„Potočnica“ školski listOsnovne škole Mirka Pereša Ulica 1. svibnja 2, 43203 KapelaTelefon: 043 / 884 - 990Fax: 043 / 884 - 997e-mail: os-kapela-001@skole.t-com.hrIzdavač: OŠ Mirka PerešaZa izdavača:Anamarija TuškanOdgovorni urednik: Ivana Ružman FaletarLikovni urednici:Jasmina Bukvić StankićBožidar AltusGrafi čki urednik: Ivana Ružman FaletarLektorice: Ivanka Novoselac Senada BrulićUredništvo: Mali novinari - Zvonimir Dujmović, Tamara Stankić, Marijan Margotić, Iva Neralić, Ivana Grgić, Antonija Grgić, Ana Oroshaj, Matea Slunjski, Patricia Tomić, Matija Žalac, Marko Pranjić, Svetlana Kobasica, Marko Vuk, Mihaela Đurđević, Marko Gotal, Stjepan Tot, Andrea MarkovićTisak: Školska knjigaNaklada: 300 primjerakaISSN 1848 - 6657

Dragi čitatelji, s novom školskom godinom priredili smo i novi, još raznovrsniji i atraktivniji, broj naše Potočnice. Uredništvo lista trudilo se zabilježiti zanimljive događaje u životu naše škole. Donosimo Vam vijesti o uspjesima naših učenika, intervjue s našim učiteljima i dragim gostima. U novim rubrikama saznajte nešto više o zaštiti životinja i obno-vite znanje engleskog jezika. Pročitajte rezultate ankete o internetu, literarne radove naših učenika i rješavajte križaljke i osmosmjerke. Pogledajte koji su učenici napustili našu školu, a koje smo veselo i rado dočekali. Sigurni smo da ćete se od srca nasmijati đačkim biserima na veselim stranicama. Želimo Vam dobru zabavu i ugodno provedeno vrijeme uz Potočnicu. Uredništvo

3 Sveznalice Opasnost za učenike

16 Ogledalce18 Gostionica Naučite učiti 24 Veliki odmor Koliko smo ludi za internetom?

26 English corner I know!

30 Eko kutak Novi dom

32 Coolerica Maškare

36 Mali godišnjak40 Liko i Lita46 Igraonica47 Vesele stranice48 Strip Napušteno štene

Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u stvaranju ovoga broja Potočnice.

2

Naši učenici postižu odlične uspjehe iz tjelesne i zdravstvene kulture te na raznim sportskim natjecanjima. Pret-postavljate da imaju i zadovoljavajuće uvjete u kojima vježbaju i treniraju te se i na taj način brinu o svojem zdravlju. Ipak, u zdravom tijelu zdrav je i duh. Iznenadili biste se. Većina vršnjaka u našoj županiji ima sportsku dvoranu. Ono što mi koris-timo kao sportsku dvoranu je prostor stare škole koji ne bi bio loš da je sig-uran. Škola je starija od sto godina, oronula, popucalih zidova i trošna. Koliko god se majstor Marko i učitelj tjelesne i zdravstvene kultureTomis-lav Pavić trude popraviti i poboljšati izgled učionice koja služi kao dvorana i osigurati prvenstveno našu sigurn-ost, iz godine u godinu postaju sve više nemoćni. U prilog tome govore pukotine u krovu zgrade, u zidovima, ne znam gdje ih nema. Kad igramo odbojku moramo paziti da ne udarimo loptu jako jer će pasti komad stropa. U hodniku je zimi hladno pa skidanje u trenirke postaje nemoguća misija. O sanitarnom čvoru ne treba puno pisati jer ga nema. Snalazimo se preko zime iščekujući proljeće da istrčimo na igralište. O novoj dvorani priča se već duže vrijeme. Vjerojatno je prob-lem u onome što svima nedostaje, a što mi spominju i roditelji kada pitam za nove tenisice. Nadam se samo da ćemo dobiti novu dvoranu prije nego bude prekasno i netko od mojih pri-jatelja, učitelja ili učiteljica ne strada.

Tekst: Matija Žalac, 6.b Foto: Ivana Ružman Faletar

Većina vršnjaka u našoj županiji ima sportsku dvoranu.

Zgrada stare škole

Dvorana za održavanje nastave TZK - a

Dio opreme je truo i dotrajao

3

Općina Kapela, kao jedinica lokalne samou-prave, na svom području kontinuirano vodi brigu i ulaže maksimalne napore da i u ovim teškim vremenima stvori najbolje moguće uvjete za odvijanje nastave općenito, a naročito u područnim školama koje pripadaju Os-novnoj školi Mirka Pereša. Tako je na prijedlog načelnika općine Danijela Kovačeca, Općinsko vijeće 12. rujna 2011. godine, svojom odlukom, prostor Društvenog doma u vlasništvu Općine Kapela dalo na korištenje, na neodređeno vrijeme bez naknade, Osnovnoj školi Mirka Pereša – područnom razrednom odjelu Stari Skucani u svrhu održavanja redovnih školskih aktivnosti i nastave. Također je tijekom 2010. i 2011. godine izvršeno kompletno unutarnje uređenje, rekonstrukcija i prilagođavanje prostora u Domu ( učionice, sanitarni čvorovi, dvorana itd. ), čime su stvoreni vrlo kvalitetni uvjeti za odvijanje redovne nastave. Uređenje su zajednički fi nancirale Bjelovarsko – bilogor

ska županija i Općina Kapela. Godine 2011. Općina Kapela sufi nancirala je i realizirala projekt pod nazivom „ Toplinska zaštita vanjske ovojnice zgrade Društvenog doma u Starim Skucanima i izmjena stolarije“, kojim je doprin-ijela energetskoj učinkovitosti i time znatno smanjila troškove grijanja i emisiju štetnih tvari u atmosferu. Općina Kapela i dalje će se u okviru svojih mogućnosti zalagati za stvaranje što boljih i kvalitetnijih uvjeta za odvijanje nas-tave na svom području. Upitali smo i učenike područnog razrednog odjela u Starim Skucan-ima za njihovo mišljenje o promjenama u školi. Oni su izrazili svoje zadovoljstvo što imaju lijepu i modernu školu, opremljene učionice i dvoranu u kojoj će moći imati tjelesni. Ovom prilikom zahvaljuju se na pomoći Općini Kapela i svom načelniku Danijelu Kovačecu.

Tekst: Iva Neralić, 5.aFoto: Ivana Ružman Faletar

Izvršeno kompletno unutarnje uređenje, rekonstrukcija i prilagođavanje prostora za odvijanje nastave.

4

Općina Kapela sufi nancirala je i realizirala projekt pod nazivom „ Toplinska zaštita vanjske ovojnice zgrade Društvenog doma u Starim Skucanima i izmjena stolarije“

Novi sanitarni čvor

Nova opremljena učionica

Obnovljen hodnik

Još jedna nova učionica

Nova dvorana za TZK Dio opreme za nastavu TZK 5

Od 1. listopada do 30. stude-nog trajalo je natjecanje iz poznavanja prometnih propisa za učenike osnovnih škola u sklopu projekta Prometna učilica koji se provodi u surad-nji s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta i tvrtkom Moj Telekom d.o.o. iz Zagreba te uz podršku Hrvatske aka-demske i istraživačke mreže – CARnet. Radi se o web aplikaciji za učenje i provjeru znanja iz prometnih pro-pisa za osnovne škole čime je prometna problematika postala interaktivno dostupna svim učenicima osnovnih škola. Cilj ovog natjecanja je prevencija stradavanja djece i mladih u prometnim nesrećama te kao preduvjet povećavanja razine poznavanja prometnih pravila i propisa. I naši učenici rado su se uključili u ovo natjecanje jer su nagrade bile vrlo vrijedne i poticajne. Na internetu su

igrali razne igrice, kvizove ili pronalazili zanimljive i poučne sadržaje. Cijelo natjecanje u školi bilo je pod nadzorom učitelja Gorana Jerkovića i učiteljice Nikoline Turkalj. Na-kon završenog natjecanja naša škola osvojila je drugo mjesto i kao nagradu osvojili smo LCD televizor. Posebno treba poh-valiti 8.b razred koji se najviše trudio, kako u rješavanju svojih zadataka tako i u pomaganju drugima. Pojedinačno bi trebalo istaknuti učenike: Lauru Marušić, Marka Butorca, Tomislava Dujmovića, Ivana Turkalja, Martinu Nadarević, Mirnu Črnja, Patriciju Tomić, Dominika Tomića, Matiju Tunića i Mihaela Veličana koji su imali najviše bodova.

Tekst: Zvonimir Dujmović, 5.aFoto: Goran Jerković, učitelj

Cilj natjecanja prevencija je stradavanja djece i mladih u prometnim nesrećama

6

Polaganje ispita provodi se u suradnji s Auto klubom Bjel-ovar. Teoretski dio nastave odvija se u učionici tehničke kulture, a praktični se dio provodi na prometnom poligonu koji je ocrtan na školskom igralištu. Polaznici izborne nastave sudjeluju u natjecanju ‘’Sigurno u prometu’’. Dvije najuspješnije djevojčice i dva najuspješnija dječaka predstavljaju našu školu na Županijskom natjecanju. Možemo se pohvaliti da unazad nekoliko godina naša djeca redovito ostvaruju zapažene rezultate na županijskim natjecanjima i sudjeluju na državnim natjecanjima. Tako su u prošloj školskoj godini učenici: Mirna Črnja, Jelena Nikolina Magdić, Dominik Tomić i Bruno Stanković osvojili ekipno prvo mjesto na Županijskom natjecanju „SIGURNO U PROMETU“, a učenica Mirna Črnja i učenik Bruno Stanković predstavljali su ekipu Bjelovarsko-bilogorske županije na Državnom natjecanju „SIGURNO U PROME-TU“ u Slavonskom Brodu. Kroz ovu izbornu nastavu stječu se neprocjenjiva znanja i iskustva iz prometa koja će svakome djetetu sigurno koristiti, a jednoga mu dana mogu spasiti i život ili život nekog drugog sudionika u prometu.

Napisao: Goran Jerković, učiteljFoto: Goran Jerković, učitelj

Djeca su najranjivija skupina u prometu, ona drukčije percipi-raju stvari oko sebe i nisu svjesna opasnosti u prometu. Još su mali, ne znaju prometne znakove i tek skupljaju svoja prva prometna iskustva te zbog toga ne mogu predvidjeti reak-cije drugih sudionika u prometu i zato se nerijetko na cesti odjednom nađu u opasnosti. Zbog ovih razloga jako je važno podizanje razine prometne kulture kod djece, kako od strane roditelja tako i u školi. Dijete prije 14. godine kao vozač bicikla ne smije samostalno sudjelovati u prometu dok ne nauči prepoznati i poštivati prometne znakove i pravila tj. dok ne dobije potvrdu da je osposobljeno za upravljanje biciklom.U našoj školi djeca imaju mogućnost uključivanja u izbornu nastavu iz prometa u 5. razredu. Voditelj izborne nastave je učitelj Goran Jerković. Cilj nastave prometa je razvijanje prometne kulture učenika, osposobljavanje za sigurnu vožnju biciklom i omogućavanje polaganja ispita za dobivanje doz-vole za upravljanje biciklom.

Polaganje ispita

Prometni poligon

Djeca su najranjivija skupina u prometu

7

Osjetio sam odjednom neko uzbuđenje i nervozu. Smjestili smo se u učionicu. Tamo smo upoznali Petru iz OŠ Rovišće. Tamara i ja smo se odmah sprijateljili s njom. Malo smo grickali štapiće i pili sok, a onda je došla učiteljica po nas pa smo išli jesti. Nakon jela vratili smo se u učionicu na radionice. Dobili smo papir na kojemu je bio nacrtan klaun, a zadatak je bio u svaki napi-sati tri pojma. Kad smo bili gotovi došla je učiteljica po nas. Trebao je početi ok-rugli stol. Najprije smo slušali radio-emisije predložene za državni Lidrano. Najbolja je bila emisija „Domaća zadaća“. Zatim su članovi povjerenstva držali govore. Bilo je dosadno, ali znali smo se i nasmijati nekim smiješnim riječima.

Jednoga dana učiteljica je rekla da netko iz uredništva našeg lista „ Potočnica“ mora s njom na Lidrano. Svi smo se javljali, ali kako smo Tamara i ja glavni urednici mi smo bili odabrani. U četvrtak ujutro krenuli smo učiteljica, Tamara i ja u Bjelovar. Stigli smo u Dom kulture. Tamo smo se smjes-tili u gledalište na balkonu. Gledali smo predstave koje su pripremili učenici i učitelji škola iz naše županije, a koje su izabrane za županijsko natjecanje. Bilo je jako šaljivih i smiješnih, ali meni se najviše svidjela predstava učenika OŠ Nova Rača „ Kolinje“. Nakon što su završili nastupi uputili smo se u I. OŠ Bjelovar. Kada smo ušli u školu ugledali smo među ostalim listovima i našu “Potočnicu”.

A onda su slijedile odluke o literarnim radovima i školskim listovima koji će biti predloženi za državni Lidrano. Među školskim listovima koji su predloženi za državni Lidrano našla se i naša „ Potočnica“. Kada smo to čuli bili smo pres-retni i veseli. Primijetio sam da je bilo i jako lijepih sastava-ka. Napokon je i to završilo, sve odluke su bile donesene i mogli smo kući. Jedva sam čekao sutrašnji dan da kažem prijateljima iz razreda da naša “Potočnica” ide dalje. Svi će biti jako sretni. Za mene to je bio dan kad sam bio jako ponosan na svoje prijatelje iz razreda, „kolege novinare“ i sebe.

Tekst: Zvonimir Dujmović, 4.a

Stručno ocjenjivačko povjerenstvo

8

Sve je bilo vezano uz našu anketu o internetu i obilježavanju Dana sig-urnijeg interneta 2012. Dobili smo listiće s našim mail adresama i lozinka-ma. Kako kod kuće svi u razredu imamo računala, a velika većina i inter-net brzo smo se snašli u pisanju elektronske pošte. Svatko je bio za jednim računalom. Upisali smo svoje mail adrese i lozinke u zadane kvadratiće, za-tim mail adresu primatelja

Ponedjeljkom, uobičajeno po rasporedu sati našega razreda, ima-mo sat razrednog odjela. Ovoga puta učiteljica je najavila da ćemo se preseliti u informatičku učionicu. Znali smo da ćemo raditi nešto na računalima. Učiteljica informatike nam je bila otprije poznata jer je bila u Jabučeti na praksi. Naša učiteljica najavila nam je sat informatike, odnosno rekla nam da ćemo naučiti kako poslati elektronsku poštu.

e-maila i samo pritisnuli send. Ja sam prvi mail po-slao Ani, a dobio sam mail najprije od Ivane. Najza-nimljivije i najzabavnije bilo nam je kada smo svi slali mail našoj učiteljici koje nije bilo u učionici. Ona nam je ubrzo svima odgovorila, naravno sa „ smajlićima“. Tada je zazvonilo i nisam ni okom trepnuo, a sat je već bio gotov.

Tekst: Zvonimir Dujmović, 4.aFoto: Ivana Ružman Faletar

Učenici na satu informatike u informatičkoj učionici

9

„Hrabrica“ koju im je pročitala teta knjižničarka. Sve im je bilo jako zanimljivo i zabavno, ali najviše od svega svidjela im se trešnja u školskom vrtu prepuna slatkih crvenih plodova. Mnogi od njih su prvi puta u životu jeli trešnje sa stabla i tu veselju nije bilo kraja. Sretni, zadovoljni i izmoreni vratili su se u svoj vrtić s obećanjem da će nam ponovno doći. Ipak je mjesec svibanj najljepši za ovakva druženja.Tekst: Ivanka Novoselac, knjižničarka

nastavna pomagala u kabinetu bi-ologije (ljudski kostur), objedovati u školskoj blagovaonici i protrčati hodnicima škole. Da bi „Ciciban-ci“ stekli pravi dojam o školi os-mislili smo za njih neke aktivnosti. Tako su s našim učiteljem Božidarom Altusom „proučavali“ biljni i životinjski svijet u okolišu naše škole, s učiteljem TZK-a Tomislavom Pavićem odigrali su nekoliko štafetnih igara, a u knjižnici poslušali priču

Dan je bio kao stvoren za igru u prirodi i na svježem zraku kada su nam u posjetu stigli mali „Cici-banci“. Od trenutka kad su izašli iz autobusa pa sve do odlaska nisu mogli sakriti svoje oduševljenje školom, ali i našim okolišem. Ipak je to bio njihov prvi susret sa školom. Priuštili smo im pravu „turu“ po školi pa su tako imali pri-liku sjesti u prave školske klupe, crtati po ploči s geometrijskim pri borom, vidjeti njima interesantna

Najviše od svega svidjela im se trešnja u školskom vrtu prepuna slatkih crvenih plodova

U knjižnici s tetom Ivankom, knjižničarkom S nastavnicom Nadom crtali su razne

geometrijske likove

Štafetne igre pod vodstvom nastavnika Tomislava

S učiteljem Božom u istraživanju okoliša škole

Predaja poklona ravnateljici Anamariji

10

U organizaciji Župe Zrinski Topolovac svake se godine održava povijesno-kulturno-turistička priredba pod nazivom “Dani Zrinskih u Zrinskom Topolovcu” (ove godine 21.-23.09.). Time se želi iskazati ponos na ime koje nosi mjesto. Naša je škola ove godine sudjelovala na ovoj mani-festaciji uključivanjem u kviz znanja o ovoj poznatoj hrvatskoj velikaškoj obitelji, te postavljanjem svojega štanda. Održane su literarna, likovna, glazbena, povijesna (multimedijalna) te sportska i tehnička radionica. Održane su i cjelodnevne prezentacije zavičajne starine i

današnjeg sela uz izložbu starih zana-ta i predmeta, tradicijskih i današnjih jela i pića na selu te različitih životinja i biljaka. Uz obilazak kulturno-sakral-nih i ostalih znamenitosti, šetnje u prirodi ili vožnje na biciklu, organiziran jei posjet seoskom gospodarstvu. Pro-gram je obilovao i tradicijskim igrama i vještinama pa su na “župnikovoj livadi” prikazane igre spretnosti, brzine i snage za djecu i odrasle, vještine streličarstva, mačevanja, hrvanja i jahanja na konju.

Tekst: Iva Neralić, 5.aFoto: Anamarija Tuškan

Kad se ujesen Bilogora okiti raskošnim bojama i plodovima, tradi-cionalno sredinom listopada, sakupljaju se i mali folkloraši. KUD “ Bilogora Kapela” organizirao je četvrte “Bilogor-ske jeseni”, ove godine pod motom Naše kolo veliko. Razloga za slavlje bilo je tim više jer su članovi KUD-a, od predškolaca pa do srednjoškolaca, obilježavali pet godina svoga rada. Tom prigodom potrudili su se organizi-rati bogat i raznolik program. Mani-festacija je počela otvaranjem izložbe fotografi ja Valentine Krvar “ Kulturne i prirodne ljepote Bilogore” i izložbom rukotvorina Vedrana Križnika, članova likovne sekcije. U goste su domaćinima stigle folklorne dječje skupine KUD-a “ Sloga” iz Velike Pisanice i KUD-a “ Sloga - Đurđic” iz Ivanske. Slavlje se premjestilo u podne na školsko igralište gdje su održane Dječje bilogorske igre. Djeca su pokazala spretnost u plesanju s balonom, “ruljenju” kuku-ruza, guljenju krumpira i povlačenju konopa. Nakon odmjeravanja snaga vesela i raspjevana povorka folkloraša krenula je u Vatrogasni dom gdje su održani 4. susreti dječjega folklora “ Naše kolo veliko”. Prikazani su plesovi i napjevi Bilogore, Moslavine i Podra-vine, a folklorašice iz Kapele završile su nastup spletom pjesama iz Slavonije i Hrvatskog zagorja. Sudionici Bilogor-skih jeseni okrijepili su se pizzom, a nakon malih svoje vještine u gađanju praćkom, cijepanju drva, povlačenju konopa, nošenju jajeta u žlici i ruljenju kukuruza pokazali su i odrasli u vese-lom i natjecateljskom ozračju. Tekst: Marijan Margotić, 5.aFoto: Valentina Krvar

Naši učenici sudionici kviza znanja

Zajednička fotografi ja folkloraša

Natjecanje u povlačenju užeta11

Ljepše je rješavati nastavni listić uz morsku obalu, promatrati biljni i životinjski svijet mora.

Dana 29. svibnja u školu u prirodi u Novi Vinodolski krenuli su učenici trećih i četvrtih razreda s učiteljicama Ivanom Ružman Faletar i Vlastom Jurković Drveni. Putem je većina učenika spavala, a oko podneva je autobusom odjeknuo zvuk oduševljenja. Ugledali smo more, neki po prvi puta u životu. Usput smo svra-tili u grad Senj i obišli tvrđavu Nehaj. Oči smo opet uprli prema moru jer se s tvrđave pružao predivan pogled. Kad smo stigli u Novi Vinodolski ljubazno su nas dočekali voditelj odmarališta gos-podin Zvonimir Vujić, medicinska sestra Ivana i ostalo pomoćno osoblje. Torbe s odjećom pomogli su nam odnijeti u sobe gdje si je svatko odabrao svoj krevet. Poslije toga smo išli jesti. Jedva smo dočekali da idemo na plažu. Pogled na morsku pučinu nas je oduševio. Voda je bila hladna, ali želja da se bacimo u more bila je jača. Učiteljice su na naše nagovaranje da se kupamo ipak popustile i dopustile nam kupanje. Nakon kupanja, cvoko-tanja zubi, sunčanja i marende, navečer smo išli u grad. Dok smo bili u gradu počela je padati kiša.

Kako se nismo imali gdje sakriti trčali smo po pljusku do odmarališta, ali svejedno smo bili jako mokri. Bilo nam je smiješno pa je većini nas to bio događaj za pamćenje. Još te večeri imali smo pidžama party. U sobi gdje su spavali dečki birali smo najljepšu mušku i žensku pidžamu. Učiteljica Ivana nas je fotografi rala za uspomenu. Drugi dan cijeli smo proveli na plaži kupajući se, sunčajući, igrajući razne igre u vodi. Navečer je bila večer izbora najluđih frizura. U dvorištu odmarališta učiteljice su pripremile pravi izbor. Upaljena su svjetla, svirala je glazba i bilo je jako svečano i zabavno. Moj prijatelj Đuro imao je najluđu mušku frizuru, a i najluđa ženska frizura bila je iz naše škole. Pripadala je djevojčici iz Jakop-ovca. Sljedećeg dana išli smo na izlet brodom do otoka Krka i razgledavali grad Vrbnik. Bro-dom smo išli i do Crikvenice gdje smo posjetili akvarij. Vidjeli smo puno vrsta riba, a zapamtila sam samo morskog psa. Umorni i puni doživljaja polijegali smo u krevete zabavljajući se uz noć viceva. Iako nas je sljedeće jutro

dočekalo tmurno i oblačno nije nas spriječilo da odemo na pješčanu plažu na kojoj smo provodili vrijeme tražeći školjke i igrajući odbojku na pijesku. Kao i svakog dana imali smo nastavu u dvorištu odmarališta ili na plaži. Moram priznati da je bilo puno zanimljivije i zabavnije nego u učionici. Ljepše je rješavati nastavni listić uz morsku obalu, promatrati biljni i životinjski svijet mora i obale, slikati prekrasne morske razglednice. Zadnji dan iskoristili smo za još malo ku-panja i kupnju suvenira. Novi Vinodolski je jako lijepo mjesto i voljela bih ga opet posjetiti. Nikada neću zaboraviti njegove plaže, kupanje i šetnje starim dijelom grada. Najvrjednije što ću ponijeti kao uspomenu su mnoga sklopljena prijateljstva i druženja s drugom djecom.

Tekst: Tamara Stankić, 4.aFoto: Ivana Ružman Faletar

12

13

demonstraciju ( hranilišta, čeke, solišta, volijere), te postavljali brojna pitanja o životinjama travnjaka i šuma na Bilogori. Nakon toga učenici su riješili pripremljeni nas-tavni listić. Uslijedila je nastava iz hrvatskog jezika i likovne kulture. Učenici su se vratili s nastave puni dojmova s još više razvijenom sviješću o potrebi zaštite okoliša i živih bića u njemu. Gospodin Zlatko Šnajder također je bio zadovol-jan zainteresiranošću učenika pa će se ova suradnja sigurno nas-taviti i ubuduće. Učenici 4.a ovu će izvanučioničku nastavu prezentirati na završnoj priredbi za roditelje, u razrednom listu „ 4.ica“, školskom listu „ Potočnica“, te „Lovačkom vjesniku“.

Tekst: Iva Neralić, 4.aFoto: Ivana Ružman Faletar

Dana 11.travnja 2012.održana je izvanučionička nastava 4.a i 4.b razreda matične škole. Mjesta izvođenja nastave bila su učionica, travnjak i šuma u okolici škole u Kapeli. Uz učiteljice Ivanu Ružman Faletar i Janju Martinec gost nam je bio član LU „ Bi-logora“ iz Kapele gospodin Zlatko Šnajder. U izvanučioničkoj nastavi sudjelovala su 24 učenika. Toga su dana učenici dolazili do novih spoznaja iz hrvatskog jezika, prirode i društva, likovne kulture i tjelesne i zdravstvene kulture. Na satu hrvatskoga jezika obrađivala se pjesma Dragutina Tadijanovića „Pozdrav šumi“, te slikovito opi-sivao krajolik u proljeće. Iz prirode i društva ponavljali su se ključni pojmovi životne zajednice vezani

uz temu „Travnjak“, „ Šuma“, „ Život biljke“ i „ Život životinje“. Sadržaji likovne kulture i tjelesnog odgoja korelirani su kao i teme hrvatskog jezika uz teme prirode i društva pa su učenici slikali divlje životinje tehnikom tuša i drvenih boja, te igrali igre u prirodi. Prvi dio nastave održan je u učionici gdje su učenici nakon uvodne rasprave i iznošenja svojih mišljenja i iskustava o tome jesu li lovci ubojice ili zaštitari po-gledali dokumentarni fi lm Hrvatsk-og lovačkog saveza „ Lovci- ubojice ili zaštitari?“. Slijedilo je predstavl-janje gosta - lovca Zlatka Šnajdera koji je poveo oba razreda na obližnji travnjak i u šumu na praktični dio nastave iz prirode i društva. Učenici su sa zanimanjem slušali izlaganje gosta i njegovu

Učenici istražuju volijeru

Zanimljivo izlaganje našega gosta

14

Prvi dio nastave održan je u učionici gdje su učenici nakon uvodne rasprave iznosili svoja mišljenja i iskustva o tome jesu li lovci ubojice ili zaštitari prirode

15

Igre

U mjesecu svibnju obilježili smo Dan škole u matičnoj školi u Kapeli. Nakon svečanosti uslijedile su športske igre učenika nižih i viših razreda uz burno navijanje učenika, roditelja i gostiju.

Šareni događaj

Društvo Naša djeca Bjelovar organiziralo je tijekom lipnja treći po redu Cvjetni korzo u Bjelovaru. Naši učenici prvog i drugog razreda pridružili su se toj šarenoj povorci. Djeca vrtićke dobi i nižih razreda osnovnih škola u cvjetnim kostimima prošetala su grad-skim ulicama. Nakon šetnje sudionici cvjetne povorke predstavili su se sugrađanima pjesmom i plesom na pozor-nici u dvorištu Gradske uprave grada Bjelovara. Bio je to jako šareni i veseli događaj za male i velike.

Mjesto za praktičnu nastavu

Tijekom ove školske go-dine u okolišu naše škole niknula je eko učionica. Od sada će naši učenici moći dio praktične nas-tave imati u eko učionici koju je izradio školski majstor Marko Kovač. Učionica ima i estetsku ulogu u okolišu škole.

16

Dan bez automobila

U listopadu je održana, sada već tradicionalna, biciklijada. Ovogodišnje odredište bila je Područna škola Donji Mosti. Pro-moviranje zdravog načina života i ove je godine uspjelo jer se iz godine u godinu na biciklijadi primjećuje sve više sudionika.

Zlatni dukati u travi

I ovoga su se proljeća livade zažutile malim žutim cvjetovima. Bio je to znak učenicima naših područnih škola da tog travanjskog jutra održe svoju terensku nastavu pod nazivom Dan maslačaka u Područnoj školu u Donjim Mosti-ma. Upoznali su biljni i životinjski svijet livade s kojima maslačci dijele stan i zabavili se u igrama na svježem i čistom zraku.

Svijeće za Vukovar

Odavanjem počasti gradu Vukovaru i svima koji su dali svoje živote za sa-mostalnost naše države priključili su se i učenici naše škole paljenjem svijeća i lampiona ispred zgrade općine Kapela.

17

Ove školske godine, u prostoru naše škole, u spomen poginulom djelatniku Mirku Perešu, održao se sada već tradicionalni Memo-rijalni turnir Mirko Pereš. Orga-nizira ga odbor za sport turnira Mirko kako bi se svi prisjetili dragog kolege i djelatnika škole. Odvija se svake treće subote u lipnju svake godine kada se odaje počast bivšem nastavniku tjelesne i zdravstvene kulture i ravnatelju škole. Sudjeluju ekipe koje se natječu u

raznim sportskim kategorijama, od pikada, kartanja bele pa do najzanimljivije, one u nogo-metu. Ekipe sačinjavaju prosv-jetni djelatnici, sportaši, Mirkovi suborci iz divizije i zainteresirani stanovnici općine Kapela. Na ovogodišnjem Memorijalnom turniru rodila se ideja o postav-ljanju biste Mirka Pereša ispred škole. Turnir je prošao u veselom i svečanom ozračju.

Tekst: Tamara Stankić, 5.a

Hrvatski školski športski savez (HŠŠS) tijekom 2007. godine pokren-uo je program na nacionalnoj razini pod nazivom Univerzalna športska škola. Univerzalna športska škola namijenjena je djeci od šeste do desete godine života, tj. učenicima od prvoga do četvrtoga razreda osnovne škole. Cilj programa univer-zalne športske škole uključivanje je što većeg broja najmlađih učenika u športske aktivnosti, odnosno stvaranje navike svakodnevnoga tjelesnog vježbanja. Djeca pod stručnim nad-zorom kineziologa, igrajući se na zanimljiv i za njihovu dob pedagoški i kineziološki primjeren način, uče osnovne oblike kretanja kao i osnovne elemente brojnih športova. Program univerzalne športske škole provodi se dva puta tjedno po 45 minuta tijekom cijele školske godine. Univerzalna športska škola za svu je djecu pot-puno besplatna. Prošle školske godine 2011./12. školu je polazilo 23 učenika, a ove godine 26. Dojmovi većine djece su odlični. S veseljem dolaze, druže se i igraju. Opušteni su jer nema ocjenjivanja, a imaju osjećaj kao da su na svom satu tjeslesnog. Pitali smo za mišljenje i voditelja športske škole, nastavnika tjelesnog odgoja Tomis-lava Pavića. On misli da je odlično što djeca pored svojih redovnih sati tjele-sne i zdravstvene kulture mogu birati još dva sata sportske škole. Djeci je u toj dobi igra i kretanje najvažnije, a sportska škola im omogućuje zadovol-javanje tih potreba. Sportska škola je dobra i zato što učitelj može dijete koje je uočio kao perspektivno usmjeriti uz pomoć roditelja prema nekom sportu. I na kraju, dobra je za učitelja tjelesnog jer kad učenici dolaze u peti razred imaju veću razinu znanja i poznaju pravila i metode rada. Tekst: Ana Oroshaj, 4.a

18

Prije tri godine u našu školu došao je novi nastavnik tjelesne i zdravst-vene kulture. Naravno, svi učenici vole taj predmet pa samim time i nastavnika. Odnosno, kaže se da ako djeca zavole nastavnika zavol-jet će i njegov predmet. Nastavnika Tomislava Pavića svi su vrlo brzo zavoljeli, a za predmet ne moramo ni govoriti ( pisati). Kako je prošlo njegovo vrijeme prilagođavanja u našoj školi došlo je i naše vrijeme da mu postavimo nekoliko pitanja i saznamo nešto malo više o njemu.

1.Kako ste odlučili postati učitelj TZK - a i jeste li zadovoljni svojim izborom zvanja?Učitelj TZK-a sam odlučio postati zato što sam odmalena volio sport, trenirao ga, a TZK mi je bio i najdraži predmet u školi.

2.Jeste li strogi prema učenicima?

Pošten sam prema učenicima, ali prema nekim pojedincima koji ne poštuju pravila koja smo dogovorili sam i strog.

3. Slušaju li vas učenici i koji razred je najposlušniji?Naši učenici su većinom dobri i slušaju, a najposlušniji su 8.a, 8.b i 7.b.

4.Što djeca najviše vole igrati?Dečki naravno najviše vole nogo-met, a djevojčice odbojku i rukomet.

5.Jesu li vas kada učenici razočarali?Uglavnom su svi odlični, ali ima i nekih koji su me razočarali.

6.Ima li neka vježba koju ne možete izvesti? Ima, ali te vježbe ne radimo na sato-vima TZK-a.

8. A koliko ste imali iz matematike? Uvijek negdje oko četvorke.

9. Pratite li sport i koji najviše?Pratim, a najviše nogomet.

10.Za koju nogometnu momčad navijate?Za Hajduk.

11.Imate li kućnog ljubimca i kojeg?Nemam.

12.Koji crtić volite najviše pogledati? Pticu trkačicu.

13.Koju vrstu glazbe slušate?Slušam domaću zabavnu glazbu.

14.Što najviše volite pojesti?Čevape u lepinji s lukom.

Tekst: Tamara Stankić, 4.a Đuro Pehnec, 4.aFoto: Ivana Ružman Faletar

Pošten sam prema učenicima, ali prema nekim pojedincima koji ne poštuju pravila kojih smo se dogovorili sam i strog.

19

Velika nam je čast bila imati zadatak intevjuirati ravnatelja škole. Istovremeno bio je to i težak zadatak. Ravnatelj naše škole, gospodin Mladen Rajh, bio nam je poznat od ranije kao nastavnik tjelesne i zdravstvene kulture. I to je bilo sve što smo znali. Kako će uskoro otići u mirovinu iskoristili smo preostalo vrijeme da mu postavimo nekoliko pitanja.

1.Kako ste odlučili postati ravnatelj i što ste bili prije nego ste postali ravnatelj?Uhhhh, ovo je jako teško pitanje, ali dobro pokušat ću odgovoriti. Prije nego što sam postao ravnatelj bio sam učitelj tjelesne i zdravstvene kulture ovdje u školi. A što me je navelo da postanem ravnatelj je želja da pomognem i podrška kolega iz škole.

2.Kako se osjećate kao ravnatelj?Sretan. Sretan sam s tom djecom kojima sam okružen. To su sve dobra i vrijedna djeca.

3.Što radi jedan ravnatelj škole?Ravnatelj radi puno toga, ima raznih obaveza. Od organizacije nastave pa do održavanja školske zgrade i njenog okoliša. Raznolik je to i svestran posao.

4.S kojom ocjenom ste kao učenik prolazili u os-novnoj školi?Ma bila je odlična ocjena. Bio sam odličan đak.

5.Koliko ste imali iz matematike u 4. razredu, a koliko iz TZK?O, imao sam odlične ocjene iz oba predmeta.

7.S koliko godina ste imali prvu simpatiju?Kao i svi dječaci u školi bila mi je lijepa jedna djevojčica iz paralelnog razreda. Jako mi se sviđala.

8.Koja vam je priča/ knjiga bila kao dječaku najdraža?Kao dječaku, ako misliš kad sam bio učenik osnovne škole, mi smo čitali stripove, a ja sam najviše volio knjige i stripove o Indijancima, Winnetoua Karla Maya.9.Koji crtić vam je najdraži?Crtić?! Ma, Tommy i Jerry su me oduvijek oduševljavali.

10.Koju vrstu glazbe slušate?Ja volim svu glazbu, i narodnu i zabavnu. Meni je sva glazba lijepa. Kao što je život lijep.

11.Znate li plesati?Ooooo, vrlo rado.

12.Imate li kućnog ljubimca i kojeg?Imam puno kućnih ljubimaca. Imam mače, ribice i kornjače. Volim životinje.

13.Volite li igrati nogomet?Volim igrati nogomet, ali sada već rjeđe igram, rekreativno.

14.Koja vam je igračka bila najdraža u djetinjstvu?E, o igračkama je teško govoriti. U moje vrijeme,a ja sam rođen poslije rata, igračaka nije bilo. Mi smo bili sretni ako smo imali loptu krpenjaču.

15.Imate li kakav hobi i koji je to?Strastveni sam ribolovac. Volim ribolov od djetinjstva, od malih nogu.

16.Volite li putovati? Koje mjesto je ostavilo najbolji dojam na Vas?Pa mogu reći iskreno da sam puno putovao po našoj zemlji, po našoj domovini. Oduševljen sam ljepotama čitavog našeg kraja. O zemljama u inostranstvu ne bih govorio jer je meni naša zemlja najljepša.

17.Koje jelo vam je najfi nije pojesti i znate li kuhati?Kuhati znam, to je normalno, a što mi je najbolje? Ma ja volim sve jesti. Naučio sam da sve treba papati.

18.Što biste poručili učenicima vaše škole?Poručio bih im da ostanu dobri, poslušni i neka se zalažu, neka nauče učiti. Nije važno nekada hoćemo li proći s odličan , vrlo dobar ili dobar, ali je važno da naučimo učiti jer kada naučite učiti onda ćete uspješno prebroditi sve prepreke u životu.

Razgovarali: Zvonimir Dujmović, 4.aAntonija Grgić,4.aMatea Slunjski,4.a

20

Naučite učiti jer kada naučite učiti onda ćete uspješno prebroditi sve prepreke u životu.

21

5.Kako ste odlučili postati glumac? Počeo sam ići u kazalište, i to mi se strašno svidjelo, najprije na operete u Zagrebu, pa komedije pa ozbiljne predstave, čak dječje predstave nisam puno gledao. Onda smo jednoga dana u razredu odlučili pozvati tada slavne glumce, oni su se odazvali i došli, razgovarali su s nama ovako kao što ja sad s vama razgovaram. Čak su nam i glumili odlomke iz te predstave zbog koje smo ih pozvali. Bili su to Vanja Drach i Emil Kutijarov. To su glumci sada nažalost pokojni, ali su tada bili legende u kazalištu. Ja sam tada to doživio na jedan specifi čan način i rekao sam ja moram biti glumac. 6.Volite li više glumiti u predstavama za djecu ili odrasle i zašto?Volim kad i odrasli postanu djeca kad gledaju predstavu zapravo i kada se jed-nostavno prepuste tome da se igra kad nisu zatvoreni, onda i ja njih tretiram kao djecu, a djeca su naravno uvijek iskrena publika i uvijek bi željeli da i odrasli budu zapravo djeca.

1.Možete li nam nešto više reći o pred-stavi Sijač sreće koju ste danas izveli u našoj školi?Pa mislim da je predstava dovoljno rekla, ona ima dakle tu jednu šaljivu stranu,neozbiljnosti, kako čovjek raste od male bebe pa krene u školu, pa se zaljubljuje u životu, pa evo ti si bila Marijana pa sam se ja kao zaljubio u tebe, pa sve druge Marijane. A s druge strane kad čovjek traži sreću u životu pitanje je što je zapravo sreća. Je li to nešto što je trenutačno ili prolazno, ili je sreća zapravo ono što mi želimo da nam bude sreća, ono što mi izmaštamo. Zato je cijela ova predstava napravljena da bude izmaštana. Poruka je moja i ove predstave da čovjek sije sreću na taj način što ljudima želi dobro, što želi ljudima pomoći, želi biti na njihovoj strani, želi ih razumjeti,želi ih gledati u oči i onda postiže i svoju i njihovu sreću. Sreća se uvijek daruje nekome, dijeli se raširenih ruku.

2.Gostovali ste u mnogim školama pa evo i u našoj. Kako su učenici prihvatili predstavu Sijač sreće? Mislim da su bili odlični, vidjeli ste i po reakcijama. To morate njih pitati zapravo. Pitajte kako im se svidjela predstava, kako su je doživjeli. Meni se činilo da je jako dobro prihvaćena. 3.Kakva su publika, općenito djeca?Djeca su najbolja publika. Djeca su iskrena publika, djeca ne lažu. Djeca se ne pretvaraju da im je nešto dobro ako im nije dobro ili da im je nešto loše ako ima se sviđa. Oni pokazuju svoju reakciju odmah istog trenutka i nema nikakve dileme.4.Jeste li voljeli glumiti kad ste bili đak u osnovnoj školi?Pa više kad sam bio u srednjoj školi onda sam se zaljubio u glumu i kazalište. Negdje sa svojih 14, 15 go-dina, tad sam počeo. U osnovnoj školi nekako bio sam zatvoreno i stidljivo di-jete. Mislio sam da gluma nije za mene, nisam uopće pomišljao na to. To je bilo za nekoga drugoga.

Uvijek volim kad u školi imamo goste glumce koji nam pripreme neku dobru predstavu. Ovaj puta bio je to jedan glumac, ali zato je glumio više likova. Pred-stava je bila jako zabavna i poučna. Porazgovarali smo nakon predstave s glumcem kazališta Sva-rog, Dubravkom Sidorom.

Djeca su naravno uvijek iskrena publika.

22

Jednoga dana vidješe dječaci nekog starca kako ide ulicom s velikom košarom ispod miške, prepunom blistavih zvijezda. Laganim zamahom ruke on bi s vremena na vrijeme zgrabio iz košare i zavitlao oko sebe kao da sije. Tada bi mnogo prekrasnih zvjezdica zalepršalo oko njega kao jato krijesnica. -Što to radite? –upitaše dječaci goreći od znatiželje. -Sijem sreću! – odgovori čovjek i mirno nastavi svoj posao dok su mu se među prstima caklili prekrasni dragulji iz kojih su dječake gledale tople dugine boje poput sunčanih očiju. Osvojeni tom ljepotom mališani smjesta pojuriše da uhvate sreću, ali uzalud. I oni najhitriji i najokretniji ostajali bi praznih ruku. -Zalud je to što činite – osvrnuo se tajanstveni starac. -Tako je nikad ne ćete uloviti. -Zašto ? – upitaše začuđeni dječaci. Nasmiješivši se, starac je tiho prozborio: -Tek kad se naučite sijati radost i ljepotu oko sebe, bit ćete pozvani na žetvu sreće. Onaj tko grabi sebi, nikad ne će uhvatiti sreću. Sreća se uzima raširenih ruku.

B. Prosenjak

sve što je dobro, on je bog svjetlosti. On je vrhovno božanstvo. I prema njemu mi smo rekli da smo sada bogovi koji želimo stvarati nešto svjetlo, nešto dobro i zato smo odabrali da bude Svarog.11.Jeste li kada glumili na televiziji? O kojoj seriji ili fi lmu se radilo?Nisam puno glumio, glumio sam nešto u obrazovnom i dječjem programu za vrijeme ovog domovinskog rata i tada je išla jedna obrazovna serija „Vrtuljak mali“, tu sam igrao nekog učenika koji voli hrvatski, zvao sam se Hrvoje, a jedan drugi glumac je glumio Matka jer je volio matematiku. Tako smo se mi uvijek nešto raspravljali što je matema-tika, što je hrvatski, što je bolje, što je zanimljivije. Još neke druge ali nije vrijedno spomena. 12.Gdje vam je draže glumiti, u kazalištu, na radiju ili na televiziji?Apsolutno u kazalištu, a kazalište ne mora biti zgrada. Kazalište može biti i ovo što sam danas igrao među vama. Ja se u jednom trenutku šalim, pa kažem nećete vi meni iz škole praviti kazalište. A evo ipak smo napravili kazalište iz škole.13.Volite li čitati i koja knjiga vam je najdraža?Volim čitati i volio bih kad bih imao puno više vremena za čitanje. Koja mi je najdraža knjiga? Hm, puno mi je dragih knjiga, ne znam možda Don Quijote. Vjerojatno ste čitali i vi, Harrya Pottera, meni se jako sviđa, pročitao sam svih sedam knjiga. Mogu vam reći, meni je to zanimljivo štivo. 14.Imate li kakav hobi?Volim trčati po prirodi, jogirati, recimo da je to dobro i za kondiciju, za zdrav-lje. Baš volim trčati po prirodi, kad čuješ ptičice i gledaš kako se priroda mijenja. Svaki trenutak je drugačiji u prirodi. Čas je zelena,čas je snijeg, čas je kiša, čas je ružno vrijeme, oblačno, uvijek su neke druge boje, čuješ ptičice, vidiš vjeverice. Evo to mi je hobi uz naravno glumački posao i kazalište.15.Što biste poručili učenicima i učiteljima naše škole?Da se vole i da žele sreću jedan drugome, da se međusobno daruju srećom. Eto to bih želio, da se veselite, da se igrate i da budete radosni i da se veselite životu.

Tekst: Ana Oroshaj, 4.aIvana Grgić, 4.a

7.Kako se pripremate za određenu ulogu ili nastup? Je li teško učiti tekst napamet?Pa da vam tako kažem, eto možda kako se vi pripremate da naučite neko gradivo nekog predmeta. Ako ga učite, učite, učite onda vam to teško ide, a ako zavolite predmet onda vam nekako lako ide i nije najvažnije samo naučiti nešto napamet tako da je to najsporednija stvar naučiti napamet ono što se igra. Nego jednostavno naučite se igrati i kad se naučite igrati onda sve samo sjeda. Tako ćete i kad učite neki predmet i kasnije, ako ga zavolite sve će lakše ići. Dakle, ako volite tu predstavu i ulogu koju radite onda ćete je naučiti bez problema, ako je ne volite i silite se da je naučite onda vam neće ići. Ja sam prošao sve faze, katkad sam se i mučio i učio, ali kad sam otkrio da je glumačka igra zapravo igra i kad je i posao koji čovjek radi u životu na neki način igra onda to čovjek zavoli i oda mu to nekako lakše ide. 8.Koju ulogu vam je do sada bilo najteže pripremiti? Hm, one koje mi nisu išle, to mi je bila najveća muka i tu sam se najviše mučio, a kad je nešto krenulo onda sam iznenađujuće brzo nešto napravio. Dobro, sa sijačem sreće sam se mučio dugo vremena, ali kad je krenulo našao sam ključ kako da to igram onda mi više nije bilo i kad sam našao suradnike u publici kao što ste mi danas vas dvije bile mama i Marijana, onda mi je taj tre-nutak nekako draži i nekako mi je lakše. 9.Koju ulogu još niste igrali, a željeli bi?Nisam nikad tako razmišljao, dovoljno sam igrao i ako budem nešto opet neću birati što bih igrao. Ja sam ipak već čovjek malo u godinama, pa eto ono što mi se zalomi, to ću prihvatiti, što mi se svidi, nisam razmišljao što bih htio igrati, ne znam, jednostavno želim se igrati. 10.Zanima nas po kome je kazalište Svarog dobilo ime?Vi ste možda nešto čitali od Ivane Brlić Mažuranić, vjerojatno, znate da tamo postoje svarožiči, da postoji teatar lica iz staroslavenskih legendi, tražili smo ime, a Svarog je u staroslavenskoj leg-endi, neki kažu i starohrvatskoj legendi bog svjetla, dobri bog onaj koji stvara

23

Rezultati ankete: U anketi je sudjelovalo 158 učenika od 4. do 8. razreda. Od toga samo 17 učenika nema računalo kod kuće. Računala su smještena ili u nji-hovim sobama ili dnevnim boravc-ima. Učenici se služe računalom u razne svrhe. Dvadesetčetvero učenika ne služi se internetom. Mlađi učenici rijetko se koriste njime dok su stariji, posebno osmi razredi svakodnevno online. Većina učenika provodi od

Skoro svi učenici imaju svoj facebook profi l, ali samo oko dvije trećine njih je upoznato s opasnostima interneta. Učenici nižih razreda nisu se dopisivali s nepoznatim osobama na inter-netu dok oni sedmih, pogotovo osmih razreda su to radili, i to više od polovice njih. Većina učenika bi rekla roditeljima ili prijatelju kada bi dobili neprim-jerenu poruku od nekoga, a mali dio učenika bi to prešutio.

jedan do dva sata na internetu, vrijeme se produljuje u višim razredima. Mlađi učenici na inter-netu većinom igraju online igre, a osmaši su najvećim dijelom na news grupama kao Facebook, Twitter i slično. Roditelji ili imaju dobro mišljenje o internetu ili učenici ne znaju što roditelji misle o njemu, a jako mali broj roditelja ima loše mišljenje. Samo dvije trećine roditelja zna se služiti računalom i internetom.

Skoro svi učenici imaju svoj facebook profi l, ali samo oko dvije trećine njih je upoznato s opasnostima interneta.

24

7. Koliko se često koristiš internetom?

a) Rijetkob) Svakodnevnoc) Samo ako trebam nešto za školu d) Nikada

8. Koliko vremena provodiš na internetu?

a) 1 sat b) 2 sata c) 3 sata d) 4 sata e) Ne koristim se internetom

9. Što najčešće radiš na inter-netu?

a) online igreb) e-mailc) news grupe ( Facebook, Twitter,..)d) surfanjee) download podatakaf) chatg) ostalo

10. Što tvoji roditelji misle o internetu?

a) Ne znam b) Imaju loše mišljenje c) Dobar je i koristand) Opasan jee) Ne podnose ga, mrze internet

1. Koliko imaš godina? a) 10 b) 11c) 12d) 13e) 14

2. Kojeg si spola?

a) ženskogb) muškog

3. Imaš li računalo?

DA NE

4. Gdje je računalo smješteno?

a) U mojoj sobi b) U dnevnoj sobi c) U maminoj sobi d) U sestrinoj sobi e) U bratovoj sobi

5. U koju svrhu najčešće koristiš računalo?

a) Za igranje igara b) Za učenje c) Za pretraživanje zabavnih sadržaja na internetu d) Za slušanje glazbe

6. Služiš li se internetom?

DA NE

11. Znaju li se tvoji roditelji koristiti računalom / inter-netom?

DA NE

12. Imaš li Facebook profi l? DA NE

13. Jesi li upoznat s opasnos-tima interneta?

DA NE

14. Jesi li se kada dopisivao/la s nekim nepoznatim oso-bama putem interneta?

DA NE

15. Što bi napravio/la da ti netko pošalje poruku neprim-jerenu za tvoju dob?

a) prešutio/la bihb) rekao/la bih roditeljimac) rekao/la bih učitelju/razred-nikud) rekao/la bih prijatelju

Anketu izradili: učenici 4.a

25

26

27

28

29

Dana 20.siječnja 2012. 4.a razred radio je kućice za ptičice. Išli smo u radionicu majstora Marka. Bili smo podijeljeni u četiri skupine. U prvoj skupini bili su: Antonija,Matea i Ivan, u drugoj Karla, Mateo i ja, u trećoj Zvonimir, Iva i Ana, a u četvrtoj Tamara, Marijan i Đuro. Svaka je skupina morala napraviti kućicu za ptice. Kada smo došli kod majstora svi dijelovi kućica i alat bili su priprem-ljeni. Skinuli smo jakne i bacili se na posao. Svaka je skupina imala težak zadatak, pravilno sastaviti kućicu. Dok smo mi radili majstor Marko je proma-trao i pomagao, a učiteljica nas je fotografi rala. Bilo je i ozljeda, ali ne strašnih. Bilo je udaranja čekićem po prstima umjesto po čavlima. Svi smo preživjeli. Zatim je došao ravnatelj koji nam je također davao savjete. Prvi su završili Tamara, Marijan i Đuro. Kada smo svi bili gotovi potpisali smo se na dna svojih kućica kako bismo znali sljedeći puta kod bojanja tko je koju radio. Kućice smo nekoliko dana kasnije obojali u žuto i zeleno, te uz pomoć majstora Marka postavili na stabla oko naše škole. Stiže i proljeće, a mi se nadamo da će ptičice uskoro useliti u svoje nove domove i veseliti nas svojom pjesmom.

Učenici 4.a

30

U petak 9. prosinca 2011. učenici raz-redne nastave naše škole posjetili su 1. sajam kućnih ljubimaca u Gudovcu. Po-vodom sajma održana je i izložba dječjih likovnih radova na temu kućnih ljubimaca. Naš razred sudjelovao je svojim likovnim radovima, a rad mog prijatelja Đure Pehn-eca dobio je pohvalu. Na sajmu je najza-nimljivije bilo vidjeti mnoštvo raznovrsnih životinja. U velikoj dvorani čulo se kukuri-kanje pijevaca, kokodakanje kokoši, cvr-kutanje ptica, pjevanje papagaja. Zečevi su skakutali po kavezima, grickali travu i znatiželjno nas promatrali.

Antonija Grgić, 4.a

31

U utorak 21.02.2012. u našoj je školi, sada već tradi-cionalno, održan maskenbal. Sudjelovali su svi učenici škole. Učenici razredne nastave ove su se godine mogli maskirati sami kako su god htjeli dok su učenici od 5. do 8. razreda ove godine imali skupne maske. Učenici nižih razreda matične i područnih škola skrivali su se pod raznim maskama vještica, vila, lovaca, princeza, spidermana, Indijanaca i kauboja. Učenici viših razreda pronašli su se u maskama majstora, maneken-ki, šterbera, vojnika ili pak kinesk-og zmaja. Ove godine maskirale su se i učiteljice razredne nastave.

Izabrana je ocjenjivačka komisija koja je imala težak zadatak izabrati najljepšu individualnu i skupnu masku, te najljepšu učiteljsku masku. Dok je komisija muke mučila s maskama učenici od 1. do 4. razreda plesali su ples sa stolicama. Pobjednici svakog razreda osladili su se slatkim pa-ketom. Slijedila je vesela i šarena povorka po mjestu, fotografi ranje i proglašenje najljepših maski u školi. Titulu najljepših odnijeli su učenici 8. a i 8. b te učiteljica Ksenija Fuček.

Tekst: Iva Neralić, 4.aFoto: Ivana Ružman Faletar

Zmaj 8.a

Tajnica škole

Učiteljica Senada

3. razred iz Kapele Ples sa stolicama

32

4.a razred PRO Jabučeta

PRO Jakopovac

Mala škola

Zajednička fotografi ja maškara

Učenici iz PRO Stari Skucani

33

Prohladnog travanjskog jutra djelatni-ci Osnovne škole Mirka Pereša kren-uli su prema glavnom gradu Bosne i Hercegovine – Sarajevu. Uz kraća zaustavljanja stigli smo do željno očekivanoga Sarajeva. Miris ćevapa osjećao se u zraku, a to je još više podražavalo naše okusne pupoljke. U Bosni i Hercegovini pripremi hrane, pića i uživanju u njima posvećuju se vrlo ozbiljno, stoga bi bio grijeh da nismo zastali, popili kafu i zasladili se rahatlokumom na Baščaršiji. Sarajevo je jedan od rijetkih gradova gdje u krugu od petsto metara možemo naći katoličku crkvu, pravoslavni hram, židovsku sinagogu i muslimansku džamiju. Ta slikovita raznolikost

utisnula se u živote Sarajlija, obo-jila njihov specifi čni humor i dala im iznimnu volju i želju za životom, čak i nakon ratnih ožiljaka koji su još uvijek dosta svježi. Kroz grad protječe rijeka Miljacka, a u neposrednoj blizini grada je i izvor rijeke Bosne koji smo posjetili. Razgledavajući to popularno izletište primijetili smo olimpijske planine Jahorinu, Bjelašnicu, Igman, Treskavicu i Trebević kako ponosno okružuju grad. Sve vezano uz Saraje-vo ne može stati u nekoliko rečenica, ali jedno je sigurno. Sarajevo je grad koji ima dušu, a Sarajlije šaljivdžije neumornoga duha.

Tekst: Senada Brulić, učiteljica

Bio bi grijeh da nismo zastali, popili kafu i zasladili se rahatloku-mom na Baščaršiji

34

Učenici petih i šestih razreda zajedno s nastavnicima išli su početkom lipnja na izlet u Hrvatsko Zago-rje. Najprije smo išli u Trakošćan. Putem smo imali turističkog vodiča koji nam je objašnjavao sve ono što smo zamjećivali. Napokon smo stigli u dvorac Trakošćan i zajedno s nastavnicima krenuli u razgle-davanje dvorca. Prilikom razgledavanja dobili smo vodiča koji nas je odveo u sve dijelove dvorca. Vodič nam je ispričao priču o obitelji Drašković koja se uselila u dvorac koji je prije bio vojna utvrda. Kada je završio rat njima ta vojna utvrda više nije trebala i preoblikovali su je u dvorac koji je postao muzej i danas ga ljudi iz cijeloga svijeta posjećuju. Kada smo završili s razgledavanjem krenuli smo na rijeku Muru. Na njoj smo vidjeli vodenicu s mlinom. Kada smo sve pogledali išli smo se voziti skelom. Svidjela mi se skela jer je to vrlo starinski način prelaženja preko ri-jeke na drugu stranu obale. Upravo kada smo se otis-nuli od obale počela je padati jaka kiša. Brzo smo se vratili natrag u vodenicu. Tamo su nam ispričali kako voda pokreće mlin i kako mlin pretvara žito u brašno. Vidjeli smo da su ove godine počeli raditi novi prostor gdje će ljudi nakon razgledavanja rijeke Mure popiti sok i uživati u predivnoj prirodi. Ubrzo je došao bus i morali smo krenuti prema Toplicama sv. Martin. Bilo mi je žao što smo morali tako brzo ići jer mi je ovo bio baš lijep doživljaj i nadam se da ću to ponoviti. Kada smo došli u toplice najprije smo išli u restoran nešto pojesti. Nakon jela otišli smo se kupati. Prije kupanja smo dobili upozorenja od zaposlenika kojih smo se pridržavali. Dobili smo ključeve ormarića. Kasnije smo išli na vanjske bazene i ubrzo smo morali ići kući. Na povratku kući u busu je vladalo veselo raspoloženje. Igrali smo se raznih igara pa nam je u zabavi vrijeme brzo proteklo i stigli smo kući. Na ovom putovanju sam naučila puno poučnih i zanimljivih stvari i nadam se da će ovakvih izleta biti još više.

Patricia Tomić, 5.a

e i

Dvorac Trakošćan

Soba ratne opreme

Toplice sv. Martin na Muri

35

36

37

38

39

PTICE I ZIMA

Vrabac živka: živ, živ, živ, ja sam zdrav, nisam kriv.Sjenica pjeva: cicibe, cicibe, cicibe,dosta više zime te. Golub guće gu, gu, guotjerati zimu zlu.Ševa na granu dolijećeneka dođe proljeće.Jastreb s neba vičeptice dosta priče!

Gabrijela Bojko, 3. r., PRO Donji Mosti

NESTAŠNE PAHULJICE

Kada dođe zimapuno snježnih pahulja ima.

Neke se spuste na dlanove,neke na prozor,neke na kapute.

Dok cijelo jato njih u zraku sretno kliče,veseloj djeci i balerinama sliče.

Ana Nadarević, 3. r.

Zimski ugođaj, Natali - Dorotea Manojlović, 8.a, gvaš

40

ŠUMA

U šumi vlada mir,dok se na hrastusmije žir.

Na stablu ima dom vjeverica,ispod kojegraste šumarica.

U šumi bistarpotok teče,dok na stablojastreb slijeće.

U šumi žive lisica,jelen, pa čak i vuk,a ponekad se čujesovin huk.

Vrganj rastepokraj panja,mali jež u lišću sanja.

Gabrijela Bojko, 3.r. PRO Donji Mosti

NEOBIČNA ŠETNJA ŠUMOM

Jednoga dana išla sam u šumu. Učiteljica nam je rekla da donesemo u školu žirova, kestena i jesenskog lišća, pa sam krenula u potragu. Začula sam zvuk nekakvih krila i kad sam podigla glavu ugledala sam pravu pravcatu vilu kako leti. Bila je predivna i sva je sjajila. Plava haljina joj je bila prepuna srebrnih zvjezdica. Prvo sam se strašno obradovala i već počela smišljati želju koju će mi ispuniti. Ali ta vila je izgledala vrlo ljutito i kad je krenula prema meni počela sam bježati. Srećom, naišla je moja prijateljica divlja svinja. Brzo sam joj se popela na leđa i ona me trkom odnijela doma. Kad sam došla doma sve sam ispričala mami. Mama nije bila sretna. Rekla mi je da opet izmišljam. Još je rekla da ta naša učiteljica stalno izmišlja neke bijesne gliste i neka si sama ide brati po šumi što joj treba.

Antonia Čavrag, 2. r. PRO Gornje Sredice

Vjetrenjače za Don Quijotea, Martino Sabolčec, 3.r., PRO Jakopovac, ugljen i bijela kreda

Kišobrani u magli, Mihael Belec, 3.r., PRO Jabučeta, tempera

41

SUSRET S ČUDOVIŠTEM

Jedne srijede šetao sam livadom. Bio sam u lovu na pečurke kojih je ove godine bilo toliko da su nam već na uha izlaze koliko ih jedemo. Baš kad sam ugledao jedan kapitalni primjerak, pažnju mi privuče nekakvo neobično brdo. Mogao bih se zakleti da ga prije nisam tu viđao, pa se popnem na njega da bolje istražim. To nije bila dobra ideja. Baš kad sam stigao do vrha brdo se počelo pomicati i tresti. Odjednom se počelo uzdizati i ja sam shvatio da se nalazim na glavi ogromnog čudovišta. Čudovište je bilo cijelo od zemlje i kamenja pa sam zato i pomislio da je brdo. Brzo sam skočio s njegove glave i počeo trčati najbrže što sam mogao. Kad sam se osvrnuo vidio sam da je ogroman. Mislim da je imao barem 10 metara u visinu i težio oko 50 tona. Bio je sav kvrgav, prljav , čupav i zaista strašan. Izgledao mi je i prilično gladno pa sam još brže pojurio. Kad sam se sljedeći put osvrnuo vidio sam da je sada nekako manji. Iznenadio sam se i trčao dalje. Već se počela spuštati noć. Okrenuo sam se i vidio da je moje ogromno čudovište sada maleno poput kokoši. Sjetio sam se da je to sigurno dnevno čudovište koje noću nestaje. Spasio sam se ovaj put. Pouka ove moje pustolovine vam je da se nikad ne penjete na glave čudovištima. Ako i sretnete kojeg, samo produžite dalje svojim poslom.

Renato Matić, 3. r. PRO Gornje Sredice

Maska, Valentino Pehnec, 6.r., tempera Zmaj, skupni rad učenika 8.b (Marko Butorac, Mario Marošević, Kevin Radoš, Tomislav Dujmović, Mateo Mirosavljević, Nino Majdandžić, Ivan Turkalj), fl omasteri

42

RECEPT ZA UKUSAN ŠKOLSKI DAN

Za radostan školski dan Ispred ogledala stani radostan.Na svoje lice dodaj tri Žlice osmijeha.Obuci se u šarenu maštuI dodaj malo sreće.Ako se nisi dovoljno razbudioPo svom licu proli malo volje.U školu sa sobom ponesiDobrotu,smiješak,veselje,Ljubav ,prijateljstvo iRadost.U školi promiješaj Sve te sastojke i Podijeli ih svakom prijateljuI bilo kome još.A ako želiš da ti i sljedeći danBude ukusanPonovi sve i Pazi da ti ništa ne izostane.

Tamara Stankić,4.a

KRAVA PLESAČICA

Bila jedna kravakojoj je bio važnijiples nego trava.Stalno je hopsalai cupkalai uvijek bila vesela.Plesala je sambu,rumbu i rocki jednom skoropala na bok.Plesala je uvijek i svuda,a ostale krave su mislile da je luda.

Gabrijela Bojko, 3. r., PRO Donji Mosti

Ćupovi, Mihael Margotić, 3.r., PRO Jabučeta, kartonski tisak

Ivan Magdić, 5.b.,Pećinski crtež, slikarske teksture

43

RUJANSKI KRAJOLIK

Jesen je dugo čekala i napokon dočekala da započnesa svojim umjetničkim radom.Uzela je svoju šarenu paletu i svoj drveni kist i počela slikati.Laganim je pokretima lišće dodirivala,pticama putne torbe spakirala.Cijeli dan je u Gorskom kotaru provela,medvjedima uspavanke pjevala.Jabuke je ljubilada se ljepše crvene,sunčev tračak ukralada se kukuruzi više ne zelene.Vjevericama je pomogla žireve brati,vukove učila da ovce nije lijepo klati.Ježevima je pomogla jabuke pikati,a puhovima rupe kopati.

Ivan Vajdić Dretar, 5.a

BREŽULJKASTA PRIPOVIJETKA

Jutro.Žuta lopta izlazi.Brežuljci se cakle okupani rosom.Budi se priroda.

Podne.Sunce pali. Vjetar puše.Borovi šušte. Ptice pjevaju. Zelene se brežuljci.

Predvečerje.Noć pada. Priroda se priprema za počinak.Zvijezde blistaju. Čuje se sovin mukli huk.Miš trčkara po tlu.

Iva Neralić, 4.a

Tikve, Gabrijel Varjačić, 3.r., akvarel i fl omaster

Suncokreti, Helena Knežević, 8.b, tempera

44

SAMOĆA

Samoća je bunar bez dnaprazna čašanoć bez sna

Samoća je pismo bez slovacvijeće bez mirisakuća bez krova

Samoća je djetinjstvo bez smijehadan bez suncazima bez snijega

Samoća je tuga koja razdire dušuoluje stvarapotrese i sušu

Martina Nadarević, 7.r.

NADA

Kišna jesen… Ulicama vlada mir, tihi žamor kiše ispire sjećanja.

Jesenski čovjek sjetno luta. Privlači sive oblake. Ulice su mokri hodnici.

Vjetar se šulja i ostavlja pustoš u srcima.

Odjednom, blijedi sjaj u velikim lokvama. Sunce zadnjim kapljama kiše stvara dugu. Ana Marija Bogović, 7.r.

Elizabeta Punčec, Ema Mikulić, Anita Markovinović, 8.b, Tenisice, ugljen

45

46

Životinje koje jedu samo biljke su TRAVOJEDI.

MATEMATIKA

19 = 19 čitamo: DEVETNAEST JE ISTO KAK I DEVETNAJST.

Iracionalni brojevi = IRONIČNI BROJEVI.

Nazivnik u matematici = NADZORNIK.

Jednakostraničan trokut = JEDNOLIČAN TROKUT.

Usporedni pravci = pravci koji se nigdar ne budu sreli.

Šiljasti kut = Špiljasti kut

Lav ima PUNĐU. (grivu)

TRČAK TRČI.

Petar Pan je KONJ koji leti.

Na mljekaru smo odnijeli KRALJEVSKO mlijeko.

FIZIKA

Površina je nešto što se nalazi unutar nečega.

Ampermetar se u strujni krug spaja rukama.

Struja je ono nešto usmjereno.

HRVATSKI JEZIK

Književna vrtsa koja pripada epici je ROMANTIKA.

Rečenica kojoj na kraju pišemo točku zove se TOČKARICA.

Kruh sa sedam kora je kruh za cijeli tjedan. Trbuhomm za kruhom znači biti proždrljiv.Personifi kacija = kad se krava s travom divani.

TZK

Vaterpolo je rukomet u vodi.Alati su za šarafl janje nečega i tak...Boks je krema kojom moja baka maže cipele.

PRIRODA

Prema građi stabljike mogu biti one KOJE VISE, NERAVNE I RAVNE.

Stabljika je držalo pomoću kojeg se biljka hrani.

Ponoć je kad je u noći podne.

ZEMLJOPIS

Pojavu jednake duljine dana i noći nazivamo PROLJETNA REDOVNICA.

Meni su susjedna sela susjeda Anđelka i Katica.

Zamjenik predsjednika je PREDPREDSJEDNIK.

POVIJEST

Uskoci su vrsta ZMIJA.

Inkvizicija= VIZICIJA, INKFIZACIJAHladni rat = rat koji se vodi zimi.

47