04-37-46-članak-4

UDK 376: 37. 013. 82 Izvorni znanstveni rad

PLESNO MUZIKA TERAPIJA ZA DJECU SA POSEBNIM POTREBAMA

Mr. art. IVANA GOJMERAC Prof. dr. SADETA ZEI

SAETAK

U Zavodu za specijalno obrazovanje i odgoj djece Mjedenica, sprovedeno je istraivanje, u kojem je istraivan utjecaj kombinacije plesne i muzikoterapije na psihofizike i kognitivne sposobnosti djece sa posebnima potrebama i to djece sa lakom mentalnom retardacijom i Downovim sindromom. Istraivanje je pokazalo veliki napredak spomenutih sposobnosti nakon tri mjeseca terapijsko rehabilitacijskog procesa. Takoer je prikazano i djelovanje po grupama ispitanika, te naini djelovanja na odreene pojedince.

Kljune rijei: plesna terapija, muzikoterapija, djeca sa posebnim potrebama, mentalna retardacija, Downov sindrom, terapijsko rehabilitacijski proces.

PLESNO MUZIKA TERAPIJA ZA DJECU SA POSEBNIM POTREBAMA

Do sada smo u teoriji i praksi susretali termine, kao to su muzikoterapija, koja je sadravala muziku i pokrete kao terapiju, zatim plesnu i muziko terapiju, kao separirane samostalne nauke. S obzirom da se ovaj rad ne bavi ni jednom od navedene dvije terapije separirano, ve i ples i muziku istodobno koristi kao medij pomou kojeg radi vrstu umjetnike terapije i rehabilitacije. Obje terapije su podjednako zastupljene i jedna drugu potpomau u svim segmentima. Najprikladniji naziv za ovu vrstu terapijsko rehabilitacijskog postupka bi bio plesno muzika terapija.

Ples i muzika, kao kontrolisana primjena specijalne organizacije tjelesne i psihike aktivnosti, moe se koristiti kao rehabilitacijsko i terapeutsko sredstvo za djecu i odrasle koji imaju motorne, senzorne i emocionalne poremeaje. Rehabilitacijska primjena plesa i muzike, teoretski se oslanja na kineziterapiju, dok se terapeutski vid primjene oslanja na psihoterapiju.

Terapeutski vid se poinje razvijati u teorijama psihologije Adlera, Junga (aktivna mata, simbol, mit, vanost podsvijesti ) , Reicha (psihosomatska ekspresija ) , Perlsa (neverbalna odredba ) , Maya, Rogersa, Maslawa (kreativna motivacija i ljudski potencijal ) i J. L. Morena (razvio psihodramu ) . Stavljajui potpuni fokus na odnos izmeu unutranjeg pokreta (utisak, osjeaj, slika ) i vanjskih pokreta koje izraavamo kroz ples, ovaj vid terapije ukazuje da je pokret refleksija emocionalnog stanja i da moe voditi do psiholokih spoznaja i bihevioralnih promjena. To je vrsta psihoterapije koja koristi pokrete i muziku za izraavanje emocionalnih, kognitivnih, socijalnih i psihikih stanja. To je forma ekspresivne terapije.

Vid ovakve ekspresivne terapije je baziran na tijelu i njegovom osnovnom jeziku, pokretu, te ukljuuje spoznaju reagiranja tijela. Kako nam cijelo tijelo daje doslovnu i konkretnu strukturu onoga to mi jesmo, tako i pokrete pojedinih dijelova tijela moemo shvatiti kao metaforu za izraz naeg bia. Mi osjeamo i posmatramo svoj ivot kroz tijelo. Fokusiranjem na svoje tijelo i jezik ekspresivnih pokreta, dolazimo u trenutak u kojem moemo crpiti iz svoje svijesti, osjeaja, stava, gesti, emocija i usmjeriti ih na konkretan put. Struktura naeg tijela oblikuje karakteristino stanje tijela sadravanjem, zadravanjem i uvanjem organa i nervnog sistema. Svaki stres u naem ivotu se pohranjuje u nas

PUTOKAZI - asopis Fakulteta drutvenih znanosti dr. Milenka Brkia, Sveuilite/Univerzitet Hercegovina www.fdzmb.org/putokazi

38

same i djeluje na tijelo, esto kreirajui umor i bol koji se reflektira na emotivno i mentalno stanje. Svako tijelo sadri svoju ivotnu priu, ba kao to sadri i kosti, miie, organe, nerve i krv. Tokom terapije, ljudi ue na koji nain da uvide i razumiju poruke koje im daje njihovo tijelo bez pretjeranog udubljivanja u stvarne probleme, odnosno to se deava u njihovim ivotima. Fokusirajui se na nae tijelo, ne samo da moemo njegovati svijest, ve, koristei pokrete, moemo svjesno odgovoriti i kreativno raditi sa bilo im to proizlazi iz nas. Ulazei u najdublje razine naeg fizikog, emocionalnog i umnog, moemo se osloboditi sadanjosti i prolosti. Pokret tada postaje metafora za nain ivota naih ivotnih pria.

Veza izmeu tijela i uma su emocije. Svi mi u razliitoj mjeri nismo svjesni aspekata onog to osjeamo. Psihoanalitika praksa pokuava pomoi ljudima da postanu svjesniji emocionalnih stanja i da poveaju sposobnost prihvaanja i upravljanja irim rasponom emocionalnog iskustva. Pokreti u cilju koreografije ili sviranja, su uvezani sa svim fundamentalnim emocijama. Izraajni obrasci su istovremeno osobni i univerzalni. Bilo da su emocije imenovane ili ne, one motiviraju i uobliavaju nae kretanje. Ponekad, intenzivni afekt iskazuje duboku introvertnost, lino usmjeren proces pokreta.

U drugim sluajevima, emocije su simbolino propisane. Studiji i praksa pokazuju da svaka emocija ima ivotnu vrijednost, kao i spiritualnu dimenziju. Ali, iste te emocije, kada se potisnu i poriu, mogu stegnuti i unititi tijelo. Pravo ka emocionalnom jezgru naeg sistema vodi nas mata. Matamo ak i kada sjednemo u stolicu i priamo otvoreno bez susprezanja, ili izvlaenja slika, skulptura, pravljenja vrstih igara ili pokreta. To se takoer, deava kada imamo ljubavne fantazije ili vezivanja u tihe dijaloge sa unutranjim likovima. Kada koristimo nae tijelo kako bi smo izrazili matu, ivahnost senzorno-motornih iskustava cilja da nas odvede do sistema koji su plejada naeg puberteta ili ranog djetinjstva.

Ono to je jako bitno za zapamtiti o prirodi mate jeste da je to simboliki proces. Kada nas mata dovede u emocionalno jezgro sistema, takoer nas moe povesti i kroz njega. Ali u ovoj taki mi moramo biti budni, oprezni i zainteresirani o tome ta matamo. Ovo znai razvijanje sposobnosti noenja emocija kada je kompleks dirnut i u isto vrijeme matati i istraivati simbolike slike koje su dio toga.

Sada se postavlja slijedee pitanje: Na koji nain podstai aktivnu matu koja e doi do jezgra emocija? Emocije ne moemo istisnuti na silu, niti ih moemo na silu spoznati. Bitno je pronai sredstvo podsticanja mate koje nee biti prenapadno, a u isto vrijeme djelotvorno. Plesno muzika terapija kao stimulans aktivne mate koristi muziku. Muzika u ovom sluaju slui kao pokreta aktivne mate, koji ulazi u emocionalno jezgro i kroz tijelo daje usmjerenje emocijama, a njihov izlaz vidimo u tjelesnoj akciji, odnosno pokretu, koji je ustvari, tjelesnost emocija. Svi ovi segmenti se mogu predstaviti kao zupasti kolutii koji pokreu jedan drugog, a kao pokreta satnog klatna, proizilazi emocija izraena kroz pokret ovjekovog tijela (shema 1. ) . Ovi kolutii se mogu poistovjetiti sa kolutiima iz sata, a muzika u ovom sluaju je baterija koja ih pokree.

Prvi toak predstavlja muziku i on pokree aktivnu matu. Iako nam se na moment ini kako je pokree samo melodijska linija, ipak, veliko uee imaju i sve druge komponente muzike koje slualac ne primjeuje. To su: harmonija, ritam, boje instrumenata, tekst kompozicije i mnoge druge stvari. Toak koji pokree muzika predstavlja aktivnu matu i emocije koje ne podrazumijevaju iskljuivo fantaziju o nekom dogaaju ili osobi. Aktivna mata podrazumijeva i dogaaje koje su se ve dogodili ili osobe koje ve znamo. Dakle, to su deavanja iz prolosti i sa njima potisnute emocije. Uzburkane emocije trae svoj izlaz iz podsvijesti. Njihova slijedea stanica moe biti svijest, te izlaz

pokret

aktivnamata i

emocije

muzika

Gojmerac, I., Zei, S. Plesno-muzika terapija za djecu sa posebnim potrebama 2013, I.(1) 37-46.

39

koji trae kroz pokret koji moe biti i u oblike facijalne ekspresije, a moe i direktno izai kroz nesvjesne kretnje, a predstavljene su u treem toku kao zavrnoj fazi ovog procesa.

Ipak, muzika nije ta koja e izazvati emocije, ve e kreirati raspoloenje iz kojeg e proizai aktivna mata i emocije. Dakle, muzika na specifian nain pomae da kroz vrste raspoloenja projektiramo emocije. Vrste emocija koje e proizai iz jedne osobe i nain na koji e ta osoba reagira vrlo esto su zavisni od mnogo faktora. Moe zavisiti od dana kakav je imala ta osoba. Iako se osjeamo ugodno tokom sluanja odreene muzike, zabrinutost i briga koju osjeamo itav taj dan moe utjecati na nain na koji emo sluati muziku. Takoer, vrsta emocije koja e se javiti kod neke osobe zavisi i na ta e ga podsjetiti odreena muzika, na dogaaje iz prolosti ili neke osobe. Ovo objanjava zato je muzika tako moan terapeutski alat u procesu lijeenja.

Tokom postavke muzike za terapiju, uvijek se pitamo na kojim osnovama emo izabrati ili dizajnirati muziku koja e probuditi raspoloenje humora, ali ne i radosti? Pojedinci bi izabrali prvi dio Beethoven - ove pete simfonije i okarakterisali bi ga kao smirujuu, dok bi je drugi okarakterisali humoristinom. Ono s ime bi se svi sloili jeste da je ta muzika podsticajna, nemirna i dramatina u svom prvom dijelu. Ali zato? ta to muziku ini takvom da joj moemo dati odreene epitete? Koje promjene su potrebne u samoj muzici da bi utjecale na promjenu raspoloenja u kratkom vremenskom periodu?

U obzir se moraju uzeti varijante odvojenih komponenti koje ine jednu muziku kompoziciju. To su: dinamika, tempo, melodija, ritam, broj dionica i boja tona. Od svakog navedenog parametra u obzir bi se trebali uzeti po dva aspekta: kvalitet parametra u svakom momentu i put kojim se mijenjaju parametri tokom njihovog progresa. Kombinacija ovih parametara i muzikog pokreta koji su kreirani prema ovim parametrima proizvodi vrste raspoloenja na koje mi odgovaramo emocijama. Svaki od navedenih parametara ima svoje podvrste ili nivoe. (Hallprin, 2003. )

Jedan od muzikih parametara koji utiu na raspoloenje je dinamika, koja se razvija iz potpune tiine, preko svih nivoa dinamike. Ovo su ve utvreni nivoi dinamike koji su relativni u odnosu na broj instrumenata koji izvodi kompoziciju. Na primjer: solo violina koja izvodi kompoziciju ili dio kompozicije u pianissimu proizvest e zvuk koji je mnogo tii od zvuka koji e proizvesti gudaki orkestar u istoj dinamikoj oznaci.

Pri kombinaciji odreenog tempa i dinamike, dobijamo mogunost da poblie odredimo vrstu raspoloenja koje e izazvati odreena muzika. Pa tako, muzika koja se izvodi u pianu i sporom tempu izazvat e raspoloenje traginosti, brinosti, smirenosti ili sveanosti i dramatinosti, ali sigurno nee izazvati velianstvenost.

Pored uske suradnje sa psihoanalizom, plesno muzika terapija u svom rehabilitacijskom segmentu usko surauje i sa kineziterapijom. Kineziterapija je medicinska disciplina koja pokret primjenjuje kao sredstvo lijeenja ili ublaavanja, posljedica patolokih stanja. (Zec, 2005. ) Svoju primjenu je nala u lijeenju i ublaavanju posljedica ortopedskih, neurolokih i drugih oboljenja lokomotornog aparata, u koje spadaju i drugi vidovi invalidnosti, meu koje se ubrajaju i posljedice koje su nastale uslijed mentalne retardacije. Kineziterapija prvenstveno podrazumijeva poznavanje kineziologije, discipline koja detaljnije upoznaje funkcioniranje lokomotornog aparata, poevi od dijelova aparata za kretanje (kosti, zglobovi, miii, motorne ivce i ivane puteve dubokog senzibiliteta ) ijom zajednikom akcijom nastaje pokret. Odsustvo normalne funkcije bilo kojeg od navedenih dijelova aparata onemoguuje normalno izvoenje pokreta. Analizom pokreta, kineziterapija dolazi do adekvatnog rjeenja niza pokreta koji e pomoi u rehabilitaciji odreenog problema.

Plesno muzika terapija se koristi navedenim saznanjima i istraivanjima kineziterapije. Dakle, ova vrsta rehabilitacije i dalje koristi pokret kao rehabilitacijsko sredstvo, jer je pokret najmanja jedinica plesa, s tim da terapeut postavlja niz paljivo izabranih plesnih pokreta koji e pomoi pacijentu u njegovoj rehabilitaciji. Ako terapeut pogrijei u izboru plesnih pokreta, rezultat po pacijenta moe biti koban. Navedeni plesni pokreti se u poetku postavljaju bez muzike, kako bi pacijent mogao nauiti


40

njihov redoslijed, a potom se postavljaju uz muziku, koja moe da slui kao ritmika forma u kojoj se postavlja odreeni ples, a moe da slui i kao podloga koja e imati uinak smirenja ili da poslui kao pokretaka snaga za pacijenta u rehabilitaciji. Iz navedenog moemo vidjeti da muzika i u rehabilitacijskom segmentu plesno muzike terapije ima svoj terapeutskih uinak , jer ona u ovom sluaju kreira raspoloenje koje e utjecati na rad u rehabilitaciji.

Ona se u rehabilitacijskom segmentu pojavljuje na samom poetku ovog lanca djelovanja, ba kao i u terapeutskom, ali se takoer, pojavljuje i u sredini tog krunog toka, gdje ima svojstvo terapeutskog rekvizita, ba kao i pokret. Meusobno djelovanje plesnog pokreta predstavljenog kao koreografija i muzike se moe predstaviti u dva lanca (shema 2. ) , iji je skrajnj rezultat uvijek poboljanje fizikih sposobnosti na koje je rehabilitacija usmjerena.

Shema 2.

Pri postavci plesnih pokreta ili koreografije, potrebno je paziti na vie segmenata: 1. zdravstveno stanje i dijagnozu pacijenta, 2. djelotvornost pokreta, 3. pravilnost rada.

Tokom 2010. godine napravili smo istraivanje djelovanja plesano muzike terapije na psihofizike i kognitivne sposobnosti djece sa lakom mentalnom retardacijom i Downovim sindromom. Terapijsko rehabilitacijskih proces se odravao dva puta sedmino puna tri mjeseca (mart, april i maj 2010. godine ) . Svaka terapija je trajala sat vremena, odnosno 60 minuta. Uvijek sam prvo radila sa grupom djece sa lakom mentalnom retardacijom, a potom sa djecom sa Downovim sindromom. Prva grupa, djeca sa lakom mentalnom retardacijom, brojala je dvanaestero djece (sedam djevojica i pet djeaka ) sa istim nivoom mentalne retardacije popraene dodatnim smetnjama. Druga grupa, djeca sa Downovim sindromom, sadrala je osmero djece (est curica i dva djeaka ) . Petero djece sa Downovim sindromom je popraeno nivoom umjerene mentalne retardacije, a troje sa teom mentalnom retardacijom. Djeca obje grupe su uzrasta izmeu 11 i 18 godina ivota, dakle djeca starijeg uzrasta. Samo jedan djeak u grupi djece sa lakom mentalnom retardacijom je imao 10 godina. U poetku, terapije su tekle istim tempom i poprilino su se isto odvijale, jer su one namijenjene prvobitnom ispitivanju. Prvobitno ispitivanje sam radila kako bih utvrdila poetno stanje, psihofizikog i kognitivno, djece obje grupe. Analizirajui snimke, pored dobijenih rezultata svakog pojedinanog djeteta obje grupe, mogla sam utvrditi i stupanj socijalizacije, duinu panje, kvalitet percepcije, kvalitet i kvantitet memorije, te emotivni odgovor na deavanja tokom terapije.

Prvobitna procjena je raena prema baterijama u kojima sam posmatrala tjelesnost u akciji, tj. pokret kroz koji se razmjenjuje predmet davanjem i uzimanjem, te izmjenjivanje stajne take u prostoru tokom neke igre ili zadataka. Prvi zadatak u prvobitnoj procjeni je usmjeren ka gnostikoj organizovanosti.

Rezultati prvobitne procijene psihofizikih sposobnosti su prokazali da su na veoma niskom nivou. Kroz itavo ispitivanje, grupa djece sa lakom mentalnom retardacijom je pokazivala bolje rezultate

1. MUZIKA

2.KOREOGRAFIJA

3.REZULTAT

REHABILITACIJE

1. KOREOGRAFIJA

2.MUZIKA

3.REZULTAT

REHABILITACIJE


41

sposobnosti u odnosu na grupu djece sa Downovim sindromom. U osjeaju laterizovanosti dali su bolje rezultate za 53, 89%, osjeaj za vrijeme za 55, 13%, osjeaj za prostor za 31, 2%, koordinaciju pokreta za 23, 73% i odravanju ravnotee za 57, 55%, iz ega proizilazi da su u cjelokupnim psihofizikim sposobnostima dali bolje rezultate za 44, 3%.

Prvobitna procjena, pored psihofizikih sposobnosti, vrena je i za kognitivne sposobnosti djece obje grupe. Procjena je vrena tokom zadataka za psihofizike sposobnosti. Kroz sve zadatke i vjebe koriste se navedeni kognitivni procesi i oni su neizbjeni. Nakon analize snimaka u kojima se vrila procjena psihofizikih sposobnosti, snimke sam ponovo pregledala i kroz njih vrila procjenu kognitivnih sposobnosti. Kognitivne sposobnosti sam procjenjivala kroz esta segmenata i to: panja, percepcija, emocije, svijest, pamenje i miljenje.

Preko 50% je negativnih odgovora na mentalne sposobnosti u svakom nivou i razlika izmeu grupa je minimalna. Grupa lake mentalne retardacije ima bolje rezultate za 1, 07% od grupe sa Downovim sindromom.

Postoje mnoge teorije u plesnoj i muzikoj terapiji o tome kako na najbolji nain pomoi ljudima. Bez obzira na sve poznate teorije, iskustvo nas ui da svaka individua koja doe na terapiju predstavlja set jedinstvenih problema, iskustava i potreba, ba kao to svaka individua ima jedinstvene otiske prstiju. Nijedna teorija ili metod tretmana ne moe pomoi svim osobama na isti nain, pa stoga ne moemo sve osobe tretirati pod istim uslovima. U poetku, svi su pod istim krovom, ali vremenom, osobe se oputaju i poinjemo upoznavati njihove potrebe, koje zahtjevaju drugaiji tretman, metodu i pristup rjeavanja problema. Prve seanse plesno muzike terapije, koje su, ustvari, postavljene kao prvobitne procjene, posluile su za meusobno upoznavanje i oputanje. Postepeno sam dobila priliku da uvidim talente i naklonosti za razliite naine komunikacije i izraze koje posjeduje svaki pojedinac. U poetku, djeca su sa nepovjerenjem prihvatala rad tokom terapija, posebno kada je bilo potrebno da oni sami improvizuju. Meutim, vremenom su se poeli oputati i izlaziti iz svojih ljutura iza kojih su se skrivali. Pojedinci koji su imali tjelesne nedostatke kategorino su odbijali bilo kakvu fiziku aktivnost, a posebno ples, vjerujui da to to e oni raditi nee biti uraeno na pravi nain i da nee biti dovoljno dobro. Sramili su se svojih nedostataka i nisu eljeli da budu u prvom planu. Nisam eljela vriti pritisak na njih, ve sam im jednostavno dopustila da sjede sa strane i da gledaju ta se deava. Povremenim obraanjem lagano sam ih uvlaila u itavu nau zajedniku priu. eljela sam da se opuste kroz smijeh i zabavu, te da se ukljue u terapiju zajedno sa ostalom djecom.

Poznavanje dijelova tijela sam nastojala najvie uvrstiti kroz vjebe zagrijavanja, koje sam sprovodila na poetku svake terapije kako ne bi dolo do neke ozljede. Tokom rada sam naglaavala dijelove koje treba dodirnuti ili prema kojima se trebaju sagnuti. eljela sam da uenici osjete kvalitet pokreta, sa posebnom panjom na prijelazima sa pokreta na pokret. Na primjer, radili smo kombinaciju koja je ukljuivala dizanje ruku prema glavi, razdvajanje i otvaranje. Zadravala sam moment u kojem su ruke u najvioj taki, te sam pokrete ponavljala. U svojoj elji da unesem svijest u njihovo tijelo, zamolila sam uenike da sluaju ta im govori njihovo tijelo i da pokuavaju osjetiti i najmanji djeli svoga tijela.

Jedna od vjebi u kojima se podstie svijest o dijelovima tijela i laterizaciji, jeste jedna obina vjeba za zagrijavanje i idealna je posebno za mlau djecu. U vjebi je potrebno da se sjedne na pod i raire noge koliko je pojedinac u mogunosti da to uradi, a potom da gornjim dijelom tijela legne na lijevu, potom na desnu stranu, te da tijelo spusti u sredinu izmeu nogu (sl. 1. ) . Tokom ove vjebe imala sam mogunost i za razvoj osjeaja za prostornost. Sjedila bih preko puta djece i govorila: Sada se nagnemo na lijevu nogu, pa se nagnemo na desnu. . . a sada legnemo naprijed. Djeca su u poetku radila ono to vide u ogledalu, te su skoro svi radili na moju lijevu ili desnu stranu, a ne njihovu. Stalnim ispravljanjem da je moja lijeva strana, ustvari, njihova desna i okreui se leima prema njima kako bi shvatili o emu se radi, pojedinci su vremenom poeli da sluaju ta priam, te da reaguju na prepoznavanje strana, odnosno laterizovanosti na sebi i na drugom. Ipak, nekolicina je ostala pri tome da imitiraju moje pokrete bez mogunosti da sami spoznaju zadatu radnju.


42

Dijelove tijela, kao to su obrve, usne, oi, stranjica, lea, dakle dijelovi tijela koji ne zahtjevaju zagrijavanje osvjetavala sam kroz druge igre. Jedna od takvih igara je teatar, u kojoj djeca izvlae papirie iz eira na kojima su pojmovi ili osobe koje oni trebaju glumiti. Pored pojmova naznaen je jedan od dijelova tijela koji je potrebno pomicati kako bi gluma bila vjerodostojnija. Za svaki pojam ve unaprijed sam pripremila muzike isjeke koji su prikladni za odreeni pojavu ili karakter osobe koju treba glumiti. Kada uenik izvri zadatak, tada svi ostali uenici mogu probati izvriti taj zadatak na isti ili slian nain, ali sa pomjeranjem zadatog dijela tijela. Npr. , djeak sa Downovim sindromom, Filip, je izvukao papiri na kojem je zadatak bio slijedei: Dama hoda ulicom sa podignutom obrvom. Benjamin je izvukao papiri na kojem je zadatak bio slijedei: aba koja pomjera obraze. Ovaj zadatak je bio veoma teak za njega, s obzirom da nije imao razvijen govor.

Poseban napredak sam primijetila kada sam jednom prilikom pustila C. Debbusy evu kompoziciju Mjeseina. CD player sam stavila na pod, a djecu sam zamolila da legnu na lea i zatvore oi. Brodskim podom je prolazila vibracija zvukova, koja se irila sve do njihovih tijela. Zamolila sam ih da ruke i noge raire i dlanove okrenu ka podu kako bi u zavrecima ivaca osjetili vibracije koje su prenosile zvuk harfe. Njihova svijest je usmjerena prema zvuku koji su sada mogli dodirnuti i ari njegove vibracije osjetiti u itavom svom tijelu. Na licima sam izmamila umilne smijeke koji su odavali uivanje i oputanje. Tada sam im rekla: Sada probajte da osjetite svoj mali prst na nozi. . . , a zatim palac na nozi. Osjetite svoja lea. Na ovaj nain djeca nisu trebala da pomjeraju odreene dijelove tijela, ve samo da ih osjete da oni postoje, te da oni mogu manipulisati tim dijelovima. Osjeaj za postojanost je jedan od glavnih koraka u daljnjem razvoju psihomotornih sposobnosti, gdje svijest o tijelu dolazi u prvi plan. Zahvaljujui buenju svijesti, ve u prvim slijedeim vjebama ravnotee i koordinacije primijetila sam osjetan napredak u odnosu na prvobitno ispitivanje.

U svrhu osvjetavanja laterizacije, osmislila sam niz vjebi, od koji je najzanimljivija i najuinkovitija koreografija. Vjeba se sastoji od niza pokreta koje sam djeci postavila verbalno uz odreenu muziku, npr. : Iz poetne poze podigni desnu nogu u stranu, a zatim se okreni na istu stranu i okret zavri sa lijevom rukom podignutom iznad glave. U poetku upute su jednostavnije od navedenih, te se sa napredovanjem djeijih sposobnosti uslonjavaju. Obino kada djeca ne znaju odgovor na pitanje koja je lijeva i desna strana, onda ih pitaju: Kojom rukom pie?. Na prvi moment ovo pitanje je na mjestu, meutim ta emo sa djecom koja su ljevaci ili sa malom djecom koja jo uvijek ne piu ili starijom djecom, koja zbog mentalnih oboljenja nemaju razvijenu manipulaciju prstima ruke, te nemaju razvijeno pisanje. Razmiljajui kako na pravi nain pribliiti laterizaciju tijela, dosjetila sam se da na njihovim rukama nacrtam znakove. Na desnoj strani sam nacrtala sunce crvenom bojom, a na lijevoj zvijezdu crnom bojom i nazvala ih Sunica i Zvjezdana. Zamolila sam djecu da uz prve pokuaje ponavljaju moje zadatke i verbalno. Npr. : Iz poetne poze podigni desnu nogu, Sunicu, a zatim se okreni na istu stranu i okret zavri sa lijevom rukom, Zvjezdanom, podignutom iznad glave.

Djeci je ovakav rad bio veoma zanimljiv i dosta brzo su reagovali na zadate koreografije. Sredinom terapijskog procesa, zadatku sam dala novu dimenziju dajui slijedee upute. Djecu sam podijelila u parove okrenute jedne prema drugima. Jedno dajete je plesalo uz muziku, koja je bila u sporom tempu, a drugo dijete je trebalo da govori koje dijelove tijela pomie uz naznaavanje desne i lijeve strane zajedno sa nadimcima Sunica i Zvjezdana, nakon ega je i to dijete ponavljalo pokrete.

Iz verbalnog ponavljanja pokreta sa zadatim nadimcima nastala je i vjeba mali kompozitor u kojoj su uenici imali zadatak da naprave pjesmu o Zvjezdani i Sunici, koju e pratiti i pokreti, ukazujui na stranu o kojoj pjevaju. Uz spominjanje nadimaka, potrebno je da pjesma sadri imena odreenih dijelova tijela, dok muziku stvaraju sami.

Pored spominjanja nadimka, jako je bitno da se spomene i pravi naziv strane o kojoj se pjeva. U suprotnom, pjesma nee imati pravi uinak, jer e se djeca usmjeriti samo na nadimke, a cilj ove vjebe jeste da se osvijesti laterizovanost tijela koju e moi koristiti u

svakodnevnom ivotu. Naglaavanjem odreenih dijelova tijela, takoer se unapreuje sposobnost


43

njihovog raspoznavanja. Na slian nain sam jo jednom upotrijebila ovu vjebu. U ovom zadatku je bilo potrebno da se uz spominjanje strane i njenog nadimka, uenici kreu po sali u stranu o kojoj pjevaju, s tim da pored desne i lijeve strane imaju mogunost koritenja prostora ispred i iza sebe, tj. naprijed i nazad. Na ovaj nain, kroz pokrete i pjesmu, djeca stiu osjeaj za prostor. Veoma esto sam susretala djecu kojima su izrazi naprijed i nazad prilino apstraktni i ne shvataju te pojmove, pa je jako bitno da se pri ovakvom radu naglaavaju strane prema kojima dijete treba da se kree, ponavljajui ih po dva do tri puta.

Da bi dobili stvarni osjeaj za prostor, uenicima sam podijelila po kiobran, te sam ih zamolila da zamisle kako pada kia i da oni hodaju ulicom sa kiobranima. Podijelila sam ih u dvije grupe, jedna grupa je stajala na jednom kraju sale, a druga na drugom. Zadatak je bio da hodaju jedni prema drugima, te da se mimoilaze sa velikim kiobranima, ne sudarajui se i ne dodirujui se ak ni kiobranima. Svijest o drugim osobama u prostoriji pomae pri osvjetavanju prostora kojim se kreu i kojim vladaju u tom trenutku, te se budi svijest o tijelu u prostoru. Nakon ovoga sam im postavila koreografije sa kiobranima u kojima su pored osjeaja za prostor unapreivali osjeaj za vrijeme. Svaki ovjek posjeduje lini unutranji puls (ritam disanja, trajanje disanja i dr. ) . Svi mi posjedujemo otkucaje srca i puls koje moemo osjetiti, pa ak i otplesati. Svako ima svoj osobni unutranji ritam, koji je odreen naim metabolizmom i raspoloenjem, te moe varirati brzinom disanja.

Slijedei svoj lini puls, zamolila sam djecu da sjednu u krug u pozu koja im je najudobnija, te da zatvore oi i da se u potpunosti umire. Potrebno je bilo da probaju osjetiti svoje otkucaje srca, odnosno svoj puls. Dosta djece je imalo problem pri osjetu svog pulsa, te sam ih zamolila da jednu ruku stave na vrat i da na par sekundi prestanu disati kako bi osjetili svoje srce, a potom da se lagano ponu njihati u ritmu pulsa. Na ovaj nain djeca su predstavljala klatno svog tjelesnog sata, koji stalno otkucava. Kada su se lagano poeli smirivati, pustila sam muziku breg tempa, te ih zamolila da ponu plesati.

Sama muzika ih je vodila ka brim kretnjama, pa ak i skokovima, to je izazvalo bre otkucaje srca. Smirili su se i poeli hodati u ritmu otkucaja svoga srca. Kretnje su sada bile mnogo bre u odnosu na prvi zadatak gdje su se njihali. Pitala sam ih: Da li vam sada srce kuca sporije ili bre u odnosu na prvobitni zadatak kada ste sjedili i njihali se?. Na taj nain sam im eljela razjasniti u potpunosti ritam vremena. Svoj djeci je bilo jasno da postoji razlika izmeu pokreta prvog i drugog zadatka. Grupa djece sa lakom mentalnom retardacijom je mogla jasno uoiti da postoje razlike u brzini izvoenja pokreta. Meutim, kod djece sa Downovim sindromom rezultati nisu bili jednaki. Troje djece sa teom mentalnom retardacijom nisu u potpunosti shvatali bitnu razliku. Razumjeli su da postoji razlika, ali nikako je nisu mogli razumjeti. Meutim, stalnim ponavljanjem vjebe, osjeaj za vrijeme se usavrio i kod ove djece.

Jo jedan vid osamostaljivanja djece jeste sticanje koordinacije pokreta. Mnoga djeca sa lakom mentalnom retardacijom i Downovim sindromom imaju problema pri obavljanju svakodnevnih radnji, zbog manjka koordinacije pokreta. Manjak koordinacije pokreta utie i na odreene segmente osjeaja za prostor i vrijeme, kao to su doivljaj tijela u prostoru, opaanja odnosa u prostoru, ritam vremena i metriko vrijeme. Takoer, utie i na kvalitet ravnotee pri svakodnevnim radnjama, kao to je hodanje i dr. Iz navedenog se jasno moe zakljuiti da koordinacija pokreta ima veliki utjecaj na na kvalitet ivota.

Ove vjebe zahtjevaju sistematinost, jer se koordinacija pokreta gradi poevi od gornjih ekstremiteta, zatim donjih, te kombinacije gornjih i donjih. Zadnja stepenica u ovom sistemu je najkomplikovaniji oblik koordinacije pokrata, koja podrazumijeva koordinaciju gornjih i donjih ekstremiteta uz ritam. Jako je bitno obraditi prva dva segmenta posebno, kako bi se njihova sposobnost usavrila, pa tek kada terapeut procjeni njihovo napredovanje, onda prelazi na kombinovanje gornjih i donjih ekstremiteta, koji ne moraju biti u odreenom ritmu. Koordinacija gornjih i donjih ekstremiteta u ritmu je zadnji nivo ove psihomotorne sposobnosti. U tu svrhu kreirala


44

sam vjebu lutka, u kojoj su djeca imala zadatak da oponaaju lutke uz muziku iz baleta Coppelia, varijacija Lutka, kompozitora Lo Delibes - a (sl. 3. ) . Ovu kompoziciju sam izabrala iz razloga to ona u potpunosti oslikava pokrete lutke na koncu sa otrim pokretima, kakve su djeca i trebala glumiti. S obzirom da su imali zadate pokrete koji su trebali pratiti muziku, ovo je bila jedna mala koreografija, pomou koje su na jednostavan i zanimljiv nain trebali savladati koordinaciju gornjih i donjih ekstremiteta uz ritam. Ovakvim kretanjem po sali, u kojem su svi uestvovali, uenici su razvijali i osjeaj za prostor, kao i osjeaj tijela u njemu, te osjeaj za metriko vrijeme i ravnoteu tijela. Jasno se vidi da su kroz ovu vjebu obuhvaeni i gornji i donji ekstremiteti: ruka, glava, noga, koljeno, stopalo. Samo promiljanje o pokretima svih navedenih dijelova tijela kojim trebaju pratiti zadati ritam, za djecu predstavlja veliki problem. Prilikom rada na vjebama koordinacije, pojedine vjebe indirektno rade i na usavravanju ravnotee tijela. S obzirom da glavno zanimanje u tim vjebama nije bila ravnotea, ve neki drugi segmenti psihofizikih sposobnosti, kreirala sam posebne vjebe u kojima su djeca prvenstveno osvjetavala ravnoteu svoga tijela, a potom usavravala.

U svim vjebama usmjerenim ka usavravanju psihofizikih sposobnosti, usavravale su se i kognitivne sposobnosti. Od est sposobnosti predstavljenih u prvobitnoj procjeni (panja, percepcija, emocije, svijest, pamenje i miljenje ) samo emocije nisu bile mogue u potpunosti razvijati kroz zadate vjebe, tj. njihovo ispoljavanje.

Vodila sam svoje grupe kroz raznolike situacije u pantomimi. Na primjer, djeca su stajala u velikom krugu, a ja sam hodala od jednog do drugog uenika, pozdravljajui ih i pokazujui svakoj osobi da mi se veoma svia. Onda sam svakog od njih zamolila: Radi to na svoj jedinstven nain. Tada su se djeca okretala irokim vrstama kulturnih formi za prijateljske pozdrave. Jedan je napravio blagi naklon svakoj osobi dok je hodao po krugu. Drugi se rukovao. Jedan djeak je sve grlio.

Nakon to su svi na svoj nain pokazali pozdravljanje i potovanje prema drugima, demonstrirala sam kako ljudi odbijaju jedni druge. Ponovo, svi u grupi su se okrenuli razumljivoj kulturnoj formi dok su okretali glavu ili skupljali noseve ili dok su drmali glavom sporo u stranu dok nije bilo jasno da je odgovor Ne!. Jedna curica je hodala po krugu od jednog do drugog djeteta i odjednom bi im okrenula lea. Drugi djeak je hodao po krugu i sve odgurivao. Nakon nekoliko terapija, razvio se nevjerovatan kapacitet spontanosti dok su ulazili i igrali se sa bilo kojom slikom. Pojedini uenici su ak i koreografirali svoje vizije. Ponekad je konekcija bila popunjena agresivnou i ljutnjom. Drugi put svijet fantazije je bio prijatan.

Zamolila sam ih da tokom ove vjebe malo posmatraju jedni druge, te potom da glume nain hodanja svojih drugova. Osjeali su se neprirodno kada su pokuali imitirati. Neprirodni osjeaji su imali veze sa posebnom vrstom tjelesnog raskola. Jedna curica je tokom svog hoda tijelo naginjala ka nazad i kada su je druga djeca imitirala, ona je to eljela promijeniti.

elei napraviti svjesne promjene, pokuala je postaviti svoju osu dosta vertikalnije. Osjeala je da je sve i da su svi previe blizu da bi bilo komforno. Odluila se smjestiti nazad, u svoj mnogo poznatiji poloaj razdaljine. Meutim, stalnim pokuajima promjene stava svoga tijela jasno je bilo da ona svojim prirodnim stavom prenosi svoje memorije i emocije, odnosno, ono to ona u svojoj podsvijesti i jeste. Uvidjela sam da dok je postajala svjesnija svoje tendencije za naginjanjem ka nazad, poela je to doivljavati emocionalno kao povezanost izmeu srameljivosti i suzdranosti. Ona je emocije

mogla osjetiti direktno. Njeno tijelo ih nije moralo nositi. elei kod djece probuditi svijest o emocijama i njihovom ponaanju tokom tih emocija, pronala sam prototipnu ekspresnu akciju svakog primarnog efekta. Pitala sam ih: Kako se kree kada si preplaen? Okretali su se kroz sobu pokuavajui zamisliti (i zapamtiti ) ivotno iskustvo uplaenosti i odgovor na takvo stanje. Prvo, morali su imati prestraen pogled u svojoj ekspresiji, pa sam razvila podrobniju sliku. Dok su bili preplaeni, zamolila sam ih da zamisle: Prije mnogo stotina godina. Vi ste prvi ljudi na Zemlji. Moete li zamisliti kako biste


45

se osjeali i ta biste uradili da po prvi put bez ikakvog upozorenje ujete zvuk grmljavine?. Tada je univerzalna, primarna ekspresija izala iz njih. Da bi izrazili ljutnju, zamolila sam ih da se pokreu kao kada su ljuti. Veina ih je zapamtila i pokazala iritiranost ili razdraljivost, odnosno pokazali su nain na koji se bore sa kontrolisanjem ljutnje. Tada sam ih zamolila da ponove: Sada imate pravo da budete ljuti!. To je promijenilo sve. Sa velikim osloboenjem energije, veina ih je poelo udarati, gurati i skakati. Slijedea naredba je bila: Uzmite svu tu energiju i transformirajte je u prelijepi ples. Odjednom je sala bila ispunjena koracima, nestanim koracima djece.

eljela sam u njima probuditi najdublje stupnjeve empatijskog odgovora, donosei im svijest o emocionalnom konfliktu koji se pohranjuje u miie. Svaka dovrena akcija koju prave je veza sa linim iskustvom. Ovakvo iskustvo je jedino mogue uspostaviti kroz pokrete koji se sami deavaju, tj. kroz doivljaj pusti da se dogodi, jer mo elje i napor sprjeavaju pokret, a pokret, da bi bio iskusan, mora biti otkriven u tijelu, a ne postavljen kao odijelo ili kaput. Otvaranje kanala izmeu unutranjeg osjeaja i fizike aktivnosti je osnovni prvi korak.

Nakon puna tri mjeseca terapijsko rehabilitacijskog procesa, napravljena je i zavrna procjena, iji je cilj bio da pokae uinak plesno muzike terapije. Iz zavrnih procjena stanja psihofizikih sposobnosti dvije grupe, lake mentalne retardacije i Downovog sindroma, rezultati su razliiti.

U odnosu na prvobitno stanje, gdje je laka mentalna retardacija imala bolje rezultate u odnosu na grupu djece sa Downovim sindromom psihofizikih sposobnosti za 44, 3% i kognitivnih sposobnosti za 1, 07%, u zavrnom ispitivanju rezultati su pokazali drugo stanje. U psihofizikim sposobnostima grupa djece sa Downovim sindromom je pokazala bolje rezultate za 14, 37%, a u kognitivnim sposobnostima za 32, 83%. Ovakvo stanje prikazuje grafikon 1. , gdje je prikazan razvoj psihofizikih i kognitivnih sposobnosti izraen u postotcima obje grupe u odnosu na poetak terapijskog i rehabilitacijskog procesa. Jasno se iz navedenih rezultata moe uvidjeti da grupa djece sa Downovim sindromom ima bolje rezultate u svim segmentima ispitivanja. Ukupni rezultati obje grupe uzorka su predstavljene u grafikonu 2. , koji sainjava krug. Plavom bojom je predstavljen ukupan napredak grupe sa lakom mentalnom retardacijom koji iznosi 44, 79% (priblino 45% ) i rozom bojom je predstavljena grupa djece sa Downovim sindromom, iji ukupan napredak ini 55, 20% (priblino 55% ) , to pokazuje da su djeca sa Downovim sindromom imala bolje rezultate za 10, 4%.

Grafikon 1. Grafikon 2.

Poto je terapijski i rehabilitacijski proces trajao samo tri mjeseca, smatram da bi se u dugotrajnijem procesu dobili i bolji rezultati s obzirom na uspjeh nakon ovako kratkog perioda. Uvoenjem ove vrste terapije u svakodnevne aktivnosti centara za djecu sa posebnim potrebama, psihofizike i mentalne sposobnosti ove djece bi bile na zavidnom nivou u odnosu na njihove defekte.

LITERATURA

1. Benari, N. , (1995. ) , Inner rhythm. United States: Harwood academic publishers;


46

2. Brooke, S. , (2006. ) , Creativ arts therapies manual. USA: Charles C Thomas; 3. Chodorow, J. , (2005. ) , Dance therapy and Depth psychology. London: Routledge; 4. ordi, A. , i Bojanin, S. , (1997. ) , Opta defektoloka dijagnostika. Beograd: Zavod za

udbenike i nastavna sredstva; 5. Darnley Smith, R. , i Patey, H. , (2003. ) , Music therapy. London: Sage Publications; 6. Dautbai, S. , (2001. ) , Antropomotorika. Sarajevo: Fakultet sporta Sarajevo; 7. Eschen, J. , (2002. ) , Analytical music therapy. London: Jessica Kingsley Publishers; 8. Exiner, J. i Kelynack, D. , (1994. ) , A body approach to therapeutic dance. USA: Charles C

Thomas; 9. Golubovi, S. , (2005. ) , Smetnje i poremeaji kod dece ometene u razvoju, Beograd:

Defektoloki fakultet; 10. Halprin, D. , (2003. ) , The Expressive body in life, art and therapy. London: Jessica Kingsley

Publishers; 11. Jevti, M. i Mari, V. , (2008. ) , Osnove rehabilitacije osoba sa tekoama u razvoju. Foa:

Medicinski fakultet Foa; 12. Leventhal, M. , (2008. ) , Transformation and healing through dance therapy. American jurnal

of dance therapy, br. 30, (str. 4 23 ) ; 13. Levy, F. , (1995. ) , Dance and other Expressive art therapy. New Yourk: Rouledge; 14. Michel, D. , (1985. ) , Music therapy. USA: Charles C Thomas; 15. Pinel, J. , (2001. ) , Bioloka analiza. Zagreb: Naklada slap; 16. Pallaro, P. , (2007. ) , Authentic movement. London: Jessica Kingsley Publishers; 17. Rooyackers, P. , (1996. ) , 101 Dance games for children, USA: Bang printing; 18. Thayer, G. , (1986. ) , Music in therapy. New Yourk: The Macmillian Company; 19. Vukasovi, A. , (2001. ) , Pedagogija. Zagreb: Hrvatski katoliki zbor Mi; 20. Zei, S. i Jeina, Z. , (2006. ) , Nastavnik u inkluzivnoj nastavi. Fojnica: tamparija Fojnica; 21. Zergollern upak, Lj. , (1998. ) , Downov sindrom iskustva i spoznaje, Zagreb: Centar za

rehabilitaciju Zagreb.

IVANA GOJMERAC I SADETA ZEI

DANCE AND MUSIC THERAPY FOR CHILDREN WITH SPECIAL NEEDS

SUMMARY

In Department for special education and care for children Mjedenica, was conducted research about influance of dance therapy and music therapy on psychphysical and cognitive ability children with special needs, focusing on children with mild mental retardation and Down syndrom. Research showed great progress after three months therapeutic and rehabilitation proces. Also, work shows activitys in groups and ways of activitiys on some individuals.

Key words: dance therapy, music therapy, children with special needs, mental retardation, Down syndrom, therapeutic and rehabilitation proces.

Documents

04-37-46-članak-4