004 Koprcina Radovi IPU 35

Radovi Instituta za povijest umjetnosti 35

UDK 7.0/77 Zagreb, 2011. ISSN 0350-3437

Radovi Instituta za povijest umjetnosti 35Journal of the Institute of Art History, Zagreb

Rad. Inst. povij. umjet., sv. 35, Zagreb, 2011., str. 1308

55

Rad. Inst. povij. umjet. 35/2011. (5564) Arijana Koprina: Prilog poznavanju bosanskih hanapa

Arijana KoprinaMuzej za umjetnost i obrt, Zagreb

Prilog poznavanju bosanskih hanapa

Prethodno priopenje Preliminary communication

Predano 7. 7. 2011. Prihvaeno 20. 10. 2011.

UDK: 739.1(497.5-3 Dalmacija)13/14

SaetakU lanku se analiziraju tri srebrne zdjelice za pie poznate pod nazi-vom hanap, kojim su francuski izvori nazivali plitku iroku zdjelicu za pie, a koju domai izvori nazivaju aa. Zdjelice su vjerojatno radovi dalmatinskih majstora, a po svoj su prilici bile namijenjene prostoru dalmatinskog zalea i Bosne. Malobrojni do danas objavljeni radovi na tu temu nisu bili usmjereni na funkciju takvih predmeta, estih u popisima inventara i depozita bosanske vlastele u 14. i 15. stoljeu, koji se pojavljuju i u inventarima dalmatinskoga graanstva. aa s

motivom Jaganjca Bojeg ovdje se prvi puta objavljuje i usporeuje s primjerkom iz franjevakog samostana u Fojnici i s aom iz Muzeja za umjetnost i obrt. Trei primjer izdvaja se svojim ranim irilinim natpisom, koji je ovdje prvi puta interpretiran i koji upuuje na vezu s Crkvom bosanskom. Rad e povezati zlatarstvo dalmatinskih majstora i njihove utjecaje na prostor Bosne i Hercegovine i dalmatinskog zale-a koji je tradicionalno prihvaao utjecaje majstora iz dalmatinskih gradova.

Kljune rijei: hanap, zlatarstvo, bestijarij, srednjovjekovna kultura, irilica, Crkva bosanska, steci

Posude za pie bile su najei zlatarski proizvodi srednjo-vjekovnog razdoblja koji su se, usprkos velikoj produkciji, do danas sauvali u prilino malom broju. Izuzetan primjerak zlatarstva 15. stoljea je srebrna zdjelica za pie aa tipa hanap, koja je dosad bila nepoznata strunoj javnosti i ov-dje se prvi puta objavljuje. Po dekorativnom ukrasu oboda slina joj je zdjelica iz franjevakoga samostana u Fojnici, a u komparativnom smislu najzanimljivija je usporedba s aom iz fundusa Muzeja za umjetnost i obrt. Posude za pie u obliku zdjelica svjedoe o dnevnoj kulturi srednjovjekovlja koja rijetko ulazi u fokus interesa, pisani izvori nazivaju ih aama, a na pojedinima se nalaze i gra-virani natpisi koji ih takoer tako imenuju. Tipoloki, ta vrsta posuda francuskog je porijekla, izvori ih spominju od 13. stoljea i nazivaju hanap, latinski ciphus, to oznaava iroku, plitku pliticu za pie, obinu, ne sveanog karaktera, nego namijenjenu dnevnoj upotrebi.1 Oiglednu srodnost aa s primjerima francuskih hanapa, ali i istovjetnost funkcije u smislu posude za pie, najbolje potvruje Sankova aa2 je-dina sigurno atribuirana i datirana bosanska srebrna zdjelica izvedena izmeu 1353. i 1370./72. godine koja je pripadala dvorjaninu bana Tvrtka I. kaznacu Sanku Miltenoviu,3 o emu svjedoi tekst na njenom obodu.

Najznaajnija podloga za istraivanje srednjovjekovnog posua, koja obuhvaa i tipologiju francuskih hanapa, jest knjiga R. W. Lightbowna Secular Goldsmiths Work in Medieval France: A History,4 a jedinu i najvaniju studiju posveenu iskljuivo srebrnim aama, A Bosnian Kingdom Metalworking Tradition, objavila je Marian Wenzel 1984./85. godine i u njoj obrauje sve tada poznate primjerke koji se mogu povezati s podrujem Bosanskog Kraljevstva.5 Dotad, ali i poslije, ta je graa objavljivana u sklopu pregleda jugo-slavenskog i srpskog zlatarstva, kataloga manastirskih riznica i muzejskih zbirki koje uvaju takvu grau.6 Srebrne ae u obliku plitke srebrne zdjelice, u razdoblju kasnog srednjeg vijeka upotrebljavane kao posude za pie, sauvane su u muzejskim zbirkama, a zanimljivo je da su ae kasnijih datacija, od 16. stoljea nadalje, u veem broju sauvane i u riznicama pravoslavnih manastira. Ovdje su poznate kao ktitorske ae ae osnivaa manastira, kao slavske ili svearske ae iz kojih se nazdravljalo o krsnim ili manastirskim slavama, a zabiljeena je i sekundarna upotreba za prikupljanje priloga u crkvi.7 I ovi primjeri u crkvenom posjedu redovito se interpretiraju kao predmeti profane namjene, a primjerci aa izvedeni nakon prodora Turaka kontinuirano primjenjuju ranije, preteno gotike stilske oblike premreene orijentalnim utjecajima.

56

Arijana Koprina: Prilog poznavanju bosanskih hanapa Rad. Inst. povij. umjet. 35/2011. (5564)

No za razliku od kasnijih aa, zanimljivi su rijetki primjerci nastali prije turskih prodora, koji nastaju u razdoblju kada je dnevna upotreba hanapa bila tipina na podruju Dalmacije, Bosne i dalmatinskog zalea. Sa-uvane ae nastale u razdoblju prije turskog zauzimanja Bosne Marian Wenzel interpretira kao vazalske poklone, pozivajui se na natpise na nekima od njih, iako natpisi zapravo nisu jasni. ae se pojavljuju i na stecima, a pojedini autori interpretiraju ih kao oznake drutvenog statusa, potkrepljujui pretpostavku pri-kazima vitezova s plitkim zdje-licama aama. Analizom ta-kvih steaka, po njihovoj opremi i kvaliteti izrade, pretpostavlja se da su zdjelice bile u funkciji sta-tusnog, vojvodskog atributa,8 to je vjerojatno objanjenje naina takvog njihova prikazivanja.Iako je Marian Wenzel opse-nom studijom 1984./1985. go-dine izvrsno obuhvatila sve ae koje se mogu povezati s prosto-rom Bosanskog Kraljevstva i s razdobljem 14. i 15. stoljea, nije se detaljnije bavila tehnologijom izvedbe predmeta sauvanog u fundusu zagrebakog Muzeja za umjetnost i obrt i nije uoila mogunost naknadne aplikaci-je sredinjeg medaljona koja je znaajna za analizu predmeta. Autorica je smatrala da se radi o autentinoj cjelini i nije se bavila razlikama u tipologiji iriline grafije sredinjeg medaljona i obodnog dijela. Eventualno sa-kralno obiljeje tog predmeta postaje zanimljivo u kontekstu povezivanja s motivom Jaganjca Bojeg iskucanog na obodu sre-brne ae sauvane u zagreba-kom privatnom posjedu. Time se ta dva primjerka izdvajaju od ostalih srebrnih aa izvedenih tijekom 14. i 15. stoljea, koje su veinom vjerojatno profanog karaktera.Srebrna zdjelica s Jaganjcem Bojim izvedena je iskucava-njem srebrnog lima, oblikovana je poput plitice promjera 14,5 i

1. Hanap, srebro, prva polovina 15. st., domai bosanski majstor, privatno vlasnitvo, Zagreb (foto: S. Budek)Hanap, silver, first half of the 15th century, local Bosnian master, private property

2. Hanap, srebro, prva polovina 15. st., domai bosanski majstor (foto: S. Budek)Hanap, silver, first half of the 15th century, local Bosnian master, private property

57


s buzdovanom, u petom je pijetao, a u sljedeem prepletene amphisbaene. Iako motiv Jaganjca Bojeg predmet smjeta u kranski krug, ipak ga preciznije ne odreuje, budui da taj motiv kontinuirano traje u ikonografiji zapadnog kranstva, ali prisutan je i u ikonografiji Istone crkve, premda rijetko.9 Najzanimljivije su figure jahaa koje podsjeaju na konjanike sa steaka rasprostranjenih irokim potezom dalmatinskog zalea, Like i Bosne i Hercegovine. Motivi konjanika pojav-ljuju se na stecima samo na tom podruju, dok ih u Crnoj Gori i Srbiji nema,10 ime se suzuje geografsko podruje mogueg nastanka predmeta. Figure jahaa oblikovane su poput fantastinih ivotinjaljudi, dlakavog tijela s repom i ivotinjskim glavama, jedna dri buzdovan, tipino napadno hladno oruje za blisku borbu.Luna polja oboda ae uz Jaganjca Bojeg i konjanike is-punjavaju elementi fantastinih ivotinja: (sl. 5.) prepletenih amphisbaena i prepletenih ptica koje oigledno slijede oblike iz srednjovjekovnih bestijarija. Usporedba tih motiva s obo-dom ae iz fundusa Muzeja za umjetnost i obrt ukazuje na sline predloke. Obod ae iz MUO-a ukraen je nasuprotno postavljenim parovima lavova, pantera, orlova i basiliska te motivom jednoroga i irafe (?) s tokastim ornamentom koji naznauje are krzna (sl. 6., 7., 8.). Na obje zdjelice motivi iz bestijarija oblikovani su stilski korektno, jasnih obrisnih linija, bez natruha rustine naivnosti koja se pojavljuje na

3. Detalj hanapa sa sl. 1. Agnus Dei (foto: S. Budek)Detail of the hanap (Fig. 1) Agnus Dei

4. Detalj hanapa sa sl. 1. konjanik s buzdovanom (foto: S. Budek)Detail of the hanap (Fig. 1) horseman with a mace

visine 4 cm (sl. 1., 2., 3., 4.). Konkavno uzdignuti rub ukra-en je bordurom od est polukrunih lukova ispunjenih figuralnim motivima: nakon luka s Agnus Dei slijedi jaha u obliku ivotinje sa sviralom, tree polje ispunjavaju preple-tene ptice, u etvrtom polju je ponovljena figura jahaa, ali

5. Detalj hanapa sa sl. 1. amphisbaena (foto: S. Budek)Detail of the hanap (Fig. 1) amphisbaena

58


6. Hanap, srebro, kraj 14. ili poetak 15. st.?, Hercegovina ili Zadar?, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb (foto: S. Budek)Hanap, silver, end of 14th or the beginning of the 15th century, Herzegovina or Zadar?, Museum of Arts and Crafts, Zagreb

7. Detalj hanapa sa sl. 6. lavovi (foto: S. Budek)Detail of the hanap (Fig. 6) lions

59


aama kasnijih datacija. Vjero-jatno su majstorima bili dostupni originalni predloci bestijarija koji su tradicionalno kopirani toka-stim ubodima du obrisnih linija motiva. Preko njih je posipava-na ugljena praina na podlogu od pergamene,11 to je bio uobiajen i jednostavan zanatski nain. Likovno povezivanje oblikovanja ae s Jaganjcem Bojim s prosto-rom Bosne proizlazi i iz obliko-vanja dekorativnih ivotinja na ravitima lukova (guska, ptica koja kljuca zrnje, barska ptica, zec i fazan). Pritom je uoljiva slinost barske ptice s ruba tog predmeta s ukrasom staklenog medaljona naenog pri iskapanju dvorske kapele sv. Grgura u Kraljevoj Su-tjesci12, stolnom mjestu bosanskih vladara, koja takoer upuuje na vezu s Bosnom. Osnovni motiv tog medaljona je barska ptica izmeu dviju trava zakljuenih bobicama koje podsjeaju na polukuglasta ispupenja prisutna i na zdjelici s Jaganjcem Bojim ali i na obodu ae iz Fojnice. Ta fojnika zdjelica slina je primjerku iz privatnog po-sjeda ali rustinijeg je dojma, atri-buirana je i datirana kao domai rad 15. stoljea (sl. 9.).13 Likovno su zanimljive paralele motiva barske ptice i jo vie bobiastih dekora-cija medaljona iz Kraljeve Sutjeske s polukuglastim ispupenjima na tim zdjelicama koje ukazuju na istovremenu narudbu, a moda i nastanak u krugu istih radionica.Dno ae ispunjava gotiki este-rolatini cvjetni motiv rua s graviranom rozetom na dnu koja takoer ukazuje na vezu s podru-jem Bosanskog Kraljevstva. Heral-diki motiv rua javlja se u nizu bosanskih grbova,14 ali i na prstenu vazala Tvrtka I. iskopanom u Arna-utoviima kraj Visokog.15 Gotovo jednak latiasti cvijet javlja se u centru ae iz Muzeja primenjene umetnosti u Beogradu s nepozna-tim grbom bosanske provenijencije koja je datirana u prvu polovicu 15. stoljea.16 Pojedini autori ve su upozorili da rozete iljatih latica kakve se pojavljuju i na stecima, a sline graviranom motivu u sredini

8. Detalj hanapa sa sl. 6. Jednorog i irafa (?) (foto: S. Budek)Detail of the hanap (Fig. 6) unicorn and giraffe (?)

9. Hanap, srebro, domai bosanski majstor, 15. st., Franjevaki samostan, FojnicaHanap, silver, local Bosnian master, 15th century, Franciscan monastery, Fojnica

60


dna zdjelice mogu obiljeavati i plemiki status.17 Motiv rue s rozetom na dnu zdjelice upuuje na geografsko podruje na kojem se pojavljuju i steci s tim elementima, koje prvenstve-no obuhvaa prostor Bosne. Ali slini elementi gotikih rua i rozeta pojavljuju se izuzetno esto i u sasvim dekorativnoj funkciji, u ornamentici dalmatinskih majstora i zlatarskih radova toga razdoblja.Iz svega proizlazi da je ova aa nastala na geografskom podruju rasprostiranja steaka s konjanicima, a vjero-jatno na teritoriju Bosanskog Kraljevstva. Usporeujui oblikovanje s medaljonom naenim na lokalitetu Kraljeva Sutjeska, izvedenim u staklenoj pasti,18 aa se moe datirati u razdoblje od kraja 14. ili u prvu polovicu 15. stoljea. Uz to, barske ptice nisu uobiajeni motivi koji se pojavljuju pri oblikovanju metala u 14. i 15. stoljeu, a takoer se ne pojavljuju ni u radovima u staklu ili staklenoj pasti, kao to je ovdje sluaj, tako da se vjerojatno radi o lokalnoj modi i direktnim narudbama. Poznato je da su u Fojnici i okolnim mjestima djelovali brojni zlatari, prvenstveno Dubrovani,19 iji je utjecaj od kraja 14. stoljea postajao sve dominantniji i trajao je i u 15. stoljeu.20 Zdjelica s Jaganjcem Bojim izvedbom ukazuje na takav utjecaj. Izvedena je iskucavanjem, ali zapravo grubim tuenjem plohe tankog srebrnog lima, zbog ega je dolo do napuknua poput rezova, koja izrazito podsjeaju na vrstu oteenosti zdjelice iz Savina manastira, oznaene dubro-vakim igom iz 15. stoljea.21 U tom sluaju tip oteenosti proizale iz tehnologije ukazuje na mogui utjecaj, tako da se predmet moe pripisati radu dubrovakog majstora koji je radio u unutranjosti, ili vjerojatnije majstoru iz unutra-njosti kolovanom u Dubrovniku. Sve navedeno ukazuje da se radi o hanapu bosanske provenijencije nastalom u razdoblju Bosanskog Kraljevstva te oiglednom produktu lokalne mode i narudbe. Zdjelice za pie oblika hanapa na velikake dvorove dalma-tinskog zalea i Bosne, ali i srednje Dalmacije, najvjerojatnije ulaze pod utjecajem anuvinske mode s maarskog dvora. A povezanost Bosne i dalmatinskog zalea, kao i Dalmacije, kao prostora recepcije hanapa, i daleke Francuske, posred-ne su i proizlaze iz politikih kontakata: prema sjeveru s ugarskim dvorom i prema jugu sa Zadrom.22 Politike veze s Ugarskom proizale su iz vazalskih odnosa bosanskih velikaa s maarskim dvorom Karla Roberta iz dinastije Anuvinaca (1308.1342.); njemu je vazal bio bosanski ban Stjepan II. Kotromani, a kasnije veze s Ugarskom bile su i direktne, budui da je ki Stjepana II., Elizabeta, bila udana za Ludovika I. Anuvinca, kralja Ugarske, Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Intenzivne veze Bosne s Ugarskom prepoznatljive su i na nalazima s dvora Bobovac,23 ali i u politikom smislu, jer Anuvinci su kontrolirali cijelu regiju prenosei svoj politiki model vitekog drutva imenovanjem kraljevskih vitezova na lokalnoj razini.24 Stoga je logino pretpostaviti da su i elementi dnevnog ivota prihvaani u novim poli-tikim okolnostima ali prilagoeni lokalnoj sredini i njenim mogunostima. Veliku uestalost srebrnih zdjelica u tom razdoblju potvruju podaci o velikakim inventarima i depozitima,25 a brojnost

navoda koji ih spominju u privatnim posjedima namee pro-fanu funkciju kao njihovu primarnu namjenu. Najraniji po-znati podaci koji spominju zdjelice na irokom geografskom podruju dalmatinskog zalea, Bosne i Dalmacije, javljaju se u zadarskim izvorima iz 14. stoljea. Najznaajniji je inventar trgovca Mihovila koji je posjedovao vei broj srebrnih posuda za pie, osam zdjelica s vlastitim grbom u sredini, a jedna je u sredini imala emajlom izvedeno slovo M, jedna je imala emajlom izvedenog lava, a jedna natpis u dnu.26 Uz to jedna posuda za pie, okrugla, bila je ukraena motivima ivotinja i listova, s geometrijskim motivom trokuta u sredini, dok se bestijarij sastojao od pasa, vukova, jelena i zmaja,27 to podsjea na Sankovu au iz Metropolitan muzeja, a jedna je bila ukraena drveem, pticama i ivotinjama, poput ovdje analiziranih zdjelica. Popis miraza bosanske princeze Marije Kotromani, udane za njemakog grofa Ulricha Helfensteina oko 1350. godine, navodi da je u miraz odnijela i 13 srebrnih zdjela i 16 posuda za pie.28 O proirenosti takvog posua svjedoe i podaci o zaloenim aama radi dobivanja kredita; tako u Fojnici jedan dubrovaki trgovac ima 20 zaloenih aa, a trgovac s Neretve imao je deset takvih aa.29 O uestalosti tih predmeta svjedoe i popisi depozita (po-hranjenih vrijednosti) u dalmatinske gradove, u Dubrovnik i Zadar. Podaci o riznici porodice Hranii, odnosno Kosaa donose da 1423. godine kneginja Jela u Dubrovniku pohra-njuje30 velik broj skupocjenosti pa i dvadesetak pozlaenih i nepozlaenih srebrnih plitica i aa, uz njih i ae velike s zla-menjem Sandaljevim. Poznato je takoer da Vladislav Kosaa 1473. godine deponira u Zadru svu srebrninu meu kojom su i pladnjevi s utisnutim vojvodinim igom, a na jednom od njih uokolo ispisanom legendom bosanskim pismom.31

Iako brojnost arhivskih podataka sugerira dominantno profanu namjenu srebrnih aa, ipak motiv Jaganjca Bo-jeg otvara i mogunost nepoznate crkvene namjene. U tom smislu zanimljiv je gravirani natpis na ai iz fundusa Muzeja za umjetnost i obrt, poznatoj i kao Ivanova aa, koju je objavila Marian Wenzel u opsenoj studiji o aama Bosanskog Kraljevstva.32 Iako je predmet tom studijom detaljno obraen, ipak nisu istaknute razlike u oblikovanju same zdjelice i medaljona u dnu, odnosno nije im pridano vee znaenje. Vanjski natpis uz donji rub reljefne bordure glasi: POMENI ME GOSPODI JEGDA PRIDEI V6 CAR(6STVO), a u dnu zdjelice je medaljon s propetim lavom uokviren tekstom: SIJA AA IVANOVA SSO SSE PITI POMEN koji znai ovo je aa ivanova, kada pije sjeti se ivana (sl. 10.).Nain obrade ukazuje da se radi o predmetu sastavljenom od dvaju dijelova: sama zdjelica s graviranim vanjskim tekstom kvalitetom ukazuje na jednu vrstu rada, dok je centralni medaljon izveden otrim urezivanjem u plohu, koje se moe interpretirati i kao podloga za emajl. Medaljon je oblikovan rustinije od zdjelice, lav na njemu ima heraldiko znaenje povezano s Ivanom spomenutim u natpisu i podsjea na kovani novac vojvode Ivania datiran u prvu polovicu 15. stoljea,33 o kome nita nije poznato.

61


Slova obaju natpisa stilski su razliita. Po miljenju Marinke imi, tekst oboda pisan je ustavnim irilskim pismom u kojemu nema elemenata za odreivanje pripada li hrvat-skoj irilici ili ne, dok je tekst medaljona drugaije izraen, razliita je morfologija slova i njihova veliina. To su manje sveana i manje ugledna slova, vjerojatno i mlaa. Tu nala-zimo elemente koji potvruju da je rije o hrvatskoj irilici (bosanici), posebice se to odnosi na slova i n. Vanjski natpis nema elemenata hrvatske irilice, to moe znaiti da je stariji, dok nije bilo tih razlika meu irilskim pismima. Dataciju je teko odrediti, ali vea slova starija su od manjih, mogu biti iz 14. stoljea.34 Ta dva natpisa pisana su razliitim irilikim pismima, za to nema loginog objanjenja, osim da zdjelica nije autentina cjelina. ak i da su natpisi iste starosti trea etvrtina 15. stoljea po interpretaciji Marian Wenzel, ipak ostaje nera-zumljiv razliit izbor pisama na istom predmetu sveane irilice vanjskog teksta i irih slova na medaljonu. iri i nezgrapniji karakter slova medaljona ne moe se opravdati ni tehnolokim razlozima (uim promjerom medaljona ili tehnikom emajla koja bi podlogu izmeu slova ispunila staklenom masom), nego razliitim mjestom nastanka. Izuzetno je zanimljiv vanjski gravirani tekst pisan ustavnom irilicom koji glasi: Pomeni me gospodi jegda pride v6

car(6stvo). Gotovo jednak tekst stiha pojavljuje se u mno-gim hrvatskoglagoljskim misalima, poevi od najstarijega, Vatikanskoga etvrtoga s poetka 14. stoljea, kao i u dvama rukopisima, pisanim za Hrvoja Vukia Hrvatinia, irilskom Hvalovu zborniku i glagoljskome Hrvojevu misalu.35 Budui da se radi o gotovo jednakom stihu u jezinom smislu, on ukazuje i na raniju dataciju od dosadanjih, a rukopisi koji se povezuju s Crkvom bosanskom datirani su na kraj 14. ili poetak 15. stoljea.36 Rije je o stihu iz Novog zavjeta koji u modernom prijevodu glasi: Isuse, sjeti me se, kada doe u kraljevstvo svoje.37 Budui da sm stih u jezinom smislu upuuje na podruje Bosne, mogua je pretpostavka da se aa moe povezati s Crkvom bosanskom koja je pripadala zapadnom kulturnom krugu ali prakticirala istoni obred uz koji su itani i dijelovi Novoga zavjeta koji se itaju i u Istonoj crkvi.38 Stoga stih iz evanelja zabiljeen jezikom bosanskih rukopisa upuuje na vezu s Crkvom bosanskom, iz ega proizlazi i datacija ae iz fundusa MUO u razdoblje od kraja 14. ili prve polovice 15. stoljea. Budui da Ivanova aa ima graviran stih iz evanelja koji se javlja u bosanskim rukopisima povezanim s Crkvom bosan-skom, otvara se mogunost obredne namjene predmeta. Pri-tom je mogua interpretacija u funkciji ae za nazdravljanje poput nazdravljanja uz slavu, koja je danas poznata samo

10. Detalj hanapa sa sl. 6. centralni medaljon (foto: S. Budek)Detail of the hanap (Fig. 6) central medallion

62


kod Srba, ali koja je nekad bila proirenija u praksi istonih obreda.39 Koliko je poznato, bosanski krstjani poznavali su obred lomljenja kruha,40 a mogue je da su poznavali i obred slave. Iako se o obredima poneto zna, ipak nema podataka o upotrebnim predmetima vezanim uz kult bosanske crkve niti su poznati predmeti koji se s njime mogu povezati. U svakom sluaju srebrna aa iz fundusa MUO izvedena je zlatarski vrlo kvalitetno, oblikovana je poput francuskog ha-napa te ukraena graviranim stihom iz evanelja preuzetim iz bosanskih rukopisa i napisanim ranom verzijom sveane irilice. Pretpostavljenog naruitelja predmeta treba traiti na prostoru upotrebe irilinog pisma koji obuhvaa iroko podruje Dalmacije, prema sjeveru sve do Istre, potom na prostoru dalmatinskog zalea i Bosne, ali i na prostoru dubljeg dubrovakog zalea, Hercegovine i Srbije. Pritom grafija obodnog natpisa upuuje na raniju dataciju od do-sadanjih, a pravilnost irilinih slova upuuje na razdoblje prije razlika u tipologiji irilice. No sadraj teksta redak iz evanelja koji je potvren u bosanskim rukopisima, suzuje mogui prostor nastanka.Po kvaliteti zlatarskog rada oito je rije o narudbi najvieg aristokratskog ranga, a krajem 14. i poetkom 15. stoljea podrujem dalmatinskog zalea, gdje je djelovala i Crkva bosanska, dominirale su tri velikake kue: Kosae (Hum), Radenovii i Hrvoje Vuki Hrvatini, znaenjem mjerljive s kraljevskim kuama tog doba,41 iako one nisu jedini mo-gui naruitelji ovakvog predmeta. Dosadanja pretpostavka Marian Wenzel o moguem naruitelju iz redova humskih Kosaa i dalje stoji, a posebno stoga to depozit Vladislava Kosae iz 1473. godine navodi i primjerak pladnja s bosan-skim pismom. Na tom dvoru radili su i strani zlatari, potom dubrovaki i kotorski, a uz dvor je djelovala i vlastita radioni-ca.42 No mogue je predmet povezati i sa zapadnom zonom koritenja irilice, odnosno s podrujem srednjodalmatin-skog podruja, jer se motivi zvijeri poput zmaja, harpije i lava javljaju na primjerima zadarskog crkvenog zlatarstva,43 na

tijari biste sv. Silvestra i na krinjici sv. Krevana te upuuju na moguu vezu sa zadarskim (ili splitskim) krugom, gdje ni irilica nije bila nepoznata. Budui da su u Zadru zdjelice slinih opisa arhivski zabiljeene, poput onih u Inventaru dobara Mihovila suknara iz godine 1385., mogua je pret-postavka o Zadru kao moguem mjestu nastanka ove ae ili izvoru utjecaja. Uz to kvaliteta rada ukazuje na majstora koji je poznavao srednjovjekovni bestijarij, koji motive smjeta u polukrune lukove odijeljene tordiranim stupovima, to podsjea na primjere zadarskog zlatarstva 13. stoljea, a u kojem se javljaju i bestijarijski motivi.44 No veza sa Zadrom samo je pretpostavljena jer predmet nije punciran ni signi-ran, a stilske analogije usporedive s arhivskim podacima upuuju na ranije datiranje od dosadanjeg, odnosno na kraj 14. ili poetak 15. stoljea. Budui da nisu poznati pri-mjerci hanapa 14. stoljea u domaem zlatarstvu, a uz regiju u irem smislu sigurno je povezana samo Sankova zdjelica iz 14. stoljea (Metropolitan Museum), zasad je nemogue preciznije pretpostaviti mjesto nastanka ili dataciju predmeta iz fundusa Muzeja za umjetnost i obrt.Zakljuno, srebrne zdjelice za pie tipa hanap upotrebljavale su se u Dalmaciji, dalmatinskom zaleu i Bosni sigurno od 14. stoljea nadalje. Arhivski podaci potvruju njihovu znaajnu prisutnost od 14. stoljea u Zadru te kasnije u Splitu,45 a isto potvruju i popisi depozita bosanskih velikaa 14. i 15. stoljea. Po graviranom tekstu stiha iz evanelja, aa iz fundusa MUO moe se povezati s primjerkom ae s Jaganjcem Bojim, ime se ta dva primjerka izdvajaju iz skupine profanih hanapa 14. i 15. stoljea nastalih prije tur-skog osvajanja Bosne. Nastanak obaju primjeraka geografski se moe povezati s podrujem dalmatinskog zalea i Bosne, a gravirani redak iz evanelja nalazi se u rukopisima veza-nima za bosanskoga vojvodu Hrvoja Vukia Hrvatinia, u Hvalovu zborniku i Hrvojevu misalu, to otvara mogunost eventualne namjene proizale iz teksta povezanog s Crkvom bosanskom, o emu zasad nema podataka.

Biljeke

1Istim pojmom kasniji izvori ponekad obuhvaaju i sveanu funkciju dravnog pehara, izvedenog u obliku jednako plitke zdjelice, ali s ljevkastom noicom. Vie u: R. W. LIGHTBOWN, Secular Goldsmiths Work in Medieval France: A History, Lon-don, 1978., 20.

2Danas u Cloisters Collection, Metropolitan Museum of Art, New York. MARIAN WENZEL, A Bosnian Kingdom Metalworking Tradition, u: Peristil, 2728 (1984.1985.), 912.

3Poreznik kod bana Stjepana II. Kotromania. Vidi u: MARKO VEGO, Nadgrobni spomenici porodice Sankovia u selu Biskupu kod Konji-ca, u: Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, 10 (1955.), 160161.

4R. W. LIGHTBOWN (bilj. 1.).

5MARIAN WENZEL (bilj. 2.), 540.

6Umetnika obrada metala, katalog izlobe, Beograd, Muzej primenjene umetnosti, 1956.; BOJANA RADOJKOVI, Srpsko zlatarstvo 16. i 17. veka, Novi Sad, Matica srpska, 1966., 34; MIR-JANA AKOTA, Riznica manastira Banje kod Priboja, Beograd, Republiki zavod za zatitu spomenika kulture, 1981., 7576; MIRJANA AKOTA, Deanska riznica, Beograd, Prosveta, 1984., 172, 190; VERA BORI, Zbirka umjetniki obraenog metala Srba u Hrvatskoj, Zagreb, PMH, 1971., 37; Muzej za umjetnost i obrt izbor iz fundusa, Zagreb, MUO, 1993., 82; MILA GA-

63


JI, Srebrne ae poznog srednjeg veka u Srbiji, Beograd, MPU, 2010.

7MIRJANA AKOTA (bilj. 6., 1981.), 7576.

8EFIK BELAGI, Steci kultura i umjetnost, Sarajevo, Veselin Maslea, 1982., 173.

9Zadrava se temeljem odluke 7. Vaseljenskog sabora koji dozvolja-va tovanje ikona. Zahvaljujem Branimiru Jokiu, SPC, Zagreb.

10Iako se steci rasprostiru i podrujem zapadne Srbije i Crne Gore, ondje nisu naeni konjaniki motivi niti samostalni niti u kompozicijama lova. EFIK BELAGI, (bilj. 8.), 329.

11JANETTA REBOLD BENTON, The Medieval Menagerie, New York, Abbeville Press Publishers, 1992., 71.

12Vidi u: PAVAO ANELI, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, Sarajevo, Sarajevo Publishing, 2004., 200, 233.

13URO BASLER, Metalwork, u: Franciscans on the Crossroad of Cultures and Civilizations, Zagreb, MGC, 1989., 132134, 222.

14Sline rozete javljaju se na nizu titova grbova bosanskog plemstva. IVO BANAC, Grbovi / biljezi identiteta, Zagreb, GZH, 1991., 185, 205, 257, 268, 271, 282, 297.

15MARIAN WENZEL, Povijest Bosne i austrougarska politika srednjevjekovni pojasevi, bajka o bogumilima i grobovi kraljeva Tvrtka I i II, u: Peristil, 30 (1987.), 33.

16Usporedi s: MILA GAJI (bilj. 6.), 96.

17EFIK BELAGI (bilj. 8.), 133, 212.

18Na podatku zahvaljujem mr. Mirsadu Sijariu, Zemaljski muzej Sarajevo.

19CVITO FISKOVI, Dubrovaki zlatari od XIII do XVII stoljea, u: Starohrvatska prosvjeta, 1 (1949.), 143249.

20PAVAO ANELI, Umjetnika obrada metala, u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, (ur.) Alojz Benac, Sarajevo, Veselin Maslea, 1984., 525526.

21Vidi u: Zlatno doba Dubrovnika, katalog izlobe, (ur.) Vladimir Markovi, Margarita imat, Ivana ukman Nikoli, Zagreb, 1987., 256, 378.

22PAVAO ANELI (bilj. 20.), 524.

23IVAN ALDUK, Steci u kontekstu evropskog i naeg srednjo-vjekovlja, u: Steci, (ur.) Jasminka Pokleki Stoi, Zagreb, GKD, 2008., 4647.

24BRANKA GRBAVAC, Zadarski plemii kao kraljevski vitezovi u doba Ludovika I. Anuvinca, u: Acta Histriae, 16 (2008.), 89116.

25Detaljna bibliografija u: VESNA MUETA AERI, Bosanski stil jedna od osobenosti bosanskog srednjovjekovlja, rad s na-unog skupa Umjetniko nasljee B i H, Sarajevo, 1999., www.ibin-sina.net (7. 7. 2011.)

26Inventar dobara Mihovila suknara pokojnog Petra iz godine 1385., (prir. i preveo) Jakov Stipii, Zadar, SICU, 2000., 41, 48, 49, 50.

27MARIJANA KOVAEVI, The images of Dragons in the Gothic Style Goldsmiths Work of Zadar, u: IKON, 2, (2009.), 225.

28LJ. THALLCZY, Prilog k ivotopisu Mladena ubia, bana bosanskoga, u: Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, V, (1893.), 2325.

29VESNA MUETA AERI (bilj. 25.).

30EMANUEL LILEK, Riznica porodice Hranii (nadimak Ko-saa), u: Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, II, (1889.), 1016.

31MARKO UNJI, Bosna i Venecija, Sarajevo, Napredak, 1996., 325.

32MARIAN WENZEL (bilj. 2.), 25, 28.

33Usporedi s novcem u: DOBRILA POPOVI GAJ, Zbirka srpskog srednjovekovnog novca Muzeja primenjene umetnosti u Beo-gradu u: Zbornik Muzeja primenjene umetnosti u Beogradu, (ur.) Nada Andrejevi-Kun, 13, Beograd, 1969., 57.

34Zahvaljujem na analizi dr. Marinki imi, Staroslavenski institut u Zagrebu.

35Interpretacija dr. Marinke imi koja e se ovime baviti u po-sebnom radu.

36PLANINKA MIKULI, Bosanski i humski iluminirani rukopisi, u: Bosna Franciscana, 13 (2000.), 157.

37Lk 23, 42. Identifikacija i interpretacija prof. dr. Aco Girevski, Pra-voslavni bogoslovni fakultet Sv. Kliment Ohridski, Skoplje.

38PLANINKA MIKULI (bilj. 36.), 158160.

39RADOSLAV GRUJI, Crkveni elementi krsne slave, u: Glasnik skopskog naunog drutva, VIIVIII (1930.), 3575.

40PEJO OKOVI, Interpretacije Kniewaldovog kritikog izdanja Bilinopoljske izjave, u: Prilozi Instituta za istoriju, 32 (2003.), 75117.

64


41EMIR FILIPOVI, Viteke sveanosti u Budimu 1412. godine i uee bosanskih predstavnika, u: Spomenica akademika Marka unjia, Sarajevo, 2010., 285306.

42MARKO UNJI (bilj. 31.), 196., 324.

43MARIJANA KOVAEVI (bilj. 27.), 217227.

44Usp. IVO PETRICIOLI, Relikvijar glava sv. Grgura, Stalna izloba crkvene umjetnosti u Zadru, Zadar, SICU, 2004., M26, 7.

45MARKO UNJI (bilj. 31.), 196., 327.

Summary

Arijana Koprina

A Contribution to the Research of Bosnian hanap

This article deals with medieval drinking vessels the hanap based on the analysis of three examples. One is preserved at the Museum of Arts and Crafts in Zagreb (MUO), another in a private collection in Zagreb, and a third at the Franciscan monastery of Fojnica. On all three hanap vessels, there are arched fields along the edges, containing depictions of real and fantastic animals modelled after those from the bestiar-ies. An especially interesting example is the hanap preserved in a private collection, since its edge is decorated with the motif of Agnus Dei, horsemen such as those found on Bos-nian tombstones, and the motif of amphisbaena. Similar animal motifs are found on the hanap from the monastery of Fojnica, but in a more rustic variety. Certain elements from these two objects can be associated with the heron motif and the berry-like elements from the glass medallion found at the archaeological site of Kraljeva Sutjeska, once the court of Bosnian kings. The third example, namely the hanap from the holdings of MUO, also contains elements from a bestiary, with several animal couples: lions, birds, and basilisks, as well as a unicorn and an unidentified animal. Its specificity is a Cyrillic inscription with a verse from the Gospels: POMENI ME GOSPODI JEGDA PRIDEI V6 CAR(6STVO) (Lord remember me when thou shalt come into thy kingdom, Lk 23,42). An almost identical verse is found in a number of Croatian Glagolitic mass books from the early 14th century, as well as Hrvojes Missal and Hvals Miscellany from the early 1400s. An analysis of the Cyrillic letters and the stylistic features have led the authors to date the hanap from MUO earlier than it had previously been the case, probably to the turn of the 15th century or to its beginnings. Even though the function of the hanap was primarily to serve as profane drinking vessels, which is at-tested in a number of inventories related to the possessions of Dalmatian citizens and Bosnian noblemen in the 14th and 15th centuries, the sample from MUO, with its Cyrillic inscription that uses the type of letters which stems from the time before the division of Cyrillic scripts, indicates that its date must be earlier. The Gospel verse also indicates the possibility of its sacral or ritual function, possibly related

to the Bosnian Church, although there are no additional sources that could corroborate this hypothesis. In terms of typology, such objects probably appeared in this region un-der the Angevin influence, since this dynasty took over the Hungarian throne in the 14th century and brought French customs with it, not only to the courts of Bosnian noblemen who were their vassals, but also to Dalmatia, especially Zadar, which was subjected to the same political authority. Traces of French influence in designing such objects are also found in the most famous Bosnian hanap, called Sankos, from the third quarter of the 14th century, which was made for Sanko Miltenovi, courtier of King Tvrtko I, and is today preserved at the Cloisters Collection of Metropolitan Mu-seum in New York. There are many data on the hanap from the inventories of Bosnian nobility and Dalmatian citizens, and the earliest published data from the archives of Zadar mention such vessels in the second half of the 14th century. Bosnian silver vessels are also mentioned in Split in the 15th century, and in another important collection, that of the Bosnian noble family of Kosaa, who deposited some trays with Bosnian inscriptions in Zadar in 1473. So far, research-ers have established links between the Dalmatian goldsmiths, primarily from Dubrovnik and Zadar, and the territory of Bosnia, since goldsmithing was under the continuous influ-ence of the Dalmatian masters. The masters of Dubrovnik were the most influential in the 15th century, but much less is known about the influence of goldsmiths from Zadar and about Zadar as an important centre of goldsmithing. Influ-ences from Zadar were intense in Bosnia as early as the 14th century, which corresponds to the political circumstances of the period. That is why the two hanap, with their motifs linked to the territories under the rule of Bosnian kings, reveal the influence of Dubrovnik in their technique, while the sample from MUO and its motifs can be linked to the central Dalmatian region, most probably Zadar.

Key words: hanap, goldsmithing, bestiary, medieval culture, Cyrillic script, Bosnian Church, tombstones

Documents

004 Koprcina Radovi IPU 35