144
Godina XVIII Utorak, 11. ožujka/marta 2014. godine Broj/Број 19 Година XVIII Уторак, 11. марта 2014. годинe ISSN 1512-7494 - hrvatski jezik ISSN 1512-7508 - srpski jezik ISSN 1512-7486 - bosanski jezik MINISTARSTVO FINANCIJA I TREZORA BOSNE I HERCEGOVINE 272 Na temelju članka 61. stavak 2. Zakona o upravi ("Službeni glasnik BiH", broj 32/02) i članka 30. Zakona o administrativnim pristojbama ("Službeni glasnik BiH", broj 16/02, 19/02, 43/04, 8/06, 76/06 i 76/07), ministar Ministarstva financija i trezora BiH donosi NAREDBU O UPLATNIM RAČUNIMA ZA ADMINISTRATIVNE PRISTOJBE I Ovom Naredbom donosi se jedinstvena Naredba o uplatnim računima za administrativne pristojbe i naknade koje se uplaćuju na Jedinstveni račun trezora BiH i stavljaju se van snage slijedeće Naredbe o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe: - Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 20/10), - Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 74/10), - Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 82/10), - Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 92/10), - Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 108/10), - Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 41/11), - Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 71/11), - Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 3/12), - Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj19/12), - Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 70/12), - Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 54/13), - Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 72/13), - Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 84/13), - Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 95/13). UPLATNI RAČUNI ZA ADMINISTRATIVNE PRISTOJBE II Uplatni računi za administrativne pristojbe pripadaju Jedinstvenom računu trezora BiH (JRT). Nazivi i brojevi uplatnih računa za administrativne pristojbe su sljedeći:

Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

  • Upload
    dokien

  • View
    229

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Godina XVIII

Utorak, 11. ožujka/marta 2014. godine

Broj/Број

19 

Година XVIII

Уторак, 11. марта 2014. годинe

ISSN 1512-7494 - hrvatski jezik ISSN 1512-7508 - srpski jezik ISSN 1512-7486 - bosanski jezik

MINISTARSTVO FINANCIJA I TREZORA BOSNE I HERCEGOVINE

272 Na temelju članka 61. stavak 2. Zakona o upravi

("Službeni glasnik BiH", broj 32/02) i članka 30. Zakona o administrativnim pristojbama ("Službeni glasnik BiH", broj 16/02, 19/02, 43/04, 8/06, 76/06 i 76/07), ministar Ministarstva financija i trezora BiH donosi

NAREDBU O UPLATNIM RAČUNIMA ZA ADMINISTRATIVNE

PRISTOJBE

I Ovom Naredbom donosi se jedinstvena Naredba o

uplatnim računima za administrativne pristojbe i naknade koje se uplaćuju na Jedinstveni račun trezora BiH i stavljaju se van snage slijedeće Naredbe o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe:

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 20/10),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 74/10),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 82/10),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 92/10),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 108/10),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 41/11),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 71/11),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 3/12),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj19/12),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 70/12),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 54/13),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 72/13),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 84/13),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne pristojbe ("Službeni glasnik BiH", broj 95/13).

UPLATNI RAČUNI ZA ADMINISTRATIVNE PRISTOJBE

II Uplatni računi za administrativne pristojbe pripadaju

Jedinstvenom računu trezora BiH (JRT). Nazivi i brojevi uplatnih računa za administrativne pristojbe su sljedeći:

Page 2: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 2 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

JRT Trezor BiH-Depozitni račun, broj računa: 3380002210018390 (Unikredit banka d.d. Mostar)

JRT Trezor BiH-Depozitni račun, broj računa: 5520040002547572 (Hypo Alpe Adria Banka a.d.)

JRT Trezor BiH-Depozitni račun, broj računa: 5517902220404858 (Unikredit banka a.d. Banja Luka)

JRT Trezor BiH-Depozitni račun, broj računa: 1610000010751006 (Raiffeisen banka).

PRAVILA PRILIKOM POPUNJAVANJA POLJA KOJA SE ODNOSE NA UPLATU JAVNIH PRIHODA

III Polja koja se odnose na uplate javnih prihoda moraju biti

popunjena na sljedeći način: 1. Polje: Broj poreznog obveznika - treba da sadrži

jedinstveni matični broj građanina, ukoliko uplatu vrši fizička

osoba ili trinaestocifreni identifikacioni broj pravne osobe, ukoliko uplatu vrši pravno lice,

2. Polje: Vrsta uplate - za svaku uplatu treba biti '0', 3. Polje: Vrsta prihoda - popuniti sukladno poglavlju

V ove naredbe 4. Polje: Općina - treba da sadrži šifru općine prebivališta

- sjedišta uplatioca, 5. Polje: Porezni period - treba da odgovara datumu

uplate, 6. Polje: Proračunska organizacija - popuniti sukladno

poglavlju V ove naredbe, 7. Polje: Poziv na broj - popuniti sukladno naputku

nadležne institucije koja obavlja uslugu pravne radnje, ukoliko nadležna institucija ne zahtijeva popunjavanje ovog polja popuniti brojevima '0'.

IV

UPOREDNI PREGLED DOSADAŠNJIH VRSTA PRIHODA I PRORAČUNSKIH ORGANIZACIJA SA NOVIM VRSTAMA PRIHODA I PRORAČUNSKIM ORGANIZACIJAMA

Redni broj

Stara vrsta prihoda

Proračunska organizacija Naziv vrste prihoda Nova vrsta

prihoda Proračunska organizacija

1 722141 0709999 ili 0703999 Potvrda o vlasništvu vozila 722921 0709999 2 722142 0709999 Potvrda o registraciji 722922 0709999 3 722143 0709999 ili 0703999 Stiker naljepnica 722923 0709999

4 722144 0709999 Registarske pločice sa međunarodnim oznakom BiH motorna vozila

722924 0709999

5 722145 0709999 Registarske pločice sa međunarodnim oznakom BiH za priključna vozila, motocikle i bicikle sa motorom

722925 0709999

6 722146 0709999 Registarske pločice za vozila diplomatskih i konzularnih predstavništava u BiH

722926 0709999

7 722147 0709999 Registarske pločice za privremeno registrovana vozila sa međunarodnom oznakom BiH

722927 0709999

8 722148 0709999 Probne pločice sa međunarodnom oznakom BiH 722928 0709999 9 722149 0709999 Za izgubljene, uništene i nestale pločice za par 722929 0709999

10 722150 0709999 Za izgubljene, uništene i nestale pločice za priključna vozila, motocikle i bicikle sa motorom za jedan kom

722930 0709999

11 722151 0902999 Naknada za izdavanje licence, dozvole, potvrde o sigurnosti 722571 0902999

12 722152 od 0101999 do 9999999

Naknade po Zakonu o slobodi pristupa informacijama 722577 od 0101999 do 9999999

13 722153 od 0101999 do 9999999

Naknade za tendersku dokumentaciju 722578 od 0101999 do 9999999

14 722154 1601999 Prihodi od iznajmljivanja prostora na graničnim prelazima 721125 1601999 15 722241 0104999 Pristojbe pred Sudom BiH-Tarifa 1 722301 0104999 16 722242 0104999 Pristojbe pred Sudom BiH-Tarifa 2 722302 0104999 17 722243 0104999 Pristojbe pred Sudom BiH-Tarifa 3 722303 0104999 18 722244 0104999 Pristojbe pred Sudom BiH-Tarifa 4 722304 0104999 19 722245 0104999 Pristojbe pred Sudom BiH-Tarifa 5 722305 0104999 20 722586 0405999 Naknada za pokretanje žalbenog postupka 722586 0405999 21 722606 0601999 Prihodi od ovjere isprava izdatih od strane DKP BiH-Tarifni broj 6 722106 0601999

22 722607 0601999 Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni broj 7

722107 0601999

23 722608 0601999 Prihodi od izdavanja izvoda iz matične knjige vjenčanih od strane MVP-Tarifni broj 8

722108 0601999

24 722705 od 0101999 do 9999999

Prihodi od ovjere potpisa i pečata - Tarifni broj 5 722105 od 0101999 do 9999999

25 722710 0902999 Prihodi od izdavanja dozvola u međunarodnom cestovnom prometu - Tarifni broj 10

722110 0902999

26 722711 0902999 Prihodi od izdavanja dozvola za obavljanje naizmjeničnih vožnji u vanlinijskom međunarodnom prometu

722111 0902999

27 722712 0902999 Prihodi od dozvola za obavljanje međunarodnog vanlinijskog prevoza putnika u cestovnom prometu

722112 0902999

28 722713 0902999 Prihodi od dozvola za obavljanje međunarodnog cestovnog prevoza stvari

722113 0902999

29 722714 0902999 Prihodi od ovjere reda vožnje za međuentitetske autobuske linije - Tarifni broj 14

722114 0902999

30 722715 0902999 Prihodi od dozvola po osnovu vanrednog prevoza stvari u međunarodnom cestovnom prometu

722115 0902999

31 722716 0902999 Prihodi od rješenja kojim se stranom fizičkom i pravnom licu odobrava obavljanje unutrašnjeg prevoza stvari u cestovnom prometu

722116 0902999

32 722717 0902999 Prihodi od rješenja kojim se određuje ime, oznaka i pozivni broj broda

722117 0902999

Page 3: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 3

33 722718 0902999 Prihodi od odobravanja stranom pravnom ili fizičkom licu uplovljavanje u plovne puteve unutrašnjih i pomorskih puteva BiH

722118 0902999

34 722719 0902999 Prihodi od odobravanja stranom pravnom ili fizičkom licu upis broda u upisnik brodova

722119 0902999

35 722720 0902999 Prihodi od dozvola stranim pravnim i fizičkim licima za obavljanje kabotažnih prevoza putnika i stvari po unutrašnjim plovnim putevima

722120 0902999

36 722721 0902999 Prihodi od rješenja kojim se odobrava prvi upis plovnih objekata unutrašnje i pomorske plovidbe u registar brodova

722121 0902999

37 722722 0902999 Prihodi od rješenja o upisu i brisanju iz registracije brodova unutrašnje i pomorske plovidbe

722122 0902999

38 722723 0701999 Prihodi od zahtjeva za izdavanje putne isprave MCP - Tarifni broj 23

722123 0701999

39 722724 0701999 Prihodi od zahtjeva za izdavanje službene putovnice - Tarifni broj 24

722124 0701999

40 722725 0701999 Prihodi od zahtjeva za prestanak državljanstva - Tarifni broj 25 722125 0701999 41 722729 0705999 Pristojbe - Tarifni broj 102 722186 0705999 42 722730 0705999 Pristojbe - Tarifni broj 103 722187 0705999 43 722742 0904999 Naknade po osnovu registracije fondacija 722574 0902999 44 722743 0904999 Naknade za upis u registar vjerskih zajednica 722568 0904999

45 722744 0717999 Prihodi od naknada za izdavanje, obnovu i izmjenu dozvole za stavljanje lijeka u promet

722530 0717999

46 722745 0717999 Prihodi od naknada za izradu izvješća o farmaceutskom kvalitetu lijeka

722531 0717999

47 722746 0717999 Prihodi od izdavanja, obnove i izmjene dozvole za stavljanje tradicionalnog lijeka u promet

722532 0717999

48 722747 0717999 Prihodi od izdavanja, obnove i izmjene dozvole za stavljanje homeopatskog lijeka u promet

722533 0717999

49 722748 0717999 Prihodi od izdavanja zaključka o kategorizaciji 722534 0717999 50 722749 0717999 Prihodi od ovjere knjige evidencije 722535 0717999

51 722750 0717999 Prihodi od godišnje naknade za održavanje registracione dokumentacije

722536 0717999

52 722751 0717999 Prihodi od izdavanja suglasnosti, odnosno dozvole za uvoz-izvoz lijekova i medicinskih sredstava

722537 0717999

53 722752 0717999 Prihodi od potvrde o postojanju i trajanju entitetske dozvole 722538 0717999 54 722753 0717999 Prihodi od oglašavanja lijekova stručnoj i široj javnosti 722539 0717999

55 722754 0717999 Naknada za postupak prijave i izdavanje dozvole za kliničko ispitivanje lijekova

722540 0717999

56 722755 0717999 Prihodi od izdavanja i izmjene dozvole za obavljanje prometa lijekova na veliko

722541 0717999

57 722756 0717999 Naknada za izdavanje i izmjenu dozvole za proizvodnju lijeka 722542 0717999 58 722757 0717999 Prihodi od kontrole kvaliteta lijeka 722543 0717999

59 722758 0717999 Prihodi od upisa, izmjene i obnove upisa medicinskih sredstava u registar med. sredstava

722544 0717999

60 722759 0717999 Prihodi od oglašavanja medicinskih sredstava stručnoj i široj javnosti

722545 0717999

61 722760 0717999 Naknade od upisa i izmjene upisa pravnih lica u registar proizvođača medicinskih sredstava

722546 0717999

62 722761 0717999 Naknade od upisa i izmjene upisa pravnih lica u registar veletrgovaca medicinskih sredstava

722547 0717999

63 722762 0717999 Prihodi od potvrde o postojanju i trajanju entitetske dozvole za medicinska sredstva

722548 0717999

64 722763 0717999 Prihodi od prijave i izdavanja dozvole za kliničko ispitivanje medicinskih sredstava

722549 0717999

65 722811 0405999 Pristojbe - Tarifni broj 105 722189 0405999 66 722812 0402999 Naknada troškova usluge i publikacije-Agencija za statistiku BIH 722576 0402999 67 722813 0808999 Prihodi po osnovu zahtjeva-Konkurencijsko vijeće 722583 0808999 68 722814 0808999 Prihodi po osnovu rješenja-Konkurencijsko vijeće 722584 0808999 69 722815 0808999 Prihodi po osnovu zaključaka-Konkurencijsko vijeće 722585 0808999

70 722816 0923999 Prihodi od odobrenja privremenog i stalnog boravka stranca-Tarifni broj 106

722191 0923999

71 722817 0801999 Naknada za obradu zahtjeva za priznavanje dokumenata usklađenosti i znakova o usklađenosti izdatih u inostranstvu

722589 0801999

72 722826 0801999 Prihodi od izdavanja rješenja o registraciji stranih ulaganja - Tarifni broj 26

722126 0801999

73 722827 0801999 Prihodi od izdavanja rješenja o carinjenju robe bez prelaska carinske linije - Tarifni broj 27

722127 0801999

74 722828 0801999 Prihodi od izdavanja rješenja o porijeklu proizvoda - Tarifni broj 28 722128 0801999

75 722829 0806999 Prihodi od izdavanja rješenja o nepostojanju veterinarsko-zdravstvenih smetnji

722551 0806999

76 722830 0904999 Naknada polaganja stručnog upravnog ispita na nivou BiH 722567 0904999 77 722831 0806999 Svjedodžba službenog veterinara za stočnu hranu BA-UVBH-40/33 722552 0806999

78 722833 0806999 Veterinarsko-zdravstvena svjedodžba za proizvode životinjskog porijekla BA-UVBH-VZ-40/20

722553 0806999

79 722835 0806999 Veterinarsko-zdravstvena svjedodžba za sirovine životinjskog porijekla BA-UVBH-VZ-40/32

722554 0806999

Page 4: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 4 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

80 722836 0806999 Veterinarsko-zdravstvena svjedodžba za pse i mačke BA-UVBH-VZ-40/12

722555 0806999

81 722837 0806999 Svjedodžba o porijeklu i zdravlju domaće i divlje peradi BA-UVBH-VZ-40/11

722556 0806999

82 722838 0806999 Veterinarsko-zdravstvena svjedodžba za ostale certifikate 722557 0806999 83 722840 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 40 722140 0814999 84 722841 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 41 722141 0814999 85 722841 0806999 Pristojbe - Tarifni broj 41 722558 0806999 86 722842 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 42 722142 0814999 87 722843 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 43 722143 0814999 88 722844 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 44 722144 0814999 89 722845 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 45 722145 0814999 90 722846 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 46 722146 0814999 91 722847 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 47 722147 0814999 92 722848 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 48 722148 0814999 93 722849 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 49 722149 0814999 94 722850 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 50 722150 0814999 95 722851 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 51 722151 0814999 96 722852 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 52 722152 0814999 97 722853 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 53 722153 0814999 98 722854 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 54 722154 0814999 99 722855 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 55 722155 0814999 100 722856 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 56 722156 0814999 101 722857 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 57 722157 0814999 102 722858 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 58 722158 0814999 103 722859 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 59 722159 0814999 104 722860 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 60 722160 0814999 105 722861 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 61 722161 0814999 106 722862 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 62 722162 0814999 107 722863 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 63 722163 0814999 108 722864 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 64 722164 0814999 109 722865 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 65 722165 0814999 110 722866 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 66 722166 0814999 111 722867 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 67 722167 0814999 112 722868 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 68 722168 0814999 113 722869 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 69 722169 0814999 114 722870 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 70 722170 0814999 115 722871 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 71 722171 0814999 116 722872 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 72 722172 0814999 117 722873 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 73 722173 0814999 118 722874 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 74 722174 0814999 119 722875 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 75 722175 0814999 120 722876 0814999 Pristojbe - Tarifni broj 76 722176 0814999 121 722877 0812999 ili 0813999 Pristojbe - Tarifni broj 77 722177 0812999 ili 0813999122 722878 0812999 Pristojbe - Tarifni broj 78 722178 0812999 123 722879 0812999 Pristojbe - Tarifni broj 79 722179 0812999 124 722880 0812999 Pristojbe - Tarifni broj 80 722180 0812999 125 722881 0812999 Pristojbe - Tarifni broj 81 722181 0812999 126 722882 0805999 Pristojbe - Tarifni broj 82 722182 0805999 127 722883 0904999 Naknada troškova polaganja pravosudnog ispita na nivou BiH 722566 0904999

128 722884 0709999 Naknada troškova za pružene usluge davanja podataka iz centralne evidencije podataka državljana BiH

722580 0709999

129 722886 0809999 Naknade po fitosanitarnim zahtjevima za drveni materijal u međunarodnom

722570 0809999

130 722887 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Pristojbe - Tarifni broj 83 722801 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

131 722888 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Pristojbe - Tarifni broj 84 722802 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

132 722889 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Pristojbe - Tarifni broj 85 722803 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

133 722890 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Pristojbe - Tarifni broj 86 722804 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

134 722891 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Pristojbe - Tarifni broj 87 722805 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

135 722892 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Pristojbe - Tarifni broj 88 722806 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

136 722893 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Pristojbe - Tarifni broj 90 722808 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

Page 5: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 5

137 722894 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Pristojbe - Tarifni broj 91 722809 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

138 722895 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Pristojbe - Tarifni broj 92 722810 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

139 722896 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Pristojbe - Tarifni broj 93 722811 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

140 722897 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Pristojbe - Tarifni broj 94 722812 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

141 722898 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Pristojbe - Tarifni broj 95 722813 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

142 722899 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Pristojbe - Tarifni broj 96 722814 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

143 722901 od 0101999 do 9999999

Prihodi od zahtjeva, molbi, prijedloga, prijava i drugih podnesaka - Tarifni broj 1

722101 od 0101999 do 9999999

144 722902 od 0101999 do 9999999

Prihodi od žalbi protiv rješenja - Tarifni broj 2 722102 od 0101999 do 9999999

145 722903 od 0101999 do 9999999

Prihodi od rješenja za koje nije propisana posebna naknada - Tarifni broj 3

722103 od 0101999 do 9999999

146 722904 od 0101999 do 9999999

Prihodi od izdatih uvjerenja - Tarifni broj 4 722104 od 0101999 do 9999999

147 722905 0709999 Prihodi od knjižica za putovnice 722905 0709999 148 722906 0709999 Prihodi od osobne iskaznice 722906 0709999 149 722907 0709999 Prihodi od vozačkih dozvola 722907 0709999 150 722908 0709999 Prihodi od saobraćajnih dozvola 722908 0709999

151 722909 od 0101999 do 9999999

Prihodi od pristojbi na podneske kojim se traži mišljenje 722109 od 0101999 do 9999999

152 722910 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Pristojbe - Tarifni broj 97 722815 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

153 722912 0923999 Prihodi od osobne iskaznice za stranca 722190 0923999 154 722913 0923999 Prihodi od putnog lista za stranca 722190 0923999 155 722914 0923999 ili 0703999 Prihodi od viza stiker za stranca 722190 0923999 ili 0703999

156 722915 0904999 Naknade za upis u registar, upis promjena u registru, izvod iz registra

722565 0904999

157 722916 0705999 Pristojbe - Tarifni broj 99 722183 0705999 158 722917 0705999 Pristojbe - Tarifni broj 100 722184 0705999 159 722918 0705999 Pristojbe - Tarifni broj 101 722185 0705999 160 722919 0709999 Prekogranične propusnice 722919 0709999

161 722928 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Pristojbe - Tarifni broj 98 722816 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

162 722931 0712999 Novčane kazne prema Zakonu o zaštiti osobnih podataka 723106 0712999 163 722941 0709999 Službena putovnica 722941 0709999 164 722942 0709999 Diplomatska putovnica 722942 0709999 165 722943 0701999 Zajednička putovnica 722943 0701999 166 722944 0701999 Brodarska knjižica 722944 0701999 167 722945 0701999 Pomorska knjižica 722945 0701999 168 722946 0701999 Putni list 722946 0701999 169 722947 0701999 Putna isprava za izbjeglice 722947 0701999 170 722948 0701999 Putna isprava za osobe bez državljanstva 722948 0701999 171 722949 0701999 Putni list za stranca 722949 0701999 172 723133 0704999 CRA-Prihodi od kazni za prekršaje 723107 0704999 173 723145 0104999 Prihodi od kazni u kaznenom postupku 723101 0104999 174 723148 0111999 Prihodi od naknada troškova postupka/ Pravobraniteljstvo 723108 0111999

175 723151 od 0101999 do 9999999

Novčane kazne za prekršaje 723104 od 0101999 do 9999999

176 723152 od 0101999 do 9999999

Sredstva pribavljena prodajom oduzetih predmeta 723109 od 0101999 do 9999999

177 723153 od 0101999 do 9999999

Troškovi vođenja prekršajnog postupka 723110 od 0101999 do 9999999

178 723154 0923999 Naknada troškova vraćanja i stavljanja stranca pod nadzor 722588 0923999 179 723155 0923999 ili 0703999 Prihodi od kazni po Zakonu o kretanju i boravku stranaca i azilu 723105 0923999 ili 0703999

180 723156 0713999 Prihod od Pristojbi Državne Regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost u BiH

722581 0713999

181 723157 0902999 Naknada za izradu memorijskih kartica za digitalni tahograf 722572 0902999 182 723158 0902999 Naknada za izdate licence prevoznika, za vozilo i kartice za vozace 722573 0902999 183 723159 0112999 Naknada za pristup bazi sudskih odluka VSTV-a 722575 0112999 184 734111 0905999 Vlastiti prihodi 722529 0905999

Page 6: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 6 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

185 734111 0702999 ili 0812999 ili 0813999 ili 0814999 ili 0805999

Vlastiti prihodi 722631 0702999 ili 0812999 ili 0813999 ili

0814999 ili 0805999

186 735119 0706999 Prihodi od kazni po odluci Središnje izborne komisije 723112 0706999

V PREGLED NOVIH VRSTA PRIHODA I PRORAČUNSKIH ORGANIZACIJA

Sve vrste prihoda objavljene u naredbama o uplatnim računima za administrativne pristojbe iz poglavlja I ove naredbe se mijenjaju i određuju se nove.

Polja Vrsta prihoda i Proračunska organizacija trebaju biti popunjena prema sljedećem rasporedu: Redni broj

Naziv vrste prihoda Nova vrsta

prihoda Proračunska organizacija

1 Prihodi od iznajmljivanja prostora na graničnim prelazima 721125 1601999

2 Prihodi od zahtjeva, molbi, prijedloga, prijava i drugih podnesaka - Tarifni broj 1 722101 od 0101999 do 9999999

3 Prihodi od žalbi protiv rješenja - Tarifni broj 2 722102 od 0101999 do 9999999

4 Prihodi od rješenja za koje nije propisana posebna naknada - Tarifni broj 3 722103 od 0101999 do 9999999

5 Prihodi od izdatih uvjerenja - Tarifni broj 4 722104 od 0101999 do 9999999

6 Prihodi od ovjere potpisa i pečata - Tarifni broj 5 722105 od 0101999 do 9999999

7 Prihodi od ovjere isprava izdatih od strane DKP BiH-Tarifni broj 6 722106 06019998 Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni broj 7 722107 06019999 Prihodi od izdavanja izvoda iz matične knjige vjenčanih od strane MVP-Tarifni broj 8 722108 0601999

10 Prihodi od pristojbi na podneske kojim se traži mišljenje 722109 od 0101999 do 9999999

11 Prihodi od izdavanja dozvola u međunarodnom cestovnom prometu - Tarifni broj 10 722110 090299912 Prihodi od izdavanja dozvola za obavljanje naizmjeničnih vožnji u vanlinijskom međunarodnom prometu 722111 090299913 Prihodi od dozvola za obavljanje međunarodnog vanlinijskog prevoza putnika u cestovnom prometu 722112 090299914 Prihodi od dozvola za obavljanje međunarodnog cestovnog prevoza stvari 722113 090299915 Prihodi od ovjere reda vožnje za međuentitetske autobuske linije - Tarifni broj 14 722114 090299916 Prihodi od dozvola po osnovu vanrednog prevoza stvari u međunarodnom cestovnom prometu 722115 0902999

17 Prihodi od rješenja kojim se stranom fizičkom i pravnom licu odobrava obavljanje unutrašnjeg prevoza stvari u cestovnom prometu

722116 0902999

18 Prihodi od rješenja kojim se određuje ime, oznaka i pozivni broj broda 722117 0902999

19 Prihodi od odobravanja stranom pravnom ili fizičkom licu uplovljavanje u plovne puteve unutrašnjih i pomorskih puteva BiH

722118 0902999

20 Prihodi od odobravanja stranom pravnom ili fizičkom licu upis broda u upisnik brodova 722119 0902999

21 Prihodi od dozvola stranim pravnim i fizičkim licima za obavljanje kabotažnih prevoza putnika i stvari po unutrašnjim plovnim putevima

722120 0902999

22 Prihodi od rješenja kojim se odobrava prvi upis plovnih objekata unutrašnje i pomorske plovidbe u registar brodova 722121 090299923 Prihodi od rješenja o upisu i brisanju iz registracije brodova unutrašnje i pomorske plovidbe 722122 090299924 Prihodi od zahtjeva za izdavanje putne isprave MCP - Tarifni broj 23 722123 070199925 Prihodi od zahtjeva za izdavanje službene putovnice - Tarifni broj 24 722124 070199926 Prihodi od zahtjeva za prestanak državljanstva - Tarifni broj 25 722125 070199927 Prihodi od izdavanja rješenja o registraciji stranih ulaganja - Tarifni broj 26 722126 080199928 Prihodi od izdavanja rješenja o carinjenju robe bez prelaska car.linije - Tarifni broj 27 722127 080199929 Prihodi od izdavanja rješenja o porijeklu proizvoda - Tarifni broj 28 722128 080199930 Pristojbe - Tarifni broj 40 722140 081499931 Pristojbe - Tarifni broj 41 722141 081499932 Pristojbe - Tarifni broj 42 722142 081499933 Pristojbe - Tarifni broj 43 722143 081499934 Pristojbe - Tarifni broj 44 722144 081499935 Pristojbe - Tarifni broj 45 722145 081499936 Pristojbe - Tarifni broj 46 722146 081499937 Pristojbe - Tarifni broj 47 722147 081499938 Pristojbe - Tarifni broj 48 722148 081499939 Pristojbe - Tarifni broj 49 722149 081499940 Pristojbe - Tarifni broj 50 722150 081499941 Pristojbe - Tarifni broj 51 722151 081499942 Pristojbe - Tarifni broj 52 722152 081499943 Pristojbe - Tarifni broj 53 722153 081499944 Pristojbe - Tarifni broj 54 722154 081499945 Pristojbe - Tarifni broj 55 722155 081499946 Pristojbe - Tarifni broj 56 722156 081499947 Pristojbe - Tarifni broj 57 722157 081499948 Pristojbe - Tarifni broj 58 722158 081499949 Pristojbe - Tarifni broj 59 722159 081499950 Pristojbe - Tarifni broj 60 722160 081499951 Pristojbe - Tarifni broj 61 722161 081499952 Pristojbe - Tarifni broj 62 722162 081499953 Pristojbe - Tarifni broj 63 722163 081499954 Pristojbe - Tarifni broj 64 722164 081499955 Pristojbe - Tarifni broj 65 722165 081499956 Pristojbe - Tarifni broj 66 722166 081499957 Pristojbe - Tarifni broj 67 722167 0814999

Page 7: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 7

58 Pristojbe - Tarifni broj 68 722168 081499959 Pristojbe - Tarifni broj 69 722169 081499960 Pristojbe - Tarifni broj 70 722170 081499961 Pristojbe - Tarifni broj 71 722171 081499962 Pristojbe - Tarifni broj 72 722172 081499963 Pristojbe - Tarifni broj 73 722173 081499964 Pristojbe - Tarifni broj 74 722174 081499965 Pristojbe - Tarifni broj 75 722175 081499966 Pristojbe - Tarifni broj 76 722176 081499967 Pristojbe - Tarifni broj 77 722177 0812999 ili 081399968 Pristojbe - Tarifni broj 78 722178 081299969 Pristojbe - Tarifni broj 79 722179 081299970 Pristojbe - Tarifni broj 80 722180 081299971 Pristojbe - Tarifni broj 81 722181 081299972 Pristojbe - Tarifni broj 82 722182 080599973 Pristojbe - Tarifni broj 99 722183 070599974 Pristojbe - Tarifni broj 100 722184 070599975 Pristojbe - Tarifni broj 101 722185 070599976 Pristojbe - Tarifni broj 102 722186 070599977 Pristojbe - Tarifni broj 103 722187 070599978 Pristojbe - Tarifni broj 105 722189 040599979 Prihodi od osobne iskaznice za stranca 722190 092399980 Prihodi od putnog lista za stranca 722190 092399981 Prihodi od viza stiker za stranca 722190 0923999 ili 070399982 Prihodi od odobrenja privremenog i stalnog boravka stranca-Tarifni broj 106 722191 092399983 Pristojbe pred Sudom BiH-Tarifa 1 722301 010499984 Pristojbe pred Sudom BiH-Tarifa 2 722302 010499985 Pristojbe pred Sudom BiH-Tarifa 3 722303 010499986 Pristojbe pred Sudom BiH-Tarifa 4 722304 010499987 Pristojbe pred Sudom BiH-Tarifa 5 722305 010499988 Naknade za izdavanje licenci poštanskim emiterima i vršenju poštanskih usluga 722529 090599989 Prihodi od naknada za izdavanje, obnovu i izmjenu dozvole za stavljanje lijeka u promet 722530 071799990 Prihodi od naknada za izradu izviješća o farmaceutskom kvalitetu lijeka 722531 071799991 Prihodi od izdavanja, obnove i izmjene dozvole za stavljanje tradicionalnog lijeka u promet 722532 071799992 Prihodi od izdavanja, obnove i izmjene dozvole za stavljanje homeopatskog lijeka u promet 722533 071799993 Prihodi od izdavanja zaključka o kategorizaciji 722534 071799994 Prihodi od ovjere knjige evidencije 722535 071799995 Prihodi od godišnje naknade za održavanje registracione dokumentacije 722536 071799996 Prihodi od izdavanja saglasnosti, odnosno dozvole za uvoz-izvoz lijekova i medicinskih sredstava 722537 071799997 Prihodi od potvrde o postojanju i trajanju entitetske dozvole 722538 071799998 Prihodi od oglašavanja lijekova stručnoj i široj javnosti 722539 071799999 Naknada za postupak prijave i izdavanje dozvole za kliničko ispitivanje lijekova 722540 0717999100 Prihodi od izdavanja i izmjene dozvole za obavljanje prometa lijekova na veliko 722541 0717999101 Naknada za izdavanje i izmjenu dozvole za proizvodnju lijeka 722542 0717999102 Prihodi od kontrole kvaliteta lijeka 722543 0717999103 Prihodi od upisa, izmjene i obnove upisa medicinskih sredstava u registar medicinskih sredstava 722544 0717999104 Prihodi od oglašavanja medicinskih sredstava stručnoj i široj javnosti 722545 0717999105 Naknade od upisa i izmjene upisa pravnih lica u registar proizvođača medicinskih sredstava 722546 0717999106 Naknade od upisa i izmjene upisa pravnih lica u registar veletrgovaca medicinskih sredstava 722547 0717999107 Prihodi od potvrde o postojanju i trajanju entitetske dozvole za medicinska sredstva 722548 0717999108 Prihodi od prijave i izdavanja dozvole za kliničko ispitivanje medicinskih sredstava 722549 0717999109 Prihodi od izdavanja rješenja o nepostojanju veterinarsko-zdravstvenih smetnji 722551 0806999110 Svjedodžba službenog veterinara za stočnu hranu BA-UVBH-40/33 722552 0806999111 Veterinarsko-zdravstvena svjedodžba za proizvode životinjskog porijekla BA-UVBH-VZ-40/20 722553 0806999112 Veterinarsko-zdravstvena svjedodžba za sirovine životinjskog porijekla BA-UVBH-VZ-40/32 722554 0806999113 Veterinarsko-zdravstvena svjedodžba za pse i mačke BA-UVBH-VZ-40/12 722555 0806999114 Svjedodžba o porijeklu i zdravlju domaće i divlje peradi BA-UVBH-VZ-40/11 722556 0806999115 Veterinarsko-zdravstvena svjedodžba za ostale certifikate 722557 0806999116 Prihodi od veterinarskih pregleda žive stoke i namirnica životinjskog porijekla na graničnim prelazima 722558 0806999117 Naknade za upis u registar, upis promjena u registru, izvod iz registra 722565 0904999118 Naknada troškova polaganja pravosudnog ispita na nivou BiH 722566 0904999119 Naknada polaganja stručnog upravnog ispita na nivou BiH 722567 0904999120 Naknade za upis u registar vjerskih zajednica 722568 0904999121 Naknade po fitosanitarnim zahtjevima za drveni materijal u međunarodnom 722570 0809999122 Naknada za izdavanje licence, dozvole potvrde o sigurnosti 722571 0902999123 Naknada za izradu memorijskih kartica za digitalni tahograf 722572 0902999124 Naknada za izdate licence prevoznika, za vozilo i kartice za vozace 722573 0902999125 Naknade po osnovu registracije fondacija 722574 0902999126 Naknada za pristup bazi sudskih odluka VSTV-a 722575 0112999127 Naknada troškova usluge i publikacije-Agencija za statistiku BiH 722576 0402999

128 Naknade po Zakonu o slobodi pristupa informacijama 722577 od 0101999 do 9999999

129 Naknade za tendersku dokumentaciju 722578 od 0101999 do 9999999

130 Naknada troškova za pružene usluge davanja podataka iz centralne evidencije podataka državljana BiH 722580 0709999

Page 8: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 8 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

131 Prihod od pristojbi Državne Regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu bezbjednost u BiH 722581 0713999132 Prihodi po osnovu zahtjeva-Konkurencijsko vijeće 722583 0808999133 Prihodi po osnovu rješenja-Konkurencijsko vijeće 722584 0808999134 Prihodi po osnovu zaključaka-Konkurencijsko vijeće 722585 0808999135 Naknada za pokretanje žalbenog postupka 722586 0405999136 Naknada troškova vraćanja i stavljanja stranca pod nadzor 722588 0923999137 Naknada za obradu zahtjeva za priznavanje dokumenata usklađenosti i znakova o usklađenosti izdatih u inostranstvu 722589 0801999

138 Vlastiti prihodi 722631 0702999 ili 0812999 ili 0813999 ili 0814999 ili

0805999

139 Pristojbe - Tarifni broj 83 722801 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

140 Pristojbe - Tarifni broj 84 722802 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

141 Pristojbe - Tarifni broj 85 722803 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

142 Pristojbe - Tarifni broj 86 722804 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

143 Pristojbe - Tarifni broj 87 722805 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

144 Pristojbe - Tarifni broj 88 722806 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

145 Pristojbe - Tarifni broj 90 722808 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

146 Pristojbe - Tarifni broj 91 722809 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

147 Pristojbe - Tarifni broj 92 722810 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

148 Pristojbe - Tarifni broj 93 722811 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

149 Pristojbe - Tarifni broj 94 722812 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

150 Pristojbe - Tarifni broj 95 722813 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

151 Pristojbe - Tarifni broj 96 722814 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

152 Pristojbe - Tarifni broj 97 722815 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

153 Pristojbe - Tarifni broj 98 722816 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005154 Prihodi od knjižica za putovnice 722905 0709999155 Prihodi od osobne iskaznice 722906 0709999156 Prihodi od vozačkih dozvola 722907 0709999157 Prihodi od saobraćajnih dozvola 722908 0709999158 Prekogranične propusnice 722919 0709999159 Potvrda o vlasništvu vozila 722921 0709999160 Potvrda o registraciji 722922 0709999161 Stiker naljepnica 722923 0709999162 Registarske pločice sa međunarodnim oznakom BiH motorna vozila 722924 0709999163 Registarske pločice sa međunarodnim oznakom BiH za priključna vozila, motocikle i bicikle sa motorom 722925 0709999164 Registarske pločice za vozila diplomatskih i konzularnih predstavništava u BiH 722926 0709999165 Registarske pločice za privremeno registrovana vozila sa međunarodnom oznakom BiH 722927 0709999166 Probne pločice sa međunarodnom oznakom BiH 722928 0709999167 Za izgubljene, uništene i nestale pločice za par 722929 0709999168 Za izgubljene, uništene i nestale pločice za priključna vozila, motocikle i bicikle sa motorom za jedan kom 722930 0709999169 Službena putovnica 722941 0709999170 Diplomatska putovnica 722942 0709999171 Zajednička putovnica 722943 0701999172 Brodarska knjižica 722944 0701999173 Pomorska knjižica 722945 0701999174 Putni list 722946 0701999175 Putna isprava za izbjeglice 722947 0701999176 Putna isprava za lice bez državljanstva 722948 0701999177 Putni list za stranca 722949 0701999

Page 9: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 9

178 Prihodi od kazni u kaznenom postupku 723101 0104999

179 Novčane kazne za prekršaje 723104 od 0101999 do 9999999

180 Prihodi od kazni po Zakonu o kretanju i boravku stranaca i azilu 723105 0923999 ili 0703999181 Novčane kazne prema Zakonu o zaštiti ličnih podataka 723106 0712999182 CRA-Prihodi od kazni za prekršaje 723107 0704999183 Prihodi od naknada troškova postupka/Pravobranilaštvo 723108 0111999

184 Sredstva pribavljena prodajom oduzetih predmeta 723109 od 0101999 do 9999999

185 Troškovi vođenja prekršajnog postupka 723110 od 0101999 do 9999999

186 Prihodi od kazni po odluci Središnjeg izbornog povjerenstva 723112 0706999

VI POJAŠNJENJE UPLATA POJEDINIH VRSTA PRIHODA - PRORAČUNSKIH ORGANIZACIJA I NAČINA

NJIHOVOG ODREĐIVANJA - POPUNJAVANJA Za slijedeće vrste prihoda na rednom broju i proračunskim organizacijama IZ POGLAVLJA V (Pregled novih vrsta

prihoda i proračunskih organizacija): Redni broj Naziv vrste prihoda Proračunska organizacija

2. Prihodi od zahtjeva, molbi, prijedloga, prijava i drugih podnesaka - Tarifni broj 1 od 0101999 do 9999999 3. Prihodi od žalbi protiv rješenja - Tarifni broj 2 od 0101999 do 9999999 4. Prihodi od rješenja za koje nije propisana posebna naknada - Tarifni broj 3 od 0101999 do 9999999 5. Prihodi od izdatih uvjerenja - Tarifni broj 4 od 0101999 do 9999999 6. Prihodi od ovjere potpisa i pečata - Tarifni broj 5 od 0101999 do 9999999

10. Prihodi od pristojbi na podneske kojim se traži mišljenje od 0101999 do 9999999 128. Naknade po Zakonu o slobodi pristupa informacijama od 0101999 do 9999999 129. Naknade za tendersku dokumentaciju od 0101999 do 9999999 179. Novčane kazne za prekršaje od 0101999 do 9999999 184. Sredstva pribavljena prodajom oduzetih predmeta od 0101999 do 9999999 185. Troškovi vođenja prekršajnog postupka od 0101999 do 9999999 polje šifra proračunske organizacije popuniti sukladno naputku institucije kod koje se obavlja pravna radnja.

IZMJENA VRSTE PRIHODA I PRORAČUNSKE ORGANIZACIJE ZA PORESKE I KONTROLNE

MARKICE

VII Uplatni račun za uplatu sredstava na ime tiskanja i kupovine

poreznih i kontrolnih markica sukladno Pravilniku o poreznim markicama za duvanske prerađevine i kontrolnim markicama za alkoholna pića i vina ("Službeni glasnik BiH", broj 18/05 i 38/05) pripada Jedinstvenom računu trezora BiH (JRT) koji je otvoren kod Unikredit banke d.d. Mostar pod nazivom:

JRT Trezor BiH-Prihodi od prodaje poreznih i kontrolnih markica, broj: 3380002210004907.

Polja koja se odnose na uplate javnih prihoda moraju biti popunjena na slijedeći način:

1. Polje: Broj poreznog obveznika - treba da sadrži jedinstveni matični broj građanina, ukoliko uplatu vrši fizička osoba ili trinaestocifreni identifikacioni broj pravne osobe, ukoliko uplatu vrši pravna osoba,

2. Polje: Vrsta uplate - za svaku uplatu treba biti '0', 3. Polje: Vrsta prihoda - obvezno mora biti popunjeno

vrstom prihoda '722528' 4. Polje: Općina - treba da sadrži odgovarajuću šifru općine 5. Polje: Porezni period - treba da odgovara datumu uplate 6. Polje: Proračunska organizacija – popuniti brojevima

'1601999' 7. Polje: Poziv na broj - popuniti brojevima '0'

VIII INSTRUKCIJA ZA UPLATU SREDSTAVA PO OSNOVU

PRODAJE STALNIH SREDSTAVA Uplata sredstava po osnovu prodaje stalnih sredstava se vrši

na jedan od uplatnih računa navedenih u poglavlju II ove naredbe po slijedećim uplatnim elementima:

- Za uplate po osnovu prodaje zemljišta Vrsta prihoda: 811111 - Za uplate po osnovu prodaje zgrada Vrsta prihoda: 811112

- Za uplate po osnovu prodaje prometnih vozila Vrsta prihoda: 811114 - Za uplate po osnovu prodaje opreme Vrsta prihoda: 811115 1. Polje: Broj poreznog obveznika - treba da sadrži

jedinstveni matični broj građanina, ukoliko uplatu vrši fizička osoba ili trinaestocifreni identifikacioni broj pravne osobe, ukoliko uplatu vrši pravna osoba,

2. Polje: Vrsta uplate - za svaku uplatu treba biti '0', 3. Polje: Vrsta prihoda - obvezno mora biti popunjena

jednom od navedenih vrsta prihoda zavisno od toga šta je predmet prodaje,

4. Polje: Općina - treba da sadrži šifru općine prebivališta - sjedišta uplatioca,

5. Polje: Porezni period - treba da odgovara datumu uplate, 6. Polje: Proračunska organizacija - popuniti sukladno

naputku institucije koja vrši prodaju stalnog sredstva 7. Polje: Poziv na broj - popuniti sukladno naputku

institucije koja vrši prodaju stalnog sredstva. Ukoliko institucija koja vrši prodaju stalnog sredstva ne zahtijeva popunjavanje ovog polja, popuniti brojevima '0'.

IX Ova naredba će se objaviti u "Službenom glasniku BiH", a

stupa na snagu dana 17.03.2014. godine.

Broj 08-16-1-2300-1/14 28. veljače 2014. godine

SarajevoMinistar

Dr. Nikola Špirić, v. r.

На основу члана 61. став 2. Закона о управи

("Службени гласник БиХ", број 32/02) и члана 30. Закона о административним таксама ("Службени гласник БиХ", број 16/02, 19/02, 43/04, 8/06, 76/06 и 76/07), министар Министарства финансија и трезора БиХ доноси

Page 10: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 10 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

НАРЕДБУ О УПЛАТНИМ РАЧУНИМА ЗА АДМИНИСТРАТИВНЕ ТАКСЕ

I Овом Наредбом доноси се јединствена Наредба о

уплатним рачунима за административне таксе и накнаде које се уплаћују на Јединствени рачун трезора БиХ и стављају се ван снаге слиједеће Наредбе о измјенама и допунама Наредби о уплатним рачунима за административне таксе:

- Наредба о измјенама и допунама Наредби о уплатним рачунима за административне таксе ("Службени гласник БиХ", број 20/10),

- Наредба о измјенама и допунама Наредби о уплатним рачунима за административне таксе ("Службени гласник БиХ", број 74/10),

- Наредба о измјенама и допунама Наредби о уплатним рачунима за административне таксе ("Службени гласник БиХ", број 82/10),

- Наредба о измјенама и допунама Наредби о уплатним рачунима за административне таксе ("Службени гласник БиХ", број 92/10),

- Наредба о измјенама и допунама Наредби о уплатним рачунима за административне таксе ("Службени гласник БиХ", број 108/10),

- Наредба о измјенама и допунама Наредби о уплатним рачунима за административне таксе ("Службени гласник БиХ", број 41/11),

- Наредба о измјенама и допунама Наредби о уплатним рачунима за административне таксе ("Службени гласник БиХ", број 71/11),

- Наредба о измјенама и допунама Наредби о уплатним рачунима за административне таксе ("Службени гласник БиХ", број 3/12),

- Наредба о измјенама и допунама Наредби о уплатним рачунима за административне таксе ("Службени гласник БиХ", број 19/12),

- Наредба о измјенама и допунама Наредби о уплатним рачунима за административне таксе ("Службени гласник БиХ", број 70/12),

- Наредба о измјенама и допунама Наредби о уплатним рачунима за административне таксе ("Службени гласник БиХ", број 54/13),

- Наредба о измјенама и допунама Наредби о уплатним рачунима за административне таксе ("Службени гласник БиХ", број 72/13),

- Наредба о измјенама и допунама Наредби о уплатним рачунима за административне таксе ("Службени гласник БиХ", број 84/13),

- Наредба о измјенама и допунама Наредби о уплатним рачунима за административне таксе ("Службени гласник БиХ", број 95/13).

УПЛАТНИ РАЧУНИ ЗА АДМИНИСТРАТИВНЕ ТАКСЕ

II Уплатни рачуни за административне таксе припадају

Јединственом рачуну трезора БиХ (ЈРТ). Називи и бројеви уплатних рачуна за административне таксе су сљедећи:

ЈРТ Трезор БиХ-Депозитни рачун, број рачуна: 3380002210018390 (Уникредит банка д.д. Мостар)

ЈРТ Трезор БиХ-Депозитни рачун, број рачуна: 5520040002547572 (Хипо Алпе Адриа Банка а.д.)

ЈРТ Трезор БиХ-Депозитни рачун, број рачуна: 5517902220404858 (Уникредит банка а.д. Бања Лука)

ЈРТ Трезор БиХ-Депозитни рачун, број рачуна: 1610000010751006 (Raiffeisen банка).

ПРАВИЛА ПРИЛИКОМ ПОПУЊАВАЊА ПОЉА КОЈА СЕ ОДНОСЕ НА УПЛАТУ ЈАВНИХ ПРИХОДА

III Поља која се односе на уплате јавних прихода морају

бити попуњена на сљедећи начин: 1. Поље: Број пореског обвезника - треба да садржи

јединствени матични број грађанина, уколико уплату врши физичко лице или тринаестоцифрени идентификациони број правног лица, уколико уплату врши правно лице,

2. Поље: Врста уплате - за сваку уплату треба бити '0', 3. Поље: Врста прихода - попунити у складу са

поглављем V ове наредбе 4. Поље: Општина - треба да садржи шифру општине

пребивалишта - сједишта уплатиоца, 5. Поље: Порески период - треба да одговара датуму

уплате, 6. Поље: Буџетска организација - попунити у складу

са поглављем V ове наредбе, 7. Поље: Позив на број - попунити у складу са

инструкцијом надлежне институције која обавља услугу правне радње, уколико надлежна институција не захтијева попуњавање овог поља попунити бројевима '0'.

IV

УПОРЕДНИ ПРЕГЛЕД ДОСАДАШЊИХ ВРСТА ПРИХОДА И БУЏЕТСКИХ ОРГАНИЗАЦИЈА СА НОВИМ ВРСТАМА ПРИХОДА И БУЏЕТСКИМ ОРГАНИЗАЦИЈАМА

Редни број

Стара врста

прихода Буџетска организација Назив врсте прихода

Нова врста прихода

Буџетска организација

1 722141 0709999 или 0703999 Потврда о власништву возила 722921 0709999 2 722142 0709999 Потврда о регистрацији 722922 0709999 3 722143 0709999 или 0703999 Стикер наљепница 722923 0709999

4 722144 0709999 Регистарске таблице са међународним ознаком БиХ моторна возила

722924 0709999

5 722145 0709999 Регистарске таблице са међународним ознаком БиХ за прикључна возила, мотоцикле и бицикле са мотором

722925 0709999

6 722146 0709999 Регистарске таблице за возила дипломатских и конзуларних представништава у БиХ

722926 0709999

7 722147 0709999 Регистарске таблице за привремено регистрована возила са међународном ознаком БиХ

722927 0709999

8 722148 0709999 Пробне таблице са међународном ознаком БиХ 722928 0709999 9 722149 0709999 За изгубљене, уништене и нестале таблице за пар 722929 0709999

10 722150 0709999 За изгубљене, уништене и нестале таблице за прикључна возила, мотоцикле и бицикле са мотором за један ком

722930 0709999

11 722151 0902999 Накнада за издавање лиценце, дозволе, потврде о сигурности 722571 0902999

Page 11: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 11

12 722152 од 0101999 до 9999999

Накнаде по Закону о слободи приступа информацијама 722577 од 0101999 до 9999999

13 722153 од 0101999 до 9999999

Накнаде за тендерску документацију 722578 од 0101999 до 9999999

14 722154 1601999 Приходи од изнајмљивања простора на граничним прелазима 721125 1601999 15 722241 0104999 Таксе пред Судом БиХ-Тарифа 1 722301 0104999 16 722242 0104999 Таксе пред Судом БиХ-Тарифа 2 722302 0104999 17 722243 0104999 Таксе пред Судом БиХ-Тарифа 3 722303 0104999 18 722244 0104999 Таксе пред Судом БиХ-Тарифа 4 722304 0104999 19 722245 0104999 Таксе пред Судом БиХ-Тарифа 5 722305 0104999 20 722586 0405999 Накнада за покретање жалбеног поступка 722586 0405999

21 722606 0601999 Приходи од овјере исправа издатих од стране ДКП БиХ-Тарифни број 6

722106 0601999

22 722607 0601999 Приходи од овјере докумената издатих од стране ДКП БиХ-Тарифни број 7

722107 0601999

23 722608 0601999 Приходи од издавања извода из матичне књиге вјенчаних од стране МВП-Тарифни број 8

722108 0601999

24 722705 од 0101999 до 9999999

Приходи од овјере потписа и печата - Тарифни број 5 722105 од 0101999 до 9999999

25 722710 0902999 Приходи од издавања дозвола у међународном цестовном транспорту - Тарифни број 10

722110 0902999

26 722711 0902999 Приходи од издавања дозвола за обављање наизмјеничних вожњи у ванлинијском међународном транспорту

722111 0902999

27 722712 0902999 Приходи од дозвола за обављање међународног ванлинијског превоза путника у цестовном транспорту

722112 0902999

28 722713 0902999 Приходи од дозвола за обављање међународног цестовног превоза ствари

722113 0902999

29 722714 0902999 Приходи од овјере реда вожње за међуентитетске аутобуске линије - Тарифни број 14

722114 0902999

30 722715 0902999 Приходи од дозвола по основу ванредног превоза ствари у међународном цестовном транспорту

722115 0902999

31 722716 0902999 Приходи од рјешења којим се страном физичком и правном лицу одобрава обављање унутрашњег превоза ствари у цестовном транспорту

722116 0902999

32 722717 0902999 Приходи од рјешења којим се одређује име, ознака и позивни број брода

722117 0902999

33 722718 0902999 Приходи од одобравања страном правном или физичком лицу упловљавање у пловне путеве унутрашњих и поморских путева БиХ

722118 0902999

34 722719 0902999 Приходи од одобравања страном правном или физичком лицу упис брода у уписник бродова

722119 0902999

35 722720 0902999 Приходи од дозвола страним правним и физичким лицима за обављање каботажних превоза путника и ствари по унутрашњим пловним путевима..

722120 0902999

36 722721 0902999 Приходи од рјешења којим се одобрава први упис пловних објеката унутрашње и поморске пловидбе у регистар бродова

722121 0902999

37 722722 0902999 Приходи од рјешења о упису и брисању из регистрације бродова унутрашње и поморске пловидбе

722122 0902999

38 722723 0701999 Приходи од захтјева за издавање путне исправе МЦП - Тарифни број 23

722123 0701999

39 722724 0701999 Приходи од захтјева за издавање службеног пасоша - Тарифни број 24

722124 0701999

40 722725 0701999 Приходи од захтјева за престанак држављанства - Тарифни број 25

722125 0701999

41 722729 0705999 Таксе - Тарифни број 102 722186 0705999 42 722730 0705999 Таксе - Тарифни број 103 722187 0705999 43 722742 0904999 Накнаде по основу регистрације фондација 722574 0902999 44 722743 0904999 Накнаде за упис у регистар вјерских заједница 722568 0904999

45 722744 0717999 Приходи од накнада за издавање, обнову и измјену дозволе за стављање лијека у промет

722530 0717999

46 722745 0717999 Приходи од накнада за израду извјештаја о фармацеутском квалитету лијека

722531 0717999

47 722746 0717999 Приходи од издавања, обнове и измјене дозволе за стављање традиционалног лијека у промет

722532 0717999

48 722747 0717999 Приходи од издавања, обнове и измјене дозволе за стављање хомеопатског лијека у промет

722533 0717999

49 722748 0717999 Приходи од издавања закључка о категоризацији 722534 0717999 50 722749 0717999 Приходи од овјере књиге евиденције 722535 0717999

51 722750 0717999 Приходи од годишње накнаде за одржавање регистрационе документације

722536 0717999

52 722751 0717999 Приходи од издавања сагласности, односно дозволе за увоз-извоз лијекова и медицинских средстава

722537 0717999

53 722752 0717999 Приходи од потврде о постојању и трајању ентитетске дозволе

722538 0717999

54 722753 0717999 Приходи од оглашавања лијекова стручној и широј јавности 722539 0717999

55 722754 0717999 Накнада за поступак пријаве и издавање дозволе за клиничко испитивање лијекова

722540 0717999

56 722755 0717999 Приходи од издавања и измјене дозволе за обављање промета лијекова на велико

722541 0717999

Page 12: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 12 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

57 722756 0717999 Накнада за издавање и измјену дозволе за производњу лијека 722542 0717999 58 722757 0717999 Приходи од контроле квалитета лијека 722543 0717999

59 722758 0717999 Приходи од уписа, измјене и обнове уписа медицинских средстава у регистар мед. средстава

722544 0717999

60 722759 0717999 Приходи од оглашавања медицинских средстава стручној и широј јавности

722545 0717999

61 722760 0717999 Накнаде од уписа и измјене уписа правних лица у регистар произвођача медицинских средстава

722546 0717999

62 722761 0717999 Накнаде од уписа и измјене уписа правних лица у регистар велетрговаца медицинских средстава

722547 0717999

63 722762 0717999 Приходи од потврде о постојању и трајању ентитетске дозволе за медицинска средства

722548 0717999

64 722763 0717999 Приходи од пријаве и издавања дозволе за клиничко испитивање медицинских средстава

722549 0717999

65 722811 0405999 Таксе - Тарифни број 105 722189 0405999

66 722812 0402999 Накнада трошкова услуге и публикације-Агенција за статистику БИХ

722576 0402999

67 722813 0808999 Приходи по основу захтјева-Конкуренцијско вијеће 722583 0808999 68 722814 0808999 Приходи по основу рјешења-Конкуренцијско вијеће 722584 0808999 69 722815 0808999 Приходи по основу закључака-Конкуренцијско вијеће 722585 0808999

70 722816 0923999 Приходи од одобрења привременог и сталног боравка странца-Тарифни број 106

722191 0923999

71 722817 0801999 Накнада за обраду захтјева за признавање докумената усклађености и знакова о усклађености издатих у иностранству

722589 0801999

72 722826 0801999 Приходи од издавања рјешења о регистрацији страних улагања - Тарифни број 26

722126 0801999

73 722827 0801999 Приходи од издавања рјешења о царињењу робе без преласка царинске линије - Тарифни број 27

722127 0801999

74 722828 0801999 Приходи од издавања рјешења о поријеклу производа - Тарифни број 28

722128 0801999

75 722829 0806999 Приходи од издавања рјешења о непостојању ветеринарско-здравствених сметњи

722551 0806999

76 722830 0904999 Накнада полагања стручног управног испита на нивоу БиХ 722567 0904999

77 722831 0806999 Свједоџба службеног ветеринара за сточну храну БА-УВБХ-40/33

722552 0806999

78 722833 0806999 Ветеринарско-здравствена свједоџба за производе животињског поријекла БА-УВБХ-ВЗ-40/20

722553 0806999

79 722835 0806999 Ветеринарско-здравствена свједоџба за сировине животињског поријекла БА-УВБХ-ВЗ-40/32

722554 0806999

80 722836 0806999 Ветеринарско-здравствена свједоџба за псе и мачке БА-УВБХ-ВЗ-40/12

722555 0806999

81 722837 0806999 Свједоџба о поријеклу и здрављу домаће и дивље перади БА-УВБХ-ВЗ-40/11

722556 0806999

82 722838 0806999 Ветеринарско-здравствена свједоџба за остале цертификате 722557 0806999 83 722840 0814999 Таксе - Тарифни број 40 722140 0814999 84 722841 0814999 Таксе - Тарифни број 41 722141 0814999 85 722841 0806999 Таксе - Тарифни број 41 722558 0806999 86 722842 0814999 Таксе - Тарифни број 42 722142 0814999 87 722843 0814999 Таксе - Тарифни број 43 722143 0814999 88 722844 0814999 Таксе - Тарифни број 44 722144 0814999 89 722845 0814999 Таксе - Тарифни број 45 722145 0814999 90 722846 0814999 Таксе - Тарифни број 46 722146 0814999 91 722847 0814999 Таксе - Тарифни број 47 722147 0814999 92 722848 0814999 Таксе - Тарифни број 48 722148 0814999 93 722849 0814999 Таксе - Тарифни број 49 722149 0814999 94 722850 0814999 Таксе - Тарифни број 50 722150 0814999 95 722851 0814999 Таксе - Тарифни број 51 722151 0814999 96 722852 0814999 Таксе - Тарифни број 52 722152 0814999 97 722853 0814999 Таксе - Тарифни број 53 722153 0814999 98 722854 0814999 Таксе - Тарифни број 54 722154 0814999 99 722855 0814999 Таксе - Тарифни број 55 722155 0814999 100 722856 0814999 Таксе - Тарифни број 56 722156 0814999 101 722857 0814999 Таксе - Тарифни број 57 722157 0814999 102 722858 0814999 Таксе - Тарифни број 58 722158 0814999 103 722859 0814999 Таксе - Тарифни број 59 722159 0814999 104 722860 0814999 Таксе - Тарифни број 60 722160 0814999 105 722861 0814999 Таксе - Тарифни број 61 722161 0814999 106 722862 0814999 Таксе - Тарифни број 62 722162 0814999 107 722863 0814999 Таксе - Тарифни број 63 722163 0814999 108 722864 0814999 Таксе - Тарифни број 64 722164 0814999 109 722865 0814999 Таксе - Тарифни број 65 722165 0814999 110 722866 0814999 Таксе - Тарифни број 66 722166 0814999 111 722867 0814999 Таксе - Тарифни број 67 722167 0814999 112 722868 0814999 Таксе - Тарифни број 68 722168 0814999 113 722869 0814999 Таксе - Тарифни број 69 722169 0814999 114 722870 0814999 Таксе - Тарифни број 70 722170 0814999 115 722871 0814999 Таксе - Тарифни број 71 722171 0814999 116 722872 0814999 Таксе - Тарифни број 72 722172 0814999

Page 13: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 13

117 722873 0814999 Таксе - Тарифни број 73 722173 0814999 118 722874 0814999 Таксе - Тарифни број 74 722174 0814999 119 722875 0814999 Таксе - Тарифни број 75 722175 0814999 120 722876 0814999 Таксе - Тарифни број 76 722176 0814999 121 722877 0812999 или 0813999 Таксе - Тарифни број 77 722177 0812999 или 0813999 122 722878 0812999 Таксе - Тарифни број 78 722178 0812999 123 722879 0812999 Таксе - Тарифни број 79 722179 0812999 124 722880 0812999 Таксе - Тарифни број 80 722180 0812999 125 722881 0812999 Таксе - Тарифни број 81 722181 0812999 126 722882 0805999 Таксе - Тарифни број 82 722182 0805999

127 722883 0904999 Накнада трошкова полагања правосудног испита на нивоу БиХ

722566 0904999

128 722884 0709999 Накнада трошкова за пружене услуге давања података из централне евиденције података држављана БиХ

722580 0709999

129 722886 0809999 Накнаде по фитосанитарним захтјевима за дрвени материјал у међународном

722570 0809999

130 722887 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или 1601005

Таксе - Тарифни број 83 722801 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

131 722888 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или 1601005

Таксе - Тарифни број 84 722802 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

132 722889 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или 1601005

Таксе - Тарифни број 85 722803 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

133 722890 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или 1601005

Таксе - Тарифни број 86 722804 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

134 722891 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или 1601005

Таксе - Тарифни број 87 722805 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

135 722892 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или 1601005

Таксе - Тарифни број 88 722806 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

136 722893 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или 1601005

Таксе - Тарифни број 90 722808 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

137 722894 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или 1601005

Таксе - Тарифни број 91 722809 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

138 722895 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или 1601005

Таксе - Тарифни број 92 722810 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

139 722896 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или 1601005

Таксе - Тарифни број 93 722811 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

140 722897 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или 1601005

Таксе - Тарифни број 94 722812 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

141 722898 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или 1601005

Таксе - Тарифни број 95 722813 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

142 722899 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или 1601005

Таксе - Тарифни број 96 722814 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

143 722901 од 0101999 до 9999999

Приходи од захтјева, молби, приједлога, пријава и других поднесака - Тарифни број 1

722101 од 0101999 до 9999999

144 722902 од 0101999 до 9999999

Приходи од жалби против рјешења - Тарифни број 2 722102 од 0101999 до 9999999

145 722903 од 0101999 до 9999999

Приходи од рјешења за које није прописана посебна накнада -Тарифни број 3

722103 од 0101999 до 9999999

146 722904 од 0101999 до 9999999

Приходи од издатих увјерења - Тарифни број 4 722104 од 0101999 до 9999999

147 722905 0709999 Приходи од књижица за пасоше 722905 0709999 148 722906 0709999 Приходи од личне карте 722906 0709999 149 722907 0709999 Приходи од возачких дозвола 722907 0709999 150 722908 0709999 Приходи од саобраћајних дозвола 722908 0709999

151 722909 од 0101999 до 9999999

Приходи од такси на поднеске којим се тражи мишљење 722109 од 0101999 до 9999999

152 722910 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или 1601005

Таксе - Тарифни број 97 722815 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005 153 722912 0923999 Приходи од личне карте за странца 722190 0923999 154 722913 0923999 Приходи од путног листа за странца 722190 0923999 155 722914 0923999 или 0703999 Приходи од виза стикер за странца 722190 0923999 или 0703999

156 722915 0904999 Накнаде за упис у регистар, упис промјена у регистру, извод из регистра

722565 0904999

157 722916 0705999 Таксе - Тарифни број 99 722183 0705999 158 722917 0705999 Таксе - Тарифни број 100 722184 0705999

Page 14: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 14 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

159 722918 0705999 Таксе - Тарифни број 101 722185 0705999 160 722919 0709999 Прекограничне пропуснице 722919 0709999

161 722928 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или 1601005

Таксе - Тарифни број 98 722816 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005 162 722931 0712999 Новчане казне према Закону о заштити личних података 723106 0712999 163 722941 0709999 Службени пасош 722941 0709999 164 722942 0709999 Дипломатски пасош 722942 0709999 165 722943 0701999 Заједнички пасош 722943 0701999 166 722944 0701999 Бродарска књижица 722944 0701999 167 722945 0701999 Поморска књижица 722945 0701999 168 722946 0701999 Путни лист 722946 0701999 169 722947 0701999 Путна исправа за избјеглице 722947 0701999 170 722948 0701999 Путна исправа за лице без држављанства 722948 0701999 171 722949 0701999 Путни лист за странца 722949 0701999 172 723133 0704999 ЦРА-Приходи од казни за прекршаје 723107 0704999 173 723145 0104999 Приходи од казни у казненом поступку 723101 0104999 174 723148 0111999 Приходи од накнада трошкова поступка/ Правобранилаштво 723108 0111999

175 723151 од 0101999 до 9999999

Новчане казне за прекршаје 723104 од 0101999 до 9999999

176 723152 од 0101999 до 9999999

Средства прибављена продајом одузетих предмета 723109 од 0101999 до 9999999

177 723153 од 0101999 до 9999999

Трошкови вођења прекршајног поступка 723110 од 0101999 до 9999999

178 723154 0923999 Накнада трошкова враћања и стављања странца под надзор 722588 0923999

179 723155 0923999 или 0703999 Приходи од казни по Закону о кретању и боравку странаца и азилу

723105 0923999 или 0703999

180 723156 0713999 Приход од Такси Државне Регулаторне агенције за радијацијску и нуклеарну сигурност у БиХ

722581 0713999

181 723157 0902999 Накнада за израду меморијских картица за дигитални тахограф

722572 0902999

182 723158 0902999 Накнада за издате лиценце превозника, за возило и картице за возаце

722573 0902999

183 723159 0112999 Накнада за приступ бази судских одлука ВСТВ-а 722575 0112999 184 734111 0905999 Властити приходи 722529 0905999

185 734111 0702999 или 0812999 или 0813999 или 0814999 или 0805999

Властити приходи 722631 0702999 или 0812999 или 0813999 или 0814999 или

0805999 186 735119 0706999 Приходи од казни по одлуци Централне изборне комисије 723112 0706999

V ПРЕГЛЕД НОВИХ ВРСТА ПРИХОДА И БУЏЕТСКИХ ОРГАНИЗАЦИЈА

Све врсте прихода објављене у наредбама о уплатним рачунима за административне таксе из поглавља I ове наредбе се мијењају и одређују се нове.

Поља Врста прихода и Буџетска организација требају бити попуњена према сљедећем распореду: Редни број

Назив врсте прихода Нова врста прихода

Буџетска организација

1 Приходи од изнајмљивања простора на граничним прелазима 721125 1601999

2 Приходи од захтјева, молби, приједлога, пријава и других поднесака - Тарифни број 1 722101 од 0101999 до 9999999

3 Приходи од жалби против рјешења - Тарифни број 2 722102 од 0101999 до 9999999

4 Приходи од рјешења за које није прописана посебна накнада - Тарифни број 3 722103 од 0101999 до 9999999

5 Приходи од издатих увјерења - Тарифни број 4 722104 од 0101999 до 9999999

6 Приходи од овјере потписа и печата - Тарифни број 5 722105 од 0101999 до 9999999

7 Приходи од овјере исправа издатих од стране ДКП БиХ-Тарифни број 6 722106 06019998 Приходи од овјере докумената издатих од стране ДКП БиХ-Тарифни број 7 722107 06019999 Приходи од издавања извода из матичне књиге вјенчаних од стране МВП-Тарифни број 8 722108 0601999

10 Приходи од такси на поднеске којим се тражи мишљење 722109 од 0101999 до 9999999

11 Приходи од издавања дозвола у међународном цестовном транспорту - Тарифни број 10 722110 0902999

12 Приходи од издавања дозвола за обављање наизмјеничних вожњи у ванлинијском међународном транспорту

722111 0902999

13 Приходи од дозвола за обављање међународног ванлинијског превоза путника у цестовном транспорту 722112 090299914 Приходи од дозвола за обављање међународног цестовног превоза ствари 722113 090299915 Приходи од овјере реда вожње за међуентитетске аутобуске линије - Тарифни број 14 722114 090299916 Приходи од дозвола по основу ванредног превоза ствари у међународном цестовном транспорту 722115 0902999

17 Приходи од рјешења којим се страном физичком и правном лицу одобрава обављање унутрашњег превоза ствари у цестовном транспорту

722116 0902999

18 Приходи од рјешења којим се одређује име, ознака и позивни број брода 722117 0902999

19 Приходи од одобравања страном правном или физичком лицу упловљавање у пловне путеве унутрашњих и поморских путева БиХ

722118 0902999

20 Приходи од одобравања страном правном или физичком лицу упис брода у уписник бродова 722119 0902999

21 Приходи од дозвола страним правним и физичким лицима за обављање каботажних превоза путника и ствари по унутрашњим пловним путевима..

722120 0902999

Page 15: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 15

22 Приходи од рјешења којим се одобрава први упис пловних објеката унутрашње и поморске пловидбе у регистар бродова

722121 0902999

23 Приходи од рјешења о упису и брисању из регистрације бродова унутрашње и поморске пловидбе 722122 090299924 Приходи од захтјева за издавање путне исправе МЦП - Тарифни број 23 722123 070199925 Приходи од захтјева за издавање службеног пасоша - Тарифни број 24 722124 070199926 Приходи од захтјева за престанак држављанства - Тарифни број 25 722125 070199927 Приходи од издавања рјешења о регистрацији страних улагања - Тарифни број 26 722126 080199928 Приходи од издавања рјешења о царињењу робе без преласка цар.линије - Тарифни број 27 722127 080199929 Приходи од издавања рјешења о поријеклу производа - Тарифни број 28 722128 080199930 Таксе - Тарифни број 40 722140 081499931 Таксе - Тарифни број 41 722141 081499932 Таксе - Тарифни број 42 722142 081499933 Таксе - Тарифни број 43 722143 081499934 Таксе - Тарифни број 44 722144 081499935 Таксе - Тарифни број 45 722145 081499936 Таксе - Тарифни број 46 722146 081499937 Таксе - Тарифни број 47 722147 081499938 Таксе - Тарифни број 48 722148 081499939 Таксе - Тарифни број 49 722149 081499940 Таксе - Тарифни број 50 722150 081499941 Таксе - Тарифни број 51 722151 081499942 Таксе - Тарифни број 52 722152 081499943 Таксе - Тарифни број 53 722153 081499944 Таксе - Тарифни број 54 722154 081499945 Таксе - Тарифни број 55 722155 081499946 Таксе - Тарифни број 56 722156 081499947 Таксе - Тарифни број 57 722157 081499948 Таксе - Тарифни број 58 722158 081499949 Таксе - Тарифни број 59 722159 081499950 Таксе - Тарифни број 60 722160 081499951 Таксе - Тарифни број 61 722161 081499952 Таксе - Тарифни број 62 722162 081499953 Таксе - Тарифни број 63 722163 081499954 Таксе - Тарифни број 64 722164 081499955 Таксе - Тарифни број 65 722165 081499956 Таксе - Тарифни број 66 722166 081499957 Таксе - Тарифни број 67 722167 081499958 Таксе - Тарифни број 68 722168 081499959 Таксе - Тарифни број 69 722169 081499960 Таксе - Тарифни број 70 722170 081499961 Таксе - Тарифни број 71 722171 081499962 Таксе - Тарифни број 72 722172 081499963 Таксе - Тарифни број 73 722173 081499964 Таксе - Тарифни број 74 722174 081499965 Таксе - Тарифни број 75 722175 081499966 Таксе - Тарифни број 76 722176 081499967 Таксе - Тарифни број 77 722177 0812999 или 081399968 Таксе - Тарифни број 78 722178 081299969 Таксе - Тарифни број 79 722179 081299970 Таксе - Тарифни број 80 722180 081299971 Таксе - Тарифни број 81 722181 081299972 Таксе - Тарифни број 82 722182 080599973 Таксе - Тарифни број 99 722183 070599974 Таксе - Тарифни број 100 722184 070599975 Таксе - Тарифни број 101 722185 070599976 Таксе - Тарифни број 102 722186 070599977 Таксе - Тарифни број 103 722187 070599978 Таксе - Тарифни број 105 722189 040599979 Приходи од личне карте за странца 722190 092399980 Приходи од путног листа за странца 722190 092399981 Приходи од виза стикер за странца 722190 0923999 или 070399982 Приходи од одобрења привременог и сталног боравка странца-Тарифни број 106 722191 092399983 Таксе пред Судом БиХ-Тарифа 1 722301 010499984 Таксе пред Судом БиХ-Тарифа 2 722302 010499985 Таксе пред Судом БиХ-Тарифа 3 722303 010499986 Таксе пред Судом БиХ-Тарифа 4 722304 010499987 Таксе пред Судом БиХ-Тарифа 5 722305 010499988 Накнаде за издавање лиценци поштанским емитерима и вршењу поштанских услуга 722529 090599989 Приходи од накнада за издавање, обнову и измјену дозволе за стављање лијека у промет 722530 071799990 Приходи од накнада за израду извјештаја о фармацеутском квалитету лијека 722531 071799991 Приходи од издавања, обнове и измјене дозволе за стављање традиционалног лијека у промет 722532 071799992 Приходи од издавања, обнове и измјене дозволе за стављање хомеопатског лијека у промет 722533 071799993 Приходи од издавања закључка о категоризацији 722534 071799994 Приходи од овјере књиге евиденције 722535 071799995 Приходи од годишње накнаде за одржавање регистрационе документације 722536 071799996 Приходи од издавања сагласности, односно дозволе за увоз-извоз лијекова и медицинских средстава 722537 071799997 Приходи од потврде о постојању и трајању ентитетске дозволе 722538 071799998 Приходи од оглашавања лијекова стручној и широј јавности 722539 0717999

Page 16: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 16 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

99 Накнада за поступак пријаве и издавање дозволе за клиничко испитивање лијекова 722540 0717999100 Приходи од издавања и измјене дозволе за обављање промета лијекова на велико 722541 0717999101 Накнада за издавање и измјену дозволе за производњу лијека 722542 0717999102 Приходи од контроле квалитета лијека 722543 0717999103 Приходи од уписа, измјене и обнове уписа медицинских средстава у регистар медицинских средстава 722544 0717999104 Приходи од оглашавања медицинских средстава стручној и широј јавности 722545 0717999105 Накнаде од уписа и измјене уписа правних лица у регистар произвођача медицинских средстава 722546 0717999106 Накнаде од уписа и измјене уписа правних лица у регистар велетрговаца медицинских средстава 722547 0717999107 Приходи од потврде о постојању и трајању ентитетске дозволе за медицинска средства 722548 0717999108 Приходи од пријаве и издавања дозволе за клиничко испитивање медицинских средстава 722549 0717999109 Приходи од издавања рјешења о непостојању ветеринарско-здравствених сметњи 722551 0806999110 Свједоџба службеног ветеринара за сточну храну БА-УВБХ-40/33 722552 0806999111 Ветеринарско-здравствена свједоџба за производе животињског поријекла БА-УВБХ-ВЗ-40/20 722553 0806999112 Ветеринарско-здравствена свједоџба за сировине животињског поријекла БА-УВБХ-ВЗ-40/32 722554 0806999113 Ветеринарско-здравствена свједоџба за псе и мачке БА-УВБХ-ВЗ-40/12 722555 0806999114 Свједоџба о поријеклу и здрављу домаће и дивље перади БА-УВБХ-ВЗ-40/11 722556 0806999115 Ветеринарско-здравствена свједоџба за остале цертификате 722557 0806999

116 Приходи од ветеринарских прегледа живе стоке и намирница животињског поријекла на граничним прелазима

722558 0806999

117 Накнаде за упис у регистар, упис промјена у регистру, извод из регистра 722565 0904999118 Накнада трошкова полагања правосудног испита на нивоу БиХ 722566 0904999119 Накнада полагања стручног управног испита на нивоу БиХ 722567 0904999120 Накнаде за упис у регистар вјерских заједница 722568 0904999121 Накнаде по фитосанитарним захтјевима за дрвени материјал у међународном 722570 0809999122 Накнада за издавање лиценце, дозволе потврде о сигурности 722571 0902999123 Накнада за израду меморијских картица за дигитални тахограф 722572 0902999124 Накнада за издате лиценце превозника, за возило и картице за возаче 722573 0902999125 Накнаде по основу регистрације фондација 722574 0902999126 Накнада за приступ бази судских одлука ВСТВ-а 722575 0112999127 Накнада трошкова услуге и публикације-Агенција за статистику БиХ 722576 0402999

128 Накнаде по Закону о слободи приступа информацијама 722577 од 0101999 до 9999999

129 Накнаде за тендерску документацију 722578 од 0101999 до 9999999

130 Накнада трошкова за пружене услуге давања података из централне евиденције података држављана БиХ 722580 0709999131 Приход од такси Државне Регулаторне агенције за радијацијску и нуклеарну безбједност у БиХ 722581 0713999132 Приходи по основу захтјева-Конкуренцијско вијеће 722583 0808999133 Приходи по основу рјешења-Конкуренцијско вијеће 722584 0808999134 Приходи по основу закључака-Конкуренцијско вијеће 722585 0808999135 Накнада за покретање жалбеног поступка 722586 0405999136 Накнада трошкова враћања и стављања странца под надзор 722588 0923999

137 Накнада за обраду захтјева за признавање докумената усклађености и знакова о усклађености издатих у иностранству

722589 0801999

138 Властити приходи 722631 0702999 или 0812999 или 0813999 или 0814999 или

0805999

139 Таксе - Тарифни број 83 722801 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

140 Таксе - Тарифни број 84 722802 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

141 Таксе - Тарифни број 85 722803 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

142 Таксе - Тарифни број 86 722804 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

143 Таксе - Тарифни број 87 722805 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

144 Таксе - Тарифни број 88 722806 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

145 Таксе - Тарифни број 90 722808 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

146 Таксе - Тарифни број 91 722809 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

147 Таксе - Тарифни број 92 722810 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

148 Таксе - Тарифни број 93 722811 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

149 Таксе - Тарифни број 94 722812 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

Page 17: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 17

150 Таксе - Тарифни број 95 722813 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

151 Таксе - Тарифни број 96 722814 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

152 Таксе - Тарифни број 97 722815 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005

153 Таксе - Тарифни број 98 722816 1601001 или 1601002 или 1601003 или 1601004 или

1601005154 Приходи од књижица за пасоше 722905 0709999155 Приходи од личне карте 722906 0709999156 Приходи од возачких дозвола 722907 0709999157 Приходи од саобраћајних дозвола 722908 0709999158 Прекограничне пропуснице 722919 0709999159 Потврда о власништву возила 722921 0709999160 Потврда о регистрацији 722922 0709999161 Стикер наљепница 722923 0709999162 Регистарске таблице са међународним ознаком БиХ моторна возила 722924 0709999

163 Регистарске таблице са међународним ознаком БиХ за прикључна возила, мотоцикле и бицикле са мотором

722925 0709999

164 Регистарске таблице за возила дипломатских и конзуларних представништава у БиХ 722926 0709999165 Регистарске таблице за привремено регистрована возила са међународном ознаком БиХ 722927 0709999166 Пробне таблице са међународном ознаком БиХ 722928 0709999167 За изгубљене, уништене и нестале таблице за пар 722929 0709999

168 За изгубљене, уништене и нестале таблице за прикључна возила, мотоцикле и бицикле са мотором за један ком

722930 0709999

169 Службени пасош 722941 0709999170 Дипломатски пасош 722942 0709999171 Заједнички пасош 722943 0701999172 Бродарска књижица 722944 0701999173 Поморска књижица 722945 0701999174 Путни лист 722946 0701999175 Путна исправа за избјеглице 722947 0701999176 Путна исправа за лице без држављанства 722948 0701999177 Путни лист за странца 722949 0701999178 Приходи од казни у казненом поступку 723101 0104999

179 Новчане казне за прекршаје 723104 од 0101999 до 9999999

180 Приходи од казни по Закону о кретању и боравку странаца и азилу 723105 0923999 или 0703999181 Новчане казне према Закону о заштити личних података 723106 0712999182 ЦРА-Приходи од казни за прекршаје 723107 0704999183 Приходи од накнада трошкова поступка/Правобранилаштво 723108 0111999

184 Средства прибављена продајом одузетих предмета 723109 од 0101999 до 9999999

185 Трошкови вођења прекршајног поступка 723110 од 0101999 до 9999999

186 Приходи од казни по одлуци Централне изборне комисије 723112 0706999

VI ПОЈАШЊЕЊЕ УПЛАТА ПОЈЕДИНИХ ВРСТА ПРИХОДА - БУЏЕТСКИХ ОРГАНИЗАЦИЈА И НАЧИНА

ЊИХОВОГ ОДРЕЂИВАЊА - ПОПУЊАВАЊА За сљедеће врсте прихода на редном броју и буџетским организацијама ИЗ ПОГЛАВЉА V (Преглед нових врста

прихода и буџетских организација): Редни број Назив врсте прихода Буџетска организација

2. Приходи од захтјева, молби, приједлога, пријава и других поднесака - Тарифни број 1 од 0101999 до 99999993. Приходи од жалби против рјешења - Тарифни број 2 од 0101999 до 99999994. Приходи од рјешења за које није прописана посебна накнада - Тарифни број 3 од 0101999 до 99999995. Приходи од издатих увјерења - Тарифни број 4 од 0101999 до 99999996. Приходи од овјере потписа и печата - Тарифни број 5 од 0101999 до 999999910. Приходи од такси на поднеске којим се тражи мишљење од 0101999 до 9999999128. Накнаде по Закону о слободи приступа информацијама од 0101999 до 9999999129. Накнаде за тендерску документацију од 0101999 до 9999999179. Новчане казне за прекршаје од 0101999 до 9999999184. Средства прибављена продајом одузетих предмета од 0101999 до 9999999185. Трошкови вођења прекршајног поступка од 0101999 до 9999999 поље шифра буџетске организације попунити у складу са инструкцијом институције код које се обавља правна

радња.

Page 18: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 18 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

ИЗМЈЕНА ВРСТЕ ПРИХОДА И БУЏЕТСКЕ ОРГАНИЗАЦИЈЕ ЗА ПОРЕСКЕ И КОНТРОЛНЕ МАРКИЦЕ

VII Уплатни рачун за уплату средстава на име штампања и

куповине пореских и контролних маркица у складу са Правилником о пореским маркицама за дуванске прерађевине и контролним маркицама за алкохолна пића и вина ("Службени гласник БиХ", број 18/05 и 38/05) припада Јединственом рачуну трезора БиХ (ЈРТ) који је отворен код Уникредит банке д.д. Мостар под називом:

ЈРТ Трезор БиХ-Приходи од продаје пореских и контролних маркица, број: 3380002210004907.

Поља која се односе на уплате јавних прихода морају бити попуњена на сљедећи начин:

1. Поље: Број пореског обвезника - треба да садржи јединствени матични број грађанина, уколико уплату врши физичко лице или тринаестоцифрени идентификациони број правног лица, уколико уплату врши правно лице,

2. Поље: Врста уплате - за сваку уплату треба бити '0', 3. Поље: Врста прихода - обавезно мора бити попуњено

врстом прихода '722528' 4. Поље: Општина - треба да садржи одговарајућу

шифру општине 5. Поље: Порески период - треба да одговара датуму

уплате 6. Поље: Буџетска организација – попунити бројевима

'1601999' 7. Поље: Позив на број - попунити бројевима '0'

VIII ИНСТРУКЦИЈА ЗА УПЛАТУ СРЕДСТАВА ПО ОСНОВУ ПРОДАЈЕ СТАЛНИХ СРЕДСТАВА Уплата средстава по основу продаје сталних средстава

се врши на један од уплатних рачуна наведених у поглављу II ове наредбе по следећеим уплатним елементима:

- За уплате по основу продаје земљишта Врста прихода: 811111 - За уплате по основу продаје зграда Врста прихода: 811112 - За уплате по основу продаје прометних возила

Врста прихода: 811114 - За уплате по основу продаје опреме Врста прихода: 811115 1. Поље: Број пореског обвезника - треба да садржи

јединствени матични број грађанина, уколико уплату врши физичко лице или тринаестоцифрени идентификациони број правног лица, уколико уплату врши правно лице,

2. Поље: Врста уплате - за сваку уплату треба бити '0', 3. Поље: Врста прихода - обавезно мора бити попуњена

једном од наведених врста прихода зависно од тога шта је предмет продаје,

4. Поље: Општина - треба да садржи шифру општине пребивалишта - сједишта уплатиоца,

5. Поље: Порески период - треба да одговара датуму уплате,

6. Поље: Буџетска организација - попунити у складу са инструкцијом институције која врши продају сталног средства

7. Поље: Позив на број - попунити у складу са инструкцијом институције која врши продају сталног средства. Уколико институција која врши продају сталног средства не захтијева попуњавање овог поља, попунити бројевима '0'.

IX Ова наредба ће се објавити у "Службеном гласнику

БиХ", а ступа на снагу дана 17.03.2014. године.

Број 08-16-1-2300-1/14 28. фебруара 2014. године

СарајевоМинистар

Др Никола Шпирић, с. р.

Na osnovu člana 61. stav 2. Zakona o upravi ("Službeni

glasnik BiH", broj 32/02) i člana 30. Zakona o administrativnim taksama ("Službeni glasnik BiH", broj 16/02, 19/02, 43/04, 8/06, 76/06 i 76/07), ministar Ministarstva finansija i trezora BiH donosi

NAREDBU O UPLATNIM RAČUNIMA ZA ADMINISTRATIVNE

TAKSE

I Ovom Naredbom donosi se jedinstvena Naredba o uplatnim

računima za administrativne takse i naknade koje se uplaćuju na Jedinstveni račun trezora BiH i stavljaju se van snage slijedeće Naredbe o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne takse:

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne takse ("Službeni glasnik BiH", broj 20/10),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne takse ("Službeni glasnik BiH", broj 74/10),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne takse ("Službeni glasnik BiH", broj 82/10),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne takse ("Službeni glasnik BiH", broj 92/10),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne takse ("Službeni glasnik BiH", broj 108/10),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne takse ("Službeni glasnik BiH", broj 41/11),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne takse ("Službeni glasnik BiH", broj 71/11),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne takse ("Službeni glasnik BiH", broj 3/12),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne takse ("Službeni glasnik BiH", broj 19/12),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne takse ("Službeni glasnik BiH", broj 70/12),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne takse ("Službeni glasnik BiH", broj 54/13),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne takse ("Službeni glasnik BiH", broj 72/13),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne takse ("Službeni glasnik BiH", broj 84/13),

- Naredba o izmjenama i dopunama Naredbi o uplatnim računima za administrativne takse ("Službeni glasnik BiH", broj 95/13).

Page 19: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 19

UPLATNI RAČUNI ZA ADMINISTRATIVNE TAKSE

II Uplatni računi za administrativne takse pripadaju

Jedinstvenom računu trezora BiH (JRT). Nazivi i brojevi uplatnih računa za administrativne takse su slјedeći:

JRT Trezor BiH-Depozitni račun, broj računa: 3380002210018390 (Unikredit banka d.d. Mostar)

JRT Trezor BiH-Depozitni račun, broj računa: 5520040002547572 (Hipo Alpe Adria Banka a.d.)

JRT Trezor BiH-Depozitni račun, broj računa: 5517902220404858 (Unikredit banka a.d. Banja Luka)

JRT Trezor BiH-Depozitni račun, broj računa: 1610000010751006 (Raiffeisen banka).

PRAVILA PRILIKOM POPUNJAVANJA POLJA KOJA SE ODNOSE NA UPLATU JAVNIH PRIHODA

III Polja koja se odnose na uplate javnih prihoda moraju biti

popunjena na sljedeći način:

1. Polje: Broj poreskog obveznika - treba da sadrži jedinstveni matični broj građanina, ukoliko uplatu vrši fizičko lice ili trinaestocifreni identifikacioni broj pravnog lica, ukoliko uplatu vrši pravno lice,

2. Polje: Vrsta uplate - za svaku uplatu treba biti '0', 3. Polje: Vrsta prihoda - popuniti u skladu sa poglavljem

V ove naredbe 4. Polje: Općina - treba da sadrži šifru općine prebivališta -

sjedišta uplatioca, 5. Polje: Poreski period - treba da odgovara datumu uplate, 6. Polje: Budžetska organizacija - popuniti u skladu sa

poglavljem V ove naredbe, 7. Polje: Poziv na broj - popuniti u skladu sa instrukcijom

nadležne institucije koja obavlja uslugu pravne radnje, ukoliko nadležna institucija ne zahtijeva popunjavanje ovog polja popuniti brojevima '0'.

IV UPOREDNI PREGLED DOSADAŠNJIH VRSTA PRIHODA I BUDŽETSKIH ORGANIZACIJA SA NOVIM VRSTAMA

PRIHODA I BUDŽETSKIM ORGANIZACIJAMA

Redni broj

Stara vrsta

prihoda Budžetska organizacija Naziv vrste prihoda

Nova vrsta prihoda

Budžetska organizacija

1 722141 0709999 ili 0703999 Potvrda o vlasništvu vozila 722921 07099992 722142 0709999 Potvrda o registraciji 722922 07099993 722143 0709999 ili 0703999 Stiker naljepnica 722923 07099994 722144 0709999 Registarske tablice sa međunarodnim oznakom BiH motorna vozila 722924 0709999

5 722145 0709999 Registarske tablice sa međunarodnim oznakom BiH za priključna vozila, motocikle i bicikle sa motorom

722925 0709999

6 722146 0709999 Registarske tablice za vozila diplomatskih i konzularnih predstavništava u BiH

722926 0709999

7 722147 0709999 Registarske tablice za privremeno registrovana vozila sa međunarodnom oznakom BiH

722927 0709999

8 722148 0709999 Probne tablice sa međunarodnom oznakom BiH 722928 07099999 722149 0709999 Za izgubljene, uništene i nestale tablice za par 722929 0709999

10 722150 0709999 Za izgubljene, uništene i nestale tablice za priključna vozila, motocikle i bicikle sa motorom za jedan kom

722930 0709999

11 722151 0902999 Naknada za izdavanje licence, dozvole, potvrde o sigurnosti 722571 0902999

12 722152 od 0101999 do 9999999

Naknade po Zakonu o slobodi pristupa informacijama 722577 od 0101999 do 9999999

13 722153 od 0101999 do 9999999

Naknade za tendersku dokumentaciju 722578 od 0101999 do 9999999

14 722154 1601999 Prihodi od iznajmljivanja prostora na graničnim prelazima 721125 160199915 722241 0104999 Takse pred Sudom BiH-Tarifa 1 722301 010499916 722242 0104999 Takse pred Sudom BiH-Tarifa 2 722302 010499917 722243 0104999 Takse pred Sudom BiH-Tarifa 3 722303 010499918 722244 0104999 Takse pred Sudom BiH-Tarifa 4 722304 010499919 722245 0104999 Takse pred Sudom BiH-Tarifa 5 722305 010499920 722586 0405999 Naknada za pokretanje žalbenog postupka 722586 040599921 722606 0601999 Prihodi od ovjere isprava izdatih od strane DKP BiH-Tarifni broj 6 722106 0601999

22 722607 0601999 Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni broj 7

722107 0601999

23 722608 0601999 Prihodi od izdavanja izvoda iz matične knjige vjenčanih od strane MVP-Tarifni broj 8

722108 0601999

24 722705 od 0101999 do 9999999

Prihodi od ovjere potpisa i pečata - Tarifni broj 5 722105 od 0101999 do 9999999

25 722710 0902999 Prihodi od izdavanja dozvola u međunarodnom cestovnom transportu - Tarifni broj 10

722110 0902999

26 722711 0902999 Prihodi od izdavanja dozvola za obavljanje naizmjeničnih vožnji u vanlinijskom međunarodnom transportu

722111 0902999

27 722712 0902999 Prihodi od dozvola za obavljanje međunarodnog vanlinijskog prevoza putnika u cestovnom transportu

722112 0902999

28 722713 0902999 Prihodi od dozvola za obavljanje međunarodnog cestovnog prevoza stvari

722113 0902999

29 722714 0902999 Prihodi od ovjere reda vožnje za međuentitetske autobuske linije - Tarifni broj 14

722114 0902999

30 722715 0902999 Prihodi od dozvola po osnovu vanrednog prevoza stvari u međunarodnom cestovnom transportu

722115 0902999

31 722716 0902999 Prihodi od rješenja kojim se stranom fizičkom i pravnom licu odobrava obavljanje unutrašnjeg prevoza stvari u cestovnom transportu

722116 0902999

32 722717 0902999 Prihodi od rješenja kojim se određuje ime, oznaka i pozivni broj broda

722117 0902999

Page 20: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 20 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

33 722718 0902999 Prihodi od odobravanja stranom pravnom ili fizičkom licu uplovljavanje u plovne puteve unutrašnjih i pomorskih puteva BiH

722118 0902999

34 722719 0902999 Prihodi od odobravanja stranom pravnom ili fizičkom licu upis broda u upisnik brodova

722119 0902999

35 722720 0902999 Prihodi od dozvola stranim pravnim i fizičkim licima za obavljanje kabotažnih prevoza putnika i stvari po unutrašnjim plovnim putevima..

722120 0902999

36 722721 0902999 Prihodi od rješenja kojim se odobrava prvi upis plovnih objekata unutrašnje i pomorske plovidbe u registar brodova

722121 0902999

37 722722 0902999 Prihodi od rješenja o upisu i brisanju iz registracije brodova unutrašnje i pomorske plovidbe

722122 0902999

38 722723 0701999 Prihodi od zahtjeva za izdavanje putne isprave MCP - Tarifni broj 23 722123 070199939 722724 0701999 Prihodi od zahtjeva za izdavanje službenog pasoša - Tarifni broj 24 722124 070199940 722725 0701999 Prihodi od zahtjeva za prestanak državljanstva - Tarifni broj 25 722125 070199941 722729 0705999 Takse - Tarifni broj 102 722186 070599942 722730 0705999 Takse - Tarifni broj 103 722187 070599943 722742 0904999 Naknade po osnovu registracije fondacija 722574 090299944 722743 0904999 Naknade za upis u registar vjerskih zajednica 722568 0904999

45 722744 0717999 Prihodi od naknada za izdavanje, obnovu i izmjenu dozvole za stavljanje lijeka u promet

722530 0717999

46 722745 0717999 Prihodi od naknada za izradu izvještaja o farmaceutskom kvalitetu lijeka

722531 0717999

47 722746 0717999 Prihodi od izdavanja, obnove i izmjene dozvole za stavljanje tradicionalnog lijeka u promet

722532 0717999

48 722747 0717999 Prihodi od izdavanja, obnove i izmjene dozvole za stavljanje homeopatskog lijeka u promet

722533 0717999

49 722748 0717999 Prihodi od izdavanja zaključka o kategorizaciji 722534 071799950 722749 0717999 Prihodi od ovjere knjige evidencije 722535 0717999

51 722750 0717999 Prihodi od godišnje naknade za održavanje registracione dokumentacije

722536 0717999

52 722751 0717999 Prihodi od izdavanja saglasnosti, odnosno dozvole za uvoz-izvoz lijekova i medicinskih sredstava

722537 0717999

53 722752 0717999 Prihodi od potvrde o postojanju i trajanju entitetske dozvole 722538 071799954 722753 0717999 Prihodi od oglašavanja lijekova stručnoj i široj javnosti 722539 0717999

55 722754 0717999 Naknada za postupak prijave i izdavanje dozvole za kliničko ispitivanje lijekova

722540 0717999

56 722755 0717999 Prihodi od izdavanja i izmjene dozvole za obavljanje prometa lijekova na veliko

722541 0717999

57 722756 0717999 Naknada za izdavanje i izmjenu dozvole za proizvodnju lijeka 722542 071799958 722757 0717999 Prihodi od kontrole kvaliteta lijeka 722543 0717999

59 722758 0717999 Prihodi od upisa, izmjene i obnove upisa medicinskih sredstava u registar med. sredstava

722544 0717999

60 722759 0717999 Prihodi od oglašavanja medicinskih sredstava stručnoj i široj javnosti 722545 0717999

61 722760 0717999 Naknade od upisa i izmjene upisa pravnih lica u registar proizvođača medicinskih sredstava

722546 0717999

62 722761 0717999 Naknade od upisa i izmjene upisa pravnih lica u registar veletrgovaca medicinskih sredstava

722547 0717999

63 722762 0717999 Prihodi od potvrde o postojanju i trajanju entitetske dozvole za medicinska sredstva

722548 0717999

64 722763 0717999 Prihodi od prijave i izdavanja dozvole za kliničko ispitivanje medicinskih sredstava

722549 0717999

65 722811 0405999 Takse - Tarifni broj 105 722189 040599966 722812 0402999 Naknada troškova usluge i publikacije-Agencija za statistiku BIH 722576 040299967 722813 0808999 Prihodi po osnovu zahtjeva-Konkurencijsko vijeće 722583 080899968 722814 0808999 Prihodi po osnovu rješenja-Konkurencijsko vijeće 722584 080899969 722815 0808999 Prihodi po osnovu zaključaka-Konkurencijsko vijeće 722585 0808999

70 722816 0923999 Prihodi od odobrenja privremenog i stalnog boravka stranca-Tarifni broj 106

722191 0923999

71 722817 0801999 Naknada za obradu zahtjeva za priznavanje dokumenata usklađenosti i znakova o usklađenosti izdatih u inostranstvu

722589 0801999

72 722826 0801999 Prihodi od izdavanja rješenja o registraciji stranih ulaganja - Tarifni broj 26

722126 0801999

73 722827 0801999 Prihodi od izdavanja rješenja o carinjenju robe bez prelaska carinske linije - Tarifni broj 27

722127 0801999

74 722828 0801999 Prihodi od izdavanja rješenja o porijeklu proizvoda - Tarifni broj 28 722128 0801999

75 722829 0806999 Prihodi od izdavanja rješenja o nepostojanju veterinarsko-zdravstvenih smetnji

722551 0806999

76 722830 0904999 Naknada polaganja stručnog upravnog ispita na nivou BiH 722567 090499977 722831 0806999 Svjedodžba službenog veterinara za stočnu hranu BA-UVBH-40/33 722552 0806999

78 722833 0806999 Veterinarsko-zdravstvena svjedodžba za proizvode životinjskog porijekla BA-UVBH-VZ-40/20

722553 0806999

79 722835 0806999 Veterinarsko-zdravstvena svjedodžba za sirovine životinjskog porijekla BA-UVBH-VZ-40/32

722554 0806999

80 722836 0806999 Veterinarsko-zdravstvena svjedodžba za pse i mačke BA-UVBH-VZ-40/12

722555 0806999

81 722837 0806999 Svjedodžba o porijeklu i zdravlju domaće i divlje peradi BA-UVBH-VZ-40/11

722556 0806999

82 722838 0806999 Veterinarsko-zdravstvena svjedodžba za ostale certifikate 722557 080699983 722840 0814999 Takse - Tarifni broj 40 722140 0814999

Page 21: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 21

84 722841 0814999 Takse - Tarifni broj 41 722141 081499985 722841 0806999 Takse - Tarifni broj 41 722558 080699986 722842 0814999 Takse - Tarifni broj 42 722142 081499987 722843 0814999 Takse - Tarifni broj 43 722143 081499988 722844 0814999 Takse - Tarifni broj 44 722144 081499989 722845 0814999 Takse - Tarifni broj 45 722145 081499990 722846 0814999 Takse - Tarifni broj 46 722146 081499991 722847 0814999 Takse - Tarifni broj 47 722147 081499992 722848 0814999 Takse - Tarifni broj 48 722148 081499993 722849 0814999 Takse - Tarifni broj 49 722149 081499994 722850 0814999 Takse - Tarifni broj 50 722150 081499995 722851 0814999 Takse - Tarifni broj 51 722151 081499996 722852 0814999 Takse - Tarifni broj 52 722152 081499997 722853 0814999 Takse - Tarifni broj 53 722153 081499998 722854 0814999 Takse - Tarifni broj 54 722154 081499999 722855 0814999 Takse - Tarifni broj 55 722155 0814999100 722856 0814999 Takse - Tarifni broj 56 722156 0814999101 722857 0814999 Takse - Tarifni broj 57 722157 0814999102 722858 0814999 Takse - Tarifni broj 58 722158 0814999103 722859 0814999 Takse - Tarifni broj 59 722159 0814999104 722860 0814999 Takse - Tarifni broj 60 722160 0814999105 722861 0814999 Takse - Tarifni broj 61 722161 0814999106 722862 0814999 Takse - Tarifni broj 62 722162 0814999107 722863 0814999 Takse - Tarifni broj 63 722163 0814999108 722864 0814999 Takse - Tarifni broj 64 722164 0814999109 722865 0814999 Takse - Tarifni broj 65 722165 0814999110 722866 0814999 Takse - Tarifni broj 66 722166 0814999111 722867 0814999 Takse - Tarifni broj 67 722167 0814999112 722868 0814999 Takse - Tarifni broj 68 722168 0814999113 722869 0814999 Takse - Tarifni broj 69 722169 0814999114 722870 0814999 Takse - Tarifni broj 70 722170 0814999115 722871 0814999 Takse - Tarifni broj 71 722171 0814999116 722872 0814999 Takse - Tarifni broj 72 722172 0814999117 722873 0814999 Takse - Tarifni broj 73 722173 0814999118 722874 0814999 Takse - Tarifni broj 74 722174 0814999119 722875 0814999 Takse - Tarifni broj 75 722175 0814999120 722876 0814999 Takse - Tarifni broj 76 722176 0814999121 722877 0812999 ili 0813999 Takse - Tarifni broj 77 722177 0812999 ili 0813999122 722878 0812999 Takse - Tarifni broj 78 722178 0812999123 722879 0812999 Takse - Tarifni broj 79 722179 0812999124 722880 0812999 Takse - Tarifni broj 80 722180 0812999125 722881 0812999 Takse - Tarifni broj 81 722181 0812999126 722882 0805999 Takse - Tarifni broj 82 722182 0805999127 722883 0904999 Naknada troškova polaganja pravosudnog ispita na nivou BiH 722566 0904999

128 722884 0709999 Naknada troškova za pružene usluge davanja podataka iz centralne evidencije podataka državljana BiH

722580 0709999

129 722886 0809999 Naknade po fitosanitarnim zahtjevima za drveni materijal u međunarodnom

722570 0809999

130 722887 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Takse - Tarifni broj 83 722801 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

131 722888 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Takse - Tarifni broj 84 722802 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

132 722889 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Takse - Tarifni broj 85 722803 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

133 722890 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Takse - Tarifni broj 86 722804 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

134 722891 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Takse - Tarifni broj 87 722805 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

135 722892 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Takse - Tarifni broj 88 722806 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

136 722893 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Takse - Tarifni broj 90 722808 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

137 722894 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Takse - Tarifni broj 91 722809 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

138 722895 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Takse - Tarifni broj 92 722810 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

Page 22: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 22 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

139 722896 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Takse - Tarifni broj 93 722811 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

140 722897 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Takse - Tarifni broj 94 722812 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

141 722898 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Takse - Tarifni broj 95 722813 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

142 722899 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Takse - Tarifni broj 96 722814 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

143 722901 od 0101999 do 9999999

Prihodi od zahtjeva, molbi, prijedloga, prijava i drugih podnesaka - Tarifni broj 1

722101 od 0101999 do 9999999

144 722902 od 0101999 do 9999999

Prihodi od žalbi protiv rješenja - Tarifni broj 2 722102 od 0101999 do 9999999

145 722903 od 0101999 do 9999999

Prihodi od rješenja za koje nije propisana posebna naknada - Tarifni broj 3

722103 od 0101999 do 9999999

146 722904 od 0101999 do 9999999

Prihodi od izdatih uvjerenja - Tarifni broj 4 722104 od 0101999 do 9999999

147 722905 0709999 Prihodi od knjižica za pasoše 722905 0709999148 722906 0709999 Prihodi od lične karte 722906 0709999149 722907 0709999 Prihodi od vozačkih dozvola 722907 0709999150 722908 0709999 Prihodi od saobraćajnih dozvola 722908 0709999

151 722909 od 0101999 do 9999999

Prihodi od taksi na podneske kojim se traži mišljenje 722109 od 0101999 do 9999999

152 722910 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Takse - Tarifni broj 97 722815 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

153 722912 0923999 Prihodi od lične karte za stranca 722190 0923999154 722913 0923999 Prihodi od putnog lista za stranca 722190 0923999155 722914 0923999 ili 0703999 Prihodi od viza stiker za stranca 722190 0923999 ili 0703999156 722915 0904999 Naknade za upis u registar, upis promjena u registru, izvod iz registra 722565 0904999157 722916 0705999 Takse - Tarifni broj 99 722183 0705999158 722917 0705999 Takse - Tarifni broj 100 722184 0705999159 722918 0705999 Takse - Tarifni broj 101 722185 0705999160 722919 0709999 Prekogranične propusnice 722919 0709999

161 722928 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili 1601005

Takse - Tarifni broj 98 722816 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili

1601004 ili 1601005

162 722931 0712999 Novčane kazne prema Zakonu o zaštiti ličnih podataka 723106 0712999163 722941 0709999 Službeni pasoš 722941 0709999164 722942 0709999 Diplomatski pasoš 722942 0709999165 722943 0701999 Zajednički pasoš 722943 0701999166 722944 0701999 Brodarska knjižica 722944 0701999167 722945 0701999 Pomorska knjižica 722945 0701999168 722946 0701999 Putni list 722946 0701999169 722947 0701999 Putna isprava za izbjeglice 722947 0701999170 722948 0701999 Putna isprava za lice bez državljanstva 722948 0701999171 722949 0701999 Putni list za stranca 722949 0701999172 723133 0704999 CRA-Prihodi od kazni za prekršaje 723107 0704999173 723145 0104999 Prihodi od kazni u kaznenom postupku 723101 0104999174 723148 0111999 Prihodi od naknada troškova postupka/ Pravobranilaštvo 723108 0111999

175 723151 od 0101999 do 9999999

Novčane kazne za prekršaje 723104 od 0101999 do 9999999

176 723152 od 0101999 do 9999999

Sredstva pribavljena prodajom oduzetih predmeta 723109 od 0101999 do 9999999

177 723153 od 0101999 do 9999999

Troškovi vođenja prekršajnog postupka 723110 od 0101999 do 9999999

178 723154 0923999 Naknada troškova vraćanja i stavljanja stranca pod nadzor 722588 0923999179 723155 0923999 ili 0703999 Prihodi od kazni po Zakonu o kretanju i boravku stranaca i azilu 723105 0923999 ili 0703999

180 723156 0713999 Prihod od Taksi Državne Regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost u BiH

722581 0713999

181 723157 0902999 Naknada za izradu memorijskih kartica za digitalni tahograf 722572 0902999182 723158 0902999 Naknada za izdate licence prevoznika, za vozilo i kartice za vozace 722573 0902999183 723159 0112999 Naknada za pristup bazi sudskih odluka VSTV-a 722575 0112999184 734111 0905999 Vlastiti prihodi 722529 0905999

185 734111 0702999 ili 0812999 ili 0813999 ili 0814999 ili 0805999

Vlastiti prihodi 722631 0702999 ili 0812999 ili 0813999 ili

0814999 ili 0805999

186 735119 0706999 Prihodi od kazni po odluci Centralne izborne komisije 723112 0706999

Page 23: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 23

V PREGLED NOVIH VRSTA PRIHODA I BUDŽETSKIH ORGANIZACIJA

Sve vrste prihoda objavljene u naredbama o uplatnim računima za administrativne takse iz poglavlja I ove naredbe se mijenjaju i određuju se nove.

Polja Vrsta prihoda i Budžetska organizacija trebaju biti popunjena prema sljedećem rasporedu: Redni broj

Naziv vrste prihoda Nova vrsta

prihoda Budžetska

organizacija1 Prihodi od iznajmljivanja prostora na graničnim prelazima 721125 1601999

2 Prihodi od zahtjeva, molbi, prijedloga, prijava i drugih podnesaka - Tarifni broj 1 722101 od 0101999 do 9999999

3 Prihodi od žalbi protiv rješenja - Tarifni broj 2 722102 od 0101999 do 9999999

4 Prihodi od rješenja za koje nije propisana posebna naknada - Tarifni broj 3 722103 od 0101999 do 9999999

5 Prihodi od izdatih uvjerenja - Tarifni broj 4 722104 od 0101999 do 9999999

6 Prihodi od ovjere potpisa i pečata - Tarifni broj 5 722105 od 0101999 do 9999999

7 Prihodi od ovjere isprava izdatih od strane DKP BiH-Tarifni broj 6 722106 06019998 Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni broj 7 722107 06019999 Prihodi od izdavanja izvoda iz matične knjige vjenčanih od strane MVP-Tarifni broj 8 722108 0601999

10 Prihodi od taksi na podneske kojim se traži mišljenje 722109 od 0101999 do 9999999

11 Prihodi od izdavanja dozvola u međunarodnom cestovnom transportu - Tarifni broj 10 722110 090299912 Prihodi od izdavanja dozvola za obavljanje naizmjeničnih vožnji u vanlinijskom međunarodnom transportu 722111 090299913 Prihodi od dozvola za obavljanje međunarodnog vanlinijskog prevoza putnika u cestovnom transportu 722112 090299914 Prihodi od dozvola za obavljanje međunarodnog cestovnog prevoza stvari 722113 090299915 Prihodi od ovjere reda vožnje za međuentitetske autobuske linije - Tarifni broj 14 722114 090299916 Prihodi od dozvola po osnovu vanrednog prevoza stvari u međunarodnom cestovnom transportu 722115 0902999

17 Prihodi od rješenja kojim se stranom fizičkom i pravnom licu odobrava obavljanje unutrašnjeg prevoza stvari u cestovnom transportu

722116 0902999

18 Prihodi od rješenja kojim se određuje ime, oznaka i pozivni broj broda 722117 0902999

19 Prihodi od odobravanja stranom pravnom ili fizičkom licu uplovljavanje u plovne puteve unutrašnjih i pomorskih puteva BiH

722118 0902999

20 Prihodi od odobravanja stranom pravnom ili fizičkom licu upis broda u upisnik brodova 722119 0902999

21 Prihodi od dozvola stranim pravnim i fizičkim licima za obavljanje kabotažnih prevoza putnika i stvari po unutrašnjim plovnim putevima..

722120 0902999

22 Prihodi od rješenja kojim se odobrava prvi upis plovnih objekata unutrašnje i pomorske plovidbe u registar brodova 722121 090299923 Prihodi od rješenja o upisu i brisanju iz registracije brodova unutrašnje i pomorske plovidbe 722122 090299924 Prihodi od zahtjeva za izdavanje putne isprave MCP - Tarifni broj 23 722123 070199925 Prihodi od zahtjeva za izdavanje službenog pasoša - Tarifni broj 24 722124 070199926 Prihodi od zahtjeva za prestanak državljanstva - Tarifni broj 25 722125 070199927 Prihodi od izdavanja rješenja o registraciji stranih ulaganja - Tarifni broj 26 722126 080199928 Prihodi od izdavanja rješenja o carinjenju robe bez prelaska car.linije - Tarifni broj 27 722127 080199929 Prihodi od izdavanja rješenja o porijeklu proizvoda - Tarifni broj 28 722128 080199930 Takse - Tarifni broj 40 722140 081499931 Takse - Tarifni broj 41 722141 081499932 Takse - Tarifni broj 42 722142 081499933 Takse - Tarifni broj 43 722143 081499934 Takse - Tarifni broj 44 722144 081499935 Takse - Tarifni broj 45 722145 081499936 Takse - Tarifni broj 46 722146 081499937 Takse - Tarifni broj 47 722147 081499938 Takse - Tarifni broj 48 722148 081499939 Takse - Tarifni broj 49 722149 081499940 Takse - Tarifni broj 50 722150 081499941 Takse - Tarifni broj 51 722151 081499942 Takse - Tarifni broj 52 722152 081499943 Takse - Tarifni broj 53 722153 081499944 Takse - Tarifni broj 54 722154 081499945 Takse - Tarifni broj 55 722155 081499946 Takse - Tarifni broj 56 722156 081499947 Takse - Tarifni broj 57 722157 081499948 Takse - Tarifni broj 58 722158 081499949 Takse - Tarifni broj 59 722159 081499950 Takse - Tarifni broj 60 722160 081499951 Takse - Tarifni broj 61 722161 081499952 Takse - Tarifni broj 62 722162 081499953 Takse - Tarifni broj 63 722163 081499954 Takse - Tarifni broj 64 722164 081499955 Takse - Tarifni broj 65 722165 081499956 Takse - Tarifni broj 66 722166 081499957 Takse - Tarifni broj 67 722167 081499958 Takse - Tarifni broj 68 722168 081499959 Takse - Tarifni broj 69 722169 081499960 Takse - Tarifni broj 70 722170 081499961 Takse - Tarifni broj 71 722171 0814999

Page 24: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 24 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

62 Takse - Tarifni broj 72 722172 081499963 Takse - Tarifni broj 73 722173 081499964 Takse - Tarifni broj 74 722174 081499965 Takse - Tarifni broj 75 722175 081499966 Takse - Tarifni broj 76 722176 081499967 Takse - Tarifni broj 77 722177 0812999 ili 081399968 Takse - Tarifni broj 78 722178 081299969 Takse - Tarifni broj 79 722179 081299970 Takse - Tarifni broj 80 722180 081299971 Takse - Tarifni broj 81 722181 081299972 Takse - Tarifni broj 82 722182 080599973 Takse - Tarifni broj 99 722183 070599974 Takse - Tarifni broj 100 722184 070599975 Takse - Tarifni broj 101 722185 070599976 Takse - Tarifni broj 102 722186 070599977 Takse - Tarifni broj 103 722187 070599978 Takse - Tarifni broj 105 722189 040599979 Prihodi od lične karte za stranca 722190 092399980 Prihodi od putnog lista za stranca 722190 092399981 Prihodi od viza stiker za stranca 722190 0923999 ili 070399982 Prihodi od odobrenja privremenog i stalnog boravka stranca-Tarifni broj 106 722191 092399983 Takse pred Sudom BiH-Tarifa 1 722301 010499984 Takse pred Sudom BiH-Tarifa 2 722302 010499985 Takse pred Sudom BiH-Tarifa 3 722303 010499986 Takse pred Sudom BiH-Tarifa 4 722304 010499987 Takse pred Sudom BiH-Tarifa 5 722305 010499988 Naknade za izdavanje licenci poštanskim emiterima i vršenju poštanskih usluga 722529 090599989 Prihodi od naknada za izdavanje, obnovu i izmjenu dozvole za stavljanje lijeka u promet 722530 071799990 Prihodi od naknada za izradu izvještaja o farmaceutskom kvalitetu lijeka 722531 071799991 Prihodi od izdavanja, obnove i izmjene dozvole za stavljanje tradicionalnog lijeka u promet 722532 071799992 Prihodi od izdavanja, obnove i izmjene dozvole za stavljanje homeopatskog lijeka u promet 722533 071799993 Prihodi od izdavanja zaključka o kategorizaciji 722534 071799994 Prihodi od ovjere knjige evidencije 722535 071799995 Prihodi od godišnje naknade za održavanje registracione dokumentacije 722536 071799996 Prihodi od izdavanja saglasnosti, odnosno dozvole za uvoz-izvoz lijekova i medicinskih sredstava 722537 071799997 Prihodi od potvrde o postojanju i trajanju entitetske dozvole 722538 071799998 Prihodi od oglašavanja lijekova stručnoj i široj javnosti 722539 071799999 Naknada za postupak prijave i izdavanje dozvole za kliničko ispitivanje lijekova 722540 0717999100 Prihodi od izdavanja i izmjene dozvole za obavljanje prometa lijekova na veliko 722541 0717999101 Naknada za izdavanje i izmjenu dozvole za proizvodnju lijeka 722542 0717999102 Prihodi od kontrole kvaliteta lijeka 722543 0717999103 Prihodi od upisa, izmjene i obnove upisa medicinskih sredstava u registar medicinskih sredstava 722544 0717999104 Prihodi od oglašavanja medicinskih sredstava stručnoj i široj javnosti 722545 0717999105 Naknade od upisa i izmjene upisa pravnih lica u registar proizvođača medicinskih sredstava 722546 0717999106 Naknade od upisa i izmjene upisa pravnih lica u registar veletrgovaca medicinskih sredstava 722547 0717999107 Prihodi od potvrde o postojanju i trajanju entitetske dozvole za medicinska sredstva 722548 0717999108 Prihodi od prijave i izdavanja dozvole za kliničko ispitivanje medicinskih sredstava 722549 0717999109 Prihodi od izdavanja rješenja o nepostojanju veterinarsko-zdravstvenih smetnji 722551 0806999110 Svjedodžba službenog veterinara za stočnu hranu BA-UVBH-40/33 722552 0806999111 Veterinarsko-zdravstvena svjedodžba za proizvode životinjskog porijekla BA-UVBH-VZ-40/20 722553 0806999112 Veterinarsko-zdravstvena svjedodžba za sirovine životinjskog porijekla BA-UVBH-VZ-40/32 722554 0806999113 Veterinarsko-zdravstvena svjedodžba za pse i mačke BA-UVBH-VZ-40/12 722555 0806999114 Svjedodžba o porijeklu i zdravlju domaće i divlje peradi BA-UVBH-VZ-40/11 722556 0806999115 Veterinarsko-zdravstvena svjedodžba za ostale certifikate 722557 0806999116 Prihodi od veterinarskih pregleda žive stoke i namirnica životinjskog porijekla na graničnim prelazima 722558 0806999117 Naknade za upis u registar, upis promjena u registru, izvod iz registra 722565 0904999118 Naknada troškova polaganja pravosudnog ispita na nivou BiH 722566 0904999119 Naknada polaganja stručnog upravnog ispita na nivou BiH 722567 0904999120 Naknade za upis u registar vjerskih zajednica 722568 0904999121 Naknade po fitosanitarnim zahtjevima za drveni materijal u međunarodnom 722570 0809999122 Naknada za izdavanje licence, dozvole potvrde o sigurnosti 722571 0902999123 Naknada za izradu memorijskih kartica za digitalni tahograf 722572 0902999124 Naknada za izdate licence prevoznika, za vozilo i kartice za vozače 722573 0902999125 Naknade po osnovu registracije fondacija 722574 0902999126 Naknada za pristup bazi sudskih odluka VSTV-a 722575 0112999127 Naknada troškova usluge i publikacije-Agencija za statistiku BiH 722576 0402999

128 Naknade po Zakonu o slobodi pristupa informacijama 722577 od 0101999 do 9999999

129 Naknade za tendersku dokumentaciju 722578 od 0101999 do 9999999

130 Naknada troškova za pružene usluge davanja podataka iz centralne evidencije podataka državljana BiH 722580 0709999131 Prihod od taksi Državne Regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu bezbjednost u BiH 722581 0713999132 Prihodi po osnovu zahtjeva-Konkurencijsko vijeće 722583 0808999133 Prihodi po osnovu rješenja-Konkurencijsko vijeće 722584 0808999134 Prihodi po osnovu zaključaka-Konkurencijsko vijeće 722585 0808999135 Naknada za pokretanje žalbenog postupka 722586 0405999136 Naknada troškova vraćanja i stavljanja stranca pod nadzor 722588 0923999137 Naknada za obradu zahtjeva za priznavanje dokumenata usklađenosti i znakova o usklađenosti izdatih u inostranstvu 722589 0801999

Page 25: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 25

138 Vlastiti prihodi 722631 0702999 ili 0812999 ili 0813999 ili 0814999 ili

0805999

139 Takse - Tarifni broj 83 722801 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

140 Takse - Tarifni broj 84 722802 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

141 Takse - Tarifni broj 85 722803 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

142 Takse - Tarifni broj 86 722804 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

143 Takse - Tarifni broj 87 722805 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

144 Takse - Tarifni broj 88 722806 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

145 Takse - Tarifni broj 90 722808 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

146 Takse - Tarifni broj 91 722809 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

147 Takse - Tarifni broj 92 722810 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

148 Takse - Tarifni broj 93 722811 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

149 Takse - Tarifni broj 94 722812 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

150 Takse - Tarifni broj 95 722813 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

151 Takse - Tarifni broj 96 722814 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

152 Takse - Tarifni broj 97 722815 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005

153 Takse - Tarifni broj 98 722816 1601001 ili 1601002 ili 1601003 ili 1601004 ili

1601005154 Prihodi od knjižica za pasoše 722905 0709999155 Prihodi od lične karte 722906 0709999156 Prihodi od vozačkih dozvola 722907 0709999157 Prihodi od saobraćajnih dozvola 722908 0709999158 Prekogranične propusnice 722919 0709999159 Potvrda o vlasništvu vozila 722921 0709999160 Potvrda o registraciji 722922 0709999161 Stiker naljepnica 722923 0709999162 Registarske tablice sa međunarodnim oznakom BiH motorna vozila 722924 0709999163 Registarske tablice sa međunarodnim oznakom BiH za priključna vozila, motocikle i bicikle sa motorom 722925 0709999164 Registarske tablice za vozila diplomatskih i konzularnih predstavništava u BiH 722926 0709999165 Registarske tablice za privremeno registrovana vozila sa međunarodnom oznakom BiH 722927 0709999166 Probne tablice sa međunarodnom oznakom BiH 722928 0709999167 Za izgubljene, uništene i nestale tablice za par 722929 0709999168 Za izgubljene, uništene i nestale tablice za priključna vozila, motocikle i bicikle sa motorom za jedan kom 722930 0709999169 Službeni pasoš 722941 0709999170 Diplomatski pasoš 722942 0709999171 Zajednički pasoš 722943 0701999172 Brodarska knjižica 722944 0701999173 Pomorska knjižica 722945 0701999174 Putni list 722946 0701999175 Putna isprava za izbjeglice 722947 0701999176 Putna isprava za lice bez državljanstva 722948 0701999177 Putni list za stranca 722949 0701999178 Prihodi od kazni u kaznenom postupku 723101 0104999

179 Novčane kazne za prekršaje 723104 od 0101999 do 9999999

180 Prihodi od kazni po Zakonu o kretanju i boravku stranaca i azilu 723105 0923999 ili 0703999181 Novčane kazne prema Zakonu o zaštiti ličnih podataka 723106 0712999182 CRA-Prihodi od kazni za prekršaje 723107 0704999183 Prihodi od naknada troškova postupka/Pravobranilaštvo 723108 0111999

Page 26: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 26 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

184 Sredstva pribavljena prodajom oduzetih predmeta 723109 od 0101999 do 9999999

185 Troškovi vođenja prekršajnog postupka 723110 od 0101999 do 9999999

186 Prihodi od kazni po odluci Centralne izborne komisije 723112 0706999

VI POJAŠNJENJE UPLATA POJEDINIH VRSTA PRIHODA - BUDŽETSKIH ORGANIZACIJA I NAČINA NJIHOVOG

ODREĐIVANJA – POPUNJAVANJA Za sljedeće vrste prihoda na rednom broju i budžetskim organizacijama IZ POGLAVLjA V (Pregled novih vrsta prihoda i

budžetskih organizacija): Redni broj Naziv vrste prihoda Budžetska organizacija

2. Prihodi od zahtjeva, molbi, prijedloga, prijava i drugih podnesaka - Tarifni broj 1 od 0101999 do 99999993. Prihodi od žalbi protiv rješenja - Tarifni broj 2 od 0101999 do 99999994. Prihodi od rješenja za koje nije propisana posebna naknada - Tarifni broj 3 od 0101999 do 99999995. Prihodi od izdatih uvjerenja - Tarifni broj 4 od 0101999 do 99999996. Prihodi od ovjere potpisa i pečata - Tarifni broj 5 od 0101999 do 999999910. Prihodi od taksi na podneske kojim se traži mišljenje od 0101999 do 9999999128. Naknade po Zakonu o slobodi pristupa informacijama od 0101999 do 9999999129. Naknade za tendersku dokumentaciju od 0101999 do 9999999179. Novčane kazne za prekršaje od 0101999 do 9999999184. Sredstva pribavljena prodajom oduzetih predmeta od 0101999 do 9999999185. Troškovi vođenja prekršajnog postupka od 0101999 do 9999999

polje šifra budžetske organizacije popuniti u skladu sa instrukcijom institucije kod koje se obavlja pravna radnja.

IZMJENA VRSTE PRIHODA I BUDŽETSKE ORGANIZACIJE ZA PORESKE I KONTROLNE MARKICE

VII Uplatni račun za uplatu sredstava na ime štampanja i

kupovine poreskih i kontrolnih markica u skladu sa Pravilnikom o poreskim markicama za duvanske prerađevine i kontrolnim markicama za alkoholna pića i vina ("Službeni glasnik BiH", broj 18/05 i 38/05) pripada Jedinstvenom računu trezora BiH (JRT) koji je otvoren kod Unikredit banke d.d. Mostar pod nazivom:

JRT Trezor BiH - Prihodi od prodaje poreskih i kontrolnih markica, broj: 3380002210004907.

Polja koja se odnose na uplate javnih prihoda moraju biti popunjena na slijedeći način:

1. Polje: Broj poreskog obveznika - treba da sadrži jedinstveni matični broj građanina, ukoliko uplatu vrši fizičko lice ili trinaestocifreni identifikacioni broj pravnog lica, ukoliko uplatu vrši pravno lice,

2. Polje: Vrsta uplate - za svaku uplatu treba biti '0', 3. Polje: Vrsta prihoda - obavezno mora biti popunjeno

vrstom prihoda '722528' 4. Polje: Općina - treba da sadrži odgovarajuću šifru općine 5. Polje: Poreski period - treba da odgovara datumu uplate 6. Polje: Budžetska organizacija – popuniti brojevima

'1601999' 7. Polje: Poziv na broj - popuniti brojevima '0'

VIII

INSTRUKCIJA ZA UPLATU SREDSTAVA PO OSNOVU PRODAJE STALNIH SREDSTAVA

Uplata sredstava po osnovu prodaje stalnih sredstava se vrši na jedan od uplatnih računa navedenih u poglavlju II ove naredbe po sledećeim uplatnim elementima:

- Za uplate po osnovu prodaje zemljišta Vrsta prihoda: 811111 - Za uplate po osnovu prodaje zgrada Vrsta prihoda: 811112 - Za uplate po osnovu prodaje prometnih vozila Vrsta prihoda: 811114 - Za uplate po osnovu prodaje opreme Vrsta prihoda: 811115

1. Polje: Broj poreskog obveznika - treba da sadrži jedinstveni matični broj građanina, ukoliko uplatu vrši fizičko lice ili trinaestocifreni identifikacioni broj pravnog lica, ukoliko uplatu vrši pravno lice,

2. Polje: Vrsta uplate - za svaku uplatu treba biti '0', 3. Polje: Vrsta prihoda - obavezno mora biti popunjena

jednom od navedenih vrsta prihoda zavisno od toga šta je predmet prodaje,

4. Polje: Općina - treba da sadrži šifru općine prebivališta - sjedišta uplatioca,

5. Polje: Poreski period - treba da odgovara datumu uplate, 6. Polje: Budžetska organizacija - popuniti u skladu sa

instrukcijom institucije koja vrši prodaju stalnog sredstva 7. Polje: Poziv na broj - popuniti u skladu sa instrukcijom

institucije koja vrši prodaju stalnog sredstva. Ukoliko institucija koja vrši prodaju stalnog sredstva ne zahtijeva popunjavanje ovog polja, popuniti brojevima '0'.

IX Ova naredba će se objaviti u "Službenom glasniku BiH", a

stupa na snagu dana 17.03.2014. godine.

Broj 08-16-1-2300-1/14 28. februara 2014. godine

SarajevoMinistar

Dr. Nikola Špirić, s. r.

MINISTARSTVO CIVILNIH POSLOVA BOSNE I HERCEGOVINE

273 Na temelju članka 61. stavka (2) Zakona o upravi

("Službeni glasnik BiH", broj 32/02 i 102/09), članka 3, a u svezi sa člankom 8a. Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 4/97, 1/99, 9/99, 27/00, 32/00, 19/01, 47/04, 53/07, 15/08, 33/08, 39/08 i 60/13), i članka 16. Pravilnika o putnoj ispravi za izbjeglice ("Službeni glasnik BiH", broj 80/09), ministar Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine donosi

Page 27: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 27

ODLUKU O POČETKU IZDAVANJA PUTNIH ISPRAVA ZA

IZBJEGLICE SA BESKONTAKTNIM ELEKTRONSKIM - MEMORIJSKIM ELEMENTOM

Članak 1. (Početak izdavanja)

Ovom Odlukom kao početak izdavanja putnih isprava za izbjeglice sa beskontaktnim elektronskim - memorijskim elementom, određuje se datum 10.03.2014. godine.

Članak 2. (Zaduženje tijela nadležnog za personaliziranje)

Zadužuje se Agencija za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine da sve zahtjeve za izdavanje putnih isprava zaprimljene od strane Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine počevši od 10.03.2014. godine, personaliziraju osobnim podacima u obrasce putnih isprava sa elektronskim memorijskim elementom - elektronskih putovnica.

Članak 3. (Zaduženje tijela nadležnog za izdavanje putnih isprava) Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine, dužno je

provoditi postupke, obradu zahtjeva i evidentiranje podataka za izdavanje putnih isprava za izbjeglice, po procedurama kako je to definirano zakonskim i podzakonskim aktima.

Članak 4. (Realiziranje Odluke)

Za realiziranje ove Odluke zadužuju se Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine i Agencija za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine.

Članak 5. (Stupanje na snagu)

Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja i bit će objavljena u "Službenom glasniku BiH".

Broj 06-2-30-4-23/14 05. ožujka 2014. godine

Sarajevo Ministar

Mr. Sredoje Nović, v. r.

На основу члана 61. став (2) Закона о управи

("Службени гласник БиХ", број 32/02 и 102/09), члана 3, а у вези са чланом 8а. Закона о путним исправама Босне и Херцеговине ("Службени гласник БиХ", бр. 4/97, 1/99, 9/99, 27/00, 32/00, 19/01, 47/04, 53/07, 15/08, 33/08, 39/08 и 60/13), и члана 16. Правилника о путној исправи за избјеглице ("Службени гласник БиХ", број 80/09), министар Министарства цивилних послова Босне и Херцеговине доноси

ОДЛУКУ О ПОЧЕТКУ ИЗДАВАЊА ПУТНИХ ИСПРАВА ЗА

ИЗБЈЕГЛИЦЕ СА БЕСКОНТАКТНИМ ЕЛЕКТРОНСКИМ - МЕМОРИЈСКИМ ЕЛЕМЕНТОМ

Члан 1. (Почетак издавања)

Овом Одлуком као почетак издавања путних исправа за избјеглице са бесконтактним електронским - меморијским елементом, одређује се датум 10.03.2014. године.

Члан 2. (Задужење органа надлежног за персонализацију) Задужује се Агенција за идентификациона документа,

евиденцију и размјену података Босне и Херцеговине, да све захтјеве за издавање путних исправа запримљене од стране Министарства безбједности Босне и Херцеговине почевши од 10.03.2014. године, персонализује личним подацима у

обрасце путних исправа са електронским меморијским елементом - електронских пасоша.

Члан 3. (Задужење органа надлежног за издавање путних исправа)

Министарство безбједности Босне и Херцеговине, дужно је проводити поступке, обраду захтјева и евидентирање података за издавање путних исправа за избјеглице, по процедурама како је то дефинисано законским и подзаконским актима.

Члан 4. (Реализација Одлуке)

За реализацију ове Одлуке задужују се Министарство безбједности Босне и Херцеговине и Агенција за идентификациона документа, евиденцију и размјену података Босне и Херцеговине.

Члан 5. (Ступање на снагу)

Ова Одлука ступа на снагу даном доношења и биће објављена у "Службеном гласнику БиХ".

Број 06-2-30-4-23/14 05. марта 2014. године

СарајевоМинистар

Мр Средоје Новић, с. р.

Na osnovu člana 61. stav (2) Zakona o upravi ("Službeni

glasnik BiH", broj 32/02 i 102/09), člana 3, a u vezi sa članom 8a. Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 4/97, 1/99, 9/99, 27/00, 32/00, 19/01, 47/04, 53/07, 15/08, 33/08, 39/08 i 60/13), i člana 16. Pravilnika o putnoj ispravi za izbjeglice ("Službeni glasnik BiH", broj 80/09), ministar Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine donosi

ODLUKU O POČETKU IZDAVANJA PUTNIH ISPRAVA ZA

IZBJEGLICE SA BESKONTAKTNIM ELEKTRONSKIM - MEMORIJSKIM ELEMENTOM

Član 1. (Početak izdavanja)

Ovom Odlukom kao početak izdavanja putnih isprava za izbjeglice sa beskontaktnim elektronskim - memorijskim elementom, određuje se datum 10.03.2014.

Član 2. (Zaduženje organa nadležnog za personalizaciju)

Zadužuje se Agencija za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine da sve zahtjeve za izdavanje putnih isprava zaprimljene od strane Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine počevši od 10.03.2014. godine, personalizuje ličnim podacima u obrasce putnih isprava sa elektronskim memorijskim elementom - elektronskih pasoša.

Član 3. (Zaduženje organa nadležnog za izdavanje putnih isprava)

Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine, dužno je provoditi postupke, obradu zahtjeva i evidentiranje podataka za izdavanje putnih isprava za izbjeglice, po procedurama kako je to definisano zakonskim i podzakonskim aktima.

Član 4. (Realizacija Odluke)

Za realizaciju ove Odluke zadužuju se Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine i Agencija za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine.

Page 28: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 28 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

Član 5. (Stupanje na snagu)

Ova Odluka stupa na snagu danom donošenja i bit će objavljena u "Službenom glasniku BiH".

Broj 06-2-30-4-23/14 05. marta 2014. godine

Sarajevo Ministar

Mr. Sredoje Nović, s. r.

VIJEĆE ZA DRŽAVNU POTPORU BOSNE I HERCEGOVINE

274 Na temelju članka 11. Zakona o sustavu državne potpore u

Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 10/12), Vijeće za državnu potporu Bosne i Hercegovine, na 16. sjednici održanoj 21. veljače 2014. godine, usvojilo je

POSLOVNIK O DOPUNAMA POSLOVNIKA O RADU VIJEĆA ZA

DRŽAVNU POTPORU BOSNE I HERCEGOVINE

Članak 1. U Poslovniku o radu Vijeća za državnu potporu BiH

("Službeni glasnik BiH", broj 26/13) (u daljem tekstu: Poslovnik) u članku 11. u stavku (4) iza riječi "sjednice" briše se veznik "ili" i stavlja zarez, a iza riječi "sjednici" dodaju se riječi "ili elektroničkom poštom".

U članku 11. iza stavka (4) dodaju se novi stavci (5) i (6) koji glase: "(5) Ukoliko za izvanrednu sjednicu nije moguće obezbijediti

prisustvo dovoljnog broja članova Vijeća, predsjedatelj Vijeća može odlučiti da se glasovanje o materijalima za izvanrednu sjednicu obavi elektroničkim putem, putem telefona ili telefaksa.

(6) Zapisnik sa izvanredne sjednice usvaja se na narednoj redovitoj sjednici Vijeća."

Članak 2. Ovaj Poslovnik stupa na snagu danom donošenja i

objavljuje se u "Službenom glasniku BiH" i u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Broj 07-02-57-1/14 21. veljače 2014. godine

Istočno Sarajevo

Predsjedatelj Vijeća za državnu potporu BiH

Mr. Samir Sabljica, v. r.

На основу члана 11. Закона о систему државне помоћи

у Босни и Херцеговини ("Службени гласник БиХ", број 10/12), Савјет за државну помоћ Босне и Херцеговине, на 16. сједници одржаној 21. фебруара 2014. године, усвојио је

ПОСЛОВНИК О ДОПУНАМА ПОСЛОВНИКА О РАДУ САВЈЕТА ЗА

ДРЖАВНУ ПОМОЋ БОСНЕ И ХЕРЦЕГОВИНЕ

Члан 1. У Пословнику о раду Савјета за државну помоћ Босне и

Херцеговине ("Службени гласник БиХ", број 26/13) (у даљем тексту: Пословник) у члану 11. у ставу (4) иза ријечи "сједнице" брише се везник "или" и ставља се запета, а иза ријечи "сједници" додају се ријечи "или електронском поштом".

У члану 11. иза става (4) додају се нови ставови (5) и (6) који гласе: "(5) Уколико за ванредну сједницу није могуће

обезбиједити присуство довољног броја чланова Савјета, предсједавајући Савјета може одлучити да се

гласање о материјалима за ванредну сједницу обави електронским путем, путем телефона или телефакса.

(6) Записник са ванредне сједнице усваја се на наредној редовној сједници Савјета."

Члан 2. Овај Пословник ступа на снагу даном доношења и

објављује се у "Службеном гласнику БиХ" и у службеним гласилима ентитета и Брчко Дистрикта Босне и Херцеговине.

Број 07-02-57-1/14 21. фебруара 2014. године

Источно Сарајево

Предсједавајући Савјета за државну помоћ БиХ Мр Самир Сабљица, с. р.

Na osnovu člana 11. Zakona o sistemu državne pomoći u

Bosni i Hercegovini ("Službeni glasnik BiH", broj 10/12), Vijeće za državnu pomoć Bosne i Hercegovine, na 16. sjednici održanoj 21. februara 2014. godine, usvojilo je

POSLOVNIK O DOPUNAMA POSLOVNIKA O RADU VIJEĆA ZA

DRŽAVNU POMOĆ BOSNE I HERCEGOVINE

Član 1. U Poslovniku o radu Vijeća za državnu pomoć BiH

("Službeni glasnik BiH", broj 26/13) (u daljem tekstu: Poslovnik) u članu 11. u stavu (4) iza riječi "sjednice" briše se veznik "ili" i stavlja zarez, a iza riječi "sjednici" dodaju se riječi "ili elektronskom poštom".

U članu 11. iza stava (4) dodaju se novi stavovi (5) i (6) koji glase: "(5) Ukoliko za vanrednu sjednicu nije moguće obezbijediti

prisustvo dovoljnog broja članova Vijeća, predsjedavajući Vijeća može odlučiti da se glasanje o materijalima za vanrednu sjednicu obavi elektronskim putem, putem telefona ili telefaksa.

(6) Zapisnik sa vanredne sjednice usvaja se na narednoj redovnoj sjednici Vijeća."

Član 2. Ovaj Poslovnik stupa na snagu danom donošenja i

objavljuje se u "Službenom glasniku BiH" i u službenim glasilima entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.

Broj 07-02-57-1/14 21. februara 2014. godine

Istočno Sarajevo

Predsjedavajući Vijeća za državnu pomoć BiH

Mr. Samir Sabljica, s. r.

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

275 Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u

predmetu broj AP 1198/10, rješavajući apelaciju Senade Džindo, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 2. i članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 12. veljače 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Usvaja se apelacija Senade Džindo podnesena protiv

Presude Općinskog suda u Tuzli broj 032 0 K 0006275 10 K od

Page 29: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 29

12. ožujka 2010. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 032 0 K 006275 09 K od 12. ožujka 2010. godine.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ukidaju se Presuda Općinskog suda u Tuzli broj 032 0 K 0006275 10 K od 12. ožujka 2010. godine i Rješenje Općinskog suda u Tuzli broj 032 0 K 006275 09 K od 12. ožujka 2010. godine.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da po žurnom postupku donese novu odluku u predmetu broj 032 0 K 0006275 10 K sukladno pravu na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Senada Džindo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Faruk Balijagić, odvjetnik iz Tuzle, podnijela je 7. travnja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032 0 K 0006275 10 K od 12. ožujka 2010. godine i Rješenja Općinskog suda broj 032 0 K 006275 09 K od 12. ožujka 2010. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog tužiteljstva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) zatraženo je 9. prosinca 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 20. prosinca 2010. godine, a Tužiteljstvo 21. prosinca 2010. godine.

4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 5. siječnja 2011. godine.

5. Općinski sud je 17. listopada 2013. godine na zahtjev Ustavnog suda dostavio predmetni spis.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

7. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 V 003758 09 V od 28. siječnja 2010. godine privremeno je ograničena apelantičina poslovna sposobnost. Odlučeno je da se ograničenje poslovne sposobnosti apelantice sastoji samo u dijelu raspolaganja imovinom, i to tako da apelantica bez suglasnosti staratelja ne može raspolagati nepokretnom imovinom, a što se tiče novčanih sredstava, apelantica može njima samostalno raspolagati s tim da se apelantičin staratelj ovlašćuje da kod svake banke kod koje apelantica prima mirovinu vrši kontrolu isplata sa računa u svrhu otplate kredita, te izmirenja obveza po računima za komunalije (struja, voda, telefon, grijanje, održavanje i slično).

8. U obrazloženju rješenja je navedeno da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka neuropsihijatra od 4. siječnja 2010. godine proizlazi da je apelantica liječena na Klinici za psihijatriju

UKC Tuzla u tri navrata nakon prvih tegoba koje su počele u listopadu 2007. godine, nakon preseljenja u kupljeni stan, potom, da je apelantica oboljela od trajnog sumanutog poremećaja, odnosno da je trajni duševni bolesnik zbog čega joj treba privremeno i djelomično oduzeti poslovnu sposobnost. Sudski vještak se nije mogao izjasniti o vremenu trajanja privremenog oduzimanja poslovne sposobnosti, jer ono ovisi o budućem zdravstvenom stanju apelantice, a ono opet od redovitog uzimanja propisane terapije. U odnosu na djelomično oduzimanje poslovne sposobnosti, iz nalaza vještaka proizlazi da apelantica bez suglasnosti staratelja ne može raspolagati nepokretnom imovinom, a što se tiče pokretne imovine, odnosno novčanih sredstava, apelantica može samostalno raspolagati novcem s tim da se, zbog psihičkog stanja, apelantici može desiti da zaboravi na ranije preuzete obveze po osnovi kredita, ili na obvezu da plaća komunalije i sl. pa bi zbog toga staratelj trebao biti ovlašten da kod banke kod koje apelantica prima mirovinu može vršiti kontrolu prema navedenoj osnovi.

Postupak okončan osporenim odlukama

9. Presudom Općinskog suda broj 032 0 K 0006275 10 K od 12. ožujka 2010. godine, donesenom u kaznenom postupku vođenom protiv apelantice, na glavnom, javnom i usmenom pretresu održanom u nazočnosti zastupnika optužbe i branitelja apelantice kao optužene, odvjetnika I.B. a u apelantičinoj odsutnosti, na temelju odredbe članka 410. Zakona o kaznenom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH) i članka 137. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZKPFBiH ("Službene novine FBiH" broj 9/09), utvrđeno je da je apelantica u stanju neuračunljivosti zbog sumanutog poremećaja nasiljem prema drugom ugrožavala mir i tjelesnu cjelovitost člana svoje obitelji (kćerke) sa kojim živi u zajedničkom kućanstvu, čime je počinila kazneno djelo nasilje u obitelji iz članka 222. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH).

10. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je Tužiteljstvo optužnicom Kt. broj 2318/09 od 14. prosinca 2009. godine, koja je potvrđena 23. prosinca 2009. godine, stavilo na teret apelantici predmetno kazneno djelo i predložilo da sud na glavnom pretresu provede dokaze i utvrdi da je apelantica kazneno djelo počinila u stanju neuračunljivosti kao posljedici sumanutog poremećaja. Dalje je navedeno da je Općinski sud proveo postupak u odsutnosti apelantice, a u nazočnosti tužitelja i branitelja apelantice, te da je tijekom glavnog pretresa izveo dokaze saslušanjem sudskomedicinskog vještaka, potom, sudskog vještaka neuropsihijatra. Uz suglasnost tužitelja i branitelja apelantice, dokazni postupak je, također, proveden izlaganjem dokaza prikupljenih u istrazi, i to čitanjem i uvidom u pismeni nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka i vještaka neuropsihijatra, te iskaze svjedoka A.M. i A.F. od 14. rujna 2009. godine, svjedoka O.M.Š. od 10. prosinca 2009. godine, čitanjem i uvidom u zapisnik o uviđaju MUP-a Tuzla, zapisnik o dragovoljnoj predaji predmeta od 14. rujna 2009. godine, otpusno pismo Klinike za psihijatriju od 25. travnja i 14. srpnja 2009. godine, fotodokumentaciju MUP-a Tuzlanskog kantona, DVD snimku MUP-a Tuzla od 29. rujna 2009. godine i dr.

11. U provedenom dokaznom postupku Općinski sud je utvrdio da je apelantica 12. rujna 2009. godine pa do 13. rujna 2009. godine, od 10 sati do 17.15 sati, u Tuzli, u stanu u kojem živi zajedno sa kćerkom A.M., nakon što se A.M. počela spremati da izađe iz stana, u stanju neuračunljivosti zbog sumanutog poremećaja, A.M. zabranila izlazak iz stana, pa kad je A.M. nije htjela poslušati, metalnom šipkom zadala je A.M. veći broj udaraca po raznim dijelovima tijela, nakon čega je apelantica A.M. zabranila izlazak iz njezine sobe. Dalje je utvrđeno da, kad god bi A.M. pokušala izaći iz sobe, apelantica bi je metalnom

Page 30: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 30 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

šipkom nastavila udarati po raznim dijelovima tijela, tako da je A.M. ostala u svojoj sobi sve do dolaska policije 13. rujna 2009. godine u 17.15 sati.

12. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka neuropsihijatra Općinski sud je utvrdio da je apelantica trajni duševni bolesnik, što znači da je bolest trajna, te da bi ta bolest i bez liječenja oscilirala od stanja potpuno izraženog duševnog poremećaja do jedva primjetnih znakova bolesti. U trenutku činjenja kaznenog djela apelantica je bila u stanju izraženog jakog straha sa prisutnim nizom sumanutih ili deluzionih ideja. Kritičnog dana apelantica je sprečavala kćerku da popegla odjevni predmet, jer je bila ubijeđena da preko utičnice sa vanjske strane nepoznate osobe provjeravaju situaciju u stanu i zbog toga je osjećala da su i ona i dijete egzistencijalno ugroženi. U obrazloženju je navedeno da, prema mišljenju vještaka, u pozadini svega stoji apelantičin strah da će je djeca definitivno napustiti, što vjerojatno potječe iz apelantičinog razvojnog razdoblja, kao i traumatskih događaja tijekom njezinog života. Takvi strahovi su doveli do sumanutosti i do činjenja kaznenog djela koje je predmetom optužbe. U nalazu vještaka je zaključeno da apelantica u trenutku činjenja djela koje joj je stavljeno na teret nije bila sposobna shvatiti značaj svog djela, niti upravljati svojim postupcima u potpunosti. Općinski sud je naveo da je taj sud nalaz i mišljenje vještaka neuropsihijatra u cijelosti prihvatio kao objektivne, jasne i nedvosmislene, koje je dala osoba stručna za takvu vrstu vještačenja prema pravilima struke i dostignutog stupnja medicinske znanosti. Općinski sud je, dalje, utvrdio da navedeni nalaz potvrđuje i neuropsihijatrica, koja je 13. rujna 2009. godine apelanticu hospitalizirala i utvrdila da se radi o psihijatrijskom bolesniku koji u svom mišljenju ima sumanute ideje praćenja i proganjanja i da iz takvog mišljenja proizlazi i apelantičino ponašanje. Općinski sud je zaključio da je apelantica počinila predmetno kazneno djelo u stanju kada nije mogla shvatiti značaj svog djela i upravljati svojim postupcima, dakle, u stanju neuračunljivosti, zbog čega je taj sud donio odluku sukladno članku 410. ZKPFBiH i članku 137. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZKPFBiH. U pouci o pravnom lijeku Općinski sud je konstatirao da su se tužitelj i apelantičin branitelj odrekli prava na priziv, te je navedena presuda postala pravomoćna 12. ožujka 2010. godine.

13. Općinski sud je 12. ožujka 2010. godine donio Rješenje broj 032 0 K 006275 09 K kojim je apelantici određena mjera prinudnog smještaja u Kliniku za neuropsihijatriju Tuzla u trajanju od šest mjeseci, koji se računa od vremena smještaja apelantice u navedenu zdravstvenu ustanovu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prethodno okončan kazneni postupak u kojem je utvrđeno da je apelantica počinila kazneno djelo nasilje u obitelji u stanju neuračunljivosti kao posljedici trajne duševne bolesti - sumanutih ideja, te da je utvrđenje Općinskog suda zasnovano na nalazu i mišljenju neuropsihijatara koji su istaknuli da apelantičina bolest ima tendenciju pogoršanja i da postoji realna opasnost da bi apelantica boravkom na slobodi mogla ponoviti kazneno djelo, odnosno da su joj neophodni zdravstvena zaštita i pomoć. Zbog navedenih razloga, Općinski sud je donio citirano rješenje. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da je protiv predmetnog rješenja dozvoljen priziv Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije

14. Apelantica navodi povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1. i 3. c) i d) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na fer-postupak, jer joj je

onemogućeno da sama izabere branitelja, jer je kazneni postupak proveden u njezinom odsustvu suprotno članku 262. ZKPFBiH, te zbog toga što se branitelj odrekao prava na priziv protiv osporene presude. Time je, prema apelantičinom mišljenju, povrijeđeno njezino pravo na obranu, pravo na izjavljivanje priziva i pravo na jednakost pred sudom. Također, smatra da je osporeno rješenje doneseno suprotno članku 410. stavak 1. ZKPFBiH. Uz apelaciju je dostavljena ovlast kojom je apelantica 5. travnja 2010. godine ovlastila odvjetnika Faruka Balijagića za podnošenje apelacije.

b) Odgovor na apelaciju

15. U odgovoru Općinskog suda je istaknuto da je sudac za prethodno saslušanje na temelju odredbe članka 59. stavak 5. ZKPFBiH apelantici, zbog njezinog mentalnog stanja, postavio branitelja po službenoj dužnosti. Dalje je navedeno da je na glavni pretres, koji je održan 12. ožujka 2010. godine, pristupio kantonalni tužitelj, da apelantica nije pristupila iako je uredno pozvana, te da je pristupio apelantičin branitelj po službenoj dužnosti. Također je navedeno da iz fotokopija dostavnica koje su priložene uz odgovor proizlazi da je apelantica pozivana i na zakazani glavni pretres, ali da se na poziv nije odazvala. Obzirom na to da je imala branitelja i ocjenjujući njezino mentalno stanje, u konkretnom slučaju postupak se, kako je istaknuo Općinski sud, može voditi i bez nazočnosti apelantice kao optužene. Istaknuto je da je osporenu presudu i osporeno rješenje apelantica osobno primila, kao i njezin branitelj. Općinski sud smatra da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena apelantičina procesna prava.

16. Tužiteljstvo je u odgovoru na apelaciju navelo da su neutemeljeni apelantičini navodi o povredi ljudskih prava na koja se pozvala i predložilo da se apelacija odbije kao neutemeljena.

V. Relevantni propisi

17. Kazneni zakon Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10 i 42/11) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 222. st. 1. i 2. Nasilje u obitelji

(1) Tko nasiljem, drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava mir, tjelesnu cjelovitost ili psihičko zdravlje člana svoje obitelji,

kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovog članka učini prema članu obitelji s kojim živi u zajedničkom kućanstvu,

kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

18. Zakon o kaznenom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 64/07, 9/09, 12/10 i 8/13) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 59. stavak 5. Kad osumnjičeni odnosno optuženi mora imati branitelja (5) Branitelj će biti postavljen osumnjičenom odnosno

optuženom ako sud utvrdi da je to zbog složenosti predmeta, mentalnog stanja osumnjičenog odnosno optuženog ili drugih okolnosti u interesu pravde.

Članak 63. stavak 1. Razrješenje postavljenog branioca (1) Umjesto postavljenog branitelja osumnjičeni odnosno

optuženi može da sam uzme drugog branitelja. U tom slučaju razriješit će se postavljeni branitelj.

Page 31: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 31

Članak 261. Nedolazak optuženog na glavni pretres

(1) Ako je optuženi uredno pozvan, a na glavni pretres ne dođe niti svoj izostanak opravda, sudac odnosno predsjednik vijeća će odgoditi glavni pretres i narediti da se optuženi na idući glavni pretres prinudno dovede. Ako do privođenja optuženi opravda izostanak, sudac odnosno predsjednik vijeća će opozvati naredbu o prinudnom dovođenju.

(2) Ako optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres i ako prinudom dovođenje nije uspjelo, sudac odnosno predsjednik vijeća može optuženom odrediti pritvor.

(3) Protiv rješenja o određivanju pritvora dozvoljena je žalba koja ne odlaže njegovo izvršenje.

(4) Ako ne bude ranije ukinut pritvor traje do objavljivanja presude a najdulje 30 dana.

Članak 262. Optuženom se ne može suditi u odsustvu.

Članak 309. stavak 1. Odricanje i odustajanje od žalbe

(1) Optuženi se može odreći prava na žalbu samo pošto mu je presuda dostavljena. Optuženi se i prije toga može odreći prava na žalbu ako se tužitelj odrekao prava na žalbu, osim ako bi optuženi prema presudi trebao da izdržava kaznu zatvora. Do donošenja odluke vijeća apelacionog odjela optuženi može da odustane od već podnesene žalbe.

Članak 409. st.1. i 2. Prekid postupka u slučaju nastupanja psihičke bolesti (1) Ako je optuženi poslije počinjenja kaznenog djela obolio

od takve psihičke bolesti da nije sposoban da sudjeluje u postupku, sud će rješenjem, nakon psihijatrijskog vještačenja, prekinuti postupak i optuženog uputiti organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja.

(2) Kada se zdravstveno stanje optuženog poboljša u mjeri da je sposoban sudjelovati u postupku, kazneni postupak će se nastaviti.

Članak 410. Postupak u slučaju neuračunljivosti

(1) Ako je osumnjičeni počinio protupravno djelo u stanju neuračunljivosti i postoje zakonom određeni uvjeti za određivanje prisilnog smještaja osobe sa težim duševnim smetnjama u zdravstvenu ustanovu, tužitelj će u optužnici postaviti prijedlog da sud utvrdi da je osumnjičeni počinio protupravno djelo u stanju neuračunljivosti, te i da mu se privremeno odredi prisilni smještaj u zdravstvenoj ustanovi uz izvještavanje zdravstvene ustanove.

[…] (3) Ako sud nakon provedene glavne rasprave utvrdi da je

optuženi počinio protupravno djelo u stanju neuračunljivosti donijet će presudu kojom se utvrđuje da je optuženi učinio protupravno djelo u stanju neuračunljivosti i posebnim rješenjem će mu se privremeno odrediti prisilni smještaj u zdravstvenoj ustanovi u trajanju od šest mjeseci. Protiv rješenja dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.

[…] (7) Poslije podnošenja prijedloga iz stavka (1) ovog članka

osumnjičeni, odnosno optuženi mora imati branitelja.

VI. Dopustivost

19. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv

presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

21. Ispitujući dopustivost apelacije u odnosu na navedeni članak 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zapaža da iscrpljivanje pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je učinkovit i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja je li bilo poštivano bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Europski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. prosinca 1980, serija A broj 40, stavak 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sustavu već i ukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove osobne prilike.

22. Ustavni sud, dalje, zapaža da je Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) u predmetu Hadžić i Suljić protiv Bosne i Hercegovine u odnosu na neiscrpljivanje pravnih lijekova naveo da je na aplikantu da dokaže da je pravni lijek koji vlada ističe, ustvari, iscrpljen, ili je zbog nekog razloga bio nedovoljan i neučinkovit u određenim okolnostima slučaja, ili da su postojale posebne okolnosti koje su aplikanta oslobađale od takvog zahtjeva (vidi, Europski sud, Hadžić i Suljić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 7. lipnja 2011. godine, aplikacije br. 39446/06 i 33849/08, tačka 31). Europski sud je, dalje, zaključio da "pošto ovaj priziv povlači pravna pitanja koja su dovoljno ozbiljna da odluka o njima ovisi o ispitivanju merituma i pošto nisu utvrđene druge osnove za proglašavanje priziva nedopustivim, Sud ga proglašava dopustivom" (op. cit., Hadžić i Suljić protiv Bosne i Hercegovine, točka 36).

23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom kaznenom postupku apelantičin branitelj odrekao prava na priziv protiv osporene presude zajedno sa kantonalnim tužiteljem, čime je osporena presuda postala pravomoćna, a niti protiv osporenog rješenja stranke nisu izjavljivale priziv. U odnosu na mogućnost apelantice da podnese priziv, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju, obzirom na psihičko stanje apelantice, postojale posebne okolnosti koje su apelanticu oslobađale takvog zahtjeva. Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog predmeta apelacija, u smislu navedenog stava Europskog suda, povlači pravna pitanja koja su dovoljno ozbiljna da odluka o njima ovisi o ispitivanju merituma, te zaključuje da je apelacija dopustiva u odnosu na članak 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je osporene odluke apelantica primila 20. ožujka 2010. godine, a apelacija je podnesena 7. travnja 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

25. Apelantica smatra da joj je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava

Page 32: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 32 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1. i 3. c) i d) Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

26. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:

(…) e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim

stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke. 27. Članak 6. st. 1. i 3. c) i d) Europske konvencije u

relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili

osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

3. Svako tko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:

c) da se brani sam ili uz pomoć branitelja koga sam izabere i, ukoliko ne raspolaže sredstvima da plati branitelja, da ga dobije besplatno, kada to nalažu interesi pravde;

d) da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka obrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoke optužbe;

28. Ustavni sud, najprije, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o kaznenom postupku u kojem je utvrđivana utemeljenost kaznene optužbe protiv apelantice, pa je članak 6. Europske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.

29. Ustavni sud ističe da je apelantica navela da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer joj je onemogućeno da sama izabere branitelja, potom, da je predmetni kazneni postupak proveden u njezinom odsustvu, što je suprotno članku 262. ZKPFBiH, da se branitelj odrekao prava na priziv protiv osporene presude zbog čega joj je povrijeđeno pravo na obranu, pravo na izjavljivanje priziva i pravo na jednakost pred sudom.

30. U odnosu na apelantičine navode da je predmetni postupak proveden u njezinom odsustvu, Ustavni sud zapaža da, iako to nije izričito navedeno u članku 6. stavak 1. Europske konvencije, cilj ovog članka u cjelini ukazuje da osoba "optužena za kazneno djelo" ima pravo sudjelovati u raspravi (vidi, Europski sud, Colozza protiv Italije, presuda od 12. veljače 1985. godine, stavak 27, serija A broj 89, T. protiv Italije, presuda od 12. listopada 1992. godine, stavak 26, serija A broj 245-C, Belzuik protiv Poljske, 25. ožujak 1998. godine, stavak 37, Izvješća 1998-II). Dalje, članak 6. garantira optuženom pravo da efektivno sudjeluje u kaznenom postupku. Generalno, ovo uključuje, inter alia, ne samo pravo da bude nazočan suđenju nego i da sluša i prati suđenje (vidi, Europski sud, Stanford protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 23. veljače 1994. godine, stavak 26). Sudjelovanje optuženog na suđenju nije neophodno samo u svrhu obrane već i zbog pravilnog administriranja pravde, jer na taj način i sud ima mogućnost kreirati vlastita opažanja o okrivljenom i neposredno saslušati bilo koji iskaz koji je okrivljeni spreman dati. Zbog toga, zakonodavac mora imati mogućnost da ustanovi takva rješenja koja će obeshrabriti da se neopravdano izostane sa suđenja (vidi, Europski sud, Poitrimol protiv Francuske, presuda od 23. studenog 1993. godine, stavak 35). Obeshrabrivanje da se neopravdano izostane sa suđenja nesporno predstavlja legitiman cilj, ali radi njegovog ostvarivanja, mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između onog šta se želi postići i upotrijebljenih sredstava. Naime, pravo na pristup sudu, prema svojoj prirodi, traži da ga uredi država i ono može biti podvrgnuto ograničenjima. Ipak, ograničenja koja se primjenjuju ne smiju ograničiti pristup ostavljen pojedincu na takav način ili u takvoj mjeri da bude

narušena sama bit toga prava (vidi, pored ostalih, Europski sud, Kreuz protiv Poljske, broj 28249/95, st. 52-57, ECHR 2001-VI, i Liakopoulou protiv Grčke, broj 20627/04, st. 19-25, 24. svibanj 2006).

31. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju Općinski sud proveo poseban zakonom određeni postupak zbog neuračunljivosti, koji je propisan člankom 410. stavak 3. ZKPFBiH. U konkretnom postupku, nakon što je provedena istraga i nakon što je sudac za prethodno saslušanje potvrdio optužnicu, Općinski sud je zakazao glavni pretres na kojem je izvodio dokaze kako bi utvrdio je li apelantica kao optužena učinila djelo u stanju neuračunljivosti. Ustavni sud zapaža da je u takvom postupku izjašnjenje optuženog o krivnji isključeno, jer je uračunljivost pretpostavka za krivnju. Međutim, ako se optuženi želi izjasniti o optužnici, to mu se mora dozvoliti obzirom na to da postoji samo oboriva pretpostavka da je optuženi neuračunljiv. Također, optuženom se ne može uskratiti pravo na podnošenje prethodnih prigovora. Ustavni sud, dalje, zapaža da je predmet ovog postupka specifičan i da se u postupku primarno utvrđuje je li uopće izvršeno kazneno djelo, te ako jeste, je li optuženi učinitelj i, na koncu, je li djelo učinjeno u stanju neuračunljivosti. Ako se utvrde svi navedeni elementi, donosi se odluka u formi presude kojom se utvrđuju navedene činjenice, a posebnim rješenjem privremeno se određuje prisilni smještaj u zdravstvenu ustanovu. Stranke i branitelj, kao i osobe iz članka 308. stavak 2. ZKPFBiH mogu izjaviti priziv drugostupanjskom sudu protiv presude. Prema pravilima kaznenog postupka, optuženi je uvijek nazočan na glavnom pretresu na kojem se utvrđuje njegova neuračunljivost, jer je zabranjeno suđenje u odsustvu. Međutim, optuženi se neće izjašnjavati o prijedlogu iz optužnice ako nije sposoban sudjelovati u postupku i ako će to štetno utjecati na njegovo zdravlje kao duševno bolesne osobe, a o ovim okolnostima mora se prethodno izjasniti vještak psihijatar.

32. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom postupku apelantica primila poziv za glavnu raspravu, te da se Općinski sud zadovoljio konstatacijom da je apelantica uredno obaviještena o glavnoj raspravi kojoj nije pristupila. S tim u svezi, Ustavni sud primjećuje da u spisu, koji je dostavljen na zahtjev Ustavnog suda, nema nikakvih dokaza da je Općinski sud poduzeo zakonom izričito propisane mjere (članak 261. ZKPFBiH) kako bi osigurao da apelantica kao optužena bude nazočna glavnom pretresu, niti je objasnio zašto ih nije poduzimao. Pri tome Ustavni sud ima u vidu da je apelantici neposredno prije kritičnog događaja privremeno ograničena poslovna sposobnost, ali da se ograničenje poslovne sposobnosti sastoji samo u dijelu raspolaganja imovinom. U odnosu na navode Općinskog suda koje je iznio u odgovoru na apelaciju da se, imajući u vidu apelantičino mentalno stanje i činjenicu da je imala branitelja, postupak u konkretnom slučaju mogao voditi i bez nazočnosti apelantice kao optužene, Ustavni sud zapaža da u pogledu dovođenja optuženog na glavni pretres ZKPFBiH ne pravi razliku između potpuno poslovno sposobne i djelomično sposobne, odnosno privremeno nesposobne osobe u svezi sa procesnim pravima, te da je do provođenja glavnog pretresa postojala oboriva pretpostavka da je apelantica kazneno djelo počinila u stanju neuračunljivosti koju je trebalo utvrditi na glavnom pretresu. Ustavni sud naglašava da u konkretnom slučaju nema niti jednog dokaza da je Općinski sud poduzeo makar jednu procesnu radnju predviđenu člankom 261. ZKPFBiH osim što je poslao samo prvi inicijalni poziv za glavni pretres kojem se apelantica nije odazvala. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su u konkretnom postupku apelantici kao osobi "pod kaznenom optužbom", zbog propuštanja Općinskog suda da poduzme i druge zakonom propisane radnje kako bi osigurao da apelantica kao optužena bude nazočna glavnom pretresu, uskraćene procesne mogućnosti

Page 33: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 33

da bude nazočna i da sudjeluje na glavnom pretresu. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da redoviti sud mora pokazati u razumnoj mjeri marljivost pri pokušaju da kontaktira sa optuženim (op. cit., Colozza protiv Italije). U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da je odredbom članka 262. ZKPFBiH izričito propisano: "Optuženom se ne može suditi u odsustvu", te da u poglavlju ZKPFBiH u kojem je reguliran postupak prema osobama koje su kazneno djelo učinila u stanju neuračunljivosti ne postoje odredbe koje eventualno na drugačiji način reguliraju to pitanje. Iz navedenog slijedi da u takvom postupku vrijede iste garancije kao i u odnosu na ostale optužene, pa se, dakle, i na postupke protiv takvih osoba primjenjuje odredba članka 262. ZKPFBiH. Sukladno navedenom, Ustavni sud podsjeća da u okolnostima kada procesnim zakonom nisu striktno razrađene odredbe za postupanje suda u specifičnim okolnostima, kao u predmetnom postupku, odredbe relevantnog zakona se uvijek tumače i primjenjuju u apelantovu korist. U kontekstu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja činjenica da je apelantica primila poziv za glavnu raspravu a da redoviti sud nije pokušao i na drugi način propisan zakonom osigurati da apelantica bude nazočna glavnom pretresu, u situaciji kada je zakonom izričito zabranjeno suđenje u odsustvu optuženog, prekršeno apelantičino pravo na pravično suđenje, zagarantirano člankom 6. stavak 1. Europske konvencije.

33. Osim toga, Ustavni sud primjećuje, iako je apelantici prethodno u posebnom postupku privremeno ograničena poslovna sposobnost u pogledu raspolaganja imovinom zbog njezinog psihičkog stanja, da se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji iz članka 409. ZKPFBiH kojim je predviđen prekid postupka u slučaju kada optuženi, zbog psihičke bolesti nakon počinjenja kaznenog djela, nije sposoban sudjelovati u postupku i kada će sud, nakon psihijatrijskog vještačenja, rješenjem prekinuti postupak i optuženog uputiti tijelu nadležnom za pitanja socijalnog staranja.

34. U odnosu na apelantičine navode da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer se branitelj koji joj je postavljen po službenoj dužnosti odrekao prava na priziv, Ustavni sud zapaža da je odredbom članka 309. stavak 1. ZKPFBiH izričito propisano da se prava na priziv može odreći optuženi, i to pod određenim uvjetima. Tako se optuženi može odreći prava na priziv samo nakon što mu je dostavljena presuda. Iznimka od toga je da se optuženi može odreći prava na priziv i prije dostavljanja presude ako se prije toga tužitelj odrekao istog prava i ako optuženi prema presudi ne bi trebao izdržavati kaznu zatvora. Iz navedenog, prema mišljenju Ustavnog suda, proizlazi da je, u slučaju kada se branitelj odrekao prava na priziv, za takvo odricanje potreban pristanak, odnosno posebna ovlast optuženog. U konkretnom slučaju prava na priziv se odrekao branitelj po službenoj dužnosti iako za to nije imao pristanak apelantice kao optužene, niti njezinu ovlast. U odnosu na pitanje apelantičine poslovne sposobnosti da branitelju da navedeni pristanak, Ustavni sud podsjeća da je već prethodno utvrdio da je apelantici privremeno i djelomično bila ograničena poslovna sposobnost u pogledu raspolaganja imovinom, ali da ta okolnost, sama po sebi, nema utjecaja na procesna prava koja pripadaju apelantici kao optuženoj u smislu relevantnih odredaba ZKPFBiH. Na temelju odricanja od prava na priziv tužitelja i branitelja Općinski sud je u konkretnom slučaju konstatirao pravomoćnost osporene presude i na temelju takve presude donio osporeno rješenje. Iz navedenog Ustavni sud zaključuje da osporena presuda nije donesena sukladno zakonu, odnosno da je Općinski sud arbitrarno primijenio ZKPFBiH.

35. Sukladno navedenom, Ustavni sud zaključuje da u apelantičinom slučaju postoji kršenje prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ostali navodi

36. Imajući u vidu zaključke Ustavnog suda o povredi apelantičinog prava na pravično suđenje zbog provođenja suđenja u njezinoj odsutnosti i zbog nezakonitosti osporene presude, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebice razmatrati apelantičine navode o povredi ostalih aspekata članka 6. Europske konvencije.

VIII. Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je u postupku pred redovitim sudom izostala razumna marljivost Općinskog suda da u okolnostima konkretnog slučaja osigura apelantici kao osobi "pod kaznenom optužbom" pravo da sudjeluje u postupku, odnosno kada je glavni pretres održao u apelantičinom odsustvu. Također, postoji povreda apelantičinog prava na pravično suđenje kada je Općinski sud pravomoćnost presude utvrdio na temelju odricanja od prava na priziv branitelja po službenoj dužnosti koji za to nije imao ovlast, niti apelantičin pristanak.

38. Na temelju članka 61. st. 1. i 2. i članka 64. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić, v. r.

Уставни суд Босне и Херцеговине у Вијећу од пет

судија, у предмету број АП 1198/10, рјешавајући апелацију Сенаде Џиндо, на основу члана VI/3б) Устава Босне и Херцеговине, члана 59 став 2 тачка 2 и члана 61 ст. 1 и 2 и члана 64 став 1 Правила Уставног суда Босне и Херцеговине ("Службени гласник Босне и Херцеговине" бр. 60/05, 64/08 и 51/09), у саставу:

Валерија Галић, предсједница Миодраг Симовић, потпредсједник Сеада Палаврић, потпредсједница Мато Тадић, судија Златко М. Кнежевић, судија на сједници одржаној 12. фебруара 2014. године донио

је

ОДЛУКУ О ДОПУСТИВОСТИ И МЕРИТУМУ Усваја се апелација Сенаде Џиндо поднесена против

Пресуде Општинског суда у Тузли број 032 0 К 0006275 10 К од 12. марта 2010. године и Рјешења Општинског суда у Тузли број 032 0 К 006275 09 К од 12. марта 2010. године.

Утврђује се повреда права на правично суђење из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 Европске конвенције за заштиту људских права и основних слобода.

Укидају се Пресуда Општинског суда у Тузли број 032 0 К 0006275 10 К од 12. марта 2010. године и Рјешење Општинског суда у Тузли број 032 0 К 006275 09 К од 12. марта 2010. године.

Налаже се Општинском суду у Тузли да по хитном поступку донесе нову одлуку у предмету број 032 0 К 0006275 10 К у складу са правом на правично суђење из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 Европске конвенције за заштиту људских права и основних слобода.

Налаже се Општинском суду у Тузли да, у складу са чланом 74 став 5 Правила Уставног суда Босне и Херцеговине, у року од три мјесеца од дана достављања ове

Page 34: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 34 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

одлуке обавијести Уставни суд Босне и Херцеговине о предузетим мјерама с циљем извршења ове одлуке.

Одлуку објавити у "Службеном гласнику Босне и Херцеговине", "Службеним новинама Федерације Босне и Херцеговине", "Службеном гласнику Републике Српске" и у "Службеном гласнику Дистрикта Брчко Босне и Херцеговине".

ОБРАЗЛОЖЕЊЕ I. Увод

1. Сенада Џиндо (у даљњем тексту: апеланткиња) из Тузле, коју заступа Фарук Балијагић, адвокат из Тузле, поднијела је 7. априла 2010. године апелацију Уставном суду Босне и Херцеговине (у даљњем тексту: Уставни суд) против Пресуде Општинског суда у Тузли (у даљњем тексту: Општински суд) број 032 0 К 0006275 10 К од 12. марта 2010. године и Рјешења Општинског суда број 032 0 К 006275 09 К од 12. марта 2010. године.

II. Поступак пред Уставним судом

2. На основу члана 22 ст. 1 и 2 Правила Уставног суда, од Општинског суда и Кантоналног тужилаштва Тузланског кантона (у даљњем тексту: Тужилаштво) затражено је 9. децембра 2010. године да доставе одговоре на апелацију.

3. Општински суд је доставио одговор на апелацију 20. децембра 2010. године, а Тужилаштво 21. децембра 2010. године.

4. На основу члана 26 став 2 Правила Уставног суда, одговори на апелацију достављени су апеланткињи 5. јануара 2011. године.

5. Општински суд је 17. октобра 2013. године на захтјев Уставног суда доставио предметни спис.

III. Чињенично стање

6. Чињенице предмета које произилазе из апелантки-њиних навода и докумената предочених Уставном суду могу се сумирати на сљедећи начин:

Уводне напомене

7. Рјешењем Општинског суда број 32 0 В 003758 09 В од 28. јануара 2010. године привремено је ограничена апеланткињина пословна способност. Одлучено је да се ограничење пословне способности апеланткиње састоји само у дијелу располагања имовином, и то тако да апеланткиња без сагласности старатеља не може располагати непокретном имовином, а што се тиче новчаних средстава, апеланткиња може њима самостално располагати с тим да се апеланткињин старатељ овлашћује да код сваке банке код које апеланткиња прима пензију врши контролу исплата са рачуна у сврху отплате кредита, те измирења обавеза по рачунима за комуналије (струја, вода, телефон, гријање, одржавање и слично).

8. У образложењу рјешења је наведено да из налаза и мишљења судског вјештака неуропсихијатра од 4. јануара 2010. године произилази да је апеланткиња лијечена на Клиници за психијатрију УКЦ Тузла у три наврата након првих тегоба које су почеле у октобру 2007. године, након пресељења у купљени стан, затим, да је апеланткиња обољела од трајног суманутог поремећаја, односно да је трајни душевни болесник због чега јој треба привремено и дјелимично одузети пословну способност. Судски вјештак се није могао изјаснити о времену трајања привременог одузимања пословне способности, јер оно зависи од будућег здравственог стања апеланткиње, а оно опет од редовног узимања прописане терапије. У односу на дјеломично одузимање пословне способности, из налаза вјештака произилази да апеланткиња без сагласности старатеља не може располагати непокретном имовином, а што се тиче

покретне имовине, односно новчаних средстава, апеланткиња може самостално располагати новцем с тим да се, због психичког стања, апеланткињи може десити да заборави на раније преузете обавезе по основу кредита, или на обавезу да плаћа комуналије и сл. па би због тога старатељ требало да буде овлашћен да код банке код које апеланткиња прима пензију може вршити контролу према наведеном основу.

Поступак окончан оспореним одлукама

9. Пресудом Општинског суда број 032 0 К 0006275 10 К од 12. марта 2010. године, донесеном у кривичном поступку вођеном против апеланткиње, на главном, јавном и усменом претресу одржаном у присуству заступника оптужбе и браниоца апеланткиње као оптужене, адвоката И.Б. а у апеланткињиној одсутности, на основу одредбе члана 410 Закона о кривичном поступку Федерације БиХ (у даљњем тексту: ЗКПФБиХ) и члана 137 став 3 Закона о измјенама и допунама ЗКПФБиХ ("Службене новине ФБиХ" број 9/09), утврђено је да је апеланткиња у стању неурачунљивости због суманутог поремећаја насиљем према другом угрожавала мир и тјелесну цјеловитост члана своје породице (кћерке) са којим живи у заједничком домаћинству, чиме је починила кривично дјело насиље у породици из члана 222 став 2 у вези са ставом 1 Кривичног закона Федерације БиХ (у даљњем тексту: КЗФБиХ).

10. У образложењу пресуде Општински суд је навео да је Тужилаштво оптужницом Кт. број 2318/09 од 14. децембра 2009. године, која је потврђена 23. децембра 2009. године, ставило на терет апеланткињи предметно кривично дјело и предложило да суд на главном претресу спроведе доказе и утврди да је апеланткиња кривично дјело починила у стању неурачунљивости као посљедици суманутог поремећаја. Даље је наведено да је Општински суд спровео поступак у одсутности апеланткиње, а у присуству тужиоца и браниоца апеланткиње, те да је током главног претреса извео доказе саслушањем судскомедицинског вјештака, затим, судског вјештака неуропсихијатра. Уз сагласност тужиоца и браниоца апеланткиње, доказни поступак је, такође, спроведен излагањем доказа прикупљених у истрази, и то читањем и увидом у писмени налаз и мишљење судскомедицинског вјештака и вјештака неуропсихијатра, те исказе свједока А.М. и А.Ф. од 14. септембра 2009. године, свједока О.М.Ш. од 10. децембра 2009. године, читањем и увидом у записник о увиђају МУП-а Тузла, записник о добровољној предаји предмета од 14. септембра 2009. године, отпусно писмо Клинике за психијатрију од 25. априла и 14. јула 2009. године, фото-документацију МУП-а Тузланског кантона, ДВД снимак МУП-а Тузла од 29. септембра 2009. године и др.

11. У спроведеном доказном поступку Општински суд је утврдио да је апеланткиња 12. септембра 2009. године па до 13. септембра 2009. године, од 10 часова до 17.15 часова, у Тузли, у стану у којем живи заједно са кћерком А.М., након што се А.М. почела спремати да изађе из стана, у стању неурачунљивости због суманутог поремећаја, А.М. забранила излазак из стана, па кад је А.М. није хтјела послушати, металном шипком задала је А.М. већи број удараца по разним дијеловима тијела, након чега је апеланткиња А.М. забранила излазак из њене собе. Даље је утврђено да, кад год би А.М. покушала изаћи из собе, апеланткиња би је металном шипком наставила ударати по разним дијеловима тијела, тако да је А.М. остала у својој соби све до доласка полиције 13. септембра 2009. године у 17.15 часова.

Page 35: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 35

12. Из налаза и мишљења судског вјештака неуропсихијатра Општински суд је утврдио да је апеланткиња трајни душевни болесник, што значи да је болест трајна, те да би та болест и без лијечења осцилирала од стања потпуно израженог душевног поремећаја до једва примјетних знакова болести. У тренутку чињења кривичног дјела апеланткиња је била у стању израженог јаког страха са присутним низом суманутих или делузионих идеја. Критичног дана апеланткиња је спречавала кћерку да попегла одјевни предмет, јер је била убијеђена да преко утичнице са спољне стране непозната лица провјеравају ситуацију у стану и због тога је осјећала да су и она и дијете егзистенцијално угрожени. У образложењу је наведено да, према мишљењу вјештака, у позадини свега стоји апеланткињин страх да ће је дјеца дефинитивно напустити, што вјероватно потјече из апеланткињиног развојног периода, као и трауматских догађаја током њеног живота. Такви страхови су довели до суманутости и до чињења кривичног дјела које је предмет оптужбе. У налазу вјештака је закључено да апеланткиња у тренутку чињења дјела које јој је стављено на терет није била способна да схвати значај свог дјела, нити да управља својим поступцима у потпуности. Општински суд је навео да је тај суд налаз и мишљење вјештака неуропсихијатра у цијелости прихватио као објективне, јасне и недвосмислене, које је дало лице стручно за такву врсту вјештачења према правилима струке и достигнутог степена медицинске науке. Општински суд је, даље, утврдио да наведени налаз потврђује и неуропсихијатрица, која је 13. септембра 2009. године апеланткињу хоспитализирала и утврдила да се ради о психијатријском болеснику који у свом мишљењу има сумануте идеје праћења и прогањања и да из таквог мишљења произилази и апеланткињино понашање. Општински суд је закључио да је апеланткиња починила предметно кривично дјело у стању када није могла схватити значај свог дјела и управљати својим поступцима, дакле, у стању неурачунљивости, због чега је тај суд донио одлуку у складу са чланом 410 ЗКПФБиХ и чланом 137 став 3 Закона о измјенама и допунама ЗКПФБиХ. У поуци о правном лијеку Општински суд је констатовао да су се тужилац и апеланткињин бранилац одрекли права на жалбу, те је наведена пресуда постала правоснажна 12. марта 2010. године.

13. Општински суд је 12. марта 2010. године донио Рјешење број 032 0 К 006275 09 К којим је апеланткињи одређена мјера принудног смјештаја у Клинику за неуропсихијатрију Тузла у трајању од шест мјесеци, који се рачуна од времена смјештаја апеланткиње у наведену здравствену установу. У образложењу рјешења је наведено да је претходно окончан кривични поступак у којем је утврђено да је апеланткиња починила кривично дјело насиље у породици у стању неурачунљивости као посљедици трајне душевне болести - суманутих идеја, те да је утврђење Општинског суда засновано на налазу и мишљењу неуропсихијатара који су истакли да апеланткињина болест има тенденцију погоршања и да постоји реална опасност да би апеланткиња боравком на слободи могла поновити кривично дјело, односно да су јој неопходни здравствена заштита и помоћ. Због наведених разлога, Општински суд је донио цитирано рјешење. У поуци о правном лијеку је наведено да је против предметног рјешења дозвољена жалба Кантоналном суду у Тузли (у даљњем тексту: Кантонални суд) у року од 15 дана од дана пријема рјешења.

IV. Апелација а) Наводи из апелације

14. Апеланткиња наводи повреду права на правично суђење из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 ст. 1 и 3ц) и д) Европске конвенције за заштиту људских права и основних слобода (у даљњем тексту: Европска конвенција). Апеланткиња сматра да јој је повријеђено право на фер-поступак, јер јој је онемогућено да сама изабере браниоца, јер је кривични поступак спроведен у њеном одсуству супротно члану 262 ЗКПФБиХ, те због тога што се бранилац одрекао права на жалбу против оспорене пресуде. Тиме је, према апеланткињином мишљењу, повријеђено њено право на одбрану, право на изјављивање жалбе и право на једнакост пред судом. Такође, сматра да је оспорено рјешење донесено супротно члану 410 став 1 ЗКПФБиХ. Уз апелацију је достављена пуномоћ којом је апеланткиња 5. априла 2010. године овластила адвоката Фарука Балијагића за подношење апелације.

б) Одговор на апелацију

15. У одговору Општинског суда је истакнуто да је судија за претходно саслушање на основу одредбе члана 59 став 5 ЗКПФБиХ апеланткињи, због њеног менталног стања, поставио браниоца по службеној дужности. Даље је наведено да је на главни претрес, који је одржан 12. марта 2010. године, приступио кантонални тужилац, да апеланткиња није приступила иако је уредно позвана, те да је приступио апеланткињин бранилац по службеној дужности. Такође је наведено да из фотокопија доставница које су приложене уз одговор произилази да је апеланткиња позивана и на заказани главни претрес, али да се на позив није одазвала. С обзиром на то да је имала браниоца и оцјењујући њено ментално стање, у конкретном случају поступак се, како је истакао Општински суд, може водити и без присутности апеланткиње као оптужене. Истакнуто је да је оспорену пресуду и оспорено рјешење апеланткиња лично примила, као и њен бранилац. Општински суд сматра да у конкретном случају нису повријеђена апеланткињина процесна права.

16. Тужилаштво је у одговору на апелацију навело да су неосновани апеланткињини наводи о повреди људских права на која се позвала и предложило да се апелација одбије као неоснована.

V. Релевантни прописи

17. Кривични закон Федерације БиХ ("Службене новине Федерације БиХ" бр. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10 и 42/11) у релевантном дијелу гласи:

Члан 222. ст. 1. и 2. Насиље у породици

(1) Ко насиљем, дрским или безобзирним понашањем угрожава мир, тјелесну цјеловитост или психичко здравље члана своје породице,

казниће се новчаном казном или казном затвора до једне године.

(2) Ко кривично дјело из става 1. овог члана учини према члану породице с којим живи у заједничком кућанству,

казниће се новчаном казном или казном затвора до три године.

18. Закон о кривичном поступку Федерације БиХ ("Службене новине Федерације БиХ" бр. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 64/07, 9/09, 12/10 и 8/13) у релевантном дијелу гласи:

Page 36: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 36 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

Члан 59. став 5. Кад осумњичени односно оптужени мора имати браниоца

(5) Бранилац ће бити постављен осумњиченом односно оптуженом ако суд утврди да је то због сложености предмета, менталног стања осумњиченог односно оптуженог или других околности у интересу правде.

Члан 63. став 1. Разрјешење постављеног браниоца

(1) Умјесто постављеног браниоца осумњичени односно оптужени може да сам узме другог браниоца. У том случају разријешиће се постављени бранилац.

Члан 261. Недолазак оптуженог на главни претрес

(1) Ако је оптужени уредно позван, а на главни претрес не дође нити свој изостанак оправда, судија односно предсједник вијећа ће одгодити главни претрес и наредити да се оптужени на идући главни претрес принудно доведе. Ако до привођења оптужени оправда изостанак, судија односно предсједник вијећа ће опозвати наредбу о принудном довођењу.

(2) Ако оптужени који је уредно позван очигледно избјегава да дође на главни претрес и ако принудом довођење није успјело, судија односно предсједник вијећа може оптуженом одредити притвор.

(3) Против рјешења о одређивању притвора дозвољена је жалба која не одлаже његово извршење.

(4) Ако не буде раније укинут притвор траје до објављивања пресуде а најдуже 30 дана.

Члан 262. Оптуженом се не може судити у одсуству.

Члан 309. став 1. Одрицање и одустајање од жалбе

(1) Оптужени се може одрећи права на жалбу само пошто му је пресуда достављена. Оптужени се и прије тога може одрећи права на жалбу ако се тужилац одрекао права на жалбу, осим ако би оптужени према пресуди требао да издржава казну затвора. До доношења одлуке вијећа апелационог одјељења оптужени може да одустане од већ поднесене жалбе.

Члан 409. ст.1. и 2. Прекид поступка у случају наступања психичке болести

(1) Ако је оптужени послије почињења кривичног дјела оболио од такве психичке болести да није способан да учествује у поступку, суд ће рјешењем, након психијатријског вјештачења, прекинути поступак и оптуженог упутити органу надлежном за питања социјалног старања.

(2) Када се здравствено стање оптуженог побољша у мјери да је способан да учествује у поступку, кривични поступак ће се наставити.

Члан 410. Поступак у случају неурачунљивости

(1) Ако је осумњичени починио противправно дјело у стању неурачунљивости и постоје законом одређени увјети за одређивање присилног смјештаја особе са тежим душевним сметњама у здравствену установу, тужилац ће у оптужници поставити приједлог да суд утврди да је осумњичени починио противправно дјело у стању неурачунљивости, те и да му се привремено одреди присилни смјештај у здравственој установи уз извјештавање здравствене установе.

[…] (3) Ако суд након проведене главне расправе утврди да

је оптужени починио противправно дјело у стању

неурачунљивости донијет ће пресуду којом се утврђује да је оптужени учинио противправно дјело у стању неурачунљивости и посебним рјешењем ће му се привремено одредити присилни смјештај у здравственој установи у трајању од шест мјесеци. Против рјешења дозвољена је жалба у року од 15 дана од дана достављања рјешења.

[…] (7) Послије подношења приједлога из става (1) овог

члана осумњичени, односно оптужени мора имати браниоца.

VI. Допустивост

19. У складу са чланом VI/3б) Устава Босне и Херцеговине, Уставни суд, такође, има апелациону надлежност у питањима која су садржана у овом уставу када она постану предмет спора због пресуде било којег суда у Босни и Херцеговини.

20. У складу са чланом 16 став 1 Правила Уставног суда, Уставни суд може разматрати апелацију само ако су против пресуде, односно одлуке која се њоме побија, исцрпљени сви дјелотворни правни лијекови могући према закону и ако се поднесе у року од 60 дана од дана када је подносилац апелације примио одлуку о посљедњем дјелотворном правном лијеку којег је користио.

21. Испитујући допустивост апелације у односу на наведени члан 16 став 1 Правила Уставног суда, Уставни суд запажа да исцрпљивање правних лијекова захтијева да апелант дође до коначне одлуке. Коначна одлука представља одговор на посљедњи правни лијек, који је дјелотворан и адекватан да испита нижестепену одлуку како у чињеничном, тако и у правном погледу. Уставни суд наглашава да правило исцрпљивања правних лијекова који су могући по закону није апсолутно, нити се може примјењивати аутоматски, те приликом испитивања да ли је било поштивано битно је узети у обзир одређене околности сваког појединог предмета (види, Европски суд за људска права, Van Osterwijek против Белгије, пресуда од 6. децембра 1980, серија А број 40, став 35). То, између осталог, значи да се мора реално узети у обзир не само постојање формалних правних средстава у правном систему већ и укупни правни и политички контекст, као и апелантове личне прилике.

22. Уставни суд, даље, запажа да је Европски суд за људска права (у даљњем тексту: Европски суд) у предмету Хаџић и Суљић против Босне и Херцеговине у односу на неисцрпљивање правних лијекова навео да је на апликанту да докаже да је правни лијек који влада истиче, у ствари, исцрпљен, или је због неког разлога био недовољан и недјелотворан у одређеним околностима случаја, или да су постојале посебне околности које су апликанта ослобађале од таквог захтјева (види, Европски суд, Хаџић и Суљић против Босне и Херцеговине, пресуда од 7. јуна 2011. године, апликације бр. 39446/06 и 33849/08, тачка 31). Европски суд је, даље, закључио да "пошто ова жалба повлачи правна питања која су довољно озбиљна да одлука о њима зависи од испитивања меритума и пошто нису утврђени други основи за проглашавање жалбе недопустивом, Суд је проглашава допустивом" (op. cit., Хаџић и Суљић против Босне и Херцеговине, тачка 36).

23. Уставни суд запажа да се у конкретном кривичном поступку апеланткињин бранилац одрекао права на жалбу против оспорене пресуде заједно са кантоналним тужиоцем, чиме је оспорена пресуда постала правоснажна, а нити против оспореног рјешења странке нису изјављивале жалбу. У односу на могућност апеланткиње да поднесе жалбу, Уставни суд сматра да су у конкретном случају, с обзиром на психичко стање апеланткиње, постојале посебне околности

Page 37: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 37

које су апеланткињу ослобађале таквог захтјева. Уставни суд сматра да у околностима конкретног предмета апелација, у смислу наведеног става Европског суда, повлачи правна питања која су довољно озбиљна да одлука о њима зависи од испитивања меритума, те закључује да је апелација допустива у односу на члан 16 став 1 Правила Уставног суда. Осим тога, Уставни суд запажа да је оспорене одлуке апеланткиња примила 20. марта 2010. године, а апелација је поднесена 7. априла 2010. године, тј. у року од 60 дана, како је прописано чланом 16 став 1 Правила Уставног суда. Према томе, апелација испуњава и услове из члана 16 ст. 2 и 4 Правила Уставног суда, јер није очигледно (prima facie) неоснована, нити постоји неки други формални разлог због којег апелација није допустива.

24. Имајући у виду одредбе члана VI/3б) Устава Босне и Херцеговине, члана 16 ст. 1, 2 и 4 Правила Уставног суда, Уставни суд је утврдио да предметна апелација испуњава услове у погледу допустивости.

VII. Меритум

25. Апеланткиња сматра да јој је оспореном пресудом повријеђено право на правично суђење из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 ст. 1 и 3ц) и д) Европске конвенције.

Право на правично суђење

26. Члан II/3 Устава Босне и Херцеговине у релевантном дијелу гласи:

Сва лица на територији Босне и Херцеговине уживају људска права и основне слободе из става 2 овог члана, а она обухватају:

(…) е) Право на правичан поступак у грађанским и

кривичним стварима и друга права у вези са кривичним поступком.

27. Члан 6 ст. 1 и 3ц) и д) Европске конвенције у релевантном дијелу гласи:

1. Приликом утврђивања грађанских права и обавеза или основаности било какве кривичне оптужбе против њега, свако има право на правичну и јавну расправу у разумном року пред независним и непристрасним, законом установљеним судом.

3. Свако ко је оптужен за кривично дјело има сљедећа минимална права:

ц) да се брани сам или уз помоћ браниоца кога сам изабере и да, уколико не располаже средствима да плати браниоца, да га добије бесплатно, када то налажу интереси правде;

д) да сам испитује или захтијева испитивање свједока оптужбе и да се присуство и саслушање свједока одбране одобри под условима који важе и за свједоке оптужбе;

28. Уставни суд, најприје, запажа да се у конкретном случају ради о кривичном поступку у којем је утврђивана основаност кривичне оптужбе против апеланткиње, па је члан 6 Европске конвенције примјењив у овом предмету.

29. Уставни суд истиче да је апеланткиња навела да јој је повријеђено право на правично суђење, јер јој је онемогућено да сама изабере браниоца, затим, да је предметни кривични поступак спроведен у њеном одсуству, што је супротно члану 262 ЗКПФБиХ, да се бранилац одрекао права на жалбу против оспорене пресуде због чега јој је повријеђено право на одбрану, право на изјављивање жалбе и право на једнакост пред судом.

30. У односу на апеланткињине наводе да је предметни поступак спроведен у њеном одсуству, Уставни суд запажа да, иако то није изричито наведено у члану 6 став 1 Европске конвенције, циљ овог члана у цјелини указује да лице

"оптужено за кривично дјело" има право да учествује у расправи (види, Европски суд, Colozza против Италије, пресуда од 12. фебруара 1985. године, став 27, серија А број 89, Т. против Италије, пресуда од 12. октобра 1992. године, став 26, серија А број 245-Ц, Belzuik против Пољске, 25. март 1998. године, став 37, Извјештаји 1998-I). Даље, члан 6 гарантује оптуженом право да ефективно учествује у кривичном поступку. Генерално, ово укључује, inter alia, не само право да буде присутан суђењу него и да слуша и прати суђење (види, Европски суд, Stanford против Уједињеног Краљевства, пресуда од 23. фебруара 1994. године, став 26). Учешће оптуженог на суђењу није неопходно само у сврху одбране већ и због правилног администрирања правде, јер на тај начин и суд има могућност да креира сопствена опажања о окривљеном и да непосредно саслуша било који исказ који је окривљени спреман дати. Због тога, законодавац мора имати могућност да установи таква рјешења која ће обесхрабрити да се неоправдано изостане са суђења (види, Европски суд, Poitrimol против Француске, пресуда од 23. новембра 1993. године, став 35). Обесхрабривање да се неоправдано изостане са суђења неспорно представља легитиман циљ, али ради његовог остваривања, мора постојати разуман однос пропорционалности између оног шта се жели постићи и употријебљених средстава. Наиме, право на приступ суду, према својој природи, тражи да га уреди држава и оно може бити подвргнуто ограничењима. Ипак, ограничења која се примјењују не смију ограничити приступ остављен појединцу на такав начин или у таквој мјери да буде нарушена сама бит тога права (види, поред осталих, Европски суд, Kreuz против Пољске, број 28249/95, ст. 52-57, ЕCHR 2001-VI, и Liakopoulou против Грчке, број 20627/04, ст. 19-25, 24. мај 2006).

31. Уставни суд запажа да је у конкретном случају Општински суд спровео посебан законом одређени поступак због неурачунљивости, који је прописан чланом 410 став 3 ЗКПФБиХ. У конкретном поступку, након што је спроведена истрага и након што је судија за претходно саслушање потврдио оптужницу, Општински суд је заказао главни претрес на којем је изводио доказе како би утврдио да ли је апеланткиња као оптужена учинила дјело у стању неурачунљивости. Уставни суд запажа да је у таквом поступку изјашњење оптуженог о кривици искључено, јер је урачунљивост претпоставка за кривицу. Међутим, ако оптужени жели да се изјасни о оптужници, то му се мора дозволити с обзиром на то да постоји само оборива претпоставка да је оптужени неурачунљив. Такође, оптуженом се не може ускратити право на подношење претходних приговора. Уставни суд, даље, запажа да је предмет овог поступка специфичан и да се у поступку примарно утврђује да ли је уопште извршено кривично дјело, те ако јесте, да ли је оптужени учинилац и, на крају, да ли је дјело учињено у стању неурачунљивости. Ако се утврде сви наведени елементи, доноси се одлука у форми пресуде којом се утврђују наведене чињенице, а посебним рјешењем привремено се одређује присилни смјештај у здравствену установу. Странке и бранилац, као и лица из члана 308 став 2 ЗКПФБиХ могу изјавити жалбу другостепеном суду против пресуде. Према правилима кривичног поступка, оптужени је увијек присутан на главном претресу на којем се утврђује његова неурачунљивост, јер је забрањено суђење у одсуству. Међутим, оптужени се неће изјашњавати о приједлогу из оптужнице ако није способан да учествује у поступку и ако ће то штетно утицати на његово здравље као душевно болесног лица, а о овим околностима мора се претходно изјаснити вјештак психијатар.

Page 38: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 38 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

32. Уставни суд запажа да је у конкретном поступку апеланткиња примила позив за главну расправу, те да се Општински суд задовољио констатацијом да је апеланткиња уредно обавијештена о главној расправи којој није приступила. С тим у вези, Уставни суд примјећује да у спису, који је достављен на захтјев Уставног суда, нема никаквих доказа да је Општински суд предузео законом изричито прописане мјере (члан 261 ЗКПФБиХ) како би обезбиједио да апеланткиња као оптужена присуствује главном претресу, нити је објаснио зашто их није предузимао. При томе Уставни суд има у виду да је апеланткињи непосредно прије критичног догађаја привремено ограничена пословна способност, али да се ограничење пословне способности састоји само у дијелу располагања имовином. У односу на наводе Општинског суда које је изнио у одговору на апелацију да се, имајући у виду апеланткињино ментално стање и чињеницу да је имала браниоца, поступак у конкретном случају могао водити и без присутности апеланткиње као оптужене, Уставни суд запажа да у погледу довођења оптуженог на главни претрес ЗКПФБиХ не прави разлику између потпуно пословно способног и дјелимично способног, односно привремено неспособног лица у вези са процесним правима, те да је до спровођења главног претреса постојала оборива претпоставка да је апеланткиња кривично дјело починила у стању неурачунљивости коју је требало утврдити на главном претресу. Уставни суд наглашава да у конкретном случају нема нити једног доказа да је Општински суд предузео макар једну процесну радњу предвиђену чланом 261 ЗКПФБиХ осим што је послао само први иницијални позив за главни претрес којем се апеланткиња није одазвала. Имајући у виду наведено, Уставни суд сматра да су у конкретном поступку апеланткињи као лицу "под кривичном оптужбом", због пропуштања Општинског суда да предузме и друге законом прописане радње како би обезбиједио да апеланткиња као оптужена присуствује главном претресу, ускраћене процесне могућности да буде присутна и да учествује на главном претресу. При томе, Уставни суд указује да редовни суд мора показати у разумној мјери марљивост при покушају да контактира са оптуженим (op. cit., Colozza против Италије). У том контексту Уставни суд запажа да је одредбом члана 262 ЗКПФБиХ изричито прописано: "Оптуженом се не може судити у одсуству", те да у поглављу ЗКПФБиХ у којем је регулисан поступак према лицима која су кривично дјело учинила у стању неурачунљивости не постоје одредбе које евентуално на другачији начин регулишу то питање. Из наведеног слиједи да у таквом поступку вриједе исте гаранције као и у односу на остале оптужене, па се, дакле, и на поступке против таквих лица примјењује одредба члана 262 ЗКПФБиХ. Сходно наведеном, Уставни суд подсјећа да у околностима када процесним законом нису стриктно разрађене одредбе за поступање суда у специфичним околностима, као у предметном поступку, одредбе релевантног закона се увијек тумаче и примјењују у апелантову корист. У контексту наведеног, Уставни суд закључује да је у околностима конкретног случаја чињеница да је апеланткиња примила позив за главну расправу а да редовни суд није покушао да и на други начин прописан законом обезбиједи да апеланткиња присуствује главном претресу, у ситуацији када је законом изричито забрањено суђење у одсуству оптуженог, прекршено апеланткињино право на правично суђење, загарантовано чланом 6 став 1 Европске конвенције.

33. Осим тога, Уставни суд примјећује, иако је апеланткињи претходно у посебном поступку привремено ограничена пословна способност у погледу располагања

имовином због њеног психичког стања, да се у конкретном случају не ради о ситуацији из члана 409 ЗКПФБиХ којим је предвиђен прекид поступка у случају када оптужени, због психичке болести након почињења кривичног дјела, није способан да учествује у поступку и када ће суд, након психијатријског вјештачења, рјешењем прекинути поступак и оптуженог упутити органу надлежном за питања социјалног старања.

34. У односу на апеланткињине наводе да јој је повријеђено право на правично суђење јер се бранилац који јој је постављен по службеној дужности одрекао права на жалбу, Уставни суд запажа да је одредбом члана 309 став 1 ЗКПФБиХ изричито прописано да се права на жалбу може одрећи оптужени, и то под одређеним условима. Тако се оптужени може одрећи права на жалбу само након што му је достављена пресуда. Изузетак од тога је да се оптужени може одрећи права на жалбу и прије достављања пресуде ако се прије тога тужилац одрекао истог права и ако оптужени према пресуди не би требало да издржава казну затвора. Из наведеног, према мишљењу Уставног суда, произилази да је, у случају када се бранилац одрекао права на жалбу, за такво одрицање потребан пристанак, односно посебно овлашћење оптуженог. У конкретном случају права на жалбу се одрекао бранилац по службеној дужности иако за то није имао пристанак апеланткиње као оптужене, нити њено овлашћење. У односу на питање апеланткињине пословне способности да браниоцу да наведени пристанак, Уставни суд подсјећа да је већ претходно утврдио да је апеланткињи привремено и дјелимично била ограничена пословна способност у погледу располагања имовином, али да та околност, сама по себи, нема утицаја на процесна права која припадају апеланткињи као оптуженој у смислу релевантних одредаба ЗКПФБиХ. На основу одрицања од права на жалбу тужиоца и браниоца Општински суд је у конкретном случају констатовао правоснажност оспорене пресуде и на основу такве пресуде донио оспорено рјешење. Из наведеног Уставни суд закључује да оспорена пресуда није донесена у складу с законом, односно да је Општински суд арбитрарно примијенио ЗКПФБиХ.

35. Сходно наведеном, Уставни суд закључује да у апеланткињином случају постоји кршење права на правично суђење из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 став 1 Европске конвенције.

Остали наводи

36. Имајући у виду закључке Уставног суда о повреди апеланткињиног права на правично суђење због спровођења суђења у њеној одсутности и због незаконитости оспорене пресуде, Уставни суд сматра да није неопходно посебно разматрати апеланткињине наводе о повреди осталих аспеката члана 6 Европске конвенције.

VIII. Закључак

37. Уставни суд закључује да постоји повреда права на правично суђење из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 став 1 Европске конвенције када је у поступку пред редовним судом изостала разумна марљивост Општинског суда да у околностима конкретног случаја обезбиједи апеланткињи као лицу "под кривичном оптужбом" право да учествује у поступку, односно када је главни претрес одржао у апеланткињином одсуству. Такође, постоји повреда апеланткињиног права на правично суђење када је Општински суд правоснажност пресуде утврдио на основу одрицања од права на жалбу браниоца по службеној дужности који за то није имао овлашћење, нити апеланткињин пристанак.

Page 39: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 39

38. На основу члана 61 ст. 1 и 2 и члана 64 став 1 Правила Уставног суда, Уставни суд је одлучио као у диспозитиву ове одлуке.

39. Према члану VI/5 Устава Босне и Херцеговинe, одлуке Уставног суда су коначне и обавezujuće.

Предсједница Уставног суда Босне и Херцеговине

Валерија Галић, с. р.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u

predmetu broj AP 1198/10, rješavajući apelaciju Senade Džindo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Usvaja se apelacija Senade Džindo podnesena protiv

Presude Općinskog suda u Tuzli broj 032 0 K 0006275 10 K od 12. marta 2010. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 032 0 K 006275 09 K od 12. marta 2010. godine.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukidaju se Presuda Općinskog suda u Tuzli broj 032 0 K 0006275 10 K od 12. marta 2010. godine i Rješenje Općinskog suda u Tuzli broj 032 0 K 006275 09 K od 12. marta 2010. godine.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da po hitnom postupku donese novu odluku u predmetu broj 032 0 K 0006275 10 K u skladu sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Senada Džindo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, koju zastupa Faruk Balijagić, advokat iz Tuzle, podnijela je 7. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032 0 K 0006275 10 K od 12. marta 2010. godine i Rješenja Općinskog suda broj 032 0 K 006275 09 K od 12. marta 2010. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 9. decembra 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 20. decembra 2010. godine, a Tužilaštvo 21. decembra 2010. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 5. januara 2011. godine.

5. Općinski sud je 17. oktobra 2013. godine na zahtjev Ustavnog suda dostavio predmetni spis.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

7. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 V 003758 09 V od 28. januara 2010. godine privremeno je ograničena apelanticina poslovna sposobnost. Odlučeno je da se ograničenje poslovne sposobnosti apelantice sastoji samo u dijelu raspolaganja imovinom, i to tako da apelantica bez saglasnosti staratelja ne može raspolagati nepokretnom imovinom, a što se tiče novčanih sredstava, apelantica može njima samostalno raspolagati s tim da se apelanticin staratelj ovlašćuje da kod svake banke kod koje apelantica prima penziju vrši kontrolu isplata sa računa u svrhu otplate kredita, te izmirenja obaveza po računima za komunalije (struja, voda, telefon, grijanje, održavanje i slično).

8. U obrazloženju rješenja je navedeno da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka neuropsihijatra od 4. januara 2010. godine proizlazi da je apelantica liječena na Klinici za psihijatriju UKC Tuzla u tri navrata nakon prvih tegoba koje su počele u oktobru 2007. godine, nakon preseljenja u kupljeni stan, zatim, da je apelantica oboljela od trajnog sumanutog poremećaja, odnosno da je trajni duševni bolesnik zbog čega joj treba privremeno i djelimično oduzeti poslovnu sposobnost. Sudski vještak se nije mogao izjasniti o vremenu trajanja privremenog oduzimanja poslovne sposobnosti, jer ono zavisi od budućeg zdravstvenog stanja apelantice, a ono opet od redovnog uzimanja propisane terapije. U odnosu na djelomično oduzimanje poslovne sposobnosti, iz nalaza vještaka proizlazi da apelantica bez saglasnosti staratelja ne može raspolagati nepokretnom imovinom, a što se tiče pokretne imovine, odnosno novčanih sredstava, apelantica može samostalno raspolagati novcem s tim da se, zbog psihičkog stanja, apelantici može desiti da zaboravi na ranije preuzete obaveze po osnovu kredita, ili na obavezu da plaća komunalije i sl. pa bi zbog toga staratelj trebalo da bude ovlašten da kod banke kod koje apelantica prima penziju može vršiti kontrolu prema navedenom osnovu.

Postupak okončan osporenim odlukama

9. Presudom Općinskog suda broj 032 0 K 0006275 10 K od 12. marta 2010. godine, donesenom u krivičnom postupku vođenom protiv apelantice, na glavnom, javnom i usmenom pretresu održanom u prisustvu zastupnika optužbe i branioca apelantice kao optužene, advokata I.B. a u apelanticinoj odsutnosti, na osnovu odredbe člana 410. Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH) i člana 137. stav 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZKPFBiH ("Službene novine FBiH" broj 9/09), utvrđeno je da je apelantica u stanju neuračunljivosti zbog sumanutog poremećaja nasiljem prema drugom ugrožavala mir i tjelesnu cjelovitost člana svoje porodice (kćerke) sa kojim živi u zajedničkom domaćinstvu, čime je počinila krivično djelo nasilje u porodici iz člana 222. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH).

10. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je Tužilaštvo optužnicom Kt. broj 2318/09 od 14. decembra 2009. godine, koja je potvrđena 23. decembra 2009. godine, stavilo na teret apelantici predmetno krivično djelo i predložilo da sud na

Page 40: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 40 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

glavnom pretresu provede dokaze i utvrdi da je apelantica krivično djelo počinila u stanju neuračunljivosti kao posljedici sumanutog poremećaja. Dalje je navedeno da je Općinski sud proveo postupak u odsutnosti apelantice, a u prisustvu tužioca i branioca apelantice, te da je tokom glavnog pretresa izveo dokaze saslušanjem sudskomedicinskog vještaka, zatim, sudskog vještaka neuropsihijatra. Uz saglasnost tužitelja i branioca apelantice, dokazni postupak je, također, proveden izlaganjem dokaza prikupljenih u istrazi, i to čitanjem i uvidom u pismeni nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka i vještaka neuropsihijatra, te iskaze svjedoka A.M. i A.F. od 14. septembra 2009. godine, svjedoka O.M.Š. od 10. decembra 2009. godine, čitanjem i uvidom u zapisnik o uviđaju MUP-a Tuzla, zapisnik o dobrovoljnoj predaji predmeta od 14. septembra 2009. godine, otpusno pismo Klinike za psihijatriju od 25. aprila i 14. jula 2009. godine, fotodokumentaciju MUP-a Tuzlanskog kantona, DVD snimak MUP-a Tuzla od 29. septembra 2009. godine i dr.

11. U provedenom dokaznom postupku Općinski sud je utvrdio da je apelantica 12. septembra 2009. godine pa do 13. septembra 2009. godine, od 10 sati do 17.15 sati, u Tuzli, u stanu u kojem živi zajedno sa kćerkom A.M., nakon što se A.M. počela spremati da izađe iz stana, u stanju neuračunljivosti zbog sumanutog poremećaja, A.M. zabranila izlazak iz stana, pa kad je A.M. nije htjela poslušati, metalnom šipkom zadala je A.M. veći broj udaraca po raznim dijelovima tijela, nakon čega je apelantica A.M. zabranila izlazak iz njene sobe. Dalje je utvrđeno da, kad god bi A.M. pokušala izaći iz sobe, apelantica bi je metalnom šipkom nastavila udarati po raznim dijelovima tijela, tako da je A.M. ostala u svojoj sobi sve do dolaska policije 13. septembra 2009. godine u 17.15 sati.

12. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka neuropsihijatra Općinski sud je utvrdio da je apelantica trajni duševni bolesnik, što znači da je bolest trajna, te da bi ta bolest i bez liječenja oscilirala od stanja potpuno izraženog duševnog poremećaja do jedva primjetnih znakova bolesti. U trenutku činjenja krivičnog djela apelantica je bila u stanju izraženog jakog straha sa prisutnim nizom sumanutih ili deluzionih ideja. Kritičnog dana apelantica je sprečavala kćerku da popegla odjevni predmet, jer je bila ubijeđena da preko utičnice sa vanjske strane nepoznata lica provjeravaju situaciju u stanu i zbog toga je osjećala da su i ona i dijete egzistencijalno ugroženi. U obrazloženju je navedeno da, prema mišljenju vještaka, u pozadini svega stoji apelanticin strah da će je djeca definitivno napustiti, što vjerovatno potječe iz apelanticinog razvojnog perioda, kao i traumatskih događaja tokom njenog života. Takvi strahovi su doveli do sumanutosti i do činjenja krivičnog djela koje je predmet optužbe. U nalazu vještaka je zaključeno da apelantica u trenutku činjenja djela koje joj je stavljeno na teret nije bila sposobna da shvati značaj svog djela, niti da upravlja svojim postupcima u potpunosti. Općinski sud je naveo da je taj sud nalaz i mišljenje vještaka neuropsihijatra u cijelosti prihvatio kao objektivne, jasne i nedvosmislene, koje je dalo lice stručno za takvu vrstu vještačenja prema pravilima struke i dostignutog stepena medicinske nauke. Općinski sud je, dalje, utvrdio da navedeni nalaz potvrđuje i neuropsihijatrica, koja je 13. septembra 2009. godine apelanticu hospitalizirala i utvrdila da se radi o psihijatrijskom bolesniku koji u svom mišljenju ima sumanute ideje praćenja i proganjanja i da iz takvog mišljenja proizlazi i apelanticino ponašanje. Općinski sud je zaključio da je apelantica počinila predmetno krivično djelo u stanju kada nije mogla shvatiti značaj svog djela i upravljati svojim postupcima, dakle, u stanju neuračunljivosti, zbog čega je taj sud donio odluku u skladu sa članom 410. ZKPFBiH i članom 137. stav 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZKPFBiH. U pouci o pravnom lijeku Općinski sud je konstatirao da su se tužilac i apelanticin branilac

odrekli prava na žalbu, te je navedena presuda postala pravosnažna 12. marta 2010. godine.

13. Općinski sud je 12. marta 2010. godine donio Rješenje broj 032 0 K 006275 09 K kojim je apelantici određena mjera prinudnog smještaja u Kliniku za neuropsihijatriju Tuzla u trajanju od šest mjeseci, koji se računa od vremena smještaja apelantice u navedenu zdravstvenu ustanovu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je prethodno okončan krivični postupak u kojem je utvrđeno da je apelantica počinila krivično djelo nasilje u porodici u stanju neuračunljivosti kao posljedici trajne duševne bolesti - sumanutih ideja, te da je utvrđenje Općinskog suda zasnovano na nalazu i mišljenju neuropsihijatara koji su istakli da apelanticina bolest ima tendenciju pogoršanja i da postoji realna opasnost da bi apelantica boravkom na slobodi mogla ponoviti krivično djelo, odnosno da su joj neophodni zdravstvena zaštita i pomoć. Zbog navedenih razloga, Općinski sud je donio citirano rješenje. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da je protiv predmetnog rješenja dozvoljena žalba Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije

14. Apelantica navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. c) i d) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na fer-postupak, jer joj je onemogućeno da sama izabere branioca, jer je krivični postupak proveden u njenom odsustvu suprotno članu 262. ZKPFBiH, te zbog toga što se branilac odrekao prava na žalbu protiv osporene presude. Time je, prema apelanticinom mišljenju, povrijeđeno njeno pravo na odbranu, pravo na izjavljivanje žalbe i pravo na jednakost pred sudom. Također, smatra da je osporeno rješenje doneseno suprotno članu 410. stav 1. ZKPFBiH. Uz apelaciju je dostavljena punomoć kojom je apelantica 5. aprila 2010. godine ovlastila advokata Faruka Balijagića za podnošenje apelacije.

b) Odgovor na apelaciju

15. U odgovoru Općinskog suda je istaknuto da je sudija za prethodno saslušanje na osnovu odredbe člana 59. stav 5. ZKPFBiH apelantici, zbog njenog mentalnog stanja, postavio branioca po službenoj dužnosti. Dalje je navedeno da je na glavni pretres, koji je održan 12. marta 2010. godine, pristupio kantonalni tužilac, da apelantica nije pristupila iako je uredno pozvana, te da je pristupio apelanticin branilac po službenoj dužnosti. Također je navedeno da iz fotokopija dostavnica koje su priložene uz odgovor proizlazi da je apelantica pozivana i na zakazani glavni pretres, ali da se na poziv nije odazvala. S obzirom na to da je imala branioca i ocjenjujući njeno mentalno stanje, u konkretnom slučaju postupak se, kako je istakao Općinski sud, može voditi i bez prisutnosti apelantice kao optužene. Istaknuto je da je osporenu presudu i osporeno rješenje apelantica lično primila, kao i njen branilac. Općinski sud smatra da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena apelanticina procesna prava.

16. Tužilaštvo je u odgovoru na apelaciju navelo da su neosnovani apelanticini navodi o povredi ljudskih prava na koja se pozvala i predložilo da se apelacija odbije kao neosnovana.

V. Relevantni propisi

17. Krivični zakon Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10 i 42/11) u relevantnom dijelu glasi:

Page 41: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 41

Član 222. st. 1. i 2. Nasilje u porodici

(1) Ko nasiljem, drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava mir, tjelesnu cjelovitost ili psihičko zdravlje člana svoje porodice,

kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

(2) Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini prema članu porodice s kojim živi u zajedničkom kućanstvu,

kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

18. Zakon o krivičnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 64/07, 9/09, 12/10 i 8/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 59. stav 5. Kad osumnjičeni odnosno optuženi mora imati branitelja

(5) Branilac će biti postavljen osumnjičenom odnosno optuženom ako sud utvrdi da je to zbog složenosti predmeta, mentalnog stanja osumnjičenog odnosno optuženog ili drugih okolnosti u interesu pravde.

Član 63. stav 1. Razrješenje postavljenog branioca

(1) Umjesto postavljenog branioca osumnjičeni odnosno optuženi može da sam uzme drugog branioca. U tom slučaju razriješiće se postavljeni branilac.

Član 261. Nedolazak optuženog na glavni pretres

(1) Ako je optuženi uredno pozvan, a na glavni pretres ne dođe niti svoj izostanak opravda, sudija odnosno predsjednik vijeća će odgoditi glavni pretres i narediti da se optuženi na idući glavni pretres prinudno dovede. Ako do privođenja optuženi opravda izostanak, sudija odnosno predsjednik vijeća će opozvati naredbu o prinudnom dovođenju.

(2) Ako optuženi koji je uredno pozvan očigledno izbjegava da dođe na glavni pretres i ako prinudom dovođenje nije uspjelo, sudija odnosno predsjednik vijeća može optuženom odrediti pritvor.

(3) Protiv rješenja o određivanju pritvora dozvoljena je žalba koja ne odlaže njegovo izvršenje.

(4) Ako ne bude ranije ukinut pritvor traje do objavljivanja presude a najduže 30 dana.

Član 262. Optuženom se ne može suditi u odsustvu.

Član 309. stav 1. Odricanje i odustajanje od žalbe

(1) Optuženi se može odreći prava na žalbu samo pošto mu je presuda dostavljena. Optuženi se i prije toga može odreći prava na žalbu ako se tužilac odrekao prava na žalbu, osim ako bi optuženi prema presudi trebao da izdržava kaznu zatvora. Do donošenja odluke vijeća apelacionog odjeljenja optuženi može da odustane od već podnesene žalbe.

Član 409. st.1. i 2. Prekid postupka u slučaju nastupanja psihičke bolesti (1) Ako je optuženi poslije počinjenja krivičnog djela obolio

od takve psihičke bolesti da nije sposoban da učestvuje u postupku, sud će rješenjem, nakon psihijatrijskog vještačenja, prekinuti postupak i optuženog uputiti organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja.

(2) Kada se zdravstveno stanje optuženog poboljša u mjeri da je sposoban da učestvuje u postupku, krivični postupak će se nastaviti.

Član 410. Postupak u slučaju neuračunljivosti

(1) Ako je osumnjičeni počinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti i postoje zakonom određeni uvjeti za određivanje prisilnog smještaja osobe sa težim duševnim smetnjama u zdravstvenu ustanovu, tužitelj će u optužnici postaviti prijedlog da sud utvrdi da je osumnjičeni počinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti, te i da mu se privremeno odredi prisilni smještaj u zdravstvenoj ustanovi uz izvještavanje zdravstvene ustanove.

[…] (3) Ako sud nakon provedene glavne rasprave utvrdi da je

optuženi počinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti donijet će presudu kojom se utvrđuje da je optuženi učinio protivpravno djelo u stanju neuračunljivosti i posebnim rješenjem će mu se privremeno odrediti prisilni smještaj u zdravstvenoj ustanovi u trajanju od šest mjeseci. Protiv rješenja dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja.

[…] (7) Poslije podnošenja prijedloga iz stava (1) ovog člana

osumnjičeni, odnosno optuženi mora imati branitelja.

VI. Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercego-vine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

21. Ispitujući dopustivost apelacije u odnosu na navedeni član 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zapaža da iscrpljivanje pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući po zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te prilikom ispitivanja da li je bilo poštivano bitno je uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980, serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i ukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.

22. Ustavni sud, dalje, zapaža da je Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Hadžić i Suljić protiv Bosne i Hercegovine u odnosu na neiscrpljivanje pravnih lijekova naveo da je na aplikantu da dokaže da je pravni lijek koji vlada ističe, ustvari, iscrpljen, ili je zbog nekog razloga bio nedovoljan i nedjelotvoran u određenim okolnostima slučaja, ili da su postojale posebne okolnosti koje su aplikanta oslobađale od takvog zahtjeva (vidi, Evropski sud, Hadžić i Suljić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 7. juna 2011. godine, aplikacije br. 39446/06 i 33849/08, tačka 31). Evropski sud je, dalje, zaključio da "pošto ova žalba povlači pravna pitanja koja su dovoljno ozbiljna da odluka o njima zavisi od ispitivanja merituma i pošto nisu utvrđeni drugi osnovi za proglašavanje žalbe nedopustivom, Sud je proglašava dopustivom" (op. cit., Hadžić i Suljić protiv Bosne i Hercegovine, tačka 36).

Page 42: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 42 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom krivičnom postupku apelanticin branilac odrekao prava na žalbu protiv osporene presude zajedno sa kantonalnim tužiocem, čime je osporena presuda postala pravomoćna, a niti protiv osporenog rješenja stranke nisu izjavljivale žalbu. U odnosu na mogućnost apelantice da podnese žalbu, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju, s obzirom na psihičko stanje apelantice, postojale posebne okolnosti koje su apelanticu oslobađale takvog zahtjeva. Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog predmeta apelacija, u smislu navedenog stava Evropskog suda, povlači pravna pitanja koja su dovoljno ozbiljna da odluka o njima zavisi od ispitivanja merituma, te zaključuje da je apelacija dopustiva u odnosu na član 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je osporene odluke apelantica primila 20. marta 2010. godine, a apelacija je podnesena 7. aprila 2010. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

25. Apelantica smatra da joj je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. c) i d) Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

(…) e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim

stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. 27. Član 6. st. 1. i 3. c) i d) Evropske konvencije u

relevantnom dijelu glasi: 1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili

osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

3. Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:

c) da se brani lično ili uz pomoć branioca koga sam izabere i da, ukoliko ne raspolaže sredstvima da plati branioca, dobije besplatno službenog branioca, kada to nalažu interesi pravde;

d) da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoke optužbe;

28. Ustavni sud, najprije, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o krivičnom postupku u kojem je utvrđivana osnovanost krivične optužbe protiv apelantice, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv u ovom predmetu.

29. Ustavni sud ističe da je apelantica navela da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer joj je onemogućeno da sama izabere branioca, zatim, da je predmetni krivični postupak proveden u njenom odsustvu, što je suprotno članu 262. ZKPFBiH, da se branilac odrekao prava na žalbu protiv osporene presude zbog čega joj je povrijeđeno pravo na odbranu, pravo na izjavljivanje žalbe i pravo na jednakost pred sudom.

30. U odnosu na apelanticine navode da je predmetni postupak proveden u njenom odsustvu, Ustavni sud zapaža da, iako to nije izričito navedeno u članu 6. stav 1. Evropske

konvencije, cilj ovog člana u cjelini ukazuje da lice "optuženo za krivično djelo" ima pravo da učestvuje u raspravi (vidi, Evropski sud, Colozza protiv Italije, presuda od 12. februara 1985. godine, stav 27, serija A broj 89, T. protiv Italije, presuda od 12. oktobra 1992. godine, stav 26, serija A broj 245-C, Belzuik protiv Poljske, 25. mart 1998. godine, stav 37, Izvještaji 1998-II). Dalje, član 6. garantira optuženom pravo da efektivno učestvuje u krivičnom postupku. Generalno, ovo uključuje, inter alia, ne samo pravo da bude prisutan suđenju nego i da sluša i prati suđenje (vidi, Evropski sud, Stanford protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 23. februara 1994. godine, stav 26). Učešće optuženog na suđenju nije neophodno samo u svrhu odbrane već i zbog pravilnog administriranja pravde, jer na taj način i sud ima mogućnost da kreira vlastita opažanja o okrivljenom i da neposredno sasluša bilo koji iskaz koji je okrivljeni spreman dati. Zbog toga, zakonodavac mora imati mogućnost da ustanovi takva rješenja koja će obeshrabriti da se neopravdano izostane sa suđenja (vidi, Evropski sud, Poitrimol protiv Francuske, presuda od 23. novembra 1993. godine, stav 35). Obeshrabrivanje da se neopravdano izostane sa suđenja nesporno predstavlja legitiman cilj, ali radi njegovog ostvarivanja, mora postojati razuman odnos proporcionalnosti između onog šta se želi postići i upotrijebljenih sredstava. Naime, pravo na pristup sudu, prema svojoj prirodi, traži da ga uredi država i ono može biti podvrgnuto ograničenjima. Ipak, ograničenja koja se primjenjuju ne smiju ograničiti pristup ostavljen pojedincu na takav način ili u takvoj mjeri da bude narušena sama bit toga prava (vidi, pored ostalih, Evropski sud, Kreuz protiv Poljske, broj 28249/95, st. 52-57, ECHR 2001-VI, i Liakopoulou protiv Grčke, broj 20627/04, st. 19-25, 24. maj 2006).

31. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju Općinski sud proveo poseban zakonom određeni postupak zbog neuračunljivosti, koji je propisan članom 410. stav 3. ZKPFBiH. U konkretnom postupku, nakon što je provedena istraga i nakon što je sudija za prethodno saslušanje potvrdio optužnicu, Općinski sud je zakazao glavni pretres na kojem je izvodio dokaze kako bi utvrdio da li je apelantica kao optužena učinila djelo u stanju neuračunljivosti. Ustavni sud zapaža da je u takvom postupku izjašnjenje optuženog o krivici isključeno, jer je uračunljivost pretpostavka za krivicu. Međutim, ako optuženi želi da se izjasni o optužnici, to mu se mora dozvoliti s obzirom na to da postoji samo oboriva pretpostavka da je optuženi neuračunljiv. Također, optuženom se ne može uskratiti pravo na podnošenje prethodnih prigovora. Ustavni sud, dalje, zapaža da je predmet ovog postupka specifičan i da se u postupku primarno utvrđuje da li je uopće izvršeno krivično djelo, te ako jeste, da li je optuženi učinilac i, na kraju, da li je djelo učinjeno u stanju neuračunljivosti. Ako se utvrde svi navedeni elementi, donosi se odluka u formi presude kojom se utvrđuju navedene činjenice, a posebnim rješenjem privremeno se određuje prisilni smještaj u zdravstvenu ustanovu. Stranke i branilac, kao i lica iz člana 308. stav 2. ZKPFBiH mogu izjaviti žalbu drugostepenom sudu protiv presude. Prema pravilima krivičnog postupka, optuženi je uvijek prisutan na glavnom pretresu na kojem se utvrđuje njegova neuračunljivost, jer je zabranjeno suđenje u odsustvu. Međutim, optuženi se neće izjašnjavati o prijedlogu iz optužnice ako nije sposoban da učestvuje u postupku i ako će to štetno utjecati na njegovo zdravlje kao duševno bolesnog lica, a o ovim okolnostima mora se prethodno izjasniti vještak psihijatar.

32. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom postupku apelantica primila poziv za glavnu raspravu, te da se Općinski sud zadovoljio konstatacijom da je apelantica uredno obaviještena o glavnoj raspravi kojoj nije pristupila. S tim u vezi, Ustavni sud primjećuje da u spisu, koji je dostavljen na zahtjev Ustavnog suda, nema nikakvih dokaza da je Općinski sud preduzeo zakonom izričito propisane mjere (član 261. ZKPFBiH)

Page 43: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 43

kako bi osigurao da apelantica kao optužena prisustvuje glavnom pretresu, niti je objasnio zašto ih nije preduzimao. Pri tome Ustavni sud ima u vidu da je apelantici neposredno prije kritičnog događaja privremeno ograničena poslovna sposobnost, ali da se ograničenje poslovne sposobnosti sastoji samo u dijelu raspolaganja imovinom. U odnosu na navode Općinskog suda koje je iznio u odgovoru na apelaciju da se, imajući u vidu apelanticino mentalno stanje i činjenicu da je imala branioca, postupak u konkretnom slučaju mogao voditi i bez prisutnosti apelantice kao optužene, Ustavni sud zapaža da u pogledu dovođenja optuženog na glavni pretres ZKPFBiH ne pravi razliku između potpuno poslovno sposobnog i djelimično sposobnog, odnosno privremeno nesposobnog lica u vezi sa procesnim pravima, te da je do provođenja glavnog pretresa postojala oboriva pretpostavka da je apelantica krivično djelo počinila u stanju neuračunljivosti koju je trebalo utvrditi na glavnom pretresu. Ustavni sud naglašava da u konkretnom slučaju nema niti jednog dokaza da je Općinski sud preduzeo makar jednu procesnu radnju predviđenu članom 261. ZKPFBiH osim što je poslao samo prvi inicijalni poziv za glavni pretres kojem se apelantica nije odazvala. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su u konkretnom postupku apelantici kao licu "pod krivičnom optužbom", zbog propuštanja Općinskog suda da preduzme i druge zakonom propisane radnje kako bi osigurao da apelantica kao optužena prisustvuje glavnom pretresu, uskraćene procesne mogućnosti da bude prisutna i da učestvuje na glavnom pretresu. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da redovni sud mora pokazati u razumnoj mjeri marljivost pri pokušaju da kontaktira sa optuženim (op. cit., Colozza protiv Italije). U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 262. ZKPFBiH izričito propisano: "Optuženom se ne može suditi u odsustvu", te da u poglavlju ZKPFBiH u kojem je reguliran postupak prema licima koja su krivično djelo učinila u stanju neuračunljivosti ne postoje odredbe koje eventualno na drugačiji način reguliraju to pitanje. Iz navedenog slijedi da u takvom postupku vrijede iste garancije kao i u odnosu na ostale optužene, pa se, dakle, i na postupke protiv takvih lica primjenjuje odredba člana 262. ZKPFBiH. Shodno navedenom, Ustavni sud podsjeća da u okolnostima kada procesnim zakonom nisu striktno razrađene odredbe za postupanje suda u specifičnim okolnostima, kao u predmetnom postupku, odredbe relevantnog zakona se uvijek tumače i primjenjuju u apelantovu korist. U kontekstu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u okolnostima konkretnog slučaja činjenica da je apelantica primila poziv za glavnu raspravu a da redovni sud nije pokušao da i na drugi način propisan zakonom osigura da apelantica prisustvuje glavnom pretresu, u situaciji kada je zakonom izričito zabranjeno suđenje u odsustvu optuženog, prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje, zagarantirano članom 6. stav 1. Evropske konvencije.

33. Osim toga, Ustavni sud primjećuje, iako je apelantici prethodno u posebnom postupku privremeno ograničena poslovna sposobnost u pogledu raspolaganja imovinom zbog njenog psihičkog stanja, da se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji iz člana 409. ZKPFBiH kojim je predviđen prekid postupka u slučaju kada optuženi, zbog psihičke bolesti nakon počinjenja krivičnog djela, nije sposoban da učestvuje u postupku i kada će sud, nakon psihijatrijskog vještačenja, rješenjem prekinuti postupak i optuženog uputiti organu nadležnom za pitanja socijalnog staranja.

34. U odnosu na apelanticine navode da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer se branilac koji joj je postavljen po službenoj dužnosti odrekao prava na žalbu, Ustavni sud zapaža da je odredbom člana 309. stav 1. ZKPFBiH izričito propisano da se prava na žalbu može odreći optuženi, i to pod određenim uvjetima. Tako se optuženi može odreći prava na žalbu samo nakon što mu je dostavljena presuda. Izuzetak od toga je da se

optuženi može odreći prava na žalbu i prije dostavljanja presude ako se prije toga tužilac odrekao istog prava i ako optuženi prema presudi ne bi trebalo da izdržava kaznu zatvora. Iz navedenog, prema mišljenju Ustavnog suda, proizlazi da je, u slučaju kada se branilac odrekao prava na žalbu, za takvo odricanje potreban pristanak, odnosno posebno ovlaštenje optuženog. U konkretnom slučaju prava na žalbu se odrekao branilac po službenoj dužnosti iako za to nije imao pristanak apelantice kao optužene, niti njeno ovlaštenje. U odnosu na pitanje apelanticine poslovne sposobnosti da braniocu da navedeni pristanak, Ustavni sud podsjeća da je već prethodno utvrdio da je apelantici privremeno i djelimično bila ograničena poslovna sposobnost u pogledu raspolaganja imovinom, ali da ta okolnost, sama po sebi, nema utjecaja na procesna prava koja pripadaju apelantici kao optuženoj u smislu relevantnih odredaba ZKPFBiH. Na osnovu odricanja od prava na žalbu tužioca i branioca Općinski sud je u konkretnom slučaju konstatirao pravomoćnost osporene presude i na temelju takve presude donio osporeno rješenje. Iz navedenog Ustavni sud zaključuje da osporena presuda nije donesena u skladu s zakonom, odnosno da je Općinski sud arbitrarno primijenio ZKPFBiH.

35. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da u apelanticinom slučaju postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

36. Imajući u vidu zaključke Ustavnog suda o povredi apelanticinog prava na pravično suđenje zbog provođenja suđenja u njenoj odsutnosti i zbog nezakonitosti osporene presude, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati apelanticine navode o povredi ostalih aspekata člana 6. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je u postupku pred redovnim sudom izostala razumna marljivost Općinskog suda da u okolnostima konkretnog slučaja osigura apelantici kao licu "pod krivičnom optužbom" pravo da učestvuje u postupku, odnosno kada je glavni pretres održao u apelanticinom odsustvu. Također, postoji povreda apelanticinog prava na pravično suđenje kada je Općinski sud pravomoćnost presude utvrdio na temelju odricanja od prava na žalbu branioca po službenoj dužnosti koji za to nije imao ovlaštenje, niti apelanticin pristanak.

38. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić, s. r.

276 Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vijeću od pet sudaca,

u predmetu broj AP 4340/10, rješavajući apelaciju Radenka Pejovića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mirsad Ćeman, sudac

Page 44: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 44 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 15. siječnja 2014. godine donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Odbija se kao neutemeljena apelacija Radenka Pejovića,

podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku u kaznenom postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 011325 13 Kž od 22. listopada 2013. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Radenko Pejović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, kojeg zastupa Almin Dautbegović, odvjetnik iz Zenice, podnio je 7. listopada 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neokončavanja istrage u razumnom roku. Nakon podnošenja apelacije predmetni kazneni postupak je okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 011325 13 Kž od 22. listopada 2013. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), Okružnog tužiteljstva u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružno tužiteljstvo) i Okružnog tužiteljstva u Banjaluci – Posebnog tužiteljstva za suzbijanje organiziranog i najtežih oblika gospodarskog kriminala, Specijalno tužiteljstvo (u daljnjem tekstu: Specijalno tužiteljstvo) je zatraženo 10. siječnja i 20 veljače 2013. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Okružno tužiteljstvo i Specijalno tužiteljstvo su 28. siječnja i 22. studenoga 2013. godine dostavili odgovor na apelaciju. Specijalno tužiteljstvo je 22. studenoga 2013. godine, na traženje Ustavnog suda, dostavilo ovom sud na uvid spis broj KT 341. Okružni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantovome punomoćniku 11. veljače i 27. prosinca 2013. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Okružni sud je 11. srpnja 2008. godine donio naredbu za provođenje posebnih istražnih radnji - nadzora i tehničkog snimanja telekomunikacija protiv devet osoba među kojima je i apelant zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz odredbe članka 224. stavak 2. Kaznenog zakona RS (u daljnjem tekstu: KZ RS), a na prijedlog Okružnog tužiteljstva broj Kta-354/08 od 10. srpnja 2008. godine.

7. Centar javne sigurnosti Trebinje je 13. kolovoza 2008. godine Okružnom tužiteljstvu podnio izvješće o počinjenom kaznenom djelu protiv Ž. I. i drugih (protiv 26 poznatih osoba i NN osobe), među kojima je i apelant, a zbog kaznenoga djela organiziranog kriminala iz članka 250. stavak 3. Kaznenog zakona BiH (u daljnjem tekstu KZ BiH) u svezi s kaznenim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama iz članka 195. stavak 2. KZ BiH.

8. Okružno tužiteljstvo je navedeno izvješće 13. kolovoza 2008. godine dostavilo Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo BiH) kao nadležnom za postupanje u ovoj kazneno-pravnoj stvari.

9. Tužiteljstvo BiH, Posebni odjel za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju Sarajevo je protiv apelanta

donijelo Naredbu o provođenju istrage broj KT-339/08 od 22. kolovoza 2008. godine, zbog postojanja utemeljene dvojbe da je počinio kazneno djelo organiziranoga kriminala iz članka 250. stavak 2. KZ BiH, a u svezi s kaznenim djelom neovlaštenoga prometa opojnim drogama iz članka 195. stavak 2. KZ BiH.

10. Tužiteljstvo BiH, Posebni odjel za organizirani kriminal, gospodarski kriminal i korupciju je 6. svibnja 2009. godine Okružnom tužiteljstvu dostavilo dopis u kojemu je navedeno da je Tužiteljstvo BiH po izvješću koje je dobilo od Okružnog tužiteljstva protiv Ž. I. i dr. od 26 prijavljenih osoba podiglo optužnicu protiv osam osoba zbog kaznenoga djela organiziranog kriminala iz članka 250. stavak 3. KZ BiH, a u svezi s kaznenim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama iz članka 195. stavak 2. navedenoga zakona, a protiv ostalih osoba (18 osoba među kojima je i apelant), kako nije postojala osnova dvojbe da su počinili kazneno djelo, iz njihove nadležnosti spis je ustupljen Okružnom tužiteljstvu na njegovu nadležnost. Nakon toga je Tužiteljstvo BiH obavijestilo Okružno tužiteljstvo da je u ranijem dopisu izostavilo greškom I. B. protiv kojega je također podignuta optužnica, koja je potvrđena 20. veljače 2009. godine iz čega proizlazi da je Tužiteljstvo BiH procesuiralo ukupno devet osoba.

11. Okružno tužiteljstvo je 21. listopada 2011. godine dostavilo na nadležnost Specijalnom tužiteljstvu predmet koji se odnosi na apelanta i dr., a sukladno naredbi Specijalnog tužiteljstva o preuzimanju predmeta od 17. listopada 2011. godine.

12. Specijalno tužiteljstvo je protiv apelanta podiglo Optužnicu broj T19 0 KT 0000341 13 od 8. veljače 2013. godine.

13. Sudac za prethodno saslušanje Okružnog suda je 11. veljače 2013. godine potvrdio optužnicu Specijalnog tužiteljstva protiv apelanta zbog kaznenog djela organiziranog kriminala iz članka 383.a) stavak 2. KZ RS u svezi s kaznenim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz članka 224. stavak 2. KZ RS.

14. Okružni sud je Rješenjem broj 11 0 K 011325 13 Kps od 1. ožujka 2013. godine odbio kao neutemeljene prethodne prigovore apelantovoga branitelja izjavljene protiv optužnice Specijalnog tužiteljstva od 8. veljače 2013. godine.

15. Presudom Okružnog suda u Banjaluci, Posebnog odjeljenja za organizirani i najteže oblike gospodarskoga kriminala broj 11 0 K 011325 13 K od 26. lipnja 2013. godine, apelant je proglašen krivim zbog kaznenoga djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz članka 224. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ RS, i za to djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci. U izrečenu kaznu apelantu je na temelju članka 44. stavak 1. KZ RS uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 26. kolovoza do 23. prosinca 2008. godine. Apelant je obvezan na ime troškova kaznenoga postupka platiti paušalni iznos od 150,00 KM.

16. Protiv navedene su presude prizive podnijeli Specijalno tužiteljstvo i apelantov branitelj. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 011325 13 Kž od 22. listopada 2013. godine su odbijeni kao neutemeljeni prizivi Specijalnog tužiteljstva i apelantovoga branitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra kako istraga u predmetnom postupku ne zadovoljava kriterij "razumnog roka", zbog čega je apelantu prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Ističe kako istraga u predmetnom postupku traje od 22. kolovoza 2008. godine kada je Tužiteljstvo BiH donijelo naredbu o provođenju istrage. Navodi da, nakon što Tužiteljstvo BiH u

Page 45: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 45

predmetu KT-339/08 optužnicom nije obuhvatilo apelanta, nije doneseno rješenje o obustavi istrage nego je to tužiteljstvo dostavilo izvješće Centra javne sigurnosti Trebinje o počinjenom kaznenom djelu protiv apelanta i dr. na nadležno postupanje Okružnom tužiteljstvu, i to apelantu nepoznatog datuma, ali svakako prije 3. srpnja 2009. godine. Apelant je naveo da od tada pa do dana podnošenja apelacije Okružno tužiteljstvo nije donijelo naredbu o provođenju istrage, naredbu o neprovođenju istrage niti je poduzelo bilo koju radnju kako bi se uklonila nesigurnost glede budućnosti apelanta i njegove obitelji kojoj su bili izloženi. Ističe da je zbog navedenoga suspendiran s posla 2. rujna 2008. godine, te da je stegovno povjerenstvo prekinulo stegovni postupak protiv njega do okončanja kaznenoga postupka ili do okončanja kaznene istrage. Navodi da je bio uposlen kao policajac Federalne uprave policije FMUP-a.

b) Odgovor na apelaciju

18. U svome odgovoru na apelaciju Specijalno tužiteljstvo je navelo kako je 8. veljače 2013. godine podignuta optužnica protiv apelanta zbog utemeljene dvojbe da je učinio kazneno djelo organiziranoga kriminala iz članka 383.a) stavak 2. KZ RS u svezi s kaznenim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz članka 224. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ RS. Ukazano je kako u ovome predmetu treba imati u vidu opseg i složenost istrage. Istaknuto je kako se u konkretnom slučaju radilo o zločinačkom udruženju koje se bavilo vršenjem kaznenih djela neovlaštene proizvodnje i prometa droga, te je istragom bio obuhvaćen veliki broj osoba (preko 30), kao i da je tužiteljstvo do sada optužilo njih 13 dok je protiv ostalih obustavljena istraga. Ukazano je kako je kazneno djelo organiziranoga kriminala veoma složeno za dokazivanje, te su stoga u prethodnome razdoblju poduzimane radnje dokazivanja s ciljem utvrđivanja kaznene odgovornosti svih osoba koje su se dovodile u vezu s ovim zločinačkim udruženjem. Istaknuto je kako je prikupljeno dovoljno dokaza i protiv apelanta kao osumnjičenog, a kao pripadnika ovoga zločinačkog udruženja koje se bavilo prometom opojne droge marihuane. Navedeno je kako je tužiteljstvo u prethodnome razdoblju poduzelo sve nužne radnje radi uspješnog i efikasnog okončanja istrage, posebice imajući u vidu odredbe Europske konvencije i Ustava BiH, što je u konačnici i dovelo do pribavljanja dovoljno dokaza i podizanja optužnice protiv apelanta.

19. U svome odgovoru na apelaciju Okružno tužiteljstvo je navelo kronologiju događanja u predmetnom postupku. Po mišljenju Okružnog tužiteljstva u predmetnom postupku nije došlo do kršenja apelantovih ustavnih prava. Ukazano je kako Okružno tužiteljstvo svojim radnjama nije uticalo na duljinu postupka, kako se radilo o složenom predmetu u kojemu je prijavljeno više osoba, kako ga je tome tužiteljstvu dostavilo na nadležnost Tužiteljstvo BiH, a potom je po naredbi Specijalnog tužiteljstva dostavljeno tome tužiteljstvu na nadležnost. Istaknuto je kako je apelanta Specijalno tužiteljstvo obavijestilo o preuzimanju predmeta.

V. Relevantni propisi

20. Zakon o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 29/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 93/09, 16/09 i 72/13) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 13. st. 1. i 2. Pravo na suđenje bez odgode

(1) Osumnjičenik odnosno optuženik ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred Sud i da mu bude suđeno bez odgode.

(2) Sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja i onemogućiti svaku zlouporabu prava koja pripadaju osobama koje sudjeluju u postupku.

Članak 16. Načelo optuženosti (akuzatornosti)

Kazneni postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu Tužitelja.

Članak 35. Prava i dužnosti

(1) Temeljno pravo i temeljna dužnost Tužitelja je otkrivanje i progon počinitelja kaznenih djela koja su u nadležnosti Suda.

(2) Tužitelj ima pravo i dužnost: a) čim sazna da postoje osnove sumnje da je počinjeno

kazneno djelo, poduzeti potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i provođenja istrage, pronalaženja osumnjičenika, upravljanja i nadzora nad istragom, te radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih osoba vezanim za pronalazak osumnjičenika i prikupljanje izjava i dokaza,

b) provesti istragu sukladno ovom Zakonu, (...)

Članak 225. st. 1. i 3. Okončanje istrage

(1) Tužitelj okončava istragu kada smatra da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu.

(3) Ako se istraga ne okonča u roku od šest mjeseci od donošenja naloga o provođenju istrage, potrebne će mjere radi okončanja istrage poduzeti kolegij Tužiteljstva.

Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07, 119/08, 55/09, 80/09, 88/09 i 92/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 13. st. 1. i 2. Pravo na suđenje bez odlaganja

Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred nezavisan i nepristrasan sud i da mu bude suđeno bez odlaganja.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.

Član 43. Prava i dužnosti tužioca

(1) Osnovno pravo i dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje učinilaca krivičnih djela.

(2) Tužilac ima pravo i dužnost da: a) odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je

učinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih lica vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza,

b) sprovede istragu u skladu sa ovim zakonom, (...)

Član 225. st. 1. i 2. Okončanje istrage

(1) Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu.

(2) Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o sprovođenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala, preduzeće kolegij tužilaštva.

VI. Dopustivost

21. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su

Page 46: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 46 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

sadržana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.

22. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio.

23. Apelant se Ustavnom sudu obratio navodeći da istraga u predmetnom postupku nije okončana u "razumnom roku" u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je postupak u vrijeme podnošenja apelacije još uvijek u fazi istrage. U odnosu na ove apelantove navode Ustavni sud nalazi da je, u smislu članka 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija dopustiva. Naime, prema članku 16. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema meritorne odluke nadležnoga suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Osim toga, Ustavni sud primjećuje kako postojeća zakonska rješenja ne nude osumnjičenome mogućnost da se žali na duljinu istrage, tj. da ovo pitanje pokrene u okviru samog istražnog postupka pred redovitim sudom. Pri tome, Ustavni sud opaža kako je nakon podnošenja apelacije Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 011325 13 Kž od 22. listopada 2013. godine ovaj kazneni postupak okončan. Konačno, apelacija u ovome dijelu ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neutemeljena, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

24. Apelant smatra da je zbog neokončavanja istrage u razumnom roku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2., što uključuje:

(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.

Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Primjenjivost članka 6. stavak 1. Europske konvencije

25. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju za apelanta postoji "optužba" u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da mu moraju biti pružene sve garancije prava na pravično suđenje, uključujući i pravo na donošenje odluke u razumnom roku u kaznenom postupku. Umjesto posebnog obrazloženja za ovaj zaključak, Ustavni sud se poziva na svoju Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2130/09 od 28. svibnja 2010. godine, točka 47 (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

b) Relevantna načela

26. Prema konzistentnoj praksi Europskog i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka se mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, osobito o

složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

c) Razdoblje koje se uzima u obzir

27. Sukladno praksi Europskog suda početak relevantnog razdoblja u kaznenim stvarima, pri ocjeni razumnoga roka, se vezuje za trenutak u kojemu je osoba koja je u pitanju postala svjesna da je osumnjičena za kazneno djelo, jer od toga momenta ima interes da o postojanju ove sumnje sud donese odluku. Ovakvo određivanje relevantnog razdoblja očito je u slučajevima u kojim je hapšenje prethodilo formalnoj optužbi (vidi Europski sud, Wemhoff pritiv Njemačke, presuda broj 2122/64 od 27. lipnja 1968. godine, stavak 19; Dobbertin protiv Francuske, presuda 13089/87 od 25. veljače 1993. godine, st. 9. i 138). Dalje, za kraj relevantnog razdoblja se uzima trenutak u kojemu je okončana nesigurnost glede pravne pozicije osobe koja je u pitanju. U tome smislu, Europski sud i u kaznenim i u građanskim stvarima primjenjuje jednake kriterije. Pri tome, u kaznenome postupku odluka o optužnici, odnosno oslobađanje od optužbe ili odbacivanje optužbe moraju biti konačni. Najzad, konačno odlučenje o optužbi može predstavljati i odustajanje od daljnjeg vođenja kaznenoga postupka (vidi Wemhoff, stavak 18).

28. Ustavni sud opaža kako je prva mjera koja je implicirala tvrdnju da je apelant počinio kazneno djelo poduzeta 11. srpnja 2008. godine kada je Okružni sud na prijedlog Okružnog tužiteljstva donio naredbu za provođenje posebnih istražnih radnji protiv većeg broja osoba među kojima je bio i apelant. Dalje, Ustavni sud opaža kako je optužnica protiv apelanta podignuta 8. veljače 2013. godine, kao i da ju je potvrdio sudac za prethodno saslušanje Okružnog suda 11. veljače 2013. godine. Također, Ustavni sud opaža da je ovaj kazneni postupak okončan Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 011325 13 Kž od 22. listopada 2013. godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud opaža da je istražni postupak trajao ukupno četiri godine i šest mjeseci računajući od momenta kada je Okružni sud, na prijedlog Okružnog tužiteljstva, donio naredbu od 11. srpnja 2008. godine do momenta kada je optužnica protiv apelanta podignuta (8. veljače 2013. godine). Međutim, Ustavni sud opaža kako je od momenta kada je potvrđena optužnica 11. veljače 2013. godine postupak u cjelini na dvije sudske instance okončan u roku od osam mjeseci.

d) Analiza duljine trajanja postupka

29. Glede složenosti postupka Ustavni sud primjećuje, imajući u vidu prirodu kaznenoga djela, kao i da je istražni postupak bio usmjeren na veći broj osoba, da se u konkretnom slučaju radilo o veoma opsežnoj i složenoj istrazi kojom je bio obuhvaćen i apelant.

30. U svezi s apelantovim ponašanjem Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim radnjama uticao na odugovlačenje postupka. Ustavni sud primjećuje kako se apelant u više navrata obraćao Okružnom tužiteljstvu kao i Specijalnom tužiteljstvu s urgencijama da se postupak istrage okonča u što kraćem roku.

31. U odnosu na ponašanje nadležnih organa Ustavni sud primjećuje kako su u konkretnom slučaju istražne radnje poduzimali Tužiteljstvo BiH, Okružno tužiteljstvo i Specijalno tužiteljstvo. Potom, Ustavni sud opaža kako je istragom bio obuhvaćen veći broj osoba među kojima je bio i apelant. Ustavni sud konstatira kako ZKP BiH i RS, koje su primjenjivali nadležni organi u konkretnom slučaju, ne propisuju u kojem roku istraga mora biti završena. Međutim, navedeni zakoni propisuju kako tužitelj okončava istragu kada nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica, te ukoliko se istraga ne završi u roku od šest mjeseci kolegij tužiteljstva poduzima

Page 47: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 47

potrebne mjere s ciljem okončanja istrage. Također, Ustavni sud opaža kako ZKP BiH i RS propisuju pravo osumnjičenoga, odnosno optuženoga, da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odlaganja.

32. U konkretnom slučaju Ustavni sud opaža kako je istraga trajala preko četiri godine. Međutim, razmatrajući zadovoljava li navedeno vrijeme istrage standarde prava na pravično suđenje u razumnom roku Ustavni sud mora imati u vidu kako se radilo o veoma opsežnoj istrazi kojom je bio obuhvaćen veći broj osoba koje su bile osumnjičene da su počinile kazneno djelo organiziranog kriminala iz članka 383.a) stavak 2. KZ RS u svezi s kaznenim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz članka 224. stavak 2. KZ RS. Dakle proizlazi da je i sama priroda kaznenoga djela uticala na duljinu istrage kojom je bio obuhvaćen i apelant. Dalje, Ustavni sud opaža kako je tijekom postupka postojala suradnja između Okružnog tužiteljstva, Tužiteljstva BiH i Specijalnog tužiteljstva, što je također uticalo na duljinu istrage budući da su navedena tužiteljstva poduzimala radnje u okviru svojih nadležnosti. Također, Ustavni sud opaža kako je u istrazi bilo nužno provesti mnoge istražne radnje s ciljem potkrepljivanja optužnice koja je protiv apelanta podignuta 8. veljače 2013. godine, a potvrđena od suca za prethodno saslušanje Okružnog suda 11. veljače 2013. godine. Stoga Ustavni sud smatra kako su postojali opravdani razlozi za trajanje istrage u razdoblju od četiri godine i šest mjeseci. Potom, Ustavni sud opaža da je nakon potvrđivanja optužnice postupak na dvije sudske instance okončan za osam mjeseci. Prema tome, iako je istraga trajala preko četiri godine ipak, gledajući postupak u cjelini, Ustavni sud nalazi da je on okončan u razumnom roku, te da u konkretnom slučaju nije prekršeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

33. Ustavni sud zaključuje, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, da nije prekršeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VIII. Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje kako ne postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije iako je istraga u kaznenom postupku trajala preko četiri godine, budući da se radilo o veoma opsežnoj i složenoj istrazi kojom je bio obuhvaćen veći broj lica među kojima je bio i apelant. Pri tome je Ustavni sud uzeo u obzir da je nakon istrage kazneni postupak okončan u roku od osam mjeseci na dvije sudske instance.

35. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

PredsjednicaUstavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić, v. r.

Уставни суд Босне и Херцеговине у Вијећу од пет

судија, у предмету број АП 4340/10, рјешавајући апелацију Раденка Пејовића, на основу члана VI/3б) Устава Босне и Херцеговине, члана 59 став 2 алинеја 2 и члана 61 ст. 1 и 3 Правила Уставног суда Босне и Херцеговине ("Службени гласник Босне и Херцеговине" бр. 60/05, 64/08 и 51/09), у саставу:

Валерија Галић, предсједница Миодраг Симовић, потпредсједник

Сеада Палаврић, потпредсједница Мирсад Ћеман, судија Златко М. Кнежевић, судија на сједници одржаној 15. јануара 2014. године донио је

ОДЛУКУ О ДОПУСТИВОСТИ И МЕРИТУМУ Одбија се као неоснована апелација Раденка Пејовића,

поднесена због повреде права на правично суђење у разумном року у кривичном поступку који је окончан Пресудом Врховног суда Републике Српске број 11 0 К 011325 13 Кж од 22. октобра 2013. године.

Одлуку објавити у "Службеном гласнику Босне и Херцеговине", "Службеним новинама Федерације Босне и Херцеговине", "Службеном гласнику Републике Српске" и "Службеном гласнику Дистрикта Брчко Босне и Херцеговине".

ОБРАЗЛОЖЕЊЕ I. Увод

1. Раденко Пејовић (у даљњем тексту: апелант) из Фоче, којег заступа Алмин Даутбеговић, адвокат из Зенице, поднио је 7. октобра 2010. године апелацију Уставном суду Босне и Херцеговине (у даљњем тексту: Уставни суд) због неокончавања истраге у разумном року. Након подношења апелације предметни кривични поступак је окончан Пресудом Врховног суда Републике Српске број 11 0 К 011325 13 Кж од 22. октобра 2013. године.

II. Поступак пред Уставним судом

2. На основу члана 22 ст. 1 и 2 Правила Уставног суда, од Окружног суда у Бањој Луци (у даљњем тексту: Окружни суд), Окружног тужилаштва у Требињу (у даљњем тексту: Окружно тужилаштво) и Окружног тужилаштва у Бањој Луци – Посебног тужилаштва за сузбијање организованог и најтежих облика привредног криминала, Специјално тужилаштво (у даљњем тексту: Специјално тужилаштво) затражено је 10. јануара и 20 фебруара 2013. године да доставе одговор на апелацију.

3. Окружно тужилаштво и Специјално тужилаштво су 28. јануара и 22. новембра 2013. године доставили одговор на апелацију. Специјално тужилаштво је 22. новембра 2013. године, на тражење Уставног суда, доставило овом суд на увид спис број КТ 341. Окружни суд није доставио одговор на апелацију.

4. На основу члана 26 став 2 Правила Уставног суда, одговори на апелацију су достављени апелантовом пуномоћнику 11. фебруара и 27. децембра 2013. године.

III. Чињенично стање

5. Чињенице предмета које произилазе из апелантових навода и докумената који су предочени Уставном суду могу да се сумирају на сљедећи начин.

6. Окружни суд је 11. јула 2008. године донио наредбу да се спроведу посебне истражне радње - надзора и техничког снимања телекомуникација против девет лица међу којима је и апелант због кривичног дјела неовлашћене производње и промета опојних дрога из одредбе члана 224 став 2 Кривичног закона РС (у даљњем тексту: КЗ РС), а на предлог Окружног тужилаштва број Кта-354/08 од 10. јула 2008. године.

7. Центар јавне безбједности Требиње је 13. августа 2008. године Окружном тужилаштву поднио извјештај о почињеном кривичном дјелу против Ж. И. и других (против 26 познатих лица и НН лица), међу којима је и апелант, а због кривичног дјела организованог криминала из члана 250 став 3 Кривичног закона БиХ (у даљњем тексту КЗ БиХ) у вези с кривичним дјелом неовлашћеног промета опојним дрогама из члана 195 став 2 КЗ БиХ.

Page 48: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 48 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

8. Окружно тужилаштво је наведени извјештај 13. августа 2008. године доставило Тужилаштву Босне и Херцеговине (у даљњем тексту: Тужилаштво БиХ) као надлежном за поступање у овој кривично-правној ствари.

9. Тужилаштво БиХ, Посебни одјел за организовани криминал, привредни криминал и корупцију Сарајево је против апеланта донијело Наредбу о спровођењу истраге број КТ-339/08 од 22. августа 2008. године, због постојања основане сумње да је починио кривично дјело организованог криминала из члана 250 став 2 КЗ БиХ, а у вези с кривичним дјелом неовлашћеног промета опојним дрогама из члана 195 став 2 КЗ БиХ.

10. Тужилаштво БиХ, Посебни одјел за организовани криминал, привредни криминал и корупцију је 6. маја 2009. године Окружном тужилаштву доставило допис у ком је наведено да је Тужилаштво БиХ по извјештају које је добило од Окружног тужилаштва против Ж. И. и др. од 26 пријављених лица подигло оптужницу против осам лица због кривичног дјела организованог криминала из члана 250 став 3 КЗ БиХ, а у вези с кривичним дјелом неовлашћеног промета опојним дрогама из члана 195 став 2 наведеног закона, а против осталих лица (18 лица међу којима је и апелант), како није постојао основ сумње да су починили кривично дјело, из њихове надлежности спис је уступљен Окружном тужилаштву на његову надлежност. Након тога Тужилаштво БиХ је обавијестило Окружно тужилаштво да је у ранијем допису изоставило грешком И. Б. против ког је такође подигнута оптужница, која је потврђена 20. фебруара 2009. године из чега произилази да је Тужилаштво БиХ процесирало укупно девет лица.

11. Окружно тужилаштво је 21. октобра 2011. године доставило на надлежност Специјалном тужилаштву предмет који се односи на апеланта и др., а у складу с наредбом Специјалног тужилаштва о преузимању предмета од 17. октобра 2011. године.

12. Специјално тужилаштво је против апеланта подигло Оптужницу број Т19 0 КТ 0000341 13 од 8. фебруара 2013. године.

13. Судија за претходно саслушање Окружног суда је 11. фебруара 2013. године потврдио оптужницу Специјалног тужилаштва против апеланта због кривичног дјела организованог криминала из члана 383а) став 2 КЗ РС у вези с кривичним дјелом неовлашћене производње и промета опојних дрога из члана 224 став 2 КЗ РС.

14. Окружни суд је Рјешењем број 11 0 К 011325 13 Кпс од 1. марта 2013. године одбио као неосноване претходне приговоре апелантовог браниоца изјављене против оптужнице Специјалног тужилаштва од 8. фебруара 2013. године.

15. Пресудом Окружног суда у Бањој Луци, Посебног одјељења за организовани и најтеже облике привредног криминала број 11 0 К 011325 13 К од 26. јуна 2013. године, апелант је проглашен кривим због кривичног дјела неовлашћене производње и промета опојних дрога из члана 224 став 2 у вези са ставом 1 КЗ РС, и за то дјело осуђен на казну затвора у трајању од три године и шест мјесеци. У изречену казну апеланту је на основу члана 44 став 1 КЗ РС урачунато вријеме које је провео у притвору од 26. августа до 23. децембра 2008. године. Апелант је обавезан да на име трошкова кривичног поступка плати паушални износ од 150,00 КМ.

16. Против наведене пресуде жалбе су поднијели Специјално тужилаштво и апелантов бранилац. Пресудом Врховног суда Републике Српске број 11 0 К 011325 13 Кж од 22. октобра 2013. године одбијене су као неосноване

жалбе Специјалног тужилаштва и апелантовог браниоца и потврђена првостепена пресуда.

IV. Апелација а) Наводи из апелације

17. Апелант сматра да истрага у предметном поступку не задовољава критеријум "разумног рока", због чега је апеланту прекршено право на правично суђење из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 став 1 Европске конвенције. Истиче да истрага у предметном поступку траје од 22. августа 2008. године када је Тужилаштво БиХ донијело наредбу о спровођењу истраге. Наводи да, након што Тужилаштво БиХ у предмету КТ-339/08 оптужницом није обухватило апеланта, није донесено рјешење да се обустави истрага него је то тужилаштво доставило извјештај Центра јавне безбједности Требиње о почињеном кривичном дјелу против апеланта и др. на надлежно поступање Окружном тужилаштву, и то апеланту непознатог датума, али свакако прије 3. јула 2009. године. Апелант је навео да од тада па до дана подношења апелације Окружно тужилаштво није донијело наредбу о спровођењу истраге, наредбу о неспровођењу истраге нити је предузело било коју радњу како би се уклонила несигурност у погледу будућности апеланта и његове породице којој су били изложени. Истиче да је због наведеног суспендован с посла 2. септембра 2008. године, те да је дисциплинска комисија прекинула дисциплински поступак против њега док се не оконча кривични поступак или док се не оконча кривична истрага. Наводи да је био запослен као полицајац Федералне управе полиције ФМУП-а.

б) Одговор на апелацију

18. У свом одговору на апелацију Специјално тужилаштво је навело да је 8. фебруара 2013. године подигнута оптужница против апеланта због основане сумње да је учинио кривично дјело организованог криминала из члана 383а) став 2 КЗ РС у вези с кривичним дјелом неовлашћене производње и промета опојних дрога из члана 224 став 2 у вези са ставом 1 КЗ РС. Указано је да у овом предмету треба да се има у виду обим и сложеност истраге. Истакнуто је да се у конкретном случају радило о злочиначком удружењу које се бавило вршењем кривичних дјела неовлашћене производње и промета дрога, те је истрагом био обухваћен велики број лица (преко 30), као и да је тужилаштво до сада оптужило њих 13 док је против осталих обустављена истрага. Указано је да је кривично дјело организованог криминала веома сложено за доказивање, те су стога у претходном периоду предузимане радње доказивања с циљем да се утврди кривична одговорност свих лица која су се доводила у везу с овим злочиначким удружењем. Истакнуто је да је прикупљено довољно доказа и против апеланта као осумњиченог, а као припадника овог злочиначког удружења које се бавило прометом опојне дроге марихуане. Наведено је да је тужилаштво у претходном периоду предузело све неопходне радње да би успјешно и ефикасно окончало истрагу, посебно имајући у виду одредбе Европске конвенције и Устава БиХ, што је на крају и довело до прибављања довољно доказа и подизања оптужнице против апеланта.

19. У свом одговору на апелацију Окружно тужилаштво је навело хронологију догађања у предметном поступку. По мишљењу Окружног тужилаштва у предметном поступку није дошло до кршења апелантових уставних права. Указано је да Окружно тужилаштво својим радњама није утицало на дужину поступка, да се радило о сложеном предмету у ком је пријављено више лица, да га је том тужилаштву доставило на надлежност Тужилаштво БиХ,

Page 49: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 49

а затим је по наредби Специјалног тужилаштва достављено том тужилаштву на надлежност. Истакнуто је да је апеланта Специјално тужилаштво обавијестило о преузимању предмета.

V. Релевантни прописи

20. Закон о кривичном поступку Босне и Херцеговине ("Службени гласник БиХ" бр. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 29/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 93/09, 16/09 и 72/13) у релевантном дијелу гласи:

Члан 13. 1. и 2. Право на суђење без одлагања

(1) Осумњичени, односно оптужени има право да у најкраћем разумном року буде изведен пред Суд и да му буде суђено без одлагања.

(2) Суд је дужан да поступак проведе без одуговлачења и онемогући сваку злоупотребу права која припадају лицима која учествују у поступку.

Члан 16. Принцип акузаторности

Кривични поступак се може покренути и провести само по захтјеву Тужиоца.

Члан 35. Права и дужности

(1) Основно право и основна дужност Тужиоца је откривање и гоњење починилаца кривичних дјела која су у надлежности Суда.

(2) Тужилац има право и дужан је да: а) одмах по сазнању да постоје основи сумње да је

почињено кривично дјело предузме потребне мјере у циљу његовог откривања и спровођења истраге, проналажења осумњиченог, руковођења и надзора над истрагом, као и ради управљања активностима овлашћених службених лица везаним за проналажење осумњиченог и прикупљање изјава и доказа,

б) спроведе истрагу у складу с овим законом, (...)

Члан 225. ст. 1. и 3. Окончање истраге

(1) Тужилац окончава истрагу кад нађе да је стање ствари довољно разјашњено да се може подићи оптужница. Окончање истраге ће се забиљежити у спису.

(3) Ако се истрага не заврши у року од шест мјесеци од доношења наредбе о спровођењу истраге, потребне мјере да би се истрага окончала предузеће колегиј Тужилаштва.

Закон о кривичном поступку Републике Српске ("Службени гласник РС" бр. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07, 119/08, 55/09, 80/09, 88/09 и 92/09) у релевантном дијелу гласи:

Члан 13. ст. 1. и 2. Право на суђење без одлагања

(1) Осумњичени, односно оптужени има право да у најкраћем разумном року буде изведен пред независан и непристрасан суд и да му буде суђено без одлагања.

(2) Суд је дужан да поступак спроведе без одуговлачења и онемогући сваку злоупотребу права која припадају лицима која учествују у поступку.

Члан 43. Права и дужности тужиоца

(1) Основно право и дужност тужиоца је откривање и гоњење учинилаца кривичних дјела.

(2) Тужилац има право и дужност да: а) одмах по сазнању да постоје основи сумње да је

учињено кривично дјело предузме потребне мјере у циљу

његовог откривања и спровођења истраге, проналажења осумњиченог, руковођења и надзора над истрагом, као и ради управљања активностима овлаштених службених лица везаних за проналажење осумњиченог и прикупљање изјава и доказа,

б) спроведе истрагу у складу са овим законом, (...)

Члан 225. ст. 1. и 2. Окончање истраге

(1) Тужилац окончава истрагу кад нађе да је стање ствари довољно разјашњено да се може подићи оптужница. Окончање истраге ће се забиљежити у спису.

(2) Ако се истрага не заврши у року од шест мјесеци од доношења наредбе о спровођењу истраге, потребне мјере да би се истрага окончала, предузеће колегиј тужилаштва.

VI. Допустивост

21. У складу с чланом VI/3б) Устава Босне и Херцеговине Уставни суд, такође, има апелациону надлежност у питањима која су садржана у овом уставу када она постану предмет спора због пресуде било ког суда у Босни и Херцеговини.

22. У складу с чланом 16 став 1 Правила Уставног суда, Уставни суд може да разматра апелацију само ако су против пресуде, односно одлуке која се њоме оспорава, исцрпљени сви дјелотворни правни лијекови могући сходно закону и ако се поднесе у року од 60 дана од дана када је подносилац апелације примио одлуку о посљедњем дјелотворном правном лијеку који је користио.

23. Апелант се Уставном суду обратио наводећи да истрага у предметном поступку није окончана у "разумном року" у смислу члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 став 1 Европске конвенције, те да је поступак у вријеме подношења апелације још увијек у фази истраге. У односу на ове апелантове наводе Уставни суд налази да је, у смислу члана 16 став 3 Правила Уставног суда, апелација допустива. Наиме, сходно члану 16 став 3 Правила Уставног суда, Уставни суд може изнимно да разматра апелацију и када нема мериторне одлуке надлежног суда, уколико апелација указује на озбиљна кршења права и основних слобода које штите Устав Босне и Херцеговине или међународни документи који се примјењују у Босни и Херцеговини. Осим тога, Уставни суд примјећује како постојећа законска рјешења не нуде осумњиченом могућност да се жали на дужину истраге, тј. да ово питање покрене у оквиру самог истражног поступка пред редовним судом. При томе, Уставни суд запажа да је након подношења апелације Пресудом Врховног суда број 11 0 К 011325 13 Кж од 22. октобра 2013. године овај кривични поступак окончан. На крају, апелација у овоме дијелу испуњава и услове из члана 16 ст. 2 и 4 Правила Уставног суда, јер није очигледно (prima facie) неутемељена, нити постоји који други формални разлог због ког апелација није допустива.

VII. Меритум

24. Апелант сматра да је због неокончавања истраге у разумном року дошло до повреде његовог права на правично суђење из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 став 1 Европске конвенције

Право на правично суђење – разуман рок

Члан II/3 Устава Босне и Херцеговине у релевантном дијелу гласи:

Сва лица на територији Босне и Херцеговине уживају људска права и основне слободе из става 2 овог члана, а она обухватају:

Page 50: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 50 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

е) Право на правично саслушање у грађанским и кривичним стварима и друга права у вези са кривичним поступком.

Члан 6 став 1 Европске конвенције у релевантном дијелу гласи:

1. Приликом утврђивања грађанских права и обавеза или основаности било какве кривичне оптужбе против њега, свако има право на правично суђење и јавну расправу у разумном року пред независним и непристраним, законом установљеним судом.

а) Примјењивост члана 6 став 1 Европске конвенције

25. Уставни суд сматра да у конкретном случају за апеланта постоји "оптужба" у смислу члана 6 став 1 Европске конвенције, те да морају да му буду пружене све гаранције права на правично суђење, укључујући и право на доношење одлуке у разумном року у кривичном поступку. Умјесто посебног образложења за овај закључак, Уставни суд се позива на своју Одлуку о допустивости и меритуму број АП 2130/09 од 28. маја 2010. године, тачка 47 (доступна на веб-страници Уставног суда www.ustavnisud.ba).

b) Релевантни принципи

26. Сходно конзистентној пракси Европског и Уставног суда, разумност дужине трајања поступка мора да се оцјењује у свјетлу околности појединог предмета, водећи рачуна о критеријумима који су успостављени судском праксом Европског суда, нарочито о сложености предмета, понашању страна у поступку и надлежног суда или других јавних власти, те о значају који конкретна правна ствар има за апеланта (види Европски суд, Микулић против Хрватске, апликација број 53176/99 од 7. фебруара 2002. године, Извјештај број 2002-I, став 38).

c) Период који се узима у обзир

27. У складу с праксом Европског суда почетак релевантног периода у кривичним стварима, при оцјени разумног рока, везује се за тренутак у ком је лице које је у питању постало свјесно да је осумњичено за кривично дјело, јер од тог момента има интерес да о постојању ове сумње суд донесе одлуку. Овакво одређивање релевантног периода очигледно је у случајевима у којим је хапшење претходило формалној оптужби (види Европски суд, Wemhoff против Њемачке, пресуда број 2122/64 од 27. јуна 1968. године, став 19; Dobbertin против Француске, пресуда 13089/87 од 25. фебруара 1993. године, ст. 9 и 138). Даље, за крај релевантног периода узима се тренутак у ком је окончана несигурност у погледу правне позиције лица које је у питању. У том смислу, Европски суд и у кривичним и у грађанским стварима примјењује једнаке критеријуме. При том, у кривичном поступку одлука о оптужници, односно ослобађање од оптужбе или одбацивање оптужбе морају да буду коначни. Најзад, коначно одлучење о оптужби може да представља и одустајање од даљњег вођења кривичног поступка (види Wemhoff, став 18).

28. Уставни суд запажа да је прва мјера која је имплицирала тврдњу да је апелант починио кривично дјело предузета 11. јула 2008. године када је Окружни суд на предлог Окружног тужилаштва донио наредбу за спровођење посебних истражних радњи против већег броја лица међу којима је био и апелант. Даље, Уставни суд запажа да је оптужница против апеланта подигнута 8. фебруара 2013. године, као и да ју је потврдио судија за претходно саслушање Окружног суда 11. фебруара 2013. године. Такође, Уставни суд запажа да је овај кривични поступак окончан Пресудом Врховног суда број 11 0 К 011325 13 Кж од 22. октобра 2013. године. Имајући у виду

наведено, Уставни суд запажа да је истражни поступак трајао укупно четири године и шест мјесеци рачунајући од момента када је Окружни суд, на предлог Окружног тужилаштва, донио наредбу од 11. јула 2008. године до момента када је оптужница против апеланта подигнута (8. фебруар 2013. године). Међутим, Уставни суд запажа да је од момента када је потврђена оптужница 11. фебруара 2013. године поступак у цјелини на двије судске инстанце окончан у року од осам мјесеци.

d) Анализа дужине трајања поступка

29. У погледу сложености поступка Уставни суд примјећује, имајући у виду природу кривичног дјела, као и да је истражни поступак био усмјерен на већи број лица, да се у конкретном случају радило о веома обимној и сложеној истрази којом је био обухваћен и апелант.

30. У вези с апелантовим понашањем Уставни суд не може да закључи да је апелант својим радњама утицао на одуговлачење поступка. Уставни суд примјећује да се апелант у више наврата обраћао Окружном тужилаштву као и Специјалном тужилаштву с ургенцијама да се поступак истраге оконча у што краћем року.

31. У односу на понашање надлежних органа Уставни суд примјећује да су у конкретном случају истражне радње предузимали Тужилаштво БиХ, Окружно тужилаштво и Специјално тужилаштво. Затим, Уставни суд запажа да је истрагом био обухваћен већи број лица међу којима је био и апелант. Уставни суд констатује да ЗКП БиХ и РС, које су примјењивали надлежни органи у конкретном случају, не прописују у ком року истрага мора да буде завршена. Међутим, наведени закони прописују да тужилац окончава истрагу када нађе да је стање ствари довољно разјашњено да може да се подигне оптужница, те уколико се истрага не заврши у року од шест мјесеци колегиј тужилаштва предузима потребне мјере с циљем да оконча истрагу. Такође, Уставни суд запажа да ЗКП БиХ и РС прописују право осумњиченог, односно оптуженог, да у најкраћем разумном року буде изведен пред суд и да му буде суђено без одлагања.

32. У конкретном случају Уставни суд запажа да је истрага трајала преко четири године. Међутим, разматрајући да ли наведено вријеме истраге задовољава стандарде права на правично суђење у разумном року Уставни суд мора да има у виду да се радило о веома обимној истрази којом је био обухваћен већи број лица која су била осумњичена да су починила кривично дјело организованог криминала из члана 383а) став 2 КЗ РС у вези с кривичним дјелом неовлашћене производње и промета опојних дрога из члана 224 став 2 КЗ РС. Дакле произилази да је и сама природа кривичног дјела утицала на дужину истраге којом је био обухваћен и апелант. Даље, Уставни суд запажа да је у току поступка постојала сарадња између Окружног тужилаштва, Тужилаштва БиХ и Специјалног тужилаштва, што је такође утицало на дужину истраге будући да су наведена тужилаштва предузимала радње у оквиру својих надлежности. Такође, Уставни суд запажа да је било неопходно да се у истрази спроведу многе истражне радње с циљем да се поткријепи оптужница која је против апеланта подигнута 8. фебруара 2013. године, а потврђена од судије за претходно саслушање Окружног суда 11. фебруара 2013. године. Стога Уставни суд сматра да су постојали оправдани разлози за трајање истраге у периоду од четири године и шест мјесеци. Затим, Уставни суд запажа да је након потврђивања оптужнице поступак на двије судске инстанце окончан за осам мјесеци. Сходно томе, иако је истрага трајала преко четири године ипак, гледајући поступак у цјелини, Уставни суд налази да је он окончан у

Page 51: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 51

разумном року, те да у конкретном случају није прекршено апелантово право на суђење у разумном року из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 став 1 Европске конвенције.

33. Уставни суд закључује, имајући у виду околности конкретног случаја, да није прекршено апелантово право на суђење у разумном року из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 став 1 Европске конвенције.

VIII. Закључак

34. Уставни суд закључује да не постоји кршење права на доношење одлуке у разумном року из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 став 1 Европске конвенције иако је истрага у кривичном поступку трајала преко четири године, будући да се радило о веома обимној и сложеној истрази којом је био обухваћен већи број лица међу којима је био и апелант. При томе је Уставни суд узео у обзир да је након истраге кривични поступак окончан у року од осам мјесеци на двије судске инстанце.

35. На основу члана 61 ст. 1 и 3 Правила Уставног суда, Уставни суд је одлучио као у диспозитиву ове одлуке.

36. Сходно члану VI/5 Устава Босне и Херцеговине, одлуке Уставног суда су коначне и обавезујуће.

Предсједница Уставног суда Босне и Херцеговине

Валерија Галић, с. р.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u

predmetu broj AP 4340/10, rješavajući apelaciju Radenka Pejovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 15. januara 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Odbija se kao neosnovana apelacija Radenka Pejovića,

podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku u krivičnom postupku koji je okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 011325 13 Kž od 22. oktobra 2013. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Radenko Pejović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, kojeg zastupa Almin Dautbegović, advokat iz Zenice, podnio je 7. oktobra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neokončavanja istrage u razumnom roku. Nakon podnošenja apelacije predmetni krivični postupak je okončan Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 011325 13 Kž od 22. oktobra 2013. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), Okružnog tužilaštva u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružno

tužilaštvo) i Okružnog tužilaštva u Banjoj Luci – Posebnog tužilaštva za suzbijanje organiziranog i najtežih oblika privrednog kriminala, Specijalno tužilaštvo (u daljnjem tekstu: Specijalno tužilaštvo) je zatraženo 10. januara i 20 februara 2013. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Okružno tužilaštvo i Specijalno tužilaštvo su 28. januara i 22. novembra 2013. godine dostavili odgovor na apelaciju. Specijalno tužilaštvo je 22. novembra 2013. godine, na traženje Ustavnog suda, dostavilo ovom sud na uvid spis broj KT 341. Okružni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantovom punomoćniku 11. februara i 27. decembra 2013. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Okružni sud je 11. jula 2008. godine donio naredbu za sprovođenje posebnih istražnih radnji - nadzora i tehničkog snimanja telekomunikacija protiv devet osoba među kojima je i apelant zbog krivičnog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz odredbe člana 224. stav 2. Krivičnog zakona RS (u daljnjem tekstu: KZ RS), a na prijedlog Okružnog tužilaštva broj Kta-354/08 od 10. jula 2008. godine.

7. Centar javne bezbjednosti Trebinje je 13. augusta 2008. godine Okružnom tužilaštvu podnio izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv Ž. I. i drugih (protiv 26 poznatih lica i NN lica), među kojima je i apelant, a zbog krivičnog djela organiziranog kriminala iz člana 250. stav 3. Krivičnog zakona BiH (u daljnjem tekstu KZ BiH) u vezi s krivičnim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama iz člana 195. stav 2. KZ BiH.

8. Okružno tužilaštvo je navedeni izvještaj 13. augusta 2008. godine dostavilo Tužilaštvu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) kao nadležnom za postupanje u ovoj krivično-pravnoj stvari.

9. Tužilaštvo BiH, Posebni odjel za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Sarajevo je protiv apelanta donijelo Naredbu o provođenju istrage broj KT-339/08 od 22. augusta 2008. godine, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo organiziranog kriminala iz člana 250. stav 2. KZ BiH, a u vezi s krivičnim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama iz člana 195. stav 2. KZ BiH.

10. Tužilaštvo BiH, Posebni odjel za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju je 6. maja 2009. godine Okružnom tužilaštvu dostavilo dopis u kojem je navedeno da je Tužilaštvo BiH po izvještaju koje je dobilo od Okružnog tužilaštva protiv Ž. I. i dr. od 26 prijavljenih lica podiglo optužnicu protiv osam lica zbog krivičnog djela organiziranog kriminala iz člana 250. stav 3. KZ BiH, a u vezi s krivičnim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama iz člana 195. stav 2. navedenog zakona, a protiv ostalih lica (18 lica među kojima je i apelant), kako nije postojao osnov sumnje da su počinili krivično djelo, iz njihove nadležnosti spis je ustupljen Okružnom tužilaštvu na njegovu nadležnost. Nakon toga Tužilaštvo BiH je obavijestilo Okružno tužilaštvo da je u ranijem dopisu izostavilo greškom I. B. protiv kojeg je također podignuta optužnica, koja je potvrđena 20. februara 2009. godine iz čega proizlazi da je Tužilaštvo BiH procesuiralo ukupno devet osoba.

11. Okružno tužilaštvo je 21. oktobra 2011. godine dostavilo na nadležnost Specijalnom tužilaštvu predmet koji se odnosi na apelanta i dr., a u skladu s naredbom Specijalnog tužilaštva o preuzimanju predmeta od 17. oktobra 2011. godine.

Page 52: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 52 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

12. Specijalno tužilaštvo je protiv apelanta podiglo Optužnicu broj T19 0 KT 0000341 13 od 8. februara 2013. godine.

13. Sudija za prethodno saslušanje Okružnog suda je 11. februara 2013. godine potvrdio optužnicu Specijalnog tužilaštva protiv apelanta zbog krivičnog djela organiziranog kriminala iz člana 383.a) stav 2. KZ RS u vezi s krivičnim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 2. KZ RS.

14. Okružni sud je Rješenjem broj 11 0 K 011325 13 Kps od 1. marta 2013. godine odbio kao neosnovane prethodne prigovore apelantovog branioca izjavljene protiv optužnice Specijalnog tužilaštva od 8. februara 2013. godine.

15. Presudom Okružnog suda u Banjoj Luci, Posebnog odjeljenja za organizirani i najteže oblike privrednog kriminala broj 11 0 K 011325 13 K od 26. juna 2013. godine, apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ RS, i za to djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci. U izrečenu kaznu apelantu je na osnovu člana 44. stav 1. KZ RS uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 26. augusta do 23. decembra 2008. godine. Apelant je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati paušalni iznos od 150,00 KM.

16. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli Specijalno tužilaštvo i apelantov branilac. Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 011325 13 Kž od 22. oktobra 2013. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Specijalnog tužilaštva i apelantovog branioca i potvrđena prvostepena presuda.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da istraga u predmetnom postupku ne zadovoljava kriterij "razumnog roka", zbog čega je apelantu prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ističe da istraga u predmetnom postupku traje od 22. augusta 2008. godine kada je Tužilaštvo BiH donijelo naredbu o provođenju istrage. Navodi da, nakon što Tužilaštvo BiH u predmetu KT-339/08 optužnicom nije obuhvatilo apelanta, nije doneseno rješenje o obustavi istrage nego je to tužilaštvo dostavilo izvještaj Centra javne bezbjednosti Trebinje o počinjenom krivičnom djelu protiv apelanta i dr. na nadležno postupanje Okružnom tužilaštvu, i to apelantu nepoznatog datuma, ali svakako prije 3. jula 2009. godine. Apelant je naveo da od tada pa do dana podnošenja apelacije Okružno tužilaštvo nije donijelo naredbu o provođenju istrage, naredbu o neprovođenju istrage niti je poduzelo bilo koju radnju kako bi se uklonila nesigurnost u pogledu budućnosti apelanta i njegove porodice kojoj su bili izloženi. Ističe da je zbog navedenog suspendiran s posla 2. septembra 2008. godine, te da je disciplinska komisija prekinula disciplinski postupak protiv njega do okončanja krivičnog postupka ili do okončanja krivične istrage. Navodi da je bio zaposlen kao policajac Federalne uprave policije FMUP-a.

b) Odgovor na apelaciju

18. U svom odgovoru na apelaciju Specijalno tužilaštvo je navelo da je 8. februara 2013. godine podignuta optužnica protiv apelanta zbog osnovane sumnje da je učinio krivično djelo organiziranog kriminala iz člana 383.a) stav 2. KZ RS u vezi s krivičnim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ RS. Ukazano je da u ovom predmetu treba imati u vidu obim i složenost istrage. Istaknuto je da se u konkretnom slučaju radilo o zločinačkom udruženju koje se bavilo vršenjem krivičnih djela neovlaštene proizvodnje i prometa droga, te je istragom bio

obuhvaćen veliki broj lica (preko 30), kao i da je tužilaštvo do sada optužilo njih 13 dok je protiv ostalih obustavljena istraga. Ukazano je da je krivično djelo organiziranog kriminala veoma složeno za dokazivanje, te su stoga u prethodnom periodu preduzimane radnje dokazivanja s ciljem da se utvrdi krivična odgovornost svih lica koja su se dovodila u vezu s ovim zločinačkim udruženjem. Istaknuto je da je prikupljeno dovoljno dokaza i protiv apelanta kao osumnjičenog, a kao pripadnika ovog zločinačkog udruženja koje se bavilo prometom opojne droge marihuane. Navedeno je da je tužilaštvo u prethodnom periodu preduzelo sve neophodne radnje radi uspješnog i efikasnog okončanja istrage, posebno imajući u vidu odredbe Evropske konvencije i Ustava BiH, što je na kraju i dovelo do pribavljanja dovoljno dokaza i podizanja optužnice protiv apelanta.

19. U svom odgovoru na apelaciju Okružno tužilaštvo je navelo hronologiju događanja u predmetnom postupku. Po mišljenju Okružnog tužilaštva u predmetnom postupku nije došlo do kršenja apelantovih ustavnih prava. Ukazano je da Okružno tužilaštvo svojim radnjama nije uticalo na dužinu postupka, da se radilo o složenom predmetu u kojem je prijavljeno više lica, da ga je tom tužilaštvu dostavilo na nadležnost Tužilaštvo BiH, a potom je po naredbi Specijalnog tužilaštva dostavljeno tom tužilaštvu na nadležnost. Istaknuto je da je apelanta Specijalno tužilaštvo obavijestilo o preuzimanju predmeta.

V. Relevantni propisi

20. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 29/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 93/09, 16/09 i 72/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 13. st. 1. i 2. Pravo na suđenje bez odlaganja

Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred Sud i da mu bude suđeno bez odlaganja.

Sud je dužan postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje sudjeluju u postupku.

Član 16. Princip akuzatornosti

Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu Tužitelja.

Član 35. Prava i dužnosti

Osnovno pravo i osnovna dužnost Tužitelja je otkrivanje i gonjenje učinitelja krivičnih djela koja su u nadležnosti Suda.

Tužitelj ima pravo i dužan je: a) odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je

počinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih osoba vezanim za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza,

b) sprovede istragu u skladu s ovim zakonom,(...)

Član 225. st. 1. i 3. Okončanje istrage

Tužitelj okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu.

Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o sprovođenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala preduzet će kolegij Tužilaštva.

Page 53: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 53

Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske ("Službeni glasnik RS" br. 50/03, 111/04, 115/04, 29/07, 68/07, 119/08, 55/09, 80/09, 88/09 i 92/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 13. st. 1. i 2. Pravo na suđenje bez odlaganja

Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred nezavisan i nepristrasan sud i da mu bude suđeno bez odlaganja.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.

Član 43. Prava i dužnosti tužioca

(1) Osnovno pravo i dužnost tužioca je otkrivanje i gonjenje učinilaca krivičnih djela.

(2) Tužilac ima pravo i dužnost da: a) odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je

učinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlaštenih službenih lica vezanih za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza,

b) sprovede istragu u skladu sa ovim zakonom, (...)

Član 225. st. 1. i 2. Okončanje istrage

(1) Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu.

(2) Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja naredbe o sprovođenju istrage, potrebne mjere da bi se istraga okončala, preduzeće kolegij tužilaštva.

VI. Dopustivost

21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

23. Apelant se Ustavnom sudu obratio navodeći da istraga u predmetnom postupku nije okončana u "razumnom roku" u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je postupak u vrijeme podnošenja apelacije još uvijek u fazi istrage. U odnosu na ove apelantove navode Ustavni sud nalazi da je, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, apelacija dopustiva. Naime, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema meritorne odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Osim toga, Ustavni sud primjećuje kako postojeća zakonska rješenja ne nude osumnjičenom mogućnost da se žali na dužinu istrage, tj. da ovo pitanje pokrene u okviru samog istražnog postupka pred redovnim sudom. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je nakon podnošenja apelacije Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 011325 13 Kž od 22. oktobra 2013. godine ovaj krivični postupak okončan. Konačno, apelacija u ovome dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito

(prima facie) neutemeljena, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII. Meritum

24. Apelant smatra da je zbog neokončavanja istrage u razumnom roku došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije

25. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju za apelanta postoji "optužba" u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da mu moraju biti pružene sve garancije prava na pravično suđenje, uključujući i pravo na donošenje odluke u razumnom roku u krivičnom postupku. Umjesto posebnog obrazloženja za ovaj zaključak, Ustavni sud se poziva na svoju Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2130/09 od 28. maja 2010. godine, tačka 47 (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

b) Relevantni principi

26. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

c) Period koji se uzima u obzir

27. U skladu s praksom Evropskog suda početak relevantnog perioda u krivičnim stvarima, pri ocjeni razumnoga roka, vezuje se za trenutak u kojem je osoba koja je u pitanju postala svjesna da je osumnjičena za krivično djelo, jer od tog momenta ima interes da o postojanju ove sumnje sud donese odluku. Ovakvo određivanje relevantnog perioda očito je u slučajevima u kojim je hapšenje prethodilo formalnoj optužbi (vidi Evropski sud, Wemhoff pritiv Njemačke, presuda broj 2122/64 od 27. juna 1968. godine, stav 19; Dobbertin protiv Francuske, presuda 13089/87 od 25. februara 1993. godine, st. 9. i 138). Dalje, za kraj relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je okončana nesigurnost u pogledu pravne pozicije osobe koja je u pitanju. U tom smislu, Evropski sud i u krivičnim i u građanskim stvarima primjenjuje jednake kriterije. Pri tome, u krivičnom postupku odluka o optužnici, odnosno oslobađanje od optužbe ili odbacivanje optužbe moraju biti konačni. Najzad, konačno odlučenje o optužbi može predstavljati i odustajanje od daljnjeg vođenja krivičnog postupka (vidi Wemhoff, stav 18).

28. Ustavni sud zapaža da je prva mjera koja je implicirala tvrdnju da je apelant počinio krivično djelo preduzeta 11. jula 2008. godine kada je Okružni sud na prijedlog Okružnog tužilaštva donio naredbu za provođenje posebnih istražnih radnji

Page 54: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 54 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

protiv većeg broja lica među kojima je bio i apelant. Dalje, Ustavni sud zapaža da je optužnica protiv apelanta podignuta 8. februara 2013. godine, kao i da ju je potvrdio sudija za prethodno saslušanje Okružnog suda 11. februara 2013. godine. Također, Ustavni sud zapaža da je ovaj krivični postupak okončan Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 011325 13 Kž od 22. oktobra 2013. godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je istražni postupak trajao ukupno četiri godine i šest mjeseci računajući od momenta kada je Okružni sud, na prijedlog Okružnog tužilaštva, donio naredbu od 11. jula 2008. godine do momenta kada je optužnica protiv apelanta podignuta (8. februar 2013. godine). Međutim, Ustavni sud zapaža da je od momenta kada je potvrđena optužnica 11. februara 2013. godine postupak u cjelini na dvije sudske instance okončan u roku od osam mjeseci.

d) Analiza dužine trajanja postupka

29. U pogledu složenosti postupka Ustavni sud primjećuje, imajući u vidu prirodu krivičnog djela, kao i da je istražni postupak bio usmjeren na veći broj lica, da se u konkretnom slučaju radilo o veoma obimnoj i složenoj istrazi kojom je bio obuhvaćen i apelant.

30. U vezi s apelantovim ponašanjem Ustavni sud ne može zaključiti da je apelant svojim radnjama uticao na odugovlačenje postupka. Ustavni sud primjećuje da se apelant u više navrata obraćao Okružnom tužilaštvu kao i Specijalnom tužilaštvu s urgencijama da se postupak istrage okonča u što kraćem roku.

31. U odnosu na ponašanje nadležnih organa Ustavni sud primjećuje da su u konkretnom slučaju istražne radnje poduzimali Tužilaštvo BiH, Okružno tužilaštvo i Specijalno tužilaštvo. Zatim, Ustavni sud zapaža da je istragom bio obuhvaćen veći broj lica među kojima je bio i apelant. Ustavni sud konstatira da ZKP BiH i RS, koje su primjenjivali nadležni organi u konkretnom slučaju, ne propisuju u kojem roku istraga mora biti završena. Međutim, navedeni zakoni propisuju da tužitelj okončava istragu kada nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica, te ukoliko se istraga ne završi u roku od šest mjeseci kolegij tužilaštva preduzima potrebne mjere s ciljem da okonča istragu. Također, Ustavni sud zapaža da ZKP BiH i RS propisuju pravo osumnjičenog, odnosno optuženog, da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odlaganja.

32. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je istraga trajala preko četiri godine. Međutim, razmatrajući da li navedeno vrijeme istrage zadovoljava standarde prava na pravično suđenje u razumnom roku Ustavni sud mora imati u vidu da se radilo o veoma opsežnoj istrazi kojom je bio obuhvaćen veći broj lica koja su bila osumnjičena da su počinila krivično djelo organiziranog kriminala iz člana 383.a) stav 2. KZ RS u vezi s krivičnim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 224. stav 2. KZ RS. Dakle proizlazi da je i sama priroda krivičnog djela uticala na dužinu istrage kojom je bio obuhvaćen i apelant. Dalje, Ustavni sud zapaža da je u toku postupka postojala saradnja između Okružnog tužilaštva, Tužilaštva BiH i Specijalnog tužilaštva, što je također uticalo na dužinu istrage budući da su navedena tužilaštva preduzimala radnje u okviru svojih nadležnosti. Također, Ustavni sud zapaža da je u istrazi bilo neophodno provesti mnoge istražne radnje s ciljem potkrepljivanja optužnice koja je protiv apelanta podignuta 8. februara 2013. godine, a potvrđena od sudije za prethodno saslušanje Okružnog suda 11. februara 2013. godine. Stoga Ustavni sud smatra da su postojali opravdani razlozi za trajanje istrage u periodu od četiri godine i šest mjeseci. Zatim, Ustavni sud zapaža da je nakon potvrđivanja optužnice postupak na dvije sudske instance okončan za osam mjeseci. Prema tome, iako je istraga trajala preko četiri godine ipak, gledajući postupak u

cjelini, Ustavni sud nalazi da je on okončan u razumnom roku, te da u konkretnom slučaju nije prekršeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

33. Ustavni sud zaključuje, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, da nije prekršeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije iako je istraga u krivičnom postupku trajala preko četiri godine, budući da se radilo o veoma obimnoj i složenoj istrazi kojom je bio obuhvaćen veći broj lica među kojima je bio i apelant. Pri tome je Ustavni sud uzeo u obzir da je nakon istrage krivični postupak okončan u roku od osam mjeseci na dvije sudske instance.

35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić, s. r.

277 Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vijeću od pet sudaca,

u predmetu broj AP 5657/10, rješavajući apelacije "INE" d.d. Zagreb, Republika Hrvatska, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. stavak 4. točka 8, članka 59. stavak 2. alineja 2, članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac na sjednici održanoj 15. siječnja 2014. godine donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Usvajaju se apelacije "INE" d.d. Zagreb, Republika

Hrvatska. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje – pravo na

pristup sudu iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ukidaju se: - rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci br. 57 0 Ps 007

058 10 Pž od 12. studenoga 2010. godine, 57 0 Ps 007 807 10 Pž od 15. studenoga 2010. godine i 57 0 Ps 002 318 10 Pž od 28. siječnja 2011. godine;

- rješenja Okružnog privrednog suda u Banjaluci br. 57 0 Ps 007 058 05 Ps od 17. rujna 2010. godine, 57 0 Ps 007 807 06 Ps od 20. rujna 2010. godine i 57 0 Ps 002 318 05 Ps od 27. kolovoza 2010. godine.

Nalaže se Okružnom privrednom sudu u Banjaluci da žurno nastavi postupak u predmetima broj 57 0 Ps 007 058 05 Ps, broj 57 0 Ps 007 807 06 Ps i 57 0 Ps 002 318 05 Ps

Nalaže se Okružnom privrednom sudu u Banjaluci da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Page 55: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 55

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije "INE" d.d. Zagreb, Republika Hrvatska podnesene protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci br. 57 0 Ps 002 233 10 Pž od 30. prosinca 2010. godine, 57 0 Ps 003 275 11 Pž od 10. veljače 2011. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Banjaluci br. 57 0 Ps 002 233 05 Ps od 13. rujna 2010. godine i 57 0 Ps 003 275 05 Ps od 8. studenoga 2010. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. "INA" d.d. Zagreb, Republika Hrvatska (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa dr. Miroslav Mikeš, odvjetnik iz Banjaluke, podnijela je u razdoblju od 17. prosinca 2010. godine do 24. veljače 2011. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) br. 57 0 Ps 007 058 10 Pž od 12. studenoga 2010. godine, 57 0 Ps 007 807 10 Pž od 15. studenoga 2010. godine i 57 0 Ps 002 233 10 Pž od 30. prosinca 2010. godine, 57 0 Ps 002 318 10 Pž od 28. siječnja 2011. godine, 57 0 Ps 003 275 11 Pž od 10. veljače 2011. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) br. 57 0 Ps 007 058 05 Ps od 17. rujna 2010. godine, 57 0 Ps 007 807 06 Ps od 20. rujna 2010. godine i 57 0 Ps 002 318 05 Ps od 27. kolovoza 2010. godine, 57 0 Ps 002 233 05 Ps od 13. rujna 2010. godine i 57 0 Ps 003 275 05 Ps od 8. studenoga 2010. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene tri apelacije iz njegove nadležnosti koje se tiču iste činjenične i pravne osnove, Ustavni sud je, sukladno članku 31. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 5657/10. Spojene su sljedeće apelacije: AP 5657/10, AP 5665/10, AP 412/11, AP 860/11 i AP 1199/10.

3. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Višeg privrednog suda, Okružnog privrednog suda, te "Krajinapetrolа" AD Banjaluka, "Balkanpetrolа" Mrkonjić Grad i Općine Mrkonjić Grad, te Hypo Alpe Adria a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 23. srpnja, 4. listopada i 6. i 7. studenoga 2013. godine da dostave odgovor na apelacije.

4. Viši privredni sud je dostavio odgovore 1. kolovoza, 10. i 18. listopada, te 14. i 18. studenoga 2013. godine, Okružni privredni sud 19. kolovoza, 8. i 19. studenoga 2013. godine, a "Krajinapetrol" AD Banjaluka 5. kolovoza, 13. i 18. studenoga 2013. godine, Hypo Alpe Adria a.d. Banjaluka 31. srpnja 2013. godine, dok tuženi "Balkanpetrol" Mrkonjić Grad i Općina Mrkonjić Grad (u daljnjem tekstu: tuženi) u ostavljenom roku nisu dostavili traženi odgovor.

5. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Višeg privrednog suda, Okružnog privrednog suda i tuženog "Krajinapetrolа" AD Banjaluka dostavljeni su apelantu 2. prosinca 2013. godine.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je 23. kolovoza, te 26. i 27. rujna 2005. godine podnio tužbe Okružnom privrednom sudu protiv tuženih radi predaje u posjed nekretnina - benzinskih crpki koje se nalaze na teritoriju Republike Srpske na području općina Banjaluke i

Mrkonjić Grada. Tužbe su evidentirane pod brojem 57 0 Ps 007 058 05 Ps, 57 0 Ps 007 807 06 Ps i 57 0 Ps 002 318 05.

8. Okružni privredni sud je, postupajući po navedenim tužbama, donio rješenja br 57 0 Ps 007 058 05 Ps od 17. rujna 2010. godine, 57 0 Ps 007 807 06 Ps od 20. rujna 2010. godine i 57 0 Ps 002 318 05 od 27. kolovoza 2010. godine, kojima je prekinuo postupke u konkretnim privrednim sporovima. U obrazloženjima navedenih rješenja Okružni privredni sud se istaknuo kako je odredbom članka 378. stavak 1. točka 6. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da se postupak prekida kada je to drugim zakonom određeno. Dalje, Okružni privredni sud je ukazao da je Zakonom o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriju Republike Srpske, koji je stupio na snagu 31. srpnja 2010. godine i to odredbom članka 4. istog zakona, propisano da se sudski i drugi postupci koji za predmet imaju rješavanje imovinskopravnih odnosa imovine pravnih osoba sa sjedištem na teritoriju neke od država koje su nastale raspadom SFRJ, a koja se nalazi na teritoriju Republike Srpske, prekidaju u svim fazama. Imajući u vidu navedeno, Okružni privredni sud je prekinuo predmetne postupke privrednoga spora.

9. Odlučujući o apelantovim prizivima protiv prvostupanjskih rješenja, Viši privredni sud je donio rješenja br 57 0 Ps 007 058 10 Pž od 12. studenoga 2010. godine, 57 0 Ps 007 807 10 Pž od 15. studenoga 2010. godine i 57 0 Ps 002 318 10 od 28. siječnja 2011. godine kojima su apelantovi prizivi odbijeni i prvostupanjska rješenja potvrđena. Viši privredni sud je u obrazloženjima svojih rješenja zaključio da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je predmetne postupke prekinuo sukladno odredbi članka 4. Zakona o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriju Republike Srpske, koja je u izravnoj vezi s odredbom članka 1. istog zakona, kojom su regulirana pitanja na koja se odnosi provođenje Aneksa "G" Sporazuma o pitanju sukcesije na teritoriju Republike Srpske, a jedno od tih pitanja je i ostvarivanje zaštite imovine koja je predmetom konkretnih sporova, a koja prema navodima predmetnih tužbi pripada apelantu. S tim u vezi, Viši privredni sud je zaključio kako je Okružni privredni sud pravilno postupio kada je primjenom odredbe članka 378. stavak 1. točka 6. ZPP-a prekinuo predmetne postupke budući da je navedenom odredbom propisano da će sud prekinuti postupak i u slučajevima koji su predviđeni drugim zakonom, a po mišljenju Višeg privrednog suda taj drugi zakon u predmetnim postupcima je Zakon o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriju Republike Srpske. Dalje, Viši privredni sud je istaknuo kako apelant svojim prizivnim navodima utemeljeno ukazuje da izreka prvostupanjskog rješenja ne sadrži odluku kada će se prekinuti postupak nastaviti, međutim Viši privredni sud je u svojim rješenjima zaključio da je u tim postupcima nastavak postupka faktički odložen do zaključenja odgovarajućih ugovora o uređenju imovinsko-pravnih odnosa između BiH i država nastalih raspadom SFRJ, kako to predviđa odredba članka 4. stavak 2. Zakona o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriju Republike Srpske.

10. Ustavni sud je 13. srpnja 2012. godine u predmetu broj U 16/11 donio odluku kojom je utvrdio kako Zakon o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriju Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 71/10) u cijelosti nije suglasan s odredbama članka III/1.(e), članka III/3.(b), članka IV/4.(b) i članka V/4.(a) Ustava Bosne i Hercegovine. Istom odlukom, sukladno članku 63. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, navedeni zakon je stavljen izvan snage. Prema navedenoj odluci Ustavnog suda, taj zakon, sukladno članku 63. stavak 3. Pravila Ustavnog suda, prestaje važiti narednoga dana od dana objavljivanja te odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" (vidi Odluku Ustavnog suda broj

Page 56: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 56 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

U 16/11 od 13. srpnja 2012. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 105/12.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacija

11. Apelant smatra kako mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvencije. Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava jer su nadležni sudovi prema apelantovim navodima pogrešno zasnovali svoje odluke na Zakonu o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriju Republike Srpske, budući da se iz osporenih rješenja "ne vidi pod kojim uvjetima i kada će se prekinuti postupak nastaviti". Apelant smatra kako u konkretnim predmetima prekid postupka može trajati vječno, zbog čega smatra da je donošenjem osporenih rješenja o prekidu postupka u konkretnim predmetima nesporno povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu budući da "onaj tko je pokrenuo postupak zbog zaštite svojih interesa, nezakonitim postupanjem suda nije u mogućnosti dovrštii započeti parnični postupak".

b) Odgovor na apelaciju

12. Viši privredni sud je u odgovoru na apelacije naveo kako u konkretnom slučaju ne postoje povrede prava na koje apelant ukazuje jer je postupak prekinut sukladno Zakonu o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriju Republike Srpske, koji je u tome razdoblju bio na snazi. Također je istaknuo kako apelantovi tužbeni zahtjevi nisu odbijeni niti su tužbe odbačene, te kako prekid postupka ne znači onemogućavanje apelantu pristupa sudu, niti povredu njegovog prava na pravično suđenje.

13. Okružni privredni sud smatra kako su osporena rješenja toga suda pravilna i zakonita jer su donesena sukladno Zakonu o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriju Republike Srpske koji je u to vrijeme bio na snazi. Okružni sud smatra da nisu utemeljeni apelantovi navodi o povredi njegovog prava na pravično suđenje.

14. Tuženi "Krajinapetrol" AD Banjaluka je u odgovoru na apelacije AP 412/11 i AP 1199/11 istaknuo kako nisu utemeljeni apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz članka 6. Europske konvencije, jer je Okružni privredni sud nastavio postupke koji su prekinuti rješenjima 57 0 Ps 003 233 05 Ps od 8. studenoga 2010. godine (osporeno AP 412/11) i 57 0 Ps 003 275 05 Ps od 8. studenoga 2010. godine (osporeno AP 1199/11), a nakon objavljivanja odluke Ustavnog suda U 16/11 ("Službeni glasnik BiH" broj 105/12 od 31. prosinca 2012. godine i "Službeni glasnik Republike Srpske broj 11/12 od 13. veljače 2013. godine). Naime, navedeno je kako je Okružni sud u predmetu 57 0 Ps 003 233 05 Ps donio rješenje 57 0 Ps 003 233 13 PS 2, a u predmetu 57 0 Ps 003 275 05 Ps rješenje broj 57 0 Ps 003 275 13 Ps 2 kojim je nastavljen postupak u navedenim predmetima, a u prilogu odgovora je dostavljen i zapisnik Okružnog privrednog suda od 10. lipnja 2013. godine o održanom pripremnom ročištu u predmetu 57 0 Ps 003 275 13 Ps 2.

V. Relevantni propisi

15. U zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 49/09) relevantne odredbe glase:

Članak 10. Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa

što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Prekid postupka Članak 378. stavak 1. točka 6.

Postupak se prekida: 6) kad je to drugim zakonom određeno.

Članak 381. stavak 3. (3) U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak

nastaviće se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.

Članak 382. stavak 1. (1) Žalba protiv rješenja kojim se utvrđuje (članak 378.)

[...] prekid postupka ne zadržava izvršenje rješenja. 16. U Zakonu o provođenju Aneksa G Sporazuma o

pitanjima sukcesije na teritoriju Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 71/10) relevantna odredba glasi:

Članak 4. (1) Sudski i drugi postupci, koji za predmet imaju

rješavanje imovinsko-pravnih odnosa imovine pravnih lica sa sjedištem na teritoriju neke od država koje su nastale raspadom SFRJ, a koja se nalazi na teritoriju Republike Srpske, prekidaju se u svim fazama.

(2) Prekid postupaka iz stava 1. ovog članka će trajati do zaključenja odgovarajućih ugovora o uređenju imovinsko-pravnih odnosa između Bosne i Hercegovine i država koje su nastale raspadom SFRJ.

VI. Dopustivost u odnosu na predmete AP 412/11 i AP 1199/11

17. Apelant smatra da mu je rješenjima u osporenim odlukama AP 412/11 i AP 1199/11 povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

18. Prilikom ispitivanju ovih apelantovih navoda, Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 4. točka 8. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također ima apelacionu nadležnost u pitanjima

koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 16. stavak 4. točka 8. Pravila Ustavnog suda glasi: Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih

slučajeva: 8) ako su izmijenjene pravne okolnosti; 19. U konkretnom slučaju Ustavni sud opaža da je apelant

podnio Ustavnom sudu apelacije protiv rješenja Višeg privrednog suda 57 0 Ps 002 233 10 Pž od 30. prosinca 2010. godine i 57 0 Ps 003 275 11 Pž od 10. veljače 2011. godine te Okružnog privrednog suda 57 0 Ps 002 233 05 Ps od 13. rujna 2010. godine i 57 0 Ps 003 275 05 Ps od 8. studenoga 2010. godine, kojim su postupci u navedenim predmetima prekinuti. Ustavni sud primjećuje da iz odgovora tuženoga "Krajinapetrol" proizlazi da je Okružni privredni sud donio rješenja kojima se nastavlja postupak u predmetima 57 0 Ps 002 233 05 Ps i 57 0 Ps 003 275 05 Ps u kojima su postupci rješenjima Okružnog suda 57 0 Ps 002 233 05 Ps od 13. rujna 2010. godine i 57 0 Ps 003 275 05 Ps od 8. studenoga 2010. godine prekinuti, zbog čega Ustavni sud zaključuje da su se izmijenile pravne okolnosti zbog kojih je bespredmetno razmatranje navoda iz apelacija AP 412/11 i AP 1199/11 u odnosu na osporena rješenja, a u odnosu na koja je apelant tražio da se utvrdi povreda prava na pravično suđenje iz

Page 57: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 57

članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

20. Imajući u vidu odredbu članka 16. stavak 4. točka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke u odnosu na AP 412/11 i AP 1199/11.

VI. Dopustivost u odnosu na AP 5657/10, AP 5665/10 i AP 860/11

21. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.

22. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio.

23. U konkretnom slučaju, predmeti osporavanja apelacijama su rješenja Višeg privrednog suda i Okružnog privrednog suda, protiv kojih nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporena rješenja apelant je primio u razdoblju od 6. prosinca 2010. godine do 18. veljače 2011. godine, a apelacije su podnesene u razdoblju od 17. prosinca 2010. godine do 24. veljače 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nisu očevidno (prima facie) neutemeljene, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacije nisu dopustive.

24. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio kako predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII. Meritum

25. Apelant smatra kako mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, kao i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog članka, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

26. Odgovor na pitanje je li članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenljiv ili ne nalazi se u zaključku je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza (vidi odluke Europskog suda za ljudska prava, Tre Taktőrer Aktiebolag od 17. srpnja 1989. godine, stavak 41; kao i H. protiv Francuske od 24. listopada 1989. godine stavak 47). Dakle, ukoliko je posljedica procedure odlučujuća za utvrđivanje

građanskih prava i obveza članak 6. stavak 1. Europske konvencije se smatra primjenljivim, a ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza članka 6. stavak 1. Europske konvencije se smatra neprimjenjivim.

27. U konkretnom slučaju predmetni postupci se odnose na predaju u posjed nekretnina, dakle na predmete građanskopravne naravi. Nadalje, apelant pobija rješenja kojima je prekinut parnični postupak i na taj način privremeno onemogućeno utvrđivanje građanskih prava i obveza, te je ishod takvoga postupka odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava. Dakle, u konkretnom slučaju je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv.

28. Pravo pristupa sudu, zajamčeno u članku 6. stavak 1. Europske konvencije, nije apsolutno pravo i ono može biti predmetom ograničenja. Međutim, ta ograničenja ne mogu biti tolikog opsega da "je sama suština prava umanjena" (vidi Europski sud za ljudska prava, Guerin protiv Francuske, presuda od 29. srpnja 1998. godine, 1998-V). Dalje, ograničenje neće biti sukladno članku 6. stavak 1. Europske konvencije ako ne služi legitimnom cilju i ako ne postoji razuman odnos ravnomjernosti između uporabljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti (vidi Europski sud za ljudska prava, Bellet protiv Francuske, presuda od 20. studenoga 1995. godine, serija A, tom 333).

29. U konkretnim predmetima redoviti su sudovi donijeli, na temelju članka 378. stavak 1. točka 6. Zakona o parničnom postupku, rješenja kojima se prekidaju parnični postupci. Naime, predmet spora u konkretnim parnicama je apelantov zahtjev da mu se kao vlasniku predaju nekretnine (benzinske crpke) koje se nalaze na teritoriju Republike Srpske. Budući da se radi o zahtjevu za rješavanje imovinskopravnih odnosa, odnosno o zahtjevu apelanta koji ima sjedište na teritoriju druge države (Republika Hrvatska) koja je nastala raspadom SFRJ, predmetni postupci su prekinuti rješenjima Okružnog privrednog suda donesenim na temelju članka 4. Zakona o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriju Republike Srpske, koja su potvrđena rješenjima Višeg privrednog suda.

30. U vezi s navedenim, Ustavni sud opaža kako je Odlukom Ustavnog suda broj U 16/11 od 13. srpnja 2012. godine utvrđeno da Zakon o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriju Republike Srpske u cijelosti nije suglasan odredbama članka III/1.(e), članka III/3.(b), članka IV/4.(b) i članka V/4.(a) Ustava Bosne i Hercegovine. Istom odlukom, sukladno članku 63. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, navedeni zakon je stavljen izvan snage. Ustavni sud je također 6. prosinca 2012. godine u predmetu broj AP 3850/09 donio odluku kojom je utvrdio kako je "predmetni postupak, nakon podnošenja apelacije, 2010. godine prekinut rješenjem Okružnog privrednog suda donesenim na temelju članka 4. Zakona o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriju Republike Srpske za koji je Ustavni sud Odlukom broj U 16/11 od 13. srpnja 2012. godine utvrdio kako u cijelosti nije suglasan s Ustavom Bosne i Hercegovine", te je s tim u vezi zaključio "kako postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

31. Ustavni sud opaža kako su osporena rješenja utemeljena na odredbi članka 4. Zakona o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriju Republike Srpske koji je bio u tome razdoblju na snazi. Međutim, Ustavni sud podsjeća kako je svojom Odlukom broj U 16/11 od 13. srpnja 2012. godine utvrdio da Zakon o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriju Republike Srpske u cijelosti nije suglasan s Ustavom Bosne i Hercegovine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra kako je nužno naložiti

Page 58: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 58 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

Okružnom privrednom sudu da bez daljnjega odgađanja nastavi i okonča predmetni postupak.

32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje kako je osporenim rješenjima prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VIII. Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje kako postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

34. Na temelju članka 16. stavak 4. točka 8. i članka 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić, v. r.

Уставни суд Босне и Херцеговине у Вијећу од пет

судија, у предмету број АП 5657/10, рјешавајући апелације "ИНE" д.д. Загреб, Република Хрватска, на основу члана VI/3б) Устава Босне и Херцеговине, члана 16 став 4 тачка 8, члана 59 став 2 алинеја 2, члана 61 ст. 1 и 2 Правила Уставног суда Босне и Херцеговине ("Службени гласник Босне и Херцеговине" бр. 60/05, 64/08 и 51/09), у саставу:

Валерија Галић, предсједница Миодраг Симовић, потпредсједник Сеада Палаврић, потпредсједница Мато Тадић, судија Мирсад Ћеман, судија на сједници одржаној 15. јануара 2014. године донио је

ОДЛУКУ О ДОПУСТИВОСТИ И МЕРИТУМУ Усвајају се апелације "ИНE" д.д. Загреб, Република

Хрватска. Утврђује се повреда права на правично суђење – право

на приступ суду из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 став 1 Европске конвенције за заштиту људских права и основних слобода.

Укидају се: - рјешења Вишег привредног суда у Бањој Луци бр. 57

0 Пс 007 058 10 Пж од 12. новембра 2010. године, 57 0 Пс 007 807 10 Пж од 15. новембра 2010. године и 57 0 Пс 002 318 10 Пж од 28. јануара 2011. године;

- рјешења Окружног привредног суда у Бањој Луци бр. 57 0 Пс 007 058 05 Пс од 17. септембра 2010. године, 57 0 Пс 007 807 06 Пс од 20. септембра 2010. године и 57 0 Пс 002 318 05 Пс од 27. августа 2010. године.

Налаже се Окружном привредном суду у Бањој Луци да хитно настави поступак у предметима број 57 0 Пс 007 058 05 Пс, број 57 0 Пс 007 807 06 Пс и 57 0 Пс 002 318 05 Пс

Налаже се Окружном привредном суду у Бањој Луци да, у складу с чланом 74 став 5 Правила Уставног суда Босне и Херцеговине, у року од три мјесеца од дана достављања ове одлуке обавијести Уставни суд Босне и Херцеговине о мјерама које су предузете с циљем да се изврши ова одлука.

Одбацују се као недопуштене апелације "ИНE" д.д. Загреб, Република Хрватска поднесене против рјешења Вишег привредног суда у Бањој Луци бр. 57 0 Пс 002 233 10 Пж од 30. децембра 2010. године, 57 0 Пс 003 275 11 Пж од 10. фебруара 2011. године и рјешења Окружног привредног суда у Бањој Луци бр. 57 0 Пс 002 233 05 Пс од 13.

септембра 2010. године и 57 0 Пс 003 275 05 Пс од 8. новембра 2010. године, зато што су измијењене правне околности.

Одлуку објавити у "Службеном гласнику Босне и Херцеговине", "Службеним новинама Федерације Босне и Херцеговине", "Службеном гласнику Републике Српске" и "Службеном гласнику Дистрикта Брчко Босне и Херцеговине".

ОБРАЗЛОЖЕЊЕ I. Увод

1. "ИНА" д.д. Загреб, Република Хрватска (у даљњем тексту: апелант), коју заступа др Мирослав Микеш, адвокат из Бање Луке, поднијела је у периоду од 17. децембра 2010. године до 24. фебруара 2011. године апелације Уставном суду Босне и Херцеговине (у даљњем тексту: Уставни суд) против рјешења Вишег привредног суда у Бањој Луци (у даљњем тексту: Виши привредни суд) бр. 57 0 Пс 007 058 10 Пж од 12. новембра 2010. године, 57 0 Пс 007 807 10 Пж од 15. новембра 2010. године и 57 0 Пс 002 233 10 Пж од 30. децембра 2010. године, 57 0 Пс 002 318 10 Пж од 28. јануара 2011. године, 57 0 Пс 003 275 11 Пж од 10. фебруара 2011. године и рјешења Окружног привредног суда у Бањој Луци (у даљњем тексту: Окружни привредни суд) бр. 57 0 Пс 007 058 05 Пс од 17. септембра 2010. године, 57 0 Пс 007 807 06 Пс од 20. септембра 2010. године и 57 0 Пс 002 318 05 Пс од 27. аугуста 2010. године, 57 0 Пс 002 233 05 Пс од 13. септембра 2010. године и 57 0 Пс 003 275 05 Пс од 8. новембра 2010. године.

II. Поступак пред Уставним судом

2. С обзиром на то да су Уставном суду достављене три апелације из његове надлежности које се тичу истог чињеничног и правног основа, Уставни суд је, у складу с чланом 31 став 1 Правила Уставног суда, донио одлуку да споји предмете у којима ће водити један поступак и донијети једну одлуку под бројем АП 5657/10. Спојене су сљедеће апелације: АП 5657/10, АП 5665/10, АП 412/11, АП 860/11 и АП 1199/10.

3. На основу члана 22 ст. 1 и 2 Правила Уставног суда, од Вишег привредног суда, Окружног привредног суда, те "Крајинапетрола" АД Бања Лука, "Балканпетрола" Мркоњић Град и Општине Мркоњић Град, те Hypo Alpe Adria а.д. Бања Лука (у даљњем тексту: тужени) затражено је 23. јула, 4. октобра и 6. и 7. новембра 2013. године да доставе одговор на апелације.

4. Виши привредни суд је доставио одговоре 1. августа, 10. и 18. октобра, те 14. и 18. новембра 2013. године, Окружни привредни суд 19. августа, 8. и 19. новембра 2013. године, а "Крајинапетрол" АД Бања Лука 5. августа, 13. и 18. новембра 2013. године, Hypo Alpe Adria а.д. Бања Лука 31. јула 2013. године, док тужени "Балканпетрол" Мркоњић Град и Општина Мркоњић Град (у даљњем тексту: тужени) у остављеном року нису доставили тражени одговор.

5. На основу члана 26 став 2 Правила Уставног суда, одговори Вишег привредног суда, Окружног привредног суда и туженог "Крајинапетрола" АД Бања Лука достављени су апеланту 2. децембра 2013. године.

III. Чињенично стање

6. Чињенице предмета које произилазе из апелантових навода и докумената који су предочени Уставном суду могу да се сумирају на сљедећи начин.

7. Апелант је 23. августа, те 26. и 27. септембра 2005. године поднио тужбе Окружном привредном суду против тужених ради предаје у посјед некретнина - бензинских станица које се налазе на територији Републике Српске на

Page 59: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 59

подручју општина Бање Луке и Мркоњић Града. Тужбе су евидентиране под бројем 57 0 Пс 007 058 05 Пс, 57 0 Пс 007 807 06 Пс и 57 0 Пс 002 318 05.

8. Окружни привредни суд је, поступајући по наведеним тужбама, донио рјешења бр 57 0 Пс 007 058 05 Пс од 17. септембра 2010. године, 57 0 Пс 007 807 06 Пс од 20. септембра 2010. године и 57 0 Пс 002 318 05 од 27. августа 2010. године, којим је прекинуо поступке у конкретним привредним споровима. У образложењима наведених рјешења Окружни привредни суд се истакао да је одредбом члана 378 став 1 тачка 6 Закона о парничном поступку (у даљњем тексту: ЗПП) прописано да се поступак прекида када је то другим законом одређено. Даље, Окружни привредни суд је указао да је Законом о провођењу Анекса "Г" Споразума о питањима сукцесије на територији Републике Српске, који је ступио на снагу 31. јула 2010. године и то одредбом члана 4 истог закона, прописано да се судски и други поступци који за предмет имају рјешавање имовинскоправних односа имовине правних лица са сједиштем на територији неке од држава које су настале распадом СФРЈ, а која се налази на територији Републике Српске, прекидају у свим фазама. Имајући у виду наведено, Окружни привредни суд је прекинуо предметне поступке привредног спора.

9. Одлучујући о апелантовим жалбама против првостепених рјешења, Виши привредни суд је донио рјешења бр 57 0 Пс 007 058 10 Пж од 12. новембра 2010. године, 57 0 Пс 007 807 10 Пж од 15. новембра 2010. године и 57 0 Пс 002 318 10 од 28. јануара 2011. године којим су апелантове жалбе одбијене и првостепена рјешења потврђена. Виши привредни суд је у образложењима својих рјешења закључио да је првостепени суд правилно поступио кад је предметне поступке прекинуо у складу с одредбом члана 4 Закона о провођењу Анекса "Г" Споразума о питањима сукцесије на територији Републике Српске, која је у директној вези с одредбом члана 1 истог закона, којом су регулисана питања на која се односи провођење Анекса "Г" Споразума о питању сукцесије на територији Републике Српске, а једно од тих питања је и остваривање заштите имовине која је предмет конкретних спорова, а која према наводима предметних тужби припада апеланту. С тим у вези, Виши привредни суд је закључио да је Окружни привредни суд правилно поступио када је примјеном одредбе члана 378 став 1 тачка 6 ЗПП-а прекинуо предметне поступке будући да је наведеном одредбом прописано да ће суд прекинути поступак и у случајевима који су предвиђени другим законом, а по мишљењу Вишег привредног суда тај други закон у предметним поступцима је Закон о провођењу Анекса "Г" Споразума о питањима сукцесије на територији Републике Српске. Даље, Виши привредни суд је истакао да апелант својим жалбеним наводима основано указује да изрека првостепеног рјешења не садржи одлуку када ће се прекинути поступак наставити, међутим Виши привредни суд је у својим рјешењима закључио да је у тим поступцима наставак поступка фактички одложен до закључења одговарајућих уговора о уређењу имовинско-правних односа између БиХ и држава насталих распадом СФРЈ, како то предвиђа одредба члана 4 став 2 Закона о провођењу Анекса "Г" Споразума о питањима сукцесије на територији Републике Српске.

10. Уставни суд је 13. јула 2012. године у предмету број У 16/11 донио одлуку којом је утврдио да Закон о провођењу Анекса "Г" Споразума о питањима сукцесије на територији Републике Српске ("Службени гласник Републике Српске" број 71/10) у цијелости није сагласан с одредбама члана III/1е), члана III/3б), члана IV/4б) и члана V/4а) Устава Босне

и Херцеговине. Истом одлуком, у складу с чланом 63 став 2 Правила Уставног суда, наведени закон је стављен ван снаге. Сходно наведеној одлуци Уставног суда, тај закон, у складу с чланом 63 став 3 Правила Уставног суда, престаје да важи наредног дана од дана објављивања те одлуке у "Службеном гласнику Босне и Херцеговине" (види Одлуку Уставног суда број У 16/11 од 13. јула 2012. године, објављена у "Службеном гласнику Босне и Херцеговине" број 105/12.

IV. Апелација а) Наводи из апелација

11. Апелант сматра да му је оспореним одлукама повријеђено право на правично суђење из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 Европске конвенције за заштиту људских права и основних слобода (у даљњем тексту: Европска конвенција), као и право на имовину из члана II/3к) Устава Босне и Херцеговине и члана 1 Протокола број 1 уз Европску конвенције. Повреду наведених права апелант види у погрешној примјени материјалног права јер су надлежни судови према апелантовим наводима погрешно засновали своје одлуке на Закону о провођењу Анекса "Г" Споразума о питањима сукцесије на територији Републике Српске, будући да се из оспорених рјешења "не види под којим условима и када ће се прекинути поступак наставити". Апелант сматра да у конкретним предметима прекид поступка може да траје вјечно, због чега сматра да је доношењем оспорених рјешења о прекиду поступка у конкретним предметима неспорно повријеђено његово право на приступ суду будући да "онај ко је покренуо поступак због заштите својих интереса, незаконитим поступањем суда није у могућности да доврши започети парнични поступак".

б) Одговор на апелацију

12. Виши привредни суд је у одговору на апелације навео да у конкретном случају не постоје повреде права на које апелант указује јер је поступак прекинут у складу са Законом о провођењу Анекса "Г" Споразума о питањима сукцесије на територији Републике Српске, који је у том периоду био на снази. Такође је истакао да апелантови тужбени захтјеви нису одбијени нити су тужбе одбачене, те да прекид поступка не значи онемогућавање апеланту приступа суду, нити повреду његовог права на правично суђење.

13. Окружни привредни суд сматра да су оспорена рјешења тог суда правилна и законита јер су донесена у складу са Законом о провођењу Анекса "Г" Споразума о питањима сукцесије на територији Републике Српске који је у то вријеме био на снази. Окружни суд сматра да нису основани апелантови наводи о повреди његовог права на правично суђење.

14. Тужени "Крајинапетрол" АД Бања Лука је у одговору на апелације АП 412/11 и АП 1199/11 истакао да нису основани апелантови наводи о повреди права на правично суђење из члана 6 Европске конвенције, јер је Окружни привредни суд наставио поступке који су прекинути рјешењима 57 0 Пс 003 233 05 Пс од 8. новембра 2010. године (оспорено АП 412/11) и 57 0 Пс 003 275 05 Пс од 8. новембра 2010. године (оспорено АП 1199/11), а након објављивања одлуке Уставног суда У 16/11 ("Службени гласник БиХ" број 105/12 од 31. децембра 2012. године и "Службени гласник Републике Српске број 11/12 од 13. фебруара 2013. године). Наиме, наведено је да је Окружни суд у предмету 57 0 Пс 003 233 05 Пс донио рјешење 57 0 Пс 003 233 13 ПС 2, а у предмету 57 0 Пс 003 275 05 Пс рјешење број 57 0 Пс 003 275 13 Пс 2 којим је настављен поступак у наведеним предметима, а у прилогу одговора достављен је и

Page 60: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 60 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

записник Окружног привредног суда од 10. јуна 2013. године о одржаном припремном рочишту у предмету 57 0 Пс 003 275 13 Пс 2.

V. Релевантни прописи

15. У закону о парничном поступку ("Службени гласник Републике Српске" бр. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 и 49/09) релевантне одредбе гласе:

Члан 10. Суд је дужан да поступак спроведе без одуговлачења и

са што мање трошкова, те да онемогући сваку злоупотребу права која странкама припадају у поступку.

Прекид поступка Члан 378. став 1. тачка 6.

Поступак се прекида: 6) кад је то другим законом одређено.

Члан 381. став 3. (3) У свим осталим случајевима прекинути поступак

наставиће се на приједлог странке чим престану разлози прекида.

Члан 382. став 1. (1) Жалба против рјешења којим се утврђује (члан

378.) [...] прекид поступка не задржава извршење рјешења. 16. У Закону о провођењу Анекса "Г" Споразума о

питањима сукцесије на територији Републике Српске ("Службени гласник Републике Српске" број 71/10) релевантна одредба гласи:

Члан 4. (1) Судски и други поступци, који за предмет имају

рјешавање имовинско-правних односа имовине правних лица са сједиштем на територији неке од држава које су настале распадом СФРЈ, а која се налази на територији Републике Српске, прекидају се у свим фазама.

(2) Прекид поступака из става 1. овог члана ће трајати до закључења одговарајућих уговора о уређењу имовинско-правних односа између Босне и Херцеговине и држава које су настале распадом СФРЈ.

VI. Допустивост у односу на предмете АП 412/11 и АП 1199/11

17. Апелант сматра да му је рјешењима у оспореним одлукама АП 412/11 и АП 1199/11 повријеђено право на правично суђење из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 став 1 Европске конвенције, као и право на имовину из члана II/3к) Устава Босне и Херцеговине и члана 1 Протокола број 1 уз Европску конвенцију.

18. Приликом испитивању ових апелантових навода, Уставни суд је пошао од одредаба члана VI/3б) Устава Босне и Херцеговине и члана 16 став 4 тачка 8 Правила Уставног суда.

Члан VI/3б) Устава Босне и Херцеговине гласи: Уставни суд, такођер има апелациону надлежност у

питањима која су садржана у овом Уставу, када она постану предмет спора због пресуде било којег суда у Босни и Херцеговини.

Члан 16 став 4 тачка 8 Правила Уставног суда гласи: Апелација није допустива и ако постоји неки од

сљедећих случајева: 8) ако су измијењене правне околности; 19. У конкретном случају Уставни суд запажа да је

апелант поднио Уставном суду апелације против рјешења Вишег привредног суда 57 0 Пс 002 233 10 Пж од 30. децембра 2010. године и 57 0 Пс 003 275 11 Пж од 10. фебруара 2011. године те Окружног привредног суда 57 0 Пс 002 233 05 Пс од 13. септембра 2010. године и 57 0 Пс 003

275 05 Пс од 8. новембра 2010. године, којим су поступци у наведеним предметима прекинути. Уставни суд примјећује да из одговора туженог "Крајинапетрол" произилази да је Окружни привредни суд донио рјешења којима се наставља поступак у предметима 57 0 Пс 002 233 05 Пс и 57 0 Пс 003 275 05 Пс у којима су поступци рјешењима Окружног суда 57 0 Пс 002 233 05 Пс од 13. септембра 2010. године и 57 0 Пс 003 275 05 Пс од 8. новембра 2010. године прекинути, због чега Уставни суд закључује да су се измијениле правне околности због којих је беспредметно разматрање навода из апелација АП 412/11 и АП 1199/11 у односу на оспорена рјешења, а у односу на која је апелант тражио да се утврди повреда права на правично суђење из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 став 1 Европске конвенције, као и права на имовину из члана II/3к) Устава Босне и Херцеговине и члана 1 Протокола број 1 уз Европску конвенцију.

20. Имајући у виду одредбу члана 16 став 4 тачка 8 Правила Уставног суда, према којој ће се апелација одбацити као недопуштена ако су измијењене правне околности, Уставни суд је одлучио као у диспозитиву ове одлуке у односу на АП 412/11 и АП 1199/11.

VI. Допустивост у односу на АП 5657/10, АП 5665/10 и АП 860/11

21. У складу с чланом VI/3б) Устава Босне и Херцеговине Уставни суд, такође, има апелациону надлежност у питањима која су садржана у овом уставу када она постану предмет спора због пресуде било ког суда у Босни и Херцеговини.

22. У складу с чланом 16 став 1 Правила Уставног суда, Уставни суд може да разматра апелацију само ако су против пресуде, односно одлуке која се њоме побија, исцрпљени сви дјелотворни правни лијекови могући сходно закону и ако се поднесе у року од 60 дана од дана када је подносилац апелације примио одлуку о посљедњем дјелотворном правном лијеку који је користио.

23. У конкретном случају, предмети оспоравања апелацијама су рјешења Вишег привредног суда и Окружног привредног суда, против којих нема других дјелотворних правних лијекова могућих сходно закону. Затим, оспорена рјешења апелант је примио у периоду од 6. децембра 2010. године до 18. фебруара 2011. године, а апелације су поднесене у периоду од 17. децембра 2010. године до 24. фебруара 2011. године, тј. у року од 60 дана, како је прописано чланом 16 став 1 Правила Уставног суда. На крају, апелације испуњавају и услове из члана 16 ст. 2 и 4 Правила Уставног суда, зато што нису очигледно (prima facie) неосноване, нити постоји неки други формални разлог због ког апелације нису допустиве.

24. Имајући у виду одредбе члана VI/3б) Устава Босне и Херцеговине, те члана 16 ст. 1, 2 и 4 Правила Уставног суда, Уставни суд је утврдио да предметна апелација испуњава услове у погледу допустивости.

VII. Меритум

25. Апелант сматра да му је оспореним рјешењима повријеђено право на правично суђење из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 став 1 Европске конвенције, као и право на имовину из члана II/3к) Устава Босне и Херцеговине и члана 1 Протокола број 1 уз Европску конвенцију.

Члан II/3 Устава Босне и Херцеговине у релевантном дијелу гласи:

Сва лица на територији Босне и Херцеговине уживају људска права и слободе из става 2. овог члана, што укључује:

Page 61: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 61

е) Право на правично саслушање у грађанским и кривичним стварима и друга права у вези са кривичним поступком.

Члан 6 став 1 Европске конвенције у релевантном дијелу гласи:

1. Приликом утврђивања грађанских права и обавеза или основаности било какве кривичне оптужбе против њега свако има право на правично суђење и јавну расправу у разумном року пред независним и непристраним, законом установљеним судом. […]

26. Одговор на питање да ли је члан 6 став 1 Европске конвенције примјенљив или не налази се у закључку је ли посљедица предметне процедуре одлучујућа за утврђивање грађанских права и обавеза (види одлуке Европског суда за људска права, Tre Taktőrer Aktiebolag од 17. јула 1989. године, став 41; као и Х. против Француске од 24. октобра 1989. године став 47). Дакле, уколико је посљедица процедуре одлучујућа за утврђивање грађанских права и обавеза члан 6 став 1 Европске конвенције се сматра примјенљивим, а уколико предметна процедура није одлучујућа за утврђивање грађанских права и обавеза члан 6 став 1 Европске конвенције се сматра непримјенљивим.

27. У конкретном случају предметни поступци се односе на предају у посјед некретнина, дакле на предмете грађанскоправне природе. Даље, апелант побија рјешења којима је прекинут парнични поступак и на тај начин привремено онемогућено утврђивање грађанских права и обавеза, те је исход таквог поступка одлучујући за утврђивање апелантових грађанских права. Дакле, у конкретном случају је члан 6 став 1 Европске конвенције примјенљив.

28. Право приступа суду, зајемчено у члану 6 став 1 Европске конвенције, није апсолутно право и оно може да буде предмет ограничења. Међутим, та ограничења не могу да буду толиког обима да "је сама суштина права умањена" (види Европски суд за људска права, Guerin против Француске, пресуда од 29. јула 1998. године, 1998- V). Даље, ограничење неће бити у складу с чланом 6 став 1 Европске конвенције ако не служи легитимном циљу и ако не постоји разуман однос равномјерности између средстава која су употријебљена и циља који се жели остварити (види Европски суд за људска права, Bellet против Француске, пресуда од 20. новембра 1995. године, серија А, том 333).

29. У конкретним предметима редовни судови су донијели, на основу члана 378 став 1 тачка 6 Закона о парничном поступку, рјешења којима се прекидају парнични поступци. Наиме, предмет спора у конкретним парницама је апелантов захтјев да му се као власнику предају некретнине (бензинске пумпе) које се налазе на територији Републике Српске. Будући да се ради о захтјеву за рјешавање имовинскоправних односа, односно о захтјеву апеланта који има сједиште на територији друге државе (Република Хрватска) која је настала распадом СФРЈ, предметни поступци су прекинути рјешењима Окружног привредног суда донесеним на основу члана 4 Закона о провођењу Анекса "Г" Споразума о питањима сукцесије на територији Републике Српске, која су потврђена рјешењима Вишег привредног суда.

30. У вези с наведеним, Уставни суд запажа да је Одлуком Уставног суда број У 16/11 од 13. јула 2012. године утврђено да Закон о провођењу Анекса "Г" Споразума о питањима сукцесије на територији Републике Српске у цијелости није сагласан одредбама члана III/1е), члана III/3б), члана IV/4б) и члана V/4а) Устава Босне и Херцеговине. Истом одлуком, у складу с чланом 63 став 2 Правила Уставног суда, наведени закон је стављен ван снаге.

Уставни суд је такође 6. децембра 2012. године у предмету број АП 3850/09 донио одлуку којом је утврдио да је "предметни поступак, након подношења апелације, 2010. године прекинут рјешењем Окружног привредног суда донесеним на основу члана 4 Закона о провођењу Анекса "Г" Споразума о питањима сукцесије на територији Републике Српске за који је Уставни суд Одлуком број У 16/11 од 13. јула 2012. године утврдио да у цијелости није сагласан с Уставом Босне и Херцеговине", те је с тим у вези закључио "да постоји повреда права на правично суђење у односу на доношење одлуке у разумном року као сегменту права на правично суђење из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 став 1 Европске конвенције.

31. Уставни суд запажа да су оспорена рјешења заснована на одредби члана 4 Закона о провођењу Анекса "Г" Споразума о питањима сукцесије на територији Републике Српске који је био у том периоду на снази. Међутим Уставни суд подсјећа да је својом Одлуком број У 16/11 од 13. јула 2012. године утврдио да Закон о провођењу Анекса "Г" Споразума о питањима сукцесије на територији Републике Српске у цијелости није сагласан с Уставом Босне и Херцеговине. С обзиром на наведено, Уставни суд сматра да је неопходно да наложи Окружном привредном суду да без даљњег одгађања настави и оконча предметни поступак.

32. Имајући у виду наведено, Уставни суд закључује да је оспореним рјешењима прекршено апелантово право на правично суђење из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 став 1 Европске конвенције.

VIII. Закључак

33. Уставни суд закључује да постоји повреда права на правично суђење у односу на приступ суду као сегменту права на правично суђење из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 став 1 Европске конвенције.

34. На основу члана 16 став 4 тачка 8 и члана 61 ст. 1 и 2 Правила Уставног суда, Уставни суд је одлучио као у диспозитиву ове одлуке.

35. Сходно члану VI/5 Устава Босне и Херцеговине, одлуке Уставног суда су коначне и обавезујуће.

ПредсједницаУставног суда Босне и Херцеговине

Валерија Галић, с. р.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u

predmetu broj AP 5657/10, rješavajući apelacije "INE" d.d. Zagreb, Republika Hrvatska, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 8, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 15. januara 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Usvajaju se apelacije "INE" d.d. Zagreb, Republika

Hrvatska. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje – pravo na

pristup sudu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukidaju se:

Page 62: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 62 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

- rješenja Višeg privrednog suda u Banjoj Luci br. 57 0 Ps 007 058 10 Pž od 12. novembra 2010. godine, 57 0 Ps 007 807 10 Pž od 15. novembra 2010. godine i 57 0 Ps 002 318 10 Pž od 28. januara 2011. godine;

- rješenja Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci br. 57 0 Ps 007 058 05 Ps od 17. septembra 2010. godine, 57 0 Ps 007 807 06 Ps od 20. septembra 2010. godine i 57 0 Ps 002 318 05 Ps od 27. augusta 2010. godine.

Nalaže se Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci da hitno nastavi postupak u predmetima broj 57 0 Ps 007 058 05 Ps, broj 57 0 Ps 007 807 06 Ps i 57 0 Ps 002 318 05 Ps

Nalaže se Okružnom privrednom sudu u Banjoj Luci da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije "INE" d.d. Zagreb, Republika Hrvatska podnesene protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banjoj Luci br. 57 0 Ps 002 233 10 Pž od 30. decembra 2010. godine, 57 0 Ps 003 275 11 Pž od 10. februara 2011. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci br. 57 0 Ps 002 233 05 Ps od 13. septembra 2010. godine i 57 0 Ps 003 275 05 Ps od 8. novembra 2010. godine, zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. "INA" d.d. Zagreb, Republika Hrvatska (u daljnjem tekstu: apelant), koju zastupa dr. Miroslav Mikeš, advokat iz Banje Luke, podnijela je u periodu od 17. decembra 2010. godine do 24. februara 2011. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) br. 57 0 Ps 007 058 10 Pž od 12. novembra 2010. godine, 57 0 Ps 007 807 10 Pž od 15. novembra 2010. godine i 57 0 Ps 002 233 10 Pž od 30. decembra 2010. godine, 57 0 Ps 002 318 10 Pž od 28. januara 2011. godine, 57 0 Ps 003 275 11 Pž od 10. februara 2011. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) br. 57 0 Ps 007 058 05 Ps od 17. septembra 2010. godine, 57 0 Ps 007 807 06 Ps od 20. septembra 2010. godine i 57 0 Ps 002 318 05 Ps od 27. augusta 2010. godine, 57 0 Ps 002 233 05 Ps od 13. septembra 2010. godine i 57 0 Ps 003 275 05 Ps od 8. novembra 2010. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene tri apelacije iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu s članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 5657/10. Spojene su sljedeće apelacije: AP 5657/10, AP 5665/10, AP 412/11, AP 860/11 i AP 1199/10.

3. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Višeg privrednog suda, Okružnog privrednog suda, te "Krajinapetrolа" AD Banja Luka, "Balkanpetrolа" Mrkonjić Grad i Opštine Mrkonjić Grad, te Hypo Alpe Adria a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 23. jula, 4. oktobra i 6. i 7. novembra 2013. godine da dostave odgovor na apelacije.

4. Viši privredni sud je dostavio odgovore 1. augusta, 10. i 18. oktobra, te 14. i 18. novembra 2013. godine, Okružni privredni sud 19. augusta, 8. i 19. novembra 2013. godine, a "Krajinapetrol" AD Banja Luka 5. augusta, 13. i 18. novembra

2013. godine, Hypo Alpe Adria a.d. Banja Luka 31. jula 2013. godine, dok tuženi "Balkanpetrol" Mrkonjić Grad i Općina Mrkonjić Grad (u daljnjem tekstu: tuženi) u ostavljenom roku nisu dostavili traženi odgovor.

5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori Višeg privrednog suda, Okružnog privrednog suda i tuženog "Krajinapetrolа" AD Banja Luka dostavljeni su apelantu 2. decembra 2013. godine.

III. Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelant je 23. augusta, te 26. i 27. septembra 2005. godine podnio tužbe Okružnom privrednom sudu protiv tuženih radi predaje u posjed nekretnina - benzinskih stanica koje se nalaze na teritoriji Republike Srpske na području opština Banje Luke i Mrkonjić Grada. Tužbe su evidentirane pod brojem 57 0 Ps 007 058 05 Ps, 57 0 Ps 007 807 06 Ps i 57 0 Ps 002 318 05.

8. Okružni privredni sud je, postupajući po navedenim tužbama, donio rješenja br 57 0 Ps 007 058 05 Ps od 17. septembra 2010. godine, 57 0 Ps 007 807 06 Ps od 20. septembra 2010. godine i 57 0 Ps 002 318 05 od 27. augusta 2010. godine, kojim je prekinuo postupke u konkretnim privrednim sporovima. U obrazloženjima navedenih rješenja Okružni privredni sud se istakao da je odredbom člana 378. stav 1. tačka 6. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da se postupak prekida kada je to drugim zakonom određeno. Dalje, Okružni privredni sud je ukazao da je Zakonom o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske, koji je stupio na snagu 31. jula 2010. godine i to odredbom člana 4. istog zakona, propisano da se sudski i drugi postupci koji za predmet imaju rješavanje imovinskopravnih odnosa imovine pravnih lica sa sjedištem na teritoriji neke od država koje su nastale raspadom SFRJ, a koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske, prekidaju u svim fazama. Imajući u vidu navedeno, Okružni privredni sud je prekinuo predmetne postupke privrednog spora.

9. Odlučujući o apelantovim žalbama protiv prvostepenih rješenja, Viši privredni sud je donio rješenja br 57 0 Ps 007 058 10 Pž od 12. novembra 2010. godine, 57 0 Ps 007 807 10 Pž od 15. novembra 2010. godine i 57 0 Ps 002 318 10 od 28. januara 2011. godine kojim su apelantove žalbe odbijene i prvostepena rješenja potvrđena. Viši privredni sud je u obrazloženjima svojih rješenja zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je predmetne postupke prekinuo u skladu s odredbom člana 4. Zakona o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske, koja je u direktnoj vezi sa odredbom člana 1. istog zakona, kojom su regulirana pitanja na koja se odnosi provođenje Aneksa "G" Sporazuma o pitanju sukcesije na teritoriji Republike Srpske, a jedno od tih pitanja je i ostvarivanje zaštite imovine koja je predmet konkretnih sporova, a koja prema navodima predmetnih tužbi pripada apelantu. S tim u vezi, Viši privredni sud je zaključio da je Okružni privredni sud pravilno postupio kada je primjenom odredbe člana 378. stav 1. tačka 6. ZPP-a prekinuo predmetne postupke budući da je navedenom odredbom propisano da će sud prekinuti postupak i u slučajevima koji su predviđeni drugim zakonom, a po mišljenju Višeg privrednog suda taj drugi zakon u predmetnim postupcima je Zakon o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske. Dalje, Viši privredni sud je istakao da apelant svojim žalbenim navodima osnovano ukazuje da izreka prvostepenog rješenja ne sadrži odluku kada će se prekinuti postupak nastaviti, međutim Viši privredni sud je u svojim rješenjima zaključio da je u tim postupcima nastavak postupka faktički odložen do zaključenja odgovarajućih ugovora

Page 63: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 63

o uređenju imovinsko-pravnih odnosa između BiH i država nastalih raspadom SFRJ, kako to predviđa odredba člana 4. stav 2. Zakona o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske.

10. Ustavni sud je 13. jula 2012. godine u predmetu broj U 16/11 donio odluku kojom je utvrdio da Zakon o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 71/10) u cijelosti nije saglasan s odredbama člana III/1.e), člana III/3.b), člana IV/4.b) i člana V/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Istom odlukom, u skladu s članom 63. stav 2. Pravila Ustavnog suda, navedeni zakon je stavljen van snage. Prema navedenoj odluci Ustavnog suda, taj zakon, u skladu s članom 63. stav 3. Pravila Ustavnog suda, prestaje važiti narednog dana od dana objavljivanja te odluke u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 16/11 od 13. jula 2012. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 105/12.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacija

11. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvencije. Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava jer su nadležni sudovi prema apelantovim navodima pogrešno zasnovali svoje odluke na Zakonu o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske, budući da se iz osporenih rješenja "ne vidi pod kojim uslovima i kada će se prekinuti postupak nastaviti". Apelant smatra da u konkretnim predmetima prekid postupka može da traje vječno, zbog čega smatra da je donošenjem osporenih rješenja o prekidu postupka u konkretnim predmetima nesporno povrijeđeno njegovo pravo na pristup sudu budući da "onaj ko je pokrenuo postupak zbog zaštite svojih interesa, nezakonitim postupanjem suda nije u mogućnosti da dovrši započeti parnični postupak".

b) Odgovor na apelaciju

12. Viši privredni sud je u odgovoru na apelacije naveo da u konkretnom slučaju ne postoje povrede prava na koje apelant ukazuje jer je postupak prekinut u skladu sa Zakonom o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske, koji je u tom periodu bio na snazi. Također je istakao da apelantovi tužbeni zahtjevi nisu odbijeni niti su tužbe odbačene, te da prekid postupka ne znači onemogućavanje apelantu pristupa sudu, niti povredu njegovog prava na pravično suđenje.

13. Okružni privredni sud smatra da su osporena rješenja tog suda pravilna i zakonita jer su donesena u skladu sa Zakonom o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske koji je u to vrijeme bio na snazi. Okružni sud smatra da nisu osnovani apelantovi navodi o povredi njegovog prava na pravično suđenje.

14. Tuženi "Krajinapetrol" AD Banja Luka je u odgovoru na apelacije AP 412/11 i AP 1199/11 istakao da nisu osnovani apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana 6. Evropske konvencije, jer je Okružni privredni sud nastavio postupke koji su prekinuti rješenjima 57 0 Ps 003 233 05 Ps od 8. novembra 2010. godine (osporeno AP 412/11) i 57 0 Ps 003 275 05 Ps od 8. novembra 2010. godine (osporeno AP 1199/11), a nakon objavljivanja odluke Ustavnog suda U 16/11 ("Službeni glasnik BiH" broj 105/12 od 31. decembra 2012. godine i "Službeni glasnik Republike Srpske broj 11/12 od 13. februara

2013. godine). Naime, navedeno je da je Okružni sud u predmetu 57 0 Ps 003 233 05 Ps donio rješenje 57 0 Ps 003 233 13 PS 2, a u predmetu 57 0 Ps 003 275 05 Ps rješenje broj 57 0 Ps 003 275 13 Ps 2 kojim je nastavljen postupak u navedenim predmetima, a u prilogu odgovora dostavljen je i zapisnik Okružnog privrednog suda od 10. juna 2013. godine o održanom pripremnom ročištu u predmetu 57 0 Ps 003 275 13 Ps 2.

V. Relevantni propisi

15. U zakonu o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 49/09) relevantne odredbe glase:

Član 10. Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa

što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Prekid postupka

Član 378. stav 1. tačka 6. Postupak se prekida: 6) kad je to drugim zakonom određeno.

Član 381. stav 3. (3) U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak

nastaviće se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.

Član 382. stav 1. (1) Žalba protiv rješenja kojim se utvrđuje (član 378.) [...]

prekid postupka ne zadržava izvršenje rješenja. 16. U Zakonu o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o

pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 71/10) relevantna odredba glasi:

Član 4. (1) Sudski i drugi postupci, koji za predmet imaju

rješavanje imovinsko-pravnih odnosa imovine pravnih lica sa sjedištem na teritoriji neke od država koje su nastale raspadom SFRJ, a koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske, prekidaju se u svim fazama.

(2) Prekid postupaka iz stava 1. ovog člana će trajati do zaključenja odgovarajućih ugovora o uređenju imovinsko-pravnih odnosa između Bosne i Hercegovine i država koje su nastale raspadom SFRJ.

VI. Dopustivost u odnosu na predmete AP 412/11 i AP 1199/11

17. Apelant smatra da mu je rješenjima u osporenim odlukama AP 412/11 i AP 1199/11 povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

18. Prilikom ispitivanju ovih apelantovih navoda, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također ima apelacionu nadležnost u pitanjima

koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda glasi: Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih

slučajeva: 8) ako su izmijenjene pravne okolnosti; 19. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant

podnio Ustavnom sudu apelacije protiv rješenja Višeg privrednog suda 57 0 Ps 002 233 10 Pž od 30. decembra 2010. godine i 57 0 Ps 003 275 11 Pž od 10. februara 2011. godine te Okružnog privrednog suda 57 0 Ps 002 233 05 Ps od 13. septembra 2010. godine i 57 0 Ps 003 275 05 Ps od 8. novembra 2010. godine,

Page 64: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 64 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

kojim su postupci u navedenim predmetima prekinuti. Ustavni sud primjećuje da iz odgovora tuženog "Krajinapetrol" proizlazi da je Okružni privredni sud donio rješenja kojima se nastavlja postupak u predmetima 57 0 Ps 002 233 05 Ps i 57 0 Ps 003 275 05 Ps u kojima su postupci rješenjima Okružnog suda 57 0 Ps 002 233 05 Ps od 13. septembra 2010. godine i 57 0 Ps 003 275 05 Ps od 8. novembra 2010. godine prekinuti, zbog čega Ustavni sud zaključuje da su se izmijenile pravne okolnosti zbog kojih je bespredmetno razmatranje navoda iz apelacija AP 412/11 i AP 1199/11 u odnosu na osporena rješenja, a u odnosu na koja je apelant tražio da se utvrdi povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

20. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 8. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke u odnosu na AP 412/11 i AP 1199/11.

VI. Dopustivost u odnosu na AP 5657/10, AP 5665/10 i AP 860/11

21. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

23. U konkretnom slučaju, predmeti osporavanja apelacijama su rješenja Višeg privrednog suda i Okružnog privrednog suda, protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporena rješenja apelant je primio u periodu od 6. decembra 2010. godine do 18. februara 2011. godine, a apelacije su podnesene u periodu od 17. decembra 2010. godine do 24. februara 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

25. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima

pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...]

26. Odgovor na pitanje je li član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne nalazi se u zaključku je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava, Tre Taktőrer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47). Dakle, ukoliko je posljedica procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenljivim, a ukoliko predmetna procedura nije odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra neprimjenjivim.

27. U konkretnom slučaju predmetni postupci se odnose na predaju u posjed nekretnina, dakle na predmete građanskopravne prirode. Nadalje, apelant pobija rješenja kojima je prekinut parnični postupak i na taj način privremeno onemogućeno utvrđivanje građanskih prava i obaveza, te je ishod takvog postupka odlučujući za utvrđivanje apelantovih građanskih prava. Dakle, u konkretnom slučaju je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.

28. Pravo pristupa sudu, zajamčeno u članu 6. stav 1. Evropske konvencije, nije apsolutno pravo i ono može biti predmet ograničenja. Međutim, ta ograničenja ne mogu biti tolikog obima da "je sama suština prava umanjena" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Guerin protiv Francuske, presuda od 29. jula 1998. godine, 1998-V). Dalje, ograničenje neće biti u skladu s članom 6. stav 1. Evropske konvencije ako ne služi legitimnom cilju i ako ne postoji razuman odnos ravnomjernosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi ostvariti (vidi Evropski sud za ljudska prava, Bellet protiv Francuske, presuda od 20. novembra 1995. godine, serija A, tom 333).

29. U konkretnim predmetima redovni sudovi su donijeli, na osnovu člana 378. stav 1. tačka 6. Zakona o parničnom postupku, rješenja kojima se prekidaju parnični postupci. Naime, predmet spora u konkretnim parnicama je apelantov zahtjev da mu se kao vlasniku predaju nekretnine (benzinske pumpe) koje se nalaze na teritoriji Republike Srpske. Budući da se radi o zahtjevu za rješavanje imovinskopravnih odnosa, odnosno o zahtjevu apelanta koji ima sjedište na teritoriji druge države (Republika Hrvatska) koja je nastala raspadom SFRJ, predmetni postupci su prekinuti rješenjima Okružnog privrednog suda donesenim na osnovu člana 4. Zakona o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske, koja su potvrđena rješenjima Višeg privrednog suda.

30. U vezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da je Odlukom Ustavnog suda broj U 16/11 od 13. jula 2012. godine utvrđeno da Zakon o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske u cijelosti nije suglasan odredbama člana III/1.e), člana III/3.b), člana IV/4.b) i člana V/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Istom odlukom, u skladu s članom 63. stav 2. Pravila Ustavnog suda, navedeni zakon je stavljen van snage. Ustavni sud je također 6. decembra 2012. godine u predmetu broj AP 3850/09 donio odluku kojom je utvrdio da je "predmetni postupak, nakon podnošenja apelacije, 2010. godine prekinut rješenjem Okružnog privrednog suda donesenim na osnovu člana 4. Zakona o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske za koji je Ustavni sud Odlukom broj U 16/11 od 13. jula 2012. godine utvrdio da u cijelosti nije saglasan s Ustavom Bosne i Hercegovine", te je s tim u vezi zaključio "da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Page 65: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 65

31. Ustavni sud zapaža da su osporena rješenja utemeljena na odredbi člana 4. Zakona o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske koji je bio u tom periodu na snazi. Međutim Ustavni sud podsjeća da je svojom Odlukom broj U 16/11 od 13. jula 2012. godine utvrdio da Zakon o provođenju Aneksa "G" Sporazuma o pitanjima sukcesije na teritoriji Republike Srpske u cijelosti nije saglasan s Ustavom Bosne i Hercegovine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je neophodno naložiti Okružnom privrednom sudu da bez daljnjeg odgađanja nastavi i okonča predmetni postupak.

32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je osporenim rješenjima prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članа 6. stav 1. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u odnosu na pristup sudu kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

34. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 8. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić, s. r.

278 Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vijeću od pet sudaca,

u predmetu broj AP 5746/10, rješavajući apelaciju Ante Tomasa, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2, te članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac na sjednici održanoj 15. siječnja 2014. godine donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Odbija se kao neutemeljena apelacija Ante Tomasa,

podnesena protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine broj X-KŽ-08/566-1 od 11. studenoga 2010. godine i broj X-K-/08/566-1 od 17. ožujka 2010. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Ante Tomas (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojega zastupa Fahrija Karkin, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 21. prosinca 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. X-KŽ-08/566-1 od 11. studenoga 2010. godine i br. X-K-/08/566-1 od 17. ožujka 2010. godine. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud prekinuo izvršenje kazne zatvora po Presudi Suda BiH broj X-K-/08/566-1 od 17. ožujka 2010. godine do donošenja odluke o apelaciji.

2. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 5746/10 od 9. veljače 2011. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbio kao neutemeljen apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

3. Apelant je 5. rujna 2011. godine, 11. siječnja 2012. godine, 31. svibnja 2013. godine i 1. studenoga 2013. godine dopunio apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

4. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH, te sudionika u postupku Tužiteljstva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo), zatraženo je 20. siječnja 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Suda BiH je 28. listopada 2013. godine zatraženo dostavljanje naredbi suca za prethodni postupak o provedbi posebnih istražnih radnji, broj X-KRN-08/566 od 15. srpnja 2008. godine i 31. srpnja 2008. godine, a od Tužiteljstva 11. studenoga 2013. godine.

5. Sud BiH je odgovor na apelaciju dostavio 10. veljače 2011. godine, a Tužiteljstvo 3. veljače 2011. godine. Sud BiH je 1. studenoga 2013. godine obavijestio Ustavni sud da je uvidom u spis predmeta toga suda broj X-KRN-08/566 utvrdio kako tražene naredbe ne postoje, dok je Tužiteljstvo 10. prosinca 2013. godine na zahtjev Ustavnog suda dostavilo naredbe suca za prethodni postupak br. X-KRN-08/566 od 15. srpnja 2008. godine i od 31. srpnja 2008. godine. Sud BiH je na zahtjev Ustavnog suda spis u konkretnom predmetu dostavio 11. prosinca 2013. godine.

6. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju Suda BiH i Tužiteljstva su dostavljeni apelantu 11. listopada 2013. godine.

III. Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Provedba posebnih istražnih radnji

8. Odlučujući o prijedlogu Tužiteljstva broj KTA-302/08 od 11. srpnja 2008. godine sudac za prethodni postupak je na temelju članka 118. stavak 1. u svezi s čl. 116. i 117. točka d) Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP BiH), donio Naredbu broj X-KRN-08/566 od 15. srpnja 2008. godine i odredio provedbu posebnih istražnih radnji, zbog postojanja utemeljene dvojbe da su apelant i ostale osumnjičene osobe, navedene u naredbi, članovi organizirane grupe kriminalaca i da su počinili kazneno djelo organiziranoga kriminala iz članka 250. stavak 1. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH), a u svezi s kaznenim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama iz članka 195. st. 1. i 2. KZ BiH. U obrazloženju naredbe je navedeno kako postoji utemeljena dvojba da se navedene osobe kao članovi organizirane skupine kriminalaca, osim krijumčarenja teškim drogama bave i drugim kaznenim djelima, prije svega krijumčarenjem ljudi i oružja, te da ova organizirana skupina planira nabaviti, najvjerojatnije u inozemstvu a potom na području BiH i prodati veće količine opojne droge – heroin, i to najmanje u količini 10-30 kilograma, čime bi počinili kazneno djelo organiziranoga kriminala iz članka 250. stavak 1. KZ BiH, a u svezi s kaznenim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama iz članka 195. stavak 1. i 2. KZ BiH. Ovom je naredbom određena provedba posebnih istražnih radnji u smislu odredbe članka 117. u svezi s člankom 116. stavak 2. ZKP BiH toč. c), d), e) i f). Glede radnji koje se poduzimaju je istaknuto da se pod tim radnjama podrazumijeva: u smislu članka 116. stavak 2. točka c) ZKP BiH – poduzimanje nadzora i tehničko snimanje telekomunikacija (snimanje fotoaparatom i kamerom vozila, prostorija i objekata, ozvučenje vozila, prostorija i objekata i snimanje razgovora u

Page 66: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 66 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

vozilima i objektima i prostorijama audio opremom) između apelanta i ostalih osumnjičenih, koje će vršiti ovlaštene službene osobe koje je angažiralo Tužiteljstvo BiH, informator kodnoga naziva Salzburg (u daljnjem tekstu: informator) i prikriveni istražitelj kodnoga naziva Tigar (u daljnjem tekstu: prikriveni istražitelj). Istom je naredbom određeno da se u smislu članka 116. stavak 2. točka d) ZKP BiH – određuje tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta (snimanje fotoaparatom i kamerom kako apelanta i ostalih osumnjičenih tako i informatora i prikrivenoga istražitelja, koji će biti uključeni u dogovaranje oko kupnje i prodaje opojne droge – heroina, ozvučenjem informatora i prikrivenoga istražitelja i snimanjem audio opremom razgovora koji budu obavljali informator i prikriveni istražitelj s apelantom i ostalim osumnjičenim), koje će vršiti ovlaštene službene osobe koje je angažiralo Tužiteljstvo. Također je, u smislu članka 116. stavak 2. točka e) ZKP BiH – (prikriveni istražitelj i informator) naloženo da radnje koje će vršiti prikriveni istražitelj i informator podrazumijevaju stupanje u kontakt s apelantom i ostalim osumnjičenim radi dogovora o kupnji i prodaji opojne droge u BiH, o prijevozu droge preko teritorija BiH, o prebacivanju droge iz BiH u zemlje okruženja ili druge zemlje Europske unije. Istodobno je, u smislu odredbe članka 116. stavak 2. točke f) ZKP BiH – simuliranim otkupom predmeta i simuliranim davanjem potkupnine, određeno da će posebne istražne radnje prikriveni istražitelj i informator vršiti tako što će se uključiti u postupak dogovaranja i povezivanja s apelantom i ostalim osumnjičenim: o kupnji i plaćanju opojnih droga, o prebacivanju droge u BiH, o prijevozu droge preko teritorija BiH, o smještaju droge na području BiH i prebacivanju droge iz BiH u inozemstvo, a potom da ovlaštene službene osobe kontroliraju izvršenje dogovorenih radnji: kupnju i plaćanje opojne droge, ili da eventualno izvrše prebacivanje opojne droge u BiH, prijevoz droge preko teritorija BiH ili prebacivanje droge iz BiH u inozemstvo. Navedenom je naredbom određeno da će prikriveni istražitelj prilikom postupanja po ovoj naredbi nositi kodni naziv Tigar, a informator kodni naziv Salzburg, da će se provedba posebnih istražnih radnji po ovoj naredbi vršiti u razdoblju od 15. srpnja 2008. godine do 4. kolovoza 2008. godine, osim radnji iz točke f) simulirani otkup i simulirano davanje potkupnine, koja predstavlja jednokratni akt. Izvršenje ove naredbe je povjereno Agenciji za provedbu zakona SIPA - Odsjeku za droge KIO, odnosno istražiteljima toga odjeljenja, koji će formirati timove za izvršenje naloženih posebnih istražnih radnji i koordinirati sve aktivnosti. Istodobno je navedeno da je Tužiteljstvo dužno odmah nakon okončanja predviđenih posebnih istražnih radnji definiranih ovom naredbom, i to u opsegu i vremenu kako je to definirano ovom naredbom, dostaviti izvješće o poduzetim radnjama, s ciljem da se izvrši provjera postupanja po ovoj naredbi.

9. Sudac za prethodni postupak je 31. srpnja 2008. godine donio Naredbu broj X-KRN-08/566 kojom se produljuje trajanje posebnih istražnih radnji određenih Naredbom Suda BiH broj X-KRN-08/566 od 15. srpnja 2008. godine, propisanih člankom 116. stavak 2. ZKP BiH u točkama c) nadzor i tehničko snimanje prostorija, d) trajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta i e) prikriveni istražitelj i informator. Ovom je naredbom određeno da se prikriveni istražitelj i informator uključe u postupak dogovaranja s apelantom i ostalim osumnjičenima o kupnji i plaćanju opojnih droga, o prebacivanju droge u BiH, o prijevozu droge preko teritorija BiH, o smještaju opojne droge na području BiH i njenome prebacivanju iz BiH u inozemstvo, a potom da ovlaštene službene osobe kontroliraju izvršenje dogovorenih radnji tako da izvrše kupnju i plaćanje opojne droge ili da eventualno izvrše njeno prebacivanje u BiH, ili prijevoz droge preko teritorija BiH i prebacivanje iz BiH u inozemstvo. U obrazloženju naredbe je navedeno da se sve

navedene radnje poduzimaju s ciljem utvrđivanja i identificiranja svih osoba koje budu uključene u dogovaranje, prebacivanje, preuzimanje i krijumčarenje droge, s ciljem prikupljanja materijalnih dokaza o pripremanju i izvršenju kaznenih djela organiziranoga kriminala u svezi s kaznenim djelom neovlaštenoga prometa opojnim drogama. Izvršenje radnji po ovoj naredbi trebaju poduzeti u razdoblju od 5. kolovoza do 4. rujna 2008. godine ovlaštene osobe sukladno naredbi suda od 15. srpnja 2008. godine, te da će prikriveni istražitelj i informator i dalje imati iste kodne nazive. Istodobno je navedeno kako je Tužiteljstvo dužno odmah po okončanju navedenih radnji iz ove naredbe sucu za prethodni postupak dostaviti izvješće o poduzetim posebnim istražnim radnjama, kako bi se izvršila provjera postupanja po navedenoj naredbi.

Postupak pred Sudom BiH u kojem su donesene osporene odluke

10. Presudom Suda BiH broj X-K-/08/566-1 od 17. ožujka 2010. godine, donesenom u kaznenom postupku apelant je proglašen krivim da je radnjama opisanim u točki I. podtočke 1. i 2. presude počinio kazneno djelo neovlaštenoga prometa opojnim drogama iz članka 195. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ BiH ("Službeni glasnik BiH" br. 37/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06 i 32/07 i 08/10), pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset godina. Istodobno je navedenom presudom utvrđeno kako se apelantu na temelju članka 56. KZ BiH u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u pritvoru, počevši od 6. kolovoza 2008. godine pa nadalje, da mu se na temelju članka 110. stavak 1. navedenoga zakona oduzima imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u iznosu od 51.000,00 eura koji je apelant dužan isplatiti državi Bosni i Hercegovini, Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (u daljnjem tekstu: oštećena) na ime imovinskopravnog zahtjeva, dok je oštećena u preostalom dijelu u odnosu na isplatu zakonske zatezne kamate upućena na parnicu. Dalje je navedenom presudom odlučeno da se od apelanta oduzimaju predmeti precizirani izrekom presude, i da je apelant obvezan na plaćanje troškova kaznenoga postupka.

11. Točkom I izreke presude je utvrđeno da je apelant kriv što je od neutvrđenog datuma, radi daljnje prodaje kupovao od njemu poznatih osoba opojnu drogu heroin (u daljnjem tekstu: opojna droga), koja je Konvencijom o psihotropnim supstancama od 1971. godine i Rješenjem o popisu opojnih droga ("Službeni list RBiH" br. 2/92 i 13/94) proglašena opojnom drogom čiji je promet zabranjen sukladno odredbama Zakona o proizvodnji i prometu opojnih droga ("Službeni list RBiH" br. 2/92 i 13/94) i Zakona o sprečavanju i suzbijanju zlouporabe opojnih droga ("Službeni glasnik BiH" broj 8/06). Apelant je drogu u svojoj kući prepakirao i prodavao raznim osobama na području općina Grude i Posušje, i to za iznos od 40,00 KM po 1 gramu.

12. Točkom I podtočkom 1. izreke presude je utvrđeno da je apelant kriv što je zajedno s više drugih osoba u srpnju 2008. godine, nakon što je osoba koja je apelantu bila poznata pod imenom Hari iz Jelaha na ranije održanim sastancima dogovorila isporuku veće količine opojne droge (čija daljnja prodaja bi ovisila o kvaliteti prve tzv. "probne isporuke"), neto mase 1.000 grama telefonom obavijestio Ž. K. u Crnoj Gori o vrsti i količini naručenog tzv. probnog uzorka opojne droge, cijeni, mjestu i vremenu kupoprodaje. Apelantu je drogu 25. srpnja 2008. godine predala N. N. osoba, koju je apelant na unaprijed dogovorenom mjestu predao osobi pod imenom Hari (u daljnjem tekstu: informator). Nakon što je roba izvagana i izvršene provjere njene kvalitete, osoba pod imenom Hari je drogu odnijela do vozila marke "Renault Clio" stavila je u pretinac vozila u kojemu se nalazio prikriveni istražitelj, koji je nakon toga navedeno vozilo

Page 67: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 67

odvezao, da bi se potom informator vratio i apelantu isplatio ranije dogovoreni iznos od 14.000 eura.

13. Točkom I podtočkom 2. izreke presude je dalje utvrđeno da je apelant zajedno s više drugih osoba, nakon što je ranije s informatorom, početkom kolovoza 2008. godine dogovorio isporuku veće količine droge, neto mase pet kilograma, ponovno telefonski kontaktirao Ž. K. u Crnoj Gori (u daljnjem tekstu: Ž. K.) i s njim dogovorio da na isti način kao pod točkom I podtočkom 1. presude, N. N. lice iz Crne Gore preveze pet kilograma opojne droge radi daljnje prodaje informatoru. N. N. osoba je apelantu 5. kolovoza 2008. godine drogu predala na unaprijed dogovorenome mjestu, koju je apelant dalje također na unaprijed dogovorenome mjestu predao informatoru. Nakon izvršene provjere kvalitete opojne droge i nakon što je ona izvagana informator ju je predao prikrivenome istražitelju koji se nalazio u neposrednoj blizini, koji je drogu stavio u svoje vozilo marke "Škoda Felicia" i u kojoj se udaljio s lica mjesta, nakon čega je informator apelantu isplatio unaprijed dogovoreni iznos od 70.000 eura. Dakle, apelant je organizirao grupu ljudi radi neovlaštene međunarodne prodaje, držanja, prijevoza i prijenosa supstanci ili preparata koji su propisom proglašeni opojnim drogama.

14. Točkom II. izreke presude apelant je oslobođen optužbe da je radnjama pobliže opisanom izrekom presude počinio kazneno djelo nedozvoljenog držanja oružja ili eksplozivnih tvari iz članka 371. stav 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH).

15. Sud BiH je u obrazloženju presude naveo da je Optužnicom Tužiteljstva broj KT-325/08 od 26. prosinca 2008. godine, potvrđenom rješenjem suca za prethodno saslušanje 30. prosinca 2008. godine, apelant optužen da je počinio kazneno djelo neovlaštenog prometa opojnim drogama iz članka 195. stavak 2, u svezi sa stavkom 1. KZ BiH i kazneno djelo nedozvoljenog držanja oružja ili eksplozivnih tvari iz članka 371. stavak 1. KZ Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), pa je sud tijekom glavnog pretresa proveo brojne dokaze Tužiteljstva (precizirane na str. 6 do 14 prvostupanjske presude), kao i dokaze obrane, na temelju kojih je utvrdio kako je apelant počinio kazneno djelo kao u izreci presude. Taj sud je dalje naveo da je predmetnom optužnicom Tužiteljstva za isto kazneno djelo prvobitno bio optužen i M. J., da je po navedenoj optužnici vođen jedinstven postupak do 22. siječnja 2010. godine kada je M. J. priznao krivnju za sva djela iz optužnice, pa je sud u odnosu na njega rješenjem postupak razdvojio, dok je protiv apelanta kazneni postupak u ovome predmetu nastavljen. Također, Sud BiH je na prijedlog Tužiteljstva da se prema svjedoku - prikrivenome istražitelju, pod pseudonimom Tigar odrede mjere zaštite, tako da svi njegovi osobni podaci ostanu povjerljivi u maksimalnom zakonom predviđenom roku, da identitet ovoga svjedoka ne bude otkriven, tako što će mu se dopustiti da svjedoči iz posebne prostorije, koristeći elektronski uređaj za promjenu glasa i slike, dodijelio status svjedoka pod prijetnjom u smislu članka 3. stavak 1. Zakona o zaštiti svjedoka.

16. Sud BiH je u obrazloženju presude naveo kako je odbio kao neutemeljen prigovor apelantove obrane, kojim je osporavana zakonitost izvedenih dokaza, točnije zakonitost uloženih transkripata presretnutih telefonskih razgovora između informatora i apelanta, kao i transkripte snimaka razgovora između navedenih osoba. U tome je kontekstu Sud BiH istaknuo kako obrana smatra da transkripti nisu rađeni s originalnih snimaka, već s preslika, da snimci telefonskih razgovora vođeni između apelanta i informatora koji su preslušavani tijekom glavnoga pretresa nisu originali, već da se radi o preslušavanim presnimljenim razgovorima s originalnih nosača zvuka na CD-ove, te se stoga nije moglo kontrolirati jesu li ti razgovori u cijelosti presnimljeni. Obrazlažući stav o neutemeljenosti ovih

prigovora Sud BiH je utemeljio na iskazu svjedoka N. B., inače uposlenik SIPA-e u Odsjeku koji se bavi tajnim praćenjem i dokumentiranjem kaznenih djela, izvršitelja, pomagača i dr., koji je, po ocjeni suda, na glavnom pretresu argumentirano odgovarajući na pitanja apelantove obrane pojasnio način na koji se vrši snimanje, odnosno presnimavanje audio i video snimaka, način na temelju čega se rade transkripti, ukazujući da se snimka u cijelosti prenosi, da nema brisanja dijelova razgovora, odnosno da sve što je na prenosnom nosaču zvuka postoji i na CD-ovima koji su uloženi u spis. Sud BiH smatra kako je ovaj svjedok u svome iskazu jasno i detaljno pojasnio metodologiju izrade transkripta, ukazujući na razine kontrole njihove vjerodostojnosti, čime je po ocjeni toga suda otklonjena mogućnost nesuglasnosti transkripta i audio/video snimaka.

17. Sud BiH je dalje ocijenio neutemeljenim prigovor apelantove obrane vezan za zakonitost provedenih posebnih istražnih radnji iz članka 116. stavak 2. ZKP BiH. Navedeno je da je obrana posebice ukazivala na nezakonitost u postupanju informatora, ističući da je ta osoba postupala kao poticatelj u smislu članka 30. stavak 1. KZ BiH, utičući na apelanta da izvrši kaznene radnje za koje je optužen. U svezi s ovim prigovorom apelantove obrane Sud BiH je ukazao da je posebnu pozornost posvetio analizi ovoga prigovora, tako što je izvršio brižljivu i savjesnu ocjenu svih provedenih dokaza, na temelju kojih je zaključio da nisu postojali elementi poticanja. Naime Sud BiH, polazeći od zakonske definicije predmetnog kaznenog djela koje je apelantu stavljeno na teret, smatra kako je Tužiteljstvo prije svega moralo dokazati da je apelant organizirao grupu ljudi u smislu članka 1. točka 16. KZ BiH radi učinjenja kaznenoga djela iz stavka 1. navedenoga članka zakona, te da je imajući u vidu činjenični opis optužnice, prvo bilo potrebno utvrditi je li došlo do ostvarenja bića kaznenoga djela iz članka 195. stavak 1. KZ BiH. Sud smatra kako postojanje organizirane grupe ljudi proizlazi iz iskaza samoga apelanta datog na glavnom pretresu 26. veljače 2010. godine, kao i iskaza svjedoka M. J. i drugih materijalnih i nematerijalnih dokaza, osobito iz transkripata razgovora apelanta i informatora te shematskog prikaza obavljenih razgovora. Naime, sam apelant je u svome iskazu od 10. rujna 2008. godine istaknuo kako se sa Ž. K. upoznao preko posla kupoprodaje auta, nakon čega mu je ovaj 2006. godine ponudio da rade s opojnim drogama, i dao mu i uzorak droge, tako da su tijekom 2006. godine samo dalje nastavili suradnju u svezi s prodajom opojne droge. Dakle, iz spomenute izjave po ocjeni suda proizlazi da je apelant nakon što mu se informator obratio u svezi s nabavkom opojne droge samo nastavio dotadašnji kontinuitet suradnje sa Ž. K., s kojim je i inače bio u stalnom kontaktu, radi koordinacije dogovora i realiziranja kupoprodaje opojne droge, a što je u svome iskazu potvrdio i svjedok M. J. Dakle, ovakav stav suda da je apelant organizirao grupu ljudi s ciljem vršenja kaznenoga djela iz članka 195. stavak 1. KZ BiH je potkrijepljen i drugim izvedenim dokazima, između ostaloga, shematskim prikazom koji je sačinila SIPA, iz čega je vidljiva ostvarena komunikacija između informatora, apelanta i Ž. K., u smislu da je apelant kontaktirao Ž. K. s ciljem dogovaranja i realiziranja prodaje opojne droge informatoru, da je apelant ustvari bio osoba koja je rukovodila procesom otkupa opojne droge, određivao na kojim će se mjestima nalaziti s informatorom te gdje i kada će se i na koji način obaviti otkup. Navedeno je kako je stav suda potvrđen i iskazom prikrivenoga istražitelja, koji je o navedenim radnjama i poduzetim mjerama po naredbi suda broj X-KRN-08/566 od 15. srpnja 2008. godine i 31. srpnja 2008. godine također sačinio i dva službena izvješća broj 17-02/7-04-1-239-1/08 od 26. srpnja i 8. kolovoza 2008. godine kojima je sud vjerovao, ocijenivši da je iskaz prikrivenoga istražitelja u cijelosti suglasan s iskazom samoga apelanta, svjedoka M. J. kao i iskazima drugih svjedoka, I. K. (ovlaštene

Page 68: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 68 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

službene osobe), Z. P. (pomoćnika zapovjednika za specijalnu podršku SIPA-e), J. M. (zapovjeda u jedinici za specijalnu podršku SIPA-e), Z. G. (šefa odsjeka za tehnički nadzor SIPA-e) i A. C. (policajca SIPA-e), koje je sud ocijenio veoma uvjerljivim, budući da im je dat slijed događaja tako što su detaljno opisane relevantne činjenice i okolnosti. Također, Sud BiH je zaključio kako su iskazi navedenih svjedoka potvrđeni i ostalim materijalnim dokazima, prije svega audio i video snimkama i fotografijama sačinjenim tijekom provedbe istražnih radnji. Da je predmetom otkupa bila opojna droga sud je utvrdio na temelju nalaza vještaka hemijske struke, a ti su nalazi i mišljenja izneseni na glavnome pretresu. Imajući u vidu navedene izvedene dokaze Sud BiH nije našao da je informator poticao apelanta na činjenje predmetnoga kaznenog djela, ukazujući kako je u smislu članka 30. stavak 1. KZ BiH poticanje umišljajno navođenje ili nagovaranje druge osobe, koja nema odluku o izvršenju djela da određeno djelo izvrši, da poticanje postoji i onda kada se kod izvršitelja djela navođenjem učvršćuje odluka da djelo izvrši, pa je u tome kontekstu istakao, kako bi se u konkretnom slučaju uopće moglo govoriti o poticanju, potrebno je da učinitelj uopće nema odluku o izvršenju djela, već da je pod učinkom informatora izvršenog na njegovu psihu učinio kazneno djelo na koje je potican. Dakle, u predmetnoj pravnoj stvari bi se moglo govoriti o poticanju samo onda ako je informator u trenutku kada apelant još nije donio odluku da će prethodno nabaviti a potom i prodati drogu zajedno s ostalim osobama apelanta uporno nagovarao da takvu odluku donese, odnosno da ga učvrsti u odluci da predmetno kazneno djelo počini, a o čemu se po ocjeni suda u konkretnom slučaju ne radi. Sud BiH je u konačnici zaključio kako je kod apelanta postojala svijest i namjera počinjenja djela, jer iz transkripta i sadržaja razgovora između apelanta i informatora jasno proizlazi da je apelant rukovodio dogovaranjem mjesta i načina prodaje droge, da je davao jasne upute informatoru samo oko predaje novca, da novac pribavi u određenim apoenima te da provjeri validnost novca, na temelju čega je ocijenio neutemeljenim tvrdnje apelantove obrane da ga je informator poticao na izvršenje kaznenoga djela. Sud BiH je pri tome također cijenio i okolnosti da je informator zbog prirode zadatka morao zadobiti apelantovo povjerenje, za što mu je bilo potrebno određeno vrijeme, a da njegova izjava apelantu kako želi kupiti drogu nema značaja na poticanje apelanta da počini navedeno kazneno djelo, već predstavlja sastavni dio svake kupoprodaje, tako da su se apelantovim radnjama stekla obilježja kaznenoga djela za koje je osuđen, a da je apelant predmetno kazneno djelo poduzeo s izravnim umišljajem, potpuno svjestan djela, posljedica poduzetih radnji, kao i svojstva robe koju prodaje, pa je i pored toga nastavio s izvršenjem djela.

18. Prigovor apelantove obrane da je sud koristio iskaze ranije optuženoga M. J. date Tužiteljstvu, Sud BiH je također ocijenio neutemeljenim imajući u vidu činjenicu da je M. J. saslušan u svojstvu svjedoka na glavnom pretresu iako su na prijedlog Tužiteljstva njegovi raniji branitelji Josip Muselimović a kasnije Momo Čerić dali suglasnost da se zapisnici o saslušanju ovoga svjedoka dati pred Tužiteljstvom u svojstvu optuženog uvrste među dokaze. Sud BiH je konstatirao kako je ovaj svjedok na glavnome pretresu detaljno opisao svoju ulogu u izvršenju kaznenoga djela za koje je apelant optužen (dogovore između njega i apelanta), te kojom prilikom je bio podvrgnut izravnome ispitivanju kako obrane tako i Tužiteljstva, na temelju čega je Sud BiH ocijenio kako je iskaz ovoga svjedoka u bitnim dijelovima koji se tiču odlučnih činjenica suglasan s apelantovim iskazom i iskazima drugih brojnih svjedoka saslušanih na glavnome pretresu.

19. S obzirom da se u konkretnom predmetu radilo o prometovanju iznimno opasnom opojnom drogom, i to u količini od šest kilograma, Sud BiH je u konačnici ukazao kako uopće

nije moguće ni pretpostaviti kakve su posljedice mogle biti da se ta količina droge našla u prometu na ilegalnom tržištu, zbog čega je, postupajući prema članku 74. stavak 1. KZ BiH od apelanta oduzeo predmete koji su korišteni ili koji su bili namijenjeni izvršenju predmetnoga kaznenog djela

20. Presudom Vijeća Prizivnog odjeljenja Suda BiH (u daljnjem tekstu: Prizivno vijeće), broj X-KŽ-08/566-1 od 11. studenoga 2010. godine, djelomično je uvažen apelantov priziv tako da je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu odluke o oduzimanju predmeta precizno definiranih izrekom presude od apelanta na temelju članka 74. stavak 1. KZ BiH, dok je u preostalome dijelu prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena. Obrazlažući svoj stav zašto je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu oduzimanja predmeta od apelanta, Prizivno vijeće je istaknulo kako je od apelanta oduzet iznos od 4.000,00 eura po dva osnova, koji je uračunat i u oduzimanje imovinske koristi i u oduzimanje predmeta.

21. Prizivno vijeće je ocijenilo neutemeljenim prizivne navode apelantove obrane da je prvostupanjska presuda utemeljena na nezakonitim dokazima, jer snimke telefonskih razgovora vođenih između apelanta i informatora koji su preslušavani tijekom glavnoga pretresa nisu originali, da su preslušavani presnimljeni razgovori s originalnih nosača zvuka na CD-ove, pa se u tom smislu nije moglo kontrolirati jesu li ti razgovori u cijelosti presnimljeni, zaključivši da je prvostupanjsko vijeće toga suda u pobijanoj presudi dalo valjano obrazloženje o ovome apelantovom prizivnom prigovoru, koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj sud. Naime, istaknuto je da, oprečno apelantovim prizivnim navodima, Prizivno vijeće smatra da svjedok N. B., inače uposlenik SIPA-e u Odsjeku koji se bavi tajnim praćenjem i dokumentiranjem kaznenih djela, izvršitelja i pomagača, u svome iskazu datom 7. travnja 2009. godine i 12. svibnja 2009. godine, jasno i argumentirano obrazložio razloge presnimavanja snimaka s nosača zvuka na CD-ove, i samu proceduru presnimavanja, pri čemu je nedvosmisleno potvrdio činjenicu da se snimka s nosača zvuka u cijelosti prenosi na CD-ove, pri čemu nema brisanja dijelova snimaka. Kako apelantova obrana također nije ponudila dokaze koji bi doveli u dvojbu vjerodostojnost i zakonitost navedenih dokaza, ili pak kredibilitet ovoga svjedoka, a što bi u konačnici moglo rezultirati drugačijom odlukom vijeća, to je ovaj prigovor apelantove obrane odbijen kao neutemeljen.

22. Prizivno vijeće je također analizom obrazloženja priziva apelantove obrane da postoji navodno informatorovo poticanje apelanta na počinjenje kaznenoga djela, zaključilo da je vijeće prvostupanjskog suda u svezi s ovim navodima apelantove obrane dalo valjano, argumentirano i logično obrazloženje, da informator ni na koji način nije uticao na apelantovu volju, u smislu izvršenja ili učvršćivanja odluke za izvršenje predmetnog kaznenog djela, zbog čega je ove navode odbilo kao neutemeljene. Prizivno vijeće smatra kako je prvostupanjski sud ovakav svoj stav detaljno obrazložio izvedenim dokazima, posebno analizom transkripata zvučnih zapisa od 3, 8. i 20. kolovoza 2008. godine, iskaza prikrivenog istražitelja, te iskazima ostalih saslušanih svjedoka, iz kojih jasno proizlazi da apelant ispituje informatora, trebaju li mu veće količine opojne droge, pri tome naglašavajući da isti način prodaje, "iz ruke u ruku" primjenjuje sa svima. Dalje, Vijeće je imalo u vidu i transkript zvučnog zapisa od 31. srpnja 2008. godine, u kojemu apelant informatoru upućuje prijetnju smrću, zbog postojanja straha da će ga prevariti, što po ocjeni vijeća nesumnjivo ukazuje na apelantovu samostalnost pri vršenju radnji ovog kaznenog djela. Dakle, imajući u vidu navedeno, Prizivno vijeće je istaknulo kako smatra da apelant nastupa kao ključna strana u njihovome odnosu, postavlja uvjete i diktira pravila igre, pri tome zadržavajući određeni novčani iznos kao novčanu korist za

Page 69: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 69

poduzete radnje, pa cijeni da ovaj prigovor apelantove obrane ne može dovesti u sumnju pravilnost i valjanost odluke prvostupanjskog vijeća.

23. U svezi s prizivnim navodima apelantove obrane vezane za saslušanje svjedoka M. J. prvobitno optuženog u ovom predmetu, koji je dao iskaz Tužiteljstvu, da bi se nakon razdvajanja predmeta on pojavljivao u svojstvu svjedoka obrane, u kojemu slučaju prvostupanjsko vijeće nije smjelo vršiti komparaciju sadržaja ova dva iskaza, te kako se iskazi koje je ovaj svjedok dao pred Tužiteljstvom nisu smjeli koristiti u ovome predmetu, Prizivno vijeće je ukazalo na okolnost da je ovaj svjedok svjedočio na glavnome pretresu, dakle da je bio izložen izravnom ispitivanju kako obrane tako i Tužiteljstva, da iskaz ovoga svjedoka dat pred Tužiteljstvom nije korišten protiv apelanta te da se zaključak prvostupanjskogа suda kako je apelant organizirao grupe ljudi iz članka 1. točka 16. KZ BiH, ne temelji samo na iskazu ovog svjedoka već i na brojnim drugim izvedenim dokazima. Prema tome, Prizivno vijeće ističe da, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, apelantovo organiziranje grupe ljudi radi međunarodne prodaje, prijevoza i prijenosa, uvoza i izvoza opojne droge, proizlazi iz samih apelantovih iskaza datih pred Tužiteljstvom, kao i iz njegovog iskaza datog na glavnom pretresu 26. veljače 2010. godine, kao i ostalih izvedenih dokaza, da pobijana presuda u svezi s tim apelantovim prizivnim navodom sadrži valjano obrazloženje, na temelju čega je zaključilo da odluku prvostupanjskog suda smatra pravilnom i na zakonu utemeljenom.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije

24. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Smatra kako mu je navedeno pravo prekršeno jer se osporene presude temelje na nezakonito utvrđenom činjeničnom stanju, proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, KZ BiH i ZKP BiH, a u svezi s provedbom posebnih istražnih radnji. Smatra kako je u konkretnom predmetu izostala savjesna i brižljiva ocjena dokaza. Ističe da su u ovom predmetu uporabljene posebne istražne radnje propisane odredbama članka 116. stavak 2. točka e) ZKP BiH, "korištenje prikrivenog istražitelja i korištenje informatora", da je informator osoba koja se u predmetnom postupku pojavljuje po imenom Hari, koji je u istrazi imao kodno ime Salzburg, i koji je angažiran kao informator. Zapravo apelant navodi da se radi o osobi koja ga je čitavo vrijeme poticala na izvršenje kaznenih djela zbog kojih je osuđen, te da je prema informacijama kojima raspolaže, informator osoba "koja nije policijski službenik, odnosno da se radi o osobi koja ima pravo naplatiti svoje usluge samo ukoliko njegov rad dovede do lišavanja slobode i vođenja kaznenoga postupka, pa je u takvoj situaciji njegov cilj navesti više osoba na izvršenje kaznenih djela, kako bi naplatio svoje usluge". Tvrdi "da se radi o licu koje je unaprijed sačinilo plan o izvršenju krivičnog djela i koje je apelanta nagovorilo na izvršenje krivičnog djela, što predstavlja klasično podsticanje". Kako Tužiteljstvo ovu osobu "informatora" nije predložilo kao svjedoka, to ga ni obrana nije mogla predložiti za svjedoka, zbog čega joj je ostao nepoznat identitet ove osobe, koja je po njegovom mišljenju mogla razjasniti odlučne činjenice vezane uz predmet, zbog čega smatra da mu je povrijeđeno pravo na ravnopravnost pred sudom, "jednakost oružja", što predstavlja važan element pravičnog suđenja. Apelant također navodi kako se pobijane presude nezakonito temelje na iskazu svjedoka M. J., ranije optuženoga za isto kazneno djelo kao i apelant, koji je saslušan kao svjedok Tužiteljstva, koji je sud prihvatio na

glavnome pretresu, što smatra nedopuštenom procesnom radnjom. Dalje¸ apelant ističe da, "kad već nije saslušan informator" kao odlučni svjedok, kao svjedok Tužiteljstva se pojavljuje prikriveni policijski istražitelj kodnog naziva Tigar, čijem su iskazu prvostupanjski i drugostupanjski sud poklonili pozornost i zapravo na njegovome iskazu temelje presude. Apelant je dalje naveo da su sudovi izveli proizvoljne zaključke, da osporene presude nisu dovoljno obrazložene, da su paušalno navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te da izvedeni dokazi nisu sa sigurnošću potvrdili postojanje inkriminacije. Stoga je, prema apelantovome mišljenju, povrijeđeno načelo vladavine prava iz članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i načelo kaznene procedure in dubio pro reo, kao bitan element prava na pravično suđenje.

25. U dopuni apelacije 5. rujna 2011. godine, 11. siječnja 2012. godine, 31. svibnja 2013. godine i 1. studenoga 2013. godine apelant u suštini ponavlja navode iz apelacije, tvrdeći kako je informator poticao apelanta na izvršenje predmetnog kaznenog djela, te da su osporene presude utemeljene na nezakonitim dokazima.

b) Odgovori na apelaciju

26. Sud BiH je naveo kako je u osporenim presudama dao jasne i razumljive razloge kojima se rukovodio pri donošenju odluka. Vezano za M. J., prvobitno optuženoga za isto kazneno djelo, taj sud je ukazao kako je iskaz navedenoga svjedoka samo jedan u nizu izvedenih dokaza, kako su neutemeljeni prizivni navodi da je iskaz M. J. dat Tužiteljstvu korišten u postupku protiv apelanta. U svezi s apelantovim navodima kako ga je prikriveni istražitelj poticao na izvršenje kaznenoga djela, Sud BiH navodi da je u obrazloženjima presuda dao jasno obrazloženje. Stoga Sud BiH predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena, jer smatra da osporenim presudama nisu povrijeđena prava na koja se poziva u apelaciji.

27. Tužiteljstvo smatra kako je apelacija neutemeljena, jer cijeni da su osporene odluke Suda BiH donesene sukladno relevantnim odredbama ZKP BiH, uz pravilnu ocjenu dokaza i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, i uz puno poštivanje apelantovih ljudskih prava.

V. Relevantni propisi

28. U Kaznenom zakonu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 37/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06 i 32/07 i 08/10) relevantne odredbe glase:

Neovlašteni promet opojnim drogama Članak 195.

(1) Tko neovlašteno obavlja međunarodnu prodaju ili prijenos ili nudi na prodaju ili radi prodaje kupuje, drži, prevozi ili prenosi, ili posreduje u međunarodnoj prodaji ili kupnji, šalje, isporučuje, uvozi, izvozi ili na drugi način neovlašteno stavlja u međunarodni promet tvari ili pripravke propisom proglašene opojnim drogama,

- kaznit će se kaznom zatvora od najmanje tri godine. (2) Tko organizira grupu ljudi u cilju počinjenja kaznenog

djela iz stavka 1. ovoga članka, ili tko postane pripadnikom takve organizirane grupe ljudi,

- kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.

Organizirani kriminal Članak 250. stavak 1.

(1) Tko počini kazneno djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine kao pripadnik grupe za organizirani kriminal, ako za pojedino kazneno djelo nije propisana teža kazna,

- kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine. 29. U Zakonu o kaznenom postupku Bosne i

Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 3/03, 32/03, 36/03,

Page 70: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 70 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/96, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07 i 15/08) relevantne odredbe glase:

Članak 10. stavak 2. Zakonitost dokaza

(2) Sud ne može utemeljiti svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratificirala, niti na dokazima koji su pribavljeni povredama ovoga Zakona.

Članak 116. st. 1., 2. i 5. Vrste posebnih istražnih radnji i uvjeti za njihovu primjenu

(1) Protiv osobe za koju postoje osnove sumnje da je sama ili zajedno s drugim osobama sudjelovala u počinjenju kaznenog djela iz članka 117. ovoga Zakona, mogu se odrediti posebne istražne radnje, ako se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano s nerazmjernim teškoćama.

(2) Istražne radnje iz stavka 1. ovoga članka su: […] c) nadzor i tehničko snimanje prostorija, d) tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta, e) prikriveni istražitelj i pouzdanik, f) simulirani otkup predmeta i simulirano davanje

potkupnine, […] (5) Pri poduzimanju istražnih radnji iz stavka 2. toč. e. i f.

ovoga članka tijela policije ili druge osobe ne smiju poduzimati aktivnosti koje predstavljaju poticanje na počinjenje kaznenog djela. Ako su takve aktivnosti poduzete, ta okolnost isključuje kazneni progon potaknute osobe za kazneno djelo počinjeno u vezi s tim radnjama.

Članak 117. Kaznena djela za koja se mogu odrediti

posebne istražne radnje Istražne radnje iz članka 116. stavka 2. ovoga Zakona

mogu se odrediti za: a) kaznena djela protiv samosvojnosti Bosne i Hercegovine, b) kaznena djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih

međunarodnim pravom, c) kaznena djela terorizma, d) kaznena djela za koja se po zakonu može izreći kazna

zatvora najmanje tri godine ili teža kazna.

Članak 118. Nadležnost za određivanje i trajanje istražnih radnji (1) Istražne radnje iz članka 116. stavka 2. ovoga Zakona

određuje nalogom sudac za prethodni postupak, na obrazloženi prijedlog Tužitelja koji sadrži: podatke o osobi protiv koje se radnja poduzima, osnove sumnje iz članka 116. st. 1. ili 3. ovoga Zakona, razloge za njeno poduzimanje i ostale bitne okolnosti koje zahtijevaju poduzimanje radnji, navođenje radnje koja se predlaže i način njenog poduzimanja, obujam i trajanje radnje. Nalog sadrži iste podatke kao i prijedlog Tužitelja te utvrđivanje trajanja naređene radnje.

(6) Nalog iz stavka 1. ovoga članka izvršava tijelo policije. [...]

Članak 297. Bitne povrede odredaba kaznenog postupka

(1) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji: i) ako se presuda temelji na dokazu na kojem se po

odredbama ovoga Zakona ne može temeljiti presuda, 30. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o

kaznenom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 58/08, koji je stupio na snagu 29. srpnja 2008. godine) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 33. U članku 116. u stavku (2) u točki d) iza riječi: "snimanje

osoba" dodaje se zarez i riječi: "prijevoznih sredstava", a iza riječi "predmeta" dodaju se riječi: "koji stoje u svezi s njima".

Točka e) mijenja se i glasi: "e) korištenje prikrivenih istražitelja i korištenje

informatora,". U točki f) iza riječi "simulirani" dodaju se riječi: "i

kontrolirani". Iza stavka (5) dodaje se novi stavak (6), koji glasi: "(6) Prikriveni istražitelj je posebno obučena ovlaštena

službena osoba koja istražuje pod izmijenjenim identitetom. Prikriveni istražitelj smije pod svojim izmijenjenim identitetom sudjelovati u pravnom prometu. Ukoliko je to nužno za formiranje i održavanje toga identiteta, mogu se izraditi, izmijeniti ili koristiti odgovarajuće isprave."

Članak 34. U članku 117. u točki d) riječ "najmanje" zamjenjuje se

riječju "od".

Članak 125. U predmetima u kojima je optužnica potvrđena do stupanja

na snagu ovoga zakona, postupak će se nastaviti prema odredbama zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07 i 15/08), izuzev ako su odredbe ovoga zakona povoljnije za osumnjičenika odnosno optuženika.

VI. Dopustivost

31. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.

32. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

33. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Suda BiH broj X-KŽ-08/566-1 od 11. studenoga 2010. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Navedenu odluku apelant je primio 29. studenoga 2010. godine, a apelaciju je podnio 21. prosinca 2010. godine, dakle, u roku od 60 dana kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očevidno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva.

34. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII. Meritum

35. Apelant osporava navedene presude tvrdeći da mu je tim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1, 2. i 3.d. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

36. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2., što uključuje:

Page 71: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 71

(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava vezana za krivične postupke.

37. Članak 6. st. 1. i 2. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili utemeljenosti bilo kakve kaznene optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

2. Svako tko je optužen za kazneno djelo smatra se nevinim dok se njegova krivnja po zakonu ne dokaže.

3. Svako tko je optužen za kazneno djelo ima sljedeća minimalna prava:

d) da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka obrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe […]

38. U konkretnom slučaju se radi o kaznenome postupku u kojemu je apelant proglašen krivim za kazneno djelo propisano zakonom, te je osuđen na kaznu zatvora. Dakle, u postupku je utvrđivana utemeljenost kaznene optužbe protiv apelanta, pa je članak 6. Europske konvencije primjenjiv. Također, iako je osnovna svrha članka 6. Europske konvencije, kada je riječ o kaznenome postupku, da osigura pošteno suđenje na "sudu" koji je nadležan rješavati o "svakoj kaznenoj optužbi", to ne znači da se taj članak ne primjenjuje i na prethodne postupke. Prema tome, članak 6. može biti mjerodavan prije nego što predmet dođe u fazu suđenja ako postoji vjerojatnost da će pravičnost suđenja biti ozbiljno narušena inicijalnim nepoštivanjem odredaba toga članka (vidi Europski sud za ljudska prava, Imbrioscia protiv Švicarske, presuda od 24. studenoga 1993. godine, stav 36, Serija A br. 275, te Salduz protiv Turske, presuda od 27. studenoga 2008. godine[GC], br. 36391/02, stavak 50). Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je osporenim presudama povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje zaštićeno člankom 6. Europske konvencije, imajući u vidu kazneni postupak u cjelini, uključujući i fazu konkretnog postupka koja je provedena prema naredbama suca za prethodni postupak o provedbi posebnih istražnih radnji.

39. U svezi s apelantovim navodima kako je Sud BiH svoje odluke temeljio na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, zadaća ovih sudova nije preispitivati zaključke redovitih sudova glede činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadaća redovitih sudova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadaća Ustavnog suda je ispitati je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Međutim, relevantne okolnosti konkretnog slučaja upućuju na zaključak da je nužno da Ustavni sud analizira način na koji su redoviti sudovi primijenili materijalno i procesno pravo, jer je to od suštinskog značaja za poštivanje apelantovog prava na pravično suđenje.

40. U kontekstu apelantovih navoda vezanih za provedbu posebnih istražnih radnji, pri čemu apelant posebice problematizira korištenje informatora, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u primjeni relevantnih odredbi ZKP BiH, jer iz obrazloženja osporenih odluka nesporno proizlazi da su posebne istražne radnje iz članka 116. stavak 2. točka ZKP BiH određene naredbama suca za prethodni postupak na temelju članka 118.

stavak 1, u svezi s čl. 116. i 117. točka d) ZKP BiH, 15. i 31. srpnja 2008. godine a na prijedlogu Tužiteljstva broj KTA-302/08 od 11. srpnja 2008. godine, zbog postojanja osnova dvojbe da je apelant počinio kazneno djelo organiziranoga kriminala iz članka 250. stavak 1. a u svezi s kaznenim djelom neovlaštenoga prometa opojnim drogama iz članka 195. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ BiH. U svezi s tim Ustavni sud podsjeća kako je odredbom članka 117. točka d) ZKP BiH koja se odnosi na apelantov slučaj, propisano da su se istražne radnje iz članka 116. stavak 2. ZKP BiH mogle odrediti za kaznena djela za koja je postojala utemeljena dvojba da je apelant počinio kazneno djelo organiziranoga kriminala iz članka 250. stavak 1. KZ BiH za koje se prema zakonu može izreći kazna zatvora najmanje tri godine i kazneno djelo neovlaštenog prometa opojnim drogama iz članka 195. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. citiranog zakona, za koje se može izreći kazna zatvora najmanje pet godina, odnosno, od najmanje tri godine. Prema tome, Ustavni sud smatra kako su u konkretnom slučaju s obzirom na zaprijećenu kaznu postojale zakonske pretpostavke za određivanje posebnih istražnih radnji prema članku 116. stav 2. ZKP BiH u svezi s člankom 117. točka d) ZKP BiH.

41. Apelant u navodima apelacije ističe kako ga je informator poticao na izvršenje kaznenih djela za koja je osuđen, kako ima saznanja da se radi o osobi koja nije ovlaštena službena osoba - policijski službenik. Dalje navodi da, kako Tužiteljstvo informatora nije predložilo kao svjedoka, to ga niti obrana nije mogla predložiti za svjedoka, tako da je apelantovoj obrani ostao nepoznat identitet ove osobe, koja je po njegovome mišljenju mogla razjasniti odlučne činjenice vezane uz predmet. S tim u svezi, Ustavni sud ističe kako je, kada se utvrđuje je li postupak u cjelini bio pravičan, potrebno uzeti u obzir i jesu li poštovana prava obrane, osobito se mora ispitati je li apelantu pružena prilika da ospori vjerodostojnost dokaza i usprotivi se njegovoj uporabi. Osim toga, mora se uzeti u obzir i kvaliteta dokaza, između ostalog i je li, zbog okolnosti u kojima je dokaz pribavljen, dovedena u pitanje njegova pouzdanost ili točnost (vidi Europski sud za ljudska prava, Bykov protiv. Rusije, presuda od 10. ožujka 2009 godine [GC], predstavka broj 4378/02, stavak 90).

42. Ustavni sud podsjeća da je Europski sud za ljudska prava u predmetu Bannikova protiv Rusije utvrdio kako "u specifičnom kontekstu istražnih tehnika koje se koriste u borbi protiv krijumčarenja droge i korupcije, stav Suda je već dugo da javni interes ne može opravdati korištenje dokaza dobivenih policijskim poticanjem, jer bi to onda značilo rizik za optuženoga da će mu definitivno biti uskraćeno pravično suđenje od samoga početka [...]. U svojoj opsežnoj sudskoj praksi o ovome pitanju, Sud je razvio koncept navođenja na kaznena djela kojima se krši članak 6. stavak 1. Konvencije, kao nečega što je različito od korištenja legitimnih tajnih tehnika u kaznenim istragama. Sud je našao da, dok korištenje posebnih istražnih metoda - posebno tajne tehnike - ne može samo po sebi povrijediti pravo na pravično suđenje, rizik od policijske provokacije koju sa sobom nosi takva tehnika znači da njihova uporaba mora biti unutar razvidnih granica [...]" (vidi Europski sud za ljudska prava, Bannikova protiv Rusije, presuda od 4. studenoga 2010. godine, st. 34. i 35). Kako bi napravio razliku između navođenja na kazneno djelo od dopuštenoga ponašanja, Europski sud je razvio sljedeće kriterije: 1) materijalni test poticanja i 2) postupak kojim je utvrđen prigovor poticanja. Kada je suočen sa prigovorom navođenja na kazneno djelo, Sud će pokušati, kao prvi korak, da utvrdi da li bi se kazneno djelo počinilo bez intervencije vlasti. Definicija poticanja koju je dao Sud glasi kako slijedi: "Policijsko poticanje se događa u slučajevima kad se policajci – bilo da su pripadnici snaga sigurnosti ili osobe koje djeluju po njihovim uputama - ne ograničavaju na ispitivanje kaznenog djela na u biti

Page 72: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 72 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

pasivan način, već vrše takav utjecaj na osobu tako da ga potiču na činjenje djela kojeg inače ne bi počinio, kako bi se omogućilo da se utvrdi kazneno djelo, odnosno, dobiju dokazi i pokrene kazneno gonjenje [...]" (op. cit, Bannikova protiv Rusije, stavak 37). U predmetu Teixeira de Castro protiv Portugala Europski sud je smatrao da se u tom slučaju dvojica policajaca (koji su u civilu prišli podnositelju predstavke osumnjičenom za manje značajno rasturanje droge kako bi od njega nabavili heroin, koji im je on nabavio, da bi bio uhapšen u trenutku kada je drogu isporučivao policajcima) nisu ograničila na istragu o kaznenoj ulozi podnositelja predstavke u jednom suštinski pasivnom svojstvu, već su uticali na njega kako bi ga poticali da počini kazneno djelo. Europski sud je, također, primijetio da su domaći sudovi u svojim odlukama naveli kako je podnositelj predstavke bio osuđen prvenstveno na temelju izjave te dvojice policajaca. Iz tih je razloga Europski sud zaključio kako su policajci svojim postupkom iskoračili iz okvira koji je dozvoljen tajnim agentima zato što su ga poticali na izvršenje kaznenoga djela, a nije bilo ničega što bi sugeriralo da bi bez te njihove intervencije to kazneno djelo uopće bilo počinjeno. U konkretnom slučaju se radilo o kršenju članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Europski sud za ljudska prava, Teixeira de Castro protiv Portugala, presuda od 9. lipnja 1998. godine, st. 38. i 39). U odnosu na drugi kriterij utvrđene procedure za prigovor poticanja Europski sud je utvrdio kako "uz mogući izuzetak u slučaju predmeta Teixeira de Castro (citiran gore), gdje je Sud našao dovoljno osnova da utvrdi navođenje na kazneno djelo samo na temelju materijalnog testa, u pravilu će Sud također ispitati način na koji su domaći sudovi ispitivali podnositeljev prigovor poticanja. Naime, kao što je trenutačna sudska praksa, Sud smatra da je proceduralni aspekt nužan dio ispitivanja tužbe agent provocateura. Dalje, u predmetima kada nedostatak objavljivanja spisa ili kontroverza glede načina na koji stranke tumače događaje, isključuje mogućnost da Sud utvrdi sa dovoljnim stupnjem sigurnosti je li podnositelj predstavke bio podvrgnut policijskom poticanju, proceduralni aspekt postaje odlučujući. Kao polaznom točkom, Sud mora biti zadovoljan sa sposobnošću domaćih sudova da se bave takvim prigovorom na način koji je kompatibilan s pravom na pravično suđenje. Stoga treba provjeriti predstavlja li uvjerljiv priziv na poticanje materijalnu obranu prema domaćem pravu, ili da je osnova za isključenje dokaza, odnosno dovodi do slične posljedice (op. cit, Bannikova protiv Rusije, st. 51-54). Europski sud je smatrao "da je prigovor poticanja podnositeljice prijave adekvatno tretiran od strane domaćih sudova, koji su poduzeli potrebne korake da otkriju istinu i da eliminiraju sumnje da li je podnositeljica počinila kazneno djelo kao rezultat poticanja od strane agenta provokatora. Njihov zaključak da nije bilo nagovora zasnovan je na razumnoj procjeni dokaza koja je bila relevantna i dovoljna. Imajući u vidu okvir sudske kontrole prigovora poticanja podnositeljice prijave, Sud je našao da je suđenje bilo kompatibilno sa pojmom pravičnosti koju zahtijeva članak 6. Konvencije" (op. cit, Bannikova protiv Rusije, st. 77. i 78).

43. Dovodeći naprijed navedene stavove u kontekst činjenica konkretnog predmeta, Ustavni sud je u svezi s apelantovim navodima da je kao informator korištena osoba (kodnog naziva Salzburg) "koja nije policijski službenik" ističe da iz relevantnih odredbi ZKP BiH, koje reguliraju institut informatora, ne proizlazi da se radi o policijskom službeniku, odnosno da ta osoba, kako to apelant smatra, treba biti policijski službenik. Naime, informator je osoba koju policija povremeno ili stalno angažira i koristi s ciljem dobivanja informacija o kaznenom djelu i njegovom izvršitelju, te informator, za razliku od prikrivenoga istražitelja, nema nikakvih policijskih ovlasti. Ovo proizlazi i iz same odredbe članka 116. ZKP BiH koja u stavku 5. govori da "policijski organ ili druge osobe" ne smiju

poduzimati aktivnosti koje predstavljaju poticanje na učinjenje kaznenog djela. Dalje zaključak da informator nije policijski službenik proizlazi i iz Zakona o izmjenama i dopunama ZKP BiH kojim je dodata odredba stavka 6. navedenoga članka koja propisuje uvjete vezane za osobu koja postupa kao prikriveni istražitelj, tako da je to "posebno obučena službena osoba", ali glede osobe koja postupa kao informator zakon ne propisuje nikakve posebne uvjete. Prema tome, Ustavni sud smatra da iz predočenih naredbi i obrazloženja osporenih odluka kao nesporno proizlazi da su u konkretnom slučaju i informator i prikriveni istražitelj djelovali na temelju naredbi suca za prethodni postupak od 15. srpnja 2008. godine i 31. srpnja 2008. godine. Potom, u odnosu na apelantove navode kako ga je informator poticao na izvršenje kaznenoga djela za koje je i osuđen, Ustavni sud također opaža kako je u okviru testa utvrđena procedura koju provodi Europski sud za ljudska prava, Sud BiH ocijenio sve dokaze i za svoje zaključke dao dovoljno relevantne i argumentirane razloge, kada je ovaj apelantov prigovor odbio iz čega proizlazi da je apelantov prigovor da je potican na izvršenje kaznenoga djela, u smislu standarda iz presude Europskog suda (Bannikova protiv Rusije) "adekvatno tretiran od strane domaćih sudova, koji su poduzeli potrebne korake da otkriju istinu i da eliminiraju sumnje", je li apelant počinio kazneno djelo kao rezultat informatorovoga poticanja. Ustavni sud smatra kako iz obrazloženja osporenih presuda jasno i argumentirano proizlazi da Sud BiH na temelju izvedenih dokaza nije našao da je informator poticao apelanta na činjenje predmetnoga kaznenog djela, ukazujući da je u smislu članka 30. stavak 1. KZ BiH poticanje umišljajno navođenje ili nagovaranje druge osobe, koja nema odluku o izvršenju djela da izvrši određeno djelo, da poticanje postoji i onda kada se kod izvršitelja djela navođenjem učvršćuje odluka da djelo izvrši, te zaključio na temelju detaljne analize da se u okolnostima konkretnog slučaja o tome ne radi, budući da informator ni na koji način nije uticao na apelantovu volju, u smislu izvršenja ili učvršćivanja odluke za izvršenje predmetnoga kaznenog djela. Prema tome, Ustavni sud nalazi da je Sud BiH savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza ove apelantove navode jasno i argumentirano obrazložio, da je kod apelanta postojala svijest i namjera da počini djelo, što proizlazi iz transkripta i sadržaja razgovora između apelanta i informatora, da je apelant rukovodio dogovaranjem mjesta i načina prodaje droge, da je davao jasne upute informatoru samo oko predaje novca, da novac pribavi u određenim apoenima i da provjeri validnosti novca, zbog čega je taj sud ocijenio neutemeljenim ove tvrdnje apelantove obrane, zaključivši da su se apelantovim radnjama stekla obilježja kaznenoga djela za koje je optužen, dakle da je apelant predmetno kazneno djelo poduzeo s izravnim umišljajem, potpuno svjestan djela, posljedica poduzetih radnji kao i svojstva robe koju prodaje, pa je i pored toga nastavio s izvršenjem djela. Prema tome, Ustavni sud smatra kako je u konkretnom slučaju suđenje bilo kompatibilno s pojmom pravičnosti koju zahtijeva članak 6. Konvencije.

44. Što se tiče apelantovih navoda da je Sud BiH na glavnom pretresu nezakonito koristio iskaz svjedoka M. J. dat pred Tužiteljstvom, Ustavni sud smatra kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud u svojoj presudi u potpunosti prezentirao iskaz ovoga svjedoka dat na glavnome pretresu, dakle da je bio je izložen izravnom ispitivanju kako obrane tako i Tužiteljstva, ocijenivši da je njegov iskaz u bitnim dijelovima koji se tiču odlučnih činjenica suglasan s apelantovim iskazom, iskazima brojnih drugih saslušanih na glavnome pretresu kao i drugim materijalnim dokazima. Pri tome, Ustavni sud opaža kako je Sud BiH, i pored činjenice da su raniji apelantovi branitelji dali suglasnost da se zapisnici o saslušanju ovoga optuženog dati pred Tužiteljstvom uvrste među dokaze, ovoga svjedoka saslušao na glavnome pretresu, kojom prilikom su ga izravno ispitali kako

Page 73: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 73

Tužiteljstvo tako i apelantova obrana, zbog čega njegov iskaz dat pred Tužiteljstvom nije korišten u ovome postupku. U tome kontekstu Ustavni sud opaža kako iz obrazloženja osporenih presuda proizlazi da je redoviti sud iskaz M. J. podvrgao brižljivoj i savjesnoj ocjeni, kako pojedinačno, tako i u odnosu na druge dokaze, te da su data valjana i jasna obrazloženja zašto su iskaz ovoga svjedoka dat na glavnom pretresu prihvatili i vjerovali mu. Ustavni sud također opaža kako su se i prvostupanjski i drugostupanjski sud tijekom trajanja kaznenoga postupka bavili identičnim navodima apelantove obrane, te dali iscrpne razloge zašto su apelantovi navodi u ovome dijelu neutemeljeni, a data obrazloženja i razlozi koji su ponuđeni pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom ne ostavljaju utisak proizvoljnosti ili zanemarivanja obveze suda glede brižljive i savjesne ocjene ovoga dokaza. S tim u svezi, te u odnosu na standarde iz članka 6. Europske konvencije, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, između ostalih, Ustavni sud odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1196/09 od 26. siječnja 2012. godine, točka 27, dostupna na www.ustavnisud.ba), smatra kako činjenica da je prethodno zaključen sporazum o priznanju krivnje s osobom koja je imala svojstvo optuženog u istome predmetu i koje se nakon toga pojavljuje u svojstvu svjedoka u tome postupku ne znači sama po sebi diskvalifikaciju takve osobe kao svjedoka u istom kaznenom postupku. Dakle, iz obrazloženja osporenih presuda jasno proizlazi kako se smatra da je iskaz ovog svjedoka, koji je dao pred Tužiteljstvom, iskaz pribavljen na zakonit način, a isto tako da apelantu nije bila uskraćena mogućnost da svjedoka M. J. ispitujе neposredno ili posredstvom svogа branitelja, kao i da njegov iskaz osporavaju isticanjem drugih dokaza. Ustavni sud također opaža kako se iz obrazloženja osporenih odluka Suda BiH ne može zaključiti da su sudovi propustili ocijeniti ovaj dokaz pojedinačno i u uzajamnoj vezi s ostalim dokazima, prije svega iskazima ostalih saslušanih svjedoka i drugim materijalnim i nematerijalnim dokazima i koji se ni u jednom dijelu ne može smatrati kao nezakonito dat. Stoga, Ustavni sud smatra da u osporenim odlukama nema ništa što bi ukazivalo na proizvoljnost pri utvrđivanju i ocjeni iskaza ovoga svjedoka kao dokaza, te da su data obrazloženja koja u cijelosti zadovoljavaju zahtjeve prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

45. U odnosu na apelantove navode kako mu je povrijeđeno pravo na ravnopravnost stranaka i načelo "jednakosti oružja", Ustavni sud ističe da članak 6. stavak 3. točka d. Europske konvencije sadrži dva prava: 1) pravo optuženog da mu se omogući ispitati svjedoka optužbe i 2) pravo na saslušanje svjedoka obrane pod istim uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe. Ova prava su neovisna jedno o drugome (vidi Europski sud za ljudska prava, Unterpertinger protiv Austrije, presuda od 24. studenoga 1986. godine, serija A-110). Ustavni sud smatra kako ova odredba zahtijeva da se optuženi stavi u položaj potpune jednakosti s tužiteljem, te da mu se omogući ispitati i osporiti svjedočenje svjedoka optužbe, kao i pozvati i ispitati svoje svjedoke pod istim uvjetima. Međutim, Ustavni sud naglašava da ova odredba nema apsolutni učinak, tj. ovo pravo optuženoga nije neograničeno. Primjerice, postoje situacije kada, zbog objektivnih okolnosti, nije moguće na glavnome pretresu saslušati svjedoka koji je već dao iskaz u prethodnome postupku bez prisustva optuženoga ili njegovoga branitelja (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1492/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 24). U predmetu Bricmont protiv Belgije (na kojega se apelant pozvao) belgijski princ je podnio tužbu protiv podnositelja predstavke, ali iz zdravstvenih razloga nije dao iskaz, zbog čega je Europski sud smatrao da "u okolnostima datog slučaja, korištenje prava obrane, što je suštinski dio prava na pravično suđenje, u načelu zahtijeva da podnositelji imaju mogućnost

osporiti bilo koji aspekt navoda tužitelja tijekom suočavanja ili ispitivanja, bilo u javnosti, bilo, ako je potrebno, u njegovome domu" (vidi Europski sud za ljudska prava, Brickmont protiv Belgije, presuda od 7. srpnja 1989. godine, stavak 81). U predmetu Krčmar protiv Češke Republike Europski sud je saopćio kako se nije radilo o kršenju načela jednakosti strana zato što dokazi nisu bili predočeni nijednoj strani. Međutim, bilo je prekršeno pravo na akuzatorni postupak, budući da podnositeljima predstavke nije bila pružena mogućnost komentirati dokaze koji su predočeni u postupku (vidi Europski sud za ljudska prava, Krčmar protiv Češke Republike, presuda od 3. ožujka 2000. godine, st. 39. i 40). Ustavni sud opaža kako je u konkretnom postupku na glavnome pretresu izveden dokaz saslušanjem prikrivenoga istražitelja kodnoga naziva Tigar kojemu su određene mjere zaštite identiteta, te omogućeno da sukladno propisanoj proceduri svjedoči iz posebne prostorije, i brojnih drugih svjedoka, te da je apelant u akuzatornom postupku, u unakrsnom ispitivanju, ispitao navedene svjedoke, odnosno imao je mogućnost osporiti i komentirati njihove izjave, kao svjedoka optužbe. Pored toga, Ustavni sud opaža kako su relevantne činjenice utvrđene na temelju i drugih materijalnih dokaza, koji su izvedeni na glavnome pretresu uz poštovanje načela akuzatornosti, kao i saslušanjem svjedoka koje je predložila apelantova obrana. Po ocjeni Ustavnoga suda ovim nije povrijeđeno načelo jednakosti strana u postupku i akuzatornosti postupka.

46. U svezi s apelantovim navodima o kršenju načela in dubio pro reo, Ustavni sud opaža kako apelant smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede načela in dubio pro reo, jer su sudovi sve proturječnosti i dileme trebali tumačiti u apelantovu korist, a ne oprečno tomu. Ustavni sud naglašava kako je načelo in dubio pro reo garantirano člankom 6. stavak 2. Europske konvencije. Prema tome načelu svako se smatra nevinim dok se njegova krivnja ne dokaže prema zakonu. U tome pogledu, ukoliko postoji određena dvojba da je određena osoba izvršila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, takva dvojba treba ići u korist optuženome. Međutim, prema mišljenju Ustavnoga suda, pozivanje na načelo in dubio pro reo može biti dovedeno u pitanje ukoliko izostane cjelovita analiza svih provedenih dokaza u obrazloženju sudske odluke koja takvu eventualnu dvojbu otklanja. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra kako obrazloženje analize svih provedenih dokaza ne ostavlja nikakvu sumnju u zaključak suda o apelantovoj krivnji. Stoga, Ustavni sud smatra kako u konkretnom slučaju nije povrijeđeno načelo in dubio pro reo iz članka 6. stavak 2. Europske konvencije, pa je i u ovome dijelu apelacija neutemeljena.

47. Na temelju navedenoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja apelantovih prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1, 2. i 3.d. Europske konvencije.

VIII. Zaključak

48. Ustavni sud zaključuje kako ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1, 2. i 3.d. Europske konvencije kada redoviti sudovi u postupku utvrđivanja činjenica i izvođenja dokaza, posebice dokaza pribavljenih tijekom provedbe posebnih istražnih radnji – prikrivenog istražitelja nisu arbitrarno primijenili odredbe procesnoga zakona.

49. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

50. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić, v. r.

Page 74: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 74 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

Уставни суд Босне и Херцеговине у Вијећу од пет судија, у предмету број АП 5746/10, рјешавајући апелацију Анте Томаса, на основу члана VI/3б) Устава Босне и Херцеговине, члана 59 став 2 алинеја 2, те члана 61 ст. 1 и 3 Правила Уставног суда Босне и Херцеговине ("Службени гласник Босне и Херцеговине" бр. 60/05, 64/08 и 51/09), у саставу:

Валерија Галић, предсједница Миодраг Симовић, потпредсједник Сеада Палаврић, потпредсједница Мато Тадић, судија Мирсад Ћеман, судија на сједници одржаној 15. јануара 2014. године донио је

ОДЛУКУ О ДОПУСТИВОСТИ И МЕРИТУМУ Одбија се као неоснована апелација Анте Томаса,

поднесена против пресуда Суда Босне и Херцеговине број X-КЖ-08/566-1 од 11. новембра 2010. године и број X-К-/08/566-1 од 17. марта 2010. године.

Одлуку објавити у "Службеном гласнику Босне и Херцеговине", "Службеним новинама Федерације Босне и Херцеговине", "Службеном гласнику Републике Српске" и "Службеном гласнику Дистрикта Брчко Босне и Херцеговине".

ОБРАЗЛОЖЕЊЕ I. Увод

1. Анте Томас (у даљњем тексту: апелант) из Груда, ког заступа Фахрија Каркин, адвокат из Сарајева, поднио је 21. децембра 2010. године Уставном суду Босне и Херцеговине (у даљњем тексту: Уставни суд) апелацију против пресуда Суда Босне и Херцеговине (у даљњем тексту: Суд БиХ) бр. X-КЖ-08/566-1 од 11. новембра 2010. године и бр. X-К-/08/566-1 од 17. марта 2010. године. Апелант је поднио захтјев да сс донесе привремена мјера којом би Уставни суд прекинуо извршење казне затвора по Пресуди Суда БиХ број X-К-/08/566-1 од 17. марта 2010. године док се не донесе одлука о апелацији.

2. Уставни суд је Одлуком о привременој мјери број АП 5746/10 од 9. фебруара 2011. године (доступна на www.ustavnisud.ba) одбио као неоснован апелантов захтјев да се донесе привремена мјера.

3. Апелант је 5. септембра 2011. године, 11. јануара 2012. године, 31. маја 2013. године и 1. новембра 2013. године допунио апелацију.

II. Поступак пред Уставним судом

4. На основу члана 22 ст. 1 и 2 Правила Уставног суда, од Суда БиХ, те учесника у поступку Тужилаштва Босне и Херцеговине (у даљњем тексту: Тужилаштво), затражено је 20. јануара 2011. године да доставе одговоре на апелацију. Од Суда БиХ је 28. октобра 2013. године затражено да достави наредбу судије за претходни поступак о провођењу посебних истражних радњи, број X-КРН-08/566 од 15. јула 2008. године и 31. јула 2008. године, а од Тужилаштва 11. новембра 2013. године.

5. Суд БиХ је одговор на апелацију доставио 10. фебруара 2011. године, а Тужилаштво 3. фебруара 2011. године. Суд БиХ је 1. новембра 2013. године обавијестио Уставни суд да је увидом у спис предмета тог суда број X-КРН-08/566 утврдио да тражене наредбе не постоје, док је Тужилаштво 10. децембра 2013. године на захтјев Уставног суда доставило наредбе судије за претходни поступак бр. X-КРН-08/566 од 15. јула 2008. године и од 31. јула 2008.

године. Суд БиХ је на захтјев Уставног суда спис у конкретном предмету доставио 11. децембра 2013. године.

6. На основу члана 26 став 2 Правила Уставног суда, одговори на апелацију Суда БиХ и Тужилаштва достављени су апеланту 11. октобра 2013. године.

III. Чињенично стање

7. Чињенице предмета које произилазе из апелантових навода и докумената који су предочени Уставном суду могу да се сумирају на сљедећи начин.

Провођење посебних истражних радњи

8. Одлучујући о приједлогу Тужилаштва број КТА-302/08 од 11. јула 2008. године судија за претходни поступак је на основу члана 118 став 1 у вези с чл. 116 и 117 тачка д) Закона о кривичном поступку Босне и Херцеговине (у даљњем тексту: ЗКП БиХ), донио Наредбу број X-КРН-08/566 од 15. јула 2008. године и одредио да се спроведу посебне истражне радње, због постојања основане сумње да су апелант и остала осумњичена лица, наведена у наредби, чланови организоване групе криминалаца и да су починили кривично дјело организованог криминала из члана 250 став 1 Кривичног закона Босне и Херцеговине (у даљњем тексту: КЗ БиХ), а у вези с кривичним дјелом неовлашћеног промета опојним дрогама из члана 195 ст. 1 и 2 КЗ БиХ. У образложењу наредбе је наведено да постоји основана сумња да се наведена лица као чланови организоване групе криминалаца, сем кријумчарења тешким дрогама баве и другим кривичним дјелима, прије свега кријумчарењем људи и оружја, те да ова организована група планира да набави, највјероватније у иностранству а затим да на подручју БиХ и прода веће количине опојне дроге – хероин, и то најмање у количини 10-30 килограма, чиме би починили кривично дјело организованог криминала из члана 250 став 1 КЗ БиХ, а у вези с кривичним дјелом неовлашћеног промета опојним дрогама из чл. 195 став 1 и 2 КЗ БиХ. Овом наредбом је одређено провођење посебних истражних радњи у смислу одредбе члана 117 у вези с чланом 116 став 2 ЗКП БиХ тач. ц), д), е) и ф). У погледу радњи које се предузимају истакнуто је да се под тим радњама подразумијева: у смислу члана 116 став 2 тачка ц) ЗКП БиХ – предузимање надзора и техничко снимање телекомуникација (снимање фотоапаратом и камером возила, просторија и објеката, озвучење возила, просторија и објеката и снимање разговора у возилима и објектима и просторијама аудио опремом) између апеланта и осталих осумњичених, које ће вршити овлашћена службена лица која је ангажовало Тужилаштво БиХ, информатор кодног назива Салзбург (у даљњем тексту: информатор) и прикривени истражилац кодног назива Тигар (у даљњем тексту: прикривени истражилац). Истом наредбом је одређено да се у смислу члана 116 став 2 тачка д) ЗКП БиХ – одређује тајно праћење и техничко снимање лица и предмета (снимање фотоапаратом и камером како апеланта и осталих осумњичених тако и информатора и прикривеног истражиоца, који ће бити укључени у договарање око куповине и продаје опојне дроге – хероина, озвучењем информатора и прикривеног истражиоца и снимањем аудио опремом разговора који буду обављали информатор и прикривени истражилац с апелантом и осталим осумњиченим), које ће вршити овлашћене службене лица које је ангажовало Тужилаштво. Такође је, у смислу члана 116 став 2 тачка е) ЗКП БиХ – (прикривени истражилац и информатор) наложено да радње које ће вршити прикривени истражилац и информатор подразумијевају ступање у контакт с апелантом и осталим осумњиченим ради договора о куповини и продаји опојне дроге у БиХ, о превозу дроге преко територије БиХ, о

Page 75: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 75

пребацивању дроге из БиХ у земље окружења или друге земље Европске уније. Истовремено је, у смислу одредбе члана 116 став 2 тачке ф) ЗКП БиХ – симулираним откупом предмета и симулираним давањем мита, одређено да ће посебне истражне радње прикривени истражилац и информатор вршити тако што ће се укључити у поступак договарања и повезивања с апелантом и осталим осумњиченим: о куповини и плаћању опојних дрога, о пребацивању дроге у БиХ, о превозу дроге преко територије БиХ, о смјештају дроге на подручју БиХ и пребацивању дроге из БиХ у иностранство, а затим да овлашћена службена лица контролишу извршење договорених радњи: куповину и плаћање опојне дроге, или да евентуално изврше пребацивање опојне дроге у БиХ, превоз дроге преко територије БиХ или пребацивање дроге из БиХ у иностранство. Наведеном наредбом је одређено да ће прикривени истражилац приликом поступања по овој наредби носити кодни назив Тигар а информатор кодни назив Салзбург, да ће се провођење посебних истражних радњи по овој наредби вршити у периоду од 15. јула 2008. године до 4. августа 2008. године, осим радњи из тачке ф) симулирани откуп и симулирано давање мита, која представља једнократни акт. Извршење ове наредбе је повјерено Агенцији за провођење закона СИПА - Одсјеку за дроге КИО, односно истражиоцима тог одјељења, који ће формирати тимове за извршење наложених посебних истражних радњи и координирати све активности. Истовремено је наведено да је Тужилаштво дужно да одмах након окончања предвиђених посебних истражних радњи које су дефинисане овом наредбом, и то у обиму и времену како је то дефинисано овом наредбом, достави извјештај о радњама које су предузете, с циљем да се изврши провјера поступања по овој наредби.

9. Судија за претходни поступак је 31. јула 2008. године донио Наредбу број X-КРН-08/566 којом се продужава трајање посебних истражних радњи одређених Наредбом Суда БиХ број X-КРН-08/566 од 15. јула 2008. године, прописаних чланом 116 став 2 ЗКП БиХ у тачкама ц) надзор и техничко снимање просторија, д) трајно праћење и техничко снимање лица и предмета и е) прикривени истражилац и информатор. Овом наредбом је одређено да се прикривени истражилац и информатор укључе у поступак договарања с апелантом и осталим осумњиченим о куповини и плаћању опојних дрога, о пребацивању дроге у БиХ, о превозу дроге преко територије БиХ, о смјештају опојне дроге на подручју БиХ и њеном пребацивању из БиХ у иностранство, а затим да овлашћена службена лица контролишу извршење договорених радњи тако да изврше куповину и плаћање опојне дроге или да евентуално изврше њено пребацивање у БиХ, или превоз дроге преко територије БиХ и пребацивање из БиХ у иностранство. У образложењу наредбе је наведено да се све наведене радње предузимају с циљем да се утврде и идентификују сва лица које буду укључена у договарање, пребацивање, преузимање и кријумчарење дроге, с циљем да се прикупе материјални докази о припремању и извршењу кривичних дјела организованог криминала у вези с кривичним дјелом неовлашћеног промета опојним дрогама. Извршење радњи по овој наредби треба да предузму у периоду од 5. августа до 4. септембра 2008. године овлашћена лица сходно наредби суда од 15. јула 2008. године, те да ће прикривени истражилац и информатор и даље имати исте кодне називе. Истовремено је наведено да је Тужилаштво дужно да одмах по окончању наведених радњи из ове наредбе судији за претходни поступак достави извјештај о посебним

истражним радњама које су предузете, како би се извршила провјера поступања по наведеној наредби.

Поступак пред Судом БиХ у ком су донесене оспорене одлуке

10. Пресудом Суда БиХ број X-К-/08/566-1 од 17. марта 2010. године, донесеном у кривичном поступку, апелант је проглашен кривим да је радњама описаним у тачки I. подтачке 1 и 2 пресуде починио кривично дјело неовлашћеног промета опојним дрогама из члана 195 став 2 у вези са ставом 1 КЗ БиХ ("Службени гласник БиХ" бр. 37/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06 и 32/07 и 08/10), па је осуђен на казну затвора у трајању од десет година. Истовремено је наведеном пресудом утврђено да апеланту на основу члана 56 КЗ БиХ у изречену казну затвора треба да се урачуна вријеме проведено у притвору, почев од 6. августа 2008. године па даље, да му се на основу члана 110 став 1 наведеног закона одузима имовинска корист прибављена кривичним дјелом у износу од 51.000,00 евра који је апелант дужан да исплати држави Босни и Херцеговини, Државној агенцији за истраге и заштиту (у даљњем тексту: оштећена) на име имовинскоправног захтјева, док је оштећена у преосталом дијелу у односу на исплату законске затезне камате упућена на парницу. Даље је наведеном пресудом одлучено да се од апеланта одузимају предмети прецизирани изреком пресуде, и да је апелант обавезан на плаћање трошкова кривичног поступка.

11. Тачком I изреке пресуде је утврђено да је апелант крив што је од неутврђеног датума, ради даљње продаје куповао од њему познатих лица опојну дрогу хероин (у даљњем тексту: опојна дрога), која је Конвенцијом о психотропним супстанцама од 1971. године и Рјешењем о попису опојних дрога ("Службени лист РБиХ" бр. 2/92 и 13/94) проглашена опојном дрогом чији је промет забрањен у складу с одредбама Закона о производњи и промету опојних дрога ("Службени лист РБиХ" бр. 2/92 и 13/94) и Закона о спречавању и сузбијању злоупотребе опојних дрога ("Службени гласник БиХ" број 8/06). Апелант је дрогу у својој кући препаковао и продавао разним лицима на подручју општина Груде и Посушје, и то за износ од 40,00 КМ по 1 граму.

12. Тачком I подтачком 1 изреке пресуде је утврђено да је апелант крив што је заједно с више других лица у јулу 2008. године, након што је лице које је апеланту било познато под именом Хари из Јелаха на раније одржаним састанцима договорило испоруку веће количине опојне дроге (чија даљња продаја би зависила од квалитета прве тзв. "пробне испоруке"), нето масе 1.000 грама телефоном обавијестио Ж. К. у Црној Гори о врсти и количини нарученог тзв. пробног узорка опојне дроге, цијени, мјесту и времену купопродаје. Апеланту је дрогу 25. јула 2008. године предало Н. Н. лице, које је апелант на унапријед договореном мјесту предао лицу под именом Хари (у даљњем тексту: информатор). Након што је роба извагана и извршене провјере њеног квалитета, лице под именом Хари је дрогу однијело до возила марке "Renault Clio" ставио је у претинац возила у ком се налазио прикривени истражилац, који је након тога наведено возило одвезао, да би се затим информатор вратио и апеланту исплатио раније договорени износ од 14.000 евра.

13. Тачком I подтачком 2 изреке пресуде је даље утврђено да је апелант заједно с више других лица, након што је раније с информатором, почетком августа 2008. године договорио испоруку веће количине дроге, нето масе пет килограма, поново телефонски контактирао Ж. К. у Црној Гори (у даљњем тексту: Ж. К.) и с њим договорио да

Page 76: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 76 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

на исти начин као под тачком I подтачком 1 пресуде, Н. Н. лице из Црне Горе превезе пет килограма опојне дроге ради даљње продаје информатору. Н. Н. лице је апеланту 5. августа 2008. године дрогу предало на унапријед договореном мјесту, коју је апелант даље такође на унапријед договореном мјесту предао информатору. Након извршене провјере квалитета опојне дроге и након што је она извагана информатор ју је предао прикривеном истражиоцу који се налазио у непосредној близини, који је дрогу ставио у своје возило марке "Шкода Фелициа" и у којој се удаљио с лица мјеста, након чега је информатор апеланту исплатио унапријед договорени износ од 70.000 евра. Дакле, апелант је организовао групу људи ради неовлашћене међународне продаје, држања, превоза и преноса супстанци или препарата који су прописом проглашени опојним дрогама.

14. Тачком II изреке пресуде апелант је ослобођен оптужбе да је радњама поближе описаном изреком пресуде починио кривично дјело недозвољеног држања оружја или експлозивних материја из члана 371 став 1 Кривичног закона Федерације Босне и Херцеговине (у даљњем тексту: КЗ ФБиХ).

15. Суд БиХ је у образложењу пресуде навео да је Оптужницом Тужилаштва број КТ-325/08 од 26. децембра 2008. године, потврђеном рјешењем судије за претходно саслушање 30. децембра 2008. године, апелант оптужен да је починио кривично дјело неовлашћеног промета опојним дрогама из члана 195 став 2, у вези са ставом 1 КЗ БиХ и кривично дјело недозвољеног држања оружја или експлозивних материја из члана 371 став 1 КЗ Федерације Босне и Херцеговине (у даљњем тексту: КЗ ФБиХ), па је суд у току главног претреса провео бројне доказе Тужилаштва (прецизиране на стр. 6 до 14 првостепене пресуде), као и доказе одбране, на основу којих је утврдио да је апелант починио кривично дјело као у изреци пресуде. Тај суд је даље навео да је предметном оптужницом Тужилаштва за исто кривично дјело првобитно био оптужен и М. Ј., да је по наведеној оптужници вођен јединствен поступак до 22. јануара 2010. године када је М. Ј. признао кривицу за сва дјела из оптужнице, па је суд у односу на њега рјешењем поступак раздвојио, док је против апеланта кривични поступак у овом предмету настављен. Такође, Суд БиХ је на приједлог Тужилаштва да се према свједоку - прикривеном истражиоцу, под псеудонимом Тигар одреде мјере заштите, тако да сви његови лични подаци остану повјерљиви у максималном законом предвиђеном року, да идентитет овог свједока не буде откривен, тако што ће му се дозволити да свједочи из посебне просторије, да користи електронски уређај за промјену гласа и слике, додијелио статус свједока под пријетњом у смислу члана 3 став 1 Закона о заштити свједока.

16. Суд БиХ је у образложењу пресуде навео да је одбио као неоснован приговор апелантове одбране, којим је оспоравана законитост изведених доказа, тачније законитост уложених транскрипата пресретнутих телефонских разговора између информатора и апеланта, као и транскрипте снимака разговора између наведених лица. У том контексту Суд БиХ је истакао како одбрана сматра да транскрипти нису рађени с оригиналних снимака, већ с копија, да снимци телефонских разговора вођени између апеланта и информатора који су преслушавани током главног претреса нису оригинали, већ да се ради о преслушаваним преснимљеним разговорима с оригиналних носача звука на ЦД-ове, те стога није могло да се контролише да ли су ти разговори у цијелости преснимљени. Образлажући став о неоснованости ових приговора Суд БиХ је засновао на исказу свједока Н. Б., иначе запосленик

СИПА-е у Одсјеку који се бави тајним праћењем и документовањем кривичних дјела, извршилаца, помагача и др., који је, по оцјени суда, на главном претресу аргументовано одговарајући на питања апелантове одбране појаснио начин на који се врши снимање, односно преснимавање аудио и видео снимака, начин на основу чега се раде транскрипти, указујући да се снимак у цијелости преноси, да нема брисања дијелова разговора, односно да све што је на преносном носачу звука постоји и на ЦД-овима који су уложени у спис. Суд БиХ сматра да је овај свједок у свом исказу јасно и детаљно појаснио методологију израде транскрипта, указујући на нивое контроле њихове вјеродостојности, чиме је по оцјени тог суда отклоњена могућност несагласности транскрипта и аудио/видео снимака.

17. Суд БиХ је даље оцијенио да су неосновани приговори апелантове одбране везани за законитост проведених посебних истражних радњи из члана 116 став 2 ЗКП БиХ. Наведено је да је одбрана посебно указивала на незаконитост у поступању информатора, истичући да је то лице поступало као подстрекач у смисли члана 30 став 1 КЗ БиХ утичући на апеланта да изврши кривичне радње за које је оптужен. У вези с овим приговором апелантове одбране Суд БиХ је указао да је посебну пажњу посветио анализи овог приговора, тако што је извршио брижљиву и савјесну оцјену свих проведених доказа, на основу којих је закључио да нису постојали елементи подстрекавања. Наиме Суд БиХ, полазећи од законске дефиниције предметног кривичног дјела које је апеланту стављено на терет, сматра да је Тужилаштво прије свега морало да докаже да је апелант организовао групу људи у смислу члана 1 тачка 16 КЗ БиХ ради учињења кривичног дјела из става 1 наведеног члана закона, те да је имајући у виду чињенични опис оптужнице, прво било потребно да утврди да ли је дошло до остварења бића кривичног дјела из члана 195 став 1 КЗ БиХ. Суд налази да постојање организоване групе људи произилази из исказа самог апеланта датог на главном претресу 26. фебруара 2010. године, као и исказа свједока М. Ј. и других материјалних и нематеријалних доказа, нарочито из транскрипата разговора апеланта и информатора те схематског приказа обављених разговора. Наиме, сам апелант је у свом исказу од 10. септембра 2008. године истакао да се са Ж. К. упознао преко посла купопродаје аута, након чега му је овај 2006. године понудио да раде с опојним дрогама, да му је дао узорак дроге, тако да су у току 2006. године само даље наставили сарадњу у вези с продајом опојне дроге. Дакле, из споменуте изјаве по оцјени суда произилази да је апелант након што му се информатор обратио у вези с набавком опојне дроге само наставио дотадашњи континуитет сарадње са Ж. К., са којим је и иначе био у сталном контакту, ради координације договора и реализације купопродаје опојне дроге, а што је у свом исказу потврдио и свједок М. Ј. Дакле, овакав став суда да је апелант организовао групу људи с циљем да изврше кривично дјело из члана 195 став 1 КЗ БиХ поткријепљен је и другим изведеним доказима, између осталог, схематским приказом који је сачинила СИПА, из чега је видљива остварена комуникација између информатора, апеланта и Ж. К., у смислу да је апелант контактирао Ж. К. с циљем да се договаре и реализују продају опојне дроге информатору, да је апелант у ствари био лице које је руководило процесом откупа опојне дроге, одређивао на којим ће се мјестима налазити с информатором те гдје и када ће се и на који начин обавити откуп. Наведено је да је став суда потврђен и исказом прикривеног истражиоца, који је о наведеним радњама и мјерама које су предузете по наредби суда број X-КРН-08/566 од 15. јула 2008. године и 31. јула 2008. године

Page 77: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 77

такође сачинио и два службена извјештаја број 17-02/7-04-1-239-1/08 од 26. јула и 8. августа 2008. године којима је суд вјеровао, оцијенивши да је исказ прикривеног истражиоца у цијелости сагласан с исказом самог апеланта, свједока М. Ј. као и исказима других свједока, И. К. (овлашћеног службеног лица), З. П. (помоћника команданта за специјалну подршку СИПА-е), Ј. М. (командира у јединици за специјалну подршку СИПА-е), З. Г. (шефа одсјека за технички надзор СИПА-е) и А. Ц. (полицајца СИПА-е), које је суд оцијенио као веома увјерљиве, будући да им је дат слијед догађаја тако што су детаљно описане релевантне чињенице и околности. Такође, Суд БиХ је закључио да су искази наведених свједока потврђени и осталим материјалним доказима, прије свега аудио и видео снимцима и фотографијама сачињеним у току провођења истражних радњи. Да је предмет откупа била опојна дрога суд је утврдио на основу налаза вјештака хемијске струке, а ти налази и мишљења су изнесени на главном претресу. Имајући у виду наведене изведене доказе Суд БиХ није нашао да је информатор подстрекавао апеланта да чини предметно кривично дјело, указујући да је у смислу члана 30 став 1 КЗ БиХ подстрекавање умишљајно навођење или наговарање другог лица, које нема одлуку о извршењу дјела да одређено дјело изврши, да подстрекавање постоји и онда када се код извршиоца дјела навођењем учвршћује одлука да дјело изврши, па је у томе контексту истакао да би у конкретном случају уопште могло да се говори о подстрекавању, потребно је да учинилац уопште нема одлуку о извршењу дјела, већ да је под дејством информатора извршеног на његову психу учинио кривично дјело на које је подстрекаван. Дакле, у предметној правној ствари би могло да се говори о подстрекавању само онда ако је информатор у тренутку када апелант још није донио одлуку да ће претходно набавити а затим и продати дрогу заједно с осталим лицима апеланта упорно наговарао да такву одлуку донесе, односно да га учврсти у одлуци да предметно кривично дјело почини, а о чему се по оцјени суда у конкретном случају не ради. Суд БиХ је на крају закључио да је код апеланта постојала свијест и намјера да почини дјело, јер из транскрипта и садржине разговора између апеланта и информатора јасно произилази да је апелант руководио договарањем мјеста и начина продаје дроге, да је давао јасна упутства информатору само око предаје новца, да новац прибави у одређеним апоенима те да провјери валидност новца, на основу чега је оцијенио да су неосноване тврдње апелантове одбране да га је информатор подстрекавао да изврши кривично дјело. Суд БиХ је при томе такође цијенио и околности да је информатор због природе задатка морао да задобије апелантово повјерење, за што му је било потребно одређено вријеме, а да његова изјава апеланту да жели да купи дрогу нема значаја на подстицање апеланта да почини наведено кривично дјело, већ представља саставни дио сваке купопродаје, тако да су се апелантовим радњама стекла обиљежја кривичног дјела за које је осуђен, а да је апелант предметно кривично дјело предузео с директним умишљајем, потпуно свјестан дјела, посљедица предузетих радњи, као и својства робе коју продаје, па је и поред тога наставио с извршењем дјела.

18. Приговор апелантове одбране да је суд користио исказе раније оптуженог М. Ј. дате Тужилаштву, Суд БиХ је такође оцијенио као неосноване имајући у виду чињеницу да је М. Ј. саслушан у својству свједока на главном претресу иако су на приједлог Тужилаштва његови ранији браниоци Јосип Муселимовић а касније Момо Черић дали сагласност да се записници о саслушању овог свједока дати пред Тужилаштвом у својству оптуженог уврсте међу доказе. Суд

БиХ је констатовао да је овај свједок на главном претресу детаљно описао своју улогу у извршењу кривичног дјела за које је апелант оптужен (договоре између њега и апеланта), те којом приликом је био подвргнут директном испитивању како одбране тако и Тужилаштва, на основу чега је Суд БиХ оцијенио да је исказ овог свједока у битним дијеловима који се тичу одлучних чињеница сагласан с апелантовим исказом и исказима других бројних свједока саслушаних на главном претресу.

19. С обзиром да се у конкретном предмету радило о прометовању изузетно опасном опојном дрогом, и то у количини од шест килограма, Суд БиХ је на крају указао да уопште није могуће ни претпоставити какве су посљедице могле да буду да се та количина дроге нашла у промету на илегалном тржишту, због чега је, поступајући сходно члану 74 став 1 КЗ БиХ од апеланта одузео предмете који су коришћени или који су били намијењени извршењу предметног кривичног дјела

20. Пресудом Вијећа Апелационог одјељења Суда БиХ (у даљњем тексту: Апелационо вијеће), број X-КЖ-08/566-1 од 11. новембра 2010. године, дјелимично је уважена апелантова жалба тако да је првостепена пресуда преиначена у дијелу одлуке о одузимању предмета прецизно дефинисаних изреком пресуде од апеланта на основу члана 74 став 1 КЗ БиХ, док је у преосталом дијелу првостепена пресуда остала неизмијењена. Образлажући свој став зашто је преиначио првостепену пресуду у дијелу одузимања предмета од апеланта, Апелационо вијеће је истакло да је од апеланта одузет износ од 4.000,00 евра по два основа, који је урачунат и у одузимање имовинске користи и у одузимање предмета.

21. Апелационо вијеће је оцијенило да су неосновани жалбени наводи апелантове одбране да је првостепена пресуда заснована на незаконитим доказима, јер снимци телефонских разговора вођених између апеланта и информатора који су преслушавани током главног претреса нису оригинали, да су преслушавани преснимљени разговори с оригиналних носача звука на ЦД-ове, па у том смислу није могло да се контролише да ли су ти разговори у цијелости преснимљени, закључивши да је првостепено вијеће тог суда у побијаној пресуди дало ваљано образложење о овом апелантовом жалбеном приговору, које разлоге као правилне прихвата и овај суд. Наиме, истакнуто је да, супротно апелантовим жалбеним наводима, Апелационо вијеће сматра да свједок Н. Б., иначе запосленик СИПА-е у Одсјеку који се бави тајним праћењем и документовањем кривичних дјела, извршилаца и помагача, у свом исказу датом 7. априла 2009. године и 12. маја 2009. године, јасно и аргументовано образложио разлоге преснимавања снимака с носача звука на ЦД-ове, и саму процедуру преснимавања, при чему је недвосмислено потврдио чињеницу да се снимак с носача звука у цијелости преноси на ЦД-ове, при чему нема брисања дијелова снимака. Како апелантова одбрана такође није понудила доказе који би довели у сумњу вјеродостојност и законитост наведених доказа, или пак кредибилитет овог свједока, а што би на крају могло да резултира другачијом одлуком вијећа, то је овај приговор апелантове одбране одбијен као неоснован.

22. Апелационо вијеће је такође анализом образложења жалбе апелантове одбране да постоји наводно информаторово подстрекавање апеланта да почини кривично дјело, закључило да је вијеће првостепеног суда у вези с овим наводима апелантове одбране дало ваљано, аргументовано и логично образложење, да информатор ни на који начин није утицао на апелантову вољу, у смислу

Page 78: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 78 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

извршења или учвршћивања одлуке за извршење предметног кривичног дјела, због чега је ове наводе одбило као неосноване. Апелационо вијеће сматра да је првостепени суд овакав свој став детаљно образложио изведеним доказима, посебно анализом транскрипата звучних записа од 3, 8. и 20. августа 2008. године, исказа прикривеног истражиоца, те исказима осталих саслушаних свједока, из којих јасно произилази да апелант испитује информатора, да ли му требају веће количине опојне дроге, при томе наглашавајући да исти начин продаје, "из руке у руку" примјењује са свима. Даље, Вијеће је имало у виду и транскрипт звучног записа од 31. јула 2008. године, у ком апелант информатору упућује пријетњу смрћу, због постојања страха да ће га преварити, што по оцјени вијећа несумњиво указује на апелантову самосталност при вршењу радњи овог кривичног дјела. Дакле, имајући у виду наведено, Апелационо вијеће је истакло да сматра да апелант наступа као кључна страна у њиховом односу, поставља услове и диктира правила игре, при томе задржавајући одређени новчани износ као новчану корист за предузете радње, па цијени да овај приговор апелантове одбране не може да доведе у сумњу правилност и ваљаност одлуке првостепеног вијећа.

23. У вези са жалбеним наводима апелантове одбране везане за саслушање свједока М. Ј. првобитно оптуженог у овом предмету, који је дао исказ Тужилаштву, да би се након раздвајања предмета он појављивао у својству свједока одбране, у ком случају првостепено вијеће није смјело да врши компарацију садржаја ова два исказа, те да се искази које је овај свједок дао пред Тужилаштвом нису смјели да се користе у овом предмету, Апелационо вијеће је указало на околност да је овај свједок свједочио на главном претресу, дакле да је био изложен изравном испитивању како одбране тако и Тужилаштва, да исказ овог свједока дат пред Тужилаштвом није коришћен против апеланта те да се закључак првостепеног суда како је апелант организовао групе људи из члана 1 тачка 16 КЗ БиХ, не заснива само на исказу овога свједока већ и на бројним другим изведеним доказима. Према томе, Апелационо вијеће истиче да, како је то правилно закључио првостепени суд, апелантово организовање групе људи ради међународне продаје, превоза и преноса, увоза и извоза опојне дроге, произилази из самих апелантових исказа датих пред Тужилаштвом као и из његовог исказа датог на главном претресу 26. фебруара 2010. године, као и осталих изведених доказа, да побијана пресуда у вези с тим апелантовим жалбеним наводом садржи ваљано образложење, на основу чега је закључило да одлуку првостепеног суда сматра правилном и на закону заснованом.

IV. Апелација а) Наводи из апелације

24. Апелант наводи да му је оспореним одлукама повријеђено право на правично суђење из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 Европске конвенције за заштиту људских права и основних слобода (у даљњем тексту: Европска конвенција). Сматра да му је наведено право прекршено јер се оспорене пресуде заснивају на незаконито утврђеном чињеничном стању, произвољној примјени материјалног права, КЗ БиХ и ЗКП БиХ, а у вези с провођењем посебних истражних радњи. Сматра да је у конкретном предмету изостала савјесна и брижљива оцјена доказа. Истиче да су у овом предмету употријебљене посебне истражне радње прописане одредбама члана 116 став 2 тачка е) ЗКП БиХ, "коришћење прикривеног истражиоца и коришћење информатора", да је информатор лице које се у предметном поступку појављује по именом

Хари, који је у истрази имао кодно име Салзбург, и који је ангажован као информатор. Заправо апелант наводи да се ради о лицу које га је читаво вријеме подстрекавало да изврши кривична дјела због којих је осуђен, те да је сходно информацијама којима располаже, информатор лице "које није полицијски службеник, односно да се ради о лицу које има право да наплати своје услуге само уколико његов рад доведе до лишавања слободе и вођења кривичног поступка, па је у таквој ситуацији његов циљ да наведе више лица да изврше кривична дјела, да би наплатио своје услуге". Тврди "да се ради о лицу које је унапријед сачинило план о извршењу кривичног дјела и које је апеланта наговорило да изврши кривично дјело, што представља класично подстрекавање". Како Тужилаштво ово лице "информатора" није предложило као свједока, то ни одбрана није могла да га предложи за свједока, због чега јој је остао непознат идентитет овог лица, које је по његовом мишљењу могло да разјасни одлучне чињенице везане уз предмет, због чега сматра да му је повријеђено право на равноправност пред судом, "једнакост оружја", што представља важан елеменат правичног суђења. Апелант такође наводи да се побијане пресуде незаконито заснивају на исказу свједока М. Ј., раније оптуженог за исто кривично дјело као и апелант, који је саслушан као свједок Тужилаштва, који је суд прихватио на главном претресу, што сматра недозвољеном процесном радњом. Даље¸ апелант истиче да, "кад већ није саслушан информатор" као одлучни свједок, као свједок Тужилаштва се појављује прикривени полицијски истражилац кодног назива Тигар, чијем исказу су првостепени и другостепени суд поклонили пажњу и заправо на његовом исказу заснивају пресуде. Апелант је даље навео да су судови извели произвољне закључке, да оспорене пресуде нису довољно образложене, да су паушално наведени разлози о одлучним чињеницама, те да изведени докази нису са сигурношћу потврдили да постоји инкриминација. Стога је, сходно апелантовом мишљењу, повријеђен принцип владавине права из члана I/2 Устава Босне и Херцеговине, као и принцип кривичне процедуре in dubio pro reo, као битан елеменат права на правично суђење.

25. У допуни апелације 5. септембра 2011. године, 11. јануара 2012. године, 31. маја 2013. године и 1. новембра 2013. године апелант у суштини понавља наводе из апелације, тврдећи да је информатор подстрекавао апеланта да изврши предметно кривично дјело, те да су оспорене пресуде засноване на незаконитим доказима.

б) Одговори на апелацију

26. Суд БиХ је навео да је у оспореним пресудама дао јасне и разумљиве разлоге којима се руководио при доношењу одлука. Везано за М. Ј., првобитно оптуженог за исто кривично дјело, тај суд је указао да је исказ наведеног свједока само један у низу изведених доказа, да су неосновани апелациони наводи да је исказ М. Ј. дат Тужилаштву коришћен у поступку против апеланта. У вези с апелантовим наводима да га је прикривени истражилац подстрекавао да изврши кривично дјело, Суд БиХ наводи да је у образложењима пресуда дао јасно образложење. Стога Суд БиХ предлаже да се апелација одбије као неоснована, јер сматра да оспореним пресудама нису повријеђена права на која се позива у апелацији.

27. Тужилаштво сматра да је апелација неоснована, јер цијени да су оспорене одлуке Суда БиХ донесене у складу с релевантним одредбама ЗКП БиХ, уз правилну оцјену доказа и на основу правилно утврђеног чињеничног стања, и уз пуно поштовање апелантових људских права.

Page 79: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 79

V. Релевантни прописи

28. У Кривичном закону Босне и Херцеговине ("Службени гласник БиХ" бр. 37/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06 и 32/07 и 08/10) релевантне одредбе гласе:

Неовлаштени промет опојним дрогама Члан 195.

(1) Ко неовлаштено врши међународну продају или пренос или нуди на продају или ради продаје купује, држи, превози или преноси, или посредује у међународној продаји или куповини, шаље, испоручује, увози, извози или на други начин неовлаштено ставља у међународни промет супстанце или препарате који су прописом проглашени опојним дрогама

- казнит ће се казном затвора од најмање три године. (2) Ко организује групу људи ради чињења кривичног

дјела из става 1. овог члана, или ко постане чланом такве организоване групе људи,

- казнит ће се казном затвора најмање пет година.

Организовани криминал Члан 250. став 1.

(1) Ко учини кривично дјело прописано законом Босне и Херцеговине као припадник групе за организовани криминал, ако за поједино кривично дјело није прописана тежа казна,

- казнит ће се казном затвора најмање три године. 29. У Закону о кривичном поступку Босне и

Херцеговине ("Службени гласник БиХ" бр. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/96, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07 и 15/08) релевантне одредбе гласе:

Члан 10. став 2. Законитост доказа

(2) Суд не може засновати своју одлуку на доказима прибављеним повредама људских права и слобода прописаних уставом и међународним уговорима које је Босна и Херцеговина ратификовала, нити на доказима који су прибављени битним повредама овог закона.

Члан 116. ст. 1., 2. и 5. Врсте посебних истражних радњи

и услови за њихову примјену (1) Против лица за које постоје основи сумње да је

само или с другим лицима учествовало или учествује у извршењу кривичног дјела из члана 117. овог закона могу се одредити посебне истражне радње, ако се на други начин не могу прибавити докази или би њихово прибављање било повезано с несразмјерним тешкоћама.

(2) Истражне радње из става 1. овог члана су: […] ц) надзор и техничко снимање просторија, д) тајно праћење и техничко снимање лица и

предмета, е) прикривени истражилац и информатор, ф) симулирани откуп предмета и симулирано давање

поткупнине, […] (5) При извршавању истражних радњи из става 2. тач.

е. и ф. овог члана полицијски органи или друга лица не смију предузимати активности које представљају подстрекавање на извршење кривичног дјела. Ако су такве активности предузетие, та околност искључује кривично гоњење подстрекаваног лица за кривично дјело извршено у вези с овим радњама.

Члан 117. Кривична дјела за која се могу одредити

посебне истражне радње Истражне радње из члана 116. став 2. овог закона

могу се одредити за кривична дјела: а) против интегритета Босне и Херцеговине, б) против човјечности и вриједности заштићених

међународним правом, ц) тероризма, д) за која се према закону може изрећи казна затвора

најмање три године или тежа казна.

Члан 118. ст. 1. и 6. Надлежност за одређивање и трајање

истражних радњи (1) Истражне радње из члана 116. става 2. овог закона

одређује наредбом судија за претходни поступак, на образложени приједлог Тужиоца који садржи: податке о лицу против кога се радња предузима, основе сумње из члана 116. става 1. или 3. овог закона, разлоге за њено предузимање и остале битне околности које захтијевају предузимање радњи, навођење радње која се захтијева и начин њеног извођења, обим и трајање радње. Наредба садржи исте податке као и приједлог Тужиоца, као и утврђивање трајања наређене радње.

(6) Наредбу из става 1. овог члана извршава полицијски орган. [...]

Члан 297. Битне повреде одредаба кривичног поступка

(1) Битна повреда одредаба кривичног поступка постоји:

и) ако се пресуда заснива на доказу на коме се по одредбама овог закона не може заснивати пресуда,

30. Закон о измјенама и допунама Закона о кривичном поступку Босне и Херцеговине ("Службени гласник БиХ" број 58/08, који је ступио на снагу 29. јула 2008. године) у релевантном дијелу гласи:

Члан 33. У члану 116. у ставу (2) у тачки д) иза ријечи:

"снимање лица" додаје се запета и ријечи: "транспортних средстава" а иза ријечи "предмета" додају се ријечи: "који стоје у вези с њима".

Тачка е) мијења се и гласи: "е) коришћење прикривених истражитеља и

коришћење информатора". У тачки ф) иза ријечи "симулирани" додају се ријечи:

"и контролисани". Иза става (5) додаје се нови став (6), који гласи: "(6) Прикривени истражитељ је посебно обучено

овлашћено службено лице које истражује под измијењеним идентитетом. Прикривени истражитељ смије под својим измијењеним идентитетом учествовати у правном промету. Уколико је то неопходно за формирање и одржавање тог идентитета, могу се израдити, измијенити или користити одговарајућа документа."

Члан 34. У члану 117. у тачки д) ријеч "најмање" замјењује се

ријечју "од".

Члан 125. У предметима у којима је оптужница потврђена до

ступања на снагу овог закона, поступак ће се наставити по одредбама закона о кривичном поступку Босне и Херцеговине ("Службени гласник БиХ", бр. 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07 и

Page 80: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 80 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

15/08), осим ако су одредбе овог закона повољније за осумњиченог, односно оптуженог.

VI. Допустивост

31. У складу с чланом VI/3б) Устава Босне и Херцеговине Уставни суд, такође, има апелациону надлежност у питањима која су садржана у овом уставу када она постану предмет спора због пресуде било ког суда у Босни и Херцеговини.

32. У складу с чланом 16 став 1 Правила Уставног суда, Уставни суд може да разматра апелацију само ако су против пресуде, односно одлуке која се њоме побија, исцрпљени сви дјелотворни правни лијекови могући по закону и ако се поднесе у року од 60 дана од дана када је подносилац апелације примио одлуку о посљедњем дјелотворном правном лијеку који је користио.

33. У конкретном случају предмет оспоравања апелацијом је Пресуда Суда БиХ број X-КЖ-08/566-1 од 11. новембра 2010. године против које нема других дјелотворних правних лијекова могућих по закону. Наведену одлуку апелант је примио 29. новембра 2010. године, а апелацију је поднио 21. децембра 2010. године, дакле, у року од 60 дана како је прописано чланом 16 став 1 Правила Уставног суда. На крају, апелација испуњава и услове из члана 16 ст. 2 и 4 Правила Уставног суда, јер није очигледно (prima facie) неоснована, нити постоји неки други формални разлог због ког апелација није допустива.

34. Имајући у виду одредбе члана VI/3б) Устава Босне и Херцеговине и члана 16 ст. 1, 2 и 4 Правила Уставног суда, Уставни суд је утврдио да апелација испуњава услове у погледу допустивости.

VII. Меритум

35. Апелант оспорава наведене пресуде тврдећи да му је тим пресудама повријеђено право на правично суђење из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 ст. 1, 2 и 3д. Европске конвенције.

Право на правично суђење

36. Члан II/3 Устава Босне и Херцеговине у релевантном дијелу гласи:

Сва лица на територији Босне и Херцеговине уживају људска права и основне слободе из става 2 овог члана, а она обухватају:

е) Право на правично саслушање у грађанским и кривичним стварима и друга права у вези са кривичним поступком.

37. Члан 6 ст. 1 и 2 Европске конвенције у релевантном дијелу гласи:

1. Приликом утврђивања грађанских права и обавеза или основаности било какве кривичне оптужбе против њега, свако има право на правично суђење и јавну расправу у разумном року пред независним и непристраним, законом установљеним судом.

2. Свако ко је оптужен за кривично дјело сматра се невиним док се његова кривица по закону не докаже.

3. Свако ко је оптужен за кривично дјело има сљедећа минимална права:

д) да сам испитује или захтијева испитивање свједока оптужбе и да се присуство и саслушање свједока одбране одобри под условима који важе и за свједока оптужбе […]

38. У конкретном случају се ради о кривичном поступку у ком је апелант проглашен кривим за кривично дјело прописано законом, те је осуђен на казну затвора. Дакле, у поступку је утврђивана основаност кривичне оптужбе против апеланта, па је члан 6 Европске конвенције примјенљив. Такође, иако је основна сврха члана 6 Европске

конвенције, када је ријеч о кривичном поступку, да обезбиједи поштено суђење на "суду" који је надлежан да рјешава о "свакој кривичној оптужби", то не значи да се тај члан не примјењује и на претходне поступке. Сходно томе, члан 6 може да буде мјеродаван прије него што предмет дође у фазу суђења ако постоји вјероватност да ће правичност суђења бити озбиљно нарушена иницијалним непоштовањем одредаба тог члана (види Европски суд за људска права, Imbrioscia против Швајцарске, пресуда од 24. новембра 1993. године, став 36, Серија А бр. 275, те Salduz против Турске, пресуда од 27. новембра 2008. године[ГЦ], бр. 36391/02, став 50). Стога, Уставни суд мора да испита да ли је оспореним пресудама повријеђено апелантово право на правично суђење заштићено чланом 6 Европске конвенције, имајући у виду кривични поступак у цјелини, укључујући и фазу конкретног поступка која је проведена према наредбама судије за претходни поступак о провођењу посебних истражних радњи.

39. У вези с апелантовим наводима да је Суд БиХ своје одлуке засновао на погрешно утврђеном чињеничном стању и произвољној примјени материјалног права, Уставни суд, прије свега, указује да, сходно пракси Европског суда за људска права (у даљњем тексту: Европски суд) и Уставног суда, задатак ових судова није да преиспитују закључке редовних судова у погледу чињеничног стања и примјене материјалног права (види Европски суд, Pronina против Русије, одлука о допустивости од 30. јуна 2005. године, апликација број 65167/01). Наиме, Уставни суд није надлежан да супституише редовне судове у процјени чињеница и доказа, већ је генерално задатак редовних судова да оцијене чињенице и доказе које су извели (види Европски суд, Thomas против Уједињеног Краљевства, пресуда од 10. маја 2005. године, апликација број 19354/02). Задатак Уставног суда је да испита да ли је евентуално дошло до повреде или занемаривања уставних права (право на правично суђење, право на приступ суду, право на дјелотворан правни лијек и др.), те да ли је примјена закона била, евентуално, произвољна или дискриминаторска. Међутим, релевантне околности конкретног случаја упућују на закључак да је неопходно да Уставни суд анализира начин на који су редовни судови примијенили материјално и процесно право, јер је то од суштинског значаја за поштовање апелантовог права на правично суђење.

40. У контексту апелантових навода везаних за провођење посебних истражних радњи, при чему апелант посебно проблематизује коришћење информатора, Уставни суд не налази произвољност у примјени релевантних одредби ЗКП БиХ, јер из образложења оспорених одлука неспорно произилази да су посебне истражне радње из члана 116 став 2 тачка ЗКП БиХ одређене наредбама судије за претходни поступак на основу члана 118 став 1, у вези с чл. 116 и 117 тачка д) ЗКП БиХ, 15. и 31. јула 2008. године а на приједлогу Тужилаштва број КТА-302/08 од 11. јула 2008. године, због постојања основа сумње да је апелант починио кривично дјело организованог криминала из члана 250 став 1 а у вези с кривичним дјелом неовлашћеног промета опојним дрогама из члана 195 став 2 у вези са ставом 1 КЗ БиХ. У вези с тим Уставни суд подсјећа да је одредбом члана 117 тачка д) ЗКП БиХ која се односи на апелантов случај, прописано да су истражне радње из члана 116 став 2 ЗКП БиХ могле да се одреде за кривична дјела за која је постојала основана сумња да је апелант починио, (кривично дјело организованог криминала из члана 250 став 1 КЗ БиХ за које према закону може да се изрекне казна затвора најмање три године и кривично дјело неовлашћеног промета опојним дрогама из члана 195 став 2 у вези са ставом 1 цитираног

Page 81: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 81

закона, за које може да се изрекне казна затвора најмање пет година, односно, од најмање три године. Сходно томе, Уставни суд сматра да су у конкретном случају с обзиром на запријећену казну постојале законске претпоставке за одређивање посебних истражних радњи према члану 116 став 2 ЗКП БиХ у вези с чланом 117 тачка д) ЗКП БиХ.

41. Апелант у наводима апелације истиче да га је информатор подстрекавао на извршење кривичних дјела за која је осуђен, да има сазнања да се ради о лицу које није овлашћено службено лице - полицијски службеник. Даље наводи да, како Тужилаштво информатора није предложило као свједока, то нити одбрана није могла да га предложи за свједока, тако да је апелантовој одбрани остао непознат идентитет овог лица, која је по његовом мишљењу могло да разјасни одлучне чињенице везане уз предмет. С тим у вези, Уставни суд истиче да је, када се утврђује да ли је поступак у цјелини био правичан, потребно да се узме у обзир и да ли су поштована права одбране, посебно мора да се испита да ли је апеланту пружена прилика да оспори вјеродостојност доказа и успротиви се његовој употреби. Осим тога, мора да се узме у обзир и квалитет доказа, између осталог и да ли је, због околности у којима је доказ прибављен, доведена у питање његова поузданост или тачност (види Европски суд за људска права, Бyков против. Русије, пресуда од 10. марта 2009 године [ГЦ], представка број 4378/02, став 90).

42. Уставни суд подсјећа да је Европски суд за људска права у предмету Банникова против Русије утврдио да "у специфичном контексту истражних техника које се користе у борби против кријумчарења дроге и корупције, став Суда је већ дуго да јавни интерес не може да оправда коришћење доказа који су добијени полицијским подстицањем, јер би то онда значило ризик за оптуженог да ће му дефинитивно бити ускраћено правично суђење од самог почетка [...]. У својој обимној судској пракси о овом питању, Суд је развио концепт навођења на кривична дјела којим се крши члан 6 став 1 Конвенције, као нечег што је различито од коришћења легитимних тајних техника у кривичним истрагама. Суд је нашао да, док коришћење посебних истражних метода - посебно тајне технике - не може само по себи да повриједи право на правично суђење, ризик од полицијске провокације коју са собом носи таква техника значи да њихова употреба мора да буде унутар јасних граница [...]" (види Европски суд за људска права, Банникова против Русије, пресуда од 4. новембра 2010. године, ст. 34 и 35). Како би направио разлику између навођења на кривично дјело од допуштеног понашања, Европски суд је развио сљедеће критеријуме: 1) материјални тест подстрекавања и 2) поступак којим је утврђен приговор подстрекавања. Када је суочен са приговором навођења на кривично дјело, Суд ће покушати, као први корак, да утврди да ли би се кривично дјело починило без интервенције власти. Дефиниција подстицања коју је дао Суд гласи како слиједи: "Полицијско подстицање се догађа у случајевима кад се полицајци – било да су припадници снага сигурности или лица које дјелују по њиховим упутама - не ограничавају на испитивање кривичног дјела на у бити пасиван начин, већ врше такав утјецај на особу тако да га потичу на чињење дјела којег иначе не би починио, како би се омогућило да се утврди кривично дјело, односно, добију докази и покрене кривично гоњење [...]" (оп. цит, Банникова против Русије, став 37). У предмету Teixeira de Castro против Португала Европски суд је сматрао да се у том случају двојица полицајаца (који су у цивилу пришли подносиоцу представке осумњиченом за мање значајно растурање дроге како би од њега набавили хероин, који им је он набавио, да би био ухапшен у тренутку када је дрогу испоручивао полицајцима) нису ограничила на

истрагу о кривичној улози подносиоца представке у једном суштински пасивном својству, већ су утицали на њега како би га подстакли да почини кривично дјело. Европски суд је, такође, примијетио да су домаћи судови у својим одлукама навели да је подносилац представке био осуђен превасходно на основу изјаве те двојице полицајаца. Из тих разлога Европски суд је закључио да су полицајци својим поступком искорачили из оквира који је дозвољен тајним агентима зато што су га подстакли на извршење кривичног дјела, а није било ничег што би сугерисало да би без те њихове интервенције то кривично дјело уопште било почињено. У конкретном случају се радило о кршењу члана 6 став 1 Европске конвенције (види Европски суд за људска права, Teixeira de Castro против Португала, пресуда од 9. јуна 1998. године, ст. 38. и 39). У односу на други критериј утврђене процедуре за приговор подстрекавања Европски суд је утврдио да "уз могући изузетак у случају предмета Teixeira de Castro (цитиран горе), гдје је Суд нашао довољно основа да утврди навођење на кривично дјело само на основу материјалног теста, у правилу ће Суд такође испитати начин на који су домаћи судови испитивали подносиочев приговор подстрекавања. Наиме, као што је тренутна судска пракса, Суд сматра да је процедурални аспект неопходан дио испитивања тужбе agent provocateura. Даље, у предметима када недостатак објављивања списа или контроверза у погледу начина на који странке тумаче догађаје, искључује могућност да Суд утврди са довољним степеном сигурности да ли је подносилац представке био подвргнут полицијском подстрекавању, процедурални аспект постаје одлучујући. Као полазном тачком, Суд мора да буде задовољан са способношћу домаћих судова да се баве таквим приговором на начин који је компатибилан с правом на правично суђење. Стога треба да се провјери да ли увјерљива жалба на подстрекивање представља материјалну одбрану према домаћем праву, или да је основ за искључење доказа, односно доводи до сличне посљедице (оп. цит, Банникова против Русије, ст. 51-54). Европски суд је сматрао "да је приговор подстрекавања подноситељице пријаве адекватно третиран од стране домаћих судова, који су подузели потребне кораке да открију истину и да елиминирају сумње да ли је подноситељица починила кривично дјело као резултат подстрекавања од стране агента провокатора. Њихов закључак да није било наговора заснован је на разумној процјени доказа која је била релевантна и довољна. Имајући у виду оквир судске контроле приговора подстрекавања подноситељице пријаве, Суд је нашао да је суђење било компатибилно са појмом правичности коју захтијева члан 6. Конвенције" (оп. цит, Банникова против Русије, ст. 77. и 78).

43. Доводећи напријед наведене ставове у контекст чињеница конкретног предмета Уставни суд је у вези с апелантовим наводима да је као информатор коришћено лице (кодног назива Салзбург) "које није полицијски службеник" истиче да из релевантних одредби ЗКП БиХ, које регулишу институт информатора, не произилази да се ради о полицијском службенику, односно да то лице, како то апелант сматра, треба да буде полицијски службеник. Наиме, информатор је лице које полиција повремено или стално ангажује и користи с циљем да добије информације о кривичном дјелу и његовом извршиоцу, те информатор, за разлику од прикривеног истражиоца, нема никаквих полицијских овлашћења. Ово произилази и из саме одредбе члана 116 ЗКП БиХ која у ставу 5 говори да "полицијски орган или друге лица" не смију да предузимају активности које представљају подстрекавање на учињење кривичног дјела. Даље закључак да информатор није полицијски

Page 82: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 82 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

службеник произилази и из Закона о измјенама и допунама ЗКП БиХ којим је додата одредба става 6 наведеног члана која прописује услове везане за лице које поступа као прикривени истражилац, тако да је то "посебно обучено службено лице", али у погледу лица које поступа као информатор закон не прописује никакве посебне услове. Сходно томе, Уставни суд сматра да из предочених наредби и образложења оспорених одлука као неспорно произилази да су у конкретном случају и информатор и прикривени истражилац дјеловали на основу наредби судије за претходни поступак од 15. јула 2008. године и 31. јула 2008. године. Затим, у односу на апелантове наводе да га је информатор подстрекавао да изврши кривично дјело за које је и осуђен, Уставни суд такође запажа да је у оквиру теста утврђена процедура коју проводи Европски суд за људска права, Суд БиХ оцијенио све доказе и за своје закључке дао довољно релевантне и аргументоване разлоге, када је овај апелантов приговор одбио из чега произилази да је апелантов приговор да је подстрекаван на извршење кривичног дјела, у смислу стандарда из пресуде Европског суда (Банникова против Русије) "адекватно третиран од стране домаћих судова, који су подузели потребне кораке да открију истину и да елиминирају сумње", да ли је апелант починио кривично дјело као резултат информаторовог подстрекавања. Уставни суд сматра да из образложења оспорених пресуда јасно и аргументовано произилази да Суд БиХ на основу изведених доказа није нашао да је информатор подстрекавао апеланта да почини предметно кривично дјело, указујући да је у смислу члана 30 став 1 КЗ БиХ подстрекавање умишљајно навођење или наговарање другог лица, које нема одлуку о извршењу дјела да изврши одређено дјело, да подстрекавање постоји и онда када се код извршиоца дјела навођењем учвршћује одлука да дјело изврши, те закључио на основу детаљне анализе да се у околностима конкретног случаја о томе не ради, будући да информатор ни на који начин није утицао на апелантову вољу, у смислу извршења или учвршћивања одлуке за извршење предметног кривичног дјела. Сходно томе, Уставни суд налази да је Суд БиХ савјесном оцјеном свих изведених доказа ове апелантове наводе образложио јасно и аргументовано, да је код апеланта постојала свијест и намјера да почини дјело, што произилази из транскрипта и садржине разговора између апеланта и информатора, да је апелант руководио договарањем мјеста и начина продаје дроге, да је давао јасна упутства информатору само око предаје новца, да новац прибави у одређеним апоенима и да провјери валидност новца, због чега је тај суд оцијенио да су неосноване ове тврдње апелантове одбране, закључивши да су се апелантовим радњама стекла обиљежја кривичног дјела за које је оптужен, дакле да је апелант предметно кривично дјело предузео с директним умишљајем, потпуно свјестан дјела, посљедица предузетих радњи као и својства робе коју продаје, па је и поред тога наставио с извршењем дјела. Сходно томе, Уставни суд сматра да је у конкретном случају суђење било компатибилно с појмом правичности коју захтијева члан 6 Конвенције.

44. Што се тиче апелантових навода да је Суд БиХ на главном претресу незаконито користио исказ свједока М. Ј. дат пред Тужилаштвом, Уставни суд сматра да је у конкретном случају првостепени суд у својој пресуди у потпуности презентовао исказ овог свједока дат на главном претресу, дакле да је био је изложен директном испитивању како одбране тако и Тужилаштва, оцијенивши да је његов исказ у битним дијеловима који се тичу одлучних чињеница сагласан с апелантовим исказом, исказима бројних других саслушаних на главном претресу као и другим материјалним

доказима. При томе, Уставни суд запажа да је Суд БиХ, и поред чињенице да су ранији апелантови браниоци дали сагласност да се записници о саслушању овог оптуженог дати пред Тужилаштвом уврсте међу доказе, овог свједока саслушао на главном претресу, којом приликом су га директно испитали како Тужилаштво тако и апелантова одбрана, због чега његов исказ дат пред Тужилаштвом није коришћен у овом поступку. У том контексту Уставни суд запажа да из образложења оспорених пресуда произилази да је редовни суд исказ М. Ј. подвргао брижљивој и савјесној оцјени, како појединачно, тако и у односу на друге доказе, те да су дата ваљана и јасна образложења зашто су исказ овог свједока дат на главном претресу прихватили и вјеровали му. Уставни суд такође запажа да су се и првостепени и другостепени суд током трајања кривичног поступка бавили идентичним наводима апелантове одбране те дали исцрпне разлоге зашто су апелантови наводи у овом дијелу неосновани, а дата образложења и разлози који су понуђени пред првостепеним и другостепеним судом не остављају утисак произвољности или занемаривања обавезе суда у погледу брижљиве и савјесне оцјене овог доказа. С тим у вези, те у односу на стандарде из члана 6 Европске конвенције, Уставни суд, подржавајући своју праксу у предметима који су с овог аспекта покретали слична правна питања (види, између осталих, Уставни суд одлука о допустивости и меритуму број АП 1196/09 од 26. јануара 2012. године, тачка 27, доступна на www.ustavnisud.ba), сматра да чињеница да је претходно закључен споразум о признању кривице с лицем које је имало својство оптуженог у истом предмету и које се након тога појављује у својству свједока у том поступку не значи сама по себи дисквалификацију таквог лица као свједока у истом кривичном поступку. Дакле, из образложења оспорених пресуда јасно произилази како се сматра да је исказ овог свједока, који је дао пред Тужилаштвом, исказ прибављен на законит начин, а исто тако да апеланту није била ускраћена могућност да свједока М. Ј. испитују непосредно или посредством свог браниоца, као и да његов исказ оспоравају истицањем других доказа. Уставни суд такође запажа да из образложења оспорених одлука Суда БиХ не може да се закључи да су судови пропустили да оцијене овај доказ појединачно и у узајамној вези с осталим доказима, прије свега исказима осталих саслушаних свједока и другим материјалним и нематеријалним доказима и који ни у једном дијелу не може да се сматра као незаконито дат. Стога, Уставни суд сматра да у оспореним одлукама нема ништа што би указивало на произвољност при утврђивању и оцјени исказа овог свједока као доказа, те да су дата образложења која у цијелости задовољавају захтјеве права на правично суђење из члана 6 став 1 Европске конвенције.

45. У односу на апелантове наводе да му је повријеђено право на равноправност странака и принцип "једнакости оружја", Уставни суд истиче да члан 6 став 3 тачка д. Европске конвенције садржи два права: 1) право оптуженог да му се омогући да испитује свједока оптужбе и 2) право на саслушање свједока одбране под истим условима који важе и за свједока оптужбе. Ова права су независна једно од другог (види Европски суд за људска права, Unterpertinger против Аустрије, пресуда од 24. новембра 1986. године, серија А-110). Уставни суд сматра да ова одредба захтијева да се оптужени стави у положај потпуне једнакости с тужиоцем, те да му се омогући да испита и оспори свједочење свједока оптужбе, као и да позове и испита своје свједоке под истим условима. Међутим, Уставни суд наглашава да ова одредба нема апсолутно дејство, тј. ово право оптуженог није неограничено. На примјер, постоје ситуације када, због

Page 83: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 83

објективних околности, није могуће да се на главном претресу саслуша свједок који је већ дао исказ у претходном поступку без присуства оптуженог или његовог браниоца (види Уставни суд, Одлука број АП 1492/05 од 12. септембра 2006. године, тачка 24). У предмету Bricmont против Белгије (на ког се апелант позвао) белгијски принц је поднио тужбу против подносиоца представке, али из здравствених разлога није дао исказ, због чега је Европски суд сматрао да "у околностима датог случаја, коришћење права одбране, што је суштински дио права на правично суђење, у принципу захтијева да подносиоци имају могућност да оспоре било који аспект навода тужиоца током суочавања или испитивања, било у јавности, било, ако је потребно, у његовом дому" (види Европски суд за људска права, Brickmont против Белгије, пресуда од 7. јула 1989. године, став 81). У предмету Крчмар против Чешке Републике Европски суд је саопштио да се није радило о кршењу принципа једнакости страна зато што докази нису били предочени ниједној страни. Међутим, било је прекршено право на акузаторни поступак, будући да подносиоцима представке није била пружена могућност да коментаришу доказе који су предочени у поступку (види Европски суд за људска права, Крчмар против Чешке Републике, пресуда од 3. марта 2000. године, ст. 39 и 40). Уставни суд запажа да је у конкретном поступку на главном претресу изведен доказ саслушањем прикривеног истражиоца кодног назива Тигар ком су одређене мјере заштите идентитета, те омогућено да у складу с прописаном процедуром свједочи из посебне просторије, и бројних других свједока, те да је апелант у акузаторном поступку, у унакрсном испитивању, испитао наведене свједоке, односно имао је могућност да оспори и коментарише њихове изјаве, као свједока оптужбе. Поред тога Уставни суд запажа да су релевантне чињенице утврђене на основу и других материјалних доказа, који су изведени на главном претресу уз поштовање принципа акузаторности, као и саслушањем свједока које је предложила апелантова одбрана. По оцјени Уставног суда овим није повријеђен принцип једнакости страна у поступку и акузаторности поступка.

46. У вези с апелантовим наводима о кршењу принципа in dubio pro reo, Уставни суд запажа да апелант сматра да је у конкретном случају дошло до повреде принципа in dubio pro reo, јер су судови све противрјечности и дилеме требали да тумаче у апелантову корист, а не супротно од тога. Уставни суд наглашава да је принцип in dubio pro reo гарантован чланом 6 став 2 Европске конвенције. Према том принципу свако се сматра невиним док се његова кривица не докаже према закону. У том погледу, уколико постоји одређена сумња да је одређено лице извршило кривично дјело које му се ставља на терет, таква сумња треба да иде у корист оптуженом. Међутим, сходно мишљењу Уставног суда, позивање на принцип in dubio pro reo, може да буде доведено у питање уколико изостане цјеловита анализа свих проведених доказа у образложењу судске одлуке која такву евентуалну сумњу отклања. У конкретном случају, Уставни суд сматра да образложење анализе свих проведених доказа не оставља никакву сумњу у закључак суда о апелантовој кривици. Стога, Уставни суд сматра да у конкретном случају није повријеђен принцип in dubio pro reo из члана 6 став 2 Европске конвенције, па је и у овом дијелу апелација неоснована.

47. На основу наведеног, Уставни суд закључује да у конкретном случају нема кршења апелантових права из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 ст. 1, 2 и 3д. Европске конвенције.

VIII. Закључак

48. Уставни суд закључује да не постоји повреда права на правично суђење из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 ст. 1, 2 и 3д. Европске конвенције када редовни судови у поступку утврђивања чињеница и извођења доказа, посебно доказа прибављених током провођења посебних истражних радњи – прикривеног истражиоца нису арбитрарно примијенили одредбе процесног закона.

49. На основу члана 61 ст. 1 и 3 Правила Уставног суда, Уставни суд је одлучио као у диспозитиву ове одлуке.

50. Сходно члану VI/5 Устава Босне и Херцеговине, одлуке Уставног суда су коначне и обавезујуће.

Предсједица Уставног суда Босне и Херцеговине

Валерија Галић, с. р.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u

predmetu broj AP 5746/10, rješavajući apelaciju Ante Tomasa, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, te člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 15. januara 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Odbija se kao neosnovana apelacija Ante Tomasa,

podnesena protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine broj X-KŽ-08/566-1 od 11. novembra 2010. godine i broj X-K-/08/566-1 od 17. marta 2010. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Ante Tomas (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gruda, kojeg zastupa Fahrija Karkin, advokat iz Sarajeva, podnio je 21. decembra 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presuda Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. X-KŽ-08/566-1 od 11. novembra 2010. godine i br. X-K-/08/566-1 od 17. marta 2010. godine. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud prekinuo izvršenje kazne zatvora po Presudi Suda BiH broj X-K-/08/566-1 od 17. marta 2010. godine do donošenja odluke o apelaciji.

2. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 5746/10 od 9. februara 2011. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbio kao neosnovan apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

3. Apelant je 5. septembra 2011. godine, 11. januara 2012. godine, 31. maja 2013. godine i 1. novembra 2013. godine dopunio apelaciju.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

4. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH, te učesnika u postupku Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo), zatraženo je 20. januara 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju. Od Suda BiH je 28. oktobra 2013. godine zatraženo dostavljanje naredbi

Page 84: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 84 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

sudije za prethodni postupak o provođenju posebnih istražnih radnji, broj X-KRN-08/566 od 15. jula 2008. godine i 31. jula 2008. godine, a od Tužilaštva 11. novembra 2013. godine.

5. Sud BiH je odgovor na apelaciju dostavio 10. februara 2011. godine, a Tužilaštvo 3. februara 2011. godine. Sud BiH je 1. novembra 2013. godine obavijestio Ustavni sud da je uvidom u spis predmeta tog suda broj X-KRN-08/566 utvrdio da tražene naredbe ne postoje, dok je Tužilaštvo 10. decembra 2013. godine na zahtjev Ustavnog suda dostavilo naredbe sudije za prethodni postupak br. X-KRN-08/566 od 15. jula 2008. godine i od 31. jula 2008. godine. Sud BiH je na zahtjev Ustavnog suda spis u konkretnom predmetu dostavio 11. decembra 2013. godine.

6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju Suda BiH i Tužilaštva dostavljeni su apelantu 11. oktobra 2013. godine.

III. Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Provođenje posebnih istražnih radnji

8. Odlučujući o prijedlogu Tužilaštva broj KTA-302/08 od 11. jula 2008. godine sudija za prethodni postupak je na osnovu člana 118. stav 1. u vezi s čl. 116. i 117. tačka d) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP BiH), donio Naredbu broj X-KRN-08/566 od 15. jula 2008. godine i odredio provođenje posebnih istražnih radnji, zbog postojanja osnovane sumnje da su apelant i ostala osumnjičena lica, navedena u naredbi, članovi organizirane grupe kriminalaca i da su počinili krivično djelo organiziranog kriminala iz člana 250. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH), a u vezi s krivičnim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama iz člana 195. st. 1. i 2. KZ BiH. U obrazloženju naredbe je navedeno da postoji osnovana sumnja da se navedena lica kao članovi organizirane grupe kriminalaca, osim krijumčarenja teškim drogama bave i drugim krivičnim djelima, prije svega krijumčarenjem ljudi i oružja, te da ova organizirana skupina planira nabaviti, najvjerovatnije u inozemstvu a zatim na području BiH i prodati veće količine opojne droge – heroin, i to najmanje u količini 10-30 kilograma, čime bi počinili krivično djelo organiziranog kriminala iz člana 250. stav 1. KZ BiH, a u vezi s krivičnim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama iz čl. 195. stav 1. i 2. KZ BiH. Ovom naredbom je određeno provođenje posebnih istražnih radnji u smislu odredbe člana 117. u vezi s članom 116. stav 2. ZKP BiH tač. c), d), e) i f). U pogledu radnji koje se preduzimaju je istaknuto da se pod tim radnjama podrazumijeva: u smislu člana 116. stav 2. tačka c) ZKP BiH – preduzimanje nadzora i tehničko snimanje telekomunikacija (snimanje fotoaparatom i kamerom vozila, prostorija i objekata, ozvučenje vozila, prostorija i objekata i snimanje razgovora u vozilima i objektima i prostorijama audio opremom) između apelanta i ostalih osumnjičenih, koje će vršiti ovlaštene službene osobe koje je angažiralo Tužilaštvo BiH, informator kodnog naziva Salzburg (u daljnjem tekstu: informator) i prikriveni istražitelj kodnog naziva Tigar (u daljnjem tekstu: prikriveni istražitelj). Istom naredbom je određeno da se u smislu člana 116. stav 2. tačka d) ZKP BiH – određuje tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta (snimanje fotoaparatom i kamerom kako apelanta i ostalih osumnjičenih tako i informatora i prikrivenog istražitelja, koji će biti uključeni u dogovaranje oko kupovine i prodaje opojne droge – heroina, ozvučenjem informatora i prikrivenog istražitelja i snimanjem audio opremom razgovora koji budu obavljali informator i prikriveni istražitelj s apelantom i ostalim osumnjičenim), koje će vršiti ovlaštene službene osobe koje je angažiralo Tužilaštvo. Također je, u smislu člana 116. stav 2.

tačka e) ZKP BiH – (prikriveni istražitelj i informator) naloženo da radnje koje će vršiti prikriveni istražitelj i informator podrazumijevaju stupanje u kontakt s apelantom i ostalim osumnjičenim radi dogovora o kupovini i prodaji opojne droge u BiH, o prevozu droge preko teritorije BiH, o prebacivanju droge iz BiH u zemlje okruženja ili druge zemlje Evropske unije. Istovremeno je, u smislu odredbe člana 116. stav 2. tačke f) ZKP BiH – simuliranim otkupom predmeta i simuliranim davanjem potkupnine, određeno da će posebne istražne radnje prikriveni istražitelj i informator vršiti tako što će se uključiti u postupak dogovaranja i povezivanja s apelantom i ostalim osumnjičenim: o kupovini i plaćanju opojnih droga, o prebacivanju droge u BiH, o prevozu droge preko teritorije BiH, o smještaju droge na području BiH i prebacivanju droge iz BiH u inozemstvo, a potom da ovlaštene službene osobe kontroliraju izvršenje dogovorenih radnji: kupovinu i plaćanje opojne droge, ili da eventualno izvrše prebacivanje opojne droge u BiH, prevoz droge preko teritorije BiH ili prebacivanje droge iz BiH u inozemstvo. Navedenom naredbom je određeno da će prikriveni istražitelj prilikom postupanja po ovoj naredbi nositi kodni naziv Tigar a informator kodni naziv Salzburg, da će se provođenje posebnih istražnih radnji po ovoj naredbi vršiti u periodu od 15. jula 2008. godine do 4. augusta 2008. godine, osim radnji iz tačke f) simulirani otkup i simulirano davanje potkupnine, koja predstavlja jednokratni akt. Izvršenje ove naredbe je povjereno Agenciji za provođenje zakona SIPA - Odsjeku za droge KIO, odnosno istražiteljima tog odjeljenja, koji će formirati timove za izvršenje naloženih posebnih istražnih radnji i koordinirati sve aktivnosti. Istovremeno je navedeno da je Tužilaštvo dužno odmah nakon okončanja predviđenih posebnih istražnih radnji definiranih ovom naredbom, i to u obimu i vremenu kako je to definirano ovom naredbom, dostaviti izvještaj o preduzetim radnjama, s ciljem da se izvrši provjera postupanja po ovoj naredbi.

9. Sudija za prethodni postupak je 31. jula 2008. godine donio Naredbu broj X-KRN-08/566 kojom se produžava trajanje posebnih istražnih radnji određenih Naredbom Suda BiH broj X-KRN-08/566 od 15. jula 2008. godine, propisanih članom 116. stav 2. ZKP BiH u tačkama c) nadzor i tehničko snimanje prostorija, d) trajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta i e) prikriveni istražitelj i informator. Ovom naredbom je određeno da se prikriveni istražitelj i informator uključe u postupak dogovaranja s apelantom i ostalim osumnjičenim o kupovini i plaćanju opojnih droga, o prebacivanju droge u BiH, o prevozu droge preko teritorije BiH, o smještaju opojne droge na području BiH i njenom prebacivanju iz BiH u inozemstvo, a potom da ovlaštene službene osobe kontroliraju izvršenje dogovorenih radnji tako da izvrše kupovinu i plaćanje opojne droge ili da eventualno izvrše njeno prebacivanje u BiH, ili prevoz droge preko teritorije BiH i prebacivanje iz BiH u inozemstvo. U obrazloženju naredbe je navedeno da se sve navedene radnje poduzimaju s ciljem utvrđivanja i identifikovanja svih osoba koje budu uključene u dogovaranje, prebacivanje, preuzimanje i krijumčarenje droge, s ciljem prikupljanja materijalnih dokaza o pripremanju i izvršenju krivičnih djela organiziranog kriminala u vezi s krivičnim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama. Izvršenje radnji po ovoj naredbi trebaju preduzeti u periodu od 5. augusta do 4. septembra 2008. godine ovlaštene osobe shodno naredbi suda od 15. jula 2008. godine, te da će prikriveni istražitelj i informator i dalje imati iste kodne nazive. Istovremeno je navedeno da je Tužilaštvo dužno odmah po okončanju navedenih radnji iz ove naredbe sudiji za prethodni postupak dostaviti izvještaj o preduzetim posebnim istražnim radnjama, kako bi se izvršila provjera postupanja po navedenoj naredbi.

Page 85: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 85

Postupak pred Sudom BiH u kojem su donesene osporene odluke

10. Presudom Suda BiH broj X-K-/08/566-1 od 17. marta 2010. godine, donesenom u krivičnom postupku apelant je proglašen krivim da je radnjama opisanim u tački I. podtačke 1. i 2. presude počinio krivično djelo neovlaštenog prometa opojnim drogama iz člana 195. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ BiH ("Službeni glasnik BiH" br. 37/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06 i 32/07 i 08/10), pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset godina. Istovremeno je navedenom presudom utvrđeno da se apelantu na temelju člana 56. KZ BiH u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme provedeno u pritvoru, počevši od 6. augusta 2008. godine pa nadalje, da mu se na temelju člana 110. stav 1. navedenog zakona oduzima imovinska korist pribavljena krivičnim djelom u iznosu od 51.000,00 eura koji je apelant dužan isplatiti državi Bosni i Hercegovini, Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (u daljnjem tekstu: oštećena) na ime imovinskopravnog zahtjeva, dok je oštećena u preostalom dijelu u odnosu na isplatu zakonske zatezne kamate upućena na parnicu. Dalje je navedenom presudom odlučeno da se od apelanta oduzimaju predmeti precizirani izrekom presude, i da je apelant obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka.

11. Tačkom I izreke presude je utvrđeno da je apelant kriv što je od neutvrđenog datuma, radi daljnje prodaje kupovao od njemu poznatih lica opojnu drogu heroin (u daljnjem tekstu: opojna droga), koja je Konvencijom o psihotropnim supstancama od 1971. godine i Rješenjem o popisu opojnih droga ("Službeni list RBiH" br. 2/92 i 13/94) proglašena opojnom drogom čiji je promet zabranjen u skladu s odredbama Zakona o proizvodnji i prometu opojnih droga ("Službeni list RBiH" br. 2/92 i 13/94) i Zakona o sprečavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga ("Službeni glasnik BiH" broj 8/06). Apelant je drogu u svojoj kući prepakirao i prodavao raznim licima na području općina Grude i Posušje, i to za iznos od 40,00 KM po 1 gramu.

12. Tačkom I podtačkom 1. izreke presude je utvrđeno da je apelant kriv što je zajedno s više drugih osoba u julu 2008. godine, nakon što je osoba koja je apelantu bila poznata pod imenom Hari iz Jelaha na ranije održanim sastancima dogovorila isporuku veće količine opojne droge (čija daljnja prodaja bi ovisila o kvalitetu prve tzv. "probne isporuke"), neto mase 1.000 grama telefonom obavijestio Ž. K. u Crnoj Gori o vrsti i količini naručenog tzv. probnog uzorka opojne droge, cijeni, mjestu i vremenu kupoprodaje. Apelantu je drogu 25. jula 2008. godine predala N. N. osoba, koju je apelant na unaprijed dogovorenom mjestu predao licu pod imenom Hari (u daljnjem tekstu: informator). Nakon što je roba izvagana i izvršene provjere njenog kvaliteta, lice pod imenom Hari je drogu odnio do vozila marke "Renault Clio" stavio je u pretinac vozila u kojem se nalazio prikriveni istražitelj, koji je nakon toga navedeno vozilo odvezao, da bi se potom informator vratio i apelantu isplatio ranije dogovoreni iznos od 14.000 eura.

13. Tačkom I podtačkom 2. izreke presude je dalje utvrđeno da je apelant zajedno s više drugih osoba, nakon što je ranije s informatorom, početkom augusta 2008. godine dogovorio isporuku veće količine droge, neto mase pet kilograma, ponovo telefonski kontaktirao Ž. K. u Crnoj Gori (u daljnjem tekstu: Ž. K.) i s njim dogovorio da na isti način kao pod tačkom I podtačkom 1. presude, N. N. lice iz Crne Gore preveze pet kilograma opojne droge radi daljnje prodaje informatoru. N. N. lice je apelantu 5. augusta 2008. godine drogu predalo na unaprijed dogovorenom mjestu, koju je apelant dalje također na unaprijed dogovorenom mjestu predao informatoru. Nakon izvršene provjere kvaliteta opojne droge i nakon što je ona izvagana informator ju je predao prikrivenom istražitelju koji se nalazio u neposrednoj blizini, koji je drogu stavio u svoje vozilo

marke "Škoda Felicia" i u kojoj se udaljio s lica mjesta, nakon čega je informator apelantu isplatio unaprijed dogovoreni iznos od 70.000 eura. Dakle, apelant je organizirao grupu ljudi radi neovlaštene međunarodne prodaje, držanja, prevoza i prenosa supstanci ili preparata koji su propisom proglašeni opojnim drogama.

14. Tačkom II. izreke presude apelant je oslobođen optužbe da je radnjama pobliže opisanom izrekom presude počinio krivično djelo nedozvoljenog držanja oružja ili eksplozivnih tvari iz člana 371. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH).

15. Sud BiH je u obrazloženju presude naveo da je Optužnicom Tužilaštva broj KT-325/08 od 26. decembra 2008. godine, potvrđenom rješenjem sudije za prethodno saslušanje 30. decembra 2008. godine, apelant optužen da je počinio krivično djelo neovlaštenog prometa opojnim drogama iz člana 195. stav 2, u vezi sa stavom 1. KZ BiH i krivično djelo nedozvoljenog držanja oružja ili eksplozivnih tvari iz člana 371. stav 1. KZ Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), pa je sud u toku glavnog pretresa proveo brojne dokaze Tužilaštva (precizirane na str. 6 do 14 prvostepene presude), kao i dokaze odbrane, na temelju kojih je utvrdio da je apelant počinio krivično djelo kao u izreci presude. Taj sud je dalje naveo da je predmetnom optužnicom Tužilaštva za isto krivično djelo prvobitno bio optužen i M. J., da je po navedenoj optužnici vođen jedinstven postupak do 22. januara 2010. godine kada je M. J. priznao krivicu za sva djela iz optužnice, pa je sud u odnosu na njega rješenjem postupak razdvojio, dok je protiv apelanta krivični postupak u ovom predmetu nastavljen. Također, Sud BiH je na prijedlog Tužilaštva da se prema svjedoku - prikrivenom istražitelju, pod pseudonimom Tigar odrede mjere zaštite, tako da svi njegovi lični podaci ostanu povjerljivi u maksimalnom zakonom predviđenom roku, da identitet ovog svjedoka ne bude otkriven, tako što će mu se dozvoliti da svjedoči iz posebne prostorije, da koristi elektronski uređaj za promjenu glasa i slike, dodijelio status svjedoka pod prijetnjom u smislu člana 3. stav 1. Zakona o zaštiti svjedoka.

16. Sud BiH je u obrazloženju presude naveo da je odbio kao neosnovan prigovor apelantove odbrane, kojim je osporavana zakonitost izvedenih dokaza, tačnije zakonitost uloženih transkripata presretnutih telefonskih razgovora između informatora i apelanta, kao i transkripte snimaka razgovora između navedenih lica. U tom kontekstu Sud BiH je istakao kako odbrana smatra da transkripti nisu rađeni s originalnih snimaka, već s kopija, da snimci telefonskih razgovora vođeni između apelanta i informatora koji su preslušavani tokom glavnog pretresa nisu originali, već da se radi o preslušavanim presnimljenim razgovorima s originalnih nosača zvuka na CD-ove, te se stoga nije moglo kontrolirati jesu li ti razgovori u cijelosti presnimljeni. Obrazlažući stav o neosnovanosti ovih prigovora Sud BiH je utemeljio na iskazu svjedoka N. B., inače uposlenik SIPA-e u Odsjeku koji se bavi tajnim praćenjem i dokumentiranjem krivičnih djela, izvršilaca, pomagača i dr., koji je, po ocjeni suda, na glavnom pretresu argumentirano odgovarajući na pitanja apelantove odbrane pojasnio način na koji se vrši snimanje, odnosno presnimavanje audio i video snimaka, način na temelju čega se rade transkripti, ukazujući da se snimak u cijelosti prenosi, da nema brisanja dijelova razgovora, odnosno da sve što je na prenosnom nosaču zvuka postoji i na CD-ovima koji su uloženi u spis. Sud BiH smatra da je ovaj svjedok u svom iskazu jasno i detaljno pojasnio metodologiju izrade transkripta, ukazujući na nivoe kontrole njihove vjerodostojnosti, čime je po ocjeni tog suda otklonjena mogućnost nesaglasnosti transkripta i audio/video snimaka.

17. Sud BiH je dalje ocijenio neosnovanim prigovor apelantove odbrane vezan za zakonitost provedenih posebnih

Page 86: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 86 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

istražnih radnji iz člana 116. stav 2. ZKP BiH. Navedeno je da je odbrana posebno ukazivala na nezakonitost u postupanju informatora, ističući da je to lice postupalo kao podstrekač u smisli člana 30. stav 1. KZ BiH utičući na apelanta da izvrši krivične radnje za koje je optužen. U vezi sa ovim prigovorom apelantove odbrane Sud BiH je ukazao da je posebnu pažnju posvetio analizi ovog prigovora, tako što je izvršio brižljivu i savjesnu ocjenu svih provedenih dokaza, na temelju kojih je zaključio da nisu postojali elementi podstrekavanja. Naime Sud BiH, polazeći od zakonske definicije predmetnog krivičnog djela koje je apelantu stavljeno na teret, smatra da je Tužilaštvo prije svega moralo dokazati da je apelant organizirao grupu ljudi u smislu člana 1. tačka 16. KZ BiH radi učinjenja krivičnog djela iz stava 1. navedenog člana zakona, te da je imajući u vidu činjenični opis optužnice, prvo bilo potrebno utvrditi da li je došlo do ostvarenja bića krivičnog djela iz člana 195. stav 1. KZ BiH. Sud nalazi da postojanje organizirane grupe ljudi proizlazi iz iskaza samog apelanta datog na glavnom pretresu 26. februara 2010. godine, kao i iskaza svjedoka M. J. i drugih materijalnih i nematerijalnih dokaza, naročito iz transkripata razgovora apelanta i informatora te shematskog prikaza obavljenih razgovora. Naime, sam apelant je u svom iskazu od 10. septembra 2008. godine istakao da se sa Ž. K. upoznao preko posla kupoprodaje auta, nakon čega mu je ovaj 2006. godine ponudio da rade s opojnim drogama, da mu je dao uzorak droge, tako da su u toku 2006. godine samo dalje nastavili saradnju u vezi s prodajom opojne droge. Dakle, iz spomenute izjave po ocjeni suda proizlazi da je apelant nakon što mu se informator obratio u vezi s nabavkom opojne droge samo nastavio dotadašnji kontinuitet saradnje sa Ž. K., sa kojim je i inače bio u stalnom kontaktu, radi koordinacije dogovora i realizacije kupoprodaje opojne droge, a što je u svom iskazu potvrdio i svjedok M. J. Dakle, ovakav stav suda da je apelant organizirao grupu ljudi s ciljem vršenja krivičnog djela iz člana 195. stav 1. KZ BiH je potkrijepljen i drugim izvedenim dokazima, između ostalog, shematskim prikazom koji je sačinila SIPA, iz čega je vidljiva ostvarena komunikacija između informatora, apelanta i Ž. K., u smislu da je apelant kontaktirao Ž. K. s ciljem dogovaranja i realizacije prodaje opojne droge informatoru, da je apelant ustvari bio osoba koja je rukovodila procesom otkupa opojne droge, određivao na kojim će se mjestima nalaziti s informatorom te gdje i kada će se i na koji način obaviti otkup. Navedeno je da je stav suda potvrđen i iskazom prikrivenog istražitelja, koji je o navedenim radnjama i poduzetim mjerama po naredbi suda broj X-KRN-08/566 od 15. jula 2008. godine i 31. jula 2008. godine također sačinio i dva službena izvještaja broj 17-02/7-04-1-239-1/08 od 26. jula i 8. augusta 2008. godine kojima je sud vjerovao, ocijenivši da je iskaz prikrivenog istražitelja u cijelosti saglasan s iskazom samog apelanta, svjedoka M. J. kao i iskazima drugih svjedoka, I. K. (ovlaštenog službenog lica), Z. P. (pomoćnika komandanta za specijalnu podršku SIPA-e), J. M. (komandira u jedinici za specijalnu podršku SIPA-e), Z. G. (šefa odsjeka za tehnički nadzor SIPA-e) i A. C. (policajca SIPA-e), koje je sud ocijenio veoma uvjerljivim, budući da im je dat slijed događaja tako što su detaljno opisane relevantne činjenice i okolnosti. Također, Sud BiH je zaključio da su iskazi navedenih svjedoka potvrđeni i ostalim materijalnim dokazima, prije svega audio i video snimcima i fotografijama sačinjenim u toku provođenja istražnih radnji. Da je predmetom otkupa bila opojna droga sud je utvrdio na temelju nalaza vještaka hemijske struke, a ti nalazi i mišljenja su izneseni na glavnom pretresu. Imajući u vidu navedene izvedene dokaze Sud BiH nije našao da je informator podstrekavao apelanta na činjenje predmetnog krivičnog djela, ukazujući da je u smislu člana 30. stav 1. KZ BiH podstrekavanje umišljajno navođenje ili nagovaranje drugog lica, koje nema odluku o izvršenju djela da određeno djelo izvrši, da

podstrekavanje postoji i onda kada se kod izvršioca djela navođenjem učvršćuje odluka da djelo izvrši, pa je u tome kontekstu istakao, da bi se u konkretnom slučaju uopšte moglo govoriti o podstrekavanju, potrebno je da učinilac uopšte nema odluku o izvršenju djela, već da je pod dejstvom informatora izvršenog na njegovu psihu učinio krivično djelo na koje je podstrekavan. Dakle, u predmetnoj pravnoj stvari bi se moglo govoriti o podstrekavanju samo onda ako je informator u trenutku kada apelant još nije donio odluku da će prethodno nabaviti a potom i prodati drogu zajedno s ostalim licima apelanta uporno nagovarao da takvu odluku donese, odnosno da ga učvrsti u odluci da predmetno krivično djelo počini, a o čemu se po ocjeni suda u konkretnom slučaju ne radi. Sud BiH je na kraju zaključio da je kod apelanta postojala svijest i namjera počinjenja djela, jer iz transkripta i sadržine razgovora između apelanta i informatora jasno proizlazi da je apelant rukovodio dogovaranjem mjesta i načina prodaje droge, da je davao jasne upute informatoru samo oko predaje novca, da novac pribavi u određenim apoenima te da provjeri validnost novca, na temelju čega je ocijenio neosnovanim tvrdnje apelantove odbrane da ga je informator podstrekavao na izvršenje krivičnog djela. Sud BiH je pri tome također cijenio i okolnosti da je informator zbog prirode zadatka morao zadobiti apelantovo povjerenje, za što mu je bilo potrebno određeno vrijeme, a da njegova izjava apelantu da želi kupiti drogu nema značaja na poticanje apelanta da počini navedeno krivično djelo, već predstavlja sastavni dio svake kupoprodaje, tako da su se apelantovim radnjama stekla obilježja krivičnog djela za koje je osuđen, a da je apelant predmetno krivično djelo preduzeo s direktnim umišljajem, potpuno svjestan djela, posljedica preduzetih radnji, kao i svojstva robe koju prodaje, pa je i pored toga nastavio s izvršenjem djela.

18. Prigovor apelantove odbrane da je sud koristio iskaze ranije optuženog M. J. date Tužilaštvu, Sud BiH je također ocijenio neosnovanim imajući u vidu činjenicu da je M. J. saslušan u svojstvu svjedoka na glavnom pretresu iako su na prijedlog Tužilaštva njegovi raniji branitelji Josip Muselimović a kasnije Momo Čerić dali saglasnost da se zapisnici o saslušanju ovog svjedoka dati pred Tužilaštvom u svojstvu optuženog uvrste među dokaze. Sud BiH je konstatirao da je ovaj svjedok na glavnom pretresu detaljno opisao svoju ulogu u izvršenju krivičnog djela za koje je apelant optužen (dogovore između njega i apelanta), te kojom prilikom je bio podvrgnut direktnom ispitivanju kako odbrane tako i Tužilaštva, na temelju čega je Sud BiH ocijenio da je iskaz ovog svjedoka u bitnim dijelovima koji se tiču odlučnih činjenica saglasan s apelantovim iskazom i iskazima drugih brojnih svjedoka saslušanih na glavnom pretresu.

19. S obzirom da se u konkretnom predmetu radilo o prometovanju izuzetno opasnom opojnom drogom, i to u količini od šest kilograma, Sud BiH je na kraju ukazao da uopće nije moguće ni pretpostaviti kakve su posljedice mogle biti da se ta količina droge našla u prometu na ilegalnom tržištu, zbog čega je, postupajući prema članu 74. stav 1. KZ BiH od apelanta oduzeo predmete koji su korišteni ili koji su bili namijenjeni izvršenju predmetnog krivičnog djela

20. Presudom Vijeća Apelacionog odjeljenja Suda BiH (u daljnjem tekstu: Apelaciono vijeće), broj X-KŽ-08/566-1 od 11. novembra 2010. godine, djelomično je uvažena apelantova žalba tako da je prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke o oduzimanju predmeta precizno definiranih izrekom presude od apelanta na osnovu člana 74. stav 1. KZ BiH, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda ostala neizmijenjena. Obrazlažući svoj stav zašto je preinačio prvostepenu presudu u dijelu oduzimanja predmeta od apelanta, Apelaciono vijeće je istaklo da je od apelanta oduzet iznos od 4.000,00 eura po dva osnova, koji je uračunat i u oduzimanje imovinske koristi i u oduzimanje predmeta.

Page 87: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 87

21. Apelaciono vijeće je ocijenilo neosnovanim žalbene navode apelantove odbrane da je prvostepena presuda utemeljena na nezakonitim dokazima, jer snimci telefonskih razgovora vođenih između apelanta i informatora koji su preslušavani tokom glavnog pretresa nisu originali, da su preslušavani presnimljeni razgovori s originalnih nosača zvuka na CD-ove, pa se u tom smislu nije moglo kontrolirati jesu li ti razgovori u cijelosti presnimljeni, zaključivši da je prvostepeno vijeće tog suda u pobijanoj presudi dalo valjano obrazloženje o ovom apelantovom žalbenom prigovoru, koje razloge kao pravilne prihvata i ovaj sud. Naime, istaknuto je da, suprotno apelantovim žalbenim navodima, Apelaciono vijeće smatra da svjedok N. B., inače uposlenik SIPA-e u Odsjeku koji se bavi tajnim praćenjem i dokumentiranjem krivičnih djela, izvršilaca i pomagača, u svom iskazu datom 7. aprila 2009. godine i 12. maja 2009. godine, jasno i argumentirano obrazložio razloge presnimavanja snimaka s nosača zvuka na CD-ove, i samu proceduru presnimavanja, pri čemu je nedvosmisleno potvrdio činjenicu da se snimak s nosača zvuka u cijelosti prenosi na CD-ove, pri čemu nema brisanja dijelova snimaka. Kako apelantova odbrana također nije ponudila dokaze koji bi doveli u sumnju vjerodostojnost i zakonitost navedenih dokaza, ili pak kredibilitet ovog svjedoka, a što bi u konačnici moglo rezultirati drugačijom odlukom vijeća, to je ovaj prigovor apelantove odbrane odbijen kao neosnovan.

22. Apelaciono vijeće je također analizom obrazloženja žalbe apelantove odbrane da postoji navodno informatorovo podstrekavanje apelanta na počinjenje krivičnog djela, zaključilo da je vijeće prvostepenog suda u vezi s ovim navodima apelantove odbrane dalo valjano, argumentirano i logično obrazloženje, da informator ni na koji način nije uticao na apelantovu volju, u smislu izvršenja ili učvršćivanja odluke za izvršenje predmetnog krivičnog djela, zbog čega je ove navode odbilo kao neosnovane. Apelaciono vijeće smatra da je prvostepeni sud ovakav svoj stav detaljno obrazložio izvedenim dokazima, posebno analizom transkripata zvučnih zapisa od 3, 8. i 20. augusta 2008. godine, iskaza prikrivenog istražitelja, te iskazima ostalih saslušanih svjedoka, iz kojih jasno proizlazi da apelant ispituje informatora, trebaju li mu veće količine opojne droge, pri tome naglašavajući da isti način prodaje, "iz ruke u ruku" primjenjuje sa svima. Dalje, Vijeće je imalo u vidu i transkript zvučnog zapisa od 31. jula 2008. godine, u kojem apelant informatoru upućuje prijetnju smrću, zbog postojanja straha da će ga prevariti, što po ocjeni vijeća nesumnjivo ukazuje na apelantovu samostalnost pri vršenju radnji ovog krivičnog djela. Dakle, imajući u vidu navedeno, Apelaciono vijeće je istaklo da smatra da apelant nastupa kao ključna strana u njihovom odnosu, postavlja uvjete i diktira pravila igre, pri tome zadržavajući određeni novčani iznos kao novčanu korist za preduzete radnje, pa cijeni da ovaj prigovor apelantove odbrane ne može dovesti u sumnju pravilnost i valjanost odluke prvostepenog vijeća.

23. U vezi sa žalbenim navodima apelantove odbrane vezane za saslušanje svjedoka M. J. prvobitno optuženog u ovom predmetu, koji je dao iskaz Tužilaštvu, da bi se nakon razdvajanja predmeta on pojavljivao u svojstvu svjedoka odbrane, u kojem slučaju prvostepeno vijeće nije smjelo vršiti komparaciju sadržaja ova dva iskaza, te da se iskazi koje je ovaj svjedok dao pred Tužilaštvom nisu smjeli koristiti u ovom predmetu, Apelaciono vijeće je ukazalo na okolnost da je ovaj svjedok svjedočio na glavnom pretresu, dakle da je bio izložen izravnom ispitivanju kako obrane tako i Tužiteljstva, da iskaz ovoga svjedoka dat pred Tužiteljstvom nije korišten protiv apelanta te da se zaključak prvostupanjskog suda kako je apelant organizirao grupe ljudi iz članka 1. točka 16. KZ BiH, ne temelji samo na iskazu ovoga svjedoka već i na brojnim drugim izvedenim dokazima. Prema tome, Apelaciono vijeće ističe da, kako je to pravilno zaključio

prvostepeni sud, apelantovo organiziranje grupe ljudi radi međunarodne prodaje, prevoza i prenosa, uvoza i izvoza opojne droge, proizlazi iz samih apelantovih iskaza datih pred Tužilaštvom kao i iz njegovog iskaza datog na glavnom pretresu 26. februara 2010. godine, kao i ostalih izvedenih dokaza, da pobijana presuda u vezi s tim apelantovim žalbenim navodom sadrži valjano obrazloženje, na temelju čega je zaključilo da odluku prvostepenog suda smatra pravilnom i na zakonu utemeljenom.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije

24. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Smatra da mu je navedeno pravo prekršeno jer se osporene presude temelje na nezakonito utvrđenom činjeničnom stanju, proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, KZ BiH i ZKP BiH, a u vezi sa provođenjem posebnih istražnih radnji. Smatra da je u konkretnom predmetu izostala savjesna i brižljiva ocjena dokaza. Ističe da su u ovom predmetu upotrijebljene posebne istražne radnje propisane odredbama člana 116. stav 2. tačka e) ZKP BiH, "korištenje prikrivenog istražitelja i korištenje informatora", da je informator lice koje se u predmetnom postupku pojavljuje po imenom Hari, koji je u istrazi imao kodno ime Salzburg, i koji je angažiran kao informator. Zapravo apelant navodi da se radi o osobi koja ga je čitavo vrijeme podstrekavala na izvršenje krivičnih djela zbog kojih je osuđen, te da je prema informacijama kojima raspolaže, informator lice "koje nije policijski službenik, odnosno da se radi o osobi koja ima pravo naplatiti svoje usluge samo ukoliko njegov rad dovede do lišavanja slobode i vođenja krivičnog postupka, pa je u takvoj situaciji njegov cilj navesti više osoba na izvršenje krivičnih djela, da bi naplatio svoje usluge". Tvrdi "da se radi o licu koje je unaprijed sačinilo plan o izvršenju krivičnog djela i koje je apelanta nagovorilo na izvršenje krivičnog djela, što predstavlja klasično podstrekavanje". Kako Tužiteljstvo ovo lice "informatora" nije predložilo kao svjedoka, to ga ni odbrana nije mogla predložiti za svjedoka, zbog čega joj je ostao nepoznat identitet ove osobe, koja je po njegovom mišljenju mogla razjasniti odlučne činjenice vezane uz predmet, zbog čega smatra da mu je povrijeđeno pravo na ravnopravnost pred sudom, "jednakost oružja", što predstavlja važan element pravičnog suđenja. Apelant također navodi da se pobijane presude nezakonito temelje na iskazu svjedoka M. J., ranije optuženog za isto krivično djelo kao i apelant, koji je saslušan kao svjedok Tužilaštva, koji je sud prihvatio na glavnom pretresu, što smatra nedopuštenom procesnom radnjom. Dalje¸ apelant ističe da, "kad već nije saslušan informator" kao odlučni svjedok, kao svjedok Tužiteljstva se pojavljuje prikriveni policijski istražitelj kodnog naziva Tigar, čijem iskazu su prvostepeni i drugostepeni sud poklonili pažnju i zapravo na njegovom iskazu temelje presude. Apelant je dalje naveo da su sudovi izveli proizvoljne zaključke, da osporene presude nisu dovoljno obrazložene, da su paušalno navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te da izvedeni dokazi nisu sa sigurnošću potvrdili postojanje inkriminacije. Stoga je, prema apelantovom mišljenju, povrijeđeno načelo vladavine prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, kao i načelo krivične procedure in dubio pro reo, kao bitan element prava na pravično suđenje.

25. U dopuni apelacije 5. septembra 2011. godine, 11. januara 2012. godine, 31. maja 2013. godine i 1. novembra 2013. godine apelant u suštini ponavlja navode iz apelacije, tvrdeći da je informator podstrekavao apelanta na izvršenje predmetnog

Page 88: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 88 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

krivičnog djela, te da su osporene presude utemeljene na nezakonitim dokazima.

b) Odgovori na apelaciju

26. Sud BiH je naveo da je u osporenim presudama dao jasne i razumljive razloge kojima se rukovodio pri donošenju odluka. Vezano za M. J., prvobitno optuženog za isto krivično djelo, taj sud je ukazao da je iskaz navedenog svjedoka samo jedan u nizu izvedenih dokaza, da su neutemeljeni apelacioni navodi da je iskaz M. J. dat Tužilaštvu korišten u postupku protiv apelanta. U vezi s apelantovim navodima da ga je prikriveni istražitelj podstrekavao na izvršenje krivičnog djela, Sud BiH navodi da je u obrazloženjima presuda dao jasno obrazloženje. Stoga Sud BiH predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana, jer smatra da osporenim presudama nisu povrijeđena prava na koja se poziva u apelaciji.

27. Tužilaštvo smatra da je apelacija neosnovana, jer cijeni da su osporene odluke Suda BiH donesene u skladu s relevantnim odredbama ZKP BiH, uz pravilnu ocjenu dokaza i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, i uz puno poštivanje apelantovih ljudskih prava.

V. Relevantni propisi

28. U Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 37/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06 i 32/07 i 08/10) relevantne odredbe glase:

Neovlašteni promet opojnim drogama Član 195. st. 1. i 2.

(1) Ko neovlašteno vrši međunarodnu prodaju ili prenos ili nudi na prodaju ili radi prodaje kupuje, drži, prevozi ili prenosi, ili posreduje u međunarodnoj prodaji ili kupovini, šalje, isporučuje, uvozi, izvozi ili na drugi način neovlašteno stavlja u međunarodni promet supstance ili preparate koji su propisom proglašeni opojnim drogama,

- kaznit će se kaznom zatvora od najmanje tri godine. (2) Ko organizira grupu ljudi radi učinjenja krivičnog djela

iz stava 1. ovog člana, ili ko postane članom takve organizirane grupe ljudi,

- kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.

Organizirani kriminal Član 250. stav 1.

(1) Ko učini krivično djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine kao pripadnik grupe za organizirani kriminal, ako za pojedino krivično djelo nije propisana teža kazna,

- kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine. 29. U Zakonu o krivičnom postupku Bosne i

Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/96, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07 i 15/08) relevantne odredbe glase:

Član 10. stav 2. Zakonitost dokaza

(2) Sud ne može zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona.

Član 116. st. 1., 2. i 5. Vrste posebnih istražnih radnji i uvjeti za njihovu primjenu

(1) Protiv osobe za koju postoje osnovi sumnje da je sama ili s drugim osobama učestvovala ili učestvuje u učinjenju krivičnog djela iz člana 117. ovog zakona mogu se odrediti posebne istražne radnje, ako se na drugi način ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama.

(2) Istražne radnje iz stava 1. ovog člana su: […]

c) nadzor i tehničko snimanje prostorija, d) tajno praćenje i tehničko snimanje osoba i predmeta, e) prikriveni istražitelj i informant, f) simulirani i kontrolirani otkup predmeta i simulirano

davanje potkupnine, […] (5) Pri izvršavanju istražnih radnji iz stava 2. tačke e) i f)

ovog člana policijski organi ili druge osobe ne smiju preduzimati aktivnosti koje predstavljaju podstrekavanje na učinjenje krivičnog djela. Ako su takve aktivnosti poduzete, ta okolnost isključuje krivično gonjenje podstrekavane osobe za krivično djelo izvršeno u vezi s ovim radnjama.

Član 117. Krivična djela za koja se mogu odrediti posebne istražne

radnje Istražne radnje iz člana 116. stav 2. ovog zakona mogu se

odrediti za krivična djela: a) protiv integriteta Bosne i Hercegovine, b) protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih međunarodnim

pravom, c) terorizma, d) za koja se prema zakonu može izreći kazna zatvora

najmanje tri godine ili teža kazna.

Član 118. st. 1. i 6. (1) Istražne radnje iz člana 116. stav 2. ovog zakona

određuje naredbom sudija za prethodni postupak, na obrazloženi prijedlog Tužitelja koji sadrži: podatke o osobi protiv koje se radnja preduzima, osnove sumnje iz člana 116. stava 1. i 3. ovog zakona, razloge za njeno preduzimanje i ostale bitne okolnosti koje zahtijevaju preduzimanje radnji, navođenje radnje koja se zahtijeva i način njenog izvođenja, obim i trajanje radnje. Naredba sadrži iste podatke kao i prijedlog Tužitelja, kao i utvrđivanje trajanja naređene radnje.

(6) Naredbu iz stava 1. ovog člana izvršava policijski organ. [...]

Član 297. Bitne povrede odredaba krivičnog postupka

(1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji: i) ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po

odredbama ovog zakona ne može zasnivati presuda, 30. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o

krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH" broj 58/08, koji je stupio na snagu 29. jula 2008. godine) u relevantnom dijelu glasi:

Član 33. U članu 116. u stavu (2) u tački d) iza riječi: "snimanje

lica" dodaje se zarez i riječi: "transportnih sredstava", a iza riječi "predmeta" dodaju se riječi: "koji stoje u vezi s njima".

Tačka e) mijenja se i glasi: "e) korištenje prikrivenih istražitelja i korištenje

informatora,". U tački f) iza riječi "simulirani" dodaju se riječi: "i

kontrolirani". Iza stava (5) dodaje se novi stav (6) koji glasi: "(6) Prikriveni istražitelj je posebno obučeno ovlašteno

službeno lice koje istražuje pod izmijenjenim identitetom. Prikriveni istražitelj smije pod svojim izmijenjenim identitetom učestvovati u pravnom prometu. Ukoliko je to neophodno za formiranje i održavanje tog identiteta, mogu se izraditi, izmijeniti ili koristiti odgovarajući dokumenti."

Član 34. U članu 117. u tački d) riječ "najmanje" zamjenjuje se

riječju "od".

Page 89: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 89

Član 125. U predmetima u kojima je optužnica potvrđena do stupanja

na snagu ovog zakona, postupak će se nastaviti po odredbama Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07 i 15/08), osim ako su odredbe ovog zakona povoljnije za osumnjičenog, odnosno optuženog.

VI. Dopustivost

31. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

32. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

33. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Suda BiH broj X-KŽ-08/566-1 od 11. novembra 2010. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Navedenu odluku apelant je primio 29. novembra 2010. godine, a apelaciju je podnio 21. decembra 2010. godine, dakle, u roku od 60 dana kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

34. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

35. Apelant osporava navedene presude tvrdeći da mu je tim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1, 2. i 3.d. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

36. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

37. Član 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

2. Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim dok se njegova krivica po zakonu ne dokaže.

3. Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:

d) da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe […]

38. U konkretnom slučaju se radi o krivičnom postupku u kojem je apelant proglašen krivim za krivično djelo propisano zakonom, te je osuđen na kaznu zatvora. Dakle, u postupku je utvrđivana osnovanost krivične optužbe protiv apelanta, pa je član 6. Evropske konvencije primjenjiv. Također, iako je osnovna svrha člana 6. Evropske konvencije, kada je riječ o krivičnom

postupku, da osigura pošteno suđenje na "sudu" koji je nadležan da rješava o "svakoj krivičnoj optužbi", to ne znači da se taj član ne primjenjuje i na prethodne postupke. Prema tome, član 6. može biti mjerodavan prije nego što predmet dođe u fazu suđenja ako postoji vjerovatnost da će pravičnost suđenja biti ozbiljno narušena inicijalnim nepoštivanjem odredaba tog člana (vidi Evropski sud za ljudska prava, Imbrioscia protiv Švajcarske, presuda od 24. novembra 1993. godine, stav 36, Serija A br. 275, te Salduz protiv Turske, presuda od 27. novembra 2008. godine[GC], br. 36391/02, stav 50). Stoga, Ustavni sud mora ispitati da li je osporenim presudama povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje zaštićeno članom 6. Evropske konvencije, imajući u vidu krivični postupak u cjelini, uključujući i fazu konkretnog postupka koja je provedena prema naredbama sudije za prethodni postupak o provođenju posebnih istražnih radnji.

39. U vezi s apelantovim navodima da je Sud BiH svoje odluke zasnovao na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Međutim, relevantne okolnosti konkretnog slučaja upućuju na zaključak da je neophodno da Ustavni sud analizira način na koji su redovni sudovi primijenili materijalno i procesno pravo, jer je to od suštinskog značaja za poštivanje apelantovog prava na pravično suđenje.

40. U kontekstu apelantovih navoda vezanih za provođenje posebnih istražnih radnji, pri čemu apelant posebno problematizira korištenje informatora, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost u primjeni relevantnih odredbi ZKP BiH, jer iz obrazloženja osporenih odluka nesporno proizlazi da su posebne istražne radnje iz člana 116. stav 2. tačka ZKP BiH određene naredbama sudije za prethodni postupak na osnovu člana 118. stav 1, u vezi s čl. 116. i 117. tačka d) ZKP BiH, 15. i 31. jula 2008. godine a na prijedlogu Tužilaštva broj KTA-302/08 od 11. jula 2008. godine, zbog postojanja osnova sumnje da je apelant počinio krivično djelo organiziranog kriminala iz člana 250. stav 1. a u vezi s krivičnim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama iz člana 195. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ BiH. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da je odredbom člana 117. tačka d) ZKP BiH koja se odnosi na apelantov slučaj, propisano da su se istražne radnje iz člana 116. stav 2. ZKP BiH mogle odrediti za krivična djela za koja je postojala osnovana sumnja da je apelant počinio, (krivično djelo organiziranog kriminala iz člana 250. stav 1. KZ BiH za koje se prema zakonu može izreći kazna zatvora najmanje tri godine i krivično djelo neovlaštenog prometa opojnim drogama iz člana 195. stav 2. u vezi sa stavom 1. citiranog zakona, za koje se može izreći kazna zatvora najmanje pet godina, odnosno, od najmanje tri godine. Prema tome, Ustavni sud smatra da su u konkretnom slučaju s obzirom na zaprijećenu kaznu postojale zakonske pretpostavke za određivanje posebnih istražnih radnji prema članu 116. stav 2. ZKP BiH u vezi s članom 117. tаčka d) ZKP BiH.

Page 90: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 90 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

41. Apelant u navodima apelacije ističe da ga je informator podstrekavao na izvršenje krivičnih djela za koja je osuđen, da ima saznanja da se radi o licu koje nije ovlašteno službeno lice - policijski službenik. Dalje navodi da, kako Tužiteljstvo informatora nije predložilo kao svjedoka, to ga niti odbrana nije mogla predložiti za svjedoka, tako da je apelantovoj odbrani ostao nepoznat identitet ove osobe, koja je po njegovom mišljenju mogla razjasniti odlučne činjenice vezane uz predmet. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da je, kada se utvrđuje da li je postupak u cjelini bio pravičan, potrebno uzeti u obzir i jesu li poštovana prava odbrane, osobito se mora ispitati je li apelantu pružena prilika da ospori vjerodostojnost dokaza i usprotivi se njegovoj upotrebi. Osim toga, mora se uzeti u obzir i kvalitet dokaza, između ostalog i je li, zbog okolnosti u kojima je dokaz pribavljen, dovedena u pitanje njegova pouzdanost ili tačnost (vidi Evropski sud za ljudska prava, Bykov protiv. Rusije, presuda od 10. marta 2009 godine [GC], predstavka broj 4378/02, stav 90).

42. Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud za ljudska prava u predmetu Bannikova protiv Rusije utvrdio da "u specifičnom kontekstu istražnih tehnika koje se koriste u borbi protiv krijumčarenja droge i korupcije, stav Suda je već dugo da javni interes ne može opravdati korištenje dokaza dobivenih policijskim poticanjem, jer bi to onda značilo rizik za optuženog da će mu definitivno biti uskraćeno pravično suđenje od samog početka [...]. U svojoj opsežnoj sudskoj praksi o ovom pitanju, Sud je razvio koncept navođenja na krivična djela kojim se krši član 6. stav 1. Konvencije, kao nečeg što je različito od korištenja legitimnih tajnih tehnika u krivičnim istragama. Sud je našao da, dok korištenje posebnih istražnih metoda - posebno tajne tehnike - ne može samo po sebi povrijediti pravo na pravično suđenje, rizik od policijske provokacije koju sa sobom nosi takva tehnika znači da njihova upotreba mora biti unutar jasnih granica [...]" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Bannikova protiv Rusije, presuda od 4. novembra 2010. godine, st. 34. i 35). Kako bi napravio razliku između navođenja na krivično djelo od dopuštenog ponašanja, Evropski sud je razvio sljedeće kriterije: 1) materijalni test podstrekavanja i 2) postupak kojim je utvrđen prigovor podstrekavanja. Kada je suočen sa prigovorom navođenja na krivično djelo, Sud će pokušati, kao prvi korak, da utvrdi da li bi se krivično djelo počinilo bez intervencije vlasti. Definicija poticanja koju je dao Sud glasi kako slijedi: "Policijsko poticanje se događa u slučajevima kad se policajci – bilo da su pripadnici snaga sigurnosti ili osobe koje djeluju po njihovim uputama - ne ograničavaju na ispitivanje krivičnog djela na u biti pasivan način, već vrše takav utjecaj na osobu tako da ga potiču na činjenje djela kojeg inače ne bi počinio, kako bi se omogućilo da se utvrdi krivično djelo, odnosno, dobiju dokazi i pokrene krivično gonjenje [...]" (op. cit, Bannikova protiv Rusije, stav 37). U predmetu Teixeira de Castro protiv Portugala Evropski sud je smatrao da se u tom slučaju dvojica policajaca (koji su u civilu prišli podnosiocu predstavke osumnjičenom za manje značajno rasturanje droge kako bi od njega nabavili heroin, koji im je on nabavio, da bi bio uhapšen u trenutku kada je drogu isporučivao policajcima) nisu ograničila na istragu o krivičnoj ulozi podnosioca predstavke u jednom suštinski pasivnom svojstvu, već su uticali na njega kako bi ga podstakli da počini krivično djelo. Evropski sud je, također, primijetio da su domaći sudovi u svojim odlukama naveli da je podnosilac predstavke bio osuđen prvenstveno na osnovu izjave te dvojice policajaca. Iz tih razloga Evropski sud je zaključio da su policajci svojim postupkom iskoračili iz okvira koji je dozvoljen tajnim agentima zato što su ga podstakli na izvršenje krivičnog djela, a nije bilo ničeg što bi sugeriralo da bi bez te njihove intervencije to krivično djelo uopće bilo počinjeno. U konkretnom slučaju se radilo o kršenju člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Evropski sud za

ljudska prava, Teixeira de Castro protiv Portugala, presuda od 9. juna 1998. godine, st. 38. i 39). U odnosu na drugi kriterij utvrđene procedure za prigovor podstrekavanja Evropski sud je utvrdio da "uz mogući izuzetak u slučaju predmeta Teixeira de Castro (citiran gore), gdje je Sud našao dovoljno osnova da utvrdi navođenje na krivično djelo samo na osnovu materijalnog testa, u pravilu će Sud također ispitati način na koji su domaći sudovi ispitivali podnositeljev prigovor podstrekavanja. Naime, kao što je trenutna sudska praksa, Sud smatra da je proceduralni aspekt nužan dio ispitivanja tužbe agent provocateura. Dalje, u predmetima kada nedostatak objavljivanja spisa ili kontroverza u pogledu načina na koji stranke tumače događaje, isključuje mogućnost da Sud utvrdi sa dovoljnim stepenom sigurnosti da li je podnositelj predstavke bio podvrgnut policijskom podstrekavanju, proceduralni aspekt postaje odlučujući. Kao polaznom tačkom, Sud mora biti zadovoljan sa sposobnošću domaćih sudova da se bave takvim prigovorom na način koji je kompatibilan s pravom na pravično suđenje. Stoga treba provjeriti da li uvjerljiva žalba na podstrekivanje predstavlja materijalnu odbranu prema domaćem pravu, ili da je osnov za isključenje dokaza, odnosno dovodi do slične posljedice (op. cit, Bannikova protiv Rusije, st. 51-54). Evropski sud je smatrao "da je prigovor podstrekavanja podnositeljice prijave adekvatno tretiran od strane domaćih sudova, koji su poduzeli potrebne korake da otkriju istinu i da eliminiraju sumnje da li je podnositeljica počinila krivično djelo kao rezultat podstrekavanja od strane agenta provokatora. Njihov zaključak da nije bilo nagovora zasnovan je na razumnoj procjeni dokaza koja je bila relevantna i dovoljna. Imajući u vidu okvir sudske kontrole prigovora podstrekavanja podnositeljice prijave, Sud je našao da je suđenje bilo kompatibilno sa pojmom pravičnosti koju zahtijeva član 6. Konvencije" (op. cit, Bannikova protiv Rusije, st. 77. i 78).

43. Dovodeći naprijed navedene stavove u kontekst činjenica konkretnog predmeta Ustavni sud je u vezi s apelantovim navodima da je kao informator korišteno lice (kodnog naziva Salzburg) "koje nije policijski službenik" ističe da iz relevantnih odredbi ZKP BiH, koje reguliraju institut informatora, ne proizlazi da se radi o policijskom službeniku, odnosno da to lice, kako to apelant smatra, treba biti policijski službenik. Naime, informator je osoba koju policija povremeno ili stalno angažira i koristi s ciljem dobivanja informacija o krivičnom djelu i njegovom izvršiocu, te informator, za razliku od prikrivenog istražitelja, nema nikakvih policijskih ovlaštenja. Ovo proizlazi i iz same odredbe člana 116. ZKP BiH koja u stavu 5. govori da "policijski organ ili druge osobe" ne smiju poduzimati aktivnosti koje predstavljaju podstrekavanje na učinjenje krivičnog djela. Dalje zaključak da informator nije policijski službenik proizlazi i iz Zakona o izmjenama i dopunama ZKP BiH kojim je dodata odredba stava 6. navedenog člana koja propisuje uvjete vezane za osobu koja postupa kao prikriveni istražitelj, tako da je to "posebno obučeno službeno lice", ali u pogledu osobe koja postupa kao informator zakon ne propisuje nikakve posebne uvjete. Prema tome, Ustavni sud smatra da iz predočenih naredbi i obrazloženja osporenih odluka kao nesporno proizlazi da su u konkretnom slučaju i informator i prikriveni istražitelj djelovali na osnovu naredbi sudije za prethodni postupak od 15. jula 2008. godine i 31. jula 2008. godine. Zatim, u odnosu na apelantove navode da ga je informator podstrekavao na izvršenje krivičnog djela za koje je i osuđen, Ustavni sud također zapaža da je u okviru testa utvrđena procedura koju provodi Evropski sud za ljudska prava, Sud BiH ocijenio sve dokaze i za svoje zaključke dao dovoljno relevantne i argumentirane razloge, kada je ovaj apelantov prigovor odbio iz čega proizlazi da je apelantov prigovor da je podstrekavan na izvršenje krivičnog djela, u smislu standarda iz presude

Page 91: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 91

Evropskog suda (Bannikova protiv Rusije) "adekvatno tretiran od strane domaćih sudova, koji su poduzeli potrebne korake da otkriju istinu i da eliminiraju sumnje", da li je apelant počinio krivično djelo kao rezultat informatorovog podstrekavanja. Ustavni sud smatra da iz obrazloženja osporenih presuda jasno i argumentirano proizlazi da Sud BiH na temelju izvedenih dokaza nije našao da je informator podstrekavao apelanta na činjenje predmetnog krivičnog djela, ukazujući da je u smislu člana 30. stav 1. KZ BiH, podstrekavanje umišljajno navođenje ili nagovaranje drugog lica, koje nema odluku o izvršenju djela da izvrši određeno djelo, da podstrekavanje postoji i onda kada se kod izvršioca djela navođenjem učvršćuje odluka da djelo izvrši, te zaključio na osnovu detaljne analize da se u okolnostima konkretnog slučaja o tome ne radi, budući da informator ni na koji način nije uticao na apelantovu volju, u smislu izvršenja ili učvršćivanja odluke za izvršenje predmetnog krivičnog djela. Prema tome, Ustavni sud nalazi da je Sud BiH savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza ove apelantove navode jasno i argumentirano obrazložio, da je kod apelanta postojala svijest i namjera da počini djelo, što proizlazi iz transkripta i sadržine razgovora između apelanta i informatora, da je apelant rukovodio dogovaranjem mjesta i načina prodaje droge, da je davao jasne upute informatoru samo oko predaje novca, da novac pribavi u određenim apoenima i da provjeri validnost novca, zbog čega je taj sud ocijenio neosnovanim ove tvrdnje apelantove odbrane, zaključivši da su se apelantovim radnjama stekla obilježja krivičnog djela za koje je optužen, dakle da je apelant predmetno krivično djelo preduzeo s direktnim umišljajem, potpuno svjestan djela, posljedica preduzetih radnji kao i svojstva robe koju prodaje, pa je i pored toga nastavio s izvršenjem djela. Prema tome, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju suđenje bilo kompatibilno s pojmom pravičnosti koju zahtijeva član 6. Konvencije.

44. Što se tiče apelantovih navoda da je Sud BiH na glavnom pretresu nezakonito koristio iskaz svjedoka M. J. dat pred Tužilaštvom, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju prvostepeni sud u svojoj presudi u potpunosti prezentirao iskaz ovog svjedoka dat na glavnom pretresu, dakle da je bio je izložen direktnom ispitivanju kako odbrane tako i Tužilaštva, ocijenivši da je njegov iskaz u bitnim dijelovima koji se tiču odlučnih činjenica saglasan s apelantovim iskazom, iskazima brojnih drugih saslušanih na glavnom pretresu kao i drugim materijalnim dokazima. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH, i pored činjenice da su raniji apelantovi branitelji dali saglasnost da se zapisnici o saslušanju ovog optuženog dati pred Tužilaštvom uvrste među dokaze, ovog svjedoka saslušao na glavnom pretresu, kojom prilikom su ga direktno ispitali kako Tužilaštvo tako i apelantova odbrana, zbog čega njegov iskaz dat pred Tužilaštvom nije korišten u ovom postupku. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih presuda proizlazi da je redovni sud iskaz M. J. podvrgao brižljivoj i savjesnoj ocjeni, kako pojedinačno, tako i u odnosu na druge dokaze, te da su data valjana i jasna obrazloženja zašto su iskaz ovog svjedoka dat na glavnom pretresu prihvatili i vjerovali mu. Ustavni sud također zapaža da su se i prvostepeni i drugostepeni sud tokom trajanja krivičnog postupka bavili identičnim navodima apelantove odbrane te dali iscrpne razloge zašto su apelantovi navodi u ovom dijelu neosnovani, a data obrazloženja i razlozi koji su ponuđeni pred prvostepenim i drugostepenim sudom ne ostavljaju utisak proizvoljnosti ili zanemarivanja obaveze suda u pogledu brižljive i savjesne ocjene ovog dokaza. S tim u vezi, te u odnosu na standarde iz člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su s ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, između ostalih, Ustavni sud odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1196/09 od 26. januara 2012. godine, tačka 27,

dostupna na www.ustavnisud.ba), smatra da činjenica da je prethodno zaključen sporazum o priznanju krivice s licem koje je imalo svojstvo optuženog u istom predmetu i koje se nakon toga pojavljuje u svojstvu svjedoka u tom postupku ne znači sama po sebi diskvalifikaciju takvog lica kao svjedoka u istom krivičnom postupku. Dakle, iz obrazloženja osporenih presuda jasno proizlazi kako se smatra da је iskaz ovog svjedoka, koji je dao pred Tužiteljstvom, iskaz pribavljen na zakonit način, a isto tako da apelantu nije bila uskraćena mogućnost da svjedoka M. J. ispitujе neposredno ili posredstvom svog branitelja, kao i da njegov iskaz osporavaju isticanjem drugih dokaza. Ustavni sud također zapaža da se iz obrazloženja osporenih odluka Suda BiH ne može zaključiti da su sudovi propustili ocijeniti ovaj dokaz pojedinačno i u uzajamnoj vezi s ostalim dokazima, prije svega iskazima ostalih saslušanih svjedoka i drugim materijalnim i nematerijalnim dokazima i koji se ni u jednom dijelu ne može smatrati kao nezakonito dat. Stoga, Ustavni sud smatra da u osporenim odlukama nema ništa što bi ukazivalo na proizvoljnost pri utvrđivanju i ocjeni iskaza ovog svjedoka kao dokaza, te da su data obrazloženja koja u cijelosti zadovoljavaju zahtjeve prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

45. U odnosu na apelantove navode da mu je povrijeđeno pravo na ravnopravnost stranaka i princip "jednakosti oružja", Ustavni sud ističe da član 6. stav 3. tačka d. Evropske konvencije sadrži dva prava: 1) pravo optuženog da mu se omogući da ispituje svjedoka optužbe i 2) pravo na saslušanje svjedoka odbrane pod istim uvjetima koji važe i za svjedoka optužbe. Ova prava su nezavisna jedno od drugog (vidi Evropski sud za ljudska prava, Unterpertinger protiv Austrije, presuda od 24. novembra 1986. godine, serija A-110). Ustavni sud smatra da ova odredba zahtijeva da se optuženi stavi u položaj potpune jednakosti s tužiocem, te da mu se omogući da ispita i ospori svjedočenje svjedoka optužbe, kao i da pozove i ispita svoje svjedoke pod istim uvjetima. Međutim, Ustavni sud naglašava da ova odredba nema apsolutno dejstvo, tj. ovo pravo optuženog nije neograničeno. Na primjer, postoje situacije kada, zbog objektivnih okolnosti, nije moguće na glavnom pretresu saslušati svjedoka koji je već dao iskaz u prethodnom postupku bez prisustva optuženog ili njegovog branioca (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1492/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 24). U predmetu Bricmont protiv Belgije (na kojeg se apelant pozvao) belgijski princ je podnio tužbu protiv podnosioca predstavke, ali iz zdravstvenih razloga nije dao iskaz, zbog čega je Evropski sud smatrao da "u okolnostima datog slučaja, korištenje prava odbrane, što je suštinski dio prava na pravično suđenje, u načelu zahtijeva da podnosioci imaju mogućnost da ospore bilo koji aspekt navoda tužitelja tokom suočavanja ili ispitivanja, bilo u javnosti, bilo, ako je potrebno, u njegovom domu" (vidi Evropski sud za ljudska prava, Brickmont protiv Belgije, presuda od 7. jula 1989. godine, stav 81). U predmetu Krčmar protiv Češke Republike Evropski sud je saopštio da se nije radilo o kršenju načela jednakosti strana zato što dokazi nisu bili predočeni nijednoj strani. Međutim, bilo je prekršeno pravo na akuzatorni postupak, budući da podnosiocima predstavke nije bila pružena mogućnost da komentarišu dokaze koji su predočeni u postupku (vidi Evropski sud za ljudska prava, Krčmar protiv Češke Republike, presuda od 3. marta 2000. godine, st. 39. i 40). Ustavni sud zapaža da je u konkretnom postupku na glavnom pretresu izveden dokaz saslušanjem prikrivenog istražitelja kodnog naziva Tigar kojem su određene mjere zaštite identiteta, te omogućeno da u skladu sa propisanom procedurom svjedoči iz posebne prostorije, i brojnih drugih svjedoka, te da je apelant u akuzatornom postupku, u unakrsnom ispitivanju, ispitao navedene svjedoke, odnosno imao je mogućnost osporiti i komentirati njihove izjave, kao svjedoka optužbe. Pored toga Ustavni sud zapaža da su relevantne činjenice utvrđene na

Page 92: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 92 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

temelju i drugih materijalnih dokaza, koji su izvedeni na glavnom pretresu uz poštovanje principa akuzatornosti, kao i saslušanjem svjedoka koje je predložila apelantova odbrana. Po ocjeni Ustavnog suda ovim nije povrijeđeno načelo jednakosti strana u postupku i akuzatornosti postupka.

46. U vezi s apelantovim navodima o kršenju principa in dubio pro reo, Ustavni sud zapaža da apelant smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede principa in dubio pro reo, jer su sudovi sve protivrječnosti i dileme trebali tumačiti u apelantovu korist, a ne suprotno od toga. Ustavni sud naglašava da je princip in dubio pro reo garantiran članom 6. stav 2. Evropske konvencije. Prema tom principu svako se smatra nevinim dok se njegova krivica ne dokaže prema zakonu. U tom pogledu, ukoliko postoji određena sumnja da je određena osoba izvršila krivično djelo koje joj se stavlja na teret, takva sumnja treba ići u korist optuženom. Međutim, prema mišljenju Ustavnog suda, pozivanje na princip in dubio pro reo može biti dovedeno u pitanje ukoliko izostane cjelovita analiza svih provedenih dokaza u obrazloženju sudske odluke koja takvu eventualnu sumnju otklanja. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da obrazloženje analize svih provedenih dokaza ne ostavlja nikakvu sumnju u zaključak suda o apelantovoj krivici. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije povrijeđen princip in dubio pro reo iz člana 6. stav 2. Evropske konvencije, pa je i u ovom dijelu apelacija neosnovana.

47. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja apelantovih prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1, 2. i 3.d. Evropske konvencije.

VIII. Zaključak

48. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1, 2. i 3.d. Evropske konvencije kada redovni sudovi u postupku utvrđivanja činjenica i izvođenja dokaza, posebno dokaza pribavljenih tokom provođenja posebnih istražnih radnji – prikrivenog istražitelja nisu arbitrarno primijenili odredbe procesnog zakona.

49. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

PredsjednicaUstavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić, s. r.

279 Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudaca, u

predmetu broj AP 2512/11, rješavajući apelaciju Bogdanke Dabić-Jovičić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac na sjednici održanoj 12. veljače 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Odbija se kao neutemeljena apelacija Bogdanke Dabić-

Jovičić podnesena protiv odluka Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća br. 04-02-312-10 2011 - DŽBDJ (suci) 2/2011 od 5. travnja 2011. godine i 04-02-312-8/11 - DCBDJ (suci) 11/2010 od 17. veljače 2011. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Bogdanka Dabić-Jovičić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Istočnog Sarajeva, koju zastupa Jelica Vuković, odvjetnica iz Sarajeva, podnijela je 17. lipnja 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluka Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća (u daljnjem tekstu: VSTV), i to Drugostupanjskog stegovnog povjerenstva za suce (u daljnjem tekstu: Drugostupanjsko stegovno povjerenstvo) broj 04-02-312-10/2011, predmet broj DŽBDJ (suci) 2/2011 od 5. travnja 2011. godine i Prvostupanjskog stegovnog povjerenstva za suce (u daljnjem tekstu: Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo) broj 04-02-312-8/11, predmet broj DCBDJ (suci) 11/2010 od 17. veljače 2011. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 22. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, od VSTV, odnosno Prvostupanjskog i Drugostupanjskog stegovnog povjerenstva, te Ureda stegovnog tužitelja (u daljnjem tekstu: UST) zatraženo je 14. srpnja 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. VSTV i UST su odgovore na apelaciju dostavili 1. kolovoza 2011. godine.

4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su podnositeljici apelacije 25. kolovoza 2011. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Odlukom Prvostupanjskog stegovnog povjerenstva broj 04-02-312-8/11, predmet broj DCBDJ (suci) 11/2010 od 17. veljače 2011. godine apelantica je proglašena odgovornom što je počinila stegovni prekršaj iz članka 56. točka 23. Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o VSTV) – bilo kakvo drugo ponašanje koje predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristranost i kredibilitet pravosuđa, opisan u točki III. 1, 2. i 3. stegovne tužbe, pa joj je primjenom odredaba čl. 58. i 59. Zakona o VSTV izrečena stegovna mjera – javna opomena, a istodobno odbijena je tužba da je počinila stegovni prekršaj iz članka 56. točka 9. Zakona o VSTV, na način opisan u točki III. 1. do 4. stegovne tužbe i članka 56. točka 23. Zakona o VSTV na način opisan u točki III. 4.

7. U obrazloženju je istaknuto da je UST 26. srpnja 2010. godine podnio stegovnu tužbu protiv apelantice, sutkinje Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), za počinjene stegovne prekršaje iz članka 56. točka 9. Zakona o VSTV "Donošenja odluka kojima se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka" i točka 23. Zakona o VSTV "Bilo kakvo drugo ponašanje koje predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristranost i kredibilitet pravosuđa".

8. U tužbi je navedeno da je apelantica, obavljajući funkciju predsjednice Okružnog suda, u suprotnosti sa procedurom propisanom zakonima Republike Srpske i Pravilnikom o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Okružnom sudu (u daljnjem tekstu: Pravilnik) u razdoblju od 20. kolovoza 2008. godine do 30. lipnja 2009. godine primila na radno mjesto tajnika suda Željku Tomić, na radno mjesto vozač

Page 93: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 93

Dragišu Grgića i na radno mjesto spremačica na održavanju čistoće Anu Čarkić.

9. U navodima tužbe je još istaknuto da je apelantica, obnašajući funkciju predsjednice Okružnog suda, u suprotnosti sa Zakonom o sudovima u Republici Srpskoj, te uputom VSTV broj VSTV-08-0811-05072006 od 5. srpnja 2006. godine, u razdoblju od 1. siječnja 2007. godine do 1. listopada 2009. godine primila na radno mjesto stručni suradnik Milku Vaselić, Sonju Avlijaš i Dušana Đuričića iako je za izbor i imenovanje stručnih suradnika isključivo nadležno VSTV.

10. U obrazloženju je navedeno da je apelantica na pripremnom ročištu predložila dokaze (koji su taksativno navedeni na strani 3. stavak 1. obrazloženja osporene odluke) za izvođenje na glavnoj raspravi. Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo je, rješavajući o dokaznim prijedlozima stranaka, odbilo apelantičin prijedlog da se po službenoj dužnosti zatraži od svih sudova u RS i FBiH na svim razinama vlasti izvješće i dokazi na okolnosti koliko su radnika i prema kojoj osnovi primili u rad (određeno i neodređeno vrijeme), jesu li raspisivali oglase za popunu radnih mjesta na određeno vrijeme, i to za razdoblje od 2007. godine do danas, a od okružnih sudova RS i izvješće na koji način su vršili izbor, odnosno prijem stručnih suradnika u istom razdoblju, kao i apelantičin prijedlog da se sasluša bivši stegovni tužitelj Anđelko Marjanović, kao i zajednički prijedlog obje stranke da se sasluša predsjednik Okružnog suda Senaid Ibrahimefendić, jer, prema ocjeni Prvostupanjskog stegovnog povjerenstva, predloženi dokazi nisu relevantni za predmet stegovne tužbe.

11. Obrazlažući, dalje, razloge zbog kojih nije prihvaćen apelantičin prijedlog da se službenim putem zatraže podaci od svih sudova RS i FBiH, Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo je navelo da eventualno nepravilno postupanje drugih nositelja pravosudnih funkcija prilikom prijema u radni odnos radnika ne može dovesti do oslobađanja od stegovne odgovornosti apelantice za učinjeni stegovni prekršaj ako se njime ozbiljno krši službena dužnost i dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristranost i kredibilitet pravosuđa. Osim toga, navedeno je da je od dokaza koje je predložila apelantica saslušan svjedok Branko Perić i apelantica, a od materijalnih dokaza apelantice na ročištu za glavnu raspravu izvedeni su: obavijest VSTS u pogledu statusa stručnih suradnika od 9. ožujka 2006. godine, dopis Ministarstva pravde RS u pogledu statusa stručnih suradnika od 3. veljače 2010. godine, prijedlog Udruge stručnih suradnika i savjetnika u sudovima i tužiteljstvima u BiH za ujednačavanje položaja i postupanja stručnih suradnika i savjetnika u sudovima i tužiteljstvima u BiH putem harmonizacije propisa od 4. rujna 2009. godine. Još je istaknuto da, iako je Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo na pripremnom ročištu prihvatilo da se kao zajednički dokaz stranaka u postupku izvede dokaz saslušanjem svjedoka Džeralda Selmana, na ročištu za glavnu raspravu od 14. veljače 2011. godine, navedeno povjerenstvo je prijedlog, ipak, odbilo, jer je ocijenjeno da se odluka u predmetnom stegovnom postupku može donijeti na temelju već saslušanih svjedoka i izvedenih materijalnih dokaza.

12. Na temelju svih provedenih dokaza Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo je zaključilo da su se u apelantičinim radnjama stekla sva obilježja stegovnog prekršaja iz članka 56. točka 23. Zakona o VSTV.

13. Na temelju izvedenih dokaza Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo je utvrdilo da je Željka Tomić primljena u radni odnos na određeno vrijeme na radno mjesto tajnik suda na temelju rješenja koje je donijela apelantica 30. lipnja 2009. godine, koje je produljavano u više navrata. Istaknuto je da je apelantica primila imenovanu na radno mjesto tajnik suda iako Željka Tomić nije ispunjavala uvjete u pogledu radnog iskustva od pet godina iz pravilnika br. Su-140/04 od 30. lipnja 2004.

godine, Su-330/04 od 26. studenog 2004. godine, 014-0-Su-000269 od 27. lipnja 2006. godine, 014-0-Su-000212 od 28. kolovoza 2007. godine i 014-0-Su-08-000194 od 15. travnja 2008. godine koji su bili na snazi u vrijeme prijema imenovane radnice. Navedeno je da je i sama Željka Tomić u svom iskazu potvrdila da nije ispunjavala posebne uvjete za zasnivanje radnog odnosa, te da je u radni odnos primljena bez raspisivanja javnog natječaja, protivno odredbama članka 9A1 Pravilnika broj 014-0-Su-08-00657 od 29. prosinca 2008. godine, koji propisuje da se tajnik suda prima u radni odnos putem natječaja. Dalje, Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo se pozvalo na odredbu članka 49. Zakona o sudovima RS koja propisuje da se pod radnicima suda, u smislu navedenog zakona, podrazumijevaju sve osobe koje su uposlene u sudu, osim sudaca, a članak 55. istog zakona propisuje da se propisi o položaju, pravima i obvezama radnika u tijelima uprave sukladno primjenjuju i na radnike suda ako navedenim zakonom nije drugačije određeno. Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo se pozvalo i na odredbe Zakona o državnim službenicima prema kojima tajnik suda nije državni službenik, tako da se na njegov radnopravni status primjenjuju opći propisi o radu i kolektivni ugovor. U tom pravcu je, dalje, pojašnjeno da je odredbom članka 10. Zakona o upošljavanju propisano da poslodavac dostavlja Zavodu za upošljavanje (u daljnjem tekstu: Zavod) prijavu o potrebi za radnicima, a da je odredbom članka 11. istog zakona propisano da poslodavac može zahtijevati da mu Zavod, umjesto javnog objavljivanja potrebe za radnicima, neposredno ponudi izbor kandidata za zasnivanje radnog odnosa. Istaknuto je da poslodavac sam odlučuje o izboru kandidata za zasnivanje radnog odnosa između onih koje je ponudio Zavod ili agencija i drugih kandidata koji su se neposrednim putem obratili poslodavcu radi zasnivanja radnog odnosa. Prema navedenoj zakonskoj odredbi, kako je u obrazloženju navedeno, poslodavac ima pravo samostalno odlučiti o izboru kandidata za zasnivanje radnog odnosa, ali taj izbor predstavlja izbor između više prijavljenih kandidata. Kako je istaknuto u obrazloženju, prijavljivanje slobodnih radnih mjesta nadležnoj organizaciji za upošljavanje je dužnost poslodavca i nepoštivanje ove obveze predstavlja prekršaj u smislu članka 64. Zakona o upošljavanju i članka 180. stavak 1. točka 1. Zakona o radu RS, kako je navedeno, iz razloga poštivanja principa jednake dostupnosti svih radnih mjesta svim građanima pod jednakim uvjetima. Osim toga, Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo je naglasilo da prilikom prijema u radni odnos poslodavac mora voditi računa o tome da osoba koja traži uposlenje ne može biti stavljena u nejednakopravan položaj pri ostvarivanju prava po osnovi rada i prava na uposlenje i javnosti u postupku upošljavanja, što je apelantici, kao sucu i predsjedniku suda, bilo poznato, pa se stoga ne može raditi o tumačenju propisa koji bi apelanticu oslobodili odgovornosti za počinjeni stegovni prekršaj.

14. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, zaključeno je da je apelantica postupila protivno odredbama Zakona o zapošljavanju RS i Pravilnika, jer nije provela propisanu proceduru prilikom prijema u radni odnos tajnika suda koja bi ostavila poslodavcu mogućnost izbora između više prijavljenih kandidata.

15. Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo u obrazloženju iscrpno se izjasnilo i u svezi sa upošljavanjem vozača Dragiše Grgića i spremačice Ane Čarkić. Na temelju materijalnih dokaza, te saslušanjem imenovanih radnika utvrđeno je, prije svega, da apelantica nije podnijela prijavu o potrebi za radnicima nadležnom Zavodu iako to proizlazi iz odredbe članka 10. Zakona o zapošljavanju RS, pa Zavod nije bio u mogućnosti obavijestiti neuposlene osobe o uvjetima i mogućnostima upošljavanja, pa je na taj način apelantica, obnašajući službenu dužnost, stavila u nejednakopravan položaj druge osobe koje traže uposlenje, što je suprotno odredbi članka 5. Zakona o radu

Page 94: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 94 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

RS. U svezi sa prijemom vozača tijekom postupka je utvrđeno da je apelantica sa Dragišom Grgićem prvo zaključila ugovor o djelu, i to 20. ožujka 2008. godine i 21. travnja 2008. godine (po dva mjeseca), potom je bez provođenja bilo kakve procedure donijela rješenje o prijemu u radni odnos na određeno vrijeme 20. kolovoza 2008. godine na tri mjeseca, nakon toga rješenje o produljenju za još tri mjeseca, te još sedam rješenja o produljenju radnog odnosa na istom radnom mjestu (od 18. veljače 2009. godine do 12. ožujka 2010. godine). Osim toga, kako je istaknuto, apelantica je vozača Dragišu Grgića primila u radni odnos bez dokaza o prethodnom radnom iskustvu od šest mjeseci, mada je odredbama tada važećeg Pravilnika predviđen ovaj poseban uvjet za zasnivanje radnog odnosa. U svezi s tim je istaknuto da se radno iskustvo dokazuje određenom pismenom dokumentacijom (radnom knjižicom, potvrdom ili drugim pismenim aktima), pa stoga prijem u radni odnos bez dokaza o radnom iskustvu nije pravilan, bez obzira na to što osoba koja traži posao tvrdi da ima potrebno radno iskustvo za zasnivanje radnog odnosa. Kako je istaknuto u obrazloženju, apelantica nije zaključila ugovor o radu sa Dragišom Grgićem, kako to nalaže odredba članka 10. st. 1. i 4. Zakona o radu RS i odredbe članka 19. navedenog zakona. Dalje je pojašnjeno da se, u slučaju zamjene odsutnog radnika, može zaključiti ugovor o radu na određeno vrijeme, ali najdulje do godinu dana, sukladno odredbi članka 16. stavak 2. Zakona o radu RS. U svezi s tim apelantica je tijekom postupka tvrdila da je u radni odnos na određeno vrijeme primila Dragišu Grgića na mjesto vozača zbog bolovanja stalno uposlenog vozača suda. Međutim, kako je istaknuto, iz provedenih dokaza je više nego očigledno da je Dragiša Grgić u Okružnom sudu u radnom odnosu na mjestu vozač proveo više od godinu dana (računajući od 20. kolovoza 2008. godine, kada je doneseno prvo rješenje o zasnivanju radnog odnosa na šest mjeseci, i posljednjeg od 12. ožujka 2010. godine).

16. U svezi sa prijemom u radni odnos spremačice Ane Čarkić Prvostupanjsko povjerenstvo je istaknulo da je ovaj postupak proveden bez prijave o potrebi za radnicima dostavljene Zavodu, pa je takvim postupanjem apelantica stavila u nejednakopravan položaj druge osobe koje su tražile uposlenje i koje su ispunjavale uvjete za to radno mjesto. Iz pismenih dokaza je utvrđeno da je imenovana zasnovala radni odnos na određeno vrijeme prema rješenju koje je donijela apelantica 1. prosinca 2008. godine na tri mjeseca, potom, po rješenju od 18. veljače 2009. godine na šest mjeseci, rješenju od 24. kolovoza 2009. godine na četiri mjeseca, potom, rješenju od 29. prosinca 2009. godine na šest mjeseci. Sa ovom radnicom zaključen je i ugovor o radu na određeno vrijeme od 18. veljače 2009. godine, 24. kolovoza 2009. godine i 29. prosinca 2009. godine. Istaknuto je još da navedeni ugovori imaju osnovne elemente propisane odredbama članka 19. Zakona o radu RS, te u tom dijelu nije povrijeđen zakon. Na temelju svega navedenog Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo je zaključilo da se u navedenim apelantičinim radnjama stječu sva obilježja stegovnog prekršaja iz članka 56. točka 23. Zakona o VSTV.

17. Prilikom izricanja stegovne mjere za navedeni prekršaj Prvostupanjsko stegovna povjerenstvo je, sukladno odredbi članka 59. Zakona o VSTV, imalo u vidu težinu učinjenog prekršaja, okolnosti pod kojima je stegovni prekršaj počinjen, te dotadašnji rad i ponašanje apelantice, a posebice da apelantica ranije nije stegovno odgovarala, potom, njezine postignute rezultate rada koje je ostvarila u razdoblju dok je obnašala funkciju predsjednice suda, kao i činjenicu da je apelantica nastojala svojim radom stvoriti bolje uvjete za rad sudu kojim je rukovodila. U svezi s tim je još pojašnjeno da je Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo ocijenilo da će se izrečenom mjerom postići svrha stegovnog kažnjavanja, odnosno da će izrečena mjera utjecati na apelanticu i druge nositelje pravosudne funkcije

da svoju dužnost obnašaju sukladno primijenjenom pravu i etičkom kodeksu sudaca koji propisuje da će suci uvijek djelovati na način da prema strankama održe najvišu razinu i standarde profesionalizma i pravne struke.

18. Sa druge strane, nakon provedenih dokaza Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo je ocijenilo da apelantica nije počinila stegovni prekršaj iz točke III. 4. stegovne tužbe koji joj je stavljen na teret, a koji se odnosi na nezakonito upošljavanje stručnih suradnika (o čemu se Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo iscrpnije izjasnilo na str. 7. do 8. osporene odluke).

19. U svezi sa apelantičinim prigovorom kojim tvrdi da stegovni tužitelj nema nadležnost razmatrati je li prijem radnika u radni odnos bio zakonit ili ne prije nego to utvrdi za to stručno i nadležno tijelo, te da upravni inspektor prilikom vršenja inspekcijskog nadzora nije našao propuste u prijemu radnika, istaknuto je da je stegovna odgovornost šira od kaznene, te da stegovni prekršaj može postojati neovisno o tomu je li učinjeno kazneno djelo i je li ili ne drugo nadležno tijelo utvrdilo povredu zakona. Stoga, kako je u obrazloženju istaknuto, ako se utvrdi da u radnjama osobe protiv koje se vodi stegovni postupak postoje obilježja stegovnog prekršaja kojeg propisuje zakon ili drugi propis, izreći će joj se jedna od propisanih stegovnih mjera, bez obzira na to je li neko drugo tijelo iz svoje nadležnosti našlo da nema povrede zakona. Ako to ne bi bilo tako, kako je u obrazloženju istaknuto, imali bismo situacije da, zbog nedostatka npr. kaznene osuđujuće presude ili neutvrđene povrede zakona u postupku inspekcijskog nadzora, postoji evidentan stegovni prekršaj i počinitelj koji ne podliježe odgovornosti. Stegovna odgovornost je odgovornost za povrede radnih obveza pod određenim uvjetima i u određenim situacijama može kao životni događaj biti relevantna i za primjenu propisa o odgovornosti za kazneno djelo, odnosno prekršaj.

20. Odlučujući o apelantičinom prizivu podnesenom protiv prvostupanjske odluke, Drugostupanjsko stegovno povjerenstvo je donijelo odluku broj 04-02-312-10/2011, predmet broj DŽBDJ (suci) 2/2011 od 5. travnja 2011. godine kojom je priziv kao neutemeljen odbijen. Obrazlažući apelantičine prigovore kojima ukazuje na povredu odredaba stegovnog postupka zbog odbijanja izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka Senaida Ibrahimefendića, Džeralda Selmana i Anđelka Marjanovića, te dokaza pribavljanjem podataka od svih sudova o broju i načinu upošljavanja radnika na određeno vrijeme, Drugostupanjsko stegovno povjerenstvo ih je ocijenilo neutemeljenim. U svezi s tim je istaknuto da je diskrecijsko pravo Prvostupanjskog povjerenstva, sadržano u odredbi članka 81. stavak 2. Zakona o parničnom postupku RS (u daljnjem tekstu: ZPP), da odbije dokazne prijedloge stranaka koje ne smatra bitnim za donošenje odluke s tim što je ta diskrecija ograničena obvezom da se navedu razlozi za odbijanje. Pošto su u obrazloženju pobijane odluke dani razlozi zbog kojih su odbijeni navedeni apelantičini dokazni prijedlozi, prema ocjeni Drugostupanjskog stegovnog povjerenstva, nema osnove za prizivnu tvrdnju da je odbijanjem prijedloga apelantice za provođenje navedenih dokaza povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje u obliku narušene procesne jednakopravnosti stranaka.

21. Prema ocjeni Drugostupanjskog stegovnog povjeren-stva, sasvim je drugo pitanje što se prizivom dovodi u sumnju validnost danih razloga, pa se prigovor takvog karaktera, eventualno, može promatrati u okviru prizivne osnove koja se ogleda u pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, budući da takav prigovor predstavlja prigovor činjeničnog karaktera. Također, prema ocjeni Drugostupanjskog stegovnog povjerenstva, neutemeljen je apelantičin prigovor kojim se apostrofira da je Prvostupanjsko povjerenstvo prvobitno usvojilo apelantičin prijedlog za saslušanje svjedoka Džeralda Selmana,

Page 95: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 95

pa kasnije odustalo od provođenja tog dokaza, jer prema odredbi članka 81. stavak 4. ZPP, sud (odnosno Prvostupanjsko povjerenstvo) u tijeku postupka nije vezan za svoja ranija rješenja u pogledu provođenja dokaza.

22. Dalje, apelantičine tvrdnje da je pobijanom odlukom povrijeđena odredba članka 8. ZPP, jer provedeni dokazi nisu ocijenjeni na način predviđen tom odredbom, prema ocjeni Drugostupanjskog stegovnog povjerenstva, nema uporište u sadržaju obrazloženja pobijane odluke. Navedeno iz razloga što iz obrazloženja osporene odluke, suprotno navodima priziva, proizlazi da su provedeni materijalni dokazi na koje se odluka poziva i u odlučnim činjenicama interpretiran njihov sadržaj, ocijenjeni u međusobnoj povezanosti, te u svezi sa iskazima svjedoka Željke Tomić, Dragiše Grgića, Ane Čarkić i Branka Perića, te apelantičinim iskazom. Takav metodološki pristup ocjeni dokaza, prema mišljenju Drugostupanjskog stegovnog povjerenstva, u potpunosti zadovoljava kriterije propisane odredbom članka 8. ZPP. Osim toga, istaknuto je da dokazi provedeni u prvostupanjskom postupku predstavljaju pouzdanu osnovu za zaključak da je apelantica, postupajući kao predsjednica Okružnog suda, kršenjem zakonske procedure za prijem radnika u "kritičnom" razdoblju, koja se ogleda u obvezi da se prijavi potreba za radnicima nadležnoj organizaciji za upošljavanje, primila Željku Tomić u radni odnos na određeno vrijeme na radno mjesto tajnik suda (koja, osim toga, nije ispunjavala ni uvjet potrebnog radnog iskustva od pet godina propisan općim aktom), potom, Dragišu Grgića na radno mjesto vozač (uz to i bez dokaza o potrebnom radnom iskustvu od šest mjeseci), te Anu Čarkić na radno mjesto spremačica za održavanje čistoće, a razloge koje je ponudila u obrazloženju svoje odluke Prvostupanjsko povjerenstvo u potpunosti kao pravilne prihvatilo je i Drugostupanjsko povjerenstvo. Dalje, činjenice koje se prizivom apostrofiraju, kojim apelantica opravdava potrebu za prijemom navedenih radnika navođenjem razloga za prijem i okolnosti pod kojima je prijem izvršen, te kojim sugerira da je takva praksa prijema radnika na određeno vrijeme bila i u ostalim sudovima, prema ocjeni Drugostupanjskog stegovnog povjerenstva, irelevantne su sa aspekta postojanja navedenog stegovnog prekršaja. Upravo zbog istog razloga se, prema ocjeni Drugostupanjskog stegovnog povjerenstva, ne može prihvatiti kao utemeljena tvrdnja apelantice da se odbijanje izvođenja dokaza koje je ona predložila negativno odrazilo na pravilnost činjenične osnove pobijane odluke, a slijedom toga i na pravilnost i zakonitost te odluke, jer i eventualno nepropisno postupanje drugih predsjednika sudova prilikom upošljavanja radnika ne oslobađa apelanticu od odgovornosti za učinjeni stegovni prekršaj.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije

23. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1. i 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica je u navodima apelacije opisala kronologiju postupka, istaknuvši da je cijeli tijek postupka imao diskriminirajući odnos prema njoj, uz uskraćivanje i ograničavanje temeljnih prava na fer i nepristran postupak. Ističe da je postupak pokrenut ex officio na temelju anonimne prijave protiv svih nositelja pravosudnih funkcija i predsjednika sudova zbog prijema radnika u radni odnos na određeno vrijeme bez raspisivanja natječaja. Zbog činjenice da stegovni tužitelj po anonimnoj prijavi nije izvršio provjeru kod svih sudova u BiH o načinu i praksi prijema radnika na određeno vrijeme, kako je apelantica na pripremnom ročištu tražila, apelantica je zbog tog razloga propustila dokazati da u njezinim

radnjama nema obilježja djela i da nema vinosti. Apelantica je istaknula da je Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo sve njezine prijedloge za izvođenje dokaza na ove bitne okolnosti odbilo, istodobno prihvaćajući provođenje svih dokaza koje je predložila tužiteljska strana, te je na taj način povrijeđeno načelo materijalne istine, jer je apelantici onemogućeno jednakopravno sudjelovati u postupku.

24. Dalje, smatra da je povrijeđeno načelo slobodne ocjene dokaza i da osporene odluke ne sadrže obrazloženja ni u pogledu dokaza koji su proizvoljno odbijeni, ni u pogledu ocjene dokaza koji su provedeni, te se kao takve doimaju proizvoljnim. Dalje, smatra da osporene odluke nemaju ni relevantnih obrazloženja o odlučnim činjenicama, ni o pravnim kvalifikacijama, niti o procesnim pitanjima koja su bila od krucijalne važnosti za pravilno utvrđivanje odgovornosti apelantice i njezino sankcioniranje. U svezi sa dopustivošću apelacije apelantica se pozvala na Odluku Ustavnog suda broj AP 633/04 od 27. svibnja 2005. godine. Isto tako, apelantica se u svezi sa odbijanjem provođenja njezinih dokaza pozvala na predmet Europskog suda za ljudska prava Olujić protiv Hrvatske.

b) Odgovor na apelaciju

25. VSTV je u iscrpnom odgovoru na apelaciju navelo, između ostalog, da je Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo, postupajući sukladno odredbi članka 81. st. 1, 2. i 4. ZPP, u okviru glavne rasprave po prijedlozima obje stranke u postupku saslušala sedam svjedoka, izvršila uvid u više od 50 materijalnih dokaza, provela saslušanje apelantice na temelju čega su i donesene osporene odluke. VSTV se iscrpnije osvrnulo na apelantičine prigovore u svezi sa neadekvatnim obrazloženjem odluka, potom, u svezi sa neprovođenjem svih dokaza koje je predložila apelantica i na druge prigovore ocijenivši ih uopćenim, neargumentiranim i neutemeljenim.. Predloženo je da se apelacija odbaci kao prima facie neutemeljena, odnosno da se apelacija odbije, ukoliko se Ustavni sud upusti u meritorno razmatranje apelacije.

26. UST je, osvrćući se na sve suštinske apelantičine prigovore, u iscrpnom odgovoru na apelaciju naveo, između ostalog, da smatra da je stegovni postupak u cjelini proveden zakonito, uz osiguranje načela kontradiktornosti i jednakopravnosti stranaka u svim fazama postupka, odnosno da je apelantica u tijeku cijelog postupka mogla iznijeti svoju obranu i predlagati dokaze, da je koristila pravo na izjavljivanje pravnih lijekova, te da apelantici ni na koji način nije bilo uskraćeno pravo na pravičan postupak, u smislu članka 6. Europske konvencije. Dalje, UST je istaknuo da je apelantica bila nazočna svim ročištima pred Prvostupanjskim stegovnim povjerenstvom, da je za svoju obranu angažirala odvjetnika, da je Drugostupanjsko stegovno povjerenstvo donijelo odluku na sjednici, bez održavanja ročišta i izvođenja novih dokaza, kojoj nisu bili nazočni ni apelantica, ni stegovni tužitelj, te na taj način apelantica nije dovedena u nejednakopravan položaj. Apelantičino pozivanje na praksu Europskog suda kroz odluku tog suda broj 22330/05 od 5. veljače 2009. godine u predmetu Olujić protiv Hrvatske, prema mišljenju UST, nije primjenjivo u konkretnom slučaju, jer je navedenom odlukom Europskog suda utvrđena povreda prava jednakopravnosti stranaka zbog činjenice što Državno sudbeno vijeće Republike Hrvatske nije prihvatilo niti jedan dokaz tuženog. Obzirom na takvu okolnost, odbijanje samo onih dokaza koje je predložila apelantica, za koje je stegovno povjerenstvo ocijenilo da nisu relevantni, ne može se smatrati povredom jednakopravnog sudjelovanja stranaka u postupku tim prije što su izvedeni dokazi koje je apelantica predložila za koje je Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo ocijenilo da su relevantni za donošenje odluke u konkretnom stegovnom predmetu. UST je smatrao da je bitno napomenuti da

Page 96: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 96 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

treba imati u vidu i težinu izrečene mjere, jer je u navedenom predmetu Europskog suda predsjednik Vrhovnog suda RH razriješen te dužnosti.

27. Dalje, UST je istaknuo da ne stoje apelantičini navodi da u konkretnom slučaju nema obilježja djela iz članka 56. stavak 1. točka 23. Zakona o VSTV, da nije dokazan umišljaj, odnosno apelantičina namjera da svjesno krši odredbe zakona, pa time i svoju službenu dužnost. Naime, kako je istaknuto, dokazi koji su provedeni na glavnoj raspravi pružili su pouzdanu osnovu za zaključak da je apelantica u statusu predsjednice suda svojim radnjama ostvarila bitna obilježja stegovnog prekršaja iz članka 56. stavak 1. točka 23. Zakona o VSTV. Dalje, odredbama Poslovnika VSTV propisano je da je teret dokazivanja na UST i da je stupanj dokazanosti neophodan za utvrđivanje stegovnog prekršaja veća vjerojatnoća dokazanosti, što znači da postoji dovoljno dokaza da je prekršaj učinjen, što je u konkretnom slučaju učinjeno. Konačno, u svezi sa apelantičinim navodima da Ministarstvo pravde RS, koje vrši nadzor nad zakonitošću rada sudova, nije nikada utvrdilo bilo kakvu nezakonitost u Okružnom sudu, UST je istaknuo da predmetni stegovni postupak nije ni pokrenut na temelju zahtjeva tog ministarstva, niti je UST vršio nadzor nad apelantičinim radom, već da je postupao u okviru svog mandata propisanog u Zakonu o VSTV, te na temelju Poslovnika o radu VSTV kojima je jasno propisano postupanje UST po pritužbama.

V. Relevantni propisi

28. Zakon o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08) u relevantnim odredbama glasi:

Članak 54. Opće odredbe o stegovnoj odgovornosti za stegovne prekršaje

Sudac, tužitelj, dodatni sudac ili sudac-porotnik, uključujući i predsjednike sudova, glavne tužitelje i njihove zamjenike, stegovno su odgovorni za zakonom propisane stegovne prekršaje koje su učinili s umišljajem ili iz nehata.

Članak 56. točka 23. Stegovni prekršaji sudaca

Stegovni prekršaji sudaca su: (23) bilo kakvo drugo ponašanje koje predstavlja ozbiljno

kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristranost i kredibilitet sudstva.

Članak 58. stavak 1. točka b) Vrste stegovnih mjera

(1) Vijeće može izreći jednu ili više sljedećih stegovnih mjera:

(b) javnu opomenu;

Članak 60. stavak 1. toč. a. i b. Vođenje stegovnog postupka i prizivi

(1) Stegovni postupak vode: (a) Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo i (b) Drugostupanjsko stegovno povjerenstvo.

Članak 64. st. 1. i 2. Stegovni tužitelj

(1) Ured stegovnog tužitelja, Ured u okviru Vijeća, obnaša dužnost tužitelja u svezi sa navodima koji se tiču povreda dužnosti suca ili tužitelja, sukladno ovom zakonu i Poslovniku o radu Vijeća.

(2) Ured stegovnog tužitelja postupa po pritužbama ili na vlastitu inicijativu i odgovoran je za procjenu pravne valjanosti pritužbi, istraživanja navoda protiv sudaca ili tužitelja o povredi dužnosti, te za pokretanje stegovnog postupka i zastupanje predmeta stegovnih prekršaja pred stegovnim povjerenstvima Vijeća.

Članak 67. stavak 1. Pokretanje stegovnog postupka i podnošenje tužbe

(1) Ured stegovnog tužitelja pokreće stegovni postupak pred Prvostupanjskim stegovnim povjerenstvom podnošenjem tužbe, ako smatra da je sudac ili tužitelj učinio povredu dužnosti.

Članak 68. Pravo stranaka tijekom stegovnog postupka

(1) Stegovni postupak se vodi na pravičan i transparentan način. U tijeku trajanja stegovnog postupka, sudac ili tužitelj protiv kojeg se vodi postupak ima sljedeća prava koja moraju biti garantirana Poslovnikom o stegovnom postupku, a koja donosi Vijeće:

a) pravo da na propisan način bude upoznat sa navodima o stegovnom prekršaju i dokazima koji ukazuju na te navode, kao i pravo da odgovor da u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik;

b) pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim povjerenstvom. Mediji i javnost mogu biti isključeni tijekom cijele rasprave ili tijekom dijela rasprave u interesu morala, javnog reda ili nacionalne sigurnosti u demokratskom društvu, (..) ili kada je po mišljenju povjerenstva to potrebno u posebnim okolnostima gdje bi prisutnost javnosti bilo na štetu interesa pravde;

c) pravo da ne daje odgovor na pitanja koja bi ga mogla izložiti kaznenom gonjenju i pravo da bude nazočan na svakoj raspravi, te da se brani od optužbi uz pomoć branitelja po svom izboru;

d) pravo da odluke budu javno objavljene i/ili na neki način dostupne javnosti; i

e) pravo da izjavi priziv na po njega negativnu odluku. 29. Poslovnik Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća

Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 44/09, 28/10, 58/10 i 57/12) u relevantnim odredbama glasi:

Članak 39. Supsidijarna primjena Zakona o parničnom postupku U svim pitanjima koja se odnose na stegovni postupak, a

koja nisu obuhvaćena Zakonom i ovim poslovnikom shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku prema mjestu učinjenog stegovnog prekršaja.

Članak 51. stavak 1. Teret dokazivanja i odluke Prvostupanjske stegovne

povjerenstva 1) Na Uredu stegovnog tužitelja je teret dokazivanja.

Stupanj dokazanosti neophodan za utvrđivanje stegovnog prekršaja je veća vjerojatnoća dokazanosti, a što znači da postoji dovoljno dokaza da je prekršaj učinjen.

30. Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnim odredbama glasi:

Član 81. (1) Sud će prema rezultatima raspravljanja na pripremnom

ročištu odlučiti o čemu će se raspravljati i koji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi.

(2) Prijedloge koje ne smatra bitnim za donošenje odluke sud će odbiti i u rješenju naznačiti razlog odbijanja.

(3) Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

(4) Sud nije u daljnjem toku parnice vezan za svoja prijašnja rješenja iz ovog člana.

31. Zakon o sudovima Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 111/04, 109/05, 37/06, 17/08 i 119/08) u relevantnim odredbama glasi:

Page 97: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 97

Član 31. Sekretar suda

Sudovi koji imaju 7 ili više sudija, mogu imati sekretara suda.

Za sekretara suda može se imenovati diplomirani pravnik ili drugo lice sa visokom stručnom spremom, koje ima najmanje pet godina radnog iskustva u struci, uključujući i odgovorajuće iskustvo na organizacijskim poslovima.

Član 41. Ako Ministarstvo pravde utvrdi da u sudu postoje

nepravilnosti u primjeni ovog zakona ili drugih propisa koji se odnose na organizaciju i poslovanje sudova, obavijestiće o tome predsjednika suda ili Visoki sudski i tužilački savjet radi preduzimanja odgovarajućih mjera.

Član 49. stav 2. Broj i stručna sprema radnika suda

Pod radnicima suda, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se sva lica koja su zaposlena u sudu, osim sudija, stručnih saradnika i viših stručnih saradnika.

Član 55. Prava iz radnih odnosa

Propisi o položaju, pravima i obavezama radnika u organima uprave shodno se primjenjuju na radnike suda, ako zakonom nije drugačije određeno.

32. Zakon o državnim službenicima ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 118/08) u relevantnim odredbama glasi:

Član 111. stav 2. Namještenici

(2) Za popunu slobodnog radnog mjesta namještenika potrebno je da je radno mjesto utvrđeno pravilnikom i da je njegovo popunjavanje u skladu sa donesenim Kadrovskim planom.

Član 113. Na prava i dužnosti namještenika primjenjuju se opšti

propisi o radu, kolektivni ugovor i odredbe poglavlja II, poglavlja V koja se odnose na ocjenjivanje, poglavlja VI koja se odnose na stručno usavršavanje i osposobljavanje, poglavlja VIII, poglavlja IX, X i XII ovog zakona.

33. Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu broj 014-0-SU 08-000 657 iz prosinca 2008. godine u relevantnim odredbama glasi:

Član 9. (...) za vršenje administrativnih i pomoćno-tehničkih

poslova u sudu se utvrđuje ukupno 27 radnika koji nisu nosioci sudske funkcije, uključujući u taj broj i sekretara suda, stručne saradnike, sudijske pripravnike i sudijske pripravnike volontere i raspored ovih poslova i zadataka na radnike vrši se kako slijedi:

A- Odjeljenje sudske uprave 1. Sekretar suda (...) Uslovi: Radno iskustvo: pet godina u struci uključujući i

odgovarajuće iskustvo na organizacionim poslovima Način prijema: putem konkursa (...) D Sektor za pomoćno – tehničke poslove 12. Vozač i sudski dostavljač (...) Radno iskustvo: šest mjeseci na istim ili sličnim poslovima Način prijema: putem oglasa, uz probni rad u skladu sa

zakonom 13. Spremačica na održavanju čistoće (...)

Način prijema: putem oglasa, uz probni rad u skladu sa zakonom

Član 10. Bez javnog konkursa i javnog oglasa radnik može zasnovati

radni odnos ako se preuzima iz drugog državnog organa, pod uslovom da se sa tim saglase radnik i rukovodilac organa u kome radnik radi.

34. Zakon o zapošljavanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 54/05, prečišćen tekst) u relevantnim odredbama glasi:

Član 10. Zavod prati stanje na tržištu rada, prikuplja podatke od

poslodavaca o potrebama za radnicima i obavještava javnost i zainteresovana lica o mogućnostima i uslovima zasnivanja radnog odnosa sa radnicima određenih stručnih kvalifikacija.

Poslodavac dostavlja Zavodu prijavu o potrebi za radnicima, podnosi izveštaj o zaposlenju radnika, kao i izveštaj o prestanku rada radnika. Zavod je dužan da najdalje u roku od tri dana, od dana dostavljanja prijave, ako to poslodavac zahtijeva, potrebu za radnicima oglasi u jednom glasilu u Republici, ukoliko to poslodavac zahtijeva da se oglašavanje izvrši na drugačiji način (putem lokalnih glasila, obavještavanjem na oglasnoj tabli Zavoda i sl.).

Član 11. Poslodavac može zahtijevati da mu Zavod, umjesto javnog

objavljivanja potrebe za radnicima, neposredno ponudi izbor kandidata za zasnivanje radnog odnosa.

Ako na evidenciji Zavoda postoje nezaposlena lica i zaposlena lica koja traže promjenu zaposlenja koja podjednako ispunjavaju uslove za zasnivanje radnog odnosa koje je odredio poslodavac, Zavod će poslodavcu prioritetno predložiti nezaposleno lice.

Poslodavac samostalno odlučuje o izboru kandidata za zasnivanje radnog odnosa između onih koje je ponudio Zavod ili agencija i drugih kandidata, koji su se neposrednim putem obratili poslodavcu radi zasnivanja radnog odnosa.

Član 61. a. Novčanom kaznom od 1.000 do 5.000 KM kazniće se za

prekršaj poslodavac ako Zavodu ne dostavi prijavu o potrebi za radnicima, izvještaj o zaposlenju i izvještaj o prestanku radnog odnosa radnika.

35. Zakon o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 55/07, prečišćen tekst) u relevantnim odredbama glasi:

Član 5. Radnik, kao lice koje traži zaposlenje, ne može biti stavljen

u neravnopravan položaj kod ostvarivanja prava po osnovu rada i prava na zaposlenje zbog rase, etničke pripadnosti, boje kože, pola, jezika, religije, političkog ili drugog mišljenja i ubjeđenja, socijalnog porijekla, imovnog stanja, članstva ili nečlanstva u sindikatu ili političkoj organizaciji, tjelesnog i duševnog zdravlja i drugih obilježja koja nisu u neposrednoj vezi sa prirodom radnog odnosa.

Član 10. stav 4. Ugovorom o radu smatra se ugovor na osnovu koga se

između radnika i poslodavca, u skladu sa ovim zakonom, zasniva radni odnos.

Član 15. stav 1. Vrste i trajanje ugovora o radu

Ugovor o radu može se zaključiti na neodređeno ili određeno vrijeme.

Član 16. st. 1. i 2. Ugovor o radu na određeno vrijeme ne može se zaključiti

na duži period od dvije godine.

Page 98: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 98 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

Ugovor o radu na određeno vrijeme može se zaključiti u slijedećim slučajevima:

- izvršavanje posla koji traje duže od 6 mjeseci; - privremenog povećanja obima posla; - zamjena odsutnog radnika do godinu dana; - obavljanje posla čije je trajanje unaprijed određeno

prirodom i vrstom posla.

Član 180. stav 1. tačka 1. Krivične odredbe

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000 do 10.000 konvertibilnih maraka kazniće se za prekršaj poslodavac:

1. ako ne obezbijedi ravnopravnost radnika na radu, kao i ravnopravnost nezaposlenih lica koja konkurišu na zaposlenje (član 5. ovog zakona);

VI. Dopustivost

36. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

37. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

38. Obzirom na prirodu odluka koje apelantica osporava, Ustavni sud u konkretnom slučaju treba prvenstveno ispitati mogu li se osporene odluke smatrati "presudama, odnosno odlukama" u smislu članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim Ustavni sud ističe da je slično pravno pitanje već razmatrao u predmetu broj AP 633/04 i zaključio da se odluke VSTV "donesene u stegovnom postupku moraju smatrati presudama, odnosno odlukama u smislu članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 15. stavak 3. Poslovnika Ustavnog suda, koje Ustavni sud ima nadležnost razmatrati" (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 633/04 od 27. svibnja 2005. godine, "Službeni glasnik BiH" broj 73/05, toč. 19. i 20).

39. Imajući u vidu navedenu praksu Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da se razlozi dani u Odluci Ustavnog suda broj AP 633/04 u odnosu na karakter osporenih odluka odnose i na konkretan predmet zbog čega se osporene odluke donesene u stegovnom postupku smatraju "presudama, odnosno odlukama" u smislu članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.

40. U konkretnom slučaju, dakle, predmet osporavanja apelacijom je odluka Drugostupanjskog stegovnog povjerenstva VSTV broj 04-02-312-10/2011, predmet broj DŽBDJ (suci) 2/2011 od 5. travnja 2011. godine protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Potom, osporenu odluku apelantica je primila 26. travnja 2011. godine, a apelacija je podnesena 17. lipnja 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

41. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

42. Apelantica pobija navedene odluke tvrdeći da je tim odlukama povrijeđeno njezino pravo iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1. i 3. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

43. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

44. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

45. U odnosu na pitanje je li u konkretnom stegovnom postupku primjenjiv članak 6. Europske konvencije, Ustavni sud zapaža da se apelantica u tom pravcu pozvala na praksu Ustavnog suda usvojenu u predmetu broj AP 633/04 (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 633/04 od 27. svibnja 2005. godine, "Službeni glasnik BiH" broj 75/05, toč. 20-29) u kojoj je Ustavni sud zaključio, između ostalog, da je stegovni postupak protiv sudaca i tužitelja koji vodi VSTV prema svojoj prirodi "kazneni". Međutim, Ustavni sud podsjeća da je Ustavni sud u predmetu broj AP 3080/09 (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 3080/09 od 25. rujna 2010. godine, "Službeni glasnik BiH" broj 48/11, toč. 36-39, dostupna i na www.ustavnisud.ba) usvojio stav da je članak 6. stavak 1. Europske konvencije u takvim stegovnim postupcima primjenjiv s njegovog "građanskog" aspekta. Dakle, slijedeći noviju praksu usvojenu u sličnim predmetima (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka broj AP 3344/12 od 5. rujna 2013. godine, "Službeni glasnik BiH" broj 77/13, točka 29), Ustavni sud zaključuje da je članak 6. Europske konvencije sa aspekta garancija koje pruža "građanska" razina prava na pravično suđenje primjenjiv i u konkretnom slučaju. Stoga će Ustavni sud ispitati predmetni slučaj u svjetlu zaštite apelantičinih "građanskih prava" koju pružaju članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije.

46. Ispitujući predmetni stegovni postupak isključivo sa aspekta članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud zapaža da kršenje navedenog prava apelantica dovodi u kontekst sa nepravilno utvrđenim činjeničnim stanjem, proizvoljnom primjenom materijalnog i procesnog prava i proizvoljnom ocjenom dokaza. U svezi s tim Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati jesu li, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

47. Ustavni sud će se, iznimno, upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja

Page 99: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 99

redovitog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. travnja 2005. godine, stavak 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. rujna 2006. godine, točka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, obzirom na apelacijske navode, ispitati jesu li osporene odluke zasnovane na pogrešno utvrđenom činjenično stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.

48. U svezi sa apelantičinim navodom da je u predmetnom stegovnom postupku ocjena dokaza bila proizvoljna, Ustavni sud podsjeća da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitetu zaključaka sudova u pogledu ocjene dokaza ukoliko se ova ocjena ne doima očigledno proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redoviti sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. Ustavni sud se neće miješati u situaciju kada redoviti sudovi povjeruju dokazima jedne strane u postupku na temelju slobodne sudačke ocjene. To je isključivo uloga redovitih sudova čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi, Europski sud za ljudska prava, Doorson protiv Nizozemske, presuda od 6. ožujka 1996. godine, objavljena u Izvješćima broj 1996-II, stavak 78). Prethodno izneseno bi se analogno moglo primijeniti i na predmetni stegovni postupak.

49. Imajući u vidu prethodno iznesene principe, Ustavni sud zapaža da je predmetni stegovni postupak pokrenut po službenoj dužnosti na temelju tužbe UST, sukladno ovlastima propisanim Zakonom o VSTV i Poslovnikom VSTV. Uočljivo je, također, da je na temelju provedenih dokaza koje su predložili apelantica i UST Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo utvrdilo da je apelantica učinila stegovni prekršaj iz članka 56. točka 23. Zakona o VSTV za koji joj je izrečena stegovna mjera javna opomena, a istodobno je, u nedostatku relevantnih dokaza, odbijena tužba da je počinila prekršaj iz članka 56. stavak 9. Zakona o VSTV. Naime, tijekom postupka je, suprotno apelantičinim tvrdnjama, nesporno utvrđeno da je apelantica kao predsjednica Okružnog suda, kršeći postupak propisan Pravilnikom kao internim aktom Okružnog suda, te zakonima RS, i to Zakonom o radu i Zakonom o zapošljavanju na koje u konkretnom slučaju upućuje odredbe članka 113. Zakona o državnim službenicima, primila tri radnika (namještenika) u radni odnos na određeno vrijeme (Zakon o radu RS, ni drugi propisi ne prave razliku između zasnivanja radnog odnosa na određeno, odnosno neodređeno vrijeme u pogledu postupka prijema u radni odnos), pa je, obzirom na te okolnosti, prema ocjeni oba stegovna povjerenstva VSTV, apelantica ozbiljno prekršila službenu dužnost i dovela u pitanje povjerenje javnosti u nepristranost i kredibilitet pravosuđa. Ustavni sud zapaža da je Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo detaljno obrazložilo sve apelantičine propuste koje je učinila prilikom prijema u radni odnos tajnika suda, vozača, te spremačice. Naime, iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je apelantica primila u radni odnos navedene radnike (od kojih neki nisu ispunjavali ni potrebne uvjete za to radno mjesto, niti su imali relevantne dokaze o radnom iskustvu, pri čemu je radni odnos vozača trajao dulje od propisanog odredbom članka 16. stavak 2. alineja 3. Zakona o radu RS, kao i bez zaključenog ugovora o radu itd.) bez postupka propisanog Pravilnikom (bez raspisivanja natječaja, odnosno oglasa), kršeći na taj način i odredbe čl. 10. i 11. Zakona o zapošljavanju, te odredbu članka 5. Zakona o radu RS, sukladno kojima zasnivanje radnog odnosa, prije svega, mora biti transparentno sa mogućnošću izbora između više prijavljenih kandidata. Isto tako, Ustavni sud zapaža da iz relevantnih propisa Federacije BiH koji se odnose na zasnivanje radnog odnosa

namještenika u sudskim tijelima proizlazi da interni akti kantonalnih sudova kojima se definira stutus uposlenika (namještenik, odnosno državni službenik) upućuju u tom pravcu na primjenu Zakona o namještenicima u tijelima državne službe (odredbe čl. 23. do 30), odnosno Zakona o državnoj službi u Federaciji BiH (odredbe članka 22). Naime, relevantnim odredbama navedenih zakona je jasno propisan postupak prijema u radni odnos namještenika i državnih službenika (sukladno internim aktima kantonalnih sudova, tajnik suda ima status rukovodećeg državnog službenika) koji podrazumijeva (neovisno o tome radi li se o radnom odnosu na određeno ili neodređeno vrijeme) objavu javnog oglasa, odnosno javnog natječaja u ovisnosti o statusu uposlenika.

50. Nezadovoljna ishodom predmetnog stegovnog postupka, apelantica suštinski ukazuje na kršenje principa jednakopravnosti strana u postupku, dovodeći navedeno u kontekst činjenice da su gotovo svi njezini prijedlozi za izvođenje dokaza odbijeni bez, kako tvrdi, adekvatnog obrazloženja. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da je identičan prigovor apelantica iznosila i tijekom postupka i da su se oba stegovna povjerenstva već dovoljno jasno izjasnila na navedeni prigovor u obrazloženjima odluka.

51. Naime, iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo, nalazeći uporište u odredbama članka 81. ZPP, nije prihvatila sve predložene dokaze stranaka u postupku ocjenjujući ih irelevantnim, prihvaćajući one dokaze koje je smatrala relevantnim u konkretnom slučaju. U svezi sa odbijanjem apelantičinog prijedloga da se po službenoj dužnosti pribave izvješća svih sudova u BiH na svim razinama vlasti o praksi prijema radnika na određeno vrijeme, Ustavni sud zapaža da je apelantica identičan prigovor iznosila i tijekom stegovnog postupka i da su se oba stegovna povjerenstva o tom prigovoru dovoljno jasno izjasnila u obrazloženjima svojih odluka, te dala iscrpne razloge zašto apelantičini navodi u tom pogledu ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari, a dana obrazloženja, u okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Uz to, Ustavni sud podsjeća da relevantni propisi u Federaciji BiH propisuju upravo identičnu proceduru prijema u radni odnos namještenika onoj propisanoj internim aktom Okružnog suda i Pravilnikom, pa se u tom smislu ovaj apelantičin prijedlog čini neutemeljenim. Isto tako, u svezi sa odbijanjem apelantičinog prijedloga da se saslušaju bivši stegovni tužitelj Anđelko Marjanović, te, zajednički prijedlog stranaka, predsjednik Okružnog suda Senaid Ibrahimefendić, Ustavni sud zapaža da je Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo, u okviru svojih diskrecijskih ovlasti, ocijenila provođenje navedenih dokaza irelevantnim za predmetni slučaj, imajući u vidu okolnosti na koje su se imenovani svjedoci trebali izjasniti. Također, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da je Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo naknadno odustalo od prijedloga da se sasluša ministar pravde RS Džerald Selman uz obrazloženje da je provođenje tog dokaza nepotrebno, budući da u spisu postoji dovoljno dokaza za odlučenje. Imajući u vidu odredbu članka 81. stavak 4. ZPP, na kojim su stegovna povjerenstva utemeljila svoje odluke u ovom dijelu, Ustavni sud ove apelacijske navode smatra neutemeljenim. Dakle, imajući u vidu obrazloženja osporenih odluka iz kojih proizlazi da Prvostupanjsko stegovno povjerenstvo, sukladno diskrecijskom pravu iz članka 81. ZPP, nije prihvatilo, uz adekvatno obrazloženje, sve predložene apelantičine dokaze, pri čemu su prihvaćeni dokazi koje je navedeno stegovno povjerenstvo smatralo relevantnim, Ustavni sud smatra da je neutemeljeno apelantičino pozivanje na kršenje prava na jednakopravnost strana u postupku.

52. Uz to, Ustavni sud primjećuje da je apelantica u nedostatku relevantnih dokaza oslobođena odgovornosti da je

Page 100: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 100 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

počinila stegovni prekršaj iz članka 56. točka 9. Zakona o VSTV, što dovodi do zaključka da je upravo na podlozi dovoljno relevantnih dokaza utemeljenih na relevantnim zakonskim odredbama utvrđena apelantičina odgovornost za stegovni prekršaj za koji je i proglašena odgovornom i za što joj je izrečena stegovna mjera javna opomena.

53. Stoga, Ustavni sud smatra neutemeljenim apelantičino pozivanje na stav Europskog suda usvojen u predmetu Olujić protiv Hrvatske. Naime, Ustavni sud podsjeća da je u tom predmetu utvrđeno, između ostalog, kršenje prava na jednakopravnost strana zbog toga što je u okviru spornog stegovnog postupka, u kojem je predsjednik Vrhovnog suda RH razriješen te dužnosti, odbijeno izvođenje svakog dokaza kojeg je gospodin Olujić predložio, što u konkretnom predmetu nije bio slučaj, niti se u konkretnom slučaju radilo o tako drastičnoj stegovnoj mjeri da bi navedeni stav Europskog suda bio, eventualno, primjenjiv u predmetnom postupku.

54. Konačno, ocjenjujući postupak u cjelini, odnosno osporene odluke, odgovore VSTV i UST, sve u svjetlu apelacijskih navoda, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije bilo proizvoljnosti u segmentima na koje je apelantica ukazala kako u činjeničnom utvrđenju i primjeni materijalnog i procesnog prava, tako i u ocjeni dokaza, niti se može zaključiti da je apelantici na bilo koji način uskraćeno pravo iz odredaba članka 68. Zakona o VSTV. Pri tome Ustavni sud konstatira da ne samo da su stegovna povjerenstva za svoje odluke dala obrazloženja već i da se dana obrazloženja u okolnostima konkretnog slučaja, suprotno apelantičinim tvrdnjama, ne čine proizvoljnim.

55. Obzirom na sve prethodno izneseno, Ustavni sud zaključuje da je predmetni stegovni postupak, koji je vođen sukladno proceduri propisanoj Zakonom o VSTV i Poslovnikom VSTV uz odgovarajuću primjenu odredaba ZPP, u cjelini zadovoljio kriterije koje zahtijeva članak 6. stavak 1. Europske konvencije, te da nije bilo kršenja apelantičinog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ostali navodi

56. Na koncu, Ustavni sud smatra da je neophodno naglasiti da je putem ocjene garancija iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije preispitao apelantičine navode o kršenju prava na jednakopravnost strana u postupku, čime se faktički izjasnio na apelantičine navode koje je ona okarakterizirala kao povredu odredbe članka 6. stavak 3. Europske konvencije, budući da se ta odredba ne može primijeniti na predmet koji je po svom sadržaju građanske prirode. Stoga, Ustavni sud smatra da nije potrebno da se dalje izjašnjava o ovim navodima.

VIII. Zaključak

57. Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je na temelju provedenih relevantnih dokaza nesumnjivo utvrđena apelantičina stegovna odgovornost za prekršaj iz članka 56. točka 23. Zakona o VSTV za koji joj je izrečena stegovna mjera javna opomena a za što su i Prvostupanjsko i Drugostupanjsko stegovno povjerenstvo dali dovoljno jasna i argumentirana obrazloženja. Pri tome nije narušen princip jednakopravnosti strana u postupku u situaciji kada je, uz adekvatno obrazloženje i diskrecijsku ovlast, u smislu odredaba članka 81. ZPP, odbijeno izvođenje pojedinih dokaza koje je apelantica predložila, a istodobno prihvaćeni i provedeni oni apelantičini dokazi koji su ocijenjeni kao relevantni.

58. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

59. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić, v. r.

Уставни суд Босне и Херцеговине у Вијећу од пет

судија, у предмету број АП 2512/11, рјешавајући апелацију Богданке Дабић-Јовичић, на основу члана VI/3б) Устава Босне и Херцеговине, члана 59 став 2 алинеја 2 и члана 61 ст. 1 и 3 Правила Уставног суда Босне и Херцеговине ("Службени гласник Босне и Херцеговине" бр. 60/05, 64/08 и 51/09), у саставу:

Валерија Галић, предсједница Миодраг Симовић, потпредсједник Сеада Палаврић, потпредсједница Мато Тадић, судија Мирсад Ћеман, судија на сједници одржаној 12. фебруара 2014. године донио

је

ОДЛУКУ О ДОПУСТИВОСТИ И МЕРИТУМУ Одбија се као неоснована апелација Богданке Дабић-

Јовичић поднесена против одлука Високог судског и тужилачког савјета бр. 04-02-312-10 2011 - ЏБДЈ (судије) 2/2011 од 5. априла 2011. године и 04-02-312-8/11 - ДЦБДЈ (судије) 11/2010 од 17. фебруара 2011. године.

Одлуку објавити у "Службеном гласнику Босне и Херцеговине", "Службеним новинама Федерације Босне и Херцеговине", "Службеном гласнику Републике Српске" и у "Службеном гласнику Дистрикта Брчко Босне и Херцеговине".

ОБРАЗЛОЖЕЊЕ I. Увод

1. Богданка Дабић-Јовичић (у даљњем тексту: апелант-киња) из Источног Сарајева, коју заступа Јелица Вуковић, адвокат из Сарајева, поднијела је 17. јуна 2011. године апелацију Уставном суду Босне и Херцеговине (у даљњем тексту: Уставни суд) против одлука Високог судског и тужилачког савјета (у даљњем тексту: ВСТС), и то Другостепене дисциплинске комисије за судије (у даљњем тексту: Другостепена дисциплинска комисија) број 04-02-312-10/2011, предмет број ЏБДЈ (судије) 2/2011 од 5. априла 2011. године и Првостепене дисциплинске комисије за судије (у даљњем тексту: Првостепена дисциплинска комисија) број 04-02-312-8/11, предмет број ДЦБДЈ (судије) 11/2010 од 17. фебруара 2011. године.

II. Поступак пред Уставним судом

2. На основу члана 22 став 1 Правила Уставног суда, од ВСТС, односно Првостепене и Другостепене дисциплинске комисије, те Канцеларије дисциплинског тужиоца (у даљњем тексту: КДТ) затражено је 14. јула 2011. године да доставе одговоре на апелацију.

3. ВСТС и КДТ су одговоре на апелацију доставили 1. августа 2011. године.

4. На основу члана 26 став 2 Правила Уставног суда, одговори на апелацију достављени су подноситељки апелације 25. августа 2011. године.

III. Чињенично стање

5. Чињенице предмета које произилазе из апеланткињиних навода и докумената предочених Уставном суду могу да се сумирају на сљедећи начин:

Page 101: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 101

6. Одлуком Првостепене дисциплинске комисије број 04-02-312-8/11, предмет број ДЦБДЈ (судије) 11/2010 од 17. фебруара 2011. године апеланткиња је проглашена одговорном што је починила дисциплински прекршај из члана 56 тачка 23 Закона о Високом судском и тужилачком савјету Босне и Херцеговине (у даљњем тексту: Закон о ВСТС) – било какво друго понашање које представља озбиљно кршење службене дужности или доводи у питање повјерење јавности у непристрасност и кредибилитет судства, описан у тачки III 1, 2 и 3 дициплинске тужбе, па јој је примјеном одредаба чл. 58 и 59 Закона о ВСТС изречена дисциплинска мјера – јавна опомена, а истовремено одбијена је тужба да је починила дисциплински прекршај из члана 56 тачка 9 Закона о ВСТС, на начин описан у тачки III 1 до 4 дисциплинске тужбе и члана 56 тачка 23 Закона о ВСТС на начин описан у тачки III 4.

7. У образложењу је истакнуто да је КДТ 26. јула 2010. године поднијела дисциплинску тужбу против апеланткиње, судије Окружног суда у Источном Сарајеву (у даљњем тексту: Окружни суд), за почињене дисциплинске прекршаје из члана 56 тачка 9 Закона о ВСТС "Доношења одлука којима се очигледно крши закон или упорно и неоправдано кршење правила поступка" и тачка 23 Закона о ВСТС "Било какво друго понашање које представља озбиљно кршење службене дужности или доводи у питање повјерење јавности у непристрасност и кредибилитет судства".

8. У тужби је наведено да је апеланткиња, обављајући функцију предсједнице Окружног суда, у супротности са процедуром прописаном законима Републике Српске и Правилником о унутрашњој организацији и систематизацији радних мјеста у Окружном суду (у даљњем тексту: Правилник) у периоду од 20. августа 2008. године до 30. јуна 2009. године примила на радно мјесто секретар суда Жељку Томић, на радно мјесто возач Драгишу Гргића и на радно мјесто спремачица на одржавању чистоће Ану Чаркић.

9. У наводима тужбе је још истакнуто да је апеланткиња, обављајући функцију предсједнице Окружног суда, у супротности са Законом о судовима у Републици Српској, те упутством ВСТС број ВСТС-08-0811-05072006 од 5. јула 2006. године, у периоду од 1. јануара 2007. године до 1. октобра 2009. године примила на радно мјесто стручни сарадник Милку Васелић, Соњу Авлијаш и Душана Ђуричића иако је за избор и именовање стручних сарадника искључиво надлежан ВСТС.

10. У образложењу је наведено да је апеланткиња на припремном рочишту предложила доказе (који су таксативно наведени на страни 3 став 1 образложења оспорене одлуке) за извођење на главној расправи. Првостепена дисциплинска комисија је, рјешавајући о доказним приједлозима странака, одбила апеланткињин приједлог да се по службеној дужности затражи од свих судова у РС и ФБиХ на свим нивоима власти извјештај и докази на околности колико су радника и према ком основу примили у рад (одређено и неодређено вријеме), да ли су расписивали огласе за попуну радних мјеста на одређено вријеме, и то за период од 2007. године до данас, а од окружних судова РС и извјештај на који начин су вршили избор, односно пријем стручних сарадника у истом периоду, као и апеланткињин приједлог да се саслуша бивши дисциплински тужилац Анђелко Марјановић, као и заједнички приједлог обје странке да се саслуша предсједник Окружног суда Сенаид Ибрахимефендић, јер, према оцјени Првостепене дисциплинске комисије, предложени докази нису релевантни за предмет дисциплинске тужбе.

11. Образлажући, даље, разлоге због којих није прихваћен апеланткињин приједлог да се службеним путем

затраже подаци од свих судова РС и ФБиХ, Првостепена дисциплинска комисија је навела да евентуално неправилно поступање других носилаца правосудних функција приликом пријема у радни однос радника не може довести до ослобађања од дисциплинске одговорности апеланткиње за учињени дисциплински прекршај ако се њиме озбиљно крши службена дужност и доводи у питање повјерење јавности у непристрасност и кредибилитет судства. Осим тога, наведено је да је од доказа које је предложила апеланткиња саслушан свједок Бранко Перић и апеланткиња, а од материјалних доказа апеланткиње на рочишту за главну расправу изведени су: обавијест ВСТС у погледу статуса стручних сарадника од 9. марта 2006. године, допис Министарства правде РС у погледу статуса стручних сарадника од 3. фебруара 2010. године, приједлог Удружења стручних сарадника и савјетника у судовима и тужилаштвима у БиХ за уједначавање положаја и поступања стручних сарадника и савјетника у судовима и тужилаштвима у БиХ путем хармонизације прописа од 4. септембра 2009. године. Још је истакнуто да, иако је Првостепена дисциплинска комисија на припремном рочишту прихватила да се као заједнички доказ странака у поступку изведе доказ саслушањем свједока Џералда Селмана, на рочишту за главну расправу од 14. фебруара 2011. године, наведена комисија је приједлог, ипак, одбила, јер је оцијењено да се одлука у предметном дисциплинском поступку може донијети на основу већ саслушаних свједока и изведених материјалних доказа.

12. На основу свих спроведених доказа Првостепена дисциплинска комисија је закључила да су се у апеланткињиним радњама стекла сва обиљежја дисциплинског прекршаја из члана 56 тачка 23 Закона о ВСТС.

13. На основу изведених доказа Првостепена дисциплинска комисија је утврдила да је Жељка Томић примљена у радни однос на одређено вријеме на радно мјесто секретар суда на основу рјешења које је донијела апеланткиња 30. јуна 2009. године, које је продужавано у више наврата. Истакнуто је да је апеланткиња примила именовану на радно мјесто секретар суда иако Жељка Томић није испуњавала услове у погледу радног искуства од пет година из правилника бр. Су-140/04 од 30. јуна 2004. године, Су-330/04 од 26. новембра 2004. године, 014-0-Су-000269 од 27. јуна 2006. године, 014-0-Су-000212 од 28. августа 2007. године и 014-0-Су-08-000194 од 15. априла 2008. године који су били на снази у вријеме пријема именоване раднице. Наведено је да је и сама Жељка Томић у свом исказу потврдила да није испуњавала посебне услове за заснивање радног односа, те да је у радни однос примљена без расписивања јавног конкурса, противно одредбама члана 9А1 Правилника број 014-0-Су-08-00657 од 29. децембра 2008. године, који прописује да се секретар суда прима у радни однос путем конкурса. Даље, Првостепена дисциплинска комисија се позвала на одредбу члана 49 Закона о судовима РС која прописује да се под радницима суда, у смислу наведеног закона, подразумијевају сва лица која су запослена у суду, осим судија, а члан 55 истог закона прописује да се прописи о положају, правима и обавезама радника у органима управе сходно примјењују и на раднике суда ако наведеним законом није другачије одређено. Првостепена дисциплинска комисија се позвала и на одредбе Закона о државним службеницима према којима секретар суда није државни службеник, тако да се на његов радноправни статус примјењују општи прописи о раду и колективни уговор. У том правцу је, даље, појашњено да је одредбом члана 10 Закона о запошљавању прописано да

Page 102: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 102 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

послодавац доставља Заводу за запошљавање (у даљњем тексту: Завод) пријаву о потреби за радницима, а да је одредбом члана 11 истог закона прописано да послодавац може да захтијева да му Завод, умјесто јавног објављивања потребе за радницима, непосредно понуди избор кандидата за заснивање радног односа. Истакнуто је да послодавац сам одлучује о избору кандидата за заснивање радног односа између оних које је понудио Завод или агенција и других кандидата који су се непосредним путем обратили послодавцу ради заснивања радног односа. Према наведеној законској одредби, како је у образложењу наведено, послодавац има право да самостално одлучи о избору кандидата за заснивање радног односа, али тај избор представља избор између више пријављених кандидата. Како је истакнуто у образложењу, пријављивање слободних радних мјеста надлежној организацији за запошљавање је дужност послодавца и непоштивање ове обавезе представља прекршај у смислу члана 64 Закона о запошљавању и члана 180 став 1 тачка 1 Закона о раду РС, како је наведено, из разлога поштивања принципа једнаке доступности свих радних мјеста свим грађанима под једнаким условима. Осим тога, Првостепена дисциплинска комисија је нагласила да приликом пријема у радни однос послодавац мора да води рачуна о томе да лице које тражи запослење не може бити стављено у неравноправан положај при остваривању права по основу рада и права на запослење и јавности у поступку запошљавања, што је апеланткињи, као судији и предсједнику суда, било познато, па се стога не може радити о тумачењу прописа који би апеланткињу ослободили одговорности за почињени дисциплински прекршај.

14. Дакле, имајући у виду све наведено, закључено је да је апеланткиња поступила противно одредбама Закона о запошљавању РС и Правилника, јер није спровела прописану процедуру приликом пријема у радни однос секретара суда која би оставила послодавцу могућност избора између више пријављених кандидата.

15. Првостепена дисциплинска комисија у образло-жењу исцрпно се изјаснила и у вези са запошљавањем возача Драгише Гргића и спремачице Ане Чаркић. На основу материјалних доказа, те саслушањем именованих радника утврђено је, прије свега, да апеланткиња није поднијела пријаву о потреби за радницима надлежном Заводу иако то произилази из одредбе члана 10 Закона о запошљавању РС, па Завод није био у могућности да обавијести незапослена лица о условима и могућностима запошљавања, па је на тај начин апеланткиња, обављајући службену дужност, ставила у неравноправан положај друга лица која траже запослење, што је супротно одредби члана 5 Закона о раду РС. У вези са пријемом возача током поступка је утврђено да је апеланткиња са Драгишом Гргићем прво закључила уговор о дјелу, и то 20. марта 2008. године и 21. априла 2008. године (по два мјесеца), затим је без спровођења било какве процедуре донијела рјешење о пријему у радни однос на одређено вријеме 20. августа 2008. године на три мјесеца, након тога рјешење о продужењу за још три мјесеца, те још седам рјешења о продужењу радног односа на истом радном мјесту (од 18. фебруара 2009. године до 12. марта 2010. године). Осим тога, како је истакнуто, апеланткиња је возача Драгишу Гргића примила у радни однос без доказа о претходном радном искуству од шест мјесеци, мада је одредбама тада важећег Правилника предвиђен овај посебан услов за заснивање радног односа. У вези с тим је истакнуто да се радно искуство доказује одређеном писменом документацијом (радном књижицом, потврдом или другим писменим актима), па стога пријем у радни однос без доказа о радном искуству није правилан, без обзира на то што лице

које тражи посао тврди да има потребно радно искуство за заснивање радног односа. Како је истакнуто у образложењу, апеланткиња није закључила уговор о раду са Драгишом Гргићем, како то налаже одредба члана 10 ст. 1 и 4 Закона о раду РС и одредбе члана 19 наведеног закона. Даље је појашњено да се, у случају замјене одсутног радника, може закључити уговор о раду на одређено вријеме, али најдуже до годину дана, сходно одредби члана 16 став 2 Закона о раду РС. У вези с тим апеланткиња је током поступка тврдила да је у радни однос на одређено вријеме примила Драгишу Гргића на мјесто возача због боловања стално запосленог возача суда. Међутим, како је истакнуто, из спроведених доказа је више него очигледно да је Драгиша Гргић у Окружном суду у радном односу на мјесту возач провео више од годину дана (рачунајући од 20. августа 2008. године, када је донесено прво рјешење о заснивању радног односа на шест мјесеци, и посљедњег од 12. марта 2010. године).

16. У вези са пријемом у радни однос спремачице Ане Чаркић Првостепена комисија је истакла да је овај поступак спроведен без пријаве о потреби за радницима достављене Заводу, па је таквим поступањем апеланткиња ставила у неравноправан положај друга лица која су тражила запослење и која су испуњавала услове за то радно мјесто. Из писмених доказа је утврђено да је именована засновала радни однос на одређено вријеме према рјешењу које је донијела апеланткиња 1. децембра 2008. године на три мјесеца, затим, по рјешењу од 18. фебруара 2009. године на шест мјесеци, рјешењу од 24. августа 2009. године на четири мјесеца, затим, рјешењу од 29. децембра 2009. године на шест мјесеци. Са овом радницом закључен је и уговор о раду на одређено вријеме од 18. фебруара 2009. године, 24. августа 2009. године и 29. децембра 2009. године. Истакнуто је још да наведени уговори имају основне елементе прописане одредбама члана 19 Закона о раду РС, те у том дијелу није повријеђен закон. На основу свега наведеног Првостепена дисциплинска комисија је закључила да се у наведеним апеланткињиним радњама стичу сва обиљежја дисциплинског прекршаја из члана 56 тачка 23 Закона о ВСТС.

17. Приликом изрицања дисциплинске мјере за наведени прекршај Првостепена дисциплинска комисија је, у складу са одредбом члана 59 Закона о ВСТС, имала у виду тежину учињеног прекршаја, околности под којима је дисциплински прекршај почињен, те дотадашњи рад и понашање апеланткиње, а посебно да апеланткиња раније није дисциплински одговарала, затим, њене постигнуте резултате рада које је остварила у периоду док је обављала функцију предсједнице суда, као и чињеницу да је апеланткиња настојала да својим радом створи боље услове за рад суду којим је руководила. У вези с тим је још појашњено да је Првостепена дисциплинска комисија оцијенила да ће се изреченом мјером постићи сврха дисциплинског кажњавања, односно да ће изречена мјера утицати на апеланткињу и друге носиоце правосудне функције да своју дужност обављају у складу са примијењеним правом и етичким кодексом судија који прописује да ће судије увијек дјеловати на начин да према странкама одрже највиши ниво и стандарде професионализма и правне струке.

18. Са друге стране, након спроведених доказа Првостепена дисциплинска комисија је оцијенила да апеланткиња није починила дисциплински прекршај из тачке III4 дисциплинске тужбе који јој је стављен на терет, а који се односи на незаконито запошљавање стручних сарадника

Page 103: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 103

(о чему се Првостепена дисциплинска комисија исцрпније изјаснила на стр. 7 до 8 оспорене одлуке).

19. У вези са апеланткињиним приговором којим тврди да дисциплински тужилац нема надлежност да разматра да ли је пријем радника у радни однос био законит или не прије него то утврди за то стручан и надлежан орган, те да управни инспектор приликом вршења инспекцијског надзора није нашао пропусте у пријему радника, истакнуто је да је дисциплинска одговорност шира од кривичне, те да дисциплински прекршај може постојати независно од тога да ли је учињено кривично дјело и да ли је или не други надлежни орган утврдио повреду закона. Стога, како је у образложењу истакнуто, ако се утврди да у радњама лица против којег се води дисциплински поступак постоје обиљежја дисциплинског прекршаја којег прописује закон или други пропис, изрећи ће му се једна од прописаних дисциплинских мјера, без обзира на то да ли је неки други орган из своје надлежности нашао да нема повреде закона. Ако то не би било тако, како је у образложењу истакнуто, имали бисмо ситуације да, због недостатка нпр. кривичне осуђујуће пресуде или неутврђене повреде закона у поступку инспекцијског надзора, постоји евидентан дисциплински прекршај и починилац који не подлијеже одговорности. Дисциплинска одговорност је одговорност за повреде радних обавеза под одређеним условима и у одређеним ситуацијама може као животни догађај бити релевантна и за примјену прописа о одговорности за кривично дјело, односно прекршај.

20. Одлучујући о апеланткињиној жалби поднесеној против првостепене одлуке, Другостепена дисциплинска комисија је донијела одлуку број 04-02-312-10/2011, предмет број ЏБДЈ (судије) 2/2011 од 5. априла 2011. године којом је жалба као неоснована одбијена. Образлажући апеланткињине приговоре којима указује на повреду одредаба дисциплинског поступка због одбијања извођења доказа саслушањем свједока Сенаида Ибрахимефендића, Џералда Селмана и Анђелка Марјановића, те доказа прибављањем података од свих судова о броју и начину запошљавања радника на одређено вријеме, Другостепена дисциплинска комисија их је оцијенила неоснованим. У вези с тим је истакнуто да је дискреционо право првостепене комисије, садржано у одредби члана 81 став 2 Закона о парничном поступку РС (у даљњем тексту: ЗПП), да одбије доказне приједлоге странака које не сматра битним за доношење одлуке с тим што је та дискреција ограничена обавезом да се наведу разлози за одбијање. Пошто су у образложењу побијане одлуке дати разлози због којих су одбијени наведени апеланткињини доказни приједлози, према оцјени Другостепене дисциплинске комисије, нема основа за жалбену тврдњу да је одбијањем приједлога апеланткиње за спровођење наведених доказа повријеђено њено право на правично суђење у облику нарушене процесне равноправности странака.

21. Према оцјени Другостепене дисциплинске комисије, сасвим је друго питање што се жалбом доводи у сумњу валидност датих разлога, па се приговор таквог карактера, евентуално, може посматрати у оквиру жалбеног основа који се огледа у правилности и потпуности утврђеног чињеничног стања, будући да такав приговор представља приговор чињеничног карактера. Такође, према оцјени Другостепене дисциплинске комисије, неоснован је апеланткињин приговор којим се апострофира да је првостепена комисија првобитно усвојила апеланткињин приједлог за саслушање свједока Џералда Селмана, па касније одустала од спровођења тог доказа, јер према одредби члана 81 став 4 ЗПП, суд (односно првостепена

комисија) у току поступка није везан за своја ранија рјешења у погледу спровођења доказа.

22. Даље, апеланткињине тврдње да је побијаном одлуком повријеђена одредба члана 8 ЗПП, јер спроведени докази нису оцијењени на начин предвиђен том одредбом, према оцјени Другостепене дисциплинске комисије, нема упориште у садржају образложења побијане одлуке. Наведено из разлога што из образложења оспорене одлуке, супротно наводима жалбе, произилази да су спроведени материјални докази на које се одлука позива и у одлучним чињеницама интерпретиран њихов садржај, оцијењени у међусобној повезаности, те у вези са исказима свједока Жељке Томић, Драгише Гргића, Ане Чаркић и Бранка Перића, те апеланткињиним исказом. Такав методолошки приступ оцјени доказа, према мишљењу Другостепене дисциплинске комисије, у потпуности задовољава критеријуме прописане одредбом члана 8 ЗПП. Осим тога, истакнуто је да докази спроведени у првостепеном поступку представљају поуздану основу за закључак да је апеланткиња, поступајући као предсједница Окружног суда, кршењем законске процедуре за пријем радника у "критичном" периоду, која се огледа у обавези да се пријави потреба за радницима надлежној организацији за запошљавање, примила Жељку Томић у радни однос на одређено вријеме на радно мјесто секретар суда (која, осим тога, није испуњавала ни услов потребног радног искуства од пет година прописан општим актом), затим, Драгишу Гргића на радно мјесто возач (уз то и без доказа о потребном радном искуству од шест мјесеци), те Ану Чаркић на радно мјесто спремачица за одржавање чистоће, а разлоге које је понудила у образложењу своје одлуке првостепена комисија у потпуности као правилне прихватила је и другостепена комисија. Даље, чињенице које се жалбом апострофирају, којим апеланткиња оправдава потребу за пријемом наведених радника навођењем разлога за пријем и околности под којима је пријем извршен, те којим сугерише да је таква пракса пријема радника на одређено вријеме била и у осталим судовима, према оцјени Другостепене дисциплинске комисије, ирелевантне су са аспекта постојања наведеног дисциплинског прекршаја. Управо због истог разлога се, према оцјени Другостепене дисциплинске комисије, не може прихватити као основана тврдња апеланткиње да се одбијање извођења доказа које је она предложила негативно одразило на правилност чињеничног основа побијане одлуке, а слиједом тога и на правилност и законитост те одлуке, јер и евентуално непрописно поступање других предсједника судова приликом запошљавања радника не ослобађа апеланткињу од одговорности за учињени дисциплински прекршај.

IV. Апелација а) Наводи из апелације

23. Апеланткиња сматра да је оспореним одлукама повријеђено њено право на правично суђење из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 ст. 1 и 3 Европске конвенције за заштиту људских права и основних слобода (у даљњем тексту: Европска конвенција). Апеланткиња је у наводима апелације описала хронологију поступка, истакнувши да је цијели ток поступка имао дискриминишући однос према њој, уз ускраћивање и ограничавање основних права на фер и непристрасан поступак. Истиче да је поступак покренут ex officio на основу анонимне пријаве против свих носилаца правосудних функција и предсједника судова због пријема радника у радни однос на одређено вријеме без расписивања конкурса. Због чињенице да дисциплински тужилац по анонимној

Page 104: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 104 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

пријави није извршио провјеру код свих судова у БиХ о начину и пракси пријема радника на одређено вријеме, како је апеланткиња на припремном рочишту тражила, апеланткиња је због тог разлога пропустила да докаже да у њеним радњама нема обиљежја дјела и да нема виности. Апеланткиња је истакла да је Првостепена дисциплинска комисија све њене приједлоге за извођење доказа на ове битне околности одбила, истовремено прихватајући спровођење свих доказа које је предложила тужилачка страна, те је на тај начин повријеђено начело материјалне истине, јер је апеланткињи онемогућено да равноправно учествује у поступку.

24. Даље, сматра да је повријеђено начело слободне оцјене доказа и да оспорене одлуке не садрже образложења ни у погледу доказа који су произвољно одбијени, ни у погледу оцјене доказа који су спроведени, те се као такве доимају произвољним. Даље, сматра да оспорене одлуке немају ни релевантних образложења о одлучним чињеницама, ни о правним квалификацијама, нити о процесним питањима која су била од круцијалне важности за правилно утврђивање одговорности апеланткиње и њено санкционисање. У вези са допустивошћу апелације апеланткиња се позвала на Одлуку Уставног суда број АП 633/04 од 27. маја 2005. године. Исто тако, апеланткиња се у вези са одбијањем спровођења њених доказа позвала на предмет Европског суда за људска права Олујић против Хрватске.

б) Одговор на апелацију

25. ВСТС је у исцрпном одговору на апелацију навео, између осталог, да је Првостепена дисциплинска комисија, поступајући у складу са одредбом члана 81 ст. 1, 2 и 4 ЗПП, у оквиру главне расправе по приједлозима обје странке у поступку саслушала седам свједока, извршила увид у више од 50 материјалних доказа, спровела саслушање апеланткиње на основу чега су и донесене оспорене одлуке. ВСТС се исцрпније осврнуо на апеланткињине приговоре у вези са неадекватним образложењем одлука, затим, у вези са неспровођењем свих доказа које је предложила апеланткиња и на друге приговоре оцијенивши их уопштеним, неаргументованим и неоснованим. Предложено је да се апелација одбаци као prima facie неоснована, односно да се апелација одбије, уколико се Уставни суд упусти у мериторно разматрање апелације.

26. КДТ је, осврћући се на све суштинске апеланткињине приговоре, у исцрпном одговору на апелацију навела, између осталог, да сматра да је дисциплински поступак у цјелини спроведен законито, уз обезбјеђење начела контрадикторности и равноправности странака у свим фазама поступка, односно да је апеланткиња у току цијелог поступка могла изнијети своју одбрану и предлагати доказе, да је користила право на изјављивање правних лијекова, те да апеланткињи ни на који начин није било ускраћено право на правичан поступак, у смислу члана 6 Европске конвенције. Даље, КДТ је истакла да је апеланткиња присуствовала свим рочиштима пред Првостепеном дисциплинском комисијом, да је за своју одбрану ангажовала адвоката, да је Другостепена дисциплинска комисија донијела одлуку на сједници, без одржавања рочишта и извођења нових доказа, којој нису присуствовали ни апеланткиња, ни дисциплински тужилац, те на тај начин апеланткиња није доведена у неравноправан положај. Апеланткињино позивање на праксу Европског суда кроз одлуку тог суда број 22330/05 од 5. фебруара 2009. године у предмету Олујић против Хрватске, према мишљењу КДТ, није примјењиво у конкретном случају, јер

је наведеном одлуком Европског суда утврђена повреда права равноправности странака због чињенице што Државно судбено вијеће Републике Хрватске није прихватило нити један доказ туженог. С обзиром на такву околност, одбијање само оних доказа које је предложила апеланткиња, за које је дисциплинска комисија оцијенила да нису релевантни, не може да се сматра повредом равноправног учешћа странака у поступку тим прије што су изведени докази које је апеланткиња предложила за које је Првостепена дисциплинска комисија оцијенила да су релевантни за доношење одлуке у конкретном дисциплинском предмету. КДТ је сматрала да је битно напоменути да треба имати у виду и тежину изречене мјере, јер је у наведеном предмету Европског суда предсједник Врховног суда РХ разријешен те дужности.

27. Даље, КДТ је истакла да не стоје апеланткињини наводи да у конкретном случају нема обиљежја дјела из члана 56 став 1 тачка 23 Закона о ВСТС, да није доказан умишљај, односно апеланткињина намјера да свјесно крши одредбе закона, па тиме и своју службену дужност. Наиме, како је истакнуто, докази који су спроведени на главној расправи пружили су поуздан основ за закључак да је апеланткиња у статусу предсједнице суда својим радњама остварила битна обиљежја дисциплинског прекршаја из члана 56 став 1 тачка 23 Закона о ВСТС. Даље, одредбама Пословника ВСТС прописано је да је терет доказивања на КДТ и да је степен доказаности неопходан за утврђивање дисциплинског прекршаја већа вјероватноћа доказаности, што значи да постоји довољно доказа да је прекршај учињен, што је у конкретном случају учињено. Коначно, у вези са апеланткињиним наводима да Министарство правде РС, које врши надзор над законитошћу рада судова, није никада утврдило било какву незаконитост у Окружном суду, КДТ је истакла да предметни дисциплински поступак није ни покренут на основу захтјева тог министарства, нити је КДТ вршила надзор над апеланткињиним радом, већ да је поступала у оквиру свог мандата прописаног у Закону о ВСТС, те на основу Пословника о раду ВСТС којима је јасно прописано поступање КДТ по притужбама.

V. Релевантни прописи

28. Закон о Високом судском и тужилачком савјету Босне и Херцеговине ("Службени гласник Босне и Херцеговине" бр. 25/04, 93/05, 48/07 и 15/08) у релевантним одредбама гласи:

Члан 54. Опште одредбе о дисциплинској одговорности за

дисциплинске прекршаје Судија, тужилац, додатни судија или судија-поротник,

укључујући и предсједнике судова, главне тужиоце и њихове замјенике, дисциплински су одговорни за законом прописане дисциплинске прекршаје које су учинили с умишљајем или из нехата.

Члан 56. тачка 23. Дисциплински прекршаји судија

Дисциплински прекршаји судија су: (23) било какво друго понашање које представља

озбиљно кршење службене дужности или доводи у питање повјерење јавности у непристрасност и кредибилитет судства.

Члан 58. став 1. тачка б) Врсте дисциплинских мјера

(1) Савјет може изрећи једну или више сљедећих дисциплинских мјера:

(б) јавну опомену;

Page 105: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 105

Члан 60. став 1. тач. а. и б. Вођење дисциплинског поступка и жалбе

(1) Дисциплински поступак воде: (a) Првостепена дисциплинска комисија и (b) Другостепена дисциплинска комисија

Члан 64. ст. 1. и 2. Дисциплински тужилац

(1) Канцеларија дисциплинског тужиоца, Канцеларија у оквиру Савјета, врши дужност тужиоца у вези са наводима који се тичу повреда дужности судије или тужиоца, у складу са овим законом и Пословником о раду Савјета.

(2) Канцеларија дисциплинског тужиоца поступа по притужбама или на властиту иницијативу и одговорна је за процјену правне ваљаности притужби, истраживања навода против судија или тужилаца о повреди дужности, те за покретање дисциплинског поступка и заступање предмета дисциплинских прекршаја пред дисциплинским комисијама Савјета.

Члан 67. став 1. Покретање дисциплинског поступка и подношење тужбе

(1) Канцеларија дисциплинског тужиоца покреће дисциплински поступак пред Првостепеном дисциплинском комисијом подношењем тужбе, ако сматра да је судија или тужилац учинио повреду дужности.

Члан 68. Право странака током дисциплинског поступка (1) Дисциплински поступак се води на правичан и

транспарентан начин. У току трајања дисциплинског поступка, судија или тужилац против којег се води поступак има слиједећа права која морају бити гарантована Пословником о дисциплинском поступку, а која доноси:

а) право да на прописан начин буде упознат са наводима о дисциплинском прекршају и доказима који указују на те наводе, као и право да одговор да у писменој форми или усмено на записник;

б) право на правичну и јавну расправу у разумном року пред независном и непристрасном, законом установљеном комисијом. Медији и јавност могу бити искључени током цијеле расправе или током дијела расправе у интересу морала, јавног реда или националне безбједности у демократском друштву, (..) или када је по мишљењу комисије то потребно у посебним околностима гдје би присуствовање јавности било на штету интереса правде;

ц) право да не даје одговор на питања која би га могла изложити кривичном гоњењу и право да присуствује на свакој расправи, те да се брани од оптужби уз помоћ браниоца по свом избору;

д) право да одлуке буду јавно објављене и/или на неки начин доступне јавности; и

е) право да изјави жалбу на по њега негативну одлуку 29. Пословник Високог судског и тужилачког

савјета Босне и Херцеговине ("Службени гласник Босне и Херцеговине" бр. 44/09, 28/10, 58/10 и 57/12) у релевантним одредбама гласи:

Члан 39. Супсидијарна примјена Закона о парничном поступку У свим питањима која се односе на дисциплински

поступак, а која нису обухваћена Законом и овим пословником сходно се примјењују одредбе Закона о парничном поступку према мјесту учињеног дисциплинског прекршаја.

Члан 51. став 1. Терет доказивања и одлуке Првостепене дисциплинске

комисије 1) На Канцеларији дисциплинског тужиоца је терет

доказивања. Степен доказаности неопходан за утврђивање дисциплинског прекршаја је већа вјероватноћа доказаности, а што значи да постоји довољно доказа да је прекршај учињен.

30. Закон о парничном поступку ("Службени гласник Републике Српске" бр. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 и 49/09) у релевантним одредбама гласи:

Члан 81. (1) Суд ће према резултатима расправљања на

припремном рочишту одлучити о чему ће се расправљати и који ће се докази извести на главној расправи.

(2) Приједлоге које не сматра битним за доношење одлуке суд ће одбити и у рјешењу назначити разлог одбијања.

(3) Против рјешења из става 2. овог члана није допуштена посебна жалба.

(4) Суд није у даљњем току парнице везан за своја пријашња рјешења из овог члана.

31. Закон о судовима Републике Српске ("Службени гласник Републике Српске" бр. 111/04, 109/05, 37/06, 17/08 и 119/08) у релевантним одредбама гласи:

Члан 31. Секретар суда

Судови који имају 7 или више судија, могу имати секретара суда.

За секретара суда може се именовати дипломирани правник или друго лице са високом стручном спремом, које има најмање пет година радног искуства у струци, укључујући и одговорајуће искуство на организацијским пословима.

Члан 41. Ако Министарство правде утврди да у суду постоје

неправилности у примјени овог закона или других прописа који се односе на организацију и пословање судова, обавијестиће о томе предсједника суда или Високи судски и тужилачки савјет ради предузимања одговарајућих мјера.

Члан 49. став 2. Број и стручна спрема радника суда

Под радницима суда, у смислу овог закона, подразумијевају се сва лица која су запослена у суду, осим судија, стручних сарадника и виших стручних сарадника.

Члан 55. Права из радних односа

Прописи о положају, правима и обавезама радника у органима управе сходно се примјењују на раднике суда, ако законом није другачије одређено.

32. Закон о државним службеницима ("Службени гласник Републике Српске" број 118/08) у релевантним одредбама гласи:

Члан 111. став 2. Намјештеници

(2) За попуну слободног радног мјеста намјештеника потребно је да је радно мјесто утврђено правилником и да је његово попуњавање у складу са донесеним Кадровским планом.

Члан 113. На права и дужности намјештеника примјењују се

општи прописи о раду, колективни уговор и одредбе поглавља II, поглавља V која се односе на оцјењивање, поглавља VI која се односе на стручно усавршавање и

Page 106: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 106 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

оспособљавање, поглавља VIII, поглавља IX, X и XII овог закона.

33. Правилник о унутрашњој организацији и систематизацији радних мјеста у Окружном суду у Источном Сарајеву број 014-0-СУ 08-000 657 из децембра 2008. године у релевантним одредбама гласи:

Члан 9. (...) за вршење административних и помоћно-

техничких послова у суду се утврђује укупно 27 радника који нису носиоци судске функције, укључујући у тај број и секретара суда, стручне сараднике, судијске приправнике и судијске приправнике волонтере и распоред ових послова и задатака на раднике врши се како слиједи:

А- Одјељење судске управе 1. Секретар суда (...) Услови: Радно искуство: пет година у струци укључујући и

одговарајуће искуство на организационим пословима Начин пријема: путем конкурса (...) Д Сектор за помоћно – техничке послове 12. Возач и судски достављач (...) Радно искуство: шест мјесеци на истим или сличним

пословима Начин пријема: путем огласа, уз пробни рад у складу

са законом 13. Спремачица на одржавању чистоће (...) Начин пријема: путем огласа, уз пробни рад у складу

са законом

Члан 10. Без јавног конкурса и јавног огласа радник може

засновати радни однос ако се преузима из другог државног органа, под условом да се са тим сагласе радник и руководилац органа у коме радник ради.

34. Закон о запошљавању ("Службени гласник Републике Српске" број 54/05, пречишћен текст) у релевантним одредбама гласи:

Члан 10. Завод прати стање на тржишту рада, прикупља

податке од послодаваца о потребама за радницима и обавјештава јавност и заинтересована лица о могућностима и условима заснивања радног односа са радницима одређених стручних квалификација.

Послодавац доставља Заводу пријаву о потреби за радницима, подноси извештај о запослењу радника, као и извештај о престанку рада радника. Завод је дужан да најдаље у року од три дана, од дана достављања пријаве, ако то послодавац захтијева, потребу за радницима огласи у једном гласилу у Републици, уколико то послодавац захтијева да се оглашавање изврши на другачији начин (путем локалних гласила, обавјештавањем на огласној табли Завода и сл.).

Члан 11. Послодавац може захтијевати да му Завод, умјесто

јавног објављивања потребе за радницима, непосредно понуди избор кандидата за заснивање радног односа.

Ако на евиденцији Завода постоје незапослена лица и запослена лица која траже промјену запослења која подједнако испуњавају услове за заснивање радног односа које је одредио послодавац, Завод ће послодавцу приоритетно предложити незапослено лице.

Послодавац самостално одлучује о избору кандидата за заснивање радног односа између оних које је понудио Завод или агенција и других кандидата, који су се непосредним путем обратили послодавцу ради заснивања радног односа.

Члан 61. а. Новчаном казном од 1.000 до 5.000 КМ казниће се за

прекршај послодавац ако Заводу не достави пријаву о потреби за радницима, извјештај о запослењу и извјештај о престанку радног односа радника.

35. Закон о раду ("Службени гласник Републике Српске" број 55/07, пречишћен текст) у релевантним одредбама гласи:

Члан 5. Радник, као лице које тражи запослење, не може бити

стављен у неравноправан положај код остваривања права по основу рада и права на запослење због расе, етничке припадности, боје коже, пола, језика, религије, политичког или другог мишљења и убјеђења, социјалног поријекла, имовног стања, чланства или нечланства у синдикату или политичкој организацији, тјелесног и душевног здравља и других обиљежја која нису у непосредној вези са природом радног односа.

Члан 10. став 4. Уговором о раду сматра се уговор на основу кога се

између радника и послодавца, у складу са овим законом, заснива радни однос.

Члан 15. став 1. Врсте и трајање уговора о раду

Уговор о раду може се закључити на неодређено или одређено вријеме.

Члан 16. ст. 1. и 2. Уговор о раду на одређено вријеме не може се

закључити на дужи период од двије године. Уговор о раду на одређено вријеме може се закључити

у слиједећим случајевима: - извршавање посла који траје дуже од 6 мјесеци; - привременог повећања обима посла; - замјена одсутног радника до годину дана; - обављање посла чије је трајање унапријед одређено

природом и врстом посла.

Члан 180. став 1. тачка 1. Кривичне одредбе

Новчаном казном у износу од 1.000 до 10.000 конвертибилних марака казниће се за прекршај послодавац:

1. ако не обезбиједи равноправност радника на раду, као и равноправност незапослених лица која конкуришу на запослење (члан 5. овог закона);

VI. Допустивост

36. У складу са чланом VI/3б) Устава Босне и Херцеговине, Уставни суд, такође, има апелациону надлежност у питањима која су садржана у овом уставу када она постану предмет спора због пресуде било којег суда у Босни и Херцеговини.

37. У складу са чланом 16 став 1 Правила Уставног суда, Уставни суд може разматрати апелацију само ако су против пресуде, односно одлуке која се њоме побија, исцрпљени сви дјелотворни правни лијекови могући према закону и ако се поднесе у року од 60 дана од дана када је подносилац апелације примио одлуку о посљедњем дјелотворном правном лијеку којег је користио.

38. С обзиром на природу одлука које апеланткиња оспорава, Уставни суд у конкретном случају треба првенствено испитати да ли се оспорене одлуке могу

Page 107: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 107

сматрати "пресудама, односно одлукама" у смислу члана VI/3б) Устава Босне и Херцеговине и члана 16 став 1 Правила Уставног суда. У вези с тим Уставни суд истиче да је слично правно питање већ разматрао у предмету број АП 633/04 и закључио да се одлуке ВСТС "донесене у дисциплинском поступку морају сматрати пресудама, односно одлукама у смислу члана VI/3б) Устава Босне и Херцеговине и члана 15 став 3 Пословника Уставног суда, које Уставни суд има надлежност разматрати" (види, Уставни суд, Одлука број АП 633/04 од 27. маја 2005. године, "Службени гласник БиХ" број 73/05, тач. 19 и 20).

39. Имајући у виду наведену праксу Уставног суда, Уставни суд сматра да се разлози дати у Одлуци Уставног суда број АП 633/04 у односу на карактер оспорених одлука односе и на конкретан предмет због чега се оспорене одлуке донесене у дисциплинском поступку сматрају "пресудама, односно одлукама" у смислу члана VI/3б) Устава Босне и Херцеговине и члана 16 став 1 Правила Уставног суда.

40. У конкретном случају, дакле, предмет оспоравања апелацијом је одлука Другостепене дисциплинске комисије ВСТС број 04-02-312-10/2011, предмет број ЏБДЈ (судије) 2/2011 од 5. априла 2011. године против које нема других дјелотворних правних лијекова могућих према закону. Затим, оспорену одлуку апеланткиња је примила 26. априла 2011. године, а апелација је поднесена 17. јуна 2011. године, тј. у року од 60 дана, како је прописано чланом 16 став 1 Правила Уставног суда. Коначно, апелација испуњава и услове из члана 16 ст. 2 и 4 Правила Уставног суда, јер није очигледно (prima facie) неоснована, нити постоји неки други формални разлог због којег апелација није допустива.

41. Имајући у виду одредбе члана VI/3б) Устава Босне и Херцеговине, члана 16 ст. 1, 2 и 4 Правила Уставног суда, Уставни суд је утврдио да предметна апелација испуњава услове у погледу допустивости.

VII. Меритум

42. Апеланткиња побија наведене одлуке тврдећи да је тим одлукама повријеђено њено право из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 ст. 1 и 3 Европске конвенције.

Право на правично суђење

43. Члан II/3 Устава Босне и Херцеговине у релевантном дијелу гласи:

Сва лица на територији Босне и Херцеговине уживају људска права и основне слободе из става 2 овог члана, а она об ухватају:

е) Право на правичан поступак у грађанским и кривичним стварима и друга права у вези са кривичним поступком.

44. Члан 6 став 1 Европске конвенције у релевантном дијелу гласи:

1. Приликом утврђивања грађанских права и обавеза или основаности било какве кривичне оптужбе против њега, свако има право на правичну и јавну расправу у разумном року пред независним и непристрасним, законом установљеним судом.

45. У односу на питање да ли је у конкретном дисциплинском поступку примјењив члан 6 Европске конвенције, Уставни суд запажа да се апеланткиња у том правцу позвала на праксу Уставног суда усвојену у предмету број АП 633/04 (види, Уставни суд, Одлука број АП 633/04 од 27. маја 2005. године, "Службени гласник БиХ" број 75/05, тач. 20-29) у којој је Уставни суд закључио, између осталог, да је дисциплински поступак против судија и тужилаца који води ВСТС према својој природи "кривични". Међутим, Уставни суд подсјећа да је Уставни суд у предмету

број АП 3080/09 (види, Уставни суд, Одлука број АП 3080/09 од 25. септембра 2010. године, "Службени гласник БиХ" број 48/11, тач. 36-39, доступна и на www.ustavnisud.ba) усвојио став да је члан 6 став 1 Европске конвенције у таквим дисциплинским поступцима примјењив с његовог "грађанског" аспекта. Дакле, слиједећи новију праксу усвојену у сличним предметима (види, између осталих, Уставни суд, Одлука број АП 3344/12 од 5. септембра 2013. године, "Службени гласник БиХ" број 77/13, тачка 29), Уставни суд закључује да је члан 6 Европске конвенције са аспекта гаранција које пружа "грађански" ниво права на правично суђење примјењив и у конкретном случају. Стога ће Уставни суд испитати предметни случај у свјетлу заштите апеланткињиних "грађанских права" коју пружају члан II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члан 6 став 1 Европске конвенције.

46. Испитујући предметни дисциплински поступак искључиво са аспекта члана 6 став 1 Европске конвенције, Уставни суд запажа да кршење наведеног права апеланткиња доводи у контекст са неправилно утврђеним чињеничним стањем, произвољном примјеном материјалног и процесног права и произвољном оцјеном доказа. У вези с тим Уставни суд подсјећа да, према пракси Европског суда и Уставног суда, задатак ових судова није да преиспитују закључке редовних судова у погледу чињеничног стања и примјене материјалног права (види, Европски суд, Pronina против Русије, одлука о допустивости од 30. јуна 2005. године, апликација број 65167/01). Наиме, Уставни суд није надлежан да супституише редовне судове у процјени чињеница и доказа, већ је, уопштено, задатак редовних судова да оцијене чињенице и доказе које су извели (види, Европски суд, Thomas против Уједињеног Краљевства, пресуда од 10. маја 2005. године, апликација број 19354/02). Задатак Уставног суда је да испита да ли су, евентуално, повријеђена или занемарена уставна права (право на правично суђење, право на приступ суду, право на дјелотворан правни лијек и др.), те да ли је примјена закона била, евентуално, произвољна или дискриминациона.

47. Уставни суд ће се, изузетно, упустити у испитивање начина на који су надлежни судови утврђивали чињенице и на тако утврђене чињенице примијенили позитивноправне прописе када је очигледно да је у одређеном поступку дошло до произвољног поступања редовног суда како у поступку утврђивања чињеница, тако и примјене релевантних позитивноправних прописа (види, Уставни суд, Одлука број АП 311/04 од 22. априла 2005. године, став 26). У контексту наведеног Уставни суд подсјећа и да је у више својих одлука указао да очигледна произвољност у примјени релевантних прописа никада не може водити ка правичном поступку (види, Уставни суд, Одлука број АП 1293/05 од 12. септембра 2006. године, тачка 25 и даље). Имајући у виду наведено, Уставни суд ће у конкретном случају, с обзиром на апелационе наводе, испитати да ли су оспорене одлуке засноване на погрешно утврђеном чињенично стању и погрешној примјени материјалног и процесног права.

48. У вези са апеланткињиним наводом да је у предметном дисциплинском поступку оцјена доказа била произвољна, Уставни суд подсјећа да је ван његове надлежности да процјењује квалитет закључака судова у погледу оцјене доказа уколико се ова оцјена не доима очигледно произвољном. Исто тако, Уставни суд се неће мијешати у начин на који су редовни судови усвојили доказе као доказну грађу. Уставни суд се неће мијешати у ситуацију када редовни судови повјерују доказима једне стране у поступку на основу слободне судијске оцјене. То је искључиво улога редовних судова чак и када су изјаве

Page 108: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 108 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

свједока на јавној расправи и под заклетвом супротне једна другој (види, Европски суд за људска права, Doorson против Холандије, пресуда од 6. марта 1996. године, објављена у Извјештајима број 1996-II, став 78). Претходно изнесено би се аналогно могло примијенити и на предметни дисциплински поступак.

49. Имајући у виду претходно изнесене принципе, Уставни суд запажа да је предметни дисциплински поступак покренут по службеној дужности на основу тужбе КДТ, у складу са овлашћењима прописаним Законом о ВСТС и Пословником ВСТС. Уочљиво је, такође, да је на основу спроведених доказа које су предложили апеланткиња и КДТ Првостепена дисциплинска комисија утврдила да је апеланткиња учинила дисциплински прекршај из члана 56 тачка 23 Закона о ВСТС за који јој је изречена дисциплинска мјера јавна опомена, а истовремено је, у недостатку релевантних доказа, одбијена тужба да је починила прекршај из члана 56 став 9 Закона о ВСТС. Наиме, током поступка је, супротно апеланткињиним тврдњама, неспорно утврђено да је апеланткиња као предсједница Окружног суда, кршећи поступак прописан Правилником као интерним актом Окружног суда, те законима РС, и то Законом о раду и Законом о запошљавању на које у конкретном случају упућује одредбе члана 113 Закона о државним службеницима, примила три радника (намјештеника) у радни однос на одређено вријеме (Закон о раду РС, ни други прописи не праве разлику између заснивања радног односа на одређено, односно неодређено вријеме у погледу поступка пријема у радни однос), па је, с обзиром на те околности, према оцјени обје дисциплинске комисије ВСТС, апеланткиња озбиљно прекршила службену дужност и довела у питање повјерење јавности у непристрасност и кредибилитет судства. Уставни суд запажа да је Првостепена дисциплинска комисија детаљно образложила све апеланткињине пропусте које је учинила приликом пријема у радни однос секретара суда, возача, те спремачице. Наиме, из образложења првостепеног рјешења произилази да је апеланткиња примила у радни однос наведене раднике (од којих неки нису испуњавали ни потребне услове за то радно мјесто, нити су имали релевантне доказе о радном искуству, при чему је радни однос возача трајао дуже од прописаног одредбом члана 16 став 2 алинеја 3 Закона о раду РС, као и без закљученог уговора о раду итд.) без поступка прописаног Правилником (без расписивања конкурса, односно огласа), кршећи на тај начин и одредбе чл. 10 и 11 Закона о запошљавању, те одредбу члана 5 Закона о раду РС, сходно којима заснивање радног односа, прије свега, мора бити транспарентно са могућношћу избора између више пријављених кандидата. Исто тако, Уставни суд запажа да из релевантних прописа Федерације БиХ који се односе на заснивање радног односа намјештеника у судским органима произилази да интерни акти кантоналних судова којима се дефинише стутус запосленика (намјештеник, односно државни службеник) упућују у том правцу на примјену Закона о намјештеницима у органима државне службе (одредбе чл. 23 до 30), односно Закона о државној служби у Федерацији БиХ (одредбе члана 22). Наиме, релевантним одредбама наведених закона је јасно прописан поступак пријема у радни однос намјештеника и државних службеника (сходно интерним актима кантоналних судова, секретар суда има статус руководећег државног службеника) који подразумијева (независно од тога да ли се ради о радном односу на одређено или неодређено вријеме) објаву јавног огласа, односно јавног конкурса у зависности од статуса запосленика.

50. Незадовољна исходом предметног дисциплинског поступка, апеланткиња суштински указује на кршење принципа равноправности страна у поступку, доводећи наведено у контекст чињенице да су готово сви њени приједлози за извођење доказа одбијени без, како тврди, адекватног образложења. У том контексту Уставни суд запажа да је идентичан приговор апеланткиња износила и током поступка и да су се обје дисциплинске комисије већ довољно јасно изјасниле на наведени приговор у образложењима одлука.

51. Наиме, из образложења оспорених одлука произилази да Првостепена дисциплинска комисија, налазећи упориште у одредбама члана 81 ЗПП, није прихватила све предложене доказе странака у поступку оцјењујући их ирелевантним, прихватајући оне доказе које је сматрала релевантним у конкретном случају. У вези са одбијањем апеланткињиног приједлога да се по службеној дужности прибаве извјештаји свих судова у БиХ на свим нивоима власти о пракси пријема радника на одређено вријеме, Уставни суд запажа да је апеланткиња идентичан приговор износила и током дисциплинског поступка и да су се обје дисциплинске комисије о том приговору довољно јасно изјасниле у образложењима својих одлука, те дале исцрпне разлоге зашто апеланткињини наводи у том погледу не могу довести до другачијег рјешења конкретне правне ствари, а дата образложења, у околностима конкретног случаја, Уставни суд не сматра произвољним. Уз то, Уставни суд подсјећа да релевантни прописи у Федерацији БиХ прописују управо идентичну процедуру пријема у радни однос намјештеника оној прописаној интерним актом Окружног суда и Правилником, па се у том смислу овај апеланткињин приједлог чини неоснованим. Исто тако, у вези са одбијањем апеланткињиног приједлога да се саслушају бивши дисциплински тужилац Анђелко Марјановић, те, заједнички приједлог странака, предсједник Окружног суда Сенаид Ибрахимефендић, Уставни суд запажа да је Првостепена дисциплинска комисија, у оквиру својих дискреционих овлашћења, оцијенила спровођење наведених доказа ирелевантним за предметни случај, имајући у виду околности на које су се именовани свједоци требали изјаснити. Такође, Уставни суд запажа да из образложења оспорених одлука произилази да је Првостепена дисциплинска комисија накнадно одустала од приједлога да се саслуша министар правде РС Џералд Селман уз образложење да је спровођење тог доказа непотребно, будући да у спису постоји довољно доказа за одлучење. Имајући у виду одредбу члана 81 став 4 ЗПП, на којим су дисциплинске комисије утемељиле своје одлуке у овом дијелу, Уставни суд ове апелационе наводе сматра неоснованим. Дакле, имајући у виду образложења оспорених одлука из којих произилази да Првостепена дисциплинска комисија, у складу са дискреционим правом из члана 81 ЗПП, није прихватила, уз адекватно образложење, све предложене апеланткињине доказе, при чему су прихваћени докази које је наведена дисциплинска комисија сматрала релевантним, Уставни суд сматра да је неосновано апеланткињино позивање на кршење права на равноправност страна у поступку.

52. Уз то, Уставни суд примјећује да је апеланткиња у недостатку релевантних доказа ослобођена одговорности да је починила дисциплински прекршај из члана 56 тачка 9 Закона о ВСТС, што доводи до закључка да је управо на подлози довољно релевантних доказа утемељених на релевантним законским одредбама утврђена апеланткињина одговорност за дисциплински прекршај за који је и

Page 109: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 109

проглашена одговорном и за шта јој је изречена дисциплинска мјера јавна опомена.

53. Стога, Уставни суд сматра неоснованим апеланткињино позивање на став Европског суда усвојен у предмету Олујић против Хрватске. Наиме, Уставни суд подсјећа да је у том предмету утврђено, између осталог, кршење права на равноправност страна због тога што је у оквиру спорног дисциплинског поступка, у којем је предсједник Врховног суда РХ разријешен те дужности, одбијено извођење сваког доказа којег је господин Олујић предложио, што у конкретном предмету није био случај, нити се у конкретном случају радило о тако драстичној дисциплинској мјери да би наведени став Европског суда био, евентуално, примјењив у предметном поступку.

54. Коначно, оцјењујући поступак у цјелини, односно оспорене одлуке, одговоре ВСТС и КДТ, све у свјетлу апелационих навода, Уставни суд сматра да у конкретном случају није било произвољности у сегментима на које је апеланткиња указала како у чињеничном утврђењу и примјени материјалног и процесног права, тако и у оцјени доказа, нити се може закључити да је апеланткињи на било који начин ускраћено право из одредаба члана 68 Закона о ВСТС. При томе Уставни суд констатује да не само да су дисциплинске комисије за своје одлуке дале образложења већ и да се дата образложења у околностима конкретног случаја, супротно апеланткињиним тврдњама, не чине произвољним.

55. С обзиром на све претходно изнесено, Уставни суд закључује да је предметни дисциплински поступак, који је вођен у складу са процедуром прописаном Законом о ВСТС и Пословником ВСТС уз одговарајућу примјену одредаба ЗПП, у цјелини задовољио критеријуме које захтијева члан 6 став 1 Европске конвенције, те да није било кршења апеланткињиног права на правично суђење из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 став 1 Европске конвенције.

Остали наводи

56. На крају, Уставни суд сматра да је неопходно нагласити да је путем оцјене гаранција из члана 6 став 1 Европске конвенције преиспитао апеланткињине наводе о кршењу права на равноправност страна у поступку, чиме се фактички изјаснио на апеланткињине наводе које је она окарактерисала као повреду одредбе члана 6 став 3 Европске конвенције, будући да се та одредба не може примијенити на предмет који је по свом садржају грађанске природе. Стога, Уставни суд сматра да није потребно да се даље изјашњава о овим наводима.

VIII. Закључак

57. Уставни суд закључује да није прекршено апеланткињино право на правично суђење из члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 став 1 Европске конвенције када је на основу спроведених релевантних доказа несумњиво утврђена апеланткињина дисциплинска одговорност за прекршај из члана 56 тачка 23 Закона о ВСТС за који јој је изречена дисциплинска мјера јавна опомена а за шта су и првостепена и другостепена дисциплинска комисија дале довољно јасна и аргументована образложења. При томе није нарушен принцип равноправности страна у поступку у ситуацији када је, уз адекватно образложење и дискреционо овлашћење, у смислу одредаба члана 81 ЗПП, одбијено извођење појединих доказа које је апеланткиња предложила, а истовремено прихваћени и спроведени они апеланткињини докази који су оцијењени као релевантни.

58. На основу члана 61 ст. 1 и 3 Правила Уставног суда, Уставни суд је одлучио као у диспозитиву ове одлуке.

59. Према члану VI/5 Устава Босне и Херцеговине, одлуке Уставног суда су коначне и обавезујуће.

Предсједица Уставног суда Босне и Херцеговине

Валерија Галић, с. р.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u

predmetu broj AP 2512/11, rješavajući apelaciju Bogdanke Dabić-Jovičić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Odbija se kao neosnovana apelacija Bogdanke Dabić-

Jovičić podnesena protiv odluka Visokog sudskog i tužilačkog vijeća br. 04-02-312-10 2011 - DŽBDJ (sudije) 2/2011 od 5. aprila 2011. godine i 04-02-312-8/11 - DCBDJ (sudije) 11/2010 od 17. februara 2011. godine.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i u "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Bogdanka Dabić-Jovičić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Istočnog Sarajeva, koju zastupa Jelica Vuković, advokat iz Sarajeva, podnijela je 17. juna 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluka Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (u daljnjem tekstu: VSTV), i to Drugostepene disciplinske komisije za sudije (u daljnjem tekstu: Drugostepena disciplinska komisija) broj 04-02-312-10/2011, predmet broj DŽBDJ (sudije) 2/2011 od 5. aprila 2011. godine i Prvostepene disciplinske komisije za sudije (u daljnjem tekstu: Prvostepena disciplinska komisija) broj 04-02-312-8/11, predmet broj DCBDJ (sudije) 11/2010 od 17. februara 2011. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od VSTV, odnosno Prvostepene i Drugostepene disciplinske komisije, te Ureda disciplinskog tužioca (u daljnjem tekstu: UDT) zatraženo je 14. jula 2011. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. VSTV i UDT su odgovore na apelaciju dostavili 1. augusta 2011. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su podnositeljici apelacije 25. augusta 2011. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Odlukom Prvostepene disciplinske komisije broj 04-02-312-8/11, predmet broj DCBDJ (sudije) 11/2010 od 17. februara 2011. godine apelantica je proglašena odgovornom što je počinila disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 23. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine (u daljnjem

Page 110: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 110 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

tekstu: Zakon o VSTV) – bilo kakvo drugo ponašanje koje predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudstva, opisan u tački III 1, 2. i 3. diciplinske tužbe, pa joj je primjenom odredaba čl. 58. i 59. Zakona o VSTV izrečena disciplinska mjera – javna opomena, a istovremeno odbijena je tužba da je počinila disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 9. Zakona o VSTV, na način opisan u tački III 1. do 4. disciplinske tužbe i člana 56. tačka 23. Zakona o VSTV na način opisan u tački III 4.

7. U obrazloženju je istaknuto da je UDT 26. jula 2010. godine podnio disciplinsku tužbu protiv apelantice, sutkinje Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), za počinjene disciplinske prekršaje iz člana 56. tačka 9. Zakona o VSTV "Donošenja odluka kojima se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka" i tačka 23. Zakona o VSTV "Bilo kakvo drugo ponašanje koje predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudstva".

8. U tužbi je navedeno da je apelantica, obavljajući funkciju predsjednice Okružnog suda, u suprotnosti sa procedurom propisanom zakonima Republike Srpske i Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Okružnom sudu (u daljnjem tekstu: Pravilnik) u periodu od 20. augusta 2008. godine do 30. juna 2009. godine primila na radno mjesto sekretar suda Željku Tomić, na radno mjesto vozač Dragišu Grgića i na radno mjesto spremačica na održavanju čistoće Anu Čarkić.

9. U navodima tužbe je još istaknuto da je apelantica, obavljajući funkciju predsjednice Okružnog suda, u suprotnosti sa Zakonom o sudovima u Republici Srpskoj, te uputstvom VSTV broj VSTV-08-0811-05072006 od 5. jula 2006. godine, u periodu od 1. januara 2007. godine do 1. oktobra 2009. godine primila na radno mjesto stručni saradnik Milku Vaselić, Sonju Avlijaš i Dušana Đuričića iako je za izbor i imenovanje stručnih saradnika isključivo nadležno VSTV.

10. U obrazloženju je navedeno da je apelantica na pripremnom ročištu predložila dokaze (koji su taksativno navedeni na strani 3. stav 1. obrazloženja osporene odluke) za izvođenje na glavnoj raspravi. Prvostepena disciplinska komisija je, rješavajući o dokaznim prijedlozima stranaka, odbila apelanticin prijedlog da se po službenoj dužnosti zatraži od svih sudova u RS i FBiH na svim nivoima vlasti izvještaj i dokazi na okolnosti koliko su radnika i prema kom osnovu primili u rad (određeno i neodređeno vrijeme), da li su raspisivali oglase za popunu radnih mjesta na određeno vrijeme, i to za period od 2007. godine do danas, a od okružnih sudova RS i izvještaj na koji način su vršili izbor, odnosno prijem stručnih saradnika u istom periodu, kao i apelanticin prijedlog da se sasluša bivši disciplinski tužitelj Anđelko Marjanović, kao i zajednički prijedlog obje stranke da se sasluša predsjednik Okružnog suda Senaid Ibrahimefendić, jer, prema ocjeni Prvostepene disciplinske komisije, predloženi dokazi nisu relevantni za predmet disciplinske tužbe.

11. Obrazlažući, dalje, razloge zbog kojih nije prihvaćen apelanticin prijedlog da se službenim putem zatraže podaci od svih sudova RS i FBiH, Prvostepena disciplinska komisija je navela da eventualno nepravilno postupanje drugih nositelja pravosudnih funkcija prilikom prijema u radni odnos radnika ne može dovesti do oslobađanja od disciplinske odgovornosti apelantice za učinjeni disciplinski prekršaj ako se njime ozbiljno krši službena dužnost i dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudstva. Osim toga, navedeno je da je od dokaza koje je predložila apelantica saslušan svjedok Branko Perić i apelantica, a od materijalnih dokaza apelantice na ročištu za glavnu raspravu izvedeni su: obavijest VSTS u pogledu statusa stručnih saradnika od 9. marta 2006. godine, dopis Ministarstva

pravde RS u pogledu statusa stručnih saradnika od 3. februara 2010. godine, prijedlog Udruženja stručnih saradnika i savjetnika u sudovima i tužilaštvima u BiH za ujednačavanje položaja i postupanja stručnih saradnika i savjetnika u sudovima i tužilaštvima u BiH putem harmonizacije propisa od 4. septembra 2009. godine. Još je istaknuto da, iako je Prvostepena disciplinska komisija na pripremnom ročištu prihvatila da se kao zajednički dokaz stranaka u postupku izvede dokaz saslušanjem svjedoka Džeralda Selmana, na ročištu za glavnu raspravu od 14. februara 2011. godine, navedena komisija je prijedlog, ipak, odbila, jer je ocijenjeno da se odluka u predmetnom disciplinskom postupku može donijeti na temelju već saslušanih svjedoka i izvedenih materijalnih dokaza.

12. Na temelju svih provedenih dokaza Prvostepena disciplinska komisija je zaključila da su se u apelanticinim radnjama stekla sva obilježja disciplinskog prekršaja iz člana 56. tačka 23. Zakona o VSTV.

13. Na temelju izvedenih dokaza Prvostepena disciplinska komisija je utvrdila da je Željka Tomić primljena u radni odnos na određeno vrijeme na radno mjesto sekretar suda na osnovu rješenja koje je donijela apelantica 30. juna 2009. godine, koje je produžavano u više navrata. Istaknuto je da je apelantica primila imenovanu na radno mjesto sekretar suda iako Željka Tomić nije ispunjavala uvjete u pogledu radnog iskustva od pet godina iz pravilnika br. Su-140/04 od 30. juna 2004. godine, Su-330/04 od 26. novembra 2004. godine, 014-0-Su-000269 od 27. juna 2006. godine, 014-0-Su-000212 od 28. augusta 2007. godine i 014-0-Su-08-000194 od 15. aprila 2008. godine koji su bili na snazi u vrijeme prijema imenovane radnice. Navedeno je da je i sama Željka Tomić u svom iskazu potvrdila da nije ispunjavala posebne uvjete za zasnivanje radnog odnosa, te da je u radni odnos primljena bez raspisivanja javnog konkursa, protivno odredbama člana 9A1 Pravilnika broj 014-0-Su-08-00657 od 29. decembra 2008. godine, koji propisuje da se sekretar suda prima u radni odnos putem konkursa. Dalje, Prvostepena disciplinska komisija se pozvala na odredbu člana 49. Zakona o sudovima RS koja propisuje da se pod radnicima suda, u smislu navedenog zakona, podrazumijevaju sva lica koja su zaposlena u sudu, osim sudija, a član 55. istog zakona propisuje da se propisi o položaju, pravima i obavezama radnika u organima uprave shodno primjenjuju i na radnike suda ako navedenim zakonom nije drugačije određeno. Prvostepena disciplinska komisija se pozvala i na odredbe Zakona o državnim službenicima prema kojima sekretar suda nije državni službenik, tako da se na njegov radnopravni status primjenjuju opći propisi o radu i kolektivni ugovor. U tom pravcu je, dalje, pojašnjeno da je odredbom člana 10. Zakona o zapošljavanju propisano da poslodavac dostavlja Zavodu za zapošljavanje (u daljnjem tekstu: Zavod) prijavu o potrebi za radnicima, a da je odredbom člana 11. istog zakona propisano da poslodavac može zahtijevati da mu Zavod, umjesto javnog objavljivanja potrebe za radnicima, neposredno ponudi izbor kandidata za zasnivanje radnog odnosa. Istaknuto je da poslodavac sam odlučuje o izboru kandidata za zasnivanje radnog odnosa između onih koje je ponudio Zavod ili agencija i drugih kandidata koji su se neposrednim putem obratili poslodavcu radi zasnivanja radnog odnosa. Prema navedenoj zakonskoj odredbi, kako je u obrazloženju navedeno, poslodavac ima pravo da samostalno odluči o izboru kandidata za zasnivanje radnog odnosa, ali taj izbor predstavlja izbor između više prijavljenih kandidata. Kako je istaknuto u obrazloženju, prijavljivanje slobodnih radnih mjesta nadležnoj organizaciji za zapošljavanje je dužnost poslodavca i nepoštivanje ove obaveze predstavlja prekršaj u smislu člana 64. Zakona o zapošljavanju i člana 180. stav 1. tačka 1. Zakona o radu RS, kako je navedeno, iz razloga poštivanja principa jednake dostupnosti svih radnih mjesta svim građanima pod jednakim uvjetima. Osim toga,

Page 111: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 111

Prvostepena disciplinska komisija je naglasila da prilikom prijema u radni odnos poslodavac mora voditi računa o tome da lice koje traži zaposlenje ne može biti stavljeno u neravnopravan položaj pri ostvarivanju prava po osnovu rada i prava na zaposlenje i javnosti u postupku zapošljavanja, što je apelantici, kao sudiji i predsjedniku suda, bilo poznato, pa se stoga ne može raditi o tumačenju propisa koji bi apelanticu oslobodili odgovornosti za počinjeni disciplinski prekršaj.

14. Dakle, imajući u vidu sve navedeno, zaključeno je da je apelantica postupila protivno odredbama Zakona o zapošljavanju RS i Pravilnika, jer nije provela propisanu proceduru prilikom prijema u radni odnos sekretara suda koja bi ostavila poslodavcu mogućnost izbora između više prijavljenih kandidata.

15. Prvostepena disciplinska komisija u obrazloženju iscrpno se izjasnila i u vezi sa zapošljavanjem vozača Dragiše Grgića i spremačice Ane Čarkić. Na temelju materijalnih dokaza, te saslušanjem imenovanih radnika utvrđeno je, prije svega, da apelantica nije podnijela prijavu o potrebi za radnicima nadležnom Zavodu iako to proizlazi iz odredbe člana 10. Zakona o zapošljavanju RS, pa Zavod nije bio u mogućnosti da obavijesti nezaposlena lica o uvjetima i mogućnostima zapošljavanja, pa je na taj način apelantica, obavljajući službenu dužnost, stavila u neravnopravan položaj druga lica koja traže zaposlenje, što je suprotno odredbi člana 5. Zakona o radu RS. U vezi sa prijemom vozača tokom postupka je utvrđeno da je apelantica sa Dragišom Grgićem prvo zaključila ugovor o djelu, i to 20. marta 2008. godine i 21. aprila 2008. godine (po dva mjeseca), zatim je bez provođenja bilo kakve procedure donijela rješenje o prijemu u radni odnos na određeno vrijeme 20. augusta 2008. godine na tri mjeseca, nakon toga rješenje o produženju za još tri mjeseca, te još sedam rješenja o produženju radnog odnosa na istom radnom mjestu (od 18. februara 2009. godine do 12. marta 2010. godine). Osim toga, kako je istaknuto, apelantica je vozača Dragišu Grgića primila u radni odnos bez dokaza o prethodnom radnom iskustvu od šest mjeseci, mada je odredbama tada važećeg Pravilnika predviđen ovaj poseban uvjet za zasnivanje radnog odnosa. U vezi s tim je istaknuto da se radno iskustvo dokazuje određenom pismenom dokumentacijom (radnom knjižicom, potvrdom ili drugim pismenim aktima), pa stoga prijem u radni odnos bez dokaza o radnom iskustvu nije pravilan, bez obzira na to što lice koje traži posao tvrdi da ima potrebno radno iskustvo za zasnivanje radnog odnosa. Kako je istaknuto u obrazloženju, apelantica nije zaključila ugovor o radu sa Dragišom Grgićem, kako to nalaže odredba člana 10. st. 1. i 4. Zakona o radu RS i odredbe člana 19. navedenog zakona. Dalje je pojašnjeno da se, u slučaju zamjene odsutnog radnika, može zaključiti ugovor o radu na određeno vrijeme, ali najduže do godinu dana, shodno odredbi člana 16. stav 2. Zakona o radu RS. U vezi s tim apelantica je tokom postupka tvrdila da je u radni odnos na određeno vrijeme primila Dragišu Grgića na mjesto vozača zbog bolovanja stalno zaposlenog vozača suda. Međutim, kako je istaknuto, iz provedenih dokaza je više nego očigledno da je Dragiša Grgić u Okružnom sudu u radnom odnosu na mjestu vozač proveo više od godinu dana (računajući od 20. augusta 2008. godine, kada je doneseno prvo rješenje o zasnivanju radnog odnosa na šest mjeseci, i posljednjeg od 12. marta 2010. godine).

16. U vezi sa prijemom u radni odnos spremačice Ane Čarkić Prvostepena komisija je istakla da je ovaj postupak proveden bez prijave o potrebi za radnicima dostavljene Zavodu, pa je takvim postupanjem apelantica stavila u neravnopravan položaj druga lica koja su tražila zaposlenje i koja su ispunjavala uvjete za to radno mjesto. Iz pismenih dokaza je utvrđeno da je imenovana zasnovala radni odnos na određeno vrijeme prema rješenju koje je donijela apelantica 1. decembra 2008. godine na tri mjeseca, zatim, po rješenju od 18. februara 2009. godine na šest mjeseci, rješenju od 24. augusta 2009. godine na četiri

mjeseca, zatim, rješenju od 29. decembra 2009. godine na šest mjeseci. Sa ovom radnicom zaključen je i ugovor o radu na određeno vrijeme od 18. februara 2009. godine, 24. augusta 2009. godine i 29. decembra 2009. godine. Istaknuto je još da navedeni ugovori imaju osnovne elemente propisane odredbama člana 19. Zakona o radu RS, te u tom dijelu nije povrijeđen zakon. Na temelju svega navedenog Prvostepena disciplinska komisija je zaključila da se u navedenim apelanticinim radnjama stječu sva obilježja disciplinskog prekršaja iz člana 56. tačka 23. Zakona o VSTV.

17. Prilikom izricanja disciplinske mjere za navedeni prekršaj Prvostepena disciplinska komisija je, u skladu sa odredbom člana 59. Zakona o VSTV, imala u vidu težinu učinjenog prekršaja, okolnosti pod kojima je disciplinski prekršaj počinjen, te dotadašnji rad i ponašanje apelantice, a posebno da apelantica ranije nije disciplinski odgovarala, zatim, njene postignute rezultate rada koje je ostvarila u periodu dok je obavljala funkciju predsjednice suda, kao i činjenicu da je apelantica nastojala da svojim radom stvori bolje uvjete za rad sudu kojim je rukovodila. U vezi s tim je još pojašnjeno da je Prvostepena disciplinska komisija ocijenila da će se izrečenom mjerom postići svrha disciplinskog kažnjavanja, odnosno da će izrečena mjera utjecati na apelanticu i druge nosioce pravosudne funkcije da svoju dužnost obavljaju u skladu sa primijenjenim pravom i etičkim kodeksom sudija koji propisuje da će sudije uvijek djelovati na način da prema strankama održe najviši nivo i standarde profesionalizma i pravne struke.

18. Sa druge strane, nakon provedenih dokaza Prvostepena disciplinska komisija je ocijenila da apelantica nije počinila disciplinski prekršaj iz tačke III 4. disciplinske tužbe koji joj je stavljen na teret, a koji se odnosi na nezakonito zapošljavanje stručnih saradnika (o čemu se Prvostepena disciplinska komisija iscrpnije izjasnila na str. 7. do 8. osporene odluke).

19. U vezi sa apelanticinim prigovorom kojim tvrdi da disciplinski tužilac nema nadležnost da razmatra da li je prijem radnika u radni odnos bio zakonit ili ne prije nego to utvrdi za to stručan i nadležan organ, te da upravni inspektor prilikom vršenja inspekcijskog nadzora nije našao propuste u prijemu radnika, istaknuto je da je disciplinska odgovornost šira od krivične, te da disciplinski prekršaj može postojati nezavisno od toga da li je učinjeno krivično djelo i da li je ili ne drugi nadležni organ utvrdio povredu zakona. Stoga, kako je u obrazloženju istaknuto, ako se utvrdi da u radnjama lica protiv kojeg se vodi disciplinski postupak postoje obilježja disciplinskog prekršaja kojeg propisuje zakon ili drugi propis, izreći će mu se jedna od propisanih disciplinskih mjera, bez obzira na to da li je neki drugi organ iz svoje nadležnosti našao da nema povrede zakona. Ako to ne bi bilo tako, kako je u obrazloženju istaknuto, imali bismo situacije da, zbog nedostatka npr. krivične osuđujuće presude ili neutvrđene povrede zakona u postupku inspekcijskog nadzora, postoji evidentan disciplinski prekršaj i počinilac koji ne podliježe odgovornosti. Disciplinska odgovornost je odgovornost za povrede radnih obaveza pod određenim uvjetima i u određenim situacijama može kao životni događaj biti relevantna i za primjenu propisa o odgovornosti za krivično djelo, odnosno prekršaj.

20. Odlučujući o apelanticinoj žalbi podnesenoj protiv prvostepene odluke, Drugostepena disciplinska komisija je donijela odluku broj 04-02-312-10/2011, predmet broj DŽBDJ (sudije) 2/2011 od 5. aprila 2011. godine kojom je žalba kao neosnovana odbijena. Obrazlažući apelanticine prigovore kojima ukazuje na povredu odredaba disciplinskog postupka zbog odbijanja izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka Senaida Ibrahimefendića, Džeralda Selmana i Anđelka Marjanovića, te dokaza pribavljanjem podataka od svih sudova o broju i načinu upošljavanja radnika na određeno vrijeme, Drugostepena

Page 112: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 112 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

disciplinska komisija ih je ocijenila neosnovanim. U vezi s tim je istaknuto da je diskreciono pravo prvostepene komisije, sadržano u odredbi člana 81. stav 2. Zakona o parničnom postupku RS (u daljnjem tekstu: ZPP), da odbije dokazne prijedloge stranaka koje ne smatra bitnim za donošenje odluke s tim što je ta diskrecija ograničena obavezom da se navedu razlozi za odbijanje. Pošto su u obrazloženju pobijane odluke dati razlozi zbog kojih su odbijeni navedeni apelanticini dokazni prijedlozi, prema ocjeni Drugostepene disciplinske komisije, nema osnova za žalbenu tvrdnju da je odbijanjem prijedloga apelantice za provođenje navedenih dokaza povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje u obliku narušene procesne ravnopravnosti stranaka.

21. Prema ocjeni Drugostepene disciplinske komisije, sasvim je drugo pitanje što se žalbom dovodi u sumnju validnost datih razloga, pa se prigovor takvog karaktera, eventualno, može posmatrati u okviru žalbenog osnova koji se ogleda u pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, budući da takav prigovor predstavlja prigovor činjeničnog karaktera. Također, prema ocjeni Drugostepene disciplinske komisije, neosnovan je apelanticin prigovor kojim se apostrofira da je prvostepena komisija prvobitno usvojila apelanticin prijedlog za saslušanje svjedoka Džeralda Selmana, pa kasnije odustala od provođenja tog dokaza, jer prema odredbi člana 81. stav 4. ZPP, sud (odnosno prvostepena komisija) u toku postupka nije vezan za svoja ranija rješenja u pogledu provođenja dokaza.

22. Dalje, apelanticine tvrdnje da je pobijanom odlukom povrijeđena odredba člana 8. ZPP, jer provedeni dokazi nisu ocijenjeni na način predviđen tom odredbom, prema ocjeni Drugostepene disciplinske komisije, nema uporište u sadržaju obrazloženja pobijane odluke. Navedeno iz razloga što iz obrazloženja osporene odluke, suprotno navodima žalbe, proizlazi da su provedeni materijalni dokazi na koje se odluka poziva i u odlučnim činjenicama interpretiran njihov sadržaj, ocijenjeni u međusobnoj povezanosti, te u vezi sa iskazima svjedoka Željke Tomić, Dragiše Grgića, Ane Čarkić i Branka Perića, te apelanticinim iskazom. Takav metodološki pristup ocjeni dokaza, prema mišljenju Drugostepene disciplinske komisije, u potpunosti zadovoljava kriterije propisane odredbom člana 8. ZPP. Osim toga, istaknuto je da dokazi provedeni u prvostepenom postupku predstavljaju pouzdanu osnovu za zaključak da je apelantica, postupajući kao predsjednica Okružnog suda, kršenjem zakonske procedure za prijem radnika u "kritičnom" periodu, koja se ogleda u obavezi da se prijavi potreba za radnicima nadležnoj organizaciji za zapošljavanje, primila Željku Tomić u radni odnos na određeno vrijeme na radno mjesto sekretar suda (koja, osim toga, nije ispunjavala ni uvjet potrebnog radnog iskustva od pet godina propisan općim aktom), zatim, Dragišu Grgića na radno mjesto vozač (uz to i bez dokaza o potrebnom radnom iskustvu od šest mjeseci), te Anu Čarkić na radno mjesto spremačica za održavanje čistoće, a razloge koje je ponudila u obrazloženju svoje odluke prvostepena komisija u potpunosti kao pravilne prihvatila je i drugostepena komisija. Dalje, činjenice koje se žalbom apostrofiraju, kojim apelantica opravdava potrebu za prijemom navedenih radnika navođenjem razloga za prijem i okolnosti pod kojima je prijem izvršen, te kojim sugerira da je takva praksa prijema radnika na određeno vrijeme bila i u ostalim sudovima, prema ocjeni Drugostepene disciplinske komisije, irelevantne su sa aspekta postojanja navedenog disciplinskog prekršaja. Upravo zbog istog razloga se, prema ocjeni Drugostepene disciplinske komisije, ne može prihvatiti kao osnovana tvrdnja apelantice da se odbijanje izvođenja dokaza koje je ona predložila negativno odrazilo na pravilnost činjenične osnove pobijane odluke, a slijedom toga i na pravilnost i zakonitost te odluke, jer i eventualno nepropisno postupanje drugih predsjednika sudova prilikom zapošljavanja

radnika ne oslobađa apelanticu od odgovornosti za učinjeni disciplinski prekršaj.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije

23. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je u navodima apelacije opisala hronologiju postupka, istaknuvši da je cijeli tok postupka imao diskriminirajući odnos prema njoj, uz uskraćivanje i ograničavanje temeljnih prava na fer i nepristrasan postupak. Ističe da je postupak pokrenut ex officio na temelju anonimne prijave protiv svih nosilaca pravosudnih funkcija i predsjednika sudova zbog prijema radnika u radni odnos na određeno vrijeme bez raspisivanja konkursa. Zbog činjenice da disciplinski tužilac po anonimnoj prijavi nije izvršio provjeru kod svih sudova u BiH o načinu i praksi prijema radnika na određeno vrijeme, kako je apelantica na pripremnom ročištu tražila, apelantica je zbog tog razloga propustila da dokaže da u njenim radnjama nema obilježja djela i da nema vinosti. Apelantica je istakla da je Prvostepena disciplinska komisija sve njene prijedloge za izvođenje dokaza na ove bitne okolnosti odbila, istovremeno prihvatajući provođenje svih dokaza koje je predložila tužilačka strana, te je na taj način povrijeđeno načelo materijalne istine, jer je apelantici onemogućeno da ravnopravno učestvuje u postupku.

24. Dalje, smatra da je povrijeđeno načelo slobodne ocjene dokaza i da osporene odluke ne sadrže obrazloženja ni u pogledu dokaza koji su proizvoljno odbijeni, ni u pogledu ocjene dokaza koji su provedeni, te se kao takve doimaju proizvoljnim. Dalje, smatra da osporene odluke nemaju ni relevantnih obrazloženja o odlučnim činjenicama, ni o pravnim kvalifikacijama, niti o procesnim pitanjima koja su bila od krucijalne važnosti za pravilno utvrđivanje odgovornosti apelantice i njeno sankcioniranje. U vezi sa dopustivošću apelacije apelantica se pozvala na Odluku Ustavnog suda broj AP 633/04 od 27. maja 2005. godine. Isto tako, apelantica se u vezi sa odbijanjem provođenja njenih dokaza pozvala na predmet Evropskog suda za ljudska prava Olujić protiv Hrvatske.

b) Odgovor na apelaciju

25. VSTV je u iscrpnom odgovoru na apelaciju navelo, između ostalog, da je Prvostepena disciplinska komisija, postupajući u skladu sa odredbom člana 81. st. 1, 2. i 4. ZPP, u okviru glavne rasprave po prijedlozima obje stranke u postupku saslušala sedam svjedoka, izvršila uvid u više od 50 materijalnih dokaza, provela saslušanje apelantice na osnovu čega su i donesene osporene odluke. VSTV se iscrpnije osvrnulo na apelanticine prigovore u vezi sa neadekvatnim obrazloženjem odluka, zatim, u vezi sa neprovođenjem svih dokaza koje je predložila apelantica i na druge prigovore ocijenivši ih uopćenim, neargumentiranim i neosnovanim. Predloženo je da se apelacija odbaci kao prima facie neosnovana, odnosno da se apelacija odbije, ukoliko se Ustavni sud upusti u meritorno razmatranje apelacije.

26. UDT je, osvrćući se na sve suštinske apelanticine prigovore, u iscrpnom odgovoru na apelaciju naveo, između ostalog, da smatra da je disciplinski postupak u cjelini proveden zakonito, uz osiguranje načela kontradiktornosti i ravnopravnosti stranaka u svim fazama postupka, odnosno da je apelantica u toku cijelog postupka mogla iznijeti svoju odbranu i predlagati dokaze, da je koristila pravo na izjavljivanje pravnih lijekova, te da apelantici ni na koji način nije bilo uskraćeno pravo na pravičan postupak, u smislu člana 6. Evropske konvencije. Dalje, UDT je istakao da je apelantica prisustvovala svim ročištima pred

Page 113: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 113

Prvostepenom disciplinskom komisijom, da je za svoju odbranu angažirala advokata, da je Drugostepena disciplinska komisija donijela odluku na sjednici, bez održavanja ročišta i izvođenja novih dokaza, kojoj nisu prisustvovali ni apelantica, ni disciplinski tužilac, te na taj način apelantica nije dovedena u neravnopravan položaj. Apelanticino pozivanje na praksu Evropskog suda kroz odluku tog suda broj 22330/05 od 5. februara 2009. godine u predmetu Olujić protiv Hrvatske, prema mišljenju UDT, nije primjenjivo u konkretnom slučaju, jer je navedenom odlukom Evropskog suda utvrđena povreda prava ravnopravnosti stranaka zbog činjenice što Državno sudbeno vijeće Republike Hrvatske nije prihvatilo niti jedan dokaz tuženog. S obzirom na takvu okolnost, odbijanje samo onih dokaza koje je predložila apelantica, za koje je disciplinska komisija ocijenila da nisu relevantni, ne može se smatrati povredom ravnopravnog učešća stranaka u postupku tim prije što su izvedeni dokazi koje je apelantica predložila za koje je Prvostepena disciplinska komisija ocijenila da su relevantni za donošenje odluke u konkretnom disciplinskom predmetu. UDT je smatrao da je bitno napomenuti da treba imati u vidu i težinu izrečene mjere, jer je u navedenom predmetu Evropskog suda predsjednik Vrhovnog suda RH razriješen te dužnosti.

27. Dalje, UDT je istakao da ne stoje apelanticini navodi da u konkretnom slučaju nema obilježja djela iz člana 56. stav 1. tačka 23. Zakona o VSTV, da nije dokazan umišljaj, odnosno apelanticina namjera da svjesno krši odredbe zakona, pa time i svoju službenu dužnost. Naime, kako je istaknuto, dokazi koji su provedeni na glavnoj raspravi pružili su pouzdan osnov za zaključak da je apelantica u statusu predsjednice suda svojim radnjama ostvarila bitna obilježja disciplinskog prekršaja iz člana 56. stav 1. tačka 23. Zakona o VSTV. Dalje, odredbama Poslovnika VSTV propisano je da je teret dokazivanja na UDT i da je stepen dokazanosti neophodan za utvrđivanje disciplinskog prekršaja veća vjerovatnoća dokazanosti, što znači da postoji dovoljno dokaza da je prekršaj učinjen, što je u konkretnom slučaju učinjeno. Konačno, u vezi sa apelanticinim navodima da Ministarstvo pravde RS, koje vrši nadzor nad zakonitošću rada sudova, nije nikada utvrdilo bilo kakvu nezakonitost u Okružnom sudu, UDT je istakao da predmetni disciplinski postupak nije ni pokrenut na osnovu zahtjeva tog ministarstva, niti je UDT vršio nadzor nad apelanticinim radom, već da je postupao u okviru svog mandata propisanog u Zakonu o VSTV, te na osnovu Poslovnika o radu VSTV kojima je jasno propisano postupanje UDT po pritužbama.

V. Relevantni propisi

28. Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 25/04, 93/05, 48/07 i 15/08) u relevantnim odredbama glasi:

Član 54. Opće odredbe o disciplinskoj odgovornosti za disciplinske

prekršaje Sudija, tužilac, dodatni sudija ili sudija-porotnik,

uključujući i predsjednike sudova, glavne tužioce i njihove zamjenike, disciplinski su odgovorni za zakonom propisane disciplinske prekršaje koje su učinili s umišljajem ili iz nehata.

Član 56. tačka 23. Disciplinski prekršaji sudija

Disciplinski prekršaji sudija su: (23) bilo kakvo drugo ponašanje koje predstavlja ozbiljno

kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudstva.

Član 58. stav 1. tačka b) Vrste disciplinskih mjera

(1) Vijeće može izreći jednu ili više sljedećih disciplinskih mjera:

(b) javnu opomenu;

Član 60. stav 1. tač. a. i b. Vođenje disciplinskog postupka i žalbe

(1) Disciplinski postupak vode: (a) Prvostepena disciplinska komisija i (b) Drugostepena disciplinska komisija.

Član 64. st. 1. i 2. Disciplinski tužilac

(1) Ured disciplinskog tužioca, Ured u okviru Vijeća, vrši dužnost tužioca u vezi sa navodima koji se tiču povreda dužnosti sudije ili tužioca, u skladu sa ovim zakonom i Poslovnikom o radu Vijeća.

(2) Ured disciplinskog tužioca postupa po pritužbama ili na vlastitu inicijativu i odgovoran je za procjenu pravne valjanosti pritužbi, istraživanja navoda protiv sudija ili tužilaca o povredi dužnosti, te za pokretanje disciplinskog postupka i zastupanje predmeta disciplinskih prekršaja pred disciplinskim komisijama Vijeća.

Član 67. stav 1. Pokretanje disciplinskog postupka i podnošenje tužbe (1) Ured disciplinskog tužioca pokreće disciplinski

postupak pred Prvostepenom disciplinskom komisijom podnošenjem tužbe, ako smatra da je sudija ili tužilac učinio povredu dužnosti.

Član 68. Pravo stranaka tokom disciplinskog postupka

(1) Disciplinski postupak se vodi na pravičan i transparentan način. U toku trajanja disciplinskog postupka, sudija ili tužilac protiv kojeg se vodi postupak ima slijedeća prava koja moraju biti garantirana Poslovnikom o disciplinskom postupku, a koja donosi Vijeće:

a) pravo da na propisan način bude upoznat sa navodima o disciplinskom prekršaju i dokazima koji ukazuju na te navode, kao i pravo da odgovor da u pismenoj formi ili usmeno na zapisnik;

b) pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnom i nepristrasnom, zakonom ustanovljenom komisijom. Mediji i javnost mogu biti isključeni tokom cijele rasprave ili tokom dijela rasprave u interesu morala, javnog reda ili nacionalne sigurnosti u demokratskom društvu, (..) ili kada je po mišljenju komisije to potrebno u posebnim okolnostima gdje bi prisustvovanje javnosti bilo na štetu interesa pravde;

c) pravo da ne daje odgovor na pitanja koja bi ga mogla izložiti krivičnom gonjenju i pravo da prisustvuje na svakoj raspravi, te da se brani od optužbi uz pomoć branioca po svom izboru;

d) pravo da odluke budu javno objavljene i/ili na neki način dostupne javnosti; i

e) pravo da izjavi žalbu na po njega negativnu odluku 29. Poslovnik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne

i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 44/09, 28/10, 58/10 i 57/12) u relevantnim odredbama glasi:

Član 39. Supsidijarna primjena Zakona o parničnom postupku U svim pitanjima koja se odnose na disciplinski postupak, a

koja nisu obuhvaćena Zakonom i ovim poslovnikom shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku prema mjestu učinjenog disciplinskog prekršaja.

Page 114: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 114 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

Član 51. stav 1. Teret dokazivanja i odluke Prvostepene disciplinske komisije

1) Na Uredu disciplinskog tužioca je teret dokazivanja. Stepen dokazanosti neophodan za utvrđivanje disciplinskog prekršaja je veća vjerovatnoća dokazanosti, a što znači da postoji dovoljno dokaza da je prekršaj učinjen.

30. Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) u relevantnim odredbama glasi:

Član 81. (1) Sud će prema rezultatima raspravljanja na pripremnom

ročištu odlučiti o čemu će se raspravljati i koji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi.

(2) Prijedloge koje ne smatra bitnim za donošenje odluke sud će odbiti i u rješenju naznačiti razlog odbijanja.

(3) Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana nije dopuštena posebna žalba.

(4) Sud nije u daljnjem toku parnice vezan za svoja prijašnja rješenja iz ovog člana.

31. Zakon o sudovima Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 111/04, 109/05, 37/06, 17/08 i 119/08) u relevantnim odredbama glasi:

Član 31. Sekretar suda

Sudovi koji imaju 7 ili više sudija, mogu imati sekretara suda.

Za sekretara suda može se imenovati diplomirani pravnik ili drugo lice sa visokom stručnom spremom, koje ima najmanje pet godina radnog iskustva u struci, uključujući i odgovorajuće iskustvo na organizacijskim poslovima.

Član 41. Ako Ministarstvo pravde utvrdi da u sudu postoje

nepravilnosti u primjeni ovog zakona ili drugih propisa koji se odnose na organizaciju i poslovanje sudova, obavijestiće o tome predsjednika suda ili Visoki sudski i tužilački savjet radi preduzimanja odgovarajućih mjera.

Član 49. stav 2. Broj i stručna sprema radnika suda

Pod radnicima suda, u smislu ovog zakona, podrazumijevaju se sva lica koja su zaposlena u sudu, osim sudija, stručnih saradnika i viših stručnih saradnika.

Član 55. Prava iz radnih odnosa

Propisi o položaju, pravima i obavezama radnika u organima uprave shodno se primjenjuju na radnike suda, ako zakonom nije drugačije određeno.

32. Zakon o državnim službenicima ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 118/08) u relevantnim odredbama glasi:

Član 111. stav 2. Namještenici

(2) Za popunu slobodnog radnog mjesta namještenika potrebno je da je radno mjesto utvrđeno pravilnikom i da je njegovo popunjavanje u skladu sa donesenim Kadrovskim planom.

Član 113. Na prava i dužnosti namještenika primjenjuju se opšti

propisi o radu, kolektivni ugovor i odredbe poglavlja II, poglavlja V koja se odnose na ocjenjivanje, poglavlja VI koja se odnose na stručno usavršavanje i osposobljavanje, poglavlja VIII, poglavlja IX, X i XII ovog zakona.

33. Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu broj 014-0-SU 08-000 657 iz decembra 2008. godine u relevantnim odredbama glasi:

Član 9. (...) za vršenje administrativnih i pomoćno-tehničkih

poslova u sudu se utvrđuje ukupno 27 radnika koji nisu nosioci sudske funkcije, uključujući u taj broj i sekretara suda, stručne saradnike, sudijske pripravnike i sudijske pripravnike volontere i raspored ovih poslova i zadataka na radnike vrši se kako slijedi:

A- Odjeljenje sudske uprave 1. Sekretar suda (...) Uslovi: Radno iskustvo: pet godina u struci uključujući i

odgovarajuće iskustvo na organizacionim poslovima Način prijema: putem konkursa (...) D Sektor za pomoćno – tehničke poslove 12. Vozač i sudski dostavljač (...) Radno iskustvo: šest mjeseci na istim ili sličnim poslovima Način prijema: putem oglasa, uz probni rad u skladu sa

zakonom 13. Spremačica na održavanju čistoće (...) Način prijema: putem oglasa, uz probni rad u skladu sa

zakonom

Član 10. Bez javnog konkursa i javnog oglasa radnik može zasnovati

radni odnos ako se preuzima iz drugog državnog organa, pod uslovom da se sa tim saglase radnik i rukovodilac organa u kome radnik radi.

34. Zakon o zapošljavanju ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 54/05, prečišćen tekst) u relevantnim odredbama glasi:

Član 10. Zavod prati stanje na tržištu rada, prikuplja podatke od

poslodavaca o potrebama za radnicima i obavještava javnost i zainteresovana lica o mogućnostima i uslovima zasnivanja radnog odnosa sa radnicima određenih stručnih kvalifikacija.

Poslodavac dostavlja Zavodu prijavu o potrebi za radnicima, podnosi izveštaj o zaposlenju radnika, kao i izveštaj o prestanku rada radnika. Zavod je dužan da najdalje u roku od tri dana, od dana dostavljanja prijave, ako to poslodavac zahtijeva, potrebu za radnicima oglasi u jednom glasilu u Republici, ukoliko to poslodavac zahtijeva da se oglašavanje izvrši na drugačiji način (putem lokalnih glasila, obavještavanjem na oglasnoj tabli Zavoda i sl.).

Član 11. Poslodavac može zahtijevati da mu Zavod, umjesto javnog

objavljivanja potrebe za radnicima, neposredno ponudi izbor kandidata za zasnivanje radnog odnosa.

Ako na evidenciji Zavoda postoje nezaposlena lica i zaposlena lica koja traže promjenu zaposlenja koja podjednako ispunjavaju uslove za zasnivanje radnog odnosa koje je odredio poslodavac, Zavod će poslodavcu prioritetno predložiti nezaposleno lice.

Poslodavac samostalno odlučuje o izboru kandidata za zasnivanje radnog odnosa između onih koje je ponudio Zavod ili agencija i drugih kandidata, koji su se neposrednim putem obratili poslodavcu radi zasnivanja radnog odnosa.

Član 61. a. Novčanom kaznom od 1.000 do 5.000 KM kazniće se za

prekršaj poslodavac ako Zavodu ne dostavi prijavu o potrebi za radnicima, izvještaj o zaposlenju i izvještaj o prestanku radnog odnosa radnika.

35. Zakon o radu ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 55/07, prečišćen tekst) u relevantnim odredbama glasi:

Page 115: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 115

Član 5. Radnik, kao lice koje traži zaposlenje, ne može biti stavljen

u neravnopravan položaj kod ostvarivanja prava po osnovu rada i prava na zaposlenje zbog rase, etničke pripadnosti, boje kože, pola, jezika, religije, političkog ili drugog mišljenja i ubjeđenja, socijalnog porijekla, imovnog stanja, članstva ili nečlanstva u sindikatu ili političkoj organizaciji, tjelesnog i duševnog zdravlja i drugih obilježja koja nisu u neposrednoj vezi sa prirodom radnog odnosa.

Član 10. stav 4. Ugovorom o radu smatra se ugovor na osnovu koga se

između radnika i poslodavca, u skladu sa ovim zakonom, zasniva radni odnos.

Član 15. stav 1. Vrste i trajanje ugovora o radu

Ugovor o radu može se zaključiti na neodređeno ili određeno vrijeme.

Član 16. st. 1. i 2. Ugovor o radu na određeno vrijeme ne može se zaključiti

na duži period od dvije godine. Ugovor o radu na određeno vrijeme može se zaključiti u

slijedećim slučajevima: - izvršavanje posla koji traje duže od 6 mjeseci; - privremenog povećanja obima posla; - zamjena odsutnog radnika do godinu dana; - obavljanje posla čije je trajanje unaprijed određeno

prirodom i vrstom posla.

Član 180. stav 1. tačka 1. Krivične odredbe

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000 do 10.000 konvertibilnih maraka kazniće se za prekršaj poslodavac:

1. ako ne obezbijedi ravnopravnost radnika na radu, kao i ravnopravnost nezaposlenih lica koja konkurišu na zaposlenje (član 5. ovog zakona);

VI. Dopustivost

36. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

37. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

38. S obzirom na prirodu odluka koje apelantica osporava, Ustavni sud u konkretnom slučaju treba prvenstveno ispitati da li se osporene odluke mogu smatrati "presudama, odnosno odlukama" u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim Ustavni sud ističe da je slično pravno pitanje već razmatrao u predmetu broj AP 633/04 i zaključio da se odluke VSTV "donesene u disciplinskom postupku moraju smatrati presudama, odnosno odlukama u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 15. stav 3. Poslovnika Ustavnog suda, koje Ustavni sud ima nadležnost razmatrati" (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 633/04 od 27. maja 2005. godine, "Službeni glasnik BiH" broj 73/05, tač. 19. i 20).

39. Imajući u vidu navedenu praksu Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da se razlozi dati u Odluci Ustavnog suda broj AP 633/04 u odnosu na karakter osporenih odluka odnose i na konkretan predmet zbog čega se osporene odluke donesene u

disciplinskom postupku smatraju "presudama, odnosno odlukama" u smislu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

40. U konkretnom slučaju, dakle, predmet osporavanja apelacijom je odluka Drugostepene disciplinske komisije VSTV broj 04-02-312-10/2011, predmet broj DŽBDJ (sudije) 2/2011 od 5. aprila 2011. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu odluku apelantica je primila 26. aprila 2011. godine, a apelacija je podnesena 17. juna 2011. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

41. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

42. Apelantica pobija navedene odluke tvrdeći da je tim odlukama povrijeđeno njeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

43. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

44. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

45. U odnosu na pitanje da li je u konkretnom disciplinskom postupku primjenjiv član 6. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se apelantica u tom pravcu pozvala na praksu Ustavnog suda usvojenu u predmetu broj AP 633/04 (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 633/04 od 27. maja 2005. godine, "Službeni glasnik BiH" broj 75/05, tač. 20-29) u kojoj je Ustavni sud zaključio, između ostalog, da je disciplinski postupak protiv sudija i tužilaca koji vodi VSTV prema svojoj prirodi "krivični". Međutim, Ustavni sud podsjeća da je Ustavni sud u predmetu broj AP 3080/09 (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 3080/09 od 25. septembra 2010. godine, "Službeni glasnik BiH" broj 48/11, tač. 36-39, dostupna i na www.ustavnisud.ba) usvojio stav da je član 6. stav 1. Evropske konvencije u takvim disciplinskim postupcima primjenjiv s njegovog "građanskog" aspekta. Dakle, slijedeći noviju praksu usvojenu u sličnim predmetima (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka broj AP 3344/12 od 5. septembra 2013. godine, "Službeni glasnik BiH" broj 77/13, tačka 29), Ustavni sud zaključuje da je član 6. Evropske konvencije sa aspekta garancija koje pruža "građanski" nivo prava na pravično suđenje primjenjiv i u konkretnom slučaju. Stoga će Ustavni sud ispitati predmetni slučaj u svjetlu zaštite apelanticinih "građanskih prava" koju pružaju član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.

46. Ispitujući predmetni disciplinski postupak isključivo sa aspekta člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da kršenje navedenog prava apelantica dovodi u kontekst sa nepravilno utvrđenim činjeničnim stanjem, proizvoljnom primjenom materijalnog i procesnog prava i proizvoljnom ocjenom dokaza. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da, prema

Page 116: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 116 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

47. Ustavni sud će se, izuzetno, upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda kako u postupku utvrđivanja činjenica, tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će u konkretnom slučaju, s obzirom na apelacione navode, ispitati da li su osporene odluke zasnovane na pogrešno utvrđenom činjenično stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava.

48. U vezi sa apelanticinim navodom da je u predmetnom disciplinskom postupku ocjena dokaza bila proizvoljna, Ustavni sud podsjeća da je van njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka sudova u pogledu ocjene dokaza ukoliko se ova ocjena ne doima očigledno proizvoljnom. Isto tako, Ustavni sud se neće miješati u način na koji su redovni sudovi usvojili dokaze kao dokaznu građu. Ustavni sud se neće miješati u situaciju kada redovni sudovi povjeruju dokazima jedne strane u postupku na osnovu slobodne sudijske ocjene. To je isključivo uloga redovnih sudova čak i kada su izjave svjedoka na javnoj raspravi i pod zakletvom suprotne jedna drugoj (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Doorson protiv Holandije, presuda od 6. marta 1996. godine, objavljena u Izvještajima broj 1996-II, stav 78). Prethodno izneseno bi se analogno moglo primijeniti i na predmetni disciplinski postupak.

49. Imajući u vidu prethodno iznesene principe, Ustavni sud zapaža da je predmetni disciplinski postupak pokrenut po službenoj dužnosti na temelju tužbe UDT, u skladu sa ovlaštenjima propisanim Zakonom o VSTV i Poslovnikom VSTV. Uočljivo je, također, da je na temelju provedenih dokaza koje su predložili apelantica i UDT Prvostepena disciplinska komisija utvrdila da je apelantica učinila disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 23. Zakona o VSTV za koji joj je izrečena disciplinska mjera javna opomena, a istovremeno je, u nedostatku relevantnih dokaza, odbijena tužba da je počinila prekršaj iz člana 56. stav 9. Zakona o VSTV. Naime, tokom postupka je, suprotno apelanticinim tvrdnjama, nesporno utvrđeno da je apelantica kao predsjednica Okružnog suda, kršeći postupak propisan Pravilnikom kao internim aktom Okružnog suda, te zakonima RS, i to Zakonom o radu i Zakonom o zapošljavanju na koje u konkretnom slučaju upućuje odredbe člana 113. Zakona o državnim službenicima, primila tri radnika (namještenika) u radni odnos na određeno vrijeme (Zakon o radu RS, ni drugi propisi ne prave razliku između zasnivanja radnog odnosa na određeno, odnosno neodređeno vrijeme u pogledu postupka prijema u radni odnos), pa je, s obzirom na te okolnosti, prema ocjeni obje

disciplinske komisije VSTV, apelantica ozbiljno prekršila službenu dužnost i dovela u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudstva. Ustavni sud zapaža da je Prvostepena disciplinska komisija detaljno obrazložila sve apelanticine propuste koje je učinila prilikom prijema u radni odnos sekretara suda, vozača, te spremačice. Naime, iz obrazloženja prvostepenog rješenja proizlazi da je apelantica primila u radni odnos navedene radnike (od kojih neki nisu ispunjavali ni potrebne uvjete za to radno mjesto, niti su imali relevantne dokaze o radnom iskustvu, pri čemu je radni odnos vozača trajao duže od propisanog odredbom člana 16. stav 2. alineja 3. Zakona o radu RS, kao i bez zaključenog ugovora o radu itd.) bez postupka propisanog Pravilnikom (bez raspisivanja konkursa, odnosno oglasa), kršeći na taj način i odredbe čl. 10. i 11. Zakona o zapošljavanju, te odredbu člana 5. Zakona o radu RS, shodno kojima zasnivanje radnog odnosa, prije svega, mora biti transparentno sa mogućnošću izbora između više prijavljenih kandidata. Isto tako, Ustavni sud zapaža da iz relevantnih propisa Federacije BiH koji se odnose na zasnivanje radnog odnosa namještenika u sudskim organima proizlazi da interni akti kantonalnih sudova kojima se definira stutus zaposlenika (namještenik, odnosno državni službenik) upućuju u tom pravcu na primjenu Zakona o namještenicima u organima državne službe (odredbe čl. 23. do 30), odnosno Zakona o državnoj službi u Federaciji BiH (odredbe člana 22). Naime, relevantnim odredbama navedenih zakona je jasno propisan postupak prijema u radni odnos namještenika i državnih službenika (shodno internim aktima kantonalnih sudova, sekretar suda ima status rukovodećeg državnog službenika) koji podrazumijeva (nezavisno od toga da li se radi o radnom odnosu na određeno ili neodređeno vrijeme) objavu javnog oglasa, odnosno javnog konkursa u zavisnosti od statusa zaposlenika.

50. Nezadovoljna ishodom predmetnog disciplinskog postupka, apelantica suštinski ukazuje na kršenje principa ravnopravnosti strana u postupku, dovodeći navedeno u kontekst činjenice da su gotovo svi njeni prijedlozi za izvođenje dokaza odbijeni bez, kako tvrdi, adekvatnog obrazloženja. U tom kontekstu Ustavni sud zapaža da je identičan prigovor apelantica iznosila i tokom postupka i da su se obje disciplinske komisije već dovoljno jasno izjasnile na navedeni prigovor u obrazloženjima odluka.

51. Naime, iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da Prvostepena disciplinska komisija, nalazeći uporište u odredbama člana 81. ZPP, nije prihvatila sve predložene dokaze stranaka u postupku ocjenjujući ih irelevantnim, prihvatajući one dokaze koje je smatrala relevantnim u konkretnom slučaju. U vezi sa odbijanjem apelanticinog prijedloga da se po službenoj dužnosti pribave izvještaji svih sudova u BiH na svim nivoima vlasti o praksi prijema radnika na određeno vrijeme, Ustavni sud zapaža da je apelantica identičan prigovor iznosila i tokom disciplinskog postupka i da su se obje disciplinske komisije o tom prigovoru dovoljno jasno izjasnile u obrazloženjima svojih odluka, te dale iscrpne razloge zašto apelanticini navodi u tom pogledu ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari, a data obrazloženja, u okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Uz to, Ustavni sud podsjeća da relevantni propisi u Federaciji BiH propisuju upravo identičnu proceduru prijema u radni odnos namještenika onoj propisanoj internim aktom Okružnog suda i Pravilnikom, pa se u tom smislu ovaj apelanticin prijedlog čini neosnovanim. Isto tako, u vezi sa odbijanjem apelanticinog prijedloga da se saslušaju bivši disciplinski tužilac Anđelko Marjanović, te, zajednički prijedlog stranaka, predsjednik Okružnog suda Senaid Ibrahimefendić, Ustavni sud zapaža da je Prvostepena disciplinska komisija, u okviru svojih diskrecionih ovlašćenja, ocijenila provođenje navedenih dokaza irelevantnim za predmetni slučaj, imajući u

Page 117: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 117

vidu okolnosti na koje su se imenovani svjedoci trebali izjasniti. Također, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da je Prvostepena disciplinska komisija naknadno odustala od prijedloga da se sasluša ministar pravde RS Džerald Selman uz obrazloženje da je provođenje tog dokaza nepotrebno, budući da u spisu postoji dovoljno dokaza za odlučenje. Imajući u vidu odredbu člana 81. stav 4. ZPP, na kojim su disciplinske komisije utemeljile svoje odluke u ovom dijelu, Ustavni sud ove apelacione navode smatra neosnovanim. Dakle, imajući u vidu obrazloženja osporenih odluka iz kojih proizlazi da Prvostepena disciplinska komisija, u skladu sa diskrecionim pravom iz člana 81. ZPP, nije prihvatila, uz adekvatno obrazloženje, sve predložene apelanticine dokaze, pri čemu su prihvaćeni dokazi koje je navedena disciplinska komisija smatrala relevantnim, Ustavni sud smatra da je neosnovano apelanticino pozivanje na kršenje prava na ravnopravnost strana u postupku.

52. Uz to, Ustavni sud primjećuje da je apelantica u nedostatku relevantnih dokaza oslobođena odgovornosti da je počinila disciplinski prekršaj iz člana 56. tačka 9. Zakona o VSTV, što dovodi do zaključka da je upravo na podlozi dovoljno relevantnih dokaza utemeljenih na relevantnim zakonskim odredbama utvrđena apelanticina odgovornost za disciplinski prekršaj za koji je i proglašena odgovornom i za šta joj je izrečena disciplinska mjera javna opomena.

53. Stoga, Ustavni sud smatra neosnovanim apelanticino pozivanje na stav Evropskog suda usvojen u predmetu Olujić protiv Hrvatske. Naime, Ustavni sud podsjeća da je u tom predmetu utvrđeno, između ostalog, kršenje prava na ravnopravnost strana zbog toga što je u okviru spornog disciplinskog postupka, u kojem je predsjednik Vrhovnog suda RH razriješen te dužnosti, odbijeno izvođenje svakog dokaza kojeg je gospodin Olujić predložio, što u konkretnom predmetu nije bio slučaj, niti se u konkretnom slučaju radilo o tako drastičnoj disciplinskoj mjeri da bi navedeni stav Evropskog suda bio, eventualno, primjenjiv u predmetnom postupku.

54. Konačno, ocjenjujući postupak u cjelini, odnosno osporene odluke, odgovore VSTV i UDT, sve u svjetlu apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije bilo proizvoljnosti u segmentima na koje je apelantica ukazala kako u činjeničnom utvrđenju i primjeni materijalnog i procesnog prava, tako i u ocjeni dokaza, niti se može zaključiti da je apelantici na bilo koji način uskraćeno pravo iz odredaba člana 68. Zakona o VSTV. Pri tome Ustavni sud konstatira da ne samo da su disciplinske komisije za svoje odluke dale obrazloženja već i da se data obrazloženja u okolnostima konkretnog slučaja, suprotno apelanticinim tvrdnjama, ne čine proizvoljnim.

55. S obzirom na sve prethodno izneseno, Ustavni sud zaključuje da je predmetni disciplinski postupak, koji je vođen u skladu sa procedurom propisanom Zakonom o VSTV i Poslovnikom VSTV uz odgovarajuću primjenu odredaba ZPP, u cjelini zadovoljio kriterije koje zahtijeva član 6. stav 1. Evropske konvencije, te da nije bilo kršenja apelanticinog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

56. Na kraju, Ustavni sud smatra da je neophodno naglasiti da je putem ocjene garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije preispitao apelanticine navode o kršenju prava na ravnopravnost strana u postupku, čime se faktički izjasnio na apelanticine navode koje je ona okarakterizirala kao povredu odredbe člana 6. stav 3. Evropske konvencije, budući da se ta odredba ne može primijeniti na predmet koji je po svom sadržaju građanske prirode. Stoga, Ustavni sud smatra da nije potrebno da se dalje izjašnjava o ovim navodima.

VIII. Zaključak

57. Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je na osnovu provedenih relevantnih dokaza nesumnjivo utvrđena apelanticina disciplinska odgovornost za prekršaj iz člana 56. tačka 23. Zakona o VSTV za koji joj je izrečena disciplinska mjera javna opomena a za šta su i prvostepena i drugostepena disciplinska komisija dale dovoljno jasna i argumentirana obrazloženja. Pri tome nije narušen princip ravnopravnosti strana u postupku u situaciji kada je, uz adekvatno obrazloženje i diskreciono ovlaštenje, u smislu odredaba člana 81. ZPP, odbijeno izvođenje pojedinih dokaza koje je apelantica predložila, a istovremeno prihvaćeni i provedeni oni apelanticini dokazi koji su ocijenjeni kao relevantni.

58. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

59. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić, s. r.

280 Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u Vijeću od pet sudaca,

u predmetu broj AP 4196/13, rješavajući apelaciju Ešrefa Lekića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. alineja 2. i članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac na sjednici održanoj 15. siječnja 2014. godine donio

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Odbija se kao neutemeljena apelacija Ešrefa Lekića,

podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine br. S1 2 K 01 2674 13 Krn 29 od 26. rujna 2013. godine i S1 2 K 01 2674 13 Kv 2 od 4. listopada 2013. godine u odnosu na pravo na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Herce-govine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Ešref Lekić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojega zastupa Vasvija Vidović, odvjetnica iz Sarajeva, podnio je 11. listopada 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 01 2674 13 Kv 2 od 4. listopada 2013. godine i S1 2 K 01 2674 13 Krn 29 od 26. rujna 2013. godine. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio da Sud BiH dostavi apelantu dokazni materijal na kojemu se temelji postojanje utemeljene dvojbe.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužiteljstva Bosne i Hercegovine (u daljnjem

Page 118: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 118 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

tekstu: Tužiteljstvo) je zatraženo 22. listopada 2013. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Tužiteljstvo je dostavilo odgovor na apelaciju 1. studenoga 2013. godine, a Sud BiH 30. listopada 2013. godine.

4. Na temelju članka 26. stavak 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju je dostavljen apelantu 19. prosinca 2013. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata podastrtih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 01 2674 13 Krn 29 od 26. rujna 2013. godine, koje je donio sudac za prethodni postupak u kaznenome predmetu protiv osumnjičenih S. K. i dr. zbog postojanja utemeljene dvojbe da su izvršili kazneno djelo organiziranoga kriminala iz članka 250. stavak 1. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH), apelantu i još trojici osumnjičenih je, iz razloga propisanih člankom 132. stavak 1. točka b) Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP BiH) određen pritvor u trajanju od jednog mjeseca, koji po tome rješenju apelantu može trajati do 24. listopada 2013. godine. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo kako je Tužiteljstvo podnijelo prijedlog za određivanje pritvora apelantu i još trojici osumnjičenih zbog postojanja utemeljene dvojbe da su počinili kaznena djela organiziranoga kriminala iz članka 250. stavak 2. KZ BiH, a apelant u svezi s kaznenim djelom protuzakonitoga posredovanja iz članka 219. istog zakona. Sud BiH je istaknuo kako je nakon razmatranja prijedloga i navoda Tužiteljstva za određivanje pritvora, saslušanja apelanta i ostalih osumnjičenih i njihovih branitelja, te izvršenoga uvida u dokaze materijalne prirode koje je uz prijedlog za određivanje pritvora dostavilo Tužiteljstvo, utvrdio da je prijedlog u cijelosti utemeljen, kako u odnosu na postojanje utemeljene dvojbe da su apelant i ostali osumnjičeni počinili inkriminirane radnje, tako i u odnosu na posebne pritvorske razloge iz članka 132. stavak 1. točka b) ZKP BiH. To proizlazi iz dokaza koje je Tužiteljstvo BiH dostavilo uz prijedlog, a osobito u odnosu na apelanta proizlazi iz Zapisnika o ispitivanju osumnjičenog broj T20 0 KTPO 0006724 13 od 10. rujna 2013. godine, Zapisnika o saslušanju svjedoka broj 16-14/1-3-219/13 od 11. rujna 2013. godine, Zapisnika o prepoznavanju osobe broj 16-14/1-3-1631/13 od 11. rujna 2013. godine, te tri službene zabilješke SIPA-e broj 16-14/1-3-1699/13 od 23. rujna 2013. godine. Naime, Sud BiH je obrazložio kako navedeni dokazi pružaju dovoljno osnova za zaključak suda kako postoji utemeljena dvojba da je apelant postao pripadnikom skupine za organizirani kriminal, koju su organizirali K. S. i D. S., te da je on u namjeri stjecanja protupravne imovinske koristi, kako sebi, tako i drugim članovima organizirane skupine, od organizatora D. S. periodično preuzimao iznose novca od 1.000 KM do 3.000 eura kojima je nezakonito plaćao usluge visokim dužnosnicima UIO i policijskih agencija u BiH koji su njemu poznati, a sve s ciljem pružanja zaštite navedenoj organiziranoj skupini zbog nelegalnog načina uvoza tekstilne robe iz Mađarske u BiH. S tim u svezi, Sud BiH je ukazao kako iz zapisnika o saslušanju svjedoka od 3. rujna 2013. godine i drugih materijalnih dokaza proizlazi utemeljena dvojba da je kuverte s novcem apelantu od D. S. više puta donosio S. R. Također iz sadržaja službenih zabilješki SIPA-e, sačinjenih na okolnosti provođenja naredbe Suda BiH za provođenje posebnih istražnih radnji, proizlazi utemeljena dvojba da je apelant bio u stalnoj telefonskoj komunikaciji s D. S., a u svezi s dogovorom oko slanja i preuzimanja novca D. S. za apelanta. Budući da je na temelju dokaza koje je uz prijedlog dostavilo Tužiteljstvo utvrđeno da postoji utemeljena dvojba da su apelant i ostali

osumnjičeni počinili inkriminirane radnje koje su im stavljene na teret, Sud BiH je zaključio da je ispunjen opći uvjet za određivanje mjere. S tim u svezi Sud BiH je obrazložio da zaključak o postojanju utemeljene dvojbe da su apelant i ostali osumnjičeni počinili kaznena djela koja su im stavljena na teret sud nije bazirao isključivo na iskazima osumnjičenih koji su priznali izvršenje kaznenog djela, već ih je cijenio kao potkrepljujuće dokaze i doveo ih u vezu s drugim dokazima, i to suglasnim iskazima saslušanih svjedoka, te materijalnom dokumentacijom dostavljenom Sudu BiH uz prijedlog za određivanje pritvora, koja je prikupljena provođenjem posebnih istražnih radnji na temelju naredbe Suda BiH.

7. U odnosu na prigovore apelantove obrane i obrane ostalih osumnjičenih kojima se ukazuje da su povrijeđena njihova prava iz članka 14. stavak 1. i članka 47. stavak 1. ZKP BiH, kao i apelantova prava iz članka 78. stavak 2. ZKP BiH, Sud BiH je zaključio da su oni neutemeljeni. Naime, Sud BiH je ukazao na odredbu članka 14. ZKP BiH kojom je propisana obveza suda da stranke i branitelje tretira na jednak način i da im pruži jednake mogućnosti glede pristupa dokazima. Također, Sud BiH ukazao na odredbu članka 47. stavak 1. ZKP BiH kojom je propisano da branitelj ima pravo razmatrati spise i pribavljene dokaze koji idu u korist osumnjičenome, osim ako se na taj način može dovesti u opasnost cilj istrage. Pri tome je Sud BiH ukazao da je zakonsko pravo suda, odnosno Tužiteljstva, da obrani uskrati pravo uvida u dokaze ukoliko bi njihovo otkrivanje dovelo u opasnost cilj istrage, kako je odlučeno u konkretnom slučaju. S tim u svezi Sud BiH je istaknuo da je Tužiteljstvo u konkretnom slučaju dostavilo sudu dokaze koji potkrepljuju prijedlog za određivanje pritvora, potom je prijedlog za određivanje mjere pritvora dostavljen apelantovoj obrani i obrani ostalih osumnjičenih, a u privitku je dato izvješće o počinjenom kaznenome djelu, te je nakon toga zakazano ročište kako bi se apelant i ostali osumnjičeni i njihovi branitelji izjasnili o utemeljenosti toga prijedloga. Potom, Sud BiH je također istaknuo kako, sukladno odredbi članka 47. stavak 1. ZKP BiH, apelantu i ostalim osumnjičenim kao i njihovim braniteljima nije dostavio određene dokaze na uvid jer je riječ o dokazima za koje je ocijenio da bi njihovo otkrivanje obrani u toj fazi postupka moglo ugroziti ciljeve istrage.

8. Sud BiH je također ocijenio neutemeljenim prigovore apelantove obrane kojima se ukazuje da je povrijeđeno apelantovo pravo iz članka 78. stavak 2. ZKP BiH, budući da je sud nakon što je izvršio uvid u zapisnik o ispitivanju apelanta u Tužiteljstvu od 25. rujna 2013. godine utvrdio kako je apelantu saopćeno za koje se kazneno djelo tereti, kao i osnove dvojbe protiv njega, te je sukladno zakonu poučen o svojim pravima i apelant je nakon toga, u nazočnosti branitelja Dauta Bibića, odvjetnika iz Sarajeva, iznio svoju obranu.

9. U odnosu na pritvorsku osnovu iz članka 132. stavak 1. točka b) ZKP BiH - ometanje kaznenoga postupka, Sud BiH je istaknuo kako se radi o opsežnoj i složenoj istrazi koja se nalazi u početnoj fazi s velikim brojem osoba, kako osumnjičenih tako i suučesnika i pomagača, koje tek trebaju biti otkrivene i eventualno lišene slobode. Sud BiH je također istaknuo kako u konkretnom slučaju treba saslušati veliki broj svjedoka, prije svega uposlenike carine i špediterskih kuća s kojima su apelant i ostali osumnjičeni radili, pa su im čak neki od njih bili neposredno nadređeni. Također, Sud BiH je istaknuo kako postoje osobite okolnosti koje ukazuju da će apelant i ostali osumnjičeni boravkom na slobodi utjecati na svjedoke i na suučesnike, posebice imajući u vidu da se utemeljena dvojba temelji na iskazima osumnjičenih koji su priznali izvršenje kaznenoga djela, te iskazima svjedoka koje osumnjičeni poznaju, te da bi u slučaju eventualnog puštanja na slobodu osumnjičeni mogli lako stupiti u kontakt s ovim osobama i izvršiti utjecaj na

Page 119: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 119

njih kako bi izmijenili svoje iskaze u daljem tijeku kaznenoga postupka, a sve s ciljem umanjenja ili izbjegavanja vlastite odgovornosti.

10. Sud BiH je istaknuo kako je cijenio i činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o dobro organiziranoj skupini ljudi, "komunikacijski i koordinacijski" dobro povezanoj, s točno određenim ulogama i zadaćama svakoga od pripadnika skupine. Potom, budući da se radi o opsežnoj i složenoj istrazi, s velikim brojem osumnjičenih osoba koje se još uvijek nalaze na slobodi a koje se terete za teška kaznena djela, te da Tužiteljstvo namjerava poduzeti istražne radnje s ciljem otkrivanja osoba iz policijskih agencija i organa kaznenog gonjenja s kojima je komunicirao apelant s ciljem ostvarivanja pogodnosti za D. S. i kojima je eventualno davao novac, kao i drugih suučesnika u izvršenju predmetnih kaznenih djela, Sud BiH je naveo kako su ovo okolnosti koje opravdavaju mjeru pritvora po ovoj osnovi. Pored navedenoga, Sud BiH je ukazao kako je prihvatio kao utemeljene i navode tužitelja iznesene u prijedlogu, ali i na ročištu, da će Tužiteljstvo u narednome razdoblju morati poduzeti niz istražnih radnji i saslušati sve carinske službenike carinske ispostave u Tuzli i Bijeljini, izvršiti vještačenje oduzetih mobilnih aparata te analizu presretnutih razgovora i dokumentacije koja je prilikom pretresa oduzeta od apelanta i ostalih osumnjičenih, kao i Uprave za neizravno oporezivanje BiH, te provesti financijsku istragu s ciljem utvrđivanja porijeklo imovine osumnjičenih, budući da je došlo u posjed dokaza koji potvrđuju da osumnjičeni posjeduju veliku imovinu i enormne količine novaca na svojim bankovnim računima i štednim knjižicama. Sud BiH je pri tome prihvatio i navode tužitelja kako postoji određen stupanj vjerojatnosti da su apelant i osumnjičeni predmetnu imovinu i novce stekli izvršenjem kaznenih djela za koja se terete, budući da obrane osumnjičenih nisu pružile sudu niti jedan dokaz kojim bi osporile i dovele u dvojbu ovakve navode tužitelja. Imajući u vidu navedeno, Sud BiH je istaknuo kako nije prihvatio prigovore apelantove obrane i obrane ostalih osumnjičenih o nepostojanju, odnosno nedovoljnoj konkretizaciji pritvorske osnove iz članka 132. stavak 1. točka b) ZKP BiH, jer su po mišljenju suda u oprečnosti s ratio legis članka 132. stavak 1. točka b) ZKP BiH.

11. Odlučujući o prizivima branitelja apelanta i ostalih osumnjičenih protiv prvostupanjskog rješenja, Vijeće Suda BiH je donijelo Rješenje broj S1 2 K 01 2674 13 Kv 2 od 4. listopada 2013. godine kojim je prizive odbilo kao neutemeljene. U obrazloženju rješenja Sud BiH je, glede prizivnih prigovora koji se odnose na postojanje dvojbe, kao opće pretpostavke za zakonitost određivanja mjere pritvora, ustvrdio kako je prvostupanjskim rješenjem pravilno ocijenjeno da postoji dovoljno dokaza koji upućuju na utemeljenu dvojbu da su apelant i ostali osumnjičeni počinili kaznena djela koja su im stavljena na teret, te da je u prvostupanjskom rješenju za postojanje utemeljene dvojbe dato detaljno obrazloženje uz precizno navođenje dokaza na kojima se takvo utvrđenje temelji za svakog osumnjičenog, pa i apelanta. U tome je smislu Sud BiH cijenio iskaze osumnjičenih, pa i apelanta, od 26. kolovoza, 17. rujna i 24. rujna 2013. godine, iskaze svjedoka od 16. travnja i 24. rujna 2013. godine, te zapisnike o prepoznavanju osoba od 24. rujna 2013. godine, kao i druge dokaze dostavljene uz prijedlog za određivanje pritvora. Sud BiH je zaključio kako navedeni dokazi opravdavaju zaključak o postojanju utemeljene dvojbe da su apelant i ostali osumnjičeni počinili kazneno-pravne radnje koje im se stavljaju na teret, čime je, nasuprot tvrdnjama obrane, u toj fazi postupka ispunjena pritvorska osnova iz članka 132. stavak 1. ZKP BiH.

12. Sud BiH je također naveo kako se ne mogu prihvatiti prizivne tvrdnje apelanta i ostalih osumnjičenih da njihovoj obrani nisu podastrti dokazi koji bi potkrijepili zaključak suda o postojanju utemeljene dvojbe o počinjenju kaznenih djela koja su

im stavljena na teret. Naime, Sud BiH je ukazao kako se u konkretnom slučaju radi o dosta složenoj istrazi, kojom je obuhvaćen veliki broj osumnjičenih, te kako istražne radnje još uvijek traju zbog čega su, po mišljenju suda, ciljevi istrage zahtijevali da je Tužiteljstvo, sukladno odredbi članka 47. stavak 2. ZKP BiH, dostavilo sudu dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora, o čemu je apelantova obrana kao i obrana ostalih osumnjičenih obaviještena. S tim u svezi Sud BiH je istaknuo kako je obrani dostavljeno izvješće o počinjenim kaznenim djelima, iz kojega su vidljive kazneno-pravne radnje koje se apelantu i ostalim osumnjičenima stavljaju na teret. Međutim, iako navedeno izvješće o počinjenom kaznenom djelu nije dokaz u procesno-pravnom smislu, Sud BiH je ukazao da je isti rezultat analize prikupljenih dokaza i poduzetih istražnih radnji, te da u sklopu s ostalim dokazima, koje je ponudilo Tužiteljstvo, na jasan i nedvosmislen način pridonosi utvrđenju da postoji utemeljena dvojba da su apelant i ostali osumnjičeni počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret. Stoga je Sud BiH zaključio da su neutemeljeni prizivni prigovori apelantove obrane kojima se ukazuje na pogrešnu primjenu članka 47. ZKP BiH, te povredu prava na obranu iz čl. 6. i 14. ZKP BiH koje je prvostupanjski sud pravilno cijenio, kao i izjašnjenja obrane u tome pravcu.

13. Sud BiH je dalje istaknuo kako iz osporenog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud i u odnosu na postojanje posebnih pritvorskih razloga iz članka 132. stavak 1. točka b) ZKP BiH pravilno ocijenio da ti razlozi postoje u odnosu na sve osumnjičene. Ovaj zaključak Sud BiH je temeljio na dokazima koji ukazuju na postojanje utemeljene dvojbe da se u konkretnom slučaju očevidno radi o dosta složenoj istrazi, koja obuhvaća veći broj osumnjičenih koji se terete za ozbiljna i teška kaznena djela, te se utemeljeno dvoji kako se radi o dobro organiziranoj skupini osoba, s podijeljenim ulogama, istražne radnje su još uvijek tijekom, a među njima je i analiza presretnutih telefonskih razgovora i dokumentacije koja je prilikom pretresa oduzeta od osumnjičenih i Uprave za neizravno oporezivanje BiH. Također je Sud ukazao i na financijsku istragu s ciljem utvrđivanja porijekla apelantove imovine i imovine ostalih osumnjičenih, a s obzirom da se dovode u vezu s vršenjem inkriminiranih radnji s ciljem stjecanja protupravne imovinske koristi. Dalje, okolnosti kao što su: veliki broj lica čija identifikacija još uvijek traje; utemeljena dvojba se temelji na iskazima osumnjičenih koji su surađivali s organima gonjenja i priznali izvršenje kaznenog djelaa, te iskazima svjedoka koje osumnjičeni poznaju; Tužiteljstvo tek treba saslušati određeni broj svjedoka, prije svega uposlenike carina i špediterskih kuća s kojima su osumnjičeni radili, imajući pri tome u vidu da su tijekom istražne radnje u svezi s otkrivanjem i identifikacijom osoba iz policijskih agencija i organa kaznenog gonjenja s kojima je apelant komunicirao s ciljem ostvarivanja pogodnosti za D. S. i kojima je eventualno davao novac, Sud BiH je zaključio kako navedene okolnosti u svojoj ukupnosti čine "osobite okolnosti" koje opravdano upućuju na zaključak da su apelant i ostali osumnjičeni bili umiješani u takvo nedozvoljeno ponašanje, te da u svojoj ukupnosti opravdavaju ovaj pritvorski razlog. S tim u svezi, Sud BiH je ukazao kako se ovaj pritvorski razlog može temeljiti i na okolnostima koje "stvaraju razumnu i jasnu dvojbu" da će do takvog zabranjenog utjecaja doći i prema drugim svjedocima u predmetu, kao i da bi apelant i ostali osumnjičeni mogli imati koristi od toga utjecaja neovisno o tomu ima li izravnih dokaza da su uključeni u pokušaje vršenja utjecaja na svjedoke i suučesnike i ometanje kaznenoga postupka, zbog čega je Sud BiH zaključio kako su neutemeljeni prigovori kojima se osporava postojanje pritvorske osnove iz članka 132. stavak 1. točka b) ZKP BiH.

14. U konačnici je Sud BiH naveo kako je razmatrao i mogućnost primjene blaže mjere osiguranja nesmetanog vođenja

Page 120: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 120 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

kaznenog postupka sukladno članku 123. stavak 2. ZKP BiH, te je zaključio kako se željena svrha može postići samo mjerom pritvora i ni jedna druga blaža mjera ne bi bila svrsishodna.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije

15. Apelant se žali da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je također ukazao i na povredu prava iz članka 9. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, te članka 3. Opće deklaracije o ljudskim pravima. Apelant smatra da je Sud BiH proizvoljno utvrdio postojanje utemeljene dvojbe u odnosu na djela koja se apelantu stavljaju na teret, jer je apelantovoj obrani, oprečno odredbi članka 47. stavak 1. ZKP BiH, uskraćeno pravo da izvrši uvid u dokaze iz kojih proizlaze osnove dvojbe da je počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Naime, apelant je istaknuo kako mu je uz prijedlog za određivanje pritvora dostavljeno Izvješće o izvršenom kaznenome djelu i počiniteljima od 24. rujna 2013. godine, kao i Zapisnik o njegovome ispitivanju od 25. rujna 2013. godine, koji po apelantovome mišljenju nisu niti mogu biti dokaz u kaznenome postupku. Zbog nepoznavanja drugih dokaza apelantu je uskraćena mogućnost izjašnjavanja šta su osnove dvojbe koje mu se stavljaju na teret. Ovakvim postupanjem Suda BiH je, po apelantovome mišljenju, povrijeđeno njegovo pravo na obranu jer mu je onemogućeno izjašnjavanje o dokazima koji mu idu na teret. Apelant je također istaknuo kako je Sud BiH u osporenim rješenjima samo prihvatio stav Tužiteljstva da se radi o dokazima takve prirode da bi se, omogućavanjem obrani da se upozna s njihovim sadržajem, mogao dovesti u opasnost cilj istrage i njen dalji tok sukladno odredbi članka 47. stavak 1. ZKP BiH, a da pri tome ne daje konkretne razloge za svoj nalaz o postojanju utemeljene dvojbe. S tim u svezi apelant je istaknuo kako radnju izvršenja koja mu se stavlja na teret nije mogao učiniti kao uposlenik Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, te niti iskoristiti ili zlouporabiti svoj službeni položaj ili status kako bi utjecao na visoke dužnosnike UIO i policijske agencije u BiH, s obzirom da su potpuno odvojene i zasebne institucije BiH. Pored navedenoga, apelant je istaknuo kako se glede pritvorskoga razloga propisanoga odredbom članka 132. stavak 1. točka b) ZKP BiH ne navode konkretne činjenice i okolnosti na temelju kojih je Sud BiH izveo zaključak o postojanju navedenoga pritvorskoga razloga, niti na koji način te okolnosti predstavljaju ozbiljan rizik, odnosno "koluzionu" opasnost da će apelant boravkom na slobodi ometati kazneni postupak.

b) Odgovor na apelaciju

16. Sud BiH smatra u cijelosti neutemeljenim apelantove prigovore da je donošenjem osporenih rješenja povrijeđeno njegovo pravo na slobodu i sigurnost zbog nepostojanja "utemeljene dvojbe" kao uvjeta za određivanja mjere pritvora, kao i prigovore da mu je povrijeđeno pravo na osporavanje zakonitosti mjere pritvora uskraćivanjem prava na uvid u dokaze. S tim u svezi, Sud BiH je istaknuo kako je osporenim rješenjima pravilno utvrđeno da je sukladno članku 47. st. 1. i 2. ZKP BiH zakonska mogućnost i diskrecijska ocjena tužitelja koje će dokaze obrana imati na raspolaganju, prvenstveno imajući u vidu zaštitu ciljeva same istrage, koja još uvijek nije završena. Naime, Sud BiH je ukazao da se u konkretnom slučaju radi o dosta složenoj istrazi, kojom je obuhvaćen veliki broj osumnjičenih, te da se istražne radnje još uvijek poduzimaju. Sud BiH također smatra da zaštita legitimnih ciljeva istrage opravdava ovakvo postupanje Tužiteljstva, te je s tim u svezi sud istaknuo kako je sukladno odredbi članka 47. stavak 2. ZKP BiH Tužiteljstvo

dostavilo sudu dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora i sud ih je cijenio prilikom donošenja svoje odluke. Sud BiH je također ocijenio neutemeljenim i apelantove navode kako u rješenju o određivanju pritvora nisu navedeni razlozi iz članka 132. stavak 1. točka b) ZKP BiH, jer je sudac za prethodni postupak u obrazloženju osporenog rješenja jasno i detaljno obrazložio razloge i okolnosti koje ukazuju da bi apelant i ostali osumnjičeni boravkom na slobodi ometali kazneni postupak.

17. Tužiteljstvo BiH smatra kako navodi apelacije nisu osnovani budući da nisu utemeljeni i ničim potkrijepljeni. Naime, Tužiteljstvo je istaknulo kako je u konkretnom slučaju, postupajući sukladno svojim ovlastima iz članka 47. ZKP BiH, apelantovoj obrani kao i obrani ostalih osumnjičenih uskratio pravo uvida u određene dokaze zbog interesa istrage, o čemu je Sud BiH imao u vidu i posebice analizirao u osporenim rješenjima.

V. Relevantni propisi

18. Kazneni zakon Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07 i 8/10) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 250. stavak 2. (2) Tko kao pripadnik zločinačke organizacije počini

kazneno djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine za koje se može izreći kazna zatvora pet godine ili teža kazna, ako za pojedino kazneno djelo nije propisana teža kazna, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.

19. Zakon o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09 i 93/09) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 47. st. 1. do 3. Pravo branitelja da pregleda spise i predmete (1) Tijekom istrage, branitelj ima pravo razmatranja spisa i

razgledavanja pribavljenih predmeta koji idu u korist osumnjičeniku. To se pravo branitelju može uskratiti ako se radi o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo ugroziti cilj istrage.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, kada se osumnjičenik odnosno optuženik nalazi u pritvoru, Tužitelj će sucu za prethodni postupak, odnosno sucu za prethodno saslušanje, dostaviti dokaze radi obavještavanja branitelja.

(3) Nakon podizanja optužnice, branitelj osumnjičenika odnosno optuženika ima pravo uvida u sve spise i dokaze.

Članak 132. (1) Kada postoji osnovana sumnja da je određena osoba

počinila kazneno djelo, pritvor joj se može odrediti: [...] b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti,

izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, sudionike ili prikrivače,

[...]

Članak 135. stavak 1. (1) Prije donošenja rješenja o određivanju pritvora sudac

za prethodni postupak će preispitati osnovanost zahtjeva za određivanje pritvora. Po rješenju suca za prethodni postupak, pritvor može trajati najdulje mjesec dana od dana oduzimanja slobode. Nakon proteka toga roka osumnjičenik se može zadržati u pritvoru samo temeljem rješenja o produljenju pritvora.

Članak 216. st. 1. i 2 (1) Tužitelj nalaže provođenje istrage ako postoje osnove

sumnje da je počinjeno kazneno djelo.

Page 121: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 121

(2) O provođenju istrage donosi se nalog koji sadrži: podatke o počinitelju kaznenog djela ukoliko su poznati, opis djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela, zakonski naziv kaznenog djela, okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za provođenje istrage i postojeće dokaze. U nalogu će Tužitelj navesti koje okolnosti treba istražiti i koje istražne radnje treba poduzeti.

VI. Dopustivost

20. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovome ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojega suda u Bosni i Hercegovini.

21. Sukladno članku 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojega je koristio.

22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Suda BiH broj S1 2 K 01 2674 13 Kv 2 od 4. listopada 2013. godine. Potom, osporeno je rješenje apelant primio 9. listopada 2013. godine, a apelacija je podnesena 11. listopada 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 16. stavak 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očevidno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojega apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio kako apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti.

VII. Meritum

24. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći kako su mu tim rješenjima prekršena prava iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije, članka 9. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i članka 3. Opće deklaracije o ljudskim pravima.

25. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode ovog članka, stavak 2., što uključuje:

(d) Pravo na slobodu i sigurnost osobe.

Članak 5. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne

smije biti lišen slobode izuzev u niže navedenim slučajevima i sukladno zakonom propisanim postupkom:

[...] c. zakonitog hapšenja ili lišenjа slobode glede privođenja

nadležnoj sudbenoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je ta osoba izvršila kazneno djelo ili kada postoje valjani razlozi da se ta osoba spriječi da izvrši kazneno djelo ili da, nakon izvršenja kaznenog djela, pobjegne;

[...] 3. Svako tko je uhapšen ili lišen slobode prema odredbama

stava 1(c) ovog članka mora odmah biti izveden pred suca ili drugu službenu osobu zakonom ovlaštenu da vrši sudbenu vlast i mora imati pravo na suđenje u razumnom roku ili na puštanje na slobodu do suđenja. Puštanje se na slobodu može uvjetovati garancijama o pojavljivanju na suđenju.

4. Svako kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili lišavanjem slobode ima pravo uložiti žalbu sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost lišavanja slobode i ukoliko ono nije bilo zakonito naložio oslobađanje.

26. U konkretnom slučaju apelant je osoba koja je lišena slobode i nalazio se u pritvoru na temelju odluke redovitoga suda o određivanju pritvora, pa se poziva na kršenje prava na slobodu i sigurnost osobe iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije. Apelant smatra kako mu je pravo na slobodu i sigurnost osobe prekršeno zato što u postupku određivanja pritvora nije utvrđeno da postoji utemeljena dvojba da je počinio kaznena djela koja su mu stavljena na teret i zbog kojih mu je određen pritvor. S tim u svezi, apelant je istaknuo kako dokazi na temelju kojih je utvrđeno postojanje utemeljene dvojbe kao općeg uvjeta za određivanje pritvora iz članka 132. stavak 1. ZKP BiH u odnosu na kaznena djela koja se apelantu stavljaju na teret nisu dostavljeni apelantu i njegovoj obrani.

27. U svezi s apelantovim navodima o povredi prava na slobodu i sigurnost osobe, Ustavni sud podsjeća kako je Europski sud istaknuo da standardi koje nameće članak 5. stavak 1.c. Europske konvencije predviđaju da je postojanje utemeljene dvojbe kada je osoba lišena slobode počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret conditio sine qua non za određivanje ili produljenje pritvora. Međutim, to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti postoje li za pritvor relevantni i dovoljni razlozi (vidi Europski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. srpnja 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stavak 63). Prema daljnjem stavu Europskog suda, opravdanost pritvora ovisi i o okolnostima konkretnog slučaja koje moraju biti takve da upućuju na postojanje općeg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, unatoč presumpciji nevinosti, preteže nad načelom poštivanja slobode pojedinca. Također je navedeno kako ovi standardi ne pretpostavljaju da policija, u vrijeme hapšenja, ima dovoljno dokaza koji su potrebni da bi se mogla podići optužnica. Upravo je cilj ispitivanja osumnjičene osobe koja je pritvorena temeljem navedenoga članka unaprijediti daljnju istragu tako da se potvrde ili odbace konkretne dvojbe na kojima se temeljilo hapšenje. Stoga, kako je ukazao Europski sud, činjenice koje izazivaju dvojbu i koje mogu biti dovoljne u vrijeme lišavanja slobode, ne trebaju biti iste razine kao one koje su nužne za odluku u narednim fazama postupka, npr. za podizanje optužnice (vidi Europski sud, O'Harra protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 16. listopada 2001. godine, aplikacija broj 37555/97, točka 36). Međutim, što se tiče pritvora, Europski sud je istaknuo kako članak 5. stavak 1.c. zahtijeva postojanje "utemeljene" a ne "iskrene" ili bona fide dvojbe (ibid, Fox, Campbell i Hartley, točka 31). Ustavni sud podsjeća i kako poštivanje članka 5. stavak 3. Europske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u svezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom.

28. Ustavni sud opaža kako u konkretnom slučaju iz osporenoga rješenja kojim je apelantu određen pritvor proizlazi da je Sud BiH o određivanju pritvora apelantu odlučio nakon održanoga ročišta na kojemu su saslušani apelant i drugi osumnjičeni, kao i njihovi branitelji. Dalje Ustavni sud opaža kako je Sud BiH, oprečno apelacijskim navodima, ispitao postojanje utemeljene dvojbe kao općeg uvjeta za određivanje pritvora prilikom donošenja osporenih rješenja, te je jasno prezentirao dokaze koje je dostavilo Tužiteljstvo uz prijedlog za određivanje pritvora na temelju kojih je Sud BiH utvrdio postojanje utemeljene dvojbe. Ustavni sud smatra, oprečno apelacijskim navodima, da je u osporenim rješenjima Sud BiH dao vrlo jasno obrazloženje na temelju kojih dokaza je izveo zaključak o postojanju utemeljene dvojbe da je apelant počinio inkriminirane radnje koje su mu stavljene na teret kao općeg uvjeta iz članka 132. stavak 1. ZKP BiH za određivanje pritvora, a koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Stoga Ustavni sud smatra kako rješenje Suda BiH nije u oprečnosti s odredbama ZKP BiH i Europske konvencije i sadrži razloge glede postojanja

Page 122: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 122 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

općeg uvjeta za određivanje pritvora iz članka 132. stavak 1. ZKP BiH.

29. Ustavni sud dalje podsjeća da, sukladno zakonu, mjera pritvora može biti određena samo kada je, uz postojanje utemeljene dvojbe da je kazneno djelo počinjeno, ispunjen i jedan od posebnih razloga za određivanje pritvora propisan zakonom.

30. U svezi s tim Ustavni sud opaža kako je u konkretnom slučaju Sud BiH, oprečno apelacijskim navodima, utvrdio da je, pored postojanja utemeljene dvojbe kao opće pretpostavke za izricanje mjere pritvora apelantu, ispunjen i drugi kumulativni uvjet, odnosno da u konkretnom slučaju postoji koluzijska opasnost kao pritvorska osnova iz članka 132. stavak 1. točka b) ZKP BiH. S tim u svezi, Ustavni sud opaža kako je Sud BiH ukazao da se u konkretnom slučaju radi o opsežnoj i složenoj istrazi koja obuhvaća veći broj osumnjičenih, da se radi o njihovoj međusobnoj povezanosti, da određen broj suučesnika i svjedoci tek trebaju biti pronađeni i ispitani. Ustavni sud smatra da je Sud BiH argumentirano obrazložio razloge iz kojih proizlazi kako postoje osobite okolnosti koje ukazuju da bi apelant boravkom na slobodi mogao ometati istragu utjecanjem na svjedoke i suučesnike. U takvom zaključku Suda BiH, s obzirom na činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud ne nalazi nikakvu proizvoljnost, te smatra da okolnosti konkretnog slučaja upućuju na postojanje važnog i značajnog općeg interesa koji preteže nad načelom poštivanja prava na slobodu pojedinca. Stoga, Ustavni sud zaključuje kako su apelant i ostali osumnjičeni u konkretnom slučaju lišeni slobode u postupku propisanom zakonom kada postoji opravdana dvojba da su izvršili kazneno djelo, u okviru značenja članka 5. stavak 1.c. i stavak 3. Europske konvencije.

31. Glede apelantovih navoda kako mu prije određivanja pritvora nisu dostavljeni dokazi koje je Tužiteljstvo dostavilo Sudu BiH, Ustavni sud primjećuje da je odredbom članka 47. stavak 1. ZKP BiH regulirano kao opće pravilo da branitelj osumnjičenoga tijekom istrage ima pravo pristupa samo onim spisima i dokazima koji su u korist osumnjičenoga, ali mu se i to pravo može uskratiti ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage, dok mu je potpuno slobodan pristup spisima i dokazima omogućen nakon podnošenja optužnice, kako je regulirano u stavku 3. ovoga članka. Ustavni sud, dalje, opaža da je stavkom 2. istoga članka propisano da će izuzetno od stavka 1. ovog članka tužitelj istodobno s prijedlogom za određivanje pritvora sucu za prethodni postupak, odnosno sucu za prethodno saslušanje dostaviti i dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora radi obavještavanja branitelja. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud opaža kako iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da je Sud BiH, nakon što je izvršio uvid u dokaze koje je dostavilo Tužiteljstvo uz prijedlog a koje je decidno naveo u obrazloženju, postupio sukladno odredbama ZKP BiH, te da su apelant i njegov branitelj, iako im dokazi nisu bili dostavljeni, oprečno apelacijskim navodima, bili upoznati, u mjeri nužnoj za osporavanje odluke o određivanju pritvora, sa sadržajem dokaza na kojima je ta odluka utemeljena. Naime, iz stanja spisa proizlazi kako je Sud BiH povodom prijedloga Tužiteljstva za određivanje pritvora apelantu održao ročište na kojemu su apelant i njegov branitelj bili upoznati s dokazima na kojima je ta odluka utemeljena, budući da je tužitelj prilikom obrazlaganja prijedloga za pritvor obrazložio i sadržinu dokaza u mjeri u kojoj je to bilo dovoljno da se ciljevi istrage ne dovedu u opasnost. Potom, Ustavni sud opaža kako je ove apelantove navode Sud BiH razmotrio i u prizivnom postupku, u smislu garancija članka 5. stavak 4. Europske konvencije, i dao razloge zašto je odluka o određivanju pritvora u konkretnom slučaju zakonita, odnosno zašto apelantovi navodi ne mogu dovesti do drugačijega rješenja konkretne pravne stvari. S obzirom na navedeno, te odredbu

članka 47. stavak 1. prema kojoj se branitelju može uskratiti razmatranje spisa i razgledanje predmeta ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi nikakvu proizvoljnost u postupanju Suda BiH budući da je iz obrazloženja osporenih odluka evidentno da je, u smislu stavka 2. navedenoga članka, Tužiteljstvo sucu za prethodno saslušanje dostavilo i dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora i radi obavještavanja branitelja. S druge strane, Ustavni sud opaža kako iz navoda apelacije proizlazi da apelant praktično traži da mu se omogući uvid u sve dokaze koji se tiču merituma spora, što ulazi u okvir garancija iz članka 6. Europske konvencije, a koji apelantu, u smislu odredbe članka 47. stavak 3. ZKP BiH, trebaju biti dostupni nakon podnošenja optužnice. Imajući u vidu navedeno, te podržavajući vlastitu praksu u predmetu koji je pokretao gotovo identična pitanja u svezi s primjenom odredbe članka 47. ZKP BiH (vidi Ustavni sud, Odluka AP 591/11 od 7. travnja 2011. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očevidno ne predstavljaju kršenje apelantovoga prava na slobodu i sigurnost osobe iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije.

Ostali navodi

32. Apelant se pozvao i na povredu članka 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i članka 3. Opće deklaracije o ljudskim pravima. Budući da navedeni članci, također, garantiraju pravo na osobnu slobodu i sigurnost, Ustavni sud smatra kako je bespredmetno razmatranje ovih apelacijskih navoda.

VIII. Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje kako ne postoji kršenje članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije kada odluka o određivanju pritvora sadrži vrlo iscrpne i jasne razloge, kako glede postojanja općeg uvjeta za određivanje pritvora tako i posebnih pritvorskih razloga, te kada su apelant i njegov branitelj, iako im dokazi nisu bili dostavljeni, bili upoznati, u mjeri nužnoj za osporavanje odluke o određivanju pritvora, sa sadržajem dokaza na kojima je sud utemeljio svoju odluku.

34. Na temelju članka 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić, v. r.

Уставни суд Босне и Херцеговине у Вијећу од пет

судија, у предмету број АП 4196/13, рјешавајући апелацију Ешрефа Лекића, на основу члана VI/3б) Устава Босне и Херцеговине, члана 59 став 2 алинеја 2 и члана 61 ст. 1 и 3 Правила Уставног суда Босне и Херцеговине ("Службени гласник Босне и Херцеговине" бр. 60/05, 64/08 и 51/09), у саставу:

Валерија Галић, предсједница Миодраг Симовић, потпредсједник Сеада Палаврић, потпредсједница Мато Тадић, судија Мирсад Ћеман, судија на сједници одржаној 15. јануара 2014. године донио

је

Page 123: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 123

ОДЛУКУ О ДОПУСТИВОСТИ И МЕРИТУМУ Одбија се као неоснована апелација Ешрефа Лекића,

поднесена против Рјешења Суда Босне и Херцеговине бр. С1 2 К 01 2674 13 Крн 29 од 26. септембра 2013. године и С1 2 К 01 2674 13 Кв 2 од 4. октобра 2013. године у односу на право на личну слободу и безбједност из члана II/3д) Устава Босне и Херцеговине и члана 5 Европске конвенције за заштиту људских права и основних слобода.

Одлуку објавити у "Службеном гласнику Босне и Херцеговине", "Службеним новинама Федерације Босне и Херцеговине", "Службеном гласнику Републике Српске" и "Службеном гласнику Дистрикта Брчко Босне и Херцеговине".

ОБРАЗЛОЖЕЊЕ I. Увод

1. Ешреф Лекић (у даљњем тексту: апелант) из Сарајева, ког заступа Васвија Видовић, адвокат из Сарајева, поднио је 11. октобра 2013. године апелацију Уставном суду Босне и Херцеговине (у даљњем тексту: Уставни суд) против Рјешења Суда Босне и Херцеговине (у даљњем тексту: Суд БиХ) бр. С1 2 К 01 2674 13 Кв 2 од 4. октобра 2013. године и С1 2 К 01 2674 13 Крн 29 од 26. септембра 2013. године. Апелант је поднио захтјев да се донесе привремена мјера којом би Уставни суд наредио да Суд БиХ достави апеланту доказни материјал на ком се заснива постојање основане сумње.

II. Поступак пред Уставним судом

2. На основу члана 22 ст. 1 и 2 Правила Уставног суда, од Суда БиХ и Тужилаштва Босне и Херцеговине (у даљњем тексту: Тужилаштво) затражено је 22. октобра 2013. године да доставе одговор на апелацију.

3. Тужилаштво је доставило одговор на апелацију 1. новембра 2013. године, а Суд БиХ 30. октобра 2013. године.

4. На основу члана 26 став 2 Правила Уставног суда, одговор на апелацију достављен је апеланту 19. децембра 2013. године.

III. Чињенично стање

5. Чињенице предмета које произилазе из апелантових навода и докумената који су предочени Уставном суду могу да се сумирају на сљедећи начин.

6. Рјешењем Суда БиХ број С1 2 К 01 2674 13 Крн 29 од 26. септембра 2013. године, које је донио судија за претходни поступак у кривичном предмету против осумњичених С. К. и др. због постојања основане сумње да су извршили кривично дјело организованог криминала из члана 250 став 1 Кривичног закона Босне и Херцеговине (у даљњем тексту: КЗ БиХ), апеланту и још тројици осумњичених је, из разлога прописаних чланом 132 став 1 тачка б) Закона о кривичном поступку Босне и Херцеговине (у даљњем тексту: ЗКП БиХ) одређен притвор у трајању од једног мјесеца, који по том рјешењу апеланту може да траје до 24. октобра 2013. године. У образложењу рјешења Суд БиХ је навео да је Тужилаштво поднијело приједлог да се одреди притвор апеланту и још тројици осумњичених због постојања основане сумње да су починили кривична дјела организованог криминала из члана 250 став 2 КЗ БиХ, а апелант у вези с кривичним дјелом противзаконитог посредовања из члана 219 истог закона. Суд БиХ је истакао да је након разматрања приједлога и навода Тужилаштва да се одреди притвор, саслушање апеланта и осталих осумњичених и њихових бранилаца, те извршеног увида у доказе материјалне природе које је уз приједлог за одређивање притвора доставило Тужилаштво, утврдио да је приједлог у цијелости основан, како у односу на постојање

основане сумње да су апелант и остали осумњичени починили инкриминисане радње, тако и у односу на посебне притворске разлоге из члана 132 став 1 тачка б) ЗКП БиХ. То произилази из доказа које је Тужилаштво БиХ доставило уз приједлог, а нарочито у односу на апеланта произилази из Записника о испитивању осумњиченог број Т20 0 КТПО 0006724 13 од 10. септембра 2013. године, Записника о саслушању свједока број 16-14/1-3-219/13 од 11. септембра 2013. године, Записника о препознавању лица број 16-14/1-3-1631/13 од 11. септембра 2013. године, те три службене забиљешке СИПА-е број 16-14/1-3-1699/13 од 23. септембра 2013. године. Наиме, Суд БиХ је образложио да наведени докази пружају довољно основа за закључак суда да постоји основана сумња да је апелант постао припадником групе за организовани криминал, коју су организовали К. С. и Д. С., те да је он у намјери да стекне противправну имовинску корист, како себи, тако и другим члановима организоване групе, од организатора Д. С. периодично преузимао износе новца од 1.000 КМ до 3.000 евра којим је незаконито плаћао услуге високим дужносницима УИО и полицијских агенција у БиХ који су њему познати, а све с циљем да пруже заштиту наведеној организованој групи због нелегалног начина увоза текстилне робе из Мађарске у БиХ. С тим у вези, Суд БиХ је указао да из записника о саслушању свједока од 3. септембра 2013. године и других материјалних доказа произилази основана сумња да је коверте с новцем апеланту од Д. С. више пута доносио С. Р. Такође из садржаја службених забиљешки СИПА-е, сачињених на околности спровођења наредбе Суда БиХ за провођење посебних истражних радњи, произилази основана сумња да је апелант био у сталној телефонској комуникацији с Д. С., а у вези с договором око слања и преузимања новца Д. С. за апеланта. Будући да је на основу доказа које је уз приједлог доставило Тужилаштво утврђено да постоји основана сумња да су апелант и остали осумњичени починили инкриминисане радње које су им стављене на терет, Суд БиХ је закључио да је испуњен општи услов за одређивање мјере. С тим у вези Суд БиХ је образложио да закључак да постоји основана сумња да су апелант и остали осумњичени починили кривична дјела која су им стављена на терет суд није базирао искључиво на исказима осумњичених који су признали извршење кривичног дјела, већ их је цијенио као поткрепљујуће доказе и довео их у везу с другим доказима, и то сагласним исказима саслушаних свједока, те материјалном документацијом достављеном Суду БиХ уз приједлог да се одреди притвор, која је прикупљена спровођењем посебних истражних радњи на основу наредбе Суда БиХ.

7. У односу на приговоре апелантове одбране и одбране осталих осумњичених којима се указује да су повријеђена њихова права из члана 14 став 1 и члана 47 став 1 ЗКП БиХ, као и апелантова права из члана 78 став 2 ЗКП БиХ, Суд БиХ је закључио да су они неосновани. Наиме, Суд БиХ је указао на одредбу члана 14 ЗКП БиХ којом је прописана обавеза суда да странке и браниоце третира на једнак начин и да им пружи једнаке могућности у погледу приступа доказима. Такође, Суд БиХ указао на одредбу члана 47 став 1 ЗКП БиХ којом је прописано да бранилац има право да разматра списе и прибављене доказе који иду у корист осумњиченом, осим ако на тај начин може да се доведе у опасност циљ истраге. При том Суд БиХ је указао да је законско право суда, односно Тужилаштва, да одбрани ускрати право увида у доказе уколико би њихово откривање довело у опасност циљ истраге, како је одлучено у конкретном случају. С тим у вези Суд БиХ је истакао да је Тужилаштво у конкретном случају доставило суду доказе који поткрепљују приједлог за одређивање притвора, затим је приједлог за одређивање

Page 124: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 124 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

мјере притвора достављен апелантовој одбрани и одбрани осталих осумњичених, а у прилогу је дат извјештај о почињеном кривичном дјелу, те након тога је заказано рочиште како би се апелант и остали осумњичени и њихови браниоци изјаснили о основаности тог приједлога. Затим, Суд БиХ је такође истакао да, у складу с одредбом члана 47 став 1 ЗКП БиХ, апеланту и осталим осумњиченим као и њиховим браниоцима није доставио одређене доказе на увид јер је ријеч о доказима за које је оцијенио да би њихово откривање одбрани у тој фази поступка могло да угрози циљеве истраге.

8. Суд БиХ је такође оцијенио да су неосновани приговори апелантове одбране којима се указује да је повријеђено апелантово право из члана 78 став 2 ЗКП БиХ, будући да је суд након што је извршио увид у записник о испитивању апеланта у Тужилаштву од 25. септембра 2013. године утврдио да је апеланту саопштено за које се кривично дјело терети, као и основе сумње против њега, те да је у складу са законом поучен о својим правима и да је након тога апелант у присуству браниоца Даута Бибића, адвоката из Сарајева, изнио своју одбрану.

9. У односу на притворски основ из члана 132 став 1 тачка б) ЗКП БиХ - ометање кривичног поступка, Суд БиХ је истакао да се ради о обимној и сложеној истрази која се налази у почетној фази с великим бројем лица, како осумњичених тако и саучесника и помагача, који тек треба да буду откривени и евентуално лишени слободе. Суд БиХ је такође истакао да у конкретном случају треба да се саслуша велики број свједока, прије свега запосленици царине и шпедитерских кућа с којима су апелант и остали осумњичени радили, па су им чак неки од њих били непосредно надређени. Такође, Суд БиХ је истакао да постоје посебне околности које указују да ће апелант и остали осумњичени боравком на слободи утицати на свједоке и на саучеснике, посебно имајући у виду да се основана сумња заснива на исказима осумњичених који су признали извршење кривичног дјела, те исказима свједока које осумњичени познају, те да би у случају евентуалног пуштања на слободу осумњичени могли лако да ступе у контакт с овим лицима и изврше утицај на њих како би измијенили своје исказе у даљем току кривичног поступка, а све с циљем да умање или избјегну властиту одговорност.

10. Суд БиХ је истакао да је цијенио и чињеницу да се у конкретном случају ради о добро организованој групи људи, "комуникацијски и координацијски" добро повезаној, с тачно одређеним улогама и задацима сваког од припадника групе. Затим, будући да се ради о обимној и сложеној истрази, с великим бројем осумњичених лица која се још увијек налазе на слободи а која се терете за тешка кривична дјела, те да Тужилаштво намјерава да предузме истражне радње с циљем да открије лица из полицијских агенција и органа кривичног гоњења с којима је комуницирао апелант с циљем да оствари погодности за Д. С. и којима је евентуално давао новац, као и других саучесника у извршењу предметних кривичних дјела, Суд БиХ је навео да су ово околности које оправдавају мјеру притвора по овом основу. Поред наведеног, Суд БиХ је указао да је прихватио као основане и наводе тужиоца изнесене у приједлогу, али и на рочишту, да ће Тужилаштво у наредном периоду морати да предузме низ истражних радњи и саслуша све царинске службенике царинске испоставе у Тузли и Бијељини, изврши вјештачење одузетих мобилних апарата те анализу пресретнутих разговора и документације која је приликом претреса одузета од апеланта и осталих осумњичених, као и Управе за индиректно опорезивање БиХ, те да спроведе финансијску истрагу с циљем да утврди поријекло имовине

осумњичених, будући да је дошло у посјед доказа који потврђују да осумњичени посједују велику имовину и енормне количине новца на својим банковним рачунима и штедним књижицама. Суд БиХ је при том прихватио и наводе тужиоца да постоји одређен степен вјероватноће да су апелант и осумњичени предметну имовину и новац стекли извршењем кривичних дјела за која се терете, будући да одбране осумњичених нису пружиле суду нити један доказ којим би оспориле и довеле у сумњу овакве наводе тужиоца. Имајући у виду наведено, Суд БиХ је истакао да није прихватио приговоре апелантове одбране и одбране осталих осумњичених о непостојању, односно недовољној конкретизацији притворског основа из члана 132 став 1 тачка б) ЗКП БиХ, јер су по мишљењу суда у супротности с ratio legis члана 132 став 1 тачка б) ЗКП БиХ.

11. Одлучујући о жалбама бранилаца апеланта и осталих осумњичених против првостепеног рјешења, Вијеће Суда БиХ донијело је Рјешење број С1 2 К 01 2674 13 Кв 2 од 4. октобра 2013. године којим је жалбе одбило као неосноване. У образложењу рјешења Суд БиХ је, у погледу жалбених приговора који се односе на постојање сумње, као опште претпоставке за законитост одређивања мјере притвора, утврдио да је првостепеним рјешењем правилно оцијењено да постоји довољно доказа који упућују на основану сумњу да су апелант и остали осумњичени починили кривична дјела која су им стављена на терет, те да је у првостепеном рјешењу за постојање основане сумње дато детаљно образложење уз прецизно навођење доказа на којима се такво утврђење заснива за сваког осумњиченог, па и апеланта. У том смислу Суд БиХ је цијенио исказе осумњичених, па и апеланта, од 26. августа, 17. септембра и 24. септембра 2013. године, исказе свједока од 16. априла и 24. септембра 2013. године, те записнике о препознавању лица од 24. септембра 2013. године, као и друге доказе који су достављени уз приједлог за одређивање притвора. Суд БиХ је закључио да наведени докази оправдавају закључак да постоји основана сумња да су апелант и остали осумњичени починили кривично-правне радње које им се стављају на терет, чиме је, насупрот тврдњама одбране, у тој фази поступка испуњен притворски основ из члана 132 став 1 ЗКП БиХ.

12. Суд БиХ је такође навео да не могу да се прихвате жалбене тврдње апеланта и осталих осумњичених да њиховој одбрани нису предочени докази који би поткријепили закључак суда да постоји основана сумња да су почињена кривична дјела која су им стављена на терет. Наиме, Суд БиХ је указао да се у конкретном случају ради о доста сложеној истрази, којом је обухваћен велики број осумњичених, те да истражне радње још увијек трају због чега су, по мишљењу суда, циљеви истраге захтијевали да је Тужилаштво, у складу с одредбом члана 47 став 2 ЗКП БиХ, доставило суду доказе битне за процјену законитости притвора, о чему је апелантова одбрана као и одбрана осталих осумњичених обавијештена. С тим у вези Суд БиХ је истакао да је одбрани достављен извјештај о почињеним кривичним дјелима, из ког су видљиве кривично-правне радње које се апеланту и осталим осумњиченим стављају на терет. Међутим, иако наведени извјештај о почињеном кривичном дјелу није доказ у процесно-правном смислу, Суд БиХ је указао да је исти резултат анализе прикупљених доказа и предузетих истражних радњи, те да у склопу с осталим доказима, које је понудило Тужилаштво, на јасан и недвосмислен начин придоноси утврђењу да постоји основана сумња да су апелант и остали осумњичени починили кривична дјела која им се стављају на терет. Стога, Суд БиХ је закључио да су неосновани жалбени приговори

Page 125: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 125

апелантове одбране којима се указује на погрешну примјену члана 47 ЗКП БиХ, те повреду права на одбрану из чл. 6 и 14 ЗКП БиХ које је првостепени суд правилно цијенио, као и изјашњења одбране у том правцу.

13. Суд БиХ је даље истакао да из оспореног рјешења произилази да је првостепени суд и у односу на постојање посебних притворских разлога из члана 132 став 1 тачка б) ЗКП БиХ правилно оцијенио да ти разлози постоје у односу на све осумњичене. Овај закључак Суд БиХ је засновао на доказима који указују да постоји основана сумња да се у конкретном случају очигледно ради о доста сложеној истрази, која обухвата већи број осумњичених који се терете за озбиљна и тешка кривична дјела, да се основано сумња да се ради о добро организованој групи лица, с подијељеним улогама, те да су истражне радње још увијек у току, а међу њима је и анализа пресретнутих телефонских разговора и документације која је приликом претреса одузета од осумњичених и Управе за индиректно опорезивање БиХ. Такође, Суд је указао и на финансијску истрагу с циљем да се утврди поријекло апелантове имовине и имовине осталих осумњичених, а с обзиром да се доводе у везу с вршењем инкриминисаних радњи с циљем да се стекне противправна имовинска корист. Даље, околности као што су: велики број лица чија идентификација још увијек траје; основана сумња се заснива на исказима осумњичених који су сарађивали с органима гоњења и признали извршење кривичног дјела, те исказима свједока које осумњичени познају; Тужилаштво тек треба да саслуша одређени број свједока, прије свега запосленике царина и шпедитерских кућа с којима су осумњичени радили, имајући при том у виду да су у току истражне радње у вези с откривањем и идентификацијом лица из полицијских агенција и органа кривичног гоњења с којима је апелант комуницирао с циљем да оствари погодности за Д. С. и којима је евентуално давао новац, Суд БиХ је закључио да наведене околности у својој укупности чине "посебне околности" које оправдано упућују на закључак да су апелант и остали осумњичени били умијешани у такво недозвољено понашање, те да у својој укупности оправдавају овај притворски разлог. С тим у вези, Суд БиХ је указао да овај притворски разлог може да се заснива и на околностима које "стварају разумну и јасну сумњу" да ће до таквог забрањеног утицаја доћи и према другим свједоцима у предмету, као и да би апелант и остали осумњичени могли да имају користи од тог утицаја независно од тога да ли има директних доказа да су укључени у покушаје вршења утицаја на свједоке и саучеснике и ометање кривичног поступка, због чега је Суд БиХ закључио да су неосновани приговори којим се оспорава постојање притворског основа из члана 132 став 1 тачка б) ЗКП БиХ.

14. На крају је Суд БиХ навео да је разматрао и могућност примјене блаже мјере осигурања несметаног вођења кривичног поступка у складу с чланом 123 став 2 ЗКП БиХ, те да је закључио да жељена сврха може да се постигне само мјером притвора и да ни једна друга блажа мјера не би била сврсисходна.

IV. Апелација а) Наводи из апелације

15. Апелант се жали да му је оспореним рјешењима повријеђено право на личну слободу и безбједност из члана II/3д) Устава Босне и Херцеговине и члана 5 Европске конвенције за заштиту људских права и основних слобода (у даљњем тексту: Европска конвенција). Апелант је такође указао и на повреду права из члана 9 Међународног пакта о грађанским и политичким правима, те члана 3 Опште

декларације о људским правима. Апелант сматра да је Суд БиХ произвољно утврдио да постоји основана сумња у односу на дјела која се апеланту стављају на терет, јер је апелантовој одбрани, супротно одредби члана 47 став 1 ЗКП БиХ, ускраћено право да изврши увид у доказе из којих произилазе основе сумње да је починио кривична дјела која му се стављају на терет. Наиме, апелант је истакао да му је уз приједлог за одређивање притвора достављен Извјештај о извршеном кривичном дјелу и починиоцима од 24. септембра 2013. године, као и Записник о његовом испитивању од 25. септембра 2013. године, који по апелантовом мишљењу нису нити могу да буду доказ у кривичном поступку. Због непознавања других доказа апеланту је ускраћена могућност да се изјасни шта су основи сумње које му се стављају на терет. Оваквим поступањем Суда БиХ, по апелантовом мишљењу, повријеђено је његово право на одбрану јер му је онемогућено да се изјасни о доказима који му иду на терет. Апелант је такође истакао да је Суд БиХ у оспореним рјешењима само прихватио став Тужилаштва да се ради о доказима такве природе да би, омогућавањем одбрани да се упозна с њиховим садржајем, могао да се доведе у опасност циљ истраге и њен даљи ток сходно одредби члана 47 став 1 ЗКП БиХ, а да при том не даје конкретне разлоге за свој налаз да постоји основана сумња. С тим у вези апелант је истакао да радњу извршења која му се ставља на терет није могао да учини као запосленик Министарства за људска права и избјеглице БиХ, те нити да искористи или злоупотријеби свој службени положај или статус како би утицао на високе дужноснике УИО и полицијске агенције у БиХ, с обзиром да су потпуно одвојене и засебне институције БиХ. Поред наведеног, апелант је истакао да се у погледу притворског разлога прописаног одредбом члана 132 став 1 тачка б) ЗКП БиХ не наводе конкретне чињенице и околности на основу којих је Суд БиХ извео закључак да постоји наведени притворски разлог, нити на који начин те околности представљају озбиљан ризик, односно "колузиону" опасност да ће апелант боравком на слободи ометати кривични поступак.

б) Одговор на апелацију

16. Суд БиХ сматра у цијелости неоснованим апелантове приговоре да је доношењем оспорених рјешења повријеђено његово право на слободу и безбједност због непостојања "основане сумње" као услова за одређивања мјере притвора, као и приговоре да му је повријеђено право на оспоравање законитости мјере притвора ускраћивањем права на увид у доказе. С тим у вези, Суд БиХ је истакао да је оспореним рјешењима правилно утврђено да је у складу с чланом 47 ст. 1 и 2 ЗКП БиХ законска могућност и дискрециона оцјена тужиоца које ће доказе одбрана имати на располагању, превасходно имајући у виду заштиту циљева саме истраге, која још увијек није завршена. Наиме, Суд БиХ је указао да се у конкретном случају ради о доста сложеној истрази, којом је обухваћен велики број осумњичених, те да се истражне радње још увијек предузимају. Суд БиХ такође сматра да заштита легитимних циљева истраге оправдава овакво поступање Тужилаштва, те је с тим у вези суд истакао да је у складу с одредбом члана 47 став 2 ЗКП БиХ Тужилаштво доставило суду доказе битне за процјену законитости притвора и да их је суд цијенио приликом доношења своје одлуке. Суд БиХ је такође оцијенио да су неосновани и апелантови наводи да у рјешењу о одређивању притвора нису наведени разлози из члана 132 став 1 тачка б) ЗКП БиХ, јер је судија за претходни поступак у образложењу оспореног рјешења јасно и детаљно образложио разлоге и

Page 126: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 126 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

околности које указују да би апелант и остали осумњичени боравком на слободи ометали кривични поступак.

17. Тужилаштво БиХ сматра да наводи апелације нису основани будући да нису основани и ничим поткријепљени. Наиме, Тужилаштво је истакло да је у конкретном случају, поступајући у складу са својим овлашћењима из члана 47 ЗКП БиХ, апелантовој одбрани као и одбрани осталих осумњичених ускратио право увида у одређене доказе због интереса истраге, о чему је Суд БиХ имао у виду и посебно анализирао у оспореним рјешењима.

V. Релевантни прописи

18. Кривични закон Босне и Херцеговине ("Службени гласник Босне и Херцеговине" бр. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07 и 8/10) у релевантном дијелу гласи:

Члан 250. став 2. (2) Ко као припадник групе за организовани криминал

учини кривично дјело прописано законом Босне и Херцеговине за које се може изрећи кана затвора пет година или тежа казна, ако за поједино кривично дјело није прописана тежа казна, казнит ће се казном затвора најмање пет година.

19. Закон о кривичном поступку Босне и Херцеговине ("Службени гласник Босне и Херцеговине" бр. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09 и 93/09) у релевантном дијелу гласи:

Члан 47. ст. 1. до 3. (1) У току истраге, бранилац има право да разматра

списе и разгледа прибављене предмете који иду у корист осумњиченом. Ово право се браниоцу може ускратити ако је ријеч о списима и предметима чије би откривање могло довести у опасност циљ истраге.

(2) Изузетно од става (1) овог члана, тужилац ће истовремено с приједлогом за одређивање притвора судији за претходни поступак, односно судији за претходно саслушање доставити и доказе битне за процјену законитости притвора и ради обавјештавања бранилаца.

(3) Након подизања оптужнице, осумњичени, оптуже-ни односно бранилац имају право увида у све списе и доказе.

Члан 132. (1) Ако постоји основана сумња да је одређена особа

учинила кривично дјело, притвор јој се може одредити: [...] б) ако постоји основана бојазан да ће уништити,

сакрити, измијенити или кривотворити доказе или трагове важне за кривични поступак или ако нарочите околности указују да ће ометати кривични поступак утицајем на свједоке, саучеснике или прикриваче,

[...]

Члан 135. став 1. (1) Прије доношења рјешења о одређивању притвора

судија за претходни поступак ће преиспитати основаност захтјева за одређивање притвора. По рјешењу судије за претходни поступак, притвор може трајати најдуже мјесец дана од дана лишења слободе. Послије тог рока осумњичени се може задржати у притвору само на основу рјешења о продужењу притвора.

Члан 216. ст. 1. и 2 (1) Тужилац наређује спровођење истраге ако постоје

основи сумње да је извршено кривично дјело. (2) О спровођењу истраге доноси се наредба, која

садржи: податке о учиниоцу кривичног дјела уколико су познати, опис дјела из којег произилазе законска обиљежја

кривичног дјела, законски назив кривичног дјела, околности које потврђују основе сумње за спровођење истраге и постојеће доказе. У наредби Тужилац ће навести које околности треба истражити и које истражне радње треба спровести.

VI. Допустивост

20. У складу с чланом VI/3б) Устава Босне и Херцеговине Уставни суд, такође, има апелациону надлежност у питањима која су садржана у овом уставу када она постану предмет спора због пресуде било ког суда у Босни и Херцеговини.

21. У складу с чланом 16 став 1 Правила Уставног суда, Уставни суд може да разматра апелацију само ако су против пресуде, односно одлуке која се њоме побија, исцрпљени сви дјелотворни правни лијекови могући према закону и ако се поднесе у року од 60 дана од дана када је подносилац апелације примио одлуку о посљедњем дјелотворном правном лијеку који је користио.

22. У конкретном случају предмет оспоравања апелацијом је Рјешење Суда БиХ број С1 2 К 01 2674 13 Кв 2 од 4. октобра 2013. године. Затим, оспорено рјешење апелант је примио 9. октобра 2013. године, а апелација је поднесена 11. октобра 2013. године, тј. у року од 60 дана, како је прописано чланом 16 став 1 Правила Уставног суда. На крају, апелација испуњава и услове из члана 16 ст. 2 и 4 Правила Уставног суда, јер није очигледно (prima facie) неоснована, нити постоји неки други формални разлог због ког апелација није допустива.

23. Имајући у виду одредбе члана VI/3б) Устава Босне и Херцеговине, те члана 16 ст. 1, 2 и 4 Правила Уставног суда, Уставни суд је утврдио да апелација испуњава услове у погледу допустивости.

VII. Меритум

24. Апелант побија наведена рјешења тврдећи да су му тим рјешењима прекршена права из члана II/3д) Устава Босне и Херцеговине и члана 5 Европске конвенције, члана 9 Међународног пакта о грађанским и политичким правима и члана 3 Опште декларације о људским правима.

25. Члан II/3 Устава Босне и Херцеговине у релевантном дијелу гласи:

Сва лица на територији Босне и Херцеговине уживају људска права и основне слободе из става 2 овог члана, а она обухватају:

д) Право на личну слободу и безбједност. Члан 5 Европске конвенције у релевантном дијелу

гласи: 1. Свако има право на слободу и безбједност личности.

Нико не смије бити лишен слободе изузев у ниже наведеним случајевима и у складу са законом прописаним поступком: [...]

ц. Законитог хапшења или лишавања слободе у погледу привођења надлежној судској власти када постоји оправдана сумња да је то лице извршило кривично дјело, или када постоје ваљани разлози да се лице спријечи да изврши кривично дјело, или да, након извршења кривичног дјела, побјегне; [...]

3. Свако ко је ухапшен или лишен слободе према одре-дбама става 1(ц) овог члана мора одмах бити изведен пред судију или друго службено лице законом овлашћено да врши судску власт и мора имати право на суђење у разумном року или на пуштање на слободу до суђења. Пуштање на слободу може се условити гаранцијама о појављивању на суђењу."

4. Свако коме је ускраћена слобода хапшењем или ли-шавањем слободе има право да уложи жалбу суду како би суд, у кратком року, размотрио законитост лишавања

Page 127: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 127

слободе и уколико оно није било законито наложио ослобађање.

26. У конкретном случају апелант је лице које је лишено слободе и налазио се у притвору на основу одлуке редовног суда о одређивању притвора, па се позива на кршење права на слободу и безбједност личности из члана II/3д) Устава Босне и Херцеговине и члана 5 Европске конвенције. Апелант сматра да му је право на слободу и безбједност личности прекршено зато што у поступку одређивања притвора није утврђено да постоји основана сумња да је починио кривична дјела која су му стављена на терет и због којих му је одређен притвор. С тим у вези, апелант је истакао да докази на основу којих је утврђено да постоји основана сумња као општи услов за одређивање притвора из члана 132 став 1 ЗКП БиХ у односу на кривична дјела која се апеланту стављају на терет нису достављени апеланту и његовој одбрани.

27. У вези с апелантовим наводима о повреди права на слободу и безбједност личности, Уставни суд подсјећа да је Европски суд истакао да стандарди које намеће члан 5 став 1ц. Европске конвенције предвиђају да је постојање основане сумње када је лице лишено слободе починило кривично дјело које му се ставља на терет conditio sine qua non за одређивање или продужење притвора. Међутим, то након одређеног времена није довољно, већ мора да се процијени да ли за притвор постоје релевантни и довољни разлози (види Европски суд, Trzaska против Пољске, пресуда од 11. јула 2000. године, апликација број 25792/94, став 63). Према даљњем ставу Европског суда, оправданост притвора зависи и од околности конкретног случаја које морају да буду такве да упућују на постојање општег (јавног) интереса који је тако важан и значајан да, упркос пресумпцији невиности, претеже над принципом поштовања слободе појединца. Такође је наведено да ови стандарди не претпостављају да полиција, у вријеме хапшења, има довољно доказа који су потребни да би могла да се подигне оптужница. Управо је циљ испитивања осумњиченог лица које је притворено по основу наведеног члана да се унаприједи даљња истрага тако да потврде или одбаце конкретне сумње на којима се заснивало хапшење. Стога, како је указао Европски суд, чињенице које изазивају сумњу и које могу да буду довољне у вријеме лишавања слободе, не треба да буду истог нивоа као оне које су неопходне за одлуку у наредним фазама поступка, нпр. за подизање оптужнице (види Европски суд, O'Harra против Уједињеног Краљевства, пресуда од 16. октобра 2001. године, апликација број 37555/97, тачка 36). Међутим, што се тиче притвора, Европски суд је истакао да члан 5 став 1ц. захтијева да постоји "основана" а не "искрена" или bona fide сумња (ibid, Fox, Campbell и Hartley, тачка 31). Уставни суд подсјећа и да поштовање члана 5 став 3 Европске конвенције захтијева да судска власт преиспита сва питања у вези с притвором, те да одлуку о притвору донесе позивајући се на објективне критеријуме предвиђене законом.

28. Уставни суд запажа да у конкретном случају из оспореног рјешења којим је апеланту одређен притвор произилази да је Суд БиХ о одређивању притвора апеланту одлучио након одржаног рочишта на ком су саслушани апелант и други осумњичени, као и њихови браниоци. Даље Уставни суд запажа да је Суд БиХ, супротно апелационим наводима, испитао да ли постоји основана сумња као општи услов за одређивање притвора приликом доношења оспорених рјешења, те је јасно презентовао доказе које је доставило Тужилаштво уз приједлог да се одреди притвор на основу којих је Суд БиХ утврдио да постоји основана сумња. Уставни суд сматра, супротно апелационим наводима, да је у

оспореним рјешењима Суд БиХ дао врло јасно образложење на основу којих доказа је извео закључак да постоји основана сумња да је апелант починио инкриминисане радње које су му стављене на терет као општег услова из члана 132 став 1 ЗКП БиХ за одређивање притвора, а које Уставни суд не сматра произвољним. Стога Уставни суд сматра да рјешење Суда БиХ није у супротности с одредбама ЗКП БиХ и Европске конвенције и да садржи разлоге у погледу постојања општег услова за одређивање притвора из члана 132 став 1 ЗКП БиХ.

29. Уставни суд даље подсјећа да, у складу са законом, мјера притвора може да буде одређена само када је, уз постојање основане сумње да је кривично дјело почињено, испуњен и један од посебних разлога за одређивање притвора прописан законом.

30. У вези с тим Уставни суд запажа да је у конкретном случају Суд БиХ, супротно апелационим наводима, утврдио да је, поред постојања основане сумње као опште претпоставке за изрицање мјере притвора апеланту, испуњен и други кумулативни услов, односно да у конкретном случају постоји колузиона опасност као притворски основ из члана 132 став 1 тачка б) ЗКП БиХ. С тим у вези, Уставни суд запажа да је Суд БиХ указао да се у конкретном случају ради о обимној и сложеној истрази која обухвата већи број осумњичених, да се ради о њиховој међусобној повезаности, да одређен број саучесника и свједоци тек треба да буду пронађени и испитани. Уставни суд сматра да је Суд БиХ аргументовано образложио разлоге из којих произилази да постоје нарочите околности које указују да би апелант боравком на слободи могао да омета истрагу утицањем на свједоке и саучеснике. У таквом закључку Суда БиХ, с обзиром на чињенице конкретног предмета, Уставни суд не налази никакву произвољност, те сматра да околности конкретног случаја упућују да постоји важан и значајан општи интерес који претеже над принципом поштовања права на слободу појединца. Стога, Уставни суд закључује да су апелант и остали осумњичени у конкретном случају лишени слободе у поступку који је прописан законом када постоји оправдана сумња да су извршили кривично дјело, у оквиру значења члана 5 став 1ц. и став 3 Европске конвенције.

31. У погледу апелантових навода да му прије одређи-вања притвора нису достављени докази које је Тужилаштво доставило Суду БиХ, Уставни суд примјећује да је одредбом члана 47 став 1 ЗКП БиХ регулисано као опште правило да бранилац осумњиченог у току истраге има право приступа само оним списима и доказима који су у корист осумњиченог, али и то право може да му се ускрати ако је ријеч о списима и предметима чије би откривање могло да доведе у опасност циљ истраге, док му је потпуно слободан приступ списима и доказима омогућен након подношења оптужнице, како је регулисано у ставу 3 овог члана. Уставни суд, даље, запажа да је ставом 2 истог члана прописано да ће изузетно од става 1 овог члана тужилац истовремено с приједлогом за одређивање притвора судији за претходни поступак, односно судији за претходно саслушање доставити и доказе битне за процјену законитости притвора ради обавјештавања бранилаца. Имајући у виду наведено, Уставни суд запажа да из образложења оспорених одлука произилази да је Суд БиХ, након што је извршио увид у доказе које је доставило Тужилаштво уз приједлог а које је децидно навео у образложењу, поступио у складу с одредбама ЗКП БиХ, те да су апелант и његов бранилац, иако им докази нису били достављени, супротно апелационим наводима, били упознати, у мјери која је неопходна за оспоравање одлуке о одређивању притвора, са

Page 128: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 128 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

садржајем доказа на којима је та одлука заснована. Наиме, из стања списа произилази да је Суд БиХ поводом приједлога Тужилаштва да се одреди притвор апеланту одржао рочиште на ком су апелант и његов бранилац били упознати с доказима на којима је та одлука заснована, будући да је тужилац приликом образлагања приједлога за притвор образложио и садржину доказа у мјери у којој је то било довољно да се циљеви истраге не доведу у опасност. Затим, Уставни суд запажа да је ове апелантове наводе Суд БиХ размотрио и у жалбеном поступку, у смислу гаранција члана 5 став 4 Европске конвенције, и дао разлоге зашто је одлука о одређивању притвора у конкретном случају законита, односно зашто апелантови наводи не могу да доведу до другачијег рјешења конкретне правне ствари. С обзиром на наведено, те одредбу члана 47 став 1 према којој браниоцу може да се ускрати разматрање списа и разгледање предмета ако је ријеч о списима и предметима чије би откривање могло да доведе у опасност циљ истраге, Уставни суд у околностима конкретног случаја не налази никакву произвољност у поступању Суда БиХ будући да је из образложења оспорених одлука евидентно да је, у смислу става 2 наведеног члана, Тужилаштво судији за претходно саслушање доставило и доказе битне за процјену законитости притвора и ради обавјештавања бранилаца. С друге стране, Уставни суд запажа да из навода апелације произилази да апелант практично тражи да му се омогући увид у све доказе који се тичу меритума спора, што улази у оквир гаранција из члана 6 Европске конвенције, а који апеланту, у смислу одредбе члана 47 став 3 ЗКП БиХ, треба да буду доступни након подношења оптужнице. Имајући у виду наведено, те подржавајући сопствену праксу у предмету који је покретао готово идентична питања у вези с примјеном одредбе члана 47 ЗКП БиХ (види Уставни суд, Одлука АП 591/11 од 7. априла 2011. године, доступна на веб-страници Уставног суда www.ustavnisud.ba), Уставни суд закључује да у конкретном случају чињенице у односу на које се подноси апелација очигледно не представљају кршење апелантовог права на слободу и безбједност личности из члана II/3д) Устава Босне и Херцеговине и члана 5 Европске конвенције.

Остали наводи

32. Апелант се позвао и на повреду члана 26 Међународног пакта о грађанским и политичким правима и члана 3 Опште декларације о људским правима. Будући да наведени чланови, такође, гарантују право на личну слободу и безбједност, Уставни суд сматра да је беспредметно разматрање ових апелационих навода.

VIII. Закључак

33. Уставни суд закључује да не постоји кршење члана II/3д) Устава Босне и Херцеговине и члана 5 Европске конвенције када одлука о одређивању притвора садржи врло исцрпне и јасне разлоге, како у погледу постојања општег услова за одређивање притвора тако и посебних притворских разлога, те када су апелант и његов бранилац, иако им докази нису били достављени, били упознати, у мјери која је неопходна за оспоравање одлуке о одређивању притвора, са садржајем доказа на којима је суд засновао своју одлуку.

34. На основу члана 61 ст. 1 и 3 Правила Уставног суда, Уставни суд је одлучио као у диспозитиву ове одлуке.

35. Сходно члану VI/5 Устава Босне и Херцеговине, одлуке Уставног суда су коначне и обавезујуће.

Предсједница Уставног суда Босне и Херцеговине

Валерија Галић, с. р.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u

predmetu broj AP 4196/13, rješavajući apelaciju Ešrefa Lekića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 15. januara 2014. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU Odbija se kao neosnovana apelacija Ešrefa Lekića,

podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine br. S1 2 K 01 2674 13 Krn 29 od 26. septembra 2013. godine i S1 2 K 01 2674 13 Kv 2 od 4. oktobra 2013. godine u odnosu na pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Odluku objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE I. Uvod

1. Ešref Lekić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Vasvija Vidović, advokat iz Sarajeva, podnio je 11. oktobra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 2 K 01 2674 13 Kv 2 od 4. oktobra 2013. godine i S1 2 K 01 2674 13 Krn 29 od 26. septembra 2013. godine. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naredio da Sud BiH dostavi apelantu dokazni materijal na kojem se zasniva postojanje osnovane sumnje.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH i Tužiteljstva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) zatraženo je 22. oktobra 2013. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Tužiteljstvo je dostavilo odgovor na apelaciju 1. novembra 2013. godine, a Sud BiH 30. oktobra 2013. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantu 19. decembra 2013. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Rješenjem Suda BiH broj S1 2 K 01 2674 13 Krn 29 od 26. septembra 2013. godine, koje je donio sudija za prethodni postupak u krivičnom predmetu protiv osumnjičenih S. K. i dr. zbog postojanja osnovane sumnje da su izvršili krivično djelo organiziranog kriminala iz člana 250. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BiH), apelantu i još trojici osumnjičenih je, iz razloga propisanih članom 132. stav 1. tačka b) Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP BiH) određen pritvor u trajanju od jednog mjeseca, koji po tom rješenju apelantu može trajati do 24. oktobra 2013. godine. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da je Tužiteljstvo podnijelo prijedlog za određivanje pritvora

Page 129: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 129

apelantu i još trojici osumnjičenih zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivična djela organiziranog kriminala iz člana 250. stav 2. KZ BiH, a apelant u vezi s krivičnim djelom protivzakonitog posredovanja iz člana 219. istog zakona. Sud BiH je istakao da je nakon razmatranja prijedloga i navoda Tužiteljstva za određivanje pritvora, saslušanja apelanta i ostalih osumnjičenih i njihovih branitelja, te izvršenog uvida u dokaze materijalne prirode koje je uz prijedlog za određivanje pritvora dostavilo Tužiteljstvo, utvrdio da je prijedlog u cijelosti osnovan, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje da su apelant i ostali osumnjičeni počinili inkriminirane radnje, tako i u odnosu na posebne pritvorske razloge iz člana 132. stav 1. tačka b) ZKP BiH. To proizlazi iz dokaza koje je Tužiteljstvo BiH dostavilo uz prijedlog, a naročito u odnosu na apelanta proizlazi iz Zapisnika o ispitivanju osumnjičenog broj T20 0 KTPO 0006724 13 od 10. septembra 2013. godine, Zapisnika o saslušanju svjedoka broj 16-14/1-3-219/13 od 11. septembra 2013. godine, Zapisnika o prepoznavanju lica broj 16-14/1-3-1631/13 od 11. septembra 2013. godine, te tri službene zabilješke SIPA-e broj 16-14/1-3-1699/13 od 23. septembra 2013. godine. Naime, Sud BiH je obrazložio da navedeni dokazi pružaju dovoljno osnova za zaključak suda da postoji osnovana sumnja da je apelant postao pripadnikom grupe za organizirani kriminal, koju su organizirali K. S. i D. S., te da je on u namjeri sticanja protivpravne imovinske koristi, kako sebi, tako i drugim članovima organizirane grupe, od organizatora D. S. periodično preuzimao iznose novca od 1.000 KM do 3.000 eura kojim je nezakonito plaćao usluge visokim dužnosnicima UIO i policijskih agencija u BiH koji su njemu poznati, a sve s ciljem pružanja zaštite navedenoj organiziranoj grupi zbog nelegalnog načina uvoza tekstilne robe iz Mađarske u BiH. S tim u vezi, Sud BiH je ukazao da iz zapisnika o saslušanju svjedoka od 3. septembra 2013. godine i drugih materijalnih dokaza proizlazi osnovana sumnja da je koverte s novcem apelantu od D. S. više puta donosio S. R. Također iz sadržaja službenih zabilješki SIPA-e, sačinjenih na okolnosti provođenja naredbe Suda BiH za provođenje posebnih istražnih radnji, proizlazi osnovana sumnja da je apelant bio u stalnoj telefonskoj komunikaciji s D. S., a u vezi s dogovorom oko slanja i preuzimanja novca D. S. za apelanta. Budući da je na osnovu dokaza koje je uz prijedlog dostavilo Tužiteljstvo utvrđeno da postoji osnovana sumnja da su apelant i ostali osumnjičeni počinili inkriminirane radnje koje su im stavljene na teret, Sud BiH je zaključio da je ispunjen opći uvjet za određivanje mjere. S tim u vezi Sud BiH je obrazložio da zaključak o postojanju osnovane sumnje da su apelant i ostali osumnjičeni počinili krivična djela koja su im stavljena na teret sud nije bazirao isključivo na iskazima osumnjičenih koji su priznali izvršenje krivičnog djela, već ih je cijenio kao potkrepljujuće dokaze i doveo ih u vezu s drugim dokazima, i to saglasnim iskazima saslušanih svjedoka, te materijalnom dokumentacijom dostavljenom Sudu BiH uz prijedlog za određivanje pritvora, koja je prikupljena provođenjem posebnih istražnih radnji na osnovu naredbe Suda BiH.

7. U odnosu na prigovore apelantove odbrane i odbrane ostalih osumnjičenih kojima se ukazuje da su povrijeđena njihova prava iz člana 14. stav 1. i člana 47. stav 1. ZKP BiH, kao i apelantova prava iz člana 78. stav 2. ZKP BiH, Sud BiH je zaključio da su oni neosnovani. Naime, Sud BiH je ukazao na odredbu člana 14. ZKP BiH kojom je propisana obaveza suda da stranke i branitelje tretira na jednak način i da im pruži jednake mogućnosti u pogledu pristupa dokazima. Također, Sud BiH ukazao na odredbu člana 47. stav 1. ZKP BiH kojom je propisano da branitelj ima pravo da razmatra spise i pribavljene dokaze koji idu u korist osumnjičenom, osim ako se na taj način može dovesti u opasnost cilj istrage. Pri tom Sud BiH je ukazao da je zakonsko pravo suda, odnosno Tužiteljstva, da odbrani uskrati pravo uvida

u dokaze ukoliko bi njihovo otkrivanje dovelo u opasnost cilj istrage, kako je odlučeno u konkretnom slučaju. S tim u vezi Sud BiH je istakao da je Tužiteljstvo u konkretnom slučaju dostavilo sudu dokaze koji potkrepljuju prijedlog za određivanje pritvora, zatim je prijedlog za određivanje mjere pritvora dostavljen apelantovoj odbrani i odbrani ostalih osumnjičenih, a u prilogu je dat izvještaj o počinjenom krivičnom djelu, te nakon toga je zakazano ročište kako bi se apelant i ostali osumnjičeni i njihovi branitelji izjasnili o osnovanosti tog prijedloga. Zatim, Sud BiH je također istakao da, u skladu s odredbom člana 47. stav 1. ZKP BiH, apelantu i ostalim osumnjičenim kao i njihovim braniteljima nije dostavio određene dokaze na uvid jer je riječ o dokazima za koje je ocijenio da bi njihovo otkrivanje odbrani u toj fazi postupka moglo ugroziti ciljeve istrage.

8. Sud BiH je također ocijenio neosnovanim prigovore apelantove odbrane kojima se ukazuje da je povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 78. stav 2. ZKP BiH, budući da je sud nakon što je izvršio uvid u zapisnik o ispitivanju apelanta u Tužiteljstvu od 25. septembra 2013. godine utvrdio da je apelantu saopćeno za koje se krivično djelo tereti, kao i osnove sumnje protiv njega, te da je u skladu sa zakonom poučen o svojim pravima i da je nakon toga apelant u prisustvu branitelja Dauta Bibića, advokata iz Sarajeva, iznio svoju odbranu.

9. U odnosu na pritvorski osnov iz člana 132. stav 1. tačka b) ZKP BiH - ometanje krivičnog postupka, Sud BiH je istakao da se radi o obimnoj i složenoj istrazi koja se nalazi u početnoj fazi sa velikim brojem osoba, kako osumnjičenih tako i saučesnika i pomagača, koje tek trebaju biti otkrivene i eventualno lišene slobode. Sud BiH je također istakao da u konkretnom slučaju treba saslušati veliki broj svjedoka, prije svega zaposlenike carine i špediterskih kuća s kojima su apelant i ostali osumnjičeni radili, pa su im čak neki od njih bili neposredno nadređeni. Također, Sud BiH je istakao da postoje naročite okolnosti koje ukazuju da će apelant i ostali osumnjičeni boravkom na slobodi utjecati na svjedoke i na saučesnike, posebno imajući u vidu da se osnovana sumnja zasniva na iskazima osumnjičenih koji su priznali izvršenje krivičnog djela, te iskazima svjedoka koje osumnjičeni poznaju, te da bi u slučaju eventualnog puštanja na slobodu osumnjičeni mogli lako stupiti u kontakt s ovim licima i izvršiti uticaj na njih kako bi izmijenili svoje iskaze u daljem toku krivičnog postupka, a sve s ciljem umanjenja ili izbjegavanja vlastite odgovornosti.

10. Sud BiH je istakao da je cijenio i činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o dobro organiziranoj grupi ljudi, "komunikacijski i koordinacijski" dobro povezanoj, s tačno određenim ulogama i zadacima svakog od pripadnika grupe. Zatim, budući da se radi o obimnoj i složenoj istrazi, s velikim brojem osumnjičenih lica koja se još uvijek nalaze na slobodi a koja se terete za teška krivična djela, te da Tužiteljstvo namjerava preduzeti istražne radnje s ciljem otkrivanja lica iz policijskih agencija i organa krivičnog gonjenja s kojima je komunicirao apelant s ciljem ostvarivanja pogodnosti za D. S. i kojima je eventualno davao novac, kao i drugih saučesnika u izvršenju predmetnih krivičnih djela, Sud BiH je naveo da su ovo okolnosti koje opravdavaju mjeru pritvora po ovom osnovu. Pored navedenog, Sud BiH je ukazao da je prihvatio kao osnovane i navode tužioca iznesene u prijedlogu, ali i na ročištu, da će Tužiteljstvo u narednom periodu morati preduzeti niz istražnih radnji i saslušati sve carinske službenike carinske ispostave u Tuzli i Bijeljini, izvršiti vještačenje oduzetih mobilnih aparata te analizu presretnutih razgovora i dokumentacije koja je prilikom pretresa oduzeta od apelanta i ostalih osumnjičenih, kao i Uprave za indirektno oporezivanje BiH, te provesti finansijsku istragu s ciljem da utvrdi porijeklo imovine osumnjičenih, budući da je došlo u posjed dokaza koji potvrđuju da osumnjičeni posjeduju veliku imovinu i enormne količine novca na svojim bankovnim

Page 130: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 130 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

računima i štednim knjižicama. Sud BiH je pritom prihvatio i navode tužioca da postoji određen stepen vjerovatnoće da su apelant i osumnjičeni predmetnu imovinu i novac stekli izvršenjem krivičnih djela za koja se terete, budući da odbrane osumnjičenih nisu pružile sudu niti jedan dokaz kojim bi osporile i dovele u sumnju ovakve navode tužioca. Imajući u vidu navedeno, Sud BiH je istakao da nije prihvatio prigovore apelantove odbrane i odbrane ostalih osumnjičenih o nepostojanju, odnosno nedovoljnoj konkretizaciji pritvorskog osnova iz člana 132. stav 1. tačka b) ZKP BiH, jer su po mišljenju suda u suprotnosti s ratio legis člana 132. stav 1. tačka b) ZKP BiH.

11. Odlučujući o žalbama branitelja apelanta i ostalih osumnjičenih protiv prvostepenog rješenja, Vijeće Suda BiH je donijelo Rješenje broj S1 2 K 01 2674 13 Kv 2 od 4. oktobra 2013. godine kojim je žalbe odbilo kao neosnovane. U obrazloženju rješenja Sud BiH je, u pogledu žalbenih prigovora koji se odnose na postojanje sumnje, kao opće pretpostavke za zakonitost određivanja mjere pritvora, utvrdio da je prvostepenim rješenjem pravilno ocijenjeno da postoji dovoljno dokaza koji upućuju na osnovanu sumnju da su apelant i ostali osumnjičeni počinili krivična djela koja su im stavljena na teret, te da je u prvostepenom rješenju za postojanje osnovane sumnje dato detaljno obrazloženje uz precizno navođenje dokaza na kojima se takvo utvrđenje temelji za svakog osumnjičenog, pa i apelanta. U tom smislu Sud BiH je cijenio iskaze osumnjičenih, pa i apelanta, od 26. augusta, 17. septembra i 24. septembra 2013. godine, iskaze svjedoka od 16. aprila i 24. septembra 2013. godine, te zapisnike o prepoznavanju osoba od 24. septembra 2013. godine, kao i druge dokaze dostavljene uz prijedlog za određivanje pritvora. Sud BiH je zaključio da navedeni dokazi opravdavaju zaključak o postojanju osnovane sumnje da su apelant i ostali osumnjičeni počinili krivično-pravne radnje koje im se stavljaju na teret, čime je, nasuprot tvrdnjama odbrane, u toj fazi postupka ispunjen pritvorski osnov iz člana 132. stav 1. ZKP BiH.

12. Sud BiH je također naveo da se ne mogu prihvatiti žalbene tvrdnje apelanta i ostalih osumnjičenih da njihovoj odbrani nisu predočeni dokazi koji bi potkrijepili zaključak suda o postojanju osnovane sumnje o počinjenju krivičnih djela koja su im stavljena na teret. Naime, Sud BiH je ukazao da se u konkretnom slučaju radi o dosta složenoj istrazi, kojom je obuhvaćen veliki broj osumnjičenih, te da istražne radnje još uvijek traju zbog čega su, po mišljenju suda, ciljevi istrage zahtijevali da je Tužiteljstvo, u skladu s odredbom člana 47. stav 2. ZKP BiH, dostavilo sudu dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora, o čemu je apelantova odbrana kao i odbrana ostalih osumnjičenih obaviještena. S tim u vezi Sud BiH je istakao da je odbrani dostavljen izvještaj o počinjenim krivičnim djelima, iz kojeg su vidljive krivično-pravne radnje koje se apelantu i ostalim osumnjičenim stavljaju na teret. Međutim, iako navedeni izvještaj o počinjenom krivičnom djelu nije dokaz u procesno-pravnom smislu, Sud BiH je ukazao da je isti rezultat analize prikupljenih dokaza i poduzetih istražnih radnji, te da u sklopu s ostalim dokazima, koje je ponudilo Tužiteljstvo, na jasan i nedvosmislen način pridonosi utvrđenju da postoji osnovana sumnja da su apelant i ostali osumnjičeni počinili krivična djela koja im se stavljaju na teret. Stoga, Sud BiH je zaključio da su neosnovani žalbeni prigovori apelantove odbrane kojima se ukazuje na pogrešnu primjenu člana 47. ZKP BiH, te povredu prava na odbranu iz čl. 6. i 14. ZKP BiH koje je prvostepeni sud pravilno cijenio, kao i izjašnjenja odbrane u tom pravcu.

13. Sud BiH je dalje istakao da iz osporenog rješenja proizlazi da je prvostepeni sud i u odnosu na postojanje posebnih pritvorskih razloga iz člana 132. stav 1. tačka b) ZKP BiH pravilno ocijenio da ti razlozi postoje u odnosu na sve osumnjičene. Ovaj zaključak Sud BiH je temeljio na dokazima

koji ukazuju na postojanje osnovane sumnje da se u konkretnom slučaju očigledno radi o dosta složenoj istrazi, koja obuhvata veći broj osumnjičenih koji se terete za ozbiljna i teška krivična djela, da se osnovano sumnja da se radi o dobro organiziranoj grupi lica, s podijeljenim ulogama, te da su istražne radnje još uvijek u toku, a među njima je i analiza presretnutih telefonskih razgovora i dokumentacije koja je prilikom pretresa oduzeta od osumnjičenih i Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Također, Sud je ukazao i na finansijsku istragu s ciljem da se utvrdi porijeklо apelantove imovine i imovine ostalih osumnjičenih, a s obzirom da se dovode u vezu s vršenjem inkriminiranih radnji s ciljem da se stekne protivpravna imovinska korist. Dalje, okolnosti kao što su: veliki broj lica čija identifikacija još uvijek traje; osnovana sumnja se zasniva na iskazima osumnjičenih koji su sarađivali s organima gonjenja i priznali izvršenje krivičnog djela, te iskazima svjedoka koje osumnjičeni poznaju; Tužiteljstvo tek treba da sasluša određeni broj svjedoka, prije svega zaposlenike carina i špediterskih kuća s kojima su osumnjičeni radili, imajući pri tom u vidu da su u toku istražne radnje u vezi s otkrivanjem i identifikacijom lica iz policijskih agencija i organa krivičnog gonjenja s kojima je apelant komunicirao s ciljem da ostvari pogodnosti za D. S. i kojima je eventualno davao novac, Sud BiH je zaključio da navedene okolnosti u svojoj ukupnosti čine "naročite okolnosti" koje opravdano upućuju na zaključak da su apelant i ostali osumnjičeni bili umiješani u takvo nedozvoljeno ponašanje, te da u svojoj ukupnosti opravdavaju ovaj pritvorski razlog. S tim u vezi, Sud BiH je ukazao da se ovaj pritvorski razlog može zasnivati i na okolnostima koje "stvaraju razumnu i jasnu sumnju" da će do takvog zabranjenog utjecaja doći i prema drugim svjedocima u predmetu, kao i da bi apelant i ostali osumnjičeni mogli imati koristi od tog uticaja neovisno od toga ima li direktnih dokaza da su uključeni u pokušaje vršenja uticaja na svjedoke i saučesnike i ometanje krivičnog postupka, zbog čega je Sud BiH zaključio da su neosnovani prigovori kojim se osporava postojanje pritvorskog osnova iz člana 132. stav 1. tačka b) ZKP BiH.

14. Na kraju je Sud BiH naveo da je razmatrao i mogućnost primjene blaže mjere osiguranja nesmetanog vođenja krivičnog postupka u skladu s članom 123. stav 2. ZKP BiH, te da je zaključio da se željena svrha može postići samo mjerom pritvora i da ni jedna druga blaža mjera ne bi bila svrsishodna.

IV. Apelacija a) Navodi iz apelacije

15. Apelant se žali da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je također ukazao i na povredu prava iz člana 9. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, te člana 3. Opće deklaracije o ljudskim pravima. Apelant smatra da je Sud BiH proizvoljno utvrdio postojanje osnovane sumnje u odnosu na djela koja se apelantu stavljaju na teret, jer je apelantovoj odbrani, suprotno odredbi člana 47. stav 1. ZKP BiH, uskraćeno pravo da izvrši uvid u dokaze iz kojih proizlaze osnove sumnje da je počinio krivična djela koja mu se stavljaju na teret. Naime, apelant je istakao da mu je uz prijedlog za određivanje pritvora dostavljen Izvještaj o izvršenom krivičnom djelu i počiniocima od 24. septembra 2013. godine, kao i Zapisnik o njegovom ispitivanju od 25. septembra 2013. godine, koji po apelantovom mišljenju nisu niti mogu biti dokaz u krivičnom postupku. Zbog nepoznavanja drugih dokaza apelantu je uskraćena mogućnost da se izjasni šta su osnovi sumnje koje mu se stavljaju na teret. Ovakvim postupanjem Suda BiH, po apelantovom mišljenju, povrijeđeno je njegovo pravo na

Page 131: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 131

odbranu jer mu je onemogućeno da se izjasni o dokazima koji mu idu na teret. Apelant je također istakao da je Sud BiH u osporenim rješenjima samo prihvatio stav Tužiteljstva da se radi o dokazima takve prirode da bi se, omogućavanjem odbrani da se upozna s njihovim sadržajem, mogao dovesti u opasnost cilj istrage i njen dalji tok shodno odredbi člana 47. stav 1. ZKP BiH, a da pri tom ne daje konkretne razloge za svoj nalaz o postojanju osnovane sumnje. S tim u vezi apelant je istakao da radnju izvršenja koja mu se stavlja na teret nije mogao učiniti kao uposlenik Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, te niti iskoristiti ili zloupotrijebiti svoj službeni položaj ili status kako bi uticao na visoke dužnosnike UIO i policijske agencije u BiH, s obzirom da su potpuno odvojene i zasebne institucije BiH. Pored navedenog, apelant je istakao da se u pogledu pritvorskog razloga propisanog odredbom člana 132. stav 1. tačka b) ZKP BiH ne navode konkretne činjenice i okolnosti na osnovu kojih je Sud BiH izveo zaključak o postojanju navedenog pritvorskog razloga, niti na koji način te okolnosti predstavljaju ozbiljan rizik, odnosno "koluzionu" opasnost da će apelant boravkom na slobodi ometati krivični postupak.

b) Odgovor na apelaciju

16. Sud BiH smatra u cijelosti neosnovanim apelantove prigovore da je donošenjem osporenih rješenja povrijeđeno njegovo pravo na slobodu i sigurnost zbog nepostojanja "osnovane sumnje" kao uvjeta za određivanja mjere pritvora, kao i prigovore da mu je povrijeđeno pravo na osporavanje zakonitosti mjere pritvora uskraćivanjem prava na uvid u dokaze. S tim u vezi, Sud BiH je istakao da je osporenim rješenjima pravilno utvrđeno da je u skladu s članom 47. st. 1. i 2. ZKP BiH zakonska mogućnost i diskreciona ocjena tužioca koje će dokaze odbrana imati na raspolaganju, prvenstveno imajući u vidu zaštitu ciljeva same istrage, koja još uvijek nije završena. Naime, Sud BiH je ukazao da se u konkretnom slučaju radi o dosta složenoj istrazi, kojom je obuhvaćen veliki broj osumnjičenih, te da se istražne radnje još uvijek preduzimaju. Sud BiH također smatra da zaštita legitimnih ciljeva istrage opravdava ovakvo postupanje Tužiteljstva, te je s tim u vezi sud istakao da je u skladu s odredbom člana 47. stav 2. ZKP BiH Tužiteljstvo dostavilo sudu dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora i da ih je sud cijenio prilikom donošenja svoje odluke. Sud BiH je također ocijenio neosnovanim i apelantove navode da u rješenju o određivanju pritvora nisu navedeni razlozi iz člana 132. stav 1. tačka b) ZKP BiH, jer je sudija za prethodni postupak u obrazloženju osporenog rješenja jasno i detaljno obrazložio razloge i okolnosti koje ukazuju da bi apelant i ostali osumnjičeni boravkom na slobodi ometali krivični postupak.

17. Tužiteljstvo BiH smatra da navodi apelacije nisu osnovani budući da nisu utemeljeni i ničim potkrijepljeni. Naime, Tužiteljstvo je istaklo da je u konkretnom slučaju, postupajući u skladu sa svojim ovlaštenjima iz člana 47. ZKP BiH, apelantovoj odbrani kao i odbrani ostalih osumnjičenih uskratio pravo uvida u određene dokaze zbog interesa istrage, o čemu je Sud BiH imao u vidu i posebno analizirao u osporenim rješenjima.

V. Relevantni propisi

18. Krivični zakon Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07 i 8/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 250. stav 2. (2) Ko kao pripadnik grupe za organizirani kriminal učini

krivično djelo propisano zakonom Bosne i Hercegovine za koje se može izreći kana zatvora pet godina ili teža kazna, ako za pojedino krivično djelo nije propisana teža kazna, kaznit će se kaznom zatvora najmanje pet godina.

19. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09 i 93/09) u relevantnom dijelu glasi:

Član 47. st. 1. do 3. (1) U toku istrage, branitelj ima pravo da razmatra spise i

razgleda pribavljene predmete koji idu u korist osumnjičenom. Ovo pravo se branitelju može uskratiti ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage.

(2) Izuzetno od stava (1) ovog člana, tužilac će istovremeno s prijedlogom za određivanje pritvora sudiji za prethodni postupak, odnosno sudiji za prethodno saslušanje dostaviti i dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora i radi obavještavanja branitelja.

(3) Nakon podizanja optužnice, osumnjičeni, optuženi odnosno branitelj imaju pravo uvida u sve spise i dokaze.

Član 132. (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba

učinila krivično djelo, pritvor joj se može odrediti: [...] b) ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti,

izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za krivični postupak ili ako naročite okolnosti ukazuju da će ometati krivični postupak utjecajem na svjedoke, saučesnike ili prikrivače,

[...]

Član 135. stav 1. (1) Prije donošenja rješenja o određivanju pritvora sudija

za prethodni postupak će preispitati osnovanost zahtjeva za određivanje pritvora. Po rješenju sudije za prethodni postupak, pritvor može trajati najduže mjesec dana od dana lišenja slobode. Poslije tog roka osumnjičeni se može zadržati u pritvoru samo na osnovu rješenja o produženju pritvora.

Član 216. st. 1. i 2 (1) Tužitelj naređuje sprovođenje istrage ako postoje osnovi

sumnje da je izvršeno krivično djelo. (2) O sprovođenju istrage donosi se naredba, koja sadrži:

podatke o učinitelju krivičnog djela ukoliko su poznati, opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela, zakonski naziv krivičnog djela, okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za sprovođenje istrage i postojeće dokaze. U naredbi Tužitelj će navesti koje okolnosti treba istražiti i koje istražne radnje treba sprovesti.

VI. Dopustivost

20. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

22. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Suda BiH broj S1 2 K 01 2674 13 Kv 2 od 4. oktobra 2013. godine. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 9. oktobra 2013. godine, a apelacija je podnesena 11. oktobra 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno

Page 132: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 132 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

(prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

24. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su mu tim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, člana 9. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i člana 3. Opće deklaracije o ljudskim pravima.

25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi: 1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne

smije biti lišen slobode izuzevši u niže navedenim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

[...] c. Zakonitog hapšenja ili lišavanja slobode u pogledu

privođenja nadležnoj sudskoj vlasti kada postoji opravdana sumnja da je to lice izvršilo krivično djelo, ili kada postoje valjani razlozi da se lice spriječi da izvrši krivično djelo, ili da, nakon izvršenja krivičnog djela, pobjegne; [...]

3. Svako ko je uhapšen ili lišen slobode prema odredbama stava 1(c) ovog člana mora odmah biti izveden pred sudiju ili drugo službeno lice zakonom ovlašteno da vrši sudsku vlast i mora imati pravo na suđenje u razumnom roku ili na puštanje na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može se uvjetovati garancijama o pojavljivanju na suđenju.

4. Svako kome je uskraćena sloboda hapšenjem ili lišavanjem slobode ima pravo uložiti žalbu sudu kako bi sud, u kratkom roku, razmotrio zakonitost lišavanja slobode i, ukoliko ono nije bilo zakonito, naložio oslobađanje.

26. U konkretnom slučaju apelant je osoba koja je lišena slobode i nalazio se u pritvoru na osnovu odluke redovnog suda o određivanju pritvora, pa se poziva na kršenje prava na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Apelant smatra da mu je pravo na slobodu i sigurnost ličnosti prekršeno zato što u postupku određivanja pritvora nije utvrđeno da postoji osnovana sumnja da je počinio krivična djela koja su mu stavljena na teret i zbog kojih mu je određen pritvor. S tim u vezi, apelant je istakao da dokazi na temelju kojih je utvrđeno postojanje osnovane sumnje kao općeg uvjeta za određivanje pritvora iz člana 132. stav 1. ZKP BiH u odnosu na krivična djela koja se apelantu stavljaju na teret nisu dostavljeni apelantu i njegovoj odbrani.

27. U vezi s apelantovim navodima o povredi prava na slobodu i sigurnost ličnosti, Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud istakao da standardi koje nameće član 5. stav 1.c. Evropske konvencije predviđaju da je postojanje osnovane sumnje kada je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo koje mu se stavlja na teret conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora. Međutim, to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi Evropski sud, Trzaska protiv Poljske, presuda od 11. jula 2000. godine, aplikacija broj 25792/94, stav 63). Prema daljnjem stavu Evropskog suda, opravdanost pritvora zavisi i od okolnosti konkretnog slučaja koje moraju biti takve da upućuju na postojanje općeg (javnog) interesa koji je tako važan i značajan da, usprkos presumpciji nevinosti, preteže nad principom poštivanja slobode pojedinca. Također je navedeno da

ovi standardi ne pretpostavljaju da policija, u vrijeme hapšenja, ima dovoljno dokaza koji su potrebni da bi se mogla podići optužnica. Upravo je cilj ispitivanja osumnjičene osobe koja je pritvorena po osnovu navedenog člana da se unaprijedi daljnja istraga tako da potvrde ili odbace konkretne sumnje na kojima se zasnivalo hapšenje. Stoga, kako je ukazao Evropski sud, činjenice koje izazivaju sumnju i koje mogu biti dovoljne u vrijeme lišavanja slobode, ne trebaju biti istog nivoa kao one koje su neophodne za odluku u narednim fazama postupka, npr. za podizanje optužnice (vidi Evropski sud, O'Harra protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 16. oktobra 2001. godine, aplikacija broj 37555/97, tačka 36). Međutim, što se tiče pritvora, Evropski sud je istakao da član 5. stav 1.c. zahtijeva da postoji "osnovana" a ne "iskrena" ili bona fide sumnja (ibid, Fox, Campbell i Hartley, tačka 31). Ustavni sud podsjeća i da poštivanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom.

28. Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju iz osporenog rješenja kojim je apelantu određen pritvor proizlazi da je Sud BiH o određivanju pritvora apelantu odlučio nakon održanog ročišta na kojem su saslušani apelant i drugi osumnjičeni, kao i njihovi branitelji. Dalje Ustavni sud zapaža da je Sud BiH, suprotno apelacionim navodima, ispitao postojanje osnovane sumnje kao općeg uvjeta za određivanje pritvora prilikom donošenja osporenih rješenja, te je jasno prezentirao dokaze koje je dostavilo Tužiteljstvo uz prijedlog za određivanje pritvora na osnovu kojih je Sud BiH utvrdio postojanje osnovane sumnje. Ustavni sud smatra, suprotno apelacionim navodima, da je u osporenim rješenjima Sud BiH dao vrlo jasno obrazloženje na osnovu kojih dokaza je izveo zaključak o postojanju osnovane sumnje da je apelant počinio inkriminirane radnje koje su mu stavljene na teret kao općeg uvjeta iz člana 132. stav 1. ZKP BiH za određivanje pritvora, a koje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Stoga Ustavni sud smatra da rješenje Suda BiH nije u suprotnosti s odredbama ZKP BiH i Evropske konvencije i da sadrži razloge u pogledu postojanja općeg uvjeta za određivanje pritvora iz člana 132. stav 1. ZKP BiH.

29. Ustavni sud dalje podsjeća da, u skladu sa zakonom, mjera pritvora može biti određena samo kada je, uz postojanje osnovane sumnje da je krivično djelo počinjeno, ispunjen i jedan od posebnih razloga za određivanje pritvora propisan zakonom.

30. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju Sud BiH, suprotno apelacionim navodima, utvrdio da je, pored postojanja osnovane sumnje kao opće pretpostavke za izricanje mjere pritvora apelantu, ispunjen i drugi kumulativni uvjet, odnosno da u konkretnom slučaju postoji koluzijska opasnost kao pritvorski osnov iz člana 132. stav 1. tačka b) ZKP BiH. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Sud BiH ukazao da se u konkretnom slučaju radi o obimnoj i složenoj istrazi koja obuhvata veći broj osumnjičenih, da se radi o njihovoj međusobnoj povezanosti, da određen broj saučesnika i svjedoci tek treba da budu pronađeni i ispitani. Ustavni sud smatra da je Sud BiH argumentirano obrazložio razloge iz kojih proizlazi da postoje naročite okolnosti koje ukazuju da bi apelant boravkom na slobodi mogao ometati istragu utjecanjem na svjedoke i saučesnike. U takvom zaključku Suda BiH, s obzirom na činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud ne nalazi nikakvu proizvoljnost, te smatra da okolnosti konkretnog slučaja upućuju na postojanje važnog i značajnog općeg interesa koji preteže nad načelom poštivanja prava na slobodu pojedinca. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelant i ostali osumnjičeni u konkretnom slučaju lišeni slobode u postupku propisanom zakonom kada postoji opravdana sumnja da su izvršili krivično djelo, u okviru značenja člana 5. stav 1.c. i stav 3. Evropske konvencije.

Page 133: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 133

31. U pogledu apelantovih navoda da mu prije određivanja pritvora nisu dostavljeni dokazi koje je Tužiteljstvo dostavilo Sudu BiH, Ustavni sud primjećuje da je odredbom člana 47. stav 1. ZKP BiH regulirano kao opće pravilo da branitelj osumnjičenog u toku istrage ima pravo pristupa samo onim spisima i dokazima koji su u korist osumnjičenog, ali mu se i to pravo može uskratiti ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage, dok mu je potpuno slobodan pristup spisima i dokazima omogućen nakon podnošenja optužnice, kako je regulirano u stavu 3. ovog člana. Ustavni sud, dalje, zapaža da je stavom 2. istog člana propisano da će izuzetno od stava 1. ovog člana tužitelj istovremeno s prijedlogom za određivanje pritvora sudiji za prethodni postupak, odnosno sudiji za prethodno saslušanje dostaviti i dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora radi obavještavanja branitelja. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih odluka proizlazi da je Sud BiH, nakon što je izvršio uvid u dokaze koje je dostavilo Tužiteljstvo uz prijedlog a koje je decidno naveo u obrazloženju, postupio u skladu s odredbama ZKP BiH, te da su apelant i njegov branitelj, iako im dokazi nisu bili dostavljeni, suprotno apelacionim navodima, bili upoznati, u mjeri neophodnoj za osporavanje odluke o određivanju pritvora, sa sadržajem dokaza na kojima je ta odluka zasnovana. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je Sud BiH povodom prijedloga Tužiteljstva za određivanje pritvora apelantu održao ročište na kojem su apelant i njegov branitelj bili upoznati s dokazima na kojima je ta odluka zasnovana, budući da je tužitelj prilikom obrazlaganja prijedloga za pritvor obrazložio i sadržinu dokaza u mjeri u kojoj je to bilo dovoljno da se ciljevi istrage ne dovedu u opasnost. Zatim, Ustavni sud zapaža da je ove apelantove navode Sud BiH razmotrio i u žalbenom postupku, u smislu garancija člana 5. stav 4. Evropske konvencije, i dao razloge zašto je odluka o određivanju pritvora u konkretnom slučaju zakonita, odnosno zašto apelantovi navodi ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja konkretne pravne stvari. S obzirom na navedeno, te odredbu člana 47. stav 1. prema kojoj se branitelju može uskratiti razmatranje spisa i razgledanje predmeta ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi nikakvu proizvoljnost u postupanju Suda BiH budući da je iz obrazloženja osporenih odluka evidentno da je, u smislu stava 2. navedenog člana, Tužiteljstvo sudiji za prethodno saslušanje dostavilo i dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora i radi obavještavanja branitelja. S druge strane, Ustavni sud zapaža da iz navoda apelacije proizlazi da apelant praktično traži da mu se omogući uvid u sve dokaze koji se tiču merituma spora, što ulazi u okvir garancija iz člana 6. Evropske konvencije, a koji apelantu, u smislu odredbe člana 47. stav 3. ZKP BiH, trebaju biti dostupni nakon podnošenja optužnice. Imajući u vidu navedeno, te podržavajući vlastitu praksu u predmetu koji je pokretao gotovo identična pitanja u vezi s primjenom odredbe člana 47. ZKP BiH (vidi Ustavni sud, Odluka AP 591/11 od 7. aprila 2011. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje apelantovog prava na slobodu i sigurnost ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

Ostali navodi

32. Apelant se pozvao i na povredu člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i člana 3. Opće deklaracije o ljudskim pravima. Budući da navedeni članovi, također, garantiraju pravo na ličnu slobodu i sigurnost, Ustavni sud smatra da je bespredmetno razmatranje ovih apelacionih navoda.

VIII. Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije kada odluka o određivanju pritvora sadrži vrlo iscrpne i jasne razloge, kako u pogledu postojanja općeg uvjeta za određivanje pritvora tako i posebnih pritvorskih razloga, te kada su apelant i njegov branitelj, iako im dokazi nisu bili dostavljeni, bili upoznati, u mjeri neophodnoj za osporavanje odluke o određivanju pritvora, sa sadržajem dokaza na kojima je sud utemeljio svoju odluku.

34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić, s. r.

281 Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu broj AP

3744/09, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 3. i članka 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac na sjednici održanoj 12. veljače 2014. godine donio je

RJEŠENJE Utvrđuje se da Kantonalni sud u Mostaru nije izvršio

Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 3744/09 od 6. prosinca 2012. godine.

Sukladno članku 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine.

Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

1. Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) je Odlukom broj AP 3744/09 od 6. prosinca 2012. godine usvojio apelaciju Nermina Dizdara (u daljnjem tekstu: apelant) i utvrdio povredu članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predmetnom odlukom Ustavni sud je ukinuo Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Ip 048426 09 Pz od 11. rujna 2009. godine i predmet je vraćen Kantonalnom sudu, koji je dužan po žurnom postupku donijeti novu odluku sukladno članku 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Također, predmetnom odlukom je naloženo Kantonalnom sudu da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

2. U točki 23. predmetne odluke Ustavnog suda je navedeno: "U svezi s tim pitanjem, Ustavni sud najprije zapaža da Kantonalni sud pogrešno zaključuje da su donesena 'dva rješenja o izvršenju pod istim brojem', te da se ta rješenja

Page 134: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 134 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

'razlikuju u pogledu dosuđenih kamata na iznos glavnog duga'. Naime, apelant je u prijedlogu za izvršenje specificirano tražio isplatu iznosa koji mu je dosuđen na ime troškova postupka, ali i zateznu kamatu na taj iznos počevši od dana donošenja izvršnog naslova, za što je uporište našao u članku 28. stavak 2. ZIP-a. Apelant je zatražio i jasno određen iznos na ime troškova izvršnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o izvršenju. Općinski sud je rješenjem od 10. prosinca 2008. godine dozvolio predloženo izvršenje onako kako je predloženo u prijedlogu za izvršenje, dok je drugim rješenjem, onim od 30. ožujka 2009. godine, odlučivao o prigovoru izvršenika protiv dozvoljenog izvršenja, kako je to i propisano odredbom članka 12. ZIP-a. U tom rješenju Općinski sud je samo ostavio izvršeniku rok za dragovoljno izvršenje, dok je u ostalom dijelu njegov prigovor odbio i time potvrdio rješenje od 10. prosinca 2008. godine. Stoga, Ustavni sud smatra da se ne može reći da su u odnosu na dozvolu naplate zateznih kamata na dosuđene troškove kaznenog postupka i na troškove izvršnog postupka postojale neke nejasnoće koje je trebalo otkloniti." U točki 24. predmetne odluke je navedeno: "Dalje, Ustavni sud ukazuje da je i Kantonalni sud u osporenoj odluci potvrdio da rješenje Općinskog suda koje je doneseno u kaznenom postupku, a kojim su apelantu dosuđeni troškovi postupka kao naknada za obranu po službenoj dužnosti okrivljenog u tom postupku, predstavlja izvršnu ispravu u smislu čl. 23. i 24. ZIP-a. Međutim, Ustavni sud zapaža da, usprkos tome što je u izvršnom naslovu eksplicitno navedeno da se apelantu dosuđuju troškovi postupka, Kantonalni sud je zaključio da se izvršna isprava ne odnosi na troškove postupka, već na 'glavni dug' u odnosu na koji nisu dosuđene zatezne kamate u samoj izvršnoj ispravi, te da se stoga ne može odrediti naplata kamata prema članku 28. stavak 2. ZIP-a. Ustavni sud smatra da se ovakav stav Kantonalnog suda ne može prihvatiti. Naime, rješenje koje predstavlja izvršnu ispravu je rješenje o troškovima postupka dosuđenim apelantu na ime službene odbrane u kaznenoj stvari. Ovako dosuđeni iznos se ne može smatrati nekim drugim dugom izvršenika prema apelantu, zato što ovo apelantovo potraživanje nije izgubilo svojstvo 'troškova postupka' iz članka 28. stavak 2. samo zato što je o troškovima kaznenog postupka odlučeno posebnim rješenjem, a ne presudom u kaznenoj stvari u kojoj su ti troškovi nastali. Naime, članak 28. stavak 2. ZIP-a ne pravi razliku između troškova postupka dosuđenih presudom, posebnim rješenjem ili čak i izvršnim sudskim poravnanjem, već se odnosi na troškove postupka iz svake od navedenih izvršnih isprava, što je u konkretnom slučaju posebno rješenje suda o troškovima postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio pravo. Također, u točki 25. predmetne odluke je navedeno: "Također, nesumnjivo je da je apelant u prijedlogu za izvršenje eksplicitno postavio jasan zahtjev za isplatu kamata i na troškove izvršnog postupka, pa nije jasno zbog čega Kantonalni sud smatra da apelant nema pravo na naplatu tih kamata, iako to nisu troškovi na koje se odnosi odredba članka 28. stavak 2. ZIP-a. Stoga, Ustavni sud smatra da u odnosu na zateznu kamatu na troškove izvršnog postupka Kantonalni sud nije mogao odbiti apelanta primjenom navedene odredbe, te da je i u tom slučaju proizvoljno primijenio pravo." Na koncu, Ustavni sud je u predmetnoj odluci zaključio da "postoji kršenje prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju kada miješanje u to pravo ne zadovoljava princip 'zakonitosti' zato što je sud u svojoj odluci proizvoljno primijenio odredbu članka 28. stavak 2. ZIP-a čime je onemogućio apelanta da, sukladno toj odredbi, naplati u izvršnom postupku zateznu kamatu za troškove postupka dosuđene u izvršnoj ispravi, te što je pozivanjem na tu odredbu onemogućio apelantu naplatu

kamate na troškove izvršenja, iako je apelant takav zahtjev eksplicitno postavio u prijedlogu za izvršenje".

3. Kantonalni sud je 28. prosinca 2012. godine primio Odluku Ustavnog suda broj AP 3744/09 od 6. prosinca 2012. godine, što znači da je 28. ožujka 2013. godine istekao rok za dostavljanje obavijesti o poduzetim mjerama sukladno predmetnoj odluci.

4. Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud dopisom od 12. veljače 2013. godine obavijestio Ustavni sud da je donio novu odluku sukladno predmetnoj odluci Ustavnog suda.

5. Iz dostavljene odluke (rješenja) Kantonalnog suda je vidljivo da je Kantonalni sud ponovno donio odluku istovjetnu onoj koju je Ustavni sud ukinuo predmetnom odlukom. U dostavljenom rješenju Kantonalni sud je naveo da je svjestan obveza po odlukama Ustavnog suda, ali je ponovno odlučio istovjetno pozivom na Odluku Ustavnog suda broj AP 3741/09 od 10. listopada 2012. godine kojom je odbačena kao nedopuštena apelacija Nermina Dizdara i Nikice Vučine podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 I 915624 09 Gži od 14. rujna 2009. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena. Kantonalni sud je istaknuo da se radi o dvije različite odluke zasnovane na istovjetnom činjeničnom stanju, te je citirao toč. 23, 24, 25. i zaključak predmetne odluke Ustavnog suda i iste usporedio sa toč. 12. i 13. odluke Ustavnog suda u predmetu broj AP 3741/09, naglasivši da se u toj odluci prihvaća isto činjenično stanje i da se ne osporava ni činjenica da je prvostupanjski sud donio dva rješenja o izvršenju. Kantonalni sud je istaknuo da u kasnijoj odluci (predmetna odluka) nije navedeno da je promijenjen zauzeti stav u ranijoj odluci (AP 3741/09) zbog čega je odlučio kao i u ranijoj odluci.

6. Ustavni sud je u svojoj Odluci broj AP 3744/09 od 6. prosinca 2012. godine odredio način i rok za izvršenje odluke. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Također, prema članku 74. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, konačne i obvezujuće odluke Ustavnog suda dužna je poštivati svaka fizička i pravna osoba, a prema stavku 2. istog članka, sva tijela vlasti su dužna u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom provoditi odluke Ustavnog suda.

7. Međutim, dovodeći u svezu predmetnu odluku Ustavnog suda sa dopisom Kantonalnog suda i odlukom (rješenjem) koja je donesena radi izvršenja predmetne odluke Ustavnog suda, Ustavni sud konstatira da Kantonalni sud nije postupio sukladno Odluci Ustavnog suda broj AP 3744/09 od 6. prosinca 2012. godine. Naime, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud donio novu odluku koja je istovjetna odluci koju je Ustavni sud ukinuo predmetnom odlukom. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da Kantonalni sud nije u potpunosti postupio sukladno predmetnoj odluci.

8. Prema članku 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o poduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena.

9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud utvrđuje da Kantonalni sud nije izvršio njegovu Odluku broj AP 3744/09 od 6. prosinca 2012. godine.

10. Sukladno članku 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine.

11. Na temelju članka 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.

Page 135: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 135

12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić, v. r.

Уставни суд Босне и Херцеговине у предмету број АП

3744/09, на основу члана VI/3б) Устава Босне и Херцеговине, члана 59 став 3 и члана 74 став 6 Правила Уставног суда Босне и Херцеговине ("Службени гласник Босне и Херцеговине" бр. 60/05, 64/08 и 51/09), у саставу:

Валерија Галић, предсједница Миодраг Симовић, потпредсједник Сеада Палаврић, потпредсједница Мато Тадић, судија Мирсад Ћеман, судија Златко М. Кнежевић, судија на сједници одржаној 12. фебруара 2014. године донио

је

РЈЕШЕЊЕ Утврђује се да Кантонални суд у Мостару није извршио

Одлуку Уставног суда Босне и Херцеговине број АП 3744/09 од 6. децембра 2012. године.

У складу са чланом 74 став 6 Правила Уставног суда Босне и Херцеговине, ово рјешење доставља се Тужилаштву Босне и Херцеговине.

Рјешење објавити у "Службеном гласнику Босне и Херцеговине", "Службеним новинама Федерације Босне и Херцеговине", "Службеном гласнику Републике Српске" и "Службеном гласнику Дистрикта Брчко Босне и Херцеговине".

ОБРАЗЛОЖЕЊЕ

1. Уставни суд Босне и Херцеговине (у даљњем тексту: Уставни суд) је Одлуком број АП 3744/09 од 6. децембра 2012. године усвојио апелацију Нермина Диздара (у даљњем тексту: апелант) и утврдио повреду члана II/3к) Устава Босне и Херцеговине и члана 1 Протокола број 1 уз Европску конвенцију за заштиту људских права и основних слобода. Предметном одлуком Уставни суд је укинуо Рјешење Кантоналног суда у Мостару (у даљњем тексту: Кантонални суд) број 58 0 Ип 048426 09 Пз од 11. септембра 2009. године и предмет је враћен Кантоналном суду, који је дужан да по хитном поступку донесе нову одлуку у складу са чланом 1 Протокола број 1 уз Европску конвенцију за заштиту људских права и основних слобода. Такође, предметном одлуком је наложено Кантоналном суду да, у складу са чланом 74 став 5 Правила Уставног суда Босне и Херцеговине, у року од 90 дана од дана достављања ове одлуке, обавијести Уставни суд Босне и Херцеговине о предузетим мјерама с циљем извршења ове одлуке.

2. У тачки 23 предметне одлуке Уставног суда је наведено: "У вези с тим питањем, Уставни суд најприје запажа да Кантонални суд погрешно закључује да су донесена 'два рјешења о извршењу под истим бројем', те да се та рјешења 'разликују у погледу досуђених камата на износ главног дуга'. Наиме, апелант је у приједлогу за извршење специфицирано тражио исплату износа који му је досуђен на име трошкова поступка, али и затезну камату на тај износ почевши од дана доношења извршног наслова, за шта је упориште нашао у члану 28 став 2 ЗИП-а. Апелант је затражио и јасно одређен износ на име трошкова извршног поступка, такође са законским затезним каматама од дана доношења рјешења о извршењу. Општински суд је рјешењем од 10. децембра 2008. године дозволио предложено

извршење онако како је предложено у приједлогу за извршење, док је другим рјешењем, оним од 30. марта 2009. године, одлучивао о приговору извршеника против дозвољеног извршења, како је то и прописано одредбом члана 12 ЗИП-а. У том рјешењу Општински суд је само оставио извршенику рок за добровољно извршење, док је у осталом дијелу његов приговор одбио и тиме потврдио рјешење од 10. децембра 2008. године. Стога, Уставни суд сматра да се не може рећи да су у односу на дозволу наплате затезних камата на досуђене трошкове кривичног поступка и на трошкове извршног поступка постојале неке нејасноће које је требало отклонити." У тачки 24 предметне одлуке је наведено: "Даље, Уставни суд указује да је и Кантонални суд у оспореној одлуци потврдио да рјешење Општинског суда које је донесено у кривичном поступку, а којим су апеланту досуђени трошкови поступка као накнада за одбрану по службеној дужности окривљеног у том поступку, представља извршну исправу у смислу чл. 23 и 24 ЗИП-а. Међутим, Уставни суд запажа да, упркос томе што је у извршном наслову експлицитно наведено да се апеланту досуђују трошкови поступка, Кантонални суд је закључио да се извршна исправа не односи на трошкове поступка, већ на 'главни дуг' у односу на који нису досуђене затезне камате у самој извршној исправи, те да се стога не може одредити наплата камата према члану 28 став 2 ЗИП-а. Уставни суд сматра да се овакав став Кантоналног суда не може прихватити. Наиме, рјешење које представља извршну исправу је рјешење о трошковима поступка досуђеним апеланту на име службене одбране у кривичној ствари. Овако досуђени износ се не може сматрати неким другим дугом извршеника према апеланту, зато што ово апелантово потраживање није изгубило својство 'трошкова поступка' из члана 28 став 2 само зато што је о трошковима кривичног поступка одлучено посебним рјешењем, а не пресудом у кривичној ствари у којој су ти трошкови настали. Наиме, члан 28 став 2 ЗИП-а не прави разлику између трошкова поступка досуђених пресудом, посебним рјешењем или чак и извршним судским поравнањем, већ се односи на трошкове поступка из сваке од наведених извршних исправа, што је у конкретном случају посебно рјешење суда о трошковима поступка. Имајући у виду наведено, Уставни суд сматра да је Кантонални суд произвољно примијенио право. Такође, у тачки 25 предметне одлуке је наведено: "Такође, несумњиво је да је апелант у приједлогу за извршење експлицитно поставио јасан захтјев за исплату камата и на трошкове извршног поступка, па није јасно због чега Кантонални суд сматра да апелант нема право на наплату тих камата, иако то нису трошкови на које се односи одредба члана 28 став 2 ЗИП-а. Стога, Уставни суд сматра да у односу на затезну камату на трошкове извршног поступка Кантонални суд није могао да одбије апеланта примјеном наведене одредбе, те да је и у том случају произвољно примијенио право." На крају, Уставни суд је у предметној одлуци закључио да "постоји кршење права на имовину из члана II/3к) Устава Босне и Херцеговине и члана 1 Протокола број 1 уз Европску конвенцију када мијешање у то право не задовољава принцип 'законитости' зато што је суд у својој одлуци произвољно примијенио одредбу члана 28 став 2 ЗИП-а чиме је онемогућио апеланта да, у складу с том одредбом, наплати у извршном поступку затезну камату за трошкове поступка досуђене у извршној исправи, те што је позивањем на ту одредбу онемогућио апеланту наплату камате на трошкове извршења, иако је апелант такав захтјев експлицитно поставио у приједлогу за извршење".

3. Кантонални суд је 28. децембра 2012. године примио Одлуку Уставног суда број АП 3744/09 од 6. децембра 2012.

Page 136: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 136 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

године, што значи да је 28. марта 2013. године истекао рок за достављање обавијести о предузетим мјерама у складу са предметном одлуком.

4. Уставни суд примјећује да је Кантонални суд дописом од 12. фебруара 2013. године обавијестио Уставни суд да је донио нову одлуку у складу са предметном одлуком Уставног суда.

5. Из достављене одлуке (рјешења) Кантоналног суда је видљиво да је Кантонални суд поново донио одлуку истовјетну оној коју је Уставни суд укинуо предметном одлуком. У достављеном рјешењу Кантонални суд је навео да је свјестан обавеза по одлукама Уставног суда, али је поново одлучио истовјетно позивом на Одлуку Уставног суда број АП 3741/09 од 10. октобра 2012. године којом је одбачена као недопуштена апелација Нермина Диздара и Никице Вучине поднесена против Рјешења Кантоналног суда у Мостару број 58 0 I 915624 09 Гжи од 14. септембра 2009. године због тога што је очигледно (prima facie) неоснована. Кантонални суд је истакао да се ради о двије различите одлуке засноване на истовјетном чињеничном стању, те је цитирао тач. 23, 24, 25 и закључак предметне одлуке Уставног суда и исте упоредио са тач. 12 и 13 одлуке Уставног суда у предмету број АП 3741/09, нагласивши да се у тој одлуци прихвата исто чињенично стање и да се не оспорава ни чињеница да је првостепени суд донио два рјешења о извршењу. Кантонални суд је истакао да у каснијој одлуци (предметна одлука) није наведено да је промијењен заузети став у ранијој одлуци (АП 3741/09) због чега је одлучио као и у ранијој одлуци.

6. Уставни суд је у својој Одлуци број АП 3744/09 од 6. децембра 2012. године одредио начин и рок за извршење одлуке. Према члану VI/5 Устава Босне и Херцеговине, одлуке Уставног суда су коначне и обавезујуће. Такође, према члану 74 став 1 Правила Уставног суда, коначне и обавезујуће одлуке Уставног суда дужно је поштивати свако физичко и правно лице, а према ставу 2 истог члана, сви органи власти су дужни у оквиру својих надлежности утврђених Уставом и законом спроводити одлуке Уставног суда.

7. Међутим, доводећи у везу предметну одлуку Уставног суда са дописом Кантоналног суда и одлуком (рјешењем) која је донесена ради извршења предметне одлуке Уставног суда, Уставни суд констатује да Кантонални суд није поступио у складу са Одлуком Уставног суда број АП 3744/09 од 6. децембра 2012. године. Наиме, Уставни суд примјећује да је Кантонални суд донио нову одлуку која је истовјетна одлуци коју је Уставни суд укинуо предметном одлуком. С обзиром на наведено, Уставни суд сматра да Кантонални суд није у потпуности поступио у складу са предметном одлуком.

8. Према члану 74 став 6 Правила Уставног суда, у случају непоступања, односно кашњења у извршавању или обавјештавању Уставног суда о предузетим мјерама, Уставни суд доноси рјешење којим се утврђује да одлука Уставног суда није извршена.

9. Имајући у виду наведено, Уставни суд утврђује да Кантонални суд није извршио његову Одлуку број АП 3744/09 од 6. децембра 2012. године.

10. У складу са чланом 74 став 6 Правила Уставног суда, ово рјешење се доставља надлежном Тужилаштву Босне и Херцеговине.

11. На основу члана 74 став 6 Правила Уставног суда, Уставни суд је одлучио као у диспозитиву овог рјешења.

12. Према члану VI/5. Устава Босне и Херцеговине, одлуке Уставног суда су коначне и обавезујуће.

Предсједница Уставног суда Босне и Херцеговине

Валерија Галић, с. р.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu broj AP

3744/09, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine donio je

RJEŠENJE Utvrđuje se da Kantonalni sud u Mostaru nije izvršio

Odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine.

U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.

Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

1. Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) je Odlukom broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine usvojio apelaciju Nermina Dizdara (u daljnjem tekstu: apelant) i utvrdio povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Predmetnom odlukom Ustavni sud je ukinuo Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Ip 048426 09 Pz od 11. septembra 2009. godine i predmet je vraćen Kantonalnom sudu, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Također, predmetnom odlukom je naloženo Kantonalnom sudu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

2. U tački 23. predmetne odluke Ustavnog suda je navedeno: "U vezi s tim pitanjem, Ustavni sud najprije zapaža da Kantonalni sud pogrešno zaključuje da su donesena 'dva rješenja o izvršenju pod istim brojem', te da se ta rješenja 'razlikuju u pogledu dosuđenih kamata na iznos glavnog duga'. Naime, apelant je u prijedlogu za izvršenje specificirano tražio isplatu iznosa koji mu je dosuđen na ime troškova postupka, ali i zateznu kamatu na taj iznos počevši od dana donošenja izvršnog naslova, za šta je uporište našao u članu 28. stav 2. ZIP-a. Apelant je zatražio i jasno određen iznos na ime troškova izvršnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o izvršenju. Općinski sud je rješenjem od 10. decembra 2008. godine dozvolio predloženo izvršenje onako kako je predloženo u prijedlogu za izvršenje, dok je drugim rješenjem, onim od 30. marta 2009. godine, odlučivao o prigovoru izvršenika protiv dozvoljenog izvršenja, kako je to i propisano odredbom člana 12. ZIP-a. U tom rješenju Općinski sud je samo

Page 137: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 137

ostavio izvršeniku rok za dobrovoljno izvršenje, dok je u ostalom dijelu njegov prigovor odbio i time potvrdio rješenje od 10. decembra 2008. godine. Stoga, Ustavni sud smatra da se ne može reći da su u odnosu na dozvolu naplate zateznih kamata na dosuđene troškove krivičnog postupka i na troškove izvršnog postupka postojale neke nejasnoće koje je trebalo otkloniti." U tački 24. predmetne odluke je navedeno: "Dalje, Ustavni sud ukazuje da je i Kantonalni sud u osporenoj odluci potvrdio da rješenje Općinskog suda koje je doneseno u krivičnom postupku, a kojim su apelantu dosuđeni troškovi postupka kao naknada za odbranu po službenoj dužnosti okrivljenog u tom postupku, predstavlja izvršnu ispravu u smislu čl. 23. i 24. ZIP-a. Međutim, Ustavni sud zapaža da, uprkos tome što je u izvršnom naslovu eksplicitno navedeno da se apelantu dosuđuju troškovi postupka, Kantonalni sud je zaključio da se izvršna isprava ne odnosi na troškove postupka, već na 'glavni dug' u odnosu na koji nisu dosuđene zatezne kamate u samoj izvršnoj ispravi, te da se stoga ne može odrediti naplata kamata prema članu 28. stav 2. ZIP-a. Ustavni sud smatra da se ovakav stav Kantonalnog suda ne može prihvatiti. Naime, rješenje koje predstavlja izvršnu ispravu je rješenje o troškovima postupka dosuđenim apelantu na ime službene odbrane u krivičnoj stvari. Ovako dosuđeni iznos se ne može smatrati nekim drugim dugom izvršenika prema apelantu, zato što ovo apelantovo potraživanje nije izgubilo svojstvo 'troškova postupka' iz člana 28. stav 2. samo zato što je o troškovima krivičnog postupka odlučeno posebnim rješenjem, a ne presudom u krivičnoj stvari u kojoj su ti troškovi nastali. Naime, član 28. stav 2. ZIP-a ne pravi razliku između troškova postupka dosuđenih presudom, posebnim rješenjem ili čak i izvršnim sudskim poravnanjem, već se odnosi na troškove postupka iz svake od navedenih izvršnih isprava, što je u konkretnom slučaju posebno rješenje suda o troškovima postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio pravo. Također, u tački 25. predmetne odluke je navedeno: "Također, nesumnjivo je da je apelant u prijedlogu za izvršenje eksplicitno postavio jasan zahtjev za isplatu kamata i na troškove izvršnog postupka, pa nije jasno zbog čega Kantonalni sud smatra da apelant nema pravo na naplatu tih kamata, iako to nisu troškovi na koje se odnosi odredba člana 28. stav 2. ZIP-a. Stoga, Ustavni sud smatra da u odnosu na zateznu kamatu na troškove izvršnog postupka Kantonalni sud nije mogao odbiti apelanta primjenom navedene odredbe, te da je i u tom slučaju proizvoljno primijenio pravo." Na kraju, Ustavni sud je u predmetnoj odluci zaključio da "postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada miješanje u to pravo ne zadovoljava princip 'zakonitosti' zato što je sud u svojoj odluci proizvoljno primijenio odredbu člana 28. stav 2. ZIP-a čime je onemogućio apelanta da, u skladu s tom odredbom, naplati u izvršnom postupku zateznu kamatu za troškove postupka dosuđene u izvršnoj ispravi, te što je pozivanjem na tu odredbu onemogućio apelantu naplatu kamate na troškove izvršenja, iako je apelant takav zahtjev eksplicitno postavio u prijedlogu za izvršenje".

3. Kantonalni sud je 28. decembra 2012. godine primio Odluku Ustavnog suda broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine, što znači da je 28. marta 2013. godine istekao rok za dostavljanje obavijesti o preduzetim mjerama u skladu sa predmetnom odlukom.

4. Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud dopisom od 12. februara 2013. godine obavijestio Ustavni sud da je donio novu odluku u skladu sa predmetnom odlukom Ustavnog suda.

5. Iz dostavljene odluke (rješenja) Kantonalnog suda je vidljivo da je Kantonalni sud ponovno donio odluku istovjetnu onoj koju je Ustavni sud ukinuo predmetnom odlukom. U dostavljenom rješenju Kantonalni sud je naveo da je svjestan

obaveza po odlukama Ustavnog suda, ali je ponovo odlučio istovjetno pozivom na Odluku Ustavnog suda broj AP 3741/09 od 10. oktobra 2012. godine kojom je odbačena kao nedopuštena apelacija Nermina Dizdara i Nikice Vučine podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 I 915624 09 Gži od 14. septembra 2009. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana. Kantonalni sud je istakao da se radi o dvije različite odluke zasnovane na istovjetnom činjeničnom stanju, te je citirao tač. 23, 24, 25. i zaključak predmetne odluke Ustavnog suda i iste uporedio sa tač. 12. i 13. odluke Ustavnog suda u predmetu broj AP 3741/09, naglasivši da se u toj odluci prihvata isto činjenično stanje i da se ne osporava ni činjenica da je prvostepeni sud donio dva rješenja o izvršenju. Kantonalni sud je istakao da u kasnijoj odluci (predmetna odluka) nije navedeno da je promijenjen zauzeti stav u ranijoj odluci (AP 3741/09) zbog čega je odlučio kao i u ranijoj odluci.

6. Ustavni sud je u svojoj Odluci broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine odredio način i rok za izvršenje odluke. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Također, prema članu 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda, konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda dužno je poštivati svako fizičko i pravno lice, a prema stavu 2. istog člana, svi organi vlasti su dužni u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom provoditi odluke Ustavnog suda.

7. Međutim, dovodeći u vezu predmetnu odluku Ustavnog suda sa dopisom Kantonalnog suda i odlukom (rješenjem) koja je donesena radi izvršenja predmetne odluke Ustavnog suda, Ustavni sud konstatira da Kantonalni sud nije postupio u skladu sa Odlukom Ustavnog suda broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine. Naime, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud donio novu odluku koja je istovjetna odluci koju je Ustavni sud ukinuo predmetnom odlukom. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da Kantonalni sud nije u potpunosti postupio u skladu sa predmetnom odlukom.

8. Prema članu 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o preduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena.

9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud utvrđuje da Kantonalni sud nije izvršio njegovu Odluku broj AP 3744/09 od 6. decembra 2012. godine.

10. U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.

11. Na osnovu člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.

12. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić, s. r.

282 Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu broj AP

3529/10, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 3. i članka 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, dopredsjednik Seada Palavrić, dopredsjednica Mato Tadić, sudac Mirsad Ćeman, sudac Zlatko M. Knežević, sudac

Page 138: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 138 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

na sjednici održanoj 12. veljače 2014. godine donio je

RJEŠENJE Utvrđuje se da Općinski sud u Sarajevu nije izvršio Odluku

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 3529/10 od 14. veljače 2013. godine.

Sukladno članku 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine.

Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

1. Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) je Odlukom broj AP 3529/10 od 14. veljače 2013. godine usvojio apelaciju Tanje Hadžagić (u daljnjem tekstu: apelantica) i utvrdio povredu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj Mal-24275/05. Predmetnom odlukom Ustavni sud je naložio Općinskom sudu da po žurnom postupku donese odluku u predmetu broj Mal-24275/05, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Dalje, predmetnom odlukom je naloženo Vladi Kantona Sarajevo da apelantici, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati ukupni iznos od 1.050,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Također, predmetnom odlukom je naloženo Općinskom sudu i Vladi Kantona Sarajevo da, sukladno članku 74. stavak 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

2. Vlada Kantona Sarajevo i Općinski sud su 15. i 18. ožujka 2013. godine primili Odluku Ustavnog suda broj AP 3529/10 od 14. veljače 2013. godine, što znači da je rok za dostavljanje obavijesti o poduzetim mjerama sukladno predmetnoj odluci istekao 15, odnosno 18. srpnja 2013. godine.

3. Vlada Kantona Sarajevo je 19. lipnja 2013. godine obavijestila Ustavni sud da je isplatila apelantici naknadu nematerijalne štete sukladno predmetnoj odluci.

4. Općinski sud nije u ostavljenom roku dostavio obavijest o izvršenju predmetne odluke. Obzirom na to, Ustavni sud je dopisom od 14. kolovoza 2013. godine zatražio od Općinskog suda da dostavi obavijest o izvršenju Odluke broj AP 3529/10 od 14. veljače 2013. godine, te da uz obavijest dostavi odgovarajuće dokaze koji potvrđuju provedbu predmetne odluke Ustavnog suda.

5. Općinski sud je dopisom od 21. kolovoza 2013. godine obavijestio Ustavni sud o poduzetim radnjama u predmetnom postupku, navodeći da je postupajući stručni suradnik zadužen navedenim predmetom 20. lipnja 2013. godine i da se predmet nalazi u fazi nastavka pripremnog ročišta koje je zakazano za 5. rujan 2013. godine, kao i da se u predmetu postupa prioritetno sukladno Odluci Ustavnog suda.

6. Ustavni sud je ponovno dopisom od 9. siječnja 2014. godine zatražio od Općinskog suda da dostavi obavijest o izvršenju Odluke broj AP 3529/10 od 14. veljače 2013. godine, te da uz obavijest dostavi odgovarajuće dokaze koji potvrđuju provedbu predmetne odluke Ustavnog suda.

7. Općinski sud je u dopisu od 21. siječnja 2014. godine obavijestio Ustavni sud da se predmetni postupak nalazi u fazi glavne rasprave koja je zakazana za 20. veljaču 2014. godine, da

se u predmetu postupa prioritetno, te da se predmet vodi pod novim CMS brojem 65 0 Mal 376019 05 Mal. Također, u dopisu je navedeno da su apelantica i trećetuženi zatražili mašinsko i grafološko vještačenje i da osiguranje ovih dokaza zahtijeva dodatno vrijeme sa kojom činjenicom su upoznate stranke koje su ih predložile.

8. Ustavni sud je u svojoj Odluci broj AP 3529/10 od 14. veljače 2013. godine odredio način i rok za izvršenje odluke. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Također, prema članku 74. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, konačne i obvezujuće odluke Ustavnog suda dužna je poštivati svaka fizička i pravna osoba, a prema stavku 2. istog članka, sva tijela vlasti su dužna u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom provoditi odluke Ustavnog suda.

9. Međutim, dovodeći u svezu dispozitiv predmetne odluke Ustavnog suda sa dopisima Općinskog suda, Ustavni sud konstatira da Općinski sud nije postupio sukladno Odluci Ustavnog suda broj AP 3529/10 od 14. veljače 2013. godine. Naime, iako su poduzete aktivnosti sukladno predmetnoj odluci, Ustavni sud smatra da navedene aktivnosti Općinskog suda nisu u konačnici rezultirale okončanjem predmetnog postupka sukladno nalogu danom u predmetnoj odluci.

10. Prema članku 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o poduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena.

11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud utvrđuje da Općinski sud nije izvršio njegovu Odluku broj AP 3529/10 od 14. veljače 2013. godine.

12. Sukladno članku 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužiteljstvu Bosne i Hercegovine.

13. Na temelju članka 74. stavak 6. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.

14. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić, v. r.

Уставни суд Босне и Херцеговине у предмету број АП

3529/10, на основу члана VI/3б) Устава Босне и Херцеговине, члана 59 став 3 и члана 74 став 6 Правила Уставног суда Босне и Херцеговине ("Службени гласник Босне и Херцеговине" бр. 60/05, 64/08 и 51/09), у саставу:

Валерија Галић, предсједница Миодраг Симовић, потпредсједник Сеада Палаврић, потпредсједница Мато Тадић, судија Мирсад Ћеман, судија Златко М. Кнежевић, судија на сједници одржаној 12. фебруара 2014. године донио

је

РЈЕШЕЊЕ Утврђује се да Општински суд у Сарајеву није извршио

Одлуку Уставног суда Босне и Херцеговине број АП 3529/10 од 14. фебруара 2013. године.

У складу са чланом 74 став 6 Правила Уставног суда Босне и Херцеговине, ово рјешење доставља се Тужилаштву Босне и Херцеговине.

Рјешење објавити у "Службеном гласнику Босне и Херцеговине", "Службеним новинама Федерације Босне и

Page 139: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 139

Херцеговине", "Службеном гласнику Републике Српске" и "Службеном гласнику Дистрикта Брчко Босне и Херцеговине".

ОБРАЗЛОЖЕЊЕ

1. Уставни суд Босне и Херцеговине (у даљњем тексту: Уставни суд) је Одлуком број АП 3529/10 од 14. фебруара 2013. године усвојио апелацију Тање Хаџагић (у даљњем тексту: апеланткиња) и утврдио повреду члана II/3е) Устава Босне и Херцеговине и члана 6 став 1 Европске конвенције за заштиту људских права и основних слобода у односу на право на доношење одлуке у разумном року у поступку који се води пред Општинским судом у Сарајеву (у даљњем тексту: Општински суд) у предмету број Мал-24275/05. Предметном одлуком Уставни суд је наложио Општинском суду да по хитном поступку донесе одлуку у предмету број Мал-24275/05, у складу са чланом II/3е) Устава Босне и Херцеговине и чланом 6 став 1 Европске конвенције за заштиту људских права и основних слобода. Даље, предметном одлуком је наложено Влади Кантона Сарајево да апеланткињи, у року од три мјесеца од дана достављања ове одлуке, исплати укупни износ од 1.050,00 КМ на име накнаде нематеријалне штете због недоношења одлуке у разумном року. Такође, предметном одлуком је наложено Општинском суду и Влади Кантона Сарајево да, у складу са чланом 74 став 5 Правила Уставног суда Босне и Херцеговине, у року од три мјесеца од дана достављања ове одлуке обавијесте Уставни суд Босне и Херцеговине о предузетим мјерама с циљем извршења ове одлуке.

2. Влада Кантона Сарајево и Општински суд су 15. и 18. марта 2013. године примили Одлуку Уставног суда број АП 3529/10 од 14. фебруара 2013. године, што значи да је рок за достављање обавијести о предузетим мјерама у складу са предметном одлуком истекао 15, односно 18. јула 2013. године.

3. Влада Кантона Сарајево је 19. јуна 2013. године обавијестила Уставни суд да је исплатила апеланткињи накнаду нематеријалне штете у складу са предметном одлуком.

4. Општински суд није у остављеном року доставио обавијест о извршењу предметне одлуке. С обзиром на то, Уставни суд је дописом од 14. августа 2013. године затражио од Општинског суда да достави обавјештење о извршењу Одлуке број АП 3529/10 од 14. фебруара 2013. године, те да уз обавјештење достави одговарајуће доказе који потврђују спровођење предметне одлуке Уставног суда.

5. Општински суд је дописом од 21. августа 2013. године обавијестио Уставни суд о предузетим радњама у предметном поступку, наводећи да је поступајући стручни сарадник задужен наведеним предметом 20. јуна 2013. године и да се предмет налази у фази наставка припремног рочишта које је заказано за 5. септембар 2013. године, као и да се у предмету поступа приоритетно у складу са Одлуком Уставног суда.

6. Уставни суд је поново дописом од 9. јануара 2014. године затражио од Општинског суда да достави обавјештење о извршењу Одлуке број АП 3529/10 од 14. фебруара 2013. године, те да уз обавјештење достави одговарајуће доказе који потврђују спровођење предметне одлуке Уставног суда.

7. Општински суд је у допису од 21. јануара 2014. године обавијестио Уставни суд да се предметни поступак налази у фази главне расправе која је заказана за 20. фебруар 2014. године, да се у предмету поступа приоритетно, те да се предмет води под новим ЦМС бројем 65 0 Мал 376019 05 Мал. Такође, у допису је наведено да су апеланткиња и

трећетужени затражили машинско и графолошко вјештачење и да обезбјеђење ових доказа захтијева додатно вријеме са којом чињеницом су упознате странке које су их предложиле.

8. Уставни суд је у својој Одлуци број АП 3529/10 од 14. фебруара 2013. године одредио начин и рок за извршење одлуке. Према члану VI/5 Устава Босне и Херцеговине, одлуке Уставног суда су коначне и обавезујуће. Такође, према члану 74 став 1 Правила Уставног суда, коначне и обавезујуће одлуке Уставног суда дужно је поштивати свако физичко и правно лице, а према ставу 2 истог члана, сви органи власти су дужни у оквиру својих надлежности утврђених Уставом и законом спроводити одлуке Уставног суда.

9. Међутим, доводећи у везу диспозитив предметне одлуке Уставног суда са дописима Општинског суда, Уставни суд констатује да Општински суд није поступио у складу са Одлуком Уставног суда број АП 3529/10 од 14. фебруара 2013. године. Наиме, иако су предузете активности у складу са предметном одлуком, Уставни суд сматра да наведене активности Општинског суда нису у коначници резултирале окончањем предметног поступка у складу са налогом датим у предметној одлуци.

10. Према члану 74 став 6 Правила Уставног суда, у случају непоступања, односно кашњења у извршавању или обавјештавању Уставног суда о предузетим мјерама, Уставни суд доноси рјешење којим се утврђује да одлука Уставног суда није извршена.

11. Имајући у виду наведено, Уставни суд утврђује да Општински суд није извршио његову Одлуку број АП 3529/10 од 14. фебруара 2013. године.

12. У складу са чланом 74 став 6 Правила Уставног суда, ово рјешење се доставља надлежном Тужилаштву Босне и Херцеговине.

13. На основу члана 74 став 6 Правила Уставног суда, Уставни суд је одлучио као у диспозитиву овог рјешења.

14. Према члану VI/5 Устава Босне и Херцеговине, одлуке Уставног суда су коначне и обавезујуће.

Предсједница Уставног суда Босне и Херцеговине

Валерија Галић, с. р.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u predmetu broj AP

3529/10, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 3. i člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 12. februara 2014. godine donio je

RJEŠENJE Utvrđuje se da Općinski sud u Sarajevu nije izvršio Odluku

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj AP 3529/10 od 14. februara 2013. godine.

U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ovo rješenje dostavlja se Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.

Rješenje objaviti u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", "Službenim novinama Federacije Bosne i

Page 140: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 140 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

Hercegovine", "Službenom glasniku Republike Srpske" i "Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine".

OBRAZLOŽENJE

1. Ustavni sud Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) je Odlukom broj AP 3529/10 od 14. februara 2013. godine usvojio apelaciju Tanje Hadžagić (u daljnjem tekstu: apelantica) i utvrdio povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj Mal-24275/05. Predmetnom odlukom Ustavni sud je naložio Općinskom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj Mal-24275/05, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Dalje, predmetnom odlukom je naloženo Vladi Kantona Sarajevo da apelantici, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, isplati ukupni iznos od 1.050,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku. Također, predmetnom odlukom je naloženo Općinskom sudu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

2. Vlada Kantona Sarajevo i Općinski sud su 15. i 18. marta 2013. godine primili Odluku Ustavnog suda broj AP 3529/10 od 14. februara 2013. godine, što znači da je rok za dostavljanje obavijesti o preduzetim mjerama u skladu sa predmetnom odlukom istekao 15, odnosno 18. jula 2013. godine.

3. Vlada Kantona Sarajevo je 19. juna 2013. godine obavijestila Ustavni sud da je isplatila apelantici naknadu nematerijalne štete u skladu sa predmetnom odlukom.

4. Općinski sud nije u ostavljenom roku dostavio obavijest o izvršenju predmetne odluke. S obzirom na to, Ustavni sud je dopisom od 14. augusta 2013. godine zatražio od Općinskog suda da dostavi obavještenje o izvršenju Odluke broj AP 3529/10 od 14. februara 2013. godine, te da uz obavještenje dostavi odgovarajuće dokaze koji potvrđuju provođenje predmetne odluke Ustavnog suda.

5. Općinski sud je dopisom od 21. augusta 2013. godine obavijestio Ustavni sud o preduzetim radnjama u predmetnom postupku, navodeći da je postupajući stručni saradnik zadužen navedenim predmetom 20. juna 2013. godine i da se predmet nalazi u fazi nastavka pripremnog ročišta koje je zakazano za 5. septembar 2013. godine, kao i da se u predmetu postupa prioritetno u skladu sa Odlukom Ustavnog suda.

6. Ustavni sud je ponovno dopisom od 9. januara 2014. godine zatražio od Općinskog suda da dostavi obavještenje o izvršenju Odluke broj AP 3529/10 od 14. februara 2013. godine, te da uz obavještenje dostavi odgovarajuće dokaze koji potvrđuju provođenje predmetne odluke Ustavnog suda.

7. Općinski sud je u dopisu od 21. januara 2014. godine obavijestio Ustavni sud da se predmetni postupak nalazi u fazi glavne rasprave koja je zakazana za 20. februar 2014. godine, da se u predmetu postupa prioritetno, te da se predmet vodi pod novim CMS brojem 65 0 Mal 376019 05 Mal. Također, u dopisu je navedeno da su apelantica i trećetuženi zatražili mašinsko i grafološko vještačenje i da osiguranje ovih dokaza zahtijeva dodatno vrijeme sa kojom činjenicom su upoznate stranke koje su ih predložile.

8. Ustavni sud je u svojoj Odluci broj AP 3529/10 od 14. februara 2013. godine odredio način i rok za izvršenje odluke. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Također, prema članu 74. stav 1. Pravila Ustavnog suda, konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda dužno je poštivati svako fizičko i pravno lice, a prema stavu 2. istog člana, svi organi vlasti su dužni u okviru svojih nadležnosti utvrđenih Ustavom i zakonom provoditi odluke Ustavnog suda.

9. Međutim, dovodeći u vezu dispozitiv predmetne odluke Ustavnog suda sa dopisima Općinskog suda, Ustavni sud konstatira da Općinski sud nije postupio u skladu sa Odlukom Ustavnog suda broj AP 3529/10 od 14. februara 2013. godine. Naime, iako su preduzete aktivnosti u skladu sa predmetnom odlukom, Ustavni sud smatra da navedene aktivnosti Općinskog suda nisu u konačnici rezultirale okončanjem predmetnog postupka u skladu sa nalogom datim u predmetnoj odluci.

10. Prema članu 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, u slučaju nepostupanja, odnosno kašnjenja u izvršavanju ili obavještavanju Ustavnog suda o preduzetim mjerama, Ustavni sud donosi rješenje kojim se utvrđuje da odluka Ustavnog suda nije izvršena.

11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud utvrđuje da Općinski sud nije izvršio njegovu Odluku broj AP 3529/10 od 14. februara 2013. godine.

12. U skladu sa članom 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, ovo rješenje se dostavlja nadležnom Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.

13. Na osnovu člana 74. stav 6. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ovog rješenja.

14. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić, s. r.

Page 141: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 141

K A Z A L O

MINISTARSTVO FINANCIJA I TREZORA BOSNE I HERCEGOVINE

272 Naredba o uplatnim računima za administrativne pristojbe (hrvatski jezik) 1

Наредба о уплатним рачунима за администра-тивне таксе (српски језик) 9

Naredba o uplatnim računima za administrativne takse (bosanski jezik) 18

MINISTARSTVO CIVILNIH POSLOVA BOSNE I HERCEGOVINE

273 Odluka o početku izdavanja putnih isprava za izbjeglice sa beskontaktnim elektronskim - memorijskim elementom (hrvatski jezik) 26

Одлука о почетку издавања путних исправа за избјеглице са бесконтактним електронским - меморијским елементом (српски језик) 27

Odluka o početku izdavanja putnih isprava za izbjeglice sa beskontaktnim elektronskim - memorijskim elementom (bosanski jezik) 27

VIJEĆE ZA DRŽAVNU POTPORU BOSNE I HERCEGOVINE

274 Poslovnik o dopunama Poslovnika o radu Vijeća za državnu potporu Bosne i Hercegovine (hrvatski jezik) 28

Пословник о допунама Пословника о раду Савјета за државну помоћ Босне и Херцеговине (српски језик) 28

Poslovnik o dopunama Poslovnika o radu Vijeća za državnu pomoć Bosne i Hercegovine (bosanski jezik) 28

USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE

275 Odluka broj AP 1198/10 (hrvatski jezik) 28Одлука број АП 1198/10 (српски језик) 33Odluka broj AP 1198/10 (bosanski jezik) 39

276 Odluka broj AP 4340/10 (hrvatski jezik) 43Одлука број АП 4340/10 (српски језик) 47Odluka broj AP 4340/10 (bosanski jezik) 51

277 Odluka broj AP 5657/10 (hrvatski jezik) 54Одлука број АП 5657/10 (српски језик) 58Odluka broj AP 5657/10 (bosanski jezik) 61

278 Odluka broj AP 5746/10 (hrvatski jezik) 65Одлука број АП 5746/10 (српски језик) 74Odluka broj AP 5746/10 (bosanski jezik) 83

279 Odluka broj AP 2512/11 (hrvatski jezik) 92Одлука број АП 2512/11 (српски језик) 100Odluka broj AP 2512/11 (bosanski jezik) 109

280 Odluka broj AP 4196/13 (hrvatski jezik) 117Одлука број АП 4196/13 (српски језик) 122Odluka broj AP 4196/13 (bosanski jezik) 128

281 Rješenje broj AP 3744/09 (hrvatski jezik) 133Рјешење број АП 3744/09 (српски језик) 135Rješenje broj AP 3744/09 (bosanski jezik) 136

282 Rješenje broj AP 3529/10 (hrvatski jezik) 137Рјешење број АП 3529/10 (српски језик) 138Rješenje broj AP 3529/10 (bosanski jezik) 139

Page 142: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 142 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

Page 143: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Utorak, 11. 3. 2014. S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Broj 19 - Stranica 143

Page 144: Број 19 - sllist.basllist.ba/glasnik/2014/broj19/Glasnik019.pdf · Prihodi od ovjere dokumenata izdatih od strane DKP BiH-Tarifni ... Svjedodžba o porijeklu i zdravlju doma će

Broj 19 - Stranica 144 S L U Ž B E N I G L A S N I K B i H Utorak, 11. 3. 2014.

Nakladnik: Ovlaštena služba Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Trg BiH 1, Sarajevo - Za nakladnika: tajnik Doma naroda Parlamentarneskupštine Bosne i Hercegovine Marin Vukoja - Priprema i distribucija: JP NIO Službeni list BiH Sarajevo, Džemala Bijedića 39/III - Ravnatelj: Dragan Prusina -Telefoni: Centrala: 722-030 - Ravnatelj: 722-061 - Pretplata: 722-054, faks: 722-071 - Oglasni odjel: 722-049, 722-050 faks: 722-074 - Služba za pravne i opće poslove:722-051 - Računovodstvo: 722-044, 722-046 - Komercijala: 722-042 - Pretplata se utvrđuje polugodišnje, a uplata se vrši UNAPRIJED u korist računa: UNICREDITBANK d.d. 338-320-22000052-11, VAKUFSKA BANKA d.d. Sarajevo 160-200-00005746-51, HYPO-ALPE-ADRIA-BANK A.D. Banja Luka, filijala Brčko 552-000-00000017-12, RAIFFEISEN BANK d.d. BiH Sarajevo 161-000-00071700-57 - Tisak: GIK "OKO" d.d. Sarajevo - Za tiskaru: Mevludin Hamzić - Reklamacije zaneprimljene brojeve primaju se 20 dana od izlaska glasila. "Službeni glasnik BiH" je upisan u evidenciju javnih glasila pod rednim brojem 731. Upis u sudski registar kod Kantonalnog suda u Sarajevu, broj UF/I - 2168/97 od 10.07.1997. godine. - Identifikacijski broj 4200226120002. - Porezni broj 01071019. -PDV broj 200226120002. Molimo pretplatnike da obvezno dostave svoj PDV broj radi izdavanja poreske fakture. Pretplata za I polugodište 2014. za "Službeni glasnik BiH" i "Međunarodne ugovore" 120,00 KM, "Službene novine Federacije BiH" 110,00 KM. Web izdanje: http: //www.sluzbenilist.ba - godišnja pretplata 200,00 KM