1) Inv.br.: 275; ID 1128

Stare zagrebačke kavane i krčme : s kraja 19. i početka 20. stoljeća / Ines

Sabotič ; s francuskog prevela Vesna Lisičić

Cijena: 182.00 kn

Autor Sabotič, Ines

Nakladnik Zagreb : AGM : Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar", 2007

Materijalni opis 233 str. : ilustr. ; 25 cm

Nakladnički niz Biblioteka Povjesnice / AGM

Napomena Str. [235]: Bilješka o autorici.

Bibliografija: str. 227-233 i uz tekst.

Predmetna

odrednica kavane - kulturološko gledište

krčme - Zagreb - 19/20.st.

kavane - Zagreb - 19/20.st.

Klasifikacijska

oznaka 930.85(497.5-2) ; 640.4 ; 316.728

Anotacija

Knjiga o zagrebačkim kavanama i krčmama na kraju 19. i početku 20. stoljeća, koja sadrži

brojne fotografije iz tog razdoblja, vrijedan je prilog izučavanju zagrebačke povijesti

svakodnevice. Nastala je prema doktoratu koji je autorica 2002. godine obranila na jednom

pariškom sveučilištu. Knjiga je podijeljena na tri cjeline, od kojih je prva posvećena pravnom

okviru ugostiteljstva, druga ugostiteljima i njihovim udrugama, a treća praktičnom i

simboličnom značenju kavana i krčmi toga doba. Na kraju knjige, nakon opsežnog popisa

literature, objavljena je kratka bilješka o autorici.

Sažetak: I. Norme vlasti ; II. Ugostitelji i njihove udruge ; III. Praktično i simbolično značenje kavana i

krčmi

Jezik hrvatski

Standardni broj ISBN 978-953-174-313-6

Građa Knjiga

Godine 1905. izgnanik Antun Gustav Matoš vratio se potajice u Zagreb i - kako sam bilježi u

putopisu «Kod kuće»: «Zaboravim na moj incognito, krenem Donjim gradom i sjednem u

najživlju kafanu. (Ko se ne krije, najbolje se krije)» - ponovni dodir sa svojim gradom odlučio

uspostaviti u kavani. Ako je piscu to mjesto odgovaralo za promatranje svoje sadašnjosti, i

povjesničaru je prikladno za sagledavanje prošlosti.

Kavana nudi nadasve zanimljivu perspektivu za povijesno proučavanje. Ona ima svoju vlastitu

povijest i posebnu ulogu u modernoj europskoj civilizaciji. A ta je uloga postajala sve

istaknutijom u XVIII. stoljeću, kada društvena elita (najprije u Francuskoj) napušta salone i

počinje se okupljati na javnim mjestima na kojima se pije kava. Ako kava ne opija čula,

zasigurno, kažu, potiče um, pa nije slučajno što je taj bezalkoholni napitak upravo u stoljeću

prosvjetiteljstva postao svojevrsnim nevidljivim osloncem filozofskih rasprava, a kavana

prostor nove intelektualne društvenosti.

Dakako, i dalje postoje krčme u kojima se uglavnom okuplja puk oko alkoholnih pića, no bez

artikuliranih intelektualnih debata. Stoga se »pojava kavane u XVIII. stoljeću obično tumači

kao znak napretka, kao pobjeda civilizacije nad barbarstvom«. U XIX. stoljeću krčme postoje i

dalje, kavane se demokratiziraju, odnosno postaju građanska okupljališta, što je pojava

zajednička svim europskim gradovima, dakle i srednjoeuropskim.

Razmeđe stoljeća obilježava i zlatno doba zagrebačke kavane, a opadanje počinje nakon Prvoga

svjetskog rata (u Beču i Budimpešti nakon Drugoga). Pisac Nikola Polić bilježi: «O, koliko je

lijepih institucija uništio gospodin Rat!» Kavane više nisu odgovarale potrebama društva -

njihovo je vrijeme prošlo. Kava je, doduše, prestala biti simbol kulturne institucije, ali ne i

razlog za druženje. Kao svaki povijesni fenomen, povijest kavana ima svoj početak, vrhunac i

kraj.

U tom kontekstu burne povijesne zbilje, ali i modernizacije, oblikovanja hrvatskog identiteta i

uključivanja u europski krajobraz, pitanje identiteta poprima svu svoju kompleksnost. Promatra

li se u gradu Zagrebu gdje se isprepleću različiti društveni akteri, narodi, interesne i političke

skupine, društvenost postaje polje konkretnih interakcija i odnosa moći.

Zagrebačke se kavane i krčme otvaraju i zatvaraju upravo u takvo vrijeme, postavši ne samo

svjedoci već i ogledala jednoga društva. Zahvaljujući brojnim izvorima u pismohrani,

novinama, feljtonima, zakonima moguće je vratiti se u vrijeme dok su ti javni prostori još bile

institucije te promatrati stvarnost njihovih glavnih aktera: vlasti, obrtnika i gostiju.

Kroz tri poglavlja knjige prikazana je dinamika tri tipa društvenih protagonista i njihovih

odnosa: vlast, s bitno konzervativnim društvenim i političkim namjerama; obrtnici, uglavnom

profitno usmjereni, s namjerama modificiranja postojeće regulative u vlastitu korist; i gosti, čija

društvenost, vezana uz provođenje slobodnog vremena u tim prostorima, nadilazi namjere već

spomenutih protagonista.

Svi oni imaju jedan vrlo specifičan i subjektivan pogled na svijet krčmi i kavana. Vlasti s jedne

strane te obrtnici i gosti s druge strane su na neki način teza i anti-teza svijeta krčmi i kavana,

pokazuju ono što treba biti i ono što je, norme i stvarnost. Međutim, očekivanja i percepcije

ovih triju grupa nisu nužno suprotne jer nijedan od tih pogleda nije točan ili netočan, oni su

paralelni, dinamični i komplementarni. Svaki od njih deklinira društvenost prema svojim

potrebama i očekivanjima, zato je društvenost vlasti normirana, obrtnika formalna, gostiju

neformalna.

Ovim znanstvenim radom Ines Sabotič doktorirala je na pariškoj Sorbonnei. Za objavljivanje na

hrvatskom jeziku učinjen je odabir tekstova. Knjiga je objavljena u suradnji s Institutom

društvenih znanosti Ivo Pilar. Ines Sabotič rođena u Parizu 6. prosinca 1972. godine, gdje je

pohađala i završila osnovnu i srednju školu. Od 1991. do 1994. studirala je na Institut national

des langues et civilisations orientales u Parizu. Istodobno, tj. 1991. godine upisuje studij

povijesti na sveučilištu Paris 1 Pantheon-Sorbonne, gdje je 1995. diplomirala, a 1996.

magistrirala. Na istom fakultetu 2002. doktorirala je iz područja povijesti, na temu «Les cafes

de Zagreb de 1884 a 1914: normes, sociabilites et identites» (Zagrebački ugostiteljski objekti od

1884. do 1914.). Diploma je nostrificirana 2003. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u

Zagrebu. Tijekom studija bila je stipendistica Republike Hrvatske, u sklopu čega je školsku

godinu 1994/95. boravila u Zagrebu. U zagrebačkom Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar

zaposlena je kao znanstveni novak 1998. godine. Godine 2006. izabrana je u zvanje znanstvene

suradnice. Objavila je nekoliko znanstvenih i stručnih radova te sudjelovala na znanstvenim

skupovima. Tema njezina znanstvenog interesa su urbana i kulturna povijest ponajprije

Zagreba.

S francuskog prevela Vesna Lisičić.

2. Inv.br.: 276; ID 1129

Ernest Weissmann: Društveno angažirana arhitektura 1926. – 1939.

Autor/izvor: DAZ / HAZU 03/03/2016

Knjiga ERNEST WEISSMANN: DRUŠTVENO ANGAŽIRANA ARHITEKTURA, 1926.

– 1939. prvi put donosi cjelovit uvid u dio profesionalnog djelovanja Ernesta Weissmanna

(1903. – 1985.), ključne stvaralačke ličnosti hrvatske arhitekture i ravnopravnog sudionika za

povijest svjetske arhitekture 20. stoljeća važnih događanja. Školovan na Tehničkom fakultetu u

Zagrebu, Weissmann svoj arhitektonski diskurs formira pod utjecajem Adolfa Loosa i Le

Corbusiera čiji je višegodišnji suradnik u Parizu, te sovjetskih i nizozemskih konstruktivista

Nikolaja Kollija i Marta Stama. Predan ideji društveno odgovorne arhitekture, Weissmann

agilno djeluje na njezinoj afirmaciji u domovini, samostalno i u sklopu Radne grupe Zagreb, ali

i u okrilju Međunarodnog kongresa moderne arhitekture (CIAM), vodećeg svjetskog

arhitektonskog i urbanističkog foruma od 1928. do 1959. godine. Njegov projektantski opus,

zasnovan na inženjerskoj znanstveno-analitičkoj metodi, čine gotovo isključivo tipske

standardizirane zgrade zdravstvenih ustanova i multifunkcionalni javni objekti, kojima promiče

novo građenje, funkcionalnost, ekonomičnost i najsuvremenija tehnološka rješenja, tj. cjelovit

način uzročno-posljedičnog promišljanja programa, prostora i konstrukcije, a onda nužno i

oblikovanja. Slobodni plan i skeletna konstrukcija, a u konačnici standardizacija i

prefabrikacija, u službi su izgradnje kvalitetnog životnog okruženja svih, ali ponajviše ljudi s

margine društva, radničke populacije čije je nehumane stambene uvjete na periferiji prikazao s

Radnom grupom Zagreb (RGZ) na Četvrtoj izložbi Udruženja umjetnika Zemlja 1932. godine.

Predstavljeno istraživanje bilo je rezultat rada Grupe na analizama Zagreba namijenjenih

Četvrtom kongresu CIAM-a na temu funkcionalnog grada u Ateni.

Dok u domovini od 1928. do 1933. sudjeluje u svim za novo građenje važnim događanjima, u

razdoblju od 1933. do 1937. djeluje u Londonu i Parizu zagovarajući unutar CIAM-a aktivno

participiranje arhitekata u promjeni aktualnih društvenih prilika, što izravno implicira i politički

angažman artikuliran u tzv. alternativnoj verziji Atenske povelje, i demokratizaciju Kongresa.

Ovaj do danas malo poznati, ali važan segment povijesti moderne arhitekture, stvara zajedno s

istomišljenicima i Le Corbusierovom opozicijom, vodećim svjetskim modernistima poput

Pierra Jeannereta, Joséa Luisa Serta, Charlotte Perriand, Arthura Korna i Wellsa Coatesa. Svoje

humanističko poslanje Weissmann nastavlja i nakon Drugog svjetskog rata u Ujedinjenim

narodima, na mjestu direktora Odjeka za stanovanje i urbanizam, i dalje doprinoseći razvoju

struke u Hrvatskoj, ali i u Jugoslaviji, angažiranjem domaćih stručnjaka u inozemstvu i

međunarodnim projektima, od kojih su najpoznatiji projekti Južnog Jadrana i obnove u potresu

razrušenog Skopja.

O ZNANSTVENOM DOPRINOSU I ZNAČAJU KNJIGE

Knjiga se temelji na doktorskoj disertaciji Ernest Weissmann: arhitektonsko djelo, 1926. –

1939. izrađenoj u sklopu znanstvenog projekta Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Hrvatskog muzeja arhitekture Modernizam i prostorni identitet Hrvatske u 20. stoljeću voditelja

akademika Borisa Magaša.

U cilju valorizacije Weissmannovog doprinosa novom građenju u Hrvatskoj istražen je proces

njegovog usvajanja od formalno-stilskog do prostorno-konstruktivno-tehnološkog koncepta.

Težište rada je na Weissmannovim tipskim prefabriciranim zgradama zdravstvenih ustanova

(projektima Sanatorija tuberkuloze kosti i zglobova u Kraljevici, Židovske i Zakladne i kliničke

bolnice u Zagrebu), jedinstvenom eksperimentu u svjetskim razmjerima, kao i definiranju

njegovog arhitektonskog diskursa. Naime, iako je bio Le Corbusierov suradnik, Weissmann ne

dijeli ni njegovo poimanje zadaće arhitekta niti samog čina arhitektonske kreacije. Kao što je

autorica temeljito argumentirala, Weissmann je jedini iskonski konstruktivist hrvatske

međuratne arhitekture, pobornik Marta Stama, Hannesa Meyera i drugih progresivnih arhitekata

koji u prvi plan stavljaju društveno poslanje arhitekta. Ne manje važna je i autoričina teza o

obnovi tzv. lijeve frakcije unutar CIAM-a 1930-ih godina koja knjigu čini zanimljivom i

međunarodnoj znanstvenoj zajednici čiji je ugledni član profesor Ákos Moravánszky s Instituta

za povijest i teoriju arhitekture Visoke tehničke škole (gta ETH) u Zürich napisao predgovor.

Predstavljajući Weissmannov stvaralački rad monografija ujedno upotpunjava i iznimno važan

segment povijesti hrvatske arhitekture 20. stoljeća te donosi niz saznanja o procesu prihvaćanja

novog građenja, prilikama u stručnim krugovima i ključnim urbanističkim i arhitektonskim

temama međuratnog Zagreba. Jedan od priloga u knjizi je i katalog od tridesetak

Weissmannovih projekata i realizacija među kojima su i paviljoni Agronomskog fakulteta te

obiteljske kuće Kraus i Podvinec u Zagrebu.

ustanova u inozemstvu i Hrvatskoj. Na 349 stranica donosi preko 300 ilustracija – fotografija,

perspektivnih prikaza i arhitektonskih nacrta. Posebno važna je prvi put cjelovito objavljena

grafička i fotodokumentacija vezana uz sudjelovanje Radne grupe Zagreb na Četvrtom

kongresu CIAM-a u Ateni 1933. godine, kao i do danas nepoznati Weissmannovi projekti poput

onih za Đački oporavilišni dom ili Planinski hotel. Glavnina ilustracija je iz Weissmannovog

osobnog arhiva koji se čuva u UBU Gallery u New Yorku, (Zbirka Marc Dessauce), Fondation

Le Corbusier i arhiva Charlotte Perriand u Parizu.

Knjigu su financijski podržali Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Gradski ured za

obrazovanje, kulturu i sport grada Zagreba, Ministarstvo kulture i Zaklada Hrvatske akademije

znanosti i umjetnosti. Istraživanje u Fondaciji Le Corbusier (FLC) u Parizu i arhivu gta ETH u

Züricha stipendijama su podržali Vlada Republike Francuske i Švicarska nacionalna zaklada za

znanost (SNSF).

O AUTORICI Tamara Bjažić Klarin rođena je u Zagrebu. Diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu, a

doktorirala na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Od 2002. do

2015. godine radila je u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti Hrvatskom muzeju

arhitekture. Od kolovoza 2015. znanstvena je suradnica u Institutu za povijest umjetnosti.

Sudionica je nekoliko znanstvenih projekata u Hrvatskoj i inozemstvu. Autorica je niza

znanstvenih i stručnih radova, poglavlja u knjigama i leksikonskih jedinica. Suautorica je

izložbenih kataloga i scenarija za dokumentarne filmove. Scenaristica je emisije Trikultura o

arhitekturi i dizajnu Hrvatske televizije.

Držala je predavanja na doktorskim studijima na Visokoj tehničkoj školi u Zürichu,

Arhitektonskom fakultetu i Filozofskom fakultetu u Zagrebu te sudjelovala na brojnim

konferencijama (IPU, Zagreb i Split; GHI, Hamburg; IUAV, Venecija; Arhitektonski fakultet

Univerziteta u Beogradu; MAO, Ljubljana itd.). Stipendistica je vlade Republike Francuske

(2006.) i SNSF (2014.). Zahvaljujući potonjoj boravila je kao akademski gost na gta ETH u

Zürichu.

ISBN: 978-953-154-189-3

Edicija: Architectonica

Izdavač: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; Hrvatski muzej arhitekture

Godina: prosinac 2015.

Broj stranica: 349

Uvez: meki s klapnom

Format: 24x30

Urednik: akademik Andrija Mutnjaković

Cijena: 350 kn

3) Inv.br.: 278; ID 1131

Pisma Slavku Batušiću : (1952-1968) / Josip Horvat ; priredio i bilješkama

popratio Branko Matan

Cijena: 120 kn

Autor Horvat, Josip, povjesničar

Ostali autori Matan, Branko [priredio]

Nakladnik Zagreb : Hrvatski državni arhiv, 2014

Materijalni opis 347 str. : ilustr. ; 24 cm

Napomena Bibliografske bilješke uz tekst.

Kazalo.

Predmetna odrednica Batušić, Slavko, 1902-1979 - korespondencija

Horvat, Josip, publicist, 1896-1968 - korespondencija

Klasifikacijska oznaka 930-05 Osobe u povijesnoj znanosti

821.163.42-6 Hrvatska književnost. Pisma. Literarna korespondencija.

Jezik hrvatski

Standardni broj ISBN 978-953-7659-16-5

Građa Knjiga

Josip Horvat, Pisma Slavku Batušiću (1952.–1968.), priredio Branko Matan; Zagreb, 2014.

Naklada: 500 primjeraka

Knjiga donosi prijepis pisama koje je hrvatski novinar i povjesničar Josip Horvat dostavljao

Slavku Batušiću, književniku, publicistu, teatrologu, predavaču, povjesničaru umjetnosti i

redatelju. Pisma su najvećim dijelom nastala posljednjih desetak godina Horvatova života, od

1958. do1968. godine, a obilježena su okolnostima u kojima su nastajala. Horvat i Batušić

redovito su se sastajali u nekom od zagrebačkih restorana, a to je trajalo četiri desetljeća, od

početka tridesetih godina do Horvatove smrti u listopadu 1968. U drugoj polovici pedesetih

godina Horvat je, s obzirom da je Batušić bio nagluh, dostavljao pisma sa sadržajem koji će biti

na sastancima, a ona nisu putovala uobičajenim poštanskim putem te su tako bila unaprijed

osigurana od očiju tajne policije ondašnjeg vremena. Horvatova pisma su pisana za internu

uporabu, a ne za objavljivanje. Jedan od najzaslužnijih za nastanak ove knjige je Zoran Batušić,

Slavkov sin, koji je pisma pažljivo čuvao te ih ponudio Hrvatskome državnom arhivu. 2006.

godine pisma su otkupljena i od tada se čuvaju u fondu HR-HDA-1945 Horvat Josip.

4) Inv.br.: 279; ID 1132

Iseljeništvo, Vodič kroz fondove i zbirke Hrvatskoga državnog arhiva

Cijena: 200 kn

Naklada: 500 primjeraka

Vodič donosi pregled gradiva o iseljeništvu s područja Hrvatske koje obuhvaća razdoblje od 17.

st. do današnjih dana. Fondovi i zbirke obuhvaćeni Vodičem podijeljeni su prema strukturi

postavljenoj u Pregledu arhivskih fondova i zbirki publike Hrvatske, a razvrstani kronološki.

Najvećim dijelom obuhvaćeni su fondovi javne uprave, a zatim dolaze društva, političke stranke

i kulturne ustanove te ostali institucionalni fondovi. Zastupljeno je također trinaest osoba s

pojedinačnim fondovima i tri obitelji. Ukupno su obrađena 164 arhivska fonda i zbirke te opis

odgovarajućega

knjižnog fonda.

Stvaratelji arhivskoga gradiva izloženoga u Vodiču bavili su se propisima vezanima uz

Vrsta građe

Naslov

Impresum

Materijalni opis

Napomena

Sadržaj

Bib./Saž./Kaz.

ISBN

Predmet

Predmet

UDK

Ostali autori

knjiga

Iseljeništvo : vodič kroz fondove i zbirke Hrvatskog državnog arhiva

/ [glavna urednica Vlatka Lemić].

Zagreb : Hrvatski državni arhiv, 2015. (Ogulin : Og grafika)

812 str. : ilustr. ; 24 cm.

Nakl. 500 primj.

Str. 11-17: Odabir fondova i zbirki / Rajka Bućin.

Kratice: str. 807-812.

Bibliografija uz svako poglavlje; bibliografske bilješke i uz tekst.

9789537659332 : 200,00 HRK

Hrvatski državni arhiv (Zagreb) -- Zbirke -- Vodiči

Hrvatsko iseljeništvo -- Arhivski izvori

314.15(=163.42)(093)

930.25(497.521.2)(036)

Lemić, Vlatka

Bućin, Rajka

iseljavanje, poslovima izdavanja putovnica, statistikom, sigurnosnim nadzorom i privatno-

pravnom zaštitom iseljenika, organizacijom društvenoga i kulturnoga života iseljenika,

održavanjem veza s matičnom domovinom i njegovanjem nacionalnoga identiteta.

5) Inv.br.: 277; ID 1130

Zbirka dječjih igračaka i igara = Collection of children’s toys and games

/ Iris Biškupić Bašić

Vrsta građe knjiga

Autor Biškupić-Bašić, Iris

Naslov

Zbirka dječjih igračaka i igara = Collection of children’s toys and games / Iris

Biškupić Bašić ; [prijevod Janko Paravić].

Impresum Zagreb : Etnografski muzej, 2016.

Materijalni opis 324 str. : ilustr. ; 23 cm.

Jezik/Pismo Tekst na hrv. i na engl. jeziku.

ISBN 9789536273669

Predmet Etnografski muzej. Zbirka dječjih igračaka i igara (Zagreb) -- Katalozi

Predmet Igračke -- Hrvatska -- Izložbe

Industrija igračaka -- Hrvatska -- Izložbe

UDK 069.5:688.72

688.72(497.5)

39:688.72(497.5)

069:39(497.521.2)

069(497.521.2)

6)