77OSOBNI POZIV

25PROSLAVA

STRUJE MILOSTI

12BOG ME PODIGAO

IZ KOLICA

Za narudžbu nazovite: 091 4444 865 (radnim danom od 9 do 17 sati) ili pošaljite e-mail:

narudzba@marignacija.hr

PODATCI ZA UPLATUMarignacija d.o.o.

Tomacova ulica 16, KučeHR – 10410 Velika Gorica

1 primjerak = 35 HRK s poštarinomIBAN: HR2823600001102418737

Opis plaćanja: Časopis Injigo (broj koji želite)

| 10 | veljača 2019. | 3

RIJEČ GLAVNE UREDNICEFo

toal

bum

M. Č

unčić

ad velik broj ljudi zajedno pjeva u slozi i ljubavi, događa se ono neizrecivo. Samo sudionici tih događaja znaju što je to. Znaju ako ih ne pitaš, ako ih pitaš, teško će to

u riječi pretočiti. Naši Vatreni, hrvatski srebrni, koje opisujemo u rubrici »Srce sportaša«, nisu imali riječi da to izraze pa su ponavljali pjevajući: »Srce mi gori!«. Rimska proslava zlatnoga jubileja struje milosti u našem članku naziva se »predokusom Neba«. Zato smo ovaj broj obukli u nepregledno mnoštvo koje je na starorimskom stadionu, gdje su toliki kršćani bili mučeni, slavilo Boga jednim srcem i jednom dušom zajedno s papom Franjom. Među njima se vijori i hrvatska zastava jer Hrvati jesu dio te struje milosti, usprkos svemu. Jer ta jaka struja sama sebi krči put i osvaja pojedina srca. Slavljenje Boga orilo se zanosno jer svaki pojedinac u mnoštvu na proslavi 50 godina Katoličke karizmatske obnove ima svoj identitet, zna da je dijete Božje. U hrvatskom izdanju knjige »Osobni poziv« koju prikazujemo u ovome broju, autor isusovac Herbert Alphonso na izvrstan na-čin opisuje jedinstven i neponovljiv Stvoriteljev poziv na životni zadatak koji čovjeka najviše usrećuje i drugima u najvećoj mje-ri pomaže. Jakost osobe jakost je naroda. To je znao i Sv. Ivan Pavao II. Veliki koji je pred točno 40 godina u svom prvom po-sjetu Poljskoj 1979. god. kao Papa rekao: »Vi niste ono što vam ‘oniʼ govore da jeste, dopustite da vas podsjetim tko ste vi stvar-no«. Kad je svaki Poljak prihvatio svoj identitet djeteta Božjega, skandirali su svi zajedno: »Hoćemo Boga!« Papa je tada pitao komunističku vlast: »Čujete li što narod želi?«. Nadamo se da će članci ovoga broja ojačati vašu osobnost i ohrabriti vas da idete za svojim srcem jedinstvenim neponovljivim putem u Nebo gdje se nepregledno mnoštvo sastoji od jakih osobnosti.

Dr. sc. Marica Čunčić

Kad mnoštvo sl ožno pjeva

Nadamo se da će članci ovoga broja ojačati vašu osobnost i ohrabriti vas da idete za svojim srcem jedinstvenim neponovljivim putem u Nebo.

K

S A D

Osnivač: dr. sc. Marica Čunčić

Izdavač: Marignacija d. o. o.www.marignacija.hr

Za izdavača: dr. sc. Marica Čunčić

Glavna i odgovorna urednica: dr. sc. Marica Čunčić

Izvršna urednica: Ivana Šimunić, mag. croat., mag. comm., bacc. theol.

Uredništvo:Marina Andrijanić, mag. phil.; Nikola Bolšec, mag. phil.; Nensi Crnjac, mag. theol.; dr. sc. Marica Čunčić; Maja Fabris, mag. mus.; mr. sc. moralne teologije Branka Gabrić; Biserka Jelenić, prof.; Marija Kolak, mag. oec.; mr. sc. Jasna Košćak, prof.; Saša Matika, mag. psych.; Domagoj Penava, bacc. trenerske struke; Emina Simunić, dipl. psiholog, prof.; Martina Šimunić, prof.; Ana Talajić, dipl. oec.

Teološki recenzent: Prof. dr. sc. Ivan Antunović, D. I.

Grafi čka priprava: Gradalis d. o. o.

Grafi čka urednica: dr. sc. Marica Čunčić

Stručni grafi čki suradnici: notni zapis: Maja Fabris, mag. mus.; ilustracije: Ivana Marović; Patxi Velasco Fano.

Fotografi je:Maša Bolšec; Chemin Neuf Community; Branka Gabrić; Kristina Garić; jesuitinstitute.org; Ana Knežević; Kro-nike Velike Gorice; Marinko Miličević; Nikola Mraović; Josip Ninković; Domagoj Penava; Marija Sagadin; Santiebeati.it; Shutterstock; Ana Talajić; Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije; www.acornonline.com; Župa sv. Filipa i Jakova

Prevođenje:Dr. sc. Marica Čunčić (engleski); Mr. sc. Milivoj Vodopija (engleski)

Lektorica:Jelena Vrsaljko, prof.

Adresa uredništva: Tomacova ulica 16, Kuče, 10410 Velika Gorica, Hrvatska

Adresa e-pošte: casopis@injigo.com

Tisak: Tiskara Velika Gorica d. o. o.

Injigo (Iñigo) je krsno ime sv. Ignacija Lojolskog (1491. – 1556.)

Naslovnica: Sudionici zlatnog jubileja katoličke karizmatske obnove, Rim, Circo Massimo, 2017. Foto: © Chemin Neuf Community

3 RIJEČ GLAVNE UREDNICE

I. DUHOVNE VJEŽBE

6 Upoznajmo duhovne vježbeMarica Čunčić: Sve ono što mi ne možemo, On može

8 Što mi se dogodilo –Svjedočanstva vježbateljaDenis Ruškan: Duhovne vježbe: nevjerojatno putovanjeD. O.: Što sam dao tebi, dijeli drugimaZ. B.: Bog me podigao iz invalidskih kolica

14 Kutak za pratiteljeJohn Veltri: Praćenje vježbatelja kroz ozdravljenje

17 MagisVlatka Taradi: Moj cilj je NeboRazgovarala Jasna Košćak

22 Putovima sv. IgnacijaMarica Čunčić: Nema velemajstora koji nije igrao šah

25 Zlatni jubilej struje milostiBranka Gabrić: Katolička karizmatska obnova: struja milosti za cijelu Crkvu

38 Duhovno vodstvoHerbert Alphonso: Pedagogija molitve

40 Gorući grmMarica Čunčić: In friendship & love

44 Psiholog u duhovnostiEmina Simunić: Rane vježbatelja u odnosu prema pratitelju

Časopis za sudionike duhovnih vježbi u Programu Injigo

Mas

lina,

Ivan

a M

arov

ić, 2

015.

R Ž A J

II. PRIMJENA DUHOVNIH VJEŽBI U ŽIVOTU

48 O braku iz brakaNensi Crnjac: • Roditelji su najodgovorniji za odgoj djece• Bl. Anna Maria TaigiMatija i Mijo Crnjac: Najsretniji smo kada se svi skupimo

52 Mali veliki svijetSaša Matika: Asertivnost, II. dioAna Marija: Bog je sa mnom kada sam prestrašenaMarija G.: Uvijek pitam Isusa kad ne mogu riješiti problem

56 Ti si, Bože, pravo nadahnućeMartin Golub: Razmatranje o poniznosti

57 Imenom sam te zazvaoMarina Andrijanić: Čistoća kao vrijedan ures samaštvaJelena Hotnjan: Samaštvo udvoje, brak utroje

60 Hrvatski braniteljiUredništvo: Molitveni žar hrvatskih braniteljaJosip: Dijete hrvatskoga branitelja svjedoči

63 TesarMarija Kolak: Nezaposlenost kao blagoslovMirko M.: Tri godine sam tražio posao

66 Srce sportašaDomagoj Penava: • Srce Vatrenih probudilo nadu i zajedništvo • Sportski analitičar Stipe Pletikosa

69 Vrijeme žetveBiserka Jelenić: Kroz patnju do radostiMilka: Patnja je postala spasonosna u mojemu životu

III. ZNANOST I UMJETNOST

72 Fides I. Q.Nikola Bolšec: Uzmite, jedite

74 Crtice iz psihologijeMartina Šimunić: Priča o emocijama

77 Prikaz knjigeIvana Šimunić: Knjiga Osobni poziv

78 Radost stvara njaIstinska radost stvaranja u službi Ljubavi – Stjepan ArnušRazgovarao Nikola Bolšec

81 Moje će te usne slavitiMaja Fabris: Ispred bijele hostije

IV. KRONIKA

83 Kronika događanja21 mjesec Programa i Zajednice InjigoPriredile Ivana Šimunić i Ana Talajić

93 Iz medijaDuhovski susret članova pokretâ, udrugâ i zajednicâ u Zagrebu

97 HodočašćaNikola Bolšec: Ignacijevim stopama – 11. hodočašće u RimRužica Žućak: Hodočašće u Nacionalno svetište sv. JosipaVesna Darapi: Ignacijevim stopama – 12. hodočašće u Rim

102 DV humorPriredila M. Čunčić

6 | 10 | veljača 2019. |

Upoznajmo duhovne vježbe

O odnosu Duha Svetoga i duhovnih vježbi te ulozi pratitelja.

Duh Sveti vodi i popravlja i sve ono što mi ne možemo, On može

Duh Sveti se raduje kada ulazimo u duhovne vježbe jer zna da ćemo mu biti na raspolaganju, da ćemo ga slu-

šati svaki dan, da ćemo se u molitvi otvoriti i da ćemo ga primiti kao draga gosta. Toliko bi nam htio prenijeti darova, ljubavi, ali ne može ako nismo otvoreni, ako nismo pozorni na njegovu prisutnost. I cijelo Nebo se raduje što ćemo redovito biti prisutni mi, jer Nebo je prisutno, ali mi nismo. Duh Sveti već zna cilj našega putovanja. Duh Sveti nas vodi u

Ilust

raci

ja: P

atxi

Vel

asco

Fan

o (s

dop

ušte

njem

: Inm

acul

ada

Flor

ido

Fern

ánde

z, De

lega

da

Epis

copa

l de

Ense

ñanz

a, A

rchi

dióc

esis

de

Mad

rid)

otajstvo Kristovo. Da je Krist Gospodin, pre-poznat ćemo po Duhu Svetom. Duh Sveti vo-dit će nas kroz otajstva Kristova života.

Duh Sveti otkriva istinu o Bogu i nama Duh Sveti će nam otkrivati sličnost našega života s Kristovim životom. Duh Sveti će nas voditi preko brvna nad bujicom koju ne mo-žemo prijeći. Prenijet će nas preko kaljužâ možda naše vlastite povijesti, a možda i po-vijesti onih oko nas koji su nas zlostavljali.

Dr. sc. Marica Čunčić

| 10 | veljača 2019. | 7

Upoznajmo duhovne vježbe

Duh Sveti liječit će rane, tjerati zloduhe, na-pasti. Duh Sveti otrt će suzu s naših očiju, prosvijetliti pamet, dati nam istinski uvid u naš život, otkriti nam istinu i o Bogu i o nama. To pratitelji ne mogu dati vježbatelju. To daje Duh Sveti. I on će to sigurno učiniti, on je spreman, on jedva čeka.

Vodstvo Duha Svetoga Ako je u nama neka zapreka da to ne može-mo primiti, ili u to vjerovati, opet ćemo ga moliti da nam i u tome pomogne. Njegovo vodstvo je vrlo blago, nenametljivo, ustrajno i prepoznatljivo. Mnogo je znakova po koji-ma se može vidjeti tko vodi dušu – Duh Božji ili duh neprijatelja Božjeg, ili duša možda ide sama na vlastit pogon. Jer, Duh Sveti djeluje na poseban način, što se uočava po plodo-vima. Zato je preporučljivo da se pratiteljica i vježbateljica zajedno pomole prije početka razgovora. To može biti molitva zaštite ili za-ziv Duhu Svetom koji vodi razgovor. Tako-đer prije nego počnemo razmatrati možemo moliti Duha Svetoga za prosvjetljenje. Iako postoji i pripravna molitva, možemo i Duha Svetoga zazvati, no važno je da smo svjesni da nas on vodi. Uvjerenje da Duh Sveti vodi vježbatelja vrlo je važno i za odnos s prati-teljem.

Pratitelj mora pokazivati put vježbatelju prema Bogu, a ne ga voditi k sebiOni koji nisu uvjereni da Bog vodi njiho-ve duhovne vježbe, krivo će shvatiti svoje-ga pratitelja. Tko misli da ga vodi pratitelj, od njega očekuje božanske stvari; a tko zna da ga vodi Duh Sveti, od pratitelja očeku-je ljudsko, ne božansko. To je ispravno, jer pratitelj je čovjek kao i vježbatelj, za kojega

žrtvuje sat vremena tjedno kao što je netko i za njega žrtvovao svoje vrijeme kad je obav-ljao ili možda još obavlja duhovne vježbe. Pratitelj se odlučio na slušanje drugih jer je i njega netko slušao. Iskreno želi pomoći vježbatelju jer se osvjedočio kako je njemu puno pomoglo da nađe Boga to što ga je sa-slušao njegov pratitelj. On ima svoje dobre i loše strane. I mora pokazivati put vježba-telju prema Bogu, a ne ga voditi k sebi. Ne-kima je svejedno tko će im biti pratitelj, no drugima nije, nego bi htjeli da ih prati odre-đena osoba. Kao što sam rekla u uvodnome izlaganju, ja sam bila pratiteljica kad je bilo, primjerice, pet vježbateljicâ i kad ih je bilo 20. No kad ih je bilo 50, mogla sam pratiti 25, a 25 je moralo dobiti druge pratiteljice. Kad je bilo 100 vježbateljâ, pratila sam ih oko 20, a ostale je preuzelo 17 pratiteljâ. Ograniči li se sve na jednu, dvije ili tri osobe, Program se guši, a uistinu mnogi mogu lijepo prati-ti. To se vidi u hodu i nema nekih posebnih teškoća s pratiteljima, osim što polako uče i postaju sve bogatiji u svojim pratiteljskim spoznajama. Nema čovjeka koji bi savršeno pratio. Zato je važno uvjerenje da Duh Sveti vodi, popravlja i sve što mi ne možemo, on može. Duh Sveti uvodit će nas i u tajne Sve-toga pisma dok razmatramo Riječ Božju u svakodnevnome razmatranju. Otkriva nam Krista koji je Riječ, druga božanska osoba. Vodi nas u razmatranjima i kazuje nam ono što nam je potrebno primijeniti u vlastitu životu.

Iz knjige »Dođi, slijedi me! Predavanja dr. sc. Marice Čunčić prema knjizi John Veltri, D. I.: Orientations, Guelph 1981.« drugo izdanje, 2013., str. 45-47.

8 | 10 | veljača 2019. |

Što mi se dogodilo Svjedočanstva vježbatelja

Duhovne vježbe: nevjerojatno putovanje koje nisam mogao niti sanjati

Zovem se Denis Ruškan, imam 30 godi-na, rođen sam u Novoj Gradiški. Dok sam pohađao srednju školu za kuhara

u Zagrebu, bilo mi je teško. U đačkome domu mladi su se drogirali, pili, psovali, vrijeđali i ismijavali jedni druge te povukli i mene u loše društvo. Počeo sam izlaziti, psovati, konzumi-rati alkohol, ići u kladionice. Po završetku ško-lovanja zaposlio sam se i počeo zarađivati. Bog je bio na posljednjem mjestu u mojemu životu, a novac na prvome. Počeo sam sve više trošiti novac na alkohol, izlaske i kladionice. Nakon četiri godine rada u restoranu dobio sam otkaz, ušao u dugove i upao u depresiju. Otišao sam raditi u Njemačku gdje sam zarađivao još više. Što sam više imao, više sam trošio. Radio sam po cijele dane, vikendima i blagdanima. Shva-tio sam da takav način života nije za mene i nakon dvije godine vratio sam se u Zagreb. Polako sam shvaćao da nešto nedostaje. Na-kon što sam potrošio ušteđeni novac, prijatelji su me počeli odbacivati. Shvatio sam da su me iskorištavali radi novca, bio sam razočaran. Ponovno sam pao u depresiju, no roditelji su bili uz mene i molili se za mene. Moj se život počeo mijenjati kada sam bio pozvan u Me-đugorje. Hodočastio sam Međugorskoj Gospi, zamolio je da me vodi i da mi nađe posao na

kojemu ne bih radio nedjeljom i blagdanima kako bih imao više vremena za Boga. Dobio sam što sam želio. Nisam zaboravio svoje obe-ćanje i počeo sam češće ići na misu, ispovijed, duhovne obnove i moliti krunicu. Svakodnev-no sam se molio, osjećao sam da me Bog za nešto priprema. Od ujaka i ujne čuo sam za duhovne vježbe. Znao sam odmah da je to za mene, pa sam se odmah i upisao.

Tek u 13. molitvenoj cjelini dogodio se preokretTjedni su prolazili, u razmatranjima se nije ni-šta događalo. Želio sam odustati. No u razma-

Ilust

raci

ja: P

atxi

Vel

asco

Fan

o (s

dop

ušte

njem

: Inm

acul

ada

Flor

ido

Fern

ánde

z, De

lega

da E

pisc

opal

de

Ense

ñanz

a, A

rchi

dióc

esis

de

Mad

rid)

| 10 | veljača 2019. | 9

Što mi se dogodiloSvjedočanstva vježbatelja

tranju 13. molitvene cjeline dogodilo se nešto posebno. Nakon nekoliko minuta šutnje Isus se pojavio preda mnom i uhvatio me za ruke. Gledao sam njegovu ljepotu, sjaj. Poveo me livadom, trčali smo za ovcama i slika je po-stajala jasnija: bila je to moja livada, livada na kojoj sam kao sedmogodišnjak i osmogodiš-njak provodio djetinjstvo čuvajući ovce svo-jih roditeljâ. Nasmijao sam se kako me Isus podsjetio na taj događaj i na to da je bio uz mene u tim trenutcima i čuvao me. U razma-tranju križnoga puta bio sam šokiran kako su ljudi postupali s Isusom, želio sam to izbjeći, ali nisam mogao. Kada je Isus pao pod križem, kleknuo sam. Pogledao me. Tada sam shvatio koliko se on žrtvovao za mene i koliku je cije-nu platio za moje otkupljenje. Plakao sam kao kišna godina. Shvatio sam i žrtvu svojih rodi-teljâ koji su se brinuli za mene i za moje tri se-stre. Nakon tih prizora još dublje sam ulazio u kontemplaciju i što su se vježbe bližile kraju, sve sam više duhovno jačao.

Bog mi je pokazao ljubav, a to je ono što sam tražioU razmatranju »Kako da postignemo ljubav« vidio sam mjesto gdje na oblaku klečim pred Bogom. S moje desne i lijeve strane stajalo je mnoštvo ljudi u krugu, lica tih ljudi bila su ista, samo su ljudi bili različite veličine. Iza njih bile su palme normalnih boja poredane od najmanje do najveće. Samo palma koja je stajala ispred mene bila je posebna, veća od ostalih, bijele boje i njihala se. Na svim su palmama bili anđeli. Svaki od njih nešto je radio: jedan sjedio, drugi stajao i držao mač u rukama, treći pjevao, četvrti se smijao; ali na najvećoj palmi, koja je bila bijele boje, nije bilo anđela. Iza te palme bile su stepenice od

oblaka i išle su u visinu. Zanimalo me kamo vode te stepenice i počeo sam govoriti: »Gos-podine Bože, evo me ovdje, ti si me stvorio ovakvoga kakav jesam, hvala ti. Gospodine, sve ono što si mi dao i što mi neprestano daješ, tvoje je, hvala ti. Gospodine, hvala ti na svim milostima koje mi daješ, evo sve to tebi vraćam, potpuno ti se predajem, molim te da osjetim samo ono najvažnije – ljubav.« Zatim se iz bijele palme čuo glas: »Mladiću moj! Da, stvorio sam te baš takvoga kakav jesi, jer baš takav si mi potreban za onaj plan koji imam s tobom. Ovo mjesto koje vidiš, samo je najava onoga plana koji imam s to-bom.« Osjetio sam neopisivu ljubav koja je izlazila od Boga, mojim tijelom je prolazila tolika toplina. Osjetio sam unutar sebe Duha Svetoga koji mi je pomogao da shvatim svoj život i vjeru. Tada sam shvatio da je moguće razgovarati s Bogom, da su ljudi koje sam vi-dio u razmatranju bili sveti ljudi koji su bili uz mene u životu i zagovarali za mene. U tom prizoru shvatio sam koje milosti imam i ko-liko sam zapravo bogat. Na kraju su anđeli i sveti ljudi počeli pjevati meni najdražu pje-smu: »Srce predajem ti«. Počeo sam plakati od radosti i kad je pjesma završila, prizor je nestao. Nakon toga plakao sam još više te za-hvaljivao Bogu. Kad sam završio prvi krug duhovnih vježbi, dobio sam ono što prije ni-sam imao – temelj vjere. Shvatio sam svrhu ljudskoga života na zemlji, naučio sam se za-štiti od napasti. Ove vježbe bile su moje ne-vjerojatno putovanje koje prije nisam mogao niti sanjati, dobio sam toliko milosti, toliko plodova, toliko radosti; sada gledam svijet drugačijim očima. Bog mi je pokazao ljubav, a to je ono što sam tražio.

Denis Ruškan

10 | 10 | veljača 2019. |

Što mi se dogodilo Svjedočanstva vježbatelja

Prije duhovnih vježbi

U duhovne vježbe došla sam nakon veli-kih obiteljskih tragedija. Osjećam po-trebu posvjedočiti kako je Gospodin

dopustio da pretrpim dva puta udovištvo, nakon čega sam ostala potpuno nemoćna, slomljena, izgubljena i lišena bilo kakve mogućnosti da promijenim situaciju u kojoj sam se s djecom zatekla. Odrasla sam u sedmeročlanoj katolič-koj obitelji. Svake večeri smo molili krunicu i išli redovno na sv. misu. Unatoč tomu Boga sam se bojala, nisam Ga razumjela, bio je tamo negdje »gore«. Tako su godine prolazile i ja sam se borila bez Boga, stasala sam u samouvjerenu i odlučnu osobu. Svi su mislili kako sam jaka, bila sam »mama« svakomu tko je to od mene tražio, a u duši sam bila jedno uplašeno dijete koje se vješto skrivalo. Udala sam se i postala majka dvojice predivnih sinova. Suprug i ja smo gradili naš brak i počeli se kućiti poput ostalih mladih obitelji, sve dok nisam napunila 28, a moji sinovi 6 i 7 godina. Jednoga dana, na putu s posla prema kući, moj suprug je poginuo u pro-metnoj nesreći. Svi smo ostali u šoku. Nemam riječi kojima bih opisala bol koju smo djeca i ja pretrpjeli. Nakon toga su krenule i druge stvari po zlu. Krediti za kuću, koje nisam mogla pla-ćati, prisilili su me da se s djecom preselim u stan. Morala sam raditi 15 sati dnevno kako bih pokrila sve troškove, a djeca su tako ostajala bez oba roditelja. To me potpuno iscrpilo i počela

Vježbateljica i pratiteljica, udovica i udomiteljica starih i nemoćnih osobâ, svjedoči

sam duhovno tonuti, vidjela sam samo tamu i svoju bezizlaznu situaciju dok me jedna susjeda nije pogodila riječima: »Danas sam gledala našu djecu, svi su bili veseli i igrali se. Samo je vaš sin sjedio na stubištu, jako tužan, i plakao. Pita-la sam ga što mu je, a on je rekao: ʻMoja mama ništa ne jede, ne spava, i ona će umrijeti, a brat i ja ćemo ostati sami.ʼ« Nakon tih riječi vratila sam se u stan, bacila sve antidepresive i ostale tablete i gorko zaplakala. Prvi put nakon dugo vremena zavapila sam Bogu iz dubine duše, ka-jala sam se za svoje grijehe i uvidjela u kakvome se stanju nalazim. Od tada je sve ponovno kre-nulo nabolje, vratila sam se Gospodinu, vratila sam se i molitvi. Pet godina nakon smrti mojega supruga ponovno sam se udala. Moja djeca i ja počeli smo opet osjećati sigurnost i cjelovitost naše obitelji. Bog nas je blagoslovio sinom i kće-ri, pa smo tako postali jedna velika i radosna obitelj. Mnoge teškoće koje su dolazile uslijed Domovinskoga rata, još su nas više povezale. Redovito sam molila i zahvaljivala Bogu, ali On je još uvijek bio tamo negdje »gore« daleko na nebu. Osnovali smo privatno poduzeće nakon čega su me užurbanost, mnoge obveze i jurnja-ve polako i neprimjetno opet odvele s Božjega puta. Postala sam mlaka i umorna za odlazak na sv. misu. Nisam niti primijetila da sve manje molim i sve rjeđe zahvaljujem Bogu. Ništa nam nije nedostajalo, sve je bilo dobro dok mojemu suprugu nije iznenada dijagnosticiran rak. Za-nijemjeli smo pred tom vijesti i s nevjericom se gledali, a onda gorko zaplakali. »Gotovo je, ovo je kraj. Tako mi je žao, ali zapamti, sve vas jako volim«, govorio je moj suprug. Prolazila sam ponovno onaj užasan osjećaj bespomoćnosti gledajući kako pati meni najdraža osoba, a ja ni-šta nisam mogla učiniti niti promijeniti. Ubrzo

»To što sam dao tebi, to trebaš dijeliti drugima!«

| 10 | veljača 2019. | 11

Što mi se dogodiloSvjedočanstva vježbatelja

je umro. Ostala sam ponovno sama, ovaj put s četvero djece i fi nancijski opet na dnu. U meni je počela velika borba, samo sam molila, plaka-la, molila i nadala se da će Gospodin učiniti ne-što. Neprijatelj nas je pokušavao na sve moguće načine uništiti, ali ovaj put sam brzo prihvatila ruku koju mi je Gospodin pružio. Zadnju ago-niju mojega supruga proživjela sam uz osobnu molitvu i u molitvenom zajedništvu s drugima.

Nakon duhovnih vježbi U duhovne vježbe dovela me glad i potreba za Gospodinom, bojala sam se ostati sama, treba-la sam Njegovu zaštitu i željela sam Isusa ko-načno bolje upoznati, osjetiti Njegovu prisut-nost i zahvaliti mu što me proveo kroz pakao ne napustivši me. To sam osjećala. U narednih šest godina duhovnih vježbi s Gospodinom sam prolazila cijeli svoj život, svaku situaciju iz prošlosti, sve padove i rane svoje duše; On me liječio i oslobađao, davao mi snagu, mir i utjehu. Paralelno s mojim osobnim putem iscje-ljenja, Gospodin je odmah u početku i u sva-kome novome krugu ponavljao da ono što sam dobila trebam davati drugima. Neophodan mi je bio posao i nova egzistencija. Nisam više želje-la ostavljati djecu samu kod kuće da odrastaju bez oba roditelja. Svoje sam potrebe predavala Gospodinu u razmatranjima. Postavljala sam Mu pitanje: »Gospodine, što bih ja mogla ra-diti?« Gospodin mi je odgovorio: »To što sam dao tebi, to trebaš dijeliti drugima!« Poznava-jući moje sposobnosti, darove i znanje, On je već u prvome krugu duhovnih vježbi počeo u moje srce smještati ideju o udomljavanju starih i nemoćnih osobâ. Mozaik se posložio i shvatila sam da ću na taj način moći dijeliti utjehu, mir, ljubav i vjeru najpotrebitijima, a uz to i zaraditi za život. Duhovne vježbe dale su mi snagu da donesem konačnu odluku i da to provedem u

djelo. Zahvaljujući Pravilima za razlučivanje duhova, prepoznala sam svoju slabu točku: da žurim i zateknem se kako idem bez Gospodina, no naučila sam se vraćati u njegovo okrilje. Na čudesan način otvorila se mogućnost da una-toč mojoj poraznoj fi nancijskoj situaciji, banka odobri potrebne investicije i započela sam do-vršenje započetoga objekta. Obećala sam Gos-podinu da neću nijednu osobu odbiti, bez obzira u kakvom je stanju. I Gospodin me stavio na veliku kušnju. Prve osobe bile su one u najve-ćim potrebama: bez jedne noge, s pola plućâ, u komi, nepokretne duhom i tijelom, oduzete i u beznadnim stanjima. Jedan od njih živio je samo 19 danâ: probudio se iz kome, ispričao mi svoj život, ispovjedio se prvi put nakon svojega vjenčanja, pao ponovno u komu i umro. Jedno-ga je od njih socijalna služba donijela zgrčeno-ga u položaju fetusa. Nije mogao ispružiti ni noge ni ruke. Imao je upalu pluća, pokušaj sa-moubojstva i boravak na psihijatriji. Imao je 46 godina. Potpuno je bio zatvoren u sebe i govo-rio je samo »da« ili »ne«. Uz intenzivnu njegu neumorno sam ga uvjeravala da će ga Gospo-din ozdraviti, a Duh Sveti je ulijevao u njegovu dušu vjeru. Postupno se počeo oporavljati: prvo duhovno, zatim i tjelesno. Uputila sam ga u du-hovne vježbe, nakon toga se potpuno oporavio. U dnevni red uvela sam i svakodnevnu večer-nju molitvu krunice, kojoj su se neki štićenici pridružili tek nakon opiranja. Do sada je kroz moj dom prošlo preko 20 osoba, mnogi su umrli nakon ispovijedi pomirivši se s Bogom. Doživ-ljavam brigu o starim i nemoćnim osobama kao poslanje koje mi je Gospodin namijenio i osje-ćam se ispunjeno nakon teškoga i napornoga radnoga dana. Vjerujem da nema vjerničkoga života bez ozbiljnoga i odgovornoga služenja Bogu po ljudima.

D. O. (podatci poznati uredništvu)

12 | 10 | veljača 2019. |

Što mi se dogodilo Svjedočanstva vježbatelja

Prije duhovnih vježbiedno jutro, prije 11 godina, probudio sam se i izašao na dvorište razgovarati sa susjedom. Odjednom sam se srušio na zemlju i pao u nesvijest. Sljedeći dan

sam se probudio u bolnici. Nisam znao što mi se dogodilo. Sjetio sam se razgovora sa susje-dom, ali poslije toga više ničega. Poslije mi je rekao kako sam pao usred rečenice koju sam izgovarao i nije me mogao više dozvati. U bolnici su ustanovili da mi je prikliješten živac između dva kralješka na kralježnici. Tri i pol mjeseca sam proveo na liječenju u bol-nici i na rehabilitaciji. Nakon toga me liječ-nik otpustio i zaključio u otpusnom pismu da je moje zdravstveno stanje konačno i da će ostati nepromijenjeno. Ukočenoga, zgrčeno-ga i nepokretnoga vratili su me u invalidskim kolicima u moj podstanarski smještaj. Imao sam tada 46 godina. Gazdarica je nazvala centar za socijalnu skrb kako bi se oni brinuli o meni. Ponudili su mi smještaj u privatnome domu za stare i nemoćne u Dalju, protiv čega sam se odmah energično bunio. No službe-nici iz socijalne službe nisu nudili mnogo iz-

bora. Dali su mi 24 sata da odlučim i nakon duge borbe i muke uvjerio sam samoga sebe da tako mora biti. Moje kćeri su zaposlene i imaju svoj život, nisam imao nikoga drugo-ga tko bi se brinuo o meni. Sljedeći dan sam se složio da me odvedu u Dalj »na probu« i razmišljao kako ću se za tri dana ponovno vratiti u stan. Danas sam zahvalan Bogu što mi je dao vremena da donesem potvrdnu od-luku. Čim sam došao k udomiteljici za stare i nemoćne, osjećao sam ugodno okruženje te ubrzo odlučio baciti sve antidepresive i table-te koje sam pio. Jednostavno sam ih jednu večer zaboravio i nakon toga ih nisam više htio uzimati. U domu su se dobro brinuli o meni i dok me udomiteljica njegovala, stalno je spominjala Boga i govorila »Bogu hvala« ili »daj Bože«, slušao sam to pozorno sve dok mi jednoga dana nije donijela zazive Duhu Svetomu i rekla da ih molim svaki dan. Po-slušao sam i krenuo prvi put u životu moliti. Kao dječak primio sam sve sakramente, ali sam kasnije zapustio vjeru i svete mise. Na kraju sam išao još samo reda radi za Božić na svetu misu, ali vjere nisam imao nikakve.

Vježbatelj kojemu je Bog darovao zdravlje i nov život svjedoči:

Bog me podigao iz invalidskih kolica!

J

| 10 | veljača 2019. | 13

Što mi se dogodiloSvjedočanstva vježbatelja

Nakon duhovnih vježbi Jednoga jutra udomiteljica je došla i predloži-la mi duhovne vježbe u Programu Injigo koje je i sama obavljala. Rado sam prihvaćao sve što mi je nudila, i moj dan i moje misli po-čeo je ispunjavati Gospodin. Počeo sam osje-ćati novu snagu i novu želju za životom, pa sam krenuo i intenzivnije s vježbama koje su mi bile zadane. S kreveta sam silazio pužu-ći i vježbao na podu uz veliki napor i bolo-ve. Negdje u sredini prvoga kruga duhovnih vježbi dogodilo se čudo. Uvečer su me iz in-validskih kolica stavili u krevet, a ujutro sam ustao na svoje noge. Počeo sam hodati! Jedna njegovateljica je ušla u moju sobu i povikala u čudu: »Pa ti hodaš!« U strahu sam odmah sjeo pa opet ustao. Tek tada sam i ja zapazio da hodam, sve se odigralo kao u nekom buni-lu, u nekoj zanesenosti. Ne mogu to opisati. Cijeli dan sam samo hodao i nisam se usudio sjesti jer sam se bojao da više neću moći usta-ti. Čak sam stojeći i jeo. Nazvao sam svoje kćeri i rekao im da sam prohodao. U nevjerici su pitale je li to šala i odmah me došle vidje-ti. Čim sam se sljedeće jutro probudio, skočio sam iz kreveta kako bih vidio hodam li zai-sta, stojim li još uvijek, da to možda nije bio samo san. Ne mogu nikome opisati taj osjećaj i zahvalnost kojom sam bio preplavljen. Usli-jedio je kontrolni liječnički pregled. Liječnik me gledao u čudu i pitao: »Pa kako je to mo-guće da si prohodao?« »Eto«, odgovorio sam, »Bog je rekao da stanje nije konačno i nepro-mjenjivo. Obratio sam se Bogu u molitvama i u duhovnim vježbama i jedne večeri su me iz kolica položili u krevet, a ujutro sam ustao na svoje noge i hodao! Bog me podigao iz in-validskih kolica!« U domu smo molili svaku večer zajedničku krunicu sa štićenicima. Na-

stavio sam s duhovnim vježbama. Imao sam divnoga pratitelja, Stjepana, koji mi je bio velika podrška. Upućivao me da Gospodinu predajem svu svoju prošlost i sav svoj život. Kada sam mu rekao da sam prohodao, nije mi odmah vjerovao. No uvjerio sam i njega (osmijeh). U dvije godine duhovnih vježbi razgovarao sam s njime više nego s onima s kojima sam bio 30 godina prijatelj. Uvijek imamo o čemu razgovarati, kao da smo ro-đena braća. Prošao sam tri kruga duhovnih vježbi. U to vrijeme napravio sam i životnu ispovijed i zadobio istinski duboki mir i ra-dost. To je bila moja prva ispovijed nakon 20 godina. U Dalj sam došao s jednom torbom. Danas, uz Božju pomoć i uz pomoć moje udo-miteljice, imam ovdje vlastitu kuću i ne želim se više nipošto vraćati u grad. Ovdje sam na-šao novi život, novi dom, novo društvo, novu obitelj, Gospodina. Ne mogu više zamisliti život u starome okruženju. Pomažem udomi-teljici oko brige i skrbi za stare i nemoćne. Naučio sam kako tješiti ljude i razumijem kako se osjećaju. Shvaćam svoj rad sa starim i nemoćnim osobama kao poslanje od Gos-podina da proslijedim dobrotu i ljubav koju sam primio i da posvjedočim Njegovu moć i snagu koja se očituje kada Mu se predamo i povjerujemo. Upućujem i štićenike doma na molitvu i na put k Bogu, svjedočim o svome iscjeljenju. Redovito molim, idem svaki dan na sv. misu i pričešćujem se. Kroz duhovne vježbe moj odnos s Isusom postao je prisan i sada je On moj najveći prijatelj. Isus je uvi-jek sa mnom i On me neće nikada napustiti, kao što su to učinili moji nekadašnji prijatelji, koji su prestali dolaziti nakon što sam obolio. Shvatio sam da to i nisu bili pravi prijatelji.

Z. B. (podatci poznati uredništvu)

14 | 10 | veljača 2019. |

Kutak za pratitelje

Praćenje vježbatelja kroz ozdravljenje tijekom Drugoga tjedna

John Veltri, D. I. (1933. – 2008.)Kanadski isusovac približio je du hovnost laicima i ljudi-ma koji su čeznuli za duhovnošću. Od 1967. godine bio je u službi duhovnoga pra ćenja. Većinu života proveo je u Isusovačkomu središtu za duhovnost (Jesuit Centre of Spirituality) u Guelphu, Ontario, Kanada.

Foto

: Int

erne

t

Ovo poglavlje iznosi neka praktična razmišljanja o vođenju vježbatelja koji pretežno ostaju u procesu is-

cjeljenja tijekom Drugoga tjedna duhovnih vježbi. Ono što karakterizira vježbatelje u iscjeljenju nije toliko potreba za nutarnjim iscjeljenjem u ovome trenutku njihova živo-ta koliko usredotočenje na teme vlastitoga rasta. Njihova glavna čežnja usmjerena je na to da im Bog i dalje pomaže u problemima njihova osobnoga rasta. To ih fokusiranje upravo sada sprječava da dožive radost i smi-sao života ispunjenog milošću i da izrazitije porade na ulozi Kristova učenika u javnosti. S druge strane, vježbatelji u procesu poziva u ovome se trenutku duhovnih vježbi pretežno usredotočuju na to kako ih Bog zove u službu u svome kraljevstvu unatoč njihovoj vlastitoj potrebi za ozdravljenjem. Teme ozdravljenja mogu se nazirati, ali nisu u prvome planu njihovih želja ili čežnji.

Široka lepeza problema Postoji široki raspon problema vezanih uz proces iscjeljenja vježbatelja. To mogu biti problemi ponovnoga prilagođivanja uslijed krize srednjih godina. Može biti žalost zbog gubitka voljene osobe ili, primjerice, dublji problemi vezani uz prošle traumatske rane koje su se tek nedavno osvijestile u svijesti vježbatelja. Možemo dati razne primjere svih ovih problema. Evo ih nekoliko:- Robert ima iskustvo osjećaja odbačenosti

– ovo je isti osjećaj koji je imao u ranome djetinjstvu kada su ga ostavili u bolnici na dva mjeseca, a njegov ga je jedini roditelj mogao posjećivati samo povremeno.

- Rahela pati od tjeskobe da nikad neće ništa napraviti dobro – kad je bila dijete, što god

| 10 | veljača 2019. | 15

Kutak za pratitelje

je činila, nikada nije bilo dovoljno dobro za njezina oca alkoholičara koji joj je svojim ponašanjem slao dvosmislene poruke.

- Jenny ponovno doživljava osjećaje srama – u školi nikad nije mogla postići uspjeh ili se po uspjehu mjeriti sa svojom starijom sestrom.

Vježbatelj u procesu iscjeljenja i Isusov pozivVježbatelj u procesu iscjeljenja obično na Isusov poziv odgovara manje entuzijastično i ponešto drukčije nego što je prikazano u vježbi O kraljevstvu Kristovu [DV 98]. Nje-govo »prikazanje sebe« moglo bi biti više prikazanje samoprihvaćanja nego samozabo-rava. Paralelni pomak fokusa također posta-je očitim u razmatranju Isusova djetinjstva. Njegova zahvalnost Bogu što je došao u naš svijet kao čovjek ohrabruje ga više prema puštanju da ga Isusovo otajstvo duboko do-takne, a ne toliko u smjeru učeništva i posla-nja u kojemu bi čeznuo ljubav uzvratiti lju-bavlju [DV 116]. Obično naglašava prvi dio milosti, a ne drugi [DV 104].1 Kada obavlja trostruke razgovore kasnije tijekom Drugo-ga tjedna, nesvjesno promijeni sadržaj ovih razgovora. Umjesto da moli da bude izabran da prigrli poziv koji u sebi može sadržava-ti i odbačenost zbog nasljedovanja Isusa, on često moli za milost da se može nositi s od-bačenosti i nestalnostima života. Pomak se događa od aktivne spremnosti da prigrli po-ziv prema pasivnijoj spremnosti da strpljivo prihvati što mu se god dogodi u životu. Čini se da takav vježbatelj, koji je u procesu iscje-

1 DV 104 glasi: Treća predvježba. Molit ću što želim. Tu ću prositi (1. dio) unutarnju spoznaju Gospodina koji je za me postao čovjekom, (2. dio) da ga više uzljubim i nasljedujem.

ljenja, u ovome trenutku svojega života nije spreman za razlučivanje značajnoga poziva na preusmjeravanje života ili na razvitak osobnog poslanja koje bi moglo biti vezano uz taj poziv.

Pomoći vježbatelju da svoju životnu priču poveže s Isusovim životomS vremena na vrijeme duboka praznina, crna rupa u njegovu srcu, izlazi na površinu na ovaj ili onaj način, ta praznina crpi energiju iz njegova života jer ga prisiljava ili da traži zamjene koje će je popuniti, ili da živi život tako da je izbjegava. Anegdote iz vlastite prošlosti koje dijeli s vama često ukazuju na uzastopne pokušaje, koje uvijek iznova po-navlja, da se domogne propuštenih temeljnih iskustava koja su se, u teoriji, trebala dogodi-ti u idealnoj slici života. Nešto je propušteno i čini se da nije u stanju nastaviti sa životom dok se to ne pronađe! U našoj današnjoj kul-turi rane koje pridonose ovoj praznini pro-matraju se iz raznih perspektiva – otrovni sram, ovisnost, su-ovisnost o bračnome dru-gu obično zbog njegove bolesti, odrasla dje-ca roditelja alkoholičara, zlostavljanje, itd. Vježbatelju može biti vrlo blagotvorno da se bavi sjećanjima koja se javljaju za vrijeme kontemplacije evanđelja; prvenstveno, iscje-ljenje dolazi onda kada se vježbatelju pomo-gne da svoju osobnu priču uključi u Isusovu! Često dok obavlja duhovne vježbe, vjera da u Bogu sve ima svoj smisao i Božja prisutnost koju osjeća, osnažuju vježbatelja da se suo-či s boli iz prošlosti i poveže svoju životnu priču s Isusovim životom. Uključujući se na ovakav način u Isusov život i povezujući se s njime, vježbatelj može postati slobodniji da djeluje kao njegov radostan učenik.

16 | 10 | veljača 2019. |

Kutak za pratitelje

Kada bolna i izranjena sjećanja izlaze na povr-šinu nekoliko puta tijekom molitvenih vježbi i kad ih vaš vježbatelj prepozna s određenom dozom otvorenosti, vjerojatno je stigao do stupnja kada se može njima učinkovito bavi-ti. Ovi signali mogu ukazati na vježbateljovu spremnost i dati duhovnome pratitelju pouz-danje da se osloni na tehnike duhovnih vjež-bi. U protivnome bi obrambeni mehanizmi njegove psihe i dalje držali skrivenima potre-sna sjećanja. Djelomično ozdravljenje može se dogoditi gotovo prirodno kada doživi da ga duhovni pratitelj usredotočeno sluša, istinski prihvaća i kada vježbatelj pokaže kako je spreman dopustiti da se dogodi iscjeljenje. Međutim, otvorenost duhovnoga prati-telja da raste ili da ne raste u svojoj vla-stitoj samosvijesti može pomoći ili spri-ječiti iscjeljenje vježbatelja. Kada duboki osjećaji počinju izlaziti na vidjelo u molitvi ili tijekom razgovora, duhovni pratitelj, pod utjecajem vlastitih manje svjesnih strahova, može nenamjerno omalovažiti iskustva svo-jega vježbatelja na sljedeći način:- Prenaglašavanje duhovnoga – vjeruje da

molitva može riješiti problem iscjeljenjem i da Bog nadopunjuje prazninu i uklanja patnje.

- Dualiziranje – odvaja ljudsko od duhov-noga i izbjegava suočavanje sa »psihološ-kim« iskustvima; pretpostavlja da se ovi

problemi nikada ne mogu riješiti molitvom i molitvenim vodstvom, već samo profesio-nalnom terapijom.

- Psihologiziranje – pokušava izaći na kraj s takvim problemima, a da pritom nije svje-stan svojih ograničenja i bez odgovaraju-ćih vještina.

- Umatanje u celofan – ne trpi nedovršene poslove, ima potrebu lijepo srediti stvari i nenamjerno prenosi vježbatelju svoja oče-kivanja.

- Zahtijevanje – usredotočuje se previše na problem i nikada ne odustaje, kao »pas koji glođe kost«; takav pristup zagospodari i kontaminira proces duhovnih vježbi.

- Uspoređivanje – uspoređuje svako isku-stvo vježbatelja s vlastitim iskustvom.

- Osporavanje – fi ltrira iskustvo i sprječava vježbatelja da se njime bavi na prikladan na-čin u kontemplaciji evanđelja i drugim meto-dama koje se koriste u duhovnim vježbama.

Ovaj popis mogao bi postati dio vaše autore-fl eksije nakon razgovora s vježbateljem čiji bi primarni cilj bio da se zaštitite od upada-nja u manje svjesne načine kojima trivijali-ziramo iskustva drugih. Ovaj popis također možete s vremena na vrijeme uključiti u svoj ispit svjesnosti2.

Priredila: dr. sc. Marica Čunčić2 Izraz ispit svjesnosti znači isto što i izrazi osvrt na dan i ispit

svijesti.

Razgovor s Vlatkom Taradi, članicom Zajednice Injigo, o Božjoj riječi koja joj je promijenila život, o praćenju vježbatelja i vođenju škola za pratitelje, o obvezama u radnome danu, o snazi kontemplacije evanđelja, o Isusu središtu života, o nasljedovanju maloga puta svete Terezije od Djeteta Isusa, o cilju života – Nebu.

Razgovarala: mr. sc. Jasna Košćak, prof.

Moj cilj je Nebo, a ne svijet i tašte svjetske stvari

Snim

io N

ikol

a M

raov

ić/I

njig

o

18 | 10 | veljača 2019. |

Magis ono malo više

Gdje ste odrastali i kako ste ostvarivali svoj život u okviru svoje obitelji?Odrasla sam u Zagrebu i mogu reći da je moje rano djetinjstvo bilo bezbrižno. Imam mlađega brata i u vrijeme našega odrasta-nja bilo je normalno cijele dane provoditi s rođacima i prijateljima u druženju i igri. Uz svoje roditelje, bila sam blagoslovljena odrastati i uz djeda i baku, i koliko se sje-ćam, baka me naučila prve molitve i često vodila u crkvu, no tada još nisam poznavala Boga kao danas.

Isus je iskoristio moju otvorenost i nemoć i polako mi se objavio kao Dobri Bog i Spasitelj.

Je li Isus na neki poseban način osvojio Vaše srce? Možete li to podijeliti s nama.Kasnije, kroz odrastanje patnja je pokucala na moja vrata, a bezbrižnost ranoga djetinj-stva polako je nestajala i ja sam se suočavala s mnogim izazovima koji su često bili preve-liki za mene. Postala sam svjesna problema u mojoj obitelji i zbog toga sam patila, a poseb-no mi je bilo teško zbog bolesti jednoga člana obitelji. U mojim ranim dvadesetim godina-ma prolazeći neku kriznu epizodu, u trenut-ku kad se više nisam znala niti mogla sama nositi sa svim svojim patnjama, upoznala sam Isusa. Bila sam jako usamljena i zabrinu-ta za svoju budućnost, puna strahova i više nije bilo ničega za što bih se mogla uhvatiti. Moja sestrična Ivana govorila mi je o Bogu, molila se za mene i vodila me sa sobom na svete mise u Siget i k fra Smiljanu Kožulu. U početku mi to nije mnogo značilo, ali mislila sam ovako: »Znam da mi želi dobro, pa mogu probati.« Isus je iskoristio moju otvorenost i

nemoć i polako mi se objavio kao Dobri Bog i Spasitelj. Bilo je to jako nježno, na jednoj sve-toj misi kada je bilo čitanje svetoga evanđelja po Mateju o Božjoj providnosti (Mt 6, 25-34) gdje Isus govori da ne budemo tjeskobni jer On brine za ptice nebeske i ljiljane u polju, a kako onda ne bi za nas. Otvorile su se moje unutarnje uši i oči i ja sam spoznala da je Bog živ i da govori meni osobno. Ta riječ Božja prati me cijeli moj život sve do danas, a Bog me stalno vodi putem sve većega povjerenja i predanja. Nakon toga dobila sam snagu i hrabrost u donošenju dobrih odluka vezanih uz moje školovanje i tadašnji posao, uopće, to je bilo jako milosno vrijeme za mene, kao da sam ponovno oživjela. U tom ozračju upi-sala sam i duhovne vježbe svetoga Ignacija u Programu Zajednice Injigo, odnosno sama nisam imala hrabrosti, sestrična me upisala, a ja sam prihvatila.

Teško mi je riječima opisati iskustvo praćenja jer to je duboka spoznaja kako je to Božja stvar, kako On meni daje milost gledati kako se objavljuje jednoj duši, iscjeljuje, liječi i vodi u novo.

Koliko ste godina u Programu duhovnih vježbi svetoga Ignacija? Djelujete kao prati-telj koji prati mnoga srca. Možete li podije-liti s nama radosti i boli jednoga pratitelja?Zvuči mi nevjerojatno, ali u Programu du-hovnih vježbi već sam 14 godina. Nakon što sam obavila dvije godine duhovnih vježbi u životu, u Zajednici su me pitali mogu li biti pratiteljica, a ja sam baš razmišljala hoću li ići u još koji krug vježbi ili ne. Prihvatila sam iz velike zahvalnosti za sve što sam sama primila u Programu i tako nastavila obav-

| 10 | veljača 2019. | 19

Magisono malo više

ljati duhovne vježbe i pratiti druge na tom putu. Teško mi je riječima opisati iskustvo praćenja jer to je duboka unutarnja spoznaja da je to Božja stvar, da On meni daje milost gledati kako se objavljuje jednoj duši, kako je iscjeljuje, liječi, oživljava, vodi u novo. Nakon svakoga razgovora imam potrebu za-hvaljivati Bogu i moliti ga za pomoć da nešto ne pokvarim te da usmjeravam osobu prema Njemu, a ne prema sebi.

Danas radite i odvajate velikodušno svoje vrijeme za praćenje vježbatelja. Kako izgle-da jedan Vaš radni dan u kojemu uz dnevne obveze služite i prateći vježbatelje?Uz radni dan koji traje od osam do šesnaest sati, uz putovanje do posla i natrag po sat vremena, stvarno je teško skrojiti raspored razgovora s vježbateljima, a da ostane vre-mena i za osobnu molitvu i redovite životne aktivnosti, ali uvijek se sve nekako posloži. Kada sam jako umorna, tako da jedva uđem u razgovor, uvijek se dogodi promjena na bolje te sam često nakon razgovora osvježena i ob-novljena u snazi, dodirnuta Duhom našega Gospodina koji sve oživljuje.

Bog je tako velik i dobar i samo-zatajan da se sakrije iza nas malih ljudi i čini velika djela, a ja mu se mogu samo pokloniti i reći mu da ga ljubim.

Sudjelovali ste u organizaciji i vođenju ško-la za pratitelje. Možete li nam reći nešto o programu takvih škola te temama koje se obično obrađuju?Kada sam bila sudionik škola za pratitelje

kao pratitelj, divila bih se onima koji su sve organizirali i predavali i jednostavno uživala u primanju novih znanja. Nisam ni slutila da ću ih i ja jednom organizirati. Mislim da sam bila suorganizatorica četiriju škola u Zagre-bu, zajedno s Jasnom, Vesnom i Martinom. Iskreno, u početku sam bila zabrinuta i ne-sigurna kako će to sve biti, ali naučila sam da mi Bog uvijek daje sve što mi je potreb-no za službu u koju me zove, tako da se na-kon odrađene prve škole nisam više brinula. Obrađivali smo razne teme: osvrt na razma-tranje i osvrt na dan, kontemplacija, iscje-ljenje i oslobođenje kroz duhovne vježbe, postupak izbora u duhovnim vježbama, raz-govor s vježbateljem i slične teme s kojima se pratitelji susreću u svojoj službi praćenja. Predivno mi je bilo kada je jedna sudionica napisala da joj je škola za pratitelje bila naj-ljepši dan u životu. Bog je tako velik i dobar i samozatajan da se sakrije iza nas malih ljudi i čini velika djela, a ja mu se mogu samo po-kloniti i reći mu da ga ljubim.

Znam da imam Dobroga Oca i Majku koji su uvijek sa mnom i brinu za sve moje.

I sami ste vježbateljica u duhovnim vježba-ma. Koje su kontemplacije promijenile Vaš život i ojačale Vašu vjeru?Bog mi je toliko toga dobroga učinio kroz ove duhovne vježbe da je sve to teško izreći i sažeti. On koji vidi moje srce, to najbolje zna. U razmatranjima Isusova rođenja i djetinj-stva primila sam jako puno iscjeljenja. Živeći sa Svetom Obitelji iz godine u godinu u du-hovnim vježbama, postala sam dio njih i to iskustvo nije nikada nestalo. Znam da imam

Dobroga Oca i Majku koji su uvijek sa mnom i brinu za sve moje. Također bih izdvojila jed-no razmatranje Uskrsa. Kada je Uskrsli Krist došao i osvijetlio tamu groba, osvijetlio je i svu tamu mojega života. Dogodilo se pravo oslobođenje, nakon čega me pozvao na ples te smo plesali dugo, a ja sam se osjećala kao princeza sa svojim kraljem. To iskustvo du-boke unutarnje radosti nije nikada iščeznu-lo iz mojega života, usprkos svim mukama, kušnjama i napastima.

S vremenom sam shvatila da se Bog svakome objavljuje kada i kako On to želi. To mi je pomoglo da prihvatim druge u njihovoj različitosti.

Kako u obitelji i svijetu gledaju na Vaše slu-ženje u Zajednici Injigo i vrijeme koje pro-vodite u razgovorima i odlascima u crkvu i na duhovne programe?Moja je obitelj dobro prihvatila promjene u mojemu životu koje su se dogodile s mojim obraćenjem i ulaskom u Zajednicu Injigo i imam njihovu podršku. Kada sam živjela s njima, ponekad su me čudno gledali jer sam odlazila u određeno vrijeme u sobu radi raz-govora s vježbateljima, ali su se s vremenom navikli. Na početku sam htjela da svi znaju što ja znam, da upoznaju Boga onako kako sam ga ja upoznala, ali s vremenom sam shvatila da se Bog svakome objavljuje kada i kako On želi. To mi je pomoglo da prihvatim druge u njihovoj različitosti, bili to članovi moje obitelji ili ljudi koje susrećem u svijetu.

Od svetica osobito volite svetu Tereziju od Djeteta Isusa. Što Vas osobito privlači k njoj?Da, jako volim svetu Tereziju od Djeteta

Isusa. Za jedan rođendan dobila sam na dar knjigu svete Terezije »Povijest jedne duše« i otkrila da smo rođene na isti dan. Pročita-la sam knjigu jedanput te automatski opet krenula ispočetka, a onda još jednom i tako stalno otkrivala nešto novo, toliko mi je bila bliska. Dok sam čitala njezina životna i du-hovna iskustva, posebno sam okusila slatko-ću patnje koju je ona prihvaćala u skrovito-sti i u ljubavi prema Bogu. Čitajući njezine bilješke nakon smrti, mnogi su se iznenadili koliko je patila zbog mnogih kušnjâ, jer se to nije moglo vidjeti na njoj. K njoj me pri-vlači prihvaćanje i vršenje žrtvica koje nit-ko ne vidi, strpljenje sa samom sobom bez obeshrabrenja zbog promašaja – a to je taj njezin Mali put koji je toliko željela ostaviti malenim i ubogim dušama, put duhovnoga djetinjstva, put povjerenja i potpunoga pre-danja. U tome je želim nasljedovati.

Jeste li razmišljali o Nebu, kakvo je ono u vašim predodžbama i što vam znači kao cilj Vašega života?Često se uhvatim da govorim: »Moj cilj je Nebo, a ne svijet i tašte svjetske stvari koje često znaju biti napast.« Ali živim li doista tako? Nadam se da živim, barem se trudim. Borba je svakodnevna i stalno moram dono-siti odluke koje me sve više i više vode k svrsi za koju sam stvorena – a to je Nebo (Načelo i temelj svetoga Ignacija). Sa stalnim pogle-dom na Nebo, moj život potpuno drugačije izgleda nego što je izgledao kada nisam znala za Nebo, sve ima dublji smisao. Očekujem da ću u Nebu nastaviti plesati s Uskrslim Kri-stom, da ću počivati na Očevu dlanu i da ću s Marijom i svecima pomagati dušama na neki drugačiji način nego ovdje na zemlji.

20 | 10 | veljača 2019. |

Magis ono malo više

Upute za ignacijanske duhovne vježbe u svakodnevnom životu

Uvod: Kreni! Ne boj se!Prvi tjedan: Prema slobodiDrugi tjedan: Dođi, Gospodine Isuse!Drugi tjedan: Slijedi meTreći tjedan: Prema križuČetvrti tjedan: Vjerujem u uskrsnuće tijela

Einleitung: Gehe los! Fürchte Dich nicht!Erste Woche: Zur Freiheit!Zweite Woche: Komm, Herr Jesus!Zweite Woche: Folge mirDritte Woche: Zum KreuzVierte Woche: Ich glaube an die Auferstehung des Leibes

Tvrdi uvez, format 14,5 x 27 cm Izdanje na hrvatskom jeziku: 488 str.

Preis: 20 EuroInformationen und Bestellungen: info@marignacija.hr

Anweisungen für ignatianische geistliche Exerzitien im täglichen Leben Gebundene Ausgabe, Format 14,5 x 27 cmAusgabe in deutscher Sprache: 568 S.

Cijena: 100,00 knInformacije i narudžbe: info@marignacija.hr

»Mnoge Katalonce često oslobađa u znaku križa.« Nicolaus Lancicius (Mikołaj Łęczycki) i kardinal Peter Pázmány (tekst), Petar Pavao Rubens (slike). Vita beati P. Ignatii Loiola Societatis Iesu fundatoris, Romae, M.DC.XXII – Život blaženoga o. Ignacija Lojole, utemeljitelja Družbe Isusove, Rim, 1622., slika br. 46.

The

Life

of S

t Ign

atiu

s Lo

yola

by

Pete

r Pau

l Rub

ens

(157

7. –

164

0.)

http

://je

suiti

nstit

ute.

org/

Page

s/Vi

taR

uben

s.ht

m

22 | 10 | veljača 2019. |

Putovima sv. Ignacija

Nema velemajstora koji nije igrao šahDr. sc. Marica Čunčić

Autorica nastavlja temu o Ignacijevoj molitvi oslobađanja od đavla. U ovome broju predstavlja Ignacijeva Pravila za razlučivanje duhova koja su posljedica njegova iskustva susreta sa živim Bogom, dobrim i zlim anđelima te s ljudskom naravi.

U ovoj sam rubrici prošli put1 malo dotaknula temu Ignacijeve molitve oslobađanja i obećala da ćemo u

idućem broju nastaviti s rezultatima istra-živanja. Sada mi izgleda čudno da je to mo-guće, ali ipak je istina, da pred 14 godina (2005. god.) nisam znala da je sv. Ignacije molio molitve oslobađanja od đavla, vodio borbu s demonima, da ih je izgonio i da je po vlasti koju je nad njima pokazivao bio na-daleko poznat za života. Te obavijesti nisu stigle do mene iako sam obavljala duhovne vježbe u šutnji redovito jednom godišnje od 1969.,2 od toga dva puta po mjesec dana u šutnji. Bile su to u početku propovijedane duhovne vježbe, znači da su voditelji ima-li priliku u svojim nagovorima spomenuti i tu činjenicu, ali nisu. Vjerojatno ni oni to nisu znali. Štoviše, neki su me 2005. godine uvjeravali da molitva oslobađanja nije dio ignacijanske duhovnosti3 pa se to pitanje tako zaoštrilo da sam razmišljala hoću li se odreći molitve oslobađanja od đavla ili Ignacijeva imena.4 Međutim vlastitim i za-jedničkim razlučivanjem u Zajednici i Pro-gramu Injigo došli smo do zaključka da je to nepotrebno i zapravo nemoguće odvajati. I počela sam istraživati dalje da vidim zašto je tome tako.

1 M. Čunčić, Andrea Pozzo: Ignacijeva molitva oslobađanja od đavla, Injigo, br. 7 (2017.), 24-26.

2 M. Čunčić, Moje prve duhovne vježbe godine 1969., Injigo, br. 2 (2015.), 62-65.

3 M. Čunčić, FIAT: Povijest Programa Injigo – orkestar s mno-go sudionika, Injigo: Časopis za sudionike duhovnih vježbi u Programu Injigo, br. 8-9 (2017.), 30-54, 51. M. Čunčić, 20 godina povijesti Programa Injigo, Injigo, br. 8–9 (2017.), 92 – 101, 97.

4 M. Čunčić, Andrea Pozzo: Ignacijeva molitva oslobađanja od đavla, Injigo, br. 7 (2017.), 26.

Velemajstor u razlučivanju duhovaNekako u to vrijeme uporno mi je dolazi-la rečenica: »Nema velemajstora koji nije igrao šah«. Sv. Ignacije je velemajstor u razlučivanju duhova. To potvrđuje činjeni-ca da se u studijama koje se bave razluči-vanjem duhova redovito spominje. Obilna je literatura koja to potvrđuje, treba samo upisati pojam »discernment of spirits« na internetu da se vidi koliko se spominje sv. Ignacije. Stoga nema smisla nabrajati te knjige i članke. Spomenut ću natuknicu »Razlučivanje duhova« u Katoličkoj en-ciklopediji na engleskome jeziku gdje se razrađuju upravo njegova Pravila.5 U wiki-pedijskom se površnom opisu kompletno rimokatoličko razlučivanje poistovjećuje s Ignacijevim (za razliku od pravoslavnoga ili protestantskoga).6 U okviru Ignacijevih duhovnih vježbi Pravila za razlučivanje du-hova dijele se u dva dijela: Pravila u Prvom (DV 313 – 327) i Drugom tjednu (DV 328 – 336). Postavlja se pitanje kako je Ignacije došao do tih Pravila ako se nije s tim »du-hovima« susreo. Kako je postao velemaj-stor ako nije igrao šah? Nikako nije mogao postati velemajstor u razlučivanju duhova, a da s tim duhovima nije imao nikakvoga iskustva. Tvrdim da su Ignacijeva Pravila posljedica njegova iskustva u susretu sa živim Bogom, dobrim i zlim anđelima te s ljudskom naravi.

5 Discernment of Spirits, Catholic Encyclopedia http://www.newadvent.org/cathen/05028b.htm, posjećeno 2. 8. 2018.

6 Discernment of Spirits, Wikipedia, posjećeno 2. 8. 2018. https://en.wikipedia.org/wiki/Discernment_of_Spirits#Igna-tian_view_(Roman_Catholic)

| 10 | veljača 2019. | 23

Putovima sv. Ignacija

Bog, čovjek, dobri i zli anđeli Riječ »duhovi« u razlučivanju duhova od-nosi se upravo na ta četiri činitelja: Bog, čo-vjek, dobri i zli anđeli. Nije, dakle, riječ o nekome maglovitom, općenitom poimanju nekoga duha kao kad kažemo npr. »duh vre-mena« ili »duh renesanse«. Ovdje je riječ o posve određenim živim bićima koja imaju svoj način ponašanja. Važno je uočiti da sv. Ignacije u Pravilima izričito govori o osoba-ma. Đavao nije za nj romantičan pojam kako neki tumače ikonografi ju gdje Ignacije izgo-ni đavle.7 To nije pojam koji označava neko općenito zlo, nego osoba koja ima svoje predvidive karakteristike. Njegovo djelova-nje sv. Ignacije uspoređuje s divljom zvijeri (DV 325), lažnim ljubavnikom (DV 326), voj-skovođom pljačkašem (DV 327) i zmijskim repom (DV 334). Naziva ga različitim imeni-ma: »neprijatelj – ljudske naravi, ljudskoga roda, našega napretka i vječnoga spasenja« (DV 313, 320, 324, 325, 326, 327, 329, 333, 334), »zao duh« (DV 314, 318, 333, 335, 336), »napast, napastovanje« (DV 317, 321), »na-past neprijatelja« (DV 325), »zli anđeo« (DV 331, 332). U ovome svjetlu treba promatrati i Injigovo razmatranje u Manresi o Dvije za-stave (DV 136 –148) gdje opisuje kako Krist Gospodin poziva pod svoju zastavu na kojoj piše siromaštvo, prezir i poniznost, a Luci-fer pod svoju na kojoj piše bogatstvo, čast i oholost. Nazivi su sljedeći: »Lucifer« (DV 136, 137, 138), »krvni neprijatelj čovječje naravi« (DV 136), »poglavica neprijatelja« (DV 138,), »zli poglavica« (DV 139), »pogla-vica svih neprijatelja« (DV 140). Nije tu riječ

7 M. Čunčić, Andrea Pozzo: Ignacijeva molitva oslobađanja od đavla, Injigo, br. 7 (2017.), 24-26, 26.

o pobožnoj personifi kaciji zla, nego o palim »anđelima« koje opisuje u Prvoj vježbi i koji su »strovaljeni u pakao« (DV 50) o kojemu vježbatelj razmatra u Petoj vježbi (DV 65 – 72). Dakle knjižica »Duhovne vježbe« go-vori o ozbiljnome postavljanju pravila igre kojih se treba držati ako želimo u Imenu Isu-sovu pobijediti neprijatelja našega spasenja. To su životne partije šaha koje igramo sve do prelaska na onaj svijet.

24 | 10 | veljača 2019. |

Putovima sv. Ignacija

The

Life

of S

t Ign

atiu

s Lo

yola

by

Pete

r Pau

l Rub

ens 

(157

7. –

164

0.) 

http

://je

suiti

nstit

ute.

org/

Page

s/Vi

taR

uben

s.ht

m

»Kako se usavršio u samoći, bijesan demon je pod različitim vidovima zmije bio nad Injigovom glavom, on je neustrašivo ustrajao budan u molitvi.«  (Manresa ožujak 1522. – veljača 1523.) Nicolaus Lancicius (Mikołaj Łęczycki) i kardinal Peter Pázmány (tekst), Petar Pavao Rubens (slike). Vita beati P. Ignatii Loiola Societatis Iesu fundatoris, Romae, M.DC.XXII – Život blaženoga o. Ignacija Lojole, utemeljitelja Družbe Isusove, Rim, 1622., slika br. 12.

| 10 | veljača 2019. | 25

Zlatni jubilej Katoličke karizmatske obnove Struja milosti

Uoči svetkovine Duhova, od 31. svibnja do 4. lipnja 2017. god., 50.000 sudionika iz 127 zemalja svijeta, 747 svećenika, 67 biskupa, 5 kardinala i papa Franjo, slaveći zlatni jubilej Katoličke karizmatske obnove molili su za novu Pedesetnicu u Crkvi i jedinstvo kršćana. Među njima je bio 371 sudionik iz Hrvatske i 16 iz Bosne i Hercegovine. Branka Gabrić bila je tamo.

Mr. sc. moralne teologije Branka Gabrić

Katolička karizmatska obnova: struja milosti za cijelu Crkvu

Foto

: © C

hem

in N

euf C

omm

unity

Italija, Rim

26 | 10 | veljača 2019. |

Struja milosti Zlatni jubilej Katoličke karizmatske obnove

U Rimu je 2017. godine proslavljen Zlatni jubilej – 50 godina Kariz-matske obnove u Katoličkoj Crkvi.

Posljednjega dana proslave, na svetkovinu Pedesetnice, okupilo se oko 50.000 ljudi iz ci-jeloga svijeta. Vjerojatno mnogi vjernici ne znaju što se zapravo zbilo u Crkvi 1967. godi-ne i zašto se baš nje spominjemo kao početka ove »struje milosti« u Katoličkoj Crkvi.

Studenti Sveučilišta Duquesne na duhovnoj obnoviU veljači 1967. godine skupina od oko dva-deset i pet studenata sa Sveučilišta Duque-sne iz Pi sburgha (Pennsylvania, Sjedinjene Američke Države), koje vode redovnici Mi-sijske družbe Duha Svetoga, poznati i kao »Spiritanci«, otišla je na trodnevnu duhovnu obnovu u Ark and the Dove Retreat Center, Home of Baptism in the Holy Spirit (Duhovni centar arke i golubice, Kuća krštenja u Duhu Svetome) dvadesetak kilometara sjeverno od Pi sburgha. Geslo Sveučilišta glasi: »Spiritus est qui vivifi cat – Duh je onaj koji oživlju-

je!« (Iv 6,63). I upravo taj vikend, 17. – 19. 2. 1967., tzv. »Duquesne weekend« slavimo kao suvremeni početak Katoličke karizmatske obnove ili Obnove u Duhu Svetome. Studen-ti su započeli program okupljeni u molitvi i razmatranju o Mariji, a glavna tema bila je razmatranje prvih četiriju poglavljâ iz Dje-la apostolskih. I dok su molili u kapeli, »u gornjoj sobi«, iskusili su »krštenje u Duhu Svetome« – novi zamah Duha u svojim živo-tima, snažno iskustvo Božje prisutnosti i lju-bavi – progovorili su novim jezicima, slavili su Boga širom uzdignutih ruku, radovali se, smijali i plakali. Cijeli događaj živo podsjeća na prvu Pedesetnicu i na apostole okupljene u molitvi u gornjoj sobi u zajedništvu s Ma-rijom. Tim događajem započinje Katolička karizmatska obnova te se milost »krštenja u Duhu« počinje širiti cijelom Katoličkom Crkvom da bi danas, nakon 50 godina ova »struja milosti« bila prisutna u svim krajevi-ma svijeta i među svim članovima i na svim razinama Crkve, mističnoga tijela Kristova: od male djece, vjernika laika, redovnika i re-dovnica, dijecezanskih svećenika, teologa do biskupa i pape Franje.

I papa Franjo je primio molitvu za izljev DuhaKako prenosi katolička mrežna stranica Ze-nit, prilikom trećega Bratskoga susreta ob-novljenoga zajedništva evangelika i katolika u Duhu (III Encuentro Fraterno della Comu-nión Renovada de Evangélicos y Católicos enel Espíritu – CRECES) u Buenos Airesu 2006. godine kardinal Jorge Maria Bergoglio primio je molitvu za »krštenje u Duhu«.1 Pred 7.000 okupljenih vjernika kardinal je kleknuo kako bi primio molitvu za »izljev

1 Marica Čunčić, Papa karizmatik, Injigo, br. 7, 2017, str. 6–7.

Ark and the Dove Retreat Center. Tu je 17. – 19. 2. 1967. skupina studenata Sveučilišta Duquesne iz Pittsburgha (Pennsylvania, Sjedinjene Američke Države) bila na trodnevnoj duhovnoj obnovi. Taj »Duquesne weekend« je suvremeni početak Katoličke karizmatske obnove ili Obnove u Duhu Svetomu.

| 10 | veljača 2019. | 27

Duha« koju su vodili p. Raniero Cantalame-ssa, propovjednik Papinskoga doma, i pro-testanski pastori okupljeni na skupu. (Vidi više na: h ps://es.zenit.org/articles/encuen-tro-de-la-comunion-renovada-de-evangeli-cos-y-catolicos-en-el-espiritu/.) Karizmatski darovi, naime, prisutni su u Katoličkoj Crkvi od samih početaka o čemu nam živopisno svjedoče Djela apostolska, novozavjetne poslanice, te drugi ranokr-šćanski spisi. Međutim, tijekom stoljeća darovi Duha Svetoga počinju se pripisivati samo pojedinačnim mističnim svetim oso-bama iz crkvene povijesti. Novi izljev daro-va Duha Svetoga na veći broj ljudi, »običnih vjernika«, prepoznat je ponovno u Katolič-

koj Crkvi od polovice dvadesetoga stoljeća.

»Struja milosti« za cijelu CrkvuKarizmatsku obnovu u Katoličkoj Crkvi de-fi nirao je kardinal Suenens2 i u naše vrijeme papa Franjo – ne kao jedan od pokreta, nego kao »struju milosti« za cijelu Crkvu. Jer ona svoj početak ne duguje zalaganjima jedno-ga nadahnutoga pojedinca koji bi osmislio način djelovanja, nego je njezin začetnik sam Duh Sveti koji dijeli svoje milosti kome hoće i kako hoće (1Kor 12,11) i sve to čini za posvećenje Crkve i na spas njezinih čla-nova (1Kor 14). Stoga se ova struja milosti i

2 Leo Joseph Suenens (1904. – 1996.) belgijski kardinal. Više u navedenome članku M. Čunčić, Papa karizmatik.

Po želji pape Franje glavni dijelovi proslave održani su u središtu Rima, na antičkom rimskom stadionu Circo Massimo.Foto: © Chemin Neuf Community

28 | 10 | veljača 2019. |

proširila tako brzo i izlila na brojne duše te donijela mnogostruke plodove obraćenja i posvećenja. Kao struja milosti nije ograniče-na određenim zajednicama ili strukturama, nego se izljeva i širi, ali na takav način da uvijek iznova podmlađuje i izgrađuje Kristo-vu zaručnicu, Crkvu.

Petodnevni program: Na Trgu sv. Petra i u središtu RimaZlatni jubilej organizirali su Međunarodna služba Katoličke karizmatske obnove (Inter-national Catholic Charismatic Renewal Servi-ces – ICCRS) sa sjedištem u Rimu i Katoličko bratstvo (Catholic Fraternity3 – CF). Po želji pape Franje glavni dijelovi proslave održani su u centru Rima, na antičkome rimskome stadionu Circo Massimo. Sveti Otac izrazio je želju da molitva za novu Pedesetnicu ne bude u zatvorenome krugu Trga sv. Petra i

3 Catholic Fraternity of Charismatic Covenant Communities and Fellowships (Katoličko bratstvo saveza karizmatskih zajednica i udruga), privatno vjerničko društvo s pravnom osobnošću papinskoga prava od 1990. god.

Vatikana, nego da bude među svijetom u sre-dištu grada. Ipak, sâm početak i završetak programa bio je u okrilju bazilike sv. Petra. Petodnevni program otvoren je generalnom audijencijom kod Svetoga Oca na Trgu sv. Petra i završio je na istome mjestu svečanom misom na svetkovinu Duhova, u centru i srcu same Crkve. Prvi dan, u srijedu, 31. svib-nja, nakon audijencije sa Svetim Ocem bili su ponuđeni brojni molitveni susreti i klanjanja Presvetomu Oltarskomu Sakramentu koje su animirale karizmatske zajednice iz različitih dijelova svijeta. Vrhunac prvoga dana bilo je euharistijsko slavlje u papinskoj bazilici sv. Marije Velike (Santa Maria Maggiore) koje je predvodio poljski kardinal Stanisław Rylko, tema razmatranja bila je Marijin pohod Eli-zabeti.

Urbaniana: međunarodni teološki simpozijDrugi dan programa, četvrtak, 1. lipnja, bio je ispunjen brojnim i raznolikim ponuda-ma među kojima su sudionici mogli izabrati u čemu će sudjelovati. Budući da je riječ o

Petodnevni program otvoren je generalnom audijencijom kod Svetog Oca na trgu Sv. Petra i završio je na istom mjestu svečanom misom na svetkovinu Duhova.

Foto

: © C

hem

in N

euf C

omm

unity

| 10 | veljača 2019. | 29

Struja milostiZlatni jubilej Katoličke karizmatske obnove

desetcima tisuća vjernika, bilo je potrebno ponuditi više mogućnosti kako bi svi mogli sudjelovati. Na Papinskome sveučilištu Ur-baniana bio je organiziran međunarodni teo-loški simpozij na temu »Katolička karizmat-ska obnova: struja milosti za cijelu Crkvu«, na kojemu su sudjelovali izvrsni predavači i profesori iz različitih dijelova svijeta: pro-povjednik Papinskoga doma dr. sc. Raniero Cantalamessa, OFMCap, (Italija, Vatikan); dr. sc. Orest Hryhorchak (Ukrajina); dr. sc. Ralph Martin (SAD); p. André da Silva (Bra-zil), dr. sc. Peter Hocken (1932. – 2017.) (Uje-dinjeno Kraljevstvo, Austrija), dr. sc. Vinson Synan (SAD), mons. dr. sc. Sosthène Léopold Bayemi Matjei, biskup Obale (Kamerun) i dr. sc. Mary Healy (SAD). Na simpoziju se govo-rilo o četiri glavna argumenta: struja milosti za duhovnu obnovu, struja milosti za evan-gelizaciju, ekumenska struja milosti te pasto-ralne implikacije.

Radionice u crkvama – primjena u praksiPosebno bogatstvo jubilarnoga programa bile su »male« radionice koje su održane po crkvama u centru Rima. Prijepodne i poslije-podne bilo je bogato ponudama: deset razli-čitih radionica održalo se prijepodne, a zatim su ponovljene i u poslijepodnevnim satima kako bi svi zainteresirani mogli sudjelovati.

U radionicama su najpoznatiji karizmatski predavači iz cijeloga svijeta – među kojima katolički biskupi, anglikanski biskup, sve-ćenici, redovnici, redovnice i laici – držali nagovore o ključnim temama Karizmatske obnove, ali nije se sve samo završilo s preda-vanjima, nego se nastavljalo s molitvom za prisutne, odnosno stavljanjem u praksu ono-ga o čemu se govorilo. Tako se molilo za novi izljev Duha, za novu Pedesetnicu, za nove

Međunarodna služba Katoličke kariz-matske obnove (International Catholic Charismatic Renewal Services – ICCRS)- ICCRS međunarodna je organizacija.- Sveta stolica odobrila je ICCRS 1993. god. - Nalazi se u Rimu, na području Vatikana, i

djeluje kao koordinacijsko, informacijsko i komunikacijsko središte Katoličke karizmat-ske obnove, veza je između Karizmatskoga pokreta i Svete stolice.- Ono što je zajedničko svima koji su dio Po-

kreta jest »krštenje u Duhu« - novi, snažan i preobražujući izljev Duha Svetoga koji uvodi vjernike u dublju povezanost s Gospodinom i veću zauzetost u služenju Crkvi. - Katolička karizmatska obnova trenutno je prisutna u više od 200 zemalja i dotaknula je živote više od 120.000.000 katolika.

Katolička karizmatska obnova nije jedna velika zajednica i nema jednu osobu kao ute-meljitelja. Ona je vrlo raznolika skupina po-jedinaca, molitvenih skupinâ, školâ, aktivnih zajednicâ, molitvenih duhovnih centara koji su uključeni u različite apostolate i službe, ali koji dijele temeljno iskustvo te imaju iste opće ciljeve.

Izvor: http://www.iccrs.org

Foto

: © C

CN

30 | 10 | veljača 2019. |

darove; sudionici su molili jedni za druge i vježbali se u karizmama, a sve to s naglaskom na zdravu poniznost i ono najvažnije: pozna-vanje Boga, Njegova božanskoga veličanstva i proslavu onoga koji je iznad svih darova i milosti. Njega upoznati i njemu služiti cilj je Karizmatske obnove koja je samo sredstvo, a ne svrha za sebe. Voditelji radionica bili su upravo oni koji su svoj život posvetili služe-nju Bogu u karizmatskoj struji milosti: Pa i Gallegher Mansfi eld i David Mangan (sudio-nici »Duquesne weekenda« iz 1967.), koji su svjedočili o početku i razvoju Katoličke ka-rizmatske obnove; p. Cantalamessa i p. Hoc-ken govorili su o Karizmatskoj obnovi kao ekumenskoj milosti; p. Dario Betancourt i Damian Stayne govorili su o rastu i kretanju u karizmama; dok su s. Nancy Keller i p. Jo-nas Abib svjedočili o širenju milosti krštenja u Duhu; s. Briege McKenna i Denise Berge-ron podijelili su svoja iskustva o iscjeljuju-ćoj moći Duha Svetoga. Jim Murphy i James Shin vodili su radionicu na temu »Katolički karizmatski pokret – bliz siromašnima i po-trebitima«, dok su Cyril John i Denise Ber-gon progovorili o milosti proročke zagovorne

molitve. Dominique Ferry i p. Dave Pivonka predvodili su radionicu pod nazivom »Nova Pedesetnica za novu evangelizaciju«; dok su Charles Whitehead i Sean Larkin, anglikan-ski nadbiskup Ujedinjene anglikanske Crkve II iz Guildforda (UK), progovorili o potica-nju duhovnoga ekumenizma. Mons. Alberto Taveira, nadbiskup Belém do Parà (Brazil), i Mark Nimo vodili su radionicu pod nazivom »Učenici – misionari«.

Slavljenje i molitve u jezicimaČetvrtak, 1. lipnja, bio je obilježen prosla-vama »malih jubileja« odnosno jubileja određenih skupina. Bila je to odlična prilika za međusobno upoznavanje i rast u vjeri i milosti. Tijekom toga programa izmjenjivali su se trenutci pjesme i slavljenja, molitve u jezicima, riječi proroštva za izgradnju poje-dinaca i zajednice, te ovisno o skupini koja se okupila, bila su prigodna predavanja i svjedočenja. U Lateranskoj bazilici, majci i glavi svih crkava u Rimu i u cijelome svijetu (Omnium urbis et orbis ecclesiarum mater et caput), kardinal Paul Josef Cordes slavio je svetu misu za sudionike jubileja. Osim toga

Snim

ila: B

rank

a G

abrić

Hrvatska zastava na Trgu svetog Petra

| 10 | veljača 2019. | 31

u Papinome crkvenome sjedištu cijeli dan su se uzdizali glasovi slavljenja i molitve u jezicima jer su u njoj proslavile svoj jubi-lej i tri skupine vjernika. U jutarnjim sati-ma održavale su se škole za evangelizaciju, u ranim poslijepodnevnim satima okupile su se karizmatske zajednice, dok je navečer bio upriličen jubilej mladih. Bili su to pre-krasni trenutci slavljenja Boga u bazilici u kojoj svoje sjedište ima Petrov nasljednik. Članovi karizmatskih zajednica promišlja-li su o zajedništvu među njima, voditelji su poveli vjernike u molitvu kajanja zbog su-periornosti i rivalstva među zajednicama, dok su mladi na svome jubileju pozvani na radikalnu svetost u današnjem svijetu. U če-tvrtak navečer svećenici su proslavili svoj jubilej u bazilici sv. Anastazije gdje su uz molitvu i nagovore bili ohrabreni primjeri-ma različitih svećenika koji su nakon »kršte-nja u Duhu« doživjeli ključnu prekretnicu u svojemu svećeničkome životu i služenju. S. Bridge McKenna posvjedočila je o plodovi-ma »krštenja u Duhu« za življenje vlastitoga poziva te je podsjetila na neizmjernu veliči-nu dara svećeničkoga reda kojim je Gospo-din obdario svoje izabranike. Svećenici su molili za dublje razumijevanje svojega pozi-va i za darove potrebne u služenju dušama. Za to su vrijeme obitelji okupljene u bazilici sv. Marije na Trastevereu bile pozvane biti karizmatske u vlastitim domovima, i napo-se u njima prakticirati radost, opraštanje i međusobno služenje. Istovremeno je mons. dr. sc. Pierangelo Sequeri, dekan Papinskoga instituta za studije o braku i obitelji »Ivan Pavao II.«, živopisno protumačio kako živje-ti neke od smjernica apostolske pobudnice Amoris Laetitia.

Circo Massimo – susret svih hodočasni-ka: »Duše Sveti želimo te sve više kako bismo bili sve više Božji«Petak, 2. lipnja, odnosno treći dan programa bio je obilježen susretom svih hodočasnika na starome rimskome stadionu Circo Massi-mo. U prijepodnevnim satima na Papinsko-me sveučilištu Urbaniana bio je upriličen ekumenski susret karizmatskih kršćana, a poslijepodne različiti molitveni susreti i kla-njanja po rimskim crkvama i bazilikama. U 19 sati na stadionu Circo Massimo započeo je Svjetski jubilarni karizmatski susret. Bilo je to bogatstvo boja i lica koja su se okupila iz cijeloga svijeta, ne samo kako bi prosla-vili događaj iz prošlosti, nego kako bi nano-vo doživjeli iskustvo Pedesetnice, kako su to naglasili voditelji nagovora i molitve: Ralph Martin, Pa i Mansfi eld, David Mangan i Vin-son Synan, pioniri Katoličke karizmatske ob-nove. Cijeli stari rimski stadion odzvanjao je molitvom i pjesmom u jezicima, jezicima koji slave Boga i uzdižu se do visinâ. Ruke su bile uzdignute k nebu i kao da su govorile: »Duše Sveti, želimo te sve više kako bismo bili sve više Božji«. Nije se gledalo tko je tko, tko kako moli, nego su se srca uzdizala k Bogu u

U crkvama u središtu Rima održavane su radionice o važnim temama Obnove u Duhu Svetom. Radionice su se sastojale od predavanja i molitve, tj. stavljanja u praksu onog što je predstavljeno u predavanju. Patti Gallegher Mansfi eld i David Mangan svjedoče o početku i razvoju Katoličke karizmatske obnove i mole sa svećenicima.

Snim

ila: B

rank

a G

abrić

32 | 10 | veljača 2019. |

Struja milosti Zlatni jubilej Katoličke karizmatske obnove

slavljenju njega koji je najveći i najvrjedniji slave i časti, bio je to predokus Neba. Mo-litveni susret završio je prekrasnom svetom misom na otvorenome koju je predslavio kardinal Kevin Joseph Farrell, prefekt rim-skoga Dikasterija za laike, obitelj i život, u zajedništvu s oko 700 svećenika i više dese-taka tisuća vjernika.

Duhovsko bdijenje s papom Franjom – molitva za jedinstvo kršćana Četvrti dan jubileja, subota, 3. lipnja, bio je u znaku duhovskoga bdijenja na stadionu Circo Massimo. Slavljenje uz različite pjevač-ke skupine započelo je u 13 sati, na vrućem rimskom suncu pjevalo se, slavilo i plesalo. Kao i prethodni dan skup je zazvao Duha Svetoga tradicionalnim katoličkim himnom Veni Creator Spiritus. Organizatori jubileja Michelle Moran (ICCRS) i Gilberto Barbosa (CF) pozdravili su prisutne, a nakon toga iz-mjenjivala su se svjedočanstva svećenika i laika kojima je Karizmatska obnova pomogla u ljudskome i duhovnome rastu. Najiščeki-vaniji gost, papa Franjo, stigao je nešto rani-je nego što se očekivalo i ugodno iznenadio cijeli skup. Pozornica je bila puna posebnih uzvanikâ. Papa Franjo sjedio je u sredini, po-kraj njega dvije žene, Pa i Mansfi eld i Mi-chelle Moran, okolo ostali uzvanici biskupi i kardinali te predstavnici drugih kršćanskih crkava. Jedno od obilježja ovoga duhovskoga bdijenja bila je molitva za jedinstvo kršćana: »da svi budu jedno«. U tome duhu, uz moli-tvu i kajanje za razdore i osuđivanje drugih crkava uveo je p. Raniero Cantalamessa po-zvavši vjernike da slijede upute iz 13. glave Prve poslanice Korinćanima te da i oni budu, kako to himan o ljubavi pjeva, strpljivi i puni

opraštanja prema drugim kršćanima. Slje-deći nagovor održao je pastor Evangeličke Crkve pomirenja Giovanni Trae ino, poznat kao prijatelj pape Franje.

Papa Franjo: »Ova struja milosti je za cijelu Crkvu, ne samo za poneke«Sveti Otac započeo je nagovor, kako dono-si službena stranica Vatikana (vatican.va), ohrabrujućim riječima: »Braćo i sestre, hva-la vam za svjedočanstvo koje dajete danas ovdje, hvala! Čini nam dobro svima, i meni, svima!« Papa Franjo objasnio je zašto se Ka-tolički karizmatski pokret naziva strujom milosti: »Jer nema ni osnivača ni statute ni upravna tijelâ. Očito, unutar ove struje milo-sti nastali su različiti izričaji koji su, naravno, ljudska djela nadahnuta Duhom, s različitim karizmama koje su na službu Crkvi. Ali struji se ne mogu postaviti brane, niti se Duh Sveti može zatvoriti u krletku.« Papa je osim toga naglasio: »Ova struja milosti je za cijelu Cr-kvu, ne samo za poneke; i nitko od nas nije gospodar, a svi drugi sluge. Ne, svi smo slu-ge ove struje milosti.« O važnosti molitve slavljena Papa je progovorio prisjećajući se Davidova primjera: »Vi stalno podsjećate Cr-kvu na snagu molitve slavljenja. Slavljenje je molitva priznanja i zahvalnosti za besplatnu Božju ljubav. Može se dogoditi da se ovakav način molitve nekome ne svidi, ali on se u potpunosti nalazi u biblijskoj tradiciji. Nala-zi se u psalmima, a imamo i primjer Davida koji je plesao pred Kovčegom Saveza pun radosti. I, molim vas, nemojmo pasti u stav kršćanâ koji imaju kompleks Mikale koja se stidjela načina na koji je David slavio Boga (plešući pred Kovčegom).« Papa je podvukao tri nerazdvojiva elementa Katoličkoga kariz-

| 10 | veljača 2019. | 33

Papa govori sudionicima proslave na Circo Massimo: »Ova struja milosti je za cijelu Crkvu, ne samo za poneke; i nitko od nas nije ‘gospodarʼ a svi drugi sluge. Ne. Svi smo sluge ove struje milosti.«

Foto

: © C

hem

in N

euf C

omm

unity

Struja milostiZlatni jubilej Katoličke karizmatske obnove

matskoga pokreta: krštenje u Duhu, slavlje-nje i služenje čovjeku. Na kraju je Sveti Otac zahvalio i naglasio što to Crkva očekuje od Karizmatskoga pokreta: »Hvala Katoličko-mu karizmatskomu pokretu na onome što je dao Crkvi u ovih 50 godina! Crkva raču-na na vas, na vašu vjernost Riječi, na vašu spremnost na služenje i na vaše svjedočenje života preobraženoga po Duhu Svetome. Po-dijeliti s cijelom Crkvom krštenje u Duhu Svetome, slaviti Gospodina bez prestanka, hodati zajedno s kršćanima drugih crkava i kršćanskih zajednicâ u molitvi i djelovanju za najpotrebnije, služiti najsiromašnijima i bolesnima – to od vas, Katoličkoga karizmat-

skoga pokreta, očekuju Crkva i Papa; ali od vas svih, svih, svih koji ste ušli u ovu struju milosti! Hvala!«

Molitva proklamacije: »Isus je Gospodin!«Nakon Papine meditacije uslijedio je jedinstve-ni trenutak: na rimskome stadionu, na kojemu se nekada prolijevala krv kršćanskih mučenika iz čiste zabave, kako je to naglasio papa Franjo, sada je p. Cantalamessa predvodio molitvu pro-klamacije »Isus je Gospodin!« prema riječima apostola Pavla (Rim 10, 9-10). Cijeli je stadion, na nekoliko jezika, zaredom uzvikivao: »Isus je Gospodin! Bog ga je uskrisio od mrtvih! I tko god povjeruje u to, bit će spašen!« Starim

34 | 10 | veljača 2019. |

Struja milosti Zlatni jubilej Katoličke karizmatske obnove

| 10 | veljača 2019. | 35

Struja milostiZlatni jubilej Katoličke karizmatske obnove

rimskim stadionom, kojim je nekad tekla rijeka nevine krvi iz čiste zloće, sada se proklamiralo to sveto Ime radi kojega su naša braća i sestre dali život. Kao da je povijest odgovorila i po-tvrdila: »Isus je Gospodin! Božje djelo ne može zaustaviti krvnička ruka!«

Papa je položio ruke i molio za novi izljev Duha, za novu PedesetnicuDok je 2014. godine Papa kleknuo pred punim stadionom Olimpico na kojemu su se okupili vjernici karizmatici i zamolio ih da oni mole za njega, ovaj put je on podigao ruke i polo-žio ih nad desetke tisuća vjernika i molio za novi izljev Duha, za novu Pedesetnicu. I dok je zbor vjernika predano molio u različitim jezi-cima, moglo se osjetiti kako se sâm »Duh Sveti zauzima gorućim uzdasima« kako bi molitva Svetoga Oca bila uslišana. I sve to u središtu Rima, pod otvorenim nebom, u centru europ-ske i zapadne civilizacije – ruke su se raširile i srca vapila Bogu za pomoć Duha Svetoga, jer sami ne možemo, jer stari kontinent gubi svoju snagu i bez Boga ne ide naprijed. Srca i ruke vjernikâ otvoreno su vapile dok su ruke Petro-va nasljednika bile nad njima u zagovorničkoj molitvi. Uistinu – slika novih Duhova – ovaj put na otvorenome pred ljudima iz 127 zema-lja. I bilo je prekrasno vidjeti poslije sve te vjer-nike s oznakama Zlatnoga jubileja na kapama, maramama i ruksacima kako se poput rijeke slijevaju niz ulice antičkoga grada koji danas sve više sliči Jeruzalemu na dan Pedesetnice, jer se u njemu nalaze i dolaze ljudi iz cijeloga svijeta. Sada se po vjernicima slikovito vidjela ta rijeka milosti svih boja i nacija koja se sli-jevala kroz stare rimske ulice pune znatiželj-nih prolaznika. Neka to bude završna slika ove velike proslave Zlatnoga jubileja na kojemu su primljene i mnoge zlatne milosti za pojedince i

cijeli svijet i koje se sada izlijevaju tamo kamo god su te tisuće i tisuće hodočasnika otišle. Ali ne samo na njih, nego i na sve one tisuće ljudi koji su uživo ili preko interneta pratili ili će tek pogledati snimke, ili će jednostavno u svojim zajednicama ili sobama iskusiti novu snagu Duha Svetoga koji dijeli svoje milosti kome i kako hoće. Neka ta struja milosti nađe svoje puteve i u Hrvats koj te donese obilje plodova za hrvatski narod i svijet.

Video snimke:• Međunarodni teološki simpozij »Katolič-

ka karizmatska obnova: struja milosti za cijelu Crkvu«: https://www.youtube.com/watch?v=kPmH6sV-T5o.

• Radionica i svi događaji Jubileja: http://www.vocepiu.it/GoldenJubilee/

NapomenaPrema Papinoj odluci dva privatna vjernič-ka društva u Vatikanu: ICCRS –International Catholic Charismatic Renewal Services (Me-đunarodna služba Katoličke karizmatske ob-nove) i CF – Catholic Fraternity of Charisma-tic Covenant Communities and Fellow ships (Katoličko bratstvo saveza karizmatskih za-jednica i udruga) ujedinjuju se u jedno javno mješovito vjerničko društvo papinskoga pra-va CHARIS – Catholic Charismatic Renewal International Service (Međunarodna služba Katoličke karizmatske obnove), koje počinje s radom na Pedesetnicu 2019. u okviru Dika-sterija za laike, obitelj i život. CHARIS će biti nadležan za sve izričaje karizmatske struje milosti u svijetu. Među prvim imenovanim članovima CHARIS-a nalazi se i Michelle Mo-ran te Julija Torres koja mi je pisala o Pap i-nom karizmatskom djelovanju (vidi časopis »Injigo« br. 7., str. 7). M. Č.

36 | 10 | veljača 2019. |

U veljači 1967. god. je 25 studenata sa sveučilišta Duquesne University u Pi sburghu sudjelovalo na duhovnoj obnovi u domu duhovnih vježbi »Arka i golubica« oko 25 km sjeverno od Pi sburgha. Upravo se tada tamo spustila sila Duha Svetoga. Danas taj povijesni događaj smatramo početkom Katoličke karizmatske obnove.Sadašnja svrha:

1. Hodočasničko odredište za one koji su kršteni u Duhu Svetom ili se zanimaju za tu milost.

2. Središte obnove u Duhu Svetom za laike, svećenike i redovnike.

3. Resursni centar za one koji žele veće razumijevanje i njegovanje karizmi.

4. Susreti slavljenja i klanjanja za dane obnove i osnaživanja.

POČETAK KATOLIČKE KARIZMATSKE OBNOVEDom krštenja u Duhu Svetom »Arka i golubica«

10745 Babcock Blvd., Gibsonia, PA, SAD

Moto:»Raširi prostor svog šatora, razastri, ne štedi platna svog prebivališta, produži mu užeta, kolčiće učvrsti! Jer proširit ćeš se desno i lijevo. Tvoje će potomstvo zavladat’ narodima i napučit će opustjele gradove.« Iz 54, 2-3

Struja milosti Zlatni jubilej Katoličke karizmatske obnove

Uzeto: h ps://www.thearkandthedoveworldwide.org/

| 10 | veljača 2019. | 37

Što je CHARIS? CHARIS je kratica za Catholic Charismatic Re-newal International Service (Međunarodna služba katoličke karizmatske obnove). Riječ charis na grč-kom znači »milost«. Iz nje dolazi riječ »karizma«. CHARIS je osnovan po želji Svetog Oca da Crkva dobije novu jedinstvenu službu koja će koristiti svim stvarnostima Katoličke karizmatske obno-ve. To nije udruga vjernika ili federacija udruga. Osnovan je na inicijativu crkvenih vlasti od Sve-te Stolice kroz Dikasterij za laike, obitelj i život i djeluje u ime Crkve te ima javnu pravnu osob-nost. Nije upravljačko tijelo i ne utječe na pravni ili kanonski status različitih stvarnosti KKO-a. Odbori nacionalnih službi moraju uključiti sve različite karizmatske stvarnosti u svojoj zemlji i početi organizirati međusobne susrete da se po-takne zajedništvo.

Informacije uzete iz: estions and answers, Press release of the Dicastery for Laity, Family and Life h ps://www.charis.international/en/documents (posjećeno 12. 2. 2019.)

Članovi CHARIS-aDikasterij za laike, obitelj i život imenovao je 8. prosinca 2018. god. u različite službe unutar CHARIS-a na razdoblje od tri godine počevši od Duhova 9. lipnja 2019. god. sljedeće članove: Dr. Jean-Luc Moens iz Belgije, moderator1. Biskup Peter Leslie Smith iz SAD-a za

Sjevernu Ameriku i Karipske otoke gdje se govori engleski i francuski

2. G. Andrés Arango iz SAD-a za Sjevernu Ameriku i Karipske otoke gdje se govori španjolski

Struja milostiZlatni jubilej Katoličke karizmatske obnove

3. Gđa. María Eugenia de Góngora iz Gvatemale za Centralnu Ameriku

4. G. Pino Scafuro iz Argentine za Južnu Ameriku gdje se govori španjolski

5. Gđa. Gabriella Marcia da Rocha Días iz Brazila za Južnu Ameriku gdje se govori portugalski

6. G. Cyril John iz Indije za Aziju7. Br. James Shin San-Hyun iz Južne Koreje za

Aziju8. G. Jean-Christophe Sakiti iz države Togo za

Afriku gdje se govori francuski9. G. Fred Mawanda iz Ugande za Afriku gdje

se govori engleski10. G. Paolo Maino iz Italije za Europu11. Vlč. đakon Etienne Mellot iz Francuske za

Europu12. G. Shayne Benne iz Australije za Oceaniju13. G. José Prado Flores iz Meksika za različite

službe u Katoličkoj karizmatskoj obnovi14. Vlč. Etienne Vetö iz SAD-a za svećenike i

redovnike karizmatike15. G. Jean Barbara iz Libanona za karizmatske

zajednice16. Đakon Johannes Fichtenbauer iz Austrije za

karizmatske zajednice17. G. François Prouteau iz Francuske za Društva

priznata od Svete Stolice18. Gđica Giulia Rancan iz Italije za mlade

karizmatike ispod 30 godina starosti Fra Raniero Cantalamessa, O.F.M. Cap. iz

Italije crkveni asistent

Na Duhove će ICCRIS i CF prestati s djelovanjem i njihova će se baština prenijeti na CHARIS, da se novo tijelo snabdije fi nancijskom sredstvima potrebnima za poduzimanje misije s nakanom Svetoga Oca.

Podatci uzeti: Vatican News: h ps://www.vaticannews.va/en/vatican-city/news/2018-11/international-catholic-charismatic-renewal-charis.html (posjećeno 12. 2. 2019.)

Prevela i priredila: dr. sc. Marica Čunčić

38 | 10 | veljača 2019. |

Duhovno vodstvoFo

to: I

nter

net

Prof. dr. sc. o. Herbert Alphonso, D. I. (1930. – 2012.)

Kako ispravno razumjeti vježbu molitve i doći do spoznaje da je molitva kršćanina u prvome redu nadahnuće, sloboda, i izraz prve ljubavi, objašnjava isusovac Herbert Alphonso u osmome nastavku predavanja o duhovnome vodstvu održanome u Centru za ignacijansku duhovnost u Rimu.

Pedagogija molitve

Volio bih najprije ovaj razgovor o pe-dagogiji molitve staviti u određeni kontekst. Mislim da se ni o kojemu

aspektu molitve ne može govoriti, a da pret-hodno nismo ocrtali njezin životni kontekst. Jer molitva, kao prvo, nije neka izolirana stavka ili vježba unutar dnevnoga rasporeda. Molitva je život, i suštinska oznaka života. To je molitva i kada se provodi kao vježba – ona je suštinska oznaka života. Molitva nije prvenstveno čin, nego stav. Ona primarno nije vježba, nego duh, temeljno povjerenje u život, svojevrsna klima duše. Dakle, moram govoriti o ovome temeljnome povjerenju, stavu, klimi, životu; ako želim na bilo kojoj razini pozicionirati, sistematizirati molitve-no iskustvo.

Molitva je prva potreba duše i njezina radostNajbolji način da ne razumijemo molitvu jest da ju opravdavamo korišću koju iz nje izvla-čimo. A tako lako padamo u napast da upra-vo to činimo. Uzmimo primjer. Jednom aktiv-nom apostolu (ovo je, mislim, izjava koja je svim voditeljima duhovnih vježbi ili osobama angažiranima u formaciji apostola bliska) skloni smo reći: »Budi oprezan, jer tvoja će apostolska djelatnost izgubiti na snazi, is-pravnosti, djelotvornosti ako ju ne napajaš na molitvenome izvoru«. Naše upozorenje može glasiti i ovako: »Pogledaj kako te tvoja djelatnost rastače i crpi tvoju snagu. Pogledaj slabosti i pogreške u koje upadaš! Tvoj je du-hovni život u opasnosti ako ga ne podupreš živim izvorom molitve. Za tebe je molitva je-

| 10 | veljača 2019. | 39

Duhovno vodstvo

dino sredstvo samoočuvanja i napretka.« Če-sto čujemo takvu vrstu savjeta ili »poticaja«. Naravno da u takvim »prijateljskim savjeti-ma« ima i dio istine. Uostalom, nije nikada lako kod takvih upozorenja odvojiti sol mu-drosti od opasnih i pogrješnih orijentacija po apostolsku molitvu. Uzeo sam primjer moli-tve aktivnoga apostola. Jedno je, međutim, sigurno: onaj tko centimetrom mjeri vrijeme za svoju molitvu i tko, štoviše, mora nalaziti razloge i opravdanja što izdvaja vrijeme za takvu »izmjerenu« molitvu u sklopu zvanja koje je odabrao, u suštini ne razumije moli-tvu. Jer molitva primarno i temeljno nije ob-veza ni vježba ni priprema za djelatnost. Ne! Molitva je prva potreba duše i njezina radost. Doslovno mislim da nikada ne trebamo mje-riti vrijeme provedeno u molitvi, nego prije vrijeme koje smo potrošili daleko od nje. Čo-vjek koji voli svoju obitelj može brojiti sate svojega rada, ali nikada ne broji sate koje je proveo sa svojim najdražima, u svojoj kući. To je ljubav. Prepoznajete li na što smjeram? Smjeram na duh molitve. A to u prvome redu nije obveza niti je vježba. To je radost. Ljubav. Ako ne gradimo svoju molitvu prvenstveno iz ove središnje točke, u kojoj je čovjek stvo-ren za Boga i gdje se čitavo njegovo biće širi u intimnosti ovoga susreta, sve postaje otrcano i krene ukrivo. Mi smo stvoreni za ovu ljubav. Mi živimo za ovaj susret. I postojimo za ovu intimnost. To je naša radost, naše veselje, naš život. I onaj tko to zna, ne traži načine da to napusti, nego da ostane u tome.

Vježba pretpostavlja život i stoji u službi životaOvdje nije u pitanju nijekanje vrijednosti moli-tve kao vježbe, ali složit ćete se sa mnom, moja braćo i sestre, da vježba pretpostavlja život i

stoji u službi života. Objasnit ću ovo primje-rom. Zamislimo dijete koje voli glazbu i koje ima urođeni dar za sviranje glasovira. Roditelji su uočili djetetov glazbeni dar i natjerali ga da uči svirati glasovir. S vremenom je dijete dobilo učitelja, tutora. I od toga trenutka, svaki dan, dva sata ili više, dijete se dosađuje vježbajući određene vježbe na klavijaturi; recimo oktave, od nižih prema višima i obratno. Kako li za to dijete vrijeme sporo prolazi! Ali kada učitelj glazbe ode, dijete spontano stavi prste na svoju klavijaturu. Ono je sada samo i svira s tolikom radošću i opušteno da zaboravi na sve i više ne mjeri vrijeme. Ne čuje ni sat kad zazvoni. Nitko ne tvrdi da su vježbe beskorisne, da disciplina nema svrhu; one nesumnjivo pomažu umjet-niku u boljemu izražavanju njegovih osobnih darova i usavršavanju izvedbe. Ali vježbe imaju vrijednost jedino ako su potkrijepljene i hra-njene atmosferom, duhom i klimom u kojoj ljubav prema glazbi i smisao za glazbu cvjeta. Nema potrebe kanalizirati vodu od njezinoga izvora ako joj prvo nije omogućeno da izbije van – u slobodu. Uočite u ovoj usporedbi da je prva stvar koju je potrebno učiniti – dopusti-ti vodi da izbije van u slobodu. Tek potom je kanalizirate, usmjeravate na način da proizve-de energiju ili koju drugu korist. Upravo ovo probijanje van u slobodu ocrtava duh molitve, radost molitve, nutarnju klimu molitve, moli-tvu koja je temeljno povjerenje u život, molitvu koja je stav. Jedino u takvome kontekstu može-mo razumjeti vježbu molitve. I tako dolazimo do toga da je molitva kršćanina u prvome redu nadahnuće, sloboda i izraz prve ljubavi.

S engleskoga preveo: mr. sc. Milivoj VodopijaPriredila: dr. sc. Marica Čunčić

Nastavit će se u sljedećemu broju.

40 | 10 | veljača 2019. |

Gorući grm

U sedmome nastavku dr. Čunčić prisjeća se prijateljstva s članicom svjetovne ustanove karmelske duhovnosti The Leaven (Evanđeoski kvasac) Norah Melia. Tijekom Domovinskoga rata, Norah je molila za Maricu i Hrvatsku, ali i djelovala pružajući konkretnu pomoć.

DALJA POVIJEST DUHOVNIH VJEŽBI U PROGRAMU INJIGO (VII. DIO)

In friendship & love – U prijateljstvu i ljubavi Dr. sc. Marica Čunčić

Za vrijeme svojega boravka u Engleskoj 1973. god., koji sam već spomenula u ovoj rubrici1, susrela sam se s članovi-

ma pet različitih engleskih sekularnih insti-tuta, ili kako se to na hrvatskome kaže: svje-tovnih ustanova. Među njima su bile i članice svjetovne ustanove karmelske duhovnosti e Leaven (Evanđeoski kvasac). Norah Melia bila je jedna od njih. Posjetila me kod Lloydo-vih u Woldinghamu u pokrajini Surrey gdje sam bila pola godine au-pair girl. Prošla je au-tom 50 km. Meni bi bilo nemoguće doći k njoj u Di on bez auta. Razgovarale smo u veliko-me vrtu mojih domaćina. Bila je zrela žena u svojim šezdesetima s velikim iskustvom u životu Bogu posvećenome u svijetu. Tada 1 Marica Čunčić, Nevidljivo zvanje – Bogu posvećeni laici u

svijetu, Injigo, br. 4, prosinac 2015., 46-49.

sam bila studentica, imala sam 22 godine, pri-padala sam zajednici Male obitelji Bezgrješ-noga Srca Marijina u Zagrebu koja je osno-vana 1970. s težnjom da postane svjetovna ustanova biskupijskoga prava. Meni su to bili prvi susreti s članovima nekoga sekularnoga instituta jer se u našoj tadašnjoj komunistič-koj državi o tome nije smjelo ništa znati niti javno govoriti. Norah je bila profesorica špa-njolskoga, ako se dobro sjećam, zračila je lju-bavlju i dobrotom zbog molitvenoga života. Ne sjećam se da smo ostale u pismenoj vezi neposredno nakon mojega povratka u bivšu državu u listopadu 1973. (komunisti su tada progonili sudionike Hrvatskoga proljeća). Nije bil o uputno pisati u inozemstvo, pogoto-vo ne članicama naše Zajednice – pouzdano znam da smo bile na oku Službi unutarnjih

| 10 | veljača 2019. | 41

Gorući grm

poslova jer smo živjele u Zajednici u civilu. Tek kad sam 1985. godine došla u Bloomin-gton, IN, SAD, Norah je od mene saznala sve što mi je bilo na srcu jer se nisam morala bo-jati komunističke cenzure. Naravno, svoga pisma upućena njoj nemam, ali imam njezin odgovor (iz 1986.). Evo nekih isječaka:

Draga moja Marice, kakvo mi je veliko iznenađenje i radost primiti tvoje dugo pi-smo iz SAD-a. Stvarno mi je drago da se sada osjećaš slobodnom izraziti što misliš i osjećaš. Mi baš ne razumijemo teškoće onih koji žive u zemlji koju kontrolira dr-žava. Jednom sam bila u Dubrovniku ne-koliko sati na povratku s krstarenja do Grčke i Svete zemlje. Bila sam oduševljena prekrasnim zelenilom te zemlje nakon su-hoga tla u Grčkoj i Izraelu. Mnogo Engle-za ide na ljetovanje u Split i Dubrovnik, ali mora da je posve drugačije tamo živje-ti. … Tko su djevojke koje dolaze na tvoje pouke o nutarnjem životu? Jesu li sve Amerikanke ili su podrijetlom iz tvoje ze-mlje? Uistinu se divim načinu na koji si tako brzo započela svoj poseban apostolat. Sigurna sam da možeš mnogo dobra uči-niti u radu s pojedinim osobama. … Osta-nimo u kontaktu. Puno blagoslova. S mnogo ljubavi, Norah

Školske sam godine 1985. – 1986. na kampu-su Sveučilišta Indiana u Bloomingtonu, gdje sam predavala hrvatski, držala u svome sta-nu pouke o nutarnjem ili duhovnom životu iz Dom Chautardove knjige Duša apostolskog djelovanja2 studenticama Amerikankama i

2 Marica Čunčić, Učitelj uspješnoga apostolskoga djelovanja: opat Ivan Krstitelj Chautard, O. C. R., Injigo br. 7, siječanj 2017., 37-38.

uz to pet ignacijanskih duhovnih vježbi u trodnevnoj šutnji. Ponovno sam joj pisala iz Pi sburgha 1988. U svome odgovoru piše da su se njihovome Institutu e Leaven pridru-žile dvije nove članice što nije mala stvar jer djevojke u Engleskoj ne zanima doživotna posveta. Opisuje katastrofalne posljedice za Englesku kad je 1987. orkanski vjetar srušio oko 16 milijuna stabala, pa šume i voćnjaci izgledaju sablasno, posebno u njezinoj po-krajini Kent. Zatim sam joj se javila iz Ka-nade 1990. I ona mi odgovara da se raduje što smo ostale u kontaktu i što moj apostolat toliko napreduje. Piše da su otkrili 17 karme-lićana i nekoliko karmelićanki u Čehoslovač-koj koji su zbog komunizma morali živjeti »incognito« kao samci u civilu, umjesto u zatvorenom kontemplativnom samostanu. Također je tužna što su karmelićani Ayles-forda kraj Di ona morali napustiti dvorac Allington zbog nemogućnosti da ga održava-ju pa ni njezin karmelski sekularni institut tamo više nije mogao imati susrete.3 Naslov moje knjige Hrvatska književnost – srednjo-vjekovna i usmena čini joj se vrlo zanimljiv i htjela bi knjigu vidjeti kada bude gotova. Tu sam knjigu pisala za hrvatske škole uz fi -nanciranje Ministarstva obrazovanja Pokra-jine Ontario u Torontu.4 Piše mi da je knji-ga koju je napisala i objavila: St Teresa and Friendship (Sv. Terezija i prijateljstvo), već na putu k meni u Kanadu.5 U njoj opisuje prija-teljstva sv. Terezije Avilske s važnim osoba-

3 Karmelićani Aylesforda vratili su se u dvorac (Aylesford Carmelite Priory) i mnoštvo hodočasnika dolazi k njima tako da je apostolat procvjetao.

4 Marica Čunčić, Hrvatska književnost (srednjovjekovna i usmena), Brampton 1992. (hrvatski i engleski).

5 Norah Melia, St Teresa and friendship, Carmelite Communications, Melbourne 1988.

42 | 10 | veljača 2019. |

Gorući grm

ma iz Terezijinoga života: sv. Ivan od Križa, Ivan Krstitelj Rossi – general Karmelskoga reda, Jeronimo Gracian i Maria de San José. Na prvoj mi je stranici svoje knjige rukom napisala ispod svojega imena, kao autorice: Norah Melia in friendship & love to Marica. Zato sam stavila naslov In friendship & love ovome članku koji je sjećanje na nju.

Prijateljstvo i podrška i tijekom Domovinskog rata Sada dolazi jedan zanimljiv vid našega prija-teljstva. U rujnu 1991. Norah sa mnom pro-življava strahote Domovinskoga rata, ali ne razumije što se događa:

Moja draga Marice, pišem da ti kažem kako sam žalosna zbog žestoke borbe u Hrvatskoj. Znam da antipatija između Srba i Hrvata već dugo postoji. Nema puno nade za postizanje mira među njima. TV donosi toliko dirljive i za-strašujuće slike. Molim za tebe, obitelj i prijatelje da vas mimoiđu osobni i na-rodni gubitci. Ali vijesti ne daju nika-kve nade. … Sjećam se kako si bila ra-dosna kad si mogla posjetiti Hrvatsku i naći da je dobro i da se ljudi više ne boje. Kakvo tužno razočaranje sada proživljavaš. Samo molitva može spasi-ti situaciju. Naša Gospa mira mora za-sigurno čuti vapaje svoje djece »u toj suznoj dolini«.*

Istina, Hrvati se više nisu trebali bojati ko-munizma, slobodno su disali. Ali vidjela sam da joj moram objasniti što se zapravo događa pa sam joj opisala situaciju i ona mi u prosin-cu 1991. odgovara:

Hvala za tako zanimljiv, ali strašan izvje-štaj. I još uvijek borba traje i traje. Slike na TV-u su prestrašne – vidjeti razaranje – nenadoknadivo – i siroti ljudi bez domo-va i obitelji. Kad pomislimo da će taj Mi-rovni dogovor sigurno trajati, opet čujemo i gledamo na TV-u nečovječno razaranje. Stvarno mislim da je Zapad bio prespor u pokušaju pregovaranja. Iako, čovjek se pita, što se uopće može napraviti s »fede-ralnim« Srbima koji su tako tvrdoglavi. Pronašla sam u Katoličkome direktoriju jednu jedinu hrvatsku katoličku crkvu u Britaniji. Pisala sam kapelanu ocu Dragi Berišu6 u Clapham i priložila 90 funti od naših članica Instituta Leaven. Druga čla-nica je razgovarala sa svojim župnikom i on je postavio kutije za prikupljanje nova-ca za Hrvatsku. Kako će se ta krasna ze-mlja oporaviti, čini se nemoguće. Zaista, kako netko može nadomjestiti ljude? … Iz-građuje me tvoj apostolat davanja ignaci-janskih duhovnih vježbi. Više časnih sesta-ra to radi u Engleskoj. … Jedna naša mlada članica napustila nas je i postala zatvorena karmelićanka. To nas je sve iznenadilo, ali ona je sretna i odlazi u Južnu Afriku radi osnutka novoga samostana. Pišem članke o sv. Ivanu od Križa i njegovu bratu Franji de Yepesu. S obećanjem da ću moliti za tebe i Hrvatsku, s ljubavlju, Norah

Njezino sljedeće pismo u svibnju 1992. bilo je popraćeno originalnim okružnim dopisom od ožujka 1992. U njemu londonska Hrvat-ska crkvena zaklada (Croatian Church Trust)7

6 Nisam sigurna je li točno navela prezime.7 Članovi te Hrvatske crkvene zaklade bili su: zagrebački bi-

skup Đuro Kokša, R. Jovanović, P. Tvrtković, J. Skelin, S. Da-dić, C. Cviić, B. Franulić, F. Marunica.* Pisma s engleskog prevela M. Č.

| 10 | veljača 2019. | 43

Gorući grm

zahvaljuje gospođi Norah Melia za pomoć Hrvatskoj i ona taj dopis, u duhu karmelske duhovne slobode od svega vidljivoga, šalje meni da me obraduje svojom ljubavlju prema mojoj domovini. Tu mi piše:

Moja draga Marice, žao mi je zbog smrti tvojega oca i nadam se da neće nitko više od tvojih dragih trpjeti u ovoj nepodnošljivoj srpskoj agresiji. Sada Bosna … – čini se da ih nitko i ništa ne može prisiliti da se urazume. Priložen dopis će te zanimati. Od moje prve donacije hrvatskoj crkvi u Londo-nu to se razvilo u dobro organiziranu Zakladu Karitasa.

Tatina smrt u studenome 1991. zatekla me u Kanadi. Nisam bila na sprovodu jer je zagre-bačka zračna luka bila opasno mjesto ni dese-tak kilometara od naše kuće i mama se bojala da mi se što ne dogodi, pa me molila da ne dolazim da ne bi ostala još i bez mene. U rujnu 1992. Norah mi piše svoje posljednje pismo u Kanadu, spominjući na samome početku kako smo dijelile naše, a posebno moje tuge i ljut-nju zbog situacije u Hrvatskoj koju su »Srbi opljačkali«, kako kaže, zvjerstvima koja se teško mogu povjerovati i nada se da je moja cijela obitelj i prijatelji »na sigurnome koliko je to moguće«. Spominje zahvalnost svećeni-ka u londonskoj Hrvatskoj katoličkoj misiji za pomoć koju je dala za Hrvatsku. U svakome pismu nešto mi je malo govorila o sebi.

Moja draga sestra Mary of the Cross umrla je spokojno nakon života potroše-noga na Mauricijusu kao nastavnica.

Puno je prepatila u svome životu – vjer-na svome imenu (Marija od Križa). Nje-zinu smrt – koja se dogodila neposredno nakon smrti mojega najdražega nećaka Petra u Parizu uz kojega su u njegovim po sljed njim danima patnje bili njegov sin liječnik i njegove dvije kćeri – vrlo teško mogu prihvatiti. U vjeri prihva-ćam ovaj gubitak, ali za ljudsku je na-rav to prava kušnja. Naš Institut e Leaven (karmelski) prilično raste bro-jem, nadam se i duhovno. Kad sam te prvi put susrela (s Joan, našom člani-com utemeljiteljicom), nekoliko nas je živjelo u velikoj kući u Kentu. Sada naše članice, u Škotskoj i u mnogim dijelovi-ma Engleske, žive ili same, ili možda s još nekom drugom članicom, ili u svojoj obitelji. Njihov apostolat sastoji se u radu i društvenim i župskim potreba-ma. Ja živim s Guidom koja mi puno pomaže kako starim (sada imam 83 go-dine). Toliko sam blagoslovljena. Bog neka blagoslovi tebe i tvoju zemlju, i sve koje voliš! Norah Melia (svibanj 1992.)

Kako sam upravo saznala, moja draga prija-teljica Norah je umrla 12. 1. 1997. U mojemu je srcu živa i dirljivo je moje sjećanje na nju. Znala je prakticirati prijateljstvo o kojemu je pisala u svojoj knjizi Sv. Terezija i prijatelj-stvo. Bilo je lijepo znati da postoji i da moli za mene i za Hrvatsku. A sada, 26 godina ka-snije, Hrvatska se toliko oporavila da je u po-lufi nalu Svjetskoga nogometnoga prvenstva u Moskvi u srpnju 2018. god. pobijedila En-glesku. Je li to Norah odozgo još uvijek moli i navija za Hrvatsku?

Nastavit će se.

44 | 10 | veljača 2019. |

Psiholog u duhovnosti

Rane vježbatelja nastale u prošlim odnosima i njihove manifestacije u odnosu s pratiteljem

Emina Simunić, dipl. psiholog, prof. (1982.)

Profesionalno iskustvo stječe kroz obav-ljanje psihološke djelatnosti u školstvu, skloništima za žrtve obiteljskoga nasilja, radu s djecom i odraslima oboljelima od malignih bolesti. Trenutno radi u području medicine rada, no posljednjih godina po-svećena je individualnom i grupnom psi-hološkom radu primarno usmjerenom na poboljšanje kvalitete života osoba koje su proživjele različite traumatske događaje.

Donosimo predavanje koje je 3. ožujka 2018. u Zagrebu održano u školi za pratitelje u Programu Injigo da se upoznaju s dinamikom psiholoških procesa nastalih uslijed traumatskih iskustava vjež-batelja i s različitim strategijama suočavanja kako bi pružili od-govarajuću podršku vježbateljima i poboljšali njihovo obavljanje duhovnih vježbi.1

Foto

albu

m E

min

a Si

mun

ić

1 Autorica je na temelju svjedočanstava sudionika duhovnih vježbi u Programu Injigo, objavljenih u prvih pet brojeva časopisa »Injigo«, započela donositi psihološku analizu u nastavcima (»Injigo« 7, 39-41). Za ovaj broj bio je pred-viđen drugi nastavak. No, članak autorice pod naslovom »Analiza psiholoških procesâ sudionika duhovnih vježbi« u cijelosti je već objavljen (»Injigo« 8-9, 163-170) pa u ovome broju autorica piše o novoj temi.

| 10 | veljača 2019. | 45

Psiholog u duhovnosti

Svaki se čovjek tijekom života suočava s mnoštvom iznenadnih i uznemirujućih događaja koji nadilaze njegove sposob-

nosti i uobičajene mehanizme suočavanja, pa zbog toga razvije neugodna emocionalna stanja, neadekvatne misaone obrasce i po-našajne reakcije. Takvim nezgodama često bivaju pogođeni svi vidovi čovjekove egzi-stencije: fi zički, psihički i duhovni, tako da se može dogoditi i odmak u vjeri (Ahrens et al. 2010). Usprkos nizu negativnih pa i ne-povratnih posljedica, usprkos svojoj svjesno-sti o ranjivosti i spoznaji da živi u svijetu u kojemu u svakome trenutku može doći do gubitka, čovjek ipak teži ponovnom zadobi-vanju psihofi zičke i duhovne dobrobiti. Kako bi se što uspješnije premostio prostor između posljedicâ traumatskih iskustava vježbatelja i dobrobiti koje se mogu ostvariti u duhov-nim vježbama, važno je da pratitelji budu upoznati s izvorom i mogućim očitovanjima psiholoških rana vježbatelja.

Što su to rane? Pod ranama podrazumijevamo određene mentalne, emocionalne i ponašajne obras-ce koji su nastali u prošlim odnosima. Rane se mogu tijekom duhovnih vježbi projici-rati na odnos vježbatelja prema pratitelju. Prošla iskustva odbacivanja, diskrimincije i oduzimanja dostojanstva mogu djelovati na samodoživljavanje vježbatelja kao bezvrijed-ne, nevoljene i bespomoćne osobe koja se u konačnici samo poima kao »oštećeno i pra-zno biće«. No to stanje, simbolički nazvano »praznina«, uopće nije »prazno«, već sadr-žava više očitovanja različitih rana nastalih u prijašnjim odnosima poput nepovjerenja,

stida, krivnje i osjećaja manje vrijednosti. Prije nego što detaljnije razmotrimo svako od navedenih stanja, važno je napomenuti da su ona popraćena određenim odmakom u emocionalnome doživljavanju i izražavanju. Osim što vježbatelj često može biti u povi-šenom emocionalnom stanju, on se može naći i u stanju emocionalne sniženosti, kada su umanjeni svi oblici njegova izražavanja i doživljavanja, a u skladu s time i njegova doživljavanja duhovne utjehe koja se ina-če može pokazivati kroz ugodne emocije. U takvim trenutcima pratitelj može poučiti vježbatelja kako su osjećajna stanja prolazna i promjenjiva te da su ona nevjerodostojni pokazatelji onoga što se događa u ljudskome duhu. Božja dobrota i ljubav objektivna je stvarnost koja je izvan nas i ne ovisi o našim osjećajima i svjesnosti.

Nepovjerenje Osoba je tijekom života doživjela izdaju – iz čega je proizašlo doživljavanje svijeta kao nesigurnoga mjesta. Izostaje povjerenje pre-ma okolini, stoga osoba, kako bi se zaštitila i omogućila prikladno vršenje dužnosti, če-sto razvija obrambeni mehanizam pretjera-ne kontrole. Stav pretjerane kontrole može ometati sudjelovanje u duhovnim vježbama kada se vježbatelj boji »prepustiti procesu«, u ovome slučaju djelovanju Duha Svetoga, zbog opravdanoga straha od mogućeg trau-matskog prisjećanja i neželjenih psihofi zič-kih reakcija. Zato je uputno strpljivo graditi odnos povjerenja i sigurnosti između prati-telja i vježbatelja te postupno usmjeravati na vodstvo Duha Svetoga koji ih neće vodi-ti iznad njihovih mogućnosti bez obzira bili

46 | 10 | veljača 2019. |

Psiholog u duhovnosti

oni svjesni toga ili ne. Na taj način vježbatelj ispravlja prethodno nastalo uvjerenje kako svaki odnos prije svega završava izdajom, a »prepuštanje procesu« znači da će dra-govoljno ponovno proživljavati neugodna emocionalna stanja uslijed traumatskoga prisjećanja.

StidOsoba je tijekom života doživljava poruke o vlastitoj bezvrijednosti – što nerijetko rezul-tira narušenim samopoštovanjem. Kako bi se zaštitila od daljnjih poruka o bezvrijednosti, kao protutežu razvija dva oblika obrambeno-ga ponašanja: suzdržanost (socijalno se po-vlačeći, a nerijetko i izolirajući) i pretjeranu kritičnost prema drugima. U slučaju suzdrža-nosti pratitelj najviše doprinosi poboljšanju strpljivo i svjesno čekajući da prođe neko vri-jeme potrebno da vježbatelj iznese sadržaje stida. Ako i kada se to dogodi, važno je da pratitelj balansira između stava prihvaćanja i stava svojevrsne indiferentnosti kako bi uma-njio vježbateljev strah da će sablazniti prati-telja. Nakon toga uputno je osobu poticati da se emotivno izrazi imenujući i otpuštajući određena emotivna stanja kako bi usvojila

primjerene oblike regulacije emocija i izbje-gla potiskivanje. Pretjerana kritičnost vjež-batelja prema drugima može imati dva obli-ka: ili je nezadovoljan svojim razmatranjem jer ima vlastite kriterije uspješnosti, a ispod toga je najčešće strah od pratiteljeve reakcije; ili nadzire i provjerava pratitelja u njegovoj ulozi. Pratitelj ne bi trebao shvaćati osobno navedena zapažanja jer je takvo vježbatelje-vo ponašanje uvjetovano odnosom sa značaj-nom osobom iz prošlosti koja je vrednovala njegove učinke, pa ako kriteriji ne bi bili za-dovoljeni, slijedila bi negativna posljedica.

KrivnjaKrivnja, kao posebno emocionalno stanje, ve-zana je uz određeno ponašanje i postupanje neke osobe. To je i negativan osjećaj i vje-rovanje osobe da je odgovorna za određene posljedice (Bošnjaković 2017). Iako postoji i opravdana krivnja, vrlo često se radi o neute-meljenom osjećaju krivnje koji osoba nastoji izbjeći koristeći obrambene mehanizme, neki od njih su: pretjerana potreba za sposobno-šću i savršenošću te naučena bespomoćnost i samokažnjavanje. Iako su duhovne vježbe vođene Duhom Svetim i Gospodin je taj koji usmjerava, oslobađa i iscjeljuje, vježbatelj je također pozvan »krenuti prema Bogu«. Sto-ga u slučaju naučene bespomoćnosti, koja u jednome trenutku može graničiti s inertno-sti, važno je na nenapadački način potaknuti vježbateljevu odgovornost. Ponašanje s kojim treba biti oprezan jest samokažnjavanje. Ono može imati različite oblike: od onih najblažih kroz samozanemarivanje do onih najtežih oblika fi zičkoga samoranjavanja. Ako prati-telj primijeti da je riječ o samokažnjavanju,

Pratitelj bi u ovome slučaju trebao biti svojevrsni korektiv i prema vježbatelju gajiti stav prihvaćanja baš u trenutcima kada on sâm sebe ne prihvaća ili kritizira sve ono što ne zadovoljava njegov unutarnji kri-terij savršenosti.

| 10 | veljača 2019. | 47

Psiholog u duhovnosti

važno je da osigura okruženje iskrenoga i suosjećajnoga odnosa, a onda uzme u obzir i objektivne okolnosti koje su dovele do odre-đenoga ponašanja zbog kojega se vježbatelj osjeća krivim, pa se u skladu s time kažnjava. Postupno konfrontiranje s objektivnim okol-nostima (je li se moglo izbjeći određeno pona-šanje) i prihvaćanje vježbatelja bez obzira na sve, može dovesti vježbatelja do otvorenoga iznošenja ponašanja koje služi samokažnjava-nju, a zatim i do olakšavanja »djelovanja pro-cesa« u duhovim vježbama. Ispod pretjerane potrebe za savršenosti nerijetko se krije strah od neprihvaćanja ili kazne od strane značaj-ne osobe iz prošlosti, pa se vježbatelj, ako nije dovoljno dobar, osjeća krivim. Pratitelj bi u ovome slučaju trebao biti svojevrsni korektiv i prema vježbatelju gajiti stav prihvaćanja baš u trenutcima kada on sâm sebe ne prihvaća ili kritizira sve ono što ne zadovoljava njegov unutarnji kriterij savršenosti.

Osjećaj inferiornostiOsoba je tijekom života doživljavala niz od-bacivanja od okoline iz čega su proizašli do-življaji neželjenosti i nepripadnosti. Da izbje-gne navedena stanja, razvija dva obrambena mehanizma: težnju da u svemu bude bolja od drugih i sklonost privlačenja pažnje. U su-

sretu s takvim osobama važno je biti u stavu prihvaćanja, ali istovremeno ne pridodavati pažnju različitim ponašanjima kojima drži sebe u središtu. I za kraj, unatoč tomu što svako traumatsko iskustvo za sobom nosi niz negativnih po-sljedica, ono može biti značajno za predanje Gospodinu. Osobe se posredstvom neugodnih životnih iskustava na svojevrstan način proči-šćuju, oslobađaju od emocionalnih i duhovnih tereta i postupno uviđaju koliko je njihov ži-vot, unatoč svemu, u Božjim rukama. Pri tome se ne usredotočuju na traumatski događaj kao na nužnost (bez čega Božja milost ne bi doš-la do njih), već se mire s događajem koji se dogodio i još više otvaraju djelovanju Duha Svetoga kao jedinoj snazi i utjesi.

Korištena literatura:• Ahrens, C. E. i dr. 2010. Spirituality and

well-being: e relationship between reli-gious coping and recovery from sexual as-sault. Journal of Interpersonal Violence 25/7. 1242-1263.

• Bošnjaković, J. 2017. Suočavanje s kriv-njom i sramom. Diacovensia 25, 51-74.

• Dezelic, M. S. i Ghanoum, G. 2016. Trauma Treatment – healing the whole person. Me-aning-Centered erapy and Trauma Tre-atment Foundational Phase – Work Manual. Dezelic & Associates, Inc.

Pratitelj ne bi trebao shvaćati osobno navedena zapažanja jer je takvo vježbateljevo ponašanje uvjetovano odnosom sa značajnom osobom iz prošlosti.

Unatoč tomu što svako traumatsko iskustvo za sobom nosi niz negativnih posljedica, ono može biti značajno za predanje Gospodinu.

48 | 10 | veljača 2019. |

O braku iz braka

ODGOJ je jedan od temeljnih izazova s kojim se u vremenu velikog utjecaja medija suočavaju obitelji. Roditelji su prije svih ostalih od-govorni za odgoj i obrazovanje svoje djece. Donosimo svjedočanstvo mnogobrojne obitelji Crnjac te primjer života i odgoja djece bl. Anne Marije Taigi koja se posvećivala u svakodnevnome životu dijeleći život sa suprugom Domenicom i četvero djece.

Roditelji su najodgovorniji za odgoj svoje djece

Foto

albu

m o

bite

lji C

rnja

c

Nensi Crnjac, mag. theol.

Obitelj Crnjac

49 RODITELJI SU NAJODGOVORNIJI

ZA ODGOJ SVOJE DJECE

50 I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…

Najsretniji smo kada se svi skupimo

51 ODGOVORILI NA POZIV

Supruga, majka sedmero djece i domaćica – bl. Anna Maria Taigi

| 10 | veljača 2019. | 49

O braku iz braka

»Sinovi su Jahvin dar, plod utrobe njegova je nagrada.«

Ps 127, 3

Papa Franjo u svojoj enciklici »Amoris leatitia« govori o radosnoj ljubavi u obi-telji. Bračni par koji se voli i otvoren je

rađanju očituje Boga u njegovu spasenju. Zna-kovito je da je riječ koja se najviše puta javlja u Starome zavjetu nakon izraza JHVH (»Gospo-din«) ‒ upravo riječ »sin« (ben) ‒ koja upućuje na hebrejski izraz koji znači »graditi« (banah). U tome smislu roditelji su poput temelja kuće, a djeca poput »živoga kamenja« kojim se gradi kuća. U ono vrijeme djeca su značila puninu obitelji, a u Novome zavjetu na obitelj se gle-da kao na prvu školu kateheze za djecu. Time papa Franjo želi upozoriti roditelje da su dužni odgovorno i svjesno obavljati odgojnu zadaću, a djeca prihvatiti i provoditi zapovijed: »Poštuj oca svoga i majku svoju« (Izl 20,12), gdje gla-gol »poštivati« označava potpuno ispunjava-nje obiteljskih i društvenih dužnosti.

Odgojna zadaćaNajvažnija roditeljska zadaća je poticanje od-govornog korištenja slobode. To bi značilo naučiti djecu da samostalno pronađu dobro i smisleno rješenje za neki problem. Papa Fra-njo kaže da takav odgoj u djeci budi osjećaj za vlastiti život i život zajednice, te da je ta slobo-da veliki dar. Neizbježno je da nas svako dijete iznenadi sa svojim idejama i planovima koji su plod te slobode, da razbija naše sheme, i dobro je da je tako. Roditelji će i oblikovati volju svoje djece, razvijati dobre navike i učiti ih opredije-liti se za dobro. Određene sklonosti razviju se u djetinjstvu i tako se duboko ukorijene da osta-

ju cijeli život. Zato se roditelji moraju posebno truditi da velike vrednote prerastu u zdrave i ustaljene navike. Npr. dijete koje je po priro-di druželjubivo mora od roditelja naučiti reći »molim«, »izvoli«, »hvala«; inače ta njegova osobina neće doći do izražaja. Jačanjem volje i ponavljanjem određenih radnji izgrađuje se moralno vladanje. Naravno, takav se odgojni proces odvija od nesavršenosti do veće punine.

Etički odgoj i kaznaIako se roditelji trebaju osloniti na školu kao na ustanovu koja će dati djetetu temeljnu nao-brazbu, oni nikada u potpunosti ne smiju pre-pustiti moralni odgoj svoje djece drugima. Papa Franjo ističe kako se afektivni i etički razvoj osobe u konačnici temelji na jednome temelj-nome iskustvu, a to je da se mogu pouzdati u roditelje. Kada dijete osjeća da za svoje rodite-lje više nije dragocjeno i važno, ili da se oni ne brinu iskreno za njega, to stvara duboke rane i boli više od kazne koju je dijete moglo dobiti. Kazna kao odgojno sredstvo služi tomu da se dijete senzibilizira kako nedolično ponašanje sa sobom povlači posljedice, te da se trebaju pokajati za bol koju su nanijeli drugima. Papa Franjo piše da je važno odlučno učiti djecu da traže oprost i da poprave štetu koju su učini-li drugima. No, bilo bi štetno kada bi roditelji stalno pribjegavali kažnjavanju. Od temeljne je važnosti da stega ne dovodi do obeshrabrenja i ozlojeđenosti: »Očevi ne srdite djece svoje« (Ef 6,4; usp. Kol 3,21), nego da umjesto toga bude poticaj za daljnji napredak. Moralni od-goj podrazumijeva da se od djeteta traže samo one stvari koje predstavljaju odmjerenu žrtvu i samo onoliko truda i napora koliko neće iza-zivati ozlojeđenost ili dovesti do toga da nešto čini iz prisile.

50 | 10 | veljača 2019. |

O braku iz braka I onda smo se susreli, On i ja…

Najsretniji smo kada se svi skupimo

Obitelj Mije i Matije Crnjac iz Slavon-skoga Broda živi već 43 godine. Za-početa u ljubavi i blagoslovom Bož-

jim na vjenčanju, proširila se na sedmero djece i dvanaestero unučadi. Prvo dijete doš-lo je iste godine kada smo se vjenčali. To je bio Domagoj (43) rođen 1975. godine, zatim odmah sljedeće godine Nives (42), Kristina (39) je rođena 1979., Dolores (33) 1985., Ema-nuel (32) 1986., Mislav (30) 1988. i Ljudevit (28) 1990. Kroz život djeca su za nas pred-stavljala radost i veselje, ali bilo je i teškoća u odgoju i osjećali smo odgovornost za njihov život. Vrijeme odrastanja naše djece obilježe-no je službenim ateizmom u školovanju, ali naš vjerski život i moralni odgoj provodio se u kući i u Crkvi. Nastojali smo kod kuće re-dovito moliti krunicu te ih ohrabrivati da se ne srame svoje vjere. Također svi su pohađali vjeronauk koji se održavao u lokalnoj župi; muška djeca su ministrirala, a ženska su dje-ca bila uključena u »Zlatnoj harfi «, dječjem zboru. Župnik i časne sestre bili su s nama u bliskome odnosu te nam pomagali u vjersko-me odgoju. Naselje u kojemu smo živjeli bilo je ateistički naklonjeno, ali naša su djeca toli-ko zračila duhovnom snagom da su privlačila i djecu iz nevjerničkih obitelji. Koliko god je za naš vjerski život to bilo teško razdoblje,

Bog nam je dao tu milost da usmjerimo dje-cu na pravi put. Svoj smo život u potpunosti posvetili obitelji, ponekad zapostavljajući jedno drugo, prijatelje i užu rodbinu, ali naša odluka je bila da budemo što više s djecom kako bi osjetila taj obiteljski duh zajedništva i ljubavi. Vrijeme smo provodili u zajednič-koj igri gdje su bili svi uključeni te smo im na taj način pokušali pomoći u učenju. To je bio način u kojemu smo također htjeli da se djeca međusobno pomažu i da budu osjetlji-va za mlađe od sebe. Disciplinu kod kuće u većini slučajeva provodio je otac Mijo. Na-stojao im je usaditi osnovne vrline, a s mu-drošću im ukazivati na loše. Briga za toliku djecu nametala nam je odgovornost da se zna kada i kamo tko ide te kada se vraća. Koristili smo i metodu kažnjavanja, ali htjeli smo da to sve bude u nježnosti i blagosti. Živjeli smo skromno, ali ni u čemu nismo oskudijevali. Djeca kod nas nisu svojevoljno raspolagala novcem, nego smo ih učili da za igru i radost nije potrebno materijalno. Najteži period za nas bilo je ratno razdoblje i ulazak najstarijih u pubertet. Živjeli smo u strahu od samoga rata i u kaosu koji je tada vladao u našemu mjestu. Svim snagama nastojali smo ih dr-žati u rutini života koji smo do tada živjeli i usaditi im ljubav prema hrvatskoj kulturi i domovini. Tada smo još više prionuli uz mo-litvu jer su nam u nekim trenutcima samo molitva i providnost Božja pomogli da djeca krenu pravim putem. Većina je završila fa-kultet i svi rade. Neki od njih imaju i svoje obitelji i djecu. Najsretniji smo kada se sku-pimo svi zajedno i vidimo da je uz Božju po-moć i naš trud urodio plodom.

Matija i Mijo Crnjac

| 10 | veljača 2019. | 51

O braku iz brakaOdgovorili na poziv

Supruga, majka sedmero djece i domaćica � bl. Anna Maria Taigi Fo

to: S

antie

beat

i.it

»Dok je bila živa moja supruga, kuća mi je izgledala kao raj.«

Suprug Domenico Taigi

»Pravo se posvećivanje sastoji u strpljivom i ustrajnom podnošenju nutarnjih i vanjskih kušnji.«

Bl. Anna Maria Taigi

• Anna Maria Giannetti (Siena, 1769. – Rim, 1837.) posvetila se kao supruga i majka.

• Udala se za Dominika Taigija; pobožno-ga, ali nagloga čovjeka.

• Zajedno su dijelili život 48 godina.• Rađa sedmero djece od kojih troje umire

u djetinjstvu.• Bila je normalna žena, iznimne pobožno-

sti, duša žedna Boga. • Njezina je svetost bila u dobrome življe-

nju običnoga života.• Uz suprugovo dopuštenje bila je u Tre-ćem redu bosonogih trinitaraca.

• Papa Benedikt XV. 1920. proglasio ju je blaženom.

• Spomendan: 9. lipnja.

Anna Maria i Domenico Taigi živjeli su u ljubavi i slozi. U knjizi »Oženjeni sveci« to i potvrđuje jedan očevidac tvrdeći da se među njima nikada nije zametnula rasprava, po-višeni ton jednoga na drugo, što je čudno s obzirom da su tako različiti karakteri. Njiho-ve kćeri Sofi a i Mariuccia otkrile su kako su odgajani: »Ustajanje je bilo vrlo rano. Nakon molitve slijedio je doručak. Cijelo jutro se ra-dilo. Kad je bilo vrijeme ručka, prije nego što bi se sjelo za stol, zazvali bi Božji blagoslov. Nakon objeda svatko bi se vraćao svome po-slu. Navečer su se, po majčinoj želji, sva dje-ca morala naći u kući u utvrđeno vrijeme na moljenju krunice i drugih molitava. Ona je uvijek sve molila na koljenima. I poslije ve-čere su se redovito čitale dobre knjige ili bi ujak don Raff aele Natali pričao o svecima ili bi djecu učio pjevati. On je redovito bio gost u njihovoj kući. Na kraju bi tražili roditelj-ski blagoslov i, nakon što bi oboma poljubili ruku, ubrzo bi išli u krevet.«

Priredila: Nensi Crnjac, mag. theol.

Saša Matika, mag. psych.

Foto

: Shu

tter

stoc

k

Kako pomoći djetetu da se zauzme za sebe (i obrani od zadirkivanja) II. dio

Svatko od nas posvuda nosi sa sobom kutiju unutarnjih alatki. Ako je čekić jedino što dijete ima u svojoj kutiji, a netko mu zapri-jeti, udarit će ga njime. No ako sa sobom nose laganija, suptilnija sredstva, onda će prvo isprobati njih. Djeci su potrebna takva sred-stva – pokažimo im kako njima rukovati.

54 I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…Bog je sa mnom kada sam prestrašena

Uvijek pitam Isusa kad ne mogu riješiti problem

53 KAKO POMOĆI DJETETU DA SE ZAUZME ZA SEBE (I OBRANI OD ZADIRKIVANJA) II. DIO

U članku: »Kako naučiti dijete da se zauzme za sebe (a da pritom poštuje druge)« - »Injigo« 7, 46-48, obrađena

je tema kako nešto zatražiti od drugoga ili od-biti neki zahtjev, odnosno reći »ne«. Time djeci pružamo priliku da izgrađuju pozitivnu sliku o sebi i sigurnost da mogu sami rješavati svoje probleme. Učimo ih da su vrijedna i važna ta-kva kakva jesu. Pokazujemo im poštovanje, a tako će i ona sama steći osjećaj vlastite vrijed-nosti te naučiti da je u redu zauzeti se za sebe ne ugrožavajući pritom druge. U ovome broju govorit ćemo o još nekim uputama i tehnikama koje se navode u knjizi S. Sco Coopera »Bra-niti se riječima«, koja djeci, ali i vama, mogu koristiti u svakodnevnome životu.

Jednostavna pitanja Nema ničega asertivnijeg od postavljanja  jed-nostavnih pitanja sve dok ne dobijemo tražene odgovore. Kako to izreći djetetu? Roditelji:»Ljudi ne znaju kako se osjećaš dok im to ne kažeš i ne znaju što želiš saznati dok ih ne upi-taš. Najpametnije je da pitaš ako nešto ne razu-miješ. Jednostavna pitanja nikada nisu glupa. Jedno od najboljih jednostavnih pitanja jest ʻzaštoʼ. Nikada se ne moraš složiti s drugima, a ʻzaštoʼ nam pomaže da saznamo ima li smi-sla složiti se s nekim. Druga dobra jednostavna pitanja su: ʻZašto ne?ʼ ʻZašto bi to bila istina?ʼ ʻŠto bi to značilo?ʼ ʻKako to znaš?ʼ ʻMožete li mi to ponovno objasniti?ʼ Ako ti je neugodno pitati nekoga pred grupom, dođi i pitaj dijete ili odrasloga nasamo. Vježbajmo zajedno!« Ro-ditelj: »Zamisli da se dobro zabavljaš u školi i jedan od tvojih prijatelja kaže: ʻMoraš se po-našati ozbiljnije, nisi mala beba.ʼ« Dijete: »Za-što?« »Tko je to rekao?« »Zašto se brineš zbog toga?« Ako imate osjećaj da vaša starija djeca

postavljaju pitanja na neljubazan način i bez poštovanja, trebate im to reći.

Moćno moždaOvom se tehnikom koristimo kada se u osnovi ne slažemo s dijelom mišljenja druge osobe, ali se ne želimo upuštati u raspravu. Kako to izre-ći djetetu? Roditelj:»Tehnikom ʻmoćno moždaʼ možeš se koristiti u situacijama kada te netko okrivljava ili zadir-kuje da bi se osjećao loše. Time ne pokazuješ ni slaganje ni neslaganje s optužbama, već kori-stiš tvrdnje ili riječi poput ʻmožda si u pravuʼ ili ʻmoguće jeʼ ili ʻvjerojatnoʼ, a zatim jednostavno prekidaš razgovor. Pokušajmo zajedno!« Rodi-telj: »Zamisli da ti se netko u školi počne smi-jati i kaže: ʻHa, kad si kupio tu svoju odjeću, u prošlom stoljeću? Trebaš si kupiti novu.ʼ« Di-jete: »Možda si u pravu.« Roditelj: »I jesam u pravu, kako možeš nositi te krpe?« Dijete: »Možda si u pravu.« Roditelj: »Daj odrasti, mali.« Dijete: »Možda hoću.«

UstrajnostPonekad je jedina razlika između uspješne i ne-uspješne asertivnosti u maloj ustrajnosti. Djeca trebaju shvatiti da će izraziti ono što žele ili ne žele, a neki ljudi će pokušati zanemariti njiho-ve riječi ili pribjeći ismijavanju, ljutnji ili nekoj drugoj metodi verbalne manipulacije kako bi ih naveli da se predomisle ili odu. Kako to izreći djetetu? Roditelj:»Kad ti je nešto doista bitno, važno je ne posu-stati u svojemu mišljenju. Ustrajnost jednostav-no znači ponavljati se toliko dugo dok ljudi ne shvate da nećeš popustiti. Možda misle da ćeš u konačnici popustiti ako te ismiju ili dovoljno dugo nagovaraju. Sve što trebaš činiti jest po-kušavati više od njih. Vježbajmo zajedno!« Ro-ditelj: »Zamisli da ti prilazi neki stariji dječak

| 10 | veljača 2019. | 53

MALI VELIKI svijet

i kaže: ʻČuj mali, bez veze si, daj odrasti.ʼ« Di-jete: »Ne želim da tako razgovaraš sa mnom.« Roditelj: »Čuj, stariji sam od tebe, razgovarat ću s tobom kako ja želim.« Dijete: »Svejedno ne želim da mi to govoriš.« Roditelj: »Klinci poput tebe trebaju se naučiti poštovanju.« Di-jete: »Možda si u pravu, ali svejedno ne želim da tako razgovaraš sa mnom.«

Slijeganja ramenimaOva tehnika zahtijeva verbalnu i unutarnju dis-ciplinu. Kako to izreći djetetu? »Postoji siguran način odgovora na zadirkiva-nje, a to je bezbrižno slijeganje ramenima. Fi-zički slegni ramenima i reci: ʻNije me briga!ʼ i ʻPa što?ʼ naglas ili u sebi, a zatim otiđi. Također prestani gledati zadirkivača u oči. Jednostavno izgledaj kao da se dosađuješ i otiđi. Vježbajmo zajedno!« Roditelj: »Hej, kako to da si tako nizak, mali?«, Dijete (slegne ramenima): »Nije

me briga.« Roditelj: »Hej, hodaš kao klaun.« Dijete (slegne ramenima): »Pa što?«

Trik nestajanjaPonekad ni jedna od navedenih verbalnih teh-nika neće koristiti. Kada ponestane strpljenja ili verbalne tehnike ne djeluju ili kada posto-ji potencijalna opasnost od fi zičkoga okršaja, ništa nije djelotvornije od nestajanja, odnosno potrebno je ustati i otići. Kako to reći djetetu? »Ponekad ljudi mogu biti opasni i njihovo za-dirkivanje može prerasti u nevolju gdje bi net-ko mogao nastradati. Kadgod misliš da se to događa, trebaš otići iz te situacije i pobrini se da dođeš na mjesto gdje ima odraslih koji bi ti mogli pomoći, poput učiteljâ, susjedâ, roditeljâ i drugih starijih ljudi. Nemoj se sramiti traži-ti pomoć od starijih. To nije tužakanje – to je obrana vlastitih prava. Imaš pravo ne biti zlo-stavljan.«

DJECA SVJEDOČE što im Isus govori u razmatranjima u duhovnim vježbama Programa Injigo kada se nađu u nekim poteškoćama, kada ih drugi zadirkuju, kako ih ohrabruje i potiče da riješe taj problem

I ond

a sm

o se

sus

reli,

On

i ja.

..MALI VELIKI svijet

Uvijek pitam Isusa kad ne mogu riješiti problemKada sam imala neki problem, odmah sam u razmatranju to rekla Isusu. Ako nisam baš od-mah našla rješenje, Isus bi me utješio i ohra-brio. Najljepše mi je bilo razmatranje kako je Isus ostao u hramu, a Marija i Josip su ga tra-žili tri dana. On i ja tada smo se molili i on me naučio kako da se saberem u buci i gužvi i to mi je puno pomoglo. Tako sam naučila da kad ne mogu nikako riješiti problem, pitam Isusa za pomoć. On mi je tada rekao kako me nikada nije odbio i da mu moram vjerovati.

Marija G.(podatci poznati uredništvu)

Bog je sa mnom kada sam prestrašenaKada mi je jako teško, kada imam tremu uoči ispita, obratim se Isusu. Kažem mu svoj strah i zamolim Ga da mi pomogne. Imala sam ispit iz geografi je i kod učenja sam osjećala da više ništa ne mogu zapamtiti. Obratila sam se Isusu i Mariji, molila sam Anđeo Gospodnji. Dobila sam odličnu ocjenu i vidjela da mi Bog poma-že, osjećala sam kao da više nemam tereta. Jednom sam bila nepravedno napadnuta i opet me bilo strah pa sam molila krunicu Božjeg mi-losrđa. Bog je uslišao moju molitvu i svi su se smirili, nije bilo više napada.

Ana Marija (podatci poznati uredništvu)

Format: 13,3 x 19,5 cmBroj stranica: 88Uvez: mekiCijena: 60 HRK (PDV uključen).Cijena s poštarinom za tuzemstvo i treće zemlje je 65 HRK (PDV uključen).

Cijena s poštarinom za područje EU je 13 EUR (PDV uključen), bez poštarine 10 EUR (PDV uključen).Narudžbe na broj 091 4444 865; 091 4444 866 (radnim danom od 9 do 17 h) ili na e-mail: narudzba@marignacija.hr

N O V A K N J I G A !

56 | 10 | veljača 2019. |

»Prvi način poniznosti potreban je za vječ-no spasenje duše, a sastoji se u tom da se ... ne upuštam u razmišljanje da li da prekršim koju zapovijed, bilo Božju, bilo ljudsku, koja me veže pod smrtni grijeh, sve kad bi me postavili za gospodara sve-ga što je stvoreno na svijetu ili kad bi mi se radilo o vlastitom vremenitom životu.« (DV 165)»Druga je poniznost savršenija od prve, ... ni za čitav svijet, pa ni uz gubitak vlastitog života, ne bih se premišljao da li da poči-nim samo i jedan laki grijeh.« (DV 166)»Treća je poniznost najsavršenija, kad ... hoću i radije odabirem siromaštvo sa siro-mašnim Kristom negoli bogatstvo; radije pogrde s Kristom, zasićenim pogrdama, negoli časti; te više želim da me smatraju ispraznim i ludim poradi Krista, kojega su prvoga smatrali takvim, negoli pametnim i mudrim na ovome svijetu.« (DV 167)

Ti si, Bože, pravo nadahnuće

Razmatranje o poniznosti

Razmatrajući o poniznosti,propitujući u vježbisam sebe,dolazim, evo, moj Gospodine,mislima, dušom, tijelompred Tebe…

Molim Te da mi svojom milošću,milošću koju samoTi znaš,na moje iskrene molbe,na moja pitanjaodgovore daš…

Molim te, zaviri u dušu moju,pronikni i dobro pogledajsrce moje

i reci mi kako stvari s poniznošću,s mojom ohološću stoje.

Znaš dobro, Gospodine moj mili,preslavni, jedini Bože,kako lažem ponekad sam sebe,a opet znam da samo milost Tvojaoholost u meni ubiti može.

Stoga me, Isuse, evo ovdjepred Tobom u tišiniponizno stojim,skrušeno gledam svoj život,razmatram u dubini duše,sve oholosti svoje brojim.

Gledam, brojim,brojim i opet gledam,i evo baš sada dok gledam,oholost u meni se buni,pravda se, a ja joj ne dopuštam,ne dam!

Jer što je moja poniznost,ništa, nula, nema je,naspram Tvojekad si Ti kao Bog, radi mene,smrću na križu ponizioBožanstvo svoje.

Za mene čovjeka,grešnika što po zemlji hoda,raspet si se daoi do zadnjeg časa,do zadnjeg trenaOca si za milost zvao.

Oprosti im, Oče,

oprosti jer ne znaju što čine,govorio si tadaraspet na križu,a govoriš i dandanas,ljubljeni Božji Sine!

Volio bih, Isuse,da i ja mogubiti poput Tebe,ali znam da ne mogu,da sam slab,jer poznam dobro sebe.

Zato te molim, Gospodinemoj ljubljeni i voljeni,Isuse Kriste,udijeli mi milostda se moje oholostiponiznošću čiste.

Ne želim ništašto nije u skladu s Tobomi tvojom voljom,samo da me odluka mojaponizan bitiučini osobom boljom.

Obećavam Ti, Bože,ovdje sada,na stanici života svoga,kako ću uvijekna pameti imatiponiznost sina Tvoga.Isuse, vodi me,učitelj mi budi,do kraja mog životanek’ mi poniznostuvijek budevrlina, radost i divota!

Martin Golub, 22. veljače 2016.Stihovi su nastali kao plod razmatranja u duhovnim vježbama od 30 tjedana 2015. – 2016. u razmatranju prvoga dana 20. tjedna: Tri načina poniznosti (DV 165-168).

Imenom sam te zazvao

ČISTOĆA, vjerna suputnica LJUBAVI, jest ures života svakoga čovjeka bio on mlad ili star, bio u braku, neoženjen, udovac ili pak živi posvećeno djevi-čanstvo radi kraljevstva nebeskoga. Življenje čistoće u mladosti jest pola-ganje temelja koji je važan za sva životna razdoblja. Spolne želje, osjećaji i sâm nagon jaki su neovisno o životnim izborima i nije ih dobro potiskivati, već je potrebno iskusiti otkupljenje vlastite spolnosti u Kristu. O vremenu samaštva svjedoči vježbateljica i pratiteljica Jelena Hotnjan.

Marina Andrijanić, mag. phil.

Foto

albu

m J

elen

a H

otnj

an

59 I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…

Samaštvo udvoje, brak utroje

58 ČISTOĆA KAO VRIJEDAN URES SAMAŠTVA

Mario i Jelena na lekciji bordanja

PLODOVI DUHA: »Ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.«

Gal 5,22

58 | 10 | veljača 2019. |

Imenom sam te zazvao

DJELA TIJELA:»Bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklon-stvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavi-sti, pijančevanja, pijanke i tome slično. «

Gal 5,19-21

ti svoje snage u učenje, odricanje te pouzdanje u milosrdnoga Oca koji jedini uistinu omogućuje da urod bude obilan. U kojem god staležu živjeli i kojim god se pozivom bavili, ne možemo umaći spolnosti kao bitnome dijelu osobnoga identiteta. Spolnost je pak simbol. Stvorena je kao Božji znak slobodne, potpune, vjerne, plodne ljubavi. Stvore-na je kako bi bila ljudsko dioništvo u božanskom zajedništvu osoba, kako to navodi Christopher West u svojemu djelu »Otvoreno o seksualnosti i braku«. Spolne želje, osjećaji i sam nagon, jaki su bez obzira bila osoba u vezi, u braku ili sama. Potiskivati ih ne bi bilo dugoročno ni zdravo ni do-bro. Stoga West u spomenutome djelu ističe da je potrebno iskusiti otkupljenje naše spolnosti kako bismo upoznali istinsku slobodu i stavili svoju spolnost u službu autentične ljubavi. Naše spolne želje trebaju biti preobražene u Kristu kako bismo ih mogli iskusiti onako kako je to Bog u početku naumio.

Spasonosna sredstva pomoći»Katekizam Katoličke Crkve – Kompendij« ističe kako su nam ova djelotvorna sredstva na raspo-laganju u borbi za čistoću: Božja milost, pomoć sakramenata, molitva, poznavanje sebe, praksa askeze primjerene različitim prilikama, vršenje moralnih kreposti – posebice kreposti umjerenosti koja ide za tim da razum upravlja strastima. No kako borba nije laka, tako ni pojava padova nije iznenađujuća. Oni prate svakoga čovjeka. Sami po sebi padovi nisu toliko pogubni koliko može biti poguban stav osobe prema vlastitim padovima ili pak njezino odustajanje. Tko moli, može se i obe-shrabriti pred poteškoćama i prividnim neuspjesi-ma. Stoga je bitno ipak strpljivo nositi svoju nesa-vršenu ljudskost i za najveću vrijednost postaviti Krista te njemu dopustiti da nas nosi i vodi i da on pobjeđuje.

Čistoća je sveobuhvatna i svevremenska kre-post. Tiče se cijeloga čovjeka u svim nje-govim dimenzijama, ujedno se odnosi na

čovjeka u svim njegovim staležima i pozivima. Tiče se čovjeka kao osobe – odraza slike Božje ‒ i u njoj on crpi svoje neotuđivo dostojanstvo. Čvrsto je ve-zana za sposobnost ljubavi kao najveću sposobnost darovanu čovjeku. Jedna drugu oplemenjuju, čine snažnijom i svrhovitom. Jedna drugu, uzročno-po-sljedično, upotpunjuju i čine autentičnom.

Samaštvo i čistoćaDo sada smo pisali o važnosti čistoće u hodanju i vezama kao pripremi za brak, također i o neop-hodnosti čistoće u braku. No bitno je spomenuti i vrijednost življenja čistoće dok su mladić i dje-vojka »sami« te još nisu susreli drugoga s kojim žele ući u prisniji odnos koji nadilazi prijateljstvo. Upravo su trenutci našega samaštva odlučujući. U njima počiva velika vrijednost jer je to vrijeme na-šeg vlastitog preodgoja srca, uma, navika i ponaša-nja. Čistoća ne podrazumijeva samo ono što radi-mo ili ne radimo, kako to ističe Mary Beth Bonacci u svome djelu »Prava ljubav«. Ona se tiče naših misli, stavova, govora, stila odijevanja, komuni-kacije, djelovanja. Prije svega, ona se tiče našega srca. Čisto srce svim snagama nastoji biti kristo-liko, nastoji milosrdno i požrtvovno ljubiti druge ljude, sebe i Boga. Stoga je to zahtjevan i trajan za-datak. To je uistinu borba sa samim sobom, protiv vlastitih grješnih sklonosti, protiv napasti i protiv seksualiziranoga društva koje neumoljivo ratuje protiv ljudskoga dostojanstva. Ovakav odgoj za či-stoću uvelike usmjerava sve naše sadašnje i budu-će odnose te omogućava osobi da doživi radosno ispunjenje ljubavi. Samaštvo je vrlo plodno tlo, ali ono traži i vrlo marljivoga ratara koji će uprije-

I onda smo se susreli, On i ja… Imenom sam te zazvao

Želim posvje-dočiti kako je Gospodin usli-

šao moju silnu želju da se udam i imam svoju obitelj, no prije toga je  morao »pri-premiti teren«. To vrijeme samaštva

za mene je bilo dugo, ponekad bolno i napor-no. Bila sam nestrpljiva i pitala se je li me Bog zaboravio. Gledala sam svoje vršnjake koji su već imali i djecu, a ja sam stanovala na istome mjestu sa svojom starijom sestrom (također neudatom) u jednosobnome stanu na Knežiji, u kojemu smo i odrasle.  Kao djevojka imala sam nekoliko veza, no ni jedna se nije održala. A sada znam i zašto: Bog me čuvao za nekog drugog! Emocionalno iscrpljena, počela sam se vraćati svojemu Ocu. Pozivao me preko drugih ljudi, preko Kursilja i Obnove u Duhu Svetom, a dublje sam Ga upoznala u duhovnim vježba-ma Programa Injigo. Otac mi je prvo pokazao kakav je On, a onda je pokazao kakva sam ja. Zavoljela sam Ga još više, i prihvatila sebe i druge.  Intenzivnije sam se počela moliti za supruga, postila srijedom, redala devetnice (u međuvremenu se kretala u vjerskim krugovima, ne bih li upoznala kojega samca-katolika), no ništa konkretno nije se događalo. Postala sam frustrirana, a mogu misliti kako je bilo mojim pratiteljicama koje su to morale i slušati. Moja sestra, dvije godine starija od mene, također je prošla prvi krug duhovnih vježbi od 30 tjedana. Znala mi je reći kako ona moli Gospodina da joj ne šalje nikoga tko nije njezin budući suprug. I tako je bilo: ako se nekome ona svidjela, on njoj nije i obrnuto. I tako je upoznala u Među-gorju svojega supruga Marija. Ja sam počela moliti jednako kao i sestra. No dok sam obav-ljala vježbe, polako je moja želja dolazila u dru-gi plan, a ljubav prema Gospodinu u prvi. Bio je to moj treći krug kada sam se u potpunosti

predala Njemu i postigla barem djelomično Načelo i temelj – postala sam nenavezana na želju za brakom. Bilo je teško i osjećala sam se kao Abraham koji je odlučio za Jahvu žrtvovati svojega sina Izaka. Rekla sam Mu: »Gospodi-ne, ako ti želiš da možda i ostanem sama, neka tako bude! Važno mi je da imam Tebe. S To-bom ću biti sretna i ispunjena bilo gdje!« To je bilo moje oslobođenje od navezanosti na brak. Osjetila sam mir i radost u srcu. Gospodin je čekao moj odgovor, a onda mi je kao i Abra-hamu rekao: »Ne moraš to činiti, ne tražim tu žrtvu od tebe.« Kada sam dopustila Gospodinu da bude na tronu u mojemu životu, On je uveo u moj život Maria, mojega sadašnjega supruga. Dogodilo se to na Sljemenu, pokušavala sam bordati na dan sv. Valentina 2015. godine. Ma-rio je vidio da mi baš ne ide pa je kao iskusan border ponudio svoju pomoć. I tako smo se polako upoznavali na snijegu u prirodi. Svake subote bi dolazio iz Karlovca na lekcije borda-nja, kako se je šalio. Ono što me jedino mučilo bilo je to što on nije bio praktični vjernik. No, pristao je na čistoću, iako nije razumio zašto, pronašao je posao u Zagrebu kako bismo bili blizu jedno drugomu. Bio je čovjek od djela, što mi se svidjelo. I dalje me mučilo je li to dovolj-no za brak. Moj pratitelj u duhovnim vježbama u šutnji savjetovao mi je da uđem s tom odlu-kom u izbor i tražim odgovor od Gospodina. U početku izbora bila sam pomalo opterećena »konačnim odgovorom«, ali Gospodin me je u tih mjesec dana izbora ponovno doveo k sebi i obećao da će On biti u tome braku. Također me je podsjetio da samo On može ispuniti naj-dublje čežnje mojega srca i da to ne tražim od svojega supruga. Gospodin na križu mi je dao blagoslov za Maria, i ostavio mi trajnu potvrdu – da znam, čak i kad bude teško i kad počnem sumnjati, da je On odobrio taj brak. Udala sam se u 36-oj godini za Maria kojeg je Gospodin čuvao sve ove godine za mene!

Samaštvo udvoje, brak utroje

Jelena Hotnjan

62I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…

Dijete hrvatskoga branitelja i vježbatelj u Programu Injigo svjedoči

60MOLITVENI ŽAR HRVATSKIH BRANITELJA

Molitveni žar hrvatskih branitelja

Hrvatski branitelji

Branitelji veoma cijene molitvu, praktično su se osvjedočili da im je molitva bezuvjetno potrebna i nepokolebljivo vjeruju da po molitvi i jačanju duhovnosti sve mogu, da molitva i jači duh sve mogu nad-vladati. O tome svjedoči dijete hr-vatskoga branitelja i vježbatelj u Programu Injigo.

Hrvatski branitelji sada još više nego ranijih godina organizi-raju molitve kod mnogih spo-

menika poginulim braniteljima, potiču i okupljaju druge da se intenzivnije mole za svoj narod i za sve hrvatske žrtve. Moli-tvom se povezuju u zajedništvu te osnažuju u suočavanju sa svakodnevnim problemima. Branitelji su i štovatelji križnih putova na kojima su spremni svjedočiti uvijek i svug-dje da su s Isusom u patnji i boli i sami bili dionici trpljenja. Oni šire zajedništvo među svojim obiteljima, međusobno si pomažu i podržavaju se u teškim životnim okolnosti-ma te se brinu o pisanoj riječi i istini o Do-movinskome ratu. Velik broj ih sudjeluje na

| 10 | veljača 2019. | 61

Hrvatski branitelji

vojnim hodočašćima u zemlji i inozemstvu. Branitelji se sve više odazivaju u duhovne vježbe, pridaju važnost stalnoj molitvi Blaže-noj Bogorodici Djevici Mariji i organizirano pohađaju marijanska svetišta. Branitelji koji su nosili njezinu krunicu obnavljaju žar mo-litve krunice kao moćnog sredstva protiv zlo-ga, jačaju svoju vjeru i odanost Mariji i pod obranu od svih napasti ovoga svijeta utječu se svetoj Bogorodici. Branitelji jačaju svoju duhovnost organiziranim čitanjem Svetoga pisma jer su u svome duhu osjetili potrebu za hodom s Gospodinom, žele biti u njego-voj nazočnosti i moliti za milost da u svemu što čine, Bog bude s njima. Nastoje oprostiti neprijateljima sve boli, trpljenjâ i nepravde koje su im nanesene i koje još uvijek do-življavaju. Branitelji veoma cijene molitvu, praktično su se osvjedočili da im je molitva bezuvjetno potrebna i nepokolebljivo vjeruju da po molitvi i jačanju duhovnosti sve mogu, da molitva i jači duh sve nadvladavaju.

Uz branitelje su i hrvatski biskupiUz naše branitelje su i biskupi koji im po-ručuju: »Vi, dragi hrvatski branitelji i svi mi koji smo svjedoci stvaranja demokratske i slobodne Domovine, svjedoci smo da je u srcu svih braniteljâ osnovna pokretačka snaga bila istinska ljubav prema hrvatskom domu, narodu i domovini. Rat nam je bio na-metnut! Iz njega smo izišli s mnogo žrtava, ali kao pobjednici. U obranu Domovine uloženo je mnogo ljubavi, žrtve, idealizma, molitve, zajedništva. Još uvijek su nam svježa sjećanja na žarke molitve Gospine krunice, simbola naše vjere i znaka križa s kojim smo pobije-dili: In hoc signo vinces (»U ovome ćeš zna-ku pobijediti« ‒ pisalo je na beretkama naših

braniteljâ). Dobro smo tada iskusili što znači biti jedno srce i jedna duša. Svako hrvatsko srce kucalo je za slobodu naroda i domovine. Svega toga svjesni, pitamo se danas kako se moglo dogoditi da u miru gubimo poštovanje prema žrtvi braniteljâ i Domovinskom ratu⁈ Kako se moglo dogodili da dopustimo da nam povijest Domovinskoga rata i stvaranja samostalne hrvatske države pišu i interpre-tiraju oni koji nisu prstom makli za obranu domovine, oni koji nam uporno nameću tezu da je to bio građanski rat, izbjegavajući pra-vu istinu o teškoj agresiji na samostalnu hr-vatsku državu, na njezin suverenitet, na ple-biscitarnu odluku naroda da živi samostalno u svojoj državi.« (Propovijed biskupa Jure Bogdana na svetoj misi za poginule, nesta-le i umrle pripadnike 4. gardijske brigade u Splitu, 28. travnja 2018.) Zato dragi hrvatski branitelji, »nikada nemojte dopustiti da vas bol i žalost svladaju tako da zaboravite na ra-dost uskrsloga Krista!« ( sv. Majka Terezija), ali i znajte da »zavoljeti sebe znači zavoljeti umjetnika koji te je stvorio. Neka ti je blagos-lovljen susret s njime, hrvatski branitelju.« (Tomislav Ivančić »Povratak nade«) Nemoj-mo nikada zaboraviti »kako nas je Gospodin očuvao od ʻkuge, glada, rata i zla vremena’, a našoj Domovini udijelio trajnu stabilnost i toliko žuđen mir i slobodu, koju su nam izvojevali naši hrabri branitelji.« (propovi-jed predsjednika HBK nadbiskupa Želimira Puljića na komemoraciji bleiburške tragedi-je, 12. svibnja 2018.) Pozdravljamo vas sa že-ljama pape Franje: »Poslušajte Gospodinov glas! Prepoznajte svoje osobno poslanje u Crkvi i svijetu! Prihvatite ga i živite u današ-njem času koji vam Bog daje.«

Uredništvo

Hrvatski branitelji I onda smo se susreli, On i ja…

»Kao dječak bio sam ministrant, s obitelji sam išao u crkvu, zadivljen gledao svojega oca. Do-šao je Domovinski rat i moj otac je poginuo kao hrvatski vojnik. Svjedočeći vlastitim primjerom, moj otac je imao sebedarje i ljubav prema na-šoj obitelji, ali i hrabrost za obranu Domovine. Za mene nije bilo i nema većega uzora ni jasni-jega putokaza u mojemu djetinjstvu od mojega oca. Snaga i uloga očinstva bila je moja snaga, bila mi je sreća i zadovoljstvo biti uz mojega oca. U svakoj svijeći gori ili dogorijeva život, pun nadâ, strepnji, očevih obećanjâ, čežnji, gor-činâ i razočaranjâ, prerano prekinutih dječačkih snova, nevjerojatnih obrata i moje mladenačke izgubljenosti. Kada sam izgubio oca, tada sam izgubio tračak svjetla i obuzeo me mrak i ljut-nja na nebeskoga Oca, ostao sam bez vjere i potrebe za služenjem u Crkvi. Obuzela me tje-skoba, depresija, pobjegao sam od svega pa i od želje da čujem Njegov glas. Iskorištavan, podcijenjen i omalovažavan od drugih, želio sam odbaciti i nadu, ali ona je prikriveno tinjala u dubini mojega duhovnoga bića. Nakon dese-tak godina lutanja i izgubljenosti, zbog djevoj-ke koju sam upoznao, a koja je bila u duhov-nim vježbama, osjetio sam potrebu preispitati svoje životne postavke. Dok sam klečao pred Presvetim, osjetio sam se pozvanim i krenuo sam u duhovne vježbe. U trenutcima kada su mi sumnja i strah obuzimali srce, postao sam svjestan da mi je nužno razlučivanje. Ono mi je omogućilo da uvedem red u zbrci mojih ratnih trauma zbog očeva stradanja; u mojim straho-vima, mislima i osjećajima te da djelujem na

ispravan i razborit način. U tome procesu prvi je korak u prevladavanju strahova njihovo jasno prepoznavanje, kako sam naučio u duhovnim vježbama. Zato sam pozivao Isusa da zajedno sa mnom zaviri u moju nutrinu i pomogne mi da »imenujem« svoje strahove. Pitao sam se što u meni budi tjeskobu, čega se najviše bo-jim u ovom konkretnom trenutku. Odlučio sam da se trebam moliti i molitvom doći bliže Bogu, ali trebam i zahvaliti za sve dobiveno te vođen Božjom riječju, boriti se za svoj duhovni rast u svakodnevnome životu. Znam kakav je Isus prijatelj meni, ali upitao sam se kakav sam ja prijatelj Njemu. Ponirući u dubinu svojega du-hovnoga bića, osvijestio sam si kako sam ja na ovome svijetu da ispunjavam volju Božju, a ne da Bog ispunjava moju volju. Zato sam u sve-toj ispovijedi i pričesti obnavljao svoje duhovne snage za nastavak svojega životnoga putova-nja, za sve ono što jesam i što želim biti, za sve ono dobro i plemenito što je u mojemu srcu i u mojim mislima. Oženio sam se, osnovao obi-telj s djevojkom iz duhovnih vježbi i poželio po-svetiti sebe u uzvišenosti očinskoga poslanja, i svoj ljudski poziv na obiteljsku ljubav i žrtvo-vanje sebe, svojega srca i svih svojih sposob-nosti za svoje najmilije. Želim to činiti kao što je i sveti Josip spremno potvrdio služenje Sinu Božjemu učinivši od svojega života službu, ali ja to činim ujedno i za uspomenu i sjećanje na svojega zemaljskoga oca da ja kao i on odgo-vorim na Božji poziv i živim svoje poslanje.

Josip (podatci poznati uredništvu)

Dijete hrvatskoga branitelja i vježbatelj u Programu Injigo svjedoči Osjetio sam se pozvanim da budem produžena ruka koja svjedoči milosrdnu ljubav Boga Oca prema svojoj obitelji i svim ljudima. Želim da zanos koji je mene zahvatio potakne i druge da budu predani Bogu i otvore srce za Božje djelovanje u njihovom životu, izjavio je Josip u namjeri da prenese svoje životno svjedočanstvo:

| 10 | veljača 2019. | 63

Prije nekoliko godina bila sam pozvana održati uvodno predavanje skupini ne-zaposlenih ljudi koje je zavod za zapo-

šljavanje poslao na besplatan tečaj kako bi usa-vršili svoje informatičke vještine. Razmišljala sam kako ih ohrabriti i motivirati za tečaj. Kako sam donedavno bila u sličnoj situaciji, prekri-žila sam svako sažaljenje i zajedničko kuka-nje. Da, nezaposlenost je teška, ali nezaposle-nost je i blagoslov. Govor sam započela ovim riječima: »Nikada nisam tako dobro upoznala sebe kao u vrijeme kad sam bila nezaposlena. Štoviše, nikada nisam toliko vremena provela sama sa sobom, nisam vjerovala da bi to uopće bilo moguće!« Danas društvo na nezaposlenost

Foto

: Shu

tter

stoc

k

Može li Bog nezaposlenost preobraziti u nešto više? Možemo li jedan od glavnih svjetskih problema smatrati blagoslovom? Autorica, vježbateljica i pratiteljica piše iz osobnoga iskustva, dok vježbatelj svjedoči o razdoblju od tri godine u kojemu je tražio posao i upoznavao sebe i Boga u duhovnim vježbama.

Nezaposlenost kao blagoslov

često gleda kao na gubu i osuđivački pristupa njezinim uzrocima. No ne smijemo zaboraviti da nezaposlenost može biti i vlastiti odabir ili odgovor na Božji poziv koji nas vodi k nečemu boljemu. Trenutačno sam već 460 dana neza-poslena. I opet potvrđujem isto: iako ne radim izvana, Bog i ja zajedno radimo iznutra. I svaki dan otkrivam nove predjele svoje nutrine koji čekaju život. Čovjek sam od krvi i mesa, te ni-sam raširenih ruku dočekala nezaposlenost. Iz vlastitoga iskustva mogu posvjedočiti o raznim izazovima koji se javljaju u ovome stanju. U na-stavku ćemo prokomentirati neke od njih kako bismo ih zajedno lakše svladali i dali prostora Bogu da se bavi nekim drugim pitanjima.

Marija Kolak, mag. oec.

64 | 10 | veljača 2019. |

Tesar

Vjera iz interesaSvatko tko je vjernik, barem jednom u životu očekuje da mu Bog nešto »sredi«. Štoviše, sma-tra da ima pravo od Boga zahtijevati da mu ure-di život na način na koji je sam zamislio, jer mu to kao vjerniku pripada. A Bog nije »sredio« život ni svojemu vlastitomu sinu Isusu. Štovi-še, dočekala ga je poprilično neudobna štalica u kojoj se rodio.

Sva korist je u raduOvo nije istina. Moja vrlo dobra prijateljica ne-davno je ostala bez posla i odlučila je da će i dalje nastaviti s radnim obvezama u nekom dru-gom obliku kako bi i dalje bila korisna. Prvo je započela s detaljnim čišćenjem kuće, preslagi-vanjem ormarâ, bojanjem pojedinih prostorijâ, zamjenom dotrajalih žaruljâ. Nakon tri tjedna hvalevrijednoga posla shvatila je da više nema što raditi po kući i kako bi možda trebala razmo-triti opciju da se suoči s time da ona nema posla. Štoviše, ona sada ima mnogo neiskorištenoga vremena koje u toj dubokoj tišini progovara.

Sve ovisi o nama samimaAko se svaki dan ne provjere burza rada i por-tali, propustit će se budući posao. Ovomu pra-vilu moglo bi se nadodati slanje minimalno deset životopisa dnevno na razne natječaje, jer nikad se ne zna. I onda se u praksi čovjek nađe u začaranome krugu u kojemu barem 15 puta dnevno provjeri oglase za posao, a svaki ima minimalan rok za prijavu od dva tjedna. Više ni sam ne zna što hoće, a što neće. Uz to počne moliti i poznate i nepoznate za pomoć. Zakači se za njih kao za udicu posljednjega spasa, dok ne shvati da ih je toliko ugušio da mu više ne odgovaraju na poruke. U Božjemu planu nema žurbe i Bog nikoga ne ostavlja samoga. Kao što Bog ne očekuje od nas da preko noći budemo sigurni tko je naš životni supružnik, tako se ne

Autorica teksta je dobila posao nakon skoro dvi-je godine nezaposlenosti. Prvi njezin radni dan bio je na blagdan sv. Ignacija Lojolskog (31. 7. 2017.), glavnog zagovornika svih sudionika du-hovnih vježbi u Programu Injigo. Dobiveni posao u potpunosti odgovara stručnoj spremi autorice i pruža joj priliku za razvoj. Hvala i slava Isusu i sv. Ignaciju!

mora znati preko noći koje je naše novo radno mjesto. Moli, razmatraj, razlučuj, a onda se pri-javljuj. Da, smije se pregledati oglase za posao. Dva puta tjedno sasvim je dovoljno. Smije se i reći određenim ljudima da si nezaposlen i da bi volio raditi. Ali ne smije se svoj križ preba-citi na drugoga. Pouzdanje treba tražiti samo u Bogu i samo on je sposoban nositi sve naše muke koje nezaposlenost nosi sa sobom.

Nezaposlenost nije svrha samoj sebiSpoznala sam da moj gubitak radnoga mjesta Bogu ne služi kao odgojna metoda kojom bih ja trebala postati strpljiva, boriti se jače za novi posao, naučiti što znači biti odbijena niti da je to možda kazna za moje grijehe. Bogu treba moje vrijeme za nešto drugo, stoga se moja molitva promijenila. Svako sam jutro pitala Gospodina što mi želi poručiti u tome danu i za što mu je potrebno moje vrijeme. I Bog me iznenadio. S malo rada dobivam mnogo i ni u čemu ne osku-dijevam. »Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?« (Mt 6,26). Draga braćo i sestre u Kristu, pozivam vas na radost u muci, na novi pogled na nezapo-slenost u kojoj se možda nalazite. I prije nego što vas prepustim ohrabrujućem svjedočanstvu jednoga vježbatelja, podsjećam vas na poznatu izreku sv. Augustina: »Onaj koji vas je stvorio, zna i što će s vama!«

| 10 | veljača 2019. | 65

Tesar

Diplomiravši na Fakul-tetu političkih zna-

nosti, očekivao sam od Boga da ću dobiti posao u skladu sa svojom spre-mom. Smatrao sam da trebam dobiti nagradu za dugogodišnje ulaganje u obrazovanje. No, moje mi-sli nisu bile Njegove misli (usp. Iz 55,8). S obzirom

da sam završio na burzi rada, imao sam više slobodnoga vremena te sam odlučio krenuti češće na svetu misu što je s vremenom preš-lo u moju svakodnevicu. Jednom mi je moja sužupljanka pri ulazu u crkvu rekla da su u tijeku upisi u duhovne vježbe sv. Ignacija, pa da razmislim o tome. Taj dan urezala mi se rečenica iz Matejeva evanđelja: »Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.« (Mt 22,14) S obzirom da u životu nisam meditirao, prvo razmatranje bilo je teško. Radije sam htio izmoliti 20 krunica negoli sjediti i šutjeti. Tada sam ugledao Isusa kako sjedi za sto-lom nasuprot meni te me zagonetno gleda-jući, upitao: »I što sad?« Stjeran sam u kut. Bog me polako upuštao u duhovne vježbe. Tijekom toga razdoblja počeo sam istraživati živote svetaca te sam molio devetnice uoči njihovih blagdana. Tako sam, primjerice, tri godine molio bl. Ivanu Merzu devetnicu uoči njegova blagdana te sam mu, već obeshra-bren, rekao: »Ivane, sve uslišavaš, a mene ne-ćeš!« Moja raspoloženja su se mijenjala: od tuge do ljutnje i tjeskobe. Pitao sam se što Bog želi od mene. Čak sam jednom rekao da jedva čekam smrt jer ću tada imati moguć-nost pitati Boga zašto mi nije dao posao. Na to mi je jedan svećenik rekao da mi to tada neće niti pasti na pamet. Na mene su jako loše utjecali mediji jer je gotovo svakodnev-no udarna vijest na Dnevniku bila povećanje broja nezaposlenih. Čak sam u razmatranju

Lazarova oživljavanja bio u ulozi Marte koja govori: »Ta četvrti je dan.« (Iv 11,39) Govo-rio sam Mu: »Isuse, znam da me voliš, ali ne možeš mi pomoći jer je recesija.« Tada mi je istjecao ugovor na honorarnome poslu što je značilo da ću u potpunosti ostati bez vlasti-tih prihoda. Nakon duge tri godine previranja rekao sam Mu: »Ako zaista želiš da budem bez kune, u redu.« U roku od tjedan dana dobio sam posao! Ugovor sam potpisao na spomendan bl. Ivana Merza. Naravno, otišao sam na njegov grob i ispričao mu se što ni-sam imao povjerenja u njegov zagovor. Zani-mljivo je da sam imao dogovoreno hodoča-šće u Međugorje vikend uoči prvoga radnoga dana. Vidim koliko me Bog u razdoblju od tri godine pripremao, privlačio k Sebi i izgrađi-vao da čak mogu reći: »Bože, hvala ti što sam bio nezaposlen, jer da sam odmah dobio po-sao, ne bih bio ušao u duhovne vježbe.« Mo-lio sam Boga za pristojno radno vrijeme tako da se mogu posvetiti svojim aktivnostima u Crkvi te svakodnevno ići na svetu misu. Bog zaista osluškuje čežnje našega srca! Radim uredski posao za koji je potrebna srednja stručna sprema i nema veze s mojom stru-kom, no ja sam zaista radostan čovjek. Bog mi je dao otvorene kolege kojima e-poštom šaljem devetnice, preporučujem duhovnu li-teraturu i kršćanske fi lmove. Također, često vodimo razgovore o Bogu i duhovnosti. Za novu godinu su po primjeru svete Faustine izvlačili sveca zaštitnika. Oni su moje bogat-stvo po kojemu mi Bog progovara. Na radno-me mjestu susrećem se sa strankama koje imaju velike obiteljske i fi nancijske proble-me, to mi je bio znak da svakodnevno molim za njih i prikazujem mise, a posebno za one koji su u međuvremenu umrli a za njih nema tko moliti. Vidim da ne moram čekati smrt da pitam Boga zašto nisam dobio posao kada sam htio, On mi je već dao odgovor!

Mirko M. (podatci poznati uredništvu)

Tri godine sam tražio posao

66 | 10 | veljača 2019. |

Domagoj Penava, bacc. trenerske struke

Srce Vatrenih probudilo nadu i zajedništvo u hrvatskome narodu

Bila je 1998. godina, igralo se Svjetsko nogometno prvenstvo u Francuskoj. Naši su nogometaši otišli na natjecanje

bez velikih očekivanja. Nakon prve utakmice i pobjede protiv Jamajke 3:1 u nama se počela buditi nada i stvarati san koji je iz dana u dan sve više postajao istinit i naša se nogometna reprezentacija vratila u Zagreb s brončanom medaljom, nakon što smo pobijedili Nizozemce 2:1 u borbi za treće mjesto. Nakon toga uspjeha sve se više djece upisivalo u nogometne ško-le, gradila su se igrališta na livadama, drveni golovi i mreže od vrećâ krumpirâ. Kupovao se prvi par kopački i svi bismo mi klinci spavali u krevetima s kopačkama i loptama razmišljajući kakav ćemo turnir ovaj mjesec organizirati. U

Na Svjetskome prvenstvu u Rusiji 14. lipnja – 15. srpnja 2018. Hrvatska nogometna reprezentacija osvojila je srebrnu medalju.

to vrijeme nogomet su počeli trenirati i mnogi današnji srebrni Vatreni.

Izbornik Zlatko Dalić i poniznostNakon uspjeha u Francuskoj slijedilo je vrijeme nogometne rezultatske suše. Sportovi poput ru-kometa, vaterpola, skijanja, tenisa ostvarivali su mnoge olimpijske, svjetske i europske medalje, a nogomet je doživljavao poraze. Sve do Svjetsko-ga nogometnoga prvenstva u Rusiji ove godine nogometna reprezentacija suočavala se s neu-spjesima, ispadanjima u skupini i omalovažava-njima javnosti. Svako sudjelovanje na europskoj ili svjetskoj smotri bio je hladan tuš realnosti koji je svima bio bolan, iako je i sâmo sudjelova-nje na tako velikim turnirima ogroman uspjeh.

Foto

: Shu

tter

stoc

k

| 10 | veljača 2019. | 67

Srce sportaša

Pod vodstvom izbornika Ante Čačića kvalifi ka-cije za Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji završili smo na drugome mjestu, odmah iza re-prezentacije Islanda. Hrvatski nogometni savez smijenio je dotadašnjeg izbornika Antu Čačića i na njegovo mjesto postavio Zlatka Dalića. Pod vodstvom novoga izbornika naši su nogome-taši najprije svladali Ukrajinu s 2:0 i Grčku s 4:1 u dodatnim kvalifi kacijama te su na Svjetskome prvenstvu u Rusiji u šesnaestini fi nala pobijedili Nigeriju s 2:0, Argentinu s 3:0 te Island s 2:1. U osmini fi nala Hrvatska je pobijedila Dansku s 2:1, u četvrtini fi nala domaćina, Rusiju, s 3:2. U polufi nalu pobije-dila je domovinu nogometa, Englesku, s 2:1. Hrvatski reprezentativci na čelu s izbornikom Zlatkom Dalićem nadmašili su sve naše snove! Osvojili smo drugo mjesto, postali viceprvaci svijeta 2018. godine! Na samome Svjetskome prvenstvu svijet se divio našem zajedništvu, ka-rakteru, ustrajnosti, požrtvovnosti, poniznosti i kvaliteti. Sve te vrline postajale su vidljivije kako je Hrvatska išla iz četvrtfi nala u polufi nale i konačno su bile u središtu pozornosti cijeloga svijeta u fi nalnoj utakmici. Te je vrline prenio na igrače izbornik Zlatko Dalić jer je odisao mirnoćom, znanjem i sigurnošću. Pokazao je iznimnu krotkost u svojemu poslu, kao što kaže Sirah: »Sine moj, budi krotak u poslu svojem, i bit ćeš voljeniji nego onaj koji darove dijeli.« (Sir 3,17). To je djelovalo na igrače tako da su sa-čuvali relativan mir u jedanaestercima na kraju više utakmicâ, kad je napetost na vrhuncu, jer je u pitanju sve ili ništa.

Zajedništvo, ljubav i podrška iz domovine, Bosne i Hercegovine i iseljeništvaOno što se događalo diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine, pa i diljem svijeta gdje god žive Hrvati, jednostavno je neopisivo. Mnogi svjedo-če da se za vrijeme utakmicâ naše reprezentacije

molilo, zajedništvo je raslo iz utakmice u uta-kmicu, nogomet su gledali i najmanji i najstariji. U nama je rasla ljubav prema domovini, prema susjedima, prijateljima i neprijateljima, u nama je rastao ponos što smo Hrvati. Vjerujem da je naš nastup na Svjetskome nogometnome prven-stvu Božji blagoslov i nama i svijetu. Nama, jer smo doživjeli radost, promociju; a svijetu, jer su vidjeli što može jedan mali europski David u borbi protiv nogometnih Golijatâ. Vidjeli su kako se dostojanstveno pobjeđuje, kako se do-stojanstveno i uzdignute glave bori i kada gubiš, kako se žrtvuje za brata i kako se slavi nakon pobjede bez straha, bez incidenta. Na proslavi u Zagrebu, na dočeku nogometaša, skupilo se više od pola milijuna ljudi: obitelji s djecom, starije osobe, žene, muškarci, svećenici i redovnice, svi su došli odati počast našim herojima.

Narod i plodovi DuhaU današnjemu vremenu u kojemu vlada neopisi-va borba za naše oči, za naš fokus; u kojemu su mladi od najranije dobi bombardirani informa-cijama, kad su tableti i mobiteli postali najbolje i najvjernije dadilje, naši su nam reprezentativci resetirali razmišljanje i zato sada ponovno sve više djece sve više igra nogomet, na igralištima se više ne izvikuju imena Neymara, Messija, Ro-nalda, već se kliče Modriću, Rakitiću, Kovačiću, Kramariću, Lovrenu. Djeca više vremena provo-de na svježemu zraku, trče, vesele se, razvijaju svoje motoričke sposobnosti. Narod je ispunjen radošću, nadom, zajedništvom. Više se družimo i otvoreniji smo jedni prema drugima, spremni-ji na služenje, odvajanje vremena za druge, ve-likodušniji, kao što kaže sv. Pavao Galaćanima: »Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, veliko-dušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.« (Gal 5,22-23). Sve nam ovo daje nadu da ćemo i mi jednoga dana kročiti na najvi-še postolje europskoga i svjetskoga prvenstva.

68 | 10 | veljača 2019. |

Koja je bila Vaša uloga na Svjetskome prvenstvu u Rusiji? Bio sam sportski analitičar na javnoj televiziji. Mogu reći da me, i dok sam igrao, privlačilo gle-danje nogometa iz drugoga kuta. Taj sam posao počeo raditi prije godinu dana. Mogu reći da je ovo bio vrhunac sezone, kako za nas Hrvate zbog uspjeha naše reprezentacije, tako i za mene osob-no zbog uloge u kojoj sam se našao. Bilo je jako naporno zbog mnogobrojnih putovanja. Mislim da sam preletio nekih 25 000 km, ali uz radost i veselje, koje su nam podarili naši reprezentativci, sve je bilo lakše podnositi.

Što ćete pamtiti vezano za tu ulogu? Adrenalin koji sam osjetio! Prvi put sam istinski doživio što znači bodriti našu reprezentaciju kao navijač. Prvenstvo je bilo organizirano na vrhun-skoj razini i velika mi je čast što sam u njemu sudjelovao preko programa FIFA Legends, preko brojnih humanitarnih i medijskih akcijâ koje je organizirala krovna nogometna organizacija FIFA. A nogomet, kad sam ga prestao igrati, osta-vio sam »iza sebe«. Kako je došao, tako i otišao! Zaboraviti ga je teško zbog prelijepih uspomena, ali moram živjeti novi život ne opterećujući ni sebe ni druge s njime.

Kako vidite uspjeh Hrvatske na Svjetskome nogometnome prvenstvu?Toliko je toga napisano da mi je teško nešto dodati. Ponosan sam na činjenicu što smo uspjeli u tome

da cijeli svijet navija za nas u fi nalnoj utakmici. Brojne čestitke koje sam primio od mojih prijatelja iz Brazila, Argentine sve do Novoga Zelanda, naj-bolje govore o tome. Nadam se da će ovaj uspjeh poslužiti na izgradnju nas kao društva, a pogotovo nogometa kao jedne od glavnih socioloških sferâ. Koja je uloga Božje milosti u ovome pothvatu naše reprezentacije? Biti kršćanski sportaš ne znači moliti da tvoja momčad pobjedi. Bog ne daje prednost onima koji se mole pred onima koji se ne mole. Sportaš se na-tječe za Krista tako da uvijek daje svoj maksimum za Njega bez obzira na to pobjeđuje li, ili gubi. Sve to služi za izgradnju sportaša kao osobe, tj. vjerni-ka. Siguran sam da zajedništvo koje su naši igrači pokazali proizlazi iz vjere koju imaju. Vidjelo se u ključnim i najtežim trenutcima kako im vjera daje snagu.

Koji blagoslov hrvatskome narodu dolazi iz toga uspjeha?Osjećaj zajedništva i ljubavi prema domovini mi-slim da je bio najizraženiji. Vidjelo se koliko ljudi-ma nedostaje pozitive, pa čak i nade u bolje sutra, a ti momci su svojim odnosom i samom igrom uspjeli sve to u našim srcima probuditi.

Kako ste doživjeli doček Vatrenih?Ljudima treba sreća, pogotovo u situaciji kad pre-vladava pesimizam i apatija jer su u politiku, pra-vosuđe i ekonomiju odavno izgubili vjeru. Ovaj uspjeh barem će nakratko dati neki novi elan za nastavak i u tome je ogromna vrijednost. Radi toga običnim ljudima trebaju heroji. Zato su ljudi i došli na doček u tolikome broju jer im nada i pozitiva trebaju kao nikad prije.

Fotoalbum Stipe Pletikosa

Sportski analitičar Stipe PletikosaRazgovarao: Domagoj Penava, bacc. trenerske struke

71ODGOVORILI NA POZIV

Suprug i otac - Sveti Louis Martin

70I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…

Kako na nebu – tako i na zemlji

68ULOGA OCA

Biserka Jelenić, prof.

Kroz patnju do radosti

Koji je uzrok patnje i kako gledamo na nju; kako je patnja Jedinorođenca otkupiteljska i trpljenje spasonosno, svjedoči vježbateljica i pratiteljica Programa Injigo koja 11 godina obavlja duhovne vježbe.

71I ONDA SMO SE SUSRELI, ON I JA…

Patnja je postala spasonosna u mojemu životu

70KROZ PATNJU DO RADOSTI

Foto

: ww

w.a

corn

onlin

e.co

m

70 | 10 | veljača 2019. |

Vrijeme žetve

Zbog svoje zapletenosti u grijeh nepo-sluha i požude čovjek se još u Raju okrenuo od Boga, savršenoga Dobra,

i tako vrata svoje duše otvorio neprijatelju, začetniku svakoga zla. Iz rajske radosti i mira uronio je trajno u svijet zla koji u nje-gov život unosi patnju i nemir. No veliko-dušni Stvoritelj ne ostavlja nas u beznadnoj napuštenosti i očaju. I dalje nam milosrdno ostavlja i pokazuje otvorena vrata izbora iz-među dobra i zla. On dobro poznaje našu sla-bost prema grijehu i napastima, zato nas ne ostavlja same na putu, nego nas stalno zove natrag k sebi. Daje nam Sveto pismo, Riječ vodilju, svojega Sina, Jaganjca Božjega te Crkvu koja se rodila na križu iz bezgranične Božje ljubavi prema nama.

Jobovo trpljenje jest kušnja Ivan Pavao II. u svojoj enciklici »Spasonosno trpljenje« (6) piše: »Sveto pismo jest velika knjiga o trpljenju.« Čovjek oduvijek postav-lja i Bogu i sebi pitanja o uzroku i smislu pat-nje. U svojoj ograničenosti i strahu od patnje doživljavamo je često kao nepravdu i odba-čenost od Boga, a samoga Boga kao nemilo-srdnoga suca za naše grijehe. No Duh Sveti već na prvim stranicama Biblije dovodi nam na put Božjega prijatelja Joba kako bi pro-širio granice naše spoznaje o trpljenju kao kazni za grijehe. Njegovo trpljenje nije ka-zna, nego kušnja, težak ispit vjernosti svome Stvoritelju, koji on mora položiti i zato biva nagrađen još većim blagostanjem nego prije.

Otkupiteljska patnja Božjega Sina Drugi starozavjetni primjer, Izaijin Sluga patnik, predstavlja i novi oblik patnje: ot-kupiteljsku patnju, patnju koju će Božji Sin podnijeti iz ljubavi prema nama u punini vre-

mena: »Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svog Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima ži-vot vječni.« (Iv 3,16). Isus Krist silazi u našu dolinu suzâ i čini dobro: uspravlja pognute, oprašta grijehe, liječi, oslobađa, oživljuje mr-tve… No njegov je glavni cilj pokazati pravo lice Boga kao milosrdnoga Oca i put do njega, njegovo kraljevstvo koje se ostvaruje trplje-njem u borbi protiv zla, jer blaženi su oni koji trpe. Zato i sâm mora mnogo trpjeti, proći kroz vrata smrti i uskrsnuti. On je pravi Bog i pravi čovjek, ali ni Bog ni Čovjek ne želi biti sâm. Isus i njegovi apostoli pozivaju i nas da ga slijedimo, da nadiđemo svoju slabost i ograničenost, tako da se otvorimo Očevoj ljubavi i vodstvu njegova Duha: »Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštini-ci Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.« (Rim 8, 16-17). Božja ljubav nas kršćane osposobljava da podnesemo i otkri-jemo spasonosnu vrijednost patnje, smisao i radost koju donosi: »Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što ne-dostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu.« (Kol 1,24), piše sv. Pavao, apostol prve Crkve. Glava Crkve jest Krist, a svi kr-šćani njezini su udovi. Svi mi postajemo u kr-štenju sudionici Kristove otkupiteljske pat-nje. To nam daje snagu da pogledom uprtim u Isusa Krista, ustrajemo ne samo u svojemu trpljenju na putu k Ocu, nego da prihvatimo i otkupiteljsku zadaću: biti bližnji onima koji pate i traže put. To iskustvo spasonosne pat-nje i kako su joj duhovne vježbe pomogle da je s radošću prihvati i nosi, svjedoči i naša vježbateljica.

Vrijeme žetveI onda smo se susreli, On i ja…

Patnja je postala spasonosna u mojemu životu

Moj

a bl

agos

lovl

jena

pov

ijest

Duhovne vježbe u Programu Injigo upisala sam 2005. godine. Prve godine sam bila bez susretâ jer sam u svome gradu bila jedina vježbateljica. Samo zahvaljujući mojoj pratiteljici Mari Man-dić polako sam učila kako se približiti Bogu i zaviriti u svoju nutrinu. I tako iz kruga u krug, prošlo je 11 krugova. Posvjedočila bih o raz-matranju na Veliki petak. Ustala sam s jakom glavoboljom. Ujutro sam razmatrala i našla se pod križem Isusovim. Htjela sam Mu preda-ti svoju muku, a dogodilo se čudo. Pogledala sam u Isusa i osjetila kako je Njegova bol teška. Zamolila sam Ga da moja bol bude i veća ako će bar malo nadopuniti Njegovu muku. Plaka-la sam i gledala u Isusove oči ispunjene krvlju, ali pogleda uprtoga u mene. Od toga Njegova pogleda prolazili su me trnci i osjećala sam da moji bolovi nestaju. Bila je to posljednja glavo-bolja koja me pratila dugi niz godina. Pratiteljica sam osam godina i imam milost gledati kako Duh Sveti radi u svakoj duši koja to dopusti. Pra-tila sam vježbateljicu koja mi je, kad smo se prvi put čule, rekla: »Ja sam pred razvodom i nemoj me niti pokušati odgovoriti!« Rekla sam joj da ja nisam tu da joj govorim što će ona raditi, već da joj pomognem čuti što Gospodin želi da radi. Danas je to sretna žena. Bog je nagradio njezin disciplinirani rad i poslušnost. Ostala je u braku i zahvaljuje Bogu što je ušla u duhovne vježbe i upoznala sebe sa svim svojim slabostima i Božju neizmjernu ljubav. Za sebe danas mogu reći da je Bog zacijelio moje rane, oslobodio me mnogih navezanosti, udijelio mi dar ljuba-vi prema bolesnima i siromašnima. Svi okovi patnje nestali su, i ona je postala spasonosna u mojemu životu. Izišla sam u novi život radosti i mira. Iskusila sam živoga Boga, iskusila Njego-vo milosrđe i stavljam se u službu Boga i braće i sestara koje mi Gospodin stavi na životni put. Gospodin mi je sada na prvome mjestu, a sve ostalo je iza Njega.

Milka (podatci poznati uredništvu)

Rođena je u srednjoj Bosni, gdje prevla-dava muslimansko stanovništvo, u tra-dicionalnoj kršćanskoj obitelji. U dva-

deset i petoj godini udala se i sretno živjela u braku 11 godina. Djece nije imala, ali se s time pomirila. Godine 1993. došao je rat u kojemu su joj poginuli muž i brat. Stanje u kojemu se našla bilo joj je neopisivo teško. Bog je postao glavni krivac za sve njezine patnje. Bolest je uzimala maha. Glavobolja. Depresija. Nije se željela liječiti. Jedini izlaz iz svega vidjela je u smrti koju je prizivala. Godine 1995. obitelji poginulih hodočastile su Svetomu Ocu u Rim. U želji da vidi Rim, i ona je krenula. Ne može nikada zaboraviti da je od svih hodočasnika je-dino ona imala milost pozdraviti se i poljubiti svetu ruku Ivana Pavla II. Po povratku kao da se nije ništa promijenilo, nastavila je živjeti na isti način. Tek nakon pet godina milost Božja i molitva najbližih odveli su je na duhovnu obno-vu koju su predvodili don Andrija Vrane i don Pavo Šekerija. Ispočetka ni ovdje nije bila ničim dotaknuta, osim što je pristala na razgovor sa svećenikom. U tome razgovoru izbila je na vi-djelo sva njezina duboka ljutnja na Boga: slika Boga koji je toliko nepravedan prema njoj – do-broj duši! Ipak je obećala svećeniku da će svaki dan čitati, barem kratko, Sveto pismo. Uistinu je to i počela činiti. Krenula je opet na misu, ali unatoč tomu nije na sebi primjećivala nikakvu promjenu na bolje. To je trajalo sve dok nije sa-znala za duhovne vježbe sv. Ignacija u Progra-mu Injigo.

72 | 10 | veljača 2019. |

Fides I.Q.

Nikolaj Berdjajev (1874. – 1948.)

ruski religiozni fi lozof

Sveti Toma Akvinski (1225. – 1275.) fi lozof, teolog i crkveni naučitelj

Uzmite, jediteNikola Bolšec, mag. phil.

Volim doručkovati. Jedna od najljep-ših stvari u danu svakako mi je doru-čak. Doručkujem jednostavne stvari:

najčešće kruh, mlijeko, maslac. Volim se pro-buditi ranije, umiti se, zagrijati mlijeko, sjesti za stol, pomoliti se, razgovarati s ukućanima i blagovati taj prvi obrok. Prvi okus prve hrane posebno je fi n. On daje novu snagu za dan. Kažu da je prvi obrok najvažniji. Mo-žemo reći da je svaki obrok važan jer nam doslovno život znači.

Hranjenje kao duhovnostIpak, nije svejedno što jedemo, kako jedemo i gdje jedemo. Hrana izgrađuje čovjeka tako da mu daje snagu i oblikuje tijelo. Njemački je fi lozof Ludwig Feuerbach rekao da je čo-vjek ono što jede. Stvar je jednostavna: ako neumjereno jedemo masne stvari, udebljat ćemo se; ako jedemo previše slatkoga, dobit ćemo šećernu bolest. Suprotno, ako jedemo redovito, umjereno i pažljivo, bit ćemo vi-talni i zdravi. To su zdravstvene činjenice koje svatko može provjeriti i držati ih se. Jer u zdravome tijelu zdrav je i duh. I obratno,

Naš stav prema hrani, i kako jedemo, nije samo fi zička potreba. Pogled na hranu i držanje vilice i žlice postaje naša molitva i put k uskrsnuću.

Foto

: Shu

tter

stoc

k

| 10 | veljača 2019. | 73

Fides I.Q.

sa zdravim duhom dolazi zdravo tijelo. Na-čin na koji jedemo i kako se odnosimo prema jelu otkriva naš (duhovni) stav prema hrani. Najbolje nam to pokazuje sam Isus Krist. Prisustvovao je na svadbenoj gozbi. Nahra-nio je najmanje deset tisuća osobâ. Ispekao je ribu svojim učenicima nakon uskrsnuća. Darovao je svoje Tijelo i Krv u obliku kru-ha i vina. Sam Bog je svojim odnosom prema hrani pokazao njezin smisao. Isus je pokazao kako obična tjelesna potreba postaje objava ljepote našega duha. Hranjenje postaje bla-govanje.

Povezanost s cijelim svijetomČovjek je jedinstvo duha i tijela. A na počet-ku jedinstva duha i tijela stoji naš probavni sustav. Toliko bakterija stanuje u njemu da možemo govoriti o jednome zasebnom svi-jetu unutar nas koji djeluje gotovo neovisno o nama. Govorimo o životu na koji svojim djelovanjem uvelike utječemo, a koji nam samim time uzvraća jednakom mjerom. To uključuje i način obrade zemlje i naš odnos prema namirnicama prije nego što dođu na stol. Možemo banalizirati zemlju i hranu, razbacivati se s njom ili je uzimati zdravo za gotovo. No naši su stari itekako znali cijeni-ti zemlju i njezine plodove. Sama religija, s jedne strane, dolazi od zemljoradnje. Riječ kultura dolazi od latinske riječi cultus, što bi značilo štovati, ali i obrađivati. Jer znali su naši stari da je svaka hrana, kiša i sunce, pa i sama zemlja – dar Neba.

Kultura dobroga tekaKonačno, manire za stolom. Riječ je o odnosu prema gotovu jelu i o zahvalnosti koju iska-zujemo svima koji su sudjelovali u procesu obrađivanja i spremanja hrane, a posebno

kuharici. Iskazujemo poštovanje osobi koja je skuhala hranu, koja nas hrani i koja je su-djelovala u božanskome procesu održavanja ljudskoga života. Kuhar ili kuharica jesu, ni više ni manje, darovatelji života i to u fi nim okusima koji nam, možda više nego druge stvari, uljepšavaju život. Način držanja vilice odražava naš način molitve. Time dolazimo do sakramentalne vrijednosti hrane. Francu-ski fi lozof Fabrice Hadjadj rekao je da Gospo-din svojim blagovanjem ribe nakon uskrsnu-ća pokazuje uzvišenost i našega uskrsnuća. Jer Gospodin oduvijek hrani i sebe i druge te nas tako preobražava i posvećuje. Blago-vao je s grješnicima, bludnicama, carinicima. Sama je hrana nešto sveto i govori nam da postoji netko viši koji nam je omogućio da obrađujemo zemlju, da uzgojimo hranu, da je pripremimo i jedemo zajedno s drugima. Postoji netko tko nam je omogućio da posto-jimo i koji nas sve vrijeme po hrani održava na životu. I koji će nas uvesti, u situ i okusi-ma ispunjenu, slavu. A sada jedino možemo imati strahopoštovanje i zahvalnost za sve darove zemlje. Zato, Bog vas blagoslovio! I, kako bi rekao papa Franjo na kraju podnev-noga Angelusa mnoštvu okupljenomu na Trgu sv. Petra u Rimu neposredno prije ruč-ka, dobar tek!

Način našega hranjenja i odnosa prema hrani zapravo otkriva naš (duhovni) stav prema hrani. Najbolje nam to pokazuje sam Isus Krist.

74 | 10 | veljača 2019. |

Foto

: Shu

tter

stoc

k

Jedna je od lektirâ našega djetinjstva »Pale sâm na svijetu«. Priča je to o dje-čaku koji traži svoje roditelje, a ne nala-zi nikoga. Ubrzo postaje svjestan svoje

potpune samoće i toga da može učiniti i uzeti što god hoće. Odlazi u banku po novac, vozi se zrakoplovom, uživa u vatrogasnim kolima. Sreća koju osjeća nevjerojatna je jer nema ni-koga tko bi ga ukorio ili usmjeravao njegove želje i potrebe. Ubrzo umjesto osjećaja sreće dolazi osjećaj razočaranja (razbacao je novac jer njime nije mogao ništa učiniti), osjećaj tuge jer nema prijatêljâ s kojima bi podijelio radost vožnje u vatrogasnim kolima, osjećaj nemoći jer u kinu nema nikoga tko bi pustio

fi lm, osjećaj jada jer ne zna sebi skuhati ru-čak i na kraju užasni osjećaji osamljenosti i očaja iz kojih se budi u majčinu zagrljaju. »Pale sâm na svijetu« zanimljiva je bajka ko-joj ne mogu odoljeti ni djeca ni odrasli.

Nitko nije »Pale sâm na svijetu« Sve što se događalo unutar malenoga dječaka Palea i oko njega, imalo je svoj odraz u emoci-onalnome svijetu. I mi suosjećamo s njime jer u sebi prepoznajemo jednake osjećaje. Priča o emocijama nije samo priča o tome tko je čovjek i kako funkcionira. Priča o emocijama priča je o čovjeku kao društvenome biću. Znati kako se boriti za sebe, za svoje ciljeve i planove; znati

Martina Šimunić, prof.

Što su emocije i kako ih razumijemo? Zašto nam treba toliko vremena da ih prepoznamo i naučimo se s njima nositi? Znamo li ih imenovati? Iz broja u broj donosimo crtice o emocijama.

Priča o emocijama

| 10 | veljača 2019. | 75

Crtice iz psihologije

kada, što i kako reći te u isto vrijeme uvaža-vati drugoga i njegove potrebe, gotovo je ne-moguće bez uvida u osobni i tuđi emocionalni svijet. Čovjek nije stvoren da bude »Pale sâm na svijetu«, potreban mu je drugi. Cijeli naš emocionalni sustav dokaz je da čovjek ne može bez društvenih interakcȋjâ. Samo je kod teških psihičkih bolesnikâ jedna od glavnih karakteri-stikâ bolesti asocijalnost. Potreba za društvom upisana je u genetski kôd svakoga čovjeka. Zanimljivo je, međutim, da nam emocije prije svega daju uvid u naš osobni svijet, a tek onda i uvid u svijet drugoga čovjeka. Sve dok čovjek ne razumije svoje osjećaje, teško da će razu-mjeti samoga sebe, a neće razumjeti ni svoga bližnjega. U opisivanju životnih poteškoćâ prvo primjećujemo emocije. Svi su oblici psihotera-pije, na ovaj ili onaj način, usmjereni na emo-cije kao na jedan od glavnih problemâ kojima se treba pozabaviti želi li se pomoći čovjeku u njegovu svakodnevnome životu.

Jaz između »intelektualnoga« i »emocionalnoga«U svakodnevnome životu često se jedni prema drugima ponašamo kao psiholozi i psihotera-peuti. Doslovno svakodnevno pokušavamo ra-zumjeti druge ljude, pitamo se što ih čini sret-nima, što nesretnima, zbog čega pate, zašto se ponašaju ovako ili onako, što ih potiče da jedni drugima nanose bol; nerijetko ih pokušavamo promijeniti, utješiti ili ohrabriti. I dok to činimo, naš je rječnik pun savjetâ kako se osjećati bolje, radosnije, uspješnije, sigurnije, zadovoljnije itd. Naše su virtualne poruke zatrpane emotikoni-ma. Svjesni smo koliko ti simboli pojačavaju doživljaj sadržaja koji želimo priopćiti. Ako us-poredimo život s fi lmom, onda boje, osmišlje-na scenografi ja, kostimografi ja i sve ostalo što

služi lijepome omotu fi lmske priče, predstavlja emocionalni svijet čovjeka. Emocije nisu otkri-će modernoga vremena. O njima se uvijek ra-spravljalo. Još je u starogrčkome vremenu bilo obrazovanih pojedinaca koji su osjećaje sma-trali bitnima za procjenu ljudskoga djelovanja jer proizlaze iz uvjerenja. Ali bilo je i onih koji su u emocijama vidjeli ometajući faktor, pa su za dušu tražili fi lozofski lijek u ispravnome razmišljanju koje bi kontroliralo ili ublažavalo emocije. Shvaćanje emocijâ ili strastȋ kao izvo-ra naših teškoća nije rijetko ni u zapadnoj ni u istočnoj tradiciji. I danas je prisutna predrasuda da postoji rascjep između »intelektualnoga« i »emocionalnoga«. Kao da postoji poseban dio nas koji misli i racionalan je, i poseban dio nas koji osjeća i iracionalan je. Takav način raz-mišljanja potiče čovjeka da ulazi u bitku s emo-cijama iz koje teško može izaći kao pobjednik. On se doslovno bori s njima, stalno je u stavu pripravnosti da im ne podlegne, odupire im se kako one ne bi nad njime zavladale i kako ga ne bi zavele. Pri tome se najčešće misli na ono što zovemo »negativnim« emocijama (premda moramo imati u vidu da emocije po sebi nisu ni dobre ni loše). Kao da su emocije nešto strano i daleko. Istina je posve suprotna. One su dio čovjekove strukture, ali nisu ono što čovjeka čini čovjekom. I životinje pokazuju osjećaje. Ljudsko osjećanje je samo ljudsko. Čovjek će žaliti za uginulim ljubimcem. I pas će cviljeti za izgubljenim vlasnikom. Ali za psa se nikada neće reći kako umire od tuge.

Ne postoji općeprihvaćena defi nicija emocijâPremda ne postoji općeprihvaćena defi nicija struke za emocije, različiti pristupi i teorije o emocijama pokazuju kako taj kreativni kaos,

76 | 10 | veljača 2019. |

Crtice iz psihologije

zapravo, ističe snagu i važnost emocijâ i nji-hovu povezanost s tijelom i ljudskim duhom. Za neke su osjećaji vrsta svijesti o samome sebi, za druge posebna vrsta ponašanja, za treće neuroznanstvena činjenica itd. Osjećaji daju obojenost i toplinu našemu životnomu iskustvu. Štoviše, igraju odlučujuću ulogu u potrazi za srećom i ispunjenim životom. Sv. Josemaria Escriva zapisao je: »Za posti-ći sreću treba ti zaljubljeno srce, a ne lago-dan život.« U čemu je onda problem? Zašto izbjegavamo razgovarati o osjećajima? Zašto nam treba toliko vremena da ih prepozna-mo i naučimo se s njima nositi? Zašto nas toliko zbunjuju? Zbunjivanje je počelo još u djetinjstvu. I najbolji roditelji, u svojim od-gojnim namjerama i vizijama, uvijek iznova mogu učiti o emocijama, premda su oni sami već dio neke obiteljske priče smještene u određenu kulturu.

Emotivna usklađenost roditelja i djeceDjeca u najranijoj dobi potpuno su ovisna o svojim roditeljima i uče o emocijama upravo od njih. Emocije su prvi jezik novorođenče-ta. Što je plač, ako ne izraz emocijâ? Uzmi-mo najjednostavniju situaciju koja opisuje odgojno emotivnu igru majke i djeteta. Dje-ca vole sladoled. Ljeti uživaju u njemu, a i roditelji s njima. Problem nastane kada se roditelj uslijed zimske oluje sa svojim dvo-godišnjakom zaustavi na benzinskoj crpki. Dok roditelj plaća gorivo, dijete uoči slado-led i sjeti se najdražega okusa ljeta. Rodite-lju nije ni na kraj pameti kupiti sladoled i riskirati prehladu. Cijela priča može završiti u plaču i razočaranju, ali roditelj zagrljajem, strpljivim objašnjavanjem ili preusmjerava-njem pažnje kupnjom neke druge igračke,

može uspješno riješiti problem. Svaki druk-čiji izbor ponašanja u ovoj situaciji bio bi po-ražavajući i ponižavajući za dijete i njegov razvoj. Premda dvogodišnjak još ne razumije rizik prehlade, on u smirenom glasu prepo-znaje kako je njegova želja prihvaćena i on se osjeća sigurno. Razočaranje i bijes tope se pred roditeljskom brigom i nježnošću. Neki psiholozi govore o zajedničkome plesu u ko-jemu se roditelj i dijete međusobno uskla-đuju. Izostane li taj ples, a djetetove emocije nepročitane, odrastao će čovjek lako upasti u zamku zapadnjačke kulture koja se često odnosi podcjenjivački prema emocijama, i tako ući u rizičnu skupinu za različite psi-hičke poremećaje.

Disciplina srcaMalenoj djeci trebaju roditelji i druge odrasle osobe da im pomognu u usmjeravanju emo-cijâ. Kao odrasle osobe odgovorni smo za vlastito ponašanje koje uključuje i poznava-nje naše osjećajnosti. Ne učimo tomu samo svoju djecu, nego i sebe. Nije dovoljno pri-državati se vanjskih pravila ponašanja, po-trebno je poznavati svoje srce. U biblijskome smislu srce je pojam koji poistovjećujemo s unutarnjim čovjekom, s dušom i duhom. Iz srca, kaže Gospodin, izlaze sve zle namisli. Želimo li se mijenjati, u proces obraćenja moraju se uključiti sve dimenzije našega ljudskoga funkcioniranja, a srce simbolično pokazuje taj splet razumske spoznaje, emo-tivnih i duhovnih iskustava. Možemo, s već spomenutim sv. Josemariom Escrivom, za-ključiti ovu općenitu priču o emocijama: »Ne tražim te da mi oduzmeš osjećaje, Gospodi-ne, jer se njima mogu koristiti u tvojoj službi, ali te molim da ih pročistiš.«

Knjiga »Osobni poziv – Duboka preobrazba kroz duhovne vježbe«

isusovca prof. dr. sc. Herberta Alphonsa, D. I. (naklada Ma-rignacija d. o. o., na hrvatski preveli Milivoj Vodopija i Ma-rica Čunčić), plod je autoro-voga duhovnoga iskustva koje je doživio u osmodnevnim duhovnim vježbama u šutnji. Razlučio je svoj istinski i naj-dublji »ja« – svoj osobni poziv. Upravo razlučivanje najdublje-ga »ja« predstavlja korjenito značenje izbora koji je cilj du-hovnih vježbi sv. Ignacija. Au-torovo iskustvo u davanju du-hovnih vježbi naučilo ga je da se najdublja preobrazba života odvija proživljavajući osobni poziv. Knjiga je podijeljena u četiri poglavlja. U prvoj cjelini »ʻIzborʼ u ignacijanskim vjež-bama« objašnjava se značenje izbora u procesu i dinamici ignacijanskih duhovnih vježbi. Ljudska neponovljiva jedin-stvenost, osobni identitet i usmjerenje u životu, najdu-

blje i istinsko »ja«, tj. biblijski »Osobni poziv« naslov je druge cjeline. Za autora je osobni po-ziv tajna jedinstva i spajanja u središtu života svake osobe: je-dinstven – Bogom dan smisao – Božji poziv na koji osoba od-govara u Kristu Isusu na razini onoga što ona jest, a ne onoga što čini. »Razlučivanje i potvrda osob-noga poziva« naslov je tre-će cjeline gdje P. Alphonso objašnjava kako vježbatelj

kroz molitveno iskustvo, vo-đen Duhom, može razlučiti svoj osobni poziv. Autor na temelju iskustva donosi dvije potvrde izbora. Posljedica ra-zlučivanja i vjernoga življenja osobnoga poziva jest dubinska preobrazba. Četvrta cjelina »Duboka preo-brazba kroz osobni poziv« ide dalje i naglašava dugoročne posljedice za svakodnevni ži-vot i poslanje: svakodnevno donošenje odlukâ na temelju razlučenoga osobnoga poziva, nalaženje Boga u svim stvarima ili kontemplativnost u akciji, sve veća nutarnja sloboda koja proizlazi iz dinamike duhovnih vježbi te temeljna i trajna osob-na formacija koja svoj izvor nalazi u neponovljivom smislu života. U dodatku knjizi nalaze se »Ispit svjesnosti« i »Poseban ispit« – konkretni i specifi čni načini stjecanja unutarnje slo-bode u srcu vježbatelja, kako u doba sv. Ignacija, tako i danas. Knjiga će biti od koristi duhov-nim vođama, pratiteljima u du-hovnim vježbama, vježbatelji-ma i svakome čovjeku koji želi odškrinuti vrata svojega srca i krenuti korak po korak u traga-nje za svojim najdubljim »ja«, vlastitom neponovljivom jedin-stvenosti, za imenom kojim ga Bog zove.

| 10 | veljača 2019. | 77

Prikaz knjige

Osobni poziv Svaki čovjek, neponovljivo jedinstven, ima Bogom dan smisao u životu, istinski i najdublji »ja«, svoj osobni poziv. Vjerno živ-ljenje osobnoga poziva dovodi čovjeka do duboke preobrazbe.

Ivana Šimunić

U rubrici »Radost stvaranja« uglavnom smo predstavljali umjetnike koji su svojim djelima ostavili značajan i prepoznatljiv trag u svijetu umjetnosti. Ovaj put predstavljamo jednoga živućega umjetnika u naponu snage koji svojim stvaralaštvom u ljudskim srcima krči puteve u ime Božje ljubavi.

Prije svega, što je za vas umjetnost? Što vas je privuklo umjetnosti?Teško je reći, defi nirati što je to umjetnost. Ona me oduvijek privlačila, posebno knji-ževnost i poezija. Još kao osnovnoškolcu naj-ljepše mi je bilo čitati, odlaziti u knjižnicu, istraživati i pronalaziti nove pisce, naravno dječje književnosti, dječje klasike. Sjećam se kako sam imao jednu papigicu, žutu tigricu, koju bih s krletkom stavio na pod kraj sebe, ispružio se i čitao joj knjige na glas. Ta lju-bav prema čitanju sve je više rasla i nije je-njavala ni u srednjoj školi ni na studiju, a i dandanas volim ući u taj svijet književnosti i poezije. Što je bilo u toj umjetničkoj formi, i u glazbi, što me privlačilo? Ja bih rekao ‒ emocija – jer sam nešto doživljavao čitajući knjige, svi ti romani i pjesme zapravo su me hranili, emotivno i duhovno. Ujedno to i jest veliki problem; u ono vrijeme nisam razumio

Snim

io J

osip

Nin

ković

78 | 10 | veljača 2019. |

Radost stvaranja

Istinska radost stvaranja postoji samo kad je u službi Ljubavi – Stjepan ArnušRazgovarao: Nikola Bolšec, mag. phil.

Stjepan Arnuš (Zagreb, 28. 7. 1976.)Obiteljski čovjek, suprug i otac šest kćeri, profesor fi lozofi je, etike i logike u zagrebač-koj XI. gimnaziji, pjesnik i molitelj, ljubitelj stripa, vježbatelj i pratitelj u Programu Inji-go. Voditelj katoličke evangelizacijske sku-pine »Duhovni kutak«.

duhovnost i hranio sam se knjigama koje ne-maju dobro duhovno nadahnuće, koje su mi dugoročno štetile. Kao primjer naveo bih jed-noga od svoji omiljenih književnika iz sred-njoškolske faze, Hermana Hessea. Sjećam se kako su snažno na mene djelovale njegove knjige, posebno »Narcis i Zlatousti« i »Pod žrvnjem«. Nažalost, duh tih romana je duh tuge, usamljenosti i samoće, nesretne ljubavi, tragičnih nesretnih sudbina, samoubojstava.

Zašto se bavite baš glazbom i poezijom?Poeziju sam uvijek volio i pjesme sam pisao oduvijek. No pjesme koje sam pisao u mlado-sti, bile su uglavnom tugaljive, melankolične. Nakon obraćenja i susreta sa živim Gospodi-nom prestao sam pisati pjesme. Želio sam se

odmaknuti od njih jer sve ono što sam do tada napisao, bilo je u duhu tuge, osamljenosti i sje-te. Dar za poeziju polako je padao u zaborav. Nekoliko godina nakon obraćenja vraćajući se sa klanjanja, doživio sam u svojemu srcu Bož-ji poziv da ponovno pišem i tada sam napisao prve pjesme nakon tri godine – »Ispred bijele hostije« i »Ući ću u tvoj hram«. To me je opet privuklo ka književnosti, počeo sam otkrivati nevjerojatne književnike kršćanskoga nadah-nuća: F. Mauriac, K. J. Huysmans, P. Claudel, G. Bernanos, de Chateaubriand. Glazba i poe-zija za mene su sredstvo evangelizacije. I to je glavni razlog zbog čega se bavim time, odno-sno zbog čega vodim »Duhovni kutak«. Lije-pe melodije, lijepi glasovi, lijepa lirika – to je ono što krasi naše pjesme. No ono najvažnije

Članovi Duhovnoga kutka (s lijeva na desno): Andrija Marić, iznad njega Boris Biško, Barbara Bradvica, Stjepan Bradvica, Mia Majić, Stjepan Arnuš, Antonija Matić.

Snim

io J

osip

Nin

ković

| 10 | veljača 2019. | 79

Radost stvaranja

jest da su te pjesme pune Duha Svetoga, da su njime nadahnute. Kada nešto stvaramo, ne želimo da bude samo lijepo, nego da bude i nadahnuto Duhom Svetim. Sve što napravimo mora proći kroz ta dva fi ltra: nadahnuće Duha Svetoga i mora zadovoljiti određene estetske standarde.

Kako progovoriti o Bogu kroz pjesme?O Bogu je moguće govoriti samo onda kada smo ga iskusili, doživjeli, kušali. Pozitivno govoriti o bolima, ranama i traženju može-mo samo kad smo, ili sami od Gospodina do-živjeli utjehu, ili kad smo u borbi i vapimo i čekamo njegovo smilovanje. Moje pjesme proizlaze iz ta dva iskustva – utjehe i bolno-ga iskrenoga vapaja za Njegovom interven-

cijom. Neprestano se krećem između te dvije točke, od utjehe do vlastite nemoći i od ne-moći do utjehe. Ono što sâm proživljavam, to pokušavam pretočiti u stihove. Kako piše u Bibliji, samo u onome što smo sami iskusili, možemo drugima pomoći, pružiti im utjehu.

Možemo li slaviti Boga glazbom i kako?Boga se glazbom može slaviti samo na jedan način – kada glazba postane molitvom. To je ono što mi pokušavamo u »Duhovnome kutku« – želimo da naše pjesme budu moli-tve. Da one, služeći se riječima sv. Ignacija, izazivaju pokrete u duši, da se ljudi otvore Gospodinu, da mu dopuste da ih liječi, da ga kušaju kroz pjesmu, da oni sami govore Bogu svoje muke, svoje jade, radosti.

Postoji li radost stvaranja?Mi vjerujemo u Boga Oca Stvoritelja i stvore-ni smo na njegovu sliku i priliku. Ja vjerujem da je Bog stvarajući svijet osjećao radost i za-dovoljstvo. I danas, kad stvara i održava naše postojanje, osjeća radost. Tako i mi ljudi, bu-dući da smo na njegovu sliku stvoreni, stvore-ni smo da stvaramo i tako proslavljamo Njega. Istinska radost stvaranja postoji samo kada je u službi Ljubavi, u službi Crkvi, u službi ljudi-ma oko nas. Ako stvaramo u ljubavi, postaje-mo najsličniji Njemu koji je ljubav. Bog je lju-bav. Naše stvaralaštvo mora neprestano težiti da ta istina bude vidljiva i opipljiva u onome što radimo i stvaramo. Ako stvaramo ne znam kako čudesna djela, radi samoga stvaranja, ili radi realizacije naših talenata ili zbog slave, radost će izostati. Tada stvaralaštvo postaje sâmo sebi svrhom. O pjesmi »Ispred bijele hostije« pročitajte u sli-jedećoj rubrici »Moje će te usne slaviti« na str. 81 - 82.

80 | 10 | veljača 2019. |

Radost stvaranja

Duhovni kutak – katolička evangelizacijska skupina (2014.)

• Sastoji se od pjevačâ, svirača i zagovor-nogâ tima. Pjevači koji su sudjelovali u stvaranju pjesama: Barbara Bradavica, Stjepan Bradavica, Ante Dujić, Marko Kutlić, Antonija Matić, Andrija Marić, Danijel Mikulić, Marko Otmačić, Matija Šainović i Vigor Grego.

• Posebnu pozornost daje klanjanju Presve-tomu Oltarskomu Sakramentu i molitvi.

• Evangelizira svojim pjesmama koje su uglavnom meditativnoga karaktera.

• U suradnji s Malim Isusovim sestrama izdali su knjigu bl. Charlesa de Foucaulta »Pisma i zapisi«.

• Duhovnik je mons. Marinko Miličević.

| 10 | veljača 2019. | 81

Moje će te usne slaviti

»Kad bi znao koliko te ljubimNe bi gledao svoje rane i boliGledao bi samo moju ljubavKoja bi te liječila«

Ispred bijele hostijeMaja Fabris, mag. mus.

Meditativna pjesma, biser iz škrinjice bogatoga stvaralaštva Stjepana Arnuša.

Pjesma »Ispred bijele hostije« nastala je kao autorova refl eksija na iskustvo susreta s Gospodinom na klanjanju

Presvetom Oltarskom Sakramentu. Zani-mljivo je da nije pisana »u jednome dahu« već u sebi sadrži dva autorova molitvena do-življaja. Prvi dio pjesme »Šutim poput grli-ce, zaklonjen u ljubav ispred bijele hostije« nastao je nakon molitvenoga iskustva pred Presvetim u crkvici Corpus Domini na za-grebačkoj Trešnjevci. Drugi dio donosi riječi koje je Gospodin autoru progovorio u srcu za vrijeme, za njega potresnog, susreta s nji-me u bazilici Presvetoga Srca na pariškome Montmartreu: »Kad bi znao koliko te ljubim, ne bi gledao svoje rane i boli, gledao bi samo moju ljubav koja bi te liječila.« Ta dva isku-stva spojena su u jedan cjeloviti tekst koji je uglazbio Marko Kutlić. Pjesma je snimljena u studiju Reamare iz jednoga pokušaja, kada su je u nadahnuću otpjevali Stjepan Bradvica i Marko Kutlić. Nalazi se na albumu »Tebi koji

me zoveš« i može se poslušati na You Tube kanalu: Duhovni kutak.

Presveti oltarski sakrament u bazilici Presvetog Srca, Pariz, Francuska.

Foto

: Shu

tter

stoc

k

82 | 10 | veljača 2019. |

Moje će te usne slaviti

Not

ni z

apis

: Maj

a Fa

bris

, mag

. mus

.

Ispred b i je le host i je

Za pjesmu »Ispred bijele hostije« u albumu »Tebi koji me zoveš« tekst je napisao Stjepan Arnuš, glazbu Marko Kutlić, vokali su Marko Kutlić i Stipe Bradvica, gitara Zdravko Marković, sve u aranžmanu Duhovnoga kutka.

DUHOVNI KUTAKu produkciji studija ReAmare Zdravka Markovića izdao je tri albuma duhovne glazbe:»Tebi koji me zoveš« (2014.), »Ući ću u tvoj hram« (2016.), »Otvoreno nebo« (2018.).

PROSINAC 2016. 3. prosincaHR – Kuče: susret članova Za-jednice Injigo s područja Zagre-bačke i Riječke metropolije vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 13 od 23 članaBiH – Kruševo: škola za pratite-lje; 17 sudionikaHR – Vinkovci: škola za pratite-lje; 14 sudionika

4. prosincaBiH – Vionica: 42. sastanak Vi-jeća Zajednice Injigo, prisutno 4 od 8 članovaHR – Ploče: škola za pratitelje; 16 sudionika

10. prosincaHR – Đakovo: škola za pratite-lje; 10 sudionikaHR – Zagreb: škola za pratitelje; 9 sudionikaBiH – Vionica: susret članova Zajednice Injigo u BiH vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 10 od 15 članova

12. prosincaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke na hrvatskome jeziku; 9 sudionika; videovezom

13. prosincaHR – Velika Gorica: »KRONI-KE VELIKE GORICE«: Dan grada Velike Gorice: dr. sc. Marica Čun-čić dobila nagradu Grada Velike Gorice s likom Franje Lučića. Vidi str. 93

14. prosincaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Austrije i Švicarske na hrvatsko-me jeziku; 12 sudionika; videove-zom

15. prosincaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke na njemačkome jeziku; 9 sudionika; videovezom

17. prosincaHR – Rijeka: treći mjesečni su-sret; oko 70 sudionika

18. prosincaHR – Slavonski Brod: treći mje-sečni susret; oko 30 sudionika BiH – Kruševo: treći mjesečni susret za BiH i južnu Dalmaciju; oko 150 sudionika

SIJEČANJ 2017.7. siječnjaHR – Sesvetski Kraljevec: škola za pratitelje; 24 sudionika

HR – Rijeka: škola za pratitelje; 17 sudionika8. siječnjaHR – Kuče: 43. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, prisutno 4 od 8 članova14. siječnjaHR – Nova Gradiška: škola za pratitelje; 6 sudionikaHR – Zagreb: škola za pratitelje; 22 sudionikaHR – Osijek: škola za pratitelje; 13 sudionikaHR – Split: škola za pratitelje; 18 sudionika

16. siječnjaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke na hrvatskome jeziku; 13 sudionika; videovezom

17. siječnjaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke na njemačkome jeziku; 9 sudionika; videovezom18. siječnjaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Austrije i Švicarske na hrvatsko-me jeziku; 15 sudionika; videove-zom

21. siječnjaHR – Rijeka: četvrti mjesečni

| 10 | veljača 2019. | 83

21 mjesec Programa i Zajednice InjigoDonosimo kroniku sljedećih događaja: susreti članova Zajednice Injigo, Vijeća i Skupšti-ne Zajednice Injigo, duhovne vježbe u šutnji, škole za pratitelje, mjesečni susreti vjež-bateljâ i pratiteljâ i druge događaje od 1. prosinca 2016. do 31. kolovoza 2018. godine. Ovdje ne spominjemo susrete na kojima su predstavljene duhovne vježbe, susrete s upu-tama za razmatranje u duhovnim vježbama u svakodnevnome životu od 30 tjedana ni susrete pratitelja. To bi zauzelo mnogo prostora jer je u navedenome razdoblju održano 1.129 takvih susreta.

Kronika događanja

susret; oko 70 sudionika

22. siječnjaHR – Zagreb: treći mjesečni su-sret; oko 100 sudionika HR – Slavonski Brod: četvrti mjesečni susret; oko 30 sudionika

28. siječnjaHR – Kuče: izbori Zajednice Inji-go: izabrano 8 predstavnika iz Za-grebačke metropolije u Skupštinu Zajednice Injigo s mandatom od 2 godine.BiH – Vionica: izbori Zajednice Injigo: izabrano 7 predstavnika iz Bosne i Hercegovine u Skupštinu Zajednice Injigo s mandatom od 2 godine.

VELJAČA 2017.4. veljačeBiH – Kruševo: škola za pratite-lje; 36 sudionika

4. – 5. veljačeHR – Baške Oštarije: škola za pratitelje; 32 sudionika

5. veljačeBiH – Kruševo: četvrti mjesečni susret za BiH i južnu Dalmaciju; oko 140 sudionikaHR – Đakovo: izbori Zajednice Injigo: izabrano 5 predstavnika iz Đakovačko-osječke metropoli-je u Skupštinu Zajednice Injigo s mandatom od 2 godine

12. veljačeHR – Ploče: škola za pratitelje; 18 sudionikaHR – Kuče: 44. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, prisutno 6 od 8 članova

13. veljačeHR – Dalj: škola za pratitelje iz

Njemačke na hrvatskome jeziku; 13 sudionika; videovezom

14. veljačeHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke na njemačkome jeziku; 6 sudionika; videovezom

15. veljačeHR – Dalj: škola za pratitelje iz Austrije i Švicarske na hrvatsko-me jeziku; 15 sudionika; videove-zom

18. veljačeHR – Rijeka: peti mjesečni su-sret; oko 70 sudionika HR – Đakovo: škola za pratite-lje; 15 sudionika

19. veljačeHR – Slavonski Brod: peti mje-sečni susret; oko 25 sudionika HR – Ploče: peti mjesečni susret za BiH i južnu Dalmaciju; oko 100 sudionika 20. veljačeHR – Kuče: susret članova Za-jednice Injigo s područja Zagre-bačke i Riječke metropolije vodila

je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 12 od 20 članova

25. veljačeBiH – Kruševo: škola za pratite-lje; 40 sudionika

OŽUJAK 2017.5. ožujkaHR – Ploče: škola za pratitelje; 12 sudionika

11. ožujkaHR – Zagreb: škola za pratitelje; 16 sudionikaHR – Nova Gradiška: škola za pratitelje; 6 sudionika

12. ožujkaHR – Kuče: 45. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, prisutno 7 od 8 članovaHR – Kuče: konstituirajuća sjed-nica Skupštine Zajednice Injigo s novoizabranim članovima. Skup-ština je izabrala članove Vijeća s mandatom na dvije godine, pri-mila godišnje izvješće Vijeća, ute-meljiteljice i blagajnice. 

Zadar, najmlađa sudionica (23 dana) na susretu 19. 3. 2017.

Snim

ila A

na K

neže

vić

84 | 10 | veljača 2019. |

Kronika događanja

14. ožujkaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke na njemačkome jeziku; 8 sudionika; videovezom

15. ožujkaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Austrije i Švicarske na hrvatsko-me jeziku; 10 sudionika; videove-zom

18. ožujkaHR – Rijeka: šesti mjesečni su-sret; oko 70 sudionika

19. ožujkaBiH – Kruševo: peti mjesečni susret za BiH i južnu Dalmaciju; oko 150 sudionika

20. ožujkaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke na hrvatskome jeziku; 12 sudionika; videovezom

25. ožujkaHR – Split: škola za pratitelje; 17 sudionikaHR – Osijek: škola za pratitelje; 15 sudionikaHR – Kuče: susret članova Za-jednice Injigo s područja Zagre-bačke i Riječke metropolije vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 11 od 20 članova

26. ožujkaHR – Slavonski Brod: šesti mje-sečni susret; oko 40 sudionika

31. ožujka – 2. travnjaBiH – Buško jezero: Duhovna obnova za pratitelje (2P i 3P) za BiH i Dalmaciju; 31 sudionik

TRAVANJ 2017.8. travnjaHR – Bjelovar: škola za pratite-lje; 10 sudionika

23. travnjaHR – Kuče: 46. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, prisutno 7 od 8 članova

24. travnjaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke na hrvatskome jeziku; 12 sudionika; videovezom

25. travnjaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke na njemačkome jeziku; 5 sudionika; videovezom

SVIBANJ 2017.1. svibnjaHR – Udbina: proslava 20 godi-na Programa Injigo; oko 650 sudi-onika. Vidi časopis »Injigo« 8-9, 24-81

20. svibnjaHR – Zagreb: proslava 20 godina Programa Injigo; oko 300 uzvani-ka. Vidi časopis »Injigo« 8-9, 82-198

21. svibnjaHR – Kuče: 47. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, prisutno 6 od 8 članova

25. – 28. svibnjaHR – Split: duhovne vježbe u šutnji; 3 pratitelja i 11 vježbateljaAUSTRIJA – Bergheim: duhov-ne vježbe u šutnji; 4 pratitelja i 13 vježbatelja

LIPANJ 2017. 1. – 4. lipnjaHR – Ludbreg: duhovne vježbe u šutnji; 6 pratitelja i 25 vježbatelja

7. lipnjaHR – Zagreb: »IKA«: Članica Zajednice Injigo mr. sc. Jasna

Košćak, prof., predstavila je pro-slavu 20 godina Programa Injigo u sklopu Duhovskoga susreta pod geslom »Susret-pomirenje-buduć nost« u organizaciji HR- inicijative »Zajedno za Europu«. Vidi str. 94

8. – 11. lipnjaBiH – Livno: duhovne vježbe u šutnji; 4 pratitelja i 11 vježbateljaAUSTRIJA – Kremsmünster: duhovne vježbe u šutnji; 3 prati-telja i 14 vježbatelja

14. – 17. lipnjaHR – Vukovar: duhovne vježbe u šutnji; 4 pratitelja i 13 vježbatelja

14. – 18. lipnjaITALIJA – Asiz – La Storta – Rim: hodočašće »Stopama sv. Ignacija«; 47 hodočasnika sudio-nika duhovnih vježbi. Vidi str. 97

17. lipnjaHR – Kuče: susret članova Za-jednice Injigo s područja Zagre-bačke i Riječke metropolije vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno je bilo 13 od 20 članova.

22. – 25. lipnjaHR – Baške Oštarije: duhovne vježbe u šutnji; 5 pratitelja i 23 vježbatelja

29. lipnja – 2. srpnjaNJEMAČKA – Königstein: du-hovne vježbe u šutnji; 4 pratitelja i 19 vježbatelja

SRPANJ 2017.1. srpnjaHR – Kuče: 48. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, prisutno 6 od 8 članova

| 10 | veljača 2019. | 85

Kronika događanja

6. – 9. srpnjaHR – Zagreb: duhovne vježbe u šutnji; 7 pratitelja i 33 vježbatelja

23. – 29. srpnjaBiH – Buško jezero: duhovne vježbe u šutnji; 6 pratitelja i 24 vježbatelja

24. – 30. srpnjaBiH – Gromiljak: duhovne vjež-be u šutnji; 1 pratitelj i 4 vježbatelja

27. – 30. srpnjaHR – Hvar: duhovne vježbe u šutnji; 3 pratitelja i 12 vježbateljaBiH – Gromiljak: duhovne vjež-be u šutnji; 3 pratitelja i 11 vjež-batelja

KOLOVOZ 2017.18. kolovozaHR – Zagreb: 49. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, prisutno 7 od 8 članova.

18. – 20. kolovozaHR – Zagreb: susret svih člano-va Zajednice Injigo

20. kolovozaHR – Zagreb: sjednica Skupštine Zajednice Injigo

20. – 26. kolovozaHR – Baške Oštarije: duhovne vježbe u šutnji; 6 pratitelja i 26 vježbatelja

24. – 27. kolovozaBiH – Livno: duhovne vježbe u šutnji; 4 pratitelja i 13 vježbatelja

27. – 30. kolovozaHR – Vukovar: duhovne vježbe u šutnji; 3 pratitelja i 13 vježbatelja

27. kolovoza – 2. rujnaHR – Vukovar: duhovne vježbe u šutnji; 2 pratitelja i 9 vježbatelja

31. kolovoza – 3. rujnaHR – Krk: duhovne vježbe u šut-nji; 3 pratitelja i 13 vježbatelja

RUJAN 2017.4. – 10. rujnaBiH – Gromiljak: duhovne vjež-be u šutnji; 1 pratitelj i 4 vježbatelja

7. – 10. rujnaBiH – Gromiljak: duhovne vježbe u šutnji; 3 pratitelja i 6 vježbatelja

14. – 17. rujnaHR – Baške Oštarije: duhovne vježbe u šutnji; 7 pratitelja i 27 vježbatelja

23. rujnaHR – Kuče: 50. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, prisutno 7 od 8 članova

LISTOPAD 2017.7. listopadaHR – Sesvetski Kraljevec: škola za pratitelje; 19 sudionikaHR – Šibenik: škola za pratite-lje; 5 sudionika

9. listopadaHR – Dalj: škola za pratitelje iz inozemstva na hrvatskome jezi-ku; 11 sudionika; videovezom

10. listopadaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke i Austrije na njemač-kome jeziku; 7 sudionika; video-vezom

11. listopadaHR – Dalj: škola za pratitelje iz Njemačke, Švicarske i Austrije na hrvatskom jeziku; 9 sudionika; videovezom

12. listopadaHR – Zagreb: škola za pratitelje;

15 sudionika

14. listopadaHR – Rijeka: prvi mjesečni su-sret; oko 60 sudionikaHR – Đakovo: škola za pratite-lje; 13 sudionikaHR – Rijeka: škola za pratitelje; 13 sudionikaHR – Split: škola za pratitelje; 20 sudionika

15. listopadaHR – Zagreb: prvi mjesečni su-sret; oko 80 sudionikaHR – Slavonski Brod: prvi mje-sečni susret; oko 50 sudionikaBiH – Mostar: prvi mjesečni susret za BiH i južnu Dalmaciju; oko 160 sudionika

16. listopadaZapočele duhovne vježbe u ži-votu od 30 tjedana 2017. – 2018.: Prvo razmatranje prve molitvene cjeline (1.a) za 2066 vježbatelja; ukupno 2091 sudionik, među nji-ma 540 pratitelja.

17. listopada BiH – Vionica: susret članova Zajednice Injigo iz BiH vodila je Šima Čilić; prisutno 13 od 15 čla-nova21. listopadaHR – Kuče: 51. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, prisutno 7 od 8 članova22. listopadaHR – Slavonski Brod: škola za pratitelje; 10 sudionikaHR – Kuče: susret članova Za-jednice Injigo iz Zagrebačke i Ri-ječke metropolije vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 18 od 22 člana

86 | 10 | veljača 2019. |

Kronika događanja

28. listopadaBiH – Livno: škola za pratitelje; 10 sudionika

29. listopadaHR – Đakovo: susret članova Zajednice Injigo iz Đakovač-ko-osječke metropolije vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno je bilo 9 od 13 članova.

STUDENI 2017. 4. studenogaBiH – Mostar: škola za pratite-lje; 19 sudionika

5. studenogaHR – Ploče: škola za pratitelje; 18 sudionika

6. studenogaHR – Dalj: škola za pratitelje iz inozemstva na hrvatskome jezi-ku; 15 sudionika; videovezomTELEVIZIJA – LAUDATO: Su-sret predstavnika vjerničkih dru-štava, udruga i crkvenih pokreta; Vidi str. 95

7. studenogaHR – Dalj: škola za pratitelje iz inozemstva na njemačkome jezi-ku; 9 sudionika; videovezom HR – Vinkovci: škola za pratite-lje; 19 sudionika

8. studenogaHR – Dalj: škola za pratitelje iz inozemstva na hrvatskome jezi-ku; 7 sudionika (prijepodne); vi-deovezomHR – Dalj: škola za pratitelje iz inozemstva na hrvatskome jezi-ku; 19 sudionika (navečer); vide-ovezom

11. studenogaHR – Split: škola za pratitelje; 20

sudionikaHR – Rijeka: drugi mjesečni su-sret; oko 60 sudionika

18. studenogaHR – Bjelovar: škola za pratite-lje; 21 sudionikBiH – Gromiljak: škola za prati-telje; 4 sudionika

19. studenogaHR – Zagreb: drugi mjesečni su-sret; oko 100 sudionikaHR – Ploče: drugi mjesečni su-sret za BiH i južnu Dalmaciju; 86 sudionika

21. studenoga BiH – Vionica: susret članova Zajednice Injigo u BiH vodila je Šima Čilić; prisutno 14 od 15 čla-nova

25. studenogaHR – Kuče: 52. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, prisutno 7 od 8 članova.

26. studenogaHR – Kuče: susret članova Za-jednice Injigo s područja Zagre-

bačke i Riječke metropolije vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 19 od 22 člana i 2 člana iz Šiben-ske biskupije

PROSINAC 2017.2. prosincaHR – Đakovo: škola za pratite-lje; 13 sudionikaHR – Nova Gradiška: škola za pratitelje; 9 sudionikaBiH – Mostar: škola za pratite-lje; 26 sudionika

3. prosincaHR – Ploče: škola za pratitelje; 16 sudionikaHR – Đakovo: susret članova Zajednice Injigo s područja Đa-kovačko-osječke metropolije vo-dio je Josip Bujadinović; prisutno 12 od 12 članova NJEMAČKA – Sindelfi ngen: susret članova Zajednice Injigo iz Njemačke vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 5 od 5 članova

4. prosincaHR – Dalj: škola za pratitelje iz

Snim

ila K

ristin

a G

arić

Đakovo, sudionici škole za pratitelje, 2.12.2017.

| 10 | veljača 2019. | 87

Kronika događanja

inozemstva na hrvatskome jezi-ku; 16 sudionika; videovezom

5. prosincaHR – Dalj: škola za pratitelje iz inozemstva na njemačkome jezi-ku; 9 sudionika; videovezom

6. prosincaHR – Dalj: škola za pratitelje iz inozemstva na hrvatskome jezi-ku; 8 sudionika (prijepodne); vi-deovezomHR – Dalj: škola za pratitelje iz inozemstva na hrvatskome jezi-ku; 14 sudionika (navečer); vide-ovezom

12. prosincaBiH – Vionica: susret članova Zajednice Injigo u BiH vodila je Šima Čilić; prisutno 12 od 15 čla-nova

16. prosincaHR – Rijeka: treći mjesečni su-sret; oko 60 sudionika

17. prosincaHR – Zagreb: treći mjesečni su-sret; oko 100 sudionikaBiH – Mostar: treći mjesečni

susret za BiH i južnu Dalmaciju; oko 120 sudionika

19. prosincaHR – Vinkovci: škola za pratite-lje; 11 sudionika

SIJEČANJ 2018. 7. siječnjaHR – Kuče: susret članova Za-jednice Injigo iz Zagrebačke i Ri-ječke metropolije vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 16 od 22 člana

5. – 7. siječnja HR – Kuče: 53. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, prisutno 6 od 8 članova13. siječnjaHR – Osijek: škola za pratitelje; 13 sudionikaBiH – Mostar: škola za pratite-lje; 29 sudionika

14. siječnjaHR – Ploče: četvrti mjesečni su-sret za BiH i južnu Dalmaciju; 43 sudionika HR – Đakovo: susret članova Zajednice Injigo iz Đakovač-

ko-osječke metropolije vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 12 od 12 članova te jedan član iz BiH i dva iz Zagrebačke metropolije

15. siječnjaHR – Dalj: škola za pratitelje iz inozemstva na hrvatskome jezi-ku; 15 sudionika; videovezom16. siječnjaBiH – Vionica: susret članova Za-jednice Injigo u BiH vodila je Šima Čilić; prisutno 12 od 15 članova17. siječnjaHR – Dalj: škola za pratitelje iz inozemstva na hrvatskome jezi-ku; 8 sudionika (prijepodne); vi-deovezomHR – Dalj: škola za pratitelje iz ino zemstva na hrvatskome jeziku; 14 sudionika (navečer); videove-zom20. siječnjaHR – Rijeka: četvrti mjesečni susret; oko 60 sudionikaHR – Split: škola za pratitelje; 25 sudionikaHR – Đakovo: škola za pratite-lje; 13 sudionika

21. siječnjaHR – Zagreb: četvrti mjesečni susret; oko 100 sudionikaHR – Slavonski Brod: drugi mjesečni susret; oko 40 sudionika

23. siječnjaHR – Vinkovci: škola za pratite-lje; 14 sudionikaHR – Dalj: škola za pratitelje iz inozemstva na njemačkome jezi-ku; 8 sudionika; videovezom

26. – 28. siječnjaŠVEDSKA – Stockholm: Du-hovna obnova; 20 sudionika

Snim

ila A

na T

alaj

ić

Samostan sv. Ilije, Buško jezero

88 | 10 | veljača 2019. |

Kronika događanja

27. siječnjaBiH – Livno: škola za pratitelje; 12 sudionika

28. siječnjaHR – Slavonski Brod: škola za pratitelje; 11 sudionikaHR – Ploče: škola za pratitelje; 19 sudionikaHR – Split: susret članova Zajed-nice Injigo s područja Dalmacije vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 5 od 6 članova s područ-ja Dalmacije i 3 člana s područja Zagrebačke metropolije

VELJAČA 2018.3. veljačeHR – Kuče: 54. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, prisutno 5 od 8 članova

4. veljačeHR – Kuče: susret članova Za-jednice Injigo s područja Zagre-bačke i Riječke metropolije vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 17 od 22 člana i 2 člana iz Šiben-ske biskupije

8. veljačeHR – Karlovac: škola za pratite-lje; 5 sudionika

11. veljačeHR – Đakovo: susret člano-va Zajednice Injigo s područja Đakovačko-osječke metropolije vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno je bilo 11 od 13 članova.

12. veljačeHR – Dalj: škola za pratitelje iz inozemstva na hrvatskome jezi-ku; 14 sudionika; videovezom

13. veljačeBiH – Vionica: susret članova

Zajednice Injigo u BiH vodila je Šima Čilić; prisutno 12 od 15 čla-nova.14. veljačeHR – Dalj: škola za pratitelje iz inozemstva na hrvatskome jezi-ku; 5 sudionika (prijepodne); vi-deovezom HR – Dalj: škola za pratitelje iz inozemstva na hrvatskome jezi-ku; 16 sudionika (navečer); vide-ovezom18. veljačeHR – Zagreb: peti mjesečni su-sret; oko 80 sudionikaHR – Slavonski Brod: treći mje-sečni susret; oko 30 sudionikaBiH – Mostar: peti mjesečni susret za BiH i južnu Dalmaciju; oko 100 sudionika

20. veljačeHR – Dalj: škola za pratitelje iz inozemstva na njemačkome jezi-ku; 6 sudionika; videovezom

25. veljače BiH – Mostar: škola za pratite-lje; 20 sudionika

OŽUJAK 2018.1. ožujkaHR – Kuče: susret članova Za-

jednice Injigo iz inozemstva vodi-la je dr. sc. Marica Čunčić; video-vezom; prisutno 7 od 7 članova iz inozemstva (5 iz Njemačke i 2 iz Austrije) i 2 članice iz Đakovač-ko-osječke metropolije

3. ožujkaHR – Rijeka: peti mjesečni su-sret; oko 40 sudionikaHR – Zagreb: škola za pratitelje; 15 sudionika

4. ožujkaHR – Ploče: škola za pratitelje; 18 sudionika8. ožujkaTELEVIZIJA – LAUDATO – emisija »Blagoslovljen tek«: sudje-lovale vježbateljice Marija Frigan i Nikolina Starjački. Vidi str. 96

10. i 11. ožujkaTELEVIZIJA – VARAŽDIN-SKA – LAUDATO – emisija »Vjera i nada«; dr. Čunčić po-svjedočila u televizijskoj emisiji »Vjera i nada«. Vidi str. 9610. ožujkaHR – Šibenik: škola za pratite-lje; 33 sudionika

11. ožujkaHR – Ploče: šesti mjesečni susret

Foto

: Žup

a sv

. Fili

pa i

Jako

va

Franjevački samostan u Vukovaru

| 10 | veljača 2019. | 89

Kronika događanja

za BiH i južnu Dalmaciju; 65 su-dionika

12. ožujkaHR – Dalj: škola za pratitelje iz inozemstva na hrvatskome jezi-ku; 23 sudionika; videovezom

13. ožujkaHR – Dalj: škola za pratitelje iz inozemstva na njemačkome jezi-ku; 7 sudionika; videovezomHR – Kuče: susret članova Za-jednice Injigo iz BiH vodila je dr. sc. Marica Čunčić; videovezom; prisutno 14 od 15 članova.

14. ožujkaHR – Dalj: škola za pratitelje iz inozemstva na hrvatskome jezi-ku; 6 sudionika; videovezom

15. ožujkaHR – Dalj: škola za pratitelje iz inozemstva na hrvatskome jezi-ku; 11 sudionika; videovezom

17. ožujka HR – Kuče: 55. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, prisutno 7 od 8 članova

HR – Kuče: Skupština Zajednice Injigo primila godišnje izvješće vijeća, utemeljiteljice, duhovnika i blagajnice

18. ožujkaHR – Zagreb: šesti mjesečni su-sret; oko 80 sudionika

22.ožujkaHR – Kuče: susret članova Za-jednice Injigo iz inozemstva vodi-la je dr. sc. Marica Čunčić; vide-ovezom; prisutno 7 od 7 članova (4 iz Njemačke i 3 iz Austrije) te jedan član iz Đakovačko-osječke metropolije

24. ožujkaHR – Rijeka: šesti mjesečni su-sret; oko 40 sudionika

TRAVANJ 2018.4. travnjaHR - Karlovac – Dubovac: Ho-dočašće u Nacionalno svetište sv. Josipa; stotinjak hodočasnika su-dionika duhovnih vježbi. Vidi str. 100

14. travnjaHR – Kuče: 56. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, prisutno 6 od 8 članova

15. travnjaHR – Kuče: susret članova Za-jednice Injigo iz Zagrebačke i Ri-ječke metropolije vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 15 od 22 člana i 2 člana iz Splitsko-makar-ske nadbiskupije

17. travnjaHR – Dalj: škola za pratitelje iz inozemstva na njemačkom jezi-ku; 8 sudionika; videovezom HR – Kuče: susret članova Za-

jednice Injigo iz BiH vodila je dr. sc. Marica Čunčić; videove-zom; prisutno je bilo 12 od 15 članova

18. travnjaHR – Dalj: škola za pratitelje iz inozemstva na hrvatskom jeziku; 8 sudionika; videovezom

19. travnja HR – Dalj: škola za pratitelje iz inozemstva na hrvatskom jeziku; 9 sudionika; videovezom

22. travnjaHR – Đakovo: susret članova Zajednice Injigo s područja Đa-kovačko-osječke metropolije vo-dila je dr. sc. Marica Čunčić; pri-sutno 10 od 13 članova

SVIBANJ 2018.1. svibnjaHR – Udbina: završni veliki susret; oko 400 sudionikaTELEVIZIJA – HRT: »Dnev-nik« o proslavi Dana Zajednice Injigo na Udbini. Vidi str. 96HR – Kuče: 59. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, prisutno 6 od 8 članova

3. svibnja HR – Kuče: susret članova Zajednice Injigo iz inozemstva vodila je dr. sc. Marica Čun-čić; videovezom; prisutno 4 od 7 članova iz inozemstva (3 iz Njemačke i 1 iz Austrije) i 2 člana iz Đakovačko-osječke metropolije

6. svibnjaTELEVIZIJA – HRT: »Mir i do-bro«, o proslavi Dana Zajednice Injigo na Udbini. Vidi str. 96

Kronika događanjaSn

imio

Mar

inko

Miliče

vić

Crkva Pohoda BDM, Baške Oštarije

90 | 10 | veljača 2019. |

10. – 13. svibnjaAUSTRIJA – Bergheim: duhov-ne vježbe u šutnji; 3 pratitelja i 15 vježbatelja

12. svibnjaHR – Kuče: 57. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, prisutno 6 od 8 članova

13. svibnjaHR – Kuče: susret članova Za-jednice Injigo iz Zagrebačke i Ri-ječke metropolije vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 12 od 22 člana i 2 člana iz Šibenske bisku-pije

15. svibnjaHR – Kuče: susret članova Za-jednice Injigo iz BiH vodila je dr. sc. Marica Čunčić; videovezom; prisutno 10 od 15 članova

17. – 20. svibnjaBiH – Buško jezero: duhovne vježbe u šutnji; 3 pratitelja i 13 vježbatelja

20. svibnjaHR – Đakovo: susret članova Zajednice Injigo iz Đakovač-ko-osječke metropolije vodila je dr. sc. Marica Čunčić; prisutno 5 od 13 članova

30. svibnja – 3. lipnjaITALIJA – Asiz – La Storta – Rim: hodočašće »Stopama sv. Ignacija«; 30 hodočasnika sudio-nik duhovnih vježbi. Vidi str. 101

31. svibnja – 3. lipnjaHR – Vukovar: duhovne vježbe u šutnji; 4 pratitelja i 15 vježba-teljaNJEMAČKA – Ludwigsburg: duhovne vježbe u šutnji; 5 prati-telja i 20 vježbatelja

LIPANJ 2018.7. – 10. lipnjaNJEMAČKA – Königstein: du-hovne vježbe u šutnji; 5 pratitelja i 21 vježbateljAUSTRIJA – Kremsmünster: duhovne vježbe u šutnji; 2 prati-telja i 10 vježbatelja

16. lipnjaHR – Kuče: 58. sastanak Vijeća Zajednice Injigo, prisutno 6 od 8 članova

21. – 24. lipnjaHR – Ludbreg: duhovne vježbe u šutnji; 6 pratitelja i 26 vježba-telja

12. lipnjaHR – Kuče: susret članova Za-jednice Injigo u BiH vodila je dr. sc. Marica Čunčić; videovezom; prisutno 11 od 15 članova

SRPANJ 2018.1. – 7. srpnjaHR – Baške Oštarije: duhovne vježbe u šutnji; 4 pratitelja i 23 vježbatelja

7. – 10. srpnjaHR – Split: duhovne vježbe u

šutnji; 4 pratitelja i 19 vježbatelja

19. – 22. srpnjaHR – Zagreb: duhovne vježbe u šutnji; 9 pratitelja i 34 vježbatelja

22. – 28. srpnjaBiH – Buško jezero: duhovne vježbe u šutnji; 6 pratitelja i 26 vježbatelja

23. – 29. srpnjaBiH – Gromiljak: duhovne vjež-be u šutnji; 2 pratitelja i 8 vježba-telja

26. – 29. srpnjaBiH – Gromiljak: duhovne vjež-be u šutnji; 2 pratitelja i 7 vjež-batelja

KOLOVOZ 2018. 24. kolovozaHR – Zagreb: Sastanak Vijeća Zajednice Injigo, prisutno 6 od 8 članova

24. – 26. kolovozaHR – Zagreb: Susret svih redo-vitih članova Zajednice Injigo, prisutno 50 od 77 članova

26. kolovozaHR – Zagreb: Sjednica Skupšti-ne Zajednice Injigo; prisutno 17 od 22 člana

27. – 30. kolovozaHR – Vukovar: duhovne vježbe u šutnji; 5 pratitelja i 11 vježba-telja

27. kolovoza . – 2. rujna HR – Vukovar: duhovne vježbe u šutnji; 2 pratitelja i 6 vježbate-lja

Priredile: Ivana Šimunić i Ana Talajić

Kronika događanjaSn

imio

Dom

agoj

Pen

ava

Župa i opatija Kremsmünster

| 10 | veljača 2019. | 91

U 11 godina (2007. – 2018.) održano je 7.676 susreta s uputama

Susrete s uputama vode voditelji pojedinoga područja ili članovi Zajednice Injigo koje voditelj

delegira. Počinju obično sa svetom misom u župi gdje se susreti održa-vaju. Nakon molitve zaštite, slavlje-nja i proroštva slijede svjedočanstva, a poslije toga se daju upute za slje-deći tjedan ako su susreti tjedni, za sljedeća dva tjedna ako su dvotjedni, ili za četiri tjedna ako se održavaju jednom mjesečno. U 11 godina (2007. – 2018.) održano je 7.676 susreta s uputama kako se obavljaju duhovne vježbe u svakodnevnome životu od 30 tjedana. U prosjeku 698 susreta s uputama svake godine. Kada se uku-pan broj 7.676 podijeli s 30, dobije se podatak da su upute za jedan cijeli krug od 30 tjedana dane 255 puta. Kada se 255 podijeli s 11 godina, do-bije se podatak da su svake godine u prosjeku na 23 mjesta istovreme-no davane upute. To je prosjek. Ali u početku su bile samo na jednome mjestu, a zadnjih se godina održa-vaju na 40 – 50 mjesta istovremeno. Ako ovo čitamo navečer, negdje se upravo održava susret s uputama jer svaku večer je najmanje na jednome mjestu, a najviše na šest mjesta isto-vremeno.

Priredila: dr. sc. Marica Čunčić

Pastoralna godina Broj susreta

1 2007. – 2008. 124

2 2008. – 2009. 520

3 2009. – 2010. 910

4 2010. – 2011. 535

5 2011. – 2012. 781

6 2012. – 2013. 785

7 2013. – 2014. 905

8 2014. – 2015. 951

9 2015. – 2016. 827

10 2016. – 2017. 662

11 2017. – 2018. 676

Ukupno 2007. – 2018. 7676

Broj održanih susreta tijekom duhovnih vježbi u svakodnevnome životu od 30 tjedana

StatistikaKronika događanja

92 | 10 | veljača 2019. |

Iz medija

»KRONIKE VELIKE GORICE«, 14. prosinca 2016.

Dr. sc. Marica Čunčić prima nagradu Grada Velike Gorice s likom Franje Lučića

Na svečanoj akademiji u Pučkome otvorenome učilištu povodom Dana grada Velike Gorice na Sv. Luciju, 13.

prosinca 2016. uručena su javna priznanja i nagrade pojedincima koji su ostavili neiz-brisiv trag u određenoj djelatnosti u Velikoj Gorici, promičući osnovne vrijednosti kao nadogradnju i dodanu vrijednost svome re-dovnome poslu. Povelju Grada Velike Gorice za životno djelo dobio je Rajko Bundalo, aka-demski glumac, dok je nagradu Grada Velike Gorice s likom Franje Lučića dobila uteme-ljiteljica i voditeljica Zajednice i Programa Injigo, ravnateljica Staroslavenskog institut u

Kron

ike

Velik

e G

oric

e (s

dop

ušte

njem

)

Zagrebu (2005. – 2017.) dr. sc. Marica Čun-čić. U obrazloženju je istaknuto kako je dr. Čunčić radila kao urednica stručnih časopisâ, sudjelovala na znanstvenim projektima, ure-đivala je i vodila emisije na Hrvatskome ka-toličkome radiju i Radio Mariji. Inače, Franjo Lučić bio je hrvatski skladatelj, orguljaš, glaz-beni pedagog i teoretičar rođen u Kučama po-kraj Velike Gorice gdje danas živi dr. Čunčić. Nagrade je primilo deset laureata. Svečanoj dodjeli prethodila je misa u 11 sati u crkvi Navještenja u Velikoj Gorici. (www.kronike-vg.com/dodijeljena-javna-priznanja-grada-ve-like-gorice/www.enciklopedija.hr/Injigo)

Dr. sc. Marica Čunčić dobitnica nagrade Grada Velike Gorice s likom Franje Lučića

Iz kronike

| 10 | veljača 2019. | 93

ČASOPIS »INJIGO«, listopad 2017.

Povodom 20 godina Programa Injigo (1997. – 2017.) orga-nizirane su dvije proslave: u crkvi hrvatskih mučenika na Udbini 1. svibnja i u Nadbiskupijskom pastoralnom insti-

tutu u Zagrebu 20. svibnja. Na Udbinu je hrvatskim mučenicima hodočastilo oko 650 sudionika, bila je to prigoda zahvaliti za 20 godina Programa Injigo te se susresti na završnome susretu za sve sudionike duhovnih vježbi u svakodnevnome životu od 30 tjedna 2016. – 2017. Kruna proslave bila je Biskupov blagoslov Programu Injigo. Proslava u Zagrebu okupila je 300 uzvanika, a središnji događaj bio je međunarodni interdisciplinarni okrugli stol s temom »Utjecaj duhovnih vježbi sv. Ignacija na zdravlje i kvalitetu života«. Više o proslavi na Udbini i u Zagrebu, upu-ćenim čestitkama i blagoslovima hrvatskih biskupa i svećenika

te o odjecima proslavâ u Crkvi i svijetu možete pročitati na gotovo 200 stranica posebnoga izdanja časopisa »Injigo«, br. 8-9.

Naslovnica časopisa »Injigo«, br. 8-9, 198 str.

Duhovski susret pod geslom »Susret-pomirenje-buduć-nost« održan je u crkvi sv. Jeronima u Zagrebu u srije-

du, 7. lipnja. Na poziv HR-Inicijative »Zajedno za Europu« odazvali su se članovi pokreta, udruga i zajednica iz Zagreba, Velike Gorice, Križevaca i Varaždina. Među njima bila je i Za-jednica Injigo koju su predstavljali mr. Jasna Košćak, prof. i Domagoj Penava, bacc. trenerske struke. Mr. Košćak kratko se osvrnula na proslavu 20 godina Programa Injigo. Ovogo-dišnje okupljanje u Zagrebu u središte je stavilo zajedničko stremljenje, strahove za naš stari kontinent Europu, ali i nadu da Duh Sveti vodi i upravlja. Bila je to prigoda za molitvu za Europu, za Domovinu, i za cijeli svijet. (ika.hkm.hr/novosti/duhovski-susret-clanova-pokreta-udruga-i-zajednica-u-zagre-bu/Injigo)

Duhovski susret članova pokretâ, udrugâ i zajednicâ u Zagrebu

INFORMATIVNA KATOLIČKA AGENCIJA, 9. lipnja 2017.

Članovi Zajednice Injigo Jasna Košćak i Domagoj Penava

Iz kronike Iz medija

Proslava 20 godina Programa Injigo

Foto

: Inj

igo/

arhi

v

94 | 10 | veljača 2019. |

Iz kronikeIz medija

Susret predstavnikâ vjerničkih društava, udrugâ i crkvenih pokretâ

Tisk

ovni

ure

d Za

greb

ačke

nad

bisk

upijeU Nadbiskupijskome pastoralnome in-

stitutu u Zagrebu 6. studenoga 2017. održan je susret predstavnika vjer-

ničkih društava, udruga i crkvenih pokreta Zagrebačke nadbiskupije na temu »Laikat u Crkvi – vjerničko udruživanje«. Predsjedali su pomoćni biskup mons. dr. sc. Ivan Šaško i novoimenovani biskupski vikar za pastoral i povjerenik za vjernike laike preč. mr. sc. Marko Kovač. Biskup Šaško je okupljenima predstavio novoga biskupskoga vikara isti-čući zadaću upoznavanja s pastoralnim na-stojanjima laika Zagrebačke nadbiskupije. O kriterijima za rasuđivanje i priznavanje laičkih udruženja, govorio je biskupski vi-kar preč. Kovač. Polazeći od postsinodalne pobudnice pape Ivana Pavla II., Christifi deles laici – O pozivu i poslanju vjernika laika u Crkvi i svijetu, naveo je pet kriterija: dava-nje prvenstva pozivu svakoga kršćanina na svetost, odgovornost u ispovijedanju kato-ličke vjere, svjedočanstvo čvrstoga i uvje-renoga zajedništva, podudarnost i dioništvo u apostolskoj svrsi Crkve te nastojanje oko prisutnosti u društvu. Uslijedila je rasprava u kojoj su okupljeni mogli predstaviti svoj rad ili postaviti pitanja. Na pitanje »napetosti iz-među karizme i institucije« biskup Šaško je istaknuo da te napetosti nema, niti je može biti, jer institucija nije protivna karizmi, jer

je i ona sama – karizma. Karizma nije samo dar, nego i odgovornost. Na pitanje oko druš-tvenoga i političkoga angažmana vjernika la-ika, koje često izaziva nerazumijevanje i ne-snalaženje, biskup Šaško je naglasio važnost razlučivanja između politike kao poziva i bri-ge za dobro zajednice, te stranačke politike i strančarenja u koje Crkva ne ulazi. Vjernici laici ne smiju bježati od politike. Sudionici su istaknuli potrebu češćeg susretanja i novih zajedničkih inicijativâ osobito u kontekstu smjernica Druge sinode Zagrebačke nadbi-skupije. Na susretu su bili članovi Zajednice Injigo A. Ivanović, A. Knežević, J. Košćak, mons. M. Milićević, i N. Tomić. TV prilog o susretu emitiran je u emisiji »Izdvojeno« na Laudato TV 7. 11. 2017., može se pogledati na mrežnoj stranici Programa Injigo: www.injigo.com. (Tiskovni ured Zagrebačke nadbi-skupije/laudato.tv/ Injigo)

ZAGREBAČKA NADBISKUPIJA LAUDATO TV, 6. i 7. studenoga 2017.

| 10 | veljača 2019. | 95

Vježbateljice Marija Frigan i Nikolina Starjački sudjelovale u emisiji »Blagoslovljen tek«

Vježbateljice u Programu Injigo i voditeljice obiteljskoga obrta za čuvanje djece »Emaus« Marija Frigan (četiri kruga: 2013. – 2017.) i Nikolina Starjački (tri kruga 2014. – 2017.) za televizijsku emisiju »Blagoslovljen tek« pri-premile su obrok »Márini kolačići«. Emisija Laudato televizije emitirana je 8. ožujka 2018. A uz pravljenje Márinih kolačićâ, Nikolina i Marija posvjedočile su voditelju emisije Rafa-elu Dropuliću Rafi o svojemu iskustvu duhov-nih vježbi u Programu Injigo. Nikolina, inače ekonomistica, upravo je u duhovnim vježba-ma u svakodnevnome životu od 30 tjedana u

Dr. Čunčić u emisiji »Vjera i nada« U televizijskoj emisiji »Vjera i nada« Ureda za pastoral u medijima Varaždinske bisku-pije dr. sc. Marica Čunčić u razgovoru s no-vinarkom Ivanom Šimunić posvjedočila je o osobnome susretu sa živim Bogom i životu u vjeri, znanstvenome radu i apostolatu, u ozračju četvrte korizmene nedjelje (10. i 11. 3. 2018.). Osim na mrežnoj stranici i You Tube kanalu Varaždinske biskupije, emisija je emitirana još na Varaždinskoj televiziji i više puta na Laudato TV. Emisiju možete pogledati na: www.injigo.com, rubrika: No-vosti.

Iz kronike Iz medija

Programu Injigo dobila poticaj za otvaranje obiteljskoga obrta za čuvanje djece; ostavila je posao i s Marijom, inače logopedicom, pokre-nula obrt. U prostorijama ovoga obrta, djeca se osjećaju kao u vlastitome domu i pritom uče mnoge korisne stvari pa tako i kuhanje. A njihove tete uče ih i osnovama katoličke vje-re. Cijelu emisiju »Blagoslovljen tek« može-te pogledati ovdje: h ps://www.youtube.com/watch?v=64EDH9dSrHg

LAUDATO TV, 8. ožujka 2018. VARAŽDINSKA BISKUPIJA

O proslavi Dana Zajednice Injigo na Udbini Na blagdan sv. Josipa radnika, 1. svibnja, na Udbini u crkvi hrvatskih mučenika četristoti-njak sudionika Programa Injigo okupilo se na završnome susretu i proslavi Dana zajednice Injigo. O tome događaju izvijestile su dvije emisije Hrvatske televizije »Dnevnik« i »Mir i dobro«.

HRT: »Dnevnik«; »Mir i dobro«, 1. i 6. svibnja 2018.

Rafael Dropulić Rafo, Marija Frigan, Nikolina Starjački

VARAŽDINSKA TELEVIZIJA, LAUDATO TV, 10. i 11. ožujka 2018.

96 | 10 | veljača 2019. |

Iz kronikeHodočašća

Od Franje do Franje, hodočašće sedam rimskih bazilikâ, od Zagreba do Asiza i Rima – i nazad! Između riječi u re-

čenici postoji onaj prostor, one praznine koje su ispunjene duhom, molitvom i smislom. I koliko god riječi ovdje izrekli, uvijek nam ostaju one neizrečene stvari u vidu molita-va, nakanâ i žrtvi. Takvo je bilo i hodočašće stopama sv. Ignacija Lojolskoga, koje slijedi svake godine po završetku velikih duhovnih vježbi u trajanju od 30 tjedana. Ipak, svako je hodočašće novo, koliko god puta se ponav-ljalo. Kao što je, uostalom, slučaj i s čitanjem svetih biblijskih knjiga. Uvijek nešto novo, uvijek ono malo više.

Dan 1. srijeda – četvrtak, 14. – 15. lipnjaI ovoga puta autobus ispunjen hodočasnici-ma, uglavnom sudionicima duhovnih vjež-bi, zaputio se iz Zagreba u kasnim noćnim satima prema svojemu odredištu, prema Rimu. Nekoć su davno doista svi putovi vo-dili u Rim. No, onda se rodio jedan siromašak koji je natjerao ljude da prije Rima skrenu s glavnih putova u živopisnu talijansku po-krajinu Umbriju, u srednjovjekovni gradić

Nikola Bolšec, mag. phil.

U zahvalu Bogu za primljene milosti 47 hodočasnikâ sudionikâ duhovnih vježbi Programa Injigo hodočastilo je »Stopama sv. Ignacija« u Rim. Bilo je to jedanae-sto hodočašće u organizaciji Programa i Zajednice Injigo.

Asiz – Rim – La Storta, 14. – 18. lipnja 2017.

Ignacijevim stopama – 11. hodočašće Programa Injigo

Asiz. Naravno, riječ je o sv. Franji Asiškome, drugome Kristu, čiji ovozemni ostaci čekaju uskrsnuće od mrtvih u predivnoj bazilici sv. Franje. Ta je bazilika, između ostaloga, osli-kana freskama ‒ remek djelima predrenesan-snoga umjetnika Gio a. One prikazuju broj-ne zgode iz Franjinoga život od kojih me se jedna posebno dojmila: San pape Inocenta III., koji je sanjao kako sv. Franjo podiže baziliku sv. Ivana Lateranskoga koja se urušavala. Sv. Franjo ju je tako podigao da je stajao na nje-zinim temeljima, što je kontradiktorno. Time je, zapravo, pokazano kako »siromah iz Asi-za« Crkvu obnavlja iz same Crkve, ostajući njoj u potpunosti vjeran. Uz sv. Franju po-hodili smo i grob njegove sestre u Kristu sv. Klare Asiške, koji se nalazi u istoimenoj bazi-lici, gdje je i čuveni križ sv. Damjana s kojega je Krist u nježnosti pozvao Franju na obno-vu Crkve u siromaštvu i čistoći. S asiškoga brdašca spustili smo se do crkve sv. Marije od Anđela ili Porcijunkule, do crkve u crkvi ili, bolje rečeno, do crkvice koja pokazuje što znači veličina u malenosti, odnosno malenost u veličini. To je »majka crkva« svih franjeva-ca u kojoj je sveti otac Franjo preminuo, a

| 10 | veljača 2019. | 97

Iz kronike Hodočašća

u kojoj se opipljivo osjeća sva snaga i nesa-lomljivost duha Kristova siromaštva. Neizo-stavno, tu smo uživali u vrtu ružâ bez trnja te se divili dvjema ljupkim bijelim golubicama, koje uvijek bdiju uz kip sv. Franje. Predvečer smo, po običaju, pristigli u mjestašce Riano, gdje smo bili smješteni u ekumenskoj citade-li Taddeide, te smo nakon večernje okrjepe slavili svečanu tijelovsku svetu misu koju je predslavio otac pavlin Mate Kolak.

Dan 2. petak, 16. lipnjaU naš smo drugi hodočasnički dan krenuli ranojutarnjim doručkom i odlaskom za Rim gdje su nas čekale tipične rimske gužve na cesti. No sam pohod posvećenim mjestima vječnoga grada započeli smo svetim misnim slavljem u crkvi sv. Makute, koju je služio p. Mislav Skelin, D. I., a na kojoj nam se pridru-žila gđa. Luciana Pecoraio ‒ laikinja koja je već desetljećima uključena u duhovne vježbe sv. Ignacija u Italiji. Gđu. Pecoraio upoznali smo prigodom proslave 20. obljetnice Progra-ma Injigo kada je putem videoveze održala predavanje o nutarnjemu iscjeljenju i ignaci-janskim duhovnim vježbama (više u časopisu »Injigo«, 8-9, str. 155-162). Nakon svete mise uz vodstvo hrvatskih isusovaca koji se nala-ze na službi u Rimu, pohodili smo baziliku Al Gesu, majku crkvu Družbe Isusove, gdje se nalazi veličanstveni grob sv. Ignacija uz koji smo se zajedno pomolili te Ignacijeve sobe, gdje smo razgledali freske iz Ignacijeva života kao i njegove osobne predmete te sobu u ko-joj je preminuo. Kao i uvijek osobitu pozor-nost privuklo je Ignacijevo lice u bronci po-stavljeno na stup u prirodnoj veličini i visini. Tako je svaki hodočasnik mogao vidjeti ko-liko je sv. Ignacije bio visok. Bazilika sv. Pa-

vla izvan zidina bila je naša sljedeća postaja. Ovo velebno zdanje nekoć se nalazilo izvan zidina grada Rima. U njemu se nalazi grob sv. Pavla ‒ apostola narodâ i jednoga od prvakâ apostolâ. Osim što smo u bazilici pronašli du-hovnu i tjelesnu okrjepu od velikih rimskih vrućina, mogli smo ujedno vidjeti i portrete svih papâ u obliku medaljona, počevši od sv. Petra pa sve do pape Franje. Zanimljivo, za portrete budućih papâ ima samo još nekoliko mjesta slobodno! Nakon Sv. Pavla izvan zidi-na zaputili smo se doista izvan Rima, u mje-stašce La Storta koje je bilo svojevrstan vrhu-nac našega hodočašća »Stopama sv. Ignacija« jer se u La Storti nalazi kapelica u kojoj je sv. Ignacije primio od Boga ohrabrenje da će mu u Rimu biti milostiv. Tako smo se u kapelici, po običaju, dulje vremena zadržali u slavlje-nju i molitvi u jezicima, osluškujući Božji glas u proroštvima: kako za Program Injigo, tako i za svakoga od nas.

Dan 3. subota, 17. lipnjaTreći je dan bio najintenzviniji. Hodočastili smo u neke od najvažnijih rimskih bazilikâ. Prva postaja bila je bazilika posvećena ra-nokršćanskome mučeniku sv. Lovri, zaštitniku humora. Sv. Lovro je bio mučen na roštilju, a još i danas se ostaci, odnosno sokovi njegova tijela mogu vidjeti na mramoru na koji je bio položen. Pečen na roštilju, sv. Lovro je šale-ći se tražio da ga okrenu na drugu stranu s koje još nije bio dovoljno pečen. Nekako u ozračju mučeništva ‒ jer Crkva je, posebno ona u Rimu, izgrađena na mučenicima, nakon sv. Lovre zaputili smo se u baziliku sv. Križa Jeruzalemskoga. U njoj se čuvaju brojne reli-kvije povezane s Kristovom mukom kao što je drvo Križa, koplje i trnje. U bazilici se nalazi i

98 | 10 | veljača 2019. |

Iz kronikeHodočašća

grob službenice Božje Nennoline, Antoane e Meo, koja je sa samo sedam godina preminula na glasu svetosti. Njezine osobne stvari poput igračaka, bilježnicâ i haljinicâ, koje su izlože-ne u jednoj pokrajnjoj prostoriji, duboko su dotakli brojne hodočasnike (više o djevojčici Nennolini možete pročitati u časopisu »Inji-go« br. 7, str. 49). Sljedeće odredište bile su Svete stube kojima se Gospodin Isus Krist us-pinjao na svoju presudu. One se moraju proći na koljenima. Nekima je to posebno teško i naporno. No hod na koljenima je znak vlastite pokore, ali i čašćenja Kristove Muke i velike ljubavi nama iskazane. Pored Svetih stuba je majka sviju crkava, bazilika sv. Ivana Lateran-skoga. Nakon Sv. Ivana Lateranskoga pohodili smo baziliku Santa Maria Maggiore (sv. Marija Velika), koja je posebna po tome što se u njoj čuva drvo Jaslica, a u njoj je i sv. Ignacije u božićnoj noći 1538. slavio svoju mladu misu. Sâma bazilika izgrađena je na mjestu na koje-

mu je ljeti pao snijeg. Bazilika sv. Sebastijana, nedaleko od Rima, bila je naša sljedeća postaja. Kod ulaza se nalaze katakombe sv. Sebastijana, no njih nismo uspjeli pohoditi. U crkvi se na-lazi veličanstveni grob sv. Sebastijana, vojnika i mučenika (o njemu možete više pročitati u časopisu »Injigo« br. 1, str. 85-86). Zanimlji-vo je da ako se na oltaru iznad svečeva groba slavi misa za duše u čistilištu, te duše primaju potpuni oprost i odmah odlaze u Raj. Također se tu nalaze i Petrove stope utisnute u mramor. Naime, kad je Petar napuštajući Rim, susreo Isusa te ga pitao: »Kamo ideš, Gospodine?« ( o vadis, Domine?), Isus mu je odgovorio da ide drugi put umrijeti za svoj narod. Tada se Petar vratio u Rim, i završio je svoj ovozemalj-ski život mučeničkom smrću. Na kraju dana pohodili smo rimsko svetište Madona della Divino Amore koje je posebno važno za grad Rim. Zagovorom Gospi od Božanske Ljubavi Rim je krajem Drugoga svjetskoga rata spa-

Snim

ila M

aša

Bolš

ec

Hodočasnici ispred bazilike sv. Pavla izvan zidina 2017. god.

| 10 | veljača 2019. | 99

Iz kronike Hodočašća

šen od bombardiranja i, vjerojatno, rušenja do temelja. Zato i ne čudi što smo u zavjetnim kapelicama i sobama mogli vidjeti koliko je mnoštvo molitvi uslišano i koliko se čudesnih ozdravljenjâ dogodilo. Ovamo dolaze i brojne poznate osobe iz svijeta sporta zahvaliti Gos-pi od Božanske Ljubavi. U starome se svetištu nalazi grob bračnoga para blaženih Luigija i Marije a rocchi uz koji smo ostali u tišini (o bračnome paru a rocchi pročitajte u ča-sopisu »Injigo« br. 1, str. 50-51). Hodočasnički dan završili smo predivnim misnim slavljem na talijanskome jeziku u novome svetištu Ma-dona della Divino Amore, što nas je od odsjaja plave boje vitraja i prisutnosti Presvetoga Ol-tarskoga Sakramenta odvelo u ljepotu i plavet-nilo neba.

Dan 4. nedjelja, 18. lipnja Posljednji dan hodočašća bio je posvećen srcu Katoličke Crkve ‒ Vatikanu i bazilici sv. Petra. Sama bazilika veličanstvena je i riječi nisu do-voljne da bi se opisala njezina ljepota i snaga. No podijelio bih s vama jedan dojam: moleći u jednoj od pokrajnjih kapelâ bazilike sv. Petra, divio sam se njezinoj doista impresivnoj veliči-ni i ljepoti koja na neki način nagovješćuje sla-vu Božju koja nas očekuje u Nebu. Mislio sam, što ako se dogodi kakva nuklearna katastrofa i stoljećâ ljudskih naporâ završe u prahu? Koji je tada smisao svega? Možda je to na umu imao i sv. Ivan XXIII. kada je pisao svoju encikliku »Mir na zemlji« koja, između ostaloga, govori o opasnosti nuklearnoga rata. No, to je ključ našega hodočašća. Sva ljepota i baština katolič-ke vjere, sve predivne crkve i svetišta koje smo pohodili, pokazuju nam da smo svi mi zapra-vo – hodočasnici. Na putu smo prema onome što nas tek očekuje. Na putu smo prema našem

cilju, prema Nebu. Naš smisao je da prebivamo u okrilju nebeskoga Oca, u naručju Trojstva. Sve što smo vidjeli i čemu smo u Rimu svjedo-čili, govorilo nam je o tome. Na kraju susret s papom Franjom na Trgu sv. Petra, na popod-nevnome Angelusu. I tada je bilo jasno da nam Sveti Otac svim svojim bićem pokazuje Krista i upućuje nas na Krista. On je možda onaj dugo očekivani »novi sveti Franjo« koji obnavljaju-ći, podiže Crkvu stojeći na njezinim temeljima kako smo to vidjeli u Asizu. A na neki smo način svi mi »novi sveti Franjo«. Pokazala su to svjedočanstva hodočasnikâ na povratku u Zagreb kada se potvrdila najveća milost koju smo primili – novi susret s Kristom i želja da u svojoj zemaljskoj domovini ljubeći malo više, nastavljamo put prema nebeskoj domovini. Jer to i jesu Ignacijeve stope.

Karlovac – Dubovac, 4. travnja 2018.

Hodočašće u Nacionalno svetište sv. Josipa

Ružica Žućak

Na uskrsnu srijedu, 4. travnja 2018. oko stoti-njak sudionika Programa Injigo hodočastilo je u Nacionalno svetište svetoga Josipa u Karlov-cu na poziv mons. Antuna Sentea ml., rektora Svetišta. Tamo je u tijeku bila Velika pobožnost svetomu Josipu, koja se sastoji od 19 srijeda i trajala je od 17. siječnja do 10. lipnja 2018. Za hodočašće u Karlovac organiziran je autobus koji je krenuo iz Sesvetskoga Kraljevca sa sta-jalištima u Dupcu, Sveticama i na Jarunu. Bilo je dosta sudionika Programa Injigo koji su išli osobnim automobilima iz Zagreba, Bjelovara, Ogulina, Zadra i Brinja. U Karlovcu kod Svetih vrata dočekao nas je mons. Sente i blagoslovio nas pri ulasku u Svetište. U crkvi nam je go-

100 | 10 | veljača 2019. |

Iz kronikeHodočašća

vorio o izgradnji crkve posvećene sv. Josipu i prijedlogu za osnivanjem svetišta sa željom da se stoljetno štovanje sv. Josipa u našem narodu produbi, proširi i učvrsti. Biskupska konferen-cija u Zagrebu donijela je zaključak 15. travnja 1987. da crkva svetoga Josipa u Karlovcu po-stane Nacionalno svetište svetoga Josipa Crkve u Hrvata. Zaključak je donesen u godini sv. Jo-sipa koju je otvorio u ovome Svetištu kardinal Franjo Kuharić na Josipovo 1987., a zaključio na Josipovo 1988., povodom 300. obljetnice izbora sv. Josipa za nebeskog zaštitnika naše Domovine u Hrvatskome saboru. Sudionici Programa Injigo zajedno sa mons. Senteom predvodili su zazive, krunicu i litanije sv. Jo-sipa te čitali misna čitanja i molitvu vjernikâ. Misno slavlje predvodio je duhovnik Zajedni-ce i Programa Injigo mons. Marinko Miličević, generalni vikar Gospićko-senjske biskupije, uz asistenciju mons. Antuna Sentea i vlč. Dra-gutina Goričanca. Mons. Miličević u homiliji je predstavio duhovne vježbe na prihvatljiv i razumljiv način. Slavljenički tim »Estera« iz župe sv. Trojice iz Karlovca, u kojemu svira pratitelj u Programu Injigo Darko Droždžibob, animirao je slavljenje na svetoj misi. Na kraju misnoga slavlja bila su dva kratka svjedočenjâ vjere. Svjedočile su članice Zajednice Injigo Anita Ivanović i Ružica Žućak. Iz Svetišta smo krenuli u 20 sati ispunjeni milošću Božjom po zagovoru sv. Josipa.

Asiz – Rim – La Storta, 30. svibnja – 3. lipnja 2018.

Ignacijevim stopama – 12. hodočašće Programa Injigo

Vesna DarapiHodočasnici sudionici duhovnih vježbi Pro-

grama Injigo, njih 30, hodočastili su »Stopa-ma sv. Ignacija« u Rim, Asiz i La Stortu. Bilo je to dvanaesto hodočašće u organizaciji Pro-grama i Zajednice Injigo kojeg je vodila mr. Jasna Košćak, prof. Tradicionalno hodočašće koje se organizira po završetku duhovnih vježbi u zahvalu Bogu za primljene milosti, imalo je već uhodan program: na putu pre-ma Rimu posjet Asizu, u Rimu posjet sobama svetoga Ignacija i njegovom grobu u crkvi Presvetoga Imena Isusova, posjet crkvi sv. Ignacija, obilazak osam rimskih bazilika, mo-litveni susret u La Storti i na kraju Angelus s Papom na Trgu sv. Petra.

Snim

ila M

arija

Sag

adin

Mons. Marinko Miličević propovijeda u crkvi sv. Josipa

| 10 | veljača 2019. | 101

Reciklirana tinejdžerka I tvoja mama je pratiteljica? I vodi

susrete s uputama? Da. I ponaša se k’o reciklirana

tinejdžerka. Po čemu si to zaključila? Stalno visi na telefonu, sluša glazbu i

pita hoće li mi trebati auto.

Katolička karizmatska obnovaVoditeljica: Što misliš o Katoličkoj karizmatskoj obnovi ili, kako Papa kaže, struji milosti za cijelu Crkvu?

Pratiteljica: Pa ne znam, ja općenito imam problema s Duhom Svetim koji puše gdje hoće. Ne možeš ti puhati gdje hoćeš, moram ja znati što radiš!

Lako je to ispravitiVježbatelj: Došao sam na razgovor.Supruga: Suprug gore razgovara s vježbateljem na telefon.Vježbatelj: Dobro! Idem kući pa ću ga nazvati!

Razmatranje u duhuTata: Našao je mjesto i položaj za razmatranje (s nogama na krevetu) i zahrkao.Sinčić: Mama, tata opet razmatra u duhu!

102 | 10 | veljača 2019. |

DV humor

DV HUMOR

Foto

: Shu

tter

stoc

k

»DV humor« vaša je rubrika. Pošaljite svoje smiješne doživljaje i događaje iz duhovnih vježbi u Programu Injigo na adresu e-pošte: casopis@injigo.com.

Priredila: dr. sc. Marica Čunčić

66VATRENI ZAPALILI

HRVATSKU

17MOJ CILJ JE NEBO

22VELEMAJSTOR RAZLU IVANJA