G I G A Ja n e Fe a t h e r D i j a m a n t n a p a p u i c a

Naslov izvornika THE DIAMOND SLIPPER G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 2 Uvod Pariz, 1765. Ne... molim vas, ne vie. Rijeci su kao uzdah sile sa eninih suhih i ispucanih usana. Malaksalo je pokuala od usana odgurnuti srebrni pehar. Morate popiti, draga moja. Od toga ce vam biti bolje. Mukarac je drao njezinu glavu u pregibu svoje ruke. Oci su joj bile zatvorene i bila je previe slaba da b i se oduprla dok je on polako izlijevao sadraj pehara u njezino grlo. Osjetivi onaj poznati gor ko-slatkasti okus, ena je jedva cujno zastenjala. Glava joj je klonula na njegovu ruku i on ju je njeno spustio na jastuk. Nadvio se nad njome i zagledao u lijepo blijedo lice cija je koa bila toliko prozirna da je kroz nju gotovo mogao vidjeti kosti njezine lubanje. Tada su joj se oci otvorile. Na trenutak su bile jednako bistre i sjajne kao to su bile nekoc. Umiruce su se oci zagledale u njegove. Tada su joj se kapci spustili, usne rastv orile u samrtnom hropcu, pokuavajuci uhvatiti dah. Mukarac se povukao u sjenu zastora baldahina. Uzeo je cau vina s nocnog ormarica i otpio malo, ne skrecuci pogled hladnih smedih ociju sa eninog lica. Nece jo dugo. S druge strane zavjese zaculo se prigueno plakanje. Odmaknuo je zavjesu i stupio u toplu, vatrom osvijetljenu odaju. Dojilja je sjedila uz vatru njiuci nogom dvostr uku kolijevku. Da joj odnesem djecu, vaa uzvienosti? Mukarac je priao kolijevci. Zagledao se u dva para istovjetnih svijetloplavih ocij u, dva para ruicastih obraza, cetiri naborane stisnute acice na dekama blijedoruicaste boje. Jesu li njegove? Nikad to nece saznati. A sada vie i nije bilo vano. Da, rekao je. Kneginji ce pruiti utjehu, ali ne dopustite da je zamaraju. Ne, naravno da necu, gospodine. Dojilja se sagnula i podigla dva uplakana svenja. Nasmijeila se i poljubila ih. Hajde, ljepotice moje, mama jedva ceka da vas vidi. O dnijela ih je do kreveta. Knez je otpio vino i zagledao se u vatru. Dojilja je ubrzo vratila djecicu u kol ijevku. Njezina je Visost tako slaba. Ne vjerujem da ce preivjeti noc, tuno je rekla. Knez nije nita odgovorio. Vratio se na svoju posmrtnu strau u sjenu zavjesa

baldahina i oslukivao hripavo disanje svoje supruge. Ostao je tamo i kad je disan je prestalo. Priao je krevetu, nagnuo se, pritisnuo svoje usne na njene, osjetio njihovu mrtva cku hladnocu i potpunu odsutnost due u njezinom tijelu. Polako se uspravio i podigao krhki enin desni zglavak. Otkopcao joj je narukvicu s privjescima i primaknuo je slabom svj etlu svjetiljke koja je gorjela na nocnom ormaricu. Lijepi su se privjesci neizmjerno frivolno sjajili i blistali u ovoj mracnoj odaji smrti. Tutnuo je narukvicu u dep i pozvao dadilju . G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 3 Pr vo pogl avl j e Povorka pozlacenih kocija, konja ukraenih perjem i kicenom svecanom ormom te vojnih casnika u blistavim modro-zlatnim odorama Versaillesa prolazila je kroz v eliku zlatnu kapiju dvorca i zaustavila se na sredini golemog trga. Pogledaj one dvije kocije!, povikala je svjetlokosa djevojka opasno se naginjuci kroz prozor na katu svojoj druici koja se naginjala do nje. Obje su dole da me odve zu u Francusku. Cordelia, koja ti se vie svida? Grimizna ili modra? Mislim da je svejedno, odvratila je gospa Cordelia Brandenburg. Sve je to tako smijeno. Eno markiza De Durforta kako ulazi u grad kao da dolazi ravno iz Francus ke, a prije samo sat vremena krenuo je iz Beca. Ali takav je protokol, ukorila ju je nadvojvotkinja Marija Antonija. Tako mora biti . Francuski veleposlanik mora uci u Bec kao da je doao ravno iz Versaillesa. On mor a uime francuskog prijestolonasljednika formalno zaprositi moju ruku od moje majke. Nak on toga cu se udati preko opunomocenika prije nego to odem u Francusku. Covjek bi pomislio da nisi obecana prijestolonasljedniku jo prije tri godine, izjav ila je Cordelia. Kakva li bi strka nastala da carica odbije veleposlanikovu pronju. Vra golasto se zakikotala, no njezinoj prijateljici to nije bilo nimalo smijeno. Cordelia, ne budi glupa. Necu ti dopustiti da bude tako drska kad jednom budem francuska kraljica, nabrala je svoj elegantni nos. S obzirom da tvoj mladoenja ima tek esnaest godina, pretpostavljam da ce se nacekati dok ne postane kraljica, istom joj je mjerom uzvratila Cordelia, nimalo p ogodena ukorom svoje kraljevske prijateljice. Oh, fuj! Sve si pokvarila! Kad ja budem prijestolonasljednica, bit cu najpopular nija i najvanija ena u Versaillesu. Toaneta se zavrtjela u grimiznom vrtlogu svile tako da su se oko nje zaljuljali obruci krinoline. Kicenim je pokretima zaplesala po prostorij i, nepogreivo izvodeci plesne korake menueta u otmjenim papucicama. Cordelia se osvrnula preko ramena i potom okrenula prema mnogo zanimljivijem prizoru dolje u dvoritu. Toaneta je bila nadarena plesacica i nikad nije proputala priliku da se time razmece.

Pitam se tko li je ono, zamiljeno je rekla Cordelia. Glas joj se iznenada povisio o d znatielje. Tko? Gdje? Toaneta je prila k prozoru i odgurnula Cordeliju ustranu. Njezina je veoma svijetla kosa bila potpuni kontrast gavranski crnim uvojcima njezine prija teljice. Eno, tamo. Silazi s bijelog pastuha. Mislim da je lipicanac. Da, mora biti. Pogledaj te linije. Obje su djevojke bile strastvene jahacice pa ih je na trenutak konj vie zainteresirao od njegovog jahaca. Mukarac je skinuo jahace rukavice i ogledao se po dvoritu. Bio je visok i vitak, odjeven u tamnu jahacu odoru; kratka konjanicka kapa s grimiznim obrubom visjela mu je s ramena. Kao da je osjetio da ga promatraju, bacio je pogled na oker fasadu dvorc a. Zakoracio je unatrag i opet podigao pogled, zasjenivi rukom oci. Povuci se unutra, rekla je nadvojvotkinja. Vidjet ce nas. Pa to?, odvratila je gospa Cordelia. Samo gledamo. Zar nije privlacan? Ne znam, pomalo razdraeno je rekla Toaneta. Makni se. Ne prilici se tako zuriti. to bi mama rekla? Cordelia nije mogla zamisliti to bi rekla carica Marija Terezija da otkrije kako se njezina kci sa svojom prijateljicom nadviruje kroz prozor kao da su dvije kokete u operi. Ipak ju je neto dralo uz prozor, cak i dok ju je Toaneta potezala za ruku. Mukarac ju je nastavio gledati. Cordelia mu je vragolasto mahnula i dobacila G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 4 poljubac. Na trenutak je izgledao posve zabezeknuto, a potom se nasmijao i prsti ma dodirnuo usne. Cordelia!, uasnula se nadvojvotkinja. Necu vie ostati ovdje ako se nastavi tako ponaati. Cak ni ne zna tko je taj covjek. Oh, zasigurno je neki nii casnik, ivahno je rekla Cordelia. Sumnjam da cemo ga ikad spomenuti u razgovoru. Uzela je pola tuceta utih rua iz vaze na prozorskoj das ci, nagnula se kroz prozor to je vie mogla i bacila ih dolje. Rue su padale oko mukarca; jedna je pala na njegovo rame i zakacila se u naborima njegovog plata. Oslobodio ju je i paljivo umetnuo u zapucak na jakni. Potom je skinuo eir ukraen perjem i kiceno se naklonio, nakon cega joj je nestao s vidika kad je uao u dvorac ispod njezinog prozora. Cordelia se nasmijala i odmaknula od prozora. Ovo je bilo zabavno, rekla je. Zabavno je kad ljudi sudjeluju u igri. Zamislila se. Mala je bora spojila njezine tanke obrve. Obican casnik ne bi jahao lipicanca, zar ne? Ne, naravno da ne. Nadvojvotkinja je jo uvijek bila ljuta. Vjerojatno si ocijukala s viim casnikom iz Versaillesa. Sigurno je pretpostavio da si sluavka ili neto slicno . Cordelia je slegnula ramenima. Mislim da nije neka vana osoba. Uostalom, sigurna sam da me nece prepoznati izbliza. Naravno da hoce, jetko je rekla Toaneta. Nitko drugi nema tako crnu kosu. No, dobro, onda cu je napraiti puderom, izjavila je Cordelia, odabrala bobu groda iz kristalne zdjele i ubacila je u usta. Srebrni sat na okviru kamina milozvucno je zazvonio.

Boe, vec je toliko sati? uzviknula je. Moram pohitati ili cu zakasniti. Zakasniti kamo? Cordelia se na trenutak neprirodno uozbiljila. Reci cu ti prije nego to ode u Francusku, te izjurila iz prostorije u oblaku muslina utog poput jaglaca. Nadvojvotkinja se gnjevno nadurila. Izgleda da Cordeliji nije smetalo to ce uskor o biti kraj njihovom prijateljstvu. Iz Versaillesa je doao nalog da Marija Antonija mora ostaviti sve to je povezuje s austrijskim dvorom kad se uda za prijestolonasljednika i dod e u Francusku. Nije joj bilo doputeno da sa sobom uzme nijednu od svojih dvorskih dam a, nijednu osobnu stvar, cak ni odjecu. Neutjeno je kidala bobe s grozda pitajuci se to joj je to Cordelia tajila ovih dan a. Ponaala se vragolasto i lepravo kao i uvijek, ali bi odjednom tajanstveno nestajal a i ne bi je bilo satima, a katkada bi izgledala kao da je muci neka teka nevolja. A to uopce nije bilo u skladu s njezinim karakterom. Svjesna zlovolje i zbunjenosti svoje prijateljice, Cordelia je uurbano hodala pre ma istocnom krilu dvorca. Nije smjela riskirati i nekome se povjeriti - tajna je bi la previe opasna, a i nije bilo na njoj da je oda. Na kocki su bila Christianova sredstva za ivot. Ovisio je o dobroj volji svoga gazde Polignyja, glazbenika na carskom dvoru, a kad bi izgubi o njegovu naklonost, izgubio bi i caricino pokroviteljstvo. A tu ce dobru volju posve sigu rno izgubiti kad jednom javno optui Polignyja da krade kompozicije svoga ucenika. No optuba mor a biti neoboriva. Skrenula je u hodnik koji se malo koristio i kroz masivna drvena vrata ula u dugu galeriju. Nalazila se u zapadnom krilu dvorca. Zidovi galerije bili su obloeni de belim tapiserijama. Sagnula se ispod trece. Gdje si bila? Zato nikad ne moe doci na vrijeme? Christianove su velike smede oci bile pune tjeskobe, usne stisnute od brige, lice blijedo. Oprosti. Promatrala sam dolazak francuske svadbene povorke u dvorite, rekla je. Ne ljuti se, Christiane. Smislila sam jednu sjajnu ideju. Ne zna koliko je uasno skrivati se ovdje, zadrhtati na svaki pokret mieva, srdito je aptao nabravi celo. Kakvu ideju? Pretpostavimo da izdamo anonimni letak u kojemu ce pisati da je Polignyjevu G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 5 posljednju operu zapravo napisao njegov najbolji ucenik Christian Percossi? Ali, kako cemo to dokazati? Tko ce povjerovati u anonimnu optubu? Na letku ce objaviti svoju glazbu. Potpii se kao 'prijatelj istine' ili neto slicno. Objavi i neke Polignyjeve kompozicije da se vidi razlika izmedu stilova dvojice skladatelja. To ce biti dovoljno da ljudi pocnu govorkati. Ali, on ce me izbaciti iz dvorca prije nego to se bilo to dogodi, natmureno je rekao Christian.

Kakav li si ti pesimist! uzviknula je Cordelia, nehotice pojacavi glas iznad apata kojim su oboje govorili. Katkada se pitam zato se uopce gnjavim s tobom, Christian e. Osmjehnuo se pomalo plaho. Zato jer smo prijatelji? Cordelia je uzdahnula od tobonje frustracije. Ona i Christian Percossi prijatelje vali su vec pet godina. Bilo je to tajno prijateljstvo jer je u strogoj hijerarhiji na d voru carice Marije Terezije bilo nezamislivo blisko prijateljstvo izmedu skromnog ucenika dvorskog glazbenika i gospe Cordelije Brandenburg, caricinog kumceta i najbolje prijateljice njezine k ceri Marije Antonije, prisnim prijateljima znanoj kao Mariji Antoaneti. Sluaj, rekla je urno primivi njegovu dugu i usku glazbenicku aku. Carica je poznata po pravednosti. Moda i jest ukocena kao ukrobljeni ovratnik, ali nece dopu stiti da te Poligny otjera bez sasluanja. Mi se samo moramo pobrinuti da ona vidi letak i dokaze prije nego li Poligny uspije povuci bilo kakav potez protiv tebe. I moramo se pobrinut i da zaskocimo Polignyja. Ne smije imati vremena da smisli napad na tebe. Jo ga uvijek dreci cvrsto za ruku, popela se na prste i ovla ga poljubila. Christian e, nemoj biti maloduan. Mi cemo pobijediti. Christian ju je zagrlio. Nekoc su mislili da jedno prema drugome osjecaju vie od pukog prijateljstva, ali ih je njihovo bezazleno eksperimentiranje ubrzo oboje u vjerilo da im nije sudeno da budu ljubavnici. No jo mu se uvijek svidalo njezino gipko tijelo i spod dvorske haljine, miris njezine koe i kose. Cordelia je odmaknula glavu i nasmijeila se gledajuci ga u poudne smede oci te uivajuci u ljepoti cetvrtastih crta njegovog lica. Rukama je prola kroz njegove sv ijetle uvojke. Christiane, volim te. Cak i vie nego Toanetu, mislim. Namrtila se, zbunjena ovom novom milju. Nikad prije nije pokuala rangirati osjecaje prema svojim najboljim pr ijateljima. Potom je samo odmahnula glavom u sebi svojstvenom odbacivanju nevane s tvari. Ne namjerava iznevjeriti nijedno od njih dvoje kad je budu trebali. Probaj prikup iti dokaze pa cemo kasnije razgovarati. A sada moram otici. Maknuo je ruke s njezinog tijela i bespomocno joj se zagledao u lice. Volio bih d a se ne moramo skrivati po zakucima i potajice razgovarati. Sve je bilo mnogo lake dok smo bili djeca. Ali sada vie nismo, izjavila je. I sada sam pod pozornijom prismotrom. Osim toga, kad jednom zaskoci Polignyja, nitko ne smije ni posumnjati da sam i ja umij eana. Tako da te mogu zagovarati pred caricom... ili barem, ispravila se, pred Toanetom dok je jo ovdje. Jo mu je jednom na brzinu stisnula ruke, pokuavajuci mu prenijeti neto od svoje vlastite optimisticne odlucnosti. Christian je bio tako osjetljiv, veoma g a je lako obuzimala potitenost. Sigurno zbog njegovog neporecivog genija, ali ju je to ipak katkada znalo iritirati. Sad idem. Pricekaj pet minuta prije nego to ode i ti. Podigla se na prste i opet ga poljubila u obraz, a potom izala iz skrovita iza tapiserije, ostavivi ga s dakom mir

isa vodice od narancinog cvijeta koju je stavljala na kosu te s trajnijim dojmom o n jezinoj neuhvatljivoj osobnosti koja ga je podsjecala na rasprenu dugu. Cordelia je mugnula u dugu galeriju. Poravnala je suknju, okrenula se i nehajno krenula prema vratima na drugom kraju. Odjednom se nala licem u lice s mukarcem ko ji je jahao lipicanca. G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 6 Mukarac se zamiljeno okrenuo od prilicno krvavog lovackog prizora na tapiseriji na udaljenom zidu. Jo je uvijek nosio grimizom obrubljenu konjanicku kapu koja se ve oma isticala na besprijekornoj bjelini njegove nabrane koulje. Vidi, vidi, rekao je. Nije li to cvjecarica? Odakle ste se stvorili? Cordelia se po prvi put u ivotu nala u nedoumici dok ju je upitno promatrao par veselih zlatnih ociju s pjegama zelene i ljenjakove boje. Srce joj je iznenada po celo brzo udarati. Uvjeravala je samu sebe da je to zbog bojazni da je moda prislukivao tajn i razgovor izmedu nje i Christiana, ali je iz nekog razloga osjecala da se zbog toga ne bi trebala brinuti. Neto je drugo uzrokovalo ovu burnu reakciju i znojenje njezinih dlanova. Maca vam je pojela jezik?, upitao ju je podigavi tanku tamnu obrvu. Iza tapiserije... Bila sam iza tapiserije, napokon je uspjela izustiti. Ja... porav navala sam suknju... kukica se otkacila. Uspjela se pribrati pa mu je dobacila prkosan p ogled, kao da ga izaziva da posumnja u njezinu la. Ah, tako. Leo Beaumont ju je znatieljno promatrao i zabavljao se. to god da se dogadalo iza tapiserije nije imalo nikakve veze s popravljanjem haljine. Kukice i rupice nisu mogle uzrokovati to draesno rumenilo ni tako ocit osjecaj krivnje. Zagledao se u tapiseriju. U ocima mu se pojavio osmijeh kad je pomislio da je sve shvatio. Tajni ljubavni sastanak. Razumijem, ponovio je glasom koji je prtao od zabave. Povrijedili ste me. Mislio sam da su vai poljupci namijenjeni iskljucivo meni. Cordelia je progutala knedlu i nehotice jezikom oblizala usne. to joj se to dogad alo? Zato mu nije rekla da gleda svoja posla? Stalno si je ponavljala da mora ostati o vdje kako bi ga sprijecila da pogleda iza tapiserije i otkrije Christiana. Tko ste vi?, grubo j e upitala, nadajuci se da ce mu time odvratiti panju. Vikont Kierston, vama na usluzi. Svecano se naklonio, naizgled nimalo uzdrman nedostatkom suptilnosti. Engleski vikont. Znaci, nije obican casnik. Ugrizla se za usnicu. Njegove su oci nastavile nepokolebljivo zuriti u njezine plavosive. Ovako izbliza, potvrdio je sva njezina zapaanja s prozora. Visok, vitak, irokog cela i izraajnog izrasta kose u obliku slo va V. Kosa mu je bila zavezana na zatiljku i gotovo jednako crna kao i njezina vlastit

a. Puna gornja usnica iznad duboke jamice na bradi, a oko usana neto uznemiravajuce senzualno. Lucifer! to joj je bilo na pameti? Misli su joj poletjele ka Christianu koji se j o uvijek skrivao iza tapiserije, ali joj je njegova slika izblijedjela zbog upornog pogle da engleskog vikonta, jednako kao i zbog njezine nagle zbunjenosti. Vi ste sad u prednosti jer znate tko sam ja, apnuo je zamijetivi njezinu elegantnu haljinu, srebrni privjesak oko vrata, vrpcu optocenu biserima u kosi. Pretpostavl jam da niste cvjecarica ni sobarica, unatoc vaoj sklonosti prema poljupcima. Pocrvenjela je i u neprilici rekla: Nadam se da cete taj mali incident zadrati za sebe, gospodine. Iskrivio je usne. Drim da je va pozdrav upucen meni bio veoma ugodan. Gospodine, bacanje cvijeca bila je moja lakomislenost, ukoceno je rekla. Katkada se ponaam luckasto. Ovo je bila samo igra i nije mi bila namjera biti neuljudna n iti... niti... Pretjerano prisna, usluno je uskocio. Uvjeravam vas da vam nimalo ne zamjeram, a da vas u to uvjerim, dopustite mi da vam to i dokaem. Kaiprstom i palcem primio j u je za bradu i poljubio je prije nego to je mogla shvatiti to kani uciniti. Usne su mu bi le hladne i podatne, ali ipak cvrste. Umjesto da se okirano i gnjevno odmakne, zatekla se kako mu uzvraca poljubac. Rastvorila je usne kad je osjetila njegov jezik i pohlepno udisala miris njegove koe. Rukama ju je milovao po ledima, akama joj obuhvatio stranjicu i podigao je prema sebi. Pr ivila se uz njegovo tijelo, disala je brzo i isprekidano dok su je preplavljivali valovi neu taive poude. G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 7 Grickala mu je gornju usnu, prstima prolazila kroz kosu, tijelo je u potpunosti prepustila na milost svojoj ocajnickoj udnji. Leo se povukao. Zurio je u nju, iz ociju mu je polako nestajala strast. Dragi Boe, tiho je rekao. Dragi Boe na nebesima. Tko ste vi? Osjetila je kako joj boja nestaje s lica dok se stiavala divlja i nekontrolirana strast i tek je tada shvatila to je ucinila. Shvatila je to, ali ne i zato je to ucinila. Ti jelo joj je jo uvijek gorjelo, noge su joj se tresle. Promrmljavi neto nerazgovjetno, naglo se ok renula i pobjegla iz galerije, pridravajuci jednom rukom suknju, dok su se obruci krinolin e vrtoglavo ljuljali, a potpetice optocene draguljima lupkale po mramornom podu. Leo je zbunjeno odmahivao glavom. Ono to je zapocelo kao bezazleno ljubakanje s privlacnom vragolastom djevojkom, odjednom je preraslo u neto drugo. Nije obicava o gubiti kontrolu nad sobom prilikom bezazlenog ljubljenja, ali ma tko je ona bila, tom j e svojom neobuzdanom stracu istkala snanu magiju. Zamiljeno je dodirnuo izgri-enu usnicu. Pot om je jo jednom odmahnuo glavom i okrenuo se da ode iz galerije. Krajickom oka pogledao je tapiseriju iza koje se pojavila djevojka. Po svoj se p rilici

tamo skrivao neki mladic koji je pao kao rtva plimnog vala njezine poude. Prstima je lagano kucnuo po drvenom okviru. Sada moete bez straha izaci. Ostavio je skrivenog ljubavnika i s dubokom borom izmedu skupljenih obrva uputio se prema odajama za goste. Cim su koraci utihnuli, Christian je izaao iz skrovita. Ogledao se po galeriji. Cordeliji nije bilo ni traga. Sto se to ovdje dogodilo? Cuo ih je da razgovaraju , ali su bili suvie udaljeni da razabere rijeci. A tada je odjednom nastupila duga tiina naruena samo struganjem nogu po mramoru i ukanjem bogate tkanine. Nakon toga cuo je kako je Cor delia istrcala iz galerije. to se to ovdje dogodilo? Tko je bio taj mukarac? I to je on r adio ovdje s Cordelijom? Namrtivi se, mladi se glazbenik uputio prema svojoj skromnoj odaji iznad kuhinja. * * * Kad se Leo vratio u salon za goste, tamo ga je docekao lakaj. Lorde Kierston, nje zino carsko visocanstvo eli da je posjetite, rekao je pomalo uurbano. Vojvoda Brandenburg je kod nje. Molim da me slijedite. Leo je hodao za lakajem kroz brojne hodnike dvorca. Poznavao je svu zamrenost ovoga mjesta. Posjetio ga je est godina ranije kad ga je austrijska carica primila u privatnoj audijenciji zbog toga to je njegova obitelj tvrdila da su preko jednog dalekog ro daka u srodstvu s Habsburgovcima. Kao i mnoge druge plemenite engleske obitelji i Beaum onti su imali rodbinu i veze diljem cijelog kontinenta pa su uvijek bili dobrodoli na sva kom kraljevskom dvoru. Posljednje je tri godine Leo vecinu vremena proveo u dvorcu Versaillesu drueci se s udovcem svoje pokojne sestre, knezom Michaelom von Sachsenom, jer je jedino tako mogao budno paziti na Elvirinu djecu. Ah, vikonte Kierston, lijepo je to moete prisustvovati ovom povijesnom dogadaju, srdacno ga je pozdravila carica. Marija Terezija je u dobi od pedeset i tri godi ne bila udovica, a nakon to je rodila esnaestero djece, ostala je tek sjenka prijanje ljepotice. Isp ruila mu je ruku da je poljubi, a potom mu pokazala na stolicu. Ovog smo poslijepodneva veoma neformalni, rekla je uz osmijeh. Razgovaramo o pripremama za sklapanje braka izmed u Cordelije Brandenburg i kneza Michaela von Sachsena. Uz ljubazan izraz iskusnog diplomata, Leo se naklonio vojvodi Brandenburgu, ujak u buduce nevjeste. Moj urjak eli da ga zastupam u dogovorima o njegovoj enidbi za vau G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 8 necakinju, vojvodo. Vjerujem da nemate nita protiv toga. Oh, naravno da nemam. Vojvoda Franz Brandenburg razvukao je svoje mesnate

usne u osmijeh, otkrivi ute iljaste zube. Proucio sam bracni ugovor i cini mi se da je sve u redu. Od zadovoljstva je protrljao ruke. Za Cordeliju je postavljena visoka cijen a, ali se knez Michael von Sachsen, pruski veleposlanik na versajskom dvoru nije cak ni pokuao c jenkati. Leo se zadovoljio samo kratkim naklonom glave. Michael je nenadano odlucio da ce se opet oeniti nekom mladom djevom koja ce mu roditi mukog nasljednika. Svoje kcer i blizanke moci ce prodati na bracnom tritu kad dode njihovo vrijeme, ali one nisu m ogle naslijediti nita, a i nece zauvijek nositi ime Von Sachsen. Cordelia Brandenburg, caricino kumce, bila je najpoeljnija nevjesta za saskog kneza. U dobi od esnaest godina vec je bila dobro poducena o ponaanju u drutvu, ali je u drugim stvarima bila neuka, neiskusna i, naravno, djevica. Lea je u vezi buduce urjakove nevjeste zanimala samo jedna stvar - kakva ce biti maceha njegovim necakinjama blizankama. Sada su bile u dobi kad im je bio najpot rebniji njean majcin utjecaj. Njihov je otac bio rezervirani i hladni autokrat koji je sv akodnevnu brigu o njima ostavljao starijoj siromanoj rodakinji koju je Leo prezirao. Louise de Nevry je bila previe uskogrudna da bi se prikladno brinula za obrazovanje i dobrobit ivahne djece. Odjednom je uvidio da ake stice u pesti i da je tako silno stisnuo vilicu da ga je prostrijelila bol u glavi. Prisilio se da se opusti. Kad bi god pomislio na izne nadnu smrt svoje sestre blizanke, ispunile bi ga gotovo nepodnoljiva bol i nekontrolirana srdba. Nj ezina je smrt bila tako nepotrebna. Tako nagla. Dakako, brak ju je promijenio, priguio je njezinu predivnu ivahnost i zanos, zvonki joj se smijeh sve rjede cuo. No kad je te velja ce 1765. krenuo u Rim, bila je puna ivota i ljepa no ikada. Jo je uvijek mogao vidjeti njezi ne duboke modre oci, oci njihove majke. Jo ju je uvijek vidio kako se smijei dok se oprata od njega. U dubini njezinih ociju zamijetio je neku sjenku koju je pripisao tuzi to se rastaj u. Nikad nisu voljeli biti previe udaljeni jedno od drugoga. I tjedan dana kasnije bila je mrtva. A sada kad pokuava docarati njezinu sliku, v idi samo tu sjenku u ocima i onda se prisjeti da joj je ona u ocima bila i mnogo mje seci prije toga; da joj je smijeh katkada zvucao napeto i da je jednom na njezinom licu zat ekao jedan izraz, izraz koji nikad prije nije vidio - izraz straha. No Elvira se samo nasmi jala kad je pokuao istraiti i on na to vie nije ni pomiljao sve dok nije umrla. A sada nije moga o misliti ni na to drugo. Lorde Kierston? Trgnuvi se, vratio se u sadanjost. Obracala mu se carica. Koliko sam shvatila, vi s te dobili jamstvo francuskog kralja da ce Cordelia moci pratiti moju kcer u Versail

les ako se uda za kneza Michaela?, upitala ga je. Jamstvo je zapravo dala madam Du Barry, kraljeva ljubavnica, ali su svi znali da njezina rijec vrijedi jednako kao i kraljeva. Istina je, Vae Velicanstvo razumije da ce nadvojvotkinji biti veoma teko to nakon udaje ika mora ostaviti sve svoje i sve poznanike. Moja ce kci prigrliti Francusku kao svoju domovinu, izjavila Ona zna to joj je dunost. Zna da je rodena zato da slua. I Velicanstvo. Njegovo za prijestolonasljedn je Marija Terezija. da se pokorava. Odlucno je

kimnula glavom. Naravno, Cordelia ce biti oduevljena to moe pratiti Mariju Antoanet u - i prihvatiti taj probitacan brak. Vojvodo, jeste li razgovarali s njom?, uz upitan s e osmijeh okrenula prema Franzu. Vojvoda je slegnuo ramenima. Gospo, nisam drao da je to uopce potrebno. Cordelia takoder zna da je rodena zato da se pokorava zapovijedima. Sad je pravo vrijeme da joj priopcimo njezinu lijepu sudbinu. Lijepu sudbinu? Leovo lice nije pokazivalo nikakve osejecaje. Michael je bio isue ni pruski knez stroge i ukocene naravi. esnaestogodinjakinja bi mogla biti pomalo ske pticna G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 9 prema takvoj lijepoj sudbini. Michael nije bilo toliko ukocen kad se oenio Elviro m - njezina ga je smrt ucinila takvim. Dakle, moja ce se necakinja preko opunomocenika udati za kneza Michaela i pridruiti se prijestolonasljedniku u Versaillesu. Vi cete, vikonte, biti njezina pratnja? Tako je, vojvodo. To ce mi biti cast i povlastica. Leo je potvrdno kimnuo glavom, vec se unaprijed brinuci koliko ce zamorno biti pratiti neku cerekavu debitantic u na tako dugom i napornom putu. Moramo odmah obavijestiti Cordeliju. Poaljite gospu Cordeliju. Carica je mahnula rukom svome tajniku koji se naklonio i ustrim korakom izaao iz prostorije. Moram sv e ovo rijeiti prije nego to stvarno zapocnu svecanosti povodom vjencanja. Dovrit cemo sve poslove, tako da bez ikakvih smetnji moemo uivati u tom radosnom dogadaju. Marija Terezija se dobroduno nasmijeila. * * * Cordelia je zurila u latinski citat pred sobom. Rijeci joj nisu imale smisla, gr amaticka joj je konstrukcija bila nedokuciva. Dok se mucila s prijevodom, mogla je opipat i nestrpljivost Abbea Vermonda, nadbiskupa Toulousea, koji je poducavao nju i Mariju Antoanetu. Cordelia nikad nije grijeila. Veoma je uivala u sloenosti latinskog jezika, jednako kao i u filozofiji, povijesti i matematici. Za razliku od Toanete koja nije pokazivala nikakav inter es, Cordelia je

bila dobra i bistra ucenica. Ali ne i danas. Naizmjence su je preplavljivali valovi vrucine i hladnoce, zbunjene nelagode i smetene ljutnje kad bi pomislila na onaj incident s Englezom. A kad bi se prisje tila dodira njegovog tijela na svojoj haljini od muslina, ugodne podatnosti njegovih usana n a svojima, okusa njegovih usta na svome jeziku, preplavila bi je ustreptala udnja za koju je znala da bi je se trebala sramiti, ali u sebi nije uspijevala naci ni trunke srama ni krivnj e, tek puki uzbudljivi uitak. Krajickom je oka pogledala Toanetinu svijetlu glavu nadvijenu nad knjigama. Nadvojvotkinja je crckala po margini teksta, dokono crtkajuci pticice i cvijece. Zijevnula je i pristojno prekrila usta bijelom rukom. U ovoj toploj prostoriji okupanoj proljet nim suncem doslovno se mogla opipati njezina dosada. Je li Toaneta ikad osjetila ovaj neobicni nemir, ovu opojnu zanesenost neznanog ocekivanja? Cordelia je bila sigurna da nije. Toaneta bi takvu tajanstvenu cenju posve sigurno povjerila svojoj prijateljici. Na vratima se zaculo kucanje. Toaneta se uspravila i treptanjem pokuavala uklonit i zbunjenost iz ociju. Cordelia je tek uz neznatnu znatielju bacila pogled na lakaj a koji je stajao uz vrata. Carica poziva gospu Cordeliju da odmah dode. to bi moja majka htjela od tebe?, namrteno je upitala Toaneta. Zbog cega bi te eljela vidjeti a da ja nisam prisutna? Ne mogu ni zamisliti. Cordelia je pomno obrisala svoje pero i odloila ga na bugacicu pokraj tintarnice. Ovakav poziv jo nikad nije primila, a caricu se nije smjelo pustiti da ceka. Molim da me ispricate, mon pere. Naklonila se nadbiskupu i krenula prema vratima. Lakaj ju je uz naklon propustio kroz vrata, a zatim je predvodio do car icine odaje za audijenciju, iako je i sama savreno dobro znala put. Ula je u odaju bacivi brz pogled na prisutne. Osjetila je zaprepatenje i ok kad je ugledala engleskog vikonta kako stoji iza caricinog prijestolja. Spustila je pog led i duboko se naklonila carici pa nije mogla vidjeti izraz u vikontovim ocima. Dreci nogu zahva cenu podagrom na stolcicu i oslanjajuci ruku na srebrni drak tapa, njezin joj je stric samo odsjecno kimnuo glavom. Leo se okrenuo ustranu pokuavajuci se sabrati. Ovo je bila Cordelia Brandenburg! G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 10 Nikakva cerekava debitantica, vec vragolasta, izazovna i senzualna mlada ena. Upr avo onakva kakva je bila Elvira prije udaje. Cordelia, draga, tvoj ti je stric ugovorio veoma povoljan brak, rekla je carica be z ikakvog uvoda. Knez Michael von Sachsen je pruski veleposlanik na versajskom dvor u. Kao njegova supruga i ti ce imati svoje mjesto na dvoru pa ce moci ostati drubenica i prijateljica Mariji Antoaneti. Cordelijine su se misli uskomeale. Nije odmah shvatila. I ona ce se udati kao i Toaneta? Njih ce dvije zajedno otici u Francusku? Ovo je bilo suvie dobro da bi b

ilo istinito oslobodit ce se striceve tiranije i svih ogranicenja austrijskog dvora. I ivjet c e u tom blistavom Versaillesu, u bajkovitom svijetu francuskog dvora. Kneev urjak, vikont Kierston, zamijenit ce ga na tvojem vjencanju koje ce se odrati odmah nakon to se nadvojvotkinja takoder preko opunomocenika uda za prijestolonasljednika, govorio je njezin stric svojim jednolicnim odsjecnim glaso m. Leo se polako okrenuo prema prisutnima. Cordelia je zurila u njega. Vi... vi cete biti moj suprug. Nije znala to govori, rijeci su joj bez njezine volje kliznule s usana . Opunomocenik supruga, dijete... opunomocenik, otro ju je ispravila carica. Knez Michael von Sachsen ce biti tvoj suprug. Da... da, naravno. No Cordelia je jedva cula caricu. Gledala je u vikonta dok je t opla plima uzbudenja navirala njezinim venama. Nije ju mogla opisati rijecima; cinilo joj se da izvire iz nekog uskipjelog izvora koji se istovremeno nalazio i u njezinoj glavi i u slabinama. Taj je osjecaj bio cudan i zastraujuci, prekrasan. Nasmijeila se Leu. Izraz u njezinim ocima bio je toliko senzualan da se Leo prest raio da ga nisu uocili i ostali u prostoriji. Stupio je naprijed i izvukao neto iz depa . Imam zarucnicki dar kneza Michaela, gospo Cordelia. Trudio se da mu glas zvuci bezizraajno. Izbjegavao je pogledati je u oci dok je stavljao paketic u njezine r uke. Unutra cete naci i kneevu minijaturu. Koraknuo je natrag, izvan njezinog vidnog polja. Cordelia je otvorila plosnatu okruglu kutijicu i odmotala zatitnu tkaninu. Izvukl a je zlatnu narukvicu s privjescima optocenim biserima. Podigla ju je prema svjetlu p rozora. Privjesci od dragog kamenja zanjihali su se na slabom propuhu. Veoma je lijepa, pohvalila je carica. Leo se namrtio. Nije ni pomiljao da zaviruje kakav je kneev zarucnicki poklon. Tada mu se to cinilo posve nevanim. No ova je narukvica bila Elvirina, dobila ju je na dar od supruga kad je rodila blizanke. Usta su mu se stisnula. Michael je rijetko kad o drjeivao kesu, no pokloniti novoj eni dar koji je poklonio pokojnoj supruzi, u najmanju mu se ru ku ucinilo bezosjecajno. Oh, pogledajte, u kutijici je jo jedan privjesak! Istog je casa Cordelia zaboravila na svoje burne osjecaje. Uzela je malu, dijamantima optocenu papucicu. Pogledajte ka ko je profinjena. Leala je na njezinom dlanu, dijamanti su blistali na svjetlu. Vjerojatn o bi knez htio da ovo bude moj posebni talisman. Cordelia, narukvicu i privjesak cemo poslati draguljaru da pricvrsti papucicu na narukvicu, rekla je Marija Terezija, vrativi se k poslu. Ostavi je tamo na onome st olu. A sad pogledaj minijaturu kneza Michaela. Cordelia je nerado odloila narukvicu i odmotala okrugli paketic koji je dobila uz kutijicu. Iz lakiranog ju je okvira gledao portret njezinog buduceg mua. Bilo je teko steci bilo kakav dojam o osobi s te plone slike. Uocila je blijede oci ispod gustih mrk ih obrva,

tanke ravne usnice, izbocenu vilicu. Kosu mu je skrivala kovrcava napudrana peri ka. Izgledao je kao da nema smisla za humor, cak nekako strogo, a kako se vec bila navikla na te osobine kod svojega strica, one joj nisu smetale. Koliko je mogla vidjeti, nije imao nik akve vidljive fizicke mane, osim njegove dobi. Definitivno nije bio u cvijetu mladosti. I to j e bilo sve to je mogla prigovoriti svome buducem suprugu, to znaci da je prola bolje od mnogih svoj ih G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 11 vrnjakinja koje su bile prodane onima koji su odgovarali potrebama njihovih obite lji, bez obzira na njihov izgled, dob i sklonosti. Ocima je prostrijelila vikonta Kierstona. Je li on bio oenjen? Opet je u krvi osj etila ono cudno kljucanje. Razrogacila je oci i skoro zakoracila prema njemu, a on se odmaknuo. U ocima mu je vidjela jasno upozorenje pa se naglo pribrala. Koliko je star portret?, skrueno je upitala. Napravljen je prolog mjeseca, odvratio je vikont. Razumijem. A ima li knez moju minijaturu? Naravno da ima, pomalo nestrpljivo je rekao njezin stric. Primio ju je prije vie mjeseci. Ne misli valjda da bi knez poslao enidbenu ponudu, a da te ne vidi. Ne, naravno da ne, promrmljala je. No, naravno, ja njega moram prihvatiti za supruga. Rekla je to skoro aptom, ali ju je Leo cuo. Usta su mu se trznula, unatoc nelagodi koju je osjecao pod uznemirujucim intenzitetom njezinog pogleda. Vikont ce biti tvoja pratnja na putu za Versailles, izjavio je vojvoda lupkajuci tapom po podu. On nije cuo to je rekla, ali je jako dobro poznavao svoju necakinju pa je nagadao da je rekla neto drsko. Veoma sam zahvalna na pratnji njegovog gospodstva. Smjerno se naklonila vikontu. Usliit cu elje svoje carice i svoga strica u cijelosti. Brzo je pogledala v ikonta u oci, a njega je opet zapanjila strast koja je plamtjela u modrosivim dubinama. to je ovo? Nevina djevojka na rubu senzualnog budenja? Ili ena koja od rodenja u krvi skriva tajne o tom podrucju? Sitne dlacice na zatiljku najeile su mu se od zebnje da ce to sasvim sigurno otkr iti on sam. G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 12 Dr ugo pogl avlj e Christian je izvirio u hodnik ispred caricine odaje za audijenciju. Znao je da j e tamo Cordelia s caricom i sa svojim stricem. Cijeli je dvorac brujao od glasina. Posl uga je irila traceve bre od geparda u lovu na plijen, tako da je Cordelijino ime bilo na svaci jim usnama.

Nita se odredeno nije govorilo, ali su se svi sloili da se dolazak francuskog izas lanstva tice buducnosti gospe Cordelije u jednakoj mjeri kao i nadvojvotkinjine buducnosti. Christian je grickao koicu oko nokta dok se vrzmao u prozorskom udubljenju. Znao je da njih dvoje nece moci otvoreno razgovarati pred ljudima u hodniku, ali je b io previe zabrinut i znatieljan da bi cekao sve dok ga Cordelia sama ne potrai. Ranije se u galeriji neto cudno dogodilo izmedu nje i onog mukarca. Htio je znati o cemu se radi i imal i to ikakve veze s ovime to se dogada sada. Vrata odaje za audijenciju su se otvorila i izaao je visok mukarac u tamnoj odjeci za jahanje. Na trenutak je zastao u hodniku i njegovo je mirno i bezizraajno lice od jednom ivnulo. Christian nije znao tko je taj mukarac, ali je sjaj u njegovim ocima boje ljenjaka bio toliko privlacan da mu je zamalo pristupio. Zbunjeno mrtenje spojilo je stranceve obrve, svjetlo se u njegovim ocima odjednom pretvorilo u sumnjicavost. Potom su mu se s tisnute usne opustile i razvukle u privlacan smijeak. Jo se uvijek smijeeci, krenuo je niz hodnik, proao mimo Christiana samo ga letimice pogledavi, dok mu se kratka, grimizom obrub ljena kapa za jahanje zaljuljala prilikom svakog dugog koraka. Christian se pitao to je u tom strancu toliko kari-zmaticno. Ucinilo mu se da posjeduje neki neobican magnetizam. Potom je na sve to slegnuo ramenima i nastav io straariti. Carica je neuobicajeno dugo zadrala Cordeliju. Sljedeci je izaao vojvoda Franz Brandenburg. Oslanjao se svom silinom na tap, a na licu je imao svoj uobicajeni n amrgodeni izraz. Odepesao je niz prolaz ni ne pogledavi glazbenika. Potom je, napola trceci, proao sluga, ali se Cordelia jo uvijek nije pojavljivala. Christian je skrenuo pogled na prozor i pogledao dolje u dvorite. Dvorite je bilo puno teretnih konja, kola i kocija, buduci da je dvor zapoceo s pripremama zabav e za one koji su doli da odvedu nadvojvotkinju u njezin buduci ivot. Lagani ga je topot koraka naveo da se opet okrene prema hodniku. Marija Antoanet a se pleucim korakom pribliavala vratima majcine odaje. Toaneta je rijetko kad norma lno hodala. Christian se namrtio kad je vidio da je nadvojvotkinji doputen ulaz u odaju za audijenciju. Zar se dogodila neka nezgoda da su obje djevojke pozvane k carici? Jesu li njega i Cordeliju negdje vidjeli zajedno kako uurbano apucu u nekom od skrovitih dijelov a vrta? Zahvacen groznicavom tjeskobom, poceo je nervozno koracati hodnikom, nesvjestan radoznalih pogleda uurbanih slugu. U caricinoj privatnoj odaji pored prostorije za audijenciju, Marija Antoaneta je sa suzama radosnicama u ocima grlila svoju prijateljicu. Cordelia, ne mogu vjerovati . Ici ce sa mnom. Necu biti sama. Njegovo je Velicanstvo veoma uvidavno, dijete moje. Njezina se majka blago nasmijeila kad je vidjela kako su dvije prijateljice ispreplele prste. Svidalo jo j se to

prijateljstvo, vecinom zato to je Cordelia, godinu dana starija i mnogo pametnija od nadvojvotkinje, pozitivno utjecala na njezinu kcer. Mada mora priznati da ih je katkada Cordelijina ivahnost znala navesti da obje zastrane, Marija Terezija je bila uvje rena da ce brak i teak teret drutvenog ponaanja na versajskom dvoru, a da se ne spominje majci nstvo, u objema uguiti svaku nepoeljnu ivahnost. Je li to njegov portret? Da vidim! Toaneta je uzela minijaturu i kriticki je promotrila. Jako je star. G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 13 Glupost!, prekorila ju je carica. Knez je u cvijetu mladosti. Covjek s velikim bogatstvom i utjecajem na dvoru. Gospo, znaci vikont je urjak kneza Michaela? Je li oenjen kneevom sestrom? Cordelia je uvjeravala samu sebe da je ovo posve logicno pitanje i da je samo po vrno zanima odgovor. Knez Michael je bio oenjen za vikontovu sestru, odvratila je carica. Ona je, naalost, umrla prije nekoliko godina i ostavila za sobom dvije kceri blizanke.. No moda je oenjen za neku drugu. Zato nije mogla izbiti vikonta Kierstona iz glave? to se nje trebalo ticati je li oenjen ili nije? Korila je samu sebe, ali ta j prijekor nije bio nimalo uvjerljiv. Oh, znaci da ce odmah postati mama!, uzviknula je Toaneta i napravila malu piruetu. Hoce li ti se to svidjeti, Cordelia? Znaci, jo neto to joj nitko nije namjeravao reci, pomislila je Cordelia, zapanjena tom informacijom. Kako bi mogla znati hoce li moci biti majka dvjema nepoznatim djevojcicama? Nije bila spremna biti majka bilo komu, tek je pocela razvijati krila. Nadam se, rekla je, znajuci da je ovo jedini odgovor prihvatljiv carici. Mora zakaciti minijaturu za haljinu, rekla je Toaneta. Ovako, kao to sam ja ucinila. Pokazala je na portret prijestolonasljednika kojega je sada nosila. Vjeto je pricvrstila kneevu minijaturu na Cordelijin prsluk od muslina. Odmaknula se, prou cila svojih ruku djelo i potom zadovoljno kimnula glavom. Sada si zarucena kako treba, jednak o kao i ja. Hajde, bjeite sad. Morate se odjenuti za veceranji bal, rekla im je Marija Terezija uz jo jedan dobrohotan osmijeh. Obje cete izgledati veoma lijepo... dvije prekrasn e nevjeste. Potapala je bijelu i crnu glavu te ih obje poljubila. A sad, idite. Moram prije vecere procitati neke papire. Toaneta je uhvatila Cordeliju pod ruku i pleucim je korakom odvukla iz caricine odaje. Tako je uzbudljivo, uborila je. Tako sam sretna. Strano sam se bojala, iako se to nisam usudila priznati, ali me sada nije nimalo strah odlaska. Nas cemo dvije na prepad osvojiti Versailles i svi ce pasti pred noge dviju predivnih nevjesta iz Beca. Na smijala se i ispustila Cordelijinu ruku te se pocela vrtjeti po predvorju. Cordeliji je glava bila prepuna vla-

stitih problema da bi mogla sudjelovati u Toanetinom zanosu pa je hodala polako. Cordelia!, Christian ju je zgrabio za ruku dok je prolazila mimo udubljenja. Povukao ju je u skuceni prostor. to se dogada? to je? Tko je onaj mukarac s kojim si bila u galeriji? Cordelia se brzo osvrnula preko ramena. Iza ugla se pojavio majordom i vano nastavio prema caricinim vratima. Udat ce me, apnula je. A mukarac je vikont Kierston . On ce biti opunomocenik moga mua na vjencanju. Ali ne moemo razgovarati ovdje. Dod i u oraneriju - na uobicajeno mjesto - u ponoc. Tada cu se moci iskrasti s bala. Imam jednu izvanrednu ideju koja bi mogla rijeiti sve tvoje probleme. Stavila je prst na njegove usne, kad joj se ucinilo da ce se usprotiviti, te bac ila jo jedan pogled na majordoma koji im se pribliavao, potom se pridigla na prste i pol jubila ga u obraz. Nakon toga je mirnim korakom otila niz hodnik. Christian ju je cuo kako je pristojno pozdravila nekog dunosnika, pricekao da ovaj prode uz njega pa zatim i sam napust io udubljenje uz prozor. Cordelia je uvijek bila puna sjajnih ideja, ali kako ce njezina udaja i odlazak iz Beca rijeiti bilo koji njegov problem? Sve je to samo znacilo da ce izgubiti svoju naj bolju prijateljicu.

G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 14 * * * Svecano primanje, kojim je zapoceo slavljenicki tjedan u cast nadvojvotkinjine u daje za francuskog prijestolonasljednika, odravalo se u Velikoj galeriji. Visoki su pr ozori bili irom otvoreni. S njih se pruao pogled na goleme, bakljama osvijetljene vrtove u ci jim su se razigranim slapovima vodoskoka odraavala zlatom uokvirena kristalna zrcala iz galerije. Cordelia je stalno pogledavala na sat, cak i dok su je niz plesaca vrtjeli uzbud eni mladici s napudranim perikama i licima zajapurenima od plesa i vrucine koju je i sijavalo cetiri tisuce svijeca. Obicno je veoma uivala u plesu, no veceras je bila rastres ena. Malo ranije je Christian odrao recital, njegova je izvanredna glazba ushitila publiku. Poligny je cijelo vrijeme dobrostivo kimao glavom i sebi razmetljivo pripisivao zasluge za komponiranje skladbe svoga ucenika. Na kraju je carica dala Polignyju teku kesu punu novca, za dovoljna to su njeni glazbenici ostavili tako dobar dojam na njezine goste. Pokroviteljstv o nadarenih osoba bila je kraljevska obveza, ali ga je ipak trebalo javno ocitovati. Carica

je ocekivala da Poligny podijeli novac s Christianom, ali je Cordelia znala da ce Christian biti sretan ako dobije samo kakav sitni. Christian je kruio po galeriji, plesao kad je na to bio primoran, primao komplime nte kad je bilo neophodno i ponaao se onako kako se mora ponaati covjek koji ivi pod ne cijim pokroviteljstvom. Pred drugima je dobro skrivao svoju kivnost prema Polignyju. Sada je vec cijeli dvor znao da ce se gospa Cordelia Brandenburg udati za prusko g kneza, veleposlanika na versajskom dvoru te da tako nadvojvotkinja Marija Antoan eta nece sama krenuti u novi ivot. No Christian je bio ocajan. Pariz se nalazio nakraj svi jeta. Od trenutka kad je prije pet godina u oraneriji naletio na ljutitu i uplakanu djevoj cicu, Cordelia je bila njegova najbolja prijateljica. Tada ju je tjeio, i jo mnogo puta otada, a ona je njemu pruala podrku, jacala mu samopouzdanje i uvijek vjerovala u njega, bez obzira koli ko ga je puta Poligny ponizio, izrugivao mu se, iskoritavao ga. Samo kad je bio s Cordelij om, Christian je uistinu vjerovao u svoju nadarenost. U javnosti je Cordelia izbjegavala Christiana, ali se cinilo da nije mogla biti toliko diskretna kad je u pitanju bio vikont Kierston. Ocima je stalno pretraivala galer iju. On uopce nije izlazio na plesni podij, radije je stajao sa strane i razgovarao s nekim od visoko rangiranih francuskih ili austrijskih dvorana. Zamijetila je da ne obraca previe panje na ene koje, pak, nisu s njega skidale oci - toliko se isticao u blijedosivom odijelu od svile, u prsluku s crnim prugama, svojom nabranom kravatom i ne-napudranom crnom kosom svezanom na zatilj ku sivom barunastom vrpcom. Je li oenjen? Ima li ljubavnicu? Nije mogla prestati misliti na njega...nije ga m ogla prestati gledati. Njegov ju je lik proganjao, u glavi su joj se rojila brojna pi tanja. Osjecala se kao da ju je obuzela modana groznica: cas joj je bilo vruce, cas hladno. Nije se mogla ni na to usredotociti. Njezini su plesni partneri zamijetili da je rastresena, skoro pa i osorna, tako da ju je rijetko koji od njih pozvao na drugi ples. Cordelia nije primijetila da je vikont pozorno promatra, jednako kao i ona njega . Leo je razmiljao kako Cordelia fizicki nimalo ne slici Elviri: ona je imala svijetlu put i bujne obline, za razliku od ove vilinske crnokose ljepotice tamnije koe i duboko usaden ih ociju koje su katkada bile plave poput tir-kiza, a katkada sive kao ugljen. No bio je uvjeren da obje imaju neto zajednicko: strast i seksualni nagon koji izluduje mukarce. Promatrao j e kako je Elvira prije braka koristila svoje cini nad mukarcima, koristeci se svojim zvonki m smijehom i nehajnim za-mahivanjem plavom grivom. Knez Michael nije bio prvi mukarac u njez inom

krevetu, no to se i moglo ocekivati od ene pune ivota kao to je bila Elvira, koja j e cekala sve do svojih dvadesetih godina i tek se onda udala. Insistirala je na tomu da j e Michael nikad ne ispituje o prolosti. Ta on je bio svjetski covjek i sigurno nije ocekivao da c e svjetska ena G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 15 biti djevica. No Leo se katkada pitao je li to istina. Michael se trudio odrati u gladenu diplomatsku uljudenost i Leo nikad nije vidio da je igdje napukla, ali je bilo t eko vjerovati da ispod te mirne povrine nita ne kljuca. Otpio je ampanjac i promatrao kako kneeva druga nevjesta izvodi plesne korake menueta -graciozno, ali bez ikakvog oduevljenja. Njezin je partner izgledao kao d a se dosaduje. Gospa Cordelia se zavrtjela na plesnom podiju pa su njene oci jo jednom srele vikontove. Rumenilo joj je preplavilo obraze, usne se rastvorile, oci zasjale. Odvratio je pogled. Majko sveta, to ona to radi? Najprije neka sirota dua iza tapiserije, a sad je svoje cini uperila k njemu, neka mu Bog pomogne. Dvorski je sat otkucao ponoc i uzvanici su krenuli prema odajama za veceranje gd je su na njih cekali iskricavi ampanjac, svjea guska, prepelica u hladetini, evini jezici , pjenica od lososa, koarice od otriga i pateta od rakovica. Leo je ostao u galeriji. Zlovoljno je zurio u vrtove na cije se travnjake i ljunc ane staze slijevalo svjetlo s prozora. Otpio je iz svoje ponovno napunjene cae. Glazbenici iza njega nastavili su tiho svirati, iz odaja za veceranje dopirao je smijeh i zveckanje s takla i porculana. Ispod prozora, na zavojitim kamenim stubama, koje su vodile u vrt, pojavila se en a. Prola je ispod niza upaljenih baklji koje su okruivale kamenom poplocanu terasu, c rna joj se kosa presijavala u modrim pramenovima. Haljina od gaze boje slonovace graciozno se zanjihala oko nje kad je koraknula na poljuncanu stazu izmedu cvjetnih gredica i hitro krenula prema oraneriji. Kamo se to iuljala u ponoc i kamo je, dovraga, ila? Odloio je cau na prozorsku dasku i izaao iz galerije, spustio se niz veliko stubite i izaao kroz vrata koja su vodila prema kamenim stubama. Ako se radi o jo jednom ljubavnom sastanku, tada mu je duno st da to sprijeci, jer je on Michaelov opunomocenik. Ona je sada bila zarucena i vie nije smjela lunjati naokolo poput kolarke koja hvata leptire. Opazivi kako je odsjaj bjelokosti nestao u mraku oranerije, ubrzao je korak. Naavi se u stakleniku ispunjenom slatkim mirisom, Cordelia je samouvjereno krenula niz treci prolaz lupkajuci cipelama po kamenom tlu. Cak i te tople noci grijalice su bile upaljene da tetoe rijetke vrste orhideja, egzoticne vocke i bujno trsje vino ve loze u stakleniku. Christiane? Gdje si? Glas joj je neprirodno odzvanjao u mukloj tiini. Dola je do

kraja prolaza i u polutami se ogledala oko sebe. Ovdje sam. Izaao je iz skrovita iza palme. Lice mu je bilo blijedo u tami. Je li to istina? Odlazi u Francusku da se uda za nekog pruskog kneza? Istina je, tiho je rekla, no sluaj me. Zato ti ne bi iao sa mnom? U Versaillesu moe naci novog pokrovitelja i biti sam svoj gospodar, a ne samo neciji ucenik. Ako uspijem uvjeriti caricu da te pusti, da mi to bude kao neka vrsta vjencanog dara. Tako c e se osloboditi Polignyja. Ali, cak ako me carica i pusti, cime cu si platiti put? Zbog cega uvijek pronalazi samo probleme?, nestrpljivo je rekla i udarila ga svojom sitnom akom u nadlakticu. Smislit cemo neto. On je jo uvijek izgledao sumnjicavo, ali je okrenuo temu na njezine brige. Je li t o on? Kaiprstom je pokazao na minijaturu zakacenu za njezinu haljinu. Ucinio je to k ao da se radi o necemu ogavnom i tetnom. Jest. Moram to nositi. Poravnala je minijaturu i pogledala je. Misli li da ce mi se svidjeti? Christian se pomnije zagledao u portret. Izgleda strogo. No moda je tako samo ispa o na slici, urno je nadodao, ne eleci je obeshrabriti. Ljudi na portretima uvijek izgl edaju odvie ozbiljno. Hm. Sad je ona izgledala sumnjicavo. Pitam se hocu li se ja njemu svidjeti. G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 16 Naravno da hoce. Kako bi se ti mogla nekome ne svidjeti? Privio ju je u snaan zagrljaj. A meni ce nedostajati. Ne, necu, promrmljala je u njegova prsa. Zato jer ide i ti. Jeste li vi oboje ludi? Christian je ustuknuo uz prestraeni krik, ruke su mu pale s njezinog tijela. Zuri o je iznad Cordelijine glave u blijed odsjaj lica vikonta Kierstona. Ovo je neto najgl uplje i najnerazbori-tije to ste mogli uciniti. Gospa Cordelia je zarucena, dvorac vrvi s traarima, dunosnicima i gostima. A vas se dvoje milujete i ljubite medu narancama kao dvije seoske budale! Cordelia je smeteno i gnjevno buljila u njega, za-boravivi na nacin na koji je on djelovao na nju. Slucajno nismo cinili nita slicno. Osim toga, nikoga se ne tice to ja radim, izjavila je dok se Christian jo uvijek pokuavao pribrati. Zar ste zaboravili? Ja sam opunomocenik vaeg supruga, odsjecno je izjavio. A to znaci da me se itekako tice, moja gospo. Posebno kad se radi o takvoj vrsti idio tskog ugadanja vlastitim sklonostima. Jeste li uopce pomislili to bi se dogodilo da vas otkriju? Zurio je u njih dok mu je gnjev prelazio u ogorcenje. Vas ste dvoje obicna budalasta djeca. Okrenuo se prema jo uvijek nijemom Christianu i neto ljubaznije rekao: Sada morate otici. Ovdje vie nemate to traiti. Ako elite napraviti Cordeliji uslugu, skla njat cete joj se s puta sve dok ne otide odavde. Tako ce biti najlake za vas oboje. U mraku je zasjao njegov osmijeh kad je potapao Christiana po ramenu. Znam da prva ljubav boli, no s

vremenom bol poputa. Christian je tupo promatrao mukarca za kojeg je shvatio da je vikont Kierston u trenutku kad je ovaj izjavio da je opunomocenik Cordelijinog supruga. No cini se da je vikont krivo shvatio situaciju. Christian je procistio grlo i rekao: Gospodine, naravno da volim Cordeliju, ona mi je najbolja prijateljica. Ali mi nismo zaljubljeni, kao to vi p redmnijevate. Nismo, kiselo se sloila Cordelia. Nas smo dvoje samo prijateljski razgovarali. Prijateljski razgovarali u gluho doba noci, u skrovitom kutu oranerije i jedno drugome u zagrljaju!, izrugivao se Leo. Za kakvog me vi idiota drite? Za onoga koji je slijep kao imi, srdito je odvratila. Christian me samo prijateljski zagrlio. Mislim da bi bilo bolje da odem, rekao je Christian vidjevi Leovu nevjericu. Gospodine, mi nismo bili na tajnom ljubavnom sastanku, ali je istina da Cordelia ne bi trebala biti ovdje sa mnom. Nije nimalo umjesno da caricino kumce prijatelju-je sa siromanim glazbenikom. Izrekao je to tiho i dostojanstveno, ukoceno se naklonio i otiao. Leova se ljutnja rasprila. Momak je djelovao uvjerljivo. Moda je ipak sve pogreno protumacio, no to nije mijenjalo cinjenicu da Michaelova zarucnica moe raditi to t o je radila, bez obzira koliko to bezazleno bilo. Okrenuo se prema Cordeliji koja je tiho stajala u mraku. Uperio je prema njoj prst i savio ga. Dodite, moja gospo. Zakoracila je na slabo svjetlo. Izdrala je njegov ispitivacki pogled. Sav se njez in gnjev rasplinuo i opet ju je preplavio onaj cudni osjecaj. Bili su sami na ovom mracnom i mirisavom mjestu, a ona se mogla sjetiti samo jednog nacina da odagna zbrku u sv ojoj glavi koja joj se svakim otkucajem srca razlijevala po ilama. Hocete li me poljubiti kao to ste to ucinili ovog poslijepodneva? Hocu li to? Molim vas, poljubite me, strpljivo je ponovila. Veoma je vano. Moj Boe, vi ste nevjerojatni! Nita nije rekla, samo mu je prila blie. Htio se odmaknuti, ali nije mogao; Cinilo m u se da ga je sputala nevidljivim nitima. Mogao je osjetiti toplinu njezinog tijel a, miris njezine koe i kose. Ona ga je u tiini promatrala irom otvorenim sjajnim ocima. Molim vas. Podigla je ruke, obujmila mu lice i privukla ga prema sebi. G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 17 Zato se nije mogao ni pomaknuti? Zato nije mogao sve ovo zaustaviti? Jednostavno nije mogao. Nije se mogao oduprijeti silini njezine strasti niti sprijeciti nava lu svoje. Rukama joj je obuhvatio vrat i pod palcem osjetio divlje udaranje njezinog bila. Rastvo rila je usne, osjetivi na njima njegove, jezik joj se sudario s njegovim. Prelazila je jezikom po njegovim usnama i ustima, osjetivi njegov okus, slinu ispod njegovog jezika. Grudi su joj nabubrile i podigle se iznad niskog izreza dekoltea, ude-ci za njegovim dodirom. Ruke su mu k

riznule s njezinog vrata na mekane izbocine. Zaao je prstom u njezin dekolte i dodirnuo joj bradavicu koja se istog casa ukrutila. Cijelo su ga to vrijeme njezina gladna usta prodiral a, kao da ele isisati samu sr njegovog bica. Na jeziku je osjetio opojnost njezine slatke udnje. Krajnjim se naporom oslobodio mree njezinog tijela koje ga je sapelo, mree cije su tanke niti bile satkane od njenog mirisa, okusa i podatnosti koju je osjetio pod svojim rukama. Majko sveta! Prestanite! Odgurnuo ju je od sebe i rukama preao preko usana i lica, kao da trai njezine otiske na svojoj koi. Kakva ste vi to vjetica? Odmahnula je glavom i uz cudenje tiho rekla: Nisam ja nikakva vjetica. Ja vas volim. Ne budite glupi! Tekom se mukom uspio sabrati. Vi ste samo jedno razmaeno i svojeglavo derite. Nisam. Opet je odmahnula glavom. Ne, nisam. Jo nikad nikoga nisam voljela na ovakav nacin. Oh, jednom smo Christian i ja mislili da se volimo na taj nacin, a li to nije potrajalo ni tjedan dana. Nikad nisam poeljela da me on poljubi na nacin na koji sam htjela da me vi poljubite. Znam to osjecam. U njezinom je glasu, pogledu i osmijehu osjetio smireno uvjerenje. Izgledala je zadovoljno, samouvjereno i sigurno u sebe poput macke nad tanjuricem mlijeka. Leo se nasmijao, ocajnicki misleci da ce moda obzirno zadirkivanje razbiti njezin u zastraujucu pribranost. Ne znate vi nita, draga moja djevojko. Uopce nita. Obuzeo va s je napad osjecaja koje jo ne razumijete. Oni spadaju u bracnu lonicu pa cete ih uskor o shvatiti. Ja sam kriv za sve. Nisam vas smio poljubiti. Malo prije sam ja vas poljubila, ispravila ga je. Jer mi je to bilo potrebno. Rukom je proao kroz kosu promrsivi krupne crne uvojke na celu. Cordelia, sluajte me. Za sve sam ja kriv. Nisam se smio poigravati s vama na nacin kako sam to uci nio u galeriji. Neka mi Bog pomogne, ali tada nisam shvacao da se igram s vatrom. A vi sada morate zaboraviti na sve te besmislice o ljubavi. Vi cete postati supruga kneza Michaela von Sachsena. To je vaa sudbina. I ako to ne prihvatite, samo cete povrijediti samu s ebe. Zataknula je nestani uvojak iza uha. Jeste li oenjeni? Nisam. Na njezino je izravno pitanje odgovorio bez razmiljanja. Imate li ljubavnicu? Imam li to? Promjena teme na trenutak ga je zatekla nijemog, sve dok nije shvatio da se uopce ne radi o promjeni teme. Ljubavnicu, ponovila je zataknuvi i drugi uvojak. Imate li trenutno ljubavnicu? Cordelia, idite odavde prije nego se uistinu rasrdim. Pitam se kako bi to izgledalo, vragolasto je rekla i ustuknula kad joj se pribliio. Oh, Boe, stvarno sam vas rasrdila. Pa, ne morate mi sada odgovoriti. Upitat cu vas ponovno kad se malo vie naviknete na tu ideju. Rukom mu je dobacila poljubac, okrenula se i nestala u mraku. On je ostao stajati i promatrati odsjaj njezine haljine boje bjelokosti koja se pomicala u mraku kao da u njoj nema tijela, sve dok i nju nije progutao mrak. Os tao je stajati u mirisu koji je ostavila iza sebe.

G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 18 Tr ee pogl avl j e Kia je ibala po oknima, od hladnog su propuha podrhtavali plamicci u kaminu. Knez Michael von Sachsen je odloio pero i nagnuo se blie vatri, ispruivi ruke da ih ugrij e. Travanj u Parizu nije uvijek bio vrijeme propupalog drveca i lepravog proljetnog cvijeca; vjetar i kia znali su biti jednako surovi kao i usred zime. Opet je uzeo pero i nastavio s pisanjem prekrivajuci pergamentnu stranicu u kou uvezene knjige nakrivljenim paucinastim rukopisom. Doavi na kraj stranice, odloio j e pero. Vec dvadeset godina nije propustio niti jedan dnevni zapis: potanko izvjece o svakom dogadaju u proteklom danu i zabiljebu svake vane misli. Procitao je zapis, posuo pijesak po stranici i zaklopio knjigu. Odnio je dnevnik do krinje okovane eljezom koja se nalazila ispod prozora. Izvadio je kljuc iz depa i o tkljucao mjedeni lokot na krinji. krinja je bila zakljucana cak i dok je boravio u toj pros toriji. Sadravala je previe opasnih tajni. Podigao je teki poklopac i poloio dnevnik na kraj reda posve identicnih knjiga, sloenih tako da se na njihovim hrptovima vidi utisnuta g odina. Kaiprstom je zakacio vrh knjige s godinom 1765.-om i izvadio je. Otvorio ju je st ojeci ledima okrenut vatri. Knjiga se otvorila na estom danu veljace. Na stranici je st ajao samo jedan redak: Ove je veeri u est sati Elvira platila za svoju nevjeru. Zaklopio je knjigu i odloio je u krinju. Spustio je poklopac uz mukli tresak, okre nuo kljuc u bravi i spremio ga u svoj dep. Svjea je cjepanica itala u kaminu, jo vie istic uci muklu tiinu u prostoriji i cijeloj kuci u ovo gluho doba noci. Podigao je svoju z aboravljenu cau konjaka i gucnuo zureci u iskricavu vatru, a potom se uznemireno vratio do pi saceg stola gdje je maloprije pisao svoj dnevnik. Otvorio je ladicu i izvadio minijaturu u sedefnom okviru. U njega je gledalo mla do i nasmijano lice. Veselo lice, uokvireno gavranski crnim uvojcima, duboko usadene sivoplave oci i prcast nos koji joj je davao pomalo vragolast izgled. Gospa Cordelia Brandenburg. esnaest godina, caricino kumce, vojvodina necakinja. Besprijekorno rodoslovlje i veoma ugodan izgled - ali nimalo nije slicila Elviri . Cordelia je bila crnka, Elvira plavua. Podigao je pogled na portret iznad kamina: Elvira, net om nakon rodenja blizanki. Pocivala je na lealjci, odjevena u grimizni kucni ogrtac od plia . Iz cipkom obrubljenog steznika uzdizale su joj se putene grudi, jo bujnije nakon radanja. B ogati pliani nabor milovao joj je oblinu boka. Jedna joj je ruka nehajno pocivala na krilu. N a zglavku joj je blistala narukvica koju joj je poklonio kad je rodila djecu. Promatracu bi na

prvi pogled promaknula njezina neobicnost, ali je umjetnik uspio uhvatiti njezin sloeni oblik naslikavi zraku sunca koja ju je jasno isticala na bogatom grimiznom krilu. Elvira se smij eila njemu dobro znanim osmijehom, onime koji ga je dovodio do ludila. Tako drzak, tako pos prdan. Cak i kad je bila prestraena i kad je mogao osjetiti njezin strah, ona bi mu se tako smijeila. Koliko je ljubavnika imala? S koliko ga je mukaraca prevarila? Cak mu je i sada t o pitanje iz-grizalo duu poput nekog debelog crva, cak i sada, kada Elvira vie nije bila ovdje da ga muci svojom drskocu. Opet je pogledao minijaturu na dlanu. U prvim je danima braka udio za Elvirom, al i si vie nikad nece dopustiti takvu slabost. Oenit ce se ovom enom jer mu treba naslj ednik. I potrebna mu je ena u krevetu. Nije on bio od onih koji vole placati svoje uitke; t o mu je ostavljalo opor okus u ustima. Ova ce nova mlada ena probuditi njegovu mlohavu en ergiju i pruiti mu uitak i plodove svojih bedara. A usto ce biti zaokupljena brigom za bliz anke. Leo je bio u pravu kad je rekao da im je potrebna bolja obuka od one koju im je prual a njihova guvernanta. Knez se za njih slabo zanimao, ali ih je trebalo poduciti o dunostima enskog roda kako bi jednog dana postale prikladne supruge. Vec je isplanirao njihove za ruke. Dob od cetiri godine nije bila prerana da si na vrijeme priskrbi najprestinije veze. Nar avno, one se G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 19 nece udavati jo devet ili deset godina, ali se mudar covjek mora poceti rano prip remati. Svoje planove jo uvijek nije spomenuo njihovom ujaku. A opet, to se nimalo nije ticalo Lea, iako bi on vjerojatno mislio da ga se itekako tice. Djeci je bio jed nako odan kao i njihovoj majci. Njezina ga je smrt shrvala. Kad je saznao da je umrla, trebalo m u je manje od tjedan dana da iz Rima stigne u Pariz, a odmah nakon sprovoda otiao je iz Francus ke na godinu dana. Nikada nije rekao gdje je bio i to je radio tijekom te godine alovanj a. Michael je opet otpio konjak. Leova neprimjerena briga za Elvirinu djecu bila je mala cijena koju je placao za nastavak njihovog prijateljevanja. Njegov je urjak bio v eoma koristan prijatelj. Poznavao je svakoga na dvoru, tocno je znao cijim se utjecaj em treba posluiti da bi se dolo do odredenog cilja, a bio je i rodeni diplomat. Takoder je bio i zabavno drutvo, dovitljiv sugovornik, izvanredan karta, strastveni lovac i izvrsta n jahac. I savrena osoba koja ce se pobrinuti za potankosti prijateljevog vjencanja. Micha el se

nasmijeio sjetivi se kako je Lea razveselila mogucnost ponovne kneeve enidbe. Ni jednom mu nije zamjerio to ce mjesto njegove sestre zauzeti druga ena, jednostavno se radovao tome to ce blizanke dobiti majku i to njegov prijatelj vie nece biti sam. Da, Leo Beaumont je bio izvanredan covjek... iako pomalo lakovjeran. * * * Oh, Cordelia, tako sam umorna! Toaneta se uz uzdah bacila na lealjku. Strano mi je dosadno sluati govore, stajati tamo kao lutka dok oni bez prestanka klepecu o protokolu i presedanima. Zato moram ovog poslijepodneva sudjelovati u toj glupoj igri? Energicno je ustala, to nije bilo u skladu s onime to je maloprije izjavila. Zato moram pred svima objaviti da se odricem prava na austrijsko prijestolje? Nije li ocito da upravo to i cinim? Osim toga, Jozef, Leopold, Ferdinand i Maximilian, svi su oni prije mene na redu. Cordelia je zagrizla socnu kruku. Toaneta, ako misli da je ovo zamorno, samo pricekaj dok ne stigne u Francusku. Pravo ce vjencanje biti dvostruko pompoznije od sveg ovog ceremonijalnog dogovaranja. Liznula je sok da joj ne klizne niz bradu. Velika si mi ti utjeha, zlovoljno je rekla Toaneta i opet klonula. Tebi je dobro, nitko ne obraca panju na tvoje vjencanje. Da, uistinu sam prava sretnica, suho je rekla Cordelia. Vjencati se u sjeni nadvojvotkinje Marije Antonije i Luja-Augusta, francuskog prijestolonasljednika. Oh! Toaneta je sjela. alosti te to ce tvoje vjencanje proci nezapaeno? Nisam te namjeravala povrijediti. Mora da je strano kada u tako vanoj prigodi nitko ne obra ca panju na tebe. Cordelia se nasmijala Ne, nije ni najmanje strano. Samo sam htjela istaknuti i dru gu stranu medalje. Zapravo, ni najmanje ne bih voljela biti u centru panje. Bacila je ogrizak kruke na srebrni pladanj i nadlanicom obrisala usta. Oh, draguljar ti je vratio narukvicu. rekla je Toaneta zapazivi odsjaj na njenoj ru ci. Jest, i veoma je neobicna. Cordelia je mrteci se otkopcala narukvicu. Kad sam je prvi put vidjela nisam zamijetila njezin izgled - to je zmija s jabukom u ustima . Pogledaj. Ispruila je ruku nadvojvotkinji. Toaneta je uzela narukvicu i oprezno ju drala na dlanu. Prekrasna je, ali izgleda. .. ali izgleda... oh, kako se ono kae? Zlokobno?, nadodala je Cordelia. Odbojno? Toaneta je zadrhtala i dodirnula razjapljenu zmijsku glavu u cijim se ustima nal azila biserna jabuka. Pomalo jest, zar ne? Mislim da je veoma stara. Vratila joj ju je i jo jednom zadrhtala. G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 20 Iz srednjeg vijeka, tako je rekao draguljar. Veoma ga je ocarala... Rekao je da j o nikad nije vidio neto slicno osim na ilustraciji u psaltiru iz trinaestog stoljec a. Ne misli li da

je cudno to to je toliko stara, a ima samo ova tri privjeska? Zapravo samo dva ak o ne racuna dijamantnu papucicu koja je moja. Moda su se ostali tijekom vremena negdje pogubili. Hm. Cordelia je prstima prelazila preko finog filigrana srebrne rue u cijem se sreditu nalazio tamnocrveni rubin. Pokraj nje je visio sitan smaragdni labud, sva ki mu je detalj bio pomno izraden. Pitam se kome je ovo pripadalo, odakle potjece?, razmilja la je naglas. Mislim da je veoma vrijedna. Da, sloila se Cordelia i opet je zakopcala oko zglavka. Rado bih je nosila, a i ne bih. Posjeduje neku demonsku opcinjenost, ali mi se papucica uistinu svida. Pods jeca me na Pepeljugu koja se sprema za bal. Zakikotala se kada je ugledala izraz nevjerice na licu svoje prijateljice. Oh, zn am da nisam odrpanka koju je spasio princ, no mi idemo u Versailles za koji svi govore da je dvorac iz bajke i pobjeci cemo od ovog strogog protokola i moj me ujak nikada vie nece m oci tiranizirati. Ako nam se bude prohtjelo, moci cemo proigrati svoje ivote i nikad vise necemo morati mesti pepeo u kuhinji... Oh, Boe, zar je vec toliko sati? Kad je sat u kape lici otkucao podne i kad je njegov zvuk odzvonio u dvoritu ispod prozora, trgnula se i posraml jeno uzviknula: Zato uvijek kasnim? Zato jer misli da je to otmjeno, odvratila je Toaneta uz kikot. Kamo sada kasni? Trebala sam biti u kapelici u petnaest do podneva radi probe svog vjencanja pred kapelanom i nisam namjeravala zakasniti. Ova me narukvica zadrala. Zgrabila je jo j ednu kruku iz zdjele s vocem i krenula prema vratima. Mislim da nije niti vano. Otac Fel ix ne ocekuje od mene da dodem na vrijeme. Moda to ocekuje tvoj suprug?, rekla je nadvojvotkinja promatrajuci svoj izgled u ogledalu optocenom srebrom. Cordelia se nacerila. Opunomoceni ili pravi suprug? Knez Michael, naravno. Vikont je samo marioneta. Oh, mislim da nije tako, zamiljeno je rekla Cordelia. Leo Beaumont nije nikakva marioneta. Uostalom, sigurna sam da on nece biti na probi. Dok je odlazila, obije sno je dobacila Toaneti poljubac. Od njihovog susreta u oraneriji prije dvije noci, vikonta je vidjela samo iz dalj ine. Cudno, prijala joj je ta udaljenost. Njegov je lik ispunjavao njezine snove nocu i skrivene misli dok bi bila budna. No cinilo joj se da je bila napola budna dok ga je prom atrala izdaleka, razmiljajuci o ovoj izvanrednoj, potpunoj i prodirucoj ljubavi koja ju je pogodila poput udara groma, ispunivi je groznicavom poudom. A sada je opet bila spremna za mukarca od krvi i mesa. Tijelo joj je zaigralo od pomisli da ce biti kraj njega, da ce osjetiti njegovu toplinu, da ce udisati nje gov miris. Ui su joj udjele za njegovim glasom, oci za njegovim likom. Ovog poslijepod-neva na obr edu Toanetinog odricanja od prijestolja bit ce kraj nje, umjesto kneza Michaela. Gurnula je vrata kapelice i ula u njezinu mracnu unutranjost ispunjenu mirisom tamjana. Molim da mi oprostite to sam zakasnila, oce. Osjetila je prisutnost Lea

Beaumonta i prije nego to ga je ugledala kako nemirno ece ispred oltara. Srce joj je skocilo u grlo. Gospodine, i vas molim da mi oprostite. Nisam znala da cete i vi biti na probi. Cuo sam od oca Felixa da vas nisu ucili kako je tocnost kraljevska vrlina, oporo j e rekao Leo. Oh, znam da kanjenje nije pristojno. Brzo mu je prila, oci su joj blistale na ozarenom licu. No razgovarala sam s Antoanetom. Moja se narukvica vratila od drag uljara pa smo joj se divile, a vrijeme je brzo prolazilo. Ispruila je ruku i obujmila mu prste. G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 21 Oprezno je oslobodio svoje prste, uhvatio je za zglavak i ispruio joj ruku prema svjetlu to je dopiralo kroz rozetu iznad oltara. I sada ga je, kao i svaki put, u znemirio neobican izgled narukvice. Zmija koja je dovela u iskuenja i na kraju unitila Evu. Katkada je mislio da je Elvira bila Evino utjelovljenje i da je Michael veoma pomno i pr ikladno odabrao svoj dar. Opazio je da na narukvici nedostaje srce od ada. Taj je privjes ak Michael poklonio Elviri. Vjerojatno je mislio da ce biti takticnije da ga skine prije ne go to narukvicu proslijedi Elvirinoj zamjenici. Pod prstima kojima je drao Cordelijin zglavak odjednom je osjetio kako joj bilo ubrzava. Koa joj je bila vrela. Pogledao ju je u lice, a ona mu se nasmijeila takv im zavodnickim osmijehom i ocima punim uzbudenja, da joj je odmah ispustio ruku kao da je drao uareno eljezo. Na trenutak je morao zatvoriti oci da se ne prepusti njezinoj p lamtecoj elji. No dakle, sada ste ovdje pa idemo obaviti posao. Ceka me jo mnogo posla. Naglo se okrenuo prema oltaru. Oce, ako ste vi spremni, moemo zapoceti. Kapelan je stupio naprijed i usrdno rekao: Gospodine, nece trajati dugo. Samo da vas oboje upoznam s obredom i blagoslovom prstenja. Cordelia je stala uz Lea. Suknja joj je okrznula njegovo bedro. Nagnula je glavu i pogledala ga. Gospodine, nemojte se srditi. Iskreno mi je ao to ste zbog mene moral i cekati. Nije potrebno da stojite tako blizu mene, tiho se obrecnuo na nju i odmaknuo se. To ju je veoma povrijedilo. Oprostite, gospodine, zar neto nije u redu? Kapelan je podigao pogled s molitvenika u kojemu je traio odgovarajuce odlomke. Ne. Leo je uzdahnuvi odmahnuo glavom. Sve je u redu, oce. Zurio je ravno naprijed, ne eleci ni pogledati tu ustreptalu osobnost kraj sebe. Kako ce, za ime svijeta, uspjeti izaci s njom nakraj na dugom putu do Pariza? Ili je moda mislio kako ce, za ime svijeta, uspjeti drati svoje ruke podalje od nje? Obred je bio kratak i otac Felix je bio presretan to su brzo zavrili kad je shvati o koliko je vikont nestrpljiv, a gospa Cordelia rastresena. Nakon deset minuta je

s olakanjem zaklopio knjigu. Ovo bi bilo sve. Blagoslov prstenja trajat ce jo pet minuta i, na ravno, jo cu se morati obratiti upljanima. Gospo Cordelia, vi cete se morati ispovjediti pr ije mise tako da vam dua bude cista kad se budete zavjetovali. I njegovo gospodstvo isto? Moja gospo, buduci da je ovo vjencanje preko opunomocenika, vikont Kierston ne podlijee toj obvezi. I uz cinjenicu da ja nisam pripadnik vae vjere, izjavio je Leo. A sad molim da me oboje ispricate jer imam neodgodivog posla. Otac Felix ih je blagoslovio i nestao u sakristiji. Oh, ne, cekajte! Cordelia je pridigla suknju i potrcala za vikontom koji je vec izlazio iz kapele. Nemojte jo otici. Primila ga je za podlakticu i povukla u malu b ocnu ladu. Mora da vam je strano laknulo to ne morate ici na ispovijed. Zagrizla je kruku koju je tijekom cijele probe vjencanja drala u ruci. Obicno postajem malo zaboravljiva kad se moram sjetiti svojih grijeha. Njezin je kikot bio toliko zarazan da Leo nije mogao nita drugo doli se nasmijati . Selektivno pamcenje zna biti od koristi. Nije mogao skrenuti pogled s njezinih sit nih bijelih zuba koji su zagrizli socnu kruku. Pitam se da li se ljubav dri grijehom, promrmljala je vacuci kruku. Ne znam zbog cega vas volim, ali to je cinjenica i uistinu ne mislim da bi se Bog zbog t oga rasrdio. Za ime svijeta, Cordelia, prestanite! Trgnuo je ruku da se oslobodi. Nemate pojma o cemu govorite. Gnjevno ju je pogledao. I niz bradu vam curi sok. G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 22 Promrmljavi neto, izvukao je svoju maramicu i obrisao joj bradu. Cordelia, morat e prestati s tim nestvarnim glupostima. Cujete li me? Gurnuo je maramicu natrag u s voj dep. Cujem vas. No ja ne mislim da su to gluposti. Vedro mu se nasmijeila. Sutra navecer u hofburkoj kapeli postat cete moj suprug. Samo opunomocenik supruga!, povikao je i u ocaju podigao ruke u zrak. Opunomocenik supruga! No, dobro, to je samo jedna mala sitnica. Ogledala se naokolo traeci kamo bi mogla odloiti ogrizak, zatim je slegnula ramenima i tutnula ga u dep. Leo, zar ne shvacate? Ovako je sueno. Osjecam to u svojoj dui. Znam da postoje neke zapreke, ali to nije nita to ne moemo prevladati. Zar ste vi zaista poludjeli? Bespomocno ju je promatrao. Odmahnula je glavom. Nisam. Poljubite me i onda cete shvatiti to mislim. Oh, ne. Odmaknuo se dreci ispruene ruke kao da se brani od nje. Ona je bila Eva; narukvica u obliku zmije zasjala je na njezinom vitkom zglav-ku kad je posegnula za njegovom rukom. Poljubite me, ponovila je tihim i blagim glasom. Njezine su ga oci dozivale sireninim pjevom, rastvorene su mu usne nudile ulaz u opojne tajne njezinog tije la. Stavila je ruku na njegovu i pribliila mu se. Svjetlo s vitraja poigravalo se na njezinom na gnutom licu, zlatna joj je pruga prekrila mlijecnobijeli vrat. Poljubite me, Leo.

Obim joj je rukama obujmio lice. Osjecao je neizdrivu elju da svoje usne pritisne na njene. Kao da su mu usne zaigrale sjetivi se kad ju je prije poljubio, a ona ga j e promatrala pogledom punim icekivanja i zadivljujuceg putenog budenja. Osjetio je kako su mu se prsti duboko utisnuli u mekanu kou njenih obraza. Ovdje je bio demon, nije znao je li u njoj ili u njemu, ali ga je trebalo istjerati. Pogledao ju je; njegove oci kao da su prodir ale kroz njezino tijelo, sve do same due. Odjednom je naglo ispustio njezino lice. Okrenuo se i otiao iz kapele, zalupivi vratima za sobom. Cordelia se od razocaranje ugrizla za usnicu. Osjecala se prazno, kao da joj je obecano neto to joj je odjednom neobjanjivo uskraceno. Pa ipak je bila sigurna da i on osje ca isto to i ona - da su na neki nacin vezani jedno za drugo. A to uvjerenje nije mogla u misliti ni zanemariti niti ga dovoditi u sumnju. G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 23 etvr t o pogl avl j e Leu je bilo dosadno, iako to nije mogao nitko naslutiti po njegovom osmijehu, razgovorljivosti niti po diplomatskom nastupu te veceri. Mrzio je maskirane zab ave vie od icega pa bi se u Parizu ili Londonu pojavljivao u svojoj uobicajenoj odjeci, nos eci samo masku preko ociju. No on je u Becu bio strani gost i clan izaslanstva pa bi bilo nepristojno da zanemari zabavu svojih domacina. Stoga je sada bio maskiran u rimskog senatora, odjevenog u grimizom obrubljenu togu, ali da bi ipak istaknuo svoju nesklonost prema takvo j vrsti zabave, nehajno je mahao maskom za oci objeenom za prst. Premjetao se s jedne noge na drugu i stalno pogledavao na sat. U ponoc ce svi ski nuti maske pa, ako se prije toga uspije iuljati, mogao bi se vratiti odjeven u svoju o djecu a da ne privuce nikakve komentare. U meduvremenu je odsutna duha sudjelovao u razgovorima dok je ocima kriomice pretraivao gomilu ljudi traeci Cordeliju. Ona je bila za stolom. Bila je odjevena u nebeskoplavu haljinu od proi-venog tafta iznad podsuknje blijedoplave boje. Uvojci crni poput noci, pricvrceni na zatiljku bisernim celjem, padali su joj po bijelim ramenima. Na ruci je nosila svoju zarucnicku narukvicu. Zamijetio je kako se odsutno s njome poigrava kad nije znala kamo bi s rukama. Prisiljavao se da ne gleda u nju, no uvidjevi da mu to ne polazi za rukom, usredo tocio se na to da barem nitko ne zamijeti da je promatra. Vie ga je puta znacajno pogle dala preko irokog stola, ali joj nije uzvratio pogled, vec se pretvarao da promatra blistave viekrake svijecnjake, more kristala i sjajne povrine srebrnih i zlatnih pladnjeva izmedu n jih.

No nije mogao a da ne primijeti koliko je ushicena. ivahno je uborila i njezini su joj se susjedi za stolom pridruili u cavrljanju i smijehu. Izgledala je kao da posebn o blista medu onima oko sebe pa je Leo jo jednom uocio slicnost s Elvirom: svi koji su se nalaz ili u istoj prostoriji s Elvirom postajali bi pametniji, ljepi, zgodniji i ivahniji. Cak je i Michael u prvim danima njihovog braka bio preuzeo neke pozitivne osobine. Amelia i Sylvie su katkada pokazivale tracke duha svoje majke, no vecinom su bil e preplaene zbog nepopustljive guvernante koja se ravnala prema strogim zapovijedim a svoga poslodavca i guila u djevojcicama sve nagovjetaje neprimjerene ivahnosti te ih podu cavala i uvjebavala tako da znaju gdje im je mjesto i koje su njihove dunosti. Leo je odjednom postao svjestan da stice zube pa se prisilio da se mislima vrati u plesnu dvoranu. Neto je rastreseno dobacio svome susjedu dok je pogledom traio Cor deliju medu plesacima. Ona se nakon vecere vjerojatno presvukla u kostim, ali je bio si guran da ce je prepoznati, bez obzira na sloenost maske. Nita nije moglo sakriti njezinu bit. Kad je susjedovu panju zaokupio neki drugi gost, iskoristio je priliku i udaljio se, paljivo zaobilazeci vatrogasce s njihovim smrkovima - njih je osam stotina bilo s trateki postavljeno u prozorskim udubljenjima da paze na tisuce upaljenih svijeca. Recen o mu je da je carica dala postaviti krevete za hitne slucajeve, lijecnike i lijekove u pros torije koje su okruivale privremenu drvenu konstrukciju plesne dvorane uz dvorac Belvedere. To m u se ucinilo kao tipicna vladarska opsjednutost detaljima. Kadrilu su plesala cetiri para. Zastao je da ih promotri i pogled mu je odmah za peo za okretnu osobu, skandalozno odjevenu u hlace koje su joj isticale listove i bedra . Nosila je dugu tuniku koja joj je vecinom prekrivala bokove, ali se pomicala kako bi izvod ila plesne pokrete i otkrivala pogled na zaobljenu stranjicu. Kosa joj je bila zalizana i sputana na zatiljku u svilenoj mreici. Svilena crna m aska prekrivala joj je oci i nos, ali je Leo ipak znao da je to Cordelia. to li je to, Lucifera mu, izigravala? Nakubio je usne i necujno zazvidao te nesvjesno pogledao prema uzvienom podiju na kojemu je sjedila carica sa svojom kceri, sinovima i viim dvoranima s f rancuskog i G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 24 austrijskog dvora. Je li uopce imala pojma da je njezino kumce odjeveno u ovaj s kandalozni kostim? Cordelia se nije trebala bojati vojvode Franza, jer ga je podagra sprije cila da dode na bal, ali je ipak riskirala otre osude. Osim toga, privlacila je poglede svih onih koji su joj se

nali u blizini. Izgledala je necuveno i veoma zavodljivo. A nakon to se on sutra kao opunomocenik vjenca s njom, bit ce u potpunosti pod njegovim nadzorom sve dok je ne dovede kn ezu Michaelu. On ce se morati pobrinuti da se ne izruguje ustaljenim pravilima ponaan ja na putu za Francusku. Ovo je ceremonijalno putovanje imalo strogo odredena pravila ponaan ja. Na putu ce se mnogo puta zaustaviti da se francuski narod upozna sa suprugom prijestolonasljednika, tako da ne dolazi u obzir nikakvo nekonvencionalno ponaanje, bez obzira koliko buntovnica bila privlacna. A ona je uistinu bila privlacna. Cak i kad se mrtila i negodovala, nije mogao zanijekati koliko ga uzbuduje. Zvukovi glazbe su utihnuli i graciozni je ples zavrio. Cordelia se odsutno nasmij eila svome partneru, okrenula se i udaljila nesputanocu koju joj je omogucavao kostim. Leo je opazio da trai nekoga jer je stalno kruila prostorijom, uljajuci se dugonogom macjo m gracioznocu od koje su ga proimali trnci. Sudeci prema tobolcu sa strijelama na le dima, bila je maskirana u Dijanu, boginju lova. Izgledalo je da nije svjesna panje koju je p rivlacila. Pogledi i aputanja puni zgraanja i jala pratili su svaki njezin korak i izazivali poudne reakcije. Michael bi dobio napadaj da je sada moe vidjeti, pomislio je Leo. Nasuprot njemu, on nije bio nimalo okiran, dapace, htio se naglas nasmijati. Cisto ludilo. No da joj prui podrku, nije mu bilo ni nakraj pameti. Boe dragi, zato je pristao prihvatiti se te odgovornosti? Pa naravno, ocekivao je srameljivu i poslunu debitanticu. A umjesto toga... Nestrpljivo je krenuo prema njoj, ne isputajuci je iz vida. Zastala je uz mladog glazbenika Christiana Percossija koji je pozorno sluao nekog brkatog vojskovodu. Leo je opazio kako je u prolazu ovla dodirnula prijateljevu ruku. Tada su mu na trenutak necija leda zaprijecila pogled, a kad su se leda odmaknula, Dijana je nestala. Frustrirano je zastao i ogledao se naokolo. Tada je opazio kako mladi Percossi k rece prema vratima koja su vodila u dvorite. Ocito jo jedan tajni sastanak. Leo je zakolutao ocima. Ubrzao je korak i krenuo z a glazbenikom. Nocni je zrak bio studen; zvijezde su sjajile poput kristala na crnoj barunastoj pozadini. Nakon plesne dvorane zagrijane bezbrojem svijeca i mnotvom toplih tijel a, zadrhtao je u svojoj tankoj togi. Crveni se tepih prostirao od nadstrenice plesne dvorane do glavnog ulaza u dvorac Belvedere; baklje su osvjetljavale put koji je nestajao u blistavom drijelu dvorca. Nije bilo ni traga njegovom plijenu, ali je ipak nastavio dalje p rema dvorcu. Golemo predvorje dvorca bilo je neprirodno tiho. Jedan jedini lakaj urio je preko ogromnog mramornog poda i znatieljno pogledao vikonta u kostimu Rimljanina. Zastao je kao da

oklijeva, a zatim je negdje sat odzvonio ponoc pa je urno nastavio svoj put. Iz drugog predvorja, s lijeve strane velebnog stubita, Leo je zacuo Cordelijin gl as, tih, no uzbuden i uurban. Uao je u malu prostoriju bez najave. Laknulo mu je kad ih je vidio kako stoje kraj prozora na pristojnoj udaljenosti jedno od drugoga. Iako su ga v ec uvjeravali da su samo prijatelji, nije im bio povjerovao. No sada je bilo ocito da se ne ra di ni o kakvom tajnom ljubavnom sastanku. Cordelia je osjetila njegovu prisutnost i tiho krenula prema vratima. Oh!, rekla j e. To ste vi. Da, to sam ja. Nastavio je dalje hodati. to, za ime Krista kralja, radite u tom kostimu? Upravo sam je i ja pitao isto, gospodine. Christian je odsutno proao prstima kroz G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 25 svoje svijetle uvojke. Bio je nematovito ali pristojno maskiran u putujuceg glazb enika. Cordelia, to je necuveno. to ako carica otkrije da si to ti? Ili ako dozna tvoj st ric? Zna li to bi ti napravio? Znam, veselo je rekla. Ali on nece znati, a nece ni carica. Zna samo Toaneta, a ona me nikad ne bi odala. Cordelia, ti si nemoguca. Christian je pogledao vikonta, nesvjesno traeci njegovo odobravanje. Cordelia, dodite ovamo. Leo ju je primio za ruku i odveo do zidnog ogledala. A sada se dobro pogledajte i recite mi to vidite. Nagnuvi glavu na jednu stranu, Cordelia je pomno promatrala svoj odraz. Njegovo j e pitanje bilo cudo, ta bilo je ocito to vidi. Vidim sebe, maskiranu u Dijanu, bogin ju lova. Ne, vidite sebe odjevenu u najizazovniju i najzavodljiviju odjecu. Ali ovo je samo kostim za bal. Bit zabave i jest da se odjene sablanjivo i da te ni tko ne prepozna. Jo niste dovoljno stari ni mudri niti rafinirani da biste uzbudivali mukarce. To radim?, prekinula ga je. Jesam li i vas uzbudila? Na trenutak je ostao bez rijeci pa je Christian bio taj koji je uzviknuo: Cordeli a! Nisam ja to prva rekla, odvratila je. Uzbudujem li tebe, Christiane? Ne... ovaj, htio sam reci da bi mogla. Opet je rukom proao kroz uvojke. To je sablanjivo, Cordelia. Ti si caricino kumce i udat ce se... Tocno tako, umijeao se Leo kad se pribrao. Primio ju je za ramena, osjetivi pod rukama njihovu tananost te je jo jednom okrenuo prema ogledalu. Pogledajte se, Cor delia. Uopce ne mislite na to kakvu reakciju izazivate kod mukaraca. Svaki je mukarac vec eras u plesnoj dvorani slinio cim bi vas pogledao, a vi ste bezbrino hodali naokolo popu t neke nedune vile iz bajke. Iskreno vam kaem da se takve predstave nece svidjeti vaemu suprugu. Pod rukama je osjetio uzavrelost njezinog tijela. Uzdahnula je. Ne znam zbog cega ste obojica toliko srditi, kad nitko osim vas i Toanete ne zna tko sam. Osim tog

a, prola je ponoc pa mogu otici i nikad nitko nece doznati. Usput, nisam primijetila da je i tko slinio za mnom. Jedino vam to ide u prilog, suho je rekao Leo. Da ste namjerno htjeli izazvati takv u reakciju, zaista biste bili nesnosni. Okrenula se i gnjevno zagledala kroz prozor. Vec se bila navikla na to da je grd e zbog ivahnog duha, ali ne na ovakav nacin i posve sigurno ne s Christianove strane. Moda sam pogrijeila, zakljucila je tihim glasom. I moemo li, molim vas, sada prestati razgova rati o tome? Imam jednu mnogo vaniju temu. Neto osobno?, upitao ju je Leo podignuvi obrve. Okrenula se i pomno zagledala u njega. Tirkizne su joj oci blistale kroz proreze crne svilene maske. Gospodine, htjela bih da vam povjerimo jednu tajnu... Ja... mislim da biste nam moda vi mogli pomoci. Oh. Obrve su mu od cudenja gotovo nestale u kosi. Cordelia, mislim da ne..., oklijevajuci je zapoceo Christian. Vikont Kierston ce nam pomoci, prekinula ga je. Hocete, zar ne? Stavila je ruku na njegovu golu nadlakticu. Unatoc zabrinutosti, prostrijelila ga je pogledom pu nim uzbudenja kad je prstima dotakla njegovu toplu kou. Leo je odmah maknuo ruku. Idite se presvuci, rekao je, tekom mukom zadravi ravnoduan glas. Odbijam razgovarati o bilo cemu dok ste u toj odjeci. Obojica cete ostati ovdje i pricekati me?, urno je upitala. Necu se dugo zadrati. Dok vas nema, Christian i ja cemo se bolje upoznati, hladno je odvratio. Izvrsno. Jurnula je prema vratima. Christiane, ti mu moe objasniti stanje s G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 26 Polignyjem dok me nema. A kad se vratim, obojici cu priopciti svoj plan. Vikont je odmahivao glavom kad je otila. Mislim da mi treba caa ampanjca da se priberem. Otiao je do uzice za zvono koja je visjela kraj vrata i pozvonio lakaju. Cordelia zna katkada tako djelovati, odvaio se reci Christian uz plah osmijeh. Toliko je puna energije i ideja da me cesto zna izbaciti iz ravnotee. Leo se suosjecajno nasmijeio, ali nije rekao ni rijeci. Izdao je nalog lakaju koj i se odjednom pojavio i potom je rekao: Christiane, upoznajte me sa stanjem. * * *

Cordelia je otrcala stubitem do male prostorije u kojoj je stanovala kad je dvor boravio u dvorcu Belvedere. Nije bila ni izdaleka tako prostrana i elegantna kao njezine odaje u Schonbrunnu, ali ni tako skucena kao ona u drevnom dvorcu Hofburg, no dvorani su bili navukli seliti se iz jednog dvorca u drugi, ovisno o caricinim ceremonijalnim ob vezama pa se Cordelia u svakome od njih osjecala kao kod kuce. Povukla je uzicu zvona i odjurila do ormara, svlaceci usput tuniku preko glave. Gospode Boe, smiluj se! to to ima na sebi, djevojko? Nekoliko trenutaka nakon poziva, na vratima se pojavila Mathilde. Ona je bila Cordelijina dadilja, a sada je obavljala

dunost njezine osobne slukinje, iako ju je nastavljala kuditi, tjeiti, cjelivati i lijeciti, kao da je Cordelia jo uvijek njezino dojence. to bi rekao tvoj stric? A carica? Brzo je zatvorila vrata za sobom, kao da bi iz hodnika mogle proviriti znatieljne oci. Oh, Mathilde, nemoj pocinjati. Cordelia se izvukla iz tunike i bacila je na pod. Samo Toaneta zna tko sam, a ona misli da je ovo bila izvrsna ala. A sada se moram presvuci. Povlacila je uzicu hlaca oko struka dok je promatrala sadraj ormara. Mora m reci valji da mi saije haljinu od jute ciji ce mi ovratnik sezati do uiju! To ce biti po volji cednog vikonta Kierstona! Nacerila se kad je odbacila hlace i preko ramena navlacila koul ju. O cemu to brblja? Mathilde je pokupila odbacenu odjecu razbacanu po sobi. Ako ti je netko ocitao bukvicu zbog te nepodoptine, onda je sve u redu. Cordelia nije nita odvratila. Navukla je haljinu od muslina ukraenu grancicama. Ova ce biti u redu. Jednako je zavodljiva kao i plast sijena. Zavei me, Mathilde. O krenula joj je leda i uhvatila se za stup kreveta dok je Mathilde zatezala vrpce njezino g korzeta. Dobro je. Hvala ti. Stavila je kaiprst i palac na struk i zadovoljno kimnula glavom . Pretpostavljam da cu imati ogroman struk kad budem imala djecu. A sada, gdje su m i carape? Mathilde joj ih je pruila bez rijeci. Vec je bila navikla na Cordelijino muicavo ponaanje. Marama, rekla je Cordelia i zakoracila u podsuknju i haljinu. Treba mi neka skromna marama koja ce mi prekriti svaki centimetar grudi. Mathilde je rezignirano odmahivala glavom i ponudila joj bijelu maramu od finog lanenog platna. Cordelia ju je pricvrstila na dekolte haljine. Oh, moja kosa. Ne mogu nositi ovu mreicu, ona bi me odala. Skinula ju je i oslobodila svoje crne uvojke. Budi tak o dobra pa me brzo raceljaj. Mathilde je ucinila receno i cetkala crne kovrce sve dok nisu zablistale modrim odsjajem. Srce si, Mathilde. Ne znam to bih bez tebe. Zagrlila ju je oko vrata i zvucno poljubila. Nemoj me cekati. Mogu se i sama razodjenuti. Uzela je lepezu i pleucim korakom izala iz sobe, ostavljajuci nasmijeenu Mathilde da pospremi prostoriju nak on ciklona. Zvukovi glazbe jo su uvijek dopirali iz plesne dvorane kad je Cordelia preskocila G I G A ht t p:/ / www.crowar ez.or g 27 posljednje dvije stube mramornog stubita u glavnom predvorju. Nije zastala da uhv ati dah, vec je pourila u manje predvorje. Zastala je na vratima ispod zidne baklje i form alno se naklonila. Vjerujem da sada nemate to prigovoriti mome kostimu, lorde Kierston. Podigla je pogled, goruca joj se baklja odraavala u tamnim zjenicama. Rekao bih da je ovo golemi napredak, gospo, odvratio je hladno se naklonivi. Imat cu na umu da valji narucim jednu od onih oprava kakve se nose u sultanovom haremu, rekla je. Neto to ce prekriti svaki centimetar moje koe i s velom preko glave ,

tako da mi se vide samo oci. Bi li vam to bilo po volji, gospodine? Tako nikad n e bih nikoga zavodila niti... Zauzdajte jezik, Cordelia!, prekinuo ju je, nastojeci sakriti da ga sve ovo zabavl ja te odvrativi pogled da ona ne vidi smijeh u njegovim ocima. Cordelia bi se mogla pok riti konjskom strunom i svejedno bi bila zavodljiva, ali joj on to nije kanio reci. Dovodim li vas u iskuenje, gospodine? Smjerno ga je pogledala, trepcuci dugim crnim trepavicama u savrenom oponaanju koketiranja. Cordelia!, opet je uzviknuo Christian. Jo nikad nije vidio da se njegova prijatelji ca ponaa na ovakav nacin. Da nisi popila previe ampanjca? Odmahnula je gl