ukupnom skoru na skalama.
Razlike između prvog i drugog kruga nisu mogle da se procene kod pitanja koja se odnose na
znanje o vrstama informacija, vrednovanje vrsta informacija i motive za izbor zanimanja i
rodne stereotipe, jer su ona zadavana samo u jednom krugu obuke. Nalazi sugerišu da je
najveći uticaj dužine trajanja obuke na rezultate programa bio u delu povećanja broja izvora
primljenih informacija.
Tip škole. Izraženiji efekat primene programa na učenike iz BOŠ nego na učenike iz MOŠ
pokazao se u povećanju broja oblasti rada koje učenici biraju i, u drugom krugu, u povećanju
broja izvora primljenih informacija relevantnih za PO, u oba slučaja zahvaljujući nižem
početnom nivou BOŠ. Dobijeni nalazi sugerišu da su učenici BOŠ imali više koristi od
primene programa nego učenici MOŠ, pre svega u smislu izjednačavanja sa kapacitetima
učenika iz MOŠ! Moguće da je ovaj efekat dobijen zahvaljujući motivaciji BOŠ da dostignu
MOŠ, koja je nastala usled saradnje između MOŠ i BOŠ.
Sedmi i osmi razredi. Izraženiji efekat primene programa na učenike osmog nego na učenike
sedmog razreda iz drugog kruga pokazao se kod povećanja broja izvora primljenih
informacija relevantnih za PO, što je u skladu sa prethodnim nalazima da su učenici sedmog
razreda iz drugog kruga obuke dobili značajno manje obuke iz PO nego učenici sedmog
razreda. Učenici sedmog razreda značajno više vrednuju mišljenje roditelja, nastavnika i
drugova/drugarica i više teže odlaganju donošenja odluke o daljem školovanju nego učenici
osmog razreda. Između učenika sedmog i osmog razreda pokazale su se značajne razlike
slabog intenziteta u poželjnosti šest zanimanja. Učenici osmog razreda imali su značajno više
skorove od učenika sedmog razreda na skali MOPI za zanimanje modni kreator. Dobijeni
nalazi svedoče o razvojnim procesima u adolescenciji (povećanje diferencijacije sa uzrastom,
promena interesovanja tokom razvoja) i poziciji učenika sedmog i osmog razreda u odnosu
na hitnost odlučivanja o budućem školovanju.
82
ZAKLJUČAK
Izuzetno obuhvatna i sistematska procena implementacije i efekata programa Profesionalna
orijentacija na prelasku u srednju školu tokom 2011/2012. školske godine pokazala je da
Projekat izlazi u susret potrebama korisnika – učenika, roditelja, nastavnog osoblja i
rukovodstva osnovnih škola, kao i regionalnih centara. Program obuke za profesionalnu
orijentaciju je zanimljiv i primeren za škole i zajednici. Razvija kapacitete učenika i
nastavnog osoblja u projektovanom pravcu i povećava kompetentnost osnovnih škola u
odgovoru na potrebe lokalne zajednice. Ispunjeni su skoro svi indikatori Projekta koji se
odnose na školsku komponentu.
Ipak, ima potrebe za daljim razvojem Projekta, posebno u oblastima obezbeđivanja njegove
održivosti i njegovog kvaliteta, daljeg razvoja partnerstva, mentorstva i umrežavanja između
škola, povezivanja sa regionalnim institucijama Ministarstva prosvete i nauke i razvoja
saradnje sa lokalnom zajednicom u realizaciji realnih susreta, a naročito isprobavanja prakse
kao najinovativnijeg dela programa. Kada je reč o realizaciji programa u školama, bilo bi
korisno više uključiti učenike sedmog razreda, kako bi završili kompletnu dvogodišnju obuku
za PO; dalje razvijati rodnu ravnopravnost u ovoj oblasti; motivisati roditelje da se angažuju
oko uključivanja u radionice i realizaciju realnih susreta i podsticati MOŠ da se specijalizuju
za osetljive grupe.
Preporučuje se da program obuke učenika za PO postane deo redovnog obrazovanja u
osnovnim školama kao izborni nastavni predmet za sedme i osme razrede. U ovom okviru,
bilo bi korisno da obuka nastavnog osoblja za nastavu iz profesionalne orijentacije (petofazni
model) postane sastavni deo kurikuluma relevantnih fakulteta i visokih škola.
Recommended