53
UNIVERZITET UNION - NIKOLA TESLA Docent dr Marjan Marinković PREDMET PROGRAMIRANJE TAKMIČARSKE FORME (SKRIPTA) Beograd, 2014.

Скрипта из предмета Програмирање такмичарске форме

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Fakultet Za Sport Beograd

Citation preview

  • UNIVERZITET UNION - NIKOLA TESLA

    Docent dr Marjan Marinkovi

    PREDMET

    PROGRAMIRANJE TAKMIARSKE

    FORME

    (SKRIPTA)

    Beograd, 2014.

  • 2

    SADRAJ

    1. Uvod............................................................................................................................... 3

    2. Terminologija................................................................................................................. 5

    3. Sport (podela i karakteristike)........................................................................................ 6

    4. Savremena sportska istraivanja..................................................................................... 7 5. Faktori uspenosti u sportu............................................................................................. 7 6. Sportske povrede............................................................................................................ 8

    7 Dijagnostika................................................................................................................... 10

    7.1 Testiranje antropolokog prostora.................................................................................. 10 7.2 Metrijske karakteristike testova...................................................................................... 11

    7.3 Prognostike karakteristike testova................................................................................ 11 8. Osnove treninga.............................................................................................................. 14

    9. Izrada trenanog programa............................................................................................. 16 10. Trening i trenane metode.............................................................................................. 17 11 Sportska priprema........................................................................................................... 20

    11.1 Tehnika priprema sportista........................................................................................... 20 11.2 Taktika priprema sportista............................................................................................ 22 11.3 Fizika priprema sportista.............................................................................................. 24 11.4 Sociopsiholoka priprema sportista................................................................................ 34 11.5 Teorijska priprema sportista........................................................................................... 35

    12 Ciklusi u sportu............................................................................................................... 36

    12.1 Pojedinani trening......................................................................................................... 36 12.2 Mikrociklus..................................................................................................................... 38

    12.3 Mezociklus...................................................................................................................... 39

    12.4 Pripremno takmiarski period........................................................................................ 41 12.5 Makrociklus.................................................................................................................... 42

    12.6 Olimpijski ciklus............................................................................................................ 43

    13 Periodizacija.................................................................................................................... 44

    14 Superkompenzacija........................................................................................................ 45

    15 Tejper.............................................................................................................................. 46

    16 Zamor ............................................................................................................................. 47

    17 Oporavak......................................................................................................................... 48

    17.1 Medicinska sredstva oporavka........................................................................................ 49

    18 Sportska karijera............................................................................................................. 50

    Literatura........................................................................................................................

    53

  • 3

    1. UVOD

    Cilj predmeta:

    Edukacija studenata u pravcu savladavanja metodikog rada po odreenim principima i metodama po kojoj se realizuje delatnost u odreenom sportu zasnovano na savremenim naunim saznanjima.

    Ishod predmeta:

    Osposobljen strunjak koji e znati da programira takmiarsku formu, tj. primena znanja u

    sportskoj praksi.

    Sadraj predmeta:

    Programiranje forme sportista pojedinca ili tima u odnosu na plan takmienja, mezociklus,

    makrociklus; snimanje trenutnog stanja forme igraa u timu; razlike, prednosti i nedostaci

    programiranja forme pojedinanog igraa i itavog tima; programiranje takmiarske forme u

    kolektivnim sportovima i individualnim sportovima. Aspekti, principi i metode programiranje

    takmiarske forme elementi koji daju smernice dobrom radu psihiko stanje, fiziko stanje,

    klimatski uslovi, poznavanje protivnika, mesto dogaaja; psihiki aspekt kao preduslov za

    objektivno programiranje forme. Fiziki aspekt programiranja takmiarske forme kao osnovni

    uslov; klimatske prilike u kojima e se pojedine faze realizovati, aklimatizacija kao elemenat

    programiranja forme; uloga i znaaj bazinih priprema za programiranje takmiarske forme;

    objektivna, struna i pravovremena takmiarska forma uslov za vrhunski sportski rezultat.

    Praktina nastava:

    Osposobiti budue trenere za praktini posao (trening). Intenzifikacija treninga kroz primenu u

    praksi. Izrada trenanih programa. Primena savremenih trenanih metoda i upotreba

    sofisticiranih softverskih programa. Korienje aparature za funkcionalnu dijagnostiku. Izrada i

    korienje baterije testova za procenu funkcionalnih stanja i motorike. Vebe, primena

    poslovnih softvera, studije sluaja, testovi znanja, seminarski radovi.

    Predispitne obaveze Poena (50) Zavrni ispit Poena (50) Aktivnost u toku predavanja 5 Praktini rad 20 Praktina nastava 5 Pismeni ispit 15 Kolokvijum-i 15 Usmeni ispit 15 Seminar-i 10 Vebe 15

  • 4

    PRAKTINI RAD:

    1. Izrada pojedinanog trenanog programa 2. Voenje treninga 3. Izrada mikrotrenanog ciklusa 4. Izrada mezotrenanog ciklusa 5. Izrada makrotrenanog ciklusa 6. Izrada plana prema trenanom periodu pripremni 7. Izrada plana prema trenanom periodu takmiarski 8. Izrada plana prema trenanom periodu prelazni 9. Izrada i korienje kompjuterskog programa u funkciji programiranja takm. forme 10. Korienje podataka funkcionalne dijagnostike 11. Korienje podataka medicinske dijagnostike 12. Korienje podataka sociopsiholoke dijagnostike 13. Korienje podataka savremenih istraivanja

    ISPITNA PITANJA (pismeni i usmeni)

    1. Endogeni faktori uspenosti u sportu 2. Egzogeni faktori uspenosti u sportu 3. Sportski stil ivota 4. Trenani rizici 5. Zakonitosti sportskog treninga

    6. Priprema sportista tehnika 7. Priprema sportista taktika 8. Priprema sportista fizika 9. Priprema sportista sociopsiholoka 10. Priprema sportista teorijska 11. Metode sportskog treninga (analitiki, sintetiki, kombinovani, kontinuirani, intervalni, takmiarski) 12. Takmiarska sredstva (opta i specifina) 13. Optereenje (vrste, stepen, intenzitet, obim, trajanje) 14. Pretreniranost - zamor (dijagnostika, vrste, karakteristike, simptomatologija)

    15. Oporavak (dijagnostika, vrste, karakteristike, simptomatologija)

    16. Struktura i faze sportskog treninga

    17. Sportska karijera (transformacija, uspenost, trajanje, prestanak i prenos znanja)

  • 5

    2. TERMINOLOGIJA

    Podrazumeva korienje opte prihvaene terminologije iji smo svedoci pogrenog korienja.

    Naime, ako pogledamo termine snage doiemo do pregrt termina koji se svi odnose na tretman

    snage kod sportista ali u razliitim domenima (opte, maksimalne, eksplozivne). Ukoliko se ne

    udubimo u terminoloku problematiku moemo ui u vrzino kolo iz koga je strukovno teko

    pobei. Moemo da koristimo pogrene termine, a samim tim i da na trenani uinak ide

    stranputicom. Napomenuo bih i dve simptomatine pojave i to u sluaju terminolokog

    strukovnog prevoenja kao i nestrunog prenosa nekih sportskih dogaaja (primer: sportista nije

    imao snagu, a misli se na sklop svih psihofizikih sposobnosti sportiste na uinak ili veita

    dilema nekih strukovnih veliina vebe rastezanja ili istezanja). Laikim i nestrunim

    korienjem terminologije pravi strunjak ne moe dozvoliti sebi taj luksuz.

    Obilje pojmova u sportskoj terminologiji postoje te se svaki mora na pravi nain koristiti.

    Strunjak zna...misao mi je da osoba koja stalno radi na svom permanentnom usavravanju svog

    strukovnog trenerskog statusa stalno mora da iri saznajne horizonte.

    Nesebinost je vezana za socijalizaciju i integraciju trenerske linosti. Moramo poi od injenice

    da sami sebi nismo dovoljni i da proces razmene informacija i znanja, kao i uopte komunikacije

    treba da se gaji. Lino ne podravam zatvorene trenerske autoritete.

  • 6

    3. SPORT

    (podela i karakteristike)

    Podvrste

    1) Rekreativni

    2) kolski

    3) Amaterski

    4) Sport osoba sa invaliditetom

    5) Vrhunski

    6) Profesionalni

    Po broju uesnika (individualni, timski, kombinovani)

    - Karakteristika sporta

    individualna maksimalna fizika, psihika i intelektualna naprezanja,

    agonistika,

    razliiti motivi (samodokazivanje, novac, libido...)

    Predmet, cilj i zadaci

    Predmet - sport u totalitetu

    Cilj zdravlje, afirmacija, novac, ostalo...

    Zadaci - zavise od cilja.

  • 7

    4. SAVREMENA SPORTSKA ISTRAIVANJA

    Naini prikupljanja znanja:

    1. Struna literatura,

    2. Nauni asopisi,

    3. Internet,

    4. Mediji,

    5. Novinski lanci.

    Obratiti panju na:

    1) Ozbiljnost izvora,

    2) Savremenost,

    3) Rezultate.

    iva re metod transmisije znanja u interakciji strunjaka.

    5. FAKTORI USPENOSTI U SPORTU

    Subjektivni (endogeni): trening i ivotni stil.

    - Trening (ciklusi, forma i ishrana)

    - ivotni stil (pozitivni i negativni)

    Objektivni (egzogeni): takmienje, drutvo, priroda

    - Takmienje (protivnik, publika, sudija...)

    - Drutvo (politika, finansije, medicina, psihosocio, kultura...)

    - Priroda

    Trenani rizici:

    - Sportske povrede,

    - Pretreniranost,

    - Akutna oboljenja,

    - Hronina oboljenja,

    - Letalni ishod.

  • 8

    6. SPORTSKE POVREDE

    (karakteristike)

    - Specifine za sport ili granu

    - Najslabiji ili najpodloniji deo tela strada

    - Udarac ili pokret (mikrotraume)

    Podela: parcijalne (najee) i totalne

    Parcijalne:

    - na osnovu delova tela: (glava, rame, ruka, noga, trup)

    - unutranji organi (mozak, jetra, slezina, bubreg, krvni sudovi...)

    - skelet (kosti, miii, zglobovi, ligamenti)

    Klasifikacija povreda:

    - Upale (miia, zglobova, tetiva, pripoja, sluzne kese)

    - Uganua (zglobova)

    - Iaenja (zglobova)

    - Delimina i potpuna kidanja (miia, tetiva, pripoja)

    - Prelomi (otvoreni i zatvoreni)

    - Letalni ishod (smrt)

    Podela po vremenu trajanja: akutne i hronine.

    Uzroci povreivanja:

    Unutranji Spoljanji

    Psihofiz. stanje Trening

    Ishrana Oprema

    Zdravstveni status Protivnik

  • 9

    Tretmani rehabilitacije:

    Laka stanja (povrede)

    1. Kvalitetna ishrana (+ suplementacija)

    2. Odmor i oporavak

    Teka stanja (povrede)

    1) Imobilizacija

    2) Hirurka intervencija

    3) Rehabilitacija (fizikalna i kineziterapija)

  • 10

    7. DIJAGNOSTIKA

    Dimenzionalnost tela

    - visina tela

    - duina delova tela

    - irina tela (ramena, kukovi)

    - raspon

    - obimi (podlaktica, nadlaktica, grudi, trbuh, nadkolenica i podkolenica)

    Kompozicija tela

    - miina masa

    - masa potkonog tkiva

    - kotana masa

    - bazalni metabolizam

    - body mass index

    - tenosti (%)

    Dijagnostika oprema

    - fotoelije

    - tenzometrijska platforma

    - uglomer

    - dinamometri

    - psihodijagnostiki testovi (stres u sportu, skala samopotovanja, sportska anksioznost,

    samopouzdanje, motivacija, CRD serija psihod. testova)

    - ergometri ...

    - spirometrija sa tredmilom, ergometrom, biciklergometrom...

    7.1 TESTIRANJE ANTROPOLOKOG PROSTORA

    1. poetno merenje

    2. predvianje

    3. transformacija (trening)

    4. tranzitno ili zavrno merenje

    5. objanjenje

  • 11

    7.2 METRIJSKE KARAKTERISTIKE TESTA

    1. Objektivan

    2. Osetljiv

    3. Pouzdan

    4. Upotrebljiv

    Potovane kolege, preporuio bih vam ove sajtove. Brojni su testovi u upotrebi.

    1. www.topendsport.com

    2. www.ppoline.co.uk

    3. sport-fitness-advisor.com

    7.3 PROGNOSTIKE KARAKTERISTIKE TESTOVA

    Istraivanjem motorikih sposobnosti vri se prognoza razvoja sposobnosti ili prognoza razvoja

    rezultata, kao i struktura procesa vebanja, struktura dostignute forme i modelnih karakteristika

    (Kukolj, 2006).

    - Podaci vani za istraivaki rad mogu se dobiti na sledei nain:

    1. posmatranjem (ekspertnom analizom)

    2. merenjem

    3. eksperimentom i

    4. logikim zakljuivanjem

    Posmatranjem se procenjuju izgled i proporcije tela, nain reagovanja i nain izvravanja

    aktivnosti u zavisnosti od toga da li su standardni ili nestandardni uslovi.

    Razvojne karakteristike utvruju se sistematskim merenjima, u kojima se razlikuju merenja

    morfolokih karakteristika (antropometrija), merenja funkcionalnih mogunosti i merenja opteg

    i specifinog karaktera motorikih sposobnosti.

    - Za utvrivanje rasta i razvoja bitne mere su:

    1. longitudinalne dimenzionalnosti (visina tela, sedea visina, duina nogu, ruku...)

    2. transverzalne dimenzionalnosti (irine karakteristinih segmenata tela ramena, karlice,

    kukova i i dijametri lakta, ake, kolena, skonog zgloba i dr.)

    3. potkonog masnog tkiva (koni nabori nadlakta, lea, trbuha, natkolena, potkolena i dr).

    Znaaj israivanja strukture mofolokih karakteristika posebno je evidentan zbog suptilne

    povezanosti morfolokih karakteristika (oblika tela), funkcionalnih i motorikih sposobnosti.

  • 12

    Merenje motorikih sposobnosti moe biti: analitikog i sintetikog karaktera.

    - Analitiki pristup u izboru motorikih merenja zasniva se na parametrima koji omoguavaju

    uvid u nivo i karakteristike nivoa pojedinih motorikih sposobnosti (sila, snaga, brzina,

    izdrljivost, okretnost, gipkost...). Ovaj pristup moe sadrati i parametre sa topolokom

    konfiguracijom (npr.snaga ruku, ramenog pojasa i dr).

    Upotrebna vrednost ovih parametara sastoji se u tome to omoguavaju odreivanje strukture na

    poetku, u toku i na kraju procesa vebanja.

    Podaci dobijeni na poetku procesa vebanja mogu posluiti za proveru efekata izvrenog rada i

    omoguavaju tako eventualnu korekciju i reorganizaciju daljeg rada.

    Merenje na kraju procesa vebanja omoguava ukupnu ocenu promena nastalih kao posledica

    sprovedenog vebanja i uslova vebanja.

    - Sintetiki pristup u istraivanju zasniva se na parametrima o telesnim aktivnostima izvrenim

    u celini, onako kako to zahtevaju racionalnost tehnike i konvencije o optim uslovima

    ispoljavanja efikasnosti u razliitim telesnim aktivnostima (pravila, propisi, dogovori). To se

    odnosi na ocenu tehnike,ocenu tehniko-taktikih reenja i rezultate izvrenog rada.

    Promene motorikog statusa istrauju se u prirodnim uslovima, u kojima odreeni deo

    posmatranog obeleja namerno izmenjen. Praenje unapred definisanih uslova i utvrivanje

    unapred odreenih parametara naziva se eksperimentom.

    U eksperimentu mogu biti utvreni i praeni uticaji odreenog vebanja na organizam oveka, na

    funkcije pojedinih sistema organizma, predmet istraivanja moe biti uspenost savladavanja

    predvienog gradiva kao i drugi elementi procesa vebanja (vebe, uslovi rada, reim rada,

    intenzitet rada i dr.).

    Procena optih motorikih sposobnosti vri se testovima ili baterijom testova koji omoguavaju

    svestrano sagledavanje stanja telesnih sposobnosti.

    Pod dijagnostikim karakteristikama testova podrazumevaju se mere i postupci kojima se

    kvantifikuju bitne sposobnosti, kretanja ili odreene karakteristike kretanja u cilju definisanja

    njihovog nivoa, strukture, dinamike promena, sloenosti i karaktera. Dijagnostike karakteristike

    su znaajne kada se utvruje: stanje zdravlja, stanje motorikih sposobnosti i radna sposobnost

    osoba razliitog uzrasta, pola i specifine sportske orijentacije.

    Pod prognostikim karakteristikama testova podrazumevaju se mere i postupci kojima se

    kvantifikuju sposobnosti ili karakteristike kretanja sa ciljem da se na osnovu visokog stepena

    povezanosti sa osnovnim kriterijumom, predvia uspenost u definisanoj aktivnosti.

    Prognostike karakteristike testova znaajne su u predikciji razvoja telesnih sposobnosti,

    postignua i stabilnosti tehnike.

  • 13

    Prognozom su obuhvaeni i: razvoj metodike treninga, znaajnog postignua u periodu od 4-8

    godina i sportska obdarenost.

    Prognoza razvoja metodike treninga vri se na osnovu ekspertize dokumentacionog materijala i

    obuhvata analizu primenjenih sredstava, metoda, uslova rada i postignutih rezultata.

    Prognoza postignua se vri za period od 4 do 8 godina, na osnovu regresije koja obuhvata

    podatke koji se odnose na vremenski trend rezultata i podatke o ueu sluajnih faktora.

    Prognoza sporske obdarenosti vri se na osnovu visine (kvaliteta) rezultata, na osnovu stabilnosti

    rezultata, na osnovu povezanosti juvenilnih i definitivnih rezultata, kao i na osnovu tempa

    prirasta rezultata.

    Kontrola u fizikom vaspitanju, rekreaciji, a naroito u sportu moe biti usmerena ka strukturi i

    nivou fizike pripremljenosti jednog svojstva ili pojedine karakteristike odreenog svojstva.

    Sadraj kontrole uslovljen je specifinostima adaptivnih sistema od kojih, u najveoj meri, zavisi

    efikasnost kretanja (kardiovaskularni, respiratorni i metaboliki sistem, stanje neuromiinog

    aparata, nervnog sistema i brzinsko-snanih svojstava: koordinacija u optem i strukturnom

    smislu; elastinost miia, gipkost i dr.).

  • 14

    8. OSNOVE TRENINGA

    Karakteristike vebanja

    - struktura (uvodni, glavni, zavrni)

    - sadraj (snaga, izdrljivost, kondicija...)

    - parametri

    1. obim

    2. optereenje

    3. intenzitet

    4. brzina pokreta

    5. amplituda

    6. vreme izvoenja

    7. ritam

    Struktura

    (uvodni, glavni, zavrni)

    Ono to ini jedan trening po strukturi je uvodni deo treninga, glavni i zavrni. U uvodnom delu

    treninga trudimo se da polako pripremimo organizam za jae napore, podignemo radnu telesnu

    temperaturu, pripremimo psihofizike sisteme za vea naprezanja. U uvodnom delu treninga

    koristimo zagrevanje, vebe oblikovanja, rastezanje i labavljenje. Takoe nije strano kod mnogih

    strunjaka u ovoj fazi koristiti i masau.

    Glavni deo treninga se odnosi na radnje koje u svakom pogledu odgovaraju stvarnoj nameri i

    svrsi trenanog efekta i to fizika, psihika, taktika i sva druga priprema sa svojim parcijalnim

    delovima i karakteristikama.

    Zavrni deo je namenjen izvoenju organizma iz procesa vebanja i u njemu se uglavnom

    primenjuju vebe rastezanja i labavljenja uz relaksaciju i oputanje.

    Ovo je poetni deo mikrociklusa, a sve to se ide ka uslonjavanju trenanih programa dolazimo

    do mezo i na kraju makrociklusa.

    Sadraj vebanja se moe definisati pod kategorijom antropomotorikih varijabli (snaga, brzina,

    izdrljivost, koordinacija, spretnost, okretnost, ravnotea i preciznost). Prema projekciji

    delovanja na pokretne delove tela (zglobove, ligamente i miie) postoje vebe jaanja,

    rastezanja, labavljenja i oputanja.

  • 15

    Parametri vebanja

    1. Obim kao parametar izraen je u broju ponavljanja u serijama, broju serija i setu vebanja.

    2.Optereenje i 3.intenzitet:

    - maksimalno 100% - 1 ponavljaj

    - submaksimalno 90-95% - 2 3

    - veliko 80-90% - 4 6

    - srednje 50-80% - 8 12

    - malo >50% - 15 - 25

    4. Brzina pokreta sporo, srednje, brzo,eksplozivno

    5. Amplituda ugao izraen u stepenima

    6. Vreme izvoenja stotinke, sekunde, minute

    7. Ritam 4/6 (brzina/vreme)

    Korienje trenanih principa je mnogobrojno i to se strunjak vie slui ovom problematikom

    lake e obaviti trenerski posao. Primera radi od osnovnih principa je od poznatog ka

    nepoznatom i od lakeg ka teem. Ovo su dva bazina principa i upotrebavaju se u svakom

    delu trenanog procesa.

    Metodologija vebanja takoe je od sutinskog znaaja i osnovno je napomenuti analitiku,

    sintetiku i kombinovanu.

    Analitika se odlikuje parcijalnim vebanjem nekog pokreta, sintetika totalnim vebanjem

    celog pokreta, a kombinovana pristupa analitikom u jednom trenutku, a zatim sintezu u

    drugom, ime se na najcelishodniji nain reava problematika vebanja (pokreta).

    Kljune celine u ritmu projektovanja dnevnog trenanog programa

    Ovaj se deo odnosi na trening, odmor i ishranu. O treningu ne treba preterano priati. Akcenat je

    na ishrani i odmoru. Naime, potrebno je da svaki sportista sagleda dnevne potrebe za energijom

    (masti i ugljeni hidrati) i gradivne (proteini), kao i potrebe minerala i vitamina u celom procesu.

    Suvie iroka tema koja ima smernice ka nutricionizmu i ozbiljnom pristupu ove problematike.

    Jo jedno poglavlje koje je zanimljivo za nutricionizam jeste rezistentnost na hranu. Evidentno je

    da svaki ovek, pa i sportista ima neku vrstu hrane na koju je blago reeno alergian, tj. hranu

    koju tee podnosi i koja ne daje najbolje zahtevane efekte. to se tie odmora prevashodno se

    misli na aktivan i pasivan odmor. Pasivan odmor je san i njega je potrebno imati proseno 6-8

    sati. Aktivan odmor predstavljaju razne metode koje potpomau da se organizam okrepi usled

    brojnih napora (promena fizikih aktivnosti, hobi, terapije...).

  • 16

    9. IZRADA TRENANOG PROGRAMA

    U zavisnosti kakav trenani program izraujemo, koristiemo dostupne metode i principe koji su

    u prethodnim poglavljima navedeni.

    1. Pravilo je da poznajemo trenanu oblast

    2. Da znamo ta program treba da sadri

    3. Poznajemo sportiste

    4. Koristimo savremene trenane tehnike

    5. Koristimo savremene naine evidencije, kontrole i praenja

    Poznavanje trenane oblasti je sutinsko pitanje. est je sluaj da se strunjak prihvati nekog

    sportskog zadatka, a da uopte nije spreman da adekvatno odgovori. Za posledicu ima debakl u

    sportskom rezultatu. Pored linog, doivljaj je i kolektivnog neuspeha. Ali to je najmanja loa

    stvar koja moe da se desi. Najgora stvar je injenica da svojim nedostatkom znanja moe da

    prouzrokuje zdravstvene probleme kod sportista, to ne tako retko ima i dugoroni efekat.

    Program bi trebalo da sadri:

    - osnovne trenane podatke (obim, intenzitet, trajanje, broj ponavljanja, ritam...),

    - dopunske (mesto, vreme, satnica, spoljni faktori i uticaji...)

    Pre svakog trenanog tretmana obavezno je testirati sportistu ili ekipu. Na osnovu rezultata testa

    znamo ispitanikove sposobnosti. to je testiranje podrobnije i detaljnije odraeno (intelektualne,

    fizike i psihike) sposobnosti, lake e nam biti da uradimo delotvorniji trenani program. U

    sluaju da imamo vie ispitanika (sportista), najbolje je principom individualizacije odrediti

    svakom ponaosob program koji pojedincu najvie odgovara, a ako za to ne postoje adekvatni

    uslovi (vreme, novac, prostor...) moemo homogenizovati grupe slinih pojedinaca. Najmanje

    pozitivnih efekata ima rad u celosti iz prostog razloga nemogunosti dobrog praenja pojedinca

    (ovaj se metod ne sme izbegavati upravo zbog socijalizacije i timskog rada).

    Kada smo doli do primene samog programa moramo da poznajemo savremene trenane

    tehnike. Ne smemo zanemariti i odbaciti starije ili trenutno manje upotrebljivije. U trenani

    proces se moramo u kotac uhvatiti sa dozom znalake skromnosti i strune sumnje. Nije daleko

    injenica da su ve zaboravljene forme modifikovane i prilagoene sadanjem vremenu davale

    izvanredne rezultate. Polazimo od injenice da je znanje univerzum te nam je opravdano

    poigravati se sa veitim nagonom istraivanja nepoznatog. Ma koliko bili svesni da smo trenani

    program doveli do savrenstva, injenica je da uvek moe bolje. Ne postoji idealan trenani

    program, te u ovoj naoj sportskoj oblasti u irenju znanja, kroz teoriju i praksu granica ne

    postoji.

    Korienje savremenog praenja i kontrole efekta trenanog programa usmereno je na ve

    dugogodinje korienje aparature za dijagnostifikovanje stanja sportiste.

  • 17

    Ne sme se prenebregnuti injenica da kada radimo u multidisciplinarnim uslovima, to sport na

    svakom pogledu poseduje, problem jasne kontrole celog trenanog procesa je itekako bitan i

    vaan. Raznim statistikim programima moemo pratiti detalje. to je trenani mozaik

    kompleksniji, to je i tee pratiti.

    Retki su sluajevi da improvizacija moe doneti dugotrajniji uspeh.

    10. TRENING I TRENANE METODE

    Sportski trening je kompleksan pedagoki proces koji se konkretizuje u organizovanom vebanju

    koje se ponavlja sa takvim optereenjem da aktivira fizioloke procese superkompenzacije i

    adaptacije organizma. Na taj nain se postie poboljanje fizikih (motorikih), tehnikih,

    taktikih, psihikih, intelektualnih kvaliteta sportiste, koji se iskazuju u postizanju takmiarskog

    rezultata.

    Pojam treninga se odnosi na usavravanje znanja, vetina i kompetencija u cilju ostvarivanja to

    boljih sportskih rezultata.

    Tehnika, taktika, fizika, psiholoka i teoretska priprema sportista su u tesnoj sprezi i veoma

    su bitne dimenzije treninga kako bi sportista postigao eljenu sportsku formu i sportski rezultat.

    Sistem sportske pripreme zavisi od 3 bitne komponente i to:

    1. Sportski trening

    2. Sportsko takmienje

    3. Vantrenane i vantakmiarske faktore pripreme

    Sportska priprema deli se na: optu i specifinu.

    Osnovni sadraji opte i specifine pripreme ine vebe (sredstva treninga) koje se dele na:

    1. Takmiarske

    2. Specifinopripremne

    3. Optepripremne

    Podela pripreme sportista moe biti (Koprivica, 2013):

    1) Fizika, tehnika, taktika, moralna, voljna, teoretska i integralna

    2) Fizika, sportsko-tehnika, taktika, intelektualna i vaspitna

    3) Specifina, psihika, intelektualna, fizika, sportsko-tehnika i taktika

  • 18

    Napomena:

    Svaki trening mora odgovarati, naroito u poetnim etapama, uzrasnim karakteristikama

    sportiste i podravati sveukupni razvoj organizma!

    Svaki trenani proces se odvija po ciklusima.

    Ceo proces sportske pripreme sportiste tokom sportske karijere gradi se po ciklusima koji

    omoguava da se realizuju ostali principi sportskog treninga.

    Pod metodom treninga se podrazumeva nain na koji se primenjuju sredstva treninga (vebe), a

    najee se po glavnom delu pojedinanog treninga prepoznaju metodi treniga (Koprivica,2013).

    Veinu metoda treninga moemo svrstati u 3 grupe (Koprivica,2013):

    1. metodi obuke (obuka sportista)

    2. metodi optereenja (razvijanje i odravanje sposobnosti)

    3. metodi informacije (informisanje sportista)

    Metodi obuke u sportskom treningu su naini i postupci koji se primenjuju sa ciljem usvajanja i

    usavravanja znanja, umenja i navika kretanja.

    U okviru metoda obuke razlikujemo:

    - Sintetiki metod kada se neki pokret ili kretanje ui tako to se izvodi kao celina.

    - Analitiki metod kada se neko kretanje podeli na manje celine koje se zatim uvebavaju.

    - Kompleksni metod koji predstavlja kombinaciju analitikog i sintetikog metoda.

    Postoje 3 faze uenja motorne vetine i to:

    - Prva faza: razvoj grube koordinacije kretanja

    - Druga faza: poboljanje fine koordinacije

    - Trea faza: dolazi do superfine koordinacije

  • 19

    Metodi optereenja primenjuju se kada je osnovni cilj u treningu da se ostvare trenani uticaji

    koji su zavisni od veliine optereenja.

    U okviru metoda optereenja postoje:

    - Kontinuirani metod koji je karakteristian po tome to se u glavnom delu treninga

    primenjuju optereenja koja traju sve vreme bez pauza za odmor i bilo kakvih prekida.

    - Intervalni metod koji se primenjuje kada se vebanje na treningu prekida u vie

    navrata, kako bi se sportista odmorio za sledei napor.

    - Takmiarski metod je metod u kome dominantno mesto u njegovom sadraju ima

    takmiarska veba.

    Metod informacije je bitan deo svakog treninga bez obzira emu je glavni zadatak treninga

    posveen, tj.da li je vezan za tehniku, taktiku, teorijsku pripremu sportista...

    Metodi informacije su: osnovni i pomoni.

    Osnovni metodi informacije su:

    - iva re koja se naziva i metoda usmenog izlaganja.

    - Demonstracija - pokazivanje pokreta ili kretanja.

    - Posmatranje

    Pomoni su: zvukovi, tragovi, orijentiri, tehnika sredstva, gestovi.

  • 20

    11. SPORTSKA PRIPREMA

    Sportska priprema je planski trenani proces pojedinaca i ekipe.

    11.1 TEHNIKA PRIPREMA SPORTISTA

    Motoriko uenje uenje pokreta

    Motorike sposobnosti:

    - uroene

    - steene

    Faze motorikog uenja :

    1) generalizacija opte uenje

    2) koncentracija definisanje pokreta

    3) automatizacija - ponavljanje

    4) stabilizacija savrenstvo

    Nain tehnikog uenja:

    1. demonstracija i objanjenje,

    2. identifikacija (uoavanje),

    3. korekcija ili ispravka,

    4. ponavljanje (uvebavanje).

    Metod uenja:

    - analitiki (po delovima)

    - sintetiki (ceo pokret)

    - kombinovano

    Tehnika u zavisnosti od sporta zavisi od:

    Parametara pokreta:

    1. brzina

    2. obim

    3. amplituda

    4. vreme izvoenja

    5. ritam

  • 21

    Principi u obuavanju:

    1) svest o pokretu i neposredna aktivnost

    2) oiglednost

    3) sistematinost i postupnost

    4) dostupnost i individualizacija

    5) trajnost i progresija

    Greke u uenju tehnike:

    - unutranje (funkcionalno, motoriki, morfoloki i psiholoki razlozi)

    - spoljanje (sredina, metode obuke, klima, protivnik)

    Odlika greaka:

    - nesvesno se javljaju,

    - tee koriguju u naprednijim fazama uenja

    Tehniki Stil:

    - individualna karakteristika

    - odstupa od kliea

    - mala granica sa grekom

    11.2 TAKTIKA PRIPREMA SPORTISTA

    Nain taktikog uenja:

    1. demonstracija i objanjenje, 2. identifikacija (uoavanje), 3. korekcija ili ispravka,

    4. ponavljanje (uvebavanje).

    Metod uenja:

    - analitiki (po delovima) - sintetiki (ceo pokret) - kombinovani

    Vebe u taktici: olakano, oteano, situaciono.

    Sportska taktika zavisi od:

    1. Individualnih i timskih sposobnosti nas i protivnika

    2. Spoljanjih faktora

  • 22

    Principi u obuavanju: 1) svest o pokretu i neposredna aktivnost

    2) oiglednost 3) sistematinost i postupnost 4) dostupnost i individualizacija

    5) trajnost i progresija

    Podela na osnovu broja uesnika:

    1. pojedinac (potez),

    2. grupa (kombinacija i varijanta),

    3. tim (kombinacija i varijanta)

    Taktiki parametri:

    1. broj i karakteristika tima

    2. postavka na terenu

    3. dimenzija terena

    4. klimatski uslovi

    5. satnica

    1. Broj i karakteristika tima:

    - tehnika priprema - taktika priprema - fizika priprema - psiholoka priprema - teorijska priprema

    2. Postavka na terenu:

    3-2-1, 6-0, 4-2...

    4-4-2, 4-3-3, 4-5-2...

    3. Dimenzija terena - u zavisnosti od karakteristika tima (bri tim vei teren, proseno vii tim favorizuje skok igru...)

    4. Klimatski uslovi (vreme, nadmorska visina, temperatura, padavine)

    5. Satnica (bioritam)

  • 23

    11.3 FIZIKA PRIPREMA SPORTISTA

    Fizika priprema sportista odnosi se na funkcionalne i motorike sposobnosti.

    Funkcionalne: kardiovaskularni i kardiorespiratorni sistem.

    Motorike sposobnosti: 1. Snaga 2. Brzina 3. Izdrljivost 4. Koordinacija 5. Spretnost 6. Okretnost 7. Ravnotea 8. Preciznost

    Vrste fizike pripreme sportista

    bazina specifina situaciona

  • 24

    Snaga

    Ispoljavanje sile u vremenu (koeficijent uroenosti .70)

    Vrste miinih kontrakcija:

    - Statika tonus prisutan i menja se, ali se ne menja duina miia

    - Dinamika:

    1) koncentrina (mii skrauje)

    2) ekscentrina (mii izduuje)

    Tip snage:

    1. dinamika (repetitivna i eksplozivna)

    2. statika

    Vrste snage:

    - Maksimalna (1RM)

    - Eksplozivna (1/2 RM)

    - Brzinska (1/3 RM)

    - Amortizaciona (pliometrija-doskok)

    Parametri snage:

    1. obim

    2. optereenje

    3. intenzitet

    4. brzina pokreta

    5. amplituda

    6. vreme izvoenja

    7. ritam

  • 25

    1. Obim kao parametar izraen u broju ponavljanja u serijama, broju serija i setu

    vebanja.

    2.Optereenje i 3.intenzitet:

    - maksimalno 100% - 1 ponavljaj

    - submaksimalno 90-95% - 2 - 3

    - veliko 80-90% - 4 6

    - srednje 50-80% - 8 12

    - malo >50% - 15 25

    4. Brzina pokreta sporo, srednje, brzo,eksplozivno

    5. Amplituda ugao izraen u stepenima

    6. Vreme izvoenja stotinke, sekunde, minute

    7. Ritam 4/6 (brzina/vreme)

    Metode treninga snage:

    - ponavljanje istog optereenja

    - menjanje optereenja

    1. uzlazno od minimalnog ka maksimalnom,

    2. silazno od maksimalnog ka minimalnom,

    3. piramidalno minimum - maksimum minimum,

    4. zupasto vie piramida

  • 26

    Brzina

    Pokret u jedinici vremena (koeficijent uroenosti .90).

    Podela:

    - brzina reakcije - startna (senzo-motorna)

    - promenljiva (prirast, agilnost - promena pravca, opadanje)

    - maksimalna (konstatna)

    Metode treninga brzine:

    - analitika

    - sintetika

    - senzorna motorna

    Razvoj maksimalne brzine pokreta - zavisi od sposobnosti, znanja i osobina

    Razvoj brzine (Dintiman, 1997):

    1. Testiranje i procena

    2. Bazina snaga

    3. Balistika i pliometrija

    4. Trening brzinske izdrljivosti

    5. Tehnika tranja

    6. Trening rada nogu

    7. Trening preko maksimalne brzine

    8. Planiranje i periodizacija

  • 27

    Izdrljivost

    (Nikoli, 2011)

    aerobna anaerobna aerobno-anaerobna

    Parametri izdrljivosti:

    - puls

    - kiseonik

    - ugljendioksid

    - sastav krvi

    Intenzitet izdrljivosti:

    1) maksimalno (do 30 sek.)

    2) submaksimalno optereenje (30 sek-5min)

    3) veliko (5-30 min)

    4) optimalno (>30 min)

    Svi ivi organizmi poseduju sposobnost prilagoavanja. Efekti adaptacije mogu se akumulirati

    ime se stvaraju bazini uslovi za bolji rezultat u datim uslovima.

    Fenomen adaptacije po zonama:

    - anatomska (morfoloko prilagoavanje),

    - funkcionalna (promene miinog, nervnog, srano-sudovnog i disajnog sistema),

    - biohemijska (biohemijske modifikacije),

    - kognitivna (motivaciona struktura, procesi uenja vezani za trening ili mentalni procesi

    koji lee u njihovoj osnovi itd),

    - konativna (brojne varijacije socijalnih ponaanja).

    Dobro programiran trening dovodi do itavog niza specifinih reakcija adaptabilnog tipa, zavisno

    od konstitucije, faze treninga, uzrasta, opte i specifine pripremljenosti organizma.

  • 28

    Mogunosti prilagoavanja nisu neograniene. One se kreu unutar granica utvrenih genetskim

    potencijalom svakog sportiste.

    Pod izdrljivou se, najee, podrazumeva sposobnost oveka da due vreme obavlja rad

    odreenog intenziteta, bez smanjenja radnog uinka, odolevajui znacima zamora koji se

    javljaju.

    Aerobna izdrljivost je dugotrajnog karaktera gde se kao energent koriste eeri i masti uz

    prisustvo kiseonika. Odlikuje se stabilnim pulsom od 120 do 170 otkucaja u minuti.

    Anaerobna izdrljivost funkcionie razgradnjom adenozin - trifosfata (ATP) na adenozin-difosfat

    i fosfat (ADP+P). Meutim, zbog veoma male koliine ATP-a (dovoljne samo za nekoliko

    miinih kontrakcija), rad dueg trajanja nije mogu bez obnavljanja ATP-a. Obnavljanje ATP

    odvija se sloenim biohemijskim sistemom poznatim kao resinteza. Resinteza se, shodno

    intenzitetu i trajanju rada, odvija u anaerobnim i aerobnim uslovima. Resinteza ATP u

    anaerobnim uslovima odvija se pomou energije stvorene cepanjem energetskog jedinjenja

    kreatinfosfata (koje se, takoe, nalazi u miiu) na kreatin i fosfat. Ponovnom razgradnjom ATP

    na adenozindifosfat i fosfat stvara se energija za miinu kontrakciju

    Poznato je da se do izdrljivosti ne stie samo putem kontrolisanog istrajnog tranja.

    Za razvoj aerobne izdrljivosti vrlo uspeno moe se primeniti kontinuirano tranje u trajanju od

    15-30 minuta, "fartlek" (igra tranjem u prirodi naizmeninim intenzitetom) pri emu treba

    obezbediti frekvenciju pulsa na nivou 120-150 otkucaja u minutu, ili tranja u kontinuitetu od

    6-10 m intenzitetom koji varira od 20-80% od maksimuma i pulsnim vrednostima koje ih prate

    130-140 do 170-175 otk/min. Tu su igre loptom na prostoru 15 x 15 m (3:1 uz jedan dodir),

    35 x 20 m (4:4 sa dokerom i dva dodira) ili elementi tehnike ugraeni u reim aerobne

    izdrljivosti. Primeri u sportskim igrama sa razliitim dimenzijama terena i veliini lopte.

    Stimulacija anaerobnog, glikolitikog reima vodi kroz intervalno-serijska tranja na deonicama

    od 200 600 m sa 90-95% optereenjem uz trajanje pauze od 20"-2' i seriju od 4 ponavljanja sa

    pauzom od 4 minuta. Broj serija se kree od 2 - 4, uz odmor oko 15 minuta koji je ispunjen

    radom malog intenziteta.

    Koeficijent uroenosti kod izdrljivosti se kree izmeu .70 i .80, mogunost razvoja postoji, ali

    ne u velikoj meri. Ona se ustvari temelji na efikasnosti funkcionisanja regulacionih mehanizama

    koji se manifestuju u:

    energetskim rezervama (adenozintrifosfat, kreatinfosfat, glikogen i kiseonik), i

    funkcionalnom kvalitetu energetskog potencijala (energetskih procesa).

  • 29

    Poto se izdrljivost manifestuje na razliitim nivoima eksploatacije energetskih struktura,

    postoji tzv:

    anaerobna izdrljivost na nivou laktatne komponente (u trajanju od 3-5 minuta), koja je

    odgovorna za izvravanje kretnih struktura submaksimalnim intenzitetom, a u njenoj se osnovi

    nalaze mehanizmi za regulaciju veliine kiseonikog duga i koncentracije laktata u krvi,

    anaerobna izdrljivost na nivou alaktatne komponente (u trajanju 15-20 sekundi), koja je

    odgovorna za izvravanje kretnih struktura maksimalnog intenziteta, u ijoj se fiziolokoj osnovi

    nalaze mehanizmi za regulaciju velike koliine kiseonikog duga i minimalne koliine laktata u

    krvi, i

    aerobna izdrljivost (u trajanju od 5 minuta do nekoliko sati), koja je odgovorna za izvravanje

    kretnih struktura umerenog intenziteta u duem vremenskom periodu, u ijoj se osnovi nalaze

    mehanizmi za regulaciju i stvaranje energije iz glukoze i slobodnih masnih kiselina.

    Anaerobna ponavljanja, kojima se postie razvijanje anaerobne izdrljivosti, moe se

    klasifikovati u tri glavne kategorije, koje odgovaraju:

    a. kratkotrajnoj anaerobnoj izdrljivosti, koja traje od 0-25 sekundi (deonice do 200m),

    b. srednjoj anaerobnoj izdrljivosti, koja traje od 25-60 sekundi (200-400m),

    c. anaerobnoj izdrljivosti, koja traje od 60-120 sekundi (400-800m).

    Aerobna ponavljanja se takoe svrstavaju u kategorije kratkotrajne, srednje i dugotrajne

    izdrljivosti:

    1. kratkotrajne aerobne izdrljivosti, koja traje od 2-8 minuta (deonice od 800 3000m),

    2. srednje aerobne izdrljivosti, koja traje od 8-30 minuta (3000-10.000m), i

    3. dugotrajne aerobne izdrljivosti, koja traje vie od 30 minuta (10.000m+).

    Izdrljivost zavisi od:

    kretanja krive minutnog volumena disanja porasta vrednosti pulsa porasta relativne potronje kiseonika (V02 ml/kg/min); porasta respiratornog koeficijenta (RQ); porasta maksimalne potronje kiseonika; porasta ugljendioksida (C02 ml/kg/min); porasta relativne potronje kiseonikog pulsa (V02/kg/HR).

  • 30

    Koordinacija

    Genetski koeficijent iznosi 0.80

    Motorika sposobnost iz domena vetina koja se sastoji od spretnosti, okretnosti i preciznosti

    pokreta i samim tim je najzahtevnija, kompleksnija i komplikovanija.

    oordinacija predstavlja svrsishodno, kontrolisano,energetsko, vremensko i prostorno

    organizovanje pokreta u celine, tj.kretne strukture (. Niin, 2000).

    Koordinacijom se naziva sposobnost organizma da adekvatnom motorikom zadatku usklauje

    pojedine pokrete i radnje u odnosu na prostor, vreme i naprezanje (eljaskov, 2004).

    Zaciorskij (1975) je odredio tri manifestacije koordinacije:

    kao sposobnost tanog izvoenja brzih motorikih radnji kao sposobnost brzog uenja pokreta kao sposobnost motornog transfera u srodnim i nesrodnim pokretima

    Razvoj brzine, snage i izdrljivosti utie na razvoj koordinacije....

    Predpubertet predstavlja najvaniju fazu (zovu je fazom brzog sticanja) u razvoju ove motorike

    sposobnosti.

    Sadraji primenjljivi u ovom periodu su: vebe za usvajanje motorikih vetina (kotrljanje u

    svim ravnima, bacanje, udaranje, hvatanje).

    Vebe jednostavne ravnotee (hodanje po uskim predmetima, skakanje sa i na niske predmete).

    Vebe jednostavnog ritma i reakcije (hvatanje, pljeskanje, poskoci).

    Vebe za razvoj prostorne orijentacije i oseaja za poziciju tela ili ekstremiteta (puzanje,

    kotrljanje, kolut napred-nazad), vebe za razvijanje spretnosti (manipulacije rekvizitima).

    Sloenije vebe ravnotee (okreti, poskoci, skokovi na uskim predmetima...).

    Znaaj koordinacije za svestrani razvoj:

    uestvuje u svakom pokretu, daje kvalitet pokretu, poveava motoriko bogatstvo, stvara iroku bazu za uenje i razvoj svih ostalih pokreta (koji nadolaze iz budunosti), osnova je za uenje i izvoenje sloenih dinamikih motornih stereotipa vieg reda, omoguava lake i bre uenje novog.

    Faktori: koordinacija ruku, koordinacija nogu, spretnost, okretnost, agilnost, brzina promene

    pravca kretanja, opta statika koordinacija, opta dinamika koordinacija, fina koordinacija tela,

    gruba koordinacija tela, tajming, tempo, koordinacija u ritmu, balansiranje predmetima,

    reorganizacija stereotipnih kretanja, brzina izvoenja kompleksnih motorikih zadataka,

    koordinacija izboenja silovitih pokreta, motorika edukatibilnost, motorika inteligencija.

  • 31

    Spretnost

    Motorika sposobnost koja se odlikuje preciznim pokretima i radnjama. U direktnoj je vezi CNS

    i miini sistem koji utiu u sinergiji. Spretnost se odraava jasnim detaljima u pokretu i deo je

    vetine. U zavisnosti od sporta ili sportske grane, spretnost je u veoj ili manjoj meri izraena

    parcijalno (delovi dela i njihovi segmenti).

    Na razvoj spretnosti utiu brojni endogeni i egzogeni faktori, kao i genetiki prenosni kod

    roditelja. Nasledni faktor igra veliku ulogu u selekciji sportista u sportovima kod kojih je itekako

    potrebna i izraena spretnost. Jedan deo spretnosti do majstorstva sportista postie se treningom,

    ali uspeh je garatovan od natalnog doba, genetskog koda, selekcije za sportsku granu i na kraju

    dugogodinjeg trenanog rada. Baterijama testova za procenu spretnosti dolazimo do saznanja o

    baznim parametrima kako bi mogli da delujemo prognostiki.

    Spretnost je komponetna fizike sposobnosti koja oznaava dobru i sloenu koordinaciju

    ekstremiteta.

    Spretnost kao motorika sposobnost vrlo je bitna u ostvarivanju vrhunskih rezultata, naroito u sportskim granama gde se tokom nadmetanja koristi neki rekvizit (lopta, unj, vijaa....).

    Spretnost predstavlja sposobnost manipulisanja odreenim predmetom. Moe se podeliti prema tome koji deo tela uestvuje u baratanju rekvizitom (manipulisanje ekstremitetima, trupom, glavom...).

    Spretnost kao opta motorika radnja moe se u velikoj meri poboljati i to najvie na raun uvebavanja pokreta i pribliavanjem to je vie mogue motorikom stereotipu.

    Okretnost

    Motorika sposobnost koja spada u domen vetina, a definisana je velikom amplitudom pokreta

    u optimalnom vremenskom intervalu. Kada je re o maksimalno brzom vremenskom intervalu

    onda govorimo o agilnosti. I jedna i druga sposobnost su itekako vane za uspeh u sportu.

    Direktno su u zavisnosti od veliine i obima treninga kao i od vebi rastezanja, labavljenja i

    oputanja. Okretnost je kompleksna sposobnost koja se manifestuje brzim, tanim, ekonominim

    i svrsishodnim aktivnostima, koje zavise od kretnog iskustva i karaktera aktivnosti.

    Koordinaciono svojstvo pojedinca da organizuje kretanje pravilno, brzo, racionalno i snalaljivo

    u novonastalim uslovima i to najadekvatnijim amplitudama. Zasniva se na motornom iskustvu,

    to znai da e biti okretniji oni koji su ovladali veim brojem razliitih aktivnosti i oni koji su

    primenjivali aktivnosti u razliitim uslovima.

  • 32

    Prema nekim autorima komponente okretnosti su: kinestetiki oseaj, oseaj za prostor, oseaj za

    vreme, usklaenost nervno- miinih odnosa, odgovarajui stepen intelektualnog potencijala,

    kao i ostale komponente fizike sposobnosti oveka. Okretnost u sutini predstavlja saradnju na

    najviem nivou izmeu motornog i psiholokog potencijala.

    Ceo lokomotorni aparat utie na pozitivan rezultat poboljanja okretnosti (miini,

    kotanozglobni i nervno centralni sistem).

    Determinante okretnosti:

    - Pravilnost - Brzina - Racionalnost - Snalaljivost

    Okretnost se moe podeliti na dva oblika: optu i specifinu okretnost.

    Za ispoljavanje opte okretnosti potrebno je da postoje uslovi koji se odnose na sloenost,

    pravilnost, razliite poloaje, svrsishodnost i brzinu delovanja u neoekivanim situacijama.

    Ispoljavanje specifine okretnosti zahteva uslove koji su vezani za tano odreeno vreme. Za

    bioloki razvoj okretnosti je karakteristino da se dobro razvija do puberteta, kada se obino

    zapaa izvesno opadanje uslovljeno burnim porastom tela, naroito ekstremiteta. Krajem

    puberteta ona se ponovo poboljava. Aktivnou i vebanjem okretnost se moe izrazito

    poboljati. Primeeno je da devojice bre napreduju u usvajanju ove komponente fizike

    sposobnosti, te da se ta razlika zadrava i u starijim uzrastima. Ona kao i gipkost posredno utie

    na ispoljavanje ostalih antropomotorikih dimenzija.

    Sredstva za razvoj opte okretnosti su vebe opte pripreme, specijalne asimetrine vebe,

    aktivnosti razliiti po strukturi kretanja (razliiti sportovi), vebe sa rekvizitima (palice, lopte,

    vijae, unjevi...)

    Sredstva za razvoj specifine okretnosti mogu biti taktiko-tehniki elementi i kombinacije

    elemenata u odreenim aktivnostima, kao i takmienja, u uslovima karakteristinim za sportske

    discipline.

    Metodska uputstva, usmerena na podsticanje okretnosti, zasnivaju se na primeni neubiajenih

    poloaja, zatim na izvoenju vebi u suprotnom smeru u odnosu na demonstratora (princip

    ogledala), na promeni brzine izvoenja kretanja, promeni tempa kretanja, promeni prostora,

    promeni naina izvoenja vebe, na dodatnom uslonjavanju, na izvoenju poznate vebe u

    promenjenim uslovima.

  • 33

    Ravnotea

    Motorika sposobnost iz domena vetina koja se odlikuje spremnou i mogunou

    lokomotornog sistema da se suprostavi raznim silama (zemljina tea, cetrifugalna, centripetalna,

    sile koje su uzrokovane drugim sportistom). Sposobnost odravanja aparata za kretanje u

    odreenom poloaju u uslovima mirovanja (statika ravnotea) i kretanja (dinamika

    ravnotea). Predstavlja brzinu reagovanja i prestruktuiranja aktivacije suprotnih miinih grupa.

    Mogunost zadravanja ravnotenog poloaja u miru i u kretanju sloen je sistemski sklop u koji

    uestvuju CNS, miini i kotanozglobni. Ravnotea zavisi od funkcije ulnog organa koji se

    nalazi u slunom lavirintu, od centara ravnotee u CNS-u, kinestetikog oseaja, koji je uslovljen

    ulnim organima u miiima, tetivama i zglobnim aurama, a i od opaanja vida, jer znamo da je

    lake odravati ravnoteu kada su oi otvorene, nego zatvorene.

    Senzitivni periodi za razvoj ravnotee su 9-10, 14-15 i 16-17 godina.

    Za odravanje ravnotenog poloaja, veoma je znaajno da se razvije oseaj ravnotee, iji su

    nosioci dobro razvijeni, ne samo vestibularni, ve i kinestetiki, taktilni i optiki analizatori.

    Sloenost ravnotenog poloaja zavisi od veliine povrine oslonca, visine teita tela, kao i

    poloaja slobodnih delova tela. Teinu ravnotenog poloaja takoe uslovljava i vreme njenog

    trajanja.

    Preciznost

    Motorika sposobnost oveka da pogodi cilj voenim, baenim, udarenim ili lansiranim

    predmetom. Pod preciznou se podrazumeva i sposobnost izvoenja tano usmerenih i

    doziranih pokreta i kao takva je povezana za tanost ocene prostornih i vremenskih parametara

    datog sistema kretanja i odgovarajueg kretnog reagovanja u njemu. Preciznost je sloena i

    osetljiva psihofizika sposobnost koja zavisi i od momentalnog raspoloenja, emocija,

    sposobnosti koncentracije, ali i od drugih motorikih sposobnosti.

    Bioloki razvoj preciznosti uslovljen je razvojem koordinacionih mogunosti CNS-a

    pa praktino zavisi od toga, ali se na njenom razvoju moe raditi do kraja ivota.

    Istiu se, najee dva aspekta preciznosti:

    1. Preciznost voenja sposobnost izvoenja tano usmerenih i optimalno mehanikih i fiziolokih doziranih pokreta kojima domauje cilj (u boksu, maevanju, ili sportskim igrama) - da se neposredno voeni predmet ili deo tela plasira na odreeno mesto i

    2. Preciznost bacanja (lansiranja predmeta) sposobnost pogaanja izbaenim predmetima (lopte, koplje, bomba, loptica, strelica pikada) odreene take ili povrine u prostoru domaaja (cilj).

  • 34

    11.4 SOCIOPSIHOLOKA PRIPREMA SPORTISTA

    Podela prema broju sportista:

    1) individualna

    2) kolektivna (timska)

    Podela prema kalendaru takmienja:

    1) opta

    2) takmiarska (pred, u toku i posle)

    Sociopsiholoke osobine i svojstva linosti sportiste (Kosti, 2002):

    - visoko kristalizovana inteligencija

    - snaan ego

    - snaan superego

    - straljivost

    - otra narav

    - orijentacija na stvarnost

    - spokojstvo

    - orijentacija na druge ljude

    - visoko samopotovanje

    Praksa na osnovu linog iskustva

    1) Indeks socijalnog statusa

    2) Zvezda tima

    3) Motivacija

    4) Ljubav

    5) Upornost

    6) Samokontrola

    7) Saradljivost

    8) Srea

    9) Moralnost

    10) Reprodukcija

  • 35

    11.5 TEORIJSKA PRIPREMA SPORTISTA

    Nije samo taktika priprema. Uspeh trenera je pored trenanog tretmana stalna edukacija svojih

    pulena.

    Teorijska priprema je nesebino prenoenje ivotnih i sportskih stavova, principa, metoda i

    uticanje na sticanje pravih navika i vrednosti.

    Trening traje nekoliko sati, a ta posle toga? Odgovor upuuje na injenicu da je dan sainjen od

    24 sata unutar kojih 8 do 10 sati koristimo za odmor (pasivan i aktivan), nekoliko sati za trening,

    a ostalo vreme sportista je preputen samom sebi. Treba konstantno uticati na pozitivni stil

    ivota kod sportiste, na zdrave navike, odbijanje i restrikciju poroka. Uopteno, rad bazirati na

    celovitosti linosti sportista (intelektualnoj, fizikoj i psihikoj sferi).

    ta se deava u slobodno vreme? Ovo pitanje je nastavak i upuuje na negativne ivotne

    trendove sportista koji svoje slobodno vreme dangube. esto se moe uti ili videti da

    sportista ima defektno ponaanje (konflikt i poroci) i sve se to pripisuje emocionalnom

    nezrelou. Odgovor je da se o sportisti mora ire voditi rauna. Stalna edukacija sportiste o

    sportu ue gledano i ivotu u najirem smislu gledano. Ako trener postigne taj odnos poverenja i

    izgradnje ne samo sportske linosti kod sportiste ve celokupne linosti, velike su anse da

    sportski uspeh dugo traje i da transformacione promene u toku karijere usmerava na put

    dobrobiti sportiste.

    Kakav trener odgovara timu: autokrata, demokrata ili zlatna sredina.

    Trener autokrata ne dozvoljava miljenja, stavove i slobodu sportistima.

    Trener demokrata uvaava miljenja, stavove i slobodu sportistima.

    Kombinovani lik trenera = ?

    Teorijska priprema (po broju):

    1) individualna

    2) timska

    Teorijska priprema (u totalitetu linosti):

    1) psihofizika

    2) socijalna

    3) zdravstvena

  • 36

    12. CIKLUSI U SPORTU

    1. Pojedinani trening

    2. Mikrociklus (7 dana)

    3. Mezociklus (1 mesec)

    4. Pripremno - takmiarski period (vie mezociklusa)

    5. Makrociklus (1 godina)

    6. Olimpijski ciklus (4 godina)

    12.1 POJEDINANI TRENING

    Faze:

    - uvodna (organizam se uvodi u trenani proces, podie se radna temperatura, vebe u

    laganom ritmu, rastezanje, labavljenje, masae) vreme 25% od treninga

    - glavna (zavisi od cilja treninga) vreme 50%

    - zavrna (vebe rastezanja, labavljenja, relaksacije, masaa) - vreme 25%.

    Na grafikonu 1. proizvoljno je dat za primer intenziteta treninga kroz strukturu (uvod, glavni i

    zavrni deo treninga). Uzmimo da u uvodnom delu u prvoj etvrtini treninga (10-12 minuta)

    dovodimo telo iz potpunog stanja mirovanja u neku radnu trenanu zonu. Naredne dve etvrtine

    treninga tj. glavna faza treninga optereenje je u submaksimumu i maksimumu, da bi u zavrnoj

    (fazi) etvrtini treninga polako poputali sa intenzitetom i privodili kraj treninga.

    Grafikon 1. Intezitetna struktura treninga izraena u jedinici vremena (primer)

    0

    10

    20

    30

    40

    50

    60

    70

    80

    90

    100

    1 3 5 7 9 11 13 15 17 19 21 23 25 27 29 31 33 35 37 39 41 43 45

  • 37

    Ovde je dat prikaz piramidalne slike treninga (uspon, vrh i pad). Ako se prisetimo trening moe

    da ide stalno uzlaznom linijom (od slabijeg ka jaem intenzitetu) ili stalno silaznom (od jaeg ka

    slabijem intenzitetu) i deo piramidalnog zupasti to podrazumeva da u jednom treningu

    imamo vie piramida.

    Napomena:

    1) sve faze treninga imaju svoju opravdanost i jednako su vane za uspeh

    2) vremenski % po fazama je klizni i u zavisnosti je od endogenih i egzogenih faktora

    3) planiranje, voenje evidencije i praenje postignutog je od sutinskog znaaja

    Efekat treninga (pozitivni ili negativni):

    1) Trenani (tokom vebanja)

    - Parcijalni

    - Totalni

    2) Posttrenani (neposredno posle vebanja)

    3) Gomilajui (efekat sume treninga)

    4) Stabilna sportska forma

    5) Odloeni sportski efekat

  • 38

    12.2 MIKROCIKLUS

    Dan R.b

    T

    Vrsta

    treninga

    Obim Optereenje Intenzitet Brzina

    izvoenja

    Amplituda Vreme Ritam

    Poned. 1 Fizika

    Tehnika

    Taktika

    Psihol.

    Teorijska

    Broj ponav 100%

    90-95%

    80-90%

    50-80%

    >50%

    1,2,3 x

    15km/

    4km/

    1m/s

    5m/s

    sporo

    srednje

    brzo

    eksploz.

    ugao Stot.

    Sek.

    Min.

    Sati

    2. PAUZA

    Utorak 1

    2

    Sreda 1

    2

    etvr. 1

    2 PAUZA

    Petak 1

    2

    Subota 1

    2

    Ned 1 ME, UTAKMICA, TRKA...

    2

    Tabela 1. Primer trenane nedelje

    Osvrnimo se ukratko na jednu primerom datu trenanu nedelju sa po dva trenana termina na dan (Tabela 1). Naime, tabela je podeljena po zonama. Svaki trening je obeleen u neku od tri boja. Crvena bi oznaavala jak i naporan trening, zelena na srednji i umeren trening, a uta na oporavljajui trening slabijeg intenziteta. U jednom danu smo uzeli da imamo po dva treninga (jedan pre, a drugi poslepodne), znajui da je najvei trenani uinak od 10 do 12 asova i od 17 do19 asova. Vrsta treninga se moe odnositi na sve elemente sportske pripreme (tehnika, taktika, fizika...) u svom njenom totalitetu. Obim je definisan brojem ponavljanja, optereenje procentom, intenzitet jedinicama mere u sportu, brzina izvoenja, amplituda, vreme i ritam su takoe definisani. Imajui u vidu da jedna slika govori hiljadu rei, dobili smo mozaik kojim se moe predstaviti trenana nedelja, na relativno prost i pregledan nain, a koja bi obuhvatala sve ono to je potrebno za realizaciju u mikrociklusu.

    Napomena: mora se voditi rauna i nemogue je da svaki trening bude praen crvenom zonom optereenja, treba adekvatno definisati trenanu nedelju u zavisnosti da li je re o bazinom, pripremno, takmiarskom ili posttakmiarskom (oporavljajuem) periodu.

  • 39

    12.3 MEZOCIKLUS

    Grafikon 3. Mezociklus

    Na grafikonu 3. Moemo videti u prostim crtama kako bi izgledao jedan mezociklus. Trajanje je

    jedan mesec. Unutar meseca imamo etiri nedelje. Ako se vratimo na mikrociklus moemo

    definisati svako nedelju ponaosob. U zavisnosti od makroplana mezociklus u trajanju od mesec

    dana moemo projektovati na razliite vrste sportske pripreme (tehnika, taktika, fizika,

    psiholoka i teorijska). Ako pogledamo da unutar svakog dela sportske pripreme imamo vie

    podeljenih i izdvojenih segmenata kojima trebamo posvetiti panju (npr. fizika - snaga, brzina,

    izdrljivost...) moemo uvideti veliki broj kombinacija.

    Kratak osvrt na delove sportske pripreme:

    - Tehnika valovito se kree u svakoj trenanoj nedelji sa usponima i padovima koji

    mogu da zavise od svih drugih delova pripreme

    - Taktika oscilovanje je slabije, to upuuje na to da taktike radnje i kombinacije tee i

    sporije pokazuju napredovanje, ali usvojena taktika varijanta se kumulativno moe

    stalno dopunjavati i usavravati.

    - Fizika moemo videti da stepen oscilovanja unutar svake nedelje je izraeniji.

    Opravdanost ovakvog kretanja krive moglo bi se opravdati fiziologijom trenanih napora,

    odmorom i oporavkom kao i ishranom. Kada se narui fiziki integritet sportiste

    definitivno svi drugi delovi sportske pripreme daju katastrofalne rezultate i primetan je

    pad forme. Fizika priprema je bitan segmenat, ali se nikako ne sme izdvojiti i forsirati.

  • 40

    - Psiholoka u psiho sferi takoe postoje oscilovanja koja su dugotrajnijeg karaktera i u

    zavisnosti su od endogenih i egzogenih faktora uspenosti u sportu. U pozitivnom smislu

    motivacija, ljubav i srea mogu dati izvanredne rezultate, a u negativnom depresija i

    anksioznost mogu delovati pogubno.

    - Teorijska nikako se ne treba zanemariti, ve se treba negovati. injenica je u stalnom

    uenju pravila sportske igre, usavravanju trenanih procedura, rad na intelektualnom

    delu linosti sportiste koji bi osim sporta mogao da nae primenu i u svakodnevnom

    ivotu. Nedopustivo je da zbog banalnosti igra dobije uti ili crveni karton i time oteti

    svoju ekipu, takoe da zbog svog negativnog stila ivota (kocka, alkohol, cigare, droga...)

    trpi tim, reprezentacija i nacija.

    Sve navedene delove koji ine sportsku pripremu ne moemo izolovati i posmatrati zasebno, ve

    naprotiv jedino je mogue problematiku posmatrati u celini.Ovo nas upuuje upravo na dobro

    isplaniran trenani program koga emo se drati kako bi svaka vrsta sportske pripreme imala

    adekvatan tretman i dala najbolji rezultat. Uteno je to nema idealnog trenanog programa, te

    nam se stoga otvara mogunost da kroz plan u celini damo svoj lini peat i doprinos u kreiranju

    i projektovanju sportsko - takmiarske forme sportista.

  • 41

    12.4 PRIPREMNO - TAKMIARSKI PERIOD

    Grafikon 4. Pripremno - takmiarski period

    Pripremno takmiarski period (grafikon 4.) je vreme koje se sastoji od vie mezociklusa, a deo je

    makrociklusa. Primer bi bila polu sezona u fudbalu gde imamo jesenji i proleni deo takmienja.

    Jesenji i proleni deo takmienja bi se mogli u planiranju takmiarske forme definisati kao

    makrociklus u vremenskom trajanju od godinu dana. Posebno, jesenji ima svoj pripremno

    takmiarski, a proleni takoe svoj pripremno takmiarski period. Na osnovu ovog primera u

    fudbalu moemo odvojiti makrociklus takmienja u sportu na vie pripremno takmiarskih

    perioda.

    Kao to moemo videti pripremno takmiarski period se sastoji od:

    1. Bazinog (osnova, uopteni treninzi, optereenje 50-80% od maksimuma)

    2. Pripremnog (specijalizacija treninga, poveanje optereenja, rad na detaljima)

    3. Takmiarskog (zavisi od kalendara takmienja)

    4. Prelaznog perioda (odravanje forme, oporavak i rehabilitacija)

  • 42

    12.5 MAKROCIKLUS

    Makrociklus (grafikon 5.) u sportskoj terminologiji predstavlja jednu takmiarsku sezonu.

    Unutar sezone imamo nekoliko pripremno takmiarskih perioda.

    Grafikon 5. Makrociklus

    Napomena:

    U kreiranju i projektovanju makrociklusa predlog je da se ide sledeim redosledom :

    1. Definisanje makrociklusa (kalendar priprema, takmienja i prelaznog perioda)

    2. Podela makrociklusa na vie pripremno takmiarskih perioda

    3. Podela i definisanje svakog pripremno takmiarskog perioda kroz vie mezociklusa

    4. Svaki mezociklus do detalja razraditi na mikro planu do svakog pojedinanog treninga

    5. Merenje svih parametara (neizostavno, neizbeno i neophodno)

    - Inicijalno uvodno u poetku (posle toga ide predvianje)

    - Tranzitno predlog na svakih mesec dana (korekcija postojeeg i predvianje)

    - Zavrno na kraju makrociklusa (sezone)

    Izvlaenje zakljuaka

    Uoavanje greaka i rad na ispravci istih u sledeoj sezoni

  • 43

    12.6 OLIMPIJSKI CIKLUS

    Trajanje 4 godine

    est termin megaciklus

    Vrhunac strukovnog planiranja

    Sadri vie makrociklusa

  • 44

    13. PERIODIZACIJA

    Termin periodizacija u sportskom planiranju takmiarske forme nije nita drugo nego tano i

    precizno podeliti jedan dui vremenski period na podperiode. Unutar samih perioda napraviti i

    definisati to preciznije njegove delove. Ako je re o makrociklusu u trajanju od godinu dana

    podelu bi izvrili na vie pripremno takmiarskih perioda. Svaki pripremno takmiarski period bi

    podrobnije definisali mezociklusima (na mesenom nivou), a mezocikluse na mikrocikluse gde

    bi svaku nedelju definisali, a unutar svake nedelje pojedinano svaki njen dan. Svaki trenani

    dan definiemo sa nekoliko treninga, a trening sa trenanim parametrima.

    Nedostaci periodizacije (Issurin, 2009)

    Ogranienja koja su nastala istovremenim razvojem motorikih i tehnikih sposobnosti

    Nemogunost sportske pripreme za vie glavnih takmienja

    Predug bazni i pripremni period

    Prednosti periodizacije u odnosu na tradicionalni model (Issurin, 2009)

    Smanjenje trenanog obima

    Svrsishodniji trenani plan

    Efikasno praenje forme i kontrola (na nivou mezociklusa)

    Oporavak i ishrana u zavisnosti od tipa treninga

    Bolje ostvarenje uslova za maksimalni sportski uinak (glavno takmienje)

  • 45

    14. SUPERKOMPENZACIJA

    Grafikon 2.Superkompenzacija (Wikipedia)

    Nadkompenzacija ili superkompenzacija (grafikon 2.) je pojam koji moemo objasniti kroz

    navedeni prikaz. Treningom uslovljavamo troenje energetskih depoa. U procesu oporavka

    razliiti energetski depoi se vremenski bre ili sporije dopunjuju (ATP, eeri, masti...). U

    zavisnosti od toga koliko smo ega na treningu potroili i vremena potrebnog da se potroeno

    nadoknadi, vreme posle nadoknade i vraanja na prvobitni pretrenani nivo je vreme poetka

    superkompenzacije. Naravno, taj period ima svoj uspon i pad i ako se pravovremeno ne odredi

    kumulativni trenani efekat e izostati. Ukoliko se krene u sledei trening na nivou najvieg

    stepena superkompenzacije stie se preduslov vee energetske sadrine, to automatski povlai

    za sobom i bolji trenani uinak.

    Greke su:

    - Loa procena potroenih depoa i vremenska nadoknada istih (stagnacija, pad forme ili

    pretreniranost)

    - Loa procena vremena sledeeg treninga u zavisnosti krive superkompenzacije

    (nedovoljni trenani efekat korienja superkompenzacije)

  • 46

    15. TEJPER (TAPER)

    (Malacko, Rao, 2004).

    Tejper faza obaranja optereenja u trenaom ciklusu.

    - Period tejpera rauna unazad od dana vanog takmienja.

    - Obaranje ekstenziteta - poveanje intenziteta.

    - 2 - 3 puta godinje (vrhunska forma)

    - Naini obaranja trenanih optereenja:

    1) klizajui,

    2) stepenasti,

    3) ubrzani.

    Faze:

    1. Poslednji trenani ciklus do 14 dana pre glavnog takmienja optereenje manje za 50%

    2. Od 14 do 7 dana pre glavnog takmienja - optereenje manje jo za oko 25%

    3. Od 7 do 3 dana pre glavnog takmienja (individualno, specijalizacija takmiarskog

    programa,glad takmiarski intenzitet sa naglim pre prekidom aktivnosti).

  • 47

    16. ZAMOR

    Zamor je stanje organizma koje se odlikuje smanjenjem funkcionalne i radne sposobnosti.

    Vrste zamora:

    Po trajanju:

    - akutni (1 trening do 7 dana),

    - hronini (> od 7 dana).

    Po lokalitetu:

    - lokalni,

    - opti.

    Fizioloki:

    - kardiovaskularni (srce, krvotok, krv)

    - kardiorespiratoni (nivo kiseonika, ugljendioksida, )

    - miini (mlena kiselina, upale...)

    - skeletni (kosti, ligametni, zglobovi)

    Subjektivno objektivni simptomi zamora

    - pad forme,

    - bledilo na licu,

    - hladan znoj,

    - tremor,

    - pospanost,

    - umor.

    Medicinski simptomi zamora

    - poviena temperatura,

    - pad imuniteta,

    - povien ili snien krvni pritisak

    - poviena srana frekvencija

    - bol u zglobovima i miiima

    Psiholoki simptomi zamora

    - anksioznost,

    - nervoza,

    - letargija.

  • 48

    Teorije zamora (Koprivica, 2013)

    - Teorija trovanja

    - Teorija uguenja

    - Teorija iscrpljenja

    Faktori zamora (Koprivica, 2013)

    1. hipertermija, 7. dislokacija jona kalcijuma,

    2. dehidratacija, 8. iscrpljenje depoa neurotransmitera,

    3. demineralizacija, 9. poremeaj u transportu triptofana,

    4. iscrpljenost energetskih depoa, 10. efekat slobodnih radikala,

    5. porast (pH), 11. insuficijencija krvotoka - hipoksija

    6. dislokacija kalijuma iz elije, 12. psiholoki faktor.

    17. OPORAVAK

    (Koprivica, 2013)

    Vrste:

    - delimini

    - potpuni

    Faze:

    - funkcionalna promena

    - strukturna promena

    Sredstva:

    - trenana (programiran trenani proces, smenjivanje optereenja u treningu i takmienjima i

    odmor)

    - psiholoka (autogeni trening, psihoregulacija, relaksacija, hipnoza, stvaranje pozitivne mikro

    klime u grupi, stvaranje i negovanje dobrih odnosa u svim sportskim relacijama i u porodici..)

    - medicinska

  • 49

    17.1 MEDICINSKA SREDSTVA OPORAVKA

    (Koprivica, 2013)

    1. higijenska raspored rada i odmora, san, sportska odea, obua, sprave, rekviziti i sp. objekti,

    2. fizika masae, sauna, hidroprocedure, elektroprocedure, hiperbarina komora, ultrazvuk...,

    3. farmakoloka - preparati za oporavak

    4. ishrana.

    Vane napomene:

    1. Uoiti na vreme pojavu zamora,

    2. Pristupiti adekvatnim merama za oporavak, esto i kombinacijom vie mera istovremeno,

    3. Potovati predvieno vreme oporavka,

    4. Poeljno je imati u timu strunjake iz oblasti medicine, farmakologije, psihologije, sociologije,

    kako bi svako u svojoj oblasti dao puni doprinos.

  • 50

    18. SPORTSKA KARIJERA

    Karijerne faze

    1. Poetna

    2. Razvojna

    3. Stabilna

    4. Zavrna

    5. Karijerna transformacija

    1. Poetna karijerna faza

    Odlikuje se entuzijazmom, eljom za pronalaenjem sebe.

    Motivi su ljubav prema sportu, fizikoj aktivnosti, drugarstvo, emocionalna zaljubljenost.

    Otkrivanje sebe i svojih sposobnosti

    Velike oscilacije u sportskoj formi

    Istraivanje esta promena sportova

    Rana specijalizacija - negativna pojava u svim sportovima da se mladi u poetku

    bavljenja sportom specijalizuju, pritom zanemarujui baznu osnovu svih sposobnosti.

    2. Razvojna karijerna faza

    Odlikuje se diferencijacijom vanih segmenata u sportskoj pripremi.

    Motivi su ljubav prema sportu, dominira egocentrizam, svesnost napredovanja.

    Najvei stepen napredovanja

    Velike oscilacije u sportskoj formi (emocionalna nezrelost, pogrean cilj - novac, sportski

    uspeh, sportska slava)

    Istraivanje unutar sopstvenih sposobnosti poredei sa rezultatom

  • 51

    3. Stabilna karijerna faza

    Odlikuje se diferencijacijom ivotnih segmenata u sportskoj pripremi (egzistencija)

    Motivi su maksimalni individualni sportski rezultati.

    Stepen napredovanja zavisi od endogenih i egzogenih faktora uspenosti u sportu.

    Sve manje oscilovanja u sportskoj formi kao rezultat nedovoljne zrelosti, a sve vie kao

    greka u Programiranju takmiarske forme.

    Istraivanje mikro, npr. menjanje delova treninga, blaga korekcija tehnike, sportskih i

    ivotnih navika.

    4. Zavrna karijerna faza

    Odlikuje se padom sposobnosti,

    Iskustvom se nadoknauje pad sposobnosti,

    Motivi: samodokazivanje i samopotvrivanje,

    Najmanje oscilovanje u sportskoj formi,

    Istraivanje kao oblik linog viegodinjeg sportskog iskustva, sublimacija i prenos znanja na mlae sportiste (kapiten, pomoni trener, savetnik)

    5. Karijerna transformacija

    Sportista u svom evolutivnom pomaku prolazi kroz transformacione promene. To se stanje

    mora injenino prihvatiti iako je teko da iz radnog popularistikog stanja vrhunskih

    sportskih rezultata mora imati tranzitnu sferu i poprimiti druge angamane sportskog radnika

    (trener, menader, profesor...). est je sluaj da se jedan strukovni deo sporta uopte

    zanemari (teorija i znanje), tako da je nova interakcija i angaman u svojstvu sportskog

    strunjaka nedovoljna za izazove koji prate ovo zanimanje. Vano je napomenuti da svako

    moe i treba da se usavrava. Entuzijazmom i eljom kroz ogromno odricanje svim

    sredstvima saznajnog procesa treba da napreduje dok se bavi ovim poslom.

  • 52

    Transformacija sportiste

    - poetak

    - profesionalni i vrhunski rang

    - zavretak sportske karijere

    - poetak trenerske (menaderske, nastavne...) karijere

    Poetak trenerske (menaderske, nastavne...) karijere

    - Najbolji rezultati su sublimacija prakse i teorije

    - Predlog: dok traje sva uspenost u sportu kontinuirano raditi da sportista po zavretku sportske

    transformie sebe na drugi tip i oblik karijere u sportu (stalna edukacija, usavravanje, ira

    saznanja o sportu uopte...)

    Primeri stvarnosti:

    - uspean sportista - uspean trener

    - uspean sportista - neuspean trener

    - neuspean sportista uspean trener

    - neuspean sportista neuspean trener

    Predlozi za transformaciju

    Konstatna edukacija rad na sebi (intelektualno i fiziki)

    Saradnja sa sportskim klubovima i nastavak struno - trenerskog ili menaderskog posla

    Neke od greaka nepravilne transformacije sportista

    Nagli prestanak bez ikakvih sportskih aktivnosti (zdravstveni problemi),

    Asocijalizacija sa defektnim ponaanjem (esto se primeuje i u prethodnim fazama

    sportske karijere),

    Nedostatak ambicije za daljim strukovnim radom i edukacijom.

  • 53

    LITERATURA

    1. Bjelica, D., Fratri, F. (2011). Sportski trening teorija, metodika, dijagnostika. Niki: Fakultet za sport i fiziko vaspitanje.

    2. Bompa, T. (2006). Teorija i metodologija treninga. Zagreb: Gopal. 3. Dintiman, G., Tellez, T. Ward, B. (1997). Sports Speed: #1 Program for Athletes. Second

    edition. ISBN: 9780880116077.

    4. Issurin,V. (2009). Blok periodizacija prekretnica u sportskom treningu. Beograd: Datastatus.

    5. Kolektiv autora (1973). Prirunik za trenere uvod u optu metodiku treninga. Beograd: sportska knjiga.

    6. Koprivica, V. (2002). Osnove sportskog treninga, prvi deo. Beograd: SIA. 7. Kosti, P. (2002). Sociopsiholoke osobine i svojstva linosti sportiste. Psihologija danas,

    Ni, br.17/02 8. Kukolj, M. (2006). Antropomotorika. Fakultet za fiziku kulturu. Univerzitet u Beogradu.

    Beograd.

    9. Malacko, J. (2000). Osnovi sportskog treninga. Novi sad: SIA. 10. Malacko, J., Rao, I. (2004). Tehnologija sporta i sportskog treninga. Sarajevo, Fakultet

    sporta i telesnog odgoja, str. 302-303

    11. Niin, . (2000). Antropomotorika-teorija. FFK. Univerzitet u Novom Sadu. Novi Sad. 12. Nikoli, M. (2011). Fudbal i motorike sposobnosti. Seminarski rad. Fakultet za sport i

    fiziko vaspitanje. Univerzitet u Pritini. 13. Petkovi, D. (2008). Sportski trening. Ni: Univerzitet u Niu. 14. Zaciorskij, V.M. (1975). Fizika svojstva sportiste, NIP, Partizan, Beograd. 15. eljaskov, C. (2004). Kondicioni trening vrhunskih sportista. Sportska akademija.

    Beograd.

    Internet

    - Wikipedia