Aufvidersehen Herr, or Good bey, Vladika Grigorije ?

Piše; mR Milan Jovičić, mostarski Sarajlija, Bosanski Srbin ?

Istinom i sa istinom, samo naprijed, u svjetliju budućnost ?

Evo, ovih dana, rone se „ nebeske suze „ kod hercegovaca u Mostaru i široj Hercegovini, radi odlaska Vladike Grigorija u Njemačku?

Oprašta se Vladika od svojih vjernika i prijatelja, širom Hercegovine, sa veoma prisutnim emocijama. U svakoj njegovoj oproštajnoj besjedi, a posebno mu je bilo teško u Mostaru, povodom slave Saborne crkve, koja je u izgradnji, gdje je služio posljednju svetu arhijerejsku liturgiju.

Vladika je, ovom prilikom, uputio i veoma prihvatljivu poruku Mostarcima, da nikada ne gube svoju posebnost, pojedinačnu i kao narod . Podijeljenost u gradu i nije dobra, te je važno da Mostar shvatimo, kao jedan i jedinstven grad, pun različitih ljudi, grad pun svjetlosti i toplote ?

Svakako su ove riječi utjehe i želja, ukoliko su istinski izrečene, prihvatljive za naše građansko, mostarsko, uho, ma kome pripadalo.

Međutim, veoma mi je teško i ne primjereno, svrstati se u sve ove njegove „ fanove „ koji oplakuju njegov odlazak, te se radije priključujem tzv. „ hercegovačkim demonima „ kako je to u svojoj kolumni; „NE TAKO OBIČAN OLAZAK NE BAŠ OBIČNOG VLADIKE“, ispisanoj perom „ raba Božijeg „i njegovog velikog srpskog nacionaliste i amaterskog novinara, Veselina Gatala. Kako je i lično bio prisutan, vjerovatno, službi u Mostaru, dobro je i primjetio, što navodi ; „Liturgija tog jutra je bila poput uznesenja. Skupilo se svijeta, ne samo pravoslavnog već i katoličkog, muslimanskog, čak i ateističkog.“

Na svome, čistom jeziku „ gatalice „u čemu je i ponajveći doprinos srpskome rodu, kao i voditelju emisije, za ludovanje, na srpskoj televiziji. Tako bi često izvještavao iz Mostara, o Božićnim i drugim slavljenim pravoslavnim praznicima, iz kuće, iskonske, SPKD „ Prosvjete „ znao, lažno, licemjerno i krajnje cinično, obmanjivati njegove Srbe, da je na istima uvijek bilo više hodža i Bošnjaka, nego li i samih, mostarskih Srba. Nije li mogao i ovom prilikom napraviti grešku i konstatovati, da je bilo više svih ostalih, od samih pravoslavnih vjernika ?

Za uvod, navedenih, lijepih poruka Vladike Grigorija, kada je Mostar u pitanju, pored ovih sporadičnih nebuloza i mojih opservacija, nisu ni vrijedne neke pažnje, što mi i nije bila namjera, kao borca za istinu i samo istinu.

Kako kaže izreka ; Veritas amare est „/ Istina je bolna /, treba je uvijek imati na umu i redovno je iznositi, jer i Gebelsove laži, kao i Gatalove, vremenom bi se, istovremenim i čestim ponavljanjem, u javnosti, mogle i tumačiti istinitim događajima, da nije ovakvih istinskih i živih svjedoka, događaja , vremena i prostora..

Evo, upravo me jutros natjeralo, moje osjećanje prisutne patetike i žala , u odlasku Vladike Grigorija, da ponovo nađem i poslušam na You Tube, intervju Vladike Grigorija, iz postdejtonskog perioda i njegovog dolaska u Mostar, u emisiji , na TV Oskar, „ Dobar, loš i zao „, voditelja i urednika Maria Vrankića.

Preporučujem vam, poštovani čitaoci, da poslušate ovaj intervju, u kome je na upit, gospodina Vrankića, o mišljenu Vladike Grigorija, na sve ove mostarske Srbe, kao i one iz Federacije, koji su u agresorskom periodu ostali u zajedništvu sa svojim komšijama i susjedima, u ovome gradu i dijelu

Federacije. Ovom prilikom, Vladika Grigorije je jasno i nedvosmisleno odgovorio, da su to za njega, neki „ rezervni Srbi „ ?

Dakle, ništa neobično, riječi i djela, u ovome slučaju, Vladike Grigorija i nisu u koliziji, već su istinska realnost. Njegov mentor i guslar iz Laktaša, Milorad Dodik, davao je istu dijagnozu za „ rezervne „ Srbe „, što čine i tako se i ponašaju i ostali istomišljenici, veliki Srbi ili „ dodikovci „, čiji je ortodoksni pristalica i tumač, upravo i Vladika Grigorije.

Kako i sam, neposredno u intervjuu za „ Dnevni avaz „ veli Vladika „ Bog nas ne dijeli, kao što se mi dijelimo „. Nije li to licemjerstvo i sušta suprotnost, pouka i poruka iz svetog Jevanđelja, kao i Božijih riječi, od djela Vladike, kao vrhunskog vjerodostojnika na ovim prostorima, da nas je podijelio, te unio razdor među Srbe. Otišao je on, u svome djelovanju i mnogo dalje i dublje, ignorišući , upravo, postojanje već poodavno SPKD „ Prosvjete“ koju su gajili i očuvali, ovi „ rezervni Srbi „ kao i mnoge druge djelatnosti, koje smo izvršavali, dok je i on i njegovi „ dodikovci „ izvršavali svoje zadatke iz scenarija SANU i njihovih protagonista, uz ubitačnu artiljerijsku paljbu sa Čobanovog polja i Podveležja, po nedužnom građanstvu ovoga grada Mostara.

Nezaboravne su ovo scene i trenutci, naše neravnopravne borbe i opstojnosti, posebno i ovih njegovih sunarodnjaka u ovome gradu, tako da i njegovim dolaskom u ovaj grad, nije otpočela istorija suživota i zajedništva, na ovim hercegovačkim prostorima. Nisu nama, bili potrebni nikakvi uzorci, posebno sa Pala i odlikovanja njihovom psihijatru, od te iste Prosvjete, koju su i sami formirali i stvorili u Mostaru.

Isto tako, Vladika Grigorije, se često prikazivao u javnosti kao čovjek koji širi mir i toleranciju među narodima u BiH.

Njihovi pajdaši iz agresorskih dana, te budući koalicioni partneri, zajednički rušitelji, jedine nam domovine, Bosne i Hercegovine, veoma pouzdano zajednički djeluju i na ovim hercegovačkim prostorima, svakako, uz blagoslov njihovih „ svetaca „ i vjerodostojnika ?

„ Nažalost, ovaj govor koji je održao u Gacku, povodom pravoslavne slave Sv. Vasilija, otkriva da je Vladika Grigorije čovjek koji predano širi mržnju prema muslimanima Bošnjacima „ / piše portal Razotkrivamo.info/.

Na ovom snimku, You Tube. se jasno čuje kako govori okupljenim Srbima da ne budu kao balije i Turci.

Ne ističem ovo sporadično,i tek tako, jer sam kao veliki graditelj i stručnjak svoga inžinjerskog poziva, gradio i velike industrijske objekte, ovaj u Gacku, Rudnik i termoelektranu i onaj u Mostaru, Aluminijski kompleks.

Znajući, vjerodostojno i pouzdano, šta su to doživjeli Bošnjaci Gacka, od njegovih i mojih sunarodnjaka, tako nešto i slično nikada ne bih poručio vjernicima, već bi zatražio njihovo izvinjenje,svojim komšijama Bošnjacima, za sva ta silna nedjela, na tim prostorima.

Možda bi se, usput i priupitao, šta to učiniše vrli njegovi prijatelji iz reda hrvatskog naroda, sa Srbima u firmi Aluminij, jer je grafitom bilo ispisano da „ Srbima i psima „ ulaz u firmu nije dozvoljen Slične lažne slavopojke, godinama smo slušali, o tom istom „ hercegovačkom divu „ u kojem je uzvršena planetarna pljačka imovine, a diskriminacija radnika, ne hrvata, je bila na djelu?

Lažne su i obmanjujuće, mnoge slavopojke i konstatacije, novinara iz listova, Hrvata u „ Dnevnom listu“, kao i novinara Bošnjaka u „ Dnevnom avazu „?

Kako to objavljuje portal BOSNA , iz pera S. Avdića; "AVAZOVA" I BAKIROVA ŽUTA MINUTA: Kako je "Avaz" dirljivo ispratio u Njemačku Vladiku Grigorija, bahatog i gramzivog pljačkaša tuđe imovine u Trebinju i Hercegovini?!

Nemam namjeru, ovom prilikom, čitaocima predočiti i mnoge informacije iz kolumni novinara, kao što su; Slobodan Vasković, Nebojša VukanovićNovaković ili Blaža Stevovića i drugih, koji su živjeli i djelovali na području šire Hercegovine i Trebinja, ali sa sigurnošću i krajnje istinito, imali su neposredna saznanja i stavove, djelovanja Vladike Grigorija, dok su moja saznaja iz gradu Mostaru, sasvim meritorna i pouzdana.

Kao građanin ovoga grada, srpske nacionalnosti, Bosanski Srbin, za razliku od „ velikih nebeskih Srba, reda Dodika i njegovih „ dodikovaca „, u ulozi vijećnika u dva mandata i Predsjednika7 podpredsjednika Gradskoga vijeća, koliko sam mogao, znao i umio, branio sam interese i svih mojih sunarodnjaka, koji su sa nama zajedno preživljevali istu sudbinu ?

Zato su i moje suze, ako ih ima, „ suze radosnice „ odlaskom Vladike Grigorija. Sa željom, za srećan put i preporukom, da nešto civilizovano i nauči, u novoj demokratskoj sredini.

Na moju radost, nešto sam i lično mnogo toga lijepog naučio , po Njemačkoj, Švicarskoj, Rusiji, Skandinaviji, Kanadi, ali, u mome Gacku, od „ izvornog „ dobrog i pametnog naroda, veoma mnogo, ali ovim mostarskim „ dodikovcima „ nisam po volji, kao „ rezervni Srbin „. Aferim ili Amin ?