165

11. Crkva kroz povijest

11.1 Uvod

Vjera je zauzimala sredi{nje mjesto u ‘ivotu ljudi ovoga kraja. Ona je pratila i uzvisivalasvaki ve}i ~in u ljudskom ‘ivotu, od ro|enja i kr{tenja do smrti i pokopa, te je nudila nadu uspasenje. Ostavila je dubok trag u povijesti ovoga naroda. Bila je s njim u najte‘im trenucima,duhovno mu poma‘u}i u o~uvanju nacionalnog identiteta. Povijest crkve slo‘ena je poputpovijesti na{ega naroda. Ne osvrnuti se na taj segment u~inilo bi ovu knjigu zasigurnosiroma{nijom. Crkva okuplja svoje vjernike i gra|ane u svim prilikama na{ega ‘ivota, i radosnimi ‘alosnim. Ona na neki na~in simbolizira klju~ za razumijevanje povijesti svakog pojedinca isamog mjesta, govori nam tko smo, koje je na{e dostojanstvo, na{ poziv, na{ smisao i na{ cilj.

I kako je sve po~elo?Kr{}anstvo je na podru~je Like do{lo prije Hrvata i to s Rimljanima koji su svoja upori{ta

gradili uz trgova~ke putove. Nepostojanjebiskupija na ovom podru~ju u Rimsko dobadokazuje da je zasigurno samo manji brojstanovnika prakticirao kr{}ansku vjeru, doksu japodski starosjedioci ostali vjerni svojimstarim bogovima i tradiciji.

U novu domovinu Hrvati dolaze kaopogani s vjerom u mno{tvo bogova i u mo}prirodnih sila- religije koju su ba{tinili naizvorima indoeuropske civilizacije. Po~etakpokr{tavanja zapo~elo je nedugo nakondoseljavanja - po~etkom 7. st (610.-641.).Katoli~ka vjera po~ela se najprije {iriti me|uHrvatima iz bizantskih gradova na Jadranu, izRima, ali i posredstvom misionara iz frana~kihsredi{ta, posebice iz Akvileje. Pod utjecajemrimskih starosjedilaca, pa onda pape Ivana IV.Dalmatinca i bizantskog cara Heraklija, kojije doveo sve}enike iz Rima, Hrvati su po~eliprimati kr{}anstvo. Proces pokr{tavanja trajaoje nekoliko stolje}a. Obi~an puk te{ko seodvajao od starih religijskih tradicija. Stanov-ni{tvo ovoga kraja pre{lo je na kr{}anstvotijekom drugog pokr{tavanja, izme|u 867.-886.pa mo‘da i u desetom stolje}u.

Stajni~ka `upna crkva Sv. Nikole prijeDrugog svjetskog rata

166

Poganski Avari, koji su prodrli na ovaj prostor, nesumnjivo su ognjem i ma~em zatiralisve {to su ovdje zatekli, pa time i kr{}anstvo. (Tomljenovi}, str. 106)

Postoji jedan zanimljiv doga|aj iz vremena pokr{tavanja. Papa sv. Agaton (678. - 681.)sklopio je s Hrvatima mirovni ugovor, kojim je hrvatski narod obe}ao da ne}e nikadanapadati druge narode. Car Porfirogenet sa~uvao je tekst tog ugovora koji u jednom dijeluglasi: «Hrvati poslije kr{tenja sastavi{e vlastoru~ni ugovor te se tvrdom i nepokolebljivomvjerom zakle{e sv. Petru, da nikada ne}e provaljivati u tu|e zemlje niti ondje ratovati, ve}da }e radije ‘ivjeti u miru sa svima, koji to budu htjeli. A od Pape su za to dobili molitvu(obe}anje), da }e se za njih boriti i na pomo} im biti Bog Hrvata, kadgod drugi narodiprovale u hrvatsku zemlju i ratom ih uznemire, a Petar, u~enik Kristov, obdarit }e ihpobjedom» Na‘alost, na{ }e narod protiv svoje volje u nadolaze}im stolje}ima ~esto kr{itiovaj ugovor. Ratovati }e za tu|e interese {irom Europe i pla}ati veliki danak u svojoj krvi.(Draganovi}-Buturac)

Vrlo va‘an vjerski doga|aj jest dolazak na ove prostore u~enika sv. ]irila i Metoda izMoravske. Oni {ire kr{}anski nauk na narodnom jeziku i ujedno prosvje}uju narod. Ubogoslu‘ju se, prema njihovom nauku, upotrebljava isklju~ivo hrvatski jezik (tadacrkvenoslavenski). Iako je Rimska crkva zabranila taj nauk, a hrvatski kraljevi tu odluku una~elu podr‘ali, u mnogim dijelovima Hrvatske, poglavito u gorskim, primorskim isjevernodalmatinskim podru~jima, sve ostaje po starom. Sve}enici koji se pridr‘avaju nauka]irila i Metoda zovu se popovi glagolja{i. Oni ne dr‘e mnogo do stege koju im name}e Rimskacrkva, ve} ‘ive kao obiteljski ljudi. U 9. stolje}u kod nas se javlja glagolji~ko pismo za koje seop}enito smatra da je djelo s. ]irila i Metoda, me|utim, postoje indicije da je ono postojaloi prije njihovog dolaska. Ovime }e glagoljica postati prvim na{im nacionalnim pismom.

Crkva je u srednjem vijeku bila nositelj kulturnog stvarala{tva. Li~ko je podru~je bilojedno od ‘ari{ta hrvatske srednjovjekovne kulture, napose glagoljske. Iako teorija da je uKosinju tiskana prva na{a knjiga- Misal iz 1483 - nije potvr|ena, ipak ostaje ~injenica da jeovaj kraj, ne samo upotrebljavao glagoljicu u crkvenoj i svakida{njoj uporabi, nego ju je i{irio i na okolna podru~ja. Poznato je da je papa Inocent IV. odobrio 1248. senjskom biskupuFilipu uporabu glagoljice u crkvenoj slu‘bi, pa je Senj postao jedno od glagoljskih rasadi{ta.Drugo va‘no crkveno i kulturno sredi{te ovoga prostora bio je Modru{. Prema tome, brinjskose podru~je nalazilo izme|u bisera srednjovjekovne hrvatske kulture i crkvenosti, {to }eutjecati na njegovu va‘nost i daljnji razvoj. (Runje.)

Godine 1054. uslijedio je crkveni raskol kr{}anske zajednice koja se podijelila na zapadnu-katoli~ku sa sjedi{tem u Rimu, i na isto~nu-pravoslavnu sa sjedi{tem u Carigradu. U po~etkuse na{i biskupi dijelom priklanjaju Rimu a dijelom Carigradu. No, kasnije }e prevladatikatoli~anstvo i hrvatski }e se narod u cijelosti na}i u okrilju katoli~ke crkve.

U srednjem su vijeku sve}enici - osim svoje temeljne crkvene djelatnosti - slu‘beno vodilii bilje‘ni~ke poslove, jednom rije~ju bili su kulturni i javni djelatnici u naj{irem smislu terije~i. Na‘alost, na na{em podru~ju nisu o tome otkriveni pisani dokumenti. Me|utim, izdalmatinskih arhiva doznajemo da su pojedini sve}enici podrijetlom iz na{eg podru~ja vodilite poslove u susjednoj Dalmaciji i Primorju. Na Rabu plemi} Ivan Dominis Damjanov imenuje16. o‘ujka 1497. javnim bilje‘nikom Ivana Fran~i}a, Jakovljeva, sve}enika iz Brinja, «dobrogpoznavatelja hrvatskog jezika». Na Ugljanu se jo{uvijek ~uva kale‘ don Fran~i}a na kojem jegraviran natpis: “Santa Maria ora pro… Hunc calicem fecit fieri dominus Johannas Fran~i}plebanus sancti Stefanfani nec non vicarius Brigniensis. Anno domini M.CCCCCXV”. Prijenjega tu zatje~emo tako|er jednog Brinjaka - don Peru Jakov~i}. (Runje)

167

11.2. Razvoj biskupija

Crkvena organizacija pretrpjelaje na ovim prostorima brojne pro-mjene. Pod izuzetnim vanjskim pritis-kom mijenjala se organizacija crkve.Najve}e promjene do‘ivjela je organi-zacija biskupija. Da bi mogli pratitisvu silinu dinami~nih povijesnihzbivanja na ovom podru~ju, potrebnoje cjelovito sagledati razvoj crkvenogustroja kroz povijest i njegove uzroke.

Kakva je bila organizacija bis-kupija u srednjem vijeku na ovom i{irem podru~ju?

Stalni politi~ki sukobi i razmiriceizme|u tada{njih centara mo}i sna‘nosu utjecali na crkvenu organizaciju.Svaka je tada{nja dr‘ava nastojala dau interesu vlastitog presti‘a i stabil-nosti dobije adekvatnu autonomnucrkvenu organizaciju. To je posebnovrijedilo u srednjem vijeku, zbog ~egaje Hrvatska imala svoj poseban razvoj.U po~etku je Crkva u Hrvata bilapodvrgnuta crkvenopravnoj nadle‘nosti akvilejskog patrijarha. U vrijeme kneza Branimira(879-892) kne‘evina Hrvatska postala je priznati me|unarodni subjekt, te se pojavila potrebaza uspostavom jedinstvenog crkvenog ustrojstva na podru~ju dr‘ave. Ninski biskup Teodozijeuz Branimirovu potporu nastojao je dobiti nadbiskupsku stolicu. To mu je uspjelo nakon {toje postao splitski nadbiskup. Zbog toga }e do}i do borbe za primat izme|u splitskog, zadarskogi ninskog biskupa. Na‘alost, uslijed odre|enih povijesnih okolnosti dolazi do prevlasti splitskogbiskupa. To }e za posljedicu imati ukidanje stare ninske biskupije. Da je Grgur Ninski uspiou ovoj borbi zacijelo bi povijest hrvatske dr‘ave u 10. stolje}u bila blistavija, a konsolidacijadr‘avne i crkvene vlasti imala bi vjerojatno pozitivan utjecaj u narednim stolje}ima. Nakonovih doga|aja splitski je nadbiskup nadle‘an za cijelo podru~je tada{nje Hrvatske, osim onihpodru~ja koja su ve} bila uklju~ena u neku od starih hrvatskih biskupija. U to su vrijemeSenj, Brinje i Gacka bili pod kr~kim biskupom, gdje }e ostati sve do osnivanja Senjskebiskupije.

Pojavom Mle~ana u Dalmaciji 1154. godine dolazi do okupacije dijela do tada homogenoghrvatskog prostora, zbog ~ega Mle~ani osnivaju svoju zadarsku nadbiskupiju. Venecija nijehtjela da na podru~ju pod njezinom vla{}u jurisdikciju obavlja strani, hrvatski metropolit.Splitski nadbiskup nakon ovih promjena tra‘i za sebe pravo na gorske ‘upe: Krbavu, Bu‘ane,Plase (Pla{ki), Vinodol, Modru{i Novigrad. To mu hrvatsko-ugarski kralj Stjepan III. potvr|ujesvojom poveljom iz 1163. godine. (M. Bogovi}, Ustrojstvo dr‘ave...) To su ujedno i prva saznanjao organiziranom vjerskom ‘ivotu na podru~ju dana{nje Like!

Karta biskupija prema splitskom primjerku povelje

168

Krbavska biskupija

Me|utim, i ovo }e stanje potrajati vrlo kratko. Na pokrajinskom saboru u Splitu 1185.godine unutar splitske nadbiskupije osniva se Krbavska biskupija koja je pokrivala znatandio dana{nje ju‘ne Like (Krbava), kao i dio dana{nje Bosne i Primorja. Njezino je podru~jeobuhva}alo srednjovjekovne ‘upe Krbavu, Bu‘ane, Novigrad (dana{nje Todorovo u Bosni),Dre‘nik, Plas (Pla{ki), Modru{i Vinodol. Ovo stanje odr‘alo se sve do 15. stolje}a. Zbogturske opasnosti godine 1460. preneseno je sjedi{te biskupije u Modru{. Kada su 1493. Turcispalili i opusto{ili okolicu Modru{a -bez utvrde - biskup se seli u Novi Vinodolski.

Senjska biskupija

Postavlja se pitanje za{to u splitskoj povelji o osnutku krbavske biskupije nema nigdjeSenja, Brinja, Gacke i Like? Iz prostog razloga {to na ovom podru~ju ve} postoji samostalnaSenjska biskupija. Ona je vjerojatno osnovana na samom rubu zakonitosti. U ~asu kada jeovaj prostor odvojen od prija{nje kr~ke biskupije, Senj je tada bio razvijeno gospodarsko,upravno i kulturno sredi{te s ure|enom civilnom i crkvenom upravom i sa dosta jakim zale|em~inio jednu zasebnu prostornu i upravnu cjelinu. Nije zbog stoga ‘elio biti u nekoj drugojbiskupiji, nego je izabrao samostalan put. Senj je najstarije biskupsko sjedi{te na ovimprostorima. Ondje se biskup spominje ve} po~etkom 5. stolje}a (Bogovi}, Organizacija...). Tosvakako potvr|uje sa~uvano pismo pape Inocenta I. (402-417) senjskom biskupu Laurenciju.Bilo je pitanje nije li tu rije~ mo‘da o nekoj drugoj biskupiji sli~noga imena, kao Segni i Sienau Italiji, ali tamo ne postoje nikakvi podaci o biskupu Laurenciju. Nakon toga Senjska biskupijane spominje se sve do 1169. godine. Fizi~ki odvojeni visokim planinskim vijencima od okolnihpodru~ja oduvijek su Senj i Gacka s Brinjem ~inili jednu prirodnu i gospodarsku cjelinu.Senj je bio vrlo va‘an izlaz na more, a preko zale|a i{le su vitalne prometnice premaunutra{njosti. Time je ova prostorna cjelina mogla zasebno opstati bez utjecaja udaljenihcentara mo}i. Brinjsko podru~je od samog }e osnutka senjske biskupije biti u njezinom sastavu,s kra}im izuzetkom izme|u 1460. i 1534. kada je postojala samostalna Oto~ka biskupija.

Od druge polovine 16. stolje}a - nakon dolaska Turaka i okupacije Like i Krbave - senjskibiskup upravlja je i Modru{kom ili Krbavskom biskupijom. Tridesetih godina 17. stolje}aModru{ka ili Krbavska biskupija sjedinjena je sa Senjskom. Tako }e biti sve do 1969. kada jedo{lo do ujedinjenja Rije~ke i Senjske biskupije u jedinstvenu Rije~ko-senjsku nadbiskupiju.Time je Senjska biskupija zadr‘ala svoj povijesni kontinuitet. Ukinuta je Modru{ka iliKrbavska biskupija, a njezino je podru~je uklju~eno u novoosnovanu Rije~ko-senjskunadbiskupiju. Dana 25. svibnja 2000. god. papa Ivan Pavao II. izdao je sve~ano pismo (bulu)kojom dosada{nju Rije~ko-senjsku nadbiskupiju dijeli na dvije crkvene jedinice: Rije~kunadbiskupiju i Gospi}ko-senjsku biskupiju.

Oto~ka biskupija

Zbog turske opasnosti dolazi do prelaska sjedi{ta Krbavske biskupije iz Udbine na Modru{.U to vrlo slo‘eno vrijeme ja~a uloga Frankopana na gackom i brinjskom podru~ju. Da bi osna‘iocrkvenu ali i upravnu i vojnu organizaciju, papa Pio II. na molbu Sigismunda Frankopana1460. godine osniva posebnu biskupiju sa sjedi{tem u Oto~cu. Sigismund je smatrao da popravu patronata mo‘e imenovati biskupa i kaptol, {to je i u~inio, a papa se s u~injenim i slo‘io.

169

Me|utim, situacija se razvijala suprotno fran-kopanskim o~ekivanjima. Padom njihovemo}i nakon 1534. ovu biskupiju vi{e nenalazimo u pisanim dokumentima. Zasi-gurno je opet spojena sa senjskom biskupijom.

11.3. Razvoj `upa na

Brinjskom podru~ju

Brinjske ‘upe u srednjem vijeku

Brinjsko je podru~je u srednjem vijekurelativno dobro naseljeno. O tome detalj-nije pogledati “Brinje u srednjem vijeku”.U Brinju i okolini nalazimo u to vrijeme,osobito u prvoj polovini 15. stolje}a vi{ecrkava i kapela. Pored samostanske crkveSv. Marije, u Brinju je postojala i crkva. sv.Fabijana i Sebastijana s kasnoromani~kimoznakama, te goti~ka crkva PresvetogTrojstva u frankopanskoj tvr|avi. Crkva sv. Stjepana Prvomu~enika u Holjevcu slovila kao`upna. Ispod Humca je bila kapela sv. Vida a u neposrednoj blizini i crkva sv. Apolonije, a uLetincu u to vrijeme nalazimo crkvu sv. Duha. U okolini Brinja jo{su poznate crkve iz togvremena, u Tu`evi}u, Vodote~u, Lu~anima, Drenovu, Melnicama i Dubravama.

I na Stajni~ko-jezeranskom podru~ju crkva je vrlo stara. Tome je zasigurno razlogpostojanje ja~e naseljenosti zbog bogatih vodotoka i pa{njaka. Prvi puta u pisanimdokumentima spominje se 1476. u Jezeranama ‘upna crkva Sv. Marije - eclessia SanctaeMariae in Jeserin i crkva sv. Martina u Obrovu” (?) Da li je to Stajnica? (M. Sladovi}, D.Farlati, \. [urmin). Godine 1499. u crkvi “v Jezerah” je pop Grdin “plebanu{“ (\. [urmin).

Nestala je pisanih tra-gova ali i materijalnih osta-taka te crkve. Prema mi{lje-nju arheologa dana{njakapelica Sv. Petra potje~eiz srednjeg vijeka, me|utimu vojnim katastarskim kar-tama iz 1780. nje tamo ne-ma! Da li se u to vrijeme na-lazi u ru{evnom stanju, te jekasnije obnovljena - te{ko jeutvrditi. Turska su pusto-{enja uni{tila sve tragove iprekinule kontinuitet broj-nih srednjovjekovnih nase-lja na ovim podru~jima.

Gospi}ko-senjska biskupija danas

Crkva u Jezeranama prije Drugog svjetskog rata

170

11.4. Pojava crkvenih redova na Brinjskom podru~ju

Augustinci, dominikanci i franjevci

U srednjem vijeku na {irem brinjskom podru~ju djelovalo je nekoliko crkvenih redova.U Brinju se, prema pisanim dokumentima, najprije pojavio red augustinaca. Oni su imalisamostan negdje u blizini dana{nje ‘upne crkve. Prvi njegov spomen nalazimo u pisanomdokumentu od 1. kolovoza 1388. Toga dana odr‘ano je u samostanu sudi{te u vezi parniceizme|u zagreba~kog kaptola i krbavskog biskupa. Sudi{te je odr‘ano “u samostanu Sv. Marijereda pustinjaka Sv. Augustina”. Spominju se redovnici Toma, prior Petar de Lunako, Nikola deJumlavi} i Matija de Viliko. Samostan spada me|u frankopanske fondacije (zadu‘bine). Budu}ida nemamo mnogo podataka o augustinskom samostanu u Brinju, moglo bi se zaklju~iti danije bio duga vijeka. Da li je nestao 1537/38. godine kad su Frankopani izgubili Brinje, ili jeto bilo kasnije, te{ko je zaklju~iti.

O franjevcima tako|er postoji vrlo malo podataka. U raspolo‘ivoj arhivskoj gra|isa~uvano je pismo pape Pija II datirano 17. svibnja 1463. u kojem stoji da je Martin Frankopanod najvi{ih crkvenih vlasti zatra‘io dopu{tenje za podizanje franjeva~kog samostana na Trsatui u Brinju. Papa je to dopustio odrediv{i «da u te samostane treba postaviti takve franjevce koji}e se odlikovati revno{}u i s kojima }e biti zadovoljan Martin Frankopan» ( F. E. Ho{ko). Naime,nakon pada Bosne dolazi do te{kih prilika u djelovanju crkve. Franjevci su pozivali narod naotpor, {to je bilo suprotno volji turskih vlastodr‘aca. Da bi mogli i dalje djelovati, tada{njaBosanska vikarija podijeljena je na dva dijela - dio pod Turcima i dio pod ugarsko-hrvatskimkraljem. To se dogodilo 1514. godine.

Godine 1489. u jednoj darovnici spominje se “fratar Petar, priur Svete Marije z Brinkupno s ostalimi fratri” ([urmin, str. 335). Oni se spominju i 1506. godine, a 1509. idominikanci, koji su vjerojatno koristili prostore augustinskog samostana. (Bogovi}, Zvona)Nakon {to su Turci 1527. godine osvojili Krbavu i razorili Modru{, franjeva~ka provincijaBosna-Hrvatska do`ivjela je svoj kraj. Njezini ~lanovi napu{taju ve}inu samostana osimtrsatskog i senjskog.

Tako|er je zabilje‘eno 1515. godine da je brinjski ‘upnik naru~io dragocjeni kale‘, koji}e biskup Ko‘i~i} skloniti na sigurnije mjesto, a poslije }e ga, zbog njegove velike vrijednosti,ponijeti sobom u Zadar, gdje se i danas ~uva. (Bogovi}, Zvona) Da li danas postoji interes dase nakon nekoliko stolje}a vrati na brinjsko podru~je?

Pavlinski red

Pavlinskom redu pokloniti }emo ovom prilikom ne{to vi{e pozornosti, Naime, postojipretpostavka da je stajni~ka ‘upa nakon napu{tanja samostana “Sv. Nikole na Gvozdi” (dana{njojKapeli) dobila ime po tom svecu-za{titniku, kao spomen na taj modru{ki samostan. Samostanje prestao djelovati 1786. godine a stajni~ka je ‘upa osnovana 1789. godine, {to potvr|ujeveliku vjerojatnost ove pretpostavke. No, krenimo redom...

Crkveni red pavlina imao je na podru~ju krbavsko-modru{ke i senjske biskupije izrazitova‘nu ulogu: “bili su stup crkvenoga, kulturnoga i gospodarskog ‘ivota ovih krajeva”. Jedan od trinjihova temeljna zavjeta bilo je siroma{tvo. Redovnik se obvezuje da osobno ne}e ni{taposjedovati, ali zajednica (samostani) mo‘e imati odre|ena dobra.

171

Centralni pavlinski samostan hrvatsko-istarskog pavlinskog podru~ja bio je samostansv. Nikole na Gvozdu, blizu Modru{a, u zaselku Gornji Keseri, uz staru cestu Jezerane-Modru{. Naime, dana{nji naziv “Kapela” nastao je u 18. stolje}u kada je obnovljen samostan.Prije se to gorsko podru~je jednostavno zvalo “Gvozd” ({uma).

Iz povijesnih dokumenata nije jasno kada je i kako nastao. Stru~na i sustavna arheolo{kaistra‘ivanja nisu provedena, tako da nije mogu}e sagledati starosti ovoga objekta i njegovuveli~inu kroz povijest. Najvjerojatnije je utemeljen u prvoj polovini 14. stolje}a. Postojipretpostavka da je samostan zadu‘bina kneza Ivana Frankopana koji ga je posvetio svojemusinu jedincu- Nikoli. (M. Boloni})

Dana{nje ru{evine pokazuju da je bio velik. Smatra se da je u najboljim vremenima unjemu ‘ivjelo i do 80 redovnika. Me|utim, ovaj broj je vjerojatno preuveli~an, jer Lepoglava,koja je ipak najve}i i najpoznatiji samostan pavlina, nije imala vi{e od 62 redovnika. Vjerojatnoje to~no da je samostan imao oko 30 redovnika. Svoj najve}i procvat samostan do‘ivljava uvrijeme vikara Stanislava iz Poljske, kojega dokumenti spominju izme|u 1444. i 1475.

Nakon krbavskog poraza i prodora Turaka samostan zapada u te{ku situaciju. Tijekomjednog turskog prodora u 16. st. on je napu{ten, poru{en i zarastao u vegetaciji, ali nijepoznato kako i kada se to dogodilo. Ve}ina povjesni~ara smatra da se to dogodilo zanajintenzivnijih turskih provala oko 1530. godine.

lako je dugo ostao u ru{evinama, uspomena na njega nije i{~ezla. ^im su se prilike naovom podru~ju stabilizirale nakon Karlova~kog mira 1699, dolazi do poku{aja njegove obnove.Pothvata se prihvatio jedan pobo‘ni franjeva~ki tre}oredac Andrija Matija{i}, koji je do{aona Gvozd 1705. godine. Na ru{evinama ure|uje skromni boravak i podi‘e kapelu Sv. Nikole,koja je zavr{ena 1708. godine. Ovdje borave samo tri redovnika. Na takvom mjestu samostanje zna~io veliku za{titu putnicima od razbojnika i od nevremena.

God. 1786. car Josip II ukida pavlinski red i od tada samostan postaje ru{evina. Jednonjegovo zvono dospjelo je na toranj crkve u Kri‘polju.

Ovim smo putem htjeli o‘ivjeti uspomenu na ovaj, za na{u brinjsku povijest izuzetnozna~ajan sakralni objekt i crkveni red.

11.5. Stanje crkvenosti za vrijeme i poslije turske

opasnosti

Nakon turskih prodora i osvajanja Like i Krbave (1527), stanovni{tvo brinjskog i oto~kogkraja jako se prorijedilo. U brinjskom je ipak ostalo ne{to ratarskog stanovni{tva koje nijebilo vojni~kom slu‘bom vezano uz obranu brinjske tvr|ave tako da je sa~uvan i govornikontinuitet, ~akav{tina, koja se u ostalim krajevima povla~ila zajedno s povla~enjemstarosjedilaca. Od brojnih ‘upa koje su u srednjem vijeku postojale u Gackoj, preostale susamo brinjska i oto~ka, ali su i one do‘ivjele svoju kataklizmu, obzirom na crkvene sadr‘ajekoje su do tada imale. Tim }e ‘upama upravljati vojni sve}enici, bez ~vr{}e povezanosti sbiskupskim sredi{tem, tako da se za senjsku biskupiju mo‘e re}i da je u drugoj polovini 16. iu prvoj polovini 17. stolje}a bila u granicama senjske ‘upe. (Bogovi}, Zvona) Stanje crkvenostina ovom podru~ju mo‘emo pratiti iz izvje{}a senjsko-modru{kih biskupa u Rim.

U svom izvje{}u biskup Markantun de Dominis 1602. ne spominje brinjsku i oto~ku‘upu. One se spominju tek 1615. kada biskup Vicenz Martena navodi da se senjska biskupijasastoji od tri ‘upe: Senj, Brinje i Oto~ac. Na cijelom tom podru~ju ‘ivi samo 4.000 stanovnika,

172

60 sve}enika, sedam pod|akona i |akona i 20 klerika. Samo trojica od njih znaju ne{to latinski.Spominje da zbog opasnosti u Brinju i Oto~cu nije bio, i da nedostaje kvalitetnih sve}enika icrkvenih objekata.

Biskup Petar Marijani u svom izvje{}u 1654. navodi da sve}enici ‘ive u vrlo te{kimuvjetima i dijele op}e siroma{tvo sa ostalim pukom. Da bi pre‘ivjeli bave se poljoprivredomi sto~arstvom.

Iz izvje{}a biskupa Hijacinta Dimitrija iz 1684. godine, dakle u vrijeme slabljenja turskesile, pojavljuju se na ovom podru~ju nove ‘upe: Brlog i Sv. Juraj. Me|utim, one ne}e dugopre‘ivjeti, pa }e ubrzo opet postati kapelanije. ^itava biskupija u to vrijeme ima svega oko3.000 vjernika, od ~ega polovica otpada na Senj! Za primijetiti je da broj stanovnika stalnoopada u odnosu na 1615. godinu. Crkva i kanonici i nadalje su vrlo siroma{ni. @upa Brinjeima ‘upnika i kapelana. U Brlogu je drvena crkva kojom se zajedno slu‘e katolici i pravoslavci.

Iz Brinja }e poslije 1689. biti potpomognut rast pojedinih katoli~kih zajednica u okolici,najprije u Jezeranama i Stajnici, a poslije u Kri‘polju, Lipicama i Letincu.

Dolaskom novih naseljenika na Stajni~ko polje i prestankom turske opasnosti po~injuse krajem 17. stolje}a na brinjskom podru~ju graditi vjerski objekti i obnavljati vjerski ‘ivot.Iz izvje{}a biskupa Sebastijana Glavini}a iz 1695. na podru~ju Senjske biskupije postoje tri‘upe: Sv. Juraj, Oto~ac i Brinje, ali se ve} tada pojavljuju filijale (kapelanije) u Brlogu,Karlobagu i Jezeranama. U Brinju boravi ‘upnik s kapelanom a ‘upa, u koju spada i na{epodru~je, broji oko 1500 vjernika! Misa se slu‘i staroslavenski («ilirski») i latinski. Na mjestimaporu{enih crkava i kapelica grade se novi sakralni objekti.

11.6. Povijest Stajni~ke `upe - Plovanije

Vrijeme od kraja 17. stolje}a do nastanka Stajni~ke ‘upe 1789. godine

Senjski biskup Martin Brajkovi}, ina~e brinjski plemi}, predla‘e 1700. godine da se uJezeranama i Stajnici osnuju posebne rimokatoli~ke ‘upe. Me|utim, do realizacije ove zamislipro}i }e skoro 80 godina! Prema do sada raspolo‘ivim podacima prvo ve}e naselje izvanBrinja bile su Jezerane. Ondje su seljani sagradili crkvu na ~ast sv. Jurja, koju je biskupGlavini} 22. lipnja 1692. posvetio. Biskup se najprije ustezao da to u~ini jer crkva nije imalastalne prihode za uzdr‘avanje, ali kad je mjesni knez Miho Serti} u svoje ime i ime ostalihmje{tana dao garanciju da }e crkva biti doli~no uzdr‘avana, biskup ju je posvetio. Premapopisu iz 1697. u Jezeranama je 30 katoli~kih obitelji a u Stajnici devet! Naime, ‘upna crkvau Brinju bila je udaljena vjernicima iz Jezerana, Stajnice i okolnih mjesta, {to je pri~injavaloprobleme oko dolaska na misu iz udaljenih mjesta, osobito zimi. (Bogovi}, Zvona)

Iz izvje{}a biskupa Benedikta Bedekovi}a iz 1708. godine vidljivo je da se u biskupijipove}ava broj ‘upa, i tada ih ima sedam, a brinjska ‘upa ima 1800 vjernika i filijalu Sv. Jurja uJezeranama. Dakle, u to su vrijeme Stajnica i Lipice crkveno vezane za jezeransku kapelaniju.

Rast, odnosno zasa|ivanje Crkve mo‘emo kvalitetno pratiti od godine 1723. Iz te godineimamo pouzdane i dosta podrobne podatke u vizitaciji biskupa Pohmajevi}a. On bilje‘i osimjezeranske kapele i kapele Svetog Kri‘a u Kri{polju, Sv. Mihovila u Letincu, Sv. Marije uKamenici i Sv. Ivana Krstitelja u Lipicama. Interesantno je da se nigdje ne spominje stajni~kakapela! Da li je to ona ne~itka u izvje{}u- koja se ne mo‘e identificirati, te{ko je re}i. (Bogovi},Izvje{}a... i Zvona)

173

Podru~je se i nadaljenaseljava i broj stanovnikaraste. Stajni~ka naselja zbogkvalitetnih livada i oranica,ali i teku}e vode postajuprivla~na za naseljavanje irazvoj naselja. Zbog napu-~enosti brinjskog podru~ja injegove prostranosti u uda-ljenim filijalama postojali suvikarijati u kojima su vikaristalno boravili i vodili du-hovnu pastvu u ovisnosti obrinjskom ‘upniku. Godine1733. uz ‘upnika u Brinjupostoje jo{tri sve}enika. Je-dan od njih stanuje kod filijale sv. Mihovila u Dabru, a drugi je u Stajnici i tamo posjedujestan. Zasigurno se tamo nalazi negdje od 1730. (M. Bogovi}, Vila Velebita, 1994). Premanekim pisanim podacima stajni~ka kapelanija (filijala brinjske ‘upe) po~ela je djelovati 1737.godine. Nju je posjetio 27. lipnja iste godine biskup Benzoni i tom je prilikom posvetio

pobo~ne oltare, prvi Navje{tenjaBla‘ene Djevice Marije s relikvijamaCelestina, Eksperanata i Blande, adrugi sv. Josipa i Franje Ksavera srelikvijama Aurelija, Krescencija iKristijane. Tom je prilikom posvetio ijedan portatile (Buri}, str. 212).Kapelanija ima matrikule od 1748.(Vinko Sabljar, 1850. i shematizambiskupije iz 1915.).

Kapelanije-filijale u to vrijeme(god. 1733.) nisu ni{ta posjedovale.Crkvena se milostinja sabirala samoprilikom crkvenog zbora i u korizmenenedjelje. Da bi kapelanije mogleopstati brinjski ‘upnik davao im jepolovicu desetinskog prihoda. (Statusparochiarum a. 1733, Arhiv Franjev-a~kog samostana na Trsatu, str 4.)

Iz izvje{}a biskupa Benzonija iz1741. stanje se i dalje popravlja.Biskupija ima 9 ‘upa i 34 filijalnecrkve. Biskup je 16. rujna 1733, uJezeranama u filijalnoj crkvi sv. Jurajaposvetio oltar u ~ast istog sveca srelikvijama Ampilijata, Celza i Firma.

Kapela Sv. Petra i Pavla 1943. godine

Vizitacija biskupa Pia Maznadora stajni~kog vikarijataiz 1768. godine (BAS, 1768. godina)

174

Godine 1768. Stajni~ki kapelan Marko Mesi} vr{i popis stanovni{tva u kapelaniji -stali{du{a (status animarum). To je jedan od najdragocjenijih dokumenata koji nam otkrivamno{tvo podataka o brojnosti i strukturi stanovni{tva. Osim Stajnice popisane su Jezerane iLipice. (Vidi: O stanovni{tvu i migracijama)

Osnivanje stajni~ke ‘upe - plovanije

Car Josip II pretvorio je stajni~ku kapelaniju 1789. u zasebnu ‘upu. Treba napomenutida se nekada u ovom kraju ‘upa nazivala plovanija a ‘upnik plovan. U sklopu stajni~ke ‘upenalazile su se dvije filijalne kapele. U selu Lipice nalazila se Sv. Ivana Krstitelja i Sv. Petra iPavla u Stajnici. Pod stajni~ku ‘upu spadao je i Glibodol. Godine 1851. osniva se samostalna‘upa Lipice u ~iji sastav ulazi i Glibodol.

Tijekom opse‘nih istra‘ivanja do{li smo do podataka o du{obri‘nicima u Lipicama iJezeranama. Da bi ih spasili od zaborava ovdje ih objavljujemo. U Lipicama sudu{obri‘ni{tvo obna{ali Ivan Zeunig (1851) Antun Muhvi} (1856-1861), Baltazar Habulin,letina~ki ‘upnik (1861-1873), Petar Sabljak (1873-1883), Josip Sandri (1883), Karlo Kokolj(1896) Leopold de Rubelli (1899-1013), administrator letina~ki Andreas Vidas, a 1925.bio je Marko Toma{i}.

Susjedna jezeranska ‘upa obuhva}ala je ^rnac, Dre‘nicu, Holjev~evo selo, Mokro,Podmaljen, Razvalu i Serti} selo. Du{obri‘ni{tvo su obna{ali sve}enici: Adalbert Kor~agin(1851-1873) Ivan Domian (1873), Nikola Fantin (1874), Ernest Kranj~evi}, Laurencije Vidas(1882-1889), Eugen Stri‘i} (1889-1901), Ivan Dobrila (1901), Pavao Serti} (1901- )

Prema izvje{}u biskupa Ivana Krstitelja Je‘i}a iz 1814. i 1826. godine “crkve na podru~jubiskupije nalaze se u vrlo lo{em stanju. Razlog tome su Napoleonovi ratovi, zbog kojih je ovopodru~je do krajnosti osiroma{eno i te{ko postradalo. Narod je siroma{an pa ih ne mo‘e obnoviti,te se o~ekuje careva pomo}”. Da bi se stanje pobolj{alo, biskup je dobio od cara dosta liturgijskihpredmeta i odijela koja su podijeljena sve}enstvu na terenu. Od @upnog fonda u Po‘unu(Bratislava, ^e{ka) isposlovao je godi{nje 2000 forinti koji se tro{e prema prioritetima.Sagra|eni su mnogi ‘upni stanovi od kamena, koji su do tada bili uglavnom drveni. Biskup jeodredio da se po~nu voditi mati~ne knjige ro|enih, krizmanih, vjen~anih i umrlih.

11.7. Stajni~ki sakralni objekti

Crkva Svetog Nikole

Na mjestu sada{nje crkve ranije je postojala kapela koja je izgra|ena negdje odmahnakon velikog naseljavanja, zasigurno krajem 17. i po~etkom 18. stolje}a. Ta se kapela nalazilana parceli dana{nje crkve, odnosno malo zapadnije. Bila je vrlo malena i vjerojatno sagra|enaod kamena.

Sada{nja crkva Sv. Nikole u Stajnici sagra|ena je oko 1824. godine. Prema Jozefinskomkatastru iz 1780. godine tu se nalazila jedna manja kapelica sa grobljem i vjerojatno zasebantoranj, koji je ujedno slu‘io kao ratna osmatra~nica - ~ardak. (Slika u prilogu).

Zavr{etkom gradnje nove crkve izgra|ena je sa ju‘ne strane mrtva~nica - “kostilnica” ukoju su polagani umrli Stajni~ani. U to je vrijeme osigurano zemlji{te za novo groblje koje idanas postoji.

175

@upna crkva evidentirana je u spomeni~koj ba{tini kao kulturno dobro. Izgra|ena je odkamena u formi prostranije kasnobarokne crkve. Smje{tena je uz groblje, pravilno orijentiranai ogra|ena cinkturom. Jednobrodna je, pravokutnog tlocrta s izdu‘enim poligonalnim sveti{tem,sakristijom smje{tenom sjeverno uz sveti{te i zvonikom iznad glavnog pro~elja. La|a je svo|enaba~vastim svodom s elipti~nim presjekom a sveti{te ba~vastim svodom, dok je zaklju~ak sveti{tarije{en polukatom. La|a je osvijetljena s po tri polukru‘na izdu‘ena prozora. U njoj je djelomi~nosa~uvan barokni inventar. Na glavnom oltaru postoje kipovi i pala svetog Nikole.

Obnova stajni~kih zvona 1924. godine

U Prvom svjetskom ratu ponestalo je materijala za izradu topni~kog streljiva za vojnepotrebe. Nare|eno je da se poskidaju sva zvona sa crkava i kapelica. Sve do jeseni 1924.godine crkve su ostale bez zvona. Da bi se nova zvona ponovno postavila, stajni~ki sve}enikStanko Ru‘i} pokrenuo je akciju sakupljanja nov~anih sredstava. Svi su se ‘upljani odazvaliovom pozivu, poglavito na{i radnici zaposleni u inozemstvu i obitelj Murkovi}. Novca seskupilo iznad svih o~ekivanja, tako da je osim planiranog velikog zvona kupljeno i jednomanje, koje je poslije postavljeno na kapelicu Sv. Marije Magdalene na Brdu. Zvona sunaru~ena u Zagrebu. Na{i vreme{ni kaziva~i Marija Movri} i Nikola Mesi}-Perkovi} sje}ajuse tih doga|aja:

«Kada su zvona bila gotova, krenula je akcija njihovog dovo‘enja u Jezerane i Stajnicu. Zanjihovo dovo‘enje javio se Ivan Serti} - Porkulica. Pripreme su trajale danima. Narod je biouzbu|en i sretan. Jedan od organizatora i donatora bila je i obitelj Murkovi}. Oni su zadu‘iliMatu [tefani}a da se popne na Mesi}ev vr{ak i da sa dalekozorom prati pojavu zvona na vrhuVelike kapele. Mate je imao mu‘ar, kojim je trebao opaliti kada bi se pojavila zaprega.

Nakon pojave zaprege Mate je opalio mu‘arom, nakon ~ega se stanovni{tvo, pogotovumi |aci skupilo pred {kolom u Stajnici. Tu su vele~asni Ru‘i} i u~iteljice Marija [tefanac iAn~ica Murkovi} poredale |ake u {palir, nakon ~ega su krenuli u Jezerana pred zapregu sa

Stara kapelica, toranj sa zapadne strane i sada{nja `upna crkava u gradnji. Stanje izme|u1780. i 1820. godine (HDA, zbirka karata)

176

zvonima. Jezeranci su tako|er naru~ili dva zvona. Ne{to kasnije manje zvono poklonjeno jekapelici Svetog Petra u Stajnici, gdje se i sada nalazi. Dolaskom zvona u Jezerana ista sukr{tena i blagoslovljena. Te je radnje obavio stari jezeranski sve}enik Pavao Serti}. On je bioposebno omiljen me|u tamo{njim narodom, jer je imao puno prepariranih ‘ivotinja, kojesmo mi djeca dolazili gledati. Krsni kum na kr{tenju jezeranskih zvona bio je Jurica Ger{ag,trgovac iz Jezerana, koji je dao najve}u svotu sredstava za njihovu nabavu. Pred crkvom uJezeranama nalazila se u to vrijeme mala kapelica Svetog Jurja..

Nakon sve~anosti u Jezeranama stajni~ka zvona upu}ena su u Stajnicu. Mi smo male curicedobile zada}u od sve}enika da sa {mirgl-papirom i pra{kom dobro o~istimo zvona. Ljudi suplakali od sre}e, jer se stajni~kim poljem dugo nije ~uo njihov zvuk. Do tada je na{me‘njar IvanSerti}-Bo‘i} {krebetaljkom najavljivao ulazak u crkvu prije mise, te u podne i predve~erje. Zada}ame‘njara bila je da slu‘i sve}enika, odr‘ava crkvu, zvoni za misu i povodom smrti, pokopa iraznih crkvenih sve~anosti. Malo zvono, nazvano an|eosko, zvonilo je za umrlu djecu, dok je zaodrasle zajedno zvonilo malo i veliko.»

O posveti i postavljanju novog zvona u Stajnici, imamo izvornu novinsku vijest izogulinskog »Hrvatskog seljaka« iz 1924. godine koja glasi: »Novo zvono u Stajnici»:

»Nakon punih osam godina, {to utihnu{e milozvu~ni glasovi na{ih zvona, kad ih nemilosrdnirat povukao u vrtlog razaranja, do‘ivjesmo eto dan, kad se postavilo pravo zvono kupljenoprinosima samih ‘upljana stajni~kih, a na pobudu gosp. ‘upnika Ru‘i}a, koji je ulo‘io mnogotruda, da do ostvarenja toga djela do|e, {to mu je uz pomo} nekolika vrijednih seljaka uspjelo.

Mnogo je suza proliveno za otetimzvonima, no kad za~usmo prvezvukove novog zvona, zaboravismoprepa}enu ‘alost, zaboravismo stra-hote rata, a sretni da smo ostali ‘ivi,gledaju}i pet godina smrti u o~i.Zahvalni ‘upljani stajni~ki sa suzomradosnicom u oku zapjeva{e i pozdra-vi{e prvi glas zvona sa: »Slava vjekBogu u visini!«.

Popravak i sanacija ‘upnecrkve 1929. godine

Dvadesetih godina pro{logstolje}a zbog dotrajalosti stajni~kecrkve do{lo je do njezine temeljitesanacije. Do tada je na njoj bio jedrveni pokrov od {indre koji jeproki{njavao, {to je o{tetilo stropnukonstrukciju zbog ~ega je po~eopadati plafon u unutra{njost. Zbogopasnosti po ‘upljane do{lo je dozatvaranja crkve za bogoslu‘je.@upnik Ru‘i} predlagao je u po-~etku da se gradi sasvim nova crkva,Projekt nove crkve u Stajnici

177

me|utim stanovnici zbog velikih tro{kova to nisu prihvatili. O tome postoji sa~uvanarazglednica sa izgledom planirane crkve. Nakon dosta ‘u~nih rasprava ‘upnik je odustao odgradnje nove crkve, ali je pokrenuo akciju za temeljitu sanaciju postoje}eg objekta. Ta jeaktivnost prema crkvenoj dokumentaciji trajala sve do 1933. godine (Op}i shematizam...)

Po~ela je velika akcija za prikupljanje sredstava za popravak crkve. Prikupljen je zna~ajannovac i materijal za izvo|enje radova. Trebalo je zamijeniti o{te}enu konstrukciju i cjelovitunutarnji inventar. Oko temelja otkopan je dio zemlje u kojem su prona|ene kosti, {to jedokaz da je crkva izgra|ena na starom groblju. Nadogra|ena je la|a, a crkva je temeljitoobnovljena. Na zidove na la|i je nadozidano oko 1,5 m novoga zida i izvedena nova fasada.Godine 1929. postavljen je i novi krov sa limenim pokrovom. Obitelj Murkovi} poklonila jeoltar sv. Josipa. Mali oltari postavljeni su 1939. godine. Prema iskazima kaziva~a postoje}izvonik izgra|en je prije Prvoga svjetskog rata.

Da bi se tijekom radova mogle obna{ati du{obri‘ni~ke aktivnosti osiguran je zamjenskiprostor u {koli gdje je preure|ena jedna u~ionica za bogoslu‘je. Postavljen je improviziranioltar s kipom Majke bo‘je, i tu su se odr‘avale mise svako jutro prije po~etka nastave anedjeljom i glavna misa.

Glavni poslovo|a na crkvi bio je Mile [prajc-^abran, zvan “[akman” (njema~ki: majstor)i Jure Rajkovi}. Slo`ene i opasne poslove oko ru{enja dijela zida, krova koji je bio pokriven{indrom i starog svoda obavio je Vide Vukovi}-Baraka{. Jo{su se istakli u sanaciji crkve stolarIvan Vukovi}-Murkovi}, Mate Serti}-Jurum, Mile [tefani} i Ivica Serti}-Zidar, te ostaliStajni~ani koji su pomogli koliko su mogli,ne{to u radu a ne{to u vu~i materijala skonjima i volovima. Majstor Josip Rebarizvodio je radove na oslikavanju i ure|e-nju zidova u unutra{njosti crkve. Saniranisu i pozla}eni dijelovi oltara i kipovisvetaca. Postavljena je nova propovjeda-onica (prodikalnica). Svi koji su se razu-mjeli u pojedine vrste poslova bili su uklju-~eni u radove.

Tijekom Drugog svjetskog rata vo-|ene su u nekoliko navrata intenzivneborbe oko crkve. Dana 8. o‘ujka 1942.prilikom partizanskog napada izgorio je‘upni stan. Nakon rata ‘upnik Mihovil Pri-morac je adaptirao postoje}u ‘upnu {taluza stan. Nakon njega ‘upnik Mile Ivan~i}organizira prekrivanje zgrade i postavljametalnu stolariju. Me|utim, jedne zimeuslijed velikog snijega ru{i se krov i zgradaod tada propada. @upnik je poku{aopostaviti novi krov, ali nije nai{ao na pot-poru lokalnog stanovni{tva. Ve} pripre-mljena gra|a jo{ i danas trune iza zgrade.

Dolaskom ‘upnika Kordi}a, poslijedrugog svjetskog rata nastavljaju se radovi

Kapelica Sv. Nikole ispred @upne crkve prijeDrugog svjetskog rata

178

na ure|enju unutra{njosti crkve, zamijenjene su stare klupe, azidovi i plafon umjetni~ki su obra|eni. Izgra|ena je novaograda oko crkve, zbog ~ega se morala poru{iti stara i nadalekopoznata i u narodu popularna kapelica s kipom sv. Nikole,koji je nakon ru{enja smje{ten u unutra{njost crkve. Premakazivanju Nikole Mesi}a na kapelici je bila ispisana brojka«1830», {to zna~i da je tada izgra|ena. Isti kaziva~ sje}a se jednepri~e od starih Stajni~ana, po kojoj su stajni~ki kirija{i ukraliovaj kip iz Modru{a, vjerojatno iz mjesta starog samostana Sv.Nikole, odnosno kapelice koja je tamo naknadno izgra|ena, idonijeli ga u Stajnicu. Me|utim, Modru{ani nisu mogliprihvatiti ovu kra|u, ve} su do{li u Stajnicu i vratili kip uModru{. I tako su nekoliko puta Stajni~ani odnosili a

Modru{ani vra}ali ovaj kip. I, netko od Stajni~ana predlo‘i da se sakupi novac i da se kipkupi. Vjerojatno je u igri bila dosta velika svota na koji su Modru{ani pristali. Kada su na{ikirija{i postali kona~no vlasnici odlu~i{e za kip izgraditi i prigodnu kapelicu. Uspjeli smoprona}i fotografiju sa starom kapelicom, koju u ovoj knjizi i objavljujemo.

U “cimiteru” - crkvenom dvori{tu - od {ezdesetih godina pro{log stolje}a nema ni“kostilnice” ni kapelice sv. Nikole. Prostor oko crkve poku{ao je ograditi `upnik pop AlbinKordi} uz stru~nu pomo} lokalnog kova~a Marka Vu~eti}a - Kova~a, ali su nesavjesni pojedincipokrali ve} zabetonirane cijevne stupi}e za izradu vagira. Tako je bilo i za njegova nasljednika- `upnika Ivana Peru{i}a. Za vrijeme `upnika Mile Ivan~i}a postavljena je kona~no `eljeznaograda koja stoji jo{i danas.

Velika oluja zadesila je Stajnicu 4. srpnja 1965. godine. Tada je te{ko o{te}en krov crkve,odnosno poru{en limeni pokrov sa zvonika, a neposredno nakon toga je orkanski vjetarodnio cijeli limeni pokrov s ju‘ne strane krova crkve. Nakon toga ‘upnik Mile Ivan~i}organizira kompletnu zamjenu pokrova i postavljaju se salonitne plo~e, osim sakristije isveti{ta, gdje je ostao stari lim. Nakon toga prekriven je toranj aluminijskim limom.Zamijenjene su i klupe, postavljena plasti~na lamperija “sokl” radi za{tite zidova od vlage.Osamdesetih godina pro{log stolje}a zamijenjeni su oluci i ‘ljebovi.

Treba svakako napomenuti da je Mirko Serti}-Porkulica, jedan od ~elnih ljudi zagreba~ke“Industrogradnje”, tijekom Domovinskog rata poklonio ulazna vrata na crkvi i sakristiji.

Bilo bi nepravedno ne spomenuti jednu osobu koja se odlikovala visokom vjerskomsvije{}u i velikim entuzijazmom u organizaciji vjerskog ‘ivota u poslijeratnom razdoblju uStajnici. Uvijek je bio na usluzi svim ‘upnicima i organizirao sve akcije oko obnove i ure|enjasakralnih objekata. To je pok. Petar Perkovi}, ili poznatiji kao stric Pera Marki}. Neka i ovobude spomen na jednog skromnog ~ovjeka koje se odlikovao izuzetnim po{tenjem i vjerskimentuzijazmom.

Povijesni dokumenti stajni~ke ‘upe

Na‘alost, tijekom Drugog svjetskog rata uni{tena je dragocjena dokumentacija stajni~ke‘upe, tako da sam ve}inu danih podataka morao potra‘iti u arhivima u Zagrebu i Senju.Ovdje prikazujemo nekoliko vrlo vrijednih dokumenata, koji nas vra}aju u daljnju i bli‘upovijest na{e crkve. Tako imamo jedan izuzetno vrijedan dokument koji je izra|en u o‘ujku1850.g. Tada su ra|eni topografski upitnici za “Miestopisni rie~nik kraljevinah Dalmacije

Mirko Serti}

179

Hervatske i Slavonije” (uredio Vinko Sabljar, verhovni nadzornik c.k. financijske stra‘e, Zagreb1866.). Originali upitnika nalaze se u Povijesnom muzeju Hrvatske u Zagrebu, a popunjavalisu ih lokalni ‘upnici, koji su dobro poznavali lokalnu problematiku. Ovdje navodimo dijeloveteksta koji se odnose na stajni~ku ‘upu:

“Najstarije i najznamenitije knjige u crkvama i knji`nicama ove `upe:Najstarija i najznamenitija knjiga izme|u jedinih “matica” koje se u ovoj `upi nalaze je

Liber primus Baptizatorum et Defunctorum filialis Ecclesiae sancti Nicolai Loci Stajnica, -Parochiae Briniensis- Incipit A die Jannuarii Anni 1748.- Sub Reverendissimus Domini Marcode Gerlizie SS. Theologiae Doctore nec non Hochipresbytero, et Parocho Briniensi. Existenteejusdem loci Capellano Mathias Drasenovich.

U Crkvi osim Misala Rimskog (?) Sclaveta i Rituala Rimskog nema drugih knjiga.”. Na‘alost,ove su knjige tijekom Drugog svjetskog rata uni{tene.

Od Povjerenstva za za{titu kulturnih i umjetni~kih spomenika pokrenuta su istra‘ivanjaLike nakon prvog svjetskog rata. Ta je zada}a povjerena prof. Ve}eslavu Hennebergu, koji jeu vremenu od 1923-1925. godine proveo istra‘ivanje. Iz njegovog izvje{}a vidljivo je da jeobi{ao kraj oko Brinja, ali u Stajnici nije nai{ao na ni{ta zanimljivog. (Arhiv Uprave za za{titukulturne ba{tine Ministarstva kulture u Zagrebu, Ilica 44).

Dr. An|ela Horvat podnosi 3. rujna 1969. stru~ni izvje{taj o obilasku lokaliteta u Lici, me|uostalima se navodi mjesto “Donja Stajnica”, s opaskom da se radi o prvom stru~nom uvidu uopisane objekte. Tekst doslovce glasi: “Donja Stajnica - prostranija kasnobarokna `upna crkvasv. Nikole. U njoj djelomi~no o~uvan barokni inventar. Na glavnom oltaru kipovi i pala sv. Nikole.”

Stajni~ke kapelice

Na podru~ju stajni~kog polja nalazilo setijekom povijesti nekoliko kapela. Kapele kojesu postojale tijekom 18. stolje}a ucrtane su ujozefinske katastarske karte, tako da sa sigurno{}umo‘emo utvrditi njihovo postojanje. Nekihposebnih arheolo{kih istra‘ivanja nije bilo, takoda nije poznat njihov prvotni izgled. Iz dosada-{njih istra‘ivanja sa sigurno{}u mo‘emo utvrditida kapelica Sv. Petra i Pavla datira iz srednjegvijeka i da je obnovljena po~etkom 19. stolje}a,dok se za ostale kapele ne zna vrijeme njihovegradnje. Ovom }emo se prilikom osvrnuti samona one koje su se uspjele sa~uvati do dana{njihdana i one koje su nestale ali postoji vjerodo-stojna dokumentacija o njihovom postojanju:

Kapela gospe Karmelske

Kapela gospe Karmelske (BVM de MonteCarmelo) u Tominac Dragi - stari naziv: Staj-ni~ka ili Ra{pi~ina draga). Naziv Karmelskapotje~e po brdu Karmel u Izraelu; hebrejski Misa na otvorenom u Tomin~evoj Dragi

180

karmel = vo}njak. Ova kape-lica izgra|ena je prije 1780.jer je nalazimo u starim katas-tarskim kartama. Vjerojatnoje u povijesti do‘ivjela dostapromjena od kojih su naj-zna~ajnije dvije. Vrlo je zani-mljiv prvi slu~aj. Godine 1897.- prema kaziva~ima - na mje-stu stare kapelice izgradio jenovu Petar Tominac-Zidar.Njega su tijekom ratnih poho-da negdje u pustinji zarobililjudo‘deri. Od slobode ga jedijelila rijeka puna krokodila. Izbora nije imao, odlu~io je uz sav rizik preplivati rijeku. Prijetoga zamolio je Majku Bo‘ju da mu pomogne, zavjetovav{i se da }e nakon povratka u svojeselo sagraditi zavjetnu kapelicu. @elja mu se ispunila. Uspio je preplivati rijeku ~esto izbjegav{ikrokodilske ralje u posljednji trenutak. Nakon povratka ispunio je svoj zavjet, prenijev{i nasvojim le|ima svaki kamen i materijal za izgradnju!

Po{to je kapelica vremenom dotrajala a zidovi i nosiva konstrukcija propala, odlu~i{emje{tani istu temeljito sanirati. I tako sedamdesetih godina pro{log stolje}a krenu{e u akciju.Sakupili su dovoljno novaca i krenuli u radove. Nakon nekog vremena iznikla je nova kapelicasa fasadom, novim krovom, tornji}em, stolarijom i ogradom. Posao je vodio Ivan Tominac -Filipov, iz Dugog Sela koji je bio glavni organizator obnove. Pomogli su mu brojni Tominci.

Kapela svetih apostola Petra i Pavla uPetrovom Selu

Kapela je evidentirana kao kulturno dobro.Zasigurno potje~e iz srednjeg vijeka, me|utim, taje kapelica najvjerojatnije za vrijeme Turakaporu{ena. Tek po~etkom 19. stolje}a izgra|ena jesada{nja zgrada. Izgra|ena je od kamena, smje-{tena na uzvisini. Jednobrodna je, pravokutnogtlocrta s u‘im pravokutnim sveti{tem, zvonikom napreslicu za jedno zvono i zatvorenim trijemomispred glavnog pro~elja. La|a i sveti{te natkrivenisu ravnim stropom. Pro~elja su ra{~lanjena tekkoni~no usje~enim prozorima sa segmentnimnadvojem. Godine 1870. postavljen je novi oltarkojega je obnovio majstor Daniel Lessel iz Brinja.Blagoslov je obavljen uz prisutnost ‘upnikaBiankini-a i Sre}ka Jeli~i}a uz veliki broj vjernikakoji su se skupili iz svih okolnih mjesta. (BAS-1870.br. 976). Poslije Drugog svjetskog rata stanovnicisu izveli temeljitu obnovu kada je zamijenjen i krov.Zamjena krova na kapelici Sv. Petra

Zamjena krova na kapelici Sv. Petra

181

Ima jedan vrlo zanimljivdoga|aj kojega treba spasitiod zaborava. Pred crkvom uJezeranama nalazila se doDrugog svjetskog rata ka-pelica Svetog Jurja. Jezerancisu poslije prvog svjetskog ratanaru~ili dva zvona za svojucrkvu. Po{to su odustali odpostave zvona na kapelicu,manje su poklonili kapeliciSvetog Petra u Stajnici, gdjese i sada nalazi!

Kapela sv. Marije Magdalene na Brdu

Kapela se nalazi u jozefinskim katastarskim kartama iz kraja 18. stolje}a. Na mjestu testare i zasigurno derutne izgra|en je 1886. godine novi objekt. Tijekom povijesti do‘ivjela jebrojne sanacije i popravke, a najzna~ajniji su izvedeni poslije Drugog svjetskog rata. Ista jetijekom Domovinskog rata zbog dotrajalosti i opasnosti od ru{enja poru{ena i na njenommjestu izgra|ena je nova zgrada. U izgradnju kapele uklju~ila se cijela Stajnica uz pomo}iseljenika organiziranih u Zavi~ajni klub “Stajnica” u Zagrebu.

Mo‘emo je prihvatiti kao zavjetnu kapelu koju izgradi{e stajni~ki domoljubi povodomuspostave dr‘avne samostalnosti ipobjede u Domovinskom ratu. Tijekompovijesti izvr{eni su razni zahvati nasanaciji, poglavito krova i konstrukcije.

I u ^arapovom selu bila je kapelicaKapela Bla‘ene djevice Marije koja jepo~etkom 20. stolje}a nestala. Izgra|enaje negdje nakon velikog naseljavanjapo~etkom 18. stolje}a.

11.8. Stajni~ki `upnici

(plovani)

Stajni~ki ‘upnici odigrali su velikuulogu u prosvje}ivanju i du{obri‘ni{tvu,ali i odr‘anju nacionalne samobitnostiljudi ovoga kraja. Oni su imali i velikiutjecaj na svjetovnu vlast. U vrijeme veli-ke nepismenosti i zaostalosti sve}enik jeuz pastirsku slu‘bu i du{obri‘ni{tvo imao

Zamjena krova na kapelici sv. Marije Magdalene na Brdu

Stara kapelica sv. Marije Magdalene na Brdu,{ezdesetih godina pro{log stolje}a

182

i veliku prosvjetiteljsku i savjeto-davnu ulogu. Crkva je bila nositelji ostalog prosvjetiteljskog ‘ivota umjestu. Zato trebamo zahvalitina{im ‘upnicima i sve}enicima kojisu kroz povijest vodili duhovnubrigu o na{em puku.

Dok u Stajnici nije bilo ‘upe ikapelanije o du{obri‘ni{tvu su sebrinuli brinjski ‘upnici. Najstarijipoznati ‘upnik bio je Jakob Mal~i}(1489.) a deset godina kasnijebilje‘imo ‘upnika Mihovila. Zbogturskih provala i ratova ne postojedokumenti o ‘upnicima iz togvremena. Kasnije se pojavljujelegendarni sve}enik Marko Mesi}(oko 1690.) koji }e obnoviti crkvuu Brinju.

U Brinju bilje‘imo da su tamo-{nji du{obri‘nici bili i Tomo Serti}(1710-1718), Petar pl. Vukovi}(1747), Marko pl. Vu~eti} (1748-1768), Juraj Serti} (1769), TomeSerti} (1785), Wolfgang Bi}ani}(1842), Antun Perkovi} (1870),Antun [prajc (1875), Ive Serti}(1879), Stipe pl. Vu~eti} (1898-1900) i drugi. (S. Krpan)

Na‘alost, iz raspolo‘ive dokumentacije nismo mogli saznati imena svih stajni~kih ‘upnikai upravitelja kapelanija prije 1836. godine. Jedino je zabilje‘eno “da je dana 23. prosinca 1731.godine kr{tenje u Brinju izvr{io pop Ive Serti}, kapelan u Stajnici”. (S. Krpan). Poslije njega spominjese kapelan Matija Mesi}, koji je sa~inio poznati popis du{a stajni~ke kapelanije 1768. godine.

Najstariji poznati podaci govore da je 1834. stajni~ki ‘upnik bio Vinko Supi~i}. Protivnjegovog na~ina rada ‘alio se biskupu u Senj stajni~ki puk. U svojem prigovoru navode da‘upnik “daje posve slab nauk i da drugi jezik ne govori i razumi, nego pokvareni talijanski”.@alili su se i na niz drugih nepravilnosti. (Sakralna ba{tina u Senju, 443/1834) Njega je naslijediogodine 1835. administrator ili privremeni upravitelj Nikola Protulipac. Godine 1836. godine‘upnik je Marko Ger{ag koji je ovu du‘nost obna{ao sve do 1851. U pismu od 26. svibnja1836. godine izvje{}uje biskupa da je ro|en u [tajerskoj 1797. godine. Poznavao je nekolikojezika. Bio je najprije kapelan u Ogulinu, da bi nakon toga postao ‘upnikom u Pla{kom.(Sakralna ba{tina u Senju, 443/1834)

Naslje|uje ga ‘upnik Franjo [ebalj, koji na toj funkciji ostaje do 1861. godine. Trebanapomenuti da je ‘upnik [ebalj prije toga bio ‘upnik u susjednom Kri‘polju. Njega jezamijenio 18. kolovoza 1860. ‘upnik Ivan Domiani, koji ostaje do 4. srpnja 1871. godine,nakon ~ega odlazi u susjedne Jezerane.

Prigovor Stajni~ana na pona{anje `upnika VinkaSupi~i}a iz 1834. godine (BAS, 1834. godine)

183

U povijesnim dokumentima bilje‘imo jedan spor na{eg‘upnika i letina~kog Biankini-a oko sahrane umrlih uLipicama. Naime, letina~ki ‘upnik tu‘io je stajni~kog u Senjda “u Lipicah, njegovom podru~ju mrtve pokapa i pjevamrtva~ke svete mise” (Sakralna ba{tina u Senju, 1770/1868).

Iste godine (25. srpnja) dolazi u Stajnicu ‘upnikVicencije - Vinko [egulja ro|en u Novom Vinodolskom 5.travnja 1829. godine. On boravi u Stajnici sve do 1885. Uknjizi dohodaka i tro{kova ‘upne crkve u Stajnici ostalo jezapisano:

«Od 1. rujna 1885 Vinko [egulja na vlastitu molbuumirovljen: jer je kad je vozio se bolestnici [prajc u selo[praj~evo, popla{io se konj bisno, a ‘upnik nose}iSvetotajstvo sko~io jest iz kripice u liniji na dno groblja: amagla bila gusta u 7 satih ujutro tako, da se ni perst pred oko nije vidio, a slu~ajno po nesre}ibio tuj Ivica Bo‘i} kod svog blaga na pa{i i der‘e}i korba~ u ruci udari konja po glavi misle}ida }e konj stati, al se konj okrene ‘estoko natrag i tad pogazi mene na cesti le‘e}ega i prevu~ekola po mojih noguh vi{e kolena; a da je po tebuhu, bih bio na mjestu mertav ostao. I takonesposoban za slu‘bu bi umirovljen”

Iste godine naslje|uje ga administrator Mato Cvetko, koji tu ostaje samo godinu dana -do 1886. Mato Cvetko ro|en je u Novom Vinodolskom 18. rujna 1852. gdje je i umro 1943. u91-oj godini ‘ivota i u 66-oj godini sve}enstva.

Godine 1886. i 1887. du{obri‘ni{tvo obna{a kapelan Bo‘o (Natalis) Mihovili}, a nakonnjega dolazi jedan od najpoznatijih stajni~kih ‘upnika - Anton [prajc, ro|en u Brinju 23.velja~e 1848, koji stupa na du‘nost 23. listopada 1888. Zadnju misu slu‘io 1914. godine,nakon ~ega se razbolio i ubrzo umro (21. kolovoza 1914.). Kratko vrijeme ‘upu preuzima 23.kolovoza 1914. jezeranski ‘upnik Pavao Serti}, ro|en 26. prosinca 1866. u Jezeranama aumro 7. velja~e 1931. od upale plu}a.

Dana 4. prosinca 1915. dolazi u Stajnicu jedan od najuzornijih stajni~kih ‘upnika- NikolaMatasi}, ro|en 4. prosinca 1887. u Sincu. Ovdje boravi do 1923, kada zbog lo{eg zdravstvenog

stanja odlazi na lije~enje od tuberkuloze u Bakarac, gdje jeujedno bio i ‘upnik.

Bio je sve}enik uzorna ‘ivota. Svojim marljivim radomznao je napuniti crkvu za vrijeme mise. Siromasi su mu bilistalni gosti. ^esto je ostajao gladan jer bi svoj obrok podijeliosiroma{nima. Poznate su njegove procesije na Krasno,ispunjene pjesmom i molitvom. Znao se di}i u tri sata ujutro ipje{ke preko Kapele oti}i u Pla{ki. Tamo bi stigao oko 8 sati ionako umoran ispovijedao je tamo{nje katolike, a u 11 satiodr‘ao propovijed. Za vrijeme slu‘bovanja bio je veomaomiljen me|u pu~anstvom. Kada bi saznao za nekognemo}nog, bolesnog ‘upljana, svaki dan bi mu po |acima slaotoplu juhu s komadi}ima mesa. Od mje{tana nije tra‘iopropisan metar drva za godinu, ve} po cjepanicu ili dvije, kolikoje tko mogao dati. Umro je 4. travnja 1931. u 44. godini ‘ivota.Na sprovodu se na{lo 15 sve}enika i brojni puk. Na groblju je@upnik Nikola Matasi}

@upnik Mate Cvetko

184

sve duboko dirnuo prizor kadse jedno siroma{no dijete nijedalo odvojiti od groba svoghranitelja (kaziva~ica MarijaMovri}, novine «Bakarska zvo-na» br 5/1966, ~lanak “NikolaMatasi}, svetac iz Sinca”).

Godine 1924. dolazi Stan-ko Ru‘i}, ro|en 6. studenog1887. u Kostreni, a umro uBrod Moravicama 12. pro-sinca 1943. Za vrijeme slu‘-bovanja organizirao je popra-vak crkve i sakupljanje prilogaza obnovu zvona. U spomenicipi{e: «Bog ga pomiluj! Bil jedobar ~ovik a jo{bolji sve}enik Isusov» Na slu‘bovanju ostaje do 1931. godine kada ‘upne posloveobna{a jezeranski ‘upnik Jo‘e Krem‘ar. Nakon njega dolazi mladi sve}enik Ante Maru{i},ro|en 29. listopada 1911. u Meji (Su{ak-Rijeka) koji je bio u vremenu od 1939-1942. godine.Za vrijeme drugog svjetskog rata bili su jo{Alojz Ocvirk te poljski sve}enik dr. Stjepan Mirski.

Poslije drugog svjetskog rata ‘upnik je Mihael Primorac ro|en 12. velja~e 1917 u LjutomDocu u Hercegovini. @upu je preuzeo 7. svibnja 1946. i ostaje do 5. rujna 1955. Umro je 27.prosinca 1975. u rije~koj bolnici od posljedica te{ke prometne nesre}e.

Primorca zamjenjuje 7. studenog 1955. Albin Kordi}, ro|en 1911. u Barbatu na Rabu.Umro je u su{a~koj bolnici u Rijeci 2. lipnja 1978. godine. Njega je naslijedio 5. lipnja 1959.sve}enik Ivan Peru{i}. Poslije ‘upnika Peru{i}a dolazi Mijo Likovi} koji ostaje do 1964. godine.Iste godine ‘upu preuzima ‘upnik sa najduljim sta‘om- Mile Ivan~i}, i u njoj ostaje do 1997.

Od 1997. pa do 2003. ‘upnik je Branko Dragojevi}. Njega naslje|uje ‘upnik Ivan Magdi}.Stajni~ka ‘upa danas spada pod Oto~ki dekanat. Njome upravlja ‘upnik @upe iz Kri‘polja.

Zna~ajnije osobe izcrkvenog ‘ivota

Koliko je sve}e-nika dalo brinjsko po-dru~je, a time i Staj-nica; mo‘emo zaklju-~iti-vrlo malo. Razlogtome je zasigurno du-gotrajna turska opa-snost i nedovoljna du-hovna prosvje}enostpuka. U 19. stolje}u izStajnice bilje‘imo samojednog: Ivana Tomincaro|enog 1863. godine.

Mlada Misa sve}enika Mate Vukovi}a u Stajnici 1964. godine. Naslici je osim slavljenika i `upnik Albin Kordi} (desno).

@upnik Mile Ivan~i}

185

U dvadesetom stolje}u imamo jo{dvojicu. To su sve}enici MateVukovi}, ro|en 11. velja~e 1943. godine u Stajnici, ‘upnik uVrbovskom, mladu misu odr‘ao u Stajnici 1964. godine, i JosipDumen~i} koji je slu‘bovao u Zagreba~koj nadbiskupiji (“Li~ke‘upe”, Li~ki katoli~ki godi{njak za 1984.)

Iz susjednih Jezerana imamo nekoliko sve}enika: StjepanGer{ak (1860-1888), Franjo Jeli} ro|. 1880. koji je 1902. napustiostudij i Pavao Serti} (1886.-1931). Iz Kri‘polja imamo JosipaModri}a (1863.-1893.), Antuna Perkovi}a (1847.-1898.), MirkaBori}a (1822.-1876.) i Jakoba Pavlovi}a (1837.-1864.). Iz Brinja susve}enici bili: Ivan Czergollern (1806.-1854.), Vladimir Kalafati}ro|. 1914. napustio sjemeni{te 1936, Tomo Linari} (1864.-1895.),Stjepan Pavlak (1886.-1917.), Toma Serti} (1833. napustio studijbogoslovije), Anton [prajc (1848.-1914.), Ivan [veger (1808.-1875.),Ivan Vu~eti} (1864.-1928.), Stjepan “Stipe” Vu~eti} (1873.-1945.) i Tomo Vu~eti} (1873.-1928.)(Bogovi}, Povijest visoko{kolske izobrazbe...)

Iz Stajnice je rodom i dr. Matija Mesi} domoljub, poznati sve}enik, povjesni~ar, osniva~Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU) i prvi rektor zagreba~kog sveu~ili{ta.Rodio se u Slavonskom Brodu 19. velja~e 1826. Otac mu je bio opan~ar i ~esto se hvalio“kako je pop Marko Mesi}, osloboditelj li~ki, s njime istoga roda”. Pu~ku je {kolu zavr{io uBrodu, gimnaziju u Po`egi i Zagrebu, a teologiju u Zagrebu i Be~u (Poznaneum). Za vrijemenauka nau~io je sve slavenske jezike, i uz to i ma|arski. Nakon dovr{enih nauka 1848. godinezare|en je za sve}enika, i protiv svoje volje poslan u Bo`jakovinu kod Dugog Sela kao kapelan,no ve} u sije~nju 1851. odlazi kao kateheta u zagreba~koj gimnaziji. Nakon toga upu}en jena studije, kako bi se osposobio za srednjo{kolskog profesora, najprije na be~ko a onda i napra{ko sveu~ili{te. Tu se posve}uje prou~avanju povijesti Hrvata i svih Slavena. Nakonzavr{etka studija vra}a se u Zagreb gdje je imenovan profesorom austrijske povijesti nazagreba~koj Pravoslovnoj akademiji, a poslije i kanoni~kog prava.

Godine 1874. postao je prvim rektorom hrvatskog sveu~ili{ta u Zagrebu. Prilikomimenovanja i promocije odr‘ao je ~uveni govor koji je zapo~eo rije~ima: Velik je dan, {to gadanas slavi vaskolik narod hrvatski.”

Bio je vrlo aktivan u JAZU, osobito u njezinim upravlja~kim tijelima. Istakao se zajednosa nekoliko tada{njih hrvatskih intelektualaca u borbi protiv Bachovog apsolutizma i vrlo

sna‘ne germanizacije koja se provodila u Hrvatskoj.Bavio se ‘ivotopisom bana Nikole Zrinskog Sigetskog i o njemu

je napisao 1866. godine djelo koje je i danas od velike vrijednosti,jer je pisano temeljem arhivskih dokumenata. Jo{su mu poznatadjela “Banovanje Petra Berislavi}a za kralja Ljudevita II.”, “Hrvatinakon bana Berislavi}a do Moha~ke bitke”, i druga. Ovim djelimaspada me|u najva‘nije povjesni~are na polju hrvatske historiografije.

Treba napomenuti da je god. 1872. bio i narodni zastupnik uSaboru, gdje se istakao u radu {kolskog odbora. (Cuvaj)

U Stajnici je ro|ena redovnica i humanitarna djelatnica ~asnasestra milosrdnica sv. Vinka Paulskog Marija Korona Perkovi}(Stajnica, 8. sije~nja 1926- Zagreb, 9. kolovoza 1979.). Zare|ena je1950. godine. Kao vi{a medicinska sestra i socijalni djelatnik radi

Dr. Matija Mesi}

^asna sestra MarijaKorona Perkovi}

186

preko 20 godina u “Radi Kon~aru” na za{titi radnika, dakle onih koji su najvi{e ugro`eni iobespravljeni. Uz sve svoje obveze uspjela je diplomirati na Filozofskom fakultetu u Zagrebuetnologiju i sociologiju. Odlikovala se golemim humanitarnim radom, svestranomkaritativnom djelatno{}u, velikom odgovornosti kao socijalni radnik prema sredini u kojoj jedjelovala i mnogim redovni~kim obvezama u svojoj zajednici. Uspjela je svojim posredovanjemzaposliti veliki broj nezaposlenih, spasiti brojne razbijene brakove i za{tititi novoro|en~adkoju je spasila i omogu}ila daljnji `ivot, odr`ati brojne seminare iz podru~ja sociologije ikaritativne djelatnosti.

U “Op}em {ematizmu katoli~ke crkve u Jugoslaviji 1974.” (Zagreb, 1975.) zabilje`ena jevrhovna predstojnica [kolskih sestara Sv. Franje Asi{kog “mm Josephine Tominac, ro|ena 1.o`ujka 1917. u Chicagu (SAD)”. Na`alost, uz sva nastojanja nismo mogli do}i do nekihdetaljnijih podataka.

Neka ovo bude vje~ni spomen na ove velike ljude.

11.9. Stajni~ki blagdani i mise

Na nedjeljne mise i{la je ve}ina ljudi. Odijevali bi sve~ano ruho uglavnom doma}i ru~nirad. One obitelji koje su imale rodbinu u inozemstvu dobivale su industrijske odjevnepredmete. Kada bi se crkva napunila zapo~ela bi misa koja bi trajala oko jedan sat. Nakonzavr{etka mise do{ao bi pandur koji bi pro~itao proglase, odnosno obavijesti i naredbe iztada{nje vlasti. Kada bi pandur pro~itao zavr{io onda bi se ve}ina prisutnih skupila u li~kokolo, kukunje{}e i sremica i zapo~injala bi pjesma koja se orila stajni~kim poljem. (MarijaMovri}).

Poslije podne i{lo se na «ve~ernjicu», koja je bila oko pet sati. Putem do crkve orila seopet pjesma.

Za Bo‘i}ne blagdane plesalo bi se na vi{e mjesta u Stajnici a najvi{e kod crkve. Poslijepodne svaki zaselak imao bi svoje mjesto gdje se okupljala mladost u pjesmi i plesu.

Skupina mladih na Katarini u Tomin~evoj Dragi oko 1965. godine

187

Murkovi}evo selo, [tefani}i,Mesi}i, Po‘ari i Brdo saku-pljali bi se kod Dvora, gdje biMurkovi}i zapalili karabit-lampe da osvijetle mjestookupljanja. Kod njih se ple-salo i pjevalo duboko u no}.Kod crkve i {kole okupljala suse okolni zaselci, kod crkviceSv. Petra Petrovo selo, ̂ arapii Ujaci a u Tomin~evoj Dragiskupljali bi se kod crkviceGospe karmelske. Na ovimmjestima ljudi bi se razilazilinakon nastupanja mraka, te bi odlazili u pojedine ku}e gdje bi se dru‘ili uz «svi}e».

Najve}i stajni~ki ljetni blagdan bila su «Mandalena» na Brdu. Poslije mise igralo se opetli~ko kolo, polka, sremica i drugo. Kada se plesalo Li~ko kolo vodio ga je glavni igra~, koji jenare|ivao pokrete, poput «okreni», «udvoje», «pazi dva su pro{la» i «isko~i». Na ta nare|enjaigra~i u kolu izvr{avali su zapovje|ene radnje. Usput su se pjevale li~ke narodne pjesme.Zapo~injale su cure a nastavljali de~ki. Svirale su tamburice i harmonike.

To se isto doga|alo i tijekom crkvenih proslava na Petrovu u Petrovom selu i na Majkubo‘ju Karmelsku (Katarinu) u Tomin~evoj Dragi.

Odlasci na va‘nija pro{}enja (pro{tenja) izvan Stajnice

^ovjek je putnik a vjernik je i hodo~asnik. Svi putuju a vjernik na svom putovanju hvali i~asti Boga i njegove svete. Vjernik je usmjeren prema vi{im, nebeskim vrijednostima te slavi,hvali i klanja se Stvoritelju. Hodo~asni~ka mjesta, pro{teni{ta, nastajala su i razvijala se narazli~ite na~ine i imala su ~esto ~udesna obilje‘ja. Sveti{ta su nastajala na dva na~ina. U jednimasu vjernici na ~udesan na~in bili usli{ani. Druga su bila od slu‘bene crkve, pape, rimskih uredaili biskupa obdarena oprostima i tako su privla~ila vjerni~ke mase i stekla op}u popularnost.

Naj~e{}a pro{teni{ta na koja su i{li na{i preci bila su na Krasno, Pla{ki na Svetu Anu,Trsat u Rijeci i O{tarije kod Ogulina. Uglavnom se i{lo pje{ice i to tijekom no}i. Izgradnjompruge Karlovac-Rijeka do Trsata se i{lo vlakom, uz prethodno pje{a~enje preko Kapele doogulinske ‘eljezni~ke postaje. Time se bitno skratilo vrijeme pje{a~enja. Putem su se pjevalesvete pjesme, nosila doma}a hrana uglavnom suho meso, sir, doma}i kruh i pe~ena koko{.

Svakako je najsve~aniji bio je odlazak na Krasno na sveti{te Gospe od Krasna, jednogod najljep{ih predjela na Velebitu. Na ovo hodo~a{}e na{i preci idu vrlo dugo. Prvi pisanizapisi spominju ga ve} 1795. Ljudi bi se skupljali no} prije uz pjesmu Primoraca, Li~ana,Rabljana i Kr~ana. Svuda oko crkve gorjele bi vatre oko kojih bi se ljudi sakupljali uglavnompo skupinama kako su do{li. Kako smo naveli u poglavlju o sve}enicima, posebno su bilalijepa pro{tenja dok je ‘upnik bio Nikola Matasi}, i koji ih je uvijek predvodio.

Uz ova pro{tenja i{lo se i na proslavu Svetog Ivana (Jivanju) u Lipice, svetog Antuna uLetinac, sv. Jurja u Jezerane, Veliku Ma{u (Veliku Gospu) i Sv. Vida u Brinje, Malu ma{u(^i~iri}e – 8. rujna) u Brinjsku Kamenicu ali i na Mladu Nedilju u Glibodol, na mjesto ru{evinakapelice koja je tamo ranije postojala.

Stajni~ki u~enici nakon Prve pri~esti sa `upnikom Milom Ivan~i}em

188

Slik

anje

prij

e od

lask

a na

Man

dale

nu (

pede

setih

god

ina

pro{

log

stol

je}a

)S

tajn

i~ka

mla

dost

na

Pet

rovi

oko

195

5. g

odin

e

Sta

jni~

ka lj

epot

a na

Pet

rovi

({e

zdes

etih

god

ina

pro{

log

stol

je}a

)P

ozna

to li

~ko

kolo

na

Pet

rovo

uvi

jek

se p

lesa

lo p

oslij

e m

ise

189

11.10. Vjersko i }udoredno stanje puka kroz povijest

Li~ko je podru~je tijekom turske opasnosti do krajnjih mjera gospodarski i duhovnoopusto{eno. Neprestani ratovi u~inili su ljude ratobornima, hladne i silovite }udi, koji su seudaljili od vjerskih du‘nosti i urednog ku}nog ‘ivota. @ivjeti u beskrajnom siroma{tvu i boritise za golo pre‘ivljavanje znatno je utjecalo na moral naroda. Crkva poku{ava na razne na~ineutjecati na pobolj{anje stanja. Me|utim, postoji izuzetno malo {kolovanih sve}enika koji bimogli uspje{no djelovati me|u narodom. Sve}enici su siroma{ni, crkve tro{ne i u ve}inislu~ajeva opasne za bogoslu‘je. Velike neprilike stvaraju i vojne vlasti koje su uzurpiralepatronalna prava i mije{ale se u crkvenu upravu. Intencija je da se kler podvrgne dr‘avi i dadr‘avi slu‘i, odnosno da vjera mora biti podvrgnuta interesima dr‘ave.

Biskup Benzoni primje}uje da su “Li~ani veoma grubi i da te{ko trpe disciplinu, a u ratu sTurcima pokaza{e svoju osobitu hrabrost”. Bili su skloni ubojstvima i pale`ima i biskup nijeznao na~ina kako to stanje popraviti. Posebno je primijetio da no}ni sastanci - prela - lo{eutje~u na moral mladih. Biskup ^oli} poku{ava neposlu{ne dekretima crkveno ka`njavati.Posebno je istaknut utjecaj lo{eg odijevanja vla{kih djevojaka, {to utje~e na pona{anjekatolkinja. Primje}uje da dosta katolkinja prelazi na pravoslavnu vjeru, odnosno da su seudaju za Vlahe. Dakle, zna~ajnije vjerske i nacionalne netrpeljivosti izme|u Hrvata i Vlahau to vrijeme jo{nema.

I u narednom vremenu situacija se zna~ajnije ne mijenja. Biskup nakon vizitacije 1751.u svom dekretu zabranjuje da se ijedna ‘enska osoba ne smije zakopati u svetu zemlju (groblje)koja ne ide u “ruhu katoli~anskome”. Godine 1771. izdaje odredbu kojom zaru~nici ne smiju‘ivjeti vi{e od tri mjeseca u zarukama. Ako se na|e koja zaru~nica da nije u roku od trimjeseca povjen~ana, ima se vjen~ati bez vijenca, krune, a prije toga ima izdr‘ati po ‘upnikuzadanu kaznu. Ovu kaznu odre|uje i za zaru~nicu koja bi prije vjen~anja zatrudnjela. Biskuppriznaje da su ove pojave, bez obzira na izre~ene kazne, i dalje masovne. Istom zgodombiskup ^oli} obara se i protiv kletve i psovke, ali i protiv konkubinata i otmica koje su u tovrijeme bile ukorijenjene. Treba primijetiti da su otmice djevojaka bile uzrok kupoprodajnogprincipa prema kojem su roditelji davali djevojku onome tko vi{e ponudi. Dakako, kodsiroma{nih mladi}a preostala je jedino otmica.

U tako siroma{nom okru‘ju cvalo je i lihvarstvo. Biskupi su na to bili posebno osjetljivi.U vrlo o{trim dekretima nare|uju da se lihvarima mora zabraniti pristup u crkvu inemogu}nost crkvenog pokopa.

U brinjskom i slunjskom kraju bila je uvrije‘ena krvna osveta, u kojima se znalo ~estodogoditi i vi{e ubojstava. Dakako, bilo je i ~estih kra|a i neprimjerenog pona{anja djece.Biskupi su posebnu pa‘nju poklanjali odgoju djece, me|utim, zna~ajniji su rezultati izo-stali. Bila je ~esta pojava pijanstva, pa je biskup ^oli} zabranio prodaju alkohola u bli-zini crkava.

Ni sve}enici se nisu u pojedinim slu~ajevima razlikovali od pona{anja puka. Biskupi suim zbog toga izricali razne mjere. Zbog dugotrajne vjerske zapu{tenosti i nemogu}nostisve}eni~kog djelovanja do{lo je do pojave njihovog neprimjerenog pona{anja. Godine 1718.biskup Pohmajevi} nare|uje sve}enicima no{enje “halje do ko{}ice, s ~istim kolarinom” a “ucrikvu ni jedan u opankah nima do}i”. Zatim sve}enicima zabranjuje ma{karenja, te “tance,kola i norie”. Puku zabranjuje prigodom pogreba “pla~, naricanje, skubljenje vlasi i udaranjeu persi”.(Izvje{}a, str 70.)

190

Iz iznesenog je vidljivo da je suvi{no govoriti o duhovno zdravom ‘ivotu na{ih predaka uona te{ka vremena. Njihov ‘ivot i svakodnevnica bili su optere}eni brojnim moralnimproblemima koji su proizvod jedne posvema{nje izoliranosti ovoga podru~ja od kulturnihsredina. Prestankom turske opasnosti po~inju polako dolaziti vanjski utjecaji ali i odlasciljudi u druge sredine iz kojih donose nove vrijednosti.

Me|utim, u vremenima koja slijede dolazi do novih pojavnosti. Pojavljuju se vjerske inacionalne razmirice izme|u hrvatskog i srpskog naroda. Naravno da je to crkva s izuzetnompa‘njom pratila i na to reagirala. Biskup Juraj Posilovi} 1885. godine upozorava na pona{anjepravoslavnih ali i katolika “koji ‘ive izmije{ani sa shizmaticima (pravoslavnima, op.a.) imajulo{ije obi~aje od drugih, Osim toga civilna vlast vi{e ne kontrolira dr‘i li se shizmati~ka stranaobe}anja danih za vrijeme vjen~anja s katoli~kom stranom. U novije vrijeme shizmatici su iznacionalisti~kih razloga postali revniji u svojoj vjeri”. To je, dakle, vrijeme pojave nacionalizamai dugotrajnih razmirica na ovim prostorima.

Posebno je interesantno izvje{}e biskupa Roka Vu~i}a iz 1913, dakle pred sam Prvi svjetskirat. Biskup upozorava na pojavu novina koje izruguju crkvu. Lo{e utje~u i povratnici izAmerike. Pogoduju tome i neke odluke dr‘avnih vlasti. Dr‘avni zakon tolerira konkubinat.Moral puka uglavnom je zadovoljavaju}i. Slabije je u tom smislu stanje u dijelovima koji subili pod vojnom upravom, gdje su ~esti mje{oviti brakovi. Posebno je ra{irena psovka, a ~estose posje}uju gostionice. (Izvje{}a, str. 341.)

Stanje poslije Prvog svjetskog rata bilo je optere}eno brojnim problemima. Izrazit jeutjecaj velikosrpske politike ali i uzlet pravoslavlja, koji }e staviti hrvatski nacionalni interesu podre|en polo‘aj a time i katoli~ku crkvu. Dolazi do pojave lijevih ideja poput socijalisti~kihi komunisti~kih koje negiraju postojanje crkve. Pojavnosti toga vremena najbolje opisujeizvje{}e biskupa Josipa Maru{i}a iz 1919. godine: “Crkvi nenaklona vremena na{la su katolikenepripremne. Masonerija i socijalisti nastoje umanjiti ugled sve}enika u narodu. [tetne knjige inovine preplavile su kraljevstvo. Vjernici su pri izborima slabo mislili kome kad su davali svojeglasove za pojedine delegate. Djelovanje neprijatelja Crkve i ratne posljedice u~inile su da senarod po~eo udaljavati od puta istine i kreposti. Posvuda se {iri indiferentizam. U cijeloj subiskupiji mnogi mu‘evi prisiljeni oti}i u Ameriku da zarade ~ime bi prehranili obitelji. Me|u lo{eposljedice rata pripada i pohlepa za materijalnim dobrima. Svi se dado{e na trgovinu i zaradu...”Na‘alost, mnogo je tih negativnih ~injenica ostalo i do dana{njih dana.

Ovime smo dali kratak pregled duhovnog stanja na{ih predaka, kako bi se mogle shvatitineke sada{nje pojavnosti kao ostaci pro{lih vremena. To se posebno odnosi na zatvorenost,neslogu i nepovjerenje prema drugom. Stanovnici brinjskog kraja spadaju u kategoriju tipi~nihdinarskih gor{taka. Tu svoju osobitost oblikovali su u doticaju s prirodom ovoga kraja. Zemljana kojoj ‘ive je opora, kako u klimatskom tako i u geomorfolo{kom smislu. Opori li~ki kr{nijeim dopu{tao da ‘ive i privre|uju kako su oni htjeli, ve} ih je tjerao da se pokoravaju prirodnimzakonima sredine u kojoj obitavaju. A ta sredina nametala im je karakterne crte svojespecifi~ne prirode. Izuzetno su nacionalno i vjerski homogeni poput svih gor{taka. Politi~kisu skloniji nacionalisti~kim pokretima, tako da je ovaj kraj kroz povijest bio kolijevka ovakvihideologija. U politiku se te{ko uklju~uju, iako vrlo temeljito i pa‘ljivo prate politi~ku situaciju.Te{ko prihva}aju stranca, jer se osje}aju ugro‘eni na ionako skromnom imetku na kojemjedva pre‘ivljavaju. Na svaki strani utjecaj reagiraju eksplozivno i buntovno, ~esto nesagledavaju}i krajnji cilj takvih postupaka.

Kroz povijest su se iskazali kao odli~ni vojnici. Fanati~no su hrabri, kukavi~luk je za njihposebno negativna vrlina. Skloni su bespogovornom izvr{enju svih zada}a, {to ih je krasilo

191

kroz njihovu vojnu povijest. Vojni~ki poziv je za njih posebna ~ast, iako su ~esto ratovali iginuli za tu|e zastave i interese. Nemaju sklonosti zapovijedanja, tako da ih je kroz povijestvrlo malo imalo zna~ajnije vojne du‘nosti.

Nisu skloni vo|enju i upravljanju i ne ‘ele biti na rukovode}im pozicijama u privrednimi ostalim subjektima. Nisu skloni i kolektivizmu osim onih slu~ajeva kada im je ugro‘enopstanak. Sve promjene i novine te{ko prihva}aju, osim u krajnjoj nu‘di. Bez obzira naprivr‘enost svome kraju i korijenima skloni su seljenju. Za rje{avanje egzistencijalnih pitanjanema granica i udaljenosti koje nisu mogli prije}i. U novim sredinama mladi se vrlo lakoinkulturiraju, dok kod starijih to ide vrlo te{ko. Rijetko zamjenjuju svoju ~akavicu govoromsredine u kojoj ‘ive, a bilo je dosta slu~ajeva da su se vra}ali u Liku ne mogav{i prihvatiti novina~in ‘ivota u novoj sredini.

Iako su odgojeni u katoli~kom duhu nisu nikada bili gorljivi vjernici u smislu redovitogpoha|anja svete mise i drugih pobo‘nosti. Mu{ki, u pravilu, dosta psuju i to najte‘e kletve ipsovke. Nisu praznovjerni i skloni porocima. Pijanstvo i u‘ivanje narkotika nije {ira pojava,ve} se radi isklju~ivo o pojedina~nim slu~ajevima. Skromno se odijevaju i ne zahtijevajuluksuz. Ku}e su im jednostavne, iako njihovom veli~inom ‘ele dokazati svoj presti‘, bezobzira na stvarne potrebe. U slu~aju materijalnih mogu}nosti skloni su nabavci skupihautomobila kao nadomjestak povijesnoj privr‘enosti imanju dobrih konja, sa kojima su seponosili.

Braku i odgoju djece pridaju veliku va‘nost. Mu{karac je “glavni” u ku}i, dok su ‘enepovijesno u podre|enom polo‘aju, blage i poslu{ne naravi. Za njih je brak svetinja i sve jetome podre|eno. Izuzetno je malo rastava brakova, i to jedino u krajnjoj nu‘di. Udovice se,u pravilu, nikad ne udaju, brinu}i se do kraja ‘ivota o statusu svoje djece. Jedino se u te{kojimovinskoj situaciji odlu~uju na ponovnu udaju.

192

Literatura:

Dr. Mile Bogovi}: Senjsko-modru{ka ili krbavska biskupija, Izvje{}a biskupa Svetoj stolici (1602-

1919), Zagreb 2003,

dr Mile Bogovi}, Sadr‘aj izvje{}a senjsko-modru{kih biskupa u Rim, Senjski zbornik 23/1996,

dr Mile Bogovi}, Crkvena obnova u brinjskom i oto~kom kraju do 1723. godine, Zvona br. 5/1989,

dr Mile Bogovi}, Sadr‘aj izvje{}a senjsko-modru{kih biskupa u Rim, Senjski zbornik 23/1996,

Manojlo Sladovi}: Povijesti biskupijah senjske i modru{ke ili krbavske, Trst 1856,

\uro [urmin: Acta croatica, Zagreb 1899,

Josip Buri}. Biskupije Senjska i Modru{ka u XVIII. stolje}u, Zagreb-Gospi} 2002.

Zorislav Horvat: Srednjovjekovna pavlinska arhitektura, Senjski zbornik 26/1999.

Radoslav Lopa{i}: Spomenici hrvatske krajine,

Dr. Mile Bogovi}, Ustrojstvo dr‘ave i crkve na li~ko-krbavsko-senjsko-kordunskom podru~ju

kroz povijest (1-13), Vila Velebita, broj 13-25

Petar Runje, Tragom stare li~ke povijesti, Matica hrvatska Ogulin, 2001.

dr Mile Bogovi}, Povijest visoko{kolske izobrazbe u biskupijama Senjskoj i modru{koj ili

krbavskoj do 1940. godine, Senj 1999.

Franjo Emanuel Ho{ko: Franjevci u Krbavskoj biskupiji, Rijeka 1988,

Mihael Boloni}, Crkveni patronat na podru~ju senjsko-modru{ke biskupije, Senjski zbornik br.

5/1973.

@eljko Holjevac, Kulturna i crkvena ba{tina srednjovjekovne Like, Vila Velebita br. 99/2002,

Antun Cuvaj, Gra|a za povijest {kolstva IV, Zagreb 1910,

Dr. Krunoslav Draganovi}, Op}i {ematizam Katoli~ke crkve u Jugoslaviji, Sarajevo 1939,

Dr. Krunoslav Draganovi}- Josip Buturac, Poviest crkve u Hrvatskoj, Zagreb 1944,

Dr. M. Bogovi}: Krasnarska ‘upa i sveti{te Gospe od Krasna, Senjski zbornik br. 18/1991 ,

dr M. Bogovi}- ^asopis «Vila Velebita» broj 1/2000 posve}en osnivanju Gospi}ko-senjske

biskupije,

Op}i {ematizam katoli~ke crkve u Jugoslaviji 1974., (Zagreb, 1975.)

Dokumentacija Ministarstva kulture RH, Zavoda za za{titu spomenika kulture teKonzervatorskog odjela u Karlovcu,Biskupski arhiv (BAS) u Senju, Franjeva~kog samostana u Rijeci,Schematizmi Senjske biskupije.

Kaziva~i:

Marija-Mice Movri} ro|. Vukovi},Zora Bujanovi} ro|. Rajkovi},sve}enik i stajni~ki ‘upnik Mile Ivan~i},Nikola Mesi}-Perkovi},Ivan Serti}-Porkulica,Marija [prajc ro|. Movri},Dragica Tominac, ro|. Perkovi},Ivan Vu~eti}-Antonov,Ivan Vukovi}-Juri{i},Zvonko Dumen~i}.