1 Ellen G. White Isusov govor na Goriadvent31.rs/download/EGW_Misli_sa_Gore_Blagoslova.pdf · 2016-06-28 · sad biti objavljen neki proglas o kraljevstvu koje æe On, kako su se

1

Ellen G. White

Isusov govor na Gori

ISUSOV GOVOR NA GORI2

Nakladnici

ADVENTUS d.o.o.

www.adventus.hr

i ZNACI VREMENA

Ÿ Ova se knjiga smije umnoæavati, djelomiËno

ili u cijelosti, uz pisano dopuπtenje nakladnika.

Urednik

Dragutin Matak

Prijevod

Milan ©uπljiÊ

Lektura

Ljerka Koren

Korektura

Darko FilËiÊ

Prijelom

GENESIS, Zagreb

Naslovnica

Kreπimir Godina

Harry Anderson, Propovijed na Gori

Tisak

STUDIO MODERNA, Zagreb

3

Ellen G. White

Isusov govorna Gori

Drugo izdanje

Zagreb, 2005.

ADVENTUS


CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb

UDK 252:286

WHITE, Ellen Gould

Isusov govor na Gori / Ellen G.

[Gould] White ; [prijevod Milan ©uπljiÊ]. -

2. izd. - Zagreb : Adventus : Znaci

vremena, 2005.

Prijevod djela: Thoughts from the Mount of

Blessing. - Kazalo

ISBN 953-7119-14-9 (Adventus)

451102204

Biblijski tekstovi navedeni su

prema izdanju KrπÊanske sadaπnjosti.

5

KRISTOVIM U»ENICIMA,

koje UËitelj i sad poziva da

viπe cijene duhovno kraljev-

stvo od zemaljskoga kraljev-

stva, u nadi da Êe im ove

stranice joπ jasnije prikazati

slavu Nevidljivoga.


7

RijeË unaprijed

Stotine tisuÊa primjeraka knjige Isusov go-

vor na Gori naπle su svoje Ëitatelje na stotinjak

jezika svijeta otkad se knjiga prvi put pojavila

davne 1896. godine.

Da UËiteljeve pouke, izreËene na Gori, nasta-

ve prosvjetljivati, ohrabrivati i blagoslivljati Ëo-

vjeËanstvo, æelja je ne samo spisateljice Ellen G.

White, veÊ i onih kojima je ona povjerila skrb

o svojoj duhovnoj ostavπtini.

Nakladnik


9

Predgovor

Propovijed na Gori nebeski je blagoslov svi-

jetu — glas s Boæjega prijestolja. UpuÊena je Ëovje-

Ëanstvu da mu bude zakon o duænostima i svjet-

lost s Neba, nada i utjeha u oËaju, radost i okrjepa

u svim okolnostima i na svim æivotnim stazama.

Propovjednik nad propovjednicima, najveÊi UËitelj

ovdje izgovara rijeËi kojima Ga je sâm Otac nadah-

nuo.

Blaæenstva su Kristov pozdrav ne samo oni-

ma koji vjeruju, veÊ i cijeloj ljudskoj obitelji. Izgle-

da kao da je On na trenutak zaboravio da se nala-

zi na ovome svijetu, a ne na Nebu, pa se posluæio

pozdravom uobiËajenim u svijetu svjetlosti. Blago-

slovi su tekli s Njegovih usana kao æivotodavna

struja koja je iznenada potekla iz zatvorenog vrela.

Krist nas ne ostavlja u nedoumici o karakter-

nim osobinama koje Êe On uvijek priznavati i

blagoslivljati. Od slavoljubivih miljenika svijeta

Krist se okrenuo k onima koje su takvi odbacili,

proglasivπi blaæenima sve one koji prime Njegovu

svjetlost i æivot. Siromaπne duhom, krotke, smjer-

ne, æalosne, prezrene i prognane Krist poziva u


svoje zaπtitniËko naruËje: “Doite k meni... i ja

Êu vas okrijepiti.” (Matej 11,28)

Krist moæe promatrati bijedu svijeta ne

poæalivπi πto je stvorio Ëovjeka. U ljudskom srcu

On vidi viπe, a ne samo grijeh i bijedu. Svojom

beskrajnom mudrosti i ljubavlju Krist vidi mo-

guÊnosti i visine koje Ëovjek moæe dosegnuti. Iako

su ljudska biÊa zlouporabila primljene blagoslo-

ve i uniπtila dostojanstvo dano od Boga, Krist

zna da Êe Stvoritelj ipak biti proslavljen njiho-

vim otkupljenjem.

RijeËi koje je Krist izgovorio s Gore blaæen-

stva saËuvat Êe svoju silu kroz sva vremena. Svaka

misao je dragulj iz riznice istine. NaËela iznesena

u ovoj propovijedi vrijede za sva vremena i za

sve ljude. Krist je boæanski silno izraæavao svoju

vjeru i nadu istiËuÊi jednu po jednu kategoriju

ljudi, blagoslovljenih zato πto su izgradili prave-

dan karakter. ÆiveÊi æivotom Æivotodavca, vjerom

u Njega svatko moæe dostiÊi ideal opisan Nje-

govim rijeËima.

Ellen G. White

11

Na obronku Gore

Viπe od Ëetrnaest stoljeÊa prije Isusovog ro-

enja u Betlehemu, okupila su se Izraelova djeca

u divnoj ©ekemskoj dolini da s gorâ, s obiju strana

sluπaju glasove sveÊenika koji su izricali blago-

slove i prokletstva — “blagoslov, budete li sluπali

zapovijedi Jahve, Boga svoga... a prokletstvo, ne

budete li sluπali...” (Ponovljeni zakon 11,27.28)

I tako je gora s koje su bile izgovorene rijeËi

blagoslova postala poznata kao Gora blaæenstava.

Meutim, na Gerizimu nisu bile izgovorene rijeËi

koje Êe postati blagoslov grjeπnom i jadnom svi-

jetu. Izrael je propustio ostvariti uzviπeni ideal

koji mu je bio postavljen. Netko drugi, a ne Joπua

Nunov, morao je povesti Boæji narod u pravi spo-

koj vjere. Gerizim nije viπe poznat kao Gora bla-

æenstava. Sad je to ona bezimena gora pokraj Ge-

nezaretskog jezera, s koje je Isus izgovorio rijeËi

blagoslova svojim uËenicima i mnoπtvu.

Zamislimo taj prizor i, sjedeÊi s uËenicima

na obronku Gore, pokuπajmo se unijeti u misli

i osjeÊaje koji su ispunjavali njihova srca. Kad

shvatimo πto su Kristove rijeËi znaËile onima koji


su ih sluπali, u njima Êemo nazrijeti novu æivost

i ljepotu i otkriti pouke koje nam pruæaju.

Kad je Spasitelj otpoËeo svoju sluæbu, opÊe-

prihvaÊena predodæba o Mesiji i Njegovom djelu

potpuno je onesposobljivala narod da Ga prihvati.

Duh prave poboænosti izgubio se u tradicijama

i ceremonijama, a proroËanstva su tumaËena po

nahoenju oholih srca prionulih uz svijet. Heb-

reji su oËekivali Mesiju — ne kao Spasitelja od

grijeha, veÊ kao velikoga vou koji Êe sve narode

pokoriti vlasti lava iz plemena Judina. Uzalud ih

je Ivan Krstitelj pozivao na pokajanje silom kakvu

su imali stari proroci, silom koja je potresala srca.

Uzalud ih je na Jordanu upuÊivao na Isusa kao

na Boæje Janje koje je uzelo na sebe grijehe svi-

jeta. Bog je nastojao usmjeriti njihove misli na

Izaijino proroËanstvo o Spasitelju muËeniku, ali

oni nisu htjeli sluπati.

Da su se uËitelji i voe u Izraelu podËinili

Kristovoj preobraæavajuÊoj milosti, On bi ih uËi-

nio svojim predstavnicima meu ljudima. Prvo

je u Judeji bio najavljen dolazak Boæjega kraljev-

stva te je upuÊen poziv na pokajanje. Izgnavπi

iz jeruzalemskoga hrama one koji su ga oskvr-

nuli, Isus se objavio kao Mesija — Onaj koji Êe

oËistiti duπu od prljavπtine grijeha i uËiniti da

Njegov narod postane sveti hram Gospodinu. Ali

hebrejski voe nisu se htjeli poniziti i prihvatiti

13

poniznog UËitelja iz Nazareta. Kad je drugi put

posjetio Jeruzalem, bio je izveden pred sinedrij.

Samo je strah od naroda sprijeËio velikodostojnike

da Mu ne pokuπaju oduzeti æivot. Zato je, napu-

stivπi Judeju, otpoËeo svoju sluæbu u Galileji.

Izgnavπi iz

jeruzalemskoga

hrama one koji

su ga oskvrnuli,

Isus se objavio

kao Mesija —

Onaj koji Êe

oËistiti duπu od

grijeha i uËiniti

da Njegov narod

postane sveti

hram Gospodinu.

Tamo je radio neko-

liko mjeseci prije nego

πto je odræao propovijed

na Gori. Vijest da je “bli-

zu kraljevstvo nebesko”

(Matej 4,17), koju je ob-

javljivao po svoj zemlji,

privuk la je pozornost

svih druπtvenih slojeva i

joπ viπe razgorjela pla-

men njihovih slavoljubi-

vih nada. Slava novog

UËitelja preπla je granice

Palestine i, bez obzira na

dræanje glavara, proπirilo

se miπljenje da bi to mo-

gao biti Otkupitelj kojemu su se nadali. Veliko

mnoπtvo pratilo je Isusa na svakom koraku, a odu-

πevljenje naroda sve viπe je raslo.

Doπlo je vrijeme da i uËenici, najbliæi Kristovi

suradnici, poËnu neposrednije sudjelovati u Nje-

govu radu kako to veliko mnoπtvo ne bi ostalo

nezbrinuto, kao ovce bez pastira. Neki su se uËe-

NA OBRONKU GORE


nici pridruæili Isusu joπ u poËetku Njegove slu-

æbe. Gotovo sva dvanaestorica bili su meusob-

no povezani kao Ëlanovi Kristove obitelji. »ak i

oni, zavedeni uËenjem rabina, zajedno s ostali-

ma oËekivali su zemaljsko kraljevstvo. Nisu mogli

shvatiti Isusove postupke. Bili su zbunjeni i uzne-

mireni πto se On uopÊe ne trudi osigurati za svoje

djelo potporu sveÊenika i rabina te πto niπta ne

poduzima da bi uspostavio svoju vlast kao ze-

maljski vladar. Mnogo je joπ trebalo raditi s tim

uËenicima prije nego πto postanu spremni pri-

hvatiti svetu odgovornost koja Êe im biti povje-

rena kad se Isus uznese na nebo. Ipak, odgovorili

su na Kristovu ljubav i — premda su bili sporoga

srca za vjerovanje — Isus je u njima vidio ljude

koje Êe moÊi obuËiti i pripremiti za svoje veliko

djelo. A sad, buduÊi da su bili s Njim veÊ dovoljno

dugo da mogu donekle uËvrstiti svoju vjeru u

boæansku narav Njegova poslanja i buduÊi da je

i narod dobio neoboriv dokaz Njegove moÊi, pri-

premljen je put da se javno izloæe naËela Kristova

kraljevstva, πto Êe im pomoÊi da shvate Njego-

vu pravu narav.

Sâm, na brdu kraj Galilejskog jezera, Isus je

proveo cijelu noÊ u molitvi za te svoje izabrani-

ke. U zoru ih je pozvao k sebi. IzgovarajuÊi rijeËi

molitve i pouke, poloæio je ruke na njihove gla-

ve u znak blagoslova te ih tako odvojio za evan-

15

eosko djelo. Zatim se zajedno s njima spustio

na obalu jezera. Ondje se od ranoga jutra okup-

ljalo veliko mnoπtvo.

Osim uobiËajenog mnoπtva iz galilejskih gra-

dova, tamo su bili mnogi iz Judeje i iz samoga

Jeruzalema; iz Pereje i poluneznaboæaËkog De-

Sva su srca

drhtala u nadi

da Êe Izrael

uskoro pred

svim narodima

biti slavljen kao

Gospodnji

izabranik, a

Jeruzalem biti

uzdignut kao

prijestolnica

svjetskog

carstva.

kapolisa; iz Idumeje, juæ-

no od Judeje, i iz Tira i

Sidona, feniËkih gradova

na obali Sredozemnog

mora, a “... kad se Ëulo

πto on Ëini”, oni “dooπe

da ga Ëuju i da se izli-

jeËe od svojih bolesti; ...

jer je iz njega izlazila sila

koja je lijeËila sve.” (Mar-

ko 3,8; Luka 6,17-19)

BuduÊi da na ono-

me dijelu uske obale, do-

kle je mogao doprijeti

Njegov glas, nije bilo do-

voljno mjesta ni da Ga

stojeÊi sluπaju svi koji su

Ga æeljeli Ëuti, Isus ih je poveo natrag prema

obronku gore. Stigavπi do zaravni, gdje se to ve-

liko mnoπtvo moglo udobno smjestiti, Isus je sjeo

na travu, a uËenici i narod slijedili su Njegov

primjer.

NA OBRONKU GORE


OsjeÊajuÊi da Êe se dogoditi neπto osobito,

uËenici su se gurali oko svojega UËitelja. Doga-

aji toga jutra uËvrstili su ih u uvjerenju da Êe

sad biti objavljen neki proglas o kraljevstvu koje

Êe On, kako su se iskreno nadali, uskoro uspo-

staviti. Mnoπtvo je bilo ispunjeno osjeÊajem iπËe-

kivanja, a na svim licima zrcalilo se duboko za-

nimanje.

Dok su sjedili na zelenom obronku ËekajuÊi

da boæanski UËitelj progovori, srca su im bila

puna misli o buduÊoj slavi. Bilo je tu knjiæevni-

ka i farizeja koji su æeljno oËekivali dan kad Êe

dobiti vlast nad omrznutim Rimljanima i prisvojiti

bogatstva i sjaj toga velikog svjetskog carstva. Si-

romaπni poljodjelci i ribari nadali su se obeÊanju

da Êe njihove bijedne kolibe, oskudna hrana, te-

goban æivot i strah od neimaπtine biti zamijenjeni

palaËama punim izobilja i danima bezbriænosti.

Nadali su se da Êe im Krist umjesto jedinog gru-

bog ogrtaËa, koji im je danju sluæio kao odjeÊa,

a noÊu kao pokrivaË, dati raskoπne i skupocjene

haljine njihovih osvajaËa.

Sva su srca drhtala u uznositoj nadi da Êe

Izrael uskoro pred svim narodima biti slavljen

kao Gospodnji izabranik, a Jeruzalem biti uzdig-

nut kao prijestolnica svjetskog carstva.

17

Blaæenstva

“Zatim otvori usta svoja i poËe ihovako uËiti: ‘Blago siromaπnima uduhu, jer je njihovo kraljevstvonebesko!’” (Matej 5,2.3)

Kao neπto strano i novo odjeknule su te rijeËi

u uπima iznenaenog mnoπtva. Takvo uËenje bilo

je suprotno svemu πto su dotad Ëuli od sveÊenika

ili rabina. U njemu nisu mogli naÊi niπta πto bi

laskalo njihovoj uznositosti ili poticalo njihove

slavoljubive nade. Ali iz toga novog UËitelja zraËila

je snaga koja ih je oËaravala. Sama Njegova nazoË-

nost πirila je miomiris boæanske ljubavi, poput

cvijeta πto πiri svoj miris. Njegove su rijeËi padale

“kao rosa na travu, kao kiπa πto natapa zemlju”.

(Psalam 72,6) Svi su osjeÊali da je pred njima

Onaj koji Ëita tajne duπe, a ipak im pristupa s

njeænim suosjeÊanjem. Otvorili su Mu svoja srca,

a dok su sluπali, Sveti Duh im je otkrivao dio

po dio znaËenja pouke koju je ËovjeËanstvo svih

stoljeÊa trebalo nauËiti.

Vjerske voe u Kristovo doba smatrali su da

imaju veliko duhovno blago. Molitva farizeja: “Bo-


æe, zahvaljujem ti πto nisam kao ostali ljudi” (Luka

18,11) izraæavala je osjeÊaje toga druπtvenog sloja,

a uvelike i osjeÊaje cijelog naroda. Ali u mnoπtvu

okupljenom oko Isusa bilo je pojedinaca koji su

osjeÊali svoje duhovno siromaπtvo. Kad se u Ëu-

desnom ulovu ribe otkrila Kristova boæanska sila,

Petar je pao pred Spasiteljeve noge uzviknuvπi:

“Udalji se od mene, Gospodine, jer sam greπnik!”

(Luka 5,8) I u mnoπtvu okupljenom na brdu bilo

je duπa koje su, suoËene s Njegovom neporoË-

noπÊu, osjeÊale da su “nesretne, i bijedne, i siro-

maπne, i slijepe, i gole” (Otkrivenje 3,17), pa su

Ëeznule za “miloπÊu Boæjom u svoj spasiteljskoj

snazi...” (Titu 2,11). Kristove rijeËi pozdrava pro-

budile su u tim duπama nadu; vidjele su da Bog

blagoslivlja i njihov æivot.

Isus je ponudio Ëaπu blagoslova onima koji

su mislili: “Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo;

niπta mi ne treba” (Otkrivenje 3,17), ali su oni

prijezirno odbacili milostivi dar. Onaj tko sebe

smatra savrπenim, tko misli da je dovoljno do-

bar i zadovoljava se svojim stanjem, niti ne Ëez-

ne postati sudionik u Kristovoj milosti i praved-

nosti. Uznositost ne osjeÊa da joj je bilo πto po-

trebno pa zato zatvara srce Kristu i neizmjernim

blagoslovima koje je On doπao podariti. U srcu

takve osobe nema mjesta za Isusa. Oni koji su

u vlastitim oËima bogati i dostojni poπtivanja, ne

19

traæe vjerom i ne primaju Boæji blagoslov. Osje-

Êaju da su siti, a odlaze gladni. PomoÊ koju Krist

moæe pruæiti cijene oni koji znaju da se sami ni-

kako ne mogu spasiti niti sami od sebe uËiniti

ijedno dobro djelo. To su siromaπni duhom, za

koje On kaæe da Êe biti blagoslovljeni.

BLA ÆENSTVA

»ovjeka kojemu pra-

πta, Krist najprije vodi

na pokajanje, a djelo je

Svetoga Duha uvjeriti ga

da je grjeπan. Oni Ëija je

srca Boæji Duh uvjerio

svojim utjecajem, spo-

znaju da u sebi nemaju

niËeg dobroga, da je sve

πto su ikad Ëinili bilo

proæeto samoljubljem i

grijehom. SliËno bijed-

nom cariniku, oni stoje po strani, ne usuujuÊi

se Ëak ni pogled usmjeriti k nebu, i viËu: “Boæe,

smiluj se meni greπniku!” (Luka 18,13) Takvi pri-

maju blagoslov. Pokajnik dobiva oprost, jer je

Krist “Jaganjac Boæji koji uzima grijeh svijeta”.

(Ivan 1,29) Bog je obeÊao: “Budu l’ vam grijesi

kao grimiz, pobijeljet Êe poput snijega; kao pur-

pur budu li crveni, postat Êe kao vuna.” “Dat

Êu vam novo srce, nov duh udahnut Êu u vas!”

(Izaija 1,18; Ezekiel 36,26.27)

Kristove rijeËi

pozdrava

probudile su u

tim duπama

nadu; vidjele su

da Bog

blagoslivlja i

njihov æivot.


O siromasima u duhu Isus kaæe: “Njihovo je

kraljevstvo nebesko.” To kraljevstvo nije, kako

su oËekivali Kristovi sluπatelji, prolazno i zemalj-

sko. Krist je ljudima otvorio duhovno kraljevstvo

svoje ljubavi, milosti i pravednosti. Oznaka Mesi-

jinog kraljevstva jest sliËnost sa Sinom ËovjeËjim.

Njegovi podanici su siromaπni duhom, krotki,

proganjani zbog pravde. Njima pripada nebes-

ko kraljevstvo. Premda joπ nije sasvim dovrπeno,

u njima je otpoËelo djelo koje Êe ih uËiniti “do-

stojnima sudioniπtva u baπtini svetih u svjetlu”.

(Koloπanima 1,12)

Svi koji osjeÊaju veliko siromaπtvo svoje duπe

i shvaÊaju da nemaju u sebi nikakvog dobra, mo-

gu dobiti pravednost i snagu ugledavπi se na Isusa.

On kaæe: “Doite k meni svi koji ste umorni i

optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti”. (Matej 11,28)

Isus vas moli da svoje siromaπtvo zamijenite bo-

gatstvom Njegove milosti. Mi nismo dostojni Boæje

ljubavi, ali je dostojan Krist, naπ Jamac. On moæe

savrπeno spasiti sve koji dolaze k Njemu. Kakvo

god bilo vaπe iskustvo u proπlosti, koliko god bile

obeshrabrujuÊe vaπe trenutaËne okolnosti, ako

doete k Isusu takvi kakvi jeste, slabi, bespomoÊ-

ni i oËajni, naπ milostivi Spasitelj daleko Êe vam

iziÊi u susret, zagrlit Êe vas rukama svoje ljuba-

vi i ogrnuti plaπtem svoje pravednosti. Predstavit

Êe vas Ocu, odjevene u bijelu odjeÊu svojega ka-

21

raktera. On se zalaæe za nas pred Bogom: “Ja

sam zauzeo mjesto ovoga grjeπnika. Ne gledaj to

zalutalo dijete, veÊ gledaj mene.” Koliko god gla-

sno Sotona govorio protiv naπe duπe optuæujuÊi

je za grijeh i polaæuÊi na nas pravo kao na svoj

plijen, Kristova krv govori mnogo silnije.

Kazat Êe: “Jedino je u Jahvi pobjeda i sna-

ga... U Jahvi Êe pobijediti i proslavit se sve potom-

stvo Izraelovo!” (Izaija 45,24.25)

“Blago onima koji tuguju, jer Êe seutjeπiti!” (Matej 5,4)

Tugovanje o kojemu je ovdje rijeË iskreno

je æaljenje zbog grijeha. Isus kaæe: “A ja, kad bu-

dem podignut sa zemlje, sve Êu ljude privuÊi k

sebi.” (Ivan 12,32) Kad je netko pokrenut da po-

gleda Isusa raspetog na kriæu, shvaÊa svu grjeπ-

nost ljudskog roda i spoznaje da je grijeh muËio

i razapeo Gospodina slave. Uvia da je, iako vo-

ljen neizrecivo njeænom ljubavlju, svojim æivo-

tom davao sliku stalne nezahvalnosti i buntovni-

πtva. Odrekao se svojega najboljeg Prijatelja i

zlouporabio najdragocjeniji dar Neba. Ponovno

je sâm razapinjao Boæjega Sina i probadao Nje-

govo okrvavljeno i probodeno srce. Ponor grijeha,

golem, mraËan i dubok, odvaja ga od Boga i on

plaËe slomljena srca.

BLA ÆENSTVA


Tko tako tuguje, “utjeπit Êe se”. Bog nam

otkriva naπu krivnju da bismo mogli naÊi utoËiπte

u Kristu, osloboditi se ropstva grijehu uz Njegovu

pomoÊ i radovati se u slobodi Boæjih sinova. U

pravoj skruπenosti moæemo doÊi do podnoæja

kriæa i ondje ostaviti svoje terete.

Spasiteljeve rijeËi objavljuju vijest utjehe i

onima koji podnose nedaÊe ili su nekoga izgu-

bili. Naπe tuge ne niËu iz zemlje. “Jer samo nera-

do on poniæava i rascvili sinove Ëovjeka”. (Tu-

æaljke 3,33) Kad Spasitelj dopusti da na nas nai-

u kuπnje i nevolje, to nam je “za naπe (pravo)

dobro, da bismo postali dionicima njegove sve-

tosti”. (Hebrejima 12,10) Koliko god kuπnja iz-

gledala gorka i teπka, ako se podnosi s vjerom,

donijet Êe blagoslov. Okrutan udarac koji odnosi

zemaljske radosti, moæe nam usmjeriti pogled pre-

ma Nebu. Koliko je onih koji nikad ne bi upo-

znali Isusa da ih patnja nije natjerala da u Njemu

potraæe utjehu!

Bog se sluæi æivotnim nedaÊama da bi uklo-

nio neËistoÊu i grubost iz naπega karaktera. Re-

zanje, oblikovanje, klesanje, glaËanje i dotjerivanje

bolni su postupci πto ih nedaÊe obavljaju. Nije

lako biti pritisnut uz kotaË brusilice, ali tako se

kamen priprema za mjesto koje treba zauzeti u

nebeskom hramu. UËitelj ne troπi vrijeme i trud

na neku bezvrijednu grau. On glaËa samo svoje

23

dragocjeno kamenje da bi postalo vrijedno pa-

laËe.

Gospodin Êe pomoÊi svima koji se uzdaju

u Njega. Ljudi vjere postiÊi Êe dragocjene po-

bjede, nauËit Êe dragocjene pouke i steÊi drago-

cjena iskustva.

Naπ nebeski Otac nikad ne zaboravlja one

koje je obuzela tuga. Kad se David penjao uz

BLA ÆENSTVA

Maslinsku goru, “sve pla-

ËuÊi, pokrivene glave i

bos” (2. Samuelova 15,

30), Gospodin ga je sa-

æaljivo promatrao. David

je bio odjeven u kostri-

jet, grubu tkaninu od

kozje dlake, i savjest ga

je optuæivala. Ti vanjski

znakovi poniznosti svje-

doËili su o njegovoj du-

Koliko je onih

koji nikad ne bi

upoznali Isusa

da ih patnja

nije natjerala

da u Njemu

potraæe utjehu!

bokoj skruπenosti. PlaËnim i bolnim rijeËima iznio

je pred Boga svoju nevolju. Gospodin nije od-

bacio svojega slugu. Nikad David nije bio tako

drag Srcu beskrajne Ljubavi kao tada kad je, obu-

zet griænjom savjesti, bjeæao da spasi svoj æivot

od neprijatelja koje je njegov vlastiti sin podig-

nuo na bunu. Gospodin kaæe: “Ja korim i karam

sve koje ljubim. Prema tome, budi revan i obrati

se!” (Otkrivenje 3,19) Krist podiæe skruπeno srce


i Ëisti ojaenu duπu sve dok ona ne postane Nje-

govo prebivaliπte.

Ali kad naiu nevolje, koliki su meu nama

sliËni Jakovu! Mislimo da je to neprijateljeva ruka.

U tami se slijepo borimo sve dok nam ne

ponestane snage i viπe ne moæemo naÊi ni utjehe

ni izbavljenja. Boæanski dodir otkrio je Jakovu

u osvit dana Onoga s kime se borio, Anela

zavjeta, i on je plaËuÊi bespomoÊno pao na grudi

Beskrajne Ljubavi da primi blagoslov za kojim

je Ëeznula njegova duπa. I mi trebamo nauËiti

da su nevolje blagoslov, ne prezirati Gospodnje

ukore niti klonuti kad nas On opominje.

“Da, blago Ëovjeku koga Bog odbaci... On

ranjava, ali i ranu povija, udara, i svojom zacje-

ljuje rukom. Iz πest Êe nevolja tebe izbaviti, ni

u sedmoj zlo te dotaknuti neÊe.” (Job 5,17-19)

Krist prilazi svakoj ranjenoj duπi da je iscijeli.

Æivot pun bolnih gubitaka, æalosti i patnje mo-

æe se razvedriti dragocjenim otkrivanjem Njegove

nazoËnosti.

Bog ne æeli da ostanemo pritisnuti nijemom

boli, ranjena i slomljena srca. On æeli da podig-

nemo pogled i gledamo Njegovo drago lice puno

ljubavi. Dragi Spasitelj stoji pokraj mnogih Ëije

su oËi tako obnevidjele od suza da Ga ne mogu

prepoznati. »ezne uzeti naπe ruke i potaknuti

nas da gledamo u Njega s jednostavnom vjerom,

25

dopuπtajuÊi Mu da nas vodi. Njegovo je srce otvo-

reno za naπe duboke æalosti, tuge i nevolje. Spa-

sitelj nas je ljubio vjeËnom ljubavlju i okruæivao

njeænom dobrotom. Srcem se uvijek moæemo oslo-

niti na Njega i neprekidno razmiπljati o Njego-

BLA ÆENSTVA

voj njeænoj dobroti i lju-

bavi. On Êe uzdignuti

duπu iznad svakodnevnih

tuga i nevolja i dati joj

mir.

Mislite na to, napa-

Êena i bolna djeco, i ra-

dujte se u nadi, “jer sve

πto je od Boga roeno

pobjeuje svijet.” (1. Iva-

nova 5,4)

Blaæeni su i oni koji

plaËu zajedno s Isusom

osjeÊajuÊi suÊut prema

svijetu zbog njegovih

patnja i tugu zbog nje-

Krist prilazi

svakoj ranjenoj

duπi da je

iscijeli. Æivot

pun bolnih

gubitaka, æalosti

i patnje moæe se

razvedriti

dragocjenim

otkrivanjem

Njegove

nazoËnosti.

govih grijeha. U takvom plaËu nijedna misao nije

posveÊena sebi. Isus je bio »ovjek boli i podnosio

je duπevne patnje koje nijedan jezik ne moæe opi-

sati. Njegov duh bio je rastrgan i ranjavan ljud-

skim prijestupima. UsrdnoπÊu punom samopri-

jegora trudio se ublaæiti bijedu i jade ËovjeËan-

stva, a srce Mu je obuzimala teπka tuga dok je


promatrao mnoπtvo koje je odbijalo doÊi k Nje-

mu i dobiti æivot. Svi Kristovi sljedbenici proÊi

Êe kroz to iskustvo. BuduÊi da u sebi nose Nje-

govu ljubav, suraivat Êe s Njim u spaπavanju

izgubljenih. Sudjelovat Êe u Kristovim patnjama,

ali i u slavi koja Êe se javiti. BuduÊi da su s Njim

bili jedno u Njegovu djelu i pili zajedno s Njim

Ëaπu boli, sudjelovat Êe i u Njegovoj radosti.

Nevolje su nauËile Isusa da obavlja sluæbu

utjeπitelja. U svakoj ljudskoj tuzi i On je tuæan,

a “buduÊi da je sam trpio i bio kuπan, moæe po-

moÊi onima koji stoje u kuπnji”. (Izaija 63,9; Heb-

rejima 2,18) Svaka duπa koja se sjedinila s Nje-

govim mukama ima prednost sudjelovati u toj

sluæbi. “Zaista, kao πto se patnje Kristove preo-

bilno izlijevaju na nas, tako preobilna biva i na-

πa utjeha po Kristu.” (2. KorinÊanima 1,5) Go-

spodin pruæa oæaloπÊenima osobitu milost. Nje-

zinom silom omekπava srca i pridobiva duπe. Nje-

gova ljubav otvara put ranjenoj i izmuËenoj duπi

te postaje melem onima πto tuguju. “Pa i pisao

sam vam ovo isto da me ne raæaloste na mom

dolasku oni koji bi me trebali razveseliti, uvjeren

za vas sve da je moja radost radost i vas sviju.

Da, pisao sam vam u velikoj tuzi, u tjeskobi srca

i s mnogim suzama, ne da vas raæalostim, veÊ

da upoznate preveliku ljubav koju imam prema

vama.” (2. KorinÊanima 2,3.4)

27

“Blago krotkima...” (Matej 5,5)

U Blaæenstvima je objavljena razvojna crta

krπÊanskog iskustva. Oni koji su osjetili da im

je Krist potreban, koji su plakali zbog svojih gri-

jeha i zajedno s Kristom proπli kroz πkolu patnje,

nauËit Êe se i krotkosti od boæanskog UËitelja.

Vrlinu krotkog i blagog podnoπenja neprav-

de nisu cijenili ni neznaboπci ni Hebreji. RijeËi

πto ih je Mojsije, nadahnut Svetim Duhom, kazao

o sebi — da je najkrotkiji Ëovjek na Zemlji — na-

rod u to doba nije smatrao pohvalom. Ponajprije

su izazivale saæaljenje ili prijezir. Ali Isus progla-

πava krotkost jednim od najvaænijih uvjeta za ula-

zak u Njegovo kraljevstvo. Boæanska ljepota te

dragocjene vrline otkrila se u Njegovu osobnom

æivotu i karakteru.

Isus, sjajnost OËeve slave, “nije se ljubomorno

dræao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje liπio

uzevπi narav sluge i postavπi sliËan ljudima”. (Fi-

lipljanima 2,6.7) Pristao je proÊi kroz najteæa isku-

stva æivota koraËajuÊi usred sinova ljudskih — ne

kao kralj koji zahtijeva poËasti, veÊ kao Onaj Ëiji

je æivotni poziv sluæiti drugima. U Njegovu pona-

πanju nije bilo ni traga laæne revnosti ili hladne

strogosti. Narav Iskupitelja svijeta bila je uzviπeni-

ja od aneoske, a ipak su s Njegovim boæanskim

veliËanstvom bile sjedinjene krotkost i poniznost,

kojima je sve privlaËio k sebi.

BLA ÆENSTVA


Isus se odrekao sebe i nije se isticao nijednim

svojim djelom. U svemu se pokoravao volji svo-

jega Oca. Kad je Njegovo poslanje na Zemlji bilo

veÊ pri kraju, mogao je reÊi: “Ja sam tebe pro-

slavio na zemlji, izvrπivπi djelo koje si mi dao

da uËinim.” (Ivan 17,4) Krist nas poziva: “Uzmite

jaram moj na se i uËite od mene, jer ja sam krotka

i ponizna srca.” “Ako, dakle, tko hoÊe iÊi za

mnom, neka se odreËe samog sebe, neka uzme

svoj kriæ i neka me slijedi” (Matej 11,29; 16,24).

Odbacimo zato svoje sebiËne interese s prijestolja

i neka oni viπe ne vladaju duπom.

Onaj tko gleda na Kristovo samoodricanje i

Njegovu poniznost srca, bit Êe prinuen reÊi, kao

πto je rekao Daniel kad je ugledao Onoga koji

je bio sliËan sinovima ËovjeËjim: “Ostadoh sam

gledajuÊi to veliko vienje; onemoÊah, lice mi

problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.” (Daniel

10,8) Samopouzdanje i samoisticanje, Ëime se hva-

limo, prikazuju nam se tada u svoj svojoj odur-

nosti, kao znaci robovanja Sotoni. »ovjek se po

naravi uvijek nastoji istaknuti i uvijek je spre-

man boriti se za prvenstvo. Ali onaj tko uËi od

Isusa, odrekao se sebe, oholosti i æelje za prven-

stvom. U njegovoj duπi vlada mir, a njegovom

osobnoπÊu upravlja Sveti Duh. Tada viπe ne teæi-

mo za najviπim mjestom. Ne gajimo slavoljubivu

teænju da nametljivoπÊu obratimo pozornost na

29

sebe, veÊ osjeÊamo da je naπe najviπe mjesto kraj

nogu Spasiteljevih. Tada gledamo u Isusa oËe-

kujuÊi da nas Njegova ruka povede, osluπkuje-

mo Njegov glas da nas uputi. Apostol Pavao je

BLA ÆENSTVA

stekao to iskustvo: “... ja

sam, naime, po zakonu

umro Zakonu da æivim

Bogu, s Kristom sam ra-

zapet na kriæ; æivim — ali

ne viπe ja, nego Krist æi-

vi u meni: æivot koji sa-

da provodim u tijelu,

provodim u vjeri u Sina

Boæjega, koji mi je iska-

zao ljubav i samoga sebe

za mene predao — ne

prezirem milost Boæju,

jer, ako opravdanje do-

Ako primimo

Krista kao

stalnog gosta

svoje duπe, Boæji

mir, koji

nadmaπuje

svaki um,

saËuvat Êe naπa

srca i misli u

Kristu Isusu.

lazi po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.” (Ga-

laÊanima 2,19.20)

Ako primimo Krista kao stalnog gosta svoje

duπe, Boæji mir, koji nadmaπuje svaki um, saËu-

vat Êe naπa srca i misli u Kristu Isusu. Spasite-

ljev æivot na Zemlji, iako ispunjen sukobima, bio

je æivot mira. Dok su Ga razjareni neprijatelji

stalno progonili, On je govorio: “ Onaj koji me

posla sa mnom je. On me ne ostavlja sama, jer

ja uvijek Ëinim πto je njemu ugodno.” (Ivan 8,29)


Nikakva oluja ljudskog ili sotonskog gnjeva nije

mogla poremetiti mir Njegova savrπenog zajed-

niπtva s Bogom: “Ostavljam vam mir; mir, i to

svoj, dajem vam.” “Uzmite jaram moj na se i uËite

od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako

Êete naÊi pokoj svojim duπama, jer jaram je moj

sladak, a moje breme lako.” (Ivan 14,27; Matej

11,29)

Samoljublje uniπtava naπ mir. Dok naπa se-

biËna narav æivi u nama, spremni smo je stalno

braniti od poniæenja i uvrede; ali kad smo mr-

tvi i kad je naπ æivot skriven s Kristom u Bogu,

neÊemo primati k srcu zanemarivanje i podcje-

njivanje. Bit Êemo gluhi za ogovaranje i slijepi

za porugu i uvredu. “Ljubav je strpljiva, ljubav

je dobrostiva; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne

oholi se. Nije nepristojna, ne traæi svoje, ne raz-

draæuje se, zaboravlja i praπta zlo; ne raduje se

nepravdi, raduje se istini. Sve ispriËava, sve vje-

ruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad

ne prestaje.” (1. KorinÊanima 13,4-8)

SreÊa koja potjeËe iz zemaljskih izvora pro-

mjenjiva je kao πto su promjenjive okolnosti o

kojima ovisi. Ali Kristov mir je stalan i trajan.

On ne ovisi o æivotnim okolnostima, o koliËini

svjetovnih dobara ni o broju zemaljskih prijate-

lja. Krist je izvor æive vode, a sreÊa koja potje-

Ëe od Njega nikad neÊe iznevjeriti.

31

Kristova krotkost, pokazana u domu, usreÊit

Êe sve ukuÊane: ona ne izaziva svau, ne uzvra-

Êa ljutito, veÊ stiπava razdraæeni temperament i

zraËi blagoπÊu πto je osjeÊaju svi koji su u kru-

gu njezinog utjecaja. Svaku zemaljsku obitelj u

kojoj se njeguje, ona Ëini dijelom velike nebes-

ke obitelji.

BLA ÆENSTVA

Bilo bi nam kudika-

mo bolje stradati zbog

laænih optuæaba nego sa-

mi sebi stvarati muku

osveÊujuÊi se svojim ne-

prijateljima. Duh mrænje

i osvete potekao je od

Sotone i moæe donijeti

samo zlo onome tko ga

gaji. U poniznosti srca, u krotkosti koja je plod

prebivanja u Kristu, krije se tajna blagoslova. “Jer

Jahve ljubi narod svoj, spasenjem ovjenËava

ponizne!” (Psalam 149,4)

Krotki Êe “naslijediti zemlju”. Æelja za uzvi-

sivanjem unijela je grijeh u svijet i zato su naπi

praroditelji izgubili vlast nad ovom lijepom Zem-

ljom, svojim kraljevstvom. Krist je samoodri-

canjem otkupio ono πto je bilo izgubljeno. UËi

nas da i mi trebamo pobijediti kao πto je On

pobijedio. (Otkrivenje 3,21) NjegujuÊi poniznost

i samoodricanje, moæemo postati Kristovi suna-

Krist je izvor

æive vode, a

sreÊa koja

potjeËe od Njega

nikad neÊe

iznevjeriti.


sljednici: “Zemlju Êe posjedovati krotki”. (Psa-

lam 37,11)

Zemlja, obeÊana krotkima, neÊe biti sliËna

ovoj, zamraËenoj sjenom smrti i prokletstva. “Ali

mi oËekujemo, prema njegovu obeÊanju, nova

nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost.”

“NeÊe biti viπe niπta prokleto. Prijestolje Boæje

i Janjetovo bit Êe u gradu. Sluge Boæje klanjat

Êe se Bogu i gledat Êe njegovo lice.” (2. Petrova

3,13; Otkrivenje 22,3)

Tamo nema razoËaranja, nema boli, nema

grijeha, nema nikoga tko Êe reÊi da je bolestan.

Nema pogrebnih povorki, nema plaËa, nema smr-

ti, nema rastanaka, nema slomljenih srca. Ali tamo

je Isus, tamo je mir. “NeÊe viπe gladovat i æea-

ti, neÊe ih muËiti æega ni sunce, jer vodit Êe ih

onaj koji im se smiluje, dovest Êe ih k izvorima

vode”. (Izaija 49,10)

“Blago gladnima i æednimapravednosti, jer Êe se nasititi!” (Matej 5,6)

Pravednost je svetost, sliËnost Bogu, a “Bog

je ljubav”. (1. Ivanova 4,16) To je usklaenost s

Boæjim Zakonom, “jer zapovijedi su tvoje sve

pravedne” (Psalam 119,172), a ljubav je “ispu-

njeni Zakon”. (Rimljanima 13,10) Pravednost je

ljubav, a ljubav je svjetlost i æivot Boæji. Boæja

33

pravednost utjelovljena je u Kristu. PrimajuÊi Nje-

ga, dobivamo pravednost.

Pravednost se ne stjeËe muËnim naporima

ni zamornim radom, darovima ili ærtvom, nego

se besplatno daje svakoj duπi koja je gladna i æed-

na pravednosti. “O svi vi

koji ste æedni, doite na

vodu; ako novaca i ne-

mate, doite. Bez nova-

ca i bez naplate kupite

vina i mlijeka.” “NeÊe

uspjeti oruæje protiv te-

be skovano. ... To je baπ-

tina slugu Jahvinih, to

im je pobjeda od mene

— rijeË je Jahvina.” “I evo

imena kojim Êe ga nazi-

vati: ‘Jahve, Pravda na-

πa.’” (Izaija 55,1; 54,17;

Jeremija 23,6)

Nijedna ljudska sila ne moæe niËim zadovo-

ljiti glad i æe duπe. Ali Isus kaæe: “Evo stojim

na vratima i kucam. Ako tko Ëuje glas moj i otvori

vrata, uÊi Êu k njemu i veËerat Êu s njim, i on

sa mnom.” “Ja sam kruh æivota. Tko dolazi k me-

ni, sigurno neÊe ogladnjeti. Tko vjeruje u me,

sigurno neÊe nikada oæednjeti.” (Otkrivenje 3,20;

Ivan 6,35)

BLA ÆENSTVA

Kao πto umorni

putnik u

pustinji Ëezne

za izvorom i,

naπavπi ga, gasi

æe, tako Êe

krπÊanin biti

æedan Ëiste vode

æivota. Dobit Êe

je od Krista koji

je njezin izvor.


Kao πto nam je potrebna hrana da bismo odr-

æali tjelesnu snagu, tako nam je potreban Krist,

kruh s Neba, da nas okrijepi u duhovnom æivo-

tu i da nam podari snagu za rad u Boæjem djelu.

Kao πto tijelo neprestano prima hranjive sastoj-

ke koji odræavaju æivot i snagu, tako i duπa mora

odræavati neprestanu vezu s Kristom potpuno Mu

se pokoravajuÊi i oslanjajuÊi se na Njega.

Kao πto umorni putnik u pustinji Ëezne za

izvorom i, naπavπi ga, gasi æe, tako Êe krπÊanin

biti æedan Ëiste vode æivota. Dobit Êe je od Kri-

sta koji je njezin izvor.

Kad upoznamo savrπenstvo Spasiteljevog ka-

raktera, zaæeljet Êemo potpuno se preobraziti i

obnoviti po uzoru na Njegovu neporoËnost. ©to

viπe doznajemo o Bogu, to Êe uzviπeniji biti naπ

ideal karaktera i usrdnija naπa Ëeænja da odraæa-

vamo Boæji lik. Kad duπa teæi za Bogom, boæan-

sko se spaja s ljudskim, a srce puno Ëeænje kaæe:

“Samo je u Bogu mir, duπo moja, samo je u nje-

mu nada moja.” (Psalam 62,6)

Ako ste svjesni potrebe svoje duπe, ako ste

gladni i æedni pravednosti, to je dokaz da je Krist

u vaπemu srcu probudio æelju da Ga pozovete

kako bi izlijevanjem Svetoga Duha uËinio za vas

ono πto sami ne moæete uËiniti. Ne moramo

gasiti æe na plitkim potocima, jer je upravo

iznad nas velik izvor s Ëijih bogatih voda moæe-

35

mo obilno piti ako se samo malo uspnemo stazom

vjere.

Boæje rijeËi su vrelo æivota. Ako i vi Ëeznete

za tim æivim izvorima, sjedinit Êete se, uz pomoÊ

Svetoga Duha, s Kristom. Poznate istine otkrit

Êe vam svoje nove strane, biblijski tekstovi za-

sjat Êe vam iznenada, kao bljesak munje, u no-

BLA ÆENSTVA

Boæje rijeËi su

vrelo æivota.

Ako i vi Ëeznete

za tim æivim

izvorima,

sjedinit Êete se,

uz pomoÊ

Svetoga Duha, s

Kristom.

vom znaËenju. Vidjet Êe-

te povezanost drugih is-

tina s djelom otkupljenja

i znat Êete da vas Krist

vodi, da je boæanski UËi-

telj pokraj vas.

Isus je rekao: “A tko

pije od vode koju Êu mu

ja dati, sigurno neÊe ni-

kad oæednjeti. ©toviπe,

voda koju Êu mu ja dati

postat Êe u njemu izvo-

rom one vode πto struji

u æivot vjeËni.” (Ivan 4,14) Dok vam Sveti Duh

bude otkrivao istinu, skupljat Êete najdragocjeni-

ja iskustva i Ëeznuti da i drugima govorite o utjeπ-

nim spoznajama koje su vam otkrivene. Kad se

budete naπli s njima, prenosit Êete im neke nove

misli o Kristovu karakteru i radu. I onima koji

Ga ljube i onima koji Ga ne ljube iznosit Êete

nove objave o Njegovoj ljubavi punoj suosjeÊanja.


“Dajite, pa Êe vam se dati” (Luka 6,38), jer

se o Boæjoj RijeËi kaæe: “Zdenac je u mom vrtu,

izvor æive vode koja teËe s Libana.” (Pjesma nad

pjesmama 4,15) Srce koje je jednom okusilo Kri-

stovu ljubav stalno Ëezne da je okusi joπ viπe.

Dok je dijelite, primat Êete je sve bogatije i obil-

nije. Svaka objava Boga poveÊava sposobnost duπe

da spoznaje i voli. Srce neprestano vapi: “Koliko

Êe nas sigurnije spasiti od srdæbe sada kad smo

veÊ opravdani njegovom krvi”, a Duh uvijek od-

govara: “Jer ako smo izmireni s Bogom smrÊu

njegova Sina dok smo joπ bili neprijatelji, mnogo

Êemo se sigurnije, veÊ izmireni, spasiti njegovim

æivotom” (Rimljanima 5,9.10) Naπ Bog se radu-

je Ëiniti “neograniËeno viπe od onoga πto moæemo

moliti ili misliti...” (Efeæanima 3,20) Kad se odre-

kao sebe da bi spasio izgubljeno ËovjeËanstvo,

Isusu je Sveti Duh bio dan u potpunosti. Tako

Êe biti darovan i svakom Kristovom sljedbeniku

kad Mu potpuno preda srce da bude Njegovo

prebivaliπte. Sâm Gospodin nam nalaæe: “... veÊ

se napunite Duhom” (Efeæanima 5,18), a ta zapo-

vijed istodobno je i obeÊanje o ispunjenju. Ocu

je bilo ugodno u Kristu “nastaniti svu puninu”

i “po njemu ste i vi ispunjeni”. (Koloπanima 1,19;

2,10)

Kao πto pljuskovi osvjeæavaju zemlju, tako

je i Bog izlijevao obilje svoje ljubavi. “Rosite, ne-

37

besa, odozgo, i oblaci, daædite pravednoπÊu. Neka

se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da

proklija izbavljenje!” “Ubogi i bijedni vodu traæe,

a nje nema! Jezik im se osuπi od æei. Ja, Jahve,

njih Êu usliπiti, ja, Bog Izraelov, ostavit ih neÊu.

U goleti bregova otvorit Êu rijeke, i posred do-

lova izvore. Pustinju Êu pretvoriti u moËvaru, a

u vrela suπnu zemlju.” (Izaija 45,8; 41,17.18)

“Uistinu, svi mi primismo od njegove punine:

milost za milost.” (Ivan 1,16)

“Blago milosrdnima, jer Êe postiÊimilosre!” (Matej 5,7)

Ljudsko srce je hladno, mraËno i bez ljubavi.

Ako netko i pokaæe duh milosra i praπtanja, ne

Ëini to sâm od sebe, veÊ pod utjecajem boæan-

skoga Duha koji djeluje na srce. “©to se nas tiËe,

mi ljubimo, jer je on nas ljubio prije.” (1. Ivanova

4,19)

Sâm Bog je izvor svake milosti. Njegovo je

ime “milosrdan i milostiv”. (Izlazak 34,6) Ne po-

stupa s nama onako kako smo zasluæili, ne pita

jesmo li dostojni Njegove ljubavi, veÊ nas obasi-

pa obiljem ljubavi da bi nas uËinio dostojnima.

Bog nije osvetoljubiv. Ne æeli kazniti, æeli spa-

siti. »ak i strogost koju pokazuje u svojoj Pro-

misli pokazuje samo radi spasenja zalutalih. Æarko

BLA ÆENSTVA


æeli ublaæiti ljudske patnje i staviti svoj melem

na njihove rane. Istina je da Bog “krivca nekaæ-

njena ne ostavlja” (Izlazak 34,7), ali je zato vo-

ljan oprostiti krivnju.

Milostivi su “dionici boæanske naravi” (2. Pet-

rova 1,4), u njima Boæja milosrdna ljubav dolazi

do izraæaja. Svi oni Ëija su srca povezana suosje-

Êanjem sa Srcem Beskrajne Ljubavi, nastojat Êe

se vratiti na pravi put. Kristova nazoËnost u duπi

nepresuπan je izvor. Gdje On prebiva, tamo se

dobroËinstva umnaæaju.

Kad zalutale, iskuπane i jadne ærtve æelja i

grijeha zovu u pomoÊ, krπÊanin se ne pita jesu

li dostojne. Zapita se: πto mogu uËiniti za njihovo

dobro? U najbjednijima i najponiæenijima on vidi

duπe za Ëije je spasenje umro Krist i zbog kojih

je Bog svojoj djeci povjerio sluæbu pomirbe.

Milostivi su oni koji imaju saæaljenja prema

siromaπnima, napaÊenima i potlaËenima. Job ka-

æe: “Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i siro-

tu ostavljenu bez pomoÊi. Na meni bjeπe bla-

goslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraÊah.

Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristra-

nost bje mi plaπtem i povezom. Bjeh oËi slijepcu

i bjeh noge bogalju, otac ubogima, zastupnik

strancima”. (Job 29,12-16)

Mnogima je æivot muËna borba. OsjeÊaju svo-

je nedostatke, nesretni su i bez vjere. Smatraju

39

da nemaju na Ëemu biti zahvalni. Ljubazna rijeË,

pogled pun suÊuti i razumijevanje bili bi mnogi-

ma koji se bore i koji su osamljeni kao Ëaπa hlad-

ne vode æednoj duπi. RijeË suÊuti ili Ëin dobro-

te olakπat Êe terete koji tako teπko pritiπÊu umor-

na pleÊa. A svaka rijeË i svako djelo nesebiËne

BLA ÆENSTVA

Ljubazna rijeË,

pogled pun

suÊuti i

razumijevanje

bili bi mnogima

koji se bore i

koji su

osamljeni kao

Ëaπa hladne

vode æednoj

duπi.

dobrote izraz su Kristove

ljubavi prema izgublje-

nom ËovjeËanstvu.

Milostivi Êe biti po-

milovani. “Podaπna duπa

nalazi okrepu, i tko na-

paja druge, sam Êe se

napojiti.” (Mudre izreke

11,25) Samilosna duπa

uæiva slatki mir. Æivot is-

punjen nesebiËnom sluæ-

bom za dobro drugih

njoj je blaæena nagrada.

Sveti Duh koji prebiva u

duπi i utjeËe na æivot,

smekπat Êe tvrda srca i probuditi suosjeÊanje i

njeænost. Ono πto posijete, to Êete i æeti. “Blago

onome koji misli na uboga i slaba: u dan nevolje

Jahve Êe ga πtititi i æiva saËuvati, sreÊu mu dati

na zemlji, i neÊe ga predati na volju duπmanima.

Jahve Êe ga ukrijepiti na postelji boli, bolest mu

okrenuti u snagu.” (Psalam 41,2-4)


Tko je posvetio svoj æivot Bogu da bi sluæio

Njegovoj djeci, povezan je s Onim koji upravlja

svim zalihama svemira. Æivot mu je povezan zlat-

nim lancem nepromjenjivih obeÊanja s Boæjim

æivotom. Gospodin ga neÊe iznevjeriti u Ëasu mu-

ke i potrebe. “A moj Êe Bog ispuniti u Kristu

Isusu svaku vaπu potrebu raskoπno prema svom

bogatstvu.” (Filipljanima 4,19) U Ëasu posljednje

potrebe milostivi Êe naÊi utoËiπte u milosti Spa-

sitelja punog saæaljenja i bit Êe primljeni u vjeËne

stanove.

“Blago onima koji su Ëista srca, jer ÊeBoga gledati!” (Matej 5,8)

Hebreji su strogo pazili na odræavanje obred-

ne ËistoÊe, pa su i njihovi propisi bili pretjerano

teπki. Misli su im bile obuzete pravilima, ograni-

Ëenjima i strahom od vanjskog oskvrnuÊa pa nisu

ni opaæali mrlju koju su sebiËnost i zloba ostav-

ljale na duπi.

Isus nije spomenuo tu obrednu ËistoÊu kao

uvjet za ulazak u svoje kraljevstvo, ali je isticao

potrebu za ËistoÊom srca. “A mudrost koja dolazi

odozgo jest prije svega Ëista, zatim mirotvorna,

blaga, dobrohotna, puna milosra i dobrih plo-

dova, postojana i iskrena.” (Jakov 3,17). U Boæji

grad neÊe uÊi niπta πto oskvrnjuje. Oni koji jed-

41

nom budu stanovali u njemu, moraju veÊ ovdje

biti Ëistoga srca. U onome tko uËi od Isusa sve

viπe Êe jaËati odbojnost prema nepromiπljenom

ponaπanju, nedoliËnim rijeËima i nepristojnim mi-

slima. Kad Krist obitava u srcu, misli i ponaπa-

nje bit Êe Ëisti i oplemenjeni.

Isusove rijeËi: “Blago onima koji su Ëista sr-

ca” imaju i dublje znaËenje. Nije rijeË samo o

BLA ÆENSTVA

VeÊini ljudi sâm

Krist je “poput

korijena iz

zemlje

sasuπene”, pa ne

vide u Njemu

ljepotu da bi se

“u nj zaglédali”.

Ëistom srcu u smislu u

kojemu svijet razumije

neporoËnost, dakle o os-

loboenosti od onoga

πto je puteno, neokalja-

no poæudom, nego o Ëe-

stitosti u skrivenim naka-

nama i pobudama srca,

o osloboenosti od oho-

losti i samoljublja, o

skromnosti, nesebiËno-

sti, o sliËnosti djetetu.

Samo se sliËni meusobno cijene. Sve dok

u svojemu æivljenju ne prihvatite naËelo poær-

tvovne ljubavi, koja je naËelo Boæjega karakte-

ra, ne moæete Ga upoznati. Srce koje je Sotona

obmanuo, gleda na Boga kao na okrutno, nemilo-

srdno biÊe. SebiËne osobine ljudi, Ëak i samoga

Sotone, pripisane su Stvoritelju punom ljubavi.

“Zar misliπ” — kaæe Bog — “da sam ja tebi sliËan?”


(Psalam 50,21) Njegova dobronamjerna skrb i

vodstvo smatraju se izraæavanjem samovolje i

osvetoljubivosti. Tako se gleda i na Bibliju, riznicu

blaga Njegovoga milosra. Slava njezinih istina,

koje su visoke kao nebo i doseæu do vjeËnosti,

nije shvaÊena. VeÊini ljudi sâm Krist je “poput

korijena iz zemlje sasuπene”, pa ne vide u Nje-

mu ljepotu da bi se “u nj zaglédali”. (Izaija 53,2)

Kad je Isus bio meu ljudima kao objava Boga

ËovjeËanstvu, knjiæevnici i farizeji su Mu govorili:

“Ne velimo li pravo — rekoπe — da si Samarijanac

i da si opsjednut zlim duhom?” (Ivan 8,48) »ak

su i Njegovi uËenici bili zaslijepljeni sebiËnoπ-

Êu svojega srca te su sporo shvaÊali Onoga koji

im je doπao otkriti OËevu ljubav. Zato je Isus,

iako usred ljudi, ipak hodio sâm. Samo je na Nebu

bio potpuno shvaÊen.

Kad Krist doe u svojoj slavi, zli Ga neÊe

moÊi gledati. Svjetlost Njegove nazoËnosti, koja

je æivot onima πto Ga ljube, zlima je smrt. OËeki-

vanje Njegova dolaska njima je “straπno iπËeki-

vanje suda i osvetnog bijesa vatre”. (Hebrejima

10,27) Kad se Krist pojavi, oni Êe traæiti da se

skriju od lica Onoga koji je umro da ih otkupi.

Ali ljudi Ëija su srca oËiπÊena djelovanjem

Svetoga Duha koji u njima boravi, potpuno su

se promijenili. Oni mogu upoznati Boga. Moj-

sije je bio skriven u “pukotini peÊine” (Izlazak

43

33,22) kad mu se otkrila Gospodnja slava. Tako

Êemo i mi, kad budemo skriveni u Kristu, moÊi

gledati Boæju ljubav.

“Jahve ljubi Ëisto srce, i tko je ljubeznih usa-

na, kralj mu je prijatelj.” (Mudre izreke 22,11)

Mi Ga gledamo veÊ sad, ovdje, u vjeri. Kroz sva-

BLA ÆENSTVA

Oni koji su Ëista

srca vide

Stvoritelja u

djelima Njegove

moÊne ruke, u

ljepoti svega πto

ispunjava

svemir.

kodnevna iskustva opa-

æamo u djelima Njegove

Promisli Njegovu dobro-

tu i suÊut. Prepoznajemo

Ga u karakteru Njegova

Sina. Sveti Duh uzima is-

tinu o Bogu i o Onome

kojega je On poslao te

je otkriva naπemu razu-

mu i srcu. Oni koji su Ëi-

sta srca vide Boga na

nov i privlaËniji naËin,

kao svojega Otkupitelja,

i dok promatraju neokaljanost i ljupkost Njego-

va karaktera, nastoje odraæavati Njegov lik. U Nje-

mu gledaju Oca koji Ëezne zagrliti sina pokajni-

ka, a srca im se ispunjavaju neizrecivom radoπ-

Êu i slavom.

Oni koji su Ëista srca vide Stvoritelja u djeli-

ma Njegove moÊne ruke, u ljepoti svega πto ispu-

njava svemir. U Njegovoj pisanoj RijeËi Ëitaju joπ

jasnije izvjeπtaje o objavi Njegovog milosra, Nje-


gove dobrote i milosti. Istine skrivene od mudrih

i razumnih otkrivaju se djeci. Ljepota i dragocje-

nost istine koju ne opaæaju svjetovno mudri, stal-

no se otkrivaju onima koji iskreno, poput djece,

teæe saznati i ispuniti Boæju volju. DobivajuÊi i

sami dio u boæanskoj prirodi, upoznajemo isti-

nu.

Tijekom vremena koje im je Bog odredio da

provedu na ovome svijetu, oni koji su Ëista srca

æive kao da se nalaze u vidljivoj Boæjoj nazoËnosti.

Gledat Êe Ga licem u lice i u buduÊem besmrt-

nom stanju, kao πto ga je Adam gledao dok je

hodio i razgovarao s Bogom u Edenu. “Sad vidi-

mo u ogledalu nejasno, a onda Êemo licem u lice.”

(1. KorinÊanima 13,12)

“Blago mirotvorcima, jer Êe se zvatisinovi Boæji!” (Matej 5,9)

Krist je “Knez mironosni” (Izaija 9,5). Njego-

vo je poslanje vratiti Zemlji i Nebu mir πto ga

je grijeh naruπio. “Dakle: opravdani vjerom u mi-

ru smo s Bogom po naπem Gospodinu Isusu Kri-

stu.” (Rimljanima 5,1) Tko god se odrekne grijeha

i otvori svoje srce Kristovoj ljubavi, postaje sudi-

onik toga nebeskog mira.

Nema drugog temelja mira osim toga. Kristo-

va milost, primljena u srce, suzbija svako neprija-

45

teljstvo, stiπava sukobe i ispunjava duπu ljubav-

lju. Onoga tko je u miru s Bogom i sa svojim

bliænjima nitko ne moæe uËiniti nesretnim. U nje-

govu srcu neÊe biti zavisti, zlim sumnjiËenjima

tu nema mjesta, mrænja ne moæe postojati. Srce

koje je u skladu s Bogom ispunjeno je nebes-

kim mirom i πiri njegov blagoslovljeni utjecaj na

BLA ÆENSTVA

Onoga tko je u

miru s Bogom i

sa svojim

bliænjima nitko

ne moæe uËiniti

nesretnim.

sve oko sebe. Duh mira

spuπtat Êe se kao rosa na

srca umorna i izmuËena

od svjetovnih sukoba.

Kristovi sljedbenici

poslani su u svijet s vi-

jeπÊu mira. Svatko tko ti-

him, nesvjesnim utjeca-

jem svetoga æivota objav-

ljuje Kristovu ljubav, sva-

tko tko rijeËju ili djelom navodi drugoga da se

odrekne grijeha i preda svoje srce Bogu, pripa-

da graditeljima mira.

I “blago mirotvorcima, jer Êe se zvati sinovi

Boæji”. Duh mira dokaz je njihove povezanosti

s Nebom. Okruæuje ih ugodno ozraËje Kristove

liËnosti. Miomiris æivota i ljepota karaktera ot-

krivaju svijetu da su oni Boæja djeca. Ljudi uvi-

aju da su bili s Isusom: “... tko god ljubi, od

Boga je roen i poznaje Boga.” “Ako tko nema

Kristova Duha, nije Kristov”, ali “svi su oni koje


vodi Boæji Duh sinovi Boæji”. (1. Ivanova 4,7; Rim-

ljanima 8,9.14)

“Tada Êe ostatak Jakovljev, meu brojnim na-

rodima, biti kao lav meu πumskim zvijerima,

kao laviÊ meu ovËjim stadima: svaki put kad

prolazi, on gazi nogama, razdire, i nitko da od

njega izbavi.” (Mihej 5,7)

“Blago progonjenima zbogpravednosti, jer je njihovo kraljevstvonebesko!” (Matej 5,10)

Isus ne budi u svojim sljedbenicima nadu

da Êe steÊi zemaljsku slavu i bogatstvo, da Êe

æivjeti bez nevolja, veÊ im pokazuje prednosti

zajedniËkog putovanja sa svojim UËiteljem sta-

zama samoodricanja i poniæenja zato πto ih svijet

ne poznaje.

Njemu, koji je doπao otkupiti izgubljeni svi-

jet, suprotstavile su se ujedinjene snage Boæjih

i Ëovjekovih neprijatelja. Zli ljudi i zli aneli ustali

su u nemilosrdnoj uroti protiv Kneza mira. Iako

su svaka Njegova rijeË i svako djelo odisali boæan-

skom samiloπÊu, ono Ëime se razlikovao od svi-

jeta izazivalo je najogorËenije neprijateljstvo. Bu-

duÊi da nije odobravao zadovoljavanje zlih sklo-

nosti naπe naravi, izazivao je najæeπÊe protivlje-

nje i mrænju. Tako je i sa svima onima koji hoÊe

47

poboæno æivjeti u Isusu Kristu. Nepomirljiv je

sukob izmeu pravednosti i grijeha, ljubavi i mræ-

nje, istine i laæi. Kad netko prikazuje Kristovu

ljubav i ljepotu svetosti, odvodi podanike Soto-

ninog kraljevstva, a knez zla ustaje da bi mu se

suprotstavio. Sve one koji su nadahnuti Kristo-

vim duhom, oËekuju progonstva i poniæenja. Ob-

BLA ÆENSTVA

lik progonstva s vreme-

nom se mijenja, ali po-

kretaËka sila — duh koji

ga nadahnjuje — ista je

ona koja je, poËevπi od

Abelovih dana, nepresta-

no ubijala Gospodnje

izabranike.

Kad se ljudi potrude

uspostaviti sklad s Bo-

gom, uvidjet Êe da vrije-

anje kriæa joπ nije prestalo. “Poglavarstva, Vlasti,

Vrhovnici i zli duhovi koji borave u nebeskim

prostorima” (Efeæanima 6,12) svrstali su se u

bojne redove protiv svih onih koji se pokoravaju

nebeskom Zakonu. Zato, umjesto da izazivaju

æalost, progonstva trebaju donositi radost

Kristovim uËenicima, jer im je to dokaz da idu

stopama svojega UËitelja.

Premda Gospodin nije obeÊao svojemu na-

rodu æivot bez kuπnjâ, zajamËio mu je neπto puno

Kad netko

prikazuje

Kristovu ljubav

i ljepotu svetosti,

knez zla ustaje

da bi mu se

suprotstavio.


bolje: “... i nek ti mir traje koliko i æivot!” “Dosta

ti je moja milost, jer se moja snaga savrπeno oËi-

tuje u slabosti.” (Ponovljeni zakon 33,25; 2. Korin-

Êanima 12,9) Ako ste pozvani da zbog Njega pro-

ete kroz ognjenu peÊ, Isus Êe biti s vama kao

πto je bio s trojicom vjernih u Babilonu. Oni koji

ljube svojega Otkupitelja, radovat Êe se svakoj

prigodi da s Njim dijele poniæenje i sramotu. Lju-

bav koju gaje prema svojemu Gospodinu Ëini slat-

kima patnje zbog Njega.

Sotona je tijekom svih stoljeÊa progonio pri-

padnike Boæjega naroda. MuËio ih je i ubijao,

ali su oni umiruÊi pobjeivali. »vrstinom svoje

vjere otkrivali su Onoga koji je jaËi od Sotone.

Sotona je mogao muËiti i ubijati tijelo, ali nije

mogao ni taknuti æivot koji je bio skriven s Kri-

stom u Bogu. Mogao je zatvoriti tijelo meu zi-

dove tamnice, ali nije mogao svezati duh. MuËe-

nici su gledali slavu koja Êe doÊi nakon tame i

govorili: “Dræim, doista, da patnje sadaπnjega vre-

mena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja Êe

se objaviti u nama.” “Uistinu, naπa nam sadaπ-

nja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvan-

redno veliku i vjeËnu slavu...” (Rimljanima 8,18;

2. KorinÊanima 4,17)

Boæja slava — Boæji karakter — otkriva se u

kuπnjama i progonstvu u Njegovim izabranicima.

Vjernici Boæje Crkve, omrznuti i progonjeni od

49

svijeta, odgajaju se i discipliniraju u Kristovoj πko-

li. Na Zemlji hode uskim stazama i proËiπÊava-

ju se u peÊi nevolje. Idu za Kristom kroz bolne

sukobe, podnose odricanja i doæivljavaju gorka

razoËaranja, ali njihova bolna iskustva uËe ih stra-

hoti i bijedi grijeha pa ga gledaju s odurnosti.

BLA ÆENSTVA

BuduÊi da sudjeluju u

Kristovim patnjama, od-

reeni su da budu sudi-

onici i u Njegovoj slavi.

Proroku je u svetom vi-

enju bila pokazana slav-

na pobjeda Boæjega na-

roda: “Takoer spazih

neπto kao stakleno more

pomijeπano s vatrom i

pobjednike... gdje stoje

na staklenom moru s citrama Boæjim. Oni pje-

vaju pjesmu Mojsija, sluge Boæjega, i pjesmu Ja-

njeta: ‘Velika su i divna tvoja djela, Gospodaru,

Boæe, SvemoguÊi! Pravedni su i ispravni tvoji pu-

tovi, Kralju naroda!” “Ovo su — nato mi reËe —

oni πto dolaze iz velike nevolje; oni su prali svoje

haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj. Zato stoje

pred prijestoljem Boæjim i sluæe mu dan i noÊ

u njegovu hramu. A Onaj koji sjedi na prijesto-

lju spustit Êe se na njih da boravi s njima.” (Ot-

krivenje 15,2.3; 7,14.15)

Boæja slava —

Boæji karakter —

otkriva se u

kuπnjama i

progonstvu u

Njegovim

izabranicima.


“Blago vama kad vas budu grdili iprogonili i kad vam zbog mene budulaæno pripisivali svaku vrstu opaËine!”(Matej 5,11)

Joπ od svojega pada Sotona se sluæi prijeva-

rom. Kao πto je πirio laæne predodæbe o Bogu,

tako je preko svojih slugâ πirio laæne predodæbe

i o Boæjoj djeci. Spasitelj kaæe: “Jer zbog tebe

podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice.” (Psalam

69,8) Pogrde padaju i na Njegove uËenike.

Nitko nije bio tako okrutno klevetan kao Sin

»ovjeËji. Podsmjehivali su Mu se i rugali zbog

Njegove nepokolebljive posluπnosti naËelima sve-

toga Boæjeg Zakona koji su oni bezrazloæno mr-

zili. Krist je smireno stajao pred svojim neprija-

teljima kazujuÊi da je poniæenje dio krπÊanske

baπtine, savjetujuÊi svojim sljedbenicima kako se

suoËiti sa strijelama pakosti i pozivajuÊi ih da

ne klonu u progonstvu.

Iako moæe naπkoditi dobrom glasu, kleveta

ne moæe uprljati karakter. On je u Boæjoj vlasti.

Sve dok ne pristanemo na grijeh, nema te sile,

ni ljudske ni sotonske, koja bi mogla okaljati duπu.

»ovjek Ëije se srce oslanja na Boga, u najbolni-

jim kuπnjama i u najteæim okolnostima ostaje pot-

puno isti kao πto je bio i u blagostanju, kad je

izgledalo da je okruæen Boæjom svjetloπÊu i za-

51

πtitom. Njegove rijeËi, pobude i njegova djela mo-

gu biti pogreπno prikazivani i izvrtani, ali on na

to i ne obraÊa pozornost zato πto se bori za neπto

mnogo vaænije. SliËno Mojsiju, sve podnosi, jer

BLA ÆENSTVA

»ovjek Ëije se

srce oslanja na

Boga, u

najbolnijim

kuπnjama i u

najteæim

okolnostima

ostaje isti kao

πto je bio i u

blagostanju,

okruæen Boæjom

svjetloπÊu i

zaπtitom.

“ostade, naime, postojan

kao da promatra Nevid-

ljivoga” (Hebrejima 11,

27) ne gledajuÊi na vid-

ljivo, “nego na nevidlji-

vo, jer je vidljivo prolaz-

no, a nevidljivo je vjeË-

no”. (2. KorinÊanima 4,

18)

Kristu je poznato

sve πto su ljudi pogreπno

shvatili i prikazali. Nje-

gova djeca mogu naÊi

snage te smireno, strplji-

vo i s povjerenjem Ëeka-

ti, koliko god bili kleve-

tani i prezirani, jer nema

niËega tajnog πto se neÊe otkriti, a onima koji

Mu ukazuju Ëast, Bog Êe i sâm ukazati Ëast pred

ljudima i anelima.

“Blago vama kad vas budu grdili i progonili

i kad vam zbog mene budu laæno pripisivali sva-

ku vrstu opaËine”, kaæe Isus. “Radujte se i kliËite

od veselja, jer vas Ëeka velika nagrada na nebesi-


ma!” Zatim je spomenuo proroke, koji su govo-

rili u Gospodnje ime, kao “uzor strpljiva podno-

πenja nevolja”. (Jakov 5,10) Abel, prvi krπÊanin

meu Adamovim potomcima, umro je kao mu-

Ëenik. Henok je hodio s Bogom, a svijet ga nije

razumio. Noi su se rugali kao zanesenjaku koji

unosi nemir meu ljude. “Drugi, opet, iskusiπe

izrugivanje i udarce i povrh toga okove i tamni-

ce... Jedni biπe muËeni na kolu, odbijajuÊi oslo-

boenje da postignu bolje uskrsnuÊe.” (Hebreji-

ma 11,36.35)

Boæji glasnici progonjeni su tijekom svih sto-

ljeÊa. ZahvaljujuÊi njihovim nevoljama, spozna-

ja o Bogu πirila se na sve strane. Svaki Kristov

uËenik mora stupiti u te redove i nastavljati isto

djelo znajuÊi da neprijatelji djela ne mogu uËi-

niti niπta protiv istine, veÊ samo u prilog istini.

Bog æeli da istina postane svima poznata i da

bude predmet ispitivanja i pretresanja, Ëak ako

je i prijezir naveo ljude na to. Ljudski umovi mo-

raju biti uzdrmani. Svaki sukob, svaka kleveta,

svaki napor da se ograniËi sloboda savjesti, to

su prigode kojima se Bog koristi da bi probu-

dio umove koji bi se inaËe moæda uspavali.

Koliko puta se to potvrdilo u æivotu Boæjih

vjesnika! Kad su, na poticaj Velikoga vijeÊa, za-

suli kamenjem plemenitog i rjeËitog Stjepana, dje-

lo evanelja nije propalo. Nebeska svjetlost koja

53

je obasjavala slavom njegovo lice i boæanska sa-

milost kojom je odisala njegova molitva pred

smrt, bile su kao oπtra strijela osvjedoËenja rev-

nosnom Ëlanu Velikoga vijeÊa koji je tu stajao. I

©aul, farizej progonitelj, postao je izabrano oru-

e da donese Kristovo ime “i pred pogane, i kra-

BLA ÆENSTVA

ljeve, i sinove Izraelove”.

(Djela 9,15) Poslije mno-

go godina Pavao Êe kao

starac pisati iz tamnice

u Rimu: “Jedni, istina,

propovijedaju iz zavisti i

natjecanja... propovije-

daju Krista... neiskreno,

s namjerom da poveÊa-

ju bol mojih okova... Pa

πto biva? Niπta osim πto

se na svaki naËin, bilo

pod izlikom bilo iskreno,

Krist propovijeda.” (Fi-

lipljanima 1,15.16.18) Pavlovim zatoËeniπtvom

evanelje se proπirilo na sve strane, pa su duπe

bile pridobivene za Krista i u samoj carskoj pa-

laËi. ZahvaljujuÊi Sotoninim naporima da ga uni-

πti, sjeme RijeËi æivoga Boga, “... ne iz raspadljiva,

nego iz neraspadljiva sjemena: rijeËju æivoga i

vjeËnog Boga” (1. Petrova 1,23), bilo je posijano

u srca ljudi. Poniæenjem i progonstvom Boæje dje-

Boæji glasnici

progonjeni su

tijekom svih

stoljeÊa.

ZahvaljujuÊi

njihovim

nevoljama,

spoznaja o Bogu

πirila se na sve

strane.


ce Kristovo ime bilo je uzdignuto, a duπe su bile

spaπene.

Velika je plaÊa na Nebu svima koji i u pro-

gonstvima i poniæenju svjedoËe za Krista. Ljudi

Ëeznu za zemaljskim dobrima, a Isus im poka-

zuje nebesku nagradu. Meutim, On je ne daje

samo u buduÊem æivotu — nagraivanje poËinje

ovdje. Gospodin se javio Abrahamu: “Ne boj se,

Abrame, ja sam ti zaπtita; a nagrada tvoja bit Êe

vrlo velika!” (Postanak 15,1) To je nagrada svima

koji idu za Kristom. Uspostaviti sklad s Gospo-

dinom Emanuelom — s Onim “u kome se nalazi

sakriveno sve blago mudrosti i znanja”, u koje-

mu “stanuje stvarno sva punina boæanstva ” (Kolo-

πanima 2,3.9) — upoznati Ga i imati, dok se srce

sve viπe otvara da bi primilo Njegove osobine,

upoznati Njegovu ljubav i moÊ, imati Kristovo

neizrecivo bogatstvo, shvaÊati sve viπe “... koja

je tu πirina, duljina, visina i dubina, i upoznati

ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da bude-

te ispunjeni do sve punine koja dolazi od Bo-

ga” (Efeæanima 3,18.19) — “to je baπtina slugu

Jahvinih, to im je pobjeda od mene — rijeË je

Jahvina”. (Izaija 54,17)

Takva radost ispunjavala je srca Pavla i Sile

dok su oko ponoÊi, u tamnici u Filipima, molili

i pjevali hvalu Bogu. Krist je bio kraj njih, a svjet-

lost Njegove nazoËnosti rastjerala je tamu slavom

55

nebeskih dvora. Pavao, koji je gledajuÊi πirenje

evanelja zaboravljao svoje okove, piπe iz Rima:

“I tomu se radujem a i radovat Êu se...” (Filiplja-

nima 1,18) Iste rijeËi koje je Krist izgovorio na

Gori, ponovno odzvanjaju u Pavlovoj Poslanici

Filipljanima, usred njihovih progonstava: “Radujte

se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se!”

(Filipljanima 4,4)

“Vi ste sol zemlji.” (Matej 5,13)

Sol Ëuva i odræava hranu. Bog naziva svoju

djecu solju. Time im æeli reÊi da im je dao svoju

milost da bi postali orua za spaπavanje drugih.

Bog je pred cijelim svijetom izabrao sebi narod

ne samo da bi ih mogao usvojiti kao svoje sinove

i kÊeri, veÊ da bi svijet preko njih mogao primiti

spasonosnu milost. (Titu 2,11) Bog je izabrao Ab-

rahama da bude ne samo Boæji osobiti prijatelj,

veÊ i orue za objavljivanje posebnih prednosti

koje je Gospodin æelio pruæiti narodima. Isus je

u svojoj posljednjoj molitvi za uËenike, neposred-

no prije raspeÊa, rekao: “Ja sebe samog posve-

Êujem za njih da i oni budu posveÊeni istinom.”

(Ivan 17,19) OËiπÊeni istinom, krπÊani Êe imati

spasonosne osobine koje Êe saËuvati svijet od

potpune moralne izopaËenosti.

BLA ÆENSTVA


Sol mora biti izmijeπana s namirnicom kojoj

je dodana, mora prodrijeti u nju i proæeti je da

bi je mogla saËuvati. Tako Êe i osobni dodir i

druæenje s ljudima uËiniti da spasonosna sila

evanelja dopre do njih. Oni se ne spaπavaju kao

skupina, veÊ kao pojedinci. Sila je u osobnom

utjecaju. Moramo se pribliæiti onima kojima æeli-

mo pomoÊi.

Okusom soli prikazana je krπÊaninova æivotna

snaga — Isusova ljubav u srcu, Kristova praved-

nost koja proæima æivot. Kristova ljubav je neza-

dræiva i borbena. Ako je u nama, izlijevat Êe se

na druge. Moramo im se toliko pribliæiti da se

njihova srca mogu zagrijati naπim nesebiËnim za-

nimanjem i ljubavlju. Iskreni vjernici πire æivo-

tvornu energiju koja prodire i ulijeva novu mo-

ralnu snagu duπama za koje rade. Sila Svetoga

Duha, a ne ljudska snaga, obavlja tu preobrazbu.

Isus dodaje i ozbiljnu opomenu: “Ali ako sol

obljutavi, Ëime Êe se ona (zemlja) osoliti? Viπe

nije ni za πto, osim da se izbaci van da je ljudi

pogaze.” (Matej 5,13)

Dok je sluπao Kristove rijeËi, narod je mo-

gao vidjeti bijelu sol kako svjetluca na stazama,

baËena onamo zato πto je izgubila okus i postala

neuporabljiva. Time je toËno prikazano stanje fa-

rizeja i djelovanje njihove religije na druπtvo. Pri-

kazan je time i æivot svake duπe od koje je odstu-

57

pila sila Boæje milosti, duπe koja je ohladnjela i

izgubila Krista. Kakvu god vjeru ispovijedala, blju-

tava je i neukusna i anelima i ljudima. Baπ tak-

vima Krist kaæe: “Oh kad bi bio studen ili vruÊ!

Ali, jer si mlak — ni vruÊ ni studen — izbacit

Êu te iz svojih usta.” (Otkrivenje 3,15.16)

BLA ÆENSTVA

Naπ utjecaj Êe

uzdizati ljudski

rod i donositi

mu blagoslove

samo onoliko

koliko smo se

sami posvetili i

predali Kristu.

Nemamo li æivu vje-

ru u Krista kao osobnog

Spasitelja, naπ utjecaj u

ovome nevjerniËkom svi-

jetu neÊe se osjetiti. Ne

moæemo drugima dati

ono πto sami nemamo.

Naπ utjecaj Êe uzdizati

ljudski rod i donositi mu

blagoslove samo onoliko

koliko smo se sami po-

svetili i predali Kristu.

Tamo gdje nema djelotvorne sluæbe, iskrene lju-

bavi i stvarnog iskustva, nema ni snage da se po-

mogne, nema povezanosti s Nebom ni Kristovog

“okusa” u æivotu. Sve dok nas Sveti Duh ne moæe

uporabiti kao svoja orua da bi svijetu prenio

istinu kakva je u Isusu, sliËni smo soli koja je

izgubila okus i postala potpuno bezvrijedna. Ako

nam nedostaju Kristove vrline, svjedoËimo svijetu

da istina koju ispovijedamo nema sile da bi nas

posvetila. I tako, dokle doseæe naπ utjecaj, onemo-


guÊujemo djelovanje Boæje RijeËi. “Kad bih ljud-

ske i aneoske jezike govorio, a ljubavi ne bih

imao, bio bih kao mjed πto jeËi, ili cimbal πto

zveËi. Kad bih imao dar proricanja i znao sve

tajne i sve znanje; kad bih imao puninu vjere,

tako da bih brda premjeπtao, a ljubavi ne bih

imao, bio bih niπta. Kad bih na hranu siromasi-

ma razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje

predao da se saæeæe, a ljubavi ne bih imao, ni-

πta mi koristilo ne bi.” (1. KorinÊanima 13,1-3)

Kad ljubav ispunjava srce, izlijevat Êe se na

druge — ne zato πto nam oni Ëine usluge, veÊ

zato πto nas ljubav pokreÊe na djelo. Ljubav mi-

jenja karakter, upravlja pobudama, suzbija nepri-

jateljstva i oplemenjuje osjeÊaje. Prostrana je kao

svemir, u skladu je s aneoskom ljubavi. Kad se

njeguje u srcu, ljubav uljepπava cijeli æivot i po-

svuda izlijeva svoj blagoslov. Jedino ljubav, i sa-

mo ljubav, moæe nas uËiniti solju zemlji.

“Vi ste svjetlo svijetu.” (Matej 5,14)

Da bi pouke bile zanimljive i da bi privukao

pozornost sluπatelja dok je uËio narod, Isus se

Ëesto sluæio primjerima iz prirode koja ih je okru-

æivala. Narod se okupio joπ u rano jutro. Sunce

se uzdizalo na plavom svodu i razgonilo sjene

koje su se skrivale po dolinama i uskim tjesna-

59

cima izmeu bregova. Rumenilo na istoËnoj strani

neba joπ nije izblijedjelo. Zemlja je bila obasjana

sjajnim sunËanim zrakama. S mirne povrπine je-

zera odbijala se zlatna svjetlost, a ruæiËasti jutarnji

oblaci zrcalili se u njoj. Svaki pupoljak, cvijet i

BLA ÆENSTVA

Ljubav mijenja

karakter,

upravlja

pobudama,

suzbija ne-

prijateljstva i

oplemenjuje

osjeÊaje.

svaka olistala granËica

blistali su od kapljica ro-

se. Priroda se smijeπila

blagoslovu novoga dana,

a ptice na drveÊu umil-

no su pjevale. Spasitelj je

pogledao ljude ispred

sebe, zatim sunce koje

se raalo, i onda rekao

svojim uËenicima: “Vi

ste svjetlo svijetu.” Kao

πto sunce ide naprijed

svojim putom ljubavi razgoneÊi sjene noÊi i bu-

deÊi svijet na æivot, tako i Kristovi sljedbenici

trebaju iÊi naprijed u svojemu poslanju πireÊi

nebesku svjetlost na one πto su u tami zablude

i grijeha.

U blistavom sjaju jutra na okolnim breæulj-

cima sve jasnije su se ocrtavali gradovi i sela upot-

punjujuÊi ljepotu krajolika. Krist je rekao: “Nije

moguÊe sakriti grad koji leæi na gori.” A onda

je dodao: “Ne æeæe se svijeÊa da se stavi pod

variÊak, nego na svijeÊnjak da svijetli svima u


kuÊi.” Meu Kristovim sluπateljima bilo je ponaj-

viπe poljodjelaca i ribara, Ëija je siromaπna bora-

viπta Ëinila samo jedna prostorija u kojoj je svje-

tiljka s postolja svijetlila svima u kuÊi. Isus ka-

æe: “Vaπe svjetlo neka tako zasja pred ljudima

da vide vaπa djela ljubavi te slave Oca vaπeg ne-

beskog.” (Matej 5,14-16)

Grjeπnog Ëovjeka nikad nije obasjavala, niti

Êe ga ikad obasjati druga svjetlost osim one ko-

ja se πiri od Krista. Isus, Spasitelj, jedino je svjetlo

koje moæe odagnati tamu svijeta ogrezlog u gri-

jeh. O Kristu, o RijeËi je zapisano: “U njoj bijaπe

Æivot i Æivot bijaπe svjetlo ljudima.” (Ivan 1,4)

Primanjem Njegova æivota uËenici su mogli po-

stati pronositelji svjetla. Kristov æivot u duπi, Nje-

gova ljubav otkrivena u karakteru uËinit Êe ih

svjetlom svijetu.

Ljudski rod nema vlastite svjetlosti. Bez Krista

smo kao nezapaljena svijeÊa, sliËni mjesecu ko-

ji je okrenuo lice od sunca. Nemamo niti jednu

jedinu zraku svjetlosti kojom bismo mogli rasvi-

jetliti tamu svijeta. Ali kad se okrenemo prema

Suncu pravde, kad doemo u dodir s Kristom,

duπa biva ozarena sjajem boæanske nazoËnosti.

Kristovi sljedbenici trebaju biti viπe od svjetla

usred ljudi. Oni su svjetlo svijetu. Svima koji pri-

zivaju Njegovo ime Isus kaæe: Dali ste se meni,

a ja sam vas dao svijetu kao svoje predstavnike.

61

Otac je poslao Krista u svijet, a tako, kaæe On,

“i ja njih poslah u svijet”. (Ivan 17,18) Kao πto

je Krist bio Posrednik za otkrivanje Oca, tako i

mi moramo biti sredstvo za otkrivanje Krista. Iako

je naπ Spasitelj veliki izvor blistave svjetlosti, ne

zaboravi, krπÊanine, da se On otkriva preko Ëo-

vjeka! Boæji blagoslovi se izlijevaju preko ljud-

skih orua. Krist je doπao na svijet kao Sin Ëo-

BLA ÆENSTVA

Isus, Spasitelj,

jedino je svjetlo

koje moæe

odagnati tamu

svijeta ogrezlog

u grijeh.

vjeËji. Kad se ljudska

priroda sjedini s boæan-

skom, ËovjeËanstvo mo-

ra biti pokrenuto. Kristo-

va Crkva i svaki pojedi-

ni uËenik velikog UËite-

lja od Neba su odree-

na sredstva za otkrivanje

Boga ljudima. Aneli sla-

ve Ëekaju da preko vas

prenesu nebesku svjetlost i silu duπama koje su

na rubu propasti. HoÊe li ljudsko orue propustiti

ispuniti djelo koje mu je odreeno? O, tada bi svi-

jetu bio uskraÊen obeÊani utjecaj Svetoga Duha.

Krist nije zapovjedio svojim uËenicima: “Po-

trudite se da vaπe svjetlo svijetli”, veÊ je kazao:

“Vaπe svjetlo neka tako zasja pred ljudima da vide

vaπa djela ljubavi te slave vaπeg Oca nebeskog.”

Stanuje li Krist u srcu, nemoguÊe je skriti svjetlost

Njegove nazoËnosti. Ako oni koji govore da su


Kristovi sljedbenici nisu svjetlo svijetu, to je zato

πto ih je napustila æivotodavna sila. Ne mogu li

davati nikakvu svjetlost, to je zato πto su izgubili

svaku vezu s Izvorom svjetlosti.

U svim razdobljima “Duh Kristov... bijaπe u

njima” (1. Petrova 1,11). Vjernu Boæju djecu Ëinio

je svjetlom ljudima njihova naraπtaja. Josip je bio

nositelj svjetla u Egiptu. Svojom neporoËnoπÊu,

dobrotom i djetinjskom ljubavi predoËavao je Kri-

sta usred idolopokloniËkog naroda. Dok su Izra-

elci putovali iz Egipta u ObeÊanu zemlju, ljudi

Ëista srca meu njima bili su svjetlo okolnim na-

rodima. Preko njih se Bog otkrivao svijetu. Preko

Daniela i njegovih prijatelja u Babilonu i preko

Mordokaja u Perziji blistave zrake svjetla sjale su

usred tame carskih dvorova. Tako su i Kristovi

uËenici postavljeni kao nositelji svjetla na putu

u Nebo. Preko njih se OËeva milost i dobrota

otkrivaju svijetu obavijenom tamom pogreπnih

shvaÊanja o Bogu. Kad vide njihova dobra djela,

ljudi Êe biti ponukani slaviti Oca koji je na ne-

besima, jer se pokazalo da je na prijestolju sve-

mira Bog. Njegov karakter dostojan je hvale i opo-

naπanja. Boæanska ljubav koja plamti u srcu i

krπÊanska uravnoteæenost koja se pokazuje u æi-

votu sliËne su kratkom pogledu u Nebo, koji je

Ëovjeku omoguÊen iz svijeta da bi se mogao di-

viti savrπenstvu Neba.

63

Ljudima tako biva omoguÊeno da vjeruju u

“ljubav koju Bog ima u nama”. (1. Ivanova 4,16)

Tako se Ëiste i preobraæavaju srca, nekad grjeπna

i izopaËena, da bi bila pokazana bez mane “Ono-

mu koji vas moæe oËuvati od pada neporoËne i

razdragane pred njegovom slavom, jedinome Bogu

koji nas je spasio po Isusu Kristu, naπem Gospo-

dinu...” (Judina 24)

BLA ÆENSTVA

Spasiteljeve rijeËi:

“Vi ste svjetlo svijetu”

pokazuju da je On svo-

jim sljedbenicima povje-

rio sluæbu u cijelome svi-

jetu. SebiËnost, oholost

i predrasude podignule

su u Kristovo doba Ëvrst

i visok zid razdvajanja iz-

meu postavljenih Ëuva-

ra svetih proroπtava i svih ostalih naroda na Zem-

ljinoj kugli. Ali Spasitelj je doπao sve to izmijeniti.

RijeËi koje je narod sluπao s Njegovih usana bile

su posve razliËite od svega πto su dotad sluπali

od sveÊenika i rabina. Krist ruπi zid razdvajanja,

samoljublja i nacionalnih predrasuda propovije-

dajuÊi ljubav prema svim pripadnicima ljudske

obitelji. On uzdiæe ljude iz uskog kruga u koji

ih je zatvorila njihova sebiËnost uklanjajuÊi sve

zemaljske granice i umjetno stvorene razlike u

Aneli slave

Ëekaju da preko

vas prenesu

nebesku svjetlost

i silu duπama

koje su na rubu

propasti.


druπtvu. Ne pravi nikakvu razliku izmeu susje-

da i stranaca, prijatelja i neprijatelja. Krist nas

uËi da svaku duπu kojoj je potrebna pomoÊ gle-

damo kao svojega bliænjeg, a cijeli svijet kao svoje

podruËje rada.

Kao πto SunËeve zrake prodiru i do najudalje-

nijih kutaka Zemljine kugle, tako po Boæjoj na-

redbi i svjetlost evanelja treba doprijeti do svake

duπe na Zemlji. Kad bi Kristova Crkva ispunjavala

plan naπega Gospodina, svjetlost bi obasjala sve

koji se nalaze u tami i u dolini smrtne sjene.

Kad bi se vjernici Crkve, umjesto da se zajedno

nastanjuju izbjegavajuÊi odgovornost i noπenje

kriæa, raziπli po svim zemljama, kad bi pustili

da preko njih zablista Kristova svjetlost i kad bi

radili kao πto je On radio na spaπavanju duπa,

“evanelje o kraljevstvu” brzo bi bilo objavljeno

po cijelom svijetu.

Tako Êe se ostvariti Boæja nakana da sebi iza-

bere narod, poËevπi od Abrahama u dolinama

Mezopotamije pa do nas u naπim danima: “...

blagoslovit Êu te... i sam Êeπ biti blagoslov.” (Po-

stanak 12,2) RijeËi πto ih je Krist uputio preko

proroka-evanelista, a samo su ponovljene u Pro-

povijedi na Gori, odnose se na nas u ovome po-

sljednjem naraπtaju: “Ustani, zasini, jer svjetlost

tvoja dolazi, nad tobom blista Slava Jahvina.” (Iza-

ija 60,1) Ako je tvoj duh obasjala Slava Gospod-

65

nja, ako si i ti veÊ promatrao ljepotu Onoga koji

se “istiËe meu tisuÊama” — Onoga koji je “sav

od ljupkosti”, ako je tvoja duπa bila ozarena na-

zoËnoπÊu Njegove slave, onda su i tebi upuÊene

te UËiteljeve rijeËi. Jesi li s Kristom stajao na

Gori preobraæenja? Dolje u ravnici nalaze se duπe

koje je Sotona zarobio; one Ëekaju da ih oslobodi

rijeË vjere i molitve.

BLA ÆENSTVA

Naπa duænost nije

samo promatrati Kri-

stovu slavu, nego i go-

voriti o Njegovim vrli-

nama. Izaija nije samo

promatrao Kristovu sla-

vu, nego je i govorio

o Njemu. Dok je David

razmiπljao, vatra je

plamtjela, a onda je

progovorio svojim jezi-

kom. RazmiπljajuÊi o Ëudesnoj Boæjoj ljubavi,

morao je govoriti o onome πto je vidio i osje-

tio. Tko moæe vjerom promatrati Ëudesni plan

otkupljenja, slavu jedinoroenog Boæjeg Sina, a

ne govoriti o tome? Tko moæe razmiπljati o nedo-

kuËivoj ljubavi πto se otkrila na kriæu Golgote

prigodom Kristove smrti — da ne poginemo veÊ

da imamo vjeËni æivot — tko moæe to gledati i

ne naÊi rijeËi kojima bi veliËao Spasiteljevu slavu?

Kad bi Crkva

ispunjavala plan

naπega

Gospodina,

svjetlost bi

obasjala sve koji

se nalaze u

tami.


“»uj! Bog veliËanstveni zagrmje, a u Hramu

njegovu svi kliknuπe: Slava!” (Psalam 29,3b) Izra-

elov pjesnik ljupko Ga slavi uz harfu: “Govore

o blistavoj slavi tvoga veliËanstva, i Ëudesa tvo-

ja objavljuju. Kazuju strahovitu silu djela tvojih,

veliËinu tvoju propovijedaju.” (Psalam 145,5.6)

Kriæ s Golgote treba biti visoko uzdignut pred

ljudima tako da im obuzme um i da se njihove

misli bave njime. Tada Êe sâm Bog ispuniti bo-

æanskom silom sve duhovne sposobnosti. Sve sile

bit Êe usredotoËene na pravi rad za UËitelja. Trud-

benici Êe kao æiva orua, odreena da obasjaju

Zemlju, rasvijetliti svijet zrakama svjetla.

Krist prima, o, tako radosno, svako ljudsko

orue koje Mu se hoÊe predati. On spaja ljudsko

s boæanskim da bi svijetu mogao objaviti tajnu

Utjelovljene Ljubavi. PriËajte o tome, molite se

za to, pjevajte o tome! Objavljujte svuda vijest

o Njegovoj slavi i æurite i dalje prema nebeskim

visinama!

Strpljivo podnoπenje nevolja, primanje blago-

slova sa zahvalnoπÊu, hrabro odolijevanje kuπnja-

ma, svakodnevno oËitovanje duha krotkosti, do-

brote, milosra i ljubavi — sve su to izvori svjet-

losti kojom blista pravi karakter, nasuprot tami

sebiËnog srca u kojemu nikad nije zasjala svjet-

lost æivota.

67

Duhovna narav Zakona

“Nemojte misliti da sam doπaoukinuti zakon i proroke! Ne dooh daih ukinem, veÊ da ih ostvarim.” (Matej

5,17)

Usred grmljavine i ognja Krist je objavio Za-

kon na Sinajskoj gori. Boæja slava, sliËna ognju

koji saæiæe, poËivala je na njezinu vrhu, a gora

se tresla od Gospodnje nazoËnosti. »ete Izraelove,

pavπi niËice, sluπale su sa strahopoπtovanjem svete

propise Zakona. Koliko se od toga razlikovao pri-

zor na Gori blagoslova! Pod ljetnim nebom, u ti-

πini koju je naruπavala samo pjesma ptica, Isus

je objaπnjavao naËela svojega kraljevstva. Onaj koji

je toga dana govorio narodu jezikom ljubavi, otkri-

vao mu je naËela Zakona objavljenog na Sinaju.

Prigodom objavljivanja zakona bilo je nuæno

da Izrael, iskvaren dugim robovanjem u Egiptu,

stekne ispravan dojam o Boæjoj sili i veliËanstvu.

Bog mu se tada jednako otkrio i kao Bog ljubavi.

“... Doe Jahve sa Sinaja,

sa Seira im se pokaza


i s gore Parana zasja.

Zbog njih doe od kadeπkih zborova,

sa svoga juga sve do Obronaka.

Ipak ti ljubiπ narode,

svi sveti njihovi u tvojoj su ruci.

Pred tvojim su leæali nogama,

iπli tobom predvoeni.”

(Ponovljeni zakon 33,2.3)

Upravo je Mojsiju Bog otkrio svoju slavu div-

nim rijeËima koje su saËuvane kao nasljedstvo

stoljeÊa: “Jahve, Jahve! Bog milosrdan i milostiv,

spor na srdæbu, bogat ljubavlju i vjernoπÊu, iska-

zuje milost tisuÊama, podnosi opaËinu, grijeh i

prijestup...”. (Izlazak 34,6.7)

Zakon dan na Sinaju bio je proglaπenje naËela

ljubavi, otkrivanje nebeskog Zakona Zemlji. Stav-

ljen je u ruku Posrednika i izgovoren glasom Ono-

ga Ëijom silom ljudska srca mogu biti usklae-

na s Njegovim naËelima. Bog je otkrio svrhu Zako-

na kad se obratio Izraelu: “Budite narod meni

posveÊen!” (Izlazak 22,30)

Meutim, Izraelci nisu shvatili duhovnu na-

rav Zakona, pa je njihova takozvana posluπnost

Ëesto bila samo poπtovanje formâ i obredâ umje-

sto pokoravanja srca vrhovnoj vlasti ljubavi. Bu-

duÊi da je Isus svojim karakterom i djelom ot-

krivao ljudima svete, milosrdne i oËinske Boæje

69

osobine i ukazivao na bezvrijednost ceremonijalne

posluπnosti, hebrejski voe Ga nisu primili niti

su razumjeli Njegove rijeËi. Smatrali su da se Krist

olako odnosi prema zahtjevima Zakona, a kad

im je iznio upravo one istine koje su bît njihove

sluæbe, odreene od Boga, oni su Ga, gledajuÊi

DUHOVNA NARAV ZAKONA

samo na formu, optuæili

da krπi Zakon.

Iako izgovorene smi-

reno, Kristove rijeËi bile

su proæete ozbiljnoπÊu i

snagom koja je potresa-

la srca ljudi. OËekivali su

da Êe Ëuti ponavljanje

beæivotnih tradicija i pre-

tjeranih zahtjeva rabinâ,

ali uzalud. Zapanjilo ih

je Kristovo uËenje, “jer ih je uËio kao onaj koji

ima vlast, a ne kao njihovi knjiæevnici”. (Matej

7,29) Farizeji su uoËili golemu razliku izmeu

svojega i Kristova naËina pouËavanja. Vidjeli su

da veliËanstvenost, neokaljanost i ljepota istine

svojim dubokim i njeænim utjecajem sve viπe

osvajaju srca. Spasiteljeva boæanska ljubav i njeæ-

nost privlaËile su ljudska srca k Njemu. Rabini

su vidjeli da je Krist svojim uËenjem poniπtio

sav smisao pouka koje su oni davali narodu. On

je ruπio zid razdvajanja koji je toliko laskao nji-

Zakon dan na

Sinaju bio je

proglaπenje

naËela ljubavi,

otkrivanje

nebeskog

Zakona Zemlji.


hovu ponosu i iskljuËivosti. Bojali su se da Êe

Krist, bude li Mu dopuπteno, potpuno odvojiti

narod od njih. Slijedili su Ga, ispunjeni odluË-

nim neprijateljstvom, traæeÊi prigodu da Ga omrz-

nu mnoπtvu i tako omoguÊe Velikom vijeÊu da

Ga osudi i usmrti.

Uhode su pozorno pratili Isusa na Gori. Dok

je On iznosio naËela pravednosti, farizeji su πirili

glasine da je Njegov nauk u suprotnosti s propi-

sima koje je Bog dao na Sinaju. Spasitelj nije iz-

govorio nijednu rijeË koja bi mogla poljuljati po-

vjerenje u vjerovanja i uredbe koje su bile dane

preko Mojsija, jer je svaka zraka boæanske svjet-

losti, koju je veliki izraelski voa prenio naro-

du, bila primljena od Krista. Dok su mnogi u

srcu pomiπljali da je doπao ukinuti Zakon, Isus

je iznosio svoje glediπte o boæanskim propisima

rijeËima koje se ne mogu pogreπno razumjeti.

“Nemojte misliti”, kazao je, “da sam doπao uki-

nuti Zakon i Proroke!” (Matej 5,17)

Sâm Stvoritelj ljudi, Zakonodavac, izjavljuje

da nije doπao ukinuti propise Zakona. Sve u pri-

rodi, od Ëestice u sunËanoj zraci, do svjetova u

visini, podloæno je zakonu. O posluπnosti zako-

nima ovise red i sklad u prirodi. Tako postoje i

velika naËela pravednosti koja upravljaju æivotom

svih razumnih biÊa. O prilagoavanju tim naËe-

lima ovisi dobrobit svemira. Boæji Zakon je po-

71

stojao i prije nego πto je stvorena Zemlja. Aneli

se dræe njegovih naËela, a da bi i Zemlja bila u

skladu s Nebom, ljudi moraju sluπati boæanske

propise. Krist je u Edenu upoznao Ëovjeka s pro-

pisima Zakona “dok su klicale zvijezde jutarnje

i Boæji uzvikivali dvorjani”. (Job 38,7) Krist nije

doπao na Zemlju pokvariti Zakon, veÊ svojom mi-


losti vratiti ljude posluπ-

nosti njegovim odredba-

ma.

Ljubljeni uËenik, ko-

ji je na Gori sluπao Kri-

stove rijeËi, piπe mnogo

kasnije, pod utjecajem

Svetoga Duha, o Zakonu

kao o stalnoj obvezi:

“Tko god poËinja grijeh,

krπi zakon; grijeh je kr-

πenje zakona”. (1. Ivano-

va 3,4) Apostol Ivan objaπnjava da je Zakon o

kojemu govori “stara zapovijed koju ste primili

od poËetka”. (1. Ivanova 2,7) On govori o Zakonu

koji je postojao joπ pri stvaranju i samo je bio

ponovljen na Sinajskoj gori.

Isus kaæe: “Nemojte misliti da sam doπao

ukinuti Zakon i Proroke! Ne dooh da ih uki-

nem, veÊ da ih ostvarim.” (Matej 5,17) On ovdje

rabi rijeË “ispunim” u istom smislu kao i onda

Krist nije doπao

na Zemlju

pokvariti Zakon,

veÊ svojom

milosti vratiti

ljude posluπnosti

njegovim

odredbama.


kad je Ivanu Krstitelju objavio svoju nakanu “da

sve ispunimo πto je u skladu s voljom Boæjom”

(Matej 3,15), to jest da ispuni mjeru zahtjeva Za-

kona, da pruæi primjer savrπene usklaenosti s

Boæjom voljom.

Njegovo poslanje bilo je “da uzveliËa i pro-

slavi Zakon svoj”. (Izaija 42,21) On je bio odreen

prikazati duhovnu narav Zakona, iznijeti njego-

va dalekoseæna naËela i objasniti njegovu vjeË-

nu obvezatnost.

Krist, kojega i najplemenitiji i najnjeæniji me-

u ljudima samo blijedo odraæavaju, o kojemu

je Salomon, nadahnut Duhom, pisao da je “bijel

i rumen, istiËe se meu tisuÊama... i sav je od

ljupkosti” (Pjesma 5,10.16), o kojemu je David,

gledajuÊi Ga u proroËkoj viziji, kazao: “Lijep si,

najljepπi izmeu sinova ljudskih” (Psalam 45,3),

Isus, jasna slika OËeve liËnosti, sjaj Njegove sla-

ve, samoprijegorni Spasitelj bio je na svojemu

putu ljubavi po ovome svijetu boæanskom lje-

potom svojega karaktera æivi prikaz karaktera

Boæjeg Zakona. U Njegovu æivotu se otkrilo da

je nebeska ljubav, naËelo koje nas Ëini sliËnima

Kristu, temelj Zakona vjeËne pravednosti.

“Jer, zaista, kaæem vam, dok opstoji nebo i

zemlja”, kaæe Isus, “ni jedna jota, ni jedna kovr-

Ëica slova iz Zakona sigurno neÊe nestati, a da

se sve ne ostvari”. (Matej 5,18) Svojom posluπ-

73

noπÊu Zakonu Krist je potvrdio njegovu nepro-

mjenjivost i dokazao da svaki Adamov sin i sva-

ka Adamova kÊi mogu Njegovom miloπÊu biti

savrπeno posluπni Zakonu. Na Gori je kazao da

iz Zakona neÊe nestati ni kovrËica slova iz Zakona,

a da se sve ne ostvari — sve πto je povezano s

ljudskim rodom, sve πto je u vezi s planom spa-


U Kristovu

æivotu se otkrilo

da je nebeska

ljubav, naËelo

koje nas Ëini

sliËnima Kristu,

temelj Zakona

vjeËne

pravednosti.

senja. Krist ne uËi da Êe

Zakon ikad biti ukinut,

nego nam usmjeruje po-

gled na krajnju granicu

ljudskih vidika i uvjerava

nas da Êe Zakon zadræati

svoj autoritet sve dok ne

stignemo do te granice.

To Ëini zato da nitko ne

bi mogao pomisliti da je

Njegova zadaÊa ukinuti

propise Zakona. Sve dok

postoji nebo i Zemlja,

vrijedit Êe i sveta naËela Boæjega Zakona. Nje-

gova pravednost Êe stajati “ko Boæji vrhunci” (Psa-

lam 36,7) i bit Êe izvor blagoslova iz kojega se

razlijevaju potoci da osvjeæe zemlju.

BuduÊi da je Boæji Zakon savrπen i stoga ne-

promjenjiv, nemoguÊe je da grjeπni ljudi sami za-

dovolje mjerila njegovih zahtjeva. Zato je Isus i

doπao kao naπ Otkupitelj da bi, uËinivπi ih sudi-


onicima u boæanskoj naravi, doveo ljude u sklad

s naËelima Zakona Neba. Kad se odreknemo svo-

jih grijeha i primimo Krista kao svojega Spasitelja,

uzdiæemo Zakon. Apostol Pavao pita: “Ukidamo

li tako vjerom Zakon? Daleko od toga! Napro-

tiv, tim Zakon utvrujemo.” (Rimljanima 3,31)

ObeÊanje Novoga zavjeta glasi: “Stavit Êu za-

kone svoje u srca njihova i upisat Êu ih u pamet

njihovu.” (Hebrejima 10,16) Iako je sustav sim-

bola, koji je ukazivao na Krista kao na Boæje Janje

koje Êe ponijeti grijehe svijeta, trebao prestati

Kristovom smrÊu, naËela pravednosti sadræana u

Deset zapovijedi nepromjenjiva su kao i vjeËno

prijestolje. Nijedna zapovijed nije bila ukinuta,

nijedna jota ni kovrËica slova nije nestala. Ta

naËela, u raju objavljena Ëovjeku kao veliki Za-

kon æivota, ostat Êe neizmijenjena i u obnovlje-

nom raju. Kad Eden ponovno procvjeta na Zemlji,

svi koji æive pod Suncem poπtovat Êe Boæji Za-

kon ljubavi.

“Dovijeka, o Jahve, rijeË tvoja ostaje, stalna

poput nebesa ... Djela ruku njegovih vjernost su

i pravednost, stalne su sve naredbe njegove, utvr-

ene za sva vremena, dovijeka, sazdane na isti-

ni i pravdi ... Odavno znam za tvoje propise, da

si ih sazdao zasvagda.” (Psalam 119,89; 111,7.8;

119,152)

75

“Stoga, tko god prekrπi i jednu odovih i najmanjih zapovijedi i nauËidruge da tako rade, bit Êe najmanji ukraljevstvu nebeskom...” (Matej 5,19)

To znaËi da takvome tamo neÊe ni biti mje-

sta. Jer tko namjerno prekrπi jednu zapovijed,

ne dræi u duhu i istini nijednu. “Uistinu, ako tko

vrπi sav Zakon, a pogrijeπi samo u jednome, po-

staje krivac za sve.” (Jakov 2,10)

Grijeh nije u veliËini djela neposluπnosti,

nego i u najmanjem odstupanju od objavljene

Boæje volje, jer to odstupanje pokazuje da veze

izmeu duπe i grijeha joπ nisu raskinute. Srce

sluæi dvojici gospodara. Time se, zapravo, ono

odriËe Boga i buni se protiv zakona Njegove vla-

davine.

Kad bi ljudima bilo dopuπteno zanemariti Go-

spodnje zahtjeve pa da sami sebi propisuju pravila

o duænosti, postojalo bi mnoπtvo razliËitih mjerila

koja bi zadovoljavala razliËite umove te bi vlast

bila oduzeta iz Gospodnjih ruku. Ljudska volja

postala bi vrhovna, a uzviπena i sveta Boæja volja

— Njegova nakana ljubavi prema Njegovim stvo-

renjima — bila bi podcijenjena i prezrena.

Kad god ljudi biraju vlastiti put, sukobljava-

ju se s Bogom. Za njih neÊe biti mjesta u nebes-

kom kraljevstvu zato πto ratuju protiv temeljnih



naËela Neba. Ne poπtujuÊi Boæju volju, staju na

stranu Sotone, neprijatelja Boga i ljudi. »ovjek

Êe æivjeti — ne jednom rijeËju, ne mnogim rijeËi-

ma, veÊ svakom rijeËju koju je Bog izgovorio.

Ne moæemo biti sigurni odbacimo li ijednu rijeË,

koliko god nam izgledala nevaæna. Nema nijed-

ne zapovijedi u Zakonu koja Ëovjeku ne sluæi na

dobro i sreÊu, i u ovome æivotu i u onome koji

Êe doÊi. Posluπnost Boæjem Zakonu je ograda koja

πtiti Ëovjeka sa svih strana i Ëuva ga od zla. Tko

samo na jednom mjestu ruπi tu ogradu koju je

Bog podignuo, uniπtava njezinu moÊ da ga πtiti,

jer je otvorio prolaz kroz koji neprijatelj moæe

uÊi da bi pustoπio i razarao.

Usudivπi se prekrπiti Boæju volju samo u jed-

noj toËki, naπi praroditelji su otvorili brane kroz

koje je zlo prodrlo u svijet. Tko god bude slijedio

njihov primjer, poænjet Êe sliËne posljedice. Boæja

ljubav je temelj svake odredbe Njegova Zakona,

a onaj tko odstupa od zapovijedi, prouzroËuje

vlastitu nesreÊu i propast.

77

“Jer, velim vam, ne bude li vaπapravednost veÊa od pravednostiknjiæevnika i farizeja, sigurno neÊeteuÊi u kraljevstvo nebesko.” (Matej

5,20)

Knjiæevnici i farizeji proglaπavali su Isusa i

Njegove uËenike grjeπnicima zbog nepoπtovanja

rabinskih obreda i obiËaja. UËenike su Ëesto zbu-

njivali i uznemirivali prijekori i optuæbe onih koje

su naviknuli poπtivati kao vjerske uËitelje. Isus

je razotkrio prijevaru. Kazao je da je pravednost

kojoj su farizeji pridavali toliku vrijednost bez-

vrijedna. Hebreji su smatrali sebe osobitim, vjer-

nim narodom koji uæiva Boæju naklonost, ali Krist

je pokazao da je njihova religija liπena spasono-

sne vjere. Sva njihova licemjerna poboænost, nji-

hove ljudske izmiπljotine i obredi, Ëak ni hvali-

savo ispunjavanje formalnih zahtjeva Zakona ni-

su ih mogli uËiniti svetima. Nisu bili Ëistoga srca,

nisu bili plemeniti, ni sliËni Kristu po karakteru.

Religija utemeljena na opravdanju djelima ne

moæe dovesti duπu u skladnost s Bogom. Stroga

i kruta pravovjernost farizeja, bez skruπenosti,

njeænosti i ljubavi, grjeπniku je bila samo kamen

spoticanja. Bili su sliËni soli koja je izgubila okus.

U njihovom utjecaju nije bilo sile koja bi saËuvala

svijet od pokvarenosti. Jedina prava vjera je ona



“koja oËituje svoju snagu ljubavlju” (GalaÊanima

5,6) da oËisti duπu i, sliËno kvascu, preobrazi

karakter.

Hebreji su sve to veÊ morali nauËiti iz uËenja

proroka. Vapaj duπe za izmirenjem s Bogom na-

πao je stoljeÊima prije svoj glas i odgovor u rije-

Ëima proroka Miheja: “S Ëime Êu doÊi pred Jah-

vu, hoÊu li pasti niËice pred Bogom Sveviπnjim?

HoÊu li doÊi preda nj sa ærtvom paljenicom, s

teocima od jedne godine? HoÊe li mu biti mile

tisuÊe ovnova, tisuÊe tisuÊa potokâ ulja?... Ob-

javljeno ti je, ËovjeËe, πto je dobro, πto Jahve

traæi od tebe: samo Ëiniti pravicu, milosre lju-

biti i smjerno sa svojim Bogom hoditi” (Mihej

6,6-8)

Prorok Hoπea ovako je otkrio bît farizejstva:

“Bujna je loza bio Izrael, rod bogat ona je nosila.

I πto mu je viπe rodilo plodova, to je viπe umnaæao

ærtvenike; πto mu je bogatija zemlja bila, to je

kiÊenije dizao stupove.” (Hoπea 10,1) TvrdeÊi da

sluæe Bogu, Hebreji su zapravo sluæili sebi. Nji-

hova pravednost bila je plod njihovih napora da

dræe Zakon u skladu sa svojim zamislima i na

svoju korist. Stoga nije ni mogla biti bolja od njih

samih. NastojeÊi sami sebe uËiniti svetima, po-

kuπavali su, naime, Ëisto izvaditi iz neËistoga. Boæji

Zakon je svet kao πto je i Bog svet, savrπen kao

πto je Bog savrπen. On ljudima prikazuje Boæju

79

pravednost. »ovjek ne moæe sâm dræati Zakon,

jer ljudska je narav iskvarena, unakaæena i potpu-

no razliËita od Boæje naravi. Djelima sebiËnog

srca “svi postasmo neËisti, a sva naπa pravda ko

haljine okaljane”. (Izaija 64,5)

Iako je Zakon svet, Hebreji nisu mogli steÊi

pravednost vlastitim naporima da ga dræe. Ako


æele uÊi u nebesko Kra-

ljevstvo, Kristovi uËeni-

ci moraju steÊi drukËiju

pravednost od farizejske

pravednosti. U svojemu

Sinu Bog im je pruæio

savrπenu pravednost Za-

kona. Da su svoja srca

potpuno otvorili kako bi

primili Krista, sâm æivot

od Boga i Njegova ljubav

obitavali bi u njima pre-

obraæavajuÊi ih u Njegovo obliËje. Tako bi, za-

hvaljujuÊi dragovoljnom Boæjem daru, mogli

dobiti pravednost koju Zakon zahtijeva. Ali fari-

zeji su odbacili Krista. “Ne poznajuÊi Boæje pra-

vednosti i nastojeÊi ustanoviti svoju vlastitu, ni-

su se podvrgli Boæjoj pravednosti”. (Rimljanima

10,3)

Isus je nastavio objaπnjavati svojim sluπate-

ljima πto znaËi dræati Boæje zapovijedi — da je

Zakon je svet

kao πto je i Bog

svet, savrπen

kao πto je Bog

savrπen. On

ljudima

prikazuje Boæju

pravednost.


to izgradnja Kristovog karaktera u njima. Jer u

Njemu se Bog svakodnevno otkrivao pred njima.

“A ja vam kaæem: Svatko tko se ljutina svog brata bit Êe odgovoran sudu.”(Matej 5,22)

Gospodin je rekao preko Mojsija: “Ne mrzi

svoga brata u svom srcu!... Ne osveÊuj se! Ne

gaji srdæbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi

bliænjega svoga kao samoga sebe...” (Levitski za-

konik 19,17.18) Istine koje je Krist iznosio bile

su iste one istine πto su ih propovijedali proro-

ci, ali ih je potamnila tvrdoÊa srca i ljubav pre-

ma grijehu.

Spasiteljeve rijeËi otkrile su Njegovim sluπa-

teljima Ëinjenicu da su i oni, osuujuÊi druge

kao prijestupnike, bili isto toliko krivi jer su gajili

zlobu i mrænju.

Na drugoj strani jezera, nasuprot mjestu na

kojemu su se sabrali, prostirala se baπanska zem-

lja, pust predio, Ëiji su divlji klanci i πumovita

brda veÊ dugo bili omiljeno skroviπte razbojni-

ka i svakovrsnih prijestupnika. Narodu su bile

u æivom sjeÊanju vijesti o pljaËkama i ubojstvi-

ma poËinjenima ondje pa su mnogi bili revno-

sni u optuæivanju tih zloËinaca. Istodobno su i

sami bili naprasiti i svadljivi, gajili su najogor-

81

Ëeniju mrænju prema svojim ugnjetaËima Rimlja-

nima, a prezirali su i sve ostale narode, Ëak i

svoje sunarodnjake ako nisu u svemu podræavali

njihovo miπljenje. U svemu tome i oni su bili

prijestupnici Zakona koji kaæe: “Ne ubij!” (Izla-

zak 20,13)


Duh mrænje i

osvete potekao

je od Sotone i

naveo ga da

ubije Boæjega

Sina. Tko gaji

zlobu ili

neljubaznost,

gaji isti duh, Ëiji

je plod smrt.

Duh mrænje i osvete

potekao je od Sotone i

naveo ga da ubije Boæ-

jega Sina. Tko gaji zlo-

bu ili neljubaznost, gaji

isti duh, Ëiji je plod

smrt. U osvetoljubivoj

pomisli skriva se zlo dje-

lo, kao πto se u sjemenu

skriva biljka. “Tko god

mrzi svoga brata, uboji-

ca je; a znate da nijedan

ubojica nema u sebi traj-

noga, vjeËnoga æivota.” (1. Ivanova 3,15)

“... A tko rekne svome bratu: ‘Raka!’, bit Êe

odgovoran Velikom vijeÊu. A tko ga nazove ‘lu-

akom’, odgovarat Êe za to u ognju paklenom.”

(Matej 5,22) DarujuÊi svojega Sina za naπe ot-

kupljenje, Bog je pokazao koliko cijeni svaku ljud-

sku duπu i zato nikome ne dopuπta da govori

prezrivo o drugome. Vidimo mane i slabosti svo-

jih bliænjih, ali Bog svaku duπu smatra svojim


vlasniπtvom — ona je Njegova stvaranjem, a dvo-

struko viπe otkupljenjem dragocjenom Kristovom

krvlju. Svi smo stvoreni po Njegovom obliËju, a

Ëak i prema onima koji su najdublje pali mora

se postupati s poπtovanjem i njeænoπÊu. Bit Êe-

mo odgovorni pred Bogom Ëak i za jednu jedi-

nu rijeË prijezira upuÊenu duπi za koju je Krist

poloæio svoj æivot.

“A tko tebi daje prednost pred drugima? ©to

li imaπ πto nisi primio? Ako si, dakle, primio,

πto se ponosiπ kao da nisi primio?” “Tko si ti

da sudiπ tuem sluzi? Ili stoji ili pada, stvar je

njegova gospodara, a stajat Êe jer ga Gospodin

moæe tako dræati.” (1. KorinÊanima 4,7; Rimlja-

nima 14,4)

“A tko rekne svome bratu: ‘Raka!’, bit Êe od-

govoran Velikom vijeÊu. A tko ga nazove ‘lua-

kom’, odgovarat Êe za to u ognju paklenom.” (Ma-

tej 5,22) RijeË luak u Starom zavjetu se rabila

da oznaËi otpadnika ili onoga tko se predao bez-

boænosti. Isus kaæe da svatko tko osudi svojega

brata kao otpadnika ili bezboænika, pokazuje da

i sâm zasluæuje istu osudu.

Kad se Krist prepirao sa Sotonom oko Mojsi-

jeva tijela, “nije se usudio izreÊi protiv njega uvre-

dljivu osudu”. (Juda 9) Da je to uËinio, stupio

bi na Sotonino tlo, jer je osuivanje oruæje Zlo-

ga. U Pismu je on nazvan “tuæitelj naπe braÊe”.

83

(Otkrivenje 12,10) Isus nije htio uporabiti nijedno

Sotonino oruæje. Suprotstavio mu se samo rijeËi-

ma: “Neka bi ti Gospodin zapovjedio da uπutiπ!”

(Juda 9)

Krist nam je primjer: kad doemo u sukob

s Njegovim neprijateljima, ne smijemo uzvraÊati

istom mjerom, niti kazati iπta πto bi nalikovalo

uvredljivoj osudi. Onaj tko je odreen govoriti

u Boæje ime, ne smije izgovarati rijeËi koje ni

VeliËanstvo Neba nije uporabilo kad se prepira-

lo sa Sotonom. Djelo suenja i osude moramo

prepustiti Bogu.

“... Najprije se izmiri s bratom...”(Matej 5,24)

Boæja ljubav je viπe od jednostavnog suzdr-

æavanja od zlih djela, ona je pozitivno i djelo-

tvorno naËelo, æivi izvor koji stalno teËe na bla-

goslov drugima. Ako je Kristova ljubav u nama,

ne samo da neÊemo gajiti mrænju prema bliæ-

njima, nego Êemo se truditi pokazati im ljubav

na svaki naËin.

Isus kaæe: “Dakle: ako doneseπ dar svoj na

ærtvenik i tu se sjetiπ da ti brat ima neπto pro-

tiv tebe, ostavi dar tu pred ærtvenikom, hajde i

najprije se izmiri s bratom, pa onda doi i pri-

nesi dar svoj!” (Matej 5,23.24) Prinesena ærtva



bila je izraz vjere da Êe prinositelj u Kristu postati

sudionik u Boæjoj milosti i ljubavi. Meutim, iz-

raæavati vjeru u Boæju ljubav koja praπta, a isto-

dobno gajiti duh bezosjeÊajnosti, prava je lakr-

dija.

Kad netko tvrdi da sluæi Bogu, a nanosi ne-

pravdu svojemu bratu ili ga vrijea, time mu laæ-

no prikazuje Boæji karakter. Stoga mora priznati

zlo, mora ga proglasiti grijehom ako æeli biti u

skladu s Bogom. Moæda nam je taj brat nanio

veÊu nepravdu nego mi njemu, ali to ne umanjuje

naπu odgovornost. Ako se, dolazeÊi pred Boga,

sjetimo da netko ima neπto protiv nas, moramo

ostaviti svoj molitveni dar, dar zahvalnosti ili dra-

govoljni dar pa poÊi bratu s kojim smo u suko-

bu, ponizno priznati svoj grijeh i zatraæiti oprost.

Ako smo na bilo koji naËin prevarili ili po-

vrijedili svojega brata, moramo to popraviti. Ako

smo, ne znajuÊi, laæno svjedoËili, ako smo netoË-

no prenijeli rijeËi svojega brata, ako smo na bilo

koji naËin umanjili njegov utjecaj, trebamo otiÊi

k onima s kojima smo razgovarali o njemu i po-

vuÊi sve svoje uvredljive, pogreπne izjave.

Koliko bi zla bilo sprijeËeno kad se nespo-

razumi meu braÊom ne bi iznosili drugima, kad

bi ih oni iskreno, u duhu krπÊanske ljubavi, rje-

πavali meu sobom! Koliko bi gorËine, kojom su

mnogi ukaljani, bilo uniπteno! Kako bi prisno i

85

njeæno Kristovi sljedbenici mogli biti sjedinjeni

u Njegovoj ljubavi!

“A ja vam kaæem da je svaki koji spoæudom pogleda æenu veÊ — u svomsrcu — s njom uËinio preljub.” (Matej5,28)

Hebreji su bili ponosni na svoju moralnost

i gnuπali su se nemoralnih obiËaja neznaboæaca.

NazoËnost rimskih Ëinovnika, koje je carska vlast

dovela u Palestinu, neprestano je vrijeala osje-

Êaje naroda, jer su s tim strancima kao poplava

stigli neznaboæaËki obiËaji, razvrat i razuzdanost.

U Kafarnaumu su se rimski Ëinovnici Ëesto po-

javljivali sa svojim nakiÊenim ljubavnicama na

proslavama i πetaliπtima. Buka orgijanja Ëesto je

naruπavala tiπinu jezera dok su njihovi luksuzni

brodiÊi klizili mirnom povrπinom vode. Narod

je oËekivao da Isus strogo osudi te ljude, ali kako

su se iznenadili kad su Ëuli rijeËi koje su razot-

krile zlo u njihovu vlastitom srcu!

Kad se razmiπljanje o zlu voli i njeguje, makar

i tajno, to pokazuje, kaæe Isus, da u srcu joπ vlada

grijeh. Duπa je joπ obuzeta gorËinom i nalazi se

u okovima bezakonja. Onaj tko uæiva u poroË-

nim prizorima i dopuπta sebi zlu misao, poæudan

pogled, vidjet Êe u otvorenom grijehu i njego-



vom teretu srama i teπke boli pravu narav zla

πto ga je skrivao u odajama duπe. Trenutak kuπnje,

u kojemu se nekome dogodilo da padne u teæak

grijeh, nije stvorio zlo koje se otkrilo, nego je

samo ubrzao ili otkrio ono πto je bilo skriveno

i uspavano u srcu. »ovjek je “onakav kako u sebi

misli”, jer iz srca “izvire æivot”. (Mudre izreke

23,7; 4,23)

“Ako te tvoja desna ruka navodi nagrijeh, odsijeci je i baci od sebe...”(Matej 5,30)

Da bi sprijeËio πirenje bolesti na tijelo i

uniπtenje æivota, Ëovjek je spreman preæaliti i de-

snu ruku. Koliko bi morao biti spremniji odreÊi

se onoga πto ugroæava æivot duπe!

Da bi mogle sudjelovati u slavnoj slobodi

Boæjih sinova, duπe koje je Sotona ponizio i za-

robio moraju biti iskupljene Radosnom vijeπÊu.

Bog nas ne kani osloboditi patnje, koja je neiz-

bjeæiva posljedica grijeha, nego nas kani spasiti

i od samoga grijeha. IzopaËena i izobliËena du-

πa mora se oËistiti i preobraziti da bi mogla biti

odjevena u dobrotu “Jahve, Boga naπega”, “jedna-

ka slici njegova Sina”. “Ono πto oko nije vidjelo,

πto uho nije Ëulo, na πto ljudsko srce nije pomi-

slilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.”

87

(Psalam 90,17; Rimljanima 8,29; 1. KorinÊanima

2,9) Samo Êe vjeËnost moÊi otkriti slavnu sud-

binu ljudi u kojima je obnovljeno Boæje obliËje.

Ako æelimo dosegnuti taj uzviπeni ideal, mora

biti ærtvovano sve πto izaziva spoticanje duπe. Gri-

jeh se sluæi naπom voljom da bi nas zadræao u

svojoj vlasti. PodËinjavanje volje prikazano je va-


Jedino ako,

pokoravajuÊi

Mu se, primimo

æivot od Njega,

bit Êe nam

moguÊe, kaæe

Isus, svladati

skrivene grijehe

na koje On

upozorava.

enjem oka ili odsijeca-

njem ruke. »esto nam se

Ëini da pokoravanje vo-

lje Bogu znaËi pristajanje

da kroz æivot proemo

unakaæeni ili osakaÊeni.

Ali bolje ti je, kaæe Krist,

biti unakaæen, ranjen i

osakaÊen ako tako mo-

æeπ uÊi u æivot. Ono πto

smatraπ propaπÊu zapra-

vo te vodi najveÊem bla-

goslovu.

Bog je izvor æivota.

Moæemo imati æivot samo ako smo u zajednici s

Njim. Odvojeni od Boga, moæemo postojati samo

kratko, ali to nije æivot: “... ona koja se odaje

nasladama mrtva je sve ako i æivi.” (1. Timoteju

5,6) Bog nam moæe podariti æivot jedino ako svo-

ju volju podËinimo Njegovoj. Jedino ako, poko-

ravajuÊi Mu se, primimo æivot od Njega, bit Êe


nam moguÊe, kaæe Isus, svladati skrivene grijehe

na koje On upozorava. Moæete ih pokopati u srcu

i skriti od ljudskih oËiju, ali kako Êete opstati u

Boæjoj nazoËnosti?

Ako se uzdate u sebe odbijajuÊi pokoriti svoju

volju Bogu, izabrali ste smrt. Gdje god grijeh bio,

Bog mu je oganj koji ga saæiæe. Ako izaberete

grijeh i odbijete se odvojiti od njega, Boæja nazoË-

nost, koja saæiæe grijeh, saæeÊi Êe i vas.

Æelite li se predati Bogu, to zahtijeva ærtvu.

Ali to je ærtvovanje niæeg radi viπega, zemaljskog

radi duhovnoga, propadljivog radi vjeËnoga. Bog

nije odredio da naπa volja bude uniπtena, jer sa-

mo ako se njome sluæimo, moæemo postiÊi ono

πto On æeli da postignemo. Da bismo je mogli

ponovno primiti proËiπÊenu i oplemenjenu te ta-

ko prisno povezanu s boæanskom voljom, naπa

volja mora se pokoriti Bogu da bi On mogao pre-

ko nas izlijevati potoke svoje ljubavi i sile. Koli-

ko god samovoljnom i tvrdoglavom srcu izgle-

dalo gorko i bolno to pokoravanje, ipak je to za

nas bolje.

Sve dok nije osakaÊen i bespomoÊan pao na

grudi Anela zavjeta, Jakov nije upoznao pobjedu

nesvladive vjere niti je stekao naziv knez Boæji.

I baπ onda, kad “je hramao zbog kuka” (Posta-

nak 32,31), Ezavova naoruæana druæina ustuknula

je pred njim, a faraon, ponosni nasljednik carske

89

loze, prignuo je glavu da od njega zatraæi blago-

slov. Tako je i sâm Poglavar naπega spasenja po-

stao savrπen “patnjama” (Hebrejima 2,10), a djeca

vjere “ozdraviπe od bolesti” i “nagnaπe u bijeg

tue bojne redove” (Hebrejima 11,34). I “kljasti

Êe se naplijeniti plijena” (Izaija 33,23), “najsustaliji

meu njima bit Êe u onaj dan kao David, a dom

Davidov bit Êe kao boæanstvo, kao Aneo Jahvin

pred njima”. (Zaharija 12,8)

“Je li dopuπteno Ëovjeku otpustitisvoju æenu s kojeg mu drago razloga?”(Matej 19,3)

Kod Hebreja je bio obiËaj da muπkarac otpu-

sti svoju æenu zbog najbeznaËajnije uvrede, a æena

se onda imala pravo ponovno udati. Takav obiËaj

izazivao je velike nesreÊe i grijeh. U propovijedi

na Gori Isus je jasno kazao da se braËna veza

ne moæe raskinuti, osim u sluËaju nevjernosti

braËnom zavjetu. “Svaki onaj”, kaæe Krist, “koji

otpusti svoju æenu — osim zbog bludnosti — na-

vodi je na preljub, i koji se oæeni takvom otpu-

πtenicom, Ëini preljub.” (Matej 5,32)

Kad su Ga farizeji poslije pitali o zakonito-

sti rastave, Isus je podsjetio svoje sluπatelje na

ustanovu braka, utemeljenu pri stvaranju: “Moj-

sije vam je zbog vaπeg okorjelog srca dopustio



da moæete otpustiti svoje æene. Ali u poËetku

nije bilo tako.” (Matej 19,8) Podsjetio ih je na

blaæene dane u Edenu: “I vidje Bog sve πto je

uËinio, i bijaπe veoma dobro”. (Postanak 1,31)

Odatle potjeËu brak i subota, dvije ustanove stvo-

rene na slavu Bogu i blagoslov ËovjeËanstvu. Kad

je Stvoritelj braËnim zavjetom sjedinio ruke sve-

toga para kazavπi: “Stoga Êe Ëovjek ostaviti oca

i majku da prione uza svoju æenu, i bit Êe njih

dvoje jedno tijelo” (Postanak 2,24), proglasio je

zakon o braku za svu Adamovu djecu do kraja

vremena. Ono πto je sâm vjeËni Otac proglasio

dobrim, bio je zakon koji je ljudima trebao doni-

jeti najuzviπeniji blagoslov i omoguÊiti im najvi-

πi razvitak.

Kao πto je izopaËio i sve druge Boæje dobre

darove povjerene ËovjeËanstvu, grijeh je izopa-

Ëio i brak. Evanelje ima zadaÊu vratiti njegovu

prvobitnu neokaljanost i ljepotu. U Starom i u

Novom zavjetu braËnom se vezom simboliËki pri-

kazuje njeæno i sveto jedinstvo izmeu Krista i

Njegova naroda, spaπenih koje je On otkupio na

Golgoti. “Ne boj se” — kaæe Krist — “neÊeπ se

postidjeti; ne srami se, neÊeπ se crvenjeti. Zabo-

ravit Êeπ sramotu svoje mladosti i viπe se neÊeπ

spominjati rugla udoviπtva svoga. Jer suprug ti

je tvoj Stvoritelj, ime mu je Jahve nad Vojska-

ma; tvoj je Otkupitelj Svetac Izraelov, Bog zem-

91

lje svekolike on se zove.” “Vratite se, sinovi od-

metnici — rijeË je Jahvina — jer ja sam vaπ Go-

spodar.” (Izaija 54,4.5; Jeremija 3,14) U Pjesmi

nad pjesmama Ëujemo nevjestin glas: “Dragi moj

pripada meni, a ja njemu.” A On, koji je za nju

“... bijel i rumen, istiËe se meu tisuÊama”, govori


svojoj izabranici: “Sva si

lijepa, prijateljice moja,

i nema mane na tebi.”

(Pjesma 2,16; 5,10; 4,7)

PiπuÊi krπÊanima u

Efezu, apostol Pavao po-

slije je izjavio da je Bog

postavio muæa da bude

glava æene, da joj bude

zaπtitnik, veza doma koja

sjedinjuje sve Ëlanove

obitelji, kao πto je i Krist glava Crkve i Spasitelj

simboliËnog tijela: “©toviπe, kao πto je Crkva po-

korna Kristu, tako neka budu i æene u svemu

svojim muæevima. Muæevi, ljubite svoje æene kao

πto je i Krist ljubio Crkvu i sam sebe predao za

nju, da je posveti ËisteÊi je u kupelji vode uz

pratnju rijeËi, da sam sebi privede Crkvu krasnu,

bez ljage, bez bore, bez iËega tomu sliËna, da

bude sveta i bez mane. Tako su i muæevi duæni

ljubiti svoje æene kao svoja tjelesa. Tko svoju æenu

ljubi, ljubi samoga sebe.” (Efeæanima 5,24-28)

Kao πto je

izopaËio i sve

druge Boæje

dobre darove

ËovjeËanstvu,

grijeh je

izopaËio i brak.


Kristova milost, i samo ona, moæe uËiniti da

ta ustanova bude ono πto je Bog odredio — sred-

stvo blagoslova i uzdizanja ljudskog roda. Tako

Êe zemaljske obitelji svojim jedinstvom, mirom

i ljubavlju predoËavati nebesku obitelj.

Kao u Kristovim danima, stanje u danaπnjem

druπtvu æalosno predoËava nebeski ideal o toj

svetoj vezi. Ali Ëak i onima koji su okusili samo

gorËinu i razoËaranje tamo gdje su oËekivali pri-

jateljstvo i radost, Kristovo evanelje nudi utje-

hu. Strpljenje i blagost, koje Njegov Duh moæe

usaditi, zasladit Êe gorku sudbinu. Srce u koje-

mu stanuje Krist bit Êe tako ispunjeno i zadovo-

ljeno Njegovom ljubavlju da neÊe æeljeti pobu-

ivati simpatiju prema sebi i privlaËiti pozornost

na sebe. Kad se duπa pokori Bogu, Kristova mu-

drost uËinit Êe ono πto nije uspjela ljudska mu-

drost. Srca koja su nekad bila ravnoduπna ili otu-

ena, mogu se, otkrivanjem Njegove milosti,

povezati zlatnim vezama ljubavi, ËvrπÊim i traj-

nijim od svake zemaljske veze, koja Êe odoljeti

svim kuπnjama.

“A ja vam kaæem: Ne kunite senikako...” (Matej 5,34)

Ne smijemo se kleti “ni nebom, jer je prije-

stolje Boæje; ni zemljom, jer je podnoæje njegovim

93

nogama; ni Jeruzalemom, jer je grad velikog kra-

lja. Ne kuni se ni svojom glavom, jer nisi kadar

jednu vlas uËiniti bijelom ili crnom!” (Matej 5,34-

36)

Sve potjeËe od Boga. Nemamo niπta πto ni-

smo primili i, viπe od toga, nemamo niπta πto

nije kupljeno za nas Kristovom krvlju. Sve πto

imamo, dolazi nam s peËatom kriæa, kupljeno krv-

lju dragocjenijom od svega, jer je to Boæji æivot.

Niπta od onoga πto imamo stoga ne smijemo

ponuditi kao svoje u zalog da Êemo ispuniti svoju

rijeË.

Hebreji su shvatili da treÊa zapovijed zabra-

njuje uzimanje Boæjeg imena u neposveÊene svr-

he, ali smatrali su da se ostalim zakletvama mogu

slobodno sluæiti. Zaklinjanje je bilo uobiËajeno.

Iako im je Mojsije zabranio laæno se kleti, pronaπli

su mnoge naËine da se oslobode obveze prihva-

Êene zakletvom. Nisu se bojali upustiti u sveto-

gre, niti su se ustruËavali od krivokletstva sve

dok je bilo prikriveno vjeπtim zaobilaæenjem Za-

kona.

Isus je osudio njihov obiËaj zaklinjanja ka-

zavπi da je to prijestup Boæje zapovijedi. Ipak,

naπ Spasitelj nije zabranio uporabu prisege na

sudu, kojom se Bog sveËano priziva za svjedoka

da je reËeno istina i samo istina. Na suenju pred

Velikim vijeÊem Isus nije odbio posvjedoËiti pod



prisegom. “A veliki mu sveÊenik reËe: ‘Zaklinjem

te æivim Bogom da nam rekneπ jesi li ti Mesija,

Sin Boæji?’ ‘Ti kaza — odgovori mu Isus.’” (Matej

26,63.64) Da je u govoru na Gori zabranio i sud-

sku prisegu, Krist bi na svojemu suenju pre-

korio velikog sveÊenika te tako, za dobro svojih

sljedbenika, potkrijepio svoje uËenje.

Mnogi se ne boje prevariti svoje bliænje, ali

su nauËeni i od Boæjega Duha osvjedoËeni da

je straπno lagati svojemu Stvoritelju. Kad su pod

prisegom, osjeÊaju da ne svjedoËe samo pred lju-

dima, veÊ i pred Bogom, a svjedoËe li laæno, to

Ëine pred Onim koji Ëita srce i zna pravu isti-

nu. Svijest o straπnim kaznama koje takav gri-

jeh povlaËi, sprjeËava ih da ga ne uËine.

Ako itko moæe pravo posvjedoËiti pod pri-

segom, onda je to krπÊanin. On neprestano æivi

u Boæjoj nazoËnosti znajuÊi da je svaka misao

vidljiva oËima Onoga s kime je povezan. Kad je

pozvan uËiniti to zakonito, ispravno je pozvati

Boga za svjedoka da je ono πto govori istina i

samo istina.

Isus je nastavio izlagati naËelo koje zakletvu

Ëini nepotrebnom. On uËi da prava istina mora

biti zakon govora. “Vaπ govor neka bude: da, da

— ne, ne! ©to je viπe od toga, od Zloga dolazi.”

(Matej 5,37)

Te rijeËi osuuju sve one besmislene izreke

95

i uzreËice koje su na granici prostaπtva, zavod-

niËke komplimente, izbjegavanje istine, laskave

fraze, pretjerivanja, trgovaËke obmane, sve πto

je tako uobiËajeno u druπtvu i poslovnom svije-

tu. Tko se nastoji prikazati drukËijim nego πto


Ako itko moæe

pravo

posvjedoËiti pod

prisegom, onda

je to krπÊanin.

On neprestano

æivi u Boæjoj

nazoËnosti...

jest, ili Ëije rijeËi ne izra-

æavaju stvarne osjeÊaje

njegova srca, ne moæe se

nazvati istinoljubivim.

Kad bi se te Kristo-

ve rijeËi poπtovale, pre-

stalo bi izraæavanje zlo-

namjernih sumnja i ne-

ljubaznih kritika: jer, tko

moæe biti siguran da, tu-

maËeÊi postupke i pobu-

de drugih, govori istinu?

Koliko puta ponos, strast ili osobno raspoloæe-

nje utjeËu na ocjenu koju dajemo! Jedan pogled,

jedna rijeË, Ëak i naglaπavanje rijeËi mogu na-

vesti na pogreπan zakljuËak. »ak i Ëinjenice mogu

biti izreËene tako da navode na pogreπan dojam.

A “πto je viπe” od istine, “od Zloga dolazi”. (Matej

5,37)

Sve πto krπÊani Ëine mora biti jasno kao sun-

Ëana svjetlost. Istina je od Boga, a laæ, u svakom

od svojih bezbrojnih oblika, potjeËe od Sotone.

Tko na bilo koji naËin skreÊe s pravog puta istine,


prepuπta se sili Zloga. Ipak, nije jednostavno ni

lako reÊi pravu istinu. Ne moæemo govoriti isti-

nu ako je ne znamo. Unaprijed stvoreno miπlje-

nje, predrasude, nedovoljno znanje i pogreπne

procjene Ëesto sprjeËavaju pravilno razumijeva-

nje problemâ koje moramo rjeπavati. NeÊemo mo-

Êi govoriti istinu ako naπim razumom stalno ne

upravlja Onaj koji je sâm Istina.

Krist nam preko apostola Pavla nalaæe: “Neka

vam rijeË bude ljubezna, solju zaËinjena, da znad-

nete odgovoriti svakome kako treba!” “Nikakva

ruæna rijeË neka ne izlazi iz vaπih usta, nego samo

korisna za izgradnju gdje je potrebno, da iskaæe

dobroËinstvo sluπateljima.” (Koloπanima 4,6; Efe-

æanima 4,29) U svjetlosti ovih tekstova vidi se

da Kristove rijeËi na Gori osuuju podrugljive,

isprazne i nemoralne razgovore, a zahtijevaju da

naπe rijeËi budu i istinite i Ëiste.

Oni koji su uËili od Krista neÊe biti “sudionici

u besplodnim djelima tame”. (Efeæanima 5,11)

U govoru i u æivotu bit Êe jednostavni, neposredni

i iskreni, jer se pripremaju za zajednicu sa sve-

tima u Ëijim se ustima “ne nae laæ”. (Otkrivenje

14,5)

97

“A ja vam kaæem: Ne opirite sezlotvoru! Naprotiv, udari li te tko podesnom obrazu, okreni mu i drugi!”(Matej 5,39)

Susreti s rimskim vojnicima bili su Hebreji-

ma stalni povodi za ogorËenost. Vojni odredi bili

su rasporeeni po raznim mjestima u Judeji i Ga-

lileji, a njihova nazoËnost podsjeÊala je narod na

vlastito nacionalno poniæenje. S gorËinom u duπi

sluπali su prodorne zvuke trube i promatrali Ëete

kako se okupljaju oko rimske zastave i klanjaju

se odajuÊi poËast simbolu rimske moÊi. Sukobi

izmeu naroda i vojnikâ bili su Ëesti i to je ras-

plamsavalo mrænju ljudi. Kad bi neki rimski Ëi-

novnik æurio sa svojom vojniËkom pratnjom iz

mjesta u mjesto, Ëesto bi hvatao hebrejske seljake

koji su radili u polju i primoravao ih da nose

terete uzbrdo ili obavljaju neki drugi teπki po-

sao. To je bilo u skladu s rimskim zakonom i

obiËajima. Suprotstavljanje takvim zahtjevima iza-

zvalo bi samo poniæenja i okrutnosti. U srcu naro-

da jaËala je teænja da se zbaci rimski jaram. Duh

pobune bio je osobito snaæan meu smjelim Gali-

lejcima, s kojima se grubo postupalo. Kafarnaum,

pograniËni grad, bio je sjediπte rimskog garni-

zona, pa je pogled na Ëete vojnika tijekom Isusova

propovijedanja budio u srcima Njegovih sluπa-



telja gorke misli o Izraelovu poniæenju. Narod

je æeljno gledao u Krista nadajuÊi se da Êe On

skrπiti ponos Rima.

Isus je s tugom promatrao namrπtena lica

pred sobom. Zapaæao je duh osvete, koji je veÊ

utisnuo na njih svoj zli peËat. Znao je s kolikim

ogorËenjem narod Ëezne silom satrti svoje tla-

Ëitelje. Ispunjen tugom, On ih poziva: “A ja vam

kaæem: ne opirite se zlotvoru! Naprotiv, udari

li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi!”

(Matej 5,39)

Te rijeËi bile su samo ponavljanje onoga πto

je uËio i Stari zavjet. Pravilo “lom za lom, oko

za oko, zub za zub” (Levitski zakonik 24,20) bilo

je, istina, navedeno u zakonima danima preko

Mojsija, ali to je bio graanski propis. Nitko nije

imao pravo sâm se osveÊivati, jer je Bog kazao:

“Nemoj govoriti: ‘Osvetit Êu se za zlo!’” “Ne re-

ci: ‘Kako je on meni uËinio, tako Êu i ja njemu...’”

“Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne kli-

Ëi srcem kada on posrÊe...” “Ako je gladan nepri-

jatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je æedan,

napoj ga vodom.” (Izreke 20,22; 24,29.17; 25,21)

Cijeli Isusov æivot na Zemlji bio je prikaz toga

naËela. Naπ Spasitelj je napustio svoj nebeski dom

upravo zato da bi svojim neprijateljima donio

kruh æivota. Na sve klevete i progonstva koja su

Ga u stopu pratila, odgovarao je samo ljubavlju

99

koja praπta. Preko proroka Izaije Krist kaæe: “Lea

podmetnuh onima πto me udarahu, a obraze oni-

ma πto mi bradu Ëupahu, i lica svojeg ne zaklo-

nih od uvreda ni od pljuvanja.” “Zlostavljahu ga,

a on puπtaπe, i nije otvorio usta svojih. Ko janje


Isusov æivot na

Zemlji bio je

prikaz toga

naËela; naπ

Spasitelj je

napustio svoj

nebeski dom

upravo zato da

bi svojim

neprijateljima

donio kruh

æivota.

na klanje odvedoπe ga;

ko ovca, nijema pred

onima πto je striæu, nije

otvorio usta svojih.” (Iza-

ija 50,6; 53,7) Od kriæa

na Golgoti kroz stoljeÊa

odjekuje Njegova moli-

tva za svoje krvnike i vi-

jest nade razbojniku na

samrti.

Otac je uvijek bio

uz Krista. Snalazilo Ga je

samo ono πto je Beskraj-

na Ljubav dopuπtala za

blagoslov svijetu. U tome

je bio izvor Njegove, ali

u tome je izvor i naπe utjehe. Tko je ispunjen

Kristovim Duhom, prebiva u Kristu. Udarac na-

mijenjen njemu pada na Spasitelja koji ga sa svih

strana πtiti svojom nazoËnoπÊu. Sve πto dolazi na

njega, dolazi na Krista. On se ne treba braniti

od zla, jer je Krist njegova obrana. Niπta ga ne

moæe dotaknuti ako Gospodin ne dopusti, a “Bog


Ëini da sve pridonosi dobru onih koji ga ljube;

onih koji su odlukom Boæjom pozvani...” (Rim-

ljanima 8,28)

“Tko bi te htio tuæiti da se domogne tvoje

koπulje, podaj mu i ogrtaË! Ako te tko prisili da

ideπ s njime jednu milju, hajde dvije!” (Matej

5,40.41)

Isus je naloæio svojim uËenicima da, umje-

sto protivljenja zahtjevima vlasti, uËine Ëak i viπe

nego πto se od njih traæi i, koliko god je moguÊe,

ispune svaku obvezu, Ëak i kad ona nadmaπuje

zahtjeve zakona zemlje. Zakon, dan preko Moj-

sija, nalagao je vrlo briæan odnos prema siromaπ-

nima. Kad bi siromah dao svoju haljinu u zalog

ili kao pokriÊe za dug, zajmodavcu nije bilo do-

puπteno uÊi u njegovu kuÊu da bi je uzeo. Morao

je priËekati na ulici dok mu duænik ne donese

zalog. Bez obzira na okolnosti, o zalasku sunca

zalog je morao biti vraÊen vlasniku. (Ponovljeni

zakon 24,10-13) U Kristovo doba poklanjano je

malo pozornosti tim milosrdnim uredbama, ali

On je uËio svoje uËenike da se pokore odluci

suda Ëak i kad ona traæi viπe od onoga πto pro-

pisuje Mojsijev zakon. Ako se zahtijeva i dio nji-

hove odjeÊe, moraju se pokoriti. I viπe od toga:

moraju dati zajmodavcu ono πto mu pripada, a

ako je potrebno, Ëak i viπe nego πto mu je sud

odobrio da uzme. “Tko bi te htio tuæiti”, kaæe

101

Krist, “da se domogne tvoje koπulje, podaj mu i

ogrtaË! Ako te tko prisili da ideπ s njim jednu

milju, hajde dvije!”

Isus je dodao: “Tko te moli, podaj mu; a tko

hoÊe da mu pozajmiπ, ne odbij ga!” (Matej 5,42)

Preko Mojsija je dana ista pouka: “Nae li se kod

tebe kakav siromah, netko od tvoje braÊe, u ko-

jem god gradu u zemlji πto ti je Jahve, Bog tvoj,

dadne, ne budi tvrda srca niti zatvaraj ruke svo-

je prema svome siromaπnome bratu, nego mu

πirom rastvori svoju ruku i spremno mu daj πto

mu nedostaje.” (Ponovljeni zakon 15,7.8) Taj tekst

objaπnjava znaËenje Spasiteljevih rijeËi. Krist nas

ne uËi da dajemo milostinju ne praveÊi razliku

meu onima πto traæe, nego kaæe: “... nego mu

πirom rastvori svoju ruku i spremno mu daj πto

mu nedostaje”, a bolje je da to bude dar nego

zajam: “pozajmljujte, a da niπta ne oËekujete na-

trag”. (Luka 6,35)

Tko daje sebe sa svojim darom, hrani tro-

jicu: sebe, svog gladnog susjeda, i mene.

“Ljubite neprijatelje svoje.” (Matej 5,44)

Spasiteljeva pouka: “Ne opirite se zlotvoru”

(Matej 5,39) bila je osvetoljubivim Hebrejima tvr-

da besjeda pa su gunali protiv nje. A Isus joπ



odluËnije kaæe:

“»uli ste da je reËeno: ‘Ljubi bliænjega svojega

i mrzi svoga neprijatelja!’ A ja vam kaæem: Lju-

bite svoje neprijatelje i molite za one koji vas

progone, kako biste postali sinovi svoga Oca ne-

beskog, koji Ëini da njegovo sunce izlazi nad zlima

i dobrima, i da kiπa pada pravednima i nepra-

vednima.” (Matej 5,43-45)

To je bio pravi duh Zakona koji su rabini

pogreπno tumaËili kao hladnu i krutu zbirku pre-

tjeranih zahtjeva. Smatrali su se boljima od ostalih

ljudi i vjerovali da kao roeni Izraelci imaju pravo

na osobitu Boæju naklonost. Meutim, Isus im

je ukazao na duh praπtanja iz ljubavi kao dokaz

da su njihove pobude uzviπenije od pobuda cari-

nika i grjeπnika koje su prezirali.

Upozorio je svoje sluπatelje na Vladara sve-

mira, pod novim imenom — “naπ Otac”. Nastojao

je da shvate kako Boæje srce njeæno Ëezne za nji-

ma. UËio ih je da se Bog skrbi o svakoj izgub-

ljenoj duπi i da, “kako se otac smiluje djeËici,

tako se Jahve smiluje onima πto ga se boje”. (Psa-

lam 103,13) Nijedna religija, osim biblijske, ni-

kad svijetu nije pruæila takvu predodæbu o Bo-

gu. Mnogoboπtvo uËi da je vrhovno biÊe prije

izvor straha nego ljubavi — zloÊudno boæanstvo

koje treba umilostiviti ærtvama, a ne Otac koji

na djecu izlijeva darove svoje ljubavi. »ak je i

103

izraelski narod postao toliko slijep za dragocje-

na uËenja prorokâ o Bogu da je ta objava Nje-

gove oËinske ljubavi i njima bila neπto sasvim

novo, kao novi dar svijetu.

Hebreji su smatrali da Bog ljubi one koji Mu

sluæe — po njihovom miπljenju, one koji ispunja-

vaju zahtjeve rabinâ — a da na sav ostali svijet

izlijeva gnjev i prokletstvo. Ali Isus je rekao da


Nijedna religija,

osim biblijske,

nikad svijetu

nije pruæila

predodæbu o

Bogu kao

milostivom Ocu.

nije tako: cijeli svijet, i

zle i dobre, obasjava sun-

Ëana svjetlost Njegove

ljubavi. Toj istini trebala

ih je nauËiti i sama pri-

roda, jer Bog “Ëini da

njegovo sunce izlazi nad

zlima i dobrima, i da ki-

πa pada pravednima i

nepravednima”. (Matej

5,45)

Zemlja iz godine u godinu raa obiljem i na-

stavlja svoj put oko Sunca, ali to ne Ëini silom

koja je u njoj samoj. Boæja ruka upravlja plane-

tima i odræava ih na njihovim toËno utvrenim

stazama u svemiru. Boæjom silom pravilno se

smjenjuju ljeto i zima, sjetva i æetva, dan i noÊ.

Boæjom RijeËju buja bilje, pojavljuje se liπÊe i

cvjeta cvijeÊe. Svaki dobar dar koji imamo, sva-

ka sunËana zraka, svaki pljusak kiπe, svaki zalo-


gaj hrane, svaki trenutak æivota, sve je to dar

ljubavi.

Dok smo joπ bili bez ljubavi i imali neugla-

en karakter, “... odurni i mrzitelji jedni drugih”,

naπ nebeski Otac nam se smilovao. “Ali kad se

oËitova dobrota Boga, naπega Spasitelja, i njegova

ljubav prema ljudima, tada nas — ne zbog pra-

vednih djela koja smo mi uËinili, veÊ po milosru

— spasi kupelju ponovnog raanja, obnove koju

Ëini Duh Sveti...” (Titu 3,4-5) Ako primimo Njego-

vu ljubav, i mi Êemo postati ljubazni i njeæni ne

samo prema onima koji nam se sviaju, nego i

prema najloπijima, zalutalima i grjeπnima.

Boæja djeca su oni koji imaju udjela u Nje-

govoj naravi. Ni zemaljski poloæaj, ni roenje,

ni narodnost, ni vjerske prednosti ne dokazuju

da smo pripadnici Boæje obitelji. To Ëini ljubav,

ljubav koja obuhvaÊa cijelo ËovjeËanstvo. »ak Êe

i grjeπnici, Ëija srca nisu potpuno zatvorena za

djelovanje Boæjega Duha, uzvratiti ljubaznost. Iako

Êe moæda na mrænju uzvratiti mrænjom, na lju-

bav Êe odgovoriti ljubavlju. Ali samo Boæji Duh

i na mrænju uzvraÊa ljubavlju. Biti ljubazan pre-

ma nezahvalnima i zlima, Ëiniti dobro ne oËeku-

juÊi zauzvrat niπta, to su znakovi pripadnosti vla-

darskoj obitelji Neba, siguran znak kojim djeca

Najviπega otkrivaju svoj visoki poloæaj.

105

“Dakle: budite savrπeni kao πto jesavrπen Otac vaπ nebeski!” (Matej 5,48)

RijeË “dakle” upuÊuje na zakljuËak utemeljen

na onome πto je prije reËeno. Isus je svojim slu-

πateljima opisivao neiscrpnu Boæju milost i lju-

bav i zato im, dakle, nalaæe da budu savrπeni.

BuduÊi da je vaπ nebeski Otac “dobar prema ne-

zahvalnima i zlima” (Luka 6,35), buduÊi da se

sagnuo da bi vas uzdignuo, dakle — kaæe Isus —

moæete Mu postati sliËni po karakteru i stajati

bez mane i pred ljudima i pred anelima.

Uvjeti za vjeËni æivot po milosti potpuno su

isti kao u Edenu — savrπena pravednost, sklad s

Bogom, savrπena usklaenost s naËelima Njego-

va Zakona. Isti ideal karaktera prikazan je u

Starom i u Novom zavjetu. Taj ideal nije takav

da ga ne bismo mogli postiÊi. U svakoj zapovijedi

ili nalogu koji Bog daje postoji i obeÊanje, najpo-

uzdanije obeÊanje, koje se krije u zapovijedi. Bog

se pobrinuo da Mu moæemo postati sliËni. To

Êe i postiÊi sa svima koji svojom izopaËenom vo-

ljom ne ometu djelovanje Njegove milosti.

Bog nas je ljubio neizrecivom ljubavlju, a naπa

se ljubav prema Njemu budi kad donekle shva-

timo duæinu, πirinu, visinu i dubinu te ljubavi

koja nadmaπuje svaki um. OtkrivajuÊi privlaËnu

Kristovu ljepotu, upoznajuÊi Njegovu ljubav po-



kazanu prema nama dok smo joπ bili grjeπnici,

tvrdo srce se smekπava i postaje krotko, a grjeπnik

se preobraæava i postaje dijete Neba. Bog ne upo-

rabljuje nasilne mjere: ljubav je sredstvo kojim

se sluæi da bi odagnao grijeh iz srca. Njome pre-

tvara oholost u poniznost, a neprijateljstvo i ne-

vjerovanje u ljubav i vjeru.

Hebreji su silno nastojali dostiÊi savrπenstvo

vlastitim naporima, ali nisu uspjeli. Krist im je

veÊ objasnio da ih njihova pravednost nikad ne-

Êe odvesti u nebesko kraljevstvo. Sad im otkri-

va narav pravednosti koju moraju imati svi koji

Êe uÊi u Nebo. U cijelom govoru na Gori opisi-

vao je njezine rodove, a sad im u jednoj reËe-

nici otkriva njezin izvor i njezinu narav: budite

savrπeni kao πto je Bog savrπen. Zakon je samo

preslika Boæjega karaktera. U svojemu nebeskom

Ocu gledajte savrπen prikaz naËelâ koja su te-

melj Njegove vladavine.

Bog je ljubav. Kao πto sunce πalje zrake svjet-

losti, tako se ljubav, svjetlost i radost πire od Njega

na sva Njegova stvorenja. U Njegovoj je prirodi

davanje. Sâm Njegov æivot je izlijevanje nesebiËne

ljubavi.

Njegova je slava u dobru njegove djece;

Njegova radost u njezinom oËinstvu.

107

Bog nam kaæe da budemo savrπeni kao πto

je On sâm, na isti naËin. U svojemu malom krugu

moramo biti srediπta svjetlosti i blagoslova, kao

πto je to Bog u svemiru. Nemamo niπta u sebi,

ali svjetlost Njegove ljubavi pada na nas, a mi

trebamo odraæavati njezin sjaj. ZahvaljujuÊi do-


broti koju nam Bog po-

suuje, moæemo biti sa-

vrπeni u svojemu krugu

kao πto je On savrπen u

svojemu.

Isus je kazao: “Da-

kle: budite savrπeni kao

πto je savrπen Otac vaπ

nebeski!” Ako ste Boæja

djeca, onda imate udjela

u Njegovoj naravi i mo-

rate Mu biti sliËni. Svako

dijete æivi æivotom dobi-

venim od oca. Ako ste

Boæja djeca, roena Njegovim Duhom, æivite æi-

votom koji ste dobili od Boga. U Kristu “stanu-

je sva punina boæanstva” (Koloπanima 2,9), a Isu-

sov æivot se “oËituje na naπem smrtnom tijelu”

(2. KorinÊanima 4,11). Taj æivot u vama izgradit

Êe isti karakter i Ëinit Êe ista djela kakva je Ëi-

nio i preko Krista. Tako Êete biti u skladu sa

svakim propisom Boæjega Zakona, jer “savrπen

Ideal nije takav

da ga ne bismo

mogli postiÊi.

U svakoj

zapovijedi ili

nalogu koji Bog

daje postoji i

obeÊanje,

najpouzdanije

obeÊanje...


je Zakon Jahvin — duπu krijepi” (Psalam 19,8).

Uz pomoÊ ljubavi ispunit Êe se “u nama, koji

ne æivimo po tijelu, nego po Duhu... pravedni

zahtjev Zakona”. (Rimljanima 8,4)

109

Sluæba iz istinskihpobuda

“Pazite da ne vrπite svoje pravednostipred ljudima da vas oni vide!” (Matej6,1)

Kristove rijeËi na Gori bile su izraz onoga

πto je On bez rijeËi uËio svojim æivotom, ali πto

su ljudi propustili uoËiti. Nisu mogli shvatiti za-

πto se On, iako ima tako veliku moÊ, ne sluæi

njome da bi sebi pribavio ono πto su oni smatrali

najviπim dobrom. Njihov duh, njihove pobude i

metode bili su suprotni Njegovima. Dok su se

prikazivali kao revnitelji za Ëast Zakona, vlastita

slava bila je pravi cilj kojemu su teæili. Zato im

je Krist i nastojao predoËiti da je samoljubiv Ëo-

vjek prijestupnik Zakona.

Meutim, pravila kojih su se farizeji dræali

osobitost su ljudskoga roda u svim stoljeÊima.

Duh farizejstva jest osobina ljudske naravi. Bu-

duÊi da je Spasitelj pokazao suprotnost izmeu

svojega duha i duha rabinâ te izmeu svojih i

njihovih metoda, Njegovo uËenje se moæe primi-

jeniti na ljude svih razdoblja.


U Kristove dane farizeji su neprestano na-

stojali zadobiti naklonost Neba da bi osigurali

zemaljsku Ëast i blagostanje, koje su smatrali na-

gradom za vrlinu. Istodobno su se pred narodom

razmetali djelima milosra da bi privukli njego-

vu pozornost i stekli ugled zbog svoje svetosti.

Isus ih je ukorio zbog razmetanja kazavπi da

Bog ne priznaje takvu sluæbu i da su im laska-

nja i divljenje naroda, za kojima su toliko Ëez-

nuli, jedina nagrada koju Êe ikad primiti.

“Kad ti dajeπ milostinju”, rekao je, “neka ti

ne zna ljevica πto ti Ëini desnica, kako bi tvoja

milostinja bila tajna. Otac tvoj, koji vidi u tajnosti,

uzvratit Êe ti.” (Matej 6,3.4)

Tim rijeËima Isus nije kazao da djela dobro-

Ëinstva uvijek moraju ostati tajna. PiπuÊi pod utje-

cajem Svetoga Duha, apostol Pavao nije zatajio

plemenitu poærtvovnost makedonskih krπÊana, veÊ

je govorio o milosti kojom ih je Krist preporo-

dio, pa su se tako i drugi ispunili tim duhom.

Tako piπe i Crkvi u Korintu: “I vaπa je revnost

potaknula ostale mnoge.” (2. KorinÊanima 9,3)

Kristove rijeËi jasno otkrivaju Njegovu mi-

sao da djela milosra ne smijemo Ëiniti da bi

nas ljudi hvalili i poπtivali. Prava poboænost ni-

kad ne navodi na razmetanje. Oni πto Ëeznu za

rijeËima pohvale i laskanja i hrane se njima kao

poslasticom, krπÊani su samo po imenu.

111

Svojim dobrim djelima Kristovi sljedbenici

ne slave sebe, veÊ Onoga Ëijom su miloπÊu i silom

to uËinili. Svako dobro djelo uËinjeno je pod utje-

cajem Svetoga Duha koji je dan da proslavi Daro-

vatelja, a ne primatelja. Kad Kristova svjetlost oba-

sjava duπu, s usana se izlijevaju rijeËi kojima se

SLUÆBA IZ ISTINSKIH POBUDA

Kad Kristova

svjetlost

obasjava duπu,

s usana se

izlijevaju rijeËi

kojima se

iskazuje slava

i zahvalnost

Bogu.

iskazuje slava i zahval-

nost Bogu. Vaπe molitve,

vaπe ispunjavanje duæno-

sti, vaπa dobroËinstva,

vaπe samoodricanje neÊe

biti tema vaπih misli ili

razgovora. Isus Êe biti

veliËan, “ja” Êe nestati,

a Krist Êe postati sve u

svemu.

Trebamo davati is-

krena srca — ne zato da

bismo se razmetali svo-

jim dobrim djelima, veÊ iz milosti i ljubavi pre-

ma potrebitima. Iskrena nakana, istinska dobro-

ta srca, to je pobuda koju Nebo cijeni. Duπa koja

je iskrena u svojoj ljubavi i predaje se Bogu svim

srcem, mnogo je dragocjenija u Boæjim oËima

od zlatne πipke iz Ofira.

Ne smijemo misliti o nagradi, veÊ o sluæbi,

ali dobrota pokazana u takvom duhu neÊe ostati

bez nagrade. “Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uz-


vratit Êe ti.” Iako je sâm Bog zapravo ta velika

Nagrada u kojoj su sjedinjene sve ostale nagra-

de, duπa Êe Ga primiti i radovati Mu se samo

onda kad Mu postane sliËna po karakteru. Sa-

mo se sliËni mogu meusobno cijeniti. Ako Mu

se predamo da bismo sluæili ËovjeËanstvu, Bog

nam se daje.

Tko dopusti da kroz njegovo srce i æivot te-

Ëe rijeka Boæjih blagoslova na druge, i sâm Êe

biti bogato nagraen. Obronci i ravnice kojima

protjeËu planinski potoci na putu prema moru

time niπta ne gube. Ono πto daju, stostruko im

se vraÊa. Potok koji teËe æuboreÊi, ostavlja za

sobom dar bujnog zelenila i plodnosti. Na nje-

govim obalama trava je zelenija, drveÊe je buj-

nije, a cvijeÊe bogatije. Kad zemlja leæi gola i

spaljena od ljetne æege, vrpca zelenila obiljeæa-

va rijeËni tok, a ravnica, koja je otvorila svoje

grudi da ponese blago planina prema moru, odje-

vena je svjeæinom i ljepotom, kao svjedok na-

grade koju Boæja milost daruje svima koji drago-

voljno postaju kanali kojima se ona izlijeva u svi-

jet.

Takav blagoslov primaju oni koji su milostivi

prema siromaπnima. Prorok Izaija kaæe: “... podi-

jeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj

beskuÊnike, odjenuti onog koga vidiπ gola, i ne

kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad Êe sinut

113

poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje Êe tvoje brzo

procvasti... Jahve Êe te vodit bez prestanka, sitit

Êe te u suπnim krajevima... i bit Êeπ kao vrt za-

ljeven, kao studenac kojem voda nikad ne pre-

suπi.” (Izaija 58,7-11)


Kristova milost

u duπi razvija

karakterne

osobine

suprotne sebiË-

nosti, koje Êe

oËistiti,

oplemeniti i

obogatiti æivot.

Djelo milosra izvor

je dvostrukih blagoslova.

Onaj tko daje nevoljni-

ma, sluæi im na blago-

slov, ali je i sâm blago-

slovljeniji. Kristova mi-

lost u duπi razvija karak-

terne osobine suprotne

sebiËnosti, koje Êe oËi-

stiti, oplemeniti i oboga-

titi æivot. Dobra djela,

uËinjena u tajnosti, Ëvr-

sto Êe povezati srca i joπ ih bliæe dovesti srcu

Onoga od koga potjeËe svaka plemenita pobu-

da. Male paænje, mala djela ljubavi i poærtvovnosti

kojima æivot zraËi neprimjetno, kao πto se miris

neprimjetno πiri iz cvijeÊa, Ëine velik dio æivot-

nih blagoslova i sreÊe. Na kraju Êe biti utvreno

da se samoodricanje za dobro i sreÊu drugih, iako

se na ovome svijetu malo cijeni i ne preporuËuje,

na Nebu priznaje kao znak naπega jedinstva s

Kristom, Kraljem slave, koji je bio bogat, a radi

nas je osiromaπio.


Djela milosra mogu biti uËinjena u tajno-

sti, ali se ne moæe skriti njihov utjecaj na karakter

onoga tko ih je uËinio. Kad budemo cijelim sr-

cem radili kao Kristovi sljedbenici, srce Êe biti

tijesno povezano s Bogom; kad Boæji Duh bude

djelovao na naπ duh, u duπi Êe, kao odgovor na

boæanski dodir, nastati sveti sklad.

Tko zaraene talente daje onima πto su se

mudro koristili povjerenim darovima, radosno pri-

ma sluæbu svojega vjernog naroda u Ljubljeno-

me, Ëijom su je miloπÊu i silom oni obavili. Oni

koji su nastojali razviti i usavrπiti krπÊanski ka-

rakter, poboljπavajuÊi svoje sposobnosti dobrim

djelima, poænjet Êe u buduÊem svijetu ono πto

su sijali. Djelo zapoËeto na Zemlji bit Êe zavrπeno

u uzviπenijem i svetijem æivotu, koji Êe trajati

cijelu vjeËnost.

“Kad molite, ne budite kao licemjeri...”(Matej 6,5)

Farizeji su imali odreene sate za molitvu.

Kad bi se, kako se to Ëesto dogaalo, u dogovo-

reno vrijeme naπli izvan kuÊe, zaustavljali bi se

bilo gdje — na ulici ili na trænici, usred uæurba-

nog mnoπtva — i glasno ponavljali svoje uobi-

Ëajene molitve. Takvo moljenje, obavljano jedi-

no radi samohvale, izazvalo je Isusov strogi ukor.

115

Ipak, On nije podcjenjivao javne molitve, jer se

i sâm, zajedno sa svojim uËenicima, molio u na-

zoËnosti mnoπtva. Ali Isus uËi da osobnu molitvu

ne treba iznositi javno. Naπe molbe na bogosluæju

u sobi trebaju stiÊi samo do uha Boga koji ih

sluπa. Nijedno radoznalo uho ne treba Ëuti sadræaj

takvih molitava.

“A ti kad moliπ, ui u svoju sobu!” Imajte

odreeno mjesto za tajnu molitvu. Isus je birao


Nijedan Ëovjek

nije nam

potreban kao

posrednik. Preko

Isusa moæemo

otvoriti svoje

srce Bogu kao

Onome tko nas

poznaje i voli.

osobita mjesta za razgo-

vor s Bogom, a tako i mi

trebamo Ëiniti. Trebali bi-

smo se Ëesto povlaËiti na

neko mjesto, koliko god

bilo skromno, gdje mo-

æemo biti sami s Bogom.

“A ti kad moliπ, ui

u svoju sobu, zatvori vra-

ta te se pomoli Ocu

svom u tajnosti, pa Êe ti

platiti Otac tvoj, koji vidi

u tajnosti!” (Matej 6,6) S

djetinjskim povjerenjem moæemo doÊi pred Boga

u Isusovo ime. Nijedan Ëovjek nije nam potreban

kao posrednik. Preko Isusa moæemo otvoriti svoje

srce Bogu kao Onome tko nas poznaje i voli.

Na osamljenom mjestu molitve, gdje nas mo-

æe vidjeti samo Boæje oko i Ëuti samo Njegovo


uho, moæemo izlijevati sve svoje najskrivenije æelje

i Ëeænje Ocu, punom neizmjerne milosti. Dok

duπa u miru i spokoju Ëeka, glas koji nikad nije

propustio odgovoriti na vapaj nevoljnika, progo-

vorit Êe i naπim srcima.

“Jer Gospodin je pun samilosti i milosra.”

(Jakov 5,11) On Ëeka s neumornom ljubavlju da

Ëuje priznanje zalutalih i da prihvati njihovo po-

kajanje. On traæi neki znak zahvalnosti od nas,

kao πto majka oËekuje osmijeh priznanja volje-

nog djeteta. Bog bi htio da shvatimo koliko is-

kreno i njeæno Njegovo srce Ëezne za nama. Pozi-

va nas da povjerimo svoje nevolje Njegovoj suÊuti,

tuge Njegovoj ljubavi, rane Njegovom lijeËenju,

svoju slabost Njegovoj snazi, prazninu Njegovoj

punini. Nitko tko je doπao k Njemu nije se razo-

Ëarao. “U njega gledajte i razveselite se, da se

ne postide lica vaπa.” (Psalam 34,6)

Oni koji se u osami obraÊaju Bogu iznoseÊi

Mu svoje potrebe i traæeÊi pomoÊ, neÊe se mo-

liti uzalud: “... pa Êe ti platiti Otac tvoj koji vidi

u tajnosti.” Ako Krist bude svakodnevno s na-

ma, osjetit Êemo da nas okruæuje sila nevidlji-

vog svijeta. Gledanjem u Isusa preobrazit Êemo

se u Njegovo obliËje. Promatranjem se mijenja-

mo. Karakter postaje njeæan, uglaen i opleme-

njen za nebesko kraljevstvo. Sigurna posljedica

naπih razgovora i zajednice s Gospodinom bit Êe

117

napredovanje u poboænosti, ËistoÊi i revnosti. Po-

stajat Êemo sve razboritiji u svojim molitvama.

Primamo boæanski odgoj, i to se pokazuje u æi-

votu punom marljivosti i revnosti.


Duπa koja se

obraÊa Bogu za

pomoÊ, potporu

i snagu

svakodnevnom,

usrdnom

molitvom, imat

Êe plemenite

teænje, jasno

shvaÊanje istine

i duænosti,

uzviπene pobude

za rad.

Duπa koja se obraÊa

Bogu traæeÊi pomoÊ,

potporu i snagu svako-

dnevnom, usrdnom moli-

tvom, imat Êe plemenite

teænje, jasno shvaÊanje

istine i duænosti, uzviπe-

ne pobude za rad. Ne-

prestano Êe biti gladna

i æedna pravednosti.

OdræavajuÊi vezu s Bo-

gom, moÊi Êemo na bliæ-

nje prenositi svjetlost,

mir i vedrinu πto vladaju

u naπemu srcu. Snaga

koju smo stekli moleÊi

se Bogu, sjedinjena s us-

trajnim naporima da postanemo promiπljeniji i

briæljiviji, priprema nas za svakodnevne duæno-

sti i odræava spokoj duha u svim okolnostima.

Ako Mu se pribliæimo, Bog Êe u naπa usta

staviti rijeËi kojima Êemo svjedoËiti o Njemu i

slaviti Njegovo ime. UËit Êe nas melodijama an-

eoskih pjesama i zahvalnosti nebeskom Ocu. Sva-


ki postupak u naπemu æivotu otkrivat Êe svjetlost

i ljubav Spasitelja koji boravi u nama. Izvanjske

nevolje ne mogu ugroziti æivot koji se æivi vjerom

u Boæjega Sina.

“Kad se molite, ne izgovarajteisprazne rijeËi kao pogani, kojiumiπljaju da Êe biti usliπani zbogsvoga nabrajanja.” (Matej 6,7)

Neznaboπci su smatrali da se molitvom mo-

æe zasluæiti oprost grijeha. ©to je molitva duæa,

smatrali su, to je zasluga veÊa. Kad bi mogli po-

stati sveti vlastitim naporima, imali bi u sebi neπto

u Ëemu bi mogli uæivati, opravdanje za hvalisa-

vost. Takvo poimanje molitve razrada je uËenja

o samoispaπtanju, koje je ugraeno u temelje svih

sustava laænih religija. Farizeji su prihvatili to

neznaboæaËko poimanje, a ono nije nestalo ni

u naπe doba, Ëak ni meu onima koji se smatraju

istinskim krπÊanima. Ponavljanje ustaljenih, uo-

biËajenih fraza, dok srce ne osjeÊa potrebu za

Bogom, isto je πto i umnoæavanje ispraznih rijeËi

pogana.

Molitva nije ispaπtanje za grijeh. Sama po sebi

nije ni vrijednost ni zasluga. Sve ukrasne rijeËi

kojima raspolaæemo nisu ravne jednoj svetoj æe-

lji. NajrjeËitije molitve samo su isprazne rijeËi

119

ako ne izraæavaju prave osjeÊaje srca. Kad moli-

tva dolazi iz iskrenog srca i izraæava jednostav-

ne potrebe duπe, kao da molimo nekog zemalj-

skog prijatelja za uslugu oËekujuÊi da nam je uËi-

ni, to je molitva vjere. Bog ne æeli naπe ceremo-

nijalne izraze πtovanja, ali neizreËeni vapaj srca,

koje je skruπeno i slomljeno osjeÊajem vlastitog

grijeha i posvemaπnje slabosti, nalazi svoj put do

Oca svake milosti.

“Kad postite, ne budite mrki poputlicemjera, koji izobliËe lice da ihzapaze ljudi kako poste.” (Matej 6,16)

Post πto ga zahtijeva Boæja RijeË viπe je od

forme. Ne Ëini ga samo odbijanje hrane, noπenje

kostrijeti i posipanje glave pepelom. Onaj tko po-

sti i stvarno æali zbog grijeha, nikad se neÊe time

razmetati.

Svrha posta na koji nas Bog poziva nije mu-

Ëenje tijela zbog grijeha duπe, nego pomoÊ da

bismo shvatili straπnu narav grijeha, ponizili sr-

ce pred Bogom i primili Njegov milostivi oprost.

Boæja zapovijed Izraelu glasila je: “Razderite sr-

ca, a ne halje svoje! Vratite se Jahvi, Bogu svo-

me, jer on je njeænost sama i milosre, spor na

ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom raæali.”

(Joel 2,13)



NeÊe nam biti ni od kakve koristi ako Ëini-

mo pokoru ili sebi laskamo da Êemo vlastitim

djelima zasluæiti ili kupiti nasljedstvo meu sve-

tima. Kad su Ga upitali: “©to da Ëinimo... da ra-

dimo djela koja Bog hoÊe?”, Krist je odgovorio:

“Ovo djelo Bog hoÊe... da vjerujete u onoga koga

je on poslao.” (Ivan 6,28.29) Pokajanje je okre-

tanje od sebe prema Kristu. A kad primimo Krista

tako da On vjerom moæe æivjeti svoj æivot u na-

ma, vidjet Êe se i dobra djela.

Isus kaæe: “A ti kad postiπ, namaæi glavu i

umij lice da te ne vide ljudi gdje postiπ, nego

Otac tvoj, koji je u tajnosti.” (Matej 6,17.18) ©to

god Ëinili Bogu na slavu, trebamo Ëiniti radosno,

a ne æalosno i turobno. U Kristovoj religiji nema

niËega sumornog. Ako svojim turobnim izgledom

ostavljaju dojam da su se razoËarali u Gospodi-

na, krπÊani laæno prikazuju Njegov karakter i stav-

ljaju dokaze u usta Njegovih neprijatelja. Iako rije-

Ëima moæda kaæu da im je Bog Otac, svojom su-

mornoπÊu i tugom pruæaju svijetu sliku siroËadi.

Krist æeli da sluæbu Njemu prikaæemo pri-

vlaËnom, kakva ona i jest. Otkrijmo svoja samo-

odricanja i tajne kuπnje srca Spasitelju, punom

suÊuti. Ostavimo terete u podnoæju kriæa i pro-

duæimo svojim putom radujuÊi se u ljubavi Onoga

koji je prvi ljubio nas. Ljudi moæda nikad neÊe

saznati πto se u tajnosti dogaalo izmeu duπe i

121

Boga, ali Êe posljedice djelovanja Duha na srce

postati vidljive svima, jer “Êe ti platiti Otac tvoj,

koji vidi u tajnosti”.

“Ne sabirajte sebi blago na zemlji...”(Matej 6,19)

Blago sabrano na Zemlji nije trajno: izgrizaju

ga moljac i hra, lopovi prokopavaju zidove i

kradu ga, vatra i oluje odnose vaπ imetak. A “gdje

ti je blago, tu Êe ti biti i srce”. (Matej 6,20.21)

Blago sabrano na Zemlji toliko Êe obuzeti um

da u njemu neÊe biti mjesta za ono πto je nebe-

sko.

Ljubav prema novcu bila je vladajuÊa strast

Hebreja Isusovog doba. Svjetovnost je prisvojila

mjesto koje Bog i religija trebaju zauzimati u duπi,

a tako je i danas. Pohlepna æudnja za bogatstvom

toliko oËarava i opËinja ljude svojim utjecajem

da se njihova plemenitost izopaËuje, a Ëovjeko-

ljublje kvari, sve dok ne budu izgubljeni. Sluæ-

ba Sotoni puna je briga, neprilika i zamornog

rada, a blago koje ljudi s mukom skupljaju na

Zemlji traje samo neko vrijeme.

Isus je kazao: “Nego sabirajte sebi blago na

Nebu, gdje ga ni moljac ni hra ne izgriza, gdje

lopovi ne prokopavaju zidova i ne kradu! Jer gdje

ti je blago, tu Êe ti biti i srce.” (Matej 6,20.21)



Nalog glasi: “Sabirajte sebi blago na Nebu!”

Vama je na korist da sebi osigurate nebesko blago.

Jedino je ono, od svega πto imate, doista vaπe.

Blago sabrano na Nebu je nepropadljivo. Ni va-

tra ni voda ne mogu ga uniπtiti, lopov ga ne moæe

oteti, moljac ili hra ne mogu ga izgristi, jer ga

Ëuva sâm Bog.

To blago, πto ga Krist smatra dragocjenijim

od svakog drugog blaga, jest “bogatstvo slave (ko-

je) krije njegova baπtina meu svetima”. (Efeæa-

nima 1,18) Kristovi uËenici su nazvani Njegovim

draguljima, Njegovim dragocjenim i osobitim

blagom, “kao drago kamenje krune oni Êe bli-

stat u zemlji njegovoj”. “Rjei Êe biti Ëovjek neg’

zlato æeæeno, rjei samrtnik od zlata ofirskog.”

(Zaharija 9,16; Izaija 13,12) Krist, veliko Sredi-

πte iz kojega zraËi sva slava, vidi u svojemu na-

rodu, oËiπÊenom i usavrπenom, nagradu za sve

svoje patnje, svoja poniæenja i svoju ljubav, vidi

dopunu svoje slave.

Dopuπteno nam je sjediniti se s Njim u veli-

kom djelu otkupljenja i s Njim dijeliti bogatstva

koja je On stekao svojom smrÊu i patnjom. Apo-

stol Pavao je pisao krπÊanima u Solunu: “Pa tko

je naπa nada, naπa radost, naπa kruna kojom Êemo

se ponositi pred naπim Gospodinom Isusom o

njegovu dolasku, ako ne vi? Jest, vi ste naπa slava

i naπa radost.” (1. Solunjanima 2,19.20) To je bla-

123

go za koje nam Krist nalaæe da se trudimo. Ka-

rakter je velika æetva æivota. A svaka rijeË i svako

djelo koje Kristovom miloπÊu razgori u samo

jednoj duπi æelju da dosegne nebesko, svaki na-

por usmjeren na oblikovanje karaktera sliËnog

Kristovom znaËi sabiranje blaga na Nebu.


Tko ærtvuje

novac ili

vrijeme za

πirenje Radosne

vijesti, ulaæe

svoje zanimanje

i molitve u djelo

i u duπe koje Êe

njime biti

obraÊene.

Gdje ti je blago, tu

Êe ti biti i srce. Kad god

nastojimo drugima Ëiniti

dobro, tada Ëinimo do-

bro i samima sebi. Tko

ærtvuje novac ili vrijeme

za πirenje Radosne vije-

sti, ulaæe svoje zanima-

nje i molitve u djelo i u

duπe koje Êe njime biti

obraÊene. Njegovi su

osjeÊaji posveÊeni bliæ-

njima pa je potaknut na

veÊu odanost Bogu da bi

mogao biti osposobljen uËiniti im i najveÊe do-

bro.

A kad doe posljednji dan, kad zemaljsko bla-

go bude propadalo, onaj tko je sabirao blago na

Nebu, ugledat Êe ono πto je stjecao svojim æivo-

tom. Ako sad pazimo na Kristove rijeËi, u trenut-

ku kad se okupimo oko velikoga bijelog prije-

stolja, ugledat Êemo duπe spaπene naπim trudom


i saznati da su one spasile druge, a ove opet dru-

ge — veliko mnoπtvo dovedeno je tako u luku

mira naπim radom da bi tu poloæilo svoje krune

pred Isusove noge i hvalilo Ga kroz beskrajne

vjekove vjeËnosti. S kakvom Êe samo radoπÊu Kri-

stov suradnik promatrati te otkupljene koji su-

djeluju u Otkupiteljevoj slavi! Kako Êe Nebo biti

dragocjeno onima koji su bili vjerni u radu na

spaπavanju duπa!

“Dakle, ako ste uskrsnuli s Kristom, traæite

ono πto je gore, gdje se nalazi Krist sjedeÊi Bo-

gu s desne strane!” (Koloπanima 3,1)

“Oko je svjetiljka tijelu. Zato, bude liti oko zdravo, Ëitavo Êe ti tijelo biti usvjetlu.” (Matej 6,22)

Zdrave nakane i svesrdna predanost Bogu

uvjeti su na koje upozoravaju Spasiteljeve rije-

Ëi. Budite iskreni i nepokolebljivi u svojemu na-

stojanju spoznavanja istine i pokorite joj se bez

obzira na cijenu, pa Êete primiti boæansko pro-

svjetljenje. Prava poboænost poËinje tamo gdje

prestaje svako pogaanje s grijehom. Tada Êe i

naπe srce progovoriti zajedno s apostolom Pavlom:

“Ali kaæem samo jedno: zaboravljajuÊi πto je na-

zad, ispruæajuÊi se prema onome πto je napri-

jed, trËim prema cilju da postignem nagradu —

125

nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Isusu

Kristu ... ©toviπe, sve sada gubi u mojoj cijeni

svoju vrijednost zbog najveÊe prednosti: spoznaje

Krista Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam

sve ærtvovao, i sve smatram blatom, da Krista


Budite iskreni i

nepokolebljivi u

svojemu

nastojanju

spoznavanja

istine i pokorite

joj se bez obzira

na cijenu, pa

Êete primiti

boæansko

prosvjetljenje.

dobijem.” (Filipljanima

3,13.14.8)

Ako je oko zaslijep-

ljeno samoljubljem, po-

stoji samo tama. “Ali ako

ti je oko bolesno, Ëitavo

Êe ti tijelo biti u tami.”

Upravo je ta uæasna ta-

ma obavijala Hebreje u

njihovom upornom ne-

vjerstvu sprjeËavajuÊi ih

da cijene karakter i po-

slanje Onoga koji ih je

doπao izbaviti od njiho-

vih grijeha.

Popuπtanje kuπnji poËinje onoga trenutka

kad dopustite razumu da se koleba, da bude ne-

postojan u svojemu pouzdanju u Boga. Ne odlu-

Ëimo li se potpuno predati Bogu, u tami smo.

Kad bilo πto zadræimo za sebe, ostavljamo otvo-

rena vrata kroz koja Sotona moæe uÊi da bi nas

zavodio svojim kuπnjama. Zna on: uspije li za-

mraËiti naπu viziju tako da oko vjere ne moæe


vidjeti Boga, viπe neÊe biti nikakve zapreke za

grijeh.

Kad bilo koja grjeπna æelja uzme maha, to

pokazuje da je duπa prevarena. Svako popuπta-

nje toj æelji jaËa neprijateljstvo duπe prema Bo-

gu. KoraËamo li stazom koju je Sotona izabrao,

okruæeni smo sjenama zla, a svaki sljedeÊi ko-

rak vodi u joπ dublju tamu i poveÊava zaslijep-

ljenost srca.

U duhovnom svijetu vlada isti zakon kao u

svijetu prirode. Tko æivi u mraku, izgubit Êe naj-

zad osjetilo vida. Okruæen je tamom mraËnijom

od ponoÊne. Ni najblistavije zrake podnevnog

sunca ne donose mu svjetla. “On æivi u tami i

ne zna kamo ide, jer mu je tama zaslijepila oËi.”

(1. Ivanova 2,11) Uporno gajeÊi zlo i tvrdoglavo

odbijajuÊi pozive boæanske ljubavi, grjeπnik gu-

bi ljubav prema dobru, teænju za Bogom, pa i

samu sposobnost primanja nebeske svjetlosti.

Poziv milosti i dalje je pun ljubavi, svjetlost bli-

sta isto tako jasno kao i onda kad mu je prvi

put zasjala u duπi, ali glas dopire do gluhih uπi-

ju, svjetlost pada na zaslijepljene oËi.

Bog nikad ne ostavlja nijednu duπu niti je

prepuπta njezinim putovima sve dok postoji i naj-

manja nada za njezino spasenje. “»ovjek se od-

vraÊa od Boga, a ne Bog od njega.” Naπ nebes-

ki Otac upuÊuje nam svoje pozive, opomene i

127

uvjeravanja u svoju milost dokle god se ne iscrpe

sve prigode i prednosti. Odgovornost poËiva na

grjeπniku. OdupiruÊi se Boæjem Duhu danas, on

priprema put da se svjetlosti ponovno suprot-

stavi kad zasja joπ veÊom silom. Tako grjeπnik

prelazi od jedne faze otpora do druge, dok na

kraju svjetlost ne izgubi svaki utjecaj i on potpu-

no ne prestane odgovarati na pozive Boæjega Du-

ha. I tako “svjetlo πto je u tebi” postaje tama. I

sama istina koju smo poznavali postaje tako izo-

paËena da poveÊava zaslijepljenost duπe.

“Nitko ne moæe sluæiti dvojicigospodara...” (Matej 6,24)

Krist nije rekao da Ëovjek neÊe htjeti ili da

neÊe smjeti, veÊ da neÊe moÊi sluæiti dvojici gos-

podara. Boæji i Sotonini interesi nemaju nikak-

vog zajedniπtva ni srodnosti. Ondje gdje savjest

opominje krπÊanina da se suzdræi, odrekne sebe

i zastane, tjelesan Ëovjek prekoraËuje granice da

bi popustio svojim sebiËnim sklonostima. S jed-

ne strane granice stoji Kristov samoprijegorni

sljedbenik, a s druge strane ljubitelj svijeta, koji

ugaa svojim sklonostima, povodi se za modom,

ponaπa se lakomisleno i srlja u zabranjena za-

dovoljstva. Na tu stranu granice krπÊanin ne moæe

prijeÊi.



Nitko ne moæe zastupati neutralno glediπte.

Ne postoji srednja vrsta ljudi koja ne ljubi Bo-

ga, ali ne sluæi ni neprijatelju pravednosti. Krist

treba æivjeti u ljudskim oruima, sluæiti se njiho-

vim darovima i koristiti se njihovim sposobno-

stima. Njihova volja mora biti podËinjena Njegovoj

volji, a oni moraju raditi u Njegovu Duhu. Tada

viπe i ne æive, nego u njima æivi Krist. Onaj tko

se potpuno ne preda Bogu, pod vlasti je druge

sile i sluπa glas Ëiji su savjeti sasvim drukËije na-

ravi. PoloviËna sluæba stavlja ljudsko orue na

neprijateljevu stranu i Ëini ga uspjeπnim savez-

nikom Ëetâ tame. Kad ljudi, koji tvrde da su Kri-

stovi borci, stupe na stranu Sotoninog saveza i

pomaæu toj strani, dokazuju da su Kristovi nepri-

jatelji. Iznevjerili su sveto povjerenje. Postali su

spona izmeu Sotone i pravih boraca i preko njih

neprijatelj stalno nastoji zavesti srca Kristovih rat-

nika.

Najsnaænije uporiπte poroka na ovome svijetu

nije razvratan æivot pokvarenog grjeπnika ili prez-

rene propalice. To je æivot koji inaËe izgleda bes-

prijekoran, Ëastan i plemenit, a u njemu se gaji

neki grijeh, popuπta se nekom poroku! Za duπu

koja se u tajnosti bori protiv neke velike kuπnje

i drπÊe na samom rubu ponora, takav primjer

je jedan od najsnaænijih poticaja na grijeh. Onaj

tko je obdaren najuzviπenijim shvaÊanjima o æi-

129

votu, istini i Ëasti, a ipak namjerno prestupa je-

dan propis svetog Boæjeg Zakona, izopaËuje sve

plemenite darove koje je primio od Boga i pre-

tvara ih u mamac na grijeh. Genijalnost, talent,

suosjeÊajnost, Ëak i velikoduπno i ljubazno po-

stupanje mogu postati Sotonin mamac da i dru-

ge duπe gurne u ponor propasti za ovaj i za bu-

duÊi æivot.

“Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga πto je u

svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi

OËeve, jer niπta od onoga πto je u svijetu —

poæuda tijela poæuda oËiju, oholost zbog imet-

ka — ne dolazi od Oca, nego dolazi od svijeta.”

(1. Ivanova 2,15.16)

“Zato vam velim: Ne brinite setjeskobno za svoj æivot: πto Êete jestiili piti; niti za svoje tijelo: u πto Êetese obuÊi! Zar nije æivot vredniji odhrane, a tijelo od odijela?” (Matej 6,25)

Onaj tko vam je podario æivot, zna da vam

je za njegovo odræavanje potrebna hrana. Onaj

tko je stvorio tijelo, ne zaboravlja da vam je po-

trebna odjeÊa. NeÊe li Onaj tko je dao veÊi dar,

dati i ono πto je potrebno da ga upotpuni?

Isus je svojim sluπateljima pokazao ptice koje

su, neoptereÊene briænim mislima, veselo pje-



vale svoje hvalospjeve, i za Ëije se potrebe, iako

“ne siju, niti æanju”, veliki Otac ipak brine. A

zatim ih je upitao: “Zar vi niste mnogo vredniji

od njih?”

On se brine o svakom vrapcu koji pada,

On zna svaku poniæenu duπu;

Jer On je s nama posvuda,

Biljeæi svaku gorku suzu koja se slijeva.

I On neÊe nikada, nikada, nikada

Zaboraviti duπu koja Mu se ikad povjerila.

Obronci i ravnice bili su posuti cvijeÊem.

PokazujuÊi na cvijeÊe u rosnoj svjeæini jutra, Isus

je rekao: “Promotrite poljske ljiljane kako rastu!”

(Matej 6,28) Vjeπta ljudska ruka moæe naslikati

skladne oblike i njeæne preljeve boja biljaka i

cvijeÊa, ali Ëiji dodir moæe podariti æivot jednom

jedinom cvijetu ili vlati trave? Svaki cvjetiÊ po-

kraj puta duguje svoje postojanje istoj sili koja

je postavila i zvjezdane svjetove na visini. U sve-

mu stvorenome kuca æivotno bilo velikog Boæjeg

srca. Njegova ruka odijeva poljsko cvijeÊe ras-

koπnije od najraskoπnijih haljina kojima su se ikad

krasili zemaljski vladari. “Pa ako tako Bog odijeva

poljsku travu koja danas jest, a veÊ se sutra ba-

ca u peÊ, zar neÊe mnogo radije vas, malovjer-

ni?” (Matej 6,30)

131

Onaj tko je stvorio cvijeÊe i dao vrapcu nje-

govu pjesmu, kaæe: “Pogledajte ptice nebeske!

... Promotrite poljske ljiljane kako rastu!” Ljepote

prirode mogu vas nauËiti mnogo viπe o Boæjoj

mudrosti nego ljudi znanosti. Na laticama ljilja-

na Bog je napisao poruku za tebe, pisanu jezi-

kom koji Êe tvoje srce moÊi Ëitati tek kad zabo-


Onaj tko je

podario takvu

ljepotu cvijeÊu

mnogo viπe æeli

ukrasiti duπu

ljepotom

Kristova

karaktera.

ravi na nepovjerenje, se-

biËnost i brigu koja izje-

da. Zaπto vam je Bog dao

raspjevane ptice i ljupko

cvijeÊe da vam razvedre

i razvesele æivotnu stazu

— ako ne iz silne ljubavi

oËinskog srca? Sve πto

vam je potrebno za odr-

æavanje æivota imali biste

i bez cvijeÊa i ptica, ali

Bogu nije bilo dovoljno

da vam pruæi samo ono πto je nuæno za sâm op-

stanak. Ispunio je zemlju, zrak i nebo odsjajima

ljepote da bi vam kazao kako s ljubavlju misli

na vas. Ljepota svega stvorenog samo je zraka

sjaja Njegove slave. Ako je uporabio tako ne-

ograniËenu umjeπnost na djelima u prirodi da

bi vas usreÊio i obradovao, zar moæete sumnjati

da Êe vam dati svaki blagoslov koji vam je po-

treban?


“Promotrite poljske ljiljane kako rastu!” Dok

otvara latice sunËanim zrakama, svaki cvijet se

pokorava onim istim velikim zakonima koji up-

ravljaju zvijezdama. A kako je jednostavan, lijep

i mio æivot cvijeta! Preko cvijeÊa Bog nam æeli

obratiti pozornost na privlaËnost karaktera sliË-

nog Kristovom. Onaj tko je podario takvu lje-

potu cvijeÊu mnogo viπe æeli ukrasiti duπu lje-

potom Kristova karaktera.

Promotrite, kaæe Isus, poljske ljiljane kako

rastu, kako se, kad niknu iz hladne, mraËne zem-

lje ili mulja rjeËnog korita, razvijaju u cvjetove

pune ljepote i mirisa! Tko bi pomislio u kakav

se lijep cvijet moæe razviti gruba, smea luko-

vica ljiljana! Ali kad se æivot od Boga, skriven u

njoj, razvije na Njegov poziv preko kiπe i sunca,

ljudi se dive gledajuÊi slavu i ljepotu. Tako Êe

se razviti i æivot od Boga u svakoj ljudskoj duπi

koja prihvaÊa sluæbu Njegove milosti, koja se

obilno, kao kiπa i sunce, spuπta svojim blago-

slovom na sve. Boæja RijeË je sila koja stvara cvi-

jeÊe, a ta ista rijeË razvit Êe i u vama vrline Nje-

gova Duha.

Boæji Zakon je zakon ljubavi. Bog vas je okru-

æio ljepotom da bi vas pouËio kako niste doπli

na Zemlju da biste samo istraæivali za sebe, kopali

i gradili, naporno radili i preli, nego da biste

Kristovom ljubavlju uËinili æivot vedrim, rados-

133

nim i lijepim — da biste, sliËno cvijeÊu, uljep-

πali æivot drugima sluæbom ljubavi.

OËevi i majke, neka se vaπa djeca pouËe od

cvijeÊa! Povedite ih sa sobom u vrt, u polje i

pod lisnato drveÊe i uËite ih da u prirodi Ëitaju

poruke Boæje ljubavi. Kad razmiπljate o Bogu,

poveæite to s pticom, cvijetom i drvetom. Po-

mozite djeci da u svemu ugodnom i lijepom vide

izraze Boæje ljubavi prema njima. PreporuËite im

religiju s njezine ugodne strane. Neka zakon do-

brote upravlja vaπim usnama.

PouËite djecu da i njihova narav, zahvaljujuÊi

velikoj Boæjoj ljubavi, moæe biti izmijenjena i us-

klaena s boæanskom naravi. UËite ih da Bog æeli

uËiniti njihov æivot lijepim kao πto je cvijeÊe li-

jepo. Dok beru ljupko cvijeÊe, uËite ih da je Onaj

tko je stvorio cvjetove joπ mnogo ljepπi od njih.

Tako Êe se njeæne loze njihovih srca priviti uz

Boga. Onaj koji je “sav od ljupkosti” postat Êe

njihov stalni Suputnik i obiteljski Prijatelj, a æivot

Êe im se preobraziti u obliËje Njegove neoka-

ljanosti.

“Zato najprije traæite kraljevstvo Boæjei njegovu pravednost...” (Matej 6,33)

Narod koji je sluπao Kristove rijeËi æeljno je

oËekivao da bude proglaπeno zemaljsko kra-



ljevstvo. Dok im je Isus otvarao riznice Neba,

misli mnogih bile su zaokupljene pitanjem: ka-

ko Êe veza s Njim popraviti moguÊnosti naπega

napredovanja u svijetu? Isus im je pokazao da

su sliËni okolnim neznaboæaËkim narodima, jer

najveÊu pozornost poklanjaju onome πto je ze-

maljsko i ponaπaju se kao da nema Boga koji se

njeæno skrbi o svojim stvorenjima.

“Zato ne traæite πto Êete pojesti ili popiti;

ne uznemirujte se — to sve traæe pogani ovoga

svijeta — jer vaπ Otac zna da vam je to potrebno!

Zato najprije traæite kraljevstvo Boæje i njegovu

pravednost, a to Êe vam se nadodati!” (Luka 12,

29-30; Matej 6,33) Doπao sam vam otvoriti vrata

kraljevstva ljubavi, pravednosti i mira, kaæe Isus.

Otvorite svoje srce da biste primili to kraljev-

stvo i neka vam sluæba njemu bude vaænija od

svega. Iako je narav toga kraljevstva duhovna, ne-

mojte se bojati da Êe vam zato potrebe ovoze-

maljskoga æivota ostati nezadovoljene. Ako se po-

svetite Boæjoj sluæbi, Onaj koji ima svu vlast na

Nebu i na Zemlji pobrinut Êe se za vaπe potrebe.

Isus nas ne oslobaa ulaganja potrebnih na-

pora, ali nas uËi da nam On mora biti prvi, po-

sljednji i najbolji u svemu. Ne smijemo se upuπtati

u poslove koji bi ometali izraæavanje Njegove pra-

vednosti preko naπega karaktera i æivota, niti se

smijemo baviti takvim zanimanjem i traæiti takva

135

zadovoljstva. ©to god Ëinimo, treba biti uËinjeno

od srca, kao da Ëinimo Gospodinu.

Dok je æivio na Zemlji, Isus je dao pravu vri-

jednost cjelokupnom æivotu time πto je uzdignuo

Boæju Ëast pred ljudima i sve pokorio OËevoj vo-

lji. Ako Ga prihvatimo kao svoj uzor, Isus nam


Iako je narav

toga kraljevstva

duhovna,

nemojte se

bojati da Êe

vam zato

potrebe

ovozemaljskoga

æivota ostati

nezadovoljene.

obeÊava da Êe nam se

“nadodati” sve πto nam

je potrebno u ovome æi-

votu. Siromaπtvo ili bo-

gatstvo, bolest ili zdrav-

lje, jednostavnost ili mu-

drost — na sve je On mi-

slio kad nam je obeÊao

svoju milost.

VjeËna Boæja ruka

ispruæena je nad duπom

koja Mu se obraÊa za po-

moÊ, koliko god ta duπa

bila nemoÊna. Nestat Êe

dragocjeni ukrasi breæuljaka, ali duπa koja æivi

za Boga obitavat Êe s Njim. “A svijet sa svojom

poæudom prolazi; a tko vrπi volju Boæju, ostaje

zauvijek.” (1. Ivanova 2,17) Boæji grad otvorit Êe

svoja zlatna vrata da bi primio onoga tko se, dok

je bio na Zemlji, usred gubitaka i nedaÊa, nauËio

obraÊati Bogu za vodstvo i mudrost, za utjehu i

nadu. Aneli Êe mu svojim pjesmama poæeljeti


dobrodoπlicu, a drvo æivota za njega Êe raati

svoj rod. “Nek se pokrenu planine i potresu

brijezi, al se ljubav moja neÊe odmaÊ od tebe,

nit Êe se pokolebati moj Savez mira, kaæe Jahve

koji ti se smilovao.” (Izaija 54,10)

“Dakle: Ne brinite se tjeskobno zasutraπnji dan... Svakom je danu dostanjegove muke.” (Matej 6,34)

Ako ste se predali Bogu da biste obavljali

Njegovo djelo, ne morate se brinuti za sutraπnji

dan. Onaj Ëiji ste sluga, zna kraj joπ od samog

poËetka. Dogaaji sutraπnjega dana, skriveni od

vaπega pogleda, otkriveni su oËima Onoga koji

je svemoÊan.

Kad preuzmemo upravljanje poslovima koji

su nam povjereni i, oslanjajuÊi se na svoju mu-

drost, æelimo postiÊi uspjeh, preuzimamo teret

koji nam Bog nije dao pa ga pokuπavamo nositi

bez Njegove pomoÊi. Preuzimamo na sebe od-

govornost koja pripada Bogu i tako se zapravo

stavljamo na Njegovo mjesto. Tada s pravom mo-

æemo biti zabrinuti i oËekivati opasnosti i gubitke,

jer Êe nas oni sigurno pogoditi. Ali ako stvarno

vjerujemo da nas Bog ljubi i da nam æeli dobro,

prestat Êemo se brinuti za buduÊnost. Pouzdat

Êemo se u Boga kao πto se dijete uzda u voljenoga

137

roditelja. Prestat Êe brige i muke, jer se naπa volja

potpuno sjedinila s Boæjom voljom.

Krist nam nije obeÊao da Êe nam danas po-

moÊi nositi sutraπnje terete. Rekao je: “Dosta ti

je moja milost...” (2. KorinÊanima 12,9) Ali, kao

i mana u pustinji, Njegova milost izlijeva se sva-

koga dana za potrebe toga dana. Kao Izraelove


Krist nam nije

obeÊao da Êe

nam danas

pomoÊi nositi

sutraπnje terete.

Ëete za svojega putniË-

kog æivota, i mi moæe-

mo, iz jutra u jutro, nala-

ziti nebeski kruh za pod-

mirenje potreba toga da-

na.

Pripada nam samo

jedan jedini dan i tije-

kom tog dana trebamo

æivjeti za Boga. Sve svoje nakane i planove za

taj jedan dan trebamo predati u Kristove ruke,

u sveËanu sluæbu, prebaciti sve svoje brige na

Njega, jer se On skrbi o nama. “Jer ja znam svoje

naume koje s vama namjeravam — rijeË je Jahvina

— naume mira, a ne nesreÊe: da vam dadnem

buduÊnost i nadu.” “Mir i obraÊenje — spas vam

je, u smirenu uzdanju snaga je vaπa.” (Jeremija

29,11; Izaija 30.15)

Budete li traæili Gospodina i svakodnevno

doæivljavali obraÊenje, budete li po vlastitom du-

hovnom izboru slobodni i radosni u Bogu, oda-


zovete li se radosna srca Njegovom milostivom

pozivu da ponesete Kristov jaram — jaram posluπ-

nosti i sluæbe — utihnut Êe sva vaπa prigovara-

nja, bit Êe uklonjene sve vaπe poteπkoÊe, bit Êe

rijeπeni svi zamrπeni problemi s kojima se sad

suoËavate.

139

Gospodnja molitva

“Stoga vi molite ovako...” (Matej 6,9)

Naπ Spasitelj je dvaput objavio Gospodnju

molitvu: prvi put mnoπtvu u govoru na Gori, i

ponovno, nekoliko mjeseci nakon toga, samo uËe-

nicima. UËenici su nakratko bili odvojeni od svo-

jega Gospodina, a kad su se vratili, naπli su Ga

zadubljenog u razgovor s Bogom. Kao da ne pri-

mjeÊuje njihovu nazoËnost, nastavio je glasno mo-

liti. Lice Mu je zraËilo nebeskim sjajem. »inilo

se da je u samoj nazoËnosti Nevidljivoga, a iz

Njegovih rijeËi izbijala je æiva sila Boæjega Sugo-

vornika.

Dok su Ga sluπali, srca uËenika su bila du-

boko ganuta. Primijetili su da Krist Ëesto provodi

duge sate u samoÊi razgovarajuÊi sa svojim Ocem.

Dani su Mu prolazili u sluæbi mnoπtvu πto se gu-

ralo oko Njega i u razotkrivanju laænog mudro-

vanja rabinâ, pa Ga je taj neprekidni rad Ëesto

toliko iscrpljivao da su se Njegova majka, braÊa,

pa Ëak i sami uËenici pribojavali da Êe Ga to

stajati æivota. Ali kad bi se vratio nakon sati pro-

vedenih u molitvi, kojima je zavrπavao naporan


dan, zapaæali su izraz smirenosti na Njegovu licu,

a On je zraËio svjeæinom. Upravo nakon tih sati

provedenih s Bogom Krist je svakoga jutra do-

nosio ljudima nebesku svjetlost. UËenici su shva-

tili da postoji veza izmeu sati provedenih u

molitvi i sile Njegovih rijeËi i djelâ. Sad, dok su

sluπali Njegovu molitvu, srca su im bila ispunjena

strahopoπtovanjem i poniznoπÊu. Kad je zavrπio

molitvu, uskliknuli su, svjesni svoje duboke po-

trebe: “Gospodine, nauËi nas moliti, kao πto je

Ivan nauËio svoje uËenike!” (Luka 11,1)

Isus im nije otkrio nikakav novi oblik moli-

tve. Samo im je ponovio ono πto ih je veÊ uËio,

kao da im je time htio reÊi: Morate shvatiti ono

πto sam vam veÊ otkrio! U tome se krije duboki

smisao u koji joπ niste proniknuli!

Spasitelj nas nije ograniËio da rabimo samo

te rijeËi. ZnajuÊi potrebe ËovjeËanstva, On iznosi

svoju osobnu uzor-molitvu, rijeËi tako jednostavne

da ih moæe prihvatiti i malo dijete, a ipak tako

sadræajne da njihovo znaËenje neÊe nikad moÊi

potpuno dokuËiti ni najveÊi umovi. Spasitelj nas

uËi da doemo Bogu sa svojim darom zahvalno-

sti, da Mu iznesemo svoje potrebe, da Mu pri-

znamo svoje grijehe i zatraæimo Njegovu milost

oslanjajuÊi se na Njegovo obeÊanje.

141

“Kad molite — reËe im — govorite:OËe, neka se sveti ime tvoje! Nekadoe kraljevstvo tvoje!” (Luka 11,2)

Isus nas uËi da Njegovog Oca nazivamo svo-

jim Ocem. Ne stidi se nazvati nas svojom braÊom.

(Hebrejima 2,11) Spasiteljevo srce toliko je sprem-

no i æeljno poæeljeti nam, kao Ëlanovima boæan-

ske obitelji, dobrodoπlicu, da veÊ u prve rijeËi,

kojima se trebamo sluæiti kad pristupamo Bogu,

stavlja dokaz naπega srodstva s Bogom: “OËe naπ”.

To je objavljivanje one divne istine, pune oh-

rabrenja i utjehe, da nas Bog ljubi kao πto ljubi

svojega Sina. To je ono πto je Isus rekao u svojoj

posljednjoj molitvi za svoje uËenike: “... da svijet

upozna... da si njih ljubio kao πto si mene ljubio.”

(Ivan 17,23)

Svijet koji je Sotona smatrao svojim i kojim

je gospodario kao okrutni tiranin, Boæji Sin okru-

æio je velikim podvigom, svojom ljubavi, i ponov-

no ga povezao s Gospodnjim prijestoljem. Keru-

bini, serafini i bezbrojno mnoπtvo svih bezgrjeπ-

nih svjetova klicali su hvalospjeve Bogu i Janje-

tu kad je ta pobjeda osigurana. Radovali su se

πto je pronaen put za spasenje paloga roda i

πto Êe Zemlja biti otkupljena od prokletstva gri-

jeha. Koliko bi se viπe trebali radovati oni koji

su predmet te Ëudesne ljubavi!

GOSPODNJA MOLITVA


Kako onda moæemo ikad posumnjati, biti u

neizvjesnosti i osjeÊati se kao siroËad? Za dobro

onih koji su prestupili Zakon Isus je uzeo ljudsku

prirodu. Postao nam je sliËan da bismo mogli

imati vjeËni mir i sigurnost. Imamo Zastupnika

na Nebu: tko god Ga primi kao svojega Spasite-

lja, neÊe biti ostavljen da sâm, kao siroËe, nosi

teret svojih grijeha.

“Ljubljeni, sada smo djeca Boæja...” “Ako smo

djeca, onda smo i baπtinici: baπtinici Boæji, a su-

baπtinici Kristovi — ako zbilja (kao πto jest) tr-

pimo s njim — da s njim budemo i proslavljeni.”

“... A πto Êemo biti, joπ se nije oËitovalo. Ali zna-

mo: kad se to oËituje, bit Êemo mu sliËni, jer

Êemo ga vidjeti onakva kakav jest.” (1. Ivanova

3,2; Rimljanima 8,17)

Prvi korak u pristupanju Bogu jest upozna-

ti ljubav koju On ima u nama i vjerovati u nju

(1. Ivanova 4,16), jer nas privlaËna sila Njegove

ljubavi navodi da doemo k Njemu.

PrihvaÊanje Boæje ljubavi izaziva odbaciva-

nje sebiËnosti. NazivajuÊi Boga svojim Ocem, pri-

znajemo da su sva Njegova djeca naπa braÊa. Svi

smo djeliÊi velikoga tkiva ËovjeËanstva, svi smo

Ëlanovi iste obitelji. Osim za sebe, trebamo mo-

liti i za svoje bliænje. Nitko se ne moli pravilno

ako traæi blagoslov samo za sebe.

143

BeskonaËni Bog, kaæe Isus, pruæa vam pred-

nost da Mu se pribliæite nazivajuÊi Ga Ocem. Po-

kuπajte shvatiti πto je sve time obuhvaÊeno! Nije-

dan zemaljski roditelj nije se nikad tako ozbilj-

no zalagao za svoje zalutalo dijete kao πto se Stvo-

ritelj zalaæe za prijestupnika. Nijedna ljudska lju-

GOSPODNJA MOLITVA

Osim za sebe,

trebamo moliti i

za svoje bliænje.

Nitko se ne moli

pravilno ako

traæi blagoslov

samo za sebe.

bav nije upuÊivala tako

njeæne pozive nepokaja-

nome. Bog stanuje u sva-

kom ljudskom boraviπtu,

Ëuje svaku izgovorenu ri-

jeË, sluπa svaku prinese-

nu molitvu, osjeÊa tuge

i razoËaranja svake duπe

i promatra kako se po-

naπamo prema ocu, maj-

ci, sestri, prijatelju i su-

sjedu. Pomaæe nam u naπim nevoljama, a Nje-

gova ljubav, milost i milosre neprestano se izli-

jevaju da zadovolje naπe potrebe.

Ako Boga nazivate svojim Ocem, priznavat

Êete se Njegovom djecom koju treba voditi Nje-

gova mudrost i koja Mu moraju biti u svemu po-

sluπna znajuÊi da je Njegova ljubav nepromjenjiva.

Usmjeravat Êete se prema Njegovom planu, a kao

Boæjoj djeci najvaæniji Êe vam biti Njegova Ëast,

Njegov karakter, Njegova obitelj i Njegovo dje-

lo. Bit Êete radosni priznavajuÊi i poπtujuÊi svoj


odnos prema svom Ocu i prema svakom Ëlanu

Njegove obitelji. Radovat Êete se pridonoseÊi, ma-

kar skromno, Njegovoj slavi i blagostanju svojih

srodnika.

“... Koji jesi na nebesima.” Onaj koga po Kri-

stovoj zapovijedi trebamo smatrati svojim Ocem

“naπ je Bog na nebesima, sve πto mu se svidi,

to uËini”. Pod Njegovom zaπtitom moæemo sigur-

no poËivati i reÊi: “Sveviπnji, kad me strah spo-

padne, u te Êu se uzdati.” (Psalam 115,3; 56,3)

“Sveti se ime tvoje!” (Matej 6,9)

Svetiti ime Gospodnje znaËi sa strahopoπto-

vanjem izgovarati rijeËi koje se odnose na Vr-

hovno BiÊe: “... sveto je i Ëasno ime njegovo!”

(Psalam 111,9) Nikad ne smijemo olako izgova-

rati titule i imena Boæanstva. U molitvi stupamo

u prijamnu dvoranu Najviπega. Pred Njega mo-

ramo iziÊi sa svetim strahopoπtovanjem. Aneli

zaklanjaju svoja lica u Njegovoj nazoËnosti. Ke-

rubini i blistavi, sveti serafini pristupaju Njego-

vu prijestolju sa svetim πtovanjem. S koliko tek

strahopoπtovanja trebamo izlaziti mi, smrtna i

grjeπna biÊa, pred Gospodina, svojega Stvorite-

lja!

Svetiti ime Gospodnje znaËi mnogo viπe od

toga. Kao Hebreji u Kristove dane moæemo poka-

145

zivati najveÊe πtovanje prema Bogu, a ipak stalno

vrijeati Njegovo ime. “Jahve se spusti u liku ob-

laka, a on stade preda nj i zazva Ime: ‘Jahve!’

Jahve proe ispred njega te se javi: ‘Jahve! Jahve!

Bog milosrdan i milostiv, spor na srdæbu, bogat

ljubavlju i vjernoπÊu, iskazuje milost tisuÊama,

podnosi opaËinu, grijeh i prijestup...” (Izlazak

GOSPODNJA MOLITVA

Bog vas πalje u

svijet kao svoje

predstavnike.

Svakim

postupkom u

æivotu trebate

objavljivati

Boæje ime.

34,5-7). O Kristovoj Cr-

kvi je zapisano: “A grad

Êe se zvati: Jahve, Pravda

naπa.” (Jeremija 33,16)

To ime se daje svakom

Kristovom sljedbeniku.

Ono je baπtina Boæjega

djeteta. Obitelj se naziva

po ocu. U doba bolne

tjeskobe i muke Izraela

prorok Jeremija se mo-

lio: “Ta ti si meu nama,

o Jahve, mi se tvojim zovemo imenom — nemoj

nas ostaviti!” (Jeremija 14,9)

To ime uzdiæu aneli na Nebu i stanovnici

bezgrjeπnih svjetova. Kad se molite: “Sveti se ime

Tvoje”, tada traæite da se ono proslavlja u ovome

svijetu, da se proslavlja u vama. Bog vas je pred

ljudima i anelima priznao za svoju djecu. Molite

se da ne obeπËastite to “lijepo ime koje nosite”.

(Jakov 2,7) Bog vas πalje u svijet kao svoje pred-


stavnike. Svakim postupkom u æivotu trebate ob-

javljivati Boæje ime. Ta molba zahtijeva da imate

Njegov karakter. Ne moæete svetiti Njegovo ime,

ne moæete Ga prikazivati svijetu sve dok svojim

æivotom i karakterom ne prikaæete sâm Boæji æi-

vot i karakter. To moæete postiÊi samo prihvaÊa-

njem Kristove milosti i pravednosti.

“Doi kraljevstvo tvoje!” (Matej 6,10)

Bog je naπ Otac koji nas voli i skrbi se o

nama kao o svojoj djeci; On je i veliki Kralj sve-

mira. Interesi Njegova kraljevstva su i naπi inte-

resi i zato smo duæni raditi na njegovoj izgrad-

nji.

Kristovi uËenici su oËekivali skori dolazak

kraljevstva Njegove slave, ali ih je Isus ovom mo-

litvom pouËio da kraljevstvo neÊe tada biti uspo-

stavljeno. Trebaju se moliti za Njegov dolazak kao

za dogaaj koji Êe se odigrati tek u buduÊnosti.

Ali u toj molbi se krilo i obeÊanje. Iako neÊe

ugledati dolazak toga kraljevstva tijekom svoje-

ga æivota, Ëinjenica da im je Isus naloæio da se

za njega mole dokaz je da Êe ono, kad to Bog

bude odredio, pouzdano doÊi.

Kraljevstvo Boæje milosti sad se temelji na

tome πto se srca, dosad ispunjena grijehom i po-

bunom, iz dana u dan pokoravaju vrhovnoj upravi

147

Njegove ljubavi. Ali potpuno uspostavljanje kra-

ljevstva Njegove slave ostvarit Êe se tek prigo-

dom drugog Kristovog dolaska na ovaj svijet. “A

kraljevstvo, vlast i veliËanstvo pod svim nebesi-

ma dat Êe se puku svetaca Sveviπnjega.” (Daniel

7,27) Oni Êe naslijediti kraljevstvo pripremlje-

no za njih “od postanka svijeta” (Matej 25,34),

GOSPODNJA MOLITVA

Njegovo

kraljevstvo neÊe

doÊi sve dok se

Radosna vijest o

Njegovoj milosti

ne raznese po

svim krajevima

Zemlje.

a Krist Êe preuzeti svoju

veliku vlast i zavladati.

Ponovno Êe se uz-

dignuti nebeska vrata, a

naπ Spasitelj Êe doÊi s

deset tisuÊa puta deset

tisuÊa i tisuÊama tisuÊa

svetih, kao Kralj nad kra-

ljevima i Gospodar nad

gospodarima. “U onaj

dan æive Êe vode poteÊi

iz Jeruzalema, pola k

moru istoËnom, pola k moru zapadnom. Bit Êe

tako ljeti i zimi. I Jahve Êe biti kralj nad svom

zemljom.” “... Sveti grad — novi Jeruzalem” bit

Êe stan Boæji meu ljudima. “On Êe stanovati s

njima: oni Êe biti njegov narod, i on sam, Bog

bit Êe s njima.” (Zaharija 14,8-9; Otkrivenje 21,2)

Ali prije toga dolaska, kazao je Isus, “ova

Radosna vijest propovijedat Êe se o kraljevstvu

po svemu svijetu, svim narodima za svjedoËan-


stvo...” (Matej 24,14) Njegovo kraljevstvo neÊe

doÊi sve dok se Radosna vijest o Njegovoj milosti

ne raznese po svim krajevima Zemlje. Ako se,

dakle, predamo Bogu i pridobijemo druge duπe

za Njega, ubrzavamo dolazak Njegova kraljevstva.

Jedino oni koji se posveÊuju Njegovoj sluæbi da

bi otvarali oËi slijepima, obraÊali ljude “od tame

k svjetlu, od sotonine vlasti k Bogu, da vjerom

u me postignu oproπtenje grijeha i baπtinu po-

sveÊenima” (Djela 26,18) govoreÊi: “Evo me, me-

ne poπalji” (Izaija 6,8) — jedino se oni iskreno

mole: “Doi kraljevstvo tvoje!”.

“Budi volja tvoja kako na nebu tako ina zemlji!” (Matej 6,10)

Boæja volja je izraæena u propisima Njegova

svetog Zakona, a naËela Zakona su nebeska na-

Ëela. Nebeski aneli ne postiæu nikakvo uzviπe-

nije znanje nego πto je poznavanje Boæje volje,

a ispunjavanje Njegove volje je najuzviπenija sluæ-

ba kojoj mogu posvetiti svoje sposobnosti.

Ali na Nebu se sluæba ne obavlja da bi se

udovoljilo Zakonu. Kad se Sotona pobunio pro-

tiv Gospodnjeg Zakona, misao da postoji Zakon

bila je anelima iznenadno suoËavanje s Ëinje-

nicom o kojoj dotad nisu razmiπljali. Aneli ne

obavljaju svoju sluæbu kao sluge, veÊ kao sino-

149

vi. Izmeu njih i njihova Stvoritelja postoji savr-

πeno jedinstvo. Posluπnost im nije teret. Ljubav

prema Bogu Ëini njihovu sluæbu radosnom. Ta-

ko i u svakoj duπi, u kojoj boravi Krist, Nada

slave, ponovno odjekuju Njegove rijeËi: “Milje mi

je, Boæe moj, vrπit volju tvoju, Zakon tvoj dubo-

ko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,8)

Molba “budi volja tvoja kako na nebu tako

i na zemlji” molitva je da se vladavina zla na ovoj

Zemlji okonËa, da se grijeh zauvijek uniπti i da

se uspostavi kraljevstvo pravednosti. Tada Êe i

na Zemlji, kako je na Nebu, biti ispunjene sve

dobre æelje Boæje dobrote. (2. Solunjanima 1,11)

“Kruh naπ svagdanji daj nam danas!”(Matej 6,11)

Prvi dio molitve kojoj nas je Isus nauËio od-

nosi se na Boæje ime, kraljevstvo i volju — da

se sveti Njegovo ime, da doe Njegovo kraljev-

stvo i da se ispuni Njegova volja. Ako vam je

sluæba Bogu postala najvaænija, moæete s povje-

renjem traæiti da Bog zadovolji i vaπe osobne po-

trebe. Ako ste se odrekli sebe i predali se Kri-

stu, postali ste Ëlanovi Boæje obitelji, pa vam je

na raspolaganju sve πto se nalazi u OËevoj kuÊi.

Otvorene su vam sve Boæje riznice u sadaπnjem

i u buduÊem svijetu. Sluæba anelâ, dar Njego-

GOSPODNJA MOLITVA


va Duha, trud Njegovih slugâ — sve vam je na

raspolaganju. Svijet, sa svime πto je u njemu, vaπ

je sve dok vam to moæe sluæiti na dobro. »ak

Êe se i neprijateljstvo zlih pretvoriti u blagoslov

usavrπavajuÊi vas za Nebo. Ako “ste Kristovi”,

onda “je sve vaπe”. (1. KorinÊanima 3,23.21)

SliËni ste djetetu kojemu joπ nije prepuπte-

no upravljati svojim nasljedstvom. Bog vam joπ

nije povjerio vaπ dragocjeni posjed, da vas Sotona

ne bi prevario svojim lukavim vjeπtinama, kao

πto je uËinio s prvim parom u Edenu. Krist ga

Ëuva za vas, ono je izvan kvariteljeva dosega. I

vi Êete, kao dijete, svakodnevno primati ono πto

vam je potrebno za taj dan. Svakodnevno se tre-

bate moliti: “Kruh naπ svagdanji daj nam danas!”

Nemojte biti obeshrabreni ako nemate dovoljno

za sutra. Imate jamstvo u Njegovu obeÊanju: “U

Jahvu se uzdaj i Ëini dobro, da smijeπ stanovati

u zemlji i æivjeti u miru.” (Psalam 37,3) David

kaæe: “Bijah mlad i ostarjeh, al’ ne vidjeh praved-

nika napuπtena ili da mu djeca kruha prose.” (Psa-

lam 37,25) Bog, koji je poslao gavrane da hra-

ne Iliju kod potoka Karita, neÊe zaobiÊi nijed-

no od svoje vjerne, poærtvovne djece. O onome

tko hodi u pravdi stoji napisano: “... imat Êe dosta

kruha i vode Êe mu svagda dotjecati.” “NeÊe se

postidjeti u vrijeme nevolje, bit Êe siti u dani-

ma gladi.” “On koji Ëak nije poπtedio vlastitog

151

Sina, veÊ ga predao za sve nas, kako nam neÊe

dati sve ostalo s njime?” (Izaija 33,16; Psalam 37,

19; Rimljanima 8,32) Onaj koji je olakπavao brige

i terete svoje majke udovice i pomagao joj zado-

GOSPODNJA MOLITVA

Bog, koji je

poslao gavrane

da hrane Iliju

kod potoka

Karita, neÊe

zaobiÊi nijedno

od svoje vjerne,

poærtvovne

djece.

voljiti potrebe kuÊanstva

u Nazaretu, suosjeÊa sa

svakom majkom u njezi-

noj borbi da svojoj djeci

osigura hranu. Onaj koji

se saæalio nad mnoπtvom

zato πto “bijahu satrveni

i zapuπteni” (Matej 9,

36), i sad ima saæaljenja

prema izmuËenom siro-

mahu. Njegova je ruka

ispruæena prema njima

da ih blagoslovi; i u sa-

moj molitvi koju je objavio svojim uËenicima,

On nas uËi da se sjeÊamo siromaπnih.

Kad se molimo: “Kruh naπ svagdanji daj nam

danas”, traæimo i za druge kao za sebe. Prizna-

jemo da ono πto nam Bog daruje nije samo za

nas. Bog nam daje s povjerenjem, da moæemo

hraniti gladne. Po svojoj dobroti pobrinuo se za

siromaπne. (Psalam 68,11) Bog kaæe: “Kada dajeπ

objed ili veËeru, ne pozivaj ni svojih prijatelja,

ni svoje braÊe, ni svoje rodbine, ni bogatih su-

sjeda... Nego, kad prireujeπ gozbu, pozivaj siro-


mahe, sakate, hrome, slijepe! Tada Êe ti biti blàgo,

jer ti nemaju Ëim uzvratiti! To Êe ti se uzvratiti

o uskrsnuÊu pravednikâ.” (Luka 14,12-14)

“A Bog moæe tako obilato izliti na vas svaku

vrstu milosti, da mognete imati uvijek i u svemu

sasvim dovoljno svega i joπ imati viπka za koje

mu drago dobro djelo.” “Ovo velim: tko πkrto

sije, πkrto Êe i æeti; tko obilato sije, obilato Êe i

æeti.” (2. KorinÊanima 9,8.6)

Molitva za svakodnevni kruh ne obuhvaÊa

samo hranu za odræavanje tijela, veÊ i duhovni

kruh koji hrani duπu za vjeËni æivot. Isus nam

zapovijeda: “Nastojte sebi pribaviti ne propad-

ljivu hranu, veÊ hranu koja ima trajnost za æi-

vot vjeËni i koju Êe vam dati Sin »ovjeËji...” (Ivan

6,27) Kaæe nam: “Ja sam æivi kruh koji je siπao

s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, æivjet Êe

zauvijek.” (Ivan 6,51) Naπ Spasitelj je kruh æi-

vota. PromatrajuÊi Njegovu ljubav i primajuÊi je

u duπu, hranimo se kruhom koji je siπao s Ne-

ba.

Primamo Krista preko Njegove RijeËi, a Sveti

Duh je dan da bi nam Boæju RijeË uËinio razum-

ljivom i da bi usadio njezine istine u naπa srca.

Dok svakodnevno Ëitamo Njegovu RijeË, mora-

mo se moliti da nam Bog poπalje svojega Duha

da nam otkrije istine koje Êe naπoj duπi daro-

vati snagu potrebnu za taj dan.

153

UËeÊi nas da svakoga dana traæimo ono πto

nam je potrebno — i zemaljske i duhovne blago-

slove — Bog ima na umu naπe dobro. On æeli

da uvidimo svoju ovisnost o Njegovoj stalnoj skr-

bi, jer nas nastoji privuÊi u zajednicu sa sobom.

U toj zajednici s Kristom, molitvom i prouËava-

njem velikih i dragocjenih istina Njegove RijeËi

bit Êemo, kao gladne i æedne duπe, nahranjeni i

osvjeæeni na izvoru æivota.

“Oprosti nam grijehe naπe, jer i miopraπtamo duænicima svojim!” (Luka11,4)

Isus nas uËi da od Boga moæemo dobiti op-

rost jedino ako i sami opraπtamo drugima. Boæja

ljubav nas privlaËi k Njemu. Kad dirne naπe srce,

u njemu se mora probuditi ljubav prema naπoj

braÊi.

Kad je izgovorio Gospodnju molitvu, Isus je

dodao: “Da, ako vi oprostite ljudima njihove po-

greπke, oprostit Êe i vama vaπ Otac nebeski. Ako

li vi ne oprostite ljudima njihovih pogreπaka, ni

vaπ Otac neÊe vama oprostiti vaπih.” (Matej 6,14.

15) Tko nije spreman oprostiti, zatvara jedini do-

tok kroz koji i sâm moæe primiti milost od Boga.

Ne smijemo ni pomisliti da imamo pravo uskratiti

oprost onima koji su nas povrijedili zato πto nam

GOSPODNJA MOLITVA


nisu priznali svoju krivnju. Bez sumnje, njihova

je duænost poniziti srca u pokajanju i priznanju,

ali mi moramo pokazati saæaljiv duh prema oni-

ma koji su se ogrijeπili o nas, bez obzira na to

jesu li nam priznali svoje pogreπke. Koliko god

da su nas bolno ranili, ne smijemo tugovati i sa-

æalijevati sami sebe zbog uvreda koje su nam na-

nesene. Kao πto oËekujemo da Bog nama oprosti

uvrede koje smo Mu nanijeli, i mi moramo opro-

stiti svima koji su nam uËinili neko zlo.

Oproπtenje ima mnogo πire znaËenje nego

πto to mnogi misle. Kad nam obeÊava da Êe obil-

no oprostiti, Bog dodaje, smatrajuÊi da smisao

toga obeÊanja nadmaπuje moÊ naπega shvaÊanja:

“Jer misli vaπe nisu moje misli i puti moji nisu

vaπi puti, rijeË je Jahvina. Visoko je iznad zemlje

nebo, tako su puti moji iznad vaπih putova, i misli

moje iznad vaπih misli.” (Izaija 55,8-9) Oprost

koji Bog daje nije samo Ëin kojim nas oslobaa

osude. To nije samo opraπtanje grijeha, nego oslo-

baanje od grijeha. To je izlijevanje spasonosne

ljubavi koja preobraæava srce. David je pravilno

shvatio opraπtanje kad se molio: “»isto srce stvori

mi, Boæe, i duh postojan obnovi u meni!” “Kako

je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas

bezakonja naπa.” (Psalam 51,12; 103,12)

Bog je u Kristu dao sebe za naπe grijehe.

Pretrpio je okrutnu smrt na kriæu, nosio je umje-

155

sto nas breme krivnje, “pravednik za nepraved-

nike”, da bi nam otkrio svoju ljubav i privukao

nas k sebi. I On kaæe: “... budite jedan prema

drugom prijazni, puni milosra! Praπtajte jedan

drugome, kao πto je i Bog vama oprostio u Kri-

stu!” (Efeæanima 4,32) Neka Krist, boæanski Æi-

vot, boravi u vama i preko vas otkriva nebesku

ljubav koja Êe uliti nadu onima koji su je izgu-

GOSPODNJA MOLITVA

Kad osjetimo da

smo grjeπni i da

se ne moæemo

moliti, upravo je

to trenutak za

molitvu.

bili i donijeti nebeski

mir srcu πto ga je ranio

grijeh. Kad dolazimo k

Bogu, veÊ na pragu nam

se postavlja uvjet da,

primajuÊi Njegovu mi-

lost, moramo pristati

pokazati Njegovo milosr-

e prema drugima.

Da bismo mogli pri-

miti i drugima pruæiti Boæju ljubav koja praπta,

vrlo je vaæno poznavati i vjerovati u ljubav koju

Bog ima prema nama. (1. Ivanova 4,16) Sotona

nas nastoji prevariti na sve moguÊe naËine da

bi nas onesposobio za spoznaju te ljubavi. Navodit

Êe nas na pomisao da su naπe pogreπke i prije-

stupi tako ozbiljni da se Gospodin neÊe odazvati

na naπe molitve i da nas neÊe blagosloviti ni spa-

siti. U sebi ne moæemo vidjeti niπta osim slabo-

sti, niπta πto bi nas preporuËilo Bogu, pa nam


Sotona govori da su sva naπa nastojanja beskori-

sna, jer ne moæemo popraviti mane svojega ka-

raktera. Kad pokuπamo doÊi k Bogu, neprijatelj

Êe doπapnuti: Molitva ti nema nikakve svrhe. Zar

se ne sjeÊaπ da si uËinio ono zlo djelo? Zar nisi

zgrijeπio Bogu i radio protiv vlastite savjesti? Ali

s pravom moæemo odgovoriti neprijatelju da nas

“krv njegova Sina, Isusa, Ëisti od svakoga grije-

ha”. (1. Ivanova 1,7) Kad osjetimo da smo grjeπni

i da se ne moæemo moliti, upravo je to trenu-

tak za molitvu. Kad smo postieni ili duboko oja-

eni, ipak se moramo moliti i vjerovati. “Sigur-

na je rijeË i zasluæuje punu vjeru: Krist Isus do-

e na svijet da spasi greπnike. Od njih sam prvi

ja.” (1. Timoteju 1,15) Oprost i pomirba s Bo-

gom ne dolaze kao nagrada za naπa djela. Ne daje

se oprost zbog zasluga grjeπnih ljudi, nego je to

dar koji se temelji na Kristovoj besprijekornoj

pravednosti.

Ne pokuπavajmo umanjiti svoju krivnju traæe-

Êi izliku za grijeh. Moramo prihvatiti Boæju ocjenu

grijeha, a ona je doista teπka. Jedino nam Golgota

moæe otkriti strahovitu odurnost grijeha. Kad bi-

smo morali sami nositi svoje krivnje, to bi nas

slomilo. Meutim, Bezgrjeπni je zauzeo naπe mje-

sto: iako nevin, ponio je naπe nepravde. “Ako pri-

znajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan:

oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake

157

nepravednosti”. (1. Ivanova 1,9) Kakva veliËan-

stvena istina — pravedan prema vlastitom Zako-

nu, a ipak opravdava sve koji vjeruju u Isusa!

“Tko je Bog kao ti koji praπta krivnju, koji gri-

jeh opraπta i prelazi preko prekrπaja Ostatka ba-

πtine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnje-

vu, nego uæiva u pomilovanju?” (Mihej 7,18)

“I ne uvedi nas u napast, nego izbavinas od zla!” (Matej 6,13)

Napast je mamljenje na grijeh, a to ne po-

tjeËe od Boga, nego od Sotone ili od zloÊe naπega

srca. “Bog naime ne moæe biti napastovan na zlo,

a niti sâm nikoga ne napastuje.” (Jakov 1,13)

Sotona nas nastoji dovesti u kuπnju da bi se

zloÊa naπega karaktera otkrila pred ljudima i an-

elima i da bi mogao polagati pravo na nas kao

na svoje vlasniπtvo. U simboliËkom Zaharijinom

proroËanstvu Sotona je prikazan kako stoji zde-

sna Gospodnjem Anelu i optuæuje velikog sve-

Êenika Joπuu, odjevenoga u prljave haljine, ome-

tajuÊi tako djelo koje je Aneo æelio obaviti za

njega. To je prikaz Sotoninog ponaπanja prema

svakoj duπi koju Krist æeli privuÊi k sebi. Soto-

na nas navodi na grijeh, a onda nas pred cijelim

svemirom optuæuje da nismo dostojni Boæje lju-

bavi. Ali “Aneo Jahvin reËe Satanu: ‘Suzbio te

GOSPODNJA MOLITVA


Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeru-

zalem! Nije li on glavnja iz ognja izvuËena?” A

Joπui kaæe: “Evo, skidam s tebe tvoju krivicu i

odijevam te u dragocjenu haljinu!” (Zaharija 3,2.4)

U svojoj velikoj ljubavi Bog nastoji razviti u

nama dragocjene vrline svojega Duha. Dopuπta

da se suoËimo sa zaprekama, progonstvom i te-

gobama — ne kao s prokletstvom, veÊ kao s naj-

veÊim blagoslovom u æivotu. Svaka svladana kuπ-

nja, svaka nevolja koju hrabro prebrodimo daje

nam novo iskustvo i unaprjeuje nas u djelu iz-

gradnje karaktera. Duπa koja se boæanskom si-

lom odupire kuπnji, oËituje svijetu i cijelom sve-

miru djelotvornost Kristove milosti.

Iako ne smijemo biti obeshrabreni nevolja-

ma, koliko god bile gorke, moramo se moliti Bogu

da ne dopusti da upadnemo u okolnosti u kojima

bi nas vodile æelje naπega zlog srca. Kad upuÊu-

jemo molitvu koju nam je Krist objavio, podËi-

njavamo se Boæjem vodstvu i molimo Ga da nas

vodi sigurnom stazom. Ne moæemo iskreno izgo-

varati tu molitvu i istodobno odluËiti iÊi putom

koji smo sami izabrali. Trebamo Ëekati Njegovu

ruku da nas vodi i sluπati Njegov glas koji govo-

ri: “To je put, njime idite...” (Izaija 30,21)

Opasno je ako zastanemo razmiπljajuÊi o to-

me kakve Êemo prednosti steÊi prihvatimo li So-

tonine prijedloge. Grijeh donosi sramotu i propast

159

svakoj duπi koja mu popuπta, ali ima neπto u nje-

mu πto zasljepljuje i vara te nas tako primamljuje

laænim prikazivanjem. Ako se usudimo stupiti na

Sotonino tlo, nije nam obeÊana zaπtita od nje-

gove sile. Koliko moæemo, trebamo zatvoriti svaki

prilaz kojim bi kuπaË mogao doprijeti do nas.

Molitva “Ne uvedi nas u napast” sama po

sebi je i obeÊanje. Ako Mu se predate, Bog vas

GOSPODNJA MOLITVA

Duπa koja se

boæanskom

silom odupire

kuπnji, oËituje

svijetu i cijelom

svemiru

djelotvornost

Kristove milosti.

uvjerava da “neÊe dopu-

stiti da budete kuπani

preko vaπih snaga, nego

Êe vam zajedno s kuπ-

njom dati sretan ishod,

da je moæete podnijeti”.

(1. KorinÊanima 10,13)

Jedina zaπtita protiv

zla jest da se Krist nasta-

ni u srcu vjerom u Nje-

govu pravednost. Kuπnja

ima moÊ nad nama upra-

vo zato πto u naπemu srcu postoji sebiËnost. Ali

kad promatramo veliku Boæju ljubav, sebiËnost

nam je tako odurna i mrska da je æelimo izbaci-

ti iz duπe. Dok Sveti Duh veliËa Krista, naπe srce

se smekπava i postaje pokorno, kuπnja gubi moÊ,

a Kristova milost preobraæava karakter.

Krist nikad neÊe napustiti duπu za koju je

umro. »ovjek Ga moæe ostaviti i podleÊi kuπnji,


ali se Krist nikad ne moæe okrenuti od onoga

za koga je platio otkupninu svojim æivotom. Kad

bi naπ duhovni vid bio izoπtreniji, uoËili bismo

duπe pognute pod teretom tjeskobe, shrvane tu-

gom, optereÊene kao kola puna snopova, blizu

smrti zbog obeshrabrenosti. Vidjeli bismo anele

kako brzo lete u pomoÊ onima koji su u kuπnji

i na samom rubu propasti. Nebeski aneli potis-

kuju vojske zla koje opkoljavaju te duπe i pomaæu

im stati na siguran temelj. Bitke koje se vode

izmeu tih dviju vojskâ isto su tako stvarne kao

i bitke meu vojskama ovoga svijeta. O ishodu

toga duhovnog sukoba ovisi vjeËna sudbina.

I na nas se odnose rijeËi upuÊene Petru: “...

sotona je dobio dopuπtenje da vas moæe reπetati

kao pπenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera

ne malakπe.” (Luka 22,31.32) Bogu hvala, nismo

ostavljeni sami. “Bog je tako ljubio svijet da je

dao svoga jedinoroenog Sina da ne pogine ni

jedan koji u nj vjeruje, veÊ da ima æivot vjeËni”

(Ivan 3,16) i neÊe nas napustiti u borbi s neprija-

teljem Boga i ljudi. “Eto, dao sam vam vlast da

bez pogibli gazite zmije i πtipavce, i moÊ nad

svakom neprijateljskom silom, te vam sigurno ni-

πta neÊe moÊi nauditi.” (Luka 10,19)

Æivite u zajednici sa æivim Kristom. Rukom

koja nikad ne ispuπta On Êe Ëvrsto dræati vaπu

ruku. Upoznajte Boæju ljubav prema nama, vje-

161

rujte u nju i bit Êete sigurni. Ta ljubav je neo-

svojiva tvrava za sve Sotonine napade i obma-

ne. “Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se praved-

nik utjeËe i nalazi utoËiπta.” (Izreke 18,10)

“Jer je tvoje kraljevstvo, i sila, i slavazauvijek! Amen!” (Matej 6,13)*

Posljednja reËenica Gospodnje molitve, kao

i prva, otkriva naπega Oca kao onoga tko je iznad

svake sile, vlasti i svakog imena. Spasitelj je sad

gledao godine koje predstoje Njegovim uËenici-

ma: neÊe biti onakve kakvima su ih oni zami-

πljali, obasjane sunËanom svjetloπÊu blagostanja

i poËasti u svijetu, nego Êe ih zamraËiti oluje

ljudske mrænje i sotonskog gnjeva. Usred nacio-

nalnih razdora i propadanja svojega naroda uËe-

nici Êe na svakom koraku biti okruæeni opasno-

stima, a srca Êe im Ëesto biti ispunjena strahom.

Vidjet Êe razoren Jeruzalem, uniπten Hram, zau-

vijek ukinutu sluæbu u njemu, a Izraela rasprπe-

noga po svim zemljama, poput olupinâ broda na

pustoj obali. Isus je rekao: “»ut Êete za ratove i

glasine o ratovima ... DiÊi Êe se narod protiv na-

roda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit Êe gladi

i potresa zemlje u raznim mjestima. To je tek

GOSPODNJA MOLITVA

* Prijevod Ivana VrtariÊa, RijeËi iskrene, 1998.


poËetak straπnih bolova.” (Matej 24,6-8) Ipak, Kri-

stovi sljedbenici nisu se smjeli plaπiti da je nji-

hova nada izgubljena i da je Bog zaboravio Zem-

lju. Sila i slava pripadaju Onome Ëije uzviπene

nakane nezadræivo krËe put k ostvarenju. U mo-

litvi kojom su obuhvaÊene njihove svakodnevne

potrebe Kristovi uËenici bili su upuÊeni gledati

iznad svih sila i vlasti zla, prema Gospodinu, svo-

jemu Bogu, Ëije kraljevstvo upravlja svime i koji

je njihov Otac i vjeËni Prijatelj.

Uniπtenje Jeruzalema simbol je konaËnog uni-

πtenja kojemu Êe biti izloæen svijet. ProroËanstva

koja su se samo djelomice ispunila prigodom

razorenja Jeruzalema mnogo se neposrednije od-

nose na posljednje dane. Stojimo na pragu velikih

i sveËanih dogaaja. Pred nama je kriza kroz ka-

kvu svijet joπ nikad nije proπao. Ali i nama, kao

i prvim uËenicima, umilno zvuËi izjava da je Boæ-

je kraljevstvo nad svime. Redoslijed nailaæenja

buduÊih dogaaja u rukama je naπega Stvoritelja.

VeliËanstvo Neba upravlja sudbinom svih naro-

da i skrbi se o potrebama svoje Crkve. Svakom

oruu za ispunjenje Njegovih planova boæanski

UËitelj kaæe isto πto je rekao Kiru: “Iako me ne

poznaπ, naoruæah te.” (Izaija 45,5)

U vienju proroka Ezekiela jedna ruka se po-

javila pod krilima kerubina. To treba pouËiti Boæje

sluge da im boæanska sila osigurava uspjeh. Oni

163

koje Bog uporabljuje kao svoje vjesnike ne trebaju

smatrati da Njegovo djelo ovisi o njima. Takav

teret odgovornosti nije prepuπten smrtnim bi-

Êima. Onaj tko ne drijema i tko neprestano radi

na ostvarenju svojih planova, nastavit Êe djelo.

OsujeÊivat Êe naume zlih ljudi i unosit Êe zabu-

Posljednja

reËenica

Gospodnje

molitve, kao i

prva, otkriva

naπega Oca kao

onoga tko je

iznad svake sile,

vlasti i svakog

imena.

nu u planove onih koji

su se urotili protiv Nje-

gova naroda. On, koji je

kralj, Jahve nad vojska-

ma, koji sjedi meu ke-

rubinima, usred svih ne-

mira i sukoba naroda i

dalje Ëuva svoju djecu.

Naπ spasitelj vlada na ne-

besima, procjenjuje sva-

ku kuπnju i nadgleda

uæarenu peÊ u kojoj se

mora okuπati svaka duπa.

Kad budu ruπene tvra-

ve vladara, kad strijele gnjeva budu probadale

srca Njegovih neprijatelja, Njegov narod bit Êe

siguran u Njegovim rukama.

“Tvoja je, Jahve, veliËina, sila, slava, sjaj i

veliËanstvo, jer je tvoje sve πto je na nebu i na

zemlji... u tvojoj je ruci sila i moÊ, u tvojoj je

vlasti da uËiniπ velikim i jakim sve.” (1. Ljetopi-

sa 29,11.12)

GOSPODNJA MOLITVA


Ne suditi, negopomagati

“Nemojte suditi, da ne budete sueni!”(Matej 7,1)

Napor da se spasenje zasluæi vlastitim djeli-

ma sigurno navodi ljude da gomilaju ljudske za-

brane kao branu protiv grijeha. Uvidjevπi da nisu

sposobni dræati Zakon, nastoje izmisliti svoja pra-

vila i propise da bi se prisilili na posluπnost. Sve

to im odvraÊa misli od Boga i nagoni ih da se

bave sobom. Boæanska ljubav u njihovim srcima

se gasi, a s njom nestaje i ljubav prema bliænji-

ma. Sustav ljudskih izmiπljotina, s mnogobrojnim

strogim zahtjevima, navodi svoje zastupnike da

osuuju svakoga tko ne uspijeva ispuniti propi-

sana ljudska mjerila. OzraËje sebiËnog, uskogrud-

nog kriticizma guπi plemenite i velikoduπne osje-

Êaje i pretvara ljude u samoæive suce i uhode

dostojne prijezira.

Farizeji su pripadali takvim ljudima. S bogo-

sluæja se nisu vraÊali puni poniznosti i osjeÊaja

vlastite slabosti, niti su bili zahvalni na velikim

prednostima koje im je Bog dao. VraÊali su se

165

ispunjeni oholim duhom, a predmet njihovih raz-

govora bio je “ja, moji osjeÊaji, moje znanje, moji

putovi”. Njihova dostignuÊa postajala su mjerilo

po kojemu su sudili drugima. Odjeveni u odje-

Êu vlastitog dostojanstva, sjedali su na sudski sto-

lac da bi kritizirali i osuivali.

NE SUDITI, NEGO POMAGATI

Napor da se

spasenje zasluæi

vlastitim djelima

navodi ljude da

gomilaju ljudske

zabrane kao

branu protiv

grijeha.

VeÊina ljudi bila je

ispunjena istim duhom i

mijeπala se u slobodu sa-

vjesti sudeÊi jedni dru-

gima i za ono πto se tica-

lo jedino te duπe i Boga.

UkazujuÊi na takav duh

i takve postupke, Isus je

rekao: “Nemojte suditi,

da ne budete sueni!”

To znaËi, ne postavljaj

sebe kao mjerilo. Nemoj

drugima nametati svoja miπljenja, glediπta o duæ-

nosti i tumaËenja Svetog pisma kao pravilo i u

srcu ih osuivati ako ne mogu dostiÊi tvoj ideal.

Nemojte kritizirati druge nagaajuÊi o njihovim

pobudama i ne izriËite nad njima presudu.

“Zato ne sudite prerano, prije nego doe Go-

spodin! On Êe osvijetliti πto je sakriveno u tami

i objaviti nakane srdaca...” (1. KorinÊanima 4,5)

Mi ne moæemo Ëitati srca. BuduÊi da smo i sa-

mi nesavrπeni, nedostaje nam sposobnosti da bi-


smo sudili drugima. Smrtni ljudi mogu suditi sa-

mo po vanjπtini. Samo Onome koji poznaje tajne

pobude djela i koji postupa njeæno i saæaljivo,

dano je pravo odluËivanja o svakoj duπi.

“Zato nemaπ isprike — tko god ti bio — o

ËovjeËe koji sudiπ, jer u Ëem sudiπ drugom, ti

samog sebe osuujeπ, buduÊi da ti, suËe, obiËavaπ

Ëiniti isto.” (Rimljanima 2,1) Oni πto osuuju i

kritiziraju druge, proglaπavaju tako sebe krivima,

jer i sami Ëine isto. OsuujuÊi druge, izriËu pre-

sudu sebi, a Bog izjavljuje da je ta presuda

pravedna i prihvaÊa osudu koju su izrekli sami

sebi.

Tim nespretnim stopama, koje su joπ u

glibu,

Mi idemo krπeÊi cvijeÊe bez kraja;

Tim grubim, dobronamjernim rukama,

Mi kidamo strune srca prijatelja.

“©to imaπ gledati trun u oku bratasvojega, a brvna u svom oku nezapaæaπ!” (Matej 7,3)

»ak ni reËenicom “... o ËovjeËe koji sudiπ,

jer u Ëem sudiπ drugom, ti samog sebe osuu-

jeπ, buduÊi da ti, suËe, obiËavaπ Ëiniti isto”, nije

potpuno izraæena sva veliËina grijeha onoga tko

167

se usuuje kritizirati i osuivati svojega brata.

Isus je rekao: “©to imaπ gledati trun u oku brata

svojega, a brvna u svom oku ne zapaæaπ!”

Njegove rijeËi opisuju onoga tko brzo zapa-

zi mane kod drugih. Kad misli da je u neËijem

karakteru ili æivotu otkrio kakvu manu, takav je

s pretjeranom revnoπÊu objelodanjuje. Ali Isus


Krist je jedino

pravo mjerilo

karaktera, a

onaj tko istiËe

sebe kao mjerilo

za druge, stavlja

se na Njegovo

mjesto.

kaæe da je takva karak-

terna osobina, koja se ra-

zvila tim nimalo krπÊan-

skim postupcima, u us-

poredbi s pogreπkom ko-

ja se kritizira isto πto i

brvno prema trunu. Tak-

vome nedostaje duha

snoπljivosti i ljubavi, pa

od muπice pravi slona.

Oni koji nikad nisu isku-

sili poniznost kakva se

stjeËe potpunom predanosti Kristu, ne mogu ot-

kriti dobroËiniteljski utjecaj Spasiteljeve ljubavi.

Pogreπno predoËavaju njeæni i usluæni duh evan-

elja i ranjavaju dragocjene duπe za koje je Krist

umro. Prema slici koju je naπ Spasitelj uporabio,

Ëovjek koji gaji kritiËarski duh mnogo je grjeπ-

niji od onoga koga optuæuje, jer ne samo πto Ëini

isti grijeh, nego grijehu dodaje svoju umiπljenost

i duh grubog kritiziranja.


Krist je jedino pravo mjerilo karaktera, a onaj

tko istiËe sebe kao mjerilo za druge, stavlja se

na Kristovo mjesto. BuduÊi da je Otac “sav sud

dao Sinu” (Ivan 5,22), tko god se usuuje suditi

pobudama drugih, ponovno prisvaja sebi pravo

koje pripada Boæjemu Sinu. Ti samozvani suci i

kritizeri stavljaju se na stranu Antikrista, onoga

“koji sam sebe oholo uzdiæe protiv svega πto ljudi

nazivaju Bogom ili dræe za sveto, tako da sjedne

u Boæji hram pokazujuÊi sebe kao da je Bog”.

(2. Solunjanima 2,4)

Hladni, osuivaËki, nepomirljivi duh farizej-

stva grijeh je koji donosi najkobnije posljedice.

Ako vjersko iskustvo nije proæeto ljubavlju, tu

nema Krista, svjetlost Njegove nazoËnosti tu ne

prebiva. Taj nedostatak ne moæe nadoknaditi ni-

kakva æiva aktivnost ni revnost bez Kristova duha.

Netko moæe imati osobitu oπtrinu zapaæanja manâ

drugih, ali svakome tko gaji takav duh Isus kaæe:

“Licemjere, najprije izvadi brvno iz svoga oka

pa Êeπ tada jasno vidjeti kako da izvadiπ trun iz

oka bratova.” (Matej 7,5) Onaj tko Ëini zlo, najbr-

æe Êe osumnjiËiti za zlo. OsuujuÊi drugoga, po-

kuπava skriti ili opravdati zloÊu u vlastitom srcu.

Ljudi su preko grijeha spoznali zlo. »im su zgri-

jeπili, prvi ljudi su poËeli optuæivati jedno drugo.

To Êe ljudska narav Ëiniti uvijek kad njome ne

upravlja Kristova milost.

169

Kad ljudi njeguju taj optuæivaËki duh, ne

zadovoljavaju se samo time πto ukazuju na ono

πto kod svojega brata smatraju pogreπkom. Ako

ga blaæim sredstvima ne uspiju privoljeti da uËini

ono πto bi, po njihovom miπljenju, trebalo Ëini-

ti, pribjegavaju prinudi. Koliko god budu mogli,

primoravat Êe druge da se sloæe s njihovim shva-


Ako vjersko

iskustvo nije

proæeto

ljubavlju, tu

nema Krista,

svjetlost Njegove

nazoËnosti tu ne

prebiva.

Êanjima o tome πto je is-

pravno. To su Ëinili Heb-

reji u Kristove dane, to

je otad Ëinila i Crkva kad

god bi izgubila Kristovu

milost. ShvaÊajuÊi da je

izgubila silu ljubavi, po-

sezala je za moÊnom ru-

kom dræave da bi silom

nametnula svoje dogme

i ostvarila svoje odluke.

Tu leæi tajna svih vjer-

skih zakona koji su ikad bili doneseni, ali i tajna

svih progona od Abelovih dana do naπega doba.

Krist ne primorava, nego privlaËi ljude k sebi.

Prinuda ljubavlju jedina je prinuda kojom se sluæi.

»im Crkva poËne teæiti za potporom svjetovne

vlasti, oËito je izgubila Kristovu silu — prinudu

boæanske ljubavi.

Problem je u pojedinaËnim vjernicima Crk-

ve, i baπ tu mora poËeti lijeËenje. Isus nalaæe


optuæivaËu da najprije izvadi brvno iz vlastitog

oka, da se oslobodi kritizerskog duha, da prizna

i ostavi svoj grijeh, pa tek onda pokuπa popra-

viti druge. “Nema dobra stabla koje rodi zlim

rodom niti zla stabla koje rodi dobrim rodom.”

(Luka 6,43) OptuæivaËki duh koji gajite zao je

plod. Pokazuje da je i drvo zlo. Uzalud se ogrÊete

vlastitom pravednoπÊu. Potrebna vam je promjena

srca. Morate steÊi to iskustvo prije nego πto bu-

dete sposobni ispravljati druge, jer “usta govore

onim Ëega je srce prepuno”. (Matej 12,34)

Kad u æivotu duπe nastupi kriza pa joj poku-

πate pomoÊi savjetom ili opomenom, vaπe Êe ri-

jeËi utjecati samo onoliko koliko ste vi sami stekli

svojim primjerom i duhom. Morate biti dobri da

biste mogli Ëiniti dobro. Ne moæete πiriti utje-

caj koji Êe mijenjati druge dok vaπe vlastito srce

Kristova milost ne uËini poniznim, plemenitim

i njeænim. Kad se ta promjena dogodi u vama,

bit Êe vam prirodno æivjeti na blagoslov drugima

kao πto je prirodno da na grmu ruæe cvjetaju

miriπljavi cvjetovi ili da vinova loza raa purpurne

grozdove.

Ako je u vama Krist, “nada slave”, neÊete

imati sklonost vrebati druge da biste objelodanili

njihove pogreπke. Umjesto æelje za optuæivanjem

i osuivanjem, vaπ Êe cilj biti pomaganje, blago-

slivljanje i spaπavanje. U postupcima s onima koji

171

grijeπe sluπat Êete nalog: “I pazi na samoga sebe

da i ti ne budeπ iskuπan!” (GalaÊanima 6,1) Sjetit

Êete se koliko ste puta i vi zalutali i kako je bilo

teπko naÊi pravi put kad ste ga jednom napustili.

NeÊete gurati svojega brata u joπ veÊu tamu, nego

Êete mu, srcem punim saæaljenja, govoriti o opas-

nosti koja mu prijeti.


Ne moæete πiriti

utjecaj koji Êe

mijenjati druge

dok vaπe vlastito

srce Kristova

milost ne uËini

poniznim,

plemenitim i

njeænim.

Tko Ëesto usmjerava

pogled prema kriæu na

Golgoti, svjestan da su i

njegovi grijesi odveli

Spasitelja onamo, nikad

neÊe pokuπati procijeniti

stupanj svoje krivnje us-

poreujuÊi ga sa stup-

njem krivnje drugih. Ne-

Êe se penjati na sudski

stolac da bi optuæio dru-

ge. U onima koji hode u

sjeni kriæa na Golgoti, ne moæe biti duha kriti-

cizma ili samouzviπenja.

Tek kad osjetite da moæete ærtvovati i svoje

dostojanstvo, Ëak i sâm æivot, da biste spasili za-

lutaloga brata, izbacili ste brvno iz vlastitog oka

i tako se pripremili da mu pomognete. Tad mu

se moæete pribliæiti i dirnuti njegovo srce. Nitko

nikad nije bio vraÊen s pogreπnog puta osudom

i prijekorom, ali su mnogi tako bili odgurnuti


od Krista i navedeni da zatvore svoja srca za svako

dokazivanje. Njeæan duh i obzirno, privlaËno po-

naπanje mogu spasiti zalutaloga i pokriti mno-

πtvo grijeha. Otkrivanje Krista u vaπemu karak-

teru moÊi Êe preobraziti sve s kojima dolazite

u dodir. Neka se Krist svakoga dana vidi u vama

pa Êe preko vas otkrivati stvaralaËku silu svoje

rijeËi — blag, uvjerljiv i snaæan utjecaj koji Êe

preobraziti duπe u ljepotu Gospodina, naπega Bo-

ga.

“Ne dajte svetinje psima!” (Matej 7,6)

Krist ovdje govori o ljudima koji se ne æele

osloboditi ropstva grijehu. Uæivanjem u pokva-

renosti i zlu njihova se narav toliko srozala da

su prionuli zlu i ne æele se odvojiti od njega.

Kristove sluge ne smiju dopustiti da ih ometaju

oni koji od evanelja Ëine predmet prepirki i pod-

smijeha.

Spasitelj nikad nije zaobiπao nijednu duπu,

koliko god ona ogrezla u grijeh, ako je bila voljna

primiti dragocjene istine Neba. Carinicima i blud-

nicama Njegove su rijeËi bile poËetak novoga æi-

vota. Marija Magdalena, iz koje je Krist istjerao

sedam zlih duhova, bila je posljednja na Njegovu

grobu i prva koju je pozdravio u jutro svojega

uskrsnuÊa. Savao iz Tarza, jedan od najogorËenijih

173

protivnika evanelja, postao je Pavao, odani Kri-

stov sluga. Moæda se pod maskom mrænje i prije-

zira, Ëak zloËina i izopaËenosti, skriva duπa koju

Êe Kristova milost izbaviti da blista kao dragulj

u Otkupiteljevoj kruni.

“Molite, i dat Êe vam se! Traæite, inaÊi Êete; kucajte, i otvorit Êe vamse!” (Matej 7,7)

Da ne bi dao nikakvog razloga za nevjero-

vanje, pogreπno shvaÊanje i pogreπno tumaËe-

nje svojih rijeËi, Gospodin nam triput ponavlja

to obeÊanje: æeli da oni koji traæe svemoÊnog

Boga vjeruju u Njega. Zato dodaje: “Jer svaki koji

moli, prima; tko traæi, nalazi, i tko kuca, otvo-

rit Êe mu se.”

Gospodin ne postavlja nikakve uvjete osim

da budete gladni Njegove milosti, da æelite Nje-

gov savjet i da Ëeznete za Njegovom ljubavi. “Tra-

æite!” To traæenje pokazuje da ste svjesni svoje

potrebe. Budete li traæili u vjeri, primit Êete. Go-

spodin je dao svoju rijeË, a ona ne moæe izne-

vjeriti. Kad Mu se pribliæite s pravom skruπe-

noπÊu, ne trebate misliti da ste drski ako traæite

ono πto je obeÊao. Kad traæite blagoslove koji

su vam potrebni za usavrπavanje karaktera po uzo-

ru na Krista, Gospodin vas uvjerava da je vaπa



molba u skladu s obeÊanjem i da Êe biti ispu-

njena. To πto osjeÊate i znate da ste grjeπni dovo-

ljan je razlog da traæite Njegovu milost i suo-

sjeÊanje. Uvjet da moæete doÊi k Bogu nije da

budete sveti, nego æelja da vas On oËisti od sva-

koga grijeha i opere od svih bezakonja. Naπa ve-

lika potreba, naπe stanje potpune bespomoÊno-

sti, koje Ëini prijeko porebnima Boga i Njegovu

spasonosnu silu, i sad i uvijek nam daje pravo

da se molimo.

“Traæite!” Nemojte æeljeti samo Njegov bla-

goslov, nego i Njega samoga. “S Bogom ti se spri-

jatelji i pomiri i vraÊena Êe ti opet biti sreÊa.”

(Job 22,21) Traæite i naÊi Êete! Bog vas traæi, a

sama æelja da doete k Njemu nastaje pod utje-

cajem privlaËne sile Njegova Duha. Pokorite joj

se. Krist se zauzima za iskuπane, zalutale i ma-

lovjerne. Æeli ih podignuti u zajednicu sa sobom:

“... ako ga budeπ traæio, dat Êe ti se da ga naeπ.”

(1. Ljetopisa 28,9)

“Kucajte!” Dolazimo k Bogu po osobitom po-

zivu, a On nas Ëeka da bi nam poæelio dobro-

doπlicu u svojoj prijamnoj dvorani. Prve uËenike

koji su poπli za Isusom nije mogao zadovoljiti

kratak usputni razgovor s Njim, pa su Mu se zato

obratili rijeËima: “Rabbi... gdje boraviπ?... Odo-

πe, dakle, da vide te ostadoπe kod njega onaj dan.”

(Ivan 1,38.39) Tako i mi moæemo biti primljeni

175

u najuæi krug zajednice s Bogom. “Ti πto prebi-

vaπ pod zaπtitom Viπnjega, πto poËivaπ u sjeni

SvemoguÊega...” (Psalam 91,1) Oni πto Ëeznu za

Boæjim blagoslovom neka zakucaju i zatim priËe-

kaju pred vratima milosti govoreÊi s Ëvrstom uvje-

renosti: Ti si, Gospodine, kazao: “Jer svaki koji


Gospodin ne

postavlja

nikakve uvjete

osim da budete

gladni Njegove

milosti, da æelite

Njegov savjet i

da Ëeznete za

Njegovom

ljubavi.

moli, prima; tko traæi,

nalazi, i tko kuca, otvara

mu se.” (Matej 7,8)

Isus je pogledao na

one koji su se okupili da

bi sluπali Njegove rijeËi.

Iz svega srca je zaæelio

da to mnoπtvo spozna

Boæju milost i dobrotu.

Da bi im slikovito obja-

snio njihovu potrebu, ali

i Boæju spremnost da je

zadovolji, upozorio ih je

na gladno dijete koje od

svojih zemaljskih roditelja traæi kruha. “Ili, ima

li tko meu vama”, rekao im je, “da bi svome

sinu, ako bi ga zamolio kruha, pruæio kamen,

ili, ako bi ga zamolio ribu, pruæio mu zmiju?”

PozivajuÊi se na njeænu, prirodnu ljubav rodite-

lja prema djetetu, Krist nastavlja: “Dakle: ako vi,

premda ste zli, moæete davati djeci svojoj dobre

darove, koliko Êe viπe Otac vaπ nebeski dati do-


bra onima koji ga mole?” (Matej 7,9.11) Nijedan

Ëovjek oËinskoga srca ne bi mogao odbiti svojega

gladnog sina koji traæi kruha. Zar su mogli i

pomisliti da bi neki otac mogao zbijati πalu sa

svojim djetetom, muËiti ga dajuÊi mu praznu nadu

i na kraju ga razoËarati? Zar bi mu mogao prvo

obeÊati zdravu, dobru hranu, a onda mu pruæiti

kamen? Kako se onda netko usudi pokazati ne-

poπtovanje prema Bogu pretpostavljajuÊi da On

neÊe htjeti odgovoriti na pozive svoje djece?

“Dakle: ako vi, premda ste zli, moæete davati

svojoj djeci dobre darove, koliko Êe viπe Otac

nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole!”

(Luka 11,13) Sveti Duh, Kristov predstavnik, naj-

veÊi je od svih darova. Svi “dobri darovi” sadræani

su u Njemu. Sâm Stvoritelj nam ne moæe dati

niπta veÊe ni bolje. Kad usrdno molimo da nam

se smiluje u naπoj tjeskobi i da nas vodi svojim

Svetim Duhom, Gospodin nikad neÊe odbiti tu

molbu. Moæe se dogoditi da roditelj i zaboravi

svoje gladno dijete, ali naπ Bog nikad neÊe odbiti

vapaj koji Mu srce Ëeznutljivo upuÊuje u nevo-

lji. S kakvom je njeænoπÊu Bog opisao svoju lju-

bav! To je poruka OËevog srca onima koji u mraË-

nim danima misle da je Bog ravnoduπan prema

njima: “Sion reËe: Jahve me ostavi, Gospod me

zaboravi. Moæe li æena zaboravit svoje dojenËe,

ne imat suÊuti za Ëedo utrobe svoje? Pa kad bi

177

koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neÊu. Gle,

u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda

su mi pred oËima.” (Izaija 49,14-16)

Svako obeÊanje u Boæjoj RijeËi moæe biti te-

ma naπih molitava, jer je svaka Gospodnja rijeË

siguran zalog. Koji god nam duhovni blagoslov

bio potreban, naπa je prednost πto ga moæemo


Svako obeÊanje

u Boæjoj RijeËi

moæe biti tema

naπih molitava,

jer je svaka

Gospodnja rijeË

siguran zalog.

traæiti preko Isusa. DjeË-

jom jednostavnoπÊu mo-

æemo iznijeti Gospodinu

toËno ono πto nam tre-

ba, svoje zemaljske po-

trebe, moliti Ga za kruh

i odijelo, kao πto traæimo

kruh æivota i odjeÊu Kri-

stove pravednosti. Vaπ

nebeski Otac zna da

vam je sve to potrebno

i poziva vas da to traæite od Njega. Sve se prima

u Kristovo ime. Bog Êe proslaviti to ime i zado-

voljiti vaπe potrebe iz obilja svoje dareæljivosti.

Nipoπto nemojte zaboraviti da, dolazeÊi k Bo-

gu kao k Ocu, priznajete da ste Njegova djeca.

Ne uzdate se samo u Njegovu dobrotu, nego se

u svemu pokoravate Njegovoj volji znajuÊi da je

Njegova ljubav nepromjenjiva. Pristajete raditi Nje-

gov posao. Onima kojima je zapovjedio da naj-

prije traæe kraljevstvo Boæje i Njegovu praved-


nost, Isus je i obeÊao: “Molite i primit Êete da

vaπa radost bude potpuna!” (Ivan 16,24)

Dragocjeni darovi Onoga koji ima svu vlast

na Nebu i na Zemlji pripremljeni su za Boæju

djecu. Dobivamo ih zahvaljujuÊi skupocjenoj ærtvi

Otkupiteljeve krvi. Darove koji Êe zadovoljiti naj-

dublju Ëeænju srca, trajne kao vjeËnost, mogu pri-

miti i uæivati svi koji iziu pred Boga kao mala

djeca. Prihvatite Boæja obeÊanja kao da su upu-

Êena vama, iznesite ih pred Isusa kao rijeËi koje

je On izgovorio i primit Êete punu mjeru rado-

sti!

“Sve πto æelite da ljudi Ëine vama,Ëinite i vi njima!” (Matej 7,12)

Nakon uvjeravanja u Boæju ljubav prema na-

ma, Isus nareuje da ljubimo jedni druge obja-

vivπi lako shvatljivo naËelo koje obuhvaÊa sve od-

nose u ljudskoj zajednici.

Hebreji su mislili samo na ono πto su trebali

primiti. Bilo im je najvaænije osigurati sebi onaj

dio vlasti, poπtovanja i sluæbe koji im je, po nji-

hovu miπljenju, pripadao. Ali Krist nas uËi da

se ne brinemo o tome koliko trebamo primiti,

nego koliko moæemo dati. Mjerilo naπe duænosti

prema drugima upravo je ono πto smatramo nji-

hovom duænosti prema nama.

179

U ophoenju s drugima prenesite se uvijek

u njihov poloæaj. Nastojte shvatiti njihove osje-

Êaje i poteπkoÊe, njihova razoËaranja, radosti i

tuge. Poistovjetite se i postupajte s njima onako

kako biste æeljeli da oni postupaju s vama da ste

na njihovu mjestu. To je pravi zakon Ëasti izra-


U ophoenju s

drugima

prenesite se

uvijek u njihov

poloæaj. Nastojte

shvatiti njihove

osjeÊaje,

poteπkoÊe,

razoËaranja,

radosti i tuge.

æen drugim rijeËima:

“Ljubi bliænjega svoga

kao samoga sebe!” (Ma-

tej 22,39) A to je bît

uËenja prorokâ. To je na-

Ëelo Neba koje Êe biti iz-

graeno u svima koji su

se pripremili za nebesku

svetu zajednicu.

Zlatno pravilo je te-

melj prave usluænosti, a

najvjernije je prikazano

u Isusovom æivotu i ka-

rakteru. Kakvom je samo

blagosti i ljepotom zraËilo svakodnevno æivljenje

naπega Spasitelja! Kakvu je ugodu πirila sama Nje-

gova nazoËnost! Isti duh pokazat Êe se i u Njego-

voj djeci. Oni u kojima prebiva Isus, bit Êe okru-

æeni boæanskim ozraËjem. Njihove bijele haljine

ËistoÊe odiπu mirisom iz Gospodnjega vrta. Lica

im odraæavaju Njegovu svjetlost obasjavajuÊi sta-

zu nesigurnoj i umornoj nozi.


Nitko tko ima ispravnu predodæbu o tome

πto Ëini savrπen karakter, neÊe propustiti oËito-

vati Kristovu suosjeÊajnost i njeænost. Milost sme-

kπava srce, oplemenjuje i Ëisti osjeÊaje darujuÊi

nam nebesku profinjenost i osjeÊaj pristojno-

sti.

To zlatno pravilo ima i dublje znaËenje. Sva-

tko tko je postavljen za slugu mnogostruke milosti

Boæje, pozvan je objaviti duπama u neznanju i

tami ono πto bi, da je na njihovu mjestu, æelio

da one objave njemu. Apostol Pavao je rekao:

“Ja sam duænik i Grcima i barbarima, i mudrima

i nerazumnima.” (Rimljanima 1,14) Od svega πto

ste doznali o Boæjoj ljubavi, od svih bogatih da-

rova Njegove milosti koje ste primili, od svega

Ëime ste darovani viπe od najneukije i najponi-

æenije duπe na Zemlji, duæni ste dati dio toj duπi.

To se odnosi i na darove i blagoslove ovoga

æivota: sve ono Ëega imate viπe od svojih bliæ-

njih obavezuje vas da podijelite svima koji su ma-

nje blagoslovljeni. Ako imamo bogatstvo ili udob-

nost, onda imamo i najsveËaniju obvezu skrbiti

se o bolesnicima, udovicama i siroËadi isto onako

kako bismo æeljeli da se oni skrbe o nama kad

bismo se naπli u njihovu poloæaju.

Zlatno pravilo proglaπava smisao iste istine

koja je proglaπena na drugom mjestu u propo-

vijedi na Gori: “Kojom mjerom mjerite, onom

181

Êe vam se mjeriti...” (Marko 4,24) Ono πto Ëinimo

drugima, bilo dobro ili zlo, sigurno Êe nam se

vratiti — kao blagoslov ili kao prokletstvo. ©to

god dajemo, ponovno Êemo primiti. Zemaljski

blagoslovi koje pruæamo drugima mogu biti, a

Ëesto i jesu, vraÊeni na isti naËin. Ono πto daje-

mo Ëesto nam se, baπ kad nam je najpotrebnije,


Ono πto dajemo

Ëesto nam se,

baπ kad nam je

najpotrebnije,

vraÊa

Ëetverostruko u

kraljevskoj

moneti.

vraÊa Ëetverostruko u

kraljevskoj moneti. Osim

toga, svi se darovi joπ

jednom vraÊaju veÊ u

ovome æivotu obilnijim

izlijevanjem Boæje ljuba-

vi koja je zbroj cjelokup-

ne nebeske slave i svih

nebeskih blaga. Ali i uËi-

njeno zlo se vraÊa. Svat-

ko tko se usudi osuivati

i obeshrabrivati, morat

Êe i sâm u vlastitom æivotu proÊi istim podruË-

jem kojim su drugi morali proÊi zbog njega.

Doæivjet Êe iste patnje koje su i oni doæivjeli zato

πto nije imao suÊuti ni smilovanja.

To je odredila Boæja ljubav prema nama. Bog

nas æeli navesti da se postidimo tvrdoÊe svoje-

ga srca i da ga otvorimo Isusu da u njemu boravi.

Tako Êe se zlo pretvoriti u dobro, a ono πto je

izgledalo kao prokletstvo postat Êe blagoslov.


Mjerilo zlatnog pravila mjerilo je krπÊanstva.

Sve πto je manje od toga, prijevara je. Laæna je

religija koja navodi ljude da malo cijene ljudska

biÊa — a Krist ih je toliko cijenio da je dao æivot

za njih — i da budemo nemarni prema ljudskim

potrebama, patnjama ili pravima. Omalovaæava-

juÊi prava siromaπnih, patnika i grjeπnika, poka-

zujemo da smo izdali Krista. KrπÊanstvo u svijetu

ima tako malo sile zato πto ljudi samo nose Kri-

stovo ime, a æivotom se odriËu Njegova karaktera.

Zbog toga se i huli na Gospodnje ime.

O apostolskoj Crkvi, kad ju je u onim svijet-

lim danima obasjavala slava uskrsloga Krista, na-

pisano je da “nitko nije nazivao svojim ono πto

mu je pripadalo ... Meu njima, dakako, nitko

nije oskudijevao... Apostoli su vrlo odvaæno svje-

doËili za uskrsnuÊe Gospodina Isusa, i velika je

milost bila nad svima njima.” “Kao πto su svaki

dan postojano — kao po dogovoru — bili u hramu,

tako su po kuÊama lomili kruh i zajedno uzimali

hranu vesela i priprosta srca. Hvalili su Boga i

zato uæivali naklonost svega naroda. A Gospodin

je svaki dan pripajao Crkvi one koji se spasava-

hu.” (Djela 4,32.34.33; 2,46.47)

Pretraæite Nebo i Zemlju, ali neÊete naÊi da

se ijedna istina otkrila tako silno kao istina objav-

ljena djelima milosra prema onima kojima je

potrebno suosjeÊanje i pomoÊ. To je istina kakva

183

je u Isusu. Kad nositelji Kristova imena odjelotvo-

re naËela zlatnoga pravila, otkrit Êe se ista sila

koja je pratila djelo evanelja u doba apostola.

“Kako su uska vrata i tijesan put kojivodi u æivot...” (Matej 7,14)

Stanovniπtvo Palestine u Kristovo doba æivjelo

je u utvrenim gradovima koji su veÊinom bili

podignuti na breæuljcima i gorama. Vratima ko-

ja su se zatvarala pri zalasku sunca, prilazilo se

strmim, kamenitim putovima. Putnik koji bi se

u smiraj dana vraÊao kuÊi, Ëesto je morao ubr-

zati korak i æurno se uspeti uz veliku uzbrdicu

da bi stigao do vrata prije mraka. Tko bi zaka-

snio, ostao bi izvan zidova.

Uzak, strm put koji vodi domu i odmoru,

posluæio je Isusu kao dojmljiva slika krπÊanskoga

puta. Tijesan je put koji sam vam pokazao, rekao

je, a kroz vrata je teπko proÊi jer zlatno pravilo

iskljuËuje uznositost i samoæivost. Postoji, isti-

na, i prostran put, ali on zavrπava propaπÊu. Ako

se æelite penjati putom duhovnog æivota, morat

Êete se stalno uspinjati. Taj put vodi naviπe. Morat

Êete iÊi s manjinom, jer Êe veÊina izabrati put

koji vodi naniæe.

Putom smrti moæe iÊi svaki pripadnik ljudsko-

ga roda sa svom svojom svjetovnoπÊu, sebiËnoπ-



Êu, oholoπÊu, nepoπtenjem i moralnom pokva-

renoπÊu. Na njemu ima mjesta za sva ljudska miπ-

ljenja i uËenja i dovoljno prostora da se svatko

povodi za svojim sklonostima ËineÊi sve πto mu

nalaæe njegovo samoljublje. Da bi krenuo u pro-

past, Ëovjek ne mora traæiti put, jer su vrata πi-

roka, a i put je prostran, pa noga sama skreÊe

na stazu koja zavrπava smrÊu.

Ali tijesan je put koji vodi u æivot, a vrata

su tijesna. Ako ste prionuli uz neki grijeh, uvidjet

Êete da je put pretijesan da biste proπli. Æelite

li krenuti Gospodnjim putom, morate odbaciti

svoje putove, svoju volju i svoje zle navike i obi-

Ëaje. Tko hoÊe sluæiti Kristu, ne moæe slijediti

shvaÊanja ovoga svijeta niti udovoljavati svjetov-

nim mjerilima. Put prema Nebu tijesan je za

ugledne i bogate da se njime sveËano voze, pre-

uzak je za igre samoæivih ambicija, prestrm i ne-

ravan da se njime uspinju oni koji vole udobnost.

Kristov dio bio je naporan rad, strpljenje, poær-

tvovnost, poniæenje, siromaπtvo, protivljenje

grjeπnika, a to mora biti i naπ dio æelimo li stu-

piti u Boæji raj.

Ipak, iz toga ne smijemo zakljuËiti da je put

πto vodi nagore muËan, a onaj πto vodi nadolje

lagan. Duæ cijeloga puta πto vodi u smrt bol je

i patnja, ima tuge i razoËaranja, stoje upozore-

nja da se ne ide dalje. Boæja ljubav oteæava ne-

185

posluπnima i samovoljnima da se sami uniπte. Is-

tina, Ëini se sve da bi se Sotonina staza prika-

zala privlaËnom, ali to je prijevara. Na putu zla

ima gorkog kajanja i razornih briga. Moæemo po-


Put prema Nebu

tijesan je za

ugledne i bogate

da se njime

sveËano voze,

preuzak je za

igre samoæivih

ambicija,

prestrm i

neravan da se

njime uspinju

oni koji vole

udobnost.

misliti da je povoenje

za oholoπÊu i svjetovnim

ambicijama ugodno, ali

kraj im je bol i jad. Sebi-

Ëni planovi mogu davati

laskava obeÊanja i budi-

ti nadu u uæivanje, ali Êe-

mo ustvrditi da nam je

sreÊa zatrovana, a æivot

zagorËan nadama u Ëije-

mu srediπtu smo mi sa-

mi. Vrata puta nadolje

mogu biti okiÊena cvije-

Êem, ali je put trnovit.

Svjetlost nade, koja sja

na njegovu poËetku, gu-

bi se u tami oËaja, a du-

πa koja ide tim putom spuπta se u sjenu beskrajne

tame.

“Uvid u dobro pribavlja milost, a put beza-

konika hrapav je”, ali su putovi mudrosti “putovi

miline, i sve su njene staze pune spokoja”. (Izreke

13,15; 3,17) Svako djelo posluπnosti Kristu i sa-

moodricanja radi Njega, svaka hrabro podnese-


na nevolja i svaka pobjeda nad kuπnjom koraci

su na putu prema slavi i konaËnoj pobjedi. Izabe-

remo li Ga za svojega VodiËa, Krist Êe nas pouz-

dano voditi. Ni najveÊi grjeπnik ne mora zalu-

tati. Nijedna duπa koja drπÊuÊi traæi ne mora pro-

maπiti put obasjan Ëistim i svetim svjetlom. Iako

je put tako uzak i svet da se na njemu ne moæe

trpjeti grijeh, pristup na nj omoguÊen je svima,

da nitko tko sumnja i strepi ne treba reÊi: “Bog

ne mari za mene.”

Put moæe biti neravan, a uspon strm. Moæe

biti provalija s desne i s lijeve strane. Moæda Êemo

na svojemu putu morati podnositi teπke napore.

Kad se umorimo i poæelimo predahnuti, moæda

Êemo morati s naporom iÊi dalje. Moæda Êemo

se morati boriti kad izgubimo snagu, a kad bu-

demo obeshrabreni, morat Êemo se i dalje nadati.

Ali s Kristom, svojim VodiËem, ipak Êemo konaË-

no stiÊi u æeljenu luku. Sâm Krist proπao je prije

nas tim muËnim putom i poravnao stazu naπim

nogama.

Uzduæ cijelog strmoga puta πto vodi u vjeË-

ni æivot izvori su radosti za osvjeæavanje umornih.

Oni πto idu putovima mudrosti neizmjerno su

radosni i u nevolji, jer Onaj koga njihova duπa

ljubi, iako nevidljiv, ide pokraj njih. Pri svakom

koraku naviπe sve jasnije osjeÊaju dodir Njego-

ve ruke, blistavije zrake slave Nevidljivoga padaju

187

na njihov put pri svakom koraku, a njihove pje-

sme hvale dostiæu sve viπe tonove da bi se sjedi-

nile s pjesmama anela pred prijestoljem. “A

pravedniËka je staza kao svjetlost svanuÊa, koja

je sve jasnija do potpunog dana.” (Izreke 4,18)

“Trudite se — reËe im — da uete natijesna vrata...” (Luka 13,24)

Zakaπnjeli putnik, u æurbi da stigne na grad-

ska vrata prije zalaska sunca, nije smio skretati

s puta ni zbog kakvih usputnih privlaËnosti. Sve

njegove misli bile su usmjerene k jedinom cilju:

proÊi kroz vrata. Ista usredotoËenost na cilj, kaæe

Isus, zahtijeva se i u krπÊanskom æivotu. Otkrio

sam vam slavu karaktera. To je prava slava mojega

kraljevstva koje ne obeÊava zemaljske posjede,

a ipak je vrijedno vaπih najusrdnijih Ëeænji i na-

pora. Nisam vas pozvao da se borite za vrhovnu

vlast nekog velikoga svjetskog kraljevstva, ali ne-

mojte iz toga zakljuËiti da neÊe biti bitaka u ko-

jima Êete se boriti ni pobjeda koje Êete morati

postiÊi. Nalaæem vam da se trudite, da se borite

kako biste uπli u moje duhovno kraljevstvo.

KrπÊanski æivot je bitka i napredovanje. Ali

pobjeda koju treba izvojevati ne postiæe se ljud-

skom snagom. Popriπte sukoba je podruËje srca.

Bitka koju moramo voditi — najveÊa koju je Ëovjek



ikad vodio — to je pokoravanje Boæjoj volji, pod-

Ëinjavanje srca vrhovnoj vlasti ljubavi. Stara na-

rav, roena od krvi i tjelesne volje, ne moæe nasli-

jediti Boæje kraljevstvo. Naslijeene sklonosti i

steËene navike moraju biti odbaËene.

Tko odluËi uÊi u duhovno kraljevstvo, uvidjet

Êe da su se sve sile i strasti njegove nepreporo-

ene naravi, potpomognute silama kraljevstva ta-

me, okrenule protiv njega. SebiËnost i oholost

ustat Êe protiv svega πto bi ih prikazivalo kao

grjeπne. Ne moæemo sami po sebi pobijediti zle

æelje i navike koje se bore za prevlast niti moæemo

svladati moÊnoga neprijatelja koji nas dræi u rop-

stvu. Jedino nam Bog moæe osigurati pobjedu.

On æeli da upravljamo sobom, svojom voljom i

svojim putovima, ali ne moæe djelovati u nama

bez naπega pristanka i suradnje. Boæanski Duh

djeluje preko sposobnosti i sila danih Ëovjeku.

Svojim snagama trebamo suraivati s Bogom.

Pobjeda se ne moæe postiÊi bez usrdne mo-

litve i stalne poniznosti. Nitko ne smije prisiljavati

naπu volju da surauje s boæanskim oruima, ne-

go se ona mora dragovoljno podËiniti. Kad bi

vam se utjecaj Boæjega Duha mogao nametnuti

u stostruko veÊoj mjeri, to vas ne bi uËinilo krπ-

Êanima, dostojnim podanicima Neba. Sotonino

uporiπte ne bi bilo razoreno. Volja mora biti stav-

ljena na stranu Boæje volje. Sami po sebi niste

189

sposobni pokoriti Boæjoj volji svoje naume, æelje

i sklonosti, ali ako “æelite æeljeti”, Bog Êe obaviti

to djelo umjesto vas ruπeÊi pomisli i svaku visinu

πto se podiæu protiv “priznanja Boga” i zarob-

ljavajuÊi “svaku misao na posluπnost Kristu”. (2.


Bog æeli da

upravljamo

sobom, svojom

voljom i svojim

putovima, ali ne

moæe djelovati u

nama bez

naπega

pristanka i

suradnje.

KorinÊanima 10,4.5)

Gradit Êete svoje spase-

nje sa strahom i drhta-

njem. “Bog je, naime,

onaj koji proizvodi u va-

ma i htjenje i djelovanje

da mu se moæete svidje-

ti.” (Filipljanima 2,12.13)

Mnogi su privuËeni

Kristovom ljepotom i ne-

beskom slavom, ali us-

tuknu kad doznaju uvje-

te pod kojima sve to mo-

æe postati njihovo. Na πi-

rokom putu nisu potpuno zadovoljni stazom ko-

jom idu. »eznu za oslobaanjem robovanja gri-

jehu i nastoje se vlastitom snagom suprotstaviti

svojim grjeπnim navikama. Pogledavaju prema ti-

jesnom putu i uskim vratima, ali sebiËna zado-

voljstva, ljubav prema svijetu, oholost i neposve-

Êena ambicija podiæu zapreku izmeu njih i Spa-

sitelja. OdreÊi se svoje volje, predmetâ ljubavi

πto su ih sami izabrali ili za kojima teæe, zahtijeva


ærtvu pred kojom oklijevaju, zastaju i vraÊaju se

natrag, “... jer Êe mnogi... traæiti da uu, ali neÊe

moÊi”. (Luka 13,24) Oni æele dobro, ulaæu i

odreen napor da ga steknu, ali ga nisu izabra-

li. Nisu ga Ëvrsto nakanili steÊi po svaku cijenu.

Æelimo li pobijediti, jedina nada nam je sje-

diniti svoju volju s Boæjom voljom i raditi u su-

radnji s Bogom, iz trenutka u trenutak i iz dana

u dan. Ne moæemo ostati onakvi kakvi jesmo, a

ipak uÊi u Boæje kraljevstvo. Ako ikad postigne-

mo svetost, to Êe biti kad se odreknemo sebe i

prihvatimo Kristov um. Oholost i samodostatnost

moraju biti razapete. Jesmo li voljni platiti cije-

nu koja se od nas traæi? Jesmo li spremni svoju

volju potpuno uskladiti s Boæjom voljom? Sve dok

to ne budemo htjeli, preobraæavajuÊa Boæja mi-

lost neÊe se pokazati u nama.

Moramo se upustiti u borbu “koja snaæno oËi-

tuje svoju silu u meni”. “Zato se i trudim i bo-

rim”, rekao je apostol Pavao, “prema njegovoj

djelotvornosti...” (Koloπanima 1,29)

U odluËujuÊem trenutku svojega æivota Ja-

kov se povukao na molitvu. Bio je ispunjen samo

jednom miπlju — izmoliti preobraæaj karaktera.

Dok je iznosio svoje potrebe Bogu, neki neprija-

telj, kako je on pretpostavljao, stavio je ruku na

njega i on se Ëitavu noÊ hrvao boreÊi se za æivot.

Ali teænja njegove duπe nije se izmijenila ni usred

191

æivotne opasnosti. Kad mu je snaga veÊ bila na

izmaku, Aneo je uporabio svoju boæansku moÊ.

Po tome dodiru Jakov je prepoznao Onoga s ki-

me se borio. Ranjen i bespomoÊan, pao je na

Spasiteljeve grudi moleÊi blagoslov. Nije se dao

odbiti niti je prestajao moliti, a Krist je usliπao


U odluËujuÊem

trenutku svojega

æivota Jakov se

povukao na

molitvu. Bio je

ispunjen samo

jednom miπlju —

izmoliti

preobraæaj

karaktera.

molbu njegove bespo-

moÊne, pokajniËke duπe,

kako je i obeÊao: “Ili u

moje nek doe okrilje,

neka sk lopi mir sa

mnom, mir neka sklopi

sa mnom.” (Izaija 27,5)

Jakov je odluËno zahtije-

vao: “NeÊu te pustiti dok

me ne blagosloviπ.” (Po-

stanak 32,26) Onaj s ko-

jim se patrijarh hrvao

nadahnuo ga je duhom

ustrajnosti, On mu je

dao i pobjedu i promijenio mu ime Jakov u Izrael:

“Viπe se neÊeπ zvati Jakov, nego Izrael, jer si se

hrabro borio i s Bogom i s ljudima, i nadvladao

si.” (Postanak 32,29) Ono πto je uzalud nasto-

jao postiÊi vlastitom snagom, stekao je preda-

noπÊu i Ëvrstom vjerom. “Vi ste, djeËice, od Boga

i vi ste ih pobijedili, jer je veÊi onaj koji je u va-

ma nego onaj koji je u svijetu.” (1. Ivanova 5,4)


“»uvajte se laænih proroka...” (Matej7,15)

Pojavit Êe se laæni proroci koji Êe vas nastojati

odvuÊi s tijesnog puta i od uskih vrata. »uvajte

ih se! Iako dolaze u ovËjem runu, unutra su gra-

beæljivi vuci! Isus daje znak po kojemu se laæni

uËitelji razlikuju od pravih: “Prepoznat Êete ih

po njihovim rodovima. Zar se s trnja bere groæ-

e ili s draËe smokve?” (Matej 7,16)

Nije nam naloæeno prosuivati ih po njiho-

vim slatkorjeËivim govorima i zvuËnim izjavama.

Treba ih prosuivati Boæjom RijeËju. “Uza Za-

kon! Uza svjedoËanstvo! Tko ne rekne tako, zoru

neÊe doËekati.” “Prestani, sine moj, sluπati naput-

ke koji odvode od rijeËi spoznaje!” (Izaija 8,20;

Izreke 19,27) Kakvu vijest donose ti proroci? Na-

vodi li vas ta vijest da πtujete Boga i da Ga se

bojite? Je li vas ponukala da pokaæete ljubav pre-

ma Bogu vjernoπÊu Njegovim zapovijedima? Ako

ne uviaju vaænost moralnog Zakona, ako se olako

odnose prema boæanskim propisima, ako prestu-

paju jednu od Njegovih najmanjih zapovijedi i

tako uËe ljude, bit Êe bezvrijedni u oËima Neba.

Sigurno nemaju nikakvih prava na svoje zvanje.

Samo nastavljaju isto djelo koje je otpoËeo knez

tame, Boæji neprijatelj.

Ne pripadaju Kristu svi koji se hvale Njego-

vim imenom i nose Njegov znak. Mnogi koji su

193

uËili u moje ime, kaæe Isus, bit Êe na kraju prona-

eni lakima. “Mnogi Êe mi reÊi u onaj dan: ‘Gos-

podine! Gospodine, zar nismo pomoÊu tvoga ime-

na prorokovali, pomoÊu tvoga imena izgonili zle


Kad se u

naπemu æivotu

otkrivaju

dobrohotnost,

ljubaznost,

njeænost i

suosjeÊanje, kad

se naπe srce

ispunjava

radoπÊu πto

Ëinimo dobro,

kad uzdiæemo

Krista, a ne

sebe — moæemo

znati da je naπa

vjera prava.

duhove, pomoÊu tvoga

imena Ëudesa Ëinili?’ Ta-

da Êu im kazati: ‘Nikad

vas nisam poznavao. Od-

lazite od mene, zlotvo-

ri!’” (Matej 7,22.23)

Neki ljudi vjeruju da

imaju pravo i kad ga ne-

maju. Dok Krista progla-

πavaju svojim Gospodi-

nom i u Njegovo ime,

po vlastitoj izjavi, Ëine

velika djela, zapravo su

sluge nepravde. “I hrle k

tebi kao na zbor narod-

ni; i narod moj sjeda

preda te i sluπa tvoje ri-

jeËi, ali ih ne izvrπuje:

naslauju se njima u us-

tima, a srce im ide za

nepravednim dobitkom.” Onaj koji objavljuje Boæ-

ju rijeË njima je “kao slatka pjesma uz glazbu

otpjevana glasom umilnim: rijeËi ti sluπaju, ali

ih ne izvrπuju”. (Ezekiel 33,31.32)


Sama tvrdnja da smo Kristovi uËenici nema

nikakve vrijednosti. Vjera u Krista, koja spaπava

duπu, nije ono πto mnogi tvrde da jest. “Vjerujte,

vjerujte”, kaæu, “i ne trebate dræati Zakon!” Ali

vjerovanje koje nas ne vodi posluπnosti samo je

privid. Apostol Ivan kaæe: “Tko tvrdi: ‘Poznajem

ga’, a ne vrπi njegovih zapovijedi, laæac je, i u

njemu nema istine.” (1. Ivanova 2,4) Neka nitko

ne misli da osobite viπe sile ili Ëudesne pojave

trebaju biti dokaz vjerodostojnosti njihova rada

ili ideja koje zastupaju. Kad netko s podcjenji-

vanjem govori o Boæjoj RijeËi, a svoje dojmove,

osjeÊaje i iskustva stavlja iznad boæanskog mje-

rila, moæemo biti sigurni da u njemu nema svjet-

losti.

Posluπnost je dokaz da smo Kristovi uËenici.

Dræanje zapovijedi pokazuje iskrenost ljubavi koju

ispovijedamo. Ako uËenje koje prihvatimo uni-

πtava grijeh u srcu, Ëisti duπu od prljavπtine i

raa rodove svetosti, moæemo znati da je to Boæja

istina. Kad se u naπemu æivotu otkrivaju dobro-

hotnost, ljubaznost, njeænost i suosjeÊanje, kad

se naπe srce ispunjava radoπÊu πto Ëinimo do-

bro, kad uzdiæemo Krista, a ne sebe — moæemo

znati da je naπa vjera prava. “Ako vrπimo njego-

ve zapovijedi, po tom znamo da ga poznajemo.”

(1. Ivanova 2,3)

195

“Udari pljusak, navaliπe potoci,dunuπe vjetrovi i jurnuπe na kuÊu, aliona se ne sruπi, jer je sagraena nalitici.” (Matej 7,25)

Ljudi su bili ganuti Kristovim rijeËima. Privu-

kla ih je boæanska ljepota naËela istine. Sluπali

su Kristove ozbiljne opomene kao glas Boga koji

ispituje srca. Njegove rijeËi su udarile u sâm ko-

rijen njihovih zamisli i miπljenja. Pokoriti se Nje-

govu uËenju znaËilo je potpuno izmijeniti naËin

razmiπljanja i djelovanja. To bi ih sukobilo s njiho-

vim vjerskim uËiteljima, jer bi prouzroËilo ruπenje

cijeloga zdanja πto su ga podizali naraπtaji rabi-

nâ. Iako su Kristove rijeËi naπle mjesta u srcima

ljudi, samo su ih rijetki bili spremni prihvatiti

kao vodiË u æivotu.

Isus je zavrπio svoju propovijed na Gori sli-

kom kojom je dojmljivo upozorio na vaænost spro-

voenja u djelo Njegovih rijeËi. U mnoπtvu koje

se tiskalo oko Spasitelja bilo je mnogih koji su

cijeli svoj æivot proveli u blizini Galilejskog je-

zera. Dok su sjedili na obronku Gore sluπajuÊi

Kristove rijeËi, mogli su vidjeti doline i tjesna-

ce kroz koje su planinski potoci pronalazili put

do mora. Ljeti bi Ëesto sasvim nestali ostavivπi

samo suho i praπnjavo korito. Ali kad se zimske

oluje razbjesne nad bregovima, rijeke se pretva-



raju u divlje i pobjeπnjele bujice koje ponekad

preplavljuju doline odnoseÊi sve pred sobom. Vo-

da odnosi kolibe πto su ih seljaci podignuli u

zelenoj ravnici, naizgled izvan dosega opasnosti.

Ali visoko na breæuljcima bilo je kuÊa podignu-

tih na stijeni. U nekim dijelovima zemlje kuÊe su

bile izgraene od kamena, pa su veÊ viπe od tisuÊu

godina uspjeπno odolijevale burama. Bile su po-

dignute napornim radom i uz mnogo poteπkoÊa.

Prilaz tim kuÊama nije bio lak, a njihov je poloæaj

bio neprivlaËniji od poloæaja kuÊa u zelenoj rav-

nici. Ali bile su utvrene na kamenu, pa su vje-

trovi, vode i oluje uzalud navaljivali na njih.

Svatko tko sluπa ove moje rijeËi i izvrπava

ih, moæe se usporediti s Ëovjekom koji je sagra-

dio svoju kuÊu na litici, rekao im je Isus. Stolje-

Êima prije toga prorok Izaija je pisao: “Sahne tra-

va, vene cvijet, ali rijeË Boga naπega ostaje do-

vijeka” (Izaija 40,8), a Petar je mnogo godina na-

kon propovijedi na Gori, navodeÊi te rijeËi pro-

roka Izaije, dodao: “A to je ta rijeË koja vam je

navijeπtena kao Radosna vijest.” (1. Petrova 1,25)

Boæja RijeË jedina je stalnost koju naπ svijet po-

znaje i siguran temelj. “Nebo Êe i zemlja proÊi”,

rekao je Isus, “ali rijeËi moje neÊe proÊi.” (Ma-

tej 24,35)

Velika naËela Zakona, velika naËela same

Boæje naravi iznesena su rijeËima koje je Krist

197

izgovorio na Gori. Tko gradi na njima, gradi na

Kristu, Stijeni vjekova. PrimajuÊi RijeË, prima-

mo Krista. Samo oni koji tako primaju Njegove

rijeËi, grade na Njemu. “Nitko, naime, ne moæe


postaviti drugoga teme-

lja osim onoga koji je

veÊ postavljen, a taj je

Isus Krist.” (1. KorinÊa-

nima 3,11) “Spasenja ne-

ma ni po jednom dru-

gom, jer je pod nebom

to jedino ime dano lju-

dima po kojem nam se

treba spasiti.” (Djela

4,12) Krist, RijeË, objava

Boga — izraz Njegova ka-

raktera, Njegova Zakona,

Njegove ljubavi i Njego-

va æivota — jedini je te-

melj na kojemu se moæe

izgraditi postojan karak-

ter.

SluπajuÊi Njegovu

RijeË, gradimo na Kristu. Nije pravedan onaj tko

se samo raduje pravdi, nego onaj tko je Ëini.

Svetost nije zanos, nego je posljedica potpunog

predavanja Bogu, ispunjavanje volje naπega

nebeskog Oca. Kad su Izraelova djeca taborovala

Æelite li postati

Kristovi

sljedbenici, a ne

znate kako biste

poËeli? Nalazite

li se u tami i ne

znate naÊi

svjetlost? Idite

za svjetloπÊu

koju veÊ imate.

OdluËite u srcu

posluπati ono

πto znate iz

Boæje RijeËi.


na granicama ObeÊane zemlje, nije im bilo do-

voljno neπto znati o Kanaanu ili pjevati pjesme

o njemu. Samo to ne bi im omoguÊilo da zapo-

sjednu vinograde i maslinike u toj dobroj zemlji.

Mogla je doista postati njihovo vlasniπtvo tek kad

je osvoje, kad prihvate uvjete, kad pokaæu æivu

vjeru u Boga, kad shvate da se Boæja obeÊanja

odnose na njih i kad posluπaju Njegove nared-

be.

Religija se sastoji od ispunjavanja Kristovih

rijeËi — ne zato da bismo stekli Boæju naklonost,

nego zato πto smo, iako nezasluæeno, primili dar

Njegove ljubavi. Krist ne utemeljuje Ëovjekovo

spasenje na njegovim tvrdnjama da vjeruje, nego

na vjeri koja se vidi u pravednim djelima. Od

Kristovih sljedbenika se oËekuje da Ëine, a ne

samo da govore. Karakter se izgrauje upravo

djelima. “Svi su oni koje vodi Boæji Duh sinovi

Boæji.” (Rimljanima 8,14) Sinovi Boæji su oni koje

vodi Duh, a ne oni Ëija su srca dirnuta Duhom,

ne oni koji se katkad pokoravaju Njegovoj sili.

Æelite li postati Kristovi sljedbenici, a ne zna-

te kako biste poËeli? Nalazite li se u tami i ne

znate naÊi svjetlost? Idite za svjetloπÊu koju veÊ

imate. OdluËite u srcu posluπati ono πto znate

iz Boæje RijeËi. Boæja sila i sâm Njegov æivot na-

laze se u Njegovoj RijeËi. Ako je primite vjerom,

RijeË Êe vam dati snage da je posluπate. Ako ne

199NE SUDITI, NEGO POMAGATI

zanemarite svjetlost koju imate, dobit Êete veÊu

svjetlost. Gradite na Boæjoj RijeËi pa Êe vam ka-

rakter biti izgraen po uzoru na Kristov karak-

ter.

Krist, pravi temelj, æivi je kamen. Njegov æi-

vot proæima sve koji grade na Njemu “te dopustite

da se od vas samih kao æivog kamenja sagradi

duhovna kuÊa...” (1. Petrova 2,5) “U njemu sva

zgrada, Ëvrsto povezana, raste u sveti hram u Go-

spodinu.” (Efeæanima 2,21) Kamenje se sjedinjuje

s temeljem, jer isti æivot proæima sve. Takvu gra-

evinu ne moæe sruπiti nikakva oluja, jer:

Ono πto s Bogom dijeli æivot,

s Njime Êe i sve nadæivjeti.

Ali past Êe svaka graevina podignuta na

drugom temelju, a ne na Boæjoj RijeËi. Onaj tko

gradi, sliËno Hebrejima Kristova doba, na teme-

lju ljudskih ideja i miπljenja, formi i obreda koje

su ljudi izmislili, ili na bilo kakvim djelima πto

ih moæe Ëiniti ne oslanjajuÊi se na Kristovu mi-

lost, podiæe kuÊu svojega karaktera na neposto-

janom pijesku. Bijesne oluje kuπnjâ odnijet Êe

pjeskovitu podlogu i ostaviti kuÊu kao ruπevinu

na obali vremena.

“Stog ovako govori Jahve Gospod... I uzet

Êu pravo za mjeru, a pravdu za tezulju. I tuËa


Êe vam zastrti skloniπte od laæi, a voda otplaviti

skroviπte.” (Izaija 28,16.17)

Ali milost se zalaæe za grjeπnika. “Æivota mi

moga — rijeË je Jahve Gospoda — nije meni do

smrti bezboænikove, nego da se odvrati od zlo-

ga puta svojega i da æivi! Obratite se, dakle, obra-

tite se od zloga puta svojega! Zaπto da umrete,

dome Izraelov?” (Ezekiel 33,11) Glas koji danas

poziva nepokajane glas je Onoga koji je nekad,

s boli u srcu, uzviknuo gledajuÊi voljeni grad:

“Jeruzaleme, Jeruzaleme, πto ubijaπ proroke i ka-

menujeπ one koji su ti poslani! Koliko puta htje-

doh skupiti tvoju djecu kao πto kvoËka skuplja

svoje piliÊe pod krila, ali vi ne htjedoste! Evo,

vaπa Êe kuÊa biti prepuπtena vama — pusta!” (Ma-

tej 23,37.38) Isus je u Jeruzalemu vidio simbol

svijeta koji je odbacio i prezreo Njegovu milost.

Plakao je, o, tvrdo srce, za tobom! Kad je Isus

prolijevao suze na Gori, Jeruzalem se joπ mo-

gao pokajati i izbjeÊi svoju sudbinu. Nebeski

Dar na trenutak je zastao u nadi da Êe Ga Jeruza-

lem ipak primiti. Tako i tebi, o, srce, Krist sad

govori glasom punim ljubavi: “Evo stojim na vra-

tima i kucam. Ako tko Ëuje moj glas i otvori vrata,

uÊi Êu k njemu i veËerati s njim, i on sa mnom.”

(Otkrivenje 3,20) “Usliπah te u najbolje vrije-

me, pomogoh ti u dan spasenja.” (2. KorinÊanima

6,2)

201

Tko svoju nadu temelji na sebi, gradi na pi-

jesku. Ali joπ nije kasno da izbjegnete propast

koja vam prijeti. Prije nego πto izbije oluja, bjeæite

na sigurno tlo. “Zato ovako govori Jahve Gospod:


Evo, postavljam na Sionu

kamen odabrani, drago-

cjen kamen ugaoni, te-

meljac. Onaj koji u nj

vjeruje, neÊe propasti.”

“Obratite se k meni da

se spasite, svi krajevi

zemlje, jer ja sam Bog i

nema drugoga!” “Ne boj

se, jer ja sam s tobom;

Boæja RijeË

jedina je

stalnost koju

naπ svijet

poznaje i

siguran temelj.

ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja te

krijepim i pomaæem ti, podupirem te pobjedniË-

kom desnicom.” “NeÊete se postidjeti i neÊete

poniknuti dovijeka.” (Izaija 28,16; 45,22; 41,10;

45,17)


203

Predmetno kazalo

ABEL, prvi muËenik 52

Abraham, razlog Boæjeg izbo-

ra 55, 64

Adam i Eva, gledali i razgova-

rali s Bogom u Edenu 44

izgubili vlast nad svojim

kraljevstvom 31

meusobno se poËeli op-

tuæivati 168

Stvoritelj sjedinio 90

Aktivnost, ne moæe nadokna-

diti nedostatak ljubavi u

vjerskom iskustvu 168

Aneli, dobri i zli 160

pri drugom dolasku 147

radovali se Kristovoj po-

bjedi nad Sotonom 141

ravnaju se po naËelima

Njegovog zakona 71, 148

sluæba, za Boga 148, 149

πtovanje Boga 144, 145,

146

sluæba za Ëovjeka 149,150,

160

zli, vidi avoli

Aneo, zavjeta, Jakov se bo-

rio s 24, 88, 190

uporabio svoju boæansku

moÊ 191

Antikrist 168

BABILON, Daniel i prijatelji

u 62

Baπan 80

Biblija 35, 42

istine skrivene u 44

riznica Boæjeg milosra 42

tekstovi, novo znaËenje 35

Vidi i Boæja rijeË

Bilje, buja 103

Bitka, i napredovanje, krπÊan-

ski æivot je 187

najveÊa ikad voena za Ëo-

vjeka 187

sa Sotonom, Krist nas ne-

Êe napustiti u 160

Blago 121-124

Blago, nebesko 122

Blagoslov 173, 180

Blaæenstva 9

komentar na 17-66

Bludnice 172

Bog, Adam Ga gledao 44

Ëuje svaku rijeË 143


izlijevanje ljubavi 106

izvor æivota 86, 130

je ljubav 106

karakter, pogreπno pred-

stavljen od Sotone 41, 156

Krist, sjaj OËeve slave 27

ljubavi 67

na prijestolju svemira 62

naπ Otac 102, 143, 146

naπ vjeËni prijatelj 162

ne izgovarati titule olako

144

nijednu duπu nije ostavio

126

oganj koji saæiæe 88

osjeÊa tugu i razoËaranja

143

pogansko razumijevanje

102

pogreπno protumaËen od

Sotone 41, 155

predodæba o 102

priroda 10

proslavljen Ëovjekovim ot-

kupljenjem 10

srediπte svjetlosti i blago-

slova 107

stanuje u svakom boravi-

πtu 143

Stvoritelj 43

svemoÊan 136

πtovanje, sveti aneli 144,

145

uvjeti kad dolazimo k 115,

141-144, 155, 156

vjeËna ruka 135

æeli spasiti 37

Bogatstvo, zemaljsko 46

Bol, Ëaπa 26

duboka 25

Bol, æivot 24

Bolesni, duænost da skrbimo

za 180

Bolest, On je mislio na nas

135

Borba 190

Boæanska promisao 43

Boæja mudrost 131

Boæja rijeË, jedina stalnost ko-

ju svijet poznaje 196

obeÊanje, siguran zalog

177

primamo Krista preko 152

prosuivati laæne uËitelje

pomoÊu 192

prouËavanje velikih i dra-

gocjenih istina 153

razvija u nama vrline 132

stvaralaËka sila 172

Sveti Duh Ëini razumlji-

vom 152

Vidi i Sveto pismo

BraÊa, sva su Boæja djeca 142

Isus se ne stidi nazvati nas

141

poteπkoÊe izmeu 84

Brak 89-92

zakon, prvobitni 89, 90

Briga, za ono πto trebamo

primiti 178

205PREDMETNO KAZALO

Brige 136, 137

Brvno u oku 167, 170

CARINICI 172

Carinik, molitva 19

Carska palaËa 53

Ceremonije 12

Crkva 162

Krist glava 91

otkrivati Boga ljudima 61

otpala 169

sljedbenicima povjerio

sluæbu u svijetu 63

u Filipi 55

CvijeÊe 112, 130-133

»AST 179

»aπa, blagoslova 18

hladne vode 39

»istoÊa, osobna 116, 117

srca 40, 41

Vidi i Obredna ËistoÊa

»ovjek, Boæje pravo na sva-

koga 81, 82

i otkupljenje 10

Vidi i Ljudi

»uda, Kristova 18

»udesne pojave 194

DANIEL 28, 62

Darovi, dragovoljni 84

David, bijeg 23

pjesnik Izraelov 66

psalmi πto ih je napisao

65, 66, 72, 150, 154

Dekapolis 15

Deset zapovijedi 74

treÊa zapovijed, hebrejsko

razumijevanje 93

πesta zapovijed, krπi se nje-

govanjem mrænje 81

zapovijed o zakletvi 93,

94

Vidi i Boæji Zakon

Djeca Boæja 150

Ëuvana usred nemira i su-

koba naroda 163

πto znaËi biti nazvan 143

tko su 104, 107, 197, 198

Djela, ljubavi, mala 113

milosra 110, 111

ne praveÊi razlike, svima

koji traæe 101

Djela, dobra 111

pobuda koju Nebo cijeni

kod 111

napor da se zasluæi spase-

nje 164

ne moæemo zasluæiti ili ku-

piti nasljedstvo 120

posljedica primanja Krista

120

spasenje utemeljeno na

vjeri koja vodi k 198

Dobar glas, kleveta moæe na-

πkoditi 50

Dobro 170, 181

Dobrota, posljedice 111-113

treba pokazati zlima 104

zakon 133


Dogaaji, buduÊi 162

Dom 31

Dragulji, uËenici nazvani 122

u Spasiteljevoj kruni 173

Drugi Kristov dolazak 146-

148

evanelje Êe se propovije-

dati u svijetu 147, 148

kako Êe na zle utjecati 42

kraljevstvo slave uspostav-

ljeno prigodom 147

Druπtvo, umjetne razlike 63,

64

DrveÊe 133

Duh, Boæji, vidi Sveti Duh

Duhovni svijet 126

Duπa, gladna i æedna 33

nema sile koja bi mogla

ukaljati 50

–AVAO, vidi Sotona

–avoli, vojska 160

sedam, istjeranih iz Marije

Magdalene 172

EDEN, Adam i Eva u 31, 44,

90

ponovno Êe procvjetati na

Zemlji 74

Egipat 67

Josip u 62

Energija, æivotvorna 56

Eva 96, 168

Evanelje, djelo, odgovornost

163

o kraljevstvu cijelome svi-

jetu prije drugog dolaska

63-66, 146-148

FARAON 88, 89

Farizej, molitva 17, 18

Farizeji, djelovanje religije 56,

57

Mesijanske nade 16

molitve114

nastojali steÊi Boæju naklo-

nost 110

odbacili Krista 79

odjeveni u vlastito dosto-

janstvo 165

optuæivali Krista i Njego-

ve uËenike 77

pitali Krista o rastavi 89

privukli pozornost i stekli

ugled 110

razmetali se djelima milo-

sra 110

religija 56, 57

tvrda i kruta pravovjer-

nost 77

usvojili pogansko poima-

nje o molitvi 118

Farizejstvo, bît 78, 79

duh 168

je duh ljudske naravi 109

Filipi, Pavao i Sila u 54, 55

Filipljanima, poslanica 55

GALILEJA, jezero (jezero Ge-

nezaret) 59, 195

207PREDMETNO KAZALO

Krist je otpoËeo sluæbu u

13

opis okoline 195, 196

propovijed na Gori u bli-

zini 11

rimska vojska u 97

Galilejci, opis 97

Gavrani 150

Genezaret, vidi Galileja, je-

zero

Genijalnost moæe postati So-

tonin mamac 129

Gerizim, gora 11

Gladne, nahraniti 151

Glediπte, neutralno 128

GorËina 85

Gospodnja molitva 139-163

i za bliænje 142

kraljevstvo slave je buduÊ-

nost 146

obeÊanje u 159

otkriva Oca 161

Govor, jednostavan 96

zakon 94

Grad na gori 59

Granice, zemaljske, Krist uki-

da 63

Grijeh, Bog je oganj koji ga

saæiæe 88

buna protiv zakona Boæje

vladavine 75

donosi najkobnije poslje-

dice 168

donosi sramotu i propast

158, 159

jedina nada da pobijedi-

mo 87, 88, 188

ne pokuπavajmo traæiti iz-

liku 156

ne uspijeva ispuniti propi-

sana ljudska mjerila 164

odriËe Boga 75

otkriven samo na Golgoti

156

ponor 21

primamljuje laænim prika-

zivanjem 159

ropstvo 172

snaæni poticaj na 128

πto predstavlja 75

zasljepljuje i vara 159

æelja za samouzvisivanjem

31

Grijesi, skriveni 87, 88

Grjeπnik 156

Grm ruæe 170

HENOK 52

Hram, drugi, Kristovo proro-

Ëanstvo o 161

Hrana, ako nemate dovoljno

za sutra 129, 150

molitva za 150, 176

Hvalospjeve, pjevali kerubi-

ni i serafini 141

ILIJA 150

Ilustracije 112

Ëaπa hladne vode 39

dijete traæi kruha 175


Izrael na granicama Obe-

Êane zemlje 197, 198

palestinski gradovi 183

planinski potoci 112

preæaliti ruku ako ugro-

æava æivot 86

priprema kamena za hram

22, 23

putnik æuri prema grad-

skim vratima 187

sol 55-58

umorni putnik nalazi izvor

u pustinji 34

zgrada na stijeni 199

Vidi i Prispodoba

Ime, Boæje, vrijeati 145, 182

svetiti predstavljanjem Nje-

gova karaktera 146

uzdiæu aneli 145

uzimanje 93

Imetak 121

Iskrenost, namjere 111

tko jedini moli 148

Iskustva, dragocjena 23

Ispit za prepoznavanje laænih

uËitelja 192

Isprazni razgovori, osueni

96

Istina, izbjegavanje 95

ljepota i dragocjenost 44

zahtijevati 93, 94

Isus Krist, prije utjelovljenja:

Aneo koji se borio s Ja-

kovom 24, 88, 191

govorio preko Izaije 99

objavio naËela Boæjeg za-

kona 70

proglasio Zakon na Sinaju

67, 68, 70

Stvoritelj ljudi 70

ugledao ga je Daniel 28

Isus Krist, prve godine æivo-

ta: Janje Boæje 12

oËistio hram 12

pomagao majci 151

radio u Galileji 13

roen u Betlehemu 11

rukopoloæio Dvanaestori-

cu 14,15

slava UËitelja 13

Isus Krist, opÊenito: braÊa i

majka se bojali za zdrav-

lje 139

Ëuda, vidi »uda Kristova

dok je æivio na Zemlji 135

doπao radi 71

duhovno kraljevstvo 20

glava Crkve 91

Gospodnja molitva 140

hodio sam 42

iscrpljen neprekidnim ra-

dom 139

kako Ga se ponovno raza-

pinje 21

krotkost 27

kruh æivota 152

lice 139

ljubav i njeænost 69

ljude dræao oËaranima 17

Marija Magdalena i 172

209

mi gradimo na 197

molio za svoje krvnike 99

naËin pouËavanja 69

nagrada za patnju i poni-

æenje 122

napadan od protivnika 46,

47

narav 27, 28

naπ jamac 20

naπ Zastupnik 142

naπi grijesi su Ga raspeli

na kriæ 21, 171

neiskazana ljubav na Gol-

goti u 65

ni traga licemjerstvu u 27

nije htio upotrijebiti nijed-

no Sotonino oruæje 83

nije otkrio novi oblik mo-

litve 140

nije zemaljski kralj 14

nije æalio πto je stvorio Ëo-

vjeka 10

nikad neÊe napustiti duπu

159

odræavao pozornost po-

moÊu prisposoba 58

okrutno oklevetan 50

osobna molitva 139

otkriva se preko Ëovjeka

61

plakao nad Jeruzalemom

200

pokoravao se OËevoj volji

28

poniznost 27

posrednik za objavu Oca

61

prigodom drugog dolaska

147

prispodobe, vidi Kristove

prispodobe

razlikovanjem izazvao naj-

ogorËenije neprijateljstvo

46

rijeËi 64

satima se molio 139

sjajnost OËeve slave 27, 72

smirenost 30

smrt 81

spominje Mojsija 70

svjetlo koje obasjava palog

Ëovjeka potjeËe od 60

treba biti svakodnevno s

nama 116

trpio klevete i progonstvo

98

tuæan 26

uËi nas da Njegovog Oca

nazivamo svojim 141

usrdno se trudio 25

utjelovljenje, razlog za 142

æiva RijeË 197

æivi kamen 199

æivot 29

Ivan, apostol 71

Ivan Krstitelj 12

na Izaijino proroËanstvo

12

Krist govorio preko 64,

99

PREDMETNO KAZALO


Kristove rijeËi preko 64

prorok-evanelist 64

Izdajice, Kristove 182

Izgubljeni sin 20

Izmirenje s Bogom 78

Izrael, Boæja namjera u oslo-

baanju 62

Ëuvari svetih proroπtava 63

duh prave poboænosti 12

ime, dano Jakovu 191

iskvaren robovanjem u

Egiptu 67

pogreπno tumaËena proro-

Ëanstva 12

propustio ostvariti ideal

11

svjetlo, otkriveno narodi-

ma preko 62

zaposjeo Kanaan 197, 198

Izvor svake milosti 37

JAKOV, borio se s Anelom

(Kristom) 24, 88, 191

Ezav i 88, 89

faraon i 88, 89

ime 191

kriza u æivotu 24

nazvan knez Boæji 88

Jamac, Krist 20

Jaram, Kristov 138

sluæenja 30

Jeruzalem, Kristova proroËan-

stva o 161, 162

nada u kraljevstvo 16

Job 38

Josip 62

Joπua, sin Nunov 11

veliki sveÊenik 157

KAFARNAUM 85, 97

Kanaan, Izrael osvojio 198

Karakter 123

kleveta i 50

mjerilo 106, 168

preobraæaj 78, 190

savrπenstvo 22, 113, 155,

156, 159, 180, 197

u Boæjoj vlasti 50

Kerubini 163

kliËu hvalospjeve 141

Kiπa, Boæji dar 103, 104, 132

Kleti se, laæno 93

upute u pogledu 92-96

Klevetanje, okrutno 50

Knjiæevnici, mesijanska nada

16

proglaπavali Krista grjeπni-

kom 77

Komplimenti 95

Korijen gorËine 85

Kraljevstvo, Boæje 188

Kristovo 134

milosti, Kristovo duhovno

20, 146

OËenaπ o 146, 147

pravednosti 149

slava, prigodom drugog

dolaska 146-148

uvjeti za ulazak 27, 40

Krist, vidi Isus Krist

211

Kriticizam 95, 165, 170

Kritizeri na strani antikrista

168

Kritiziranje, duh 167, 170,

171

Krivnja 156, 171

Krivokletstvo 93

Kriza, svijet 162

Kriæ, Kristov 93, 120

stavimo terete u podnoæje

22

vrijeanje 47

Krotkost 31, 32

dragocjena vrlina 27

Kristova, djelovanje 31

nauËena u πkoli patnje 27

podnoπenje nepravde, ni-

su cijenili 27

KrπÊani, koji tvrde da jesu

128

KrπÊanstvo, pravo mjerilo

180, 182

Kruh 151, 152

molimo za 177

æivota, Krist 152

Kruna, Otkupitelja 173

Krune, pred Isusove noge

124

KuÊe, sagraene na stijeni i

pijesku 195-201

KuπaË 159

Kuπanje, izvori 157-161

mamljenje na grijeh 157

oduprijeti se, boæanskom

silom 158

otkriva skriveno u srcu 86

otvorena vrata za 125

u tajnosti, borba duπe pro-

tiv 128

Kuπnje, Krist moli za one u

174

zaπto ih Bog dopuπta 22,

48, 49

Kvasac 77, 78

LASKAVE FRAZE 95, 110

Laæno svjedoËenje 84

LiπÊe, pojavljuje se Boæjom ri-

jeËju 103

Lucifer, vidi Sotona

“Luak” 82

LJILJANI 131, 132

Ljubav, Boæja poruka 134

Boæja, æivi izvor 83

dar koji primamo 103,

104

djelovanje 54, 58, 83, 84,

103-108, 106

istina o103

izlivena obilno 34

je nepromjenjiva 143, 177

naËelo samopoærtvovne

41

nedokuËiva 65

opraπtajuÊa, da bismo je

primili i pruæili 155

pozitivno, djelotvorno na-

Ëelo 83

prema Ëovjeku 104

PREDMETNO KAZALO


prinuda 169

prostrana kao svemir 58

sluæba 132

Sveti Duh daje 104

tajna Utjelovljene 66

tvrava, neosvojiva za So-

tonu 161

u skladu s aneoskom 58

vjersko iskustvo nije pro-

æeto 168

zlatne veze 92

Ljubaznost, odgovor srca na

104

Ljudi se spaπavaju kao poje-

dinci 56

Ljudska zajednica 178

narav 28, 79

MAKEDONSKI krπÊani 110

Malovjerni, Krist se zauzima

za 174

Mamac, Sotonin 129

Mana 137

Marija Magdalena 172

Marija, Isusova majka 151

Mesija, i Njegovo djelo, po-

greπna shvaÊanja o 12, 13

vladavina 20

Mesijanske nade, farizeja, ri-

bara i poljodjelaca 16

Mihej 78

Milosrdan 37, 38

Milosre, djela 110, 113

djelo, izvor dvostrukih bla-

goslova 113

duh 37

Milost, Bog dao svoju 55

kao kiπa i sunce 132

Kristova 43, 44, 137, 180

razvija karakterne osobi-

ne 113, 159

riznica blaga 42

savrπeno posluπni Zakonu

73

uvjet vjeËnog æivota 105

zahvalnost, znak 116

Milost, kraljevstvo 20, 148

Mir, kako se stjeËe 29, 30

Kristov 30

nebeski 44

samoljublje uniπtava 30

tko postaje sudionikom 44

Mirotvorac, pravi 45

Misao, zla 85

Misija, diljem svijeta 64

Misli, odbojnost prema nepri-

stojnim 41

Miπljenja, unaprijed stvorena

96

Mnogoboπtvo 102

Mojsije, Krist preko 70

najkrotkiji Ëovjek na zem-

lji 27

Molitva, Bog Ëuje svaku 143

Boæja slava otkrivena 42,

43, 68

carinika 19

cijelu noÊ na 14

farizeja 18, 19, 114

iskrena 148

213

Isus je imao vrijeme i taj-

na mjesta za 115, 139,

140

Isus zraËio svjeæinom 140

javna 115

Krist nije otkrio novi ob-

lik 140

na osamljenom mjestu

115, 116

nema vrijednost ni zaslu-

ga koje bi ispaπtale za gri-

jeh 118

neznaboæaËko shvaÊanje

118

osobne naravi 115, 116

pobjeda izvojevana usrd-

nom 188

ponavljanje fraza u 118

predmet za 177

prijamna dvorana Najviπe-

ga 144

priznanje, ponizno 84

sve razboritiji u 117

rezultati svakodnevne 117,

153

snaga u 117

tijelo 82

u zajednici s Kristom 153

vjere, kad dolazi iz iskre-

nog srca 119

vrijeme za 156

za svagdaπnji kruh 151

za vodstvo Svetog Duha

176

Moljenje, radi samohvale 114

Moneta, kraljevska 181

Moralna izopaËenost 55

Mordokaj 62

Mrænja, duh 31, 45, 80, 104

MuËenici za Boga 48

MuËenik, Abel 52

Muæ 91

NACIONALNE predrasude 63

nikoga ne Ëine Boæjim dje-

tetom 104

Nagrada, ne smijemo misliti

o 111

spaπene duπe Êe ugledati

123, 124

vjernih 54

Nakane, zdrave 124

Napori, ulaganje 134

Narod, Boæji 163

Sotona Êe πiriti pogreπne

predodæbe o 50

Narodi, usred sukoba 163

sudbina 162

Naslijeene sklonosti 188

Nasljedstvo 150

Navike, grjeπne 189

Neljubaznost 81

Neoprostivi grijeh 126

Neprijatelji, zaπtita od 56, 98

Neprijateljstvo, promijenjeno

u ljubav 106

zlih 150

NevjerniËki svijet 57

Nevjerovanje, pretvoreno u

vjeru 106

PREDMETNO KAZALO


uporno 125

Nevolje 24

hrabro podnesene 158

koje moraju iskuπati duπu

163

Krist ne budi nadu da Êe

biti osloboeni 46, 47, 48

Kristovo srce otvoreno za

naπe 25

ne trebamo se obeshrab-

riti 158

savjeti za one koji se suo-

Ëavaju s 50, 116, 120, 121

svakodnevne 25

zaπto Bog dopuπta da ima-

mo 22, 23, 48, 49, 66

æivotne, Bog se njima slu-

æi 22

Nevoljni, tko im daje 113

Nezahvalni 104

Neznaboπci, obiËaji 85

smatrali da molitvom mo-

gu zasluæiti oprost grijeha

118

razvrat 85

Noa 52

Novac, za πirenje evanelja

123

ljubav prema 121

OBE∆ANJE, u OËenaπu 159

Obitelj 90

pripadamo jednoj 144

Objave, Boæje 35

Obmane 161

ObraÊenje 137

Obredna ËistoÊa, bezvrijedna

40, 69

æidovski propisi o 40

Odgoj, boæanski 117

Odgovornost koja pripada

Bogu 136

OdjeÊa 129, 130, 165, 179

bijela 20, 21

vidi i Pravednost, Kristova

OdreÊi se, sebe 28, 190

svoje volje 189

Ofir, zlatna πipka 111

Oholost, mora se razapeti 190

nema mjesta za Isusa 18

odrekao se 28

pretvara u poniznost 106

utjeËe na ocjenu 95

Oko, zaslijepljeno samoljub-

ljem 125

Opraπtanje, tko nije spreman

153

Oprost 19, 37, 38, 153-157

Optuæba, bolje stradati zbog

laæne nego se osveÊivati 31

izbjegavajmo uvredljivu

osudu 83

OptuæivaËki duh, posljedice

169

OsjeÊaji 165

milost Ëisti 180

OskvrnuÊe, æidovski strah od

40

Osuivanje, drugih 165, 166

zablude 94, 95

215

Osveta, duh 31, 81, 98

πto je Krist rekao o 97

Osvetoljubive misli 81

OæaloπÊeni, posebna milost

26

PAD, najdublji 82, 172

Palestina 85

gradovi u 183

smjeπtaj na breæuljku 183

zatvaranje vrata zalaskom

sunca 183

Patnja, navela mnoge da upo-

znaju Krista 22

sudjelovanje s Kristom 26

æivot, moæe razvedriti 24

Pavao, i Sila 54

kod kamenovanja Stjepa-

na 52, 53

napisao poslanicu Filiplja-

nima 53

neprijatelj evanelja 172,

173

poslije obraÊenja 172, 173

utamniËenje 53

PeÊ, Bog nadgleda 163

ognjena 48

Perzija, Mordokaj u 62

Petar 18

Pijesak, nepostojan 199-201

Pjesma nad pjesmama 91

Pjesme, anela 187

nepoznatih pjesnika 101,

106, 130, 166, 199

u zahvalnost Ocu 117

Planeti 103

Pobjeda nad grijehom 188

Poboænost 116, 117, 124

Pobude, suditi, drugima 168

u bogosluæju 109

Podnoπenje, blago 27

Podrugljive rijeËi 96

Pogreπan zakljuËak 95

laæni uËitelji 192-194

Pogreπke, naπe 155

Pohlepna æudnja 121

Pokajanje 19, 120

okretanje od sebe 120

Pokora 120

Pokoravanje Boæjoj volji 188

PoloviËna sluæba 128

Poloæaj, uglednih i bogatih

184

zemaljski 104

Pomirba s Bogom 156

Ponaπanje 172

nepromiπljeno 41

Poniznost 106

Poniæenje 47

Ponor 128

Popraviti uËinjeno 84

Poruga 30

da razdrma umove 52

gluhi na 30

nitko nije vraÊen s pogre-

πnog puta 171

slijep za 30

Poslovi 134, 135

u koje se ne trebamo upu-

πtati 134, 135

PREDMETNO KAZALO


Posluπnost, dokaz da smo uËe-

nici 194

nije teret anelima 149

prava i laæna 68

Posrednik, nitko od ljudi ne

treba biti 115

Post 119

PosveÊenje 57

Potoci, plitki 34

Potrebe, Bog skrbi za 143

ljudske 182

Potrebiti, milosrdno davati

111

Poziv, Boæji osobiti 174

Pozornost za zemaljsko 134

Poærtvovnost 113

Poæudan pogled 85, 86

Pravednost, bit Êe izvor bla-

goslova 73

Boæja, utjelovljena u Kri-

stu 32, 33

gladni i æedni 34

i Boæje kraljevstvo 32, 33

je ljubav 32

Kristova 20, 177

naËela 70

prihvaÊanjem Krista 33

πto znaËi biti 55, 60, 61

u djelima 198

Predrasude 96

nacionalne 63

Pretjerivanja 95

Prijestupi 155

Prijevare, Sotonine 50, 95,

156

Prijezir, nedopustivost 81

rijeË 82

Prinuda, Bog ne uporabljuje

nasilne mjere 106

Krist vrπi samo pomoÊu

ljubavi 169

Æidovi su pribjegli 169

Priroda, Ëitajmo Boæju poru-

ku u 103, 133

Ëovjek moæe nauËiti o Bo-

gu iz 103, 131

Krist se sluæio primjerima

iz 58

ljepota svega stvorenog

131

neograniËena umjeπnost

na djelima 131

pouËite djecu 133

zakon i 70

Prispodoba, o izgubljenom

sinu 20

o kuÊama na stijeni i pije-

sku 195-201

vidi i Ilustracije

Pristanak, Bog ne moæe djelo-

vati bez naπeg 188

Pristojnost, osjeÊaj 180

Privid, vjera 194

Priznanje pogreπaka, jedan

drugome 84, 153, 154

Prizori, poroËni 85

Progonstvo 46, 47

plaÊa na Nebu 54

pokretaËka sila 47

savjeti onima u 47-51

217

spoznaja se πirila na sve

strane 52

zaπto Bog dopuπta 158

zaπto se radovati u 47

Promisao 43

pogreπne ideje o dokazu

vjerodostojnosti 194

strogost u Boæjoj 37

Propast 87

Proroci, laæni 192, 193

ProroËanstva, Kristova 162

za posljednje dane 162,

163

Proroπtva, sveta 63

Prosvjetljenje, boæansko 124

Protivljenje 83,172

Prvenstvo, æelja za 28

Psalmi, i David 65, 66, 72,

150, 154

Ptice 129, 130, 133

Put preuzak za bogate 184

Putovi, dva 183-187

RABINI, duh i metode 109

Kristovo uËenje i 69

laæno mudrovanje 139

smatrali se boljima od dru-

gih 102

tradicije i zahtjevi 69

zid razdvajanja laskao 69,

70

Rabinski obredi i obiËaji 77

Raj, Boæji 184

Rane, povjerimo Njegovom

lijeËenju 116

Raspoloæenje, osobno 95

Rastava braka 89-92

Razbojnik, vijest nade, na sa-

mrti 99

Razgovori 96

Razmetanje, farizeja 110

ne kod pokajnika 119

Razumijevanje, kao Ëaπa hlad-

ne vode 39

Religija, bez spasonosne vje-

re 77

Kristova 120

laæna 118, 182

treba je preporuËiti djeci

133

u ispunjavanju Boæje volje

198

Revnost, osobna 117

RijeË, naglaπavanje 95

Bog Ëuje svaku izgovore-

nu 143

ljubazna 39

RijeËi, nedoliËne 41

istinite i Ëiste 96

prenoπenje, svojega brata

84

ukrasne 118

Rim, nada da Êe Krist skrπiti

ponos 98

Pavao u zatoËeniπtvu 53

veliko svjetsko carstvo 16

zastava 97

Rimljani 80, 81, 85, 97

primoravali hebrejske se-

ljake da nose terete 97

PREDMETNO KAZALO


Rimski, Ëinovnici 85

vojnici 97

Roditelj, voljeni 136, 137

Roditelji, djecu pouËe u pri-

rodi 133

Rukopolaganje 14, 15

SAMODOSTATNOST 190

Samohvala 114

Samoljublje 109, 125

Samouzvisivanje 31, 171

Savez, Aneo 24, 88

Savjest 156

krπÊanina 127

Savrπenstvo, Æidovi nisu us-

pjeli svojim naporima ste-

Êi 106

Saæaljenje, prema 38

pretvara se u Sotonin ma-

mac 129

SebiËnost, Krist oslobaa lju-

de 63

Serafin 141

Sinaj, gora 67, 70

Sinedrij 13

Sinovi Boæji 148, 149

SiroËad, krπÊani pruæaju sliku

120

najsveËanija obveza da skr-

bimo za 180

Siromaπni, duhom 19

Krist nas uËi da se sjeÊa-

mo 151

milostivi prema 112

Mojsijev zakon i 101

omalovaæavanje prava 182

omalovaæiti potrebe 182

Siromaπtvo 135

Sjeme 81

Sklonosti, zle 46

Slabost, povjerimo Njegovoj

snazi 116

u sebi vidimo samo 155

Slava, Bogu 111

Slava, Boæja 48

Kristova 65

otkrivena Mojsiju 42, 43,

68

zemaljska 46

Sloboda savjesti 52

Sluæba, rukopolaganja 14, 15

krπÊansku, trebamo prika-

zati privlaËnom 120

iz istinskih pobuda 109-

138

Smilovanje, molitva za 176

srce puno 171

Snage, naπe 188

Sol 55-58, 77

Sotona, gospodari svijetom

kao tiranin 141

interesi 127

knez zla 47

Krist je porazio 141

nije mogao svezati ni do-

taknuti 48

od pada se sluæi prijeva-

rom 50

optuæuje 21, 82

oruæje 83

219

prepirao se za Mojsijevo

tijelo 82

progonio Boæju djecu 48

sluæba 121

uzroËnik Kristove smrti 81

zaËetnik osvete i mrænje

31, 81

Sotonino tlo 159

Spasenje 198

Spokoj, vjere 11

Sposobnosti, duhovne 66

Srce, Boæja milost omekπava

180

Ëovjekovo je hladno i bez

ljubavi 37

je tamo gdje je blago 123

ljubav izgoni grijeh iz 106

ne moæemo Ëitati 165

oholost zatvara, Kristu 18

pokuπava skriti ili oprav-

dati zloÊu, 168

popriπte sukoba 187

SreÊa 30

Stijena 197-201

Stjepan 52, 53

Strast utjeËe na ocjenu 95

Subota, i brak, ustanove 90

Sud, pokoravanje 100

Sudbina, slavna 87

naroda 162

Suditi, upute o 164-201

Sudska prisega, vidi Zakletve

Sukobi, Krist stiπava 44, 45

SumnjiËenja, prestalo bi izra-

æavanje 95

zla 45

Sunce, pouke od 59, 64, 103,

132

SunËana svjetlost 95

Suradnja s Bogom 188

Susjedi i stranci 64

moliti i za 142

Sustav simbola 74

Sutraπnjica, molite kruha za

150

nema potrebe brinuti za

136

teret 136

Suze 24

Svae 31

Sveti Duh 19, 35, 56, 104,

107, 174, 176, 188, 198

dan primatelju 36, 111

dar 149, 150

dobra djela pomoÊu 111

grijeh protiv, kako se Ëini

127

Kristov predstavnik 176

najveÊi od svih darova 176

otkrivao pouke 17, 35, 42,

43, 152

vrline 132

Svetogre 93

besmislene izreke graniËe

sa 94, 95

Svetost 32, 197

SvijeÊa, nezapaljena 60

Svijet prirode, i prirodni za-

koni 70

zakoni u duhovnom i 126

PREDMETNO KAZALO


Svjetiljka, pouke od 60-62

Svjetlo, ljudski rod nema vla-

stite 60

srediπta 107

svijetu, Boæji narod 58-66

svjetlonoπe 58-62

tko podcjenjuje nema 194

Svjetovi, u visini 70

bezgrjeπni 145

klicali hvalospjeve zbog

Sotoninog poraza 141

zvjezdani 130

Svjetovnost, prisvojila mjesto

Boga 121

©ADRAK, i drugovi 48

©ekem, dolina 11

TAJNA, utjelovljene ljubavi 66

Talent 129

Temperament, razdraæljiv 31

Tereti, Bog nas poziva da Mu

donesemo 22, 116

Tjeskoba, pod teretom 160

Tradicija, duh prave poboæ-

nosti se izgubio 12

rabinska 69

Trgovina, obmanjivanje 95

Trun, Ëestica, podloæna zako-

nu 70

u oku 166, 167

Tuga, svakodnevna 25

u svakoj ljudskoj je i On

26

Tugovanje 21, 25, 160

iskreno, zbog grijeha 21

Kristovo srce otvoreno za

naπe 25

za svijet, zbog grijeha 25

utjeπit Êe se 22

U»ENICI, dokaz da smo 194

Dvanaestorica, kao Ëlano-

vi Njegove obitelji 14

Kristovi 139, 140

oËekivali dolazak kraljev-

stva 146

prvi 174

rukopoloæeni 14

spori u shvaÊanju 42

vidjet Êe razoren Jeruza-

lem 161

zavedeni uËenjem rabina

14

UËitelji, laæni 192, 193

Udobnost, ljubitelji 184

Udovice 151, 180

Udovoljiti zakonu 148

Uhode, dostojne prijezira

164

Umiπljenost 167

Umovi, trebaju biti uzdrma-

ni 52

Usluænost 179

Utjecaj, drugoga 84

osobni 56

Utjeha 21, 22

Utjeπitelj 26

Uzdrmati, ljudske umove 52

UzvraÊanje 31, 82

221

VELIKO VIJE∆E 93

Vinova loza 170

VjeËni æivot, uvjeti 105

Vjera, koja nije lakrdija 84

prava 77, 78

u Krista 194

Vjersko, iskustvo liπeno lju-

bavi 168

prednost 104

Vladari 163

Vlastita pravednost 170

Vlastita slava, pravi cilj 109

Vlastito dostojanstvo, odjeÊa

165

Volja, Boæji plan za naπu 88,

188, 189

grijeh se sluæi naπom 87

pokoriti 87, 128,188, 189

Vrabac 131

Vrata, πiroka 183-187

Vrelo æivota 35

Vrijeme, sijanja 103

Vrt, priroda u 132, 133

ZADOVOLJSTVA 134, 135

Zahvaljivanje, Bogu 111

doimo s darom 140

duænost priznanja u vezi

sa 84

je pjesma anela 117, 118

Zajednica, molitvom i prou-

Ëavanjem Biblije 153, 175

Zakletve 92-96

zabranjeno uzimanje Boæ-

jeg imena 93

ZakljuËak, pogreπan 95

Zakon, Boæji, boæanska ljubav

temelj 72

Boæja volja izraæena u 148

Boæje naravi, iznesen u go-

voru na Gori 196, 197

aneli se dræe Boæjeg 71

Ëovjek ne moæe sam po

sebi vrπiti 73, 79

dobrote 133

duhovna narav 67-108

govora 94

Izrael nije shvatio duhov-

nu narav 68

kad bi ljudima bilo dopu-

πteno zanemariti 75

Krist moæe dovesti ljude

u sklad sa 73, 74

Krist optuæen da se supro-

ti 70

ljubavi 132

ljubavi, u obnovljenom

Raju 74

moæe se vrπiti 72, 73

naËela 74

neki se prisiljavaju na po-

sluπnost 164

nepromjenjiv 70-74

objavljen na Sinaju 67, 71

objavljen u Edenu 71

posluπnost 76

postojao prije stvaranja

70, 71

preslika Boæjeg karaktera

106

PREDMETNO KAZALO


rabini ga pogreπno tuma-

Ëili 102

samoljubiv prijestupnik

109

savrπena pravednost 79

Sotona se pobunio protiv

148

svet i savrπen 73

πto znaËi dræati 79, 80

πto znaËi ispuniti 71, 72

u prirodi sve podloæno 70

zemlje, poπtovati 100

Vidi i Deset zapovijedi

Zakoni, Boæje vladavine 75

Mojsijevi 98

na Sinaju, otkrivanje nebe-

skog 68

posluπnost 70

prirode 132

vjerski 169

Zalutale duπe 174

πto je potrebno da ih pri-

dobijemo 172

Zanos, nije svetost 197

Zapovijedi, Boæje 105

namjerno krπiti jednu 75

Vidi i Zakon, Boæji

Zapreke 158

Zaslijepljenost srca 126

Zavist 45

Zavjet, novi 74

Zdravlje 135

Zemlja, nova 32

obilje 103

Zid, razdvajanja 63, 69, 70

Zlatno pravilo 178-183

Zlo, jedina zaπtita protiv 159

osobe, budimo ljubazni

prema 104

tko Ëini 168

uËinjeno se vraÊa 181

Zloba 81

ZloËin 173

Znak, Kristov 192

Znakovi pripadnosti Nebu

104

Znanje, nedovoljno 96

o Bogu, proπireno progon-

stvom 52

zlo, preko grijeha 168

Zvijezde 132

ÆELJA, grjeπna 126

Æelje, zle 189

Æena, muæ postavljen kao gla-

va 91

Æetva æivota 123

Æidovi, nastojali postiÊi savr-

πenstvo vlastitim naporom

106

nisu cijenili strpljivost i

blagost 27

ogorËeni Rimljanima 97

ponosni na svoju moral-

nost 85

rastavljali se od æena 89

religija 77

smatrali da je svijet izlo-

æen prokletstvu 103

vrijeali Boæje ime 145

223

zahtijevali obrednu Ëisto-

Êu 40

Æivot, Kristov 199

nemamo odvojeno od Bo-

ga 87, 103, 104

PREDMETNO KAZALO

Ærtve, mnogoboæaËke 102

zalutale, iskuπane i jadne

38

Ærtveni darovi 83

Kazalo priredio

Hinko Pleπko


Kazalo

RijeË unaprijed ................................................. 7

Predgovor ........................................................... 9

Na obronku Gore ............................................ 11

Blaæenstva ......................................................... 17

Duhovna narav Zakona ................................... 67

Sluæba iz istinskih pobuda ........................... 109

Gospodnja molitva ......................................... 139

Ne suditi, nego pomagati ............................. 164

Predmetno kazalo ........................................ 203

Documents

1 Ellen G. White Isusov govor na Goriadvent31.rs/download/EGW_Misli_sa_Gore_Blagoslova.pdf · 2016-06-28 · sad biti objavljen neki proglas o kraljevstvu koje æe On, kako su se