17
1. Obeležja savremene svetske privrede Ubrzani tokovi kretanja robe, znanja i faktora proizvodnje između nacionalnih ekonomija odavno su postali realnost međunarodnih ekonomskih odnosa. Svet i svetska privreda se razvijaju grupisanjem i stvaranjem različitih oblika međunarodnih ekonomskih integracija koje pružaju različite prednosti zemljama članicama. Postoji više vrsta integracionih i trgovinskih blokova koji nastaju i funkcionišu na bazi sporazuma dve ili više država. Vrlo često se ne pravi razlika između pojmova ,,integracioni blok'' i ,,trgovinski blok'', pa se oba oblika svrstavaju u ,,integracije''. 1 Ipak, treba naglasiti da trgovinski blokovi, kako im i ime kaže, predstavljaju trgovinske sporazume, koji integrišu samo spoljnotrgovinske politike, dok integracioni blok podrazumeva i integraciju privreda, ekonomskih, fiskalnih i drugih politika. Sve ubrzaniji naučno-tehnološki progres, koji je uslovljavao proširivanje međunarodne podele rada, jeste jedan od faktora stvaranja, razvoja i produbljivanja regionalnih ekonomskih integracija. Najveći deo zemalja je obuhvaćen ovim procesom, tako da se dvadeseti vek naziva još i vekom ,,svetskih integracija'' (Haberler). I najmoćnije privrede sveta, SAD, Japan, Kina uključuju se u regionalne integracije (NAFTA, APEC). Svetska trgovinska organizacija navodi da u 2008. godini postoji 230 regionalnih integracija, a još 170 treba da zaživi do kraja 2010. godine. U okviru regionalnih integracija nacionalne privrede ojačavaju sveukupnu saradnju i učvršćuju poziciju na svetskom tržištu. Svetska Banka procenjuje da se preko dve trećine svetske trgovine odvija u okviru dvadesetak regionalnih ekonomskih grupacija, pri čemu samo Evropska Unija ostvaruje oko polovine tog prometa. Pojam ,,integracija'' se tumači različito. Etimološko značenje, odnosno koren i osnovno značenje reči “integracija” jeste od latinske reči integratio što znači obnavljanje. Filozofsko značenje reči “integracija” označava prelazak iz jednog rasutog stanja u usredsređeno stanje. U ekonomskom smislu, integracija je proces tokom koga više različitih zaokruženih privrednih celina (rasuto stanje) prelazi u jednu zaokruženu privrednu celinu (usredsređeno stanje). Zaokružena privredna celina je sistem u kome se na jednom određenom teritorijalnom području, koje se najčešće poklapa sa teritorijalnim područjem koje obuhvata jedna država, bez ikakvih prepreka kreću sve robe i svi faktori proizvodnje. 1 Dr Mlađen Kovačević, Međunarodna trgovina, Ekonomski fakultet, Beograd, 2002. str.377.

1. Obeležja savremene svetske · PDF fileSvet i svetska privreda se ... Južne Amerike, Ruska federacija, ... Integracioni procesi u Evropi započeli su nakon završetka Drugog svetskog

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: 1. Obeležja savremene svetske · PDF fileSvet i svetska privreda se ... Južne Amerike, Ruska federacija, ... Integracioni procesi u Evropi započeli su nakon završetka Drugog svetskog

1. Obeležja savremene svetske privrede

Ubrzani tokovi kretanja robe, znanja i faktora proizvodnje između nacionalnih ekonomija odavno su postali realnost međunarodnih ekonomskih odnosa. Svet i svetska privreda se razvijaju grupisanjem i stvaranjem različitih oblika međunarodnih ekonomskih integracija koje pružaju različite prednosti zemljama članicama. Postoji više vrsta integracionih i trgovinskih blokova koji nastaju i funkcionišu na bazi sporazuma dve ili više država.

Vrlo često se ne pravi razlika između pojmova ,,integracioni blok'' i ,,trgovinski blok'', pa se oba oblika svrstavaju u ,,integracije''.1 Ipak, treba naglasiti da trgovinski blokovi, kako im i ime kaže, predstavljaju trgovinske sporazume, koji integrišu samo spoljnotrgovinske politike, dok integracioni blok podrazumeva i integraciju privreda, ekonomskih, fiskalnih i drugih politika.

Sve ubrzaniji naučno-tehnološki progres, koji je uslovljavao proširivanje međunarodne podele rada, jeste jedan od faktora stvaranja, razvoja i produbljivanja regionalnih ekonomskih integracija. Najveći deo zemalja je obuhvaćen ovim procesom, tako da se dvadeseti vek naziva još i vekom ,,svetskih integracija'' (Haberler). I najmoćnije privrede sveta, SAD, Japan, Kina uključuju se u regionalne integracije (NAFTA, APEC). Svetska trgovinska organizacija navodi da u 2008. godini postoji 230 regionalnih integracija, a još 170 treba da zaživi do kraja 2010. godine. U okviru regionalnih integracija nacionalne privrede ojačavaju sveukupnu saradnju i učvršćuju poziciju na svetskom tržištu. Svetska Banka procenjuje da se preko dve trećine svetske trgovine odvija u okviru dvadesetak regionalnih ekonomskih grupacija, pri čemu samo Evropska Unija ostvaruje oko polovine tog prometa.

Pojam ,,integracija'' se tumači različito. Etimološko značenje, odnosno koren i osnovno značenje reči “integracija” jeste od latinske reči integratio što znači obnavljanje.

Filozofsko značenje reči “integracija” označava prelazak iz jednog rasutog stanja u usredsređeno stanje.

U ekonomskom smislu, integracija je proces tokom koga više različitih zaokruženih privrednih celina (rasuto stanje) prelazi u jednu zaokruženu privrednu celinu (usredsređeno stanje).

Zaokružena privredna celina je sistem u kome se na jednom određenom teritorijalnom području, koje se najčešće poklapa sa teritorijalnim područjem koje obuhvata jedna država, bez ikakvih prepreka kreću sve robe i svi faktori proizvodnje.

1 Dr Mlađen Kovačević, Međunarodna trgovina, Ekonomski fakultet, Beograd, 2002. str.377.

Page 2: 1. Obeležja savremene svetske · PDF fileSvet i svetska privreda se ... Južne Amerike, Ruska federacija, ... Integracioni procesi u Evropi započeli su nakon završetka Drugog svetskog

Pod pojmom svetske privrede podrazumeva se skup svih različitih zaokruženih privrednih celina koje postoje na svetu. Integrisana svetska privreda bi podrazumevala da zaokružene privredne celine ne budu različite, odnosno da sve različite zaokružene privredne celine koje sada postoje u celom svetu, postanu jedna zaokružena privredna celina u kojoj bi bila potpuna liberalizacija međunarodnih ekonomskih odnosa. Ipak, zbog brojnih ekonomskih, nacionalnih, istorijskih i političkih razloga nemoguće je očekivati potpunu liberalizaciju međunarodnih ekonomskih odnosa.

Međutim, regionalne ekonomske integracije, odnosno procesi tokom kojih više različitih zaokruženih privrednih celina tj. najčešće više država u okviru određene regije, prelazi u jednu zaokruženu privrednu celinu u kojoj su otklonjene sve prepreke za kretanje svih roba i svih faktora proizvodnje, danas predstavljaju efikasan način za ostvarivanje održivih stopa privrednog rasta.

2. Regionalne ekonomske integracije

Savremene regionalne ekonomske integracije se dele na funkcionalne i institucionalne.

Nosioci funkcionalne integracije su preduzeća, pre svega transnacionalne korporacije. Tu vrstu integracija objašnjava motivacija preduzeća da posluju globalno.

Institucionalne integracije su, u stvari, regionalne ekonomske integracije. Regionalne ekonomske integracije se ostvaruju međunarodnim sporazumima država koje pripadaju određenom regionu. Regionalne integracije poprimaju različite institucionalne oblike, od najblažih do najrazvijenijih, u zavisnosti od broja i vrste prepreka za kretanje robe i svih faktora proizvodnje koje su ostale.

Regionalizacija danas postoji uporedo sa multilateralizmom, što omogućuje dalji razvoj svetske privrede u globalu. Oblici regionalnih ekonomskih integracija su različiti. Oblici integracija koji obuhvataju samo carinsku i spoljnotrgovinsku politiku su niži oblici integracija, odnosno trgovinski blokovi. Ukoliko su integracijom obuhvaćene i ekonomska, monetarna, fiskalna i druge politike, može se govoriti o raznim formama integracija, tj. integracionih blokova.

Sporazum o preferencijalnoj trgovini predstvalja najniži oblik regionalne integracije. To je sporazum po kome za strane ugovornice važe niže carinske stope od onih koje se primenjuju na uvoz iz "trećih" zemalja.

Ovaj oblik integracije je bio prisutan među zemljama koje su se nalazile u okviru Britanskog Komonvelta, početkom tridesetih godina prošlog veka. I druge zemlje, koje su imale svoje kolonije, uvele su preferencijalni sistem u spoljnoj trgovini koja se obavljala sa kolonijama. Raspadom kolonijalnog sistema i završetkom Drugog svetskog rata prestali su da važe i ovi sporazumi.

Page 3: 1. Obeležja savremene svetske · PDF fileSvet i svetska privreda se ... Južne Amerike, Ruska federacija, ... Integracioni procesi u Evropi započeli su nakon završetka Drugog svetskog

Sledeći oblik je parcijalna carinska unija, koja postoji kada zemlje članice zadržavaju svoje inicijalne carinske stope, ali prema trećim zemljama uvode zajedničku carinsku tarifu.

Zonu slobodne trgovine, kao sledeći viši oblik integracije, čine zemlje koje su ukinule međusobne carine, ali svoje (različite) nacionalne carinske tarife primenjuju na uvoz iz trećih zemalja. Najpoznatija zona slobodne trgovine bila je EFTA (European Free Trade Agreement- Evropska zona slobodne trgovine), koja je poslednjih godina doživela velike promene- prelaskom Austrije, Švedske i Finske u Evropsku Uniju, ali i prethodnim potpisivanjem posebnog sporazuma o saradnji na evropskom ekonomskom prostoru. Do proširenja Evropske Unije 1. maja 2004. godine funkcionisala je i CEFTA (Central European Free Trade Agreement- Centralnoevropska zona slobodne trgovine) koju su činile Češka, Slovačka, Mađarska, Bugarska, Rumunija, Hrvatska, Slovenija i Poljska. Najnovije integracije su NAFTA (North American Free Trade Agreement- Severnoamerička zona slobodne trgovine), koja uključuje SAD, Meksiko i Kanadu, i nova CEFTA (Central European Free Trade Agreement- Centralnoevropska zona slobodne trgovine) koju su, pod revidiranim uslovima krajem 2006. godine oformile zemlje Jugoistočne Evrope, o čemu će kasnije posebno biti reči.

Carinska unija postoji među zemljama koje su ukinule međusobne carine i uvele zajedničku carinsku tarifu prema trećim zemljama. Ona predstavlja nešto intenzivniji oblik integrisanja jer podrazumeva i ukidanje svih carinskih i kvantitativnih ograničenja među članicama. Jedna od najpoznatijih je bila carinska unija između Belgije, Holandije i Luksemburga, koja je funkcionisala od 1921. godine do njihovog uključenja u EEZ, dok je danas to Carinska unija Rusije, Ukrajine, Kazahstana i Tadžikistana.

Parcijalno zajedničko tržište podrazumeva postojanje carinske unije i slobodno kretanje jednog od faktora proizvodnje, ali ne svih.2 Uglavnom se ograničenja odnose na kretanje radne snage između država članica određene regionalne integracije. Evropska unija sa 27 članica predstavlja primer parcijalnog zajedničkog tržišta jer sve njene članice nisu i članice monetarne unije, dok za nove, takozvane ,,istočne“, članice postoje restrikcije u slobodnom kretanju radne snage.

Zajedničko tržište, pored carinske unije, podrazumeva i slobodu kretanja faktora proizvodnje (kapitala i rada) i zajedničku politiku spoljnoekonomskih odnosa. Najpoznatiji primer ovakvog tipa integracije je bila Evropska Zajednica, do 1992. godine. Sličnih primera ima i među afričkim, arapskim i latinoameričkim zemljama (MERKOSUR- Zajedničko tržište Brazila, Argentine, Paragvaja i Urugvaja, Andean Group - Andsko zajedničko tržište ili Andska grupa (Bolivija, Čile, Kolumbija, Ekvador i Peru), CARICOM- Karipska zajednica i zajedničko tržište (12 zemalja regiona Kariba)).

Delimična ekonomska unija postoji kada zajedničko tržište prati i harmonizacija fiskalnih, monetarnih, industrijskih, regionalnih, transportnih i drugih ekonomskih politika

2 Dr Predrag Bjelić, Međunarodna trgovina,Ekonosmki fakultet Beograd, 2008, str.355.

Page 4: 1. Obeležja savremene svetske · PDF fileSvet i svetska privreda se ... Južne Amerike, Ruska federacija, ... Integracioni procesi u Evropi započeli su nakon završetka Drugog svetskog

zemalja članica. Evropska unija sa 15 članica je bila na ovom nivou integracije do proširenja 2004. godine

Potpuna ekonomska unija podrazumeva jedan novac, jednu centralnu banku, jedinstvenu ekonomsku politiku i vladu sa supranacionalnim ovlašćenjima. Drugim rečima, pored zajedničkog tržišta postoji harmonizacija fiskalnih, monetarnih, industrijskih, regionalnih, saobraćajnih i drugih ekonomskih politika. Zapadno-afrička ekonomska i monetarna unija (WAEMU) je primer ovakve integracije danas.

Motivi nastanka trgovinskih i integracionih blokova su različiti. Neki od njih su izrazito političkog karaktera, čak bi se moglo reći da bez dobrih političkih odnosa među članicama nije moguć ni uspešan razvoj integracija. 3 Najbolji primer za to su Evropska zajednica, odnosno Evropska Unija koja je ostvarila napredak zahvaljujući unapređenju međusobnih odnosa Nemačke i Francuske.4 Takođe, na tlu Južne Amerike nije moglo doći do napretka u ostvarivanju uspešnih trgovinskih (integracionih) blokova dok se nisu poboljšali međusobni odnosi suparničkih strana - Brazila i Argentine. Naravno, politički odnosi članica jesu nužan, ali ne i dovoljan uslov za uspešan razvoj trgovinskih, odnosno integracionih blokova. Neophodno je da privrede članica budu komplementarne, imaju približan nivo industrijskog razvoja, bogatstvo strukture spoljne trgovine, i slično.

Motivi nastanka trgovinskih blokova mogu se tražiti i u pripadnosti istoj naciji, kao što je slučaj sa Arapskim zajedničkim tržištem i Arapsko-magrebškim savezom.

Ukoliko se izuzme Azijsko-pacifički ekonomski forum (APEC), ostali sporazumi su regionalnog karaktera i spadaju u niže oblike integracija.

Da bi jedna integracija uspešno funkcionisala, potrebno je da postoji homogenost članica, kako ekonomska tako i politička. Evropska unija, sa politički homogenim, visoko razvijenim i zemljama koje imaju veoma diverzifikovanu spoljnu trgovinu, predstavlja najbolji primer razvoja jedne integracije. Sličan primer pruža i NAFTA, koju čine SAD, Kanada i Meksiko. I pored nižeg ekonomskog razvoja Meksika, privrede ovih zemalja su komplementarne, a Meksiko je dobio i određene povlastice.

Različiti vidovi integracija nerazvijenih zemalja uglavnom ne ostvaruju svoje ciljeve usled političkih, kulturnih, religioznih i drugih različitosti. Međutim, osnovni razlog njihovog nefunkcionisanja leži u nekomplementarnosti privreda i nepovoljne strukture zemalja članica (dominantni primarni proizvodi, izražena koncentracija izvoza i uvoza).

Prva ekonomska integracija, odnosno carinska unija, stvorena je krajem dvadesetih godina devetnaestog veka i to između tadašnjih malih nemačkih kneževina. Od tada se proces integrisanja svetske privrede odvija uzlaznim tokom, izuzimajući period za vreme i između dva svetska rata.

3 Dr Mlađen Kovačević, isto, str. 379.

4 Iako je postojao spor oko oblasti Alzas i Loren.

Page 5: 1. Obeležja savremene svetske · PDF fileSvet i svetska privreda se ... Južne Amerike, Ruska federacija, ... Integracioni procesi u Evropi započeli su nakon završetka Drugog svetskog

Prema podacima Svetske banke, UNCTAD-a i Svetske trgovinske organizacije oko 96% svetskog izvoza u 1999. godini čine najveći integracioni blokovi (u kojima nema ponavljanja članstva zemalja): Azijsko-pacifički ekonomski forum (APEC), Evropska Unija, Latino-američki integracioni savez, CEFTA, EFTA i Južnoafrička razvojna zajednica.

Učešće APEC, EU, EFTA, CEFTA, MERCOSUR i Andske grupe u svetskom izvozu u 2000. godini iznosilo je 92%. Intragrupacijska razmena ovih šest blokova iznosila je 64% njihovog ukupnog izvoza, odnosno 57% ukupnog svetskog robnog izvoza.5

Na osnovu prikazanih podataka lako je uočiti tendenciju preusmeravanja spoljne trgovine članica na međusobnu trgovinu (tzv. trade creation). Istovremeno, opada učešće trgovine sa zemljama nečlanicama (tzv. trade diversion). Na primer, u desetogodišnjem periodu od 1990. do 2000. godine intraregionalna trgovina u NAFTA, ASEAN, APEC, MERCOSUR i Andskoj grupi rasla je brže nego ukupan izvoz i uvoz, što pokazuju i podaci za Evropsku Uniju.

Najviše trgovinskih i integracijskih celina nalazi se na teritoriji Afrike, ali su one niskog stepena integrisanosti, a intraregionalna razmena na vrlo niskom nivou.

Azijsko-pacifički ekonomski forum (APEC) je jedina integraciona grupacija koja obuhvata zemlje sa različitih kontinenata- Australija, tri zemlje Severne Amerike, dve zemlje Južne Amerike, Ruska federacija, Novi Zeland i Papua- Nova Gvineja. Ostale grupacije su regionalnog kataktera.

I veličina integracija je vrlo različita. Danas se regionalne ekonomske integracije mogu podeliti na:

1) male, sa tri do pet država članica,

2) srednje, sa 6 do 10 država članica, i

3) velike, sa preko 11 država članica u integraciji.

Na tlu Evrope je postignuto najviše uspeha u razvoju regionalnih integracija, a Evropska unija danas, svakako, predstavlja jedan od najbitinijih faktora međunarodne trgovine.

2.1. Efekti i neto koristi od ekonomskih integracija

Regionalne integracije nose sa sobom i pozitivne i negativne efekte, s tim da su oni različiti za zemlje u integraciji u odnosu na zemlje van integracije. J. Viner je efekte 5 WTO, International Trade Statistics 2001, Geneva 2001, str.25, citirano prema Mlađen Kovačević, Međunarodna trgovina, str.380

Page 6: 1. Obeležja savremene svetske · PDF fileSvet i svetska privreda se ... Južne Amerike, Ruska federacija, ... Integracioni procesi u Evropi započeli su nakon završetka Drugog svetskog

integracije podelio na efekte stvaranja novih tokova trgovine (trade creation) i efekte skretanja, tj. efekte supstitucije dotadašnjih tokova uvoznih roba, robama zemalja u integraciji (trade directing effect).6 Pozitivni efekti nižih institucionalnih oblika vremenom se iscrpljuju i regionalne integracije teže sve višim oblicima.

Regionalne integracije su značajan faktor razvoja zemalja u integraciji, a imaju i veliki uticaj na zemlje van integracije i svetsku privredu u celini. One omogućavaju harmonizaciju razvojnih politika zemalja u integraciji, proširenje tržišta, specijalizaciju, racionalnu kombinaciju i plasiranje faktora proizvodnje na širem privrednom području, povećavaju konkurentnost, pozitivno utiču na privredni razvoj, dohodak i životni standard.

Efekti na zemlje van integracije su različiti u pojedinim slučajevima. Međutim, činjenica je da su efekti nepovoljniji na zemlje van nego na zemlje u integraciji, a to naročito važi za zemlje u razvoju zbog njihove izvozne strukture. Politikom pridruživanja i preferencijala otklonjen je jedan deo nepovoljnih dejstava integracije na zemlje u razvoju, ali poteškoće na ovom polju i dalje ostaju.

2.2. Dosadašnji integracioni procesi u Evropi

Integracioni procesi u Evropi započeli su nakon završetka Drugog svetskog rata, tačnije 1944. godine kada su tri zemlje zapadne Evrope – Belgija, Luksemburg i Holandija formirale carinsku uniju. Od tada započinje proces izgradnje jedne nove, jake i stabilne Evrope.

Već 1948. godine se, radi realizacije tzv.,,Maršalovog plana’’, odnosno programa pomoći Evropi od strane SAD, formira Evropska organizacija za ekonomsku saradnju.7 Prestankom raspodele pomoći, ova organizacija svoje aktivnosti usmerava ka liberalizaciji8 međusobne trgovine i stvaranju slobodne trgovinske zone. Krajem 1960. godine ova organizacija je prerasla u Organizaciju za ekonomsku saradnju i razvoj, OECD (Organization for Economic Cooperation and Development) i dobila svetski značaj.9 Tada je brisana reč "evropska" i njen značaj je proširen pojmom "razvoj". Njene članice su postale SAD i Kanada, a nešto kasnije i Japan.

Regionalni procesi integracije dobijaju na intenzivnosti nakon 1954. godine osnivanjem Evropske ekonomske zajednice, što će u daljem izlaganju biti posebno obrađeno.

6 6 J. Viner, The Customs Union Issue, Carbegie Endowment for International Peace, New York, 1950.

7 Dr Mlađen Kovačević, isto, str. 382.

8 Liberalizacija se definiše kao koncepcija međunarodne trgovine po kojoj treba u što većoj meri eliminisati nacionalna administrativna, zakonska i druga ograničenja slobodnom razvijanju međusobnih odnosa (Kukoleča Stevan, Organizacioni-poslovni rečnik, Beograd 1986.)

9 Dr Zorka Grandov, Spoljnotrgovinsko poslovanje,Beograd 2000. str.86.

Page 7: 1. Obeležja savremene svetske · PDF fileSvet i svetska privreda se ... Južne Amerike, Ruska federacija, ... Integracioni procesi u Evropi započeli su nakon završetka Drugog svetskog

Druga grupacija u Zapadnoj Evropi osnovana je 1959. godine pod nazivom Evropsko udruženje slobodne trgovine (EFTA). Ona je obuhvatila Veliku Britaniju, Austriju, Dansku, Norvešku, Švedsku, Švajcarsku, Portugaliju i Lihtenštajn. Utvrđeni ciljevi udruživanja u EFTA se zasnivaju na uklanjanju uvoznih carina, kontigenata i drugih prepreka u trgovini, i podržavanju postojećih liberalnih i nediskriminatorskih pravila u svetskoj trgovini. Carine u međusobnoj trgovini su ukinute 1966. godine. Inicijativa za povezivanje sa Evropskom zajednicom započela je 1972. i 1973. godine, kada su dotadašnje zemlje članice EFTA zaključile sporazume o slobodnoj trgovini sa zemljama članicama Evropske zajednice, i kada je proširena EZ, pošto su joj se pridružile Danska i Velika Britanija. Stepen integrisanosti zemalja EFTA sa Evropskom zajednicom vremenom je bivao sve veći, tako da do 1995. godine, usled prijema u EZ, iz EFTA istupaju Portugalija, Grčka, Austrija, Švedska i Finska. Danas Evropsko udruženje slobodne trgovine čine samo Island, Norveška, Lihtenštajn i Švajcarska.

Raspadom Varšavskog pakta i padom berlinskog zida došlo je do niza novih integracionih inicijativa. Početkom 1991. godine Mađarska, Čehoslovačka i Poljska, postižu u mađarskom gradu Višegradu saglasnost o stvaranju Centralno-evropske zone slobodne trgovine (CEFTA- Central European Free Trade Agreement). Zbog imena grada u kome je zaključen sporazum, u međunarodnim političkim i privrednim krugovima i sredstvima informisanja ova asocijacija se naziva "Višegradskom grupom". Krajem 1992. godine, ministri Mađarske, Poljske, Češke i Slovačke (nastale raspadom Čehoslovačke) potpisali su sporazum o stupanju na snagu zone slobodne trgovine od 1.3.1993. godine, ali je on nakon obavljene ratifikacije stupio na snagu 1. jula 1994. godine. Slovenija je stekla pravo učešća u radu ove asocijacije novembra 1994. godine, a za punopravnog člana je primljena nakon potpisivanja ugovora sa Poljskom o međusobnoj liberalizaciji razmene 1996. godine (sa Češkom, Slovačkom i Mađarskom takve ugovore je potpisala 1995. godine).

Isprva, nije postojao veći interes za širenje ove zone slobodne trgovine, jer su sve zemlje članice smatrale da će biti primljene u Evropsku Uniju vrlo brzo. Kada su se ta očekivanja pokazala neopravdanim, usled poteškoća u tranzicionim procesima, započeo je proces intenzivnije međusobne saradnje.

Početkom 1995. godine oformljeni su kriterijumi i preduslovi koje potencijalne članice treba da ispune za članstvo u CEFTA:

- da su članice Svetske trgovinske organizacije,

- da su sa Evropskom Unijom zaključile sporazum o pridruživanju,

- da imaju zaključene bilateralne sporazume o slobodnoj trgovini sa svakom članicom CEFTA.

Rumunija se priključila 1997, Bugarska 1999, a Hrvatska 2003. godine.

Zemlje članice su se obavezale da međusobno odobravaju uzajamne carinske povlastice pri spoljnotrgovinskoj razmeni poljoprivrednih proizvoda, ali su one neznatno manje nego u slučaju industrijskih proizvoda.

Page 8: 1. Obeležja savremene svetske · PDF fileSvet i svetska privreda se ... Južne Amerike, Ruska federacija, ... Integracioni procesi u Evropi započeli su nakon završetka Drugog svetskog

Liberalizacija trgovine industrijskim proizvodima je bila vrlo dinamična, tako da se 1998. godine razmena preko 90% ovih proizvoda odvijala po liberalizovanom režimu. Međutim, i pored postignutih uspeha ostalo je još mnogo nedoumica u pogledu ocene rezultata CEFTA, s obzirom da su je činile privrede sa niskim stepenom komplementarnosti.

Nakon proširenja Evropske Unije 1. maja 2004. godine, CEFTA su činile samo Bugarska, Rumunija i Hrvatska. S obzirom da su Bugarska i Rumunija primljene u EU 2007. godine ova regionalne integracije i njena načela su transformisana, o čemu će u kasnijim poglavljima biti više reči.

Nakon raspada SSSR, formirane su dve regionalne grupacije: zona slobodne trgovine tri baltičke zemlje (BAFTA- Baltic Free Trade Agreement) i Zajednica Nezavisnih Država (ZND- Sodružestvo nezavisimih gosudarstv).

Zajednica Nezavisnih država nastala je potpisivanjem Sporazuma o njenom formiranju između Belorusije, Ruske Federacije i Ukrajine 1991. godine. Krajem godine usvojen je Protokol uz Sporazum u kome je navedeno da Azerbejdžan, Rusija, Moldavija, Jermenija, Belorusija, Uzbekistan, Ukrajina, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan i Turkmenstan osnivaju Zajednicu Nezavisnih Država. Potpisana je i deklaracija u kojoj se naglašava da Zajednica nije ni državna ni naddržavna zajednica otvorena za sve države koje podržavaju njene ciljeve i principe. Nakon ratifikacije u parlamentima zemalja članica, Sporazum je stupio na snagu. Krajem 1993. godine Azerbejdžan, Belorusija, Moldavija, Jermenija, Kazahstan, Kirgistan, Rusija, Tadžikistan, Uzbekistan i Turkmenstan potpisiju Ugovor o osnivanju Ekonomske unije, dok je Ukrajina preuzela ulogu pridruženog člana i u tom svojstvu sarađuje sa unijom. Ubrzo je u članstvo primljena i Gruzija.

Karakteristika ove integracije je da je međusobna ekonomska saradnja članica vrlo skromna. Intragrupacijska trgovina čini vrlo mali deo njihove ukupne spoljnotrgovinske razmene, u proseku 20% izvoza i 40% uvoza.

Tri baltičke zemlje- Estonija, Litvanija i Letonija potpisale su sporazum o slobodnoj trgovini BAFTA- Baltic Free Trade Agreement, nakon raspada SSSR-a. Međutim, ona nikada nije imala neki veći značaj s obzirom da su privrede ovih zemalja bile nekomplementarne i na niskom nivou razvijenosti. Njihova međusobna razmena je imala vrlo malo učešće- u 2000. godini 13,7% njihovog ukupnog izvoza je bilo realizovano na području ovih zemalja, dok je učešće uvoza još manje- 7,4%.

Ova integracija je prestala da postoji prijemom Estonije, Litvanije i Letonije u Evropsku Uniju.

3. CEFTA 2006

Page 9: 1. Obeležja savremene svetske · PDF fileSvet i svetska privreda se ... Južne Amerike, Ruska federacija, ... Integracioni procesi u Evropi započeli su nakon završetka Drugog svetskog

Proces liberalizacije tržišta regiona jugoistočne Evrope započeo je 2001. godine potpisivanjem Memoranduma o liberalizaciji i olakšicama u trgovini u Briselu, pod okriljem Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope¹ i time je otvoren proces pregovora koji su vodili zaključivanju mreže od 32 sporazuma o međusobnoj liberalizaciji trgovine industrijskim i poljoprivrednim proizvodima koja je uspostavljena između Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Hrvatske, Makedonije, Moldavije, Rumunije, Srbije i Crne Gore. Pojedine zemlje istog regiona imaju i potpisan sporazum sa UNMIK (Kosovo i Metohija kao carinska teritorija).

Ulaskom Rumunije i Bugarske u Evropsku uniju 1. januara 2007, Sporazum CEFTA 2006 obuhvata Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Makedoniju, Moldaviju, Srbiju i Crnu Goru,UNMIK/Kosovo i Metohija.

Sporazum CEFTA 2006 parafiran je 9. novembra 2006. a potpisan 19. decembra 2006. godine. Sve zemlje su ratifikovale i primenjuju Sporazum CEFTA 2006. Za Albaniju, Crnu Goru, Makedoniju, Moldaviju i UNMIK, Sporazum je stupio na snagu 26. jula 2007. , Hrvatsku 22. avgusta, Srbiju 24. oktobra i BiH 22. novembar 2007. godine

Zemlje Jugoistočne Evrope potpisale su jedinstveni multilateralni sporazum o slobodnoj trgovini i proširile postojeću CEFTA-u, pod revidiranim uslovima za zemlje koje još nisu članice Svetske trgovinske organizacije (Srbija, Bosna i Hercegovina i Crna Gora). Sporazum o slobodnoj trgovini između zemalja Zapadnog Balkana CEFTA Plus, koji je potpisan 19. decembra 2006. godine prvenstveno se odnosi na privredu i ima za cilj nulti carinski režim za sve industrijske proizvode, dok za poljoprivredne proizvode podrazumeva nulti režim za oko 90% proizvoda. Sporazum se prvenstveno odnosi na privredu. Potpisivanje CEFTA ima i snažan marketinški aspekt za zemlje Zapadnog Balkana jer je garancija stranim investitorima da se u region može ulagati. Ključni problemi ovog sporazuma su i dalje necarinske barijere i politički osetljiva pitanja

Kao ključna stavka Sporazuma, kojim je zamenjena do sada važeća mreža od 32 bilateralna sporazuma, navedeno je pravilo o dijagonalnoj kumulaciji porekla roba, koje podrazumeva da se roba proizvedena u Srbiji od sirovina koje su uvezene iz zemlje potpisnice CEFTA, tretira kao srpski proizvod. Kajmak proizveden u Srbiji od mleka iz BiH nosiće oznaku ,,made in CEFTA“ prilikom izvoza van zone slobodne trgovine.

Sporazum o slobodnoj trgovini u zemljama zapadnog Balkana reguliše trgovinske tokove po panevropskim pravilima porekla roba i funkcioniše na dva nivoa: između zemalja potpisnica ugovora, kada se dokaz o poreklu vrši na osnovu sertifikata EU1 ili izjavom na fakturi i prilikom trgovine zemalja potpisnica sa onima koje to nisu (EU, Island, Svajcarska, Norveška, Turska).

Nova CEFTA takođe reguliše investicije, netarifne barijere, intelektualnu svojinu, zaštitne mere, rešavanje sporova i arbitražu. Planirano je i osnivanje komisije za rešavanje sporova. Iako CEFTA reguliše i pitanje javnih nabavki, Srbija je, zbog specifične situacije, dobila pravo da do maja 2010. godine zadrži preferencijalni tretman za srpska preduzeća u

Page 10: 1. Obeležja savremene svetske · PDF fileSvet i svetska privreda se ... Južne Amerike, Ruska federacija, ... Integracioni procesi u Evropi započeli su nakon završetka Drugog svetskog

tom segmentu. CEFTA, kao i Svetska trgovinska organizacija, ostavljaju mogućnost zaštite nekih domaćih preduzeća putem monopola (NIS i EPS u Srbiji).

Najviše otvorenih pitanja ostaje u oblasti poljoprivrednih proizvoda, naročito zbog uvođenja carina u BiH na pojedine robe iz Srbije u 2005. godini, ili ponovnog uvođenja selektivnih barijera na uvoz između Hrvatske i Srbije početkom 2006. godine.

Ono što svakako predstavlja bitnu razliku u odnosu na raniju CEFTA-u jeste niži stepen razvijenosti privreda i političke stabilnosti zemalja Jugoistočne Evrope. Takođe, ove zemlje imaju i različite statuse u pregovorima o pridruživanju sa Evropskom Unijom, što dodatno otežava procese integracije. Ipak, imajući u vidu perspektivu članstva u Evropskoj uniji, ovaj Sporazum se često smatra i predvorjem za poslovanje u EU.

3.1.Očekivane koristi od Sporazuma CEFTA 2006

Od potpisanog Sporazuma, i pored prisutnih teškoća, očekuju se pozitivni efekti po razvoj zemalja regiona.10 Oni se ogledaju kroz:

1. Veću harmonizaciju trgovinskih odnosa u regionu imajući u vidu da je mreža bilateralnih sporazuma zbog različitih šema značajno komplikovala međusobne trgovinske odnose, a samim tim i poslovanje preduzeća;

2. Poboljšanje mehanizama za rešavanje sporova do kojih može doći u toku primene Sporazuma što je predstavlja faktor veće sigurnosti liberalizacije trgovine u regionu;

3. Mogućnost primene dijagonalne kumulacije porekla robe (u trgovini između zemalja u regionu i regiona sa EU) što će snažno podstaći izvozni i investicioni kapacitet regiona, rast njegove tehnološke opremljenosti i konkurentnosti, a time i potreban nivo sposobnosti proizvoda za plasman na tržištu EU kao i globalnim okvirima;

4. Otvaranje novih oblasti razvoja međusobnih ekonomskih odnosa u pogledu liberalizacije trgovine uslugama, pitanja investicija, javnih nabavki, intelektualne svojine.

5. Značaj Sporazuma za Srbiju koji predviđa da se međusobni trgovinski odnosi članica CEFTA moraju rukovoditi pravilima STO i EU. To praktično znači da i pre članstva u STO i potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, privredno sistemski ambijent Srbije ulazi u zonu prilagođavanja njihovim pravilima što predstavlja snažan faktor predvidljivosti i transparentnosti za strane partnere, za strane ulagače ali i za same privrednike, posebno kada se radi o malim i srednjim preduzećima koja su najosetljivija na deficite u sistemskom okviru i slabosti insitucija.

Na duži rok biće očigledne koristi zone slobodne trgovine Jugoistočne Evrope po osnovu poboljšanja kvaliteta proizvoda, uvođenja standarda u proizvodnji i trgovini,

10 www.mier.sr.go.yu

Page 11: 1. Obeležja savremene svetske · PDF fileSvet i svetska privreda se ... Južne Amerike, Ruska federacija, ... Integracioni procesi u Evropi započeli su nakon završetka Drugog svetskog

tehnološkog napretka, ali nesumnjivo je da će cenovni faktori biti očigledni još u prvim fazama spoljnotrgovinske liberalizacije, bez obzira da li je reč o postupnom redukovanju ili potpunom ukidanju carina u međusobnoj trgovini. Cenovni efekti će biti višestruki i stoga se moraju sveobuhvatno sagledati.11

Jedan od osnovnih problema sa kojima se izvoznici u regionu Jugoistočne Evrope suočavaju u trgovini sa zemljama iz okruženja jeste činjenica da se na domaću robu trenutno primenjuju veća carinska opterećenja nego na robu drugih zemalja (koje su između sebe već potpisale različite preferencijalne sporazume). Ravnopravan tretman svih zemalja u budućoj zoni slobodne trgovine pružiće veće šanse za plasman domaćih proizvoda. Cenovna konkurentnost na inostranim tržištima biće poboljšana po nekoliko osnova:

sniženja (eliminacije) carina na domaće izvozne proizvode, nižih administrativnih troškova po osnovu: pribavljanja izvozne dozvole,

preobimne dokumentacije, carinjenja i uopšte spoljnotrgovinskog poslovanja, umanjenih cena uvozne opreme i repromaterijala usled sniženja (eliminacije) naših

uvoznih carina, Ako imamo u vidu prethodno navedene elemente, kalkulacija izvoznog posla i

ponuđene cene u inostranstvu pre i posle spoljnotrgovinske liberalizacije izgleda sasvim različito.

Tabela 2. Efekti liberalizacije pri formiranju izvozne cene, u USD

pre liberalizacije nakon liberalizacije uzrok promene

1.fakturna vrednost robe

50.000 45.000 niži proizvodni i administrativni troškovi usled manje carine

2.troškovi prevoza 5.000 5.000

3.troškovi osiguranja 5.000 5.000

carinska osnovica (1+2+3)

60.000 55.000

iznos carine (25% i 0%)12

15.000 0 različite carinske stope

ukupno 75.000 55.000

Izvor: www.siepa.sr.gov.yu 11 Više videti u : Mr Jelena Simić, Srbija i zona slobodne trgovine Jugoistočne Evrope, monografija, Ekonomski fakultet Priština, 2005.

12 Pre i posle liberalizacije.

Page 12: 1. Obeležja savremene svetske · PDF fileSvet i svetska privreda se ... Južne Amerike, Ruska federacija, ... Integracioni procesi u Evropi započeli su nakon završetka Drugog svetskog

Očigledno je da je cenovna konkurentnost proizvoda nakon sprovedene spoljnotrgovinske liberalizacije značajno poboljšana i da je ponuđena cena na inostranom tržištu niža. Niža cena proizvoda na inostranim tržištima će mnoga domaća preduzeća u budućem periodu uvesti u zonu konkurentnosti i povećati šanse za izvoz.

Treba imati u vidu da će formiranje zone slobodne trgovine ponovo otvoriti pitanje tržišta na kojima je moguće plasirati proizvode. Naime, ukoliko je u jednom periodu u prošlosti domaće preduzeće imalo više koristi da izvozi u Makedoniju nego u Mađarsku (ako zanemarimo ostale faktore – usled nižih carina u Makedoniji), ne znači da će isto važiti i u budućnosti.13 Ujednačavanje uslova trgovine u čitavom regionu stvoriće nova potencijalna tržišta na kojima će se povećati cenovna konkurentnost domaćih proizvođača, tako da će biti potrebno da izvoznici preispitaju geografsko usmerenje svojih proizvoda.

Spoljnotrgovinska liberalizacija i stvaranje zone slobodne trgovine će, osim navedenih koristi, postaviti pred preduzeća i niz iskušenja. Doći će do značajnijeg prisustva inostrane ponude i pojačane konkurencije na svim domaćim tržištima. Predviđeno smanjenje carinske i necarinske zaštite domaće privrede će doprineti sniženju cena inostranih proizvoda, što će imati za posledicu širi izbor za potrošače, ali i otežani plasman domaćih proizvođača. Čak i ona preduzeća koja su u potpunosti usmerena na domaće tržište (niti uvoze, niti izvoze) osetiće posledice liberalizacije u vidu intenzivnije tržišne konkurencije. Na primer, postepena liberalizacija i eliminacija carina od 30% na pojedine gotove tekstilne proizvode podstaći će inostrana preduzeća iz zemalja zone slobodne trgovine da se u znatno većem broju pojave na srpskom tržištu. Njihova ponuda može za iznos umanjenog opterećenja biti jeftinija i konkurentnija, što može ugroziti prodaju domaćih proizvođača.

U slučaju kada se na domaćem tržištu prodaju dva proizvoda inostranog i domaćeg proizvođača, istog kvaliteta, uz postojanje carina na uvoz inostrane robe, cena inostranog proizvoda će biti veća od cene domaćeg. Kada dođe do redukcije/eliminacije carine, može se desiti da inostrani proizvodi budu konkurentniji, a domaći skuplji. Očigledno je, dakle, da se potrošači nakon liberalizacije mogu preorijentisati na kupovinu inostranih proizvoda.

Tabela 3. Efekti liberalizacije na formiranje uvozne cene

13 www.siepa.sr.gov.yu

Page 13: 1. Obeležja savremene svetske · PDF fileSvet i svetska privreda se ... Južne Amerike, Ruska federacija, ... Integracioni procesi u Evropi započeli su nakon završetka Drugog svetskog

pre liberalizacije nakon liberalizacije cena domaćeg proizvođača

carinska osnovica 1.000 1.000

iznos carine (30%,0%14)

300 0

prodajna cena na domaćem tržištu

1.300 1.000 1.200

Izvor: www.siepa.sr.gov.yu

U svakom slučaju, preduzeća moraju biti svesna novonastale situacije i moraju se brzo pripremiti za promenjene uslove poslovanja. Spoljnotrgovinska liberalizacija je realnost i samo preduzeća koja se pravovremeno prilagode mogu iskoristiti šanse i izbeći potencijalne opasnosti. Treba imati u vidu da može doći do preusmeravanja trgovinskih tokova: snabdevanje sirovinama i repromaterijalom, umesto iz domaćih izvora, može se poveriti inostranom preduzeću sa povoljnijom ponudom, a umesto plasmana na domaćem tržištu – može se izvoziti. Preduzeće mora biti fleksibilno i, ukoliko je potrebno, spremno da menja ustaljene kanale nabavke i prodaje. Da bi preduzeće bilo uspešno ono mora insistirati na povećanju efikasnosti u proizvodnji i snižavanju troškova, podizanju kvaliteta proizvoda, poboljšanju uslova prodaje. Neophodno je utvrditi postojeće i buduće karakteristike tražnje i prilagoditi ponudu preduzeća. Snižavanjem cene i istovremenim podizanjem kvaliteta gotovih proizvoda povećaće se prisustvo na domaćem tržištu i stvoriće se uslovi za ekspanziju izvoza.

Ipak, potrebno je realno oceniti kakve će efekte na spoljnotrgovinsku razmenu imati trgovinska liberalizacija, u smislu razvoja zemalja Zapadnog Balkana.

Međusobni trgovinski tokovi zemalja zapadnog Balkana i dalje su veoma intenzivni u poređenju sa trgovinskim tokovima tih zemalja sa EU i ostatkom sveta – verovatno zato što su devedesete godine dvadesetog veka za zapadni Balkan bile buran period; jedini trgovinski partneri bili su oni koji su odranije imali poslovne odnose i bili upućeni jedni na druge. Region Jugoistočne Evrope dugo je važio za rizično područje pa su i trgovinski i investicioni tokovi bili slabi sa drugim, razvijenijim zemljama.

Stabilizacija političke i privredne situacije trebalo bi da dovede do povećanja obima trgovinskih tokova između zapadnog Balkana i EU. Zona slobodne trgovine na Zapadnom Balkanu imala bi oko 30 miliona potrošača. Na ovom području prosečna stopa ekonomskog rasta (u 2005.godini) je 4,5% godišnje, ogromnih je razvojnih potreba i velikog deficita, jer je uvoz nadmašio izvoz za 22 milijarde dolara.15

14 Pre i posle liberalizacije.

15 World Bank, World Development Indicators 2007, Washington, 2007. str.276.

Page 14: 1. Obeležja savremene svetske · PDF fileSvet i svetska privreda se ... Južne Amerike, Ruska federacija, ... Integracioni procesi u Evropi započeli su nakon završetka Drugog svetskog

Formalna liberalizacija trgovine može za posledicu imati povećano lobiranje proizvođača iz EU za uspostavljanje necarinskih barijera, što sa svoje strane može negativno uticati na izvoz iz zemalja zapadnog Balkana u EU. S druge strane, priliv stranih direktnih investicija u zemlje zapadnog Balkana može uvećati njihov izvozni kapacitet i tražnju za uvozom iz EU. No, ovi činioci imaće različit uticaj na različite sektore: prvi će uticati na trgovinu poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, dok će drugi povoljno uticati na trgovinu proizvoda sa većom dodatom vrednošću, i to posebno proizvoda od metala.

Trgovinski tokovi sa EU će se verovatno sve više intenzivirati. Ovakvu promenu ka trgovinskoj strukturi tipa “centar i kraci” uglavnom će pokretati tržišni mehanizmi i perspektiva članstva u EU.16 S obzirom da zemlje Zapadnog Balkana (izuzevši Hrvatsku) pre 2012. godine neće biti primljene u punopravno članstvo u EU, zona slobodne trgovine Jugoistočne Evrope može znatno doprineti održivosti rasta i jačanju kapaciteta njihovih privreda i povećanju konkurentnosti preduzeća u regionu.

Ipak, mnoštvo je problema koji usporavaju intenzivniju integraciju zemalja regiona. Necarinske barijere su jedan od glavnih uzroka sporog kreiranja zone slobodne trgovine. Necarinske barijere su sve mere i postupci jedne ili više država koje narušavaju slobodnu svetsku trgovinu, bilo da je ograničavaju ili ,,neprirodno“ stimulišu, koje štite domaću privredu od inostrane konkurencije a čija primarna namera nije povećanje budžetskih prihoda. 17Ova pojava se ne može do kraja regulisati zakonima i odredbama, čak je vrlo teško i utvrditi sve faktore koji otežavaju nesmetan protok robe, bilo da su ih zemlje namerno ili nenamerno uvele. Neke administrativne mere, na primer, koje postoje u jednoj zemlji, mogu predstavljati prepreke za susedne zemlje, iako ih zemlja koja ih je uvela nije to učinila sa protekcionističkom namerom. Takođe, necarinske barijere su problem koji zemlja ne može da reši preko noći.

Jedan od primera brojnih prisutnih problema jesu carinsku prelazi u Srbiji. Uočeno je da je kolona kamiona na granici sa Hrvatskom duga 18 kilometara, dok na granici Hrvatske i Slovenije nema redova i dužih zadržavanja. 18 Transportni kamioni se na granici Srbije zadržavaju pet puta duže nego što je potrebno. Veoma spora carinska procedura predstavlja jednu od najvećih necarinskih barijera i usko je povezana sa standardima i tehnologijom koji se primenjuju.

Istraživanja pokazuju da su prisutni i drugi problemi, kao što su korupcija (jedna od najvećih u regionu), dugo izdavanje viza, uvozne dozvole, razni tranzitni troškovi i atipični sertifikati. Problem korupcije je naročito naglašen u Izveštaju Svetske Banke iz 2006. godine kao jedna od osnovnih kočnica većih poslovnih ulaganja u region Jugoistočne Evrope.

16 Više videti u: Lamotte Olivier, Trgovinske integracije u Jugoistočnoj Evropi, FREN, Kvartalni monitor, 2006.

17Detaljnije u: Dr Predrag Bjelić, Necarinske barijere u međunarodnoj trgovini, Prometej, Beograd, 2004. godine

18 Simić mr Jelena, Srbija i zona slobodne trgovine Jugoistočne Evrope, monografija, Ekonomski fakultet Priština, 2005. str.113.

Page 15: 1. Obeležja savremene svetske · PDF fileSvet i svetska privreda se ... Južne Amerike, Ruska federacija, ... Integracioni procesi u Evropi započeli su nakon završetka Drugog svetskog

Slabost institucija i nedovoljno sprovođenje donetih zakona su još neki od prepreka bržem razvoju regiona. Naime, što je sistem složeniji, manja je transparentnost i postoji više mogućnosti za odstupanja trgovine, korupciju i poremećaje, posebno kad su institucije slabe, što je slučaj u većini zemalja članica. Institucije, naročito one povezane sa trgovinom, tada nisu u mogućnosti da sprovedu trgovinske politike koje nameće liberalizacija.

Najbolji pokazatelj iznetog je upravo tzv. ,,mali carinski rat'', koji je započela Bosna i Hercegovina uvodeći 1.02.2005. godine carine na uvoz piva i pšeničnog brašna iz SCG i na još 23 proizvoda koje uvozi iz Hrvatske.19 Objašnjenje Vlade BiH je bilo da je to kontra mera na poteze Vlade Crne Gore koja je uvela carine na uvoz pšeničnog brašna (na 200 dana, nakon čega su carinske stope vraćene) kao i na subvencije koje Vlada Srbije pruža svojim izvoznicima. Stopa carine koja je uvedena srazmerna je visini ovog podsticaja (od 5 do 20 procenata), tačnije 10% i 15 konvertibilnih maraka za brašno i 15% za pivo. Carinska stopa za hrvatsku robu je vraćena uz objašnjenje da je bosanski uvoz iz Hrvatske značajno veći od izvoza u tu državu, a vraćene carine su bile na nivou iz 2003. godine. Pored toga, BiH nastavljaju sa vraćanjem carinskih stopa i u 2006. godini za mleko i mlečne proizvode, takođe za Hrvatsku i Srbiju. Inače, Bosna i Hercegovina u razmeni sa Srbijom i Hrvatskom beleži veliki deficit koji, međutim, ovakvim merama teško da će biti smanjen.

Iz navedenog se nameće nužnost daljeg jačanja regionalne saradnje, jer regionalna saradnja predstavlja najbolji put za prevazilaženje svih problema i sastavni deo priprema za integraciju u evropske strukture.

3.2.Perspektiva regionalne saradnje zemalja Jugoistočne Evrope

Osim navedenih bilateralnih sporazuma u okviru predviđene Slobodne trgovinske zone Jugoistočne Evrope, aktuelni su i drugi trgovinski sporazumi. Srbija je zaključila ugovor o slobodnoj trgovini sa Ruskom Federacijom u avgustu 2000. godine i podrazumeva postepenu eliminaciju trgovinskih barijera za srpske izvozne proizvode na rusko tržište. Uz to, Srbija konkuriše za punopravno članstvo u Svetskoj trgovinskoj trganizaciji i za sada ima status posmatrača, kao i Bosna i Hercegovina i Crna Gora.

Koristi koje zemlje Jugoistočne Evrope mogu očekivati od formiranja Zone slobodne trgovine Jugoistočne Evrope su povećanje tržišta i ukidanje carina i drugih izvoznih barijera. Tržišta zemalja regiona će postati dostupnija, što povećava šanse za izvoz. Posebno je važno što Evropska Unija podržava procese u Jugoistočnoj Evropi i napore zemalja u pravcu liberalizacije trgovine smatra korakom ka punoj integraciji u razvijenu Evropu. Region će na ovaj način biti mnogo atraktivniji za subjekte iz razvijenih zemalja, krupne investitore i finansijske kompanije.

19 Stevanović V, Carinski rat, Ekonomist magazin, 2005, str.21.

Page 16: 1. Obeležja savremene svetske · PDF fileSvet i svetska privreda se ... Južne Amerike, Ruska federacija, ... Integracioni procesi u Evropi započeli su nakon završetka Drugog svetskog

Stvaranjem zone slobodne trgovine zajednički izvozni potencijali bi se povećali u drvno-prerađivačkoj, hemijskoj, tekstilnoj industriji, zaokružila bi se ponuda u crnoj metalurgiji i mašinogradnji, a dotok novih tehnologija bio bi najveći u elektronskoj industriji. U industriji saobraćajnih sredstava i automobilskoj industriji kooperacijama bi se obezbedilo prisustvo na inostranom tržištu sa finalnim proizvodima visokog kvaliteta.

Jedan od početnih koraka u pravcu boljeg korišćenja prednosti zone slobodne trgovine koja se formira u regionu jeste i ukrupnjavanje kapaciteta. Potpisan je prvi multilateralni sporazum o energetici u Jugoistočnoj Evropi čime će unutrašnje tržište energije biti prošireno na Balkan u celini. Potpisivanjem Zajedničkog sporazuma o energetici, Evropska unija i devet zemalja Jugoistočne Evrope – Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, BJR Makedonija, Albanija, Rumunija, Bugarska i UNMIK u ime Kosova i Metohije – formiraće pravni okvir za integrisano energetsko tržište. Sa Turskom se takođe vode pregovori da se i ona priključi sporazumu u kasnijoj fazi. Ovo znači da će relevantni acquis communautaire o energetici, životnoj sredini i konkurenciji biti realizovani na tom području. Otvaranje tržišta, investicione garancije i čvrsta regulatorna kontrola energetskih sektora biće pojačani.

Zajednički sporazum o energetici je napravljen po ugledu na Evropsku zajednicu za ugalj i čelik, koja je predstavljala embrion Evropske unije. Sporazum će, takođe, postaviti okvir usaglašene politike koja će omogućiti podršku Svetske banke i Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD ) investicijama u izgradnji infrastrukture – procenjene na 30 milijardi američkih dolara u sektoru električne energije kako bi se do 2015. dostigli standardi EU, i kao drugo, širenje sistema snabdevanja prirodnim gasom, kako bi se stvorilo posredno tržište gasa između Kaspijskog mora i Evropske unije.

Sa strateške tačke gledišta, sporazum stvara put za dopremanje gasa u Evropsku uniju sa Bliskog Istoka i iz Kaspijskog regiona i ovo će rezultirati suštinskim povećanjem konkurencije na tržištima u EU i smanjiti zavisnost od samo jednog snabdevača gasom. Sporazum će imati uticaj na izrazito lokalne i specifične energetske probleme i probleme životne sredine u Jugoistočnoj Evropi20.

Značajne nove investicije u sektorima rudarsrtva i metalurgije se očekuju kao kratkoročni rezultati ove inicijative, ali dugoročno gledano stabilizacija energetskog sektora će značajno pomoći makroekonomskom oporavku regiona, doprinoseći nižim stopama emigracija, ekonomskom rastu i zaposlenosti.

Intenziviranje trgovinskih tokova u Jugoistočnoj Evropi u narednim godinama će se pozitivno odraziti na ekonomski rast zemalja regiona srazmerno njihovim naporima u dovršavanju započetih reformi.

20 Povećana stopa smrtnosti usled jakih zima i zagađenja čovekove sredine zbog ispuštanja štetnih gasova iz starih termo elektana i toplana, upotreba drva za kućno grejanje koje rezultira uništavanjem šuma i neodrživo širenje vodenih površina i tokova za hidroelektričnu energiju.

Page 17: 1. Obeležja savremene svetske · PDF fileSvet i svetska privreda se ... Južne Amerike, Ruska federacija, ... Integracioni procesi u Evropi započeli su nakon završetka Drugog svetskog

Dakle, integracija u međunarodno tržište donosi koristi, ali i nove izazove. Preduzeće koje se prilagodi predstojećim promenama može očekivati opstanak i prosperitet u nadolazećoj tržišnoj utakmici.