View
150
Download
8
Category
Preview:
DESCRIPTION
rad
Citation preview
UNIVERZITET U ZENICIEKONOMSKI FAKULTET
ULAGANJA U OBVEZNICE DRUŠTAVA ZA OSIGURANJE
Pristupni rad
Mentor: Prof. dr.Reuf Kapić Student: Aldijana Dubravac- Rahić Indeks: II-108/11
Zenica, januar 2013.
S A D R Ž A J
UVOD...............................................................................................................................2
1. OPŠTE KARAKTERISTIKE OSIGURANJA........................................................5
1.1.Pojam osiguranja.........................................................................................................5
1.2.Portfolio ulaganja osiguranja......................................................................................6
2. EKONOMSKI ASPKETI ULAGANJA U OBVEZNICE......................................7
2.1.Ekonomska obilježja ulaganja u obveznice................................................................7
2.2.Ulaganja osiguravajućih društava u obveznice na teritoriji BiH................................7
2.3.Tržište obveznicama u Jugoistočnoj Evropi...............................................................9
3. KARAKTERISTIKE OBVEZNICA......................................................................10
3.1. Pojam obveznica......................................................................................................10
3.2. Tipovi obveznica......................................................................................................12
3.3. Trošak sticanja i metode sticanja obveznica............................................................13
3.4. Utvrđivanje tržišne vrijednosti obveznica...............................................................14
3.5. Prednosti emisije obveznica u društvima za osiguranje..........................................15
3.6. Nedostaci emisije obveznica u društvima za osiguranje..........................................16
3.7. Troškovi izdavanja obveznica......................................................................................17
4. RAČUNOVODSTVENA EVIDENCIJA ULAGANJA U OBVEZNICE............17
4.1. Metode amortizacije obveznica...............................................................................17
4.1.1. Linearna metoda amortizacije premije i diskonta.................................................18
4.1.2. Amortizacija premije i diskonta metodom efektivnih kamata..............................23
ZAKLJUČAK...............................................................................................................26
LITERATURA..............................................................................................................28
PRILOG
Popis tabela.....................................................................................................................30
2
UVOD
U vrijeme investicijskog buma ulagači u vrijednosne papire su se naviknuli na visoke
povrate. No kriza je donijela novi prioritet - sigurnost. Jedna od najvažnijih i
najsigurnijih funkcija društava za osiguranje je funkcija investiranja. Osiguranje života
kao glavni primat koji još uvijek prevladava doprinosi da se od unaprijed naplaćenih
premija akumuliraju ogromna novčana sredstva i tako obezbijedi izvor za kapitalne
investicije. Ta sredstva se investiraju u određenu finansijsku aktivu do dospijeća
zahtijeva za isplatu osiguranih suma. Stoga su i plasmani, većinom, dugoročni po
prirodi. Zadnjih godina sve više stručnjaka ističe da su obveznice dobra kombinacija
sigurnosti i povrata, a atraktivno je postalo i ulaganje u obveznice stabilnih država te
obvezničke fondove. Može se generalno reći da je bolje u obveznice ulagati direktno,
ako ih ulagač može držati do dospijeća, a ako to nije u stanju, onda je bolje uložiti u
obvezničke fondove. Razlika između ta dva ulaganja sastoji se u troškovima transakcije
kupovine i prodaje obveznica. Kompanije za osiguranje života mogu plasirati sredstva i
u kratkoročne i dugoročne finansijske instrumente, odnosno instrumente tržišta novca i
tržišta kapitala. Investiranje u pojedine finansijske instrumente (aktivu) nosi prednosti i
mane, te se stoga plasmani u različitu finansijsku aktivu odražavaju na novčane tokove
osiguravača života, tj. priliv i odliv novca. U strukturi portfolija društava za osiguranje
dominira dugoročna aktiva, s tim što se jedan dio sredstava ulaže kratkoročno u cilju
obezbeđenja likvidnosti. Zašto u strukturi portfolija osiguravajućih društava dominiraju
dugoročni vrijednosni papiri, prikazat ću kroz sam rad. Također, iskazat ću činjenice
koje ukazuju da naša osiguravajuća društva uglavnom preferiraju ulaganja u bankarske
depozite i nekretnine, a tek neznatni dio u dužničke hartije od vrijednosti. Ovo je
svojevrsni nonsens, jer banke položeni novac osiguravača dalje ulažu u državne
obveznice i ostvaruju veći prinos. Objasnit ću i iz kojih razloga osiguravajuća društva
propuštaju velike prinose ne ulažući u obveznice. Razmatrajući i analizirajući stepen
razvijenosti tržišta osiguranja u Bosni i Hercegovini (BiH), učešće osiguranja sa svim
važnijim funkcijama je jedan od indikatora nerazvijenog tržišta. Osiguranja su za
državu potencijalno stabilni, sigurni investitori u budućnosti. Pored nerazvijenog tržišta
prisutni su i mnogi drugi uslovi u okruženju koji sprečavaju ekspanziju ulaganja u
obveznice. Ti faktori će se navesti u daljem radu. Cilj mog rada jeste da predstavim
prednosti ulaganja u obveznice društava za osiguranje i iznesem razloge sprječavanja
razvoja te grane. U prvom dijelu je objašnjena suština osiguravajućih društava u 3
određenim uslovima (sredini) s ekonomskog, tehničkog (aktuarskog) ili pravnog
gledišta. Društva za osiguranje su stabilni učesnici na finansijskim tržištima, stoga je
njihova uloga i finansijski aspket ulaganja bitan za istraživanje u ovom radu. U drugom
dijelu su razrađeni ekonomski aspekti ulaganja u obveznice u okruženju i Bosni i
Hercegovini (BiH). Korištena je deduktivna metoda razrade, kako bi se realno sagledalo
činjenično stanje ulaganja u obveznice osiguravajućih društava okruženja i Bosne i
Hercegovine (BiH). Također, korištena je i metoda kompilacije te statistička metoda. U
trećem dijelu su detaljno obrađene obveznice, karakteristike, kao i načini sticanja i
vrednovanja istih. Bitno je upoznati se sa karkateristikama obveznica i benefitima koje
nose, kako bi se kreirala slika potencijalnih ulagača o njihovim vrijednostima. U
četvrtom dijelu su računovodstveno predstavljene metode obveznica. Računovodstvena
evidencija obveznica je ilustrovana kroz primjere kupovine i izdavanja obveznica u
osiguravajućim društvima.
4
1.OPŠTE KARAKTERISTIKE OSIGURANJA
1.1 Pojam osiguranja
Osiguranje predstavlja oblast od posebnog društvenog i ekonomskog interesa a samo
sprovođenje osiguranja podrazumijeva specifičnu ekonomiku. Sama riječ osiguranje, u
svom etimološkom smislu, ukazuje da je riječ o specifičnoj vrsti zaštite, obezbjeđenja,
povjerenja u nešto, sigurnosti. Osiguranje je multidisciplinarna nauka zbog čega se
javlja u tri vida:
ekonomski vid se izražava u cilju koji se postiže u osiguranju - to su funkcije
osiguranja,
tehnički je onaj dio koji uređuje funkcionisanje osiguranja kao specifičnog
mehanizma za izjednačavanje rizika,
pravni - predstavlja uređivanje veoma brojnih pravnih odnosa koji nužno nastaju
u osiguranju udruživanjem sredstava za obeštećenje svih osiguranika koje zadesi
šteta. To je uređivanje prava i obaveza osiguranika i osiguravača kod
zaključenja ugovora o osiguranju, u toku trajanja osiguranja i kod ostvarivanja
odštetnih prava, tj. kod likvidacije štete.
Osnova osiguranja leži u načelu uzajamnosti i solidarnosti. Preko osiguranja
izjednačavaju se - izravnavaju rizici na prihvatljivom (lako podnošljivom) mnogo nižem
nivou, atomiziraju se. Atomiziranje rizika, njegovo raspoređivanje na mnoštvo
osiguranika, tj. usitnjavanje krupnih šteta na bezbroj malih, te njihovo nivelisanje na
bitno nižem nivou - to je tehnička suština osiguranja. Društva za osiguranje života kao
institucionalni investitori na finansijskom tržištu imaju ulogu akumuliranja sredstava i
posredovanja, tj. prikupljena sredstva usmjeravaju u različite oblike aktive (finansijske i
realne). Ono što afirmiše ove instucionalne investitore da zauzmu važno mjesto u
finansijskom sistemu su njihove sljedeće važne karakteristike: stabilan tok premija
osiguranja, dugoročnost izvora sredstava, dugoročnost plasmana, vremenska
nepodudarnost uplata i isplata i predvidivost nastupanja osiguranog slučaja, odnosno
predvidivost povlačenja sredstava.1 Karakter i priroda ovih sredstava zahtijevaju sigurne 1 S. Andrijašević, V. Petranović, Ekonomika osiguranja, Alfa, Zagreb, 1999, - str. 166
5
oblike ulaganja i na taj način utiču na privredni prosperitet i služe finansiranju i
proizvodne i neproizvodne potrošnje. Dugoročne obaveze i stabilni izvori prihoda ovih
finansijskih institucija idealni su izvor finansiranja vlade i privrednih subjekata.2
1.2. Portfolio ulaganja osiguranja
Portfolio ulaganja (engl. portfolio investment) su indirektna ulaganja koja se uglavnom
pojavljuju kao ulaganja u obveznice i druge vrijednosne papire što ih izdaje strana
država (tradicionalni oblici portfolia ulaganja). Netradicionalni oblici portfolia ulaganja
pojavljuju se kao transfer kapitala i ulaganja sredstava u inozemna preduzeća bez prava
ulagača na upravljanje i kontrolu uloženih sredstava. U prvom slučaju, kod
tradicionalnih oblika portfolia ulaganja, većinom je riječ o ulaganjima u obveznice,
bonove i ostale vrijednosne papire koje izdaju inozemne vlade, njeni organi ili druge
institucije, pa čak i trgovačka društva, radi prikupljanja sredstava zajma na nekom
međunarodnom tržištu kapitala. Ovakav oblik portfolia ulaganja bio je najvažniji oblik
kretanja međunarodnog kapitala do velike krize tridesetih godina. Kad se ulaže u efekte
raspisanog inozemnog zajma, portfolii ulaganja imaju obilježje dugoročnog
međunarodnog zajma jer ovakvi efekti donose fiksnu kamatnu stopu i oni se uplaćuju
po unaprijed utvrđenom planu.3 Portfolio društava za osiguranje života sastavljen je,
uglavnom, od dugoročnih plasmana, što je i logično zbog dugoročne prirode obaveza
osiguravača života. Kolebljivost cijena aktive u koju su plasirana sredstva i niska
utrživost istih na kratak rok predstavljaju karakteristike investicija ovih institucionalnih
investitora. Postoji samo mala vjerovatnoća da će imovina biti prodata brzo, da bi se
izvršile ugovorne obaveze.4 S obzirom da su novčani tokovi osiguravača života
stabilniji u odnosu na osiguravače koji se bave neživotnim osiguranjima i, s obzirom da
je matematička rezerva dugoročna, to ne postoji velika potreba za likvidnim sredstvima,
pa su zato u portfoliju dominantni dugoročni i profitabilniji plasmani. Osnovni cilj
uključivanja kratkoročnih hartija od vrijednosti u investicioni portfolio je obezbjeđenje
likvidnosti, a suština investiranja u dugoročne hartije od vrijednosti i njihovo
uključivanje u portfolio je obezbjeđenje profita i zaštita interesa osiguranika. Zbog
specifičnosti poslovanja društava za osiguranje i posebnog profila rizika ovih
2 K. Black, Jr., H.D. Skipper, Jr., Life & Health Insurance, Prentice Hall, 2001,- str. 573 http://wmd.hr/rjecnik-financijski/pojmovi/osiguranje (preuzeto 10.11.2012)
4 G. Dickinson, Insurance and private pensions compendium for emerging economies: Principles of Investment regulation of Pension funds and Life insurance companies, OECD, 2001, book 2, part 1:3)c, 5.
6
institucionalnih investitora, investicije sa fiksnim prihodom čine najveći dio u njihovoj
ukupnoj imovini.5 Investicije sa fiksnim prinosom obezbjeđuju lakše, jednostavnije i
preciznije usklađivanje plasmana i obaveza. Različite tehnike za upravljanje portfolijom
obveznica se koriste da bi se osigurao prinos veći od onog koji je predviđen prilikom
određivanja cijene osiguranja i da bi se održala odgovarajuća veza između priliva novca
koji potiče od imovine i obaveza jednog osiguravača života.
2. EKONOMSKI ASPEKTI ULAGANJA U OBVEZNICE
2.1 Ekonomska obilježja ulaganja u obveznice
Privredna društva nastoje da svoje viškove sredstava ulažu u vrijednosne papire od kojih
mogu ostvarivati prinose ili druga finansijska sredstva. Jedna od tih sredstava su i
obveznice jer ulaganja u obveznice su dugoročna ulaganja koja na duže staze donose
prilive. Razlika između u ulaganja u obveznice i plasiranju u druge subjekte u obliku
kredita je samo u visokom stepenu tržišnosti obveznica.6 Prinos koji se ostvaruje od
ulaganja u obveznice je niži od prinosa na druge hartije od vrijednosti i iz tog razloga je
ulaganje u obveznice manje rizično investiranje. Ulagači u obveznice su najčešće:
banke, osiguravajuća društva, penzioni i investicioni fondovi a i fizička lica. U vrijeme
svjetske ekonomske krize investicije i ulaganja su dobili novi zaokret. Stoga i ulaganje u
obveznice se smatra ispravnim ulaganjem jer obveznice nose najviše sigurnosti,
naročito ulaganja u državne obveznice jer je rizik ulaganja izrazito nizak. Mora se
naglasiti da državne obveznice u evropskoj uniji su se smatrale nerizičnim ulaganjem,
ali je dužnička kriza promijenula ta shvatanja, jer se spominju bankrotiranja određenih
država.
2.2 Ulaganja osiguravajućih društava u obveznice na teritoriji BiH
Osiguravajuća društva okruženja BiH zadnjih godina povećavaju svoju ulogu u
finansijskim sistemima globalnog društva. Tržište osiguranja bilježi sve veći rast najviše
iz razloga što se otvaraju tržišta osiguranja u zemljama u razvoju. Do skoro zemlje u
razvoju su bile zatvorene za strane kompanije samim time zbog manjka konkurencije i
5 K. Black, Jr., H.D. Skipper, Jr., op.cit., - str. 883.6 Gulin D., Orsag S., Financiranje poslovanja emisijom obveznica i njihovo računovodstveno praćenje,
Progres, 1991. - str. 61.7
znanja, tržista osiguranja su bila nerazvijena. Osiguravajuća društva se smatraju visoko
sigurne institucije, naročito, jer predviđaju isplate svojih obaveza u nadolazećim
godinama i ne moraju biti pogođeni trenutnim gubitkom. Tako prikupljena sredstva,
osiguravajuća društva investiraju na finansijskom tržištu, pri čemu posebno vode računa
da ročna struktura ulaganja bude usklađena sa planiranim odlivima novca za isplate
šteta. Zbog toga sredstva investiraju u sigurne i likvidne finansijske instrumente, kao što
su državne, municipalne i korporativne obveznice, ali i akcije, nekretnine i druge
investicije. U vrhu njihovih prioriteta nije likvidnost imovine stoga teže ulaganju u
obveznice i druge hartije od vrijednosti. Npr: u SAD-u najveći dio aktive kompanija za
osiguranje života plasiran je u korporativne obveznice i to, preko 40%. Ove hartije od
vrijednosti su veoma atraktivne za kompanije za osiguranje i za penzione fondove,
naročito zbog većeg kreditnog rizika koji nose u odnosu na državne hartije i zbog
ograničenijeg tržišta za ponovnu prodaju. Korporativne mjenice i obveznice nose viši
prinos od državnih obveznica.7 U razvijenim tržišnim privredama postoje velike
mogućnosti, po širini i kvaliteti, za ulaganje obveznica. Takva ulaganja nisu moguća za
osiguravajuća društva u Bosni i Hercegovini. Tržište kapitala i novca tek je u začetku i
veoma će se sporo razvijati - ogranićenje su struktura i razina razvijenosti
gospodarstva.8 Osiguravajuća društva u Bosni i Hercegovini su u prethodnim godinama
iskazala da su i ona pogođena finansijskom krizom. Kad se promatra samo struktura
prihoda, u najvećem broju slučajeva radi se o obaveznim osiguranjima koja drže najveći
dio prihoda, nagovještava se da ima tek malih ili simboličnih pomaka u smislu
ostvarivanja prihoda od drugih oblika osiguranja. Tu se misli na simbolične prihode od
životnih osiguranja, a čak se ističe i pad jer se judi u ovoj krizi odriču svega, a u prvom
redu svih onih stvari bez kojih se može, poput recimo životnog osiguranja. Tačan
podatak u šta ulažu osiguravajuća društva vezano za vrijednosne papire iz BiH nema,
niti se može dobiti na berzi niti u Registru vrijednosnih papira u FBiH nemaju te
podatke. Ulaganja osiguravajućih društava u RS-u su izražajnija nego u Federaciji. U
Federaciji je dugo na snazi bio zakon koji je, gotovo zabranjivao osiguravajućim
društvima ulaganje u vrijednosne papire. Ta je odredba nedavno ukinuta, međutim,
vjerojatno po inerciji još nije napravljen značajniji iskorak. Kada se govori o
obveznicama, koje su u posljednje vrijeme jako atraktivne, najveći dio ulaganja i
7 http://www.jura.kg.ac.rs/index.php/sr/l1labudovic.htm, (Preuzeto 04.01.2013)
8 M.Pešić, Ulaganje sredstava životnog osiguranja – bitna sastavnica marketing miksa, Ekonomski pregled, 56 (7-8) 480-500 (2005)
8
kupovine odnosi se na komercijalne banke i tek nešto malo, radi se o par miliona
maraka, osiguravajuća društva. Banke imaju apsolutni primat nad osiguravajućim
društvima i fondovima.
2.3. Tržište obveznicama u Jugoistočnoj Evropi
Zemlje Jugoistočne Evrope su još uvijek u procesu tranzicije i prilagođavanju
transformacijama ka zemljama evropske unije. Europska agencija za nadzor osiguranja i
zaposleničkih mirovina (EIOPA) u izvještaju o finansijskoj stabilnosti je izdala pregled
izloženosti riziku društava za osiguranje i društava za reosiguranje u Europskoj uniji u
prethodnih godinu dana i očekivanja važnosti pojedinih rizika za razdoblje od idućih
godinu dana. Osiguravajuća društva u Evropi su najizloženija riziku državnih
obveznica i krizi javnog duga zemalja Europske unije, promjenama ekonomskog ciklusa
i regulatornom usklađivanju i prilagodbi. Za navedena tri rizika i rizik vlasničkih
vrijednosnih papira procijenjena vjerovatnost nastanka i materijalizacije je vrlo visoka.
Razvoj kroz posljednjih 12 mjeseci je najsnažnije porastao za rizik državnih obveznica i
promjene, pada ekonomskog ciklusa i rizika vlasničkih vrijednosnih papira. Trgovanje
obveznicama u društvima za osiguranje je mnogo izražajnije u susjednim zemljama
Hrvatskoj i Srbiji u odnosu na BiH. Te zemlje su ostvarile i dosta veći napredak u
tranziciji ka fiskalnoj i monetarnoj politici. U Republici Hrvatskoj društva za osiguranje
konzervativno ulažu sredstva, posebno u segmentu životnih osguranja. Ipak, veliki dio
imovine ulažu u državne obveznice čak 68%, zatim municipalne i korporativne.
Ovakvom politikom ulaganja u obveznice društva za osiguranja su ključan ulagač na
finansijskom tržištu Hrvatske, koji veoma doprinosi razvojnoj funkciji privrede, a pošto
su dugoročna finansijska sredstva značajan su uzrok stabilnosti finansijskog sektora i
tržišta. Tržište osiguranja u Srbiji posljednjih godina se tretiralo kao „najbrže rastuće“ u
ovom dijelu Evrope. Na poslovne rezultate u ovom sektoru, koji nisu kao ranije ali su
ipak pozitivni, uticala je i svjetska ekonomska kriza. U domenu tržišta kapitala veliki
pomak za društva za osiguranje i ostale investitore predstavlja prošlogodišnja emisija
petnaestogodišnjih državnih obveznica, u vrijednosti od oko 144 miliona eura, koja je
prodata kroz dvije aukcije. Na ovaj način društva su unaprijedila, prije svega, svoju
ročnu usklađenost sredstava i obaveza u životnom osiguranju, a na dan 30.09.2011.
tehničke rezerve životnih osiguranja bile su u potpunosti pokrivene adekvatnim
oblicima aktive i to najvećim dijelom (čak 83 odsto) državnim hartijama od vrijednosti.
9
Društva za osiguranje u Crnoj Gori primijenjuju usklađivanje ročne strukture plasmana i
obaveza po osnovu ugovora o osiguranju. Došlo je do rasta ulaganja u obveznice Crne
Gore emitovane na EU tržištu i ostale državne hartije od vrijednosti (sedam društava za
osiguranje, na dan 31. 12. 2011. godine, su imala ulaganja u državne obveznice u iznosu
od 18,183 mil.€, što predstavlja 34,92% ukupnih dugoročnih finansijskih ulaganja na
nivou tržišta).9 Državne obveznice (euroobveznice, obveznice stare devizne štednje itd.)
ostvarile su učešće u ukupnoj strukturi kapitala od 21,74% ili 15,491 mil.eura,
investicione nekretnine od 15,51% ili 11,051 mil.eura, akcije od 6,25% tj. 4,455
mil.eura, obveznice od 3,30% tj. 2,350 mil.eura, dok je gotovina iznosila 1,089 mil.eura
učestvovala sa 1,53%.10
3. KARAKTERISTIKE OBVEZNICA
3.1. Pojam obveznica
Obveznice predstavljaju dužničke hartije od vrednosti. Riječ je o instrumentima duga
koji su osjetljivi na inflaciju. Sve državne obveznice karakteriše: visok kreditni rejting,
visoka likvidnost, mali raspon između kupovnih i prodajnih cijena, relativno povoljan
poreski tretman, neopozivost.11 Značajan indikator koji ukazuje u koje obveznice
investirati je njihov rang određen na osnovu određenih parametara, a uz pomoć kojeg
osiguravači života mogu identifikovati nivo rizika i neizvjesnosti prilikom donošenja
odluke o ulaganju. Za osiguravače života od interesa su obveznice koje su investiciono
rangirane, a ne špekulativne obveznice. Osiguravačima života, kao institucionalnim
investitorima, ide u prilog to što se konstantno razvijaju nove forme hartija od
vrijednosti, koje izviru iz potreba privredne prakse i koje doprinose da institucionalni
investitori dobiju novu šansu da se zaštite od različitih rizika.12 Analiza cijena
obveznica, kao i ostalih hartija od vrijednosti, je od velikog značaja s obzirom da visina
tržišnih cijena hartija od vrijednosti direktno utiče na veličinu aktive osiguravača života
i njihove stope prinosa. Inače, cijene hartija daju signale investitorima (osiguravačima
života) o stabilnosti emitenta i sigurnosti ulaganja u njega.13 Obveznice (engl. bonds),
kao dugoročne hartije od vrijednosti, predstavljaju najzastupljeniji oblik finansijske
9 http://www.sveoosiguranju.rs/?page=386, (preuzeto 10.12.2012)10 Izvještaj o stanju na tržištu osiguranja u Crnoj Gori za 2011. godinu, Jun, 2012. Godine, agencija za nadzor osiguranja Crne Gore prerađeno
11 D. Erić, op.cit., - str. 279-281.12 D. Erić, ibid., - str. 306.13 D. Erić, ibid., - str. 301.
10
aktive u koji kompanije za osiguranje života ulažu svoja sredstva.14 Prirodi njihovih
obaveza (dugoročnost) odgovara dugoročna priroda obveznica kao finansijskih
instrumenata.
14 E.P. Davis, Financial Market Activity of Life Insurance Companies and Pensions Funds, BIS, Economic Papers, No 21- January, Bank for Intrernational Settlements, Monetary and Economic Department, Basle, 1998,- str. 38.
11
Obveznice su manje rizični finansijski instrumenti u odnosu na akcije. Iz tog razloga
najveći deo portfolija osiguravača života je sastavljen od ove finansijske aktive, bez
obzira što nosi niži prinos u odnosu na akcije. Međutim, ovo nije jedina razlika između
obveznica i akcija. Postoje još neke koje doprinose tome da obveznice, kao sredstvo
investiranja kapitala, budu privlačnije od akcija. Razlike su i pravne i ekonomske
prirode. Navešćemo neke od njih. Iz pravnog ugla posmatrano, investitori u obveznice
su ujedno i povjerioci izdavaoca obveznica, dok su akcionari njegovi članovi. Znači,
potraživanje investitora u obveznice je dug izdavaoca koji se investitoru vraća po isteku
roka dospijeća.15 Ukoliko je obveznica obezbijeđena garancijom, imalac obveznice ne
snosi rizik za poslovanje izdavaoca, a ako nije, snosi rizik insolventnosti i stečaja. S
druge strane, akcionar nosi rizik za poslovanje izdavaoca, samo do visine uloženog
kapitala.16 Za razliku od akcija, obveznice, po pravilu, ne daju upravljačka prava.
Obveznice su osjetljive na visoku inflaciju jer ona umanjuje njihovu realnu vrijednost i
dovodi do negativnih realnih stopa prinosa. Tržišna vrijednost obveznica je obrnuto
proporcionalna visini kamatne stope. To znači da tržišna vrijednost obveznica pada kada
kamatne stope rastu i obrnuto. Ukoliko imovina i obveznice nisu u potpunosti usklađeni,
ulaganje sredstava u obveznice nosi rizik reinvestiranja (npr. rok dospjeća obveznica je
kraći od roka dospijeća obaveza iz ugovora) i pada vrijednosti investicionog portfolija.17
Zaštita od inflacije može se obezbijediti ulaganjem u indeksirane obveznice (engl. index
linked bonds) i obveznice koje glase na stranu valutu (engl. foreign currency bonds).
Rizik ulaganja u obveznice može se odnositi na neispunjenje obaveza od strane
izdavaoca (kreditni rizik), promjenu kamatnih stopa i opoziv od strane njihovih
emitenata. Važno je napomenuti da kompanije za osiguranje života mogu, prilikom
pregovaranja o kupovini korporativnih obveznica u postupku direktnog plasmana,
ugovoriti takve uslove koji će pomoći da se kontroliše rizik nepodudaranja rokova
dospijeća imovine i obaveza. Tako, može se ugovoriti da obilježja priliva gotovine
odgovaraju kako potrebama osiguravača života tako i potrebama emitenta.18 Plasmani u
korporativne obveznice su mnogo sigurniji od plasmana u akcije, i zato, oni više
odgovaraju prirodi obaveza osiguravača života.
15 I. Jankovec, M. Mićović, Privredno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u Kragujevcu, Kragujevac, 2006, - str. 598
16 Po pravilu, potraživanje imaoca obveznice je fiksno, a imaoca akcije zavisi od uspješnosti poslovanja izdavaoca. Ipak, postoje izuzeci (tzv. garantovane akcije garantuju isplatu dividende u određenom iznosu).
17 S. Andrijašević, V. Petranović, op.cit., - str. 264.18 K. Black, Jr., H.D. Skipper, Jr, ibid., - str. 885
12
3.2. Tipovi obveznica
Primarne hipotekarne obveznice su dugoročne obveznice koje su osigurane
realnom imovinom, a koriste se radi izgradnje komercijalnih objekata i
finansiranje kompanija. Glavne vrste su: opće hipotekarne obveznice,
specifične, certifikati o zalogu opreme. Sekundarne hipotekarne obveznice a) privatni plasman = direktna kupoprodaja
hipotekarnih kredita b) javna emisija kroz sekjuritizaciju = refinansiranje kroz
emisiju hipotekarnih hartija od vrijednosti na osnovu pula primarnih
instrumenata hipotekarne založnice (mortgage backedsecurities USA, UK),
hipotekarne uputnice (pass through securities, participation certificate) itd.
Kuponska obveznica koja se još naziva i obična obveznica, donositelju isplaćuje
fiksni iznos kamate (naznačene na kuponu) što se naziva kuponska isplata19,
svake godine do datuma dospjeća kada se isplaćuje i određeni konačni iznos -
nominalna vrijednost obveznice.
Primjer 1 – Kuponska obveznica
Obveznica nominalne vrijednosti od 1000 eura može nositi kuponsku isplatu od 100
eura godišnje u deset godina po čijem isteku se na dan dospijeća isplaćuje i nominalni
iznos od 1000 eura. Danas za većinu obveznica više nije potrebno slati kupone na
naplatu. Kuponska stopa se kod nas često zove nominalna kamatna stopa obveznice. 19 Kuponska isplata nosi taj naziv jer su nekada vlasnici obveznica bili isplaćivani kada su otrgli kupon s
obveznice i poslali ga njenom izdavatelju koji bi zatim izvršio isplatu.13
Ako obveznica nosi godišnju kuponsku isplatu od 100 eura na nominalnu vrijednost od
1000 eura onda je kuponska stopa 100 /1000 = 0,10 ili 10%.
Diskontna obveznica koja se još naziva i obveznica bez kupona je obveznica
koja se kupuje po cijeni nižoj od nominalne vrijednosti znači uz diskont, a
nominalna vrijednost se isplaćuje na dan dospijeća obveznice. Za razliku od
obične obveznice diskontna obveznica ne nosi kamatu. Ona isplaćuje samo
nominalnu vrijednost pri dospijeću. Zarada za investitora se krije u diskontnoj
cijeni obveznice. Diskontnu obveznicu nominalne vrijednosti od 1000 eura
možemo kupiti za 900 eura, i zatim za godinu dana naplatiti i njenu nominalnu
vrijednost od 1000 eura. Najčešći oblici diskontnih obveznica su rizični zapisi,
štedne obveznice i dugoročne obveznice bez kupona.
Ove četiri vrste kreditnih instrumenta se razlikuju prema vremenskom rasporedu isplata.
Jednostavni zajmovi i obveznice bez kupona predviđaju isplate samo na dan dospijeća,
dok zajmovi sa fiksnom otplatom i obične obveznice predviđaju isplate u redovnim
vremenskim intervalima do dospijeća.20
3.3. Trošak sticanja i metode sticanja obveznica
Ulaganja u obveznice se evidentira po trošku sticanja. Odnosno, u trenutku ulaganja
obveznice se vrednuju po trošku sticanja koji je jednak tržišnoj vrijednosti ili fer
vrijednosti.21
Obveznice se mogu sticati na više načina i to:
1. sticanje za novac,
2. razmjenom za nenovčanu imovinu, obaveze ili usluge
Ukoliko se obveznice stiču za novac njihov trošak sticanja je jednak iznosu novca
plaćenim za obveznice. Ako se obveznice stiču razmjenom za nenovčane oblike
imovine, obaveza ili usluga trošak sticanja dionica je fer vrijednost nenovčane imovine
ili drugih obveza razmijenjivih za obveznice. Ukoliko u takvim slučajevima nije
moguće utvrditi fer vrijednost, tada se bira odgovarajuća kamatna stopa pomoću koje će
se utvrditi sadašnja vrijednost obveznica. U trenutku izdavanja, obveznica ima
nominalnu vrijednost - glasi na određeni iznos novca koji izdavatelj mora nadoknaditi u
trenutku dospijeća. Kad je u pitanju naknada koju dobija kupac obveznice, razlikuju se
20 http://www.vps.ns.ac.rs/arhiva/Komnenic/predavanja_1_i_2_skripta.pdf , prilagođeno
21 Međunarodni računovodstveni standardi 2000, HZRFD, Zagreb 2000. MRS 25, tač. 16.14
obveznice s fiksnom kamatnom stopom, promjenjivom kamatom i bez kamate. Ako je
izdavatelj definirao kamatnu stopu, vrijednost obveznice ovisi o odnosu te nominalne
kamate na obveznice i tržišne kamate za ulaganje jednakog rizika. Ako su te dvije
kamate jednake, obveznica se prodaje uz premiju, no ako je nominalna niža od tržišne,
prodaje se uz diskont. 22 Diskont se pri tome tretira kao dodatni prihod (ali ne i
primitak). Znači, ako kamata raste, cijena obveznice pada, zato što ta obveznica vrijedi
manje od novoizdanih obveznica s većom kuponskom kamatom. Ako cijena obveznice
raste, smanjuje se kamata, odnosne tekući prinos. Jasno je da veći rizik nosi i veći
prinos; ako je, primjerice država koja izdaje obveznice u teškom stanju, kao sada Grčka,
za one koji se odvaže uložiti prinos može biti i 18 posto. No, u tom slučaju, vrlo je
riskantno hoće li vlasniku obveznice u trenutku dospijeća biti isplaćen njegov novac.
Bankrotira li država, visoki prinos ne znači ništa. S druge strane, ako plaćena cijena za
obveznice prelazi nominalnu vrijednost po kojoj su izdane tada se obveznice stiču uz
premiju.
3.4. Utvrđivanje tržišne vrijednosti obveznica
Tržišna vrijednost obveznice zavisi od kamatne stope koju ta obveznica donosi kupcu,
ostalih investicionih mogućnosti kao i kupčevog uvjerenja da će emitent biti u
mogućnosti da isplaćuje obaveze koje preuzima emitovanjem obveznica (da isplaćuje
kamate kao i glavnicu). Za utvrđivanje sadašnjih vrijednosti kamate i glavnice
neophodno je precizirati stopu kapitalizacije, odnosno željenu stopu prinosa koja se
obično izjednačava sa kamatom koja bi se mogla ostvariti ulaganjem iste sume novca na
tržištu u obveznice ili druge tržišne plasmane identičnog rizika. Princip je da veći rizik
ostvarenja budućih primanja podrazumijeva veću stopu kapitalizacije i nižu tržišnu
vrijednost, i obrnuto. Procijenjena ekonomska vrijednost konkretnog sredstva trebalo bi
odgovarati tekućoj tržišnoj cijeni tog sredstva, pod uslovom da je tržište efikasno.
Situacije kad tržišne cijene odstupaju od ekonomske vrijednosti nisu rijetke i daju šansu
racionalnim investitorima da zarade prodajući precijenjene vrijednosnice i kupujući ona
sredstva kod kojih je ekonomska vrijednost ispod tekuće tržišne cijene. Takav proces,
koji se još naziva i procesom arbitraže, povećava ponudu precijenjenih i tražnju za
podcijenjenim vrijednosnicama što uzrokuje da tržišne cijene u dugom roku
aproksimiraju ekonomskoj vrijednosti. S gledišta potencijalnog kupca, konkretna
22 http://limun.hr/main.aspx?id=741254, (preuzeto 25.11.2012)15
obveznica predstavlja ulaganje. Teoretski tržišna vrijednost obveznica se dobija kao zbir
sadašnje vrijednosti kamata koje će se isplaćivati kupcu do roka dospijeća obveznice i
sadašnje vrijednosti glavnice koja će se isplatiti po isteku perioda na koji je obveznica
emitovana. Tržišna vrijednost je procenat nominalne vrijednosti obveznice. Ako je
nominalna vrijednost obveznice 1.000 KM, a u finansijskim izvještajima sa berze piše
da je cijena obveznice 98 – stvarna vrijednost je 98% nominalne vrijednosti, tj. 980
KM. Tržišna cijena se formira na sekundarnom tržištu obveznica. Tržišna cijena se
određuje prema sadašnjoj vrijednosti budućih prinosa obveznica –
diskontovanje budućih prinosa (za diskontnu stopu se najčešće uzima kamatna stopa).
Diskontovanje se vrši u zavisnosti od tipa obveznice (sa diskontom, sa kuponom). Do
raskoraka između nominalne i tržišne vrijednosti dolazi upravo zbog ponude i tražnje na
sekundarnom tržištu.
Primjer 2 - Računanje tržišne vrijednosti obveznica
Vrijednost obveznica s dospjećem od pet godina = 100.000 KM (nom. vrijednost 1.000
KM/obveznici x 100 obveznica). Kamate utvrđene za obveznice jesu 9 % naplaćuju se
jednom godišnje. Kamate na sličan instrument sa sličnim dospjećem (tržišna kamatna
stopa koja je ujedno efektivna kamatna stopa) je 12 % godišnje. Utvrđivanje tržišne
vrijednosti obveznica računa se u dva koraka:
1.sadašnja vrijednost glavnice (dospjeće za 5 godina) diskontovana po stopi od
12% za pet razdoblja bit će prema formuli:23
FV 100.000,00 100.000,00
PV= ------- = ---------------- = ----------------- = 56.743
n 5 5
(1+i) (1+0.12) 1.12
gdje je: PV – sadašnja vrijednost budućeg iznosa FV – buduća vrijednost
i – kamatna stopa (tržišna vrijednost kamate ili efektivna kamatna stopa) n -
broj razdoblja
23 Vidjeti Williams, Stanga, Holder, cit.dj, str. 244-245. ili Smith J. M., Skousen F.K. Intermediate Accounting, South –western Publishing co. Cincinnati, OH, 1990. str. 231-234.
16
3.5. Prednosti emisije obveznica u društvima za osiguranje
Emisija (izdavanje) obveznica kao i drugih dužničkih instrumenata finansiranja ima
prednosti ali i nedostatke u odnosu na finansiranje emisijom dionica. Najvažnije
prednosti emisije obveznica jesu sljedeće:24
Sadašnji vlasnici (dioničari) zadržavaju kontinuitet kontrole nad poslovnim
subjektom,
Kamate na izdane obveznice jesu porezno priznati rashodi dok dividende to nisu,
Tekuća tržišna kamatna stopa može se relativno više favorizirati u odnosu na
tržišnu cijenu dionica,
Terećenje poslovnog rezultata kamatama može biti manje nego raspoređivanje
rezultata u dividende koje očekuju dioničari.
Ostale prednosti - kupovinom obveznica investitor stiče pravo na:
kamatni prihod - prihod od mogućeg porasta vrijednosti obveznice
isplatu o dospijeću
Obveznice nose investitoru kamatni prihod u jednakim vremenskim razmacima
(najčešće polugodišnjim). Postoji i mogućnost porasta vrijednosti obveznica. Cijena
obveznice nominalne vrijednosti 1.000 KM može znatno fluktuirati tokom razdoblja do
dospijeća. Primarni uzrok fluktuacije cijena obveznica su promjene na općoj razini
kamatnih stopa u privredi. Što je razdoblje do dospijeća duže, veća je osjetljivost cijena
obveznica na promjene kamatnih stopa na tržištu. Ako opća razina kamatnih stopa na
tržištu padne, cijena obveznica će porasti, i obratno. Na taj način investitor pravilnim
odlukama, slijedom prognoza kretanja kamatnih stopa na tržištu, može zaraditi kupujući
obveznice po cijeni nižoj od nominalne vrijednosti i prodajući ih, ako se cijena
obveznica poveća, po višoj cijeni. Obveznice se obično opisuju kao manje rizične
investicije od dionica. Ako kupite obveznicu kod izdavanja (emisije) i držite je do
dospijeća, vi redovno dobijate prihod (kamate, prinos), a cijeli iznos ulaganja po
dospijeću. Rizik koji preuzimate (pored rizika inflacije) je taj da izdavatelj obveznica
možda neće moći podmiriti svoje obveze, plaćati kamate te isplatiti vašu uloženu
glavnicu. Ovo je poznato kao kreditni rizik. Obveznice su pogodan oblik ulaganja za
investitore s niskom sklonošću prema riziku te za smanjenje ukupnog rizika pri
diverzifikaciji portfelja.
24 Smith J.M, Skousen F.K., ntermediate Accounting, cit. dj. str.633-634.17
3.6. Nedostaci emisije obveznica u društvima za osiguranje
Također, prisutni su i nedostaci finansiranja emisijom obveznica kao dužničkih
instrumenata. Obično se navode sljedeći nedostaci:25
Finansiranje obveznicama može biti zadovoljavajuće jedino kada poslovni
subjekt ima zadovoljavajuću finansijsku situaciju i kada može ponuditi
vjerovnicima odgovarajuću zaštitu,
Kamate se moraju platiti bez obzira na finansijsku situaciju i poslovni rezultat
poslovnog subjekta, dok dividende ovise o visini rezultata,
Ako subjekt ostvaruje poslovne gubitke i ako još uz to nema dovoljno novčanog
toka da plati kamate vjerovnicima (bankama, drugim poslovnim subjektima,
fizičkim osobama i sl) tada vjerovnici koji su držatelji obveznica mogu na
legalan način preuzeti kontrolu i izvršiti pripajanje takvog poslovnog subjekta,26
Dužnički instrumenti imaju fiksnu kamatnu stopu i definitivni datum dospjeća
obveznica kada treba otplatiti glavnicu. Vlasnički instrumenti nemaju fiksnu
obvezu otplate niti definitivan datum dospjeća dok dividende postaju formalno
obaveza jedino kada se izglasaju na dioničkoj skupštini.
Također, vlasnici ili držatelji obveznica nemaju glasačka prava dok ih vlasnici
dionica imaju.
3.7. Troškovi izdavanja obveznica
Izdavanja obveznica praćeno je potpisivanjem ugovora između izdavaoca i držaoca
obveznica. U ugovoru su definisana prava i obaveze držaoca (vlasnika) i izdavaoca
obveznica. Također ugovorom se regulišu jamstva izdavaoca kao i imena banaka ili
povjerenika držaoca obveznica. Najčešći izdavaoci dugoročnih obveznica jesu razni
poslovni subjekti (preduzeća, banke i druge finansijske institucije), vlade (ministarstva
finansija), lokalne uprave i samouprave. Obveznice se mogu izdavati (a) na datum
kamata ili (b) između datuma kamata. Iz tehničkih razloga češća je druga mogućnost. U
tom slučaju se vrši usklađivanje obračuna kamata. Prilikom izdavanja obveznica
izdavatelj ima različite troškove koji mogu imati značajne iznose. Najčešće su to 25 Isto, str. 634.
26 Ipak, kako nezavisne rejting agencije rangiraju brojne obveznice, mogu se kupiti visoko rangirane
koje stvarno ne donose opasnost bankrota i gdje je rizik izdavatelja vrlo nizak (npr. Vlada kraljevine
Švedske).18
troškovi marketinga prije izdavanja obveznica, brokerske naknade, troškove pravnog i
računovodstvenog savjetovanja prije emisije, troškovi printanja i graviranja obveznica,
troškovi registracije obveznica, troškovi unaprjeđenja prodaje obveznica i drugi.
4. RAČUNOVODSTVENA EVIDENCIJA ULAGANJA U OBVEZNICE
Uz obveznice usko je vezano načelo povratnosti.27 To znači da obveznice imaju
unaprijed definisano dospjeće u kojem će se likvidirati odnosno isplatiti glavnica i
kamate. Ova isplata glavnice i kamata u finansijskoj literaturi često se naziva
amortizacija obveznica. Dva su osnovna sistema obveznica:
jednokratni (za tzv. klasične ili obične obveznice) - vlasniku obveznice kamate
se isplaćuju periodično u jednakim iznosima (najčešće polugodišnje), a glavnica
se odjednom isplaćuje o dospijeću. Obveznica nominalne vrijednosti 1.000 KM
s kuponskom kamatom od 7 % i rokom dospijeća od 10 godina vlasniku bi
donosila 70 KM kamate godišnje te 1.000 KM glavnice nakon 10 godina,
višekratni ili serijski (za tzv. anuitetske obveznice) - vlasniku obveznice se
isplaćuju jednaki anuiteti (najčešće polugodišnji) od kamata i dijela glavnice.
Obveznica nominalne vrijednosti 1.000 KM s kuponskom kamatnom stopom od
11 % i rokom dospijeća od tri godine. Vlasnik obveznice polugodišnje prima
iznos od 199,27 KM. Nakon isteka roka dospijeća od tri godine, vlasnik
obveznice ukupno je primio šest anuiteta po 199,27 KM, što znači da je ulagač
ukupno primio 1.195,62 KM tokom tri godine držanja obveznice.
4.1. Metode amortizacije obveznica
Primjer 3: Preduzeće je kupilo obveznice 01.01.2010 godine sa dospijećem 01.01.2015
godine. Vrijednost ulaganja 01.01.2010 godine je 100.000 KM čija je vrijednost
01.01.2015 godine 161.051 KM. Amortizacioni period diskontovanja je, dakle, pet
godina.28
Tabela 1: Amortizacija obveznica
Red.broj Datum Opis Iznos
Konto
Duguje Potražuje
1. 01.01.2010 Ulaganja u obveznice 100.000,00 066
27 Orsag S. Financiranje emisijom vrijednosnih papira, Rifin, Zagreb, 1997. - str. 255.28 Revicon, primjena novog kontnog okvira, (preuzeto 04.01.2013)
19
01.01.2010 Žiro račun 100.000,00 100
(Za isplatu obveznica)
2. 31.12.2010 Ulaganja u obveznice 1.000,00 066
31.12.2010 Kamata od obveznica 1.000,00 061
(obračunate kam za 1 god)
3. 31.12.2011 Ulaganja u obveznice 1.000,00 066
31.12.2011 Kamata od obveznica 1.000,00 061
(obračunate kam za 2 god)
4. 31.12.2012 Ulaganja u obveznice 1.000,00 066
31.12.2012 Kamata od obveznica 1.000,00 061
(obračunate kam za 3 god)
5. 31.12.2013 Ulaganja u obveznice 1.000,00 066
31.12.2013 Kamata od obveznica 1.000,00 061
(obračunate kam za 4 god)
6. 31.12.2014 Ulaganja u obveznice 1.000,00 066
31.12.2014 Kamata od obveznica 1.000,00 061
(obračunate kam za 5 god)
7. 01.01.2015 Ostali rashodi od ulaganja 2.000,00 465
01.01.2015 Dobavljači 2.000,00 220
( Za troškove naplate)
8. 01.01.2015 Žiro račun 161.049,00 100
01.01.2015 Ulaganja 161.049,00 066
(Za isplatu glavnice)
Amortizacija premije i diskonta vrši se pomoću jedne od dvije metode i to:29
1. linearne metode amortizacije i
2. linearne metoda efektivnih kamata.
4.1.1. Linearna metoda amortizacije premije i diskonta
Linearna metoda amortizacije podrazumijeva smanjenje u slučaju premije ili povećanje
u slučaju diskonta i kamata će biti jednaka u toku cijelog vijeka obveznica.
29 Smith J.M., Skousen K.F., Intermediate Accounting, South-Western Publishing Co. Cincinnati 1990. str. 638-639.
20
Primjer 4: Linearna metoda amortizacije diskonta
Osiguravajuće društvo „Sarajevo“ kupio je 01.01. 2000. sto obveznica čija je nominalna
vrijednost 1.000 KM/obveznici na pet godina s kamatom od 9 % godišnje. „Sarajevo“ je
ove obveznice platio 892 KM/obveznici. Kamate se obračunavaju jednom godišnje i to
31.12. a glavnica se vraća na kraju pete godine.
nominalna vrijednost obveznica 100 x 1.000 = 100.000 KM
trošak sticanja (fer vrijednost) 100 x 892 = 89.200 M
diskont 10.800 KM
AMORTIZACIJA ULAGANJA U OBVEZNICE UZ DISKONT (linearna m.)
----------------------------------------------------------------------------------------------------------
Datum prihod novčani diskont nom. Ostatak knjigo
od kam. Primitak koji se vrijed. Salda iznos
od kam. Amortiz. Obvez. Diskonta ulag.u obv
(1) (2) (3) (4) (5) (6)
----------------------------------------------------------------------------------------------------------
01.01.
2000.
- - - 100.000 10.800 89.200
31.12.
2000.
11.160 9.000 2.160 100.000 8.640 91.360
31.12.
2001
11.160 9.000 2.160 100.000 6.480 93.520
31.12.
2002.
11.160 9.000 2.160 100.000 4.320 95.680
31.12.
2003.
11.160 9.000 2.160 100.000 2.160 97.840
31.12.
2004.
11.160 9.000 2.160 100.000 - 100.000
(1) = 100.000 x 9% + 10.800:5
(2) = 9% x 100.000
21
(3) = 10.800:5
(4) = nominalna vrijednost
(5) Prethodni saldo – kol (3)
(6) Kol (4) – kol (5)
Tabela 2: Knjiženje ulaganja u obveznice uz diskont i amortizacija obveznica
(linearna m.)30
Red.broj
Datum Opis Iznos Konto
Duguje Potražuje
1. 01.01.2000 Ulaganje u obveznice 100.000,00 041
01.01.2000 Diskont 10.800,00 0411
01.01.2000 Žiro račun 89.200,00 100
(Za kupovinu obveznica)
2. 31.12.2000 Obračun kamata 11.160,00 740
31.12.2000 Potraživanje za kamate 9.000,00 161
31.12.2000 Amortizacija diskonta 2.160,00 0411
31.12.2000 Naplata kamata 9.000,00 100 161
(obračunate kam za 1 god)
3. 31.12.2001 Obračun kamata 11.160,00 740
31.12.2001 Potraživanje za kamate 9.000,00 161
31.12.2001 Amortizacija diskonta 2.160,00 0411
31.12.2001 Naplata kamata 9.000,00 100 161
(obračunate kam za 2 god)
4. 31.12.2002 Obračun kamata 11.160,00 740
31.12.2002 Potraživanje za kamate 9.000,00 161
31.12.2002 Amortizacija diskonta 2.160,00 0411
31.12.2002 Naplata kamata 9.000,00 100 161
(obračunate kam za 3 god)
5. 31.12.2003 Obračun kamata 11.160,00 740
30 http://www.srr-fbih.org/aktualnosti.asp, Kontni okvir za društva za osiguranje i reosiguranje, (preuzeto 10.01.2013)
22
31.12.2003 Potraživanje za kamate 9.000,00 161
31.12.2003 Amortizacija diskonta 2.160,00 0411
31.12.2003 Naplata kamata 9.000,00 100 161
(obračunate kam za 4 god)
6. 31.12.2004 Obračun kamata 11.160,00 740
31.12.2004 Potraživanje za kamate 9.000,00 161
31.12.2004 Amortizacija diskonta 2.160,00 0411
31.12.2004 Naplata kamata 9.000,00 100 161
7. 31.12.2004 Povrat glavnice 100.000,00 100 041
(Za naplatu glavnice)
Primjer 5: Linearna metoda amortizacije premije
Osiguravajuće društvo „Zenica“ kupio je 01.01. 2000. sto obveznica čija je nominalna vrijednost 1.000 KM/obveznici na deset godina s kamatom od 8 % godišnje. „Zenica“ je ove obveznice platio 1.071,07 KM/obveznici. Kamate se obračunavaju polugodišnje i to 30. 06. i 31.12. a glavnica se vraća na kraju desete godine.
nominalna vrijednost obveznica 100 x 1.000 = 100.000 KM trošak stjecanja (fer vrijednost) 100 x 1.071,07 = 107.107 KM
premija 7.107 KM
Tržišna vrijednost ovih obveznica računa se na slijedeći način:
1.Sadašnja vrijednost (novčani tok od glavnice koja dospijeva na kraju desete godine
ili 20 razdoblja) = 100 000
(100 000 x 0, 2584*) = 25 840
* 0, 2584 je sadašnja vrijednost jedne novčane jedinice koja e se primiti za deset godina (20 polugodišnjih razdoblja) od danas uz kamate od 7 %
2.Sadašnja vrijednost novčanog toka od kamata koje dospijevaju u 20 obroka
(100 x 1 000 x 8 % = 8 000),
(8 000 x 10,5940**) = 84 752
**10,5940 je sadašnja vrijednost 20 isplata od jedne novčane jedinice uz kamate od 7
%
23
Kamatnom stopom od 7 % izjednačeno je ulaganje u obveznice sa sadašnjom
vrijednosti glavnice i sadašnjom vrijednosti obročnih kamata. Efektivna kamatna stopa
je 7 %.
107 107 25 840 + 84 752107 107 110 592 približni iznos zbog zaokruživanja
AMORTIZACIJA ULAGANJA U OBVEZNICE UZ PREMIJU ( linearna metoda)-------------------------------------------------------------------------------------------------------------
datum prihod nov ani premija nom.ostatak knjigovod.
od kam.
primitak
koja se
vrijed. salda iznos
od kam.
amortiz. obvezn.
premije
(1) (2) (3) (4) (5)--------------------------------------------------------------------------------------------------------------
01.01. 2000. - - - 100 000
7 107 107 107
30.06. 2000. 3 645* 4 000 355
100 000
6 752 106 752
31.12. 2000 3 645 4 000 355
100 000
6 397 106 397
30.06. 2001. 3 645 4 000 355
100 000
6 042 106 042
31.12. 2001. 3 645 4 000 355
100 000
5 687 105 687
….. …. itd…. …. … …. ….
*3 645 = 4 000 – 355
4 000 = 100 000 x 8 % :2 355 = 7 107 : 20 6 752 = 7 107 – 355106 752 = 100 000 + 6 752
24
Tabla 3: Knjiženje ulaganja u obveznice uz premiju i amortizacija obveznica (linearna m.)31
R.B. Datum Opis Iznos Konto
Duguje Potražuje
1. 01.01.2000 Ulaganja u obveznice 100.000,00 04101.01.2000 Premija 7.107,00 041101.01.2000 Žiro račun 107.107,00 100
(Za kupovinu obveznice)2. 30.06.2000 Obračun kamata 3.645,0
0 740
30.06.2000 Potraživanje za kamate 4.000,00
161
30.06.2000 Amortizacija premije 355,00
0411
30.06.2000 Naplata kamata 4.000,00
100 161
(Obračunata kam. za 1 polug.)3. 31.12.2000 Obračun kamata 4.645,0
0 740
31.12.2000 Potraživanja za kamate 4.000,00
161
31.12.2000 Amortizacija premije 355,00 041131.12.2000 Naplata kamata 4.000,0
0 100 161
(Obračunata kam. za 2 polug.)4. 30.06.2001 Obračun kamata 3.645,0
0 740
30.06.2001 Potraživanja za kamate 4.000,00
161
30.06.2001 Amortizacija premije 355,00 0411 30.06.2001 Naplata kamata 4.000,0
0 100 161
(Obračunata kam. za 3 polug.)5. 31.12.2001 Obračun kamata 3.645,0
0 740
31.12.2001 Potraživanja za kamate 4.000,00
161
31.12.2001 Amortizacija premije 355,00 041131.12.2001 Naplata kamata 4.000,0
0 100 161
(Obračunata kam. za 4 polug.)6. 31.12.2010 Povrat glavnice 100.000,
00 100 041
(Za naplatu glavnice)
31 http://www.srr-fbih.org/aktualnosti.asp, Kontni okvir za društva za osiguranje i reosiguranje, (preuzeto 10.01.2013)
25
4.1.2. Amortizacija premije i diskonta metodom efektivnih kamata
Metoda efektivne kamatne stope podrazumijeva odnosi se na diskontnu stopu koja
izjednačava kupovna cijena ili trošak ulaganja u obveznice s budućim novčanim
tokovima od kamata i od nominalne vrijednosti, koji se očekuju od ulaganja. Dakle,
efektivna kamata je komforna kamata koja odražava internu stopu prinosa na financijski
instrument, u ovom slučaju obveznicu. Metodom efektivnih kamata iskazat će se stvarni
iznos prihoda od ulaganja u obveznice ili rashoda kod emisije obveznica.
Primjer 6: Amortizacija premije metodom efektivnih kamata32
Osiguravajuće društvo „Bosna“ kupio je 01.01. 2000. sto obveznica čija je nominalna
vrijednost 1.000 KM/obveznici na deset godina s kamatom od 8 % godišnje. „Bosna“ je
ove obveznice platio 1.071,07 KM/obveznici. Kamate se obračunavaju polugodišnje i to
30. 06. i 31.12. a glavnica se vraća na kraju desete godine
nominalna vrijednost obveznica 100 x 1.000 = 100.000 KM
trošak sticanja (fer vrijednost) 100 x 1.071,07 = 107.107 KM
premija 7 107 KM
Tržišna vrijednost obveznice bit će:
1.Sadašnja vrijednost (novčani tok od glavnice koja dospijeva na kraju desete godine
20 perioda) = 100.000 - (100.000 x 0, 2584*) = 25.840
* 0, 2584 je sadašnja vrijednost jedne novčane jedinice koja će se primiti za deset
godina (20 polugodišnjih perioda) od danas uz kamate od 7 %
2.Sadašnja vrijednost (novčani tok od kamata koje dospijevaju u 20 obroka
(100 x 1.000 x 8 % = 8.000),
(8.000 x 10,5940**) = 84.752
**10,5940 je sadašnja vrijednost 20 isplata od jedne novčane jedinice uz kamate od 7
%
Kamatnom stopom od 7 % izjednačeno je ulaganje u obveznice sa sadašnjom
vrijednosti glavnice i sadašnjom vrijednosti obročnih kamata. Efektivna kamatna
stopa je 7 %.
32 D. Gulin, emisija i ulaganje u obveznice. Pdf, prilagođeno26
107.107 25.840 + 84.752
107.107 110.592 Približni iznos zbog zaokruživanja.
AMORTIZACIJA ULAGANJA U OBVEZNICE UZ PREMIJU
(m. efektivnih kamata)
----------------------------------------------------------------------------------------------------------
datum prihod
novčan
i premija nom.
ostat
ak Knjigovod.
kam. primitak koja se vrijed. salda iznos
od kam. amortiz. obvezn. pemije
(1) (2) (3) (4) (5)----------------------------------------------------------------------------------------------------------
01.01. 2000. - - - 100.000 7.107 107.107
30.06. 2000. 3 3749* 4.000 2
5
1
100.00
0
6.85
6
106 856
31.12. 2000 3 740 4.000 2
6
0
100.00
0
6.59
6
30.06. 2001. 3 731 4.000 2
6
9
100.000 6.327
31.12. 2001. 3 721 4.000 2
7
100.000 6.048
….. …. …. …
.
… ….
*3 749 = 107.107 x 7 % : 2
27
4 000 = 100.000 x 8% : 2
503 = 8.000 – 7 497
6 604 = 7 107 – 503
106 604 = 100 000 + 6 604
Tabela 4: Knjiženje ulaganja u obveznice uz premiju i amortizacija obveznica (m.
efektivnih kamata):33
Red.broj
Datum Opis Iznos Konto
Duguje Potražuje
1. 01.01.2000. Ulaganja u obveznice 100.000,0
0
041
01.01.2000. Premija 7.107,00 0411
01.01.2000. Žiro račun 107.107,00 100
(Za kupovinu obveznice)
2. 30.06.2000 Obračun kamata 3.749,00 740
30.06.2000 Potraživanja za kamate 4.000,00 161
30.06.2000 Amortizacija premije 251,00 0411
30.06.2000 Naplata kamata 8.000,00 100 161
(Obračunata kamata za 1 polug.)
3. 31.12.2000 Obračun kamata 3.740,00 740
31.12.2000 Potraživanja za kamate 4.000,00 161
31.12.2000 Amortizacija premije 260,00 0411
31.12.2000 Naplata kamata 4.000,00 100 161
(Obračunata kamata za 2 polug.)
4. 30.06.2001 Obračun kamata 3.731,00 740
30.06.2001 Potraživanja za kamate 4.000,00 161
30.06.2001 Amortizacija premije 269,00 0411
30.06.2001 Naplata kamata 4.000,00 100 161
(Obračunata kamata za 3 polug.)
5. 31.12.2001 Obračun kamata 3.721,00 740
31.12.2001 Potraživanja za kamate 4.000,00 161
31.12.2001 Amortizacija premije 279,00 0411
31.12.2001 Naplata kamata 4.000,00 100 161
33 http://www.srr-fbih.org/aktualnosti.asp, Kontni okvir za društva za osiguranje i reosiguranje, (preuzeto 10.01.2013)
28
(Obračunata kamata za 4 polug.)
6. 31.12.2010 Povrat glavnice 100.000,00 100 041
(Za naplatu glavnice)
ZAKLJUČAK
Sigurno je da će i osiguravajuća društva imati velikih problema u poslovanju, posebno
zbog toga što je na tržištu izuzetno zaoštrena konkurencija. Cjelokupno je tržište
pokriveno i nema više puno prostora za organski rast. I što se onda u takvoj situaciji
može dešavati? Dešavat će se to da jedni kradu klijente od drugih što je onda rovovska
bitka na život i smrt, začarani krug. Određeni broj društava se na tržištu etablirao, a
onda u takvoj situaciji dolazi do prelijevanja klijenata od jednog ka drugom društvu jer
nema prostora za organski rast, dakle nema novih klijenata ni novih proizvoda.
Osiguravajuća društva imaju interesa za ulaganje u obveznice ali preovladava stav da je
ta sredstva sigurnije uložiti u depozite, odnosno deponovati u banke, pa čak i po nižim
stopama prinosa. Osiguravajuća društva definitivno imaju novac koji mogu kratkoročno
uložiti u obveznice koje su sigurne. Ali osoblje u osiguravajućim društvima jako malo
zna o ulaganju u obveznice, a također ne žele previše "riskirati" i ulagati u vrijednosne
papire. Šteta je za državu Bosnu i Hercegovinu (BiH) što institucije kao što su
osiguravajuća društva ne prate aktuelna finansijska zbivanja i ne vide svoj interes u
zaduživanju države kakav su, vidjela osiguravajuća društva u susjednoj Srbiji. Na štetu
daljem razvoju tržišta osiguranja u Bosni i Hercegovini (BiH) ide i činjenica da su
kamate u Bosni i Hercegoini (BiH) niske i neatraktivne a osim toga se odobravaju veliki
diskonti koji ne daju nikakvu motivaciju za rad obzirom da su svi periodi od pet do
petnaest godina. Strah i nepoznavanje tržišta kapitala svakako ne idu u prilog
obveznicama jer svi razmišljaju ko će to servisirati za pet, deset ili petnaest godina.
29
Naravno, takve stvari nisu dobre ni za obveznice ni za tržište kapitala, a i država u
svemu tome čini krupne greške. Od planiranih 320 miliona KM novih obveznica kod
prve serije je bio preupis, dakle više upisanog novca nego emitovanih obveznica, a kod
druge serije se upisalo pola od planiranog. Vlada čini poboljšanja u smislu da prisilno
forsira javne kompanije da ulažu na berzi, ali krajnji efekat nije učinkovit jer ukoliko
javne kompanije ulože u obveznice, povlače iz banaka sredstva, samim time, banke
ostaju bez pasive pri čemu povećavaju kamatne stope na kredite. A bankarski sektor ima
ograničenja koliko mogu ulagati u vrijednosne papire, na što se ne moze dugoročno
računati. Bosna i Hercegovina ima i neodgovorena pitanja prema investitorima po
pitanju referentne stope, koju BiH zapravo i nema jer postojeće kamate na obveznice
nisu referentne stope, ali ako se nastavi s dosadašnjim zaduživanjem gruba računica
iznosi da već 2017. godine počinje prispijevati stotine miliona KM kamata i glavnica iz
više serija obveznica. Dakle, za četiri godine postoji potencijalna opasnost, a primjer
koji je očit za ovu situaciju je država gdje je za samo dvije godine počela emitirati nove
obveznice da bi vraćala stare. Drugo pitanje je pitanje Currency Boarda i inflacije jer
Currency Board će morati jednom nestati s tržišta i onda inflacija nastupa. Osoblje u
osiguravajućim društvima nažalost jako malo zna o ulaganju u obveznice, a ne žele niti
previše "riskirati". Mada, generalno ulaganja u obveznice su isplativija nego ulaganja u
životno osiguranje jer nose likvidnost, dakle, ukoliko zatreba novac, može ih se lako
prodati, dok životno osiguranje ne.
30
L I T E R A T U R A
Knjige:
1. S. Andrijašević, V. Petranović, Ekonomika osiguranja, Alfa, Zagreb,
1999.
2. K. Black, Jr., H.D. Skipper, Jr., Life & Health Insurance, Prentice Hall,
2001.
3. G. Dickinson, Insurance and private pensions compendium for
emerging economies: Principles of Investment regulation of Pension
funds and Life insurance companies, OECD, 2001, book 2, part 1:3)c,
5.
4. Gulin D., Orsag S., Financiranje poslovanja emisijom obveznica I
njihovo računovodstveno praćenje, Progres, 1991.
5. M. PEŠIĆ: Ulaganje sredstava životnog osiguranja - bitna sastavnica
marketing miksa, EKONOMSKI PREGLED, 56 (7-8) 480-500 (2005)
31
6. Izvještaj o stanju na tržištu osiguranja u Crnoj Gori za 2011. godinu,
Jun, 2012. Godine, agencija za nadzor osiguranja Crne Gore
7. E.P. Davis, Financial Market Activity of Life Insurance Companies
and Pensions Funds, BIS, Economic Papers, No 21- January, Bank for
Intrernational Settlements, Monetary and Economic Department, Basle,
1998.
8. I. Jankovec, M. Mićović, Privredno pravo, Pravni fakultet Univerziteta u
Kragujevcu, Kragujevac, 2006.
9. Smith J.M, Skousen F.K., Intermediate Accounting.
10. Međunarodni računovodstveni standardi 2000, HZRFD, Zagreb 2000.
MRS 25.
11. Williams, Stanga, ili Smith J. M., Skousen F.K., Intermediate
Accounting, South – western Publishing co. Cincinnati, OH, 1990.
12. Orsag S. Financiranje emisijom vrijednosnih papira, Rifin, Zagreb,
1997.
13. Revicon, Primjena novog kontnog okvira
14. http://www.vps.ns.ac.rs/arhiva/Komnenic/predavanja_1_i_2_skripta.pdf
15. D. Gulin, emisija i ulaganje u obveznice. Pdf,
Web sajtovi:
1. http://wmd.hr/rjecnik-financijski/pojmovi/osiguranje (10.11.2012)
2. http://limun.hr/main.aspx?id=741254 (25.11.2012)
3. http://www.sveoosiguranju.rs/?page=386 (10.12.2012)
32
4. http://www.jura.kg.ac.rs/index.php/sr/l1labudovic.htm (04.01.2013)
5. http://www.srr-fbih.org/aktualnosti.asp (10.01.2013)
PRILOG
Popis tabela:--------------------------------------------------------------------------------------------------------
Tabela 1: Amortizacija obveznica 17
Tabela 2: Knjiženje ulaganja u obveznice uz diskont i amortizacija obveznica 20
Tabela 3: Knjiženje ulaganja u obveznice uz premiju i amortizacija obveznica) 22
Tabela 4: Knjiženje ulaganja u obveznice uz premiju i amortizacija obveznica 25
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
33
Recommended