Arhitektura u prirodi

Arhitektura

Arhitektura

• Definira se kao građevna umjetnost, graditeljstvo, građevinarstvo, umjetnost projektiranja i oblikovanja zgrada

• Analiza arhitekture uključuje elemente:– prostor, funkciju, konstrukciju i oblik

• Arhitektura u prirodi podrazumijeva graditeljske principe prepoznate u širem prirodnom okruženju nevezano uz ljudske djelatnosti.

Zakonitosti gradnje

• Ekonomičnost• Jednostavnost• Funkcionalnost• Prilagođenost ambijentu

Primjena

Ekonomičnost, jednostavnost, funkcionalnost, prilagođenost

ambijentu - u prirodi (izvan ljudske djelatnosti)

Puževi (gastropoda)

• Mekani djelovi tijela• Gradbu obavlja ritmiziranim pokretima

tijela ispuštajući tekuću gradbenu masu koja se ubrzanim stvrdnjavanjem pretvara u čvrst zatvarajući plašt – tako nastaje kontinuirani unutarnji prostor / stalno nadograđivanje novih djelova

• Otvorena forma – može beskonačno rasti

Rast oblika sa simetričnom i asimetričnom

podjelom

Posebne zakonitosti

• Geometrijska pravilnost• Simetričnost / proporcija• Ritmična izmjena punog i praznog

Jaje

Jaje

• Propušta toplinu (kalcijev karbonat)• Sprečava gubitak topline• Rotacijski elipsoid ili pravilna kugla (sprečavanje

otkotrljavanja rotiranjem)• Stijenka s puno mikroskopskih pora koje omogućuju prolaz

kisika i uzgon štetnih plinova iznutra u vanjski prostor• Glatkoća vanjske površine onemogućuje mehaničke povrede

u nepostrednom dodiru• Gustoća građe vanjske stijenke onemogućuje isušenje

embrija• Oblik onemogućuje oštećenja uslijed pritiska odrasle jedinke• Oblik zauzima mali prostor u tijelu životinje• Maksimalan volumen unutarnjeg prostora uz minimalno

vanjsko oplošje izgrađene površine

Izvor

• Zvonko Pađan: Arhitektura prirode / nastanak i razvoj umijeća građenja od prapočetaka do pojave čovjeka; Školska knjiga, Zagreb, 2005.