ROCOCO (rokoko)etimologija: rocaille i baroccorococo doba, ornament ili stil?

LOUIS XV. (1710.-1774.) VLADA OD 1715. GODINE (NARUITELJICE: MME DE POMPADOUR; MME DU BARRY); - DVOR SE VRAA IZ VERSAILLESA U PARIZ; - UTJECAJ PASTORALNE POEZIJE; - PROMJENA U ZNAAJU SVJETLOSTI KOJA POSTAJE DEKORATIVNA (UMJETNICI ODUSTAJU OD TENEBROZIZMA ILI OTRIH ODNOSA CHIARO-SCURO);- TEME SU FRIVOLNE A NE UZVIENE; OBLICI LAKI, NJENI I VEDRI; SCENOGRAFINOST I ULNOST;- NOVA ULOGA ENE;- ESTA UPOTREBA PASTELA;ROCOCO SE JAVLJA U SLIKARSTVU, KIPARSTVU, ARHITEKTURI I U UMJETNIKOM OBRTU (NAMJETAJ, SVJETILJKE I DR.).

ROCAILLE ima oblik nepravilne koljke. Kao ornamentalni motiv javlja se najee na mjestima prijelaza. U arhitektonskoj dekoraciji ima ulogu ublaiti tektoninost i silovitost pokreta.

DESNO JE DRVENI, POZLAENI KAVUKLUK (ODLAGA ZA TURBAN): POTVRUJE VELIKU RAIRENOST I PRIHVAENOST RAIRENOSTI MOTIVA ROCAILLE.

Lijevo: Raffaello Sanzio (Urbino 1483. Rim 1520.) Loggetta kardinala Bibbiena, 1516.-17., fresko. Vatikan, Palazzi Pontifici. Desno: Jean Brain (Saint Mihiel, Meuse 1638.-1639. Pariz 1711.), Ornament groteske, bakrorez. Francuski crta, scenograf, slikar i grafiar, od 1674. dessinateur de la chambre et du cabinet de Roi. GROTESKA (GROTTESCA) JE DEKORATIVNI MOTIV MIJEANIH FLOREALNIH, ANIMALNIH I LJUDSKIH FIGURA KOJI JE POSTAO POPULARAN NAKON TO SU GA UPOTRIJEBILI RAFAEL I NJEGOVI UENICI U DEKORACIJI LOGGETTE (1516.-7.) I LOGGIE (1518.-9.). RAIRIO SE EVROPOM ZAHVALJUJUI DIJASPORI RIMSKOGA STILA NAKON SACCO DI ROMA 1527. GODINE (ODLAZAK NA FRANCUSKI DVOR FRANOIS I.). MOTIV JE PORIJEKLOM IZ NERONOVE DOMUS AUREA.

CHINOISERIE je ukras u kojemu su motivi kineskih ornamenata proizvoljno protumaeni (najee cvjetovi i zmajevi). Najljepi primjeri su u paviljonu Pagodenburg u sklopu dvorca i parka Nymphenburg, prozvanim bavarski Versailles.

PANNEAUX DE BOISERIE Drvo koje prekriva cijeli zid s ornamentalnim ukrasima (trofejni, biljni).Nicolas Pineau (Pariz 1684. 1754.) soba iz Htel de Varengeville, Pariz, 1735. New York, The Metropolitan Museum of Art.

Clodion (Claude Michel; Nancy, 1738. Pariz 1814.), Satir i bakantica, terracotta, v. 59,1 cm. New York, The Metropolitan Museum of Art.

Jean-Baptiste Pigalle (Pariz 1714. 1785.), Grobni spomenik marala de Saxe, 1753.-1776., mramor. Strasbourg, crkva St Thomas. PIGALLE JE OD 1736. DO 1739. BORAVIO U RIMU. GROBNI SPOMENIK PRIKAZUJE MARALA DE SAXE PRED PIRAMIDOM BESMRTNOSTI (VJENOSTI), KAKO SILAZI PREMA SARKOFAGU KOJI OTVARA PERSONIFIKACIJA SMRTI, DOK GA ALEGORIJSKA FIGURA FRANCUSKE POKUAVA ZAUSTAVITI. HERAKLO (HERKUL) S DRUGE STRANE SARKOFAGA PREDSTAVLJA FRANCUSKU VOJSKU, A LEOPARD, LAV I ORAO POVRH NJEGA OSVOJENE ZEMLJE: ENGLESKU, NIZOZEMSKU I SVETO RIMSKO CARSTVO.

Antoine Watteau (Valenciennes 1684. Pariz 1721.) Polazak na otok Kiteru, 1717., ulje na platnu, 129 x 194 cm. Muse du Louvre, Pariz. VALENCIENNES JE SAMO EST GODINA PRIJE WATTEAUOVA ROENJA PREAO IZ VLASTI PANSKIH HABSBURGOVACA U VLAST FRANCUSKOGA KRALJA, PA JE WATTEAU OD SAVREMENIKA TRETIRAN KAO FLAMANSKI SLIKAR. ODUEVLJAVAO SE RUBENSOM (CIKLUS MARIE DE MEDICI U PALAI LUXEMBOURG). Tema iz pozorinog komada Tri kuzine Dankura Venerino ostrvo Kitera...FTE GALANTE vs FTE CHAMPTRE.

Antoine Watteau (Valenciennes 1684. Pariz 1721.), Gilles (Pierrot), 1718.-20., ulje na platnu, 184,5 x 149,5 cm. Pariz, Muse du Louvre. INSPIRISAN ITALIJANSKOM KOMEDIJOM DEL ARTE (Commedia dellArte) - doktor na magarcu, ljubavnici Leandro i Isabella...

Franois Boucher (Paris 1703. 1770.), Ukraavanje Venere (Venerina toaleta), 1751., ulje na platnu, 108,3 x 85,1 cm. New York, Metropolitan Museum of Art.FRANOIS BOUCHER JE BIO OMILJENI SLIKAR FRANCUSKOGA DVORA, PA JE I OVU SLIKU NARUILA MADAME DE POMPADOUR KAO DIO DEKORACIJE ZA SVOJU TOALETNU SOBU (FRANC. CABINET DE TOILETTE) U DVORCU BELLEVUE (FRANC. CHTEAU DE BELLEVUE), JEDNU OD REZIDENCIJA KOJU JE DJELILA S LOUISOM XV. MITOLOKIM PRIZOROM DOMINIRA OSVJETLJENI AKT U KOJEMU JE BOUCHER VRHUNSKI MAJSTOR, A MOTIVI KOJI UPUUJU NA GENRE SLIKARSTVO SU ZAPRAVO SIMBOLIKI: BISERI ALUDIRAJU NA VENERINO ROENJE IZ MORSKE PJENE, GOLUBICE NA BOICU LJUBAVI, A CVIJEE NA ZATITNICU VRTOVA.

Franois Boucher (Paris 1703. 1770.), Dijana u kupelji, 1742.

Franois Boucher (Paris 1703. 1770.), Madame de Pompadour, ulje na platnu, 1756.; Madame de Pompadour, 1758.

Jean-Honor Fragonard (Grasse 1732. Pariz 1806.), Kupaice (franc. Les Baigneuses), oko 1765., ulje na platnu, 64 x 80 cm. Pariz, Muse du Louvre.

Desno: Jean-Honor Fragonard (Grasse 1732. Pariz 1806.), Ljuljaka, 1766., London, Wallace Collection. UENIK CHARDINA I BOUCHERA, 1752. DOBIO PRIX DE ROME I OD 1756.-1761. BORAVIO U ITALIJI.tienne-Maurice Falconet (Pariz 1716. 1791.), Amor upozorava na utnju, prije 1757., mramor, 91 x 50 x 62 cm. Pariz, Muse du Louvre.

tienne-Maurice Falconet (Pariz 1716. 1791.) Amor prijeti (franc. L'Amour menaant), prije 1757., mramor, 91 x 50 x 62 cm. Pariz, Muse du Louvre.Djelo je naruila Mme de Pompadour, a bilo je izloeno na Salonu 1757. godine. Amor je krasio vrtove Htel d'vreux, koja e kasnije postati palaa l'lyse, pariki stan markize. Ikonografija se odnosi na tiinu koju Kupid (Amor) zahtijeva dok odailje svoje strjelice.

Jean-Baptiste-Simon Chardin (Pariz 1699. 1779.), Raa, 1728., ulje na platnu, 114 x 146 cm. Pariz, Muse du Louvre. GODINE 1728. OVOM SLIKOM I SLIKOM LE BUFFET PRIMLJEN JE U ACADMIE ROYALE DE PEINTURE ET DE SCULPTURE.

Jean-Baptiste-Simon Chardin (Pariz 1699. 1779.), Le Buffet, 1728.ulje na platnu, 194 x 129 cm. Pariz, Muse du Louvre.

MIJEANJE MRTVE PRIRODE S MOTIVIMA IZ REPERTOARA DRUGIH SLIKARSKIH VRSTA ILI U HIBRIDNOME SPOJU S DRUGIM SLIKARSKIM VRSTAMA PONAJVIE GENRE SLIKARSTVOM; KATKADA S PORTRETOM; RJEE S KRAJOLIKOM.

Jean-Baptiste-Simon Chardin (Pariz 1699. 1779.), Kuhinjska mrtva priroda, 1733.-34. (oko 1731.), ulje na platnu, 32,5 x 40,3 cm. Oxford, Ashmolean Museum.DJELOMINO FRAGMENTIRANIM KADROM CHARDIN DAJE DOJAM SLUAJNOSTI ODABIRA I UVJERLJIVOSTI POGLEDA. OVA MRTVA PRIRODA NASTAJE U VRIJEME KADA SLIKAR POSTUPNO NAPUTA MRTVE PRIRODE I VIE SLIKA GENRE.

Jean-Baptiste-Simon Chardin (Pariz 1699. 1779.), Povratak s trnice, 1739., ulje na platnu, 47 x 38 cm. Pariz, Muse du Louvre.

SLIKARIINA SLAVA ZAPOINJE GODINE 1779., KADA JE POZVANA U VERSAILLES KAKO BI NASLIKALA PORTRET KRALJICE MARIE-ANTOINETTE, NAKON EGA JE VIGE-LEBRUN PORTRETIRALA KRALJICU JO DVADESETAK PUTA U RAZLIITIM KOSTIMIMA I POZAMA. U GODINI KADA JE NASLIKAN REPRODUCIRANI PORTRET (1783.) VIGE-LEBRUN POSTALA JE LANICA KRALJEVSKE AKADEMIJE. GODINE 1789. NAPUSTILA JE FRANCUSKU I PUTOVALA DVANAEST GODINA (RIM, NAPULJ, BE, BERLIN, SANKT PETERBURG, MOSKVA). NAKRATKO SE VRAA U PARIZ (1801.) ALI GA NAPUTA I PRELAZI U LONDON (DVORSKI PORTRETI, PORTRET LORDA BYRONA), POTOM U VICARSKU (PORTRET MME DE STAL). OKO 1810. GODINE VRAA SE U PARIZ, NAPUTA SLIKARSTVO I SVOJU PERIPATETIKU SUDBINU OPISUJE U MEMOARIMA USPOMENE MOGA IVOTA (SOUVENIRS DE MA VIE; 1835.-37.). O POPULARNOSTI MEU ARISTOKRATSKIM NARUITELJIMA SVJEDOI SAUVANI OPUS OD 877 SLIKA ( 622 PORTRETA I OKO 200 KRAJOLIKA). Marie-Louise-lisabeth Vige-Lebrun (Pariz 1755. 1842.), La Duchesse de Polignac,1783., ulje na platnu, 98,3 x 71 cm. Dvorac Waddesdon. Identitet portretirane: Yolande Martine Gabrielle de Polastron; Pariz 1749. Be 1793.), favoritkinja kraljice Marije Antoinette, nakon Revolucije omraeni je simbol beskrupulozne aristokracije staroga reima (franc. Ancien Rgime).

William Hogarth (London, 1697. 1764.), Orgija i pijanka (prizor iz poune pripovijesti o ivotu razuzdanoga plemia i bogatoga nasljednika Toma Rakewella, nadahnute parabolom o razmetnome sinu), 1735., ulje na platnu, 62,5 x 75 cm. London, Sir John Soane's Museum.Jan Steen (Leiden, 1626. 1679.), Jutarnja toaleta, oko 1665., ulje na platnu, 37 x 27,5 cm. Rijksmuseum, Amsterdam.LIKOVNO TUMAEI LITERARNI PREDLOAK, HOGARTH POSIE ZA UZORIMA U NIZOZEMSKOM NISKOM GENRE SLIKARSTVU (CITAT IZ DJELA JANA STEENA), A KAO I NJEGOVI UZORI, PRIKAZ PIJANKE (ORGIJE) UJEDNO JE I MORALISTIKA POUKA: KRITIZIRA RAZUZDANOST, VULGARNOSTI, UNITAVANJE I RASIPANJE DOBARA.

William Hogarth (London, 1697. 1764.), Orgija i pijanka, bakrorez iz ciklusa ivota Toma Rakewella, 1735. (Heath Edition 1822.), bakrorez 360 x 510 mm. New York, The Metropolitan Museum of Art.USP. ZRCALNO OBRNUTI PRIZOR U REPRODUKTIVNOJ GRAFICI KOJA JE RAENA PREMA SLICI. NAMJENA GRAFIKE JE TRINA, A TEKST U DNU DODATNO OBJANJAVA MORALISTIKU POUKU PRIZORA.

Thomas Gainsborough (Sudbury 1727. London 1788.), Brani portret Roberta Andrewsa i njegove ene, 1748.-49., ulje na platnu, 70 x 119 cm. London, National Gallery.

Thomas Gainsborough (Sudbury 1727. London 1788.), Portret Mrs Sarah Siddons, 1785., ulje na platnu, 126 x 99,5 cm. London, National Gallery.SARAH SIDDONS (1755. 1831.) BILA JE BRITANSKA TRAGINA GLUMICA, NAJPOZNATIJA TRAGEDIENNE XVIII. STOLJEA.

Sir Joshua Reynolds, (Plympton Earl, 1723. London 1792.) Portret Mrs Sarah Siddons, 1783.-84., ulje na platnu, 236,2 x 146 cm. San Marino, California, Henry E. Huntington Art Gallery.

MIJEANJE MITOLOKIH I GENRE ODABIRA U RJEENJU JAVNOGA SPOMENIKA.Louis Franois Roubiliac (Roubillac; Lyon 1705. London 1762.) Georg Friedrich Hndel, 1738., mramor, visina. 136 cm. London, Victoria and Albert Museum.JAVNI SPOMENIK IZVORNO JE NARUEN ZA VAUXHALL GARDENS U LONDONU. SKLADATELJ HNDEL (HALLE 1685. LONDON 1759.) U TUMAENJU ROUBILIACA SJEDI U POZI APOLONA SVIRAA, ALI MITOLOKO PODRIJETLO IMPOSTACIJE ZAKRIVA GENRE-OPUTENOST U ODABIRU ODJEE, OSOBITO NONE KAPE. ONO UPUUJE NA SKLADATELJEVO NADAHNUE (NOU), A NJEGOVU GLAZBU ZAPISUJE PUTTO.