1

SOCIOLOGIJA HARLAMBOS – HOLBORN

POGLAVLJE 1.: SOCIOLOŠKE PERSPEKTIVE

- određenost svakog pojedinca okolinom

- kad se rodimo zapravo nemamo ništa, učimo iz okoline, odnosno iz društva

KULTURA I DRUŠTVO

- kultura nekog društva je način života njegovih članova, zbirka ideja i navika koje oni

uče, koje su im zajedničke i koje prenose s naraštaja na naraštaj

- dvije kvalitete kulture: ona se uči i ona je zajednička

- bez nje nema ljudskog društva

Kultura i ponašanje

- kultura u velikoj mjeri determinira kako pripadnici društva misle i osjećaju: ona

upravlja njihovim djelatnostima i definira njihov pogled na život

- kultura definira prihvaćene načine ponašanja za pripadnike posebnog društva

Socijalizacija

- proces u kojemu pojedinci uče kulturu svoga društva poznat je kao socijalizacija

- primarna socijalizacija, vjerojatno najvažniji aspekt procesa socijalizacije, odvija se

tijekom djetinjstva, obično unutar obitelji

- unutar svoje vršnjačke skupine malo se dijete, u interakciji s drugima i igrajući dječje

igre, uči prilagođavati prihvaćenim načinima ponašanja društvene skupine i cijeniti

činjenicu da je društveni život zasnovan na pravilima

- socijalizacija je proces koji traje cijeli život

Norme i vrijednosti

- svaka kultura sadrži velik broj naputaka koji upravljaju ponašanjem u posebnim

situacijama. Takvi naputci poznati su kao norme

- norma je specifični vodič za djelovanje koji definira prihvatljivo i primjereno

ponašanje u posebnim situacijama

- primjer norme je to kako članovi društva definiraju prihvatljivu mušku i žensku odjeću

i primjereno odijelo za različite dobne skupine

- norme se provode pozitivnim i negativnim sankcijama, tj. nagradama ili kaznama

- sankcije mogu biti neformalne, poput pogleda odobravanja ili neodobravanja, ili

formalne, poput nagrade ili kazne koju izdaje neko službeno tijelo

- norme definiraju primjereno i prihvatljivo ponašanje u specifičnim situacijama

- sankcije kojima se provode norme jesu glavni dio mehanizma socijalne kontrole koji

se tiču održavanja reda u društvu

- za razliku od normi, koje daju specifične upute za ponašanje, vrijednosti daju

općenitije naputke

- vrijednost je vjerovanje da je nešto dobro i poželjno. Ono definira što je važno,

isplativo i vrijedno težnji

- mnoge norme se mogu shvatiti kao odraz vrijednostilova

2

- primjer je to da sve norme koje se tiču zdravlja i sigurnosti članova društva mogu se

shvatiti kao izrazi vrijednosti koja se pridaje ljudskom životu

Status i uloga

- svi članovi društva zauzimaju niz socijalnih pozicija poznatih kao statusi

- postoje razne vrste statusa

- fiksni ili pripisani statusi (uključuju spol i primjerice aristokratske titule) određuju

nas samim rođenjem

- stečeni statusi postižu se kao rezultat, u izvjesnom stupnju, namjerne aktivnosti i

izbora

- svaki status u društvu prati niz normi koje definiraju očekivanja o tome kako će

djelovati pojedinac koji zauzima poseban status. Ta skupina normi je poznata kao

uloga - pojedinci stupaju u međusobne odnose kroz uloge (uloga liječnika – uloga pacijenta)

RAZVOJ LJUDSKIH DRUŠTAVA

- razlika predmodernih od modernih društava

- sociolozi smatraju da se trenutno razvija ili se već razvilo postmoderno društvo

Predmoderna društva

- sociolog Anthony Giddens smatra da postoje tri tipa društva: lovačko-sakupljačko

društvo, stočarska i agrarna društva i neindustrijske civilizacije

- lovačka i sakupljačka društva – to je sam početak. Bilo je manje nejednakosti nego

danas. Nije bio toliko raširen materijalizam. Ono što se posjedovalo bilo je zajedničko.

To je tip plemenskog društva. Maksimalno 50ak članova. Postoje i danas, ali je

svakako na njih ipak izvršen utjecaj zapadne kulture.

- stočarska i agrarna društva se pojavljuju prije otprilike 20 000 godina. Osim što

love i skupljaju uzgajaju stada. Tu već počinje bogaćenje pojedinaca jer je uzgojio

više životinja. Počinje stvaranje nejednakosti. Nomadski tip življenja zbog potrage za

boljim pašnjacima za svoje životinje. Što se tiče agrarnih društava oni se oslanjaju na

uzgoj žitarica. Uzgoj bilo životinja bilo biljaka je pouzdaniji i predvidljiviji izvor

hrane od lova i sakupljanja. Također zbog akumulacije dobara razvijaju se osobna

bogastva. Postoje i danas iako pod utjecajem kulture modernih industrijskih država

- neindustrijske civilizacije su se razvile oko 6 000 godina prije Krista. Radi se na

razvijanju gradova. Razvijeniji su u područjima znanosti i umjetnosti. Te civilizacije

su izumile pismo. Velike nejednakosti između bogatih i siromašnih. Jake oružane sile

(Egipat, Grčka, Rim...)

Moderna industrijska društva

- pojavljuju se u osamnaestom i devetnaestom stoljeću

- u to doba Lee i Newby idenitficiraju četiri glavne transfomacije koje su se zbivale i

kroz koje je prolazilo društvo:

1. industrijalizam – kasno 18. stoljeće. Nove tehnologije dovode do porasta u

manufakturi. Razvija se specijalizirana podjela rada. Više nije priroda određivala ritam

rada nego se radilo svaki dan.

3

2. kapitalizam – blisko povezan sa razvojem industrijalizma. Rad za nadnicu i posao

koji se vodi u svrhu stvaranja profita. Prije dolaska kapitalizma seljaci su radili za

sebe. Pojavljuju se nove klase.

3. urbanizacija – samim razvojom industrije razvijaju se i naselja kraj mjesta gdje su

izgrađene tvornice. Rast gradova i velegradova dovelo je do problema poput zločina,

pobune i zdravstvenih problema

4. liberalna demokracija – nakon nekoliko rušenja vladara (koji je do tada bio kralj ili

car) dolazi do naglaska građanskih prava. To je otvorilo put nastanku političkih

stranaka. Kako treba vladati društvom sada je postalo stvar rasprave

- sve zajedno te četiri promjene često se shvaćaju kao karakterizacija modernih

društava ili kao ono što konstruira eru modernosti

- socijologija se razvila usporedno sa modernošću i nije iznenađujuće što se zasniva na

sličnim temeljima

- smatra se da ljudska društva mogu napredovati i da će napredovati

Postmodernost

- neki sociolozi vjeruju da je došlo do temeljnih promjena u društvu

- ljudi počinju gubiti vjeru u znanost i tehnologiju

- postaju svjesni štetnih djelovanja onečišćenja, rizika genetskog inžinjerstva

- smatraju da velike korporacije ne mogu zadovoljiti ljudske potrebe

- gubi se vjera u politička uvjerenja i velike teorije koje tvrde da su u stanju poboljšati

društvo

- što se tiče zaposlenosti sve je manje potrebnih ljudi za proizvodnju

- mediji su postali jako važni u ljudskim životima i ekonomiji

TEORIJE DRUŠTVA

- teorija je skup ideja koji tvrdi da objašnjava kako društvo ili aspekti društva

funkcioniraju

Funkcionalizam

- Émile Durkheim jedan od istaknutijih sociologa – funkcionalista

- teoriju su razvili američki filozofi dvadesetog stoljeća

- Talcott Parsons također jedan od funkcionalista američkih

- dominantna teorijska perspektiva sociologije tijekom četerdesetih i pedesetih godina

- ta teorija smatra da se trebaju ispitati odnosi u društvu da bi znali kako društvo

funkcionira

- struktura: sama teorija funkcionalizma započinje opažanjem da je ponašanje u

društvu strukturirano. To znači da su odnosi između članova društva organizirani

pomoću nekih pravila

- struktura društva može se shvatiti kao ukupni zbroj društvenih odnosa kojima

upravljaju norme

- institucije (poput obitelji, ekonomije...) su glavni aspekti društvene strukture

- sama institucija je struktura sačinjena od međupovezanih uloga ili normi

- funkcija: nakon što se analizirala struktura onda se razmatra način na koji ta struktura

funkcionira. To uključuje ispitivanje odnosa među različitim dijelovima strukture i

njihova odnosa prema društvu kao cjelini

4

- u praksi pojam funkcije se obično koristi da bi se uputilo na doprinos koji neka

institucija daje održavanju i opstanku društvenog sustava

- funkcionalni preduvjeti: društva imaju određene osnovne potrebe ili zahtjeve koji se

moraju zadovoljiti ako žele opstati (to je primjerice hrana). To smatramo

funkcionalnim preduvjetom

- vrijednosni konsenzus: iz funkcionalističke perspektive drušvo se shvaća kao sustav.

Sustav je entitet načinjen od dijelova koji su međusobno povezani i u odnosu.

Funkcionalni preduvjet društva uključuje barem minimalni stupanj integracije

dijelova.

- mnogi funkcionalisti tvrde da se ta integracija uvelike zasniva na vrijednosnom

konsenzusu, to znači na suglasnosti članova oko društvenih vrijednosti

- u onoj mjeri u kojoj se ti dijelovi društvene strukture zasnivaju na istim vrijednostima,

može se reći da su integrirani

- društveni poredak: određeni stupanj reda i stabilnosti je bitan za opstanak društevnih

sustava – to funkcionalizam pokušava objasniti

- poredak je na neki način određen vrijednosnim konsenzusom odnosno, pojedinac je

sklon identificirati se i osjeća srodnost s onima koji dijele iste vrijednosti

Konfliktne perspektive

- premda funkcionalisti naglašavaju važnost vrijednosnog konsenzusa u društvu, oni

ipak priznaju da može doći do konflikata

- konflikt shvaćaju kao rezultat povremenih poremećaja društvenog sustava

- društvene skupine mogu imati različite interese, ali ovi su od manje važnosti u

usporedbi s interesima koji su zajednički svim društevnim skupinama

- teorije konflikta se razlikuju od funkcionalizma po tome što smatraju da postoje

fundamentalne razlike u interesima između društevnih skupina. Ove razlike rezultiraju

konfliktom koji je uobičajena i trajna odlika društva, a ne privremeno zastranjenje

Marksizam

- radikalna alternativa funkcionalizmu

- postala utjecajna u sociologiji 70-tih godina

- osnivač: Karl Marx

- različito interpretirani Marxovi tekstovi

- proturječje i konflikt: Marx smatra da sva povijesna društva sadržavaju temeljna

proturječja

- glavna proturječja društva su između proizvodnih snaga (zemlja, sirovine, oruđa,

strojevi, tehničko i znanstveno znanje) i odnosa (to su društveni odnosi u koje ljudi

ulaze da bi proizvodili robu). U današnje doba, odnosno, u kapitalističkom društvu taj

je odnos između poslodavaca i radnika.

- sredstva proizvodnje se sastoje od onih dijelova proizvodnih snaga koji se mogu

zakonski posjedovati. Tako ona uključuju zemlju, sirovine, strojeve, ali ne i tehničko

znanje i organizaciju proizvodnog procesa. Za svoj posao radnik dobiva plaću.

- eksploatacija i tlačenje: rad proizvodi bogatstvo. Sam prihod koji radnici svojim

radom dobiju nije dovoljno plaćen, odnosno, kapitalist prisvaja bogatstvo, a radnici

imaju nadnice znantno ispod vrijednosti bogatstva koje proizvode. Dakle i tu

nailazimo na proturječje. Po svojoj prirodi, sam kapitalizam uključuje eksploataciju i

tlačenje radnika

5

- proturječje i promjena: smatra se da je povijest podijeljena na niz razdoblja od kojih

svaku karakterizira poseban način proizvodnje. Velike povijesne promjene jesu

rezultat novih proizvodnih snaga. Ali posljednje povijesno razodoblje, komunističko

ili socijalističko društvo neće proizaći iz novih proizvodnih snaga. Ona će se razviti iz

razrješenja proturječja kapitalističkog sustava

- vlasništvo će biti kolektivno, a ne pojedinačno. Jedna društvena skupina neće

iskorištavati drugu i bogatstvo stečeno radom će se dijeliti među članovima društva.

- ideologija i lažna svijest: ideje pojedinog razdoblja smatraju se ideologijom vladajuće

klase. Ideologija je iskrivljivanje stvarnosti, lažna slika društva. Pomoću ideologije

koja zasljepljuje članove društva da ne bi vidjeli proturječja dolazi se do lažne svijesti

o stvarnosti, koja pomaže održati sustav

Feminizam

- društvo podijeljeno u raznim društvenim skupinama

- glavna podjela za razliku od marksista nije između raznih klasa nego između spolova

- izrabljivanje žena od strane muškaraca

- suvremena društva su patrijahalna

- cilj feminizma je okončati mušku dominaciju i rješiti se društva koje izrabljuje žene

- neke feministice smatraju da nisu sve žene jednako potlačene i u jednako lošem

položaju u suvremenim društvima

Interakcionizam

- funkcionalizam i marksizam imaju i niz drugih zajedničkih karakteristika. Prvo, daju

općenito objašnjenje društva u cijelosti, rezultat toga je ono što se ponekad naziva

makroteorijama. Drugo, društvo smatraju sustavom, i zato ih se ponekad zove

sistemskim teorijama. Treće, skloni su smatrati da je ljudsko ponašanje oblikovano

sustavom

- interakcionizam se razlikuje od funkcionalizma, marksizma i većine feminističkih

teorija po tome što se fokusira na interakcije malog dometa, a ne na društvo kao

cjelinu

- interakcionisti smatraju da je moguće sustavno analizirati društvo i da ga je moguće

poboljšati. Ipak poboljšanja treba postići na ograničenim područjima i malo-pomalo,

za razliku od onoga što se implicira u makroteorijama i sistemskim teorijama

- značenje i interpretacija: interakcionizam se bavi interakcijom, što znači

djelovanjem među pojedincima

- ideje jastva: taj pojam naglašavaju mnogi interakcionisti. Oni govore da pojedinci

razvijaju samopredodžbu, sliku o sebi koja ima važan utjecaj na njihova djelovanja

- konstrukcija značenja: budući da interakcionisti definiraju situacije i jastvam njih

zanima proces u kome se ove definicije konstruiraju. Odnosno, njih zanima kako se

dolazi do toga da se nekog pojednica definira na određeni način. Odgovor na to pitanje

uključuje istraživanje konstrukcije značenja u procesu interakcije

- pregovaranja i uloge: ideja pregovaranja se također primjenjuje i na pojam uloge.

Interakcionisti tvrde da su uloge često nejasnem dvosmislene i neodređene. Ovaj

nedostatak jasnoće daje akterima dosta prostora za pregovaranje, menevriranje,

improvizaciju i kreativno djelovanje.

- iz svojih interakcija sa drugima pojedinci razvijaju razvijaju samoshvaćenje

6

Postmodernizam

- neki postmoderni teoretičari i dalje vjeruju da je moguće objasniti i ljudsko ponašanje

i način na koji se mijenjaju društva

- neki smatraju da način promatranja društva kakav je bio prije (marksizam,

funkcionalizam...) treba napustiti jer se tako mogla proučavati prošlo razdoblje, ali ne i

ovo

- smatra se da ljude ne određuje, makar ne u onoj mjeri kao prije, klasa, etnička skupina

i slično, nego da pojedinac sam odlučuje o svom identitetu i životnom stilu – granice

među društvenim skupinama se slamaju

- neki postmodernisti preispituju vjerovanje da postoji bilo kakav čvrst temelj na kome

se može graditi znanje o društvu

- razlike: mnogi postmodernisti opisuju razlike među društevnim skupinama da bi se

lakše shvatile te skupine

POGLEDI NA LJUDSKO PONAŠANJE

- pogledi na ljudsko ponašanje mogu se grubo podjeliti na one koji naglašavaju

izvanjske faktore i one koji naglašavaju unutarnje faktore. Prvi pristup vidi ponašanje

kao nešto što je pod utjecajem strukture društva. Drugi pristup više naglašava

subjektivna stanja pojedinca: njihove osjećaje, značenja koja pridaju događajima i

motive zbog kojih se ponašaju na poseban način

Pozitivizam

- mnogi od osnivača socilogije su vjerovali da je moguće stvoriti znanost o društvu koja

bi se zasnivala na istim načelima i postupcima kao i prirodne znanosti

- najutjecajni pokušaj primjene metodologije prirodnih znanosti na sociologiju je poznat

kao pozitivizam

- Auguste Comte – jedan od osnivača discipline – držao je da će primjena metoda i

pretpostavki prirodnih znanosti dati «pozitivnu znanost o društvu»

- ponašanje ljudi, poput ponašanja materije, može se objektivno mjeriti

- opažanja ponašanja zasnovana na objektivnim mjerenjima omogućiti će stvaranje

iskaza o uzrocima i posljedicama. Potom će se stvarati teorije koje će objasniti

opaženo ponašanje

- naglasak pozitivista na opazivim «činjenicama» uvelike ovisi o vjerovanju da se

ljudsko ponašanje može objasniti na isti način kao i ponašanje materije

- ljudi ragiraju na izvanjske podražaje i njihovo se ponašanje može objasniti tom

reakcijom

Perspektive društvene akcije

- zagovornici perspektive društvene akcije tvrde da su predmeti društvenih i prirodnih

znanosti fundamentalno različiti. Zbog toga su metode i pretpostavke prirodnih

znanosti neprimjerene proučavanju ljudi

- za razliku od materije ljudi imaju svijest – misli, osjećaje, značenja, namjere i svijest o

postojanju. Zato su ljudska djelovanja smislena: ljudi definiraju situacije i daju

značenja svojim akcijama, kao i akcijama drugih. Zato se ne može reći da ljudi samo

reagiraju – oni djeluju

7

- ako djelovanje potječe iz subjektivnih značenja, onda slijedi da sociolog mora otkriti

ta značenja kako bi shvatio djelovanje

- Max Webber – bio je jedan od prvih koji je detaljno ocrtao ovu perspektivu.

Sociološko objašnjenje djelovanja treba početi s promatranjem i interpretiranjem

subjektivnih stanja duha ljudi – nešto slično kao interakcionizam

- tamo gdje pozitivisti naglašavaju činjenice i uzročno- poslijedične odnose,

interakcionisti naglašavaju uvid i razumijevanje

- objektivno mjerenje nije moguće, a egzaktnost prirodnih znanosti se ne može

oponašati

Fenomenologija

- nije moguće objektivno mjeriti bilo koji aspekt ljudskog ponašanja. Ljudi daju smisao

svijetu kategorizirajući ga

- proces kategorizacije je subjektivan: on ovisi o mišljenjima promatrača

- fenomenolozi vjeruju da nije moguće dati činjenične podatke i da je stoga nemoguće

dati i provjeriti kauzalna objašnjenja

- konačni proizvod fenomenološkog istraživanja je shvaćanje značenja koja pripadnici

društva rabe u svom svakodnevnom životu

- interakcionisti i fenomenolozi vjeruju da ljudi ne reagiraju i ne odgovaraju pasivno na

izvanjsko društvo. Oni smatraju da ljudi aktivno kreiraju svoja vlastita značenja si

svoje vlastito društvo u interakciji jedni s drugima

Sociologija i vrijednosti

- objektivno promatranje i analiza društvenog života

- objektivni pogled je slobodan od vrijednosti, moralnih sudova i ideologije promatrača:

on daje činjenice i objašnjavalački okvir koji nisu obojeni promatračevim osjećajima i

mišljenjima

- sve je više sociologa koji tvrde da vrijednosno neutralna znanost o društvu nije

moguća. Oni smatraju da vrijednosti sociologa izravno utječu na svaki aspekt njihovog

istraživanja. To bi značilo da sociologija nikad neće biti izuzeta od ideologije

- Karl Mannheim tvrdi da se ideologija sastoji od uvjerenja i vrijednosti vladajuće grupe

koja «prikriva stvarno stanje društva sebi i drugima, i time ga stabilizira». On razlikuje

ovaj oblik ideologije od onoga što naziva utopijskom ideologijom

- ideologije se najčešće nalaze u potlačenim skupinama čiji članovi žele radikalnu

promjenu

SOCIOLOŠKA IMAGINACIJA

- strukturalne teorije društva, poput funkcionalizma i marksizma, naglašavaju važnost

društva u oblikovanju ljudskog ponašanja

- s druge strane, pristupi poput interakcionizma naglašava važnost ljudskog ponašanja u

oblikovanju društva

- dobra sociologija mora ispitivati i strukturu društva i društvenu interakciju

- sociolog treba razmotriti ekonomske i političke institucije društva, a ne samo

pojedinačnu situaciju i karakter nasumice odabranih pojedinaca

8

POGLAVLJE 2.: DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA

Uvod

- egalitarizam: društvo u kojem su svi članovi jednaki

- sva ljudska društva (od najjednostavnijih do najsloženijih) imaju neki oblik društvene

nejednakosti. Posebno su moć i prestiž nejednako raspodijeljeni među pojedincima i

društvenim skupinama, a u mnogim društvima postoje također uočljive razlike u

raspodjeli bogatstva

- moć se odnosi za stupanj u kome pojedinci ili skupine mogu nametnuti svoju volju

drugima, s njihovim pristankom ili bez njegovog pristanka

- prestiž se odnosi na količinu cijenjenosti ili časti povezanu s društvenim položajima,

kvalitetama pojedinaca i stilovima života

- bogatstvo se odnosi na materijalne posjede koji se definiraju kao vrijedni u posebnim

društvima. Oni mogu uključivati zemlju, stoku, zgrade, novac i mnoge druge oblike

vlasništva koje posjeduju pojedinci ili društvene skupine

Društvena nejednakost i društvena stratifikacija

- važno je razlikovati društvenu jednakost od društvene stratifikacije

- društvena nejednakost jednostavno se odnosi na postojanje društveno stvorene

nejednakosti

- društvena stratifikacija je poseban oblik društvene nejednakosti. Ona se tiče

postojanja uočljivih društvenih skupina koje su rangirane jedna iznad druge u smislu

faktora kakvi su prestiž i bogatstvo. Ona znači hijerarhiju društvenih skupina

- supkulture: tendencija članova svakog sloja društva je da razvijaju svoju vlastitu

supkulturu, tj. određene norme, stavove i vrijednosti koji su im svojstveni kao

društvenoj skupini

- kad neki članovi društva imaju iskustvo sličnih životnih okolnosti i problema koji nisu

zajednički svim članovima razvija se supkultura

- članovi društvene skupine kojima su zajedničke slične životne prilike i supkultura

razviti će grupni identitet

- društvena mobilnost: supkulutre društvenih slojeva su naročito izrazite kad postoji

malo mogućnosti prelaska iz jednog u drugi sloj. Ovo kretanje je poznato kao

društvena mobilnost

- postoje zatvoreni sustavi stratifikacije – to su oni di je mala mogućnost društvene

mobilnosti – i postoje otvoreni sustavi stratifikacije – sa visokim stupnjem društvene

mobilnosti

- životne šanse: ovise o položaju neke osobe u sustavu stratifikacije . položaj može

uvećati ili umanjiti životne šanse, tj. mogućnosti osobe da stekne stvari koje su

definirane kao poželjne i izbjegne one stvari koje su definirane kao nepoželjne u

njegovu društvu

Društvene nasuprot prirodnim nejednakostima

- mnoge sustave stratifikacije prate vjerovanja koja tvrde da društvene nejednakosti

imaju biološki temelj

- Jean Jacques Rousseau je jedan od prvih koji su ispitivali ovaj problem

9

- on govori o biološki utemeljenoj nejednakosti kao prirodnoj ili fizičkoj, jer ju

uspostavlja priroda, a sastoji se u razlikama u dobi, zdravlju, tjelesnoj snazi i

kvalitetama uma i duše

- on je vjerovao da su biološki utemeljene nejednakosti među ljudima male i relativno

nevažnem dok su društveno stvorene nejednakosti glavni temelj sustava društvene

stratifikacije

- ipak, bez obzira, koliko male bile biološke nejednakosti one su ipak temelj na kojemu

se stvaraju strukture društvene nejednakosti

- prirodna i kulturalna nejednakost: može se tvrditi da biološke razlike postaju

biološke nejednakosti kad ih ljudi definiraju kao takve. Biološki faktori imaju važnost

u mnogim sustavima stratifikacije zbog značenja koja im pripisuje različite kulture

- razlike postaju nejednakosti samo zato što su definirane kao takve

- uvjerenja prema kojima su sustavi društvene stratifikacije utemeljeni na biološkim

nejednakostima mogu ih se shvatiti kao racionalizacije tih sustava

DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA – FUNKCIONALISTIČKA PERSPEKTIVA

- kad funkcionalisti pokušavaju objasniti sustave društvene stratifikacije, zapravo

pokušavaju objasniti funkcioniranje društva u cijelosti

- pretpostavka da društvo ima određene osnovne potrebe ili funkcionalne preduvjete

koji moraju biti zadovoljeni ukoliko ono želi opstati

Talcott Parsons – stratifikacija i vrijednosti

- on vjeruje da se red stabilnost i suradnja u društvu temelje na vrijednosnom

konsenzusu - ako vrijednosti postoje, onda slijedi da će pojedinci biti vrednovani i smješteni u neku

vrstu hijerarhijskog poretka

- razna društva imaju razne vrijednosne sustave, načini stjecanja visokog položaja

variraju od društva do društva

- ako je vrijednosni konsenzus bitna komponenta svih društava, onda slijedi da će neki

oblik stratifikacije proizaći iz rangiranja pojedinaca u smislu zajedničkih vrijednosti

- smatra se da postoji općenito vjerovanje da su sustavi stratifikacije pravedni, ispravni i

primjereni, jer su u osnovi izraz zajedničkih vrijednosti

- ali to ne znači da neće biti sukoba između imućnih i neimućnih, onih koji su bogatio

nagrađeni i onih koji nisu

- organizacija i planiranje: odnos između društvnih skupina mora biti odnos

recipročnosti (uzajamnog davanja i primanja)

- svaka klasa treba drugu klasu

- moć: nejednakosti su utemeljene na zajedničkim vrijednostima. Moć je legitimna vlast

u smislu da je prihvaćena kao pravedna i primjerena od strane članova društva u

cjelini

- oni koji su na položajima vlasti koriste svoju moć da bi slijedili kolektivne ciljeve

koji proizlaze iz središnjih vrijednosti društva

Kinglsey Davis i Wilbert E. Moore – dodjela uloga i izvedbe

- autori najpoznatije funkcionalističke teorije

10

- tvrde da su društveni sustavi imaju zajedničke određene funkcionalne preduvjete koji

moraju biti zadovoljeni ukoliko sustav želi opstati i učinkovito funkcionirati. Jedan od

takvih funkcionalnih preduvjeta je i učinkovita dodjela uloga i izvedbe:

1. sve uloge moraju biti popunjene

2. moraju biti popunjene onima koji su najsposobniji izvesti ih

3. za to se mora proći nužno školovanje

4. uloge se moraju obavaljati savjesno

- ljudi se razlikuju u smislu svojih urođenih sposobnosti i talenata, a pozicije se

razlikuju u smislu njihove važnosti za opstanak i odžanje društva. Određeni položaji

su funkcionalno važniji od drugih

- glavna funkcija stratifikacije je spojiti najsposobnije ljude s funkcionalno najvažnijim

položajima

- Davis i Moore gledaju na društevnu stratifikaciju kao na funkcionalnu nužnost svih

društava

- oni smatraju da je društvena nejednakost neizbježna odlika ljudskog društva

Melvin M. Tumin – kritika Davisa i Moorea

- dobro su iskritizirali Davisa i Moorea u nekoliko točaka:

- mnoga zanimanja koja nose malo prestiža ili ekonomskih nagrada mogu se shvatiti

kao vitalna za društvo

- Tumin je tvrdio da se Davis i Moore nisu obazirali na utjecaj moći na nejednaku

raspodjelu nagrada. Razlike u plaći i prestižu među profesionalnim skupinama mogu

proizlaziti iz njihove moći, a ne funkcionalne važnosti

- Davis i Moore su pretpostavili da samo ograničeni broj pojedinaca ima talent za

stjecanje vještina nužnih za funkcionalno najvažnije položaje. To Tumin kritizira

smatrajući da ne postoji metoda mjerenja talenta; ne postoji dokaz da su za položaje

koje su Davis i Moore smatrali važnima potrebni talenti; broj talenata može bit puno

veći nego što pretpostavljaju njih dvojica

- Tumin je doveo u pitanje shvaćanje da se na školovanje koje je potrebno za važne

položaje treba gledati kao na žrtvovanje koje je stoga potrebna kompenzacija

- Tumin smatra da društvena stratifikacija može biti, a često i jest, prepreka motivaciji i

regrutiranju talenata

- on preispituje nazor da društvena stratifikacija funkcionira kako bi integrirala

društveni sustav. S njegovog stajališta stratifikacija je prije snaga koja dovodi do

podjele a ne do integracije

DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA – PERSPEKTIVA NOVE DESNICE

Uvod

- ideje nove desnice postale su utjecajne tijekom 1980.-ih

- u politici su jasno bile povezane sa Margaret Thatcher i Ronaldom Reaganom

- nova desnica temelji svoje teorije na liberalizmu devetnaestog stoljeća. Ovaj je

slobodno tržište u kapitalističkim privrednim sustavima smatrao najboljim temeljem

za organizaciju društva

- tržišne sile potiču natjecanje, koje stimulira inovaciju i učinkovitost. Da bi opstali,

proizvođači moraju stvarati proizvode koji su jeftiniji ili bolji od proizvoda njihovih

konkurenata

11

- ekonomije slobodnog tržišta se temelje na izborima pojedinca koje oni obavljaju dok

troše svoj novac, prodaju svoj rad ili kupuju rad drugih ljudi. Time promiču

idividualnu slobodu

- kako država jača sloboda pojedinaca može biti potisnuta

Peter Saunders – stratifikacija i sloboda

- simpatizira teoriju Davisa i Moorea, zapravo je manje kritičan od Melvina Tumina

- tvrdi da se može pokazati da sustavi koji su nejednako nagrađivali razne položaje

imaju blagotvorne učinke, poput motiviranja ljudi da se više trude na poslu

- Saunders tvrdi da su nejednake nagrade jedini način na koji društvo može popuniti

važne položaje sposobnim ljudima. On kaže da je moguće zamisliti društvo u kojem

su svi položaji jednako nagrađeni, u smislu materijalnih resursa i ozbiljne probleme

- on ne prihvaća funkcionalističku tvrdnju da su sustavi stratifikacije utemeljeni na

ekonomskim razlikama neizbježni

- priznaje da kapitalistička društva stvaraju više nejednakosti od socijalističkih

- jednakost i pravda: postoji tri tipa jednakosti:

1. formalna ili pravna jednakost tiče se svih članova društva koji su podčinjeni istim

zakonima ili pravilima

2. jednakost mogućnosti znači da ljudi imaju jednake izglede da postanu nejednaki

3. jednakost ishoda (utopističko mišljenje) kad u egalitarnom društvu svi prolaze kroz

cilj u isto vrijeme

- treća jednakost potkopava ove prve dvije jednakosti

- programi afirmativne akcije ili pozitivne diskriminacije – žene i crnci ispred

muškaraca i bijelaca

- mogućnosti i nejednakost: Saunders vjeruje da konkurencija u kaptialističkim

društvima pridonosi blagostanju stanovništva

- vjeruje da je raspodjela ekonomskih nagrada blisko povezana sa zaslugom

Kritika perspektive nove desnice

- neki djelovi Tuminove kritike Davisa i Moorea također su relevantni za teorije nove

desnice

- novu desnicu se može optužiti da umanjuje moguće štetne učinke stratifikcaije na

potkopavanje društvene kohezije i integracije

- stajalište da su socijalistička društva neizbježno represivnija od kapitalističkih

društava slobodnog tržišta može se smatrati neopravdanom, ishitrenom

generalizacijom

- slobodno tržište i sloboda ne moraju neizbježno ići zajedno

Gordan Marshall i Adam Swift – društvena klasa i društvena pravda

- oni kritiziraju Saundersa jer pokušava dati argumente i u prilog jednakosti mogućnosti

i u prilog formalnoj ili pravnoj jednakosti

Društvena stratifikacija – marksistička perspektiva

- marksističke perspektive su radikalna alternativa funkcionalističkim pogledima na

narav društvene stratifikacije. Oni smatraju stratifikaciju strukturom koja razdvaja a ne

12

integrira društvo. Oni je vide kao mehanizam kojim jedni iskorištavaju druge, a ne kao

sredstvo unapređivanja kolektivnih ciljeva

- klase:

1. vladajuća klasa i podčinjena klasa

2. moć vladajuće klase proizlazi iz njenog vlasništva i kontrole nad sredstvima za

proizvodnju

3. vladajuća klasa izrabljuje i tlači podčinjenu klasu

4. kao rezultat postoji sukob interesa između te dvije klase

5. razne institucije društva, poput pravnog i političkog sustava, instrumenti su dominacije

vladajuće klase

6. tek kad sredstva za proizvodnju budu u zajedničkom vlasništvu, nestat će klase i time

će se okončati izrabljivanje i tlačenje jednih od strane drugih

- iz marksističke perspektive, sustavi stratifikacije proizlaze iz odnosa društvenih

skupina prema sredstvima za proizvodnju

- s marksističkog stajališta, klasa je društvena skupina čiji članovi imaju isti odnos

prema sredstvima za proizvodnju

- klase i povijesne epohe: Marx je vjerovao da se zapadno društvo razvijalo kroz četiri

glavne epohe:

1. pimitivni komunizam

2. antičko društvo

3. feudalno društvo

4. kapitalističko drušvo

- primitivni komunizam postojao je u pretpovijesnim društvima i jedini je primjer

besklasnog društva

- privatno vlasništvo i akumulacija viška dobara temelj su razvoja klasnih društava

- odnos između glavnih društvenih klasa jest odnos međusobne ovisnosti i sukoba

- međusobna ovisnost dviju klasa nije odnos jednake ili simetrične recipročnosti.

Umjesto toga, to je odnos eksploatatora i eksploatiranog, tlačitelja i potlačenog.

Vladajuća klasa zarađuje na račun podčinjene klase i stoga među njima postoji sukob

interesa

- kapital je u privatnom vlasništvu manjine – kapitalističkoe klase

- taj je kapital stečen tlačenjem radničke klase

Klasa i društvena promjena

- klasna borba je pokretačka snaga društvene promjene

- klasne borbe u povijesti bile su između manjina. Kapitalizam se, primjerice, razvio iz

borbe između feudalne aristokracije i nove kapitalističke klase, a obje su skupine po

brojnosti bile manjina

- velike povijesne promjene su značile zamjenu jednog oblika privatnog vlasništva

drugim i jednog tipa proizvodne tehnike drugom

- klasna svijest znači da je lažna klasna svijest zamijenjena punom sviješću o stvarnoj

situaciji. Članovi klase razvijaju zajednički identitet, prepoznaju svoje zajedničke

interese i ujedinjavaju se stvarajući tako klasnu solidarnost

- klasna polarizacija: osim osnovnih proturječja kapitalizma, te određenih faktori u

prirodnom razvoju političke ekonomije dovodi do polarizacije.

13

DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA – WEBEROVSKA PERSPEKTIVA

- Weber je vjerovao da društvena stratifikacija proizlazi iz borbe za oskudne resurse u

društvu. Premda je tu borbu shvaćao kao nešto što se vodi prvenstveno oko

ekonomskih resursa, ona također može uključivati borbu za prestiž i političku moć

- on je definirao klasu kao skupinu pojedinaca koji imaju slični položaj u tržišnoj

privredi i zahvaljujući toj činjenici primaju slične tržišne nagrade. Tako je, po

Weberu, «klasna situacija» nekog pojedinca postala «tržišna situacija»

- on smatra da je glavna klasna podjela na one koji posjeduju proizvodne snage i onih

koji ih ne posjeduju

- po tome veće nagrade primaju oni koji imaju više proizvodne snage i imati će bolje

izglede u životu

- statusna situacija: dok klasa čini jedan mogući temelj za oblikovanje skupina,

kolektivnu akciju i stjecanje političke moći, Weber je tvrdio da postoje i druge osnove

za te djelatnosti. Skupine se stvaraju jer njihovi članovi imaju sličnu statusnu situaciju

- statusna skupina – sastoji se od pojedinaca koji su nagrađeni sličnom količinom

društvene časti i stoga im je zajednička statusna situacija

- društveno zatvaranje: tiče se isključivanja nekih ljudi iz članstva statusne skupine

- u mnogim društvima klasna i statusna situacija su blisko povezane, ipak oni koji su u

klasnoj situaciji ne moraju nužno pripadati istoj statusnoj skupini

- statusne skupine mogu također presijecati klasne podjele

- stranke: skupine koje su specifično zaokupljene utjecajem na politiku i stvaranje

odluka koje su u interesima njihovih pripadnika

KLASE U KAPITALISTIČKIM DRUŠTVIMA

- tri glavne: gornja, srednja i radnička klasa

GORNJA KLASA

John Westergaard i Henrietta Resler – marksistički pogled na vladajuću klasu

- klasne podjele: Britanijom dominira vladajuća klasa.

- distribucija bogatstva: koncentracija bogastva je samo u 5% stanovnika

- moć vladajuće klase: održavanje nejednakosti bogatstva poslijedica je moći vladajuće

klase

- sastav vladajuće klase: od 5-10% stanovništva. Podčinjene klase se sastoje od većine

stanovništva koji zarađuju nadnice i plaće

Peter Saunders – pogled nove desnice na više klase

- on niječe da postoji mala skupina bogatih koji osim bogatstva imaju i više moći od

drugih pripadnika društva

- odbacuje marksističke tvrdnje da takvi ljudi tvore kapitalističku vladajuću klasu

- bogatstvo, vlasništvo i kapitalistička klasa: kapitalistička klasa je manjina. To su

obitelji koje imaju najviše dionica u nekim velikim tvrtkama

- oni kontroliraju samo mali dio britanske ekonomije

- vladajuća klasa: direktori i menadžeri po Saundersu nemaju dovoljno bogatstva u

dionicama da bi bili kapitalistička klasa i nedostaje im moći da bi bili vladajuća klasa

14

John Scott – Tko vlada Britanijom?

- povijesni razvoj gornjih klasa: promjenio se od predindustrijskih vremena

- sam razvoj industrije je doveo do novih puteva za postizanje uspjeha i ulazak u gornje

klase

- podjele u gornjim klasama: skupina koja se razlikuje od drugih gornjoklasnih

skupina jesu bankari. Iako su imali dosta dodirnih točaka sa drugima ipak su bili

nekako za sebe

- rast dioničkih društava: više vlasnika nad jednom tvrtkom

- menadžerska revolucija: kako se gubi vlasništvo obitelji nad nekom tvrtkom i sve

preuzimaju poslovni ljudi – menadžeri, koji su ispred vlasnika u poznavanju posla

Leslie Sklair – globalni sustav i tradicionalna kapitalistička klasa

- zagovornici globalizacije tvrde da se moć sve više iskazuje u transnacionalnim

odnosima - prema njemu suvremeni svijet je globalni sustav koji se sastoji od niza

transnacionalnih djelatnosti - transnacionalna kapitalistička klasa: najmoćnija klasa u globalnom sustavu sastoji

se od onih skupina koje imaju moć izvan nacionalnih država i unutar njih

SREDNJE KLASE

Marx i srednja klasa

- pojedinici koji imaju nemanualna zanimanja, tj. zanimanja koja na bilo kakav način

uključuju intelekt – srednja klasa

- prema Marxu samo dvije klase postoje – buržoazija i proletarijat

- životne šanse: nemanualni radnici imaju niz prednosti pred manualnim radnicima –

viši zdravstveni standard, kao i bolji životni standard

GORNJA SREDNJA KLASA

- razlika između dvije vrste u srednjim klasama – menadžeri, razni stručnjaci i

upravitelji na jednoj, a uspješni poslovni ljudi koji vode male tvrtke na drugoj strani

- porast stručnjaka: sve veća složenost prilikom izvođenja poslova iziskuje

specijalizaciju poput knjigovođa ili pravnika, ali i stručnjaci su podijeljeni ovisno o

stupnju školovanja

Barbara i John Ehrenreich – klasa stručnjaka i menadžera

- to bi bila profesionalno-menadžerska klasa

- ne slažu se potpuno sa marksističkim idejama o broju postojanja klasa – ne dvije nego

tri

- uloga klase stručnjaka i menadžera je reproducirati odnos dominacije i podčinjenosti

između vladajuće i podčinjene klase

- kritika ne prihvaća da postoji klasa stručnjaka i menadćera

- posebno su kritični weberovski i neoweberovski sociolozi koji tvrd da uopće nema

smisla definirati klase u smislu njihovih funkcija za kapitalizam

15

NIŽA SREDNJA KLASA

Proletarizacija

- teorija proletarijazcije govori kako su rutinski «bijeli ovratnici» (poslovi poput

uredskih službenika, tajnica, prodavača...) postali dijelom proletarijata i kako se više

ne mogu smatrati srednjom klasom

- smanjivanje zarade toj klasi i smanjivanje stručnosti, odnosno, ured postaje poput

tekuće vrpce za mentalni rad

- prema weberovskoj perspektivi koju donosi David Lockwood, a osim negiranja

činjenice da su se uredski radnici proletarizirali on je iznio tri aspekta klasne situacije:

1. pod tržišnom situacijom mislio je na faktore poput nadnica, sigunosti posla i izgleda

za napredovanja

2. pod radnom situacijom mislio je na društvene odnose na poslu između poslodavaca,

odnosno direktora i mlađeg osoblja

3. pod statusnom situacijom je mislio na stupanj prestiža koji imaju posebne skupine

radnika u društvu

- on zapravo prihvaća da je došlo do promjena u strukturama klase

SREDNJA KLASA ILI SREDNJE KLASE?

- sociolozi se zapravo ne slažu o položaju srednje klase

Anthony Giddens – srednja klasa

- on smatra da se srednja klasa temelji na posjedovanju priznatih veličina – uključujući

obrazovne kvalifikacije

- on razlikuje srednju od gornje klase u smislu da srednja klasa nema vlasništva u

smislu sredstava za proizvodnju i stoga radi za druge

John H. Goldthrope – uslužna i posredničke klase

- po njemu ne postoji jedna srednja klasa nego više, ali ih ne dijeli na vlasničku i

nevlasničku

- ta srednja klasa se ne zove srednja nego posrednička klasa

K. Roberts, F. G. Cook, S.C. Clark i E. Semeonoff – fragmentirana srednja klasa

- oni misle da je srednja klasa još podijeljenija nego što to misli Goldthrope

- postoji središnja masa između male bogate i male siromašne mase, onda postoji

stiješnjena srednja klasa koja je sve više stisnuta između bogate i siromašne, fino

stupnjevana ljestvica - to su oni fino obrazovani i sa dobrim plaćama, proleterska

predodžba – sami sebe definiraju kao radničku klasu - to je došlo pomoću

ispitivanja baš te srednje klase i sami su sebe podjelili u te četiri skupine

N. Abercrombie i J. Urry – polarizacija srednje klase

- oni se ne slažu s marksistima koji tvrde da kapitalistički ekonomski sustav automatski

proizvodi određene tipove poslova s posebnim funkcijama, jer smatraju da se skupine

radnika mogu organizirati u pokušaju da zaštite svoj posao

16

- prema njima jedan dio srednje klase naginje ka gornjoj klasi, a drugi dio naginje

prema proletarijatu

Mike Savage, James Barlow, Peter Dickens i Tony Fielding – Vlasništvo, birokracija i kultura

- srednja klasa se razlikuje prema tipovima resursa koje imaju, a ne u smislu mjesta

unutar hijerarhije klasne strukture

- tri tipa resursa koji srednjoj klasi omogućavaju bolje životne šanse: imovinski

(imućna srednja klasa), organizacijski (menadžeri) i kulturni (stručnjaci)

RADNIČKA KLASA

Tržišna situacija manualnih radnika

- i manualni i nemanualni radnici spadaju u tu klasu

- razlikuju se od buržoazije pa svemu (narječju, običajima, kulturi življenja)

- proleterski tradicionalist – okružen sličnim ljudima, dugogodišnji radnik

- prema marksizmu radnička se klasa homogenizira, odnosno, radnici sve više nalikuju

jedni drugima

BURŽUIZIRANJE

- prema Marxu sve veći broj radnika ulazi u srednji sloj i postaje srednjom klasom

- tvrdi se da zahtjevi moderne tehnologije i napredne industrijske ekonomije

deteminiraju oblik sustava stratifikacije – ekonomski determinizam

- sve je više izjednačavanja

Podjele u radničkoj klasi

- podjela na kvalificirane i nekvalificirane makar prema Marxu

- neki se ne slažu sa idejom da su radnici sve sličniji – oni smatraju da su radnici sve

više heterogeniji s obzirom na kvalificiranost

Klasna svijest

- klasna svijest uključuje punu svijest pripadnika radničke klase o stvarnosti njihove

eksploatacije, priznanje zajedničkih interesa, identifikacije suprotstavljene skupine s

kojom su njihovi interesi u sukobu i shvaćanje da taj oponent može biti zbačen samo

kolektivnom klasnom akcijom

- svijest je na neki način ograničena jer ipak nema potpunog slaganja

NAJNIŽI SLOJ

- iako mnogi smatraju da je radnička klasa najniža drugi pak smatraju da postoji i klasa

ispod toga

- marginalizirana skupina ili potklasa – siromaštvo, nezaposlenost, ovisnost o socijalnoj

pomoći

- čak se smatraju prijetnjom društvu

17

Marxovi pogledi na najniži sloj

- Marx ih je nazvao lumpenproletarijat i u tu kategoriju spada sama ološ društva

- rezervna armija rada – to je taj najniži sloj, djeluje samo kad dolazi do ekspanzije, a

upravo zbog njih nema krajnjeg radikalizma radničke klase

- čak se smatra da je to i relativni višak stanovništva – također oni koji pripadaju dnu

sustava stratifikacije

Charles Murray – potklasa u Britaniji i Americi

- u Americi – na rasnoj osnovi je bazirana potklasa - crnci, dok je u Britaniji određeno

od djetinjstva kako će izgledati potklasa

- potklasa se vidi kao tip društvene bolesti

Anthony Giddens – potklasa i dualno tržište rada

- odnos srednje klase, radničke klase i potklase – prednosti zbog kojih pati najniža klasa

- dualno tržište rada – osim jako profitabilnih tebaju postojati i manje profitabilna

radna mjesta gdje se ne može napredovati

- migrirajući radnici (Alžirci u Francuskoj, Zapadnoindijci i Azijati u Britaniji)

postaju potklasa jer im se teže uključiti u normalan život

Duncan Gallie – heterogenost potklase

- odbacuje ideju o dualnom tržištu rada jer nema smisla kad opet postoje neke

diskriminacije

- povezanost potklase jer nemaju izbora, odnosno, svima je isto

DRUŠTVENA MOBILNOST U KAPITALISTIČKOM DRUŠTVU

- znatno je viša mogućnost kretanja iz jedne klase u drugu u industrijskim nego u

predindustrijskim društvima

- industrijska društva se smatraju otvorenima

- stupanj je u industrijskim društvima stečen a ne pripisan

- mobilnost nam je bitna radi oblikovanja klasa

- postoji više tipova mobilnosti: unutargeneracijska i međugeneracijska

- apsolutna mobilnost i relativna mobilnost

- lakše je onima koji imaju primjerice obiteljsku pripadnost jednoj visokoj klasi doći do

istih položaja nego probijati se iz niže u višu klasu

- proces kojim se pripadnici bogatih i moćnih skupina odabiru među djecom onih koji

već pripadaju takvim skupinama poznat je kao samoregrutacija elite

- problem je spola i mobilnosti: klasa žene u većini je slučajeva određena prema

zanimanju njihovih supruga

JE LI BRITANIJA MERITOKRACIJA?

- svi dosad ispitani dokazi upućuju na to da Britanija nije meritokracija: uspjeh i

neuspjeh ne ovise o sposobnosti i uloženom trudu

18

ROD I DRUŠTVENA KLASA

- tema društvene mobilnosti ilustrira kako je rod bio zanemaren u mnogim ranim

studijama

- uključivanje žena postavlja niz teorijskih problema za teorijske stratifikacije jer je

vjerojatnije da će žene raditi skraćeno radno vrijeme u odnosu na muškarce i dr.

- individualni muškarci i žene su prije svega pripadnici određene klase pa tek onda

pripadnici spolnih skupina

- nejednakosti spolnih skupina beznačajne su u odnosu klasnih razlika, odnosno,

nejednakosti

SUVREMENE TEORIJE STRATIFIKACIJE

- većina teorija preuzima ideje ili iz marksizma ili iz weberizma

Erik Olin Wright – neomarksistička teorija klase

- najveći problem marksističke teorije klasa u 20. stoljeću je rast srednje klase

(zaposlenika na plaćama)

- iako nisu vlasnici sredstava za proizvodnju opet imaju više od proletarijata

- klase su antagonističke skupine s različitim interesima koje se razlikuju po svojoj ulozi

u proizvodnji

- on razlikuje tri klase: buržoazija, proletarijat i sitna buržoazija

- između buržoazije i sitne buržoazije nalaze se mali poslodavci (to je skupina koja

zapošljava radnike ali opet i sami rade)

- eksploatacija je, smatra Wright, prisvajanje plodova rada jedne klase od strane druge

klase

- njegova teorija doživjela je kritike po pitanju eksploatacije

John Goldthorpe – neoweberovska teorija klasa

- njegova klasna shema se temelji na distinkciji između tržišne i radne situacije

- on koristi samo dva tipa informacije da bi dobio rezultate istraživanja: zvanje (naziv

radnog mjesta) i informaciju o tome je li osoba samozaposlena, poslodavac ili

posloprimac

- tri kategorije Goldthorpeove podjele: službenička klasa, posrednička klasa i

radnička klasa

- također i njegovu ideju kritiziraju: smatraju da nije dobro teorijski potkovao svoju

kategorizaciju

W. G. Runciman – klasna struktura, uloge i moć

- po njemu se klasna struktura sastoji od skupa uloga

- radne uloge su najvažnije, ali ne može svatko imati radnu ulogu

- za one koji imaju posao klase se moraju odrediti uz pomoć koncepata karijere

- klase kao skupina uloga čije je zajedničko smještanje u društvenom prostoru funkcija

naravi i stupnja ekonomske moći

- ekonomska moć proizlazi iz tri izvora: vlasništvo, kontrola, sposobnost ostvarivanja

na tržištu (marketabilnost)

- klasa kojoj pojedinac pripada određuje se pomoću ta tri tipa ekonomske moći

19

- on dijeli društvo u sedam klasa ovisno o ekonomskoj moći

- problemi sa tom teorijom: teško bi bilo skupiti toliko podataka o pojedincima nad

kojima bi vršili istraživanja; nejasno je koliko treba ekonomske moći pojedincu da bi

bio u nekoj određenoj klasi

Jan Pakulski i Malcom Waters – postmodernizam i smrt klase

- smatra se da više klasa sama po sebi nije važna, odnosno da je izašla iz mode

- prema njima klase postoje samo ukoliko postoji minimalna razina okupljanja ili

grupiranja, a to više nije tako očito

- stratifikacijski sustavi prolaze kroz tri faze: društvo ekonomskih klasa (društvo

podijeljeno na vlasnike i na radnike – u 19. stoljeću), društvo organiziranih klasa

(vlast ima moć nad podređenim masama – skoro do kraja 20. stoljeća), statusno-

konvencijska društva (na kulturnim, a ne ekonomskim razlikama, ljudi sami

određuju stil života i dr.)

- po njima klasna politika je mrtva, a problemi vezani uz etničku pripadnost, spol,

religiju i kulutralne razlike kudikamo su važniji

- razlozi za smrt klasa: vlasništvo je sve manje u posjedu jedne osobe; vlasništvo je

postalo raspršenije – slabiji izvor moći; sve je više onih koji imaju novaca za ne samo

opstanak nego i za uživanje; globalizacija – sve su manje razlike unutar neke države

jer je sve na jednoj većoj razini

- također su bili iskritizirani: navodno se koriste nekozinstentnim i smušenim

definicijama klase; zanemarivanje činjenice da klasne razlike utječu na tipove životnih

stilova koje određene klase mogu priuštiti; generaliziranje bez dokaza – o smrti

patrijahata i dr.)

John H. Westergaard – jačanje klasnih nejednakosti

- on za razliku od prethodne dvojice smatra da su klasne nejednakosti sve veće i očitije

- dokazi: jednoj klasi raste plaća, a drugoj ne; moć visokih društvenih klasa je porasla;

porasla je vrijednost bogatstva onih 5% ljudi najviše klase i dr.

- glavni razlozi tome su ekonomski i politički

- navodi da postoje i druge podjele u društvu osim klasnih

SOCIOLOGIJA, VRIJEDNOSTI I DRUŠTVENA STRATIFIKACIJA

- marksističke i funkcionalističke teorije o klasama

- svaka je na svoj način pristrana i to joj se zamjera

- sociolozi su tu da bi analizirali društvo, ali oni to čine prema svojim vrijednostima

20

POGLAVLJE 6.: ZLOČIN I DEVIJANTNOST

DEVIJANTNOST – FUNKCIONALISTIČKA PERSPEKTIVA

Funkcije devijantnosti

- umjesto da krene od pojedinca funkcionalistička analiza kreće od društva kao cjeline

- svi se funkcionalisti slažu da su mehanizmi društvene kontrole (policija, sudstvo...)

potrebni za obuzdavanje devijantnosti i zaštitu društvenog poretka

- Emile Durkheim – smatra da je zločin neizbježan i normalan aspekt društvenog života

- kako su svi izloženi različitim utjecajima društva normalno je da nisu jednaki

- zločin je disfunkcionalan tek onda kad mu je stopa previsoka ili preniska

- ako je zločin neizbježan koja je funkcija kazne? Durkheim tvrdi da njezina funkcija

nije uklanjanje zločina iz društva, nego održavanje kolektivnih čuvstava na nužnoj

razini snage

- funkcije devijantnosti:

1. devijantnost kao sigurnosni ventil, odnosno, izražavanje nezadovoljstva

2. devijantni postupci nam kazuju koji dio društva ne funkcionira dobro

Robert K. Merton – društvena struktura i anomija

- on polazi od toga da nemaju svi isti pogled prema vrijednostima jer se nalaze na

različitim položajima

- društvena i kulturna struktura stvara pritisak u smjeru društveno devijantnog

ponašanja na ljude koji su na različitim mjestima u toj strukturi

- za doći do cilja postoje različiti načini, a neki se za uspjeh bore svim raspoloživim

sredstvima

- kada pravila za dolazak do cilja prestanu vrijediti dolazi do situacije bez normi ili

anomije - u Americi se velika važnost pridaje uspjehu, ali ne i cilju kako doći do njega. To je

tzv. «američki san». Postoji nekoliko načina kako pripadnici američkog društva

reagiraju na ciljeve uspjeha:

1. konformizam – pokušaj dolaska do uspjeha uobičajenim kanalima

2. inovacija – odbacuju normativna sredstva i okreću se zločinu za dolazak do cilja

3. ritualizam – oni koji odbacuju zajedničke ciljeve uspjeha

4. povlačenje – vrijedi za one koje nisu kadri postići uspjeh (psihotici, pijanci,

narkomani, i dr.)

5. pobuna – ti odbacuju zacrtane ciljeve i postavljaju nove. Žele promjeniti društvo

- Merton se kritizira jer zanemaruje odnosi moći u društvu kao cjelini u kojemu nastaje

devijantnost i konformizam

STRUKTURALNE I SUPKULTURALNE TEORIJE DEVIJANTNOSTI

- strukturalne teorije devijantnosti slične su Mertonovoj teoriji. One podrijetlo

devijantnosti objašnjavaju položajem pojedinca ili skupina u društvu

- supkulturalne teorije objašnjavaju devijantnost supkulturom neke društvene skupine.

One dokazuju da određene skupine razvijaju norme i vrijednosti koje se u određenoj

mjeri razlikuju od onih drugih pripadnika društva

- obe teorije često se kombiniraju

21

Albert K. Cohen – delikventna supkultura

- on tvrdi za razliku od Mertona da je delikvencija kolektivna, a ne individualna reakcija

- Merton nije objasnio neutilitarni zločin – poput vandalizma ili krađe

- zaglavljeni na dnu stratifikacijskog sustava, gdje su im putevi ka uspjehu zapriječeni,

dječaci iz niže radničke klase pate od statusne frustracije. Oni zamjenjuju vlastite

norme unutar kojih mogu postići uspjeh i steći ugled. Rezultat je delikventna

supkultura - Cohen kaže da budući da nemaju svi iste mogućnosti, neke skupine unutar društvene

strukture nalaze se pod većim pritiskom devijantnosti

- kritika teorije: smatra se da Cohenova teorija vrijedi samo za malu manjinu

delikvenata; također mu se zamjera selektivna uporaba pojma supkulture niže klase

Richard A. Cloward i Lloyd E. Ohlin – Delikvencija i šansa

- devijantnost je objasnio u smislu strukture legitimne mogućnosti, ali nije razmotrio

strukturu nelegitimne mogućnosti

- isto kao što varira šansa za uspjeh legitimnim sredstvima tako varira i šansa za uspjeh

nelegitimnim sredstvima

- tri moguće reakcije na situaciju delikvencije radničke klase:

1. kriminalna supkultura – gdje su mladi izloženi već delikvenciji od starijh, odnosno,

uče se kriminalu

2. konfliktne supkulture – kada nemaju školu od starijih, ali zbog nazadovoljstva u

legitimnim pokušajima da dođu do uspjeha pristupaju nelegitimnim, odnosno,

vandalizmu i sl.

3. supkultura povlačenja – kad mladi iz niže klase ne uspiju legitimnim, a ni

nelegitimnim putem

- kritika teorije: njihova teorija nije uvjerljiva za svaki tip devijantne kulture; i također

što smatraju i njihovom, ali i Mertonovom greškom što smatraju da svi polaze od

pretpostavke da u Americi svatko polazi od cilja uspjeha u stjecanju bogatstva

Walter B. Miller – kultura niže klase

- on smatra da je zločin proizvod kulutre niže klase

- druga njegova teorija kaže da je zločin proizvod kulture potklase

- Miller ne smatra da devijantna supkultura nastaje iz nesposobnosti pripadnika nižih

društvenih slojeva da postignu uspjeh. On objašnjava zločin kao postojanje jedne

osebujne supkulture niže klase, za razliku od drugih viših slojeva

- taj poseban kulturni sustav, koji se može nazvati kulturom niže klase ima nekoliko

žarišnih interesa: čvrstina (hrabrost pred fizičkom prijetnjom, odbacivanje plašljivosti

i slabosti), lukavost (uživanje u nadmudrivanju drugoga), uzbuđenje (traganje za

napetošću)

- žarišni interesi nude zadovoljstvo nižoj klasi

- kritikia teorije: ne slažu se sa mišljenjem Millera da pripadnici niže klase slijede svoje

žarišne interese bez dodira sa matičnom kulturom

Potklasa i zločin

- teorija Charlesa Murraya: sve je više siromašnih i oni u želji za uspjehom posežu za

zločinom

22

- povećanje nejednakosti, odnosno, nebriga za nekvalificiranim radnicima dovode

također do kriminala

- kritika teorije: dovodi do pitanja o postojanju potklase, odnosno, kulture podklase;

kritizira se mišljenje Murraya da je samohrano roditeljstvo zaslužno za kriminal, ali

slaže se da je siromaštvo svakako zaslužno i da su samohrani roditelji često siromašni

DAVID MATZA – DELIKVENICIJA I LUTANJE

- on napada neke od pretpostavki na kojima se temelje supkulturalne i strukturalne

teorije i daje svoje mišljenje: on smatra da se iz tih teorija stječe dojam da su

devijantne osobe posebnije nego što jesu; one izlažu previše determinističko

stajalište o nastanku devijantnosti

- Matza negira činjenicu da su muški delikventi okrenuti protiv normi i vrijednosti

društva. On smatra da ih društvo sprječava ih da se upuštaju u zločinačke aktivnosti

- zašto onda se krše zakoni? Matza smatra da delikventi neutraliziraju moralnu stegu

društva - tehnike: poricanje odgovornosti za devijantan čin (okrivljuje okolinu ili svoje

roditelje); poricanje da je učinjena šteta (kao nisu ukrali auto, samo su ga posudili);

poricanje da je počinjeno zlodjelo (nešto kao gruba pravda); osuda onih koji

nameću pravila (policija – korumpirana...); pozivanje na višu lojalnost (pomaganje

obitelji i sl.)

- te su tehnike dokaz osjećaja krivnje i stida i govore o djelomičnom prihvaćanju

matičnih normi

- kritika teorije: iako su teorije nove i one doživaljvaju kritiku – pitanje iskrenosti

delikvenata, kao i to što nije objasnio nasilje

DEVIJANTNOST I SLUŽBENA STATISTIKA

- mnoge teorije devijantnosti temelje se djelomice na službenim statističkim podacima

policije, sudstva i drugih državniha agencija koje sudjeluju u nametanju zakona

- to pokazuje da su neke skupine uključenije u zločin od drugih

- kad bi se moglo pokazati da je pouzdanost tih podataka upitna, te bi se teorije našle

pod ozbiljnom sumnjom

- viktimizacijska istraživanja – provode se da bi se vidjelo da li je anketirana osoba

bila žrtva zločina i na taj način dolazimo do statistike, ali neke osobe mogu odbiti

anketu, neke mogu sakriti zločin radi srama tako da su te statistike također upitne

- postoje i nezabilježeni zločini

- činjenica je da zločine izvode sve društvene klase, ali se na policiji više klase ne

uklapaju u opis delikvenata

DEVIJANTNOST – INTERAKCIONISTIČKA PERSPEKTIVA

- razlika od prethodnih pristupa u drukčijem teorijskom pristupu i usredotočena je na

interakciju između devijantne osobe i onih koji je kao takvu definiraju

- interakcionisti odbacuju pozitivistički pristup te ističu važnost čimbenika koji su

vezani za pojedinca

Howard S. Becker – teorija etiketiranja

- čin postaje devijantan tek kad ga drugi tako dožive i definiraju

23

- ovisno kako se tumači pojedini čin ovisi o tome hoće li se etiketa primjeniti ili ne

- etiketiraju oni koji imaju moć dijeliti etikete

- devijantnost se proizvodi procesom interakcije između potencijalnog devijanta i

čimbenika društvene kontrole

- etiketa nije neutralna – ona sadrži ocjenu osobe na koju se primjenjuje. To je glavni

status u tom pitanju što utječe na svaki drugi status što ga pojedinac posjeduje

- budući da pojedinci stvaraju predodžbe o sebi na temelju reakcija okoline može doći

do samoispunjavajućeg proročanstva prema kojem devijantna identifikacija postaje

dominatnom

- to povlači niz procesa: taj pojedinac (primjerice narkoman) poseže za drugim oblicima

zločina jer ne može dobiti normalan posao

- etiketa devijanta može voditi daljnoj devijantnosti i čak može promjeniti predodžbu

pojedinca o sebi

Edwin M. Lemert – društvena reakcija – «uzrok» devijantnosti

- primarna i sekundarna devijacija

- primarna devijacija se sastoji od devijantnih čina prije nego što su javno etiketirani,

dok je potraga za uzrocima te devijacije jalova, a i sama primarna devijacija je

razmjerno nevažna

- sekundarna devijacija je reakcija pojedinca ili skupine na reakciju društva i tu je ona

glavni uzrok devijacije

Erving Goffman – devijantnost i institucija

- različite ustanove za liječenje devijantnosti – zatvore, društvene bolnice i popravne

domove – interakcionisti smatraju tek karikom u dugom lancu interakcija koje

potvrđuju etiketu devijantnosti, i za pojedinca koji je etiketiran i za društvo kao cjelinu

- pojedincu se uništava osobnost na takvim mjestima postupcima kao što su oduzimanje

stvari, oblačenje u prepoznatljive uniforme – tako proces počinje proces uništavanja

- to sve vodi do činjenice da se mnogi onda osjećaju institulizirano, odnosno,

nespremno za vanjski život

Devijantnost i interakcionistička perspektiva – politike, kritike i evaulacija

- također kritiziraju tu teoriju ali se ovi brane

- devijantnost stvaraju društvene skupine koje neke činove definiraju kao devijantne

- u mnogim okolnostima bit će ili vrlo malo ili nimalo slobode izbora pri određivanju je

li neki čin devijantan ili nije

- kritizira se i ideja interakcionista da je primarna devijacija nebitna

- kritika se bazirala i na tome da je interakcionistička teorija previše deterministička,

odnosno, želi se reći da ako pojedinac želi biti devijantan on će to biti neovisno o tome

jesu li etiketirani

- društvena devijantnost – bez obzira na to da li je etiketirano ili otkriveno ponašanje

koje krši zakon je devijantno

- situacijska devijantnost – sastoji se od onih čina koje drugi prosuđuju kao devijantne

s obzirom na kontekst u kojemu se događaju

24

DEVIJANTNOST – FENOMENOLOŠKA POJAVA

Aaron V. Cicourel – pravda kao ishod pregovora

- fenomenološki pristup ima sličnosti sa interakcionističkom perspektivom:

1. naglašavaju važnost načina na koji se zakon provodi

2. bave se procesom etiketiranja pojedinaca kao devijantnih

3. usredotočuju se na subjektivna stanja pojedinaca, a ne na strukturu društva kao cjeline

- fenomenolozi ne tvrde da pružaju uzročna objašnjenja; oni žele razumjeti što je neka

pojava

- razlika od interakcionista: tvrde da etiketiranje navodi ljude na više devijantnih djela

- proces definiranja osobe kao delikventne je složen s mnoštvo interakcija

- Cicourel ustanovljuje blisku vezu između društvene klase i delikvencije – iz niže klase

veće su šanse da bude optužen i etiketiran pojedinac nego iz više

- kritike teorije: smatraju da nije pokazao zašto policija smatra da je tipični delikvent

potječe iz obitelji niskih primanja; ne objašnjava kako posjedovanje moći može imati

utjecaja na definiciju zločina i devijantnosti

TRADICIONALNE MARKSISTIČKE PERSPEKTIVE O DEVIJANTNOSTI

- marskistička teorija podupire tvrdnje o tome kako je sve u pitanju moći, odnosno,

vlasti koja kroji zakone kako njima odgovara, tj. podupire interese vladajuće klase

Tko donosi zakone? Tko od njih ima koristi?

- mnogi broj zakona odnosi se na vlasništvo u kapitalističkom društvu

- rijetko se dovode zakoni koji bi mogli naškoditi vladajućim kapitalistima

- mnogi zakoni za koje se čini da pomažu samo podčinjenoj klasi pomažu i vladajućoj

klasi

- zakoni koji nisu doneseni jednako su važni kao i oni koji su doneseni

Tko krši zakone? Tko biva uhićen?

- najveći su gubitci u velikim korporacijama u odnosu na uličnu delikvenciju

- šanse za gonjenje i etiketiranje tih moćnika su puno manje nego šanse da završe loše

oni «mali» ljudi

Zašto kršiti zakon? Zašto provoditi zakon?

- kapitalisti krše zakon u svrhu gomilanja profita i osobne dobiti zapravo

- većina zločina ima jednu jedinu važnu značajku – oni su odgovorni na konkurentsku

narav i nejednakost života u kapitalističkim društvima

- povremeno se kažnjavaju moćnici da bi mase imale osjećaj da se zakoni provode

- selektivna primjena zakona služi održanju moći vladajuće klase i jačanju ideologije

vladajuće klase

- kritike teorije: to što naglašavaju klasnu nejednakost; zato što pretpostavljaju da bi

komunistički sustav mogao iskorjeniti zločin

25

DEVIJANTNOST – NEOMARKSISTIČKE I RADIKALNE PERSPEKTIVE

Neomarksizam

- neomarksistički sociolozi zločina i devijantnosti prihvaćaju da u društvu postoje

konkurentske skupine sa sukobljenim interesima

- ne prihvaćaju da su infrastruktura društva i devijantnost u jednostavnom i izravnom

odnosu

Ian Taylor, Paul Walton i Jock Young – Nova kriminologija

- slična razmišljanja kao marksističkih pisaca – razumijevanje zločina leži u

«materijalnoj bazi društva»; nejednakosti se nalaze u korijenu zločina

- po njima zločinci svjesno krše zakon

- nova kriminologija niječe da je uzrok zločinu bilogija, anomija, pripadnost nekoj

supkulturi, život u područjima društvene neorganizacije, etiketiranje ili siromaštvo

- smatraju da bi trebali napraviti društvo koje bi prihvaćalo neke oblike devijantnosti

kao što su homoseskualizam, konzumiranje lakih droga umjesto da ih se proganja

- smatraju da se devijantnost mora promatrati iz više kuteva odjednom

- kritika teorije: kritizira je feminizam jer se bavi samo muškarcima; zanemaruje utjecaj

zločina na žrtve

Rješavanje krize – «mugging», država, zakon i poredak

- teorija pod utjecajem marksizma, no ipak se razlikuje od uobičajenih marksističkih

pogleda

- novi oblici devijantnog ponašanja – tzv. mugging

- ne postoji zakon koji to regulira

- hegemonija države – politčko vodstvo i ideološka dominacija društvom

- kriza zbog nestabilnosti ekonomije britanskog društva

- što se tiče mugginga policija je zahvaljujući svojoj reakciji pojačala sam mugging

- etiketiranja mladih crnaca

- kritika teorije: bez ikakvih dokaza sije paniku u društvu

26

POGLAVLJE 8.: OBITELJI I KUĆANSTVA

Uvod

- obitelj – kamen temeljac društva

- ispunjava osnovne društvene uloge, od kojih je socijalizacija djece najvažnija

- dugo se smatralo da je nukleusna obitelj (kućanstvo generacije na dvije generacije –

roditelji i djeca) dobro prilagođen potrebama i zahtjevima modernog sruštva

- psiholozi, feministice, marksisti smatraju da postoje i negativni aspekti i «tamnija

strana» obiteljskog života

- sve veći broj razvoda, praksa zajedničkog života prije braka, porast obitelji sa jednim

roditeljem – sve to upućuje na zaključak da sve manje ljudi svoje živote zasnivaju na

konvencionalnoj obitelji

- moderna i postmoderna obitelj – u prvoj postoji norma obitelji, a u ovoj drugoj ne bi

trebala postojati nikakva norma

- danas se obitelj smatra mnogo više problematičnom nego u prošlosti

JE LI OBITELJ UNIVERZALNA?

George Peter Murdock: obitelj – univerzalna društvena institucija

- istražuje obitelj u raznim društvima i svugdje dolazi do nekakvog oblika obitelji –

obitelj je univerzalna

- najmanja obiteljska jedinica je poznata kao i nukleusna obitelj, veće jedinice obitelji

nazivaju se proširenim obiteljima (svaka grupacija šira od nukleusne vezana

potomstvom, brakom ili usvojenjem)

- obitelj se širi vertikalno (primjerice roditelji supružnika) ili horizontalno

(pridodavanje osoba iste generacije kao npr. muževog brata ili sestre)

Kathleen Gough – Nayari

- drugačiji ustroj obitelji (pleme Nayari)

- matrilinearno društvo – rodbinske skupine temeljile su se na biološkim srodnicima

ženskog spola – to dokazuje da nisu sve obitelji univezalne

- Gough definira obitelj u širem pojmu od Murdocka: odnos između žene i jedne ili više

osoba u kojem dijete koje žena rađa rođenjem dobiva puna prava kao i drugi članovi

društva

Matrifokalne obitelji – iznimka od pravila

- obitelji na kojima je na čelu žena ponekad nazivamo matrijahalnim, a ponekad

matrifokalnim

- takve obitelji najčešće su u crnačke

- postoje mnoge tvrdnje koje idu u prilog Murdockovoj teoriji, ali ima dosta argumenata

koji tu teoriju pobijaju

- neki smatraju da je žena – jezgra obitelji jer je skroz aktivna u odgajanju djece kao i u

vođenju kućanstva

27

Homoseksualne obitelji

- pobijaju Murdockovu teoriju o obitelji

- više je majki lezbijki, nego očeva homoseksualaca

- iako nisu norma društva postoje takvi brakovi i takve obitelji

Univerzalnost obitelji – zaključak

- prilično je beskorisno pokušati ponuditi jednu definiciju koja bi obuhvaćala sve tipove

kućanstava i odnosa koje s pravom možemo smatrati obiteljima

OBITELJ – FUNKCIONALISTIČKA PERSPEKTIVA

- analiza obitelji sa funkcionalističke perspektive:

1. koje su funkcije obitelji?

2. kakvi su funkcionalni odnosi između obitelji i ostalih dijelova društvenog sustava?

3. koje funkcije obavlja određena institucija ili dio društva za pojedinca?

George Peter Murdock – univerzalne funkcije obitelji

- osnovne funkcije: seksualna, reproduktivna, ekonomska, odgojna

- nijedno društvo nije uspjelo pronaći adekvatnu zamjenu za nukleusnu obitelj na koju

bi se te funkcije mogle prenijeti. Više je nego upitno hoće li ijedno društvo u tome

ikada uspjeti

- kritika teorije: smatra se da Murdock nije rekao u kojoj su mjeri spomenute funkcije

neužno povezane s institucijom nukleusne obitelji

Talcot Parsons – «temeljne i nesvodive» funkcije obitelji

- on navodi dvije «temeljne i nesvodive» funkcije koje su zajedničke obiteljima u svim

društvima i svim vremenima

- primarna socijalizacija – odvija se tijekom ranog djetinjstva; sekundarna

socijalizacija se odvija kasnije u društvu vršnjaka, škole i sl.

- po njemu obitelji su tvornice koje proizvode ljudske ličnosti

- druga temeljna funkcija je stabilizacija ličnosti odraslih – također je bitna obitelj

samo ovaj puta se pojedinac nalazi u ulozi roditelja i supružnika

- kritika teorije: to što kao i Murdock idealizira obitelj; ne istražuje razlike između

obitelji drugih klasa; ne istražuje alternative obitelji

KRITIČKI POGLEDI NA OBITELJ

- Edmund Leach smatra da je obitelj danas problematična. Sve se više udaljavaju

obitelji jedna od druge tako da je problem razvijanja osobe teži. Obitelji su okrenute

same sebi. Rezultat tome je sukob unutar obitelji

- to se očituje i u čitavom društvu

- R. D. Laing naziva obitelj neksusom

- interakcija unutar neksusa razvija recipročnu interiorizaciju

- biti u istoj obitelji znači osjećati istu obitelj u sebi

- strah od vanjskog svijeta u pojedinim obitelji dovodi do podjela (crni – bijeli, arijevci

– Židovi)

28

- kritika teorije: niti jedan od njih nije istraživao obitelj u suvremenom industrijskom

društvu; ne spominju položaj obitelji u društvenoj strukturi

MARKSISTIČKE PERSPEKTIVE O OBITELJI

Friedrich Engels – podrijetlo obitelji

- promatra obitelj kombinirajući evolucijski pristup i marksističke teorije, tvrdeći da se

obitelj mijenjala paralelno s promjenama u načinu proizvodnje

- u početku, za vrijeme «primitivnog komunizma» nije bilo pravila i ograničenja

- svaka faza razvoja društva nametala je sve veća ograničenja

- monogamna obitelj razvila se s pojavom privatnog vlasništva – da se riješi problem

nasljeđivanja

Eli Zaretsky – privatni život i kapitalističko društvo

- obitelj se smatra glavnim osloncem kapitalističkog društva, odnosno, najvažnijom

jedincom potrošačkog društva

OBITELJ – FEMINISTIČKE PERSPEKTIVE

- osporavaju gledišta o neizbježnosti muške dominacije

- smatraju da obiteljski život nekim članovima obitelji, a poglavito muškarcima donosi

više prednosti nego drugima

- upozoravaju na nasilje u obitelji

OBITELJ – MARKSISTIČKO-FEMINISTIČKE PERSPEKTIVE

- žene su eksploatirane u braku i obiteljskom životu – ključno obilježje

- muškarac je primoran uzdržavati ženu i djecu

- nezadovoljstvo na poslu – sukobi doma

- djeca se uče pokoravati roditeljskom autoritetu i odlaze iz obitelji unaprijed

pripremljena da prihvate svoje mjesto u hijerarhiji moći i vlasti u kapitalističkom

društvu

- kritički osvrti: ne obraća se pozornost na moguće rezlike između obitelji različith

klasa, etničkih skupina, i dr.; ne spominje se utjecaj rasizma na na obitelj i obiteljski

život; ne priznaju ili nerado priznaju neke pozitivne strane ža ženu u obiteljskom

životu

OBITELJ – RADIKALNE FEMINISTIČKE PERSPEKTIVE

- riječ je o teoriji koju su utemeljile žene i koja se odnosi na žene

- nisu adaptacija postojećih teorija nego su stvarno nove

- potlačenost žena – univerzalni oblik dominacije

Christine Delphy i Diana Leonard – Eksploatacija u obitelji

- materijalni faktori su uzroci opresije nad ženama

- smatraju da muškarci, a ne kapitalistički sustav izvlače korist iz ekspolatacije žena

- obitelj kao ekonomski sustav jer se radi u korist jednoga – muškarca, voditelja obitelji

29

- analiza tko pridonosi, a tko profitira od obiteljskog života

- većinu kućanskih poslova obavlja žena

- žena više pridonosti obitelji, a muškarac više troši

- «moć odlučivanja» glave kuće što se kupuje i za koga

- kritika teorije: nema dokaza da je to stvarno tako; preopćeniti zaključci o

neravnopravnosti

Laura M. Purdy – «Babystrike!»

- odgovornost prema djeci je veća kod žena i od nje se očekuje da skrbi nad djetetom

- majčinstvo ima niz negativnih posljedica za ženu: obaveza prema djetetu do 18godine;

za samohranu majku može doći do još veće siromašnosti

- Purdy smatra da bi žene trebale prestati rađati da upozore muškarce na

neravnopravnost – «babystrike»

- kritika teorije: preveliki naglasak samo na jednoj stvari – odgoju djece

FEMINIZAM RAZLIKE

- razlike između žena u različitim obiteljskim skupinama proučavaju feministice

razlike - na njih je utjecao niz teorija

Michélle Barrett i Mary McIntosh – Antisocijalna obitelj

- vrlo snažna ideologija podupire obiteljski život

- smatraju da je obitelj antisocijalna ne samo stoga što eksploatira žene i pogoduje

kapitalizmu već i stoga što ideologija obitelji uništava život izvan obitelji

- ignoriranje samaca jer se oni ne uklapaju u ideologiju

- slika obitelji koja živi u ljubavi zanemaruje zločine u toj istoj obitelji

- ne odbacuju mogućnost da se odnosi u obitelji baziraju na ljubavi i pažnji, ali isto tako

smatraju da obitelj nije jedina institucija di se takvi odnosi mogu razviti

Linda Nicholson – «Mit o tradicionalnoj obitelji»

- tradicionalna i alternativna obitelj

- tradicionalna – cjelina gdje roditelji i djeca žive zajedno

- sve što nije patrijahalno smatra se alternativnom obitelji

- alternativna obitelj je bolja za žene jer razvijaju drukčije društvene odnose

- one ne kažu da tradicionalne obitelji nemaju prednosti. Imaju ih isto kao i nedostatke.

- ideja tradicionalne obitelji zahvaljujući sve više rasprostranjenom ovom drugom

obliku postala je potpuno zastarjela

Cheshire Calhoun – lezbijke kao obiteljski odmetnici

- postmodernizam utječe na Calhoun pa je ona posmodernistička feministica razlike

- lezbijke u položaju da izbjegnu eksploataciju muškaraca u heteroseksualnom braku

- brak među ženama je ravnopravniji

- umjesto da priznaju svoje probleme heteroseksualni parovi pripisuju ih

homoseksualnim jer su oni kao nenormalni

30

- odabrana obitelj – svatko može izabrati koga god hoće da bi s tom osobom stupila u

obitelj

Feminizam razlike – zaključak

- naglašavanjem mogućnosti koje pojedinci imaju feministice razlike gube iz vida

nejednakosti između žena i muškaraca

OBITELJ, INDUSTRIJALIZACIJA I MODERNIZACIJA

Predindustrijska obitelj

- industrijalizacijom nazivamo masovnu proizvodnju robe u tvorničkom sustavu

- modernizacijom nazivamo razvoj društvenih, kulturnih, ekonomskih i politički praksi

i institucija koje smatramo tipičnima za suvremena društva

- u predindustrijsko vrijeme obiteljski i rodbinski odnosi su temeljno organizacijsko

načelo društvenog života

- moraju se pomagati jer bez uzajamne pomoći pati rad

- klasična proširena obitelj

- proširena patrijahalna obitelj – glava kuće muškarac

Talcot Parsons – «izolirana nukleusna obitelj»

- izolirana nukleusna obitelj je tipičan oblik u modernom dobu

- nije više kao prije, sad je komunikacija sa širom rodbinom stvar izbora

- obiteljske i rodbinske skupine više ne obavljaju raznovrsne funkcije zbog institucija

koje se specijaliziraju – to se naziva strukturalna diferencijacija

- zbog te činjenice ljudi moraju mijenjati mjesto prebivanja

- u industrijskom za razliku od predindustrijskog doba pojedinac mora steći svoj status,

on više nije pripisan

- poslijedica strukturalne izolacije neukleusne obitelji, dolazi do znatnog jačanja

supružničke veze

William J. Goode

- potkopavanje proširene obitelji i rodbinske veze: smanjenost kontakata zbog visokog

stupnja pokretljivosti među članovima rodbinske veze; mnoge stvari što je nekad

činila obitelj preuzele su institucije (škola,...)

- ideologija nukleusne obitelji također je pripomogla razvoju nje same

- u industrijskom društvu proširena obitelj također postoji i ona donosi više novca

- proširene rodbinske veze se zadržavaju ako pojedinci osjećaju da bi više mogli dobiti

nego izgubiti

Peter Laslett – obitelj u predindustrijskim društvima

- nema indikacija da se proširena obiteljska skupina tradicionalnog seljačkog svijeta

povukla pred malenim, nukleusnim supružničkim kućanstvima modernog društvenog

društva

- zapadnjačka obitelj se može pronaći svugdje

31

- formiranje nukleusne obitelji prema njemu nije posljedica industrijalizacije nego je

formiranje nukleusne obitelji imalo društvene, političke, ekonomske posljedice koje su

dijelom dovele do industrijalizacije

- zapravo je u predindustrijskim društvima bilo raširen bilo kakav oblik kućanstva

Michael Anderson – struktura kućanstva i industrijska revolucija

- proširena obitelj je plod siromaštva jer se smatra da će korezidencija donijeti više

dobiti

- to je koncept uzajamne pomoći

- takve bi obitelji funkcionirale sve dok bi donosile korist svim ukućanima

Elizabeth Roberts – obiteljski život i obaveze

- ona zaključuje da su rodbinske veze i dalje vrlo jake i da si pomažu na razne načine

- i ona i Anderson su suglasni da proces industrijalizacije u 19. stoljeću nije oslabio

uzajamne veze proširene obitelji

Michael Young i Peter Willmott – četiri faze obiteljskog života

- prva faza – predindustrijska obitelj: obitelj je proizvodna zajednica; taj oblik

istiskuje industrijsko doba

- druga faza – obitelj u ranoj fazi industrijalizacije: rade za novce, obitelj prestaje

biti proizvodna zajednica; u dosta slučajeva žena je na čelu kućanstva zbog relativno

visoke stope smrtnosti muškarca; uzajamna pomoć ženskih rodbinskih veza;

- treća faza – simetrična obitelj: jednakost pri izvođenju poslova i odgajanju djece –

muškarci pomažu; smanjen broj djece u obitelji – mogućnost zapošljavanja žena;

prilika za izbor; načelo stratificirane difuzije: ono što sad rade oni na vrhu

stratifikacijskog sustava sutra će raditi oni na dnu

- obitelj četvrte faze: više se usmjeruje na posao nego na dom; drugačiji oblik zabave;

sve se više isključuje nekakav odnos supružnika

- kritika teorije: odnos muškarca i žene nije se previše promjenio

Obitelj srednje klase

- pretpostavka je da bi obitelji srednje klase morale biti manje vezane za rodbinu izvan

nukleusne jedinice nego obitelji iz radničke klase

- tržište rada srednje klase geografski je mobilnije i financijski sigurnije nego ono

radničke klase

- najveći problem u istraživanjima obitelji je mjerenje važnosti koju ima rodbina izvan

nukleusne obitelji

- značaj susreta sa rodbinom ovisi o klasi

Rodbinske mreže u suvremenom svijetu

- kontakt s rodbinom je jednostavniji nego prije – posjedovanje telefona, automobila,

dovoljno velike kuće da nas može posjetiti rodbina

- rodbina je neformalni oblik podrške i brige

32

Janet Finch – obiteljske obveze i društvene promjene

- navodno je prije industrijskog doba osjećaj uzajamnog pomaganja bio puno jači

- Finch tvrdi da je navodno zlatno doba prije industrijske revolucije samo mit

- prije je postojalo načelo primogeniture (sve nasljeđuje prvorođenče) ljudi se nisu

previše brinuli o ostaloj djeci – danas se to promjenilo

- narav i stupanj osjećaja obveze prema članovima obitelji nisu ni izdaleka jednaki u

svim obiteljima i da su u najvećoj mjeri rezultat međusobnih odnosa korektnih

pojedinaca

- obitelj pruža sigurnost u teškim trenutcima i može ponuditi obostranu korist, no ljudi

nastoje izbjeći pretjerano oslanjanje na obitelj

- danas je manji osjećaj dužnosti obitelji nego prije

Izolirana nukleusna obitelj?

- imamo nukleusnu obitelj s jedne strane i sa druge velik broj dokaza u prilog tvrdnji da

rodbina izvan nukleusne obitelji igra važnu ulogu u obiteljskom životu i da se važnost

te uloge nije značajno smanjila

Modificirana proširena obitelj

- tipična obitelj modernog industrijskog društva – modificirana proširena obitelj

- disperzirana proširena obitelj: dvije ili više obitelji koje surađuju bez obzira što žive

na određenoj udaljenosti

RAZNOLIKOST OBLIKA OBITELJI

- najčešće se prolazi od pretpostavke o jednom tipu obitelji koji ima središnje mjesto, ali

moderna društva karakterizira pluralitet tipova obitelji i kućanstava

- tipična obitelj – konvencionalna – slika obitelji s kutije žitnih pahuljica

- razlozi tome su: kulturalni, klasni i dr.

Globalni trend

- slabljenje konvencionalnih oblika obitelji i njihova sve veća raznolikost danas je

globalni trend

- dokazi u prilog obiteljskoj raznolikosti – uglavnom statistički i odnose se na statistike

iz različitih zemalja

Porast broja samohranih roditelja

- sve je veći broj obitelji sa jednim roditeljem

- puno je razloga tome: razvod, rastava, smrt; a postoje i roditelji koji nikada nisu bili u

braku: vanbračno

- poslijedice samohranog roditeljstva: siromaštvo

Etnicitet i raznolikost obitelji

- etnicitet možemo smatrati jednim od najvažnijih izvora raznolikosti obitelji

33

- etničke skupine iz raznih kulturnih sredina ponekad uvode nove oblike obitelji koje se

znatno razlikuju od onih u etnički većinskoj populaciji

MIJENJANJE FUNKCIJA OBITELJI

- gube se pojedine funkcije koje preuzima škola, organizacije socijalne skrbi, poduzeća,

političke stranke

- to ne znači da se važnost obitelji smanjuje – ona se sve više specijalizira

- stajališta o tome mijenjaju se ovisno o različitim teorijama – neki se slažu s time da se

gube pojedine funkcije, a neki ne

- smatra se da se obitelj još nije prilagodila industrijskom društvu

- pojavile su se nove funkcije

SUPRUŽNIČKE ULOGE

- sve se više mijenjaju uloge supružnika – danas i muškarci podjednako kao i žene

sudjeluju u kućanskim poslovima

- i dalje zapravo postoje neravnopravnosti u braku oko podjele rada

- sve je više žena uključenih u posao van obitelji tako da se i tu smanjuje

neravnopravnost

- moć se odražava u određivanju prioriteta odnosno tko odlučuje o bitnim stvarima,

primjerice upravljanju novcem – tu dominiraju muškarci

BRAK I RASPAD BRAKA

- samu instituciju konvecionalnog braka ugrožavaju dvije činjenice: pojava alternativnih

oblika braka i raspadi brakova

- sve je manja stopa konvencionalnom broju brakova – sve je više onih koji biraju

alternativne brakove: izvanbračni zajednički život, samačka kućanstva, pa i komune

(eksperimentalne skupine ljudi koji tvore kućanstvo, čija se koncepcija temelji na

ideologiji zajedništva i dijeljenja)

- razni raspadi braka: razvod, rastava, «prazni» brakovi

- raspad braka možemo objasniti tako da protumačimo vrednovanje braka, sukobe

između supružnika, modernosti, slobodu izbora kao i samu lakoću razvoda

- zakoni su se prije samo odnosili na preljub, a danas postoje brojni razlozi zbog koji se

ljudi zakonski mogu rastaviti

OBITELJ, POLITIKA I SOCIJALNA POLITIKA

- nakon rastave odgovornost roditelja da uzdržava dijete

- potrebe djece se smatraju prioritetom

- politika pridonosi ili bi makar trebala pridonositi slabljenju dominacije muškaraca u

braku

- postupna liberalizacija razvoda

- postoje i skupine koje se protive rastavama i pobačajima, koje smatraju da je

konvencionalan brak jedini normalan

- oni smatraju da je brak ugrožen zbog politike vlade i društvenih promjena

- to je politika nove desnice

- mnoge stranke tu vide svoju korist pa se bore za neke svoje ideje koje žele nametnuti

kao vrijednosti

34

OBITELJ, MODERNOST I POSTMODERNOST

- ne smije se precijeniti razmjer promjena, ali promjene su svakako nastupile

- promjene u shvaćanju braka stvar su modernosti i postmodernosti

- nekada je postojala romantična ljubav, a kako nije postojala rastava brak bi trajao do

kraja

- danas romantičnu ljubav zamjenjuje konfluentna ljubav – odnosno brak u kojem se

traži uzajamni odnos

- danas je sve stvar velikog izbora, kako ulaska u brak, pa tako i rastave

- suvremena društva su razvila postmodernu obitelj

SOCIOLOGIJA, VRIJEDNOSTI I OBITELJ

- ovisno o vlastitoj teoriji, sociolozi imaju svoje vrijednosti i smatraju da bi obitelj

trebala tao djelovati

- sociolozi su na neki način pristrani jer i sami sudjeluju u svemu

- najvažnije je odabrati što je najbolje za dijete, kao uostalom i za odrasle samo što će to

uvijek ostati do određene mjere pitanje vrijednosne prosudbe

35

POGLAVLJE 9.: MOĆ, POLITIKA I DRŽAVA

Uvod

- svaki društveni odnos koji uključuje razlike u moći je politički odnos

- dva oblika moći:

1. vlast – prihvaćen kao legitiman oblik moći

2. prisila – onaj oblik moći koju njoj podložni ne smatraju legitimnom

- razlika nije tako očita

Max Weber – moći i tipovi vlasti

- tri izvora vlasti: karizmatska, tradicionalna, racionalno-legalna

1. karizmatska vlast zasniva se na odanosti podanika vođi za kojeg se vjeruje da

raspolaže iznimnim vrijednostima; takvi vođe obraćaju se izravnim emocionalnim

obraćanjem koje pobuđuje odanost i snažan osjećaj lojalnosti

2. tradicionalna vlast se temelji na vjeri u ispravnost i svetost postojećih običaja i

tradicija; taj oblik vlasti obično je naslijeđen

3. racionalno-legalna vlast temelji se na prihvaćanju skupa impersonalnih pravila;

pojedinci na vlasti u mogućnosti su izdavati naredbe i navesti podanike da se pokore

tim naredbama s obzirom na to da drugi prihvaćaju zakonski okvir koji legalizira tu

vlast

- te tri kategorije koje iznosi Weber su idealni tipovi od kojih svaku od njih definira

čisti oblik vlasti

STEVEN LUKES – RADIKALNO STAJALIŠTE O MOĆI

- polazi od teze da moć ima tri dimenzije ili lica

- prvo lice moći je donošenje odluka: različiti pojedinci ili skupine izlažu različita

stajališta i preferencije te utječu na donošenje odluka u različitim sferama

- drugo lice moći se odnosi na nedonošenje odluka: moć se može koristiti i u cilju

sprječavanja da određena pitanja uopće dođu u fazu odlučivanja ili sprječavanja samog

čina donošenja odluka

- treće lice moći seže i dalje od naglašavanja važnosti donošenja odluka, kao i sklonosti

koje izražavaju članovi društva. On tvrdi kako se moć odražava i u oblikovanju želja,

manipulaciji voljom i željama određenih društvenih skupina

- moć se obnaša nad onima kojima šteti bez obzira bili oni svjesni te štetnosti ili ne

DRŽAVA

- Weber je definira kao ljudsku zajednicu koja (uspješno) prisvaja prava na monopol

nad legitimnom uporabom fizičke sile na određenu teritoriju

- država se sastoji od vlasti ili zakonodavnih tijela koja donose zakone, birokracije ili

državne uprave koja provodi odluke vlasti, policije koja je zadužena za provedbu

zakona, te oružanih snaga čija je zadaća štititi državu od vanjskih prijetnji

- iako je država relativno novo obilježje mnogih društava ona postoji oduvijek

- postoje i društva bez države (posebno se to odnosi na plemenski ustroj)

- feudalna država – pojedinci posjeduju velike teritorije i upravljaju njima. U takvom

obliku države ona nije bila koncentrirana na jednom mjestu već u nekoliko

rasprostranjenih centara moći diljem zemlje

36

- centralizirana država se razvila tek nedavno i nju smatramo modernom državom

MOĆ – FUNKCIONALISTIČKA PERSPEKTIVA

- oni koji imaju moć to čine na štetu drugih; ti isti pojedinci koji imaju moć skloni su je

upotrijebiti za promicanje vlastitih interesa; moć nije konstantna nego promjenjiva -

varijabilna

Talcott Parsons – koncepcija moći «varijabilnog zbroja»

- pretpostavka da je vrijednosni konsenzus bitan za održanje društvenih sustava. Iz

zajedničkih vrijednosti izrastaju kolektivni ciljevi, tj. ciljevi koji su zajednički svim

članovima društva

- budući da su ciljevi svima zajednički, moć će uglavnom biti upotrijebljena za

promicanje kolektivnih ciljeva; to bi značilo da uporabom moći svi dobivaju

- nekima je dodjeljena moć da upravljaju drugima; ta moć poprima oblik vlasti. Ona se

općenito smatra legitimnom, s obzirom na to da se doživaljva kao nešto što promiče

zajedničke ciljeve

- birači na prvim sljedećim izborima mogu povući moć koju su dali političkim liderima

- moć je u krajnjoj konzekvenciji u posjedu članova društva

- ponekad se moć rabi i za promicanje vlastitih interesa

MOĆ I DRŽAVA – PLURALISTIČKA PERSPEKTIVA

- pluralizam je teorija čiji je cilj objasniti prirodu i distribuciju moći u zapadnim

demokratskim društvima

- prihvaćaju to da je moć u krajnjoj konzekvenciji u stanovništvu

- ipak se razilaze sa Parsonsom u nekim stvarima

- prvo, oni smatraju za razliku od Parsonsa da moć nije u rukama društva kao cjeline;

oni drže da postoji konstantna količina moći koja se distribuira

- drugo, ne slažu se s tezom kako u demokratskim društvima postoji općeprihvaćeni

vrijednosni konsenzus, odnosno, smatraju da nemaju svi iste ciljeve i želje u društvu

- treće, država funkcionira kao posrednik između različitih želja društva, odnosno, vlast

se usredotočuje na postizanje kompromisnih rješenja

Klasični pluralizam – političke stranke i interesne skupine

- političke stranke su organizacije čiji je cilj da njihovi predstavnici budu izabrani na

položaje u parlamentu ili lokalnoj vlasti. Pluralisti tvrde da borba različitih političkih

stranaka za određenu poziciju pruža biračkom tijelu priliku da odabere svoje lidere, a

istodobno je i sredstvo utjecaja na politiku vlade

- interesne skupine – za razliku od političkih stranaka, cilj takvih skupina nije preuzeti

moć u smislu stvaranja vlade, nego nastojati utjecati na političke stranke i na različita

ministarstva

- razlikujemo protektivne skupine (štite interese određenih segmenata društva) i

promotivne skupine (više zagovaraju neki cilj nego što štite)

- pluralisti drže da su interesne skupine neophodni element demokratskog sustava

37

Mjerenje moći

- pokušaj dokazivanja kako je politika vlade odraz kompromisa između želja različitih

posebnih interesa u društvu

- uspoređivanje odluka koje vlada donosi sa željama javnosti, kao i sa željama koje

izražavaju različite skupine populacije

Pluralizam – kritika

- kritički se ocjenjuju metode koje pluralisti koriste da bi izmjerili moć, kao i empirijski

dokazi koji su proturječni njihovoj tezi kako je u zapadnim demokracijama moć

disperzirana

- smatra se kako pluralisti zanemaruju mogućnost da neki posjeduju moć kojom će

sprječiti da određena pitanja dođu u fazu odlučivanja

- zamjera se pluralistima što smatraju da su svi interesi zastupljeni u jednom društvu;

zanemaruju primjerice nezaposlene koji nemaju interesnu skupinu za pritisak

- postoje dileme – neravnopravna distribucija bogatstva i prihoda

Pluralizam elita

- pluralisti modificiraju svoje teorije prihvaćajući da tezu da klasični pluralizam

pokazuje i određene slabosti

- objašnjava distribuciju moći i funkcioniranja države teorijom pluralizma elita

- uglavnom imaju sličnosti s klasičnim pluralizmom ali se u nečemu i razlikuju: svi

članovi društva ne raspolažu s istom količinom moći; ne usredotočuju se na prvo lice

moći; vođe skupina smatraju glavnim sudionicima procesa donošenja odluka

- svi segmenti društva imaju skupine koje ih predstavljaju. Postoje institucionalne

skupine (vlada ih smatra legitimnim predstavnicima određenih interesima društva, te

se redovito s njima konzultira u pitanjima koja te skupine smatraju relevantnima) i

izvaninstitucionalne skupine (ne uživaju takav status, i vlada se s njima uglavnom ne

konzultira)

- istražuju se tko ima utjecaj na izbor pitanja koja će ući u proces odlučivanja

TEORIJA ELITA

- pobornici te ideje smatraju da moć u društvu monopolizira tek neznatna manjina

- teorija elita smatra da je društvo podijeljeno na dvije glavne skupine: vladajuću

manjinu koja posreduje kroz državu te one kojima se vlada

Klasična teorija elita

- oni smatraju da je vladavina elita neizbježna

- najvažnije odluke koje se tiču društva donosi elita, a to nisu želje naroda nego interesi

elite

- Vilfredo Pareto smatra da postoji dvije vrste elita: elite koje će vladati i silom i elite

koje koriste diplomatske manipulacije i vješte kombinatorike

- velike promjene nastupaju kad jedna elita zamijeni drugu, proces koji Pareto naziva

cirkulacijom elita

- kritika njegove teorije: odbacuje razike između političkih sustava; nije uspio pronaći

metodu mjerenja i razlikovanja superiornih svojstava elite

38

- ne nudi ni mogućnost mjerenja dekadencije (opadanja kvalitete i gubljenje snage) elite

- Gaetano Mosca – isto vjeruje da je vladavina manjine neizbježna karakteristika

društva

- Mosca se razlikuje od Pareta što smatra da svako doba nosi i određene vještine što

elita mora imati

- ima loše mišljenje o masama jer smatra da im nedostaje sposobnosti za

samoupravljanjem

- demokraciju je definirao kao predstavničku vladavinu s elitom koja bi trebala

predstavljati interese naroda

- neki pak smatraju da vladavina elite je institucionalna, a ne psihološka kategorija.

Odbacuju mišljenje da pripadnici elite imaju superiorna svojstva. Umjesto toga tvrdi

da je struktura institucija takva da oni na vrhu uglavnom monopoliziraju moć

- tri ključne institucije: velike korporacije; vojska; savezna država

- elite na vrhu tih institucija imaju zajedničke interese i tvore elitu moći

- kohezija i jedinstvo elite moći jača zbog sličnosti društvenog podrijetla svojih članova

i preklapanja osoblja između tri elite

- razina samoregrutiranja je vrlo visoka: djeca pripadnika elite vjerojatno će i sama

imati elitne pozicije

Fragmentirane elite

- postoji velik broj različitih fragmentiranih elita koje se bore za moć

- moć je u rukama niza različitih elita

- ne podržava ideju da samo jedna elita posjeduje moć

MOĆ I DRŽAVA – MARKSISTIČKE PERSPEKTIVE

- moć je kocentrirana u rukama manjine društva koji svoju moć iskorištavaju za

promicanje vlastitih interesa

- marksisti ističu da je glavna moć koncetrirana u ekonomskim resursima a ne u

položaju

Marx i Engels o moći i državi

- izvor moći u državi nalazi se u ekonomskoj infrastrukturi

- moć služi za esploataciju i tlačenje podložne klase

- država se razvija kad jedna grupa u društvu postane ekonomski dominantna

- demokracija je najviši oblik države jer svaki pojedinac odlučuje svojim glasom

utjecati na vladinu politiku

- država posuđuje novac u slučaju dugova od buržoazije, a ovi na taj način dobivaju

utjecaj u vlasti

Ralph Miliband – kapitalistička država

- on odbacuje činjenicu da u demokratkskim društvima jednaka politička prava

omogućuju svakom članu jednaku moć

- policija, sudstvo, vojska, lokalna vlast, središnja vlast, državne administracija,

birokracije – institucije centra moći, a ta se moć rabi u interesu vladajuće klase

- vjeruje da je zajednički interes svih tih elita očuvanje kapitalističkog sustava i obrana

privatnog vlasništva

39

- proces legitimacije – uvjeravanje društva u politiku koju elita zagovara

- Nicos Poulantzas donosi ideju strukturalističkog pristupa – naglašava važnost

društvene strukture, smatrajući da je djelovanje pojedinca u društvu manje važno

- vladajuća klasa ne vlada izravno nego se njezini interesi ostvaruju preko države. Kao

takva država je relativno autonomna

- kritika Poulantzasove teorije: optužuju ga za strukturalni naddeterminizam; teorija nije

utemeljena dokazima; te pitanje potvrde ili obaranja relativne autonomije vlasti

Dokazi koji podupiru marksistički pristup

- moć je moguće izmjeriti tek njezinim rezultatima

- država se uglavnom financira iz plaća onih kojima bi trebala koristiti

NEOMARKSISTIČKI PRISTUPI MOĆI I DRŽAVI

Antonio Gramsci – hegemonija i država

- protivi se koncepciji ekonomskog determinizma

- dijeli nadogradnju društva na dva dijela: civilno društvo i političko društvo

- on u državi ne vidi zbroj raznih institucija nego koristi puno širu definiciju

- hegemonija je odnos između dviju političkih grupa u kojoj jedna dominira drugom uz

pristanak ove druge – vladajuća klasa može zadržati hegemoniju jedino ako se bavi i

eksploatiranim dijelom države

- očekuje proletersku revoluciju, ali tek kad eksploatirani vide do koje su mjere doista

podčinjeni i kad spoznaju ideje i uvjerenja vladajuće klase

- uspješan savez – povijesni blok – onaj koji uspijeva ostvariti visok stupanj hegemonije

David Coates – Kontekst britanske politike

- problem multinacionalnih kompanija (zadržavanje novca u državi) država ne uspijeva

riješiti jer se takve kompanije služe trikovima pa novac svejedno ode

- nevidljiva zarada – Britanija više uvozi nego izvozi, ali preko nekih drugih stvari

(poput osiguranja Lloyd koje se prodaje diljem svijeta) dolazi do nadoknađivanja

- industrijski kapital nije toliko utjecajan na politiku vlade kao financijski kapital

(banke, osiguranja) koji ima snažan utjecaj na britansku vlast

Tom Bottomore – elite i klase

- prihvaća stajališta marksista

- uviđa da je svjetsko bogatstvo sve više kocetriranije a to rezultira time da viši slojevi

društva i elite postaju sve dominantiji

- te slojeve bi trebali nazivati gornjim klasama

- djeluju kao elite budući da pokušavaju osigurati funkcioniranje političkog sustava na

način da se minimalizira učinkovitost onih koji se suprostavljaju političkim načelima

koja elita nameće

- smatra da se kapitalizam susreće sa sve većim nizom problema koje je sve teže

kontrolirati

40

- kritika teorije: nedovoljno pojašnjava veze između političkih elita i moći gornje klase;

malo govori o tome kako država sama koristi moć; kontradiktorni tvrdnje da gornje

klase postaju sve moćnije, a s druge strane da je moguća decentralizacija moći

TEORIJE MOĆI UTEMELJENE NA DRŽAVI

Eric A. Nordlinger – autonomija demokratskih država

- sve su teorije moći i države temeljene ili na društvu ili na državi

- država djeluje autnomno ili neovisno da bi promjenila društvo

- državna autonomija prvog tipa pojavljuje se kad su želje i ciljevi države u opreci sa

željama najvažnijih skupina društva, te država provodi svoju politiku unatoč

pritiscima društva da to ne čini

- državna autonomija drugog tipa pojavljuje se kad država uspijeva uvjeriti

protivnike svoje politike da promijene stajališta i podrže vlast

- državna autonomija trećeg tipa pojavljuje se kad država vodi politiku koja uživa

potporu ili barem nije izložena protivljenju javnosti

Theda Skocpol – Povratak države

- ona vjeruje da se država ne oblikuje po vanjskim pritiscima nego da država ima

vlastite ciljeve i može slijediti vlastite interese

- premda su sve države u poziciji ostvariti vlastite ciljeve, na mogućnost da to učine

djeluje niz faktora: država mora potpuno nadzirati teritorij za koji je odgovorna;

prihodi države

GLOBALIZACIJA I MOĆ NACIJE-DRŽAVE

- smatra se da moć postoji i izvan država i da se gubi zapravo moć samih država zbog

globalizacije

Kenichi Ohmae – Svijet bez granica

- međusobno povezana ekonomija – briše tradicionalne granice

- građani svijeta – sve je stvar trgovine

- ako nacionalne vlasti pokušaju ugušiti veze spajanja svijeta zapravo guše nacionalne

interese

- vlade gube značaj zbog toga što je svima u interesu da sve funkcionira na razini među

država

Globalizacija i transnacionalne korporacije

- moć nacija-država sve više slabi, ali ne prelazi na potrošače nego na korporacije

Leslie Sklair – Sociologija globalnog sustava

- država ne gubi moć, ali se sve više treba da bi razumjeli globalni sustav usredotočiti

prvenstveno na funkcioniranje transnacionalnih korporacija

- transnacionalna djelovanja odvijaju se u tri osnovna područja: ekonomskom,

političkom, kulturno-ideološkom

41

Paul Hirst i Grahame Thompson – dvojbe o globalizaciji

- globalizirane ekonomije i međunacionalne ekonomije

- globalizirana ekonomija se sastoji od sustava u kojem su određene nacionalne

ekonomije tek dio međunarodnih sustava i procesa

- međunacionalne ekonomije – još su uvijek dominatne nacionalne ekonomije, ali one

utječu na međunarodnu ekonomiju

- transnacionalne i multinacionalne korporacije – kod TNC je važna nacionalna baza

i njihova djelatnost je regulirana unutarnjom regulativom vlade, a kod MNC nemaju

čvrstog uporišta

Anthony Giddens – globalizacija i visoka modernost

- globalizaciji pridonose tehnološke inovacije (internet i satelitske komunikacije)

- da bi tvrtke bile uspješne moraju poslovati na globalnom planu jer ne postoji više

monopol na svome tržištu zbog otvaranja svjetske trgovine

- države su još uvijek moćne ali je ta moć u određenoj mjeri limitirana

MICHAEL MANN – IZVORI DRUŠTVENE MOĆI

- on smatra da društvo ne postoji pa da ga ne možemo ni djeliti

- moć se pojavljuje u dva oblika: distributivna moć (moć pojedinca da navede druge

da im pomogne pri realiziranju vlastitog cilja) i kolektivna moć (primjer kad jedna

nacija kolonizira drugu)

- moć se rabi na dva osnovna načina: ekstenzivna moć (sposobnost organiziranja većeg

broja ljudi na prostranim područjima kako bi se ostvarila barem minimalno stabilna

suradnja) i intezivna moć (sposobnost čvrste organizacije i snažne mobilizacije)

- različiti tipovi moći: autoritativna moć (očituje se putem svjesnih, namjernih

zapovjedi, a oni kojima se takva zapovijed izdaje svjesno odlučuju je poštivati) i

difuzna moć (širi se na spontaniji način)

- po njemu moć može potjecati iz nekoliko izvora: ekonomskog, ideološkog, političkog

i vojnog

- on se ne slaže da su ti izvori moći povezani nego smatra da je svaki izvor za sebe

MICHEL FOUCAULT – MOĆ/ZNANJE

- moć nije koncentrirana na jednom mjestu

- moć je po njemu usko povezana sa znanjem

- on smatra da moć djeluje tek onda kada ljudi imaju određenu slobodu

- ne vjeruje da se moć/znanje manifestira isključivo kroz državu

- ljudi se često odupiru pokušajima upotrebe moći

POSTMODERNIZAM, POLITIKA I NOVI DRUŠTVENI POKRETI

Jean Baudrillard – kraj politike

- on je uvjeren da stvarna moć i prava politika nestaju i pretvaraju se u sustav znakova

koji se temelje na iluziji

- po njemu nije važno tko će biti predsjednik pojedine države jer je ionako on samo

lutka, nije bitno koje stranke dobivaju izbore jer ionako nema pretjerane razlike

42

Jean-Francois Lyotard – nestanak metapripovijesti

- ljudi više ne vjeruju velikim pričama o tome kako svijet funkcionira

- on smatra da moć nije u rukama države nego u znanju pojedinaca

Nancy Fraser – postmoderna politika i javna sfera

- dolazi do prijelaza sa predominantno moderne na postmodernu politiku. Do promjene

dolazi zbog promjena u javnoj sferi (podrazumijevaju se oni aspekti života koji nisu

ekonomske prirode, niti su aktivnosti države)

- mijenjaju se pitanja koje bi država trebala rješavati

NOVI DRUŠTVENI POKRETI I NOVA POLITIKA

- pad važnosti konvencionalne stranačke politike usko je povezan s pojavom i razvojem

onoga što postaje poznato kao novi društveni pokreti

- to je jedan od ključnih aspekata promjene naravi politike u suvremenim

kapitalističkim društvima

- pokreti kao feministički, za zaštitu okoliša, proturasistički, protunuklearni, za

građanska prava – novi društveni pokreti

Anthony Giddens – društveni pokreti i visoka modernost

- on smatra da modernost ima četiri institucionalne dimenzije:

1. kapitalizam

2. industrijalizam

3. nadzor

4. vojna moć

- danas naglasak političkih aktivnosti nije više na radničkim pokretima koji su obilježili

rano razdoblje modernosti:

1. radnički pokreti povezani su s institucijom kapitalizma

2. pokreti za slobodu govora/demokratski pokreti s institucijom nadzora

3. mirovni pokreti su povezani sa sredstvima nasilja

4. ekološki pokreti podudaraju se institucionalnom sferom industrijalizacije

- smatra da su globalizacija i sve izraženiji rizik ključni faktori zbog kojih društveni

pokreti postaju sve važnijima

IZBORNO PONAŠANJE

- u demokracijama vlast se formira natjecanjem stranaka za vlast

- svrstavanje birača uz stranke, posebno, u zemljama gdje je dvostranačje poput

Britanije dovodi do toga da se birači sami deklariraju kao jedni ili drugi (u slučaju

Britanije – laburisti i konzervativci)

- devijantni birači – ne glasaju za stranku koja se smatra predstavnicima njihove klase

- sekularni birači – oni čija se podrška stranci ne može objasniti pokornošću autoritetu,

dok se od pokornih birača može objasniti baš time

43

POGLAVLJE 10.: RAD, NEZAPOSLENOST I DOKOLICA

PRIRODA RADA

Definicija rada i nerada

- nije lako definirati rad. To možemo učiniti na više načina. Radom se smatra kad je

netko zaposlen; radom se može smatrati i mnoge aktivnosti koje nisu nužno posao za

novac; radom se smatra ono što inače ne smatramo radom (jedenje i pijenje

primjerice); rad se može smatrati i ono što neki nazivaju dokolicom (primjerice igranje

nogometa – za nekoga je rad, a za nekoga dokolica)

Stavovi prema radu u predindustrijskim društvima

- stavovi prema radu variraju tokom povijesti

- pripadnici viših slojeva pokazuju malo naklonosti za fizički rad. To datira iz povijesti

gdje je rad usko povezan s robljem i sl.

- ipak istraživanja pokazuju da danas nezaposlenima rad ipak nedostaje

Podrijetlo suvremenih stavova o radu

- neki vjeruju da je protenstatizam odigrao važnu ulogu u kreiranju suvremene radne

etike

- protestantska radna etika potakla je prihvaćanje znatno pozitivnijeg stava prema radu

jer su smatrali da je njihov rad božji poziv

- drugi faktor je industrijska revolucija gdje su, za razliku od predindustrijskog doba

(tada je rad bio usmjeren prema određenom zadatku), radnici bili obavezni koristiti

strojeve da bi isplatili njihovu vrijednost – u početku je to bio problem jer se radnici

nisu mogli naviknuti na dan-noć rad

RAD I DOKOLICA – KONFLIKTNE PERSPEKTIVE

Karl Marx – otuđeni rad

- on je uvjeren kako ljudska sreća i ispunjenje ovise o radu, dakle o proizvodnji dobara i

usluga – po njemu je rad primarna ljudska djelatnost

- otuđenje znači da ljudi ne nalaze zadovoljstvo i ispunjenje u obavljanju svoga rada

kao niti u proizvodima svoga rada

- rad osigurava najvažniji način da čovjek ispuni svoje temeljne potrebe, iskaže svoju

individualnost i svoju ljudskost

- više nema zbog pojave novaca zadovoljstva jer proizvod rada postaje roba za

kupovanje i prodavanje – rad prestaje biti sam sebi svrhom, zadovoljstvo i

ispunjenje životnih potreba

- Marx drži da je ekonomski sustav (baza) podijeljen na dva dijela: sredstva za

proizvodnju i proizvodne odnose

- kapitalizam dovodi novi sustav ropstva – najamni rad - eksploataciju radnika. Oni

donose dobit, a za to su premalo plaćeni. Ostatak prisvajaju kapitalisti u obliku profita.

Tako nastaje proletarijat i buržoazija

- zbog profita, odnosno novca gubi se prvobitni smisao rada

44

- Marxovo rješenje problema otuđenog rada jest stvaranje komunističkog ili

socijalističkog društva gdje bi sredstva za proizvodnju bila u zajedničkom vlasništvu

- kritika teorije: sumnja u uspješnost takve teorije jer bi bila teška podjela rada;

kritiziraju tezu o otuđenju

Herbert Marcuse – otuđenje od rada i dokolice

- on se uglavnom slaže sa Marxom, ali misli da nije rad glavni u životu ljudi, nego da je

važnija potrošnja proizvoda

- rad se svodi na iscprljujuće, zaglupljujuće, neljudsko robovanje, a tu je i dokolica koja

naprosto obuhvaća oblike relaksacije koji ublažuju i produljuju tu zaglupljenost i

tupost

- dokolica se temelji na lažnim potrebama koje nameću masovni mediji koji su pod

kontrolom vladajuće strukture

C. Wright Millis – otuđenje «bijelih ovratnika»

- sukob vladajuće elite i mase populacije

- ekspanzija tercijarnog sektora u gospodarstvima visokorazvijenih kapitalističkih

društava, dovelo je do pomaka od vještine baratanja s predmetima do vještine

ophođenja s ljudima – taj sektor privrede naziva tržištem ličnosti

- to dovodi do otuđenosti ljudi jer ti ljudi na poslu nemaju svoje pravo ja zbog toga jer

je komunikacija te osobe zapravo postala instrument

- kritika teorije: djelomično se temelje na prilično nejasnoj percepciji onoga što bi ljudi

morali i trebali biti; te teorije nerijetko zanemaruju stajališta članova društva

ÉMILE DURKHEIM – O PODJELI DRUŠTVENOG RADA – FUNKCIONALISTIČKO

STAJALIŠTE

- uviđa da postoje negativni aspekti specijalizacije u industrijskom društvu

- društvena solidarnost – osobe istih uvjerenja i vrijednosti i jednakih uloga u društvu

- mehanička solidarnost – društvo samo po sebi proizvodi članove po kalupu

- specijalizirana podjela rada je prijetnja društvenoj solidarnosti. Najčešće rezultiraju

anomijom – odsutnost normi

- profesionalna etika – ključ kreiranja budućeg moralnog poretka u industrijskom

društvu

Profesije – prototip budućega moralnog poretka?

- strukovna udruženja integriraju pojedine članove u skupine po zanimanju

- svaka profesija ima neki određeni etički moral, a budući da svatko ima neku profesiju

na neki način se kreira sam moralni poredak

TEHNOLOGIJA I DOŽIVLJAJ RADA

Robert Blauner – otuđenje i tehnologija

- on definira otuđenje kao općenit sindrom koji se sastoji od različitih objektivnih uvjeta

i subjektivnih osjećaja i stanja što nastaju iz pojedinih odnosa između radnika i

sociotehničke radne sredine

45

- objektivni uvjeti se odnose uglavnom na tehnologiju koja se primjenjuje u pojedinim

granama industrije

- subjektivni osjećaji i stanja odnose se na stajališta i emocije radnika prema vlastitom

radu

- pojam otuđenja u četiri dimenzije:

1. stupanj kontrole radnika nad vlastitim radom

2. stupanj smisla i svrsishodnosti koji nalaze u svom radu

3. stupanj u kojem su društveno integrirani u svom radu

4. stupanj zaokupljenosti vlastitim radom

- to dovodi do toga da se radnik osjeća nemoćnim, besmislenim, izoliranim i ima

osjećaj samootuđenja

- rad na strojevima više nije samo manualna vještina nego i odgovornost

- rad se shvaća kao sredstvo za ostvarenje određenog cilja

- proizvodi se kao na tekućoj vrpci – mehanizacija

- za razliku od proizvodnje na tekućoj vrpci automatizacija ne producira otuđene

radnike već zamjenjuje nesporazume između radnika i uprave postizanjem

konsenzusa

- nasila i represivna kontrola ustupa mjesto konzultacijama i suradnji – to su faktori koji

su zaslužni za transformaciju radnika, čija društvena osobnost poprima kvalitete

novonastale srednje klase

- kritika teorije: zanemaruje objektivnu poziciju radnika u proizvodnim odnosima

kapitalističkog ekonomskog sustava; studiji se odnose na korištenje podataka iz anketa

Serge Mallet – automatizacija i klasni sukob

- automatizacija vodi većoj integraciji radnika u tvornici

- radnici sve češće pokazuju nezadovoljstvo prema sustavu vlasništva i kontrole i traže

da imaju veću kontrolu – nastaju sindikati koji se temelje na radničkom upravljanju na

razini tvrtke

RAČUNALA, TEHNOLOGIJA I PROMJENE U RADU

- tehnološki determinizam tehnologiju smatra egzogenim i autonomnim razvojem koji

određuje društvene i gospodarske organizacije i odnose

- tehnologija nalaže da rad bude organiziran na određeni način

- društveni determinizam suprotna je krajnost – vanjski društveni faktori određuju

način razvoja i primjene tehnologije te poslijedice tog razvoja na radne odnose

Shoshana Zuboff – u doba inteligentnih strojeva

- ona smatra da široka primjena računala na radnom mjestu će imati jednak utjecaj kao i

otkrivanje žarulje ili telefona

- ona smatra da će računala sama po sebi odrediti prirodu rada

- informacijska tehnologija je izazov pretpostavkama manualnih radnika o naravi

njihova posla – umne sposobnosti počele su nadomještati manualne te su neke stare

kvalifikacije postale nepotrebne i zamijenjene novima

- informacijska tehnologija razbija hijerarijske odnose – tko se zna koristiti računalom

sudjeluje u dogovaranju i razmjenjivanju ideja

- tehnologija ima bit, ima određene mogućnosti, no ipak menađeri odabiru kako će se

tehnologija koristiti

46

Jon Clark, Ian McLoughlin, Howard Rose i Robin King – Proces tehnoloških promjena

- protive se jednostavnom tehnološkom determinizmu te tvrde da su mogućnosti

čovjeka da bira bitan dio tehnoloških inovacija

- no kad se tehnologija uvede onda su mogućnosti odabira čovjeka ograničene

- nisu samo menadžeri koji odlučuju nego i radnici sami odlučuju kako koristiti

tehnologiju

- tehnologija utječe na kvalifikacije pojedinca

- kritični trenuci u kojima određene skupine mogu intervenirati kako bi utjecale na

način primjene tehnologije

Rob Kling – konzumacija tehnologije

- tehnologija ima mnogo različitih posljedica te da one dijelom ovise o načinu kako se

ona primjenjuje ili kozumira

- računala mogu vrlo različito utjecati na rad

- različiti programski paketi zahtjevaju različite vrste korisnika

Keith Grint i Steve Woolgar – diskurs i računala

- tehnologija se ne može odvajati od toga kako je tumače njezini akteri

- diskurs koji okružuje neku tehnologiju (način na koji ljudi govore o njoj i određuju je)

je ono što na kraju odlučuje o njezinim konačnim učincima

- kapitalisti govore da je uvođenje nove tehnologije povećanje produktivnosti i

smanjenje troškova, a s druge strane protivnici kapitalizma tvrde da je jedina

sposobnost tehnologije da rad učini manje napornim

- kritika teorije: smatraju da se otišlo predaleko govoreći kako su mogućnosti

tehnologije u potpunosti stvar

RADNI PROCES I DEGRADACIJA RADA

- radni proces kao način na koji se sirovine preoblikuju ljudskim radom, uz djelovanje

alata i strojeva

Harry Braverman – marksističko viđenje radnog procesa

- tvrdi da je došlo do degradacije rada

- smatra da promjene u radnom procesu nisu neposredna poslijedica automatizacije

- automatizaciju smatra poslijedicom pokušaja da se mijenja radni proces

- suvremeni kapitalizam proizveo je proizvođačke podjele rada

- što je rad više podijeljen to je manje poslova za koje su potrebni kvalificirani radnici –

rad se dekvalificira

- menadžment nastoji odgovoriti na probleme zaposlenika koji su nastali zbog

dekvalificiranog i degradiranog rada. On to čini, ne zbog milosrđa, nego zbog vlastith

interesa u cilju sprječvanja otpora radnika

- kvalificirani radnici - ključni radnici su bitni za tvrtku zbog svog znanja; periferni

radnici – nekvalificirani

- pokušaj definicije kvalifikacije nije moguć jer je to društveni konstrukt

47

FLEKSIBILNOST I POSTFORDIZAM

- promjene u industriji i radu u 1970-ima

- fordizam – po Henryu Fordu koji je prvi uveo masovnu proizvodnju; upotreba

pokretne trake

- takav način proizvodnje po Bravermanu dekvalificira rad i menadžmentu olakšava

nadzor nad radnim procesom

- kapitalističke zemlje su ušle u postfordističko razdoblje – korištenje računala

omogućuje da se lako prebaci s proizvodnje jednog artikla na drugi

- tvrtke su sve fleksibilnije tako da su im potrebni sve fleksibilniji i kvalificiraniji

radnici

- sve je nekako fleksibilnije pa i sama organizacija

- dogovori radnika i menadžera kako bi unaprijedili proizvodnju

- podjela fleksibilnosti prema Johnu Atkinsu:

1. funkcionalna – sposobnost menadžera da radnike raspoređuje na različite zadatke

2. numerička – sposobnost tvrtke da smanji ili poveća broj radnika

- kritike teorije: teorije o fleksibilnosti rada proturječne su jer su u suprotnosti s

teorijom da rad pruža sve manje zadovoljstva; smatra da proizvodnja na traci nikad

nije bila dominatan oblik proizvodnje; fleksibilnost dovodi do nužnosti veće

kvalificiranosti radnika; ne slaže se s time da tvrtke koriste sve više perifernih radnika

- multifunkcionalnost ili multikvalificiranost, odnosno, traži se od radnika da može

obavljati više poslova odjednom

48

POGLAVLJE 14. : METODOLOGIJA

Uvod

- svaki akademski predmet da bi došao do zaključka treba metodologiju – mora

raspolagati načinima stvaranja i analiziranja podataka kako bi mogao provjeravati,

prihvaćati ili odbacivati teorije

- dvije različite tradicije u sociologiji:

1. ona koja zagovara uporabu znanstvenih i često kvantitativnih metoda (numeričke

statističke metode)

2. ona koja zagovara korištenje više humanističkih i kvalitativnih metoda

- kritčka društvena znanost više zagovara kvalitativne metode. Ona povezuje

istraživanje sa pokušajem transformacije društva

- feministice su među najutjecajnijim kritičkim društvenim znanstvenicima

- postmodernisti – tek od nedavno imaju razvijene svoje metode. Oni smatraju da nije

moguće odrediti istinu o društvu

«Znanstvena» kvantitativna metodologija

- najraniji pristup korištenja takvih metoda je poznat kao pozitivizam

Pozitivizam, Durkheim i sociologija

- Auguste Comte prvi uvodi termin sociologija

- on vjeruje da se znanstvene spoznaje o društvu mogu akumulirati i iskoristiti za

poboljšavanje ljudske egzistencije tako da se društvom može upravljati racionalno, brz

religije ili praznovjerja koji bi stajali na putu napretku

- Durkheim zagovara sličnu metodologiju

- njega smatraju pozitivstom premda on ne slijedi pozitivističko pravilo koje tvrdi da se

sociološko istraživanje mora ograničiti na fenomene koje je moguće opažati ili izravno

mjeriti

1. društvene činjenice – sociolozi se moraju ograničiti na proučavanje društvenih

činjenica; sustave vjerovanja, običaje i društvene institucije treba smatrati stvarima na

isti način kao i predmete i događaje prirodnog svijeta

- ipak smatra da se društvene činjenice mogu izravno opažati i mjeriti

- društvo nije samo skup pojedinaca od kojih svaki neovisno djeluje u smislu svoje

vlastite posebne psihologije ili mentalnog stanja – pojedincima upravljaju kolektivna

vjerovanja, vrijednosti i zakoni

2. statistički podaci – izbrojati skupove opazivih društvenih činjenica i tako stvoriti

statistike

3. korelacija – tendencija dviju ili više stvari da se nalaze zajedno i ona se može odnositi

na snagu odnosa među njima

4. uzročnost – ako postoji korelacija između dva ili više tipova društvenog fenomena,

onda pozitivistički sociolog može posumnjati da jedan od ovih fenomena uzrokuje

pojavu drugog

- sumnjiva ili neizravna korelacija – kada postoje dva fenomena koja se nađu

zajedno, ali nisu izravno povezana, odnosno, jedan ne uzrokuje drugi

- multivarijantna analiza – pokušaj da se izolira učinak posebne neovisne varijable

na ovisne varijable

49

- pozitivisti misle da multivarijantna analiza može ustanoviti kauzalnu vezu između

dviju ili više varijabli – ako se ta otkrića provjere u nizu konteksta onda istraživaći

mogu biti sigurni da su pronašli cilj pozitivizma – otkriće zakonitosti ljudskog

ponašanja

- pozitivizam smatra da se znanost koristi induktivnom metodologijom – prikupljanje

podataka, analiziranje, razvijanje teorije

Karl Popper – falsifikacija i dedukcija

- dedukcija – alternativni način. Ne razlikuje se puno od induktivne metode, ali kreće se

prvo od teze koju treba provjeriti

- on smatra da teorija može biti istinita, ali u trenutku kad se pokaže da se nešto ne slaže

sa teorijom onda je to falsifikat

Laboratorijski eksperiment i sociologija

- laboratorijski eksperiment – kod prirodnih znanosti

- budući da su laboratoriji neprirodne situacije gdje je moguće simulirati određene

kvalitete, sociolozi ih izbjegavaju i pristupaju terenskom eksperimentu

- s takvim eksperimentima su povezani drugačiji problemi: nije moguće kotrolirati

varijable kao u laboratoriju

- zbog činjenice da se neki put zna da se odvija sociološki eksperiment ljudi se

neprirodno ponašaju, zato je bitno to raditi u tajnosti

Komparativna metoda

- usporedba različitih društava ili skupina unutar jednog društva te analizom dolazak do

teorije

- komparativne metode se koriste za sve čemu služe i deduktivna i induktivna metoda

INTERPRETATIVNA I KVALITATIVNA METODOLOGIJA

- unatoč utjecaju znanstvenih pristupa sociološkoj metodologiji već odavno postoje i

alternativne serija interpretativnih ili kvalitativnih pristupa

- za razliku od kvantitivnih metoda gdje se uglavnom koriste brojevi, kod kvalitativnih

metoda se koriste riječi

- interpretativni pristup obično koriste sociolozi koji zagovaraju kvalitativni pristup

- tvrde da je temelj sociologije interpretacija društvenog djelovanja

- zagovornici interpretativne sociologije tvrde da je kauzalnog objašnjenje ljudskog

ponašanja nemoguće bez određenog razumijevanja subjektivnog stanja pojedinaca koji

se promatraju

- različiti kvalitativni interpretativni sociološki pristupi:

1. Max Weber – definira sociologiju kao studij društvene akcije. Akcija je društvena

kad uzima u obzir druge članove društva

- razumijevanje motiva može se postići zamišljanjem samog sebe u položaju osobe čije

ponašanje pokušavamo objasniti

2. simbolički interakcionizam - smatra se jako važnim dijelom sociološkog posla

uspostava kauzalnih odnosa

- interakcionisti smatraju da je ljudsko ponašanje uvelike pod vlašću unutarnjih procesa

pomoću kojih ljudi interpretiraju svijet oko sebe i daju značenje vlastitim životima

50

3. fenomenologija - najradikalnije udaljavanje od znanstvene kvantitativne metodologije

koju smo razmatrali na početku ovog poglavlja

- oni ne misle da je nemoguće objektivno mjeriti i klasificirati svijet

- smatraju da je problem klasifikacije univerzalan

- ako su klasifikacijski sustavi različiti tazličiti su i podaci

SOCIOLOGIJA SAMOUBOJSTVA

Durkheim – Samoubojstvo: sociološka studija

- samoubojstva su područje na kojem su se provjeravali i osporavali različiti

metodološki pristupi

- on smatra da psiholozi ne mogu potpuno objasniti samoubojstvo

- statistike u cijeloj Europi – društvene činjenice

- koristi razne metode da bi dokazao da je sociologija jednako stroga disciplina kao i

prirodne znanosti

- različite stope samoubojstava u raznim društvima i u različitim klasama

- on proučava korelacije između samoubojstva i drugih društvenih činjenica

- pozitivistička kritika kaže da je Durkheim dao potpuno obuhvatan prikaz fenomena

samoubojstva

- različiti tipovi samoubojstava: egoistično samoubojstvo (proizlazi iz toga što je

pojedinac nedostatno integriran u društvene skupine i društvo kojem pripada),

anomijsko samoubojstvo (kada društvo nedostatno regulira pojedinca), altruističko

samoubojstvo (događa se kad je pojedinac toliko dobro integriran u društvo da žrtvuje

vlastiti život zbog osjećaja dužnosti prema drugima), fatalističko samoubojstvo (kada

društvo pretjerano sputava pojedinca)

Interpretativne teorije samoubojstva

- napadaju Durkheimovu studiju

- smatraju da korištenje službene statistike nije dobro jer ona možda nije valjana

- kritiziraju i to što Durkheim smatra svako samoubojstvo istim, odnosno, ne istražuje

uzroke samoubojstava

Jean Baechler – samoubojstvo kao rješavanje problema

- svi su u svrhu postizanja nekog cilja, ali postoje nekoliko vrsta: eskapistička,

agresivna (način nanošenja boli), požrtvovna (način da se postigne nešto što žrtva

naročito cijeni), ludička (namjerno riskiranje koje može dovesti do smrti)

- smatra da se samoubojstvo ne može samo izvanjskim faktorom objasniti

Kritike interpretativnih teorija

- Steve Taylor smatra da nema razloga vjerovanju da su interpretacije samoubojstava

pouzdanije od statistike

- negiraju da postoje objektivni podaci na kojima se može zasnovati objašnjenje

samoubojstava

51

J. Maxell Atkinson – Otkrivanje samoubojstva

- samoubojstvo je konstrukcija društvenih aktera, jedan aspekt društvene stvarnosti

- statistike ne smatraju krivima, netočnima, nego djelom društvenog svijeta

- istraživanja se usredotočuju na metode kojima se služe mrtvozornici i njihovi

službenici da bi kategorizirali smrt

Steve Taylor – s onu stranu pozitivizma i fenomenologije

- teorija se ne zasniva na statističkim pokazateljima nego na pokušaju da se otkriju

neopazive strukture i kauzalni procesi u osnovi nekog događaja

- on svoju teoriju razvija kao pokušaj objašnjenja ključnih odlika različitih tipova

samoubojstava otkrivenih u studijama slučajeva

- tipovi samoubojstava: ektopična (prema sebi usmjerena) samoubojstva i simfizička

samoubojstva (samoubojstva usmjerena na druge)

- kritika teorije: ima neke prednosti pred drugim teorijama jer objašnjava zašto neke

žrtve samoubojstva ostavljaju poruke,a druge ne; no ima i nedostataka – teorija počiva

na pričama onih koji su preživjeli, ali što je s onima koji su uspjeli

KVANTITATIVNA I KVALITATIVNA METODOLOGIJA

- između ta dva pristupa ne bi trebalo biti «rata» no svađa ipak postoji

METODOLOGIJA KRITIČKE DRUŠTVENE ZNANOSTI

Lee Harvey – kritičko društveno istraživanje

- kritička društvena znanost prihvaća sve one sociološke pristupe kojima je cilj biti

kritični prema društvu kako bi omogućili društvenu promjenu

- kritički društveni znanstvenici misle da način na koji se društvo prikazuje svojim

pripadnicima može zavaravati

- glavne odlike kritičkog istraživanja:

1. apstraktni koncepti i ideologija – koristi se apstraktnim pojmovima poput kućanskog

posla; kućanski posao se smatra radnim odnosom, a ne tek skupom zadaća koje treba

obaviti

- to uključuje pokušaj da se nadiđe dominantna ideologija

2. totalitet, struktura i povijest – totalitet se odnosi na shvaćanje da su društveni

fenomeni međupovezani i stvaraju društvenu cjelinu

- kritički društveni znanstvenici smatraju da društva imaju strukture

- strukture nisu statične, mijenjaju se. Studije društva treba dovesti u odnos s posebnim

povijesnim kontekstima

3. dekonstrukcija, bit i rekonstrukcija – kritički društveni istraživači prolaze kroz

proces dekonstrukcije i rekonstrukcije da bi došli do biti

- bit je temeljni koncept koji se može koristiti kao ključ za otključivanje

dekonstruktivnog procesa

4. praksa – kritičko društveno istraživanje nije samo teorijska aktivnost, nego i oblik

prakse

- kritička društvena znanost nije povezana ni s jednom metodom i koriste sve metode

52

Kritike kritičkog društvenog istraživanja

- misli se da postoje problemi s identifikacijom izvora ugnjetavanja kako bi se

orijentiralo istraživanje

- kritički istraživači skloni su tvrdnji da postoji skup vrijednosti s kojima bi se svi

složili, kad ne bi bilo utjecaja ideologije na naše mišljenje

- kritički istraživači pokušavaju ustanoviti istinitost svojih argumenata bilo time što će

navesti potlačene skupine da se usuglase s njihovim nalazima, bilo time što će

pokazati da su nalazi bili uspješni u borbi protiv tlačenja

Phil Carspecken – obrana kritičkog istraživanja

- on misli da takvo istraživanje ne mora biti pristrano zato što istraživači koji sudjeluju

u njemu imaju vrijednosna oprijedjeljenja

- on smatra da treba proći kroz niz stadija kako bi došlo do zaključaka koji mogu biti

široko prihvaćeni kao bliski istini:

1. kompiliranje primarnih izvještaja – istraživač uranja u društveni život skupine ili

mjesta koje istražuje

2. preliminarna rekonstruktivna analiza – istraživač počinje analizirati ono što je

otkrio u prvom stadiju

3. dijaloško generiranje podataka – počinje razgovarati s onima koje proučava i

raspravlja o svojim preliminarnim otkrićima s njima

4. otkrivanje sistemskih odnosa – jednom kad je treći stadij već uznapredovao,

istraživač počinje proširivati svoje istraživanje pokušavajući povezati svoje specifične

nalaze s drugim dijelovima društvenog života

5. uporaba sistemskih odnosa – da bi se objasnili nalaazi

- odlike društvenog života koje su istraživači otkrili jesu temelj teorije

- subjekti istraživanja imaju prilike potvrditi ili suprostaviti se inicijalnim shvaćanjima

koje je istraživač razvio

- razvija sofisticiranu analizu o tome kako dolazi do zaključaka o tome jesu li nalazi

istraživanja istiniti ili ne

FEMINISTIČKA METODOLOGIJA

- feministički pristupi su možda najrazvijeniji

- tri su pristupa naročito utjecajna:

1. napad na «malestream» (muška) istraživanja – kritka istraživanja koja su bila pod

muškom dominacijom

2. teza da postoje feminističke istraživačke metode – smatraju da konvencionalnije

znanstvene metode kojima se koriste muškarci nisu dovoljno dobre

3. teza da feminizam može otkriti epistemologiju, teoriju znanja, koja je nadmoćna nad

drugim epistemologijama

Napad na muška istraživanja

- to je možda najmanje kontroverzan među feminističkim pristupima metodologiji

- ne pokušava kreirati svoju metodu nego ispravlja pogrešne dominantne, muške

metode

- zahvaljujući tim kritikama «muške» sociologije sve je više istraživanja koja uključuju

i žene i same studije koje su pisale žene postaju uobičajenijima

53

Feminističke istraživačke metode

- Ann Oakley tvrdi da postoji feministički način vođenja intervjua koji je nadmoćan

dominantnijem, muškom modelu takvog istraživanja

- kaže da bi takvim načinom ispitivanja bilo manje eksploatacije ispitanica

- smatra da je muško ispitivanje više znanstveno

- kritka teorije: smatraju da njezina teorija nije niti orginalna niti posebno feministička

Feministička epistemologija stajališta

- smatraju da način na koji žene doživljavaju društveni život daje jedinstven uvid u

način funkcioniranja društva

- ne misli da je moguće pronaći istinu promatranjem činjenica i otkrivanjem statističkih

podataka nego želi pronaći istinu razumijevanjem ženskih iskustava

- kritike teorije: smatra da takva epistemologija nailazi na takve probleme kad oni koji

proučavaju nastavljaju gledati na svijet na način koji istraživač smatra

neodgovarajućima; u cijelosti se naglašava proučavanje iskustva potlačenih; smatra da

nisu sva stajališta svih skupina žena jednako valjana

POSTMODERNISTIČKA METODOLOGIJA

Različitosti postmodernističke metodologije

- ne postoji samo jedan tip metodologije koji prihvaćaju svi postmodernisti. Ipak

moguće je uočiti tri široke pozicije koje prihvaća niz autora koji raspravljaju o

modernizmu:

1. korištenje konvencionalnih metoda i izvora podataka jer se po nekim

postmodernistima svijet nije toliko izmjenio da treba mijenjati i metode

2. neki autori oštro razlikuju modernu i postmodernu epistemologiju (teorija znanja).

Moderna epistemologija tvrdi da se sve može otkriti korištenjem ispravnih tehnika. Da

se procedure mogu koristiti da bi se procjenilo što je istinito, a što ne, dok

postmodernisti tvrde da ne postoji osnova na kojoj bi se neko znanje moglo odbaciti

kao neistinito

3. postmoderna etnografija dopušta epistemološkim postmodernistima da sakupe neke od

njihovih vlastitih podataka. Dobar dio postmoderne sociologije nije toliko zaokupljen

stvaranjem novih znanja nego napadom na postojeće znanje

- kritika teorije: optužuju postmodernističku teoriju da zauzima stajališta potpunog

relativizma; kad ne bi bilo načina za razlikovanje činjenica od fikcije, onda apsolutno

nema načina da pokaže da su priče postmodernista o društvenom svijetu išta bolje (ili

gore) od drugih priča

SOCIOLOGIJA I ZNANOST

Znanstvena metodologija

- pozitivisti tvrde da znanost koristi utvrđene metode i postupke i da se ove metode i

postupci mogu primjeniti na društvene znanosti

- oni misle da se društvene činjenice mogu objektivno, promatrati, mjeriti i

kvantificirati

54

- analiza statističkih podataka može otkriti korelacije, uzroke i zakone ljudskog

ponašanja

- Poper drži da je krajnje poželjno da sociologija bude znanost, ali tvrdi da je znanost

deduktivna, a ne induktivna metodologija

- on također misli da je moguće da društvene znanosti općenito, a sociologija posebno,

postanu znanstvene slijedeci posebni skup metodoloških postupaka

- fenomenolozi odbacuju mišljenje da je metodologija prirodnih znanosti primjerena

sociologiji

Društveni kontekst znanosti

- rekonstruirana logika se sastoji od metoda i postupaka za koje znanstvenici tvrde da

ih koriste (i pozitivizam i metodološki pristup Propera su rekonstruirana logika)

- korištena logika se odnosi na ono što znanstvenici stvarno rade tijekom istraživanja, a

to se može znatno razlikovati od rekonstruirane logike

- moguće je da su teorije koje se razvijaju prije svega – i koje se znanstvenici trude

potvrditi, a ne opovrgnuti – rezultat utjecaja društvenih faktora, a ne nepristrane

potrage za znanjem

Thomas Kuhn – paradigme i znanstvene revolucije

- paradigma je skup vjerovanja koji je zajednički skupini znanstvenika o onome od

čega se sastoji prirodni svijet. Paradigma je potpuna teorija i okvir unutar kojeg

djeluju znanstvenici

- znanstvena vjerovanja se mijenjaju, ali ne postupno već znanstvenim revolucijama.

Promjena u znanosti nije postupni proces akumulacije novog znanja nego iznenadno

kretanje od jedne paradigme drugoj

- kritike teorije: smatralo se da ima malo važnosti za društvene znanosti i da se zasniva

na neodgovarajućim dokazima

Realistički pogled na znanost

- unatač tvrdnjama pozitivista i Popera, čini se neprimjerenim za predmet koji se bavi

ljudskim ponašanjem da se ograniči na proučavanje opazivog, da se ne osvrće na

subjektivno, da pokuša opovrgnuti teorije ili davati precizna predviđanja

- postoji realistična teorija znanosti koja naglašava sličnosti između društvenih i

prirodnih znanosti

- razlika između zatvorenih i otvorenih sustava kao predmeta znanstvenog proučavanja

- postoje mnoga područja znanosti u kojima se sve relevantne varijable na mogu

kontrolirati ili mjeriti – sociologija ne može utjecati na promjene koje će se dogoditi

- realisti smatraju znanost pokušajem objašnjenja uzroka događaja u prirodnom i

društvenom svijetu uz pomoć često nevidljivih struktura, mehanizama i procesa koji

su im u temelju

- prema realističkom shvaćanju znanosti, sociologija je znanstvena

SOCIOLOGIJA, METODOLOGIJA I VRIJEDNOSTI

- zašto se sociolozi bave pitanjem je li sociologija znanost jest proširena pretpostavka da

je znanost objektivna ili vrijednosno neutralna

55

- pozitivisti smatraju da se objektivnost može postići prihvaćanjem znanstvene

metodologije

- Weber recimo smatra da je vrijednosna neutralnost nemoguća, ali da je moguć

objektivistički pristup predmetu istraživanja

- svaki sociolog misli da su njegova istraživanja neutralna, ali moguće je i da svaki radi

prema nekim svojim vrijednostima

56

POGLAVLJE 15.: SOCIOLOŠKA TEORIJA

Uvod

- teorija je skup ideja kojima se nešto objašnjava

- sociološka teorija je skup ideja kojima se objašnjava ljudsko društvo

- sociološke teorije se grupiraju prema različitim kriterijima. Jedan od najvažnijih

kriterija je razlika između strukturalnih perspektiva i perspektiva društvene akcije

- te dvije perspektive se razlikuju po načinu na koji pristupaju analizi

- strukturalne ili makroperspektive analiziraju način na koji je društvo složeno kao

cjelina (marksizam i funkcionalizam)

- ne zasnivaju se svi pristupi na preispitivanju strukture društva kao cjeline – neki baš

idu obrnuto. Ne misle da je ljudsko ponašanje određeno društvom, oni društvo

smatraju kao rezultat ljudske aktivnosti

- ti pristupi se zovu – pristupi društvene akcije, interpretativna sociologija,

mikrosociologija

- tu su zastupljene dvije glavne vrste poput simboličkog interakcionizma,

etnometodologije

- neki sociolozi pokušavaju premostiti očit ponor između strukturalne perspektive i

perspektive društvene akcije

FUNKCIONALIZAM

- Auguste Comte, Herbert Spencer – utemeljitelji, razvio ju je Émile Durkheim, a

usavršio Talcott Parsons

- funkcionalizam smatra društvo sustavom – skupom međusobno povezanih dijelova

koji zajedno oblikuju cjelinu

- rani funkcionalisti = analogija između društva i organizma (poput ljudskog tijela)

- osnovne potrebe ili nužni uvjeti postojanja ponekad su poznati kao funkcionalni

preduvjeti društva

- koncept funkcije u funkcionalističkoj analizi odnosi se na prinos koji dijelovi daju

cjelini

- funkcionalistička analiza se usredotočila na pitanje o tome kako se održavaju

društveni sustavi

Émile Durkheim

- on oslikava pojedinca kao nekog tko ima malo ili uopće nema nikakvu kontrolu nad

vlastitim djelovanjem – sustav upravlja članovima društva

- velik dio njegova rada zaokupljen je funkcionalnom analizom, pokušavajući shvatiti

funkcije društvenih činjenica

- kolektivna svijest – sastoji se od zajedničkih vjerovanja i osjećaja

- bez slaganja oko moralnih pitanja, društvena solidarnost bi bila nemoguća, a pojedinci

ne bi mogli biti povezani u integrirajuću društvenu jedinicu

Talcott Parsons

- kako je društveni poredak moguć?

- društveni život karakteriziraju međusobno davanje prednosti i miroljubiva suradnja, a

ne međusobno neprijateljstvo i destrukcija

57

- isto smatra da samo predanost zajedničkim vrijednostima može biti temelj reda u

društvu

- vrijednosni konsenzus tvori bitno intergrativno načelo u društvu (ako su svi članovi

društva odani istim vrijednostima, onda postoje i zajednički ciljevi)

- zajednički ciljevi potiču na suradnju – uloge osiguravaju sredstva kojima se

vrijednosti i ciljevi prevode u djelovanje – norme osiguravaju da ponašanje prema

ulogama bude standardizirano, predvidljivo i time uredno

- kad su vrijednosti institucionalizirane, a ponašanje strukturirano pomoću njih, rezultat

je stabilno društvo – postignuto je stanje društvene ravnoteže

- društvena ravnoteđa se održava na dva načina – socijalizacijom (kad se vrijednosti

prenose sa naraštaja na naraštaj) i raznim mehanizmima društvenog nadzora

- funkcionalni preduvjeti – adaptacija (odnos između sustava i njegove okoline),

postizanje ciljeva (potreba svih društava da se zacrtaju ciljevi kojima se usmjeravaju

aktivnosti društva), integracija (regulacija konfilkata), održanje obrasca (održanje

osnovnih obrazaca vrijednosti)

- društvene promjene objašnjava tako da tvrdi da niti jedan sustav nije u stanju

ravnoteže

KONFLIKTNE PERSPEKTIVE

- sve konfliktne perspektive imaju model društva kao cjeline i sve prihvaćaju

strukturalni pristup

- koriste pojam o tome da postoje skupine u društvu koje imaju različite interese

- zbog toga vjerojatnost sukoba postoji

- razlikuju se od funkcionalizma time što naglašavaju postojanje konkurentnih skupina

dok funkcionalisti naglašavaju suradnju među društvenim skupinama

MARKSIZAM

- Marx smatra ljude i proizvođačima i proizvodom društva

- razumijevanje društva uključuje povijesnu perspektivu koja ispituje proces kojim

čovječanstvo istovremeno stvara, ali je i stvoreno od strane društvene stvarnosti

- razni dijelovi društva su međupovezani i utječu jedni na druge

- ekonomski faktor ima primarni utjecaj i uvelike oblikuju druge aspekte društva

- dijalektički materijalizam – sukob proturječja u ekonomiji

- glavne promjene u društvu leže u kontradikcijama i sukobima unutar ekonomskog

sustava

- nema proizvodnje bez suradnje – odnos pojedinaca je bitan za način života; dakle sve

proizlazi iz proizvodnje materijalnog života

- proturječja se pojavljuju zbog različitih interesa, a posebno pojavom privatnog

vlaništva gdje vlasnik određuje uvjete rada i zbog toga radnik je nezadovoljan

- zbog uvećavanja ljudske kontrole nad prirodom uvećava se i ljudsko otuđenje

- kapitalizam (ljudski proizvod) isto je razlog otuđenja čovjeka zbog toga što

kapitalizam kontrolira čovjeka, a ne obrnuto

- rješenje toga je u komunizmu gdje bi se ukinulo privatno vlasništvo, a samim time i

ljudsko otuđenje

58

Klasa

- društvo se ne sastoji od pojedinaca nego je zbroj međusobnih odnosa u kojima se ti

pojedinci nalaze

- klasne podjele proistječu iz različitih odnosa pripadnika društva prema sredstvima za

proizvodnju – buržoazija i proletarijat

- pripadnici bilo jedne bilo druge klase smatraju da je njihova situacija normalna

- klasa postaje klasom za sebe kad su članovi svjesni prave naravi svoje situacije,

interesa i zajedničkog neprijatelja

- promjena iz feudalizma u kapitalizam nije donijela značajnije promjene osim što se

promjenio stari skup suprotnosti novim i to je rezultiralo novim proturječjima

- iz kapitalizma u komunizam došlo bi do smanjenja nejednakosti, odnosno

izjednačavanja klase jer ne bi bilo više privatnog vlasništva

NEOMARSKIZAM

- marskisti su sociolozi čiji je rad nadahnut Marxom, ali su razvili svoju teoriju

Antonio Gramsci

- on smatra da vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju nije dovoljno da vladajuća

klasa monopolizira moć u društvu

- da bi održala hegemoniju vladajuća strana mora dobiti podršku od ostatka društva

- više pažnje posvjećuje kulturi društva i institucijama nadogradnje, poput Crkve,

masovnih medija i obrazovnog sustava

- kritika teorije: nisu specificirali kad su i u kojim okolnostima kulturni i ekonomski

faktori važniji u oblikovanju društva

TEORIJA KONFLIKTA

- podrijetlo te teorije je u djelu Maxa Webera

- njegovi pogledi na klase, statusne skupine i stranke glavne su teme teorije konflikta

- on smatra da nije jedina podjela klasna

Ralf Dahrendorf – moć i sukob

- kitika Marxa – smatra da je njegov rad zastario

- smatra da su se promjene ipak dogodile što se tiče kapitalizma u zemljama poput

Britanije ili SAD-a – te zemlje su sad postkapitalistička društva

- on smatra da se razvila nova klasa – srednja i da više predmet sukoba se ne zasniva na

ekonomskim podjelama nego da sukob ima veze s vlasti

- kritka teorije: rekao je da su potlačeni u stanju birati, ali da se ne može objasniti zašto

će oni odabrati podržavanje nadređenih ili štrajk

PERSPEKTIVE DRUŠTVENE AKCIJE I INTERPRETACIJE

- ti sociolozi odbacuju shvaćanje da društvo ima jasnu strukturu koja upravlja

individuama da se ponašaju na određeni način

- dovodi u pitanje Durkheimov nazor da društvo postoji neovisno o pojedincima od

kojih se sastoji

59

- simbolički interakcionisti prihvaćaju postojanje društvenih uloga, ali niječu da su te

uloge fiksne

- fenomenologija i etnometodologija odbacuju postojanje bilo kakve društvene strukture

- sve te perspektive tvrde da sociolozi trebaju razumjeti ljudsko ponašanje i otkiti

značenja koja se nalaze iza njega

Max Weber

- smatra se jednim od tri osnivača sociologije (uz Marxa i Durkheima)

- identificirao je aspekte društvene strukture poput klase, stranaka, statusnih skupina i

birokracija – to su grupacije stvorene od pojedinaca koji društveno djeluju

- te društvene akcije trebaju biti u središtu socioloških istraživanja

- akciju poduzima pojedinac i daje joj značenje je društvena akcija

- za kauzalno objašnjenje nužno je odrediti motive koji su doveli do akcije

- birokracije – institucije koje čvrsto nadziru i njima upravljaju ljudsko ponašanje ili

društvene akcije

- birokratske organizacije su, po Weberu, dominantne institucije industrijskog društva

- nekoliko načina ljudskog djelovanja:

1. afektivno ili emocionalno djelovanje

2. tradicionalno djelovanje

3. racionalno djelovanje

- u industrijskom društvu dominantan način djelovanja je racionalno djelovanje

- birokracija je racionalno djelovanje u institucionalnom obliku; ona je i sustav kontrole

nad podređenima

- od toga dolazimo do odnosa vlasti i ljudskog djelovanja

- birokracija na neki način sputava ljude, ograničava slobodu, jer kontrolira male

radnike

SIMBOLIČKI INTERAKCIONIZAM

- interakcionisti su zaokupljeni objašnjenjem društvenih djelovanja pomoću značenja

koja im pridaju pojedinci

- ne koncetriraju se na velike društvene promjene nego na interakcijske situacije malog

opsega

George Herbert Mead

- ljudi su u međusobnoj interakciji simblima od kojih su najvažniji sadržani u jeziku

- simboli nameću posebna značenja predmetima i događajima

- bez njih ne bi bilo ljudske interakcije niti ljudskog društva

- društveni život je moguć samo ako pripadnici imaju iste simbole – preuzimanje uloga,

poistovjećivanje sa nekim

- jastvo – smještajući sebe u položaj drugih, pojedinci su u stanju i gledati sebe

- jastvo je naučeno, nije urođeno – prvo stadijom igranja – kad se uživljavaju u uloge

koje im nisu približne, a drugi stadij je stadij igre – igrajući primjerice nogomet jako je

bitan odnos sa suigračima

- Mead je prihvatio da društvo ima kulturu i da te kultura sugerira primjerene tipove

ponašanja za posebne društvene uloge

- po njemu pojedinci kreiraju društvo, ali su i oblikovani njime

60

Herbert Blumer

- društvo je stalni proces interakcije

- po njemu društvena akcija je u određenom stupnju strukturirana i rutinizirana, ali da

takvu akciju konstruiraju društveni akteri, a ne društveni sustavi

FENOMENOLOGIJA

- razvio ju je Edmund Husserl, razradio Alfred Shutz

- fenomenologija niječe mogućnost objašnjenja društvene akcije

- njezin naglasak je na unutarnjem djelovanju ljudskog uma i načinu na koji ljudi

klasificiraju i osmišljavaju svijet oko sebe

- oni pokušavaju razumjeti značenje fenomena ili stvari, a ne objašnjavaju kako su oni

nastali

- bitna je klasifikacija osjetilnih iskustava da bi lakše prepoznavali svijet oko sebe

- iako je znanje zajedničko, Shutz misli da nije fiksno i nepromjenjivo

ETNOMETODOLOGIJA

- tip pristupa koji je razvio Schutz

- etnometodolozi primjenjuju fenomenološke ideje da bi proveli istraživanja

- sam naziv znači – studij metoda kojima se ljudi koriste da bi konstruirali, objasnili i

dali značenje svom društvenom svijetu

- društva imaju pravilne i određene obrasce zato što ih članovi tako percipiraju. Samim

time je društveni poredak fikcija

Harlod Garfinkel

- dokumentarna metoda – sastoji se u izboru idređenih aspekata u beskonačnom broju

karakteristika neke situacije ili konteksta, njihovu definiranju na poseban način i

njihovu shvaćanju kao dokaza o postojanju latentnog obrasca

OBJEDINJAVANJE STRUKTURALNOG I DRUŠTVENO AKCIJSKOG PRISTUPA

- teorija koja bi trebala razumjeti socijalne strukture i društvene akcije

Anthony Giddens

- on tvrdi da su struktura i akcija dvije strane iste medalje

- jedna bez druge ne mogu postojati

- društvene akcije stvaraju strukture i upravo se pomoću društvenih akcija strukture

stvaraju i reproduciraju kako bi preživjele duže vrijeme

- Giddens razlikuje dva aspekta strukture: pravila (procedure koje pojedinci u

društvenom životu mogu slijediti) i resurse – alokativni (uključuju sirovine, zemlju,

tehnologiju, sredstva proizvodnje i dobra) i autoritativni (nematerijalni koji nastaju

kao rezultat činjenice da neki pojedinci mogu dominirati drugima)

- društveni sustav je jednostavno obrazac društvenih odnosa koji postoji u nekom

vremensko-prostornom odsječku

61

MODERNOST, POSTMODERNOST I POSTMODERNIZAM

Uvod

- sve je važnija razlika između modernosti, postmodernosti i postmodernizma

- Durkheim, Marx i Weber – moderna sociologija; oni tvrde da su sposobni pružiti

razumljivu i konačnu teoriju društva

- postmodernistički teoretičari poriču takvu mogućnost

- rasprava o tome je na neki način i rasprava o razmjerima društvene promjene

Modernost

- svi klasični sociolozi dijele zajednički intelektualni interes prema socijalnim

promjenama vezanim za industrijalizaciju

- vjerovanje u napredak i znanost mogu smatrati obilježjima modernog mišljenja

- podrijetlo modernog načina razmišljanja je u prosvijetiteljstvu

- postmodernizam smatra da je prosvijetiteljski pokret zapostavljen u suvremenom

društvu

- ljudi više ne vjeruju u mogućnost napretka, moć znanosti, mogućnost usavršavanja

čovječanstva ili racionalnog upravljanja društvom – sve je veća raznovrsnost mišljenja

i ideja

- postmodernisti pozdravljaju tu raznolikost

- postmodernističke ideje o raznolikosti se najviše očituju u arhitekturi

Jean-Francois Lyotard – postmodernizam i spoznaja

- razvoj je povezan s tehnologijom, znanošću i određenim društvenim razvojima, ali

najvažnije su promjene u jeziku

- ljudi ne vjeruju više da razum može pobjediti praznovjerje, da se ljudi mogu usavršiti

ili da će komunizam stvoriti savršeno društvo

- postmoderno društvo se zasniva na proizvodnji i razmjeni znanja koje je moguće

prodati

- neki puta Lyotard zvuči kao marksistički napad na kapitalizam

Jean Baudrillard – Simulacije

- društva su ušla u novu, različitu fazu, a ta se promjena može vidjeti na jeziku i znanju

- društvo se odmaklo od faze u kojoj dominira proizvodnja i koju oblikuju ekonomske

sile uključene u razmjenu materijalnih dobara

- danas više dominira kupnja i prodaja znakova i slika koje nemaju nikakve veze sa

materijalnom stvarnošću

- razvoj znakova:

1. znakovi (slike, riječi, itd.) su odrazi temeljnje stvarnosti

2. znakovi postaju distorzija istine, ali nisu izgubile sve veze koje imaju sa stvarnošću

3. znak maskira odsutnost jednog dijela temeljne stvarnosti

4. znakovi više nemaju veze sa stvarnošću

- simulakrum – slika nečega što nikad nije postojalo niti ne postoji

- moć je po Baudrillardu nestala te zahvaljujući tome mi živimo po simulakrumu

- on za razliku od Lyotarda smatra da su ljudi uhvaćeni u zamku jednoličnosti,

uniformiranosti bez moći i da pluralnošću i raznolikošću nisu oslobođeni

62

- kritika teorije: smatra se da Baudrillard piše vrlo apstraktno – svoje argumente ne

potkrijepljuje dokazima nego samo primjerima

David Harvey – marksizam i postmodernost

- on je teoretičar postmodernosti, a ne postmodernistički teoretičar

- slaže se da se društvo promjenilo, ali da te promjene nisu previše bitne

- isto ne misli da su modernistički pristupi zastarjeli

- u biti suvremenih zapadnjačkih društava najznačajniji ostaje kapitalistički ekonomski

sustav – smatra da se kapitalizam mijenja i da se samim time razvijaju i novi načini

kontrole radne snage – zbog toga se javljaju krize i smatra da je postmodernost

odgovor na jednu od takvih kriza

MODERNE TEORIJE DRUŠTVA I SOCIOLOGIJA MODERNOSTI

- mnogi sociolozi vjeruju da temeljna načela modernih socioloških teorija vrijede i dalje

- takvi sociolozi poriču tvrdnje postmodernista da su metapripovijesti opasne, da je

svako znanje relativno i da je prosvijetiteljski projekt poboljšanja svijeta stigao na kraj

svojeg puta

Anthony Giddens – visoka modernost i daljnji razvoj

- jedan od najutjecajnih sociologa koji odbacuje tvrdnje postmodernizma i teorije

postmoderne

- razlikuje tradicionalna i moderna društva – smatra da se ova druga brže razvijaju

- modernost se temelji na četiri ključne institucije:

1. kapitalizam

2. industrijalizacija

3. nadzor

4. vojna sila

- ne slaže se sa Weberovim (modernost kao kavez birokratske racionalnosti) i

Marxovim (modernost kao čudovište, eksploatacija) stajalištem što se tiče modernosti.

Iako se slaže da ima neke nedostatke ipak smatra da modernost otvara neke nove

mogućnosti koje u predmodernim društvima nisu postojale

- kasna modernost može završiti katastrofom neke vrste. Molohom (podivljali stroj

goleme snage kojim kolektivno, kao ljudska bića možemo upravljati do izvjesne mjere

i koji prijeti da će se oteti kontroli i otrgnuti od svih spona)

- on smatra da mi živimo u kasnoj modernosti – on smatra da će se postmodernost

pojaviti tek kasnije

- on smatra da će postmodernost nadići četiri ključne institucije modernosti

- njegova vizija «posmodernističkog» društva je prilično idealistična

- ona je alternativa postmodernizma i teorije postmodernosti