109962529 Istina o Melody Browne Lisa Jewell

7/28/2019 109962529 Istina o Melody Browne Lisa Jewell

1/254

Pompea

-1-

Lisa JewellIstina o Melody Browne

Naslov izvornika: The Truth About Melody Browne


2/254

Pompea

-2-

PROLOG

Melody Browne otvorila je oi i ugledala mjesec, savreni bijeli krug, poput

rupe od metka propucanog kroz nebo. Bio je potpuno obasjan i osvjetljavao

ju je kao da je zvijezda predstave.

Ponovo je zatvorila oi i nasmijeila se. Oko sebe je ula buan pljesak

kripue drvenine, bljetave boje, prteih prozora, vatrogasnih kola koja su

dramatino zavijala negdje u daljini.

Melody! Melody!To je ona. Ta grozna ena. Njezina majka.

Otvorila je oi. Jesi li vidjela? Samo na trenutak!Drugi glas. Mukarac elave glave. Njezin otac.

Melody je udahnula. Osjeala je kao da su joj grlo i nos uronjeni u kiselinu,

zrak pun dima ario je poput vatre dok joj je ulazio u plua. Zadrao se neko

vrijeme, na pola puta do njezinog jednjaka, poput upaljene ibice. Tamo ga

je zadrala i priekala trenutak da ga njezino tijelo izbaci. No, u tom

kratkom trenutku, leei na ploniku ispred svoje kue, mjesec ju je

obasjavao, misli su joj bile priguene, a roditelji pored nje, osjeala sezadrana negdje gdje je bilo i mrano i svijetlo, bolno i ugodno, mjesto na

kojemu je njezina obitelj konano imala neki smisao. Ponovo se nasmijeila

i onda zakaljala.

Smijeili su joj se, njezina majka i otac, smijeili aavih oiju i kutrave

kose. Majka joj je stavila ruku na kosu i pogladila je. Oh, hvala Bogu!

uzviknula je bez daha.

Hvala Bogu!Melody je trepnula prema njoj i pokuala neto re

i, ali je izgubila glas.

Vatra ga je odnijela. Okrenula se i pogledala oca. Na njegovom prljavom

licu vidjeli su se tragovi suza. Drao je njezinu ruku u svojoj.

Ne pokuavaj govoriti rekao je. Glas mu je bio grub i hrapav, ali punnjenosti. Tu smo. Tu smo.

U perifernom vidnom polju vidjela je odraze plavih svjetala u krhotinama

prozora kue. Dopustila je majci da je povue u sjedei poloaj i zurila oko

sebe u potpuno neoekivani prizor. Kua, njezina kua, buna i iva u


3/254

Pompea

-3-

plamenu. Gomila ljudi, okupljenih u kunim ogrtaima i pidamama,

promatrali su plamen kao da je rije o Veeri Guya Fawkesa*. Dva velika

crvena vozila zaustavila su se nasred ulice, ljudi sa utim ljemovima

odmotavali su debela crijeva i jurili prema njima, a mjesec je i dalje bio

tamo, debeo i sjajan i nesvjestan.

Ustala je i osjetila kako joj koljena klecaju.

Neko je vrijeme bila bez svijesti ula je kako majka nekome govori. Potpuno izgubljena oko pet minuta.

Netko ju je njeno uhvatio za lakat i lagano usmjerio prema arkim

svjetlima kola hitne pomoi. Zamotali su je u deku i dali joj kisik kroz

plastinu masku udnog mirisa. Oi su joj bile prikovane uz rasulo oko nje.Realnost se polako poela probijati kroz slojeve dima i kaos i neto ju je

pogodilo poput munje.

Moja slika! U redu je rekla joj je majka. Clive ju je spasio. Gdje? Gdje je? Tamo pokazala je prema rubu plonika.Slika je bila naslonjena na plonik. Melody je buljila u nju, panjolku s

velikim plavim oima u tokastoj haljini. Dirala ju je na neki udan,nepoznat nain. Smirivala ju je i vraala joj sigurnost, kao i uvijek, jo

otkako je bila mala.

Moete li paziti na nju? izgovorila je kripavim glasom. Paziti daje netko ne ukrade?

Njezini su se roditelji pogledali. Oito im je laknulo zbog njene

preokupacije tom bezveznom slikom iz jeftinog duana.

Moramo je odvesti u bolnicu rekao je jedan ovjek.Da je pregledaju, za svaki sluaj.

________________________

*Guy Fawkes (1570. 1606.) pripadao je skupini engleskih katolikih reformista koji su 1605. organizirali urotus ciljem da uzdrmaju protestantsku vlast. Namjeravali su dignuti u zrak zgradu Parlamenta dok su u njoj bili kralj

James I., itavo protestantsko i veina katolikog plemstva i aristokracije. Otkriveni su nekoliko sati prije nego to

su planirali detonirati dinamit, a 5. studenoga i danas se obiljeava kao Veer Guya Fawkesa ili Veer vatrometa.

(Op. prev.)


4/254

Pompea

-4-

Majka je kimnula glavom.

Ja u ostati ovdje rekao je otac. Paziti na stvari.U tome su se trenutku sve troje okrenuli, kao jedan, prema okantnom

prizoru doma koji im pred oima nestaje i pretvara se u prah i pepeo.

To je moja kua rekla je Melody.Roditelji su kimnuli.

A vi ste moji mama i tata.Opet su kimnuli i privukli je k sebi u zagrljaj.

Melody se tamo osjeala sigurno, u naruju svojih roditelja. Sjeala se da je

prije nekoliko trenutaka leala na krevetu, da su je snane ruke podigle i

nosile kroz zapaljenu kuu na svje zrak. I to je sve ega se sjeala. Kako jojotac spaava ivot. Mjeseca koji je obasjava. panjolke na slici koja joj

govori da e sve biti u redu.

Leala je na prhkoj bijeloj plahti kreveta ambulantnih kola i gledala kako se

zatvaraju vrata. Buka, svjetlost, pucketanje unitavanja izblijedjeli su i kola

hitne pomoi odvezla su je u bolnicu.


5/254

Pompea

-5-

PRVO POGLAVLJE

Kada je Melody Browne imala devet godina i tri dana, njezina je kua

izgorjela i sa sobom odnijela sve igrake, sve fotografije, svaki komad

odjee i sve boine estitke. Ali vatra nije odnijela samo njezinu imovinu,

nego i sjeanja. Melody Browne nije se sjeala skoro niega prije svog

devetog roendana. Za Melody je njezino rano djetinjstvo bilo potpuna

nepoznanica. Sjeala se samo dviju stvari, i to nejasno i krhko poput naleta

snijega. Prvo ega se sjeala bilo je kako stoji na rubu naslonjaa i krivi

glavu kako bi pogledala kroz visoki prozor. Druga je uspomena bila na

slabo osvijetljenu sobu, lagani komadi kremastog kolaia i malu bebu u

kolijevci. Ta sjeanja nisu imala kontekst, samo dva izolirana trenutka,

nepotpuna i sama, jedno pored drugog u praznoj sobi punoj odjeka, koja je

trebala biti zauzeta tisuama slinih trenutaka.

Ali kada je imala trideset i tri godine, a prolost je bila samo pranjavi dio

onoga u to joj se ivot pretvorio, dogodilo joj se neto neoekivano i

neobino. Jedne tople srpanjske noi, jedne od samo nekoliko toplih noi

toga ljeta, ivot Melody Browne preokrenuo se, prestao biti ono to je dotada bio i postao neto sasvim drugo.

Melody Browne bila bi kod kue te veeri, veeri kada se sve poelo

mijenjati, da nije odluila, nakon to je osjetila debelu kap ljetne kie na

svojoj goloj ruci, nakon posla uskoiti u autobus broj 14, umjesto da ide

kui pjeice. Takoer bi te veeri, najvjerojatnije, bila kod kue da tog jutra

nije odluila odjenuti majicu bez rukava, ime je cijelome svijetu otkrila

svoja ramena.

Imate nevjerojatna ramena rekao je mukarac uguravi se u sjedalopored nje. Buljim u njih otkako ste uli.

Rugate mi se? bio je njezin poetini odgovor. Ne, ozbiljno. Ja se pomalo palim na ramena i vaa su nevjerojatna.Dodirnula si je ramena, bojaljivo, i sumnjiavo ga pogledala. Jeste li

fetiist?

Glasno se nasmijao i pokazao tri srebrne plombe na stranjim zubima.

Ne, koliko znam rekao je. Osim ako je to netko kome se sviaju ene

s lijepim ramenima.


6/254

Pompea

-6-

Buljila je u njega, jako iznenaeno. Sviala mu se. Nikome se ne svia.

Nikome se nije sviala od 1999., a ni tada nije bila sigurna svia li mu se ili

se saalio nad njom.

Izgledam li kao pervertit? pitao je, zabavljajui se.Odmjerila ga je, pogledala od tenisica, preko svijetloplave

majice i svjee oprane kose do istih hlaa. Nije mogao izgledati

normalnije.

Tko kae da pervertiti izgledaju kao pervertiti? Ma gledajte, obeavam vam da nisam. Stvarno sam normalan. Dat uvam broj telefona moje bive ene, ako elite. Bio sam joj toliko normalan

da me ostavila zbog tipa s pier-cingom u obrvi.Melody se nasmijala, a onda i mukarac. Evo rekao je ustavi.

Ovdje silazim, evo vam moja posjetnica. Ako elite izai s perverznim

fetiistom, nazovite me.

Melody je uzela posjetnicu iz njegove potamnjele ruke i na trenutak je

pogledala.

Neu se nadati rekao je smijeei se. A onda je uzeo svoj ruksak inestao kroz buna hidraulina vrata u guvi na ploniku.

ena koja je sjedila ispred Melody se okrenula. - K vragu - rekla je. - Akoga vi ne nazovete, ja hou.

Nije ga nazvala. ekala je punih sedam dana i onda mu je poslala poruku,

ne zato to je to posebno eljela zadnje to je Melody Browne eljela u

ivotu bio je mukarac nego zato to su svi, od njezinog sina, preko

najbolje prijateljice i cura s posla, to htjeli.

Bok pisalo je u njenoj poruci. Ja sam ona u ija ste ramenaperverzno buljili proli tjedan u autobusu broj 14. Ovo je moj broj. Uinite s

njim to vam drago.

Odgovorio je za manje od pet minuta.

Hvala na broju, nisam siguran to bih s njim. Imate neki prijedlog?Nasmijala se. On se htio aljivo dopisivati.

Melody to nije eljela. Ona je samo htjela nastaviti sa svojim ivotom.

Nekako mu je naglo odgovorila. Ne znam... pozovite me van?

To je i uinio.

I tako je putovanje poelo.


7/254

Pompea

-7-

DRUGO POGLAVLJE

SADANJOST

Melody Browne ivjela je u stanu u jednom viktorijanskom bloku stisnutom

izmeu Ulice Endell i Ulice Neal, ba usred Covent Gardena.

ivjela je s Edwardom Jamesom Browneom, ne svojim suprugom, nego 17-

godinjim sinom. Njihov je stan bio malen i sunan, a nije imao vrt, ve

balkon koji je gledao na glavno dvorite. Stan u Covent Gardenu nije bio

iskljuivo privilegija jako bogatih. Vijee Gamdena u posjedu je imalo

brojne nekretnine, a Melody je imala toliko sree da joj ponude jedan od tih

stanova kad je s petnaest godina postala samohrana majka. Ona i Ed su

otada u njemu ivjeli sami, a stan je poeo izgledati kao dom koji se

razvijao kroz razdoblja promjene i rasta. Bio je to stan slojeva i hrpa. Jo

uvijek su imali naslonja koji su dobili od dobrotvorne udruge za majke

tinejderice kad su useljavali prije sedamnaest godina, pokriven navlakom

koju je pronala u jeftinom duanu kad je Ed imao otprilike deset godina i

ukraen zgodnim jastuiima koje je kupila na rasprodaji u Monsoonu prije

dvije godine kada je osvojila 75 funti na lutriji.Melody je kupila lonanice kada je Ed bio mali. U devedesetima su svi

imali lonanice. Veina ih je uvenula, ali jedna je jo preostala, snana i

odluna i zapravo prilino runa, sjedila je na okrhnutom tanjuriu proetom

mrljama od hre i urezanom prljavtinom. Da se Melody odluila pre-

seliti, bacila bi tu biljku, ali toliko je postala dio doma koji je poznavala ve

sedamnaest godina, da je nije ni primjeivala.

Isto je bilo i s hrpom papira ispod njezinog kreveta, Edo- vim starim

trenirkama u hodniku koje su mu bile premale od petnaeste godine i runomuramljenom slikom panjolske plesaice na zidu njezine spavae sobe, koja

je dola s njom iz roditeljskog doma.

Melodyn dom ne bi osvojio nagradu za ureenje interijera, ali bio je topao i

ugodan, i prepun mirisa i osjeaja nje i njezinog sina. Bila je to kutija s

blagom puna uspomena, fotografija, suvenira, razglednica pribijenih na

plutenu plou. Melody i njezin sin zajedno su odrasli u tome stanu i ona nije

htjela, svjesno ili ne, da i najmanji dio tog iskustva zavri na smetlitu.

eljela je to sve imati pri ruci, svaki posjet prijatelja, svaku kolsku


8/254

Pompea

-8-

predstavu, svako boino jutro, ba svaku uspomenu, jer su uspomene neto

to je Melody cijenila vie od ivota.

Melody se te veeri obukla s puno panje, te veeri kad joj je ivot zavrio i

poeo. Melody je rijetko kad posveivala panju svom odijevanju, jer je

odjea uope nije zanimala. Cesto je nosila odjeu svog sina. Nije ila

nikamo osim na posao pomonice u kuhinji kole koju je Ed pohaao dok

nije maturirao prolog mjeseca, a nije imala novaca da si kupi neto lijepo,

pa se jednostavno nije trudila. Ali tog je dana otila u Ulicu Oxford, u jedan

od velikih duana lanca Primark i potroila 35 teko zaraenih funti, jer je

veeras izlazila s mukarcem, njezin prvi pravi spoj u osam godina.

Melody je iz kutije s nakitom izvukla ogrlicu, privjesak u obliku kruke odjako crnog oniksa koji je visio s debelog srebrnog lanca, jedna od svega

nekoliko stvari koje su joj ostale od majke. Prebacila ju je preko glave i

okrenula se prema Edu koji ju je promatrao s ruba njenog kreveta. On je

nosio bijelu polo majicu s ovratnikom prema gore i srebrnim laniem oko

vrata. Njegova crna kosa bila je kratko poiana i sjajna od neega iz tube.

Oi su mu bile mornarski plave, a profil rimski. Bio je najzgodniji deko u

razredu, to nije mislila samo ona, nego i pola cura u njegovoj koli, a

Melody je to znala jer ih je ula kako apuu dok su mislile da ih nitko kogabi to moglo zanimati ne moe uti.

On se nasmijeio i podignuo paleve: Zgodna si rekao je.

Hvala ti to lae rekla je. Ne laem, ozbiljno. Stvarno dobro izgleda. Ma, lagao ili ne, volim te zbog toga.Rukama mu je stisnula obraze i glasno ga poljubila u usta.

Fuj rekao je briui usne rukom. Sjajilo za usne. Kladim se da se ne bi alio da se radi o sjajilu za usne Tiffany Baxter. Naravno da ne bih rekao je. Ona ima sedamnaest godina, u dobroj

je formi i nije mi majka.

Ponovo se okrenula prema ogledalu i procijenila ono to je vidjela.

Blijedokestenjasta kosa koja je izrasla iz kratko oiane frizure u upavu

kacigu. Zubi s blagim mrljama od dvadeset godina puenja. Mrava, ali

nedefinirana figura. Primark tunika, crvena, s V-izrezom i ljokicama. Stare

Gap traperice, dijamantne Primark sandale. I blagi prestravljeni pogled u

smeim oima.


9/254

Pompea

-9-

Ne misli da bih trebala obuti neto s petom pitala je stojei naprstima i prouavajui se u velikom ogledalu da si izduim noge?

Ed je prekriio ruke i odmahnuo glavom. Sad smo zali na ker-koju-

nikada-nisam-imala teritorij. Ja zapravo nisam gay.

Melody se nasmijeila i opet ga pogladila po obrazu.

Dobro rekla je, pokupila torbicu i prebacila je preko ramena. Idemja onda. Ima pizzu u zamrzivau. Ili peenu piletinu od juer u friideru.

Pazi da je dobro zagrije. I, ovaj...

I ovaj, dovienja. Da nasmijeila se. Dovienja. Poslat u ti poruku kad se budemvraala.Ben ju je ekao ispred Leicester Square stanice podzemne eljeznice, u

svijetloplavoj koulji i trapericama. Odahnula je s olakanjem.Doao je.

Pogledala ga je preko ceste, odmjerila ga prije nego je njegove prodorne oi

pronau. Izgledao je vei nego to je pamtila, vii i muevniji. Ali lice mu je

bilo njeno, poput neega to se tek izleglo i nije bilo dirnuto ivotom.

Nesvjesno je vrhovima prstiju dodirnula svoje lice i osjetila grubost svoje

koe, njen umor. Znala je da izgleda starije nego to je bila (vrnjakinja

Kate Moss, kako se esto podsjeala, okrutno i nepotrebno) i ta joj se misaonekako gadila.

Divno izgleda rekao je, dotaknuvi joj golu podlakticu dok senagnuo kako bi je poljubio u obraz.

Hvala rekla je. I ti.Od nepoznatog osjeaja mukog dodira ak i na kreposnom mjestu kao to

je donji dio ruke malo se zarumenjela i nakratko ostala bez daha.

Hoemo li otii na pie? pitao je. Predstava poinje za pola sata. Da rekla je. Poimo.Otili su u mali pub u Ulici Cranbourn, gdje je naruila veliku au bijelog

vina za sebe, a gin i tonik za Bena.

A sada rekao je zdravica. Za drske strance, lijepa ramena i topleljetne noi.

Njeno je kucnula svojom aom o njegovu i pitala se je li to neto to bi

rekao normalan tip. Svaki put kad bi ga pogledala, nala je neku manu. Nos

mu je bio preravan, brada previe etvrtasta, bio je preist, presvje, kosa

mu je bila previe kutrava, cipele preiste.


10/254

Pompea

-10-

Vodio ju je na nastup Juliusa Sarda, poznatog hipnotiara i kontrolora misli.

Benov brat je radio u agenciji za prodaju karata i uspio mu je nabaviti

ulaznice, iako je dogaaj bio rasprodan. Ed ju je cijeli tjedan zezao gledaj

me u oi, ne oko mojih oiju, u oi i znala je to pod time misli. Bilo je neeg

blesavog i djetinjastog u tome da nekoga hipnotizira, to bi netko nauio

raditi samo zato to eli da zgodni ljudi obrate panju na njega.

Jesi li ve gledao njegov nastup? Ne uivo rekao je. Samo na televiziji. A ti ? Isto rekla je. Samo na TV-u. Jesi li gledala onu emisiju u kojoj je natjerao enu da opljaka zatitarskikombi? A ona je lokalna policajka? Ne Melody je odmahnula glavom. Valjda sam to propustila.Primijetila je kako mu iz rukava koulje proviruje zavoj. to ti se

dogodilo s rukom? pitala je.

Dotaknuo je zavoj. Istegnuo sam zglob rekao je. Tri sata na hitnoj.

Ajoj rekla je Melody. to se dogodilo? Squash se dogodio rekao je oponaajui zamah reketom, i pritom selecnuo. Malo sam se zanio.

Melody je zakiljila. U itavom njenom postojanju igranje squasha je biloneto to su ljudi radili proizvoljno i nasu- mino. To e te nauiti pameti

rekla je, a dijelom je to stvarno i mislila.

Da, hoe nasmijeio se. Mora postojati bolji nain od nabijanjamale plastine loptice da se oslobodim nakupljene energije.

Nakon toga je slijedila kratka, ali napeta tiina. Melody je otpila veliki

gutljaj vina i pokuala umiriti svoj osjeaj rastue panike. Znala je da je ovo

greka, od samog poetka. Oito nije imala nita zjedniko s ovim istim,

utogljenim ovjekom. Njene sjajne nove cipele bljetale su prema njoj,

rugajui joj se zbog vlastite gluposti.

Onda rekao je Ben probijajui se kroz tiinu. Radi u koli? Jesi liuiteljica?

Melody je napravila grimasu. Mogla je lagati ili mu rei istinu i vidjeti kako

e on postupiti. Ne rekla je iskreno. Radim kao pomonica u

kuhinji. Ili, drugim rijeima, mala od kuhinje.

Ma, ne! Nasmijeio se. Zar stvarno?


11/254

Pompea

-11-

Kimnula je glavom. Aha. Najlonska uniforma, kaciga, sve to ide uz to.

Vau rekao je. To je nevjerojatno! Nisam znao da kuhinjskepomonice mogu izgledati kao ti. U moje vrijeme sigurno nisu.

Ma sigurna sam da jesu, ali kad si klinac svi stariji od dvadeset su zatebe starci, svi se nekako spojimo u veliku masu tuge. A ti? Ti si... oprosti

rekla je. Ne mogu se tono sjetiti.

Ja nadgledam kvantitetu. Ne mora to zapamtiti. Jako je dosadno,uvjeravam te.

I uiva u tome? Da rekao je. ao mi je to to moram rei. Ne znam to to govori omeni kao osobi. Moda bih trebao lagati i rei da se nasmrt dosaujem i daozbiljno elim od toga

odustati i postati... rock zvijezda. Nasmijao se. Ali ne, uivam u tome.

Plaa stanarinu. I pola stanarine moje bive ene. Opet se nasmijao. A

ti? rekao je. ivi li oduvijek u Londonu?

Melody je odmahnula glavom. Ne rekla je. Odrasla sam u Kentu,

blizu Canterburyja.

I to te dovelo u London?Zastala je na trenutak, nije bila sigurna je li trenutak da ispria priu o svojojloe provedenoj mladosti. Vjerojatno je do sada ve shvatio da ona nije

njegov tip. Melody je zamiljala Benov tip ene: plavua, slatka, sportski tip

i vjerojatno se zove Isabel. Ovo je za Bena bio samo eksperiment, da bi se

bolje osjeao zato to ga je ena ostavila zbog tipa s pier- cingom, mala

pobuna da bi uveo ravnoteu. (Samo da zna, ja sam izaao s pomonicom u

kuhinji.) Nema to izgubiti, procijenila je, pa moe istresti cijelu tunu sliku

na stol.

Pobjegla sam od kue rekla je ne trepnuvi s petnaest godina.Ovamo su me privukli droga, alkohol i irski Ciganin po imenu Tiff, a onda

sam zatrudnjela i Tiff me ostavio, a roditelji nisu htjeli znati. Odnosno bili

bi htjeli da sam se vratila kui i pobacila. Ja to nisam eljela, i to je bilo to.

Stavili su me na popis hitnih sluajeva, neko sam vrijeme ivjela u hostelu,

a onda su mi u devetom mjesecu trudnoe dodijelili stan.

Ben je neko vrijeme buljio u nju.

Jesi li okiran?


12/254

Pompea

-12-

Ne odmahnuo je glavom. Ne, nisam okiran. Samo iznenaen.Izgleda tako... pa, konvencionalna. A tvoji roditelji? Via li se s njima?

Slegnula je ramenima. Ve godinama ne, otkako sam otila od kue.

Razgovarali smo nekoliko puta telefonom nakon to se Ed rodio i to je sve.

Ba tuno. Misli? Melody ga je upitno pogledala. Da. Hou rei, ima sina. teta da ne poznaje baku i djeda.Ponovo je slegnula ramenima. Nisam nikada o tome razmiljala na taj

nain. Mislim, na neki nain, ni meni nikad nisu bili poput roditelja, uvijek

sam imala osjeaj da su to neki pristojni neznanci koji su me pokupili na

ulici. Drage volje sam ih ostavila. Iskreno.Ben je buljio u nju. Sve to je mogao rei bilo je vau.

Melody je tada shvatila da ga je u manje od sat vremena izgubila.

Imali su dobra mjesta. I predobra, kako se ispostavilo. Trea loptica od

pjene ispaljena iz zranog pitolja Juliusa Sarda zavrila joj je u krilu. Bila

je ruiasta i na njoj je bio otisnut broj 3. Svi prisutni u dvorani okrenuli su

pogled prema njoj, skrivljujui vratove kako bi je bolje vidjeli. Melody je

sjedila piljila u ruiastu lopticu, bila je okirana, ali zaudo ne i znenaena.

Kako se zove? viknuo je Julius prema njoj. Melody odvratila mu je. U redu, Melody, spusti se.Melody je ustala, tupo i u stanju nalik na ok. Probila se prema prolazu, a

ovjek sa slualicom u uhu povukao ju je na pozornicu. Odjednom je stajala

pored Juliusa, zbunjena reflektorima i buljila u more homogenih lica.

U redu rekao je Julius kada se svih est lanova publike okupilo napozornici a sada, ovaj se trik zove pet ovjekovih doba. A ono to elim

od vas dobrih ljudi je da odigrate ivotnu priu ovjeka po imenu... ah, to

ja znam...

Fred! E, sad, Fred je dobar ovjek. Uglavnom. Ali, ima neke, ajmo rei,

hirove. I sada e svatko od vas izabrati jo jednu lopticu i u njoj e nai

komad papira, a na tom papiru su godine i hir koji elim da ukljuite u vau

izvedbu Freda.

Obiao je zdjelu s teniskim lopticama i Melody je uzela jednu. Iz nje je

izvukla papiri, razmotala ga i proitala rijei: Ima pet godina i vjetrove.


13/254

Pompea

-13-

Melody nikome ne bi mogla objasniti to se tono s njom dogaalo u

sljedeih pet minuta. Ali od trenutka kad je Julius odbrojavajui doao do

broja jedan, osjeala se malenom. Malenom i nadutom. Jurila je po

pozornici, prdila, brisala nos rukom i pravila se da naganja golubove. Svaki

put kad bi prdnula publika bi se nasmijala, ali ona njih nije bila svjesna,

osim kao nejasne buke u pozadini, poput zvuka prometa koji dolazi kroz

otvoreni prozor.

Spavaj, Frede rekao je Julius i pucnuo prstima ispred Melodynognosa, nakon ega je u Melodynoj svijesti uslijedio mir, praznina. Ne onakva

priguena, lijena praznina kakvu bi donio san ili pijanstvo, nego neto

drukije, kao da se na trenutak crna rupa otvorila u njenoj glavi i pustilaunutra neto bljetavo i strano, prije nego se opet zatvorila. Osjetila je kako

joj koljena poputaju, a onda je pala, na stranu i zapravo prilino elegantno,

sloila se na pod pozornice.

Sljedee ega je Melody bila svjesna je Benovo lice blizu njenog, limunov

miris njegove kose, vrata iznad kojih je svijetlila rije IZLAZ i svrab

vunene deke na njenim koljenima.

ena u zelenoj tuniki ugurala joj se u vidno polje. Imala je jako sjajno elo i

velike otvorene pore na nosu. Melody? Melody? uje li me?Melody je kimnula, a enino lice je opet nestalo.

Jesi li dobro ? To je pitao Ben. Vidio mu se uredni izrast brade spokojom crvenom tokicom.

Melody je ponovo kimnula i pokuala ustati. Ben ju je njeno za ruku

povukao natrag.

Gdje sam? pitala je. U ambulanti rekao je Ben. Onesvijestila si se. Zaustavila si cijelupredstavu. Sama. Morali su rano napraviti pauzu.

Melody se lecnula. U glavi joj se vrtjelo i bila je zbunjena, previe zbunjena

da bi pravilno razumjela to to joj je Ben govorio. Refleksno si je dodirnula

rame.

Gdje mi je torbica? rekla je. Tu Ben joj ju je pokazao. Uzeo sam i tvoju jaknu. Pretpostaviosam da se ne eli vratiti i odgledati ostatak predstave.


14/254

Pompea

-14-

-Ne.

Odmahnula je glavom. Ne elim. Hou ii kui. Oprosti...

Uope nije imala osjeaj za prostor i vrijeme, kao da je odsjeena od same

sebe.

Ne, ne, ne, u redu je. Naravno. Potpuno te razumijem. Moda te hvataneka bolest?

Ne rekla je glasom koji je bio dvostruko otriji nego to jenamjeravala. Ne, ne radi se o tome. Neto drugo je posrijedi. Moja glava.

Neto mi se dogodilo u glavi.

Vidjela je kako su Ben i ena iz ambulante razmijenili poglede, a onda je

opazila da su vrata na kojima je pisalo IZLAZ otvorena i tamo je stajaoon. Julius Sardo. Puno manji nego to se inio na pozornici i puno

naranastiji.

Hej, Melody, vratila si se. Hvala Bogu. Zabrinuo sam se. Jesi li dobro?Smeteno je kimnula. Nije eljela razgovarati s Juliusom Sardom. Htjela je

samo otii kui i u krevet.

to misli da se dogodilo? nastavio je. Pad eera u krvi? Ne znam rekla je. Ali sada sam dobro. Samo elim ii kui. Moguli otii kui ?Deurna bolniarka dala je pristanak kimanjem glave, a Ben joj je pomogao

da ustane.

elim da znate nastavio je Julius da nastupam uivo ve petgodina, a ovo je prvi put da mi se netko onesvijestio.

Njegov je osmijeh bio malo preirok i Melody je shvatila da je zabrinut, ali

nije imala snage raspravljati s njim.

U redu je rekla je, uzela od Bena svoju jaknu i navukla je. Nebrinite se.

Izvrsno opet se ozario i pokazao joj umjetno bijele zube. Ja sesada moram vratiti, ali obratite se ljudima u uredu pokraj nas i oni e vam

oboma srediti ulaznice za neku drugu veer, da nadoknadite to ste

propustili, moe?

Nasmijeila se, plaho. Nije se imala namjeru vie ikada pribliiti Juliusu

Sardu na manje od 30 metara. Moe rekla je.

Zrak izvan dvorane sada je bio hladan i leden, nakon to je sunce zalo, i


15/254

Pompea

-15-

Melody se stresla u otvorenim cipelama i tankoj jakni.

Stvarno mi je ao rekla je. Prava katastrofa. Ne, meni je ao. Moja je ideja bila da doemo ovamo. Sljedei emo putsamo otii na dobru veeru, ha?

Melody ga je pogledala sa zanimanjem. Idui put ? Bilo je nezamislivo da je

eli ponovo vidjeti. Tanko se nasmijeila, pretpostavljajui da je to rekao iz

pristojnosti i uputila se prema podzemnoj.

Ed je ispruen u naslonjau gledao TV kada se vratila kui u devet i trideset.

Poskoio je kada je ula u sobu.

Zato si se vratila tako rano? pitao je.Uzdahnula je i smjestila se na rukohvatu naslonjaa. Dogodila sekatastrofa rekla je.

Kakva... nije se pojavio? Ne,pojavio se odgovorila je s indignacijom. Izabrali su me za trik.Julius Sardo me natjerao da glumim petogodinjeg djeaka kojeg mue

vjetrovi. I onda, kao da to to trim po pozornici pred stotinama ljudi i

glumim da prdim nije bilo dovoljno strano, onesvijestila sam se...

- Molim'?

- ... i sruila. Pred svima. Morali su me odnijeti s pozornice i pruiti mi prvupomo.

- Ma ne!

- O, da. Naalost. - Uzdahnula je i prola rukom kroz kosu. - Isuse. To se

samo meni moe dogoditi. Melody Browne. I upravo to je - nastavila je -

razlog zbog kojeg sam posljednjih osam godina provela kod kue.

- Boe, mama, jesi li dobro?

Melody je odmahnula glavom. Onda je kimnula. Ni sama nije znala je li

dobro. Znala je samo da mora ii spavati. - Aha. Dobro sam. Mislim da je

razlog previe adrenalina plus velika aa vina. Idem u krevet.

- Jesi li sigurna da si dobro. Moda bi trebala neto pojesti ?

Nasmijeila se, dirnuta i iznenaena to se njena beba pokuava brinuti o

njoj. - Ne, samo moram spavati. Nemoj zaboraviti zatvoriti sve prozore prije

nego ode u krevet.

Ostavila je Eda tamo, u naslonjau, vie nije bio njezina beba, nego snani

sedamnaestogodinji momak, i krenula u svoju sobu.


16/254

Pompea

-16-

U tami je sluala zvukove ljetne noi koji su odjekivali po naselju, zvukove

vruih automobilskih motora koji dolaze i odlaze, glasove koji su putovali

kroz otvorene prozore, glazbu u daljini. Bila je iznenaena to je maloprije i

sama bila dio te subotnje noi. Bila je osoba na ploniku West Enda, u blje-

tavim cipelama i s ruem na usnama. Bila je osoba u pubu s mukarcem i

aom vina. I bila je, jo manje oekivano, osoba na pozornici West Enda

koju su gledale stotine ljudi, osoba o kojoj e se jo dugo priati. Jedna je

ena bila na pozornici i onesvijestila se. Ostavila je trag na toj veeri, a sada

je bila tu, kao i uvijek, u svom velikom krevetu, sama i trijezna, samohrana

majka, kao da se nita od toga nije ni dogodilo.

Crvene brojke na njezinoj radio-budilici prele su s 9:50 na 9:51 i Melody jeutonula u dubok i trenutan san.


17/254

Pompea

-17-

TREE POGLAVLJE

1976.

Kada je Melody Browne imala tri godine zvala se Melody Ribblesdale i

ivjela je u velikoj crvenoj kui u samom sreditu Londona. Barem je to

tako vidjela njezina trogodinja svijest. Zapravo je ivjela u jednom kutu

drugog kata velike crvene zgrade neugledno stisnute u prometnom dijelu

Lambetha u junom Londonu.

Da bi doli do svog dijela velike crvene zgrade, Melody i njeni roditelji su

se morali ili popeti uz dva reda hladnih stepenica koje su mirisale po

izbjeljivau ili se ugurati u mali lift s kriastim pominim vratima koja je

bilo gotovo nemogue otvoriti, ak i njenom ocu koji je imao velike dlakave

ruke.

No, stan je bio svijetao i prozraan, s velikim kliznim prozorima u svakoj

sobi koji su gledali na kaos ispod njih. Kad bi se Meldoy popela na vrh

naslonjaa u dnevnoj sobi i stajala na vrcima prstiju, ak je mogla vidjeti i

rijeku Temzu.

Spavala je u maloj utoj sobi u krevetiu na kojem su bili drveni leptirii, amajka bi je svakog jutra smjestila na svoj bicikl i odvezla u kuu na Walnut

Tree Walku gdje ju je uvala gospoa po imenu Pam, dok je mama bila na

poslu. Majka bi se vratila u pet sati, s mirisom kave i cigareta, i odvela je

natrag kui, a ponekad bi se zaustavila u duanu na uglu njihove ulice, da

kupi mlijeko i malo unke.

Melodyna je majka bila marketinka menaderica jedne trupe za suvremeni

ples, a tata je radio u tiskari. Oboje su imali normalno radno vrijeme. Ni

jedno ni drugo nisu putovali. Bio je to miran ivot. Predvidljiv ivot.Melody je znala to moe oekivati iz dana u dan. To joj se svialo, brkati

se u toploj, veseloj vodi rutine. Njeni bi roditelji povremeno prireivali

zabave koje bi poele oko ruka i potrajale do doruka. Njen tata bi svirao

klavir, a mama je velikom plastinom kuhaom dijelila punch boje maline.

Ljudi su stajali na stepenicama za izlaz u sluaju poara i puili lule i

cigarete, a Melody se budila s tuom djecom na podu svoje spavae sobe.

Ali to joj nije smetalo. To je bilo normalno. Bio je to njezin ivot, njezina


18/254

Pompea

-18-

obitelj, njezin svijet. Ali kada je imala tri i pol godine, njezin se ivot,

njezina obitelj, njezin svijet zauvijek promijenio.

I sve zbog bebe koja nikad nije dola kui.

Mama joj je jednog njenog svibanjskog jutra rekla za bebu koja joj raste u

trbuhu. Iako je Melodyn ivot bio lijep i prije te objave, inilo se da je

nakon nje jo i ljepi. Tog ljeta su zajedno otili na odmor u jednu seosku

kolibu. U vrtu ispred kolibe u kuninjaku je bio veliki kuni. Zvao se

gospodin Flopsicle i volio je jesti celer iz Melodynih ruku. Njeni mama i

tata sve su se vrijeme grlili i drali za ruke, a onda su se vratili u London.

Melody je prestala ii k Pam, ve je krenula u vrti u Ulici Lolland i tamo je

dobivala mlijeko u tetrapaku umjesto u boci.Jedan je dan majka dola po nju u vrti i rekla joj kako je po prvi put osjetila

kako se beba mie. To kao da je jo vie usreilo njezinu majku. Nakon toga

se njena mama jako udebljala, ne samo u trbuhu nego posvuda. Kad se

Melody kupala s njom, mogla je osjetiti njenu dodatnu teinu kako se stie

uz rubove kade poput mekanog epa. Nakon Boia se Melodyna mama

oiala na etvrtastu frizuru sa ikama; ranije joj je kosa bila dugaka i

zapetljana, skoro do stranjice, a Melody nije bila sigurna svia li joj se to

ili ne, posebno zato jer je majino lice sada imalo drugaiji oblik. Ali mamajoj je rekla da se sada kad doe beba nee htjeti gnjaviti sa svom tom

kosom.

A onda, jedne veeri, kada je Melodyna mama bila neto najvee to je

Melody ikada vidjela, toliko ogromna da vie nije mogla ii na posao i jedva

je ustajala iz fotelje, poela je stvarati veliku buku i zakljuala se u

kupaonicu, a tata joj je rekao da dolazi beba. Ubrzo je dola ena po imenu

Merceline i sjela u kupaonicu s njenom mamom, i neko su vrijeme svi bili

uzbueni, a Melody je smjela ostati budna iako je ve prolo, kako joj je tata

stalno govorio, pola noi. Naposljetku je Melody zaspala u fotelji i netko ju

je pokrio njezinom dekom, a kada se probudila bilo je jutro, a njena je

mama jo uvijek raala. Nitko nije spominjao odlazak u vrti ni jedenje

pahuljica ni oblaenje pa je Melody sjedila za svojim drvenim stolom u kutu

dnevne sobe i ispunjavala bojanku pastelama.

Nakon nekoliko minuta dola je teta Maggie s Claire i Nicolom, njenim

starijim sestrinama. Maggie je bila sestra njene mame i one su inae bile


19/254

Pompea

-19-

jako sline, iako vie ne zbog nove frizure i novog oblika njene mame. One

su ostale dok nisu dola kola hitne pomoi, a onda su odvele Melody k sebi

u Fulham. Melody je mahnula mami dok su je unosili u kola, a mama joj je

odmahnula i izgledala je kao da bi mogla zaplakati.

- Budi dobra teti - rekla je - a mi se vidimo kasnije, kad e ve biti sestra.

Melody je ostala kod tete Maggie puna dva dana i dvije noi. Nitko joj

zapravo nije objasnio zato nije kod svoje kue, ne sjedi na maminom

krevetu, bulji u novu bebu i pita se to misli o tome.

Treeg se jutra probudila kad ju je Maggien maak Boots pogladio po licu

svojim pikavim brkovima. Onda joj je sjeo na grudi, to ju je malo

uznemirilo.- Dolje, Boots - rekla je glasnim aptom, jer nije htjela probuditi sestrinu. -

Dolje, Boots.

ula je kako u daljini zvoni telefon. Odgurnula je maka sa sebe i sjela.

Kroz zid Nicoline spavae sobe ula je Maggien glas, priguen, pospan. Na

zidu je bila slika panjolke. Imala je crnu kosu, tamnoplave oi i ruu

zataknutu za uho. Usne su joj bile crvene kao da je jela kupine ravno s grma,

a haljina joj je bila prekrivena bijelim tokama, kao da pada snijeg. Melody

je buljila u nju dok je sluala Maggie kroz zid. ula je kako joj glas izpospanog postaje zbunjen, pa uznemiren, iz tihoh postaje glasan, a onda u

sporo, teko ponavljanje rijei ne.

inilo se da panjolka sa zanimanjem gleda u Melody, kao da i nju zanima

o emu se razgovara telefonom. Melody joj se nasmijeila, osmijehom

punim nade, kao da je eli uvjeriti da e sve biti u redu.

Nekoliko minuta kasnije Maggie je ula u Nicolinu sobu. Nosila je plavu

kunu haljinu s izvezenim pticama, a njezina je duga kosa bila u pletenici.

minka oko oiju, obino vrlo uredna, bila joj je razmrljana, kao da ih je

trljala i nije bila lijepa kao obino, tijekom dana.

- O - rekla je, smijeei se. - Budna si.

- Jesam - rekla je Melody. - ula sam da zvoni telefon.

Maggie je kimnula. - Zvao je tvoj tata.

- Hoe li beba sada doi kui?

- Ne - rekla je Maggie, milujui palcem Melodyn obraz.

- Ne, beba nee doi kui...


20/254

Pompea

-20-

Melody je skrenula pogled s Maggie i pogledala panjolku nadajui se da e

ona uiniti neto dramatino, kako bi uklonila ovaj grozan osjeaj. Ali nije.

Samo je stajala u svojoj tokastoj haljini i izgledala radoznalo.

- Bebi nije bilo dobro kad se rodila. Doktori su joj pokuali pomoi, ali to

god su napravili nije djelovalo, i beba se trudila, ali bila je premalena i

previe bolesna i prestala je disati. Zna li to se dogodi kad prestane

disati?

Melody je znala to se dogodi kad prestane disati pa je kimnula. - Bude

mrtav.

- Tako je - rekla je Maggie - bude mrtav. I jako mi je ao draga moja

djevojice, ali to se dogodilo tvojoj maloj sestri. Prestala je disati. Tvojimama i tata su jako, jako tuni. I zna to su rekli, rekli su da je jedino to bi

ih moglo oraspoloiti da vide svoju veliku hrabru curicu. Hoemo li se

spremiti ? Hoemo li se obui i odvesti te kui da vidi svoju mamu i tatu?

Melody je razmiljala o tome. Ako ostane ovdje moi e jo malo buljiti u

panjolku i vidjeti hoe li joj ova pokazati nain da promijeni posljednje

dvije minute svog ivota. A onda bi mogla sii u blagovaonicu, pojesti

eerne pahuljice sa svojim starijim sestrinama, proetati s njima do kole

pa onda s Maggie pojesti komad torte i otii kui, na sretno mjesto u kojeme biti nova sestrica.

- Jako sam gladna - rekla je naposljetku. - Moemo li prvo dorukovati?

Maggie joj je dala pahuljice Sugar Puffs i plastinu licu neobinog oblika,

a Melody se jako trudila da ih ne prolije po majici, ali nekoliko ih joj je palo

u krilo, a Maggie ih je micala s nje vlanom krpom. Nicola i Claire jele su

tost u svojim sivim kolskim uniformama i nisu bile neuredne kao obino.

Nakon to je odbacila cure u kolu, Maggie je odvezla Melody natrag u

Lambeth i stajala pored nje u malom kripavom liftu dok se penjao na drugi

kat. Kada su se pribliile vratima stana. Melody ju je primila za ruku,

odjednom se osjeajui srameljivo i nervozno. Njen tata je otvorio vrata.

Brada mu je bila neobrijana, oi crvene i majica je izgledala staro i

zguvano, kao koa nekog starca. - Zdravo duice.

Sagnuo se, podignuo je i stisnuo. Mirisao je poput stare vreice za aj, ali je

ipak i ona njega stisnula, jer je znala da on to eli.

- Gdje je mamica?


21/254

Pompea

-21-

- U krevetu. eli je vidjeti?Melody je kimnula, a on ju je spustio i uzeo za ruku. - Mamica je jako

umorna - rekao je. - I jako tuna.

Ponovo je kimnula.

Na vratima spavae sobe svojih roditelja na trenutak je zastala, jer iako je

imala samo etiri godine, na neki neobjanjiv nain znala je da na ovoj

strani tih vrata lei njena prolost, a na drugoj strani vrata lei njena

budunost i da je to zadnji trenutak koji e provesti u tom poretku stvari.

Kad su se vrata otvorila i ona se pribliila majci u krevetu, vidjela njenu

smijenu etvrtastu kosu kako joj je spljotena uz glavu, a majica zguvana i

prljava, te joj se tupo smijei kao da je zaboravila tko je ona, Melody jeznala da je bila u pravu.

Sada je bila na drugome mjestu. Na potpuno drugome mjestu.


22/254

Pompea

-22-

ETVRTO POGLAVLJE

SADANJOST

Taj neobini osjeaj bio je prisutan im je Melody sljedeeg jutra otvorila

oi.

Nije to spomenula Edu jer nije mogla pronai dovoljno dobar nain da mu

to objasni, a sve je bilo tako prolazno i periferno, da bi im se sjetila bilo

ega drugog potpuno zaboravila na taj osjeaj. Kao da ju je netko otvorio,

napravio joj nered u glavi, a onda sve pospremio prije nego ju je natrag

zatvorio. Ali nisu sve vratili na pravo mjesto pa je Melody bila neobino

nesreena.

Predmeti kao da su imali neko dodatno znaenje. Tog je jutra neko vrijeme

buljila u svoju etkicu za zube prije nego ju je stavila u usta, osjeala je kao

da nije njezina, a istovremeno joj se inilo kao da je maloprije ve oprala

zube. Kava joj je imala udan okus, kao da je prvi put kua i tek sad osjea

dojmljivu gorinu. Kad se tog jutra pogledala u ogledalo, kako bi odluila

treba li ili ne oprati kosu, na trenutak se iznenadila, kao kad neoekivano

ugledate svoj odraz u izlogu duana. Melody je prepoznala dio onoga to jeosjeala. Otkad je Ed imao est mjeseci pa do godine i pol dana, spavao je

samo po dva sata u komadu, a Melody je tu godinu proivjela u lepravom

stanju nedostatka sna, rubovi njene svijesti bili su stalno zamueni, izazivali

usporavanje i odgaanje njenih akcija i reakcija. Sada se slino osjeala.

Osjeala se ispranjenom i privremenom. Osjeala sepogrenom. Dan je sam

po sebi bio vedar i topao, kao i jueranji i onaj prije njega, ali povjetarac

ispred prozora njene spavae sobe kao da je razvio dodatnu zvunu

dimenziju, nekakvo ravnomjerno zujanje koje je zvidalo kroz lie drveta

ispred njenog prozora.

Mobitel ju je zvao s kuhinjskog kredenca gdje ga je ostavila da se puni

preko noi. Broj pozivatelja bio je skriven, ali bilo joj je drago to e joj

neto drugo okupirati misli pa se javila. Zvao je Ben.

- Jesam li uranio? - pitao je.- Ne, ne, u redu je - odgovorila je. - Budna sam ve neko vrijeme.- Brinuo sam se za tebe. Nisam ba spavao noas. Razmiljao sam o tome


23/254

Pompea

-23-

to se dogodilo. Misli li da je to imalo veze s trikom? S time to si bila

hipnotizirana? Misli li da je...

- to?- Da ti je uinio neto s glavom?- Zato to kae?- Zbog trenutka. Onesvijestila si se ba u trenutku kad je on pucnuo prstima.ini se malo...

- Znam. udno. Osjeam se nekako... udno.- Stvarno? - pitao je zabrinutim glasom. - U kom smislu?- Ma, ne znam. Nekako nepotpuno.- Nepotpuno?- Da. Kao slagalica ili klupko vune ili... - Naglo je stala. Kad su rijeiklupko vune izale iz njenih usta, neto joj je prolo kroz glavu. Slika,

svijetla i usredotoena kao pravi ivot, klupko svijetloplave angora vune u

koari, mala ruka, naljepnica s cijenom na kojoj je pisalo 20 penija. I

jednako brzo kako se ta slika pojavila, tako je i nestala. Izdahnula je.

- Jesi li dobro?

- A-ha - rekla je bez daha.

- Misli li da bi trebala nekoga posjetiti?- Koga? Psihijatra?

- Ne. Samo... Ne znam. Nekoga tko se razumije u te stvari. Za svaki sluaj.

Melody nije imala namjeru ni s kime razgovarati o tome. Jo nije ni bila

sigurna to to jest. - Ne - rekla je previe vedro. - Mislim da nije tako

strano. Vjerojatno se nekoliko stvari spojilo... zna... vino, ivci, adrenalin.

- Da - rekao je Ben. Nije zvuao uvjereno. - Vjerojatno. Samo sam se htio

uvjeriti da si dobro. Juer si tako brzo otila da se nisam imao priliku

propisno pozdraviti.

- Da. Oprosti zbog toga.

- A jo uvijek toliko toga ne znam o tebi.

- O, vjeruj mi. Nema se to znati.

- Ma daj. Samohrana si majka, mala od kuhinje...

- Pomonica u kuhinji.

- O, da, oprosti,pomonica u kuhinji. ivi u Covent Gardenu.

- U velikoj zgradi.


24/254

Pompea

-24-

- Da, ali ipak u Covent Gardenu. A osim toga, ne postoji osoba koja nema

svoju priu. Vidi, stvarno bih te elio opet vidjeti. Bez arobnjaka i

dramatinih epizoda padanja. Moda sljedei tjedan?

Melody je sjela i premjestila telefon na drugo uho. Ovo je bio doista

neoekivan razvoj dogaaja i nije znala kako bi reagirala.

Ben je tiinu shvatio kao odbijanje. - Dobro - rekao je. - Razumijem.

- Ne - rekla je Melody. - Nisam mislila da e htjeti pa sam malo

iznenaena. To je sve.

- Stvarno ne znam zato bi bila iznenaena - nasmijao se. - Ali ako moe

prijei preko oka jer te netko eli izvesti na veeru, slobodan sam u petak.

U tome se trenutku Ed pojavio iz svoje spavae sobe. Njegova gusta crnakosa bila je stisnuta u udubine i grbe, miiava tinejderska prsa gola i bez

dlaka, a tanke bijele noge virile su iz sivih bokserica. Zabrundao je prema

njoj, njegov tipini jutarnji pozdrav, a ona se nasmijeila i stisnula ga za

stranji dio vrata.

- Ovaj, nisam ba sigurna za petak, mislim da imam neki dogovor, nazvat

u te krajem tjedna, moe?

- Eh - rekao je Ben i opet se kratko nasmijao. - To opasno zvui kao

odbijenica.- Ne - rekla je Melody nervozno. - Nikako. Nikako. ujemo se za koji dan,

u redu?

Brzo je prekinula vezu, ruke su joj se lagano tresle.

- Tko je to bio? - pitao je Ed, sipajui Honey Nut pahuljice u zdjelicu.

- Ben - rekla je. - ovjek od sino.

- Znai, nisi ga otjerala?

- ini se da nisam. Hoe me opet vidjeti. U petak.

- Super - rekao je Ed, izlio mlijeko u zdjelicu i odnio je na stol u dnevnoj

sobi. - A ti? eli li i ti njega vidjeti?

Melody je razmislila o pitanju. Kod Bena stvarno nije bilo niega odbojnog

- ugodan, pametan, obziran. On je bio mukarac s kakvim bi te spojila

dobronamjerna prijateljica. U svim je kategorijama bio dobar ovjek. A i

prilino zgodan. Ali jednostavno nije se mogla opet nositi s time - ivci,

strah, neugodnosti - i to onda? Sljedei put nee biti prigodnog padanja u

nesvijest, koji otvara priliku za brz bijeg. Sljedei e put veera morati ii u


25/254

Pompea

-25-

malo konvencionalnijem smjeru, poljubac, kava, pravi seks, neugodno

izvlaenje. A to nakon toga? Netko e morati biti povrijeen, a to sasvim

sigurno nee biti ona.

- Ne odmahnula je glavom. Ne, mislim da ne. Nije ba moj tip.


26/254

Pompea

-26-

PETO POGLAVLJE

1977.

Melodyn otac stajao je u njezinoj spavaoj sobi i kopao po njenom ormaru s

izrazom odsutne zamiljenosti na licu.

- Mislim da nee biti dovoljno toplo za tvoju zelenu haljinu - govorio je. -Mislim da e trebati neto s rukavima.

- Ne - rekla je. - elim zelenu haljinu.- U redu, u redu - uzdahnuo je. - Smiri se. Ali onda e morati obui netoispod nje. Gdje su ti majice?

I Melody je uzdahnula i ustala. - Ovdje su - rekla je. - Na polici.

- Pa, hoe li izabrati neku?Mama nikada ne bi traila od nje da izabere majicu. Njoj se uvijek urilo pa

se vrtjela po sobi, uzimala odjeu iz ormara i ladica i uguravala Melody u

nju. Melody obino nije morala puno razmiljati o odjei. Ali ovih dana je

morala razmiljati

o puno stvari o kojima inae nije morala misliti. Kao, je li bilo vrijeme za

aj. I koji je dan u tjednu. I kako da mamu opet uini sretnom.Na trenutak je pogledala kroz prozor svoje spavae sobe. Nije ba bilo ono

to je njezina majka zvala prekrasan dan. Dan je bio vie siv i ljubiast,

poput modrice. Zapravo, ba poput modrice koju je imala na laktu, nakon

to je neki dan pala sa svog malog stolca u kuhinji kada je pokuavala

dohvatiti paket Viscount keksa, jer nitko nije doao kad ih je zvala,

a bila je gladna. Ta modrica nije bila samo siva i ljubiasta, ve je imala i

malo zelenoga na sebi, a u sredini i malo sirove crvene, na mjestu gdje joj se

ogulila koa. Tata joj je na to stavio flaster, ali je otpao juer u kadi, a nijetraila novi. Nije voljela nita traiti, jer su svi kad bi se neto trailo

uzdisali.

Odabrala je ruiastu majicu s naranastim rukavima, koja je na prsima

imala otisnutu rije. Tako e, mislila je, njena mama moi gledati u neto

to nije ljubiasto i sivo, a to bi je moglo razveseliti.

- Trebaju ti i hulahupke - rekao je tata.

Izvukla je crvene hulahupke iz ladice, kao i par utih gaica. - Mogu obuti


27/254

Pompea

-27-

plave cipele - rekla je - pa e sve to imam na sebi biti druge boje.

- Sjajna ideja - rekao je tata, skidajui joj spavaicu preko glave. -

Fantastina.

Mama se eljala kad su joj trenutak kasnije otili pokazati to je obukla.

Naglo se okrenula kada su uli u sobu.

- Gle - rekla je Melody - crveno i ruiasto i naranasto i zeleno... i ute

gae i plave cipele.

- Fantastino - rekla je mama istim nefantastinim glasom koji je tata

maloprije upotrijebio. - Ti si mala duga.

Melody se nasmijeila i zagrlila majina koljena, bilo joj je drago uti za

male duge. Majka ju je odsutno pogladila po kosi, a onda ustala. Imala jeiroku sivu haljinu s pregaom i velikim depovima, koju je nosila dok je

bila trudna, i crnu dolevitu. Kosa joj je bila u repu, ali je imala puno kopi

koje su je drale urednom, jer joj vie nije bila dovoljno duga da moe

stajati u repu.

- Hoemo li? - pitala je. Melody je kimnula i uvukla ruku u maminu. Ali

majka je nije stisnula, pa joj je iskliznula kroz prste poput sapima.

Groblje je bilo grozno mjesto. Bilo je stvarno veliko i iroko i puno udnog

iljastog drvea i kipova kojima su nedostajali dijelovi. Melodyno seraspoloenje popravilo kad je ugledala sestrine i na trenutak je osjetila da

bi htjela otrati s njima i igrati se, kao to su obino inile. A onda je

ugledala Maggien veliki crni kaput i kutove usana okrenutih prema dolje, i

sjetila se da je ovo bebin sprovod i da se vjerojatno ne bi smjela igrati.

Okrenula je kutove svojih usana prema dolje i slijedila roditelje do rupe u

zemlji u kojoj se nalazila svila krem boje. Nekog drugog dana ona bi se rado

spustila u tu rupu sa svilom i glumila da je zloesta vila, ali mogla je tono

zamisliti to bi njeni mama i tata rekli da to danas uini. Zato se, umjesto

toga, natjerala da bude tuna i ozbiljna i ukoeno je stajala pored rupe pa

izbacila iz glave sve misli o igri i zabavi.

Crni se automobil zaustavio pored groba i iz njega su izala dva mukarca,

nosili su odijela kao poslovni ljudi, a jedan je imao jako udnu kosu, poput

lutkine.

- Tata - proaptala je i povukla oca za skute - zato onaj ovjek ima udnukosu?


28/254

Pompea

-28-

- Pssst - rekao je tata.- Ali, kakva je?- Kako to misli?- Je li kao prava ili je kao za igru?- Ne znam - odgovorio je nestrpljivo i otiao od nje do ovjeka s udnomkosom pa su razmijenili nekoliko rijei jako tihim glasovima i onda izvukli

kutiju iz stranjeg dijela automobila. Bila je krem boje sa srebrnim rukama

i cvijeem na vrhu. To je bila ona. Njena sestra. Beba koja nikada nije dola

kui. I na trenutak se Melody nije morala tjerati da bude tuna i odrasla,

stvarno je i bila.

Odnijeli su kutiju do rupe u zemlji, onda je propovjednik rekao punoozbiljnih stvari, potom su svi mrcali, odrasli su plakali i uzdisali, a Melody

je bilo teko povjerovati da je u toj kutiji beba - prava, iva, mala beba, osim

to je bila mrtva - i da joj ona nikada nije vidjela ni lice.

Dok je propovjednik govorio, kroz drvee je zapuhao vjetar. Bio je nizak i

snaan, podizao je i sputao Melodynu zelenu haljinu i bacao joj

zlatnosmee kovre po cijelom licu, tako da nije mogla vidjeti to se

dogaa. Kad ih je uspjela izvaditi iz oiju, vidjela je kako krem kutiju

sputaju u svilenu krem rupu i da teta Maggie plae prave suze, i da plau iClaire i Nicole, a one su bile samo djeca, a sljedee to je vidjela jest kako

joj majka klei na rubu rupe, prljajui svoju sivu haljinu s pregaom blatom

i isputa udne zvukove. Zvuali su slino onima koje je isputala onog

dana kad je beba stigla, kao krava ili poni ili ak i lisica koje se ponekad

moglo uti ispod prozora kolibe u kojoj su bili onog ljeta kad je beba jo

bila u maminom trbuhu. Zbog tog se zvuka Melody osjeala udno i

neugodno, kao da moda njena mama radi neto loe. A onda je poela

vikati Moja beba, moja beba bez prestanka, to je bilo neobino uti jer je

mama nju tako zvala, prije bebe koja nije dola kui.

Teta Maggie i tata su prili njenoj mami i odvukli je od rupe, a ona ih je

udarala rukama i odguravala. Lice joj je bilo crveno, a haljina blatnjava i

izgledala je kao teta koja ivi na ploniku pored crkve s novinama u

cipelama i svim svojim stvarima u duanskim kolicima. Melodyn tata ju je

privukao k sebi i obgrlio je svojim velikim jakim rukama. Na trenutak je

izgledalo kao da se mama pokuava izvui iz luake koulje, kao ovjek u


29/254

Pompea

-29-

lancima kojeg je vidjela na televiziji. A onda se prestala trgati, postala

mekana i labava te pustila tatu da je dri u naruju poput lutke.

Na trenutak je nastupila potpuna tiina. ak je i vjetar prestao puhati i nitko

nije mrcao niti je ispuhivao nos. Kao da su se svi igrali glazbenih kipova.

Melody je stajala pokraj mame i tate i inilo joj se da udno izgledaju, kad

se tako dre. Kad su se inae grlili, gledali su se ili smijeili i izgledalo je

kao da se dobro zabavljaju. Ali ovo je izgledalo kao da tata spaava mamu

od neke nesree, kao da je plutala pod vodom u bazenu, a tata ju je izvukao

na povrinu.

To je bio posljednji put da je Melody vidjela svoje roditelje kako se grle.


30/254

Pompea

-30-

ESTO POGLAVLJE

SADANJOST

Kada je Melody tog dana oko podneva izala iz kue, poela je padati kia,

ona tuna, razoaravajua kia, koja odnosi radost vedrog sunanog dana.

Hodala je prema podzemnoj, probijajui se kroz horde kupaca koji bi svake

nedjelje navalili u Covent Garden. Pri hodu su joj noge upadala u sive

lokve, zbog ega si je bacala kapljice londonske prljavtine u obliku kruke

po listovima. Ila je k sestri u Hackney na rotilj. Tonije, ne pravoj sestri,

ali najblie sestri to je imala. Ona i Stacey ivjele su soba do sobe u hostelu

kad su obje bile trudne petnaestogodinjakinje. Melody i Stacey bile su

jednako stare, ali za razliku od Melody, Stacey je bila u braku, imala dvoje

djece tinejderske dobi i jednu bebu.

Melody se na putu do stanice podzemne zaustavila u Marks&Spenceru i

kupila rebarca, kebah od lososa i bocu Pink Cave. Na blagajni ju je doekala

ena s vrlo kratkom afro frizurom i licem sa irokim osmijehom. - Dobro

jutro, duo - rekla je ena s blagim junoafrikim naglaskom. - Kako ste

danas?- Dobro sam, hvala - rekla je Melody. - A kako ste vi?- Oh, ja sam jako dobro. Ba jako dobro.Zena se opet nasmijeila i dohvatila Cavu preko pulta. - Nije dobar dan za

rotilj. - Pokazala je prema kii koja je vani padala.

- Ba i nije - rekla je Melody - ali nadam se da e se razvedriti dok jastignem tamo.

- Pomolit u se za vas - rekla je ena.

Melody se opet nasmijeila i bacila pogled na ploicu s imenom pri

vr

enu

na grudima.

Emerald.

Spremala se rei kako je to lijepo ime, kad se to opet pojavilo, ivopisna

slika puna boja u njezinoj glavi. Rastvorene novine na stolu od borovine.

alica na bijele i plave pruge. enske noge u trapericama sa zakrpom na

koljenu, enska stopala u vunenim arapama, enski glas koji kae:

- Emerald?


31/254

Pompea

-31-

enski glas odgovara: - Da, kao zeleni kamen.

I onda je slika nestala, a Melody je stajala na blagajni Marks&Spencera

otvorenih usta i s pakiranjem kebaba od lososa u ruci.

Brzo je skupila vreice, nasmijeila se eni po imenu Emerald i krenula

prema podzemnoj.

- I - pitala je Stacey - kako je prolo s mukarcem iz etrnaestice?

Melody si je natoila jo jednu au Cave i napravila grimasu. - Hmmm -

rekla je.

- O joj!

- Ne. Bilo je u redu. Hou rei, on je bio u redu. Ali veer je bila, pa, malo

bizarna.Ispriala je Stacey kako je bila hipnotizirana i kako se onesvijestila na

pozornici, a razmiljala je o tome da joj ispria i o osjeajima koji je mue,

ali nije ba mogla podnijeti razgovor koji bi uslijedio. Stacey je bila

osjetljiva prema svemu to je na bilo koji nain smatrala "alternativnim" ili

"spiritualnim". Nije vjerovala u duhove, tarot ni prole ivote, a nipoto nije

vjerovala u hipnozu. Stacey je vjerovala samo u ono to je mogla dotaknuti

ili vidjeti. Na sve drugo se s omalovaava

njem mrtila i govorila "gluposti" ili "hrpa starog dreka". Stacey nije imalavremena za pojavu neobjanjivih sjeanja. Rekla bi: - Sredi se. To se tvoj

mozak igra s tobom.

Stacey ju je upitno pogledala; - Jesi li dobro?

Melody je zapalila cigaretu i slegnula ramenima. - Naravno da jesam.

- Dobro - rekla je Stacey. - Izgleda malo udno. Jesi li sigurna da te ne

hvata neto?

Melody je kimnula i udahnula. To joj je bila prva cigareta danas. Prva od

juer popodne, a kao i jutronja kava, imala je udan okus. Odsutno je

pogledala kutiju, da provjeri marku, da nije sluajno kupila krive. Ali bile su

njene, bez greke, Marlboro Lights. Okus im je bio pljesnjiv i pranjav, ne

po duhanu, nego po prljavtini, okus kakav su imale i kad je tek zatrudnjela

s Edom.

S gaenjem je piljila u cigaretu, a onda je ugasila.

- Sto se dogaa? - pitala je Stacey, gledajui zdrobljenu cigaretu u pepeljari.

- Ne znam - rekla je Melody - bila je udnog okusa.


32/254

Pompea

-32-

- Ha! - Stacey se nasmijala i lupila rukom po stolu. - Taj te Julius

hipnotizirao da prestane voljeti nikotin.

- O, Boe - rekla je Melody gledajui u pepeljaru. - Misli?

- Pa, nikada te nisam vidjela da to radi. Uh, pitam se bi li mene mogao

hipnotizirati da prestanem voljeti okoladu.

- Da, i moda da zavoli seks.

Stacey se nasmijala, a njezin mu Pete zagunao je pored rotilja gdje je

okretao odreske. - Ja bih za to platio - rekao je.

Zrak je jo bio vlaan od nedavnih pljuskova, ali se brzo suio na suncu.

Njihova najmlaa ki Clover sjedila je za plastinim stolom i debelim

ruicama slagala minijaturne alice i tanjurie, dok je Mutley, njihovnorfolki terijer, leao poput pliane igrake na stepenici pored njezinih

nogu. Kao i uvijek, slika obiteljskog savrenstva.

Melody i Stacey ule su u svijet odraslih na identian nain: petnaest

godina, trudne, bez doma i same, ali u godinu dana otkad su im se, s

razmakom od samo tjedan dana rodila djeca, Staceyn ivot je otiao u

potpuno drugom smjeru jer je sa sedamnaest godina upoznala Petea. vrst,

jak i pravi oslonac. Pete je ostao uz nju i oenio je iako je imala dijete s

drugim. A sada, kad se bliila srednjim godinama, imala je lijepu kuicu uHackneyju, dvoje tinejdera, neplaniranu curicu i vjeno ozraje

zadovoljstva. Melody i Stacey su u puno stvari bile jako sline i jedno se

vrijeme inilo da e imati i sline ivote. Ali od trenutka kad su obje saznale

da su trudne s petnaest godina, Staceyn je ivot poeo.

A Melodyn dosegnuo dno.


33/254

Pompea

-33-

SEDMO POGLAVLJE

1988.

Dno nije bio dan ili tjedan ili mjesec. Dno je bio trenutak. A za Melody je

izgledao ovako:

Soba tri sa tri, s potrganim mreastim zastorima i zahralim tednjakom.

Jedan nepospremljen krevet i stolac prekriven odjeom.

Njene ruke, bespomono smjetene u krilu, dre zgnjeenu maramicu.

Zvuk lupanja ulaznih vrata stubita i Tiffova skutera koji je ljutito odzujao u

mranu no.

Nagla tiina i nagla oajna spoznaja.

Bila je sama u vlanom sobiku i trudna.

Deko ju je upravo ostavio.

A nije ni bila sigurna je li dijete njegovo.

Pored nogu joj je bila boca gina. Na krevetu pored nje kutija paracetamola.

Pogledom je prelazila s gina na tablete, a onda opet na dlanove okrenute

prema gore. Pokuala je zamisliti bebu u tim rukama, bebu koja bi mogla

sliiti na Tiffa ili na ovjeka ije ime nije znala, jer nije bilo vremena da gasazna. Pokuala je zamisliti kako tim rukama mae bebinu guzu kremom,

kako joj mijenja pelenu, privruje suncobran za kolica. Pokuala je, ali

nije mogla.

Nakon nekog vremena je uzela alicu za aj i do vrha je napunila ginom.

Onda si je istresla deset paracetamola u dlan

i stavila ih u usta, zalila ginom, nalila si jo jednu alicu i popila je u tri

gutljaja.

Mogla jeuti kako se niz hodnik voda blii vrhu kade. Hodala je na prstima,

omotana u runik. I tamo je, nasred hodnika, eluca punog gina i pilula,

ispred kupaonice iz koje je kroz otvorena vrata ikljala para, na putu da

ubije svoju bebu, to i osjetila; hladnu, prljavu, otru povrinu dna.

Poslije je sjedila na krevetu, koljena povuenih na grudi, vlani pramenovi

kose visjeli su joj oko golih ramena, plakala je mekane, tople suze u krzno

olinjalog medvjedia.


34/254

Pompea

-34-

OSMO POGLAVLJE

SADANJOST

Sunce je sjalo i Bloomsbury je bio pun studenata s koleda i radnika koji su

se sunali na travi. Ljetni zrak je bio sladak na njihovoj ljepljivoj koi. Tih

toplih ljetnih dana Melody je obino udjela za pivom ili hladnim bijelim

vinom, ali danas je osjetila potrebu za aom limunade.

Zaustavila se u kafiu u Aveniji Sicilian, sjela za stol na ploniku i naruila.

Stigla je u visokoj mutnoj ai sa savitljivom utom slamkom, a krike

limuna plutale su na povrini. Buljila je u nju neko vrijeme prije nego ju je

prinijela usnama, a dok je buljila u glavi joj se pojavila jo jedna slika. Stol s

ultrapasom, gozba od lososa, zatitna kaciga popricana kiom, aa

limunade i ogromna zdjela sladoleda, tri kuglice vanilije posute preljevom

od jagode, oblatna u obliku lepeze, dugaka lica i muki glas koji govori:

aljenje je puno gore od bilo koje greke koju moe poiniti. Puno, puno gore. I

vii glas, neke djevojke:A hou li i dalje ivjeti ovdje? U Broadstairsu?

- O, duboko sumnjam. Nitko ne bi smio zauvijek ostati u Broadstairsu.I onda je ta vinjeta nestala, a u mislima joj se pojavilo ime.Ken.

To je bio taj ovjek. ovjek sa zatitnom kacigom, dugakim prstima i

mudrim rijeima o aljenju.

Ken.

Ali prije nego to je uspjela zgrabiti to sjeanje i pokuati ga shvatiti,

nestalo je, a ona se opet nala za stolom na ploniku Bloomsburyja i buljila

u au limunade, privukla je torbu na koljena i otvorila je drhtavim rukama,

izvadila cigarete i upalja, ali i prije nego to ju je zapalila znala je da je neeli. Vratila je kutiju u torbu i uzdahnula.

Sto joj se dogaalo? inilo se da ludi. Svi su znakovi upuivali na

nadolazee stanje ludila. Neobjanjiva sjeanja. Glasovi u glavi. Paranoja. I

nagla dramatina odbojnost prema kavi i cigaretama.

Ali ne, ovo je bilo neto vie od obinog ludila. Broadstairs. To joj je neto

znailo. To joj je oduvijek neto znailo. itav odrasli ivot, kad god bi ula

ime Broadstairs, reagirala bi, pojavio bi se osjeaj nostalgine udnje, kao


35/254

Pompea

-35-

da bi eljela otii tamo. A i Ken. Poznavala je nekoga po imenu Ken. Ken je

bio netko vaan. Samo mu se sada nije mogla sjetiti lica. Ni lica ni, zapravo,

bilo ega o njemu. Ali sada je imala neto - zatitnu kacigu. Usmjerila je

misli na zatitnu kacigu i odjednom osjetila kako je neto stie u glavi,

snaan nalet vjetra u uima, nalet adrenalina, rast uzbuenja. I onda je

osjeaj nestao.

Ostavila je dva novia od funte na stolu i otila kui, limunada je ostala

nedirnuta na stolu, a njena glava u rasulu.


36/254

Pompea

-36-

DEVETO POGLAVLJE1976.

U Melodynoj se kui vie nitko nije smijeio. Ne onako kako bi trebalo.

Ponekad, kad bi se Melody jako trudila biti zabavna, njezina bi majka

stisnula usne i pogladila je po kosi, a tata bi se puno smijeio kad su zajedno

bili vani, ali u kui, pod normalnim okolnostima, ivot je bio jako ozbiljan.

Vie nisu prireivali zabave, a prijatelji im vie nisu dolazili ak ni na aj.

Ali udno je to to u tom tunom ozraju nitko nije govorio stvari koje bi

imale smisla, poput, nedostaje mi moja mrtva beba ili, da je barem Romany

ovdje, a ne u onoj hladnoj rupi u zemlji. Nitko nije spominjao Romany pa je

zbog toga Melody zakljuila da nisu tuni zbog Romany, nego zbog nje.

Trudila se svim silama ispraviti to god da je uinila da je toliko rastuila

svoje roditelje. Uvijek je nakon doruka ili uine odnosila svoj tanjur u

sudoper, nije gazila po lokvama u cipelama za kolu i nije se bunila kad bi

joj mama raspetljavala kosu. Ali neke stvari nije mogla izbjei, kao to su

padanje i deranje hulahupki, prolijevanje mlijeka i povremene ljutnje kad bi

morala u krevet.

Jednog dana, otprilike tri mjeseca nakon Romanynog sprovoda, Melody sejako naljutila to mora ii u krevet. Bio je petak naveer, sutradan nije bilo

kole, a ranije tog popodneva mama joj je izriito rekla: - Veeras moe

due ostati budna, ako eli, zato to si tako dobra curica.

Ali ispostavilo se da su Melodyno due i mamino due neuskladivi pa iako

je imala jo samo dvije make za pobojiti u bojanci i iako je to jako

pristojno rekla, mama je poela vikati na nju.

- Zato - rekla je, a oi su joj se ispunile suzama - zato jednostavno ne

uini ono to traim od tebe? Zato?

- Hou - poela je Melody - ali samo...

- Nema samo. Melody, bez ali. Nita. Molim te, ne elim vie uti niti rije

iz tvojih usta. Ni jednu.

- Ali...

- Ne. Dosta! Odmah idi u krevet!

Tada su se u Melodynim oima pojavile iskre, a neto crveno i crno joj je

preplavilo glavu te je viknula iz sveg glasa:


37/254

Pompea

-37-

- SAMO ELIM DOVRITI SVOJE MAKE!Ali umjesto da pone vikati na nju, kao to bi ranije uinila, njena mama

kao da se poela guiti, odjurila je iz prostorije i zalupila vratima svoje

spavae sobe.

Melody i tata su se pogledali. Onda je tata odloio novine, proistio grlo i

njeno pokucao na vrata spavae sobe. - Janie, ja sam.

Kad je uao u sobu, Melody je odloila pastelu na svoj stoli i oduljala se

do spavae sobe svojih roditelja. ula ih je kako uurbano mumljaju jedno

drugome.

- Tako se trudi da te ne uzruja, zar ne vidi?

- Znam da se trudi, znam. Tako je dobra curica. Ali ja vie ne mogu...- to? to ne moe?

- Ne mogu ovo vie?

- to?

- Ovo! Jednostavno... ovo! Ovaj ivot. Ovu obitelj.

- Janie, trebamo te. Melody te treba.

- Upravo tako. A ja to vie ne mogu podnijeti. Sva ta... sva ta briga. Vie me

nije briga, Johne, razumije? Jednostavno me nije briga. Izgubila sam jedinu

stvar do koje mi je stalo. Izgubila sam svoju nevinost.- Janie, izgubila si bebu. Ali ima jo jednu. Koja te treba. Koja te voli.

- Da, ali ona nije beba, zar ne? Ima etiri godine. Poznajem je. Znam kakvu

kosu ima. Znam kakav glas ima. Znam da voli kekse Viscount i da joj je

draa tvoja mama od moje. Znam da ima smee oi i tvoje noge. Poznajem

je. To sam izgubila. Ne bebu. Ne dijete. Potencijal. Izgubila sam potencijal.

Sve ono to nikada, nikada neu znati. I to me ubija, Johne, ubija me svaki put

kada zatvorim oi.

Nastupila je dugaka stanka, a Melody je zadravala dah.

- Melody moda nee biti tvoje jedino dijete, ali ti si njoj jedina majka.

Mora pronai nain da se izvue iz ovoga, jer joj to duguje. Duguje joj

majku.

- Ali to je tono to. To je upravo tono to. Ako ne mogu biti Romanyna

majka, onda ne elim biti uope niija majka, razumije li? Niija majka.

Melody je polako izdahnula, jako polako, jako tiho pospremila svoje pastele

i otila u krevet.


38/254

Pompea

-38-

DESETO POGLAVLJE

SADANJOST

Ljetni semestar je zavrio u etvrtak i Melody je osjeala ogromno olakanje

kad je tog popodneva izlazila iz kole. Glava joj je bila puna sjeanja i ideja.

No, sjeanja joj nisu nadolazila urednim, kronolokim redom. Stizala su u

naletima i napadima, nepovezana jedno s drugime, kao da joj je netko

karama izrezao ivot, bacio komadie u zrak i pustio ih da padnu na

zemlju, komad po komad.

Sljedeeg dana, u nadi da e uvesti malo reda u te fragmente, Melody je

spakirala malu torbu, obukla traperice i tenisice i sjela u vlak za Broadstairs.

Stajala je na peronu postaje Victoria Station i nervozno gledala gore-dolje,

gotovo kao da oekuje da se netko pojavi. Preko razglasa je najavljen

dolazak njezinog vlaka, a ta je najava izazvala jo jednu uspomenu. Hladne

gole ruke u njenom krilu. Vesele tamnoplave arape i traper suknja. enski

glas koji govori: Onda e se morati smrzavati. Nalet tuge.

Melody se stresla. Odjednom joj je bilo hladno unato pravoj ljetnoj vruini.

Sjela je pored prozora u gotovo praznom vlaku koji je stigao nekolikotrenutaka kasnije. Nadala se da e otuda vidjeti neto to bi joj moglo dati

neke smjernice, ali pogled kroz prozor inio se obinim i beznaajnim. Tek

kad se nala u gradiu Broadstairsu, podsvijest joj se uznemirila.

Broadstairs je bio lijepo mjesto, puno uskih mornarskih kuica, etvrtastih

drvenih koliba i vila u stilu ranog 19. stoljea. Ulice su bile male i

poploane i pune suvenirnica s prugastim tendama. Bio je prvi dan ljetnih

praznika i grad je bio pun veselih obitelji. Melody nije nita prepoznavala,

ali osjeala je da je neto vu

e u odre

enom smjeru, kao da je za ruku vodi

ushieno dijete.

Na glavnoj ulici se na trenutak zaustavila kako bi provirila kroz prozor

jednog kafia. Bio je staromodan, s ukraenom viktorijanskom fasadom, a

karirani zastori visjeli su na prozorima. Stojei tamo bila je jako iznenaena,

kao da je vidjela neto divno i iznenaujue. Stajala je neko vrijeme, blago

opinjena time to je osjeala, i ekala da joj neto doe, neto areno i puno

objanjenja. Ali nije, pa je krenula dalje, vidjeti kamo e je jo put odvesti.


39/254

Pompea

-39-

Poela je osjeati lagano razoaranje, dok je tumarala uokolo sljedeih

otprilike pola sata. Nije imala flashbackove niti se iega sjetila. Poela je

vjerovati da tu gubi vrijeme, dok se u kratkom razmaku nisu dogodile dvije

stvari. Prvo je ugledala jednu kuu, visoku bijelu kuu s tankim prozorima i

zakrivljenim balkonom poput tunog osmijeha. Sjeanje joj se otvorilo i

donijelo joj ovo:

Kia, koja joj njeno pada na kou, poput perja.

Tri galeba krue iznad, toliko blizu da im moe vidjeti noge.

Pljas, poput razbijenog jajeta. Galebova kakica, siva i mutna, na ploniku.

Samo nekoliko centimetara od njenih crnih platnenih tenisica.

Zvono na vratima koje je zvualo kao otkucaj sata.A na vratima mukarac duge kose, obrijane iznad uha i ljupka lica.

Nasmijeio se, prvo Melodynoj pratnji, a onda i njoj. Oi su mu bile sive, a

zubi bijeli. Nosio je plavu majicu bez ovratnika i iroke platnene hlae.

- Bok, Jane - rekao je njenoj pratnji - i bok, Melanie. - Dobro dole - rekao je -

dobro dole u svoj novi dom.

Na trenutak je sjela na rub plonika, da se smiri. Ovo je bio najjaiflashback

do sada, ivopisan i sveobuhvatan. Bila je to injenica, jaka i nepobitna.

ivjela je ovdje. S nekime po imenu Jane. Ovo im je bio dom.Neko je vrijeme gledala tu kuu, upijajui detalje: prozori, vrata, svjee

obojena eljezna ograda, bila je to prekrasna kua, elegantna, dobro

odravana, puno drukija od one koja joj se pojavila u glavi. Ta je kua bila

ofucana i oronula. Fasada popricana zelenim, ograda oguljena i izgrebana.

A ovjek duge kose? Poznavala ga je. Stvarno ga je poznavala.

Obavijest na prozoru joj je zapela za oko pa je ustala.

"Izdajemo sobe".

Pozvonila je. Vrata je otvorila ena otprilike njenih godina. U rukama je

imala krpu za brisanje praine i sredstvo za ienje i nosila je pregau.

Izgledala je smeteno i pomalo ljuto.

- Dobar dan - rekla je Melody. - Htjela sam samo...

- zastala je na trenutak jer ni sama nije bila sigurna to ini.

ena je nestrpljivo gledala u nju.

- Imate li slobodnih soba? - pitala je naposljetku Melody.

- Imamo - rekla je ena otro. - Ali samo za veeras. Od sutra smo potpuno


40/254

Pompea

-40-

bukirani do kraja sezone.

- Mogu li je vidjeti ?

- Da. Naravno.

ena je jae otvorila vrata i pustila je da ude. Hodnik je bio uredan i

elegantan, s podom poploenim poput mozaika i be zidovima punim crno-

bijelih fotografija Broadstairsa. Kua je imala dva ulaza pa su na obje strane

hodnika bila vrata. Svaki kutak, svaki djeli kue je za Melody na neki ne-

objanjiv nain neto znaio.

- Samo je mala soba slobodna - rekla je ena - ali ako ste sami, na jednu

no...

- Ma, sigurna sam da e sve biti u redu - rekla je Melody, nadajui se dazvui kao normalna ena koja radi neto normalno, a ne kao da je u naletu

totalnog rasula.

- Dugo ovdje ivite? - pitala je enu.

- Pa, kupili smo je prije est godina, ali trebale su nam dvije godine da je

sredimo.

- Bila je u tako loem stanju?

- Moram priznati da jest, bila je u groznom stanju. Vie od godinu dana smo

ivjeli u prikolici.- Ajme - Melody nije mogla zamisliti ovu urednu, finu enu kako ivi u

prikolici. - Tko je tu ivio prije vas?

- Koliko znam, nitko, u sedamdesetima je bila skvot, onda se u

osamdesetima pojavio vlasnik, izbacio skvotere, zapeatio kuu i pustio je

da trune. Mi smo je kupili na aukciji. Iz ljubavi. I ludila.

Okrenula se prema Melody i nasmijeila. - Evo, ovo je soba.

Otvorila je vrata sobika koji je gledao na stranji vrt. Bila je prekrasno

ureena, stepenicu iznad uobiajenih gostinjskih soba s cvjetnim uzorkom i

ormarima od jeftinog drva. Imala je jedan krevet s bijelim poplunom,

jastunicom i dva crnobijela jastuia, antikni francuski radni stol i ormar, a

iznad kreveta uokvirenu mat fotografiju Pariza nou. Parketi su bili

izbrueni i polakirani, puni grba i vorova.

- Prekrasna je - rekla je Melody - stvarno prekrasna. Ali nisam sigurna da

veeras mogu ostati. Mislim da bih se morala vratiti kui. Imam sina...

Moram...


41/254

Pompea

-41-

Zastala je jer joj je za oko zapela posebno velika nepravilnost u parketu, a

onda je opet dolo, sjeanje, jasno i svjee, upavi tepih od ovje koe,

zguvana maramica, smee obojeni parketi, tamni krevet u kojem netko

lei, njezin glas koji uurbano ape: Pozvate policiju! Strpate te u zatvor!

Mama! Zar ne shvaa?

Melody je stao dah. - Moja majka! - proaptala je glasnije nego to je

oekivala.

- O - rekla je ena. Izgledala je pomalo zbunjeno. - U redu je.

- Ovaj, sada moram ii - rekla je Melody, pokuavajui se sabrati. - Ali,

hvala vam.

- Pa, kao to sam rekla, potpuno smo bukirani do kraja ljeta.- O, da, tako je. Nema veze. Moda najesen?

- Dat u vam brouru.

Melody je davala oima da upiju koliko god mogu dok se vraala niz kuu i

sputala prema izlazu, ali vlasnici su je tako dobro obnovili, da joj je jedino

raspored prostorija bio poznat.

- A dok je ovo bio skvot, znate li moda tko je tada tu ivio?

ena ju je tuno pogledala, kao da joj je i sama pomisao da je u njezinoj

kui nekad ivio netko tako neprilian kao skvoteri teko podnoljiva. -Nemam pojma, nikakvoga

- rekla je i mrcnula. Pruila je Melody decentnu brouru i otpratila je do

vrata. - Zapamtite, rezervirajte unaprijed. Zauzeti smo cijele godine.

Melody se okrenula kako bi izala iz kue i onda ga je ugledala. Mukarca -

ofucanog, izmorenog, bradatog i prljavog, u ruci je stiskao bocu vina

Diamond i kretao se prema njoj.

- Jesi li se izgubila? - pitao je, zapljusnuvi joj lice dahom punim alkohola.

- Ne, dobro sam - rekla je, pokuavajui ga zaobii.

- Izgleda mi izgubljeno. Jesi li sigurna da nisi izgubljena? Ja ti mogu rei

kamo da ide. ivim ovdje od svoje sedme godine, poznajem ovo mjesto

kao svoj dlan.

Mukarac je bio prosjene visine i moda tek malo stariji od nje. Da nije bio

tako odrpan i tako pijan, rado bi ga ispitala o gradu i kako je tu bilo ivjeti

dok je on odrastao.

- Ma, ne, stvarno - rekla je. - Dobro sam. Samo lutam.


42/254

Pompea

-42-

- I ja - nasmijeio se. Zubi su mu bili prljavi, ali iznenaujue ravni i na

broju za nekoga tko ivi na ulici.

Uzvratila mu je osmijeh i eljela da ode, da je ostavi na miru.

- Ja sam Matthew. A ti?

- Mel - odgovorila je, nije mu rekla puno ime da mu ne bi bilo zanimljivo i

tako produilo razgovor.

- Drago mi je, Mel. to te dovodi u Broadstairs ?

Slegnula je ramenima. - Samo sam se eljela na jedan dan

maknuti iz Londona - rekla je.

Opet se nasmijeio i prebacio bocu iz jedne ruke u drugu.

- Lijep je dan za to - rekao je. inilo se da joj se namjerava pridruiti pa seodmaknula od njega. Piljio je u nju stisnutim oima i dalje se smijeei. -

Poi onda - rekao je.

Nervozno mu se nasmijeila i krenula.

- Bilo je lijepo razgovarati s tobom - viknuo je za njom.

- I meni s tobom - rekla je, ponovo mu se nasmijeila i gledala kako se

okree od nje. I tada ju je pogodilo.

Olinjala teniska loptica, zid od cigle obojen u bijelo, slika leteeg djeaka,

zvuk...zrikavca? Ne, ne zrikavca, nekakvogrebanje, kao da netko obrauje drvo. I djeji glas koji kae: Makni mamu od

njega, prije nego ga i ona pone kupati i raati mu djecu.

Zastala je kako bi povratila dah.

I dok je ona dola k sebi, mukarac po imenu Matthew je nestao, progutalaga je masa i s njim odnijela. Melody je bila sigurna, neke kljune detalje

njezina djetinjstva.


43/254

Pompea

-43-

JEDANAESTO POGLAVLJE

1977.

Sve u vezi s Melodynim starim ivotom bilo je odneseno, ne odjednom,

nego polako, mukotrpno, sloj po sloj. Prvo joj je tata otiao ivjeti u neku

sobu u Brixtonu, s mievima u zidovima. Onda je mama dala otkaz na poslu

i poela dobivati socijalnu pomo, to je znailo da si vie nisu mogle

priutiti stvari kao to su fine pahuljice ili odlazak u zooloki vrt. Onda je

Melody ispisana iz vrtia, jer si ga mama vie nije mogla priutiti, pa su

spakirale sve svoje stvari, napustile stan u Londonu i preselile kod mamine

sestre Susie, koja nije imala djece i ivjela je u bungalovu na obali u Kentu,

blizu Broadstairsa.

Susie je bila Janeina starija sestra i bila je poznata kao "ona tiha". Nikada se

nije udavala i ivjela je u istom prilino vlanom bungalovu ve dvadeset

godina. itala je Bibliju radi zabave i puno eksperimentirala u kuhinji. Bila

je jako, jako debela i tako se sporo kretala da je rijetko naputala kuu. Bila

je samo etiri godine starija od Jane, ali je izgledala kao da bi joj mogla biti

majka.Melody nije voljela ivjeti kod tete Susie. Nije imala to raditi ni igrati se

ime, niti je mogla to vidjeti kroz prozor osim jo jednog bungalova i

potrgane ograde. Osim toga, vie nije bilo normalne hrane, jer si je Jane nije

mogla priutiti, pa su jele ono to je skuhala teta Susie, jela udnih imena

poput rissole i souffle i confiti tagine, jela s umacima i biljkama i puno vrhnja,

a jednom i s cijelim limunom. inilo se da ne postoji nikakav plan, s nekim

ciljem za budunost, rutina, takva kakva je bila, sastojala se od Susienih

odlazaka u crkvu i gledanja televizije. Dani su se prelijevali jedni u druge,bez iega za to bi se moglo uhvatiti.

Sve do jednog dana poetkom rujna, kad su Melody i njena mama etale

Broadstairsom s omotnicom punom novca koja je stigla od Melodynog tate,

da joj se kupi kolska uniforma. Na ulici ih je zaustavio mukarac, mukarac

sivih oiju i s puno rua i pitao Jane kako je, a Jane je pocrvenjela i rekla: -

Dobro sam, hvala - svojim ozbiljnim, "idem-ja-sad" glasom.

- Ne, ozbiljno pitam - rekao je, dodirujui rukom rukav njene be veste. -


44/254

Pompea

-44-

Ozbiljno, kako ste?

Jane je kiljila prema njemu. Melody je zadrala dah, elei da njena mama

ode, jer je ovo oito bila udna situacija, ali htjela je i da ostane, jer ju je

zanimalo to bi se sljedee moglo dogoditi.

- Rekla sam vam - odgovorila je Jane - dobro sam.

- Izgledate kao da vam je netko stavio ruku u utrobu - pomaknuo je svoju

ruku s rukava na njezin trbuh i stisnuo je u aku - i izvukao vam duu.

Okrenuo je aku za devedeset stupnjeva u smjeru kazaljke na satu, a onda je

spustio.

Melody je zastao dah.

Jane je duboko udahnula, ujno, kroz nos, a glava joj se lagano zabacilaunatrag, kao da je dobila udarac. - Ja... - poela je, ali ju je mukarac

uutkao stavivi joj prst na usta.

- Ve sam vas vidio - rekao je - promatram vas.

Jane je odgurnula njegov prst od svoga lica, zgrabila Melodynu ruku. - Pa -

rekla je - radije bih da to ne inite.

- Mogu vam pomoi - viknuo je za njom. - to god vas je povrijedilo, mogu

vas izlijeiti.

Jane je nastavila hodati, jako stiui Melodynu ruku u svojoj aci.- Izvolite - rekao je mukarac, pojavivi se pored njih. - Uzmite cvijet.

Ruu. Iz mog vlastitog vrta. U redu je. Uklonio sam sve trnje. Ne treba vam

jo boli u ivotu.

Jane je uzela cvijet a da ga nije ni pogledala i vrsto, urno otila s Melody

dalje.

Kada su dole do kraja ulice, Melody se okrenula vidjeti je li mukarac jo

uvijek tamo. Bio je. Kratko mu se nasmijeila, a onda su zale iza ugla.

Melody danima nakon toga nije mogla prestati misliti o ovjeku s cvijeem.

Promatrala je ruu u vazi u Susienoj kui kako se smanjuje, postaje sve vie

smea i vene. A onda, istog dana kad je posljednja uvela latica otpala sa

stabljike i pala na ultrapas kredenca tete Susie, Jane je objavila da moraju

ponovo ii u Broadstairs kupiti Melody nove cipele.

Melody nije mami spomenula ovjeka s ruom, da se ne bi predomislila oko

duana s cipelama. Zapravo nije spomenula tog ovjeka otkako su ga

vidjele.


45/254

Pompea

-45-

Ugledala ga je im su izale iz Susienog auta na obali. Sjedio je na klupi,

itao je knjigu, a sunce je sjalo izravno na njega. Kad je uo zatvaranje vrata

automobila podignuo je pogled i na trenutak je izgledao poput Isusa na slici

na zidu kuhinje tete Susie.

Teta Susie se odvezla, a one su preko ceste krenule prema duanima. Ustao

je s klupe i priao im. Imao je plavu pamunu koulju i odrezane vojne

hlae, a duga kosa mu je bila svezana da mu ne pada na lice. Melody je

uvidjela da ne moe prestati gledati u njega, ak i kad je to eljela.

- Dobar vam dan, ponovo - rekao je.

Jane je poskoila kad mu je ula glas. - O, Boe - poela je.

- Sluajte, sluajte - rekao je. - Prvo u vam se ispriati. Stavio je ruku nasrce. - Pretjerao sam proli tjedan. Stvarno mi je ao. Nisam smio tako

pristupiti nepoznatoj osobi. Ali radi se o tome da imam...providnost. Trenutnu.

Bum! Samo tako. im nekoga vidim, poznajem ga. I onda se zanesem.

Moete li mi oprostiti?

Nasmijeio se prema Jane, a oi su mu se stisnule u kutovima.

- U redu je - promrmljala je Jane. - Stvarno. Ne brinite se zbog toga.

- elim se iskupiti zbog toga. Dopustite mi da vas odvedem na kavu.

- Ne, stvarno. Ja...- uri vam se?

-Da.

- Kamo idete?

- Moramo kupiti nove cipele za moju ker.

- Aha - nasmijeio se. - Za kolu?

Melody je pocrvenjela i kimnula.

- Nova kolska godina. Sjeam se tog osjeaja. U koji razred ide? Prvi?

Drugi?

- Ne - odmahnula je glavom. - Predkolski.

- Predkolski! - nasmijeio se. - Izgleda prevelika za predkolski. Mislio

sam da ima barem est godina.

Melody se nasmijeila i stisnula uz majino tijelo.

- U svakom sluaju, pustit u vas da odete. A ako se predomislite oko kave,

bit u ovdje - pokazao je na klupu, gdje je leala njegova knjiga u mekom

uvezu. - I jo jednom


46/254

Pompea

-46-

- rekao je - velika isprika za ono od neki dan. Nisam vas htio preplaiti.

- u redu je - rekla je Jane, a u najudaljenijim dijelovima njezinih usana

poeo se pojavljivati osmijeh. - Ne brinite se zbog toga.

- Znai, oproteno mi je?

- Da - rekla je Jane. - Oproteno vam je.

ovjek se nasmijeio, obrisao lani znoj s ela i krenuo prema klupi.

- Usput - viknuo je prema njima dok su zalazile iza ugla

- ime mi je Ken.

Dok su se pribliavale adresi s komadia papira koji im je Ken dao proli

tjedan, sa svim svojim stvarima u istroenim koferima i putnim torbama,

padala je kia. Ni jedna se nije sjetila ponijeti kiobran i bile su mokre usvojoj ljetnoj odjei. Na trenutak su se zaustavile na ploniku pogledati

zgradu.

Bila je to oteena vila s poetka 19. stoljea, na trgu odmah pored obale

mora. Melody je podigla pogled prema galebovima iznad njih i pomaknula

se kako bi izbjegla teret koji je jedan od njih izbacio nekoliko centimetara

od njenih nogu.

Ken se pojavio na ulaznim vratima. Bos se spustio niz stepenice i pokupio

njihovu prtljagu. - Bok, Jane - rekao je njenoj majci - i bok, Melody. Dobrodole - rekao je. - Dobrodole u svoj novi dom.

Odveo ih je u sobu s kosim stropovima i malim prozorima.

Bila je jednostavno opremljena, jedan krevet s izvezenim pokrivaem,

krevet na kat s bijelim eljeznim okvirom i ormar od borovine.

- Pod krovom - rekao je, saginjui glavu kako bi otvorio prozor. - Nije ba

sjajno za nas visoke, ali savreno je za vas malene. - Okrenuo se i namignuo

Melody, a ona mu se nasmijeila.

Kad je Ken otiao, Melody i njen

Documents

109962529 Istina o Melody Browne Lisa Jewell