7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 1/25

176

I

Knjihevna epublika1111-12

2003),

Zagreb

I

SnjeZana

ordiö

Mitovi

eziönih

deologa

(odgovor

S. Babiöu,

L.

Auburgeru,

S. Damjanovidu

V.

Grubiöiöu)

Nakon

5to sam kritiöki

analizirala

tekstove kojima

su se Leopold Auburger,

Vinko

Grubiöii i

Stjepan Damjanoviö

ukljuöili u diskusiju

o

nazivu

jezika,

usli-

jedile

su

njihove

reakcije

t Knjiäeunoj

epublici

(34

str.205-224,

str.225-230

i

7-8 str. 203-208),

na

koje

sad odgovaram.

Bududi

da sam odreden broj

pita-

nja

veö obradila

prilikom

odgovaranja

drugim diskutantima

i

da se

ista

pitanja

pojavljuju

i kod

autora na

öije

tekstove

se sada oswöem,

upuöujem

ih na

svoj

tV.

i

V. odgovorkako

ne

bih

ponavljalaveö

napisano.l

Jedan od autora,

L. Au-

burger, zaw5avasvoje avljanje (223)ukazivanjem na najnoviju knjigu Stjepana

Babiia,

koju

sam

u

meduwemenu

takoder kritiöki

analizirala

t Knjiäeunoj

re-

publici

(SS

str. 161-173),

pa

je

i

ta

recenzija

svojewsni

odgovor Auburgeru.

Novi sudionik

diskusije

o nazivu

jezika,

S. Babiö,

za razliku

od trojice

gore

nabrojanih

diskutanata

svoje

prvo

i

dok

ovo

piöem

edino

javljanje

objavio

e

ne

u öasopisu

u kojem

diskusija

teöe,nego

u tjedniku

Fokus,

öime

e

pokuöao

ovu

temeljnu

filoloöku

temu

degradirati

na raspravu

novinske

razine. Buduii

da

je

S.

Babii

godinama

u najveioj

mjeri

doprinosio

odbacivanju znanstvenih

krite-

rija

kod

ove teme

i da

se u spomenutom

jedniku

javio

s

tekstom

u

pet

nasta-

vaka

(u

br. L74-L78),

osvrnut

iu se

ovdje i na

taj tekst.

U svojoj najnovijoj reakciji Auburger ponovo

istiöe

pojam

öistoöe

ezika

(212-213,

219-220).

Pritom

zaboravlja

poznatu

öinjenicu na koju PoN

(1992,

24)

podsjeöa:

"Ne

postoje

öisti'

jezici

[...]

Na razini

jezika

nikad nije

postojata

'netrpeljivost

prema

stranome',

eziöni

dodiri i razmjena

jeziönog

materijala

uvijek su

bili ne5to

prirodno,

spontano,

dok

je jeziöno

razgrarriöavanje

rema

susjedu

koji

drugaöije

govori

ili

öak iskljuöivanje

njega uvijek

neprirodno i ab-

normalno".

Tu

neprirodnost

i

abnormalnost

Auburger

teli

prikazati

kao

stalno

1

Svoje

prethodne

tekstove

u diskusiji, na koje

iu

powemeno

upuiivati,

oznaöavam

imskim

brojevima: .

Republika I-2, 2001,

str. 236-243,

T.

Republika

9-L0,2001,

str.

193-201, II.

Republika H, 2002, str. 237-253,lY. Knjiäeuna republika I-2, 2003,str. 15O-178 Y. Knji-

äevna republika

7-8, 2003, str. L76-202.

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 2/25

svojstvo

Hrvata,

koje

se

ispoljava

u

q'ekovnom

odbacivanju

nternacionalnih ri-

jeöi,

progla5avanju

uobiöajenih

ijeöi

srbizmima i forsiranju

nekih navodno hr-

vatskih umjesto

njih. No, za

te

navodno hrvatske Bockholt

(1990,

609)

s

pra-

vom

zapai,a

da

uopöe

nisu

karakteristiöne za

öitavu

Hrvatsku

pa

öak

ni za

öi-

tav glavni grad, nego samo za jedan uski krug ljudi. Takoder zapai,ada se u

Hrvatskoj lakSe

moZe naii

primjera

upotrebe onih

rijeöi

koje se

proglaöavaju

navodno

srpskima,

nego onih

koje

se forsiraju kao navodno hrvatske. Völkl

(1999,

330)

primjeiuje

"da

veiina Hrvata nije

spremna slijediti

ekstremne

pu-

riste. Na mnogo mjesta öuju

se

prigovori,

a

pogotovo

se slobodni tisak

(Feral

Tribune

i

dr.) oswöe

na

takve

novotvorenice

ne oklijeva

s

kritiökim

komenta-

rima".

D4browska

(1998,

22,

2U29)

takoder

istiöe kritiöke

komentare

rt Feralu

i citira

ih.

Postojanje

velikog

broja

govornika

u Hrvatskoj

koji

se ne slaZu s

purizmom

ne

öudi

jer

,'jeziöni

purizam

ima

samo onda nekakav

motiv kad

se

jedan

dio druötva

-

najöeööe

e

to

öak

veii dio

-

ne

pona5a

u

skladu

s

njim.

Jeziönipuristi tele te nepokornedijelove dru5tva privesti 'öistoj' upotrebi jezi-

ka odnosno

varijanfs"

(Ammon

1995,

185).

Sve to

znaöi

da

Auburger nije u

pravu

kad

jeziöni

purizam predstavlja

kao sveopiu teZnju hrvatskih

govornika,

177

tim

viSe

Sto

e

poznato

da

je

purizam

kao

pojava

"umjetan

i

u njega su uk-

ljuöeni

uöenjaci,a

ne

prosjeönigovornici"

(Brincat

2003,

155).

A da

se

kod

onih

"uöenjaka,,

koji

su

ukljuöeni

u

puristiöke

djelatnosti

ne

moZe

raditi o

pravim

lingvistima, vidljivo

je

iz

lingvistiöke definicije u

kojoj

se

purizam

odreduje

kao

"termin

koji

se

u lingvistici koristi

pejorativno

za ka-

rakteriziranje naöina

razmiöljanjakoji

jezik

gleda

kao neSto

öto

e

potrebno

öu-

vati od vanjskih procesakoji ga zahvaöaju mijenjaju, npr. od pritisaka iz dru-

gih

dijalekata

jezika (npr.

od

posudenica)

od varijacija

koje unosi

razgovorni

jezik.

Tu

'puristiöku'brigu

lingvisti smatraju neumjesnom,naglaöavajudi

emi-

novnost

eziönih

promjena

kao odraz

druötvenog,

kulturnog

i

psiholoökog

az-

voja"

(Crystal

4Lgg7,

316). Kritizirajuci

puristiöka

zalaganja

R. Katiöiia

protiv

internacionalizama,

Schubert

(1997,

90-91)

istiöe

"da

su

internacionalizmi neo-

phodni

za komunikaciju

izvan drZavnih

granica

u struönom

eziku,

koji

kori-

sti

jednoznaöno

definirane

i

internacionalno upotrebljavane struöne termine"

te da

,,je

problematiöno,

osim toga, uklanjanje

internacionalizama

s

obzirom

na ujedinjavanjeEwope,

za koje internacionalizmi maju

veliku

praktiönu

vri-

jednost", Stobi Auburger trebao imati u vidu kad spominje Hrwatsku u kon-

tekstu

Ewopske

unije

(206).

A

za Katiöiöev

argument

protiv

internacionaliza-

ma, citiran

kod

Schubert

(1997,

90), kako su

hrvatske

zamjenebolje

er

zvuöe

starinskije,

a

"Starinsko...

stvara

poseban

ugodaj.

Vrlo

je

ekspresivn6",

potreb-

no

je

reii

da

Katiöii ima

pravo

voljeti

srednjovjekovni

ugodaj, ali ne bi smio

zaboraviti

da

ima

i takvih

koji viöe vole ugodaj 2L.

stoljeöa.

Purizam, dakle, nije svojstvo

ezika,

nego

pojedinih

eziönih

djelatnika. Oni

koji

poput

Auburgera

istiöu upravo

purizam

kao

hrvatsko obiljeZje

ezika

"od

njegovih

poöetaka

do

danas.

(219-220)

i od

Hrvata zahtijevaju

da se

zato

s

njime identificiraju, preöuöuju da

je

purizam ,,jeziöniekvivalent ksenofobiji i

pretjeranoj

druStvenoj

potrebi

za

razgraniöavanjem"

Coulmas

1996,

83),

da

je

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 3/25

178

on

posljedica

nacionalistiökog

hvaianja

ezika

(Gardt

2000b,263)

te

da

"se

ne

smije

zaboraviti

da

prerevno

propagiranje

eziönih

posebnosti

kao

nacionalnih

obiljeZja

znaöi

korak nazad

u

jeziöno

orijentirani

nacionalizam

19og

stoljeia"

(Pohl

1997,

72). Pre5uöuju

la

"postoje

dokazi da

je

jezik

u

totalitarnim sredi-

nama

'puristiökiji'

nego u demokratskim sredinama. To je jedan od prostora

ideoloSkog

eguliranja.

U sluöaju

nekih

fa5istiökihreZima

poput

nacionalsocija-

lizma u

Njemaökoj to

je

rezultat

rasistiöke deologije"

(Clyne

1997,

490). Ne

spominju da

je

purizam

u Njemaökoj

najviöe c{etao

u doba Treöeg Rajha

(Htir-

le 1996, 29-30)

te da

je

"öiSienje

ezika",

tj.

"purizam<<,

lov

na strane rijeöi"

"u

prvim

godinama

vladavine

nacionalsocijalizma

dosegaosvoj

whunsg"

(Po-

lenz, iz Härle

1996,29-30).

Puristiöki

nastrojenih

pojedinaca

mote se naöi u svim sredinama

i

u svim

wemenima, razlika

je

u tome da li

ie

neki

reZim

stati

iza njih

i

dati

im

slu-

Zbenu

podrSku

kako

bi svoje stavove mogli

nametati

drugim ölanovima dru-

Stva.Ati öak i tada govornici izraäavaju svoj protest protiv purizma:

"U

totali-

tarnim drZavama uobiöajeni

siguran i

diplomatski

naöin

pokazivanja protesta

je

da

se

prihvati

sluZbeno

propisani

ezik,

ali da se

koristi ironiöno ili

da

se

parodira"

(Clyne

L997,

493).

OStrina sukoba

izmedu

purista

i drugih ölanova

dru5tva vidljiva

je

iz Ammonovih rijeöi

(1995,

186)

da

"je

puristiöki

rat

unutar

nacionalne

varijante u

osnovi

gradanski

rat

jer

se u

prvom

redu odvija izmedu

ölanova

ste

nacije".

Kad se

zna

da

je

purizam

izraz

jeziönog

nacionalizma,

öija svojstvasu

poi-

sto{ecivanje

jezika

s narodom, kulturom, nacijom, dobrim vladanjem, mora-

lom, dräavom i porijeklom (Gardt 2000b, 248), onda je poraZavajuieöuti da

upravo takvo

poistovjeiivanje

koriste kao svoju

"argumentaciju"

jezikoslovci

u

Hrvatskoj. PoseZu za

twdnjom

o

ugroZenostidomaie

eziöne,

narodne

i kul-

turne

zajednice

od

strane dmgrh

jezika,

naroda

i kultura, a to

je

jo5

jedno

ti-

piöno

svojstvo

eziönog

nacionalizma

Gardt

2000b,248).

O takvom

gledanju

na

jezik

kao na

sredstvo nacionalne identifikacije Reichmann

(2000,

454455)

uo-

öava

da

je

karakteristiöno za

jeziöne

deologe te nastavlja da

6e

njihove

djelat-

nosti

s ciljem iskoriStavanja

ezika

za osnovnu

edinicu

nacije svaki

linryist

"morati

raskrinkavati

kao

ono öto

jesu"

-

a

ne

Sutjeti

kako

predlaZe

S.

Dam-

jarrovii (207),

koji kaZe

da su tihi

(u

koje

i

sebe ubraja)

"popravili

situaciju".

Problem i jest u tim tihim

"intelektualcima"

er oni svojom i5inom omoguöuju

nekolicini

öarlatana

da

rade s

jezikom

ovo

öto rade.

Gröschel

(2004,36)

uoöava

da

na naöim

prostorima

danas

"vlada

klima

ideologiziranja

ezika

i inzistiranje na

jeziönoseparatistiökom

monopolu

tuma-

öenja u tamo5njim vodeiim

linryistiökim

krugovima".

Ressel

(2000,

231-232)

zapaia da

domadi

lingvistiöki kmgovi

idu

tako

daleko da kriminaliziraju nei-

stomiöljenike:

"Naravno

da se

ne

moZe obiönim mijenjanjem zakona

admini-

strativnim naredbama

jezike

s njihovom

gramatiöko-leksiökom

strukturom

promijeniti preko

noii. MoZe

se,

medutim, lansirati ili

masovno

podupirati

je-

dan drugi naöin gledanja pojava,njemu davati prednost, a alternativne naöine

promatranja

marginalizirati

ili

öak

kriminalizirati,

tj.

pobrinuti

se da se oni

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 4/25

vi5e ne öuju, da

se

ne

Sire, odnosno da budu

obiljeZeni

Zigom

politiöki

zastar-

jelog".

Koliko u

pozadini

puristiökih

djelatnosti

eZi izokrenuti

pristup

stvarnosti,

vidi

se i

po

tome Sto

se

puristi

bore

protiv

osnovnognaöina

postojanja

ezika

- protiv njegoveupotrebe: "Kao 5to knj iZniöaru moZebiti najwednija knjiZni-

ca

ona

koja

je

zaötiöena d koriötenja,

ako

je jeziönom

deologu onaj

ezik

naj-

saw5eniji

koji

se ne koristi.

Upotrebu

svakako

smatra ötetnom za ispravnost,

öistoöu

analogiju"

(Reichm€uln

000,

454).Izaizraza

öistoia

skriva

se,

prema

Reichmannu, shvacanjeda

jezik

ima

tim

veiu

wijednost

za nacionalnu

denti-

fikaciju öto

e

manje

'oneöiSöen'

utjecajima z

drugih

jezika,

iz

struönog

ezika,

iz razgovornog

ezika

itd.

Ali

da

takvi utjecaji u stvarnosti

ne

ugroZavaju

na-

cionalnost,

pokazuje

tekst

Berlinske

akademijeznanosti iz 1918.

u

kojem

se

kritizira

purizam

nekih

njemaökih

ilologa i navodi

da

engleski

ezik

ima

mno-

go

vi5e stranih

rijeöi

nego

njemaöki,

pa

da

zbog

toga ipak

nikad

nije

patio

ina-

öe senzibilni nacionalni osjecajEngleza (Gardt 2000b, 265). U tekstu se istiöe

da

su strane

rijeöi

"vaZni

s{edoci

kulturnog Zivota

ednog

naroda,

spomenici

njegove

povijesti

oformljivanja,

njegovih

dodira s drugim

narodima,

od kojih

je

L79

primao

vrijedan

duhovni

i tehniöki

dobitak.

Bogatstvo

stranim

rijeöima

je

up-

ravo

obiljelje

razijenog kulturnog

jezika,

ono

je

neophodno

obogaiivanje

i

öak

profinjivanje

moguinosti izraZavanja".

Bez obzira na i,etje

eziönih

ideologa,

ezik

nije nuZno sredstvo

za nastanak

nacije,

öto

pokazuje

Brückmüller

(iz

Ammon 1995,203):

"I

da

li

to

jezik

stvar-

no

sam napravi?

lMisli

se:

Da

li

jezik

sam

dovede

do ujedinjenja

nacije?

U.

A.]

Mi smatramo: ne. Jer suprotni primjeri su stvarno i previöebrojni i upeöatljivi,

od Svicaraca,

oji

su

sigurno

Snicatci

(...)

[a

ne Nijemci

U.

A.

],

do Amerika-

naca, koji

nisu

Englezi, Brazilaca, koji

nisu

Portugalci.

Isto kao Sto

Srbi

i Hr-

vati usprkos

zajedniökom

srpskohrvatskom

jeziku

energiöno odbijaju da

ih

se

ubroji

u

jednu

naciju".

Wiesinger

(2000,

525) takoder

utwduje da

je

"veza

na-

cije

i

jezika jednako

malo data

prirodom

kao i

shvaianje veie

grupe

ljudi da su

jedna

nacija.

'Naprotiv,

nacija

predstavlja povijesno

kulturno

uvjetovanu

kate-

goriju

promatranja,

interpretiranja i

uraöunavanja,öija

e

izgradnja

-

koja

je

u

svakom

pojedinaönom

sluöaju

mogla

i

drugaöije

protedi

vana u

razli-

öitim

povijesno-politiökim

odnosima'.,.

Da

je

nacija nastajala,

pravila

se, da

nije

bogom data, istiöe i Gardt (2000c,2):

"Nacüe

- a u tome se izgleda novija

istraZivanja

slaZu

-

nisu

jednostavno

'tu'

kao

povijesni

entiteti,

nego ih

se

na-

pravi

tamo

gdje

se

Zeli, one

se

[...]

izmisle". Stoga ne

samo da

je

znanstveno

neutemeljeno

pozivati

se

na

nekakvu

srednjoq'ekovnuhrvatsku naciju, nego

e

znanstveno

o5

neutemeljenije

to navoditi

kao

dokaz da su

hrvatski

i

srpski

danas razliöiti

jezici,

kako öini Damjanoviö

208).

Nacije

u

suwemenom

smislu

rijeöi

nastajale su u Ewopi tek od

18.

stoljeöa:

"Literatura

na

tu temu

govori

u

prilog

shvaianju nacija kao

proizvoda

odredenih

druStvenih

i

ekonomskih

uvjeta koji

postoje

od sredine

osamnaestogstoljeca

kao

produkt

'modernizaci-

je'" (Barbour 2000,3). Tako da "suprotno od mnogih popularnih miöljenja,na-

cije u modernom smislu

su

relativno

nova

pojava"

(Barbour

2000,

3).

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 5/25

Citirajuii

"definiciju

nacije

kao:

'imenovana

ljudska

populacija

öiji ölanovi

dijele

povijesni

teritorij, zajedniöke

mitove

i

povijesno

pamienje,

masovnu

av-

nu kulturu,

zajedniöku

ekonomiju

i zajedniöka

avna

prava

i

duänosti'",

Bar-

bour

(2000,

4) kai,e

da

iz

te definicije

"vidimo

da

nacije, u

modernom

smislu,

mogu biti samo relativno nova pojava.Prije dolaska tiska masovna avna kul-

tura

je

nezamisliva.

Zajedniöka

avna

prava

i

duZnosti

su

nesprovodive

ko

nije

moguöe

relativno

brzo

putovanje

unutar

dotiönog teritorija

[...].

Nacija u

mo-

dernom smislu ne moZe

postojati

bez zajedniökog

hvaianja

identiteta,

a da bi

Ijudi

dijelili zajedniöki

dentitet

mora

biti

garantiran

odredeni

minimalni nivo

komunikacije

medu njima".

Do istog

zakljuöka

dolaze drugi autori, npr.

Törn-

quist-Plewa

(2000,

184):

"Nacionalizatrr

ao masovni

pokret

i nacija kao ideja

o

zajednici

prihvaöena

od

strane svih

druötvenih slojeva date

populacije

moraju

se

smatrati relatirmo

kasnom

pojavom

er

njihovo

pojavljivanje

nije bilo moguie

bez osnovnih ekonomskih,druStvenih politiökih predu{eta. Politiöka emanci-

pacija

najniäih

dm5tvenih klasa

i njihovo

sudjelovanje kulturi zajedno

s

dru-

r.r.\

gim

klasarna,

znaöajan

stupanj

dru5tvene mobilnosti

i tehniöki napredak koji

IöU

omoguöuje

masovno

öirenje deje

o

naciji

-

sve to

je

bilo

moguöe

edino

u

mo-

dernim dru5tvima".

Kad

se te

spoznaje

primijene

na

hrvatsku naciju,

onda se

moäe

reii da

je-

dan novinski

ölanak

gr-upe

autora lingvista iz

1998.

spomenut u Gröeviievom

tekstu

u

Republici

(7-9,2002,

str. 225)

primjereno prikazuje

nastanak hrvatske

nacije.

Njegovi autori

govoreii

o sredini

19.

stoljeöa

podsjeöaju

da su tada stvari

u druötvenom Zivotu

stajale sasvim

drugaöije

nego

danas. Moderne nacije

joö

nisu bile formirane i veöinaötokavacakatolika nije imala ni srpsko ni hrvatsko

opredjeljenje.

Oni su se tek

pod

utjecajemkatoliöke

crkve,

koju

je

obiöan

narod

bez

pogovora

slu5ao,

postepeno

ada

poöeli

osjeiati Hrvatima

(o

izrastanju na-

cionalne

pripadnosti

iz religijske

o

poistovjeiivanju

religijske

i nacionalne

pri-

padnosti

v. Friedman

1999,

6).

Formiranje

hrvatske nacije

potpomognuto

e

i

{e5tim

politiökim

potezom

zagrebaökih

ilologa, koji

su uzdigli

u

rang

stand-

ardnog

jezika

Stokavski,

a

ne

teritorijalno

bitno ograniöeniji kajkavski. Dotad

jeziöno

razjedinjeni,

katolici

su se öwsto ujedinili

pod

hrvatskim imenom u

standardnom

eziku

utemeljenom

na

Stokavskom.

Kad

Babi6

(178)

svojedanaÄ-

nje povezivanje ingvistike s politikom pokuSavaopravdati govoreii da e nasta-

nak

standardnog

jezlka

politiöka

odluka, zaboravlja

da

se

ta

odluka danas

ne

donosi

er

je

done5ena

ei

prije

150

godina.

Da

se

Zagreb

u 19. st. odluöio za

kajkavski,

ne

sarnoda

je

upitno

da

li

bi doölo

do ujedinjenja Dalmacije,Hrvat-

ske i

Slavonije

u trojednu

kraljevinu,

nego

bi i uzimanje kajkavske

osnovice

dalo za rezultat

varijantu

policentriönog

ezika,

samo

se u tom sluöaju

ne

bi

radilo

o varijanti

standardnog

ezika

kojim

se sluZe

Srbi,

nego

o

varijanti

stan-

dardnog

jezika

kojim

se

sluZe

Slovenci.

Jedino

je

öakavska osnovica,

koja

je

teritorijalno najograniöenija, mogla posluZiti

za izgradnju

jednog

Ausbau-jezi-

ka, ali da se taj dijalekt uzeo za osnovicustandardiziranja, takoder je upitno da

li

bi doSlo

do ujedinjenja

teritorija

na

kojem

se danas

prostire

Hrvatska.

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 6/25

Buduii da se

"nijedna

kultura ne

moZe

smatrati

akom

i vitalnom ako nije

u stanju baviti se svojom

vlastitom

povije5öu

na

otvoren

i kritiöki naöin.,

(Jo-

seph 1987,x), neprimjereno

e

uljepöavati

povijest

prikazujuöi

je

laiöki i teleo-

lo5ki kao

da

je

postojao

kompaktan

hrvatski narod

s

hrvatskim

jezikom

,'od

izdvajanja iz praslavenskezajednicedo danas", kako öini Damjanovii (208).

Upravo time Sto deologiziraju

ezik

kao nacionalni

simbol hrvatski filolozi

pot-

wduju

da se

Hrvatska

nalazi medu onim novim

drZavama za

koje

wijedi slje-

deie:

"Veiina

novih drü,avaje nastalabez

onog zajedni5tvaosjeöaja,

eritorija,

administrativne organizacije,

ezika

i kulturne

tradicije koje se uzima zdravo za

gotovo

[...).

Zajedniöki nacionalni

ezik

nuZno

postaje

neophodan

za

promociju

nacionalnosti

time nacionalnog

edinstva" (Passin,

z

Joseph 1987, 72). Da

je

ideologiziranje

ezika

znak

pomanjkanja

nacionalnih veznih

sredstava traga-

nja za njima,

uoöava Fishman:

"Odsutnost

zajedniökog

etniökog

kulturnog

identiteta kod novih

nacija

(koji

bi wijedio za

öitavu naciju) vodi ka

planiranju

i kreiranju identiteta pomoöunacionalnih simbola...To je toöka na kojoj se öe-

sto koristi nacionalni

ezik

kao

ujedinjujuöi simbol

(zajedno

s

nacionalnom za-

stavom,

nacionalnim

vladarom, nacionalnom

misijom itd.)"

(iz

Joseph 1987,

181

72).

Istiöuii

da

pi5e

svoj ölanak s ciljem

"revizije

nacionalnog

pisanja povijesti

koje falsificira njen

stvarni tok", Zett

(L978,283-284,290)

pokazuje

kako dosa-

daönji uobiöajeni stavovi o Hrvatskoj

do

L526.

polaze

od

pogre5nih postavki:

"öak

u

znanstvenim

radovima, a o

popularnima

da

i

ne

govorim,

kojima

se to

podrazumijeva

samo

po

sebi"

prikazuje

se

hrvatska

povijest

kao

da

je

od

7.

stoljecapostojalahrvatska nacionalnasvijest i nacionalni teritorij koji odgovara

danaönjem,a

"imena

naroda i zemalja koja

stoje u izvorima i njihove

pridjev-

ske izvedenice nerijetko se suZavaju

na

'hrvatsko-srpsku'

alternativu,

npr. na

besmisleno

pitanje

da li

je

srednjog'ekovnaBosna ili

Republika Ragusa bila

srpska

ili hrvatska".

O

Slavoniji Zett

utvrduje sljedeie:

"Srednjovjekovna

Sla-

vonija

e

dodu5e

bila

podruöje

naseljeno

Slavenima

s

iznimkom istoönih dijelo-

va

i

Srijema,

gdje

se mora

pretpostaviti

priliöno

velik

udio

madarskog

stanov-

ni5tva), ali

ne

Hrvatima.

Tek

kasniji razvoj

e

donio sa

sobomda nije i na

jugu

srednjo{ekorme Madarske nastala

edna

vlastita

slavenska

nacija',

kao

5to

je

nastala na

sjeveru Madarske,

Slovaci

[...]".

U

istraZivanju

povijesti pokazuju

se

"prvotno

'hrvatsko' podruöje prvotno 'slavonsko'podruöjeu srednjem vijeku

kao

dva

potpuno

razliöita slavenska

podruöja,,.

Naziv hruatski se

u

pro5losti

"pojavljivao

na

znatno

ograniöenijem eritoriju nego

5to se opdenito

smatra

i

stoga

e

povijest

hrvatske samosvijesti

tarijeg doba

potrebno

bitno korigirati".

Ne samo u daljoj

pro5losti

nego

öak i

"u

19. st. npr.

katolici

u Slavoniji

nisu

koristili etnonim Hruat, a

svoj

ezik

zvali

su slauonslaili

öolwiki"

(Friedman

1999,

6).

Da nije

u

redu

primjenjivati

danaönje

nacionalne

oznake

na

juZne

Slavenedo 19. st., napominje i Gröschel

(2004,23)

govoreöi

o bosanskim mu-

slimanima:

"Ti

muslimani

su

potomci

katoliökih

i

pravoslavnih

uZnih

Slavena

koji su za wijeme turske vlasti preöli na islam. Nazivati ih islamiziranim Hr-

vatima

i

Srbima znaöilo bi anakronistiöki

projicirati

na ranija

stoljeia nacional-

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 7/25

L82

ne

pojmove

koji

su

se

potpuno

razvili

u samoodredivanju ek od

poöetka

19.

st.".

Upravo

pomoiu

projiciranja

danaönjih nacionalnih

pojmova

u

povijest po-

kuSavaju

Damjanovii

(208),

Auburger

(usp.

III,247-248)

i

drugt odgovoriti na

pitanje da li je suwemeni jezik u Hrvatskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori jedan je-

zik.

Kako

je

iz

dosadaönjeg

zlaganja

vidljivo,

oni

ne

samo

da odgovorna

pita-

nje

o suwemenom

stanju

jezika

krivo

trai,e u

pozivanju

na

povijest

i na

naciju,

nego

i

pojmovima

nacije i

povijesti

neispravno

pristupaju.

Damjanoviievoj

pri-

mjedbi da

"se

diskusija vodi

uglavnom

o odnosu

suwemenih

jeziönih

stand-

arda, a

ja

nisam

siguran da

je

to dobar

put.

Jer

jezik

je

jezik

i

po

svojoj

povi-

jesti" (208)

moäe

se uzwatiti

da

je

sasvim

ogiöno,

a

i

jedino

opravdano raLiti

odgovor o suwemenom

stanju

jezika

tako Sto se

promatra

njegovo

suwemeno

stanje,

a

ne

povijest

(osim

toga,

upravo

povijest

na

koju se

poziva

waöa

ga

za

samo 1200

godina

na

onu

toöku

kad

su svi

slavenski

ezici

bili

jedan

jezik,

v.

Parrzer 1991,2M). A od suwemenogstanja i suwemene teorije kojom se ono

opisuje bjeZe

svi

dosadaÄnjidiskutanti.

Prilikom

poku5aja

obrane

svojih stavo-

va nijedan od öetvorice

diskutanata

nije se ni

usudio suoöiti

s

jezgrom

mog

pisanja

-

s

öinjenicom

da se i

u

hrvatskom

sluöaju

radi o standardnoj varijanti

jednog

policentriönog

standardnog

ezika

kojim

govore

oö

neke

juZnoslavenske

nacije

u

nama

susjednim dräavama

koristeöi druge

varijante istog

jezika.

Pre-

skakanjem te

teme diskutanti

pokazuju

da odustaju

od osporavanja

navedenog

zakljuöka

odnosno

od toga da

uopie

poönu pisati

o

temi

diskusije. A teorija

policentriönih

ezika

se ne

moZe

preskoöiti

kad

se ona vei desetljeöima

rimje-

njuje na opis brojnih jezika, navodi u lingvistiökim leksikonima, raspolaie pnz-

natim

kriterijima, rezultati

su

joj

lingvistiöki zasnovzrni

stoga

prihvaöeni

u

svijetu.

Iz

pnkaza

razvoja

teorije

policentriönih

jezika

i

njenih

pojmova

(Ammon

1995,

4249) moäe

se saznati npr.

da

pojam

nacionalne varijante

potjeöe

z ru-

ske linryistike,

a

pojam policentriönog

ezika

iz

ameriöke njemaöke

inryistike

te da su oba

pojma

vei duZe wijeme

objedinjenau

jednoj

teoriji. Jer

policen-

triöni

standardni

jezik

uvijek öine njegove

standardne

varijante, a standardne

varijante

su uvijek

varijante nekog

policentriönog

standardnog

ezika.

Ti

poj-

movi pripadaju istoj pojavi, a razlika medu njima je potjecalaod toga 5to se

pojavi

pristupalo

s njenih

razliöitih

krajeva. Ammon

navodi i

da se

pojam poli-

centriönog

ezika

krivo

pripisuje

H. Klossu,

a ustvari

potjeöe

od ameriökogso-

ciolingvista W. A.

Stewarta. Kad Katiöic

(1995,

78) i:eli teoriju

policentriönih

jezika

prikazati

neprihvatljivom

govoreöi

da

ona

moZe

sugerirati

nera'rnoprav-

nost

varijanata,

preöuduje

la

"pojmoi

policentriöni

ili

polinanionalni

ezik

ne

sugeriraju odnose

dominacije

medu

razliöitim

centrima

jednog

jezika.

Naprotiv,

oni

su uvedeni koriste

se

s ciljem

da naglasenaöelnu

ravnopravnost azliöitih

nacionalnih

varijanata

ednog

ezika.

Ta

naöelna avnopravnost ma

svoju osno-

vu

u drZavnoj

suverenosti

u nacionalnoj

svijesti

dotiönih

jeziönih

centara"

(Am-

mon 1995,496).

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 8/25

Buduöi

da se Auburger

(222)

slaZe

s tim

da

je

zadatak

znanosti

traZenje

istine, onda

bi

mu

moglo biti

poznato

i da su

osnovni

"kriteriji

znanstvenosti

sistematiönost,

ponovljivost

i

argumentiranost

twdnji"

(BaasnerlZens

22001,

aB).Primjena kriteija

ponouljiuosti

znaöiu ovom

sluöaju

da

ako su

npr.

engle-

ski, njemaöki, francuski, Spanjolski portugalski policentriöni standardni jezici

koji se uvijek

ostvaruju

u

jednoj

od svojih standardnih

varijanti, onda

je

i srp-

skohrvatski,

koji

se uvijek ostvaruje

u

jednoj

od svojih

standardnih

varijanti,

takoder

policentriöni

standardni

ezik.

Ne

moZe

edno

pravilo

vaäiti

za kroati-

ste,

a drugo za filologe

ostatka

svijeta,

nego mora

biti

ponovljivo

za sve

sluöaje-

ve iste wste

(v.

i Kordii 2003).

Damjanoviö

208)

Zeli relativizirati

postojanje

kriterija za utwdivanje

da

li

se radi o

jednom

eziku

ili o nekoliko

ezika:

"Pitanje

e

dakle

gdje

öemo

povuii

onu crtu

koja

dijeli

jezik

od

jezika.

U

tome nema

sloge

koje

god

miSljenje

zastupali, morate

biti spremni

na

wlo te5ka isku5enja

pri

obrani svojega

gle-

di5ta". Takvom relativiziranju je cilj sugerirati da nema kriterija pa da onda

sve moZe biti kriterij. Isto

tako,

poriöe

i

uzajamnu

razumljivost kao kriterij:

"AIi

to da se

s

nekim razumijete ili ne razumijete

uopie

ne moäe

biti

(iedini)

183

kriterij

jer

nerazumijevanja ima

jako

puno

izmedu

govornika

koji

po

uobiöaje-

nim

jezikoslovnim

glediötimapripadaju

istom

jeziku".

Morao bi,

medutim,

biti

i

sam

svjestan

da

se tu

radi

o sasvim

drugom

tipu

nerazumijevanja:

takvo

ne-

razumijevanje

se u linryistici

ne

uzima kao

kriterij

kod

klasificiranja

jezika jer

bi

po

njemu

ispalo

da

npr.

u

Hrvatskoj ima

toliko raznih

jezika

koliko

ima

stanovnika. I

samom

Damjanoviöu

bi upala

u

oöi razlika u razumijevanju kad

bi probaogovori s nekim iz Beograda s nekim iz Budimpeöte.Poput Damja-

noviöa,

Babiö

(L74)

akoder

kate

da

"nemamo

öwstih znanstvenih

kriterija 5to

iemo smatrati

jednim

jezikom,

a Sto razliöitim". Medutim, linryistika

ne bi

mogla biti znanstvena

disciplina

kad

ne bi

imala

kriterije za

odredivanje

svog

predmeta

istraZivanja

-

jezika.

Da

kriteriji

postoje

da su

dobro

poznati,

vidi

se i u

Ammonovoj

knjizi

(1995,

z-LI),

gdje

se za

odredivanje da li

se

radi o

jednom

policentriönom

eziku

ili

o

nekoliko

ezika

primjenjuju

kao

kriteriji

stu-

panj

lingtristiöke

sliönosti

i medusobna razumljivost

(u

knjizi se

objaßnjava

kako se one mjere

te nude

primjeri)

.

Za

jezik

u

Njemaökoj,

Austriji

i

Svicarskoj

je

neosporno

da

"standardni

njemaöki

ezik

tih razliöitih

dräava

pokazuje

te-

kako primjetne razlike" (Ammon 1995,1). A da se usprkos tim razlikama radi

o

jednom

standardnomnjemaökom

eziku,

dokazuje

se

pomoiu

lingvistiöke

sliö-

nosti triju varijanata njemaökog

i njihove uzajamne

razumljivosti

(Ammon

1995,5-11). I za

druge standardnevarijante nekog

policentriönog

ezika

wijedi

da

je

lingvistiöka

sliönost

zmedu njih

velika i njihova

medusobna azumljivost

takoder,

te

da stoga

öine

isti

jezik.

Damjanoviö

poriöe

lingvistiöku

sliönost

kao

kriterij

(208):

"Kriterij

(edini)

ne moZe biti ni

(ne)podudarnost

onema, morfema

i

sl.

jer

ruski

iz L5. ruski

iz 2L. stoljeöane

podudaraju

se u tom

pogledu,

a drte

se istim

jezikom,

sarno

njegovim razliöitim etapama.,. (ao pruo, bitno je u kojoj mjeri se )>ne oduda-

raju"

jer

kad

se

pogleda

15. stoljeöe, idi

se da

je

razlika

izmedu ruskog

u 15.

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 9/25

t84

st. i npr.

francuskog

u

15. st.

bitno

veca od razlike

izmedu

ruskog iz L5.

ru-

skog iz

2L.

st. Pa i Damjanovii

od

prije

30

godina

se

razlikuje od

dana5njega,

ali se

i onda i

danas

o5

viSe

razlikuje

od bilo

koga

drugog.

Nadalje,

Damjano-

vii

bi

kao filolog,

lingvist i

dijakroniöar morao znati

da

je

presjek

stanja

u is-

tom wemenu

(sinkronija) jedno,

a

praienje

razvoja kroz wijeme

(dijakronija)

drugo. Kad se Zeli

dobiti odgovorna

pitanje

da

li

su suwemeni

ezik

u

Austriji

i

jezik

u Njemaökoj

varijante istog

ezika

ili

su

razliöiti

jezici,

onda

se

ne uspo-

reduje

15. st. s 21.

st., nego se usporedujedanaönji

oblik

fonema,morfema

td.

jezika

u

Austriji

s danaSnjim

oblikom fonema,morfema

td.

jezika

u Njemaökoj

(v.

npr.

Wiesinger

1988, 22-28).

U

gore

citiranim

Damjanovidevim eöenicamastoji i

kod lingrristiöke

sliöno-

sti

i kod

razumljivosti

u

zagradt

uz

"kriterij"

rijeö

"jedini",

pa

se moü,e

odsje-

titi

da

se

radi

o tri

kriterija:

jedan je

uzajamna

rtLzumljivost

komunikativni),

drost

je

lingvistiöka

sliönost

(sistemskolingvistiöki),

reii

je

dijalekatskaosnovi-

ca standardnog ezika (genetski).Ti kriteriji su povezani edan s drugim jer

kad imamo

posla

s istom dijalekatskom

osnovicomstandardnog

ezika,

logiöno

je

oöekivati

ogromnu

linryistiöku

sliönost,a

isto

tako

i

potpunu

razumljivost.

IIi,

obrnutim

redoslijedom,

ako

je

razumljivost

potpuna,

mora i

lingvistiöka

sliönost

biti

ogromna,

a

ona

proiz\azi

iz

zajedniöke

dijalekatske osnovice.2

Koliko

god

se

S.

Babii

(175)

rudio

traäti

razlike izmedu hrvatske srpske

varijante, one

>su

na

svim

sistemskim azinama manje od razlika izmedu

'ho-

landske'

(sjevernonizozemske)

'flamanske'

(uZnonizozemske)

varijante

nizo-

zemskog

ezika.

t...1

öak

su i

strukturne

razlike

izmedu

jezlka

bijelaca

jezika

crnaca u velikim

gradovima

na sjeveruAmerike

-

a oba

eziöna

oblika su sa-

mo

podvarijante

varijante am.eriökog

ngleskog

veöe od onih izmedu

hrvat-

skog,

bosanskog/boSnjaökogsrpskog"

(Gröschel

2004,33). Uslijed takve svoje

neznatnosti, razlike izmedu

standardnih varijanti

srpskohrvatskog

ezika

ne

samo

da

"ne

oteZavaju

komunikaciju"

(Coulmas

1996,

96),

nego medusobna

a-

zumljivost izmedu

tih varijanti öak

"prevazilazi

onu

izmedu standardnih vari-

janata

engleskog,

rancuskog, njemaökog li

öpanjolskog"

Thomas

2003,325).

Zbog

toga

e

krivo

stavljati

na istu

razinu

razumljivosti izmedu

Hrvata

i

Srba

s onom

kakva

je

izmed.röhu i

Slovaka

li Rusa i

Ukrajinaca

(Thomas

2003,

314

-

da navedem

zakljuöak najpoznatijeg

predstavnika

moderne

slavistiöke

lingvistike u Francuskoj er Babii u 176 stiöevaZnostmoderne francuske in-

gvistike).

Kad

Gröeiö

(Republika

7-9,2002,

230) Zeli

osporiti

razumljivost kao

kriterij

govoreii

da se razumiju i srodni

ezici,

kad Damjanovii

(208)

Grubi5iö

(Republika

74,2001, 228)

i,e\e

poreöi

razumljivost kao

kriterij

tako öto

edan

twdi

da

nitko

nikoga

na svijetu ne razumüe

a

drugt

twdi da svatko svakoga

U ovom

ölanku

odgovoram samo

na

zadnju

petinu

Damjanoviieve reakcije

jer

se

prethodne

öetiri

petine,

kao

Sto

i

sam

Damjanovii

zapaäa

(203),

ne

bave temom ove diskusije. A

taj naj-

veii

dio ölanka

-

iako

pisan negativistiöki

-

kad se

pogleda

sadrZaj

napisanoga,

pokazuje

da Damjanovii

potwduje

manje-viöe

sve moje

twdnje

(od

onih na koje se uopöe osvrnuo).

Zato smatram da

je

dovoljno

uputiti

zainteresirane

öitatelje

da usporede

Damjanoviöev

i

moj

tekst pa da sami izvedu zakljuöak. Damjanoviievo uq'eravanje kako ima prijateljski odnos

prema

slovenskim kolegama

najbolje

ie

biti

da

potwduje

svojim

djelom.

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 10/25

na

svijetu razumije,

zaboravljajuda

se

"moZe

ako

utwditi

razlika izmedu

po-

jedinaönog

razumijevanja

kod

govornika

srodnih

jezika (francuskog

talijan-

skog)

medusobne

azumljivosti

koja

osiguravane

samo skoro sawSenukomu-

nikaciju izmedu

govornika

u okviru sloZene azmjene

(a

ne samo

ednostavno

traZenje obavijesti) nego osigurava i da govornici jedne varijante skoro totalno

razumiju

usmenu

produkciju

(medije...)

li

pisanu

(novine,

knjiZevnost...)

edne

druge varijante. Taj

tip

medusobne

azumljivosti

postoji

npr.

izmedu

varijanata

standardnogengleskog

u Velikoj Britaniji,

Sjedinjenim Ameriökim

DrZavama,

Australiji i

Kanadi, izmedu

varijanata

standardnog

Spanjolskog

kastiljanskog)

u Spanjolskoj Latinskoj Americi,

portugalskog

u

Portugalu

i

Brazilu,

francu-

skog u Francuskoj, Belgiji, Kanadi

i Africi, njemaökog

u Njemaökoj u Austri-

ji...

i

takoder

izmedu

srpskog,

hrvatskog, bo5njaökog

crnogorskog

standarda,

koji

pokazuju

neznatnije

razlike

[istakla

S. K.] nego

drug, navedeni

primjeri

(usp.

razlike

u

upotrebi

preterita

i

sloZenog

proSlog

wemena

izmedu

britan-

skog ameriökogengleskog, li razliku sistema iönih zamjenica2.Iica u ewop-

skom Spanjolskom latinskoameriökom

Spanjolskom)"

Thomas

2003,

314).

Stotti5e,

,u

Hrvatskoj

je

medusobna

azumljivost manja

medu

govornicima

185

razliöitih

dijalekata

(kajkavskog,

öakavskog

Stokavskog)nego medu

govornici-

ma hrvatskog,

srpskog bo5njaökog

tandarda"

(Thomas

2003,

314). Takva na-

öa situacija

potwduje

Ammonovo

(1995,

3l)

zapaü,anje

a

,'jeziöno

li kulturno

zajedniötvonekog

stanovni5tvamoZe

biti

veöe

s onim

grupama

s kojima nije

nacionalno

spojen,nego

eziöna

li kulturna

podudarnost

s onim

grupama

s

ko-

jima

öini

jednu

naciju".

O

nacionalnim

varijantama

ezika

Indije i Pakistana

-

hindskoj i urdskoj

-

citirala sam

(I,242;

III, 243) hrvatskog autora Gluhaka,

koji

kaZe

da su

isti

jezik,

na

öto

se

wada

Auburger

(210),

a istu

temu

komen-

tira i

Brozoviö

u Vijencu br. 234.

I Auburgerovim

i Brozoviöevim razmi5lja-

njima mogu

se suprotstaviti Thomasove

2003,

318)

rijeöi

da kao

prvo

hindski

i

urdski,

varijante hindustanskog

ezika,

imaju niz sliönosti

sa srpskohrvatskim

jer

se

i tamo radi

o susjednim

drZavama, ndiji i Pakistanu,

o razliöitim religi-

jama,

hinduizmu i

islamu,

o

razliöitim

pismima,

devanagari arapskom,

a

kao

drugo

"te

dvije varijante

se,

medutim,

razlikuju

vi5e nego

srpski,

boönjaöki

hrvatski

medusobno".Kad Auburger

(210)

pi5e

da hindski

i urdski imaju za-

jedniöku

dijalektalnu

osnovicu,

a standardnom

eziku

u Hrvatskoj i

Srbiji

je

ona "tek djelomiöna zajedniökaodrednica",potrebno ga je podsjetiti da öak i

Brozoviö

priznaje

kako

na

jednoj

',jedinoj

dijalekatskojosnovici koja

je

Hrvati-

ma

i

Srbima

zajedniöka,

na novo5tokavskom

ipu, izgraden

e

i zajedniöki

stan-

dardni

ezik" (1965,

46). Prema Brozoviöevim

e rijeöima

(1988,

3) kod novo-

ötokavskog ipa radi

o dijalektalnoj osnovici

us

izionomijom

ujednaöenom

op-

segu kakav

je

posve

rijedak

u

ewopskim

jezicima

i

u

jezicima

opienito" koja

funkcionira

"kao

osnovna

centripetalnasnaga

samoga

hs.

[hrvatskosrpskog]

e-

zika".

U

vezi s dijalektima i

standardnim

ezikom

ponovo

se

mora

ustanoviti da

ih Auburger mije5a

(218),

ako sam

ga

na to vei bila upozorila

(III,

239). Na-

kon

Sto

e

rekao da

su

hrvatska dijalektalna

situacija i

dijalektalna

situacija

na

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 11/25

186

njemaökom

govornom

podmöju

sliöne

(205),

govori

o

berlinskom

i

tirolskom

dijalektu

(2L8),

ali ih

ne usporeduje

s

dijalektima u

Hrvatskoj,

kajkavskim i

öakavskim,

nego ih

usporeduje

sa standardnim

jezikom

u

Hrvatskoj i Srbiji. I

iz njegovog

vlastitog

teksta se

vidi

da

mu

je

usporedba

neprikladna

jer

navo-

deöi Gabelentza

pokazuje

da

izmedu

govornika

berlinskog

i tirolskog dijalekta

postoje

znatne

pote5koöe

u

sporazumijevanju,

a

upravo

takav odnos

e

medu

govornicima

dijalekata

u

Hrvatskoj,

koji se

"wlo

teöko

mogu razumjeti, a

kat-

kada im

je

medusobna komunikacija

sasvim onemoguöena:

govornik

kajkav-

skog

iz nekog

sela u Hrvatskom zagorju

prepoznat

öe

tek

pokoju

rijeö

govora

öo{eka s

Visa ili iz

manjeg starskog naselja"

(Skiljan

2002, 12), dok se

govor-

nik standardnog

ezika

iz Hrvatske i

govornik

standardnog

jezika

iz

Srbije

me-

dusobno

razumiju

(kao

öto

se

i

govornici

iz

Njemaöke i Austrije

razumiju kad

koriste

standardni

ezik,

Wiesinger 1988,

27-Zg.

Kad

osoba

z

Hrvatske i

oso-

ba

iz

Srbije komuniciraju na

standardnom

eziku,

"medusobna

azumljivost

öi-

ni suviSnim i prevodenje.Dok postoji prevodenjes öakavskoghrvatskog na 5to-

kavski hrvatski..

(Thomas

2003,

315).

O Auburgerovoj

primjedbi

(218)

da

razumljivost

ne moäe

biti znanstveni

kriterij

jer

ju

primjenjuje

i

narod moZe se reii da su

neke

stvari

prihvaöene

kao

opöe

istine

ne samo u narodu nego i u znanosti

jer

su

se

i nakon znan-

stvenog

preispitivanja

pokazale spravnima.

Kao Sto

e

oduvijek

poznato

u na-

rodu da öovjek za

opstanak treba

vodu i

ta

spoznajaje zadrtarta i

u

danaönjoj

znanosti

kao

ispravna,

tako

je

oduvijek

u narodu

poznato

da

je

isti

jezik

onaj

koji

je

razumljiv a

strani onaj koji se ne

razumije, i

ta spoznaja

zadrinrta

je

i

u

znanosti kao ispravna.

Jer

jezik je

sredstvo

za

sporazumijevanje,

a

je

lo-

giöno da je razumljivost neizostavni kriterij za odredivanje ezika.

Stavovi naroda, medutim,

nisu automatski

i

stavovi

znanosti, nego takvima

postaju

tek

ako

se i nakon znanstvenog

reispitivanja pokaäu

spravnima.

Sto-

ga

e

neopravdano

kad

se,

poput

Brozoviia

(v.

V,

19f198),

Damjanovii

takoder

hvata

za öarobnu rijeö

,narod.,

pa

o

svom

polaziötu

kai,e da

"nüe

po

uobiöaje-

nim kriterijima lingrristiöko

er

ne

polazi

od

jezika,

nego od naroda"

(208).

U

vezi s narod.om imenovanjem

ezika

Gröschel

(2004,

26) napominje da

"do-

duöe,

moZe

svaki narod svoj idiom nazivati kako mu

drago, ali

lingvistika ne

smije bez

preispitivanja

preuzeti

svako

imenovanje koje

je

medu laicima omi-

ljeno". To je razumljivo jer "govornik prosudujesvoj ezik ne prema linryistiö-

kim ili

drugim

objektivnim

kriterijima, nego

prema

subjektivnim

kriterijima"

(Schubert

L997,

84). Kod

njega

e

'svijest

o

jeziku

wijednosna

kategorija

sto-

ga

subjektivna,

sa svim neodredenostima oje

proizlaze

z

subjektivnosti"

(Ha-

arm€u'In

220A2,

11)

-

ovo

je

ujedno

i

odgovor Auburgeru

(2L4)

kad

se

poziva

na Katiöiöev

"vlijednosni"

kriterij. Poznato

e

da

narod zbog

svoje

nestruönosti

i

podloZnosti

manipulaciji od strane

politiöara

zna

zastupati

stavove

koji se ne

temelje na istini.

Np". njemaöki

narod

za wijeme

nacizma

e

zaista

gotovo

sav

{erovao

da

su Nijemci

nadrasa,

kako su im

politiöari

tada

govorili.

Prema

onim

znanstvenicima

koji

se

pozivaju

na

narod,

antropolozi su

znaöi

ada

tre-

bali uvaZavati stav naroda, prihvatiti ga u Njemaökoj i u öitavom svijetu i za-

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 12/25

stupati

ga

u

svojim

publikacijama.

No, buduii

da se

takav

stav

zasniva na nei-

stini

i

da

je

stoga suprotstavljen

znanosti

jer

ona

zastupa

istinu, dosljedni

znanstvenici

ga

ne mogu

prihvatiti.

I{ad Damjanovii

priznaje

da njegovi

stavo-

vi

nisu

znanstveni

(time

Sto

kaZe

da

nisu linryistiöH,

ä

linryistika

je

znanost

o

jeziku),

nego

polaze

od

naroda,

onda

bi se i

sam trebao

zamisliti

nad

öinje-

nicom

da

e

on

predstavnik filolo5ke znanosti,

ölan

Akademije znanosti doktor

znanosti.

Damjanovii

(208)

kai,e da se lako moZe za svaki tekst

utwditi

je

li hrvat-

ski ili srpski, a ako to

nije vaäno za znanost,

onda

e

"jasno

da tu znanost ne

zanimaju

neke

bitne osobine

objekta koji

prouöava".

Te

bitne

osobine na koje

se

Damjanoviö

poziva

su

toliko

"bitne"

da se u drugim

jezicima

ne smatraju

wijednima

ni

biljei,enjau

pismu.

Naime,

razlike

u izgovoru

-

u

na5em

slu@1'u

je

to ekavica/ijekavica,

pomoiu

koje laici utwduju

je

li ne5to srpska

ili hrvatska

varijanta

-

uopde se

ne

prenose

u

njemaökom

engleskom

u

pisani

tekst.S

Pravopisi tih jezika se ne ravnaju prema izgovoru,dok se pravopis u Hrvat-

skoj,

BiH, Srbiji i Crnoj Gori

ravna

prema

izgovoru,

5to

e jo5

edno

zajedniöko

svojstvo

kodificiranja standardnog

ezika

nabrojanih zemalja. I(ad bi se

pravo-

187

pis

njemaökog

ezika

ravnao

prema

izgovoru, razlike izmedu

pisanih

tekstova

austrijske

varijante naspram

njemaöke

bile bi daleko brojnije od

razlika izme-

du

pisanih

tekstova srpskohrvatskih

varijanata. Iako

se

pravopis

engleskog

li

njemaökog ne ravna

prema

izgovoru,

to

ne znaöi

da

nema nikakvih

pravopi-

snih

razlika izmedu varijanata engleskog

li izmedu

varijanata

njemaökog da

u

pisanom

obliku uopie

nije

moguöe

utwditi

iz koje

varijante

potjeöe

tekst:

npr. za

ameriöku

varijantu

je

karakteristiöno

pisanje

color,

grW,

theater, stun-

dnrdize, traueling, Sto nije pravilno u Velikoj Britaniji; za austrijsku varijantu

naspram

njemaöke karakteristiöno

je

npr. Alchemie, Kücken, SchleulSe

Grzega

1997,

151).Koliöina

pravopisnih

razlika izmedu

varijanata

njemaökog natno

e

varirala

zadnjih

stotinjak

godina:

Austrija

je

na

kraju 19. st. imala

razliöit

pra-

vopis

naspram

Njemaöke

pa

ga

je

poöetkom

20.

st. ujednaöavala

njemaökim,

izmedu

dvaju s{etskih

ratova

su se

pravopisne

razlike

ponovo poveöale

td.

(Ammon

1995, 122). Ako Damjanovii misli

na

druge, a ne izgovorne

razlike,

one su

takoder

manje nego izmedu varijanata njemaökog,

engleskog,

francu-

skog, Spanjolskog,

ortugalskog

nizozemskog

ezika (v.

gore

veö

navedeneci-

tate

Thomas 2003, 3L4; Gröschel

2004,

33).

A

ako

Zeli reöi

da

je

problem

u

znanosti er je slijepa za

"bitne

osobineobjektakoji prouöava,,, nda e i njemu

i

Grubi5iöu

(228),

koji

takoder

prigovara

d.ase zanemaruje

>>ono

to

nije

podu-

darno,,,

potrebno

istaknuti da

lingvistika ne zatvara

oöi

pred

varijacijama,

nego

ih

konstatira

i

opisuje,

ali

ih vidi

u

realnoj veliöini,

a

ne

u onoj

koja im

se

pripisuje

kad ih se

gleda

s

nacionalnomdioptrijom.

Kad bi austrijski bio odvojeni

ezik,

onda bi trebalo imati i

"dvojeziöni

q'eö-

nik

Auslrijski

-

njemnökl, Sto

ne samo ozbiljni lingvisti nego

praktiöno

i

svi

laici koji

o tome

razmisle smatraju

otudenim od stvarnosti"

(Scheuringer

1996,

L52). I u

naöem

sluöaju,

gdje

je

sistemskolingvistiöka

sliönost medu varijanta-

3 O ekavicilijekavici

opöirnije

govorim

u [V,

170; V, 182.

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 13/25

188

ma

io5

veia, a

uzajamna

razumljivost

potpuna,

nisu moguii dvojeziöni

jeönici:

"Iz

takve

medusobne

razumljivosti

proizlazi

praktiöna

nemoguinost

pravljenja

dvojeziönih rjeönika

pa

ih zamjenjuju

kao nadomjestak

razlikovni

r1'eönici'

mno5tvom

greSaka"

Thomas

2003,

314).

Obilje

gre5aka

u razlikovnim

r$eönici-

ma

nastaje zato

Sto se

silom Zele

neke

rijeöi

proglasiti

nacionalnim

posebnosti-

ma. Ammon (1995,203) podsjeöa

opienito na

opasnost

kod

jeziönih

varijanti

"da

se izmiöljaju nacionalne

posebnosti

koje

u stvarnosti to nisu".

Imenujuöi

Srbe i Hrvate

Joseph

(1987,

72) takoder zapai,a

a

"kad

se relativno homogene

jeziöne

zajednice

politiöki

rascijepe

...],

oni

koji su

odgovorni

za

standardizaciju

öesto deologiziraju

bilo kakvu

minimalnu

razliku

da

ih razdvaja kako

bi stvo-

rili iluziju veöe

eziöne

udaljenosti".

5 takvim ciljem

"hrvatski

autori katkad

izda5no

oznaöavaju ao navodne

srbizme'

arhaiöne li regionalne ekseme,

dok

kao

'hrvatske'

predstavljaju

one ekvivalente

koji se koriste i

u

Srbiji.

t...1

Öak

ni umjereniji

lingvisti nisu

otporni

protiv

iskuöenja

da

pod

svaku cijenu vide

razlike tamo gdje ih nema: tako Ivo Pranjkoviö krivo navodi 'hrvatski' za rijeö

mnramico

i

uzima kao

ekvivalent

'srpski'

mnramie,

premda

se

maramica kori-

sti

i

u

Srbiji,

ili,

opet, razlikuje mjesto

naglaska

u hrvatskom

i

srpskom za

äelimn i

öoujeka: aglasak

e

na 1. slogu

(a

ne na 2.) i

u suwemenom srpskom

standardu i

u

hrvatskom

[...].

Bila bi

potrebna

öitava

knjiga za

navodenje

gre-

Saka u tim

listama

'razlika'"

(Thomas

2003,

314-315).Oni koji

revno rade

na

pravljenju

razlika

ne

mogu

se

pozivati

na

znanost

er

"Planiranje

jezika

sluZi

opöenito

poboljSavanju

posobnosti

eziönih

oblika u swhu

optimiranja

komu-

nikativnih moguinosti

govornika.

Izolacionistiöka

zgradnja

varijanata srpsko-

hrvatskog

ezika

vodila

bi,

nasuprot

tome, ka

pravljenju

komunikacijskih

bari-

jera. Sudjelovanje tome bi za lingviste trebalo biti nespojivos njihovom znan-

stvenom

etikom"

(Gröschel

001,

183).

Aktivnosti

voda danaÄnje

eziöne

politike

poznate

su

i izvan hrvatskih

gra-

nica:

kao

primjer

kako

su

isti

nacionalnovodeöi

ezikoslovci

potpuno

izmijenili

svoje stavovekoje

su

zastupali

desetljeiima Clyne

(1997,

497498) navodi

dvije

dräave

u svijetu, Kinu i Hrvatsku, zapaü,ajuii

a

e

"kuriozna

situacija kad,

kao

u Kini i Hrvatskoj,

iste

grupe

ljudi

ili

öak

isti

pojedinci"

kroje

do 90-ih

jeziönu

politiku

na

jedan

naöin,

a

od 90-ih na suprotan naöin

(5to

Babic

priznaje

za

sebe druge

"istaknute

hrvatske

ezikoslovce<<,

76).

Clyne

nalazi i

obja5njenje

tome: "Ali to ima paralele u drugim sferamaplaniranja u reZimima marksi-

stiöke

paradigme gdje

su

naizgled

kontradiktorne

akcije istih

ljudi

pripisivane

procesu

dijalektike'".

Te akcije

su

vei

sredinom

90-ih

godina

dovele do stanja

u

jeziku

koje se

opisuje na sljedeii naöin:

"IJnazad

pet godina

se tu

rijeöi muöe

i

proganjaju,

objavljuju se

'razlikovni

rjeönici'.

Sprovodi se nekakvo

'desrbizira-

nje' ili

'dekroatiziranje'

jezika,

uklanjaju se iz

knjiänica knjige

pisane

na iirili-

ci,

prijevodi

klasika

proglaiavaju

se nevaZeiima.

Otpu5taju

se uöitelji

i lektori

s€unozato Sto

potjeöu

z nepoi,eljne emlje.

zlaze

novine

s

jeziönim

savjetima,

u kojima

se

stotine

samozvanih

ezikoslovaca

avljaju

za rijeö.

Hrvatskom sabo-

ru se

daje

prijedlog

zakona koji

predvida

eziönu

policiju.

Istowemeno

jedna

jeziöna Skolau Zagrebuprodajediplome za 'o{erene prevoditelje srpskog ezi-

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 14/25

ka';

nekakav ispit,

medutim, kandidati

ne moraju polagati"

(GudZevii

1996,

982).

"Sve

ide

u

jednom

smjeru

-

jedan

öoq'ek

odredujeöto

e

hrvatsko,

a Sto

ntje.

[,..]

Razlika izmedu tog

jezika

koji

se sada

silom nameie i hrvatske

knji-

äe'rne radicije

e

velika"

(Raecke,

z

Okuka 1998,

119).

Stanje

e

takvo da Hr-

vatica s doktoratom iz knjiZevnosti, rodena Spliianka, koja godinama radi na

fakultetu

u Njemaökoj,

kad

treba

odrZati neko

predavanje

u

Zagrebu

radije

ga

drZi na njemaökom

eziku

nego na

svom materinskom

samo da bi izbjegla re-

akcije domoljubnih

aktivista kad

u

njenom

eziku

ne

öuju novogovor.

Studenti-

e,a

z BiH,

takoder Hrvatica, kad

god

je

u

Zagrebu

govori

iskljuöivo

na

engle-

skom, a ne

na svom materinskom

eziku

da

bi se

po5tedjela

stalnih ispravki

puristiöki

zanesenih

eziönih

misionara kojih

ima i na

öalterimabanaka,

blagaj-

nama

trgovina, u kafiiima... kao

produkata

Babiievog

i Brozoviöevog

uristiö-

kog

pisanja

po

novinama.

Stoga nosioce

"te5kog

oboljenja

od

netrpeljivosti.,

spomenutog

u

Damjanoviöevom

ekstu

(206),

treba

tratiti upravo

u

gradu

u

kojem Damjanovii Zivi. Kad se ima u vidu 5to u Hrvatskoj rade oni koji su

zadui,eni

za

jezik javne

upotrebe

(o

razmjerima

aktualne

jeziöne

cenzure na

Hrvatskoj

televizdi

v. Strt ati

2003;

u drugim medijirna

v. Kordii 2004),

onda

e

189

jasno

da

se

kod

nas ta

profesija

neispravno

naziva lektorstvo.

Lektori, naime,

uopöe nemaju

pravo

raditi

s

jezikom

to

öto

rade.

U

drugim zemljama

u

izda-

vaökim ili medijskim

kuöama koje im4ju lektora

(öasopisi

a

najöe5ie

ni nema-

ju)

lektori

obavljaju

sasvim d^gt

posao

od

onoga u Hrvatskoj:

njihov

osnovni

zadatak

e

dati

prijedloge

za

poboljöanje

asnoöe

pojedinih

reöenica,

a autora se

pita

za

dopu5tenje

kod

svakog

pojedinog

prijedloga.

Ni u kojem

sluöaju ne w5e

odstrijel rijeöi navedenih na nekakvim listama nepodobnosti, upravo to öine

hrvatski lektori.

Knjige u Hrvatskoj

koje

se

nazivajtt

saujetnicl tumaöe

se od

strane lektora kao liste

propisa

za uklanjanje

rijeöi, iako

se öak ni nominalno

ne radi

o

propisu,

nego

o

sa{etu.

A saq'et

e

uvijek fakultativan

i njegovo

prih-

vacanje

mora

ovisiti

o

Zelji autora,

a

ne

da bude

bez

pitanja

nametnut

svima.

Stoga ne bi bilo negativnih

posljedica,

ego

samo

pozitivnih

kad

bi

se

ukinulo

"lektoriranje<

u

Hrvatskoj,

öime

bi se

jezik

oslobodionepotrebnog

elikta iz

totalitarnih wemena.

U demokratskom

pristupu

jeziku

standardni

ezik je

ono

Sto

je

upotrebom

standardizirano, a ne

oötrom kodifikacüom

(Ammon

1995,

47G477).

Pojedincekoji

se

plaSe

da öe

ezik

propasti

bez njihovih

intervencija

moZese podsjetiti na öinjenicu da jezik postoji tisuiama godina prije nego öto

su nastali lingvisti.

On

u sebi ima mehanizme

samoreguliranja

nikad

se ne

moäe

pokvariti:

jezik je

sredstyoza

sporazumijevanje,

a

ako

dode do smetnji

u razumijevanju,

govornici

automatski daju

svom

eziku

oblik koji

je

razumljiv

sugovornicima.Toga

su s{esni linryisti

u svijetu

pä,

za razliku

od

hrvatskih

linryista,

opisuju

jezik

kakav

on

jest,

a

ne

propisuju

jezik

kakav bi

po

njiho-

vom

ukusu trebao

biti. Oni

nisu vladari

nad

jezikom,

nego

njegovi

fotografi,

a

takvima

bi konaöno trebali

postati

i hrvatski

linryisti.

U drugim

jezicima,

npr.

u njemaökom,

neka rijeö koja se

pojavi

biva

uwötena

u

rjeönik

njemaökog

ezi-

ka bez obzira na svojeporijeklo öim se nakupi viöe potwda njenog koriötenja

u

razliöitim

funkcionalnim stilovima

-

ona

postaje

njemaöka

ijeö. Istoweme-

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 15/25

190

no to ne znaöi

da njen

eventualni

ekvivalent koji

je

dotad

bio opieproöiren tre-

ba nestati i

biti

zamijenjen

novom

rijeöju, nego i

dalje

ravnopravno supostoji

bez ikakvog wednovanja

dokle

god

ga

koriste

govornici

njemaökog

ezika.

Ta-

kav

pristup

jeziku

bi

trebao

biti

primjenjivan

i u na5oj sredini: kao öto u trgo-

vini wijedi trZi5ni princip

'nevidljive

mke kupca' kao svojewsni test o tome Sto

stvarno

ima

upotrebnu

vrijednost

kod

konzumenata,

tako

i

u

jeziku

treba wa-

titi

pravo

njegovim

govornicima

da

odluöuju koju öe rijeö u kakvom kontekstu

upotrijebiti.a

Nakon

öto sam Dixonovu

opreku linguistic

language naspram

political

lan-

guage

iz 1997.

primijenila

na

srpskohrvatsku

eziönu

situaciju

(I,

237)

govoreii

da se radi

o

jednom

lingvistiökom

eziku

naspram

tri

politiöka

jezika

i nakon

öto

je

Auburger

iz mog

treieg

teksta

(III,

253)

saznao

za

postojanje

ölanka B.

Gröschela,Auburger

(221)

istiöe

da nisam

ja

izumila

tu

"formulu"

za srpsko-

hwatski, nego

"izumitelj

joj

je

naime

Bernhard

Gröschel

(2001,

179-181)",

zamjera mi zaito nisam Gröschelov rad navela u svom pruom tekstu. Prvo,

uopie nisam

twdila

da se radi

o morn izumu,

drugo, nisam mogla navesti

Grö-

schelov

rad

u svom

prvom

ölanku iziölom

r Republici br. l-2 za

sijeöanj-ve-

ljaöu

2001.,

a

predatom

uredniStvu

u

kolovozu

2000.,

er

Gröschelov

ad

sam

öitala tek kad

je

bio objavljen

u listopadu 2001. Treie,

nije istinita Auburgero-

va

twdnja

da

je

Gröschel

prvi

upotrijebio

"formulu

1 lingtistiöki

jezik

no^spratn

3

politiöka

jezika"

za srpskohrvatsku

situaciju,

nego

u

je

pnri

upotrijebio

Ran-

ko Bugarski

(nezavisno

od Dixonove

knjige)

u svom ölanku

iz Igg7.,

str. 73.

Usput se

o5

moLe staknuti

da Dixon

u izraan

politiöki

jezik

njeö

ezik

stavlja

u navodnike

er,

naravno,

politiöki

'jezik'

nije

jezik

i linryistika nije

duZna

po-

drediti svoje kriterije

o

odredivanju

jezika

aktualnoj

politici.

Kad Damjanovii

(207)

prigovara

Sto

"$n;sL,ana

Kordii

samo takav

stav

prikazuje

znanstveno

utemeljenim,

a

sve druge

progla5ava

politikanstvom,.,

on

zaboravlja

da

kod

di-

jametralno

suprotnih

stavova

i

zakljuöaka

o tome da

li

se

radi

o

jednom

ili

o

nekoliko

jezika

samo

jedan

zakljuöak

i moZe

biti

znanstveno

utemeljen, öto

znaöi i istinit

(a

istinu ne

bi

smjelo smatrati neprijateljem nijedno

druötvo).

Osim toga,

pre5uiuje

da iznosim

brojne

dokaze

za

zailjuöak koji izvodim.

I Babi6

(Ll4)

navodi miöljenje

"politiöko

e

gledi5te

za znarrstvenika

ramo-

14" koje

proizlazi

iz

öinjeniceda

je

linryistika znanost

o

jeziku,

a

politika

ne

samo da nije znanosto jeziku negouopöenije znanost. Gd Auburger spominje

Heinza

Klossa

(210),

o kojem

prethodno

govori

kao

o osobi s kojom

e

godina-

ma

>zn€urstveno

ijesno suradivao"

(Republika

74,2001, 223),

reba imati na

umu da

je

H. Kloss

bio sklon

podrediti

znanstvene

kriterije aktualnoj

politici.

Ammon

(1995,

2U27)

pokazuje

kako

se

misao

o narodu zasnovanom a

jeziku

kombinirala

u Treiem Rajhu

sa shvaöanjem

o

rasnom

narodu i navodi

primje-

re

preorijentiranja

nekih znanstvenika

u smjeru

vladajuöe

deologije:

"Pogodan

primjer

argumetiranja

tipa

'i

ovo

i

ono',

pomoöu

kojeg

misao

o

narodu zasno-

ViSe

o tome kako se teorija

'nevidljive

ruke' koristi

za objainjavanje ne s€uno

ekonomskih i

druötveno-kulturnih pojavavezanih za novac,moral, modu, ukus i sl. nego i vezanih za jezlk

v. Zybatow

(2000,

7-11).

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 16/25

vanom

na

jeziku

treba

postati

spojiva s miSlju

o rasnom

narodu,

pruZa

nata-

lost upravo

Heinz Kloss

(1934)

u svojoj

recenziji

drugog

izdanja knjige

Schmidt-Rohrsa,

öije otvaranje

prema

misli

o rasnom narodu, uz zadrtavanje

misli

o

narodu zasnovanomna

jeziku,

on

izriöito

pozdravlja".

U

prvom

izdanju

iz 1932. e Schmidt-Rohr, naime, misao o rasnom narodu jo5 uvijek odluöno

odbacivao,

okje

u

drugom

izdanju 1933.

veöu

predgovoru

napisao

daje

spoz-

nao

utjecaj

i drugih spajajuüh snaga

za narod,

pa

tako i rase.

Ni

sociolingvistikanije duZna

podrediti

se

politici.

Oni

koji se

pozivaju

na

sociolingvistiku

kako

bi opravdali svoje

podredivanje

linryistike

politici

oöito

nisu upoznati ni s definicijom sociolinryistike.

Njena

definicija,

naime,

sadrZi

lingvistiöku komponentu, a ne

politiöku,

üsp. defrniciju sociolinryistike:

"Pod-

disciplina

lingvistike

koja

se bavi uzajamnim odnosima

zmedu

dru5tvene stru-

kture i

jeziöne

strukture, a

zadatak

joj je

pokazati

sistematsku

povezanost

e-

ziöne i socijalne strukture te utwditi uzroöne odnose u

jednom

ili

u drugom

smjem. Sociolingi'istika e interdisciplinarni projekt sociologa, inryista, psiho-

loga i antropologa

koji konstituira

jedan

zajedniöki

predmet

prouöavanja"

(Le-

wandowski

1990,

9?9-983).

Definicija sociolingvistike

pokazuje

da

je

neoprav-

191

dano oöekivati suprotstavljanje

izmedu

sociolinryistike

i

linryistike,

na

osnovi

kojeg

bi se

moglo reii da

je

srpskohrvatski

edan jezik

po

sistemskolinryistiö-

kim kriterijima, a

nekoliko

jezika

po

sociolinryistiökim. Stoga

ne

öudi

öto

je

i

primjena

temeljnih

sociolingvistiökih

pojmova poput

Ausbau-jezik, standnrdni

jezik

pokazala

da

se kod srpskohrvatskog

adi

o

jednom eziku

(v.

II, 195; III,

25I-252; V, 183).Teorija

policentriönih

ezika,

koja

uzima u obzir i sociolingvi-

stiöke i lingrristiöke datosti, takoder je dala isti rezultat (5to sam pokazala u

ovom

tekstu i u III,

23U239;

ry,

163, 167;V, 17f183, 193).

Postoje i

drugi sociolinryistiöki

dokazi da se kod srpskohrvatskog radi o

jednom

eziku:

"1.

Bez obzira

na

pokuöaje

kroatizirarla

odnosno

turkiziranja'

od

strane

jeziönopartikularistiökih

lingvista u Hrvatskoj i medu bosanskim

Muslimanima

(öiju

trajnu

prihvaöenost

od strane

mase

govornika

u obje

regije

tek

treba

priöekati)

idiomi Hrvata, BoSnjaka Srba

(i

naravno

Crnogoraca)

su

kao i

prije

uzajamno

razumljivi

(i

to statistiöki u daleko

veöoj mjeri nego

Sto

e

to sluöaj

zmedu blisko srodnih

ezika).

Ta uzajamnarazumljivost

t...1

e

socio-

linryistiöki korelat

strukturnoj

sliönosti utwdenoj

u

sistemskoj

linryistici i ar-

gument za tn da i dalje postoji jedinstvo srpskohrvatskog ezika. 2. Najjaöi so-

ciolinryistiöki

dokaz

protiv

shvaianja da se

kod hrvatskog,

bosanskog/boönjaö-

kog

i srpskog

radi

o tri autonomna

Jezika'

sastoji se u

jednom

argumentu

koji

-

zaöudo

-

u obimnoj

literaturi

o

jeziönoj

öizmi oko srpskohrvatskog dosad

nigdje nije bio

tematiziran.

Radi se o

nepostojanju bilingvizma izmedu

grupa

govornika

navedenih triju

idioma

(odnosno

öetiriju s

crnogorskim).

Zaöudujuca

öinjenica da taj

kut

gledanja

nije sistematski razmatran moZe

se

moZda obja-

sniti upravo

banalnoööu stanja stvari.

Na kraju krajeva

opöepoznata

stina

je:

gdje

nema dvojeziönosti,

emamo

posla

s dva

ezika" (Gröschel

2004,34-35).

U bilingvizam se, asno, ne ubrajaju sluöajevikad npr. rodeni Zagrepöanin

preseli

u Split i tamo

namjerno

elemente

svog urbanog zagrebaökog

govoru

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 17/25

r92

zamjenjuje

elementima splitskog

naöina izrai,avar$akako

ne

bi

bio

prepoznat

kao Zagrepöanin

er

bi to kod

nekih

moglo

biti

primljeno

kao

ne5to

negativno.

Ne

moZe

biti rijeö

o bilingvizmu

jer

se ne radi o

govorenju

dvaju

stranih

jezika

i

o

prelasku

s

ednog ezika

na

drugi, nego

se

radi

o

prilagodavanju

stog

ezika

posebnostima egije. Isto je kad netko preseli iz Hrvatske u Beograd ne Zeli

tamo

biti

prepoznat

kao izbjeglica pa

svoj

ijekavski

izgovor

nastoji zamijeniti

ekavskim.

Ili

kad netko iz

Srbije

dode u

svoju vikendicu na sjevernom Jadranu

pa

da ne

bi bio

prepoznat

kao

Srbin unosi u svoj

govor

ijekavske zgovorne

elemente.

Takvih

sluöajeva

ma, naravno,

u drugim zemljama u svijetu. Am-

mon

(1995,

302) navodi

primjere

kad

Nijemci

presele

u

S'trica.sku

pa

se dio

njih trudi svoju njemaöku

varijantu zamijeniti övicarskom varijantom njemaö-

kog

jezika

kako

bi

izbjegli

odbojnostkod

nekih

S'oi.aru*

kad

po govoru pre-

poznaju

da

sugovornik dolazi

iz

Njemaöke.

stih

pojava

ma

i

unutar Njemaö-

ke: kad netko

s

juga

preseli

na sjever,

rudi

se

svoje bajernske

regionalne

po-

sebnosti zamijeniti sjevernonjemaökim arakteristikama, ili, kad netko sa sje-

vera dode u

juZnu

Njemaöku,

neöena

pitanje

koliko

je

sati

odgovoriti na

ulici

"öetvrb

do

devet(, nego ie

reöi

"triöetvrt

devet" ako ne Zeli biti

prepoznat

kao

do5ljak

sa sjevera

td.

Pozivanje

na

to da

su kod nas npr.

iste

novine izlazlle

u dvije verzije

-

u

zapadnoj istoönoj

(v.

Babii 176)

-

te

da stoga mamo

posla

s dva

jezika jer

se radi o

prevodenju

takoder

nije

utemeljeno: u se ne radi o

prevodenju

er

swha

prevodenja

e

postizanje

razumijevmja, a spomenuti tekstovi bi se ra-

zrrmjeli

i

da su

bili samo

u

jednoj

verziji. Kod njih nije rijeö

o

prevodenju,

nego

o prilagodavanjuposebnostima egijeda bi tekst izgledaokao da iz nje potjeöe.

I u drugim zemljama

ma

takvih

sluöajeva:

ekom

piscu

iz

Austrije koji ruko-

pis

svoje

knjige

nudi njemaökom zdavaöu moZe se

dogoditi

da

njemaöki izda-

vaö

predloZi

piscu prilagodavanje

rukopisa

njemaökoj

varijanti

kako

bi

ga

nje-

maöki öitatelji osjeiali

kao

jezik

svoje

sredine,

Sto bi

pomoglo

veiem

komerci-

jalnom

uspjehu

u Njemaökoj.

li, od njemaöke

glumice

kad

prihvati

ulogu u

austrijskoj

televizijskoj seriji

traü,i se

da

prilagodi

svoj izgovor

i

svoj

vokabular

austrijskoj

varijanti,

pa

se stoga u njenom

eziku

pojavljuju

rijeöi

kojih nema u

njenim njemaökim

filmovima:

npr.

umjesto

Tomaten,

Blumenkohl,

Pfannku-

chen,

Kartoffeln

kaZe u austrijskom filmu Paradeiser,Karfiol,

Palatschinke,

Erdäpfel. Ammon (1995,304) navodi i primjer iz Svicarskekad je "Svicarski

radio DRS 80-ih

godina

prijetio

otkazom spikerima koji nisu

govorili

specijalnu

Svicarsku

varijantu

njemaökog".

Premda bi za Babica

(175)

svaki

od navedenih

primjera.znaöio

da se

radi o razliöitim

jezicima,

ipak

se

u

svim

tim

sluöajevi-

ma,

i

u Svicarskoj

u

Austriji

i

u Njemaökoj, adi

o

jednom

jeziku

s nekoliko

varijanata. Isto

wijedi

i za srpskohrvatski

ezik.

Sto r.

tiöe

Babiieve

(175)

twdnje

da

Hrvati i

Srbi imaju

dva razliöita

je-

ziöna sistema

pa

stoga

i dva razliöita

jezika,

ni

ona nije

toöna:

,Linryistiöki

tu

imamo szrmo

edan jeziöni

sistem,koji

se

avlja

u

nekoliko

varijanata.

To

uopie

ne stoji pod znakompitanja" (Hinrichs 1997, 4).Osim toga,kad se zna da su

razlike izmedu

austrijske

njemaöke

varijante

veie

(v.

Thomas

2003,

314;

Pohl

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 18/25

1996,

219),

a

ipak

se

kod

njih

i

dalje

radi o

jednom

jeziönom

sistemu, onda

je

neosporno da Hrvati

i

Srbi

moraju

imati zajedniöki

jeziöni

sistem.

Svoj

pregled

dijela

razlika izmedu standardne

austrijske i njemaöke

varijante

Wiesinger

(1988,

27) zaHjuöuje sljedeiim

rijeöima:

,Sve

te

i

joS

razne druge

pojave

na

podruöju izgovora, oblika, tvorbe rijeöi, tvorbe reöenice i na podmöju rjeöniökog

blaga oblikuju

austrijski

njemaöki.

One

mu unutar razliöitih oblika

njemaökog

jezika

doduüe

daju

posebna

obiljeäja, ali ne stvaraju novi, vlastiti

jeziöni

sistem.

Zato

t

procesu

jeziönog

sporazumijevanja

s

pripadnicima

njemaöke

jeziöne

za-

jednice

iz najrazliöitijih dijelova njemaökog

govornog

podruöja

ne

nastupaju

ni-

kakve

pote5koie

u vezi s

izgovornim, formalnim i sintaktiökim

posebnostima

austrijskog

njemaökog dok

god

se

komunikacija odvija na

standardnom

ili

raz-

govornom

jeziku,

a ne

na dijalektu,

jer

se radi samo o minimalnim odstupa-

njima".

Pritom su razlike izmedu

varijanata njemaökog

jezika

manje od razlika

izmedu

varijanata

engleskog

ili

varijanata

öpanjolskog

jezika (Kloss

1952, 18-

19), kod kojih se takoder usprkos takvim razlikama radi o jednom jeziönom

sistemu

i

jednom

standardnom

jeziku.

Grubi5ii

Q26)

zahtijeva

odvojeno

poduöavanje

ezika

prema

nacionalnoj

193

pripadnosti

na studiju u

inozemstvu. No, Thomas

(2003,

317-318)

podsjeia

da

"postoji

samo

jedna

nastava

za

jezike

s

nekoliko

varijanata

poput

engleskog i

Spanjolskog,

u öije izvorne

govornike

se ubrajaju

stotine milijuna.,. Opisavöi

ka-

ko

uöenici

praktiöno

nauöe

jednu

varijantu engleskog

ili

Spanjolskog, a razumi-

ju

i

sve

ostale varijante tih

jezika,

nastavlja:

"Situacija

je

ista kod srpskog, hr-

vatskog

i bo5njaökog:

uöenik koji usvoji

jedan

razumije

pasivno

sve tekstove

i

sve govornike iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore" ("oko 17

milijuna

govornika",

Hawkesworth

L994,3857).

Stoga

Thomas negira

"potrebu

poduöavanja

odvojeno

srpskog,

hrvatskog i bo5njaökog". I

sam

Babii

priznaje

(174)

"da

kad

nauöite

jedan,

praktiöno

znaLe drugi".5

Buduii

da

sociolingvistika

ni najmanje

ne

osporava öinjenicu

da

je

srpsko-

hrvatski

i

danas

jedan

jezik,

nego öak

daje

argumente u korist toj twdnji,

Bro-

zoiö

(2002,

6-7)

pokuöava

izmisliti

jedan

navodno

povijesni

sociolingvistiöki

razlog

protiv

nje, koji

glasi:

u

povijesti

se

proces

standardiziranja odvijao

kod

Hrvata dmgaöije

i nezavisno od

procesa

standardiziranja kod Srba. To Grö-

schel

(2004,33-34)

komentira

na

sljedeii

naöin:

"Medutim,

u internacionalnoj

usporedbi

je

taj argument

neodrZiv:

kodificiranje norme

se

kod

latinskoame-

riökih

varijanti Spanjolskog

i

portugalskog

rano

odvojilo od ewopskog

polaznog

U

vezi s Grubi5iievim odgovorom u

cjelini

potrebno

je

napomenuti

da se

Grubiöii

ne

drZi

ni

elementarnih

pravila

znanstvenog raspravljanja: kad citira moje reöenice,

onda

ili izbacuje

iz sredine citata

(a

da

to ne

obiljeZi)

onu rijeö

koja

mu

ne

odgovara

da

bi

tako

izmijenio zna-

öenje

reöenice i na

tome

orida

gradio

svoju

priöu

(npr.

onu

da

ne

razlikujem katalog od

korica

moje

gramatike,226),

ili

dodaje u citat

neku rijeö koju

ja

nisam napisala

(230),

ili izmisli ne-

Sto kao citat i

stavi

u

navodnike, a toga

nema ni

u

jednom

mom tekstu

(228).

Naravno,

pri-

tom ne

navodi stranice s kojih

me

citira

kako bi

öitateljima oteZao

prorl'eravanje

(te

stranice

su

237 i 249 u III). Takvi Grubiöidevi

postupci pokazuju

da

mu

u ovoj diskusiji

uopie

nije

cilj doöi do istine, nego samo do toga da bilo kako pokuSa braniti svoju powijedenu taÄtinu,

sluZeöi

se

pritom

i tehnikom

falsficiranja.

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 19/25

r94

idioma,

pogotovo

öto se tiöe leksika,

a

ipak

se zbog toga u

romanistici ne

govo-

ri

o nekom argentinskom

ili

brazilskom

Jeziku',..

Ovome

se moZe dodati i

slje-

deöe:

kad

se u

na5em

sluöaju Brozovii

i drugi

pozivaju

na razdoblje 18., 17. i

joS

ranijih

stoljeia, onda

se

radi

o

predstandardnom

razdoblju

(er

se

jo5

ni

jed-

na strana nije bila odluöila graditi standardni

jezik

na ötokavskom) pa to nije

nikakav

argument u

vezi s danaönjim

standardnim

jezikom.

A kad

se

pozivaju

na

19. i 20. st.,

tu

je

povijest

standardnog

jezika

Hrvatima i

Srbima

najveöim

dijelom zajedniöka,

pa

to opet nije

argument. A kad

u vezi s tim razdobljem

istiöu

nezavisnu kodifikaciju

u

Zagrebu

naspram Beograda,

onda

je

to s

jedne

strane argument

protiv

srpskog unitarizma na

koji

se

inaöe

pozivaju,

a s druge

strane

je

u skladu s

teorijom

o

policentriönosti

jer

nezavisne kodifikacije

u

ne-

koliko

jeziönih

centara su normalne

u

policentriönim

jezicima (o

kodifikaciji u

Austriji naspram

Njemaöke

v. Ammon 1996, 158-159;

o kodifrkaciji

u

Argentini

i Brazilu

naspram

Spanjolske i Portugala

v. Gröschel 2004,33-34).

Neki se autori s juZnoslavenskih prostora pozivaju na

"medunarodno

pri-

znavanje"

idioma [3e

,,jezi[s"

pod

odredenim imenom,

no

takvo

"legaliziranje"

ili

"medunarodno

priznavanje(

>ne

postoji

u

pravima

naroda.

Objekti

interna-

cionalnog

priznavanja

su samo

drZave"

(Gröschel

2004,31).

Kao navodno so-

ciolingvistiöki razlog

da se umjesto

o srpskohrvatskom mora

govoriti

o

nekoli-

ko

jezika

navode se

ustavi

novonastalih

juZnoslavenskih

drZava,

u kojima

su

hrvatski,

srpski, bosanski

progla5eni

sluZbenim

jezicima

s

pravno

fiksiranim

imenima.

Medutim,

sociolingvistiöka

podröka

"za

zahtijevanje

statusa samostal-

nog

Jezika'

ne moZe se dobiti

samom öinjenicom

proglaöavanja

sluZbenog

ezi-

ka

i

pra''mim

fiksiranjem

politiöki

poZeljnog

imena

(i

obrnuto, ne moZe nestati

administrativnim

mijenjanjem

statusa idioma i njegovim

preimenovanjem)"

(Gröschel

2004,31),

öto bi Grubiöii

trebao

imati

na umu kad

se u vezi s

'ne-

stankom' srpskohrvatskog

jezika

poziva

na zakon

(225).

Jer

proglaöavanje

ne-

kog

idioma

sluZbenim

jezikom

i tip njegovog

imenovanja

nisu ni lingvistiökog

ni

sociolingvistiökog karaktera,

nego izvanlingvistiökog

(Gröschel

2004, 10-11):

"Kod

izbora

sluZbenih

jezlka

i njihovog imenovanja

rukovode

se

grane prava

koje

su

za

to zaduZene iskljuöivo

prema

smjernicama

politike

odnosno

dotiönih

vladajuöih

elita u drZavi. Stoga nema nikakvog

opravdanja kod opisivanja

post-

jugoslavenskih jeziönih

odnosa navoditi

proglaSenost

sluZbenim

jezikom

i

ad-

ministrativno fiksiran oblik imena kao navodno 'sociolirrgvistiöka obiljetja' u

korist

jeziönopartikularistiöke

argumentacije

kod

srpskohrvatskog

jezika".

Osim toga,

u ustavu Njemaöke nema

odredbe o sluZbenom

jeziku

(Gröschel

2004,

5), u ustavu

SAD-a takoder

je

nema

(Görlach

2000,

625),

pa

ne

bi bilo

niöta neobiöno

kad ustav

Republike

Hrvatske

ne

bi sadrZavao odredbu

o sluZ-

benom

jeziku.

To

ne bi

imalo

nikakvih

negativnih

posljedica,

a

izbjeglo

bi se

sadaönje stanje imenovanja

jezika

koje

je

u suprotnosti

s

istinom, na koju

ar-

gumentirano

ukazuje znanost

o

jeziku.

Imajuii

u

vidu

poku5aje

juZnoslavenskih

lingvista

da

pozivanje

na ustav

predstave

kao sociolingvistiku, Gröschel

(2004,

11) pokazuje da su podruöje so-

ciolingvistike i

podruöje

pravne

znanosti potpuno

odvojeni

jedno

od drugog

te

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 20/25

da

sociolingvistika, dodu5e,

prima

na znanje izvanlingvistiöki

i izvanjeziöno

motivirane

pravne

öinove izbora

i nazivanja

sluZbenog

ezika,

aii tim obiönim

registriranjem

pravnih

odluka

ne

bivaju kategorije

prava

integrirane

u

sociolin-

gvistiku.

Autor

citira

rad

Gajde iz 1998.,

u

kojem

su nabrojani krizni

simptomi

lingvistike na kraju 20. st. i upozoreno na kaos koji bi mogao nastati ako bi se

lingvistika

proglaöavajuii

sve vi5e izvar$eziönih

pojava

svojim

predmetom

istra-

Livanja razila

u nekakvu

"disciplinu

bez

granica".

Zakljuöuje

kako i za

socio-

lingvistiku wijedi

da se

mora

öuvati

od

gubljenja

kontura koje

bi moglo nastu-

piti

ako bi se öisto

pravni

aspekti

jezlka

u druötvenom kontekstu

predeklarirali

u

izvorno

sociolingvistiöke öinioce.

Odvojenost

lingvistike

i sociolingvistike

od

politike

te

zadri,avarfe znan-

stvenih

kriterija

je

tim

vaü,nije kad

se zna da

baö

kod

imenovanja

sluZbenog

jezlka

postoje

"poku5aji

od

strane

politike

da

pitanje

imenovanja

instmmenta-

Iizira za vlastite

swhe. SluZbeni nazivi

jezika

mogu

postiii

funkciju

prikrivanja

stvarnosti pogotovo kod stranaca koji nisu dobro upoznati s prilikama u odre-

denoj

zemlji i

s

jezikom" (Gröschel

2004, 18). Tabouret-Keller

(1997,

318-319)

zapai,ada

zakonsko fiksiranje

nekog idioma

pod

odredenim imenom

moZe

po-

195

nekad dovesti do toga da on

postane poput

totema,

poput

kvazisakralnog

emo-

cionalno

nabijenog

grupnog

simbola

s

kojim

se identificiraju,

ne5to

poput

na-

cionalne

himne, zastave i

grba.

Upravo takav

sluöaj

je

nastupio u

balkanskim

juZnoslavenskim

drZavama

(Friedman

1999;

Gröschel

2004,

LB).

Kod

onih s

juZnoslavenskih

prostora

koji u

ustavu vide navodno

sociolin-

g\.istiöki

razlog

protiv

jedinstva

srpskohrvatskog

jezika

Gröschel

(2004,

2) ut-

wduje da imaju wlo suZen kut gledanja i da se pokazuju neupuieni u interna-

cionalni

kontekst

i u analoglje iz druglh

jezika.

Nadalje,

utwduje da nestruöno

koriste

termine: lingvistiöke ili sociolingvistiöke

termine

upotrebljavaju bez

po-

znavanja njihove internacionalne

definicije. Gröschel

uoöava

da se odrazi toga

mogu naii

"i

kod nekih

stranih, medu

ostalima

i njemaökih

(juZno)slavista,

ko-

ji

su neke argumente iz debate

u

postjugoslavenskom

podruöju

izgleda

preuzeli

bez

preispitivanja".

To

preuzimanje

bez

preispitivanja

Babiö

(I77)

preöuiuje

kad navodi troje

takvih

njemaökih

filologa

"Elisabeth

Erdmann-Pandi,i(, i Leo-

pold

Auburger,

pa

i Barbara Kunzmann-Müller"

kao

svoje istomiöljenike.

Ob-

jaönjenje

za

nekritiöko

preuzimanje

stavova

iz

nacionalnih

frlologija

od strane

pojedinih inozemnih slavista Gröschel vidi u sljedeiem:

"Do

prikljuöivanja stra-

naca

pozicijama

zastupljenim

u

postjugoslavenskom

diskursu

dolazi oöito stoga

Sto

pretpostavljaju

da nacionalni filolozi,

koji

se

izjaönjavaju

kao izvorni

govor-

nici,

posjeduju

na neki naöin

prirodno

uvijek

veöu kompetenciju

kod

prosudiva-

nja

'vlastite'

jeziöne

problematike.

Takvoj

procjeni

moZe

se

suprotstaviti

nalaz

ruskog

sociolingvista Vachtina

(2002,247),

koji

konstatira

da

upravo u sociolin-

gvistiökim

kontekstima lingvisti koji

prosuduju

status

svog vlastitog

materin-

skog

jezika

öesto

pokazuju

veiu

podloZnost

emocijama

prema

predmetu

svog

istraäivanja, a

posljedica

toga

je

veii stupanj

politiziranosti

njihovih izjava".

Govoreii o vremenu prije 90-ih i o nekim intelektualcima, Damjanoviö

(207)

im

prigovara

d,a

su tada trebali reii

'da

ljude

koji misle

da su hrvatski

i

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 21/25

196

srpski

dva

jezika

ne treba

staino Sikanirati".

Medutim, uopie

ne nastaje utisak

da su ti

ljudi

bili

stalno Sikanirani,

naprotiv,

izgleda da su bili toliko

proteZira-

ni da

se

njihovi

prsti

vicle

öak

i

u hrvatskom

ustavu

iz 1974. Analizirajuöi od-

redbu

o sluZbenom

jeziku

u

hrvatskom

ustavu

iz L974.

Gröschel

(2004,

23) za-

pai,a:

"Gledano

u medunarodnoj

usporedbi

(ne

samo öirom Bwope)

potpuno

je

neuobiöajeno

da usta"rne odredbe koje

privilegiraju

jezik

sadrZe sociolingvistiö-

ke

kategorije

poput

npr. knjiZevni

jezik,

jeziöna

varijanta, standardni

jezik

(standardni

oblik)

ili narodni

jezik.

Jednako neuobiöajeni kod

ustavnih

jeziönih

odredbi

su etnolingr.istiöki

podaci

o odredenim narodima, koji

su

ili

trebaju biti

nosioci

datog sluZbenog

ezika.

U

vezi

s tim nuZno nastaje

utisak

da su na

hrvatskoj strani kod

sastavljanja

ustavnih odredbi I97 4.

jeziönopartikularistiöki

nastrojeni lingvisti

doradili

ustavnu odredbu

-

prvotno

formuliranu od strane

pravnika

bez

spominjanja sociolingvistiökih i

etnolingvistiökih

pojmova,

koji

su

pravniökoj

struci

potpuno

strani

-

kako

bi

ispitali

da

li i

u

kojoj mjeri

öe

nji-

ma jeziönopolitiöki ugodne koncepcije biti blagoslovljene od strane drZave. lJti-

sak interveniranja

hrvatskih lingvista

u ustarryru

odredbu o

jeziku

1974.

po-

jaöava

se

time 5to se

u

ölanku 137,

odlomak 2,

svakom

narodu i

svakoj

narod-

nosti

jamöi

medu

ostalim

'pravo'

da svoj

jezik

nazove

svojim

imenom

-

ni

ovo

jednoznaöno

nije

pravniöki

oblik mi5ljenja".

Damjanoiö

(207)

twdi da

je

imenovanje

jezika

hrvatskim u skladu s

>pra-

vom hrvatskoga naroda.

Narod ima

pravo

svoj

jezik

zvati svojim

imenom". Bu-

duöi da se

po

uzoru na Deltlaraciju iz

1967. mnogi

u Hrvatskoj

poput

Damja-

noviia

pozivaju

na

pravo

svakog

naroda

da svoj

jezik

nazove

svojim

imenom,

Gröschel

(2004,

22)

istlöe:

"Tim

o5trije treba ustwditi

da se

joö

u doba

Dekla-

ra.cije

iz 1967. radilo

o

jednom

ad hoc izmi5ljenom

'pravu'.

Nijedna deklaracija

prava

UNO-a ili

UNtrSCO-a,

nijedna

regionalna konvencrja

za

zaötitu ljudskih

prava

ili

prava

manjina

G<SZE-a/OSZE-a

ili

Vijeia Bwope)

ne zrra

za takvo

pravo

na

samoodredivanje imena

jezika".

Nakon analize

defrnicije sluZbenog

jezlka,

jeziönog

prava, predmeta

socio-

lingvistike,

ustava itd.

Gröschel

(2004,

34)

zakljuöuje

kako

"pokuöaj

da se

iz

postjugoslavenskih

zakonskih

odredbi

o sluZbenim

jezicima

izvedu navodno

'sociolingvistiöki'

argumenti

protiv

jedinstva

srpskohrvatskog

jezika

propada

zbog niza raz\oga".

Jedan od

njih

su

brojni

primjeri

iz raznihjezika

i

regija u

svijetu koje autor navodi (2004, lz-LB) i koji pokazuju kako od 19. st. politika

rukovodena

izvanjeziönim interesima

proglaöava

sluZbenim

jezicima

idiome ko-

ji

prema

lingrristiökim

kriterijima nisu

razliöiti

jezici,

a lingvistika

pritom

za-

dri,ava svoje

kriterije

odredivanja da

li

se radi

o

zasebnom

jeziku

bez obzira

na

odredbe

u

zakonu.

Iz

tih

primjera

je

vidljivo

da se lingvistika

ne

povodi

za

politikom

jer

i dalje klasificira idiome kao

varijante

jednog jezika

premda

ih

je

politika proglasila

sluZbenim

Jezicima',

ili,

dmgi tip

primjera

koji takoder

pot-

wduje

samostalnost lingvistike

naspram politike

je

kad lingvistika opisuje

kao

razliöite

jezike

idiome koje drZavna

politika

predstavlja

kao

jedan

'superjezik',

ili,

joö jedan

primjer

nesklada

izmedu

lingvistike

i

politiöki

motiviranih odredbi

u ustavima

je:

u

lingvistici svaki

jezik

koji

se

istraZuje

ima

svoje

ime,

a drZavni

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 22/25

zakoni

u onim sluöajevima

kad

uopie

odreduju

sluZbeni

jezik

znaju

svjesno

pre5utjeti

njegovo

ime formulacijama

poput

"sluZbeni

jezik je jezik

na kojem

je

napisan ustav"

(primjer

Gröke

iz 1968.).

Takav

primjer

predstavlja

i Austrija

nakon 2. s{etskog rata, kada

je

od

1945.

do 1952.

"u

okvim

oportunistiökog

distanciranja od svega öto je njemaöko" naziv "njemaöki jezik" odlukom Mini-

starstva

izbaöen iz

Skola. IJmjesto

njega

koristio

se

naziv

"jezik

nastave", kako

je

pisalo

i u sq'edodZbama z onog wemena

(Gröschel

2004, 17).

Stoga

e jasno

da

"su

sluZbeni

jezici

i ime koje im

dri,ava dodjeljuje öisto

pravne

tvorevine"

koje

se ne

prenose

automatski u lingvistiku

(Gröschel

2004,34). Pa

tako

Dam-

janoviievoj (207)

izjai

da

"ime

jezika

ni

u

jednoj

sredini i nikada nije

propisi-

vala znanost" treba dodati da se znanost zato i

ne drZi

tog

imenovanja ako nije

znanstveno

utemeljeno,

kao

u

naöem

sluöaju.

Imajuöi

u vidu sve ovo, neosno-

vano

je

öto

urednici

lingvistiökih

öasopisa u

Hrvatskoj

ustavnu odredbu o sluZ-

benom

jeziku

tumaöe

kao zabranu dmgaörjeg nazivanja

jezika

u znanstvenim

radovima. Ne samo da ustav ne sadrZi takvu zabranu, nego

se

ni

sluZbeni

jezik

kao

politiöko-pravna,

izvarfeziöno

definirana kategorija ne moZe

poistoq'etiti

sa sociolingvistiökim

pojmom

standardnog

jezika (Gröschel

2004,

32), a u

znan-

lg7

stvenim

radovima

se

ionako radi

o standardnom

jeziku.

Na

kraju

ölanka Gröschel

(2004,

36)

konstatira:

"Na5

zakljuöak

da se

iz

postjugoslavenskih

uredbi o sluZbenim

jezicima

ne mogu izvesti

nikakvi argu-

menti

protiv

i dalje

postojeieg

jedinstva

srpskohn'atskog

jezika

slaZe

se

s

izja-

vom Lerchnera

(2000,

294), nevezanom za neki

jezik,

da kvalificiranje varijana-

ta

'kao

drZavnih

jezika

ili kao nacionalnih

jezika

itd.

podlij

eLe

izvanlingvistiö-

kim klasifikatorskim konvencijama',,. Kad Damjanoviö (207) navodi da ,'je pita-

nje

öto

se

sluZbenog

imena

jezika

u Republici Hrvatskoj

tiöe

rijeöeno",

trebao

bi imati na

umu

da to lingvistiku niöta ne

obavezr\e. I

Gröschel

kaZe

(2004,

36):

"U

dogledno wijeme

se ne moZe raöunati

s time

da öe sluZbeno fiksirani

nazivi hruatski

jezik

i

srpski

jezik

nestati iz

postjugoslavenskih

ustava.

To ne

treba

iritirati

stranu slavistiku, medu

ostalima

ni njemaöku,

kojoj se

joö

uvijek

pripisuje

neka

wsta

vodeie funkcije. Zamijeniti

ime

srpskohruatski

jezlk

zna-

öilo bi kapitulaciju

pred politiökim pritiscima

iz zemalja

nasljednica

Jugoslavi-

je".

Uzimajuii

za

primjer

situaciju s

njemaökim

jezikom

u

Austriji i

Svicarskoj,

nastavlja:

"Kad

bi

-

iz

bilo

kakvih razloga

-

politiöke

vode tih zemalja

[Au-

strije i Svicarskel odluöile svoj sluZbeni jezik ubuduie nazivati

austrijski

i

dul-

carski

[...],

to bi lingvistiöka

germanistika

primila

do

znanja

sarno slegnuv5i

ra-

menima,

a

ne

bi

zbog

toga odbacila svoju

koncepciju

varijanata standardnog

njemaökog

ezika".

Austrijski lingvist

H.-D.

Pohl

(1997,

69)

potwduje

da

isto

wijedi

i

za slavistiku:

"Srpskohrvatski

jezik

-

tog lingvistiökog

termina ie se

öorjek morati

dri,ati ako

ne namjerava

svirati u nacionalistiökom

orkestru

Srba

i Hrvata

-

je

ne

samo

policentriöan

(dana5nji

centri

Zagreb,

Sarajevo

i Beo-

grad)

nego i

poliarealan".

Buduii da naziv

srpsh,ohruatski ma

"dugu

tradiciju

u slavistici

-

kreirao

ga

je

Jakob Grimm,

pro5irio

Slovenac

Jernej

Kopitar

u

pruoj polovini 19. stoljeia, davno pnje nastanka Jugoslavije - on dakle nije

duZan

nuZno

nestati öinom

raspada

te drZave"

(Thomas

2003,

319).

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 23/25

198

Ne treba zaboraviti

da

se

"konflikti

izmedu

drtave

i znanosti, medu njima

i

takvi

izmedu

drZave i

prouöavanja

jezika,

provlaöe

kroz

povijest

Ewope

od

antike.

I

u sluöaju

postjugoslavenske

jeziöne

Sizme

lingvistika

je

pozvana

da

saöuva

autonomiju

svojih

kategorija

u

skladu s

jednom

izrekom koja

se

pripi-

suje rimskom po{esniöaru Suetonu (70.-130. tr. e.), a glasi: Ca.esarnon supra

grammaticos,,

(Gröschel

2004,

36).6

Popis

citiranih

radova:

Ammon,

U.

(1995),

Die

deutsche

Spro.che n Deutschland,

Österreich

und

der Schweiz:

das Problem

der nationalen Varietaten,

BerlinA{ew York.

Ammon,

lJ.

(1996),

"Typologie

der

nationalen Varianten

des Deutschen zum

Zweck

systematischer

und erklämngsbezogener Beschreibung

nationaler Varietätenu,

Ze-

itschrift

für

Dialehtologie

und

Linguistilz

6312, str. 157-175.

Barbour, S. (2000),

"Nationalism,

Language, Europe", S. Barbour/C. Carmichael (ur.),

I;anguage

and Ngtionalism

in Europe,

Oxford,

str. I-I7.

Baasner, R.lZens,

U.

(2ZOOf

,

Methoden

ttnd Mod.elle d.er Literaturwissenschaft,

Berlin.

Bockholt,

V.

(1990),

Sprachmaterialkonzeptionen

und ihre Realisierung in der

kroa-

tischen

und

serbischen Lexikograp,hle,

Essen.

Brincat,

J.

(2003),

"Purism

and neologism in contemporary

Maltese", J.

Brincat/IV,

Boeder/T.

Stoiz

(ur.),

Purism

in minor languages,

endangered languages,

regional

Ianguages, mixed languages, Bochum,

str. 155-170.

Brozoviö,

D.

(1965),

"O

problemima

varijanata",

Jezile 1312, str. 33-46.

Brozovii, D.[Ivie, P.

(1988),

Jezik, srpskohruatslei

I

hruatslzosrpski,

hruatski ili srpski,

Zagreb.

Brozoviö, D. (2002), "Lingvistiöki nazivi na srednjojuZnoslavenskom podruöju", Jezik

491I,

str. 1-9.

Bugarski,

R.

(1997),

"A

Problem

of Language

Identity:

The

Comparative

Linguistics

of Serbo-Croatian", A. Ahlqvist

(ur.),

Dd.n

do Oide: Essays

in

Memory of Conn

R.

Cleirigh,

Eireann,

str. 67-73.

Clyne, M.

(1997),

"Epilogus.,

M.

Clyne

(ur.),

Undoing and

redoing

corpus

planning,

Berlin.

str. 477-502.

Coulmas. F.

(1996).

Gewah,lte Worte. FrankjurtAtrew York.

Crystal, D.

(4Iggl),'

A dictionary of

linguistics

and

phonetics,

Oxford.

D4browska, A.

(1998),

"Zmiany

semantyczne

we

wspolczesnej leksyce serbsko-chor-

wackiej a sytuacja

polityczna",

L. PisareWI. tr

uczkow

(ur.),

Slauica Wratislauiensia,

Wroclaw, str. 2L-29.

Friedmann, V.

A.

(1999),

Linguistic Emblems

and

Emblematic

Languages: On

I-a.nguage

as Flag

in tlte Balkans, Columbus.

Gardt,

A.

(ur.) (2000a),

Nation und

Spra,che.

Die Disleussion

ihres Verhciltnisses

in

Geschichte

und Gegenu)art,

BerlinNew

York.

Gardt,

A.

(2000b),

"Sprachnationalismus

zwischen 1850 und 1945", A. Gardt

(ur.),

str. 247-27L.

Gardt, A.

(2000c),

"Nation

und Sproclze. Aufriß des Themäs., A.

Gardt

(ur.),

str.

1-3.

"Nije

Cezar iznad

gramatiöara,

tj.

vladali

ne

treba da se mijeöaju

u

gramatiöka pitanja

(Cezar

je prije odluöne bitke s Pompejem

[kod

Farzala, g. 48. pr. n. e.

]

poslao u Rim glasnika s

na-lozima kako

da se urede

pitanja

izuöavanja

latinskog

jezika)"

(Klaii

1988,

950).

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 24/25

Grzega,

J.

(1997),

"Osterreichisch,

Bairisch,

Balrisch,

Deutschländisch

Beoba-

chtungen

zu Lexik

und

Idiomatik",

R. Muhr,ß.

Schrodt

(ur.),

Osterreichisches

Deutsch

und

andere

nation.ale

Varietciten plurizentrischer

Sprarhen

in Europa,

Wien,

str. 147-I7L.

Görlach, M.

(2000),

"Nation

und

Sprache:

das Englische,,,

A. Gardt

(ur.),

str.

618-641.

Gröschel, B. (2001), "Bosnisch oder Bosniakisch.?Zur glottonymischen, sprachpoliti-

schen

und

sprachenrechtlichen

Fragmentierung

des

Serbokroatischen.,

U.

H.

WaIJner

(ur.),

Lingtta

et linguae.

Festschrift

frir

Clemens-Peter

Herbermann

zum

60.

Geburtstag,

Aachen,

str. 159-188.

Gröschel, B.

(2004),

"Postjugoslavische

Amtssprachenregelulgen

-

Soziolinguistische

Argumente gegen

die

Einheitlichkeit

des Serbokroatischen?",

Srpski

ezikSll-2,

:003 (u

t isku).

Gudäeviö,

S.

(1996),

"Der

serbo-kroatische

Sprachkrieg",

Bkitter

ftir

deu.tsche

uttd,

internationale

Politik

8, str.

980-985.

Haarmann,

H.

(2002),

Kleines

Lexikon

d.er

Sprachen,

München.

Härle, G.

(1996),

Reinheit der Sprache, des Herzens und des Leibes, Tübingen.

Hinrtchs,

U.

(1992),

"Südslavische

Sprachwissenschaft

und

Südosteuropa_Linguistik",

Zeitschrift

ftir

Ballzanologie

ZBIL,

str.

g-25.

Joseph,

J. E.

(1987),

Eloq,rsrlss

and

Power,

New York.

199

Katiöiö,

R.

(1995),

uSerbokroatische

Sprache

:

Serbisch-kroatischer

Sprachstreit",

R. LauerAV.

Lehfeldt

(ur.),

Dos

jugoslatuische

Desaster.

Historische,

sprachliche

und

ideologische

Hintergründe,

Wiesbaden,

str,

2J-79.

Klaii,

B.

(1988),

Rjeönik

stranih rijeöi,

Zagreb.

Kloss,

H.

(1952),

Die

Entwicklung

neuer

germanischer

Kultursprachen

uon

lB00 bis

1950,

München.

Kordii,

S.

(2003),

"Glotonim

srpskohruatski

jezik

nasuprot

srpski, hruatski,

bosanslzi,

crnogorski",

Slauistiöna

reutja

3

(u

tisku).

Kordic, S. (2004),

"Die

aktuelle Sprachzensur in I{r-oatien., B.

SymanziVG.

Birkfel-

lner/A.

Sproede

(ur.),

Sprache

-

Literatur

-

potititz.

Osteuropa

im WancJel.

Beitrcige

zu

einem

Symposium

in Mrinster

28.-29.

7. 2003,

Hamburg

(r-r

tiskr-r).

Lewandowski,

T.

(1990),

Linguistisches

Wörterbuch,

HeidelbergÄViesbadÄ.

Okuka,

M.

(1998),

Eine

Sprorhe

-

uiele

Erben.

SprachpotifiE

als Nationalisierun-

gsinstrument

in

ExJugoslawien,

Klagenfurt.

Patrzer,

B.

(1991),

Die

slauischen

Sprathen

in Gegenwart

am

Main

i dr.

Pohl,

H.-D.

(1992),

"Gedanken

zum

'Fremden'

in

der

Vorurteile",

Ju.ridikunt

2, str.

23-24.

und Geschichte,

Frankfurt

Sprache.

Zeugen

gängiger

Die

Unterrichtspraxis

ehernaligen

Jugosla-

Pohl,

H.-D.

(1997),

"Gedanken

zum

Österreichischen

Deutsch

(als

Teil

der

'pluria-

realen' deutschen Sprache),,, R. Muhr,ß,. Schrodt (ur.), Östereichisches ietttsch

und

andere

nationale

Varietciten

plurizentrischer

Sprachen

in Europa.

Entpirische

Analysen,

Wien,

str.

67-87.

Reichmann,

O,

(2000),

"Nationalspro.che

als

Konzept

der

Sprachwisrsnsslffi.,,

A.

Gardt

(ur.),

str. 419469.

Ressel,

G.

(2000),

"Zur

sprachlichen

Situation im

alten

und

neuen

Jugoslawien.,

B. Panzer

(ur.),

Die'sprachliche

Situation

in

der

Slauia

zehn

Jahri norh

d.er

Wende,

Frankfurt

am

Main

i

dr.,

str. 2ZE-241.

scheuringer,

H.

(1996),

"Das

Deutsche

als

plunareale

sprachei,

-

tearhing

German

29,

str.

47-ISB,

Schubert,

G.

(1997),

Einzelaspekte

neuer

Mehrsprachigkeit

m

_ wien,,, Sociolinguistica11, str, 8A-93,

Skiljan,

D.

(2002),

Gouor

na.cije.

Jezih,

nacija,

Hruati,

Zagreb.

7/23/2019 10 Mitovi jezičnih ideologa.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/10-mitovi-jezicnih-ideologapdf 25/25

200

strkalj'

K'

(2003)'

'Kad

lingvistikoT..Iavr*

politika.

Nekoliko

zapaianja

o

pravilima

ektorirania

na

lt/3tsk;j

t"t.vrr1i,,,

K;;;;;;a

reprbrlea

y5_6,

srr.

r74_rBE.

abouret-KeilLa

a.

rrggii,-;i""g"g:-y{Jäentity,,,

F.

courmas

(ur.),

The

Handbook

f

Sociolinguistics,

Oxford,

str.

Blb_826.

Thomas,

P

-L.

(2003i,

"f,"-."rU*"1oafe

(bosniaque,

croate,

mont6n6grin,

serbe):

de

lr:*firlrXe langue r'identit6 es'l;;;:,,, Reuue * iiuanssraues412_8,

Törnquist-Plewa'

B'

(2000),

'contrasting

Bthnic

Nationalisms:

Eastern

central

Eu-

ä*i;,t;r,lTH5l?'

carmichael

@;"-;;iuage

and,

Nationatism

n

Europe,

völkl'

s'

D'

(1999),

"Die

sprachensituation

nach

dem

Zerfall

Jugoslawiens(<,

oh-

heisera4'

Kienpointner/Fl'

r"ru

url, siiünen

i1

Europa:

spra.chsituation

und,

prarhpolitik

^in

europci,ischen

inde;r,-'i;.;r-uck,

str.

31g_gg4.

iesinger,

p.

(1988),

,Di;

J;;;..f,"

Sp"u.d"

;'äterreich",

p.

Wiesinger

(ur.),

Dos

 sterreicltische

_

Deut

ch,

Wien/I{öln)

Glrrr,

rtr.

-ä_SO.

Wiesinger,

p.

(2000),

,Naiion

.rrrO

Spr*;;

t;-

österreich*,

A.

Gardt

(ur.),

Nation

_ ü $':Äiffi^""":i: ;" ;;t:{u;o;;n'inui,"i',,, i, GeschichtindGegenwart,

Zett,

R.

(1928),

Zur

C...fri.ttui.,

Kroatennam.ll.,, p.

Brang

i

dr.

(ur.),

grlr*r._

erische

Beitrcige

ztltn

VIII.

Internationatin-

stau_istenkongress

n

zagreb

und,

jubljana'

s? t^y.ber

\gzg,

BernrFrankfurb

.*

u.i'/Las

vegas,

str.

zg;_egg.

ybatow'

L'

N'

5igo9l,

"sp"u.irÄdel

in

a".

sr".,'iu

und

seine

lheoretische

Einor-

nung"'

L'

N'

zvbatow^

u..),

spr*

hutandil

;;;r,

slauia.

oii

iiäoirchen

sprarhen

n

der

schueile

zum

2r.

Jahrhund,e;,

i;kfrrt

am

nr.irr-

i'0".,

str.

8_26.