Pompea www.Crowarez.Org Loretta Chase Vojvoda od poroka Naslov izvornika:The Last Hellion -1-

Pompea Prolog Longlands, Northamptonshire Rujan 1826. Prezime vojvode od Ainswooda bilo je Mal lory. Strunjaci za genealogiju sloili su se da je obitelj potekla iz Normandije i bila jedna od nekoliko njih to su se pod tim prezimenom preselile u Englesku u dv anaestom stoljeu. Prema etimologiarima to je prezime znailo nesretan ili kukavan. A li u obiteljskoj povijesti vojvode od Ainswooda to prezime je znailo Nevolju, s v elikim slovom "N". Neki su vojvodini predci dugo ivjeli, a neki su kratko ivjeli, ali svi su teko ivjeli jer im je takva bila narav. Bili su problematini, ro eni na takav nain, zbog toga ozloglaeni. Ali vremena su se mijenjala i obitelj se napokon poela mijenjati i smirivati s vremenima. etvrti vojvoda, pokvareni stari nitkov k oji je umro jedno desetljee prije toga, bio je posljednji od svoga narataja. Oni k oji su ostali iza njega bili su novi soj Malloryjevih, ulju eniji, ak i krjeposni . Iznimka je bio samo sin jedinac najmla ega brata pokojnoga etvrtog vojvode. Ver e Aylwin Mallory bio je posljednji gad u obitelji Mallory. Dobrano premaivi est sto pa, bio je najvii od njih i, kau neki, najljepi kao i najsuroviji. Imao je oevu gust u kestenjastu kosu, a u njegovim oima tamnozelenim iz prijanjeg narataja svjetlucal a su stoljea pokvarenosti i isti poziv na grijeh koji je upropastio narataje ena. K ad je imao gotovo trideset dvije godine, poinio je vie od svoga dijela grijeha. Sa da je putovao kroz umu velikog imanja Longlands, zaviaja vojvode od Ainswooda. Ver eovo odredite je bila krma Zec i golub u oblinjem selu. Podrugljivim je baritonom p jevao rijei anglikanskoga pogrebnog obreda na melodiju neke bestidne balade. Nasl uao se toga opijela toliko puta tijekom posljednjeg desetljea da ga je znao napame t, od otvaranja "Ja sam uskrsnue i ivot" do zavrnoga "Amen". "Svidjelo se Svemoguemu Bogu u njegovoj velikoj milosti uzeti k sebi duu naega dragog brata..." Kod "brat a" mu je puknuo glas. Zastao je dok su mu se iroka ramena koila zbog napadaja drht avice koja je potresala itav njegov golemi tjelesni ustroj. Obuhvativi rukom deblo najblieg stabla, kripnuo je zubima i vrsto stisnuo oi i elio da razorni bolovi jenja ju. Dosta je patnje podnio posljednjeg desetljea, rekao je Vere sam sebi, i proli o je -2-

Pompea www.Crowarez.Org dovoljno suza tijekom sedam dana otkad je njegov strievi Charlie, peti vojvoda od Ainswooda, posljednji put udahnuo. Sada je Charlie leao u mauzoleju, s ostalima to se svidjee Svemoguem Bogu da ih uzme k sebi u posljednjih deset godina. Beskrajna povorka pogreba poela je s ukopom etvrtoga vojvode, koji je Vereu bio poput oca j er su mu roditelji umrli kad je imao devet godina. Otada je smrt ugrabila Charli evu brau skupa s njihovim sinovima i enama, i nekoliko djevojaka, te Charlievu enu i starijega sina. Ovaj posljednji pogreb, usprkos godinama privikavanja, bilo mu je najtee podnijeti, jer Charlie nije bio Vereu samo najdrai od svih redaka Mallo ryja nego i jedan od trojice ljudi na svijetu koje je Vere smatrao braom. Druga d va bili su Roger Barnes, vikont Wardell, i Sebastian Ballister, etvrti markiz od Daina. Ovaj potonji, crnomanjasti gorostas, obinije poznat kao lord Belzebub, open ito se smatrao ogavnom ljagom na grbu obitelji Ballister. On i Wardell bili su V ereovi ortaci u zloinima jo od Etona. Ali Wardell je ubijen u pijanoj sva i u neko m dvoritu iza konjunice prije est godina, a Dain, koji je nekoliko mjeseci poslije toga otputovao na kontinent, kao da se za stalno naselio u Parizu. Nije mu preos tao nitko vaan. Od glavnog ogranka Malloryevih ostao je samo jedan muki izdanak, o sim Verea. Bio je to devetogodinji Robin, Charliev mla i sin, sada esti vojvoda od Ainswooda. Charlie je ostavio i dvije keri ako je tko mario brojiti enske, to se V ereu nije dalo a u oporuci je imenovao Verea, kao najblieg mukarca u rodu, da bude skrbnikom te djece. To nije znailo da je skrbnik trebao imati ikakve veze s njim a. Dok je obiteljska privrenost mogla nametati snoljivost posljednjem lupeu me u Ma lloryjevima na isti nain kako je tradicija nametala imenovanje skrbnika nitko, ak ni Charlie, nije mogao biti toliko slijep da bi povjerovao kako je Vere priklada n za dunost odgajanja troje nevine djece. Toga e se prihvatiti jedna od Charlievih udanih sestara. Drugim rijeima, skrbnikov poloaj bio je posvema nominalne naravi, to se upravo podudarilo sa stanjem stvari, jer Vere nije ni pomislio na svoje tien ike otkad je stigao prije tjedan dana na vrijeme da promatra kako Charlie odlazi na onaj svijet. Sve je bilo uasno, tono kako je njegov stric prorekao prije deset godina kad je Vere sjedio kraj njegove samrtnike postelje. "Vidio sam to kad su se okupili oko mene", rekao mu je stric. "Vidio sam ih kako u mimohodu ulaze i i zlaze. Nesretnici. 'Kao to cvijet procvjeta, a potom je otkinut.' Dva su moja bra ta bila otrgnuta prije nego to si se ti rodio. Zatim tvoj otac. A danas sam vidio njih: Charlesa, Henrya i Williama. Ili je to bila mata ovjeka na umoru? 'To odbje gne kao sjena i ne traje.' Vidio sam ih, same sjene. to e ti tada uiniti, mladiu?" U to je vrijeme Vere pomislio da je starca izdala pamet. Sada mu je sve bilo jasni je. Same sjene. "Dobro je to rekao, tako mi Lucifera", promrmljao je dok se odmi cao od stabla. "Pokazalo se da si bio prokleto dobar prorok, strie." -3-

Pompea

Nastavio je obred gdje ga je bio prekinuo, pjevajui sveane rijei ivahnije u hodu i p ovremeno upuujui izazovno cerekanje prema nebesima. Da su ga u tom asu mogli vidjet i oni koji su ga bolje poznavali, razumjeli bi da on podbada Svemoguega kao to je e sto podbadao svoje blinje smrtnike. Vere Mallory je traio nevolje, kao i obino, a o vaj put je pokuavao zametnuti borbu sa samim Jahvom. Nije mu to polo za rukom. Mut ikaa se pribliavao svretku obreda a da mu Providnost nije ponudila ni cigli pljesak groma u znak neodobravanja. Vere se spremao prijei na Skruenje kad je uo kako iza njega pucketaju granice i uti lie praeno uurbanim topotom koraka. Okrenuo se... i ugle ao duha. Nije to bio uistinu duh, naravno, ali dovoljno blizu toga. Bio je to Ro bin, tako bolno nalik na svoga oca plavokos i vitak, s istim morskozelenim oima d a Vere nije mogao podnijeti njegovo lice, i uspio je odvraati pogled tijekom itava posljednjega tjedna. Ali djeak je trao prema njemu, pa nije dolazilo u obzir izbj egavanje. Nije dolazilo u obzir ni zanemarivanje otrog uboda tuge i gnjeva isto t ako, da, na Vereovu sramotu, jer nije mogao zatomiti kivnost to je djeak na ivotu a njegov otac otiao. Vere je isturio eljust i zurio u djeaka. Nije to bio pogled dob rodolice i nagnao je Robina da naglo zastane kad se primaknuo na svega nekoliko k oraka. Tada se odjednom djeakovo lice zarumenjelo, oi su mu se zakrijesile, i on j e pognute glave sunuo na Verea, gruhnuvi iznena ena skrbnika tjemenom u trbuh. Ia ko je Vereov trbuh bio mekan otprilike kao eljezni prijeklad -jednako kao ostatak njegova tijela djeak nije samo nastavio gruhati nego je dodao i aketanje. Zaborav ivi njihov golem nesrazmjer u dobi, veliini i teini, mladi je vojvoda udarao po dal jnjem stricu kao pomahnitali David koji pokuava oboriti Golijata. Nitko od ulju e nih Malloryja novog soja ne bi znao to uiniti s tim neizazvanim, oajnim i naoko por emeenim napadajem. Ali Vere nije bio ulju en. On je razumio, tomu nije bilo pomoi. Stajao je i putao da Robin pljuti nedjelotvornim udarcima po njemu, upravo kako j e Robinov djed, etvrti vojvoda, stajao neko, prije mnogo godina, dok ga je udarao netom osirotjeli Vere. On nije znao to bi inio osim da plae, to u ono vrijeme zbog n ekoga razloga apsolutno nije dolazilo u obzir. Kao to je Vere onda uinio, Robin je nastavio, borei se protiv nepomina stupa odrasla mukarca dok se nije umorio i klon uo na tlo. Vere se pokuavao sjetiti svoje srdbe i kivnosti prije nekoliko trenutak a. Pokuavao je poslati to dijete k vragu, pokuavao ga je zanemariti, ali nije uspi jevao. To je bio Charliev djeak, i sigurno je bio oajan kad je umaknuo budnoj strai obitelji i slugu te se osmjelio krenuti u mranu umu, sam, da na e svoga raskalaena starijeg ro aka. -4-

Pompea www.Crowarez.Org

Vere nije pouzdano znao zbog ega je dijete bilo oajno. Ali bilo je dovoljno jasno da Robin oekuje od Verea da na se preuzme brigu, to god to bilo. Priekao je da jenj a Robinova zasopljenost i prije e u normalno disanje, zatim je podignuo djeaka na noge. "Ti ne bi smio prilaziti k meni blie od milje, zna", rekao je Vere. "Ja irim lo utjecaj. Upitaj bilo koga. Upitaj svoje tetke." "One plau", rekao je Robin gle dajui u svoje oguljene cipele. "One previe plau. I previe mekoputno govore." "Da, to je ogavno", sloio se Vere. Nagnuo se i otresao djeakov kaput. Dijete ga je pogled alo... Charlievim oima. Ali su one bile mla e i previe su se pouzdavale. Verea su zapekle vlastite oi. Uspravio se, proistio grlo i rekao: "Razmiljao sam da im prepu stim sve to. Mislio sam poi u... Brighton." Zastao je i rekao sam sebi da je ludo to to uope razmatra. Ali djeak je pristupio k njemu, a djeakov otac nikada nije izn evjerio Verea. Osim kad je umro. "Bi li volio poi sa mnom?" "U Brighton?" "Tako s am rekao?" Premlade i prepovjerljive oi poele su blistati. "Gdje je onaj paviljon, je li?" Golema arhitektonska fantazmagorija poznata kao Kraljevski paviljon bil a je jednako golema kao ideja kralja ure etvrtoga o ladanjskoj kui uz more. "Bio j e jo ondje, kad sam zadnji put pogledao", odgovorio je Vere. Poeo je hodati uputivi se prema kui. Njegov tienik smjesta je poao za njim, trei da bi pratio dugake koraaj voga starijeg ro aka. "Je li tako matovit kako izgleda na slikama, ro ae Vere? Je li zbilja kao palaa iz Tisuu i jedne noi?" "Mislio sam da krenemo odmah sutra ujutr o", rekao je Vere. "to ranije odemo odavde to ranije moe sam za sebe odluivati." Da se pitalo Robina, krenuli bi istoga asa. Da se pitalo njegovih tetaka i njihovih mueva, Vere bi se otputio sam. Ali nije se pitalo nikoga drugoga, kako im je reka o malo poslije toga. Kao djetetovu zakonitom skrbniku, nije mu bilo potrebno niij e doputenje da odvede Robina u Brighton ili u Bombay, to se toga ticalo. Ipak je s am Robin stiao njihove primjedbe. Zvuk trupkanja izmamio je obitelj iz dnevne sob e na vrijeme da vide kako mladi vojvoda potee svoj putni koveg niz veliko stubite u Longlandsu i prolazi polumranom dvoranom do predvorja. "Eto, vidite?" obratio se Vere Dorotheji, Charlievoj najmla oj sestri, koja je najdue i najupornije prosvj edovala. "On jedva eka da pobjegne. Vi ste prokleto turobni, svi vi zajedno. Suze i utiani glasovi i crni krep i bombasin to njega plai. Sve je mrano i odrasli plau. On eli biti sa mnom jer sam krupan i buan. Jer mogu rastjerati udovita. Zar to ne v idite?" Vidjela ona to ili ne, popustila je, a potom su i ostali slijedili njezi n primjer. Bilo je -5-

Pompea to samo na nekoliko tjedana, uostalom. ak ni Vere Mallory nije mogao neopozivo is kvariti djetetov moral za koji tjedan. On nije ni elio kvariti djeakov moral, i kr enuo je uistinu namjeravajui vratiti Robina nakon petnaest dana. Vere nije mogao biti ocem ni njemu ni bilo kojem djetetu, bio je toga veoma svjestan. Nije bio p rikladan uzor. Nije bio oenjen i nije mu bilo ni na kraj pameti da uzima enu da bi inio stvari koje ine ene, blage stvari, koje bi uravnoteile njegovo grubo, neulju e no ponaanje. Njegovo kuanstvo sainjavao je jedan sluga, sobar Jaynes, kojega su res ile sve blage, materinske kvalitete dikobraza koji boluje od slabe probave. Osim toga, to "kuanstvo" nije imalo stalna boravita otkad je Vere napustio Oxford. Ukr atko, nije bilo naina da se odgoji dijete, naroito ono kojemu je bilo su eno da pr euzme na se breme velikog vojvodstva. Me utim, nekoliko predvi anih tjedana neka ko se produilo u mjesec dana, zatim u jo jedan. Iz Brightona su putovali u Berkshi re, do doline White Horse, da vide drevnu nazubljenost krednih obronaka. odande do Stonehengea, i dalje na zapad, slijedei obalu i istraujui krijumarske draice cijel im putem do Lands Enda. Jesen se ohladila u zimu koja se sa svoje strane otoplil a u proljee. Tada su stigla pisma, od Dorotheje i ostalih, s pristojnim ali ne pr evie istananim podsjeanjima: Robinov se odgoj ne moe beskonano zanemarivati, njegove sestre eznu za njim, i to dulje djeak bude lutao to e se tee skrasiti na jednom mjest u. Sve je to bila istina, rekla je Vereu vlastita savjest. Robinu je bila potreb na prava obitelj, postojanost, dom. Ipak mu je bilo teko kad je vratio Robina u L onglands, teko mu se bilo rastati od njega, iako je oevidno estito namjeravao da to uini. Kuanstvo nije vie bilo turobno kao prije. Ondje su sada stalno ivjeli Dorothe a i njezin mu, skupa s Robi novim sestrama i vlastitim porodom. Dvorane su ponovn o odzvanjale od djejih pjesama i smijeha, Vere je usprkos svojoj navadi morao poh valiti to to su krep i ahatni rubovi i crni bombasin ve bili ustupili mjesto manje alobnim tonovima polu-tugovanja. Bilo je jasno da je Vere ve bio obavio svoj posa o. Rastjerao je udovita mimo svake sumnje, jer se ve za nekoliko sati Robin prisno sprijateljio sa svojim tetkiima i pridruio im se u muenju djevojica. I kad je dolo vr ijeme rastanka, Robin nije pokazivao nikakvih znakova panike. Nije se razdraio ni ti je udario Verea, nego je obeao da e mu vjerno pisati, izmamio od svoga skrbnika obeanje da e doi potkraj kolovoza za njegov deseti ro endan, zatim otrao pomoi ro ac ima da uprizore bitku kod Agincourta. Ali Vere se vratio mnogo prije njegova ro endana. Ni tri tjedna nakon odlaska iz -6-

Pompea www.Crowarez.Org Longlandsa on je hitao natrag. esti vojvoda od Ainswooda bio je obolio od difteri je. Robinova bolest jo nije bila dobro poznata. Prvo tono izvjee o toj zarazi objavl jeno je u Francuskoj tek pet godina prije toga. Znalo se samo da je difterija ve oma zarazna i o tome se nije raspravljalo. Charlieve su sestre preklinjale Verea . Njihovi su ga muevi pokuavali zaustaviti, ali on je bio krupniji negoli ijedan o d njih, a u gnjevu, kakav ga je sada obuzimao, ni regimenta vojnika ne bi ga bil a mogla suzbiti. Uzletio je uz veliko stubite i produio niz hodnik do bolesnike sob e. Istjerao je njegovateljicu i zakljuao vrata. Zatim je sjeo kraj postelje i uhv atio svoga tienika za slabu ruicu. "Sve je u redu, Robin", rekao je. "Ja sam ovdje. Borit u se za tebe. Otarasi se toga i prebaci na mene, uje li me, djeae ? Stresi tu prokletu boletinu i pusti mene da se s njom pohrvam. Mogu ja to, djeae moj, ti zna d a mogu." Hladna ruica leala je nepomino u njegovoj ruetini. "Predaj mi je, molim te" , navaljivao je Vere zatomljujui suze, guei uzaludnu alost. "Prerano je za tebe, Rob in, ti zna da je prerano. Jedva si poeo ivjeti. Ne zna ni dijelak onoga to treba vidj eti, to treba uiniti." Vje e mladoga vojvode namrekale su se i otvorile. inilo se da je u njegovim oima zatreptalo neto poput prepoznavanja. Na trenutak su njegove Us ne oblikovale neuhvatljiv smijeak. Zatim su se djeakove oi sklopile. To je bilo sve . Iako je Vere nastavio govoriti, umiljavati se, preklinjao, iako je stezao ruicu , nije mogao izvui bolest iz djeaka i uvui je u sebe. Mogao je samo ekati i bdjeti, kao to je uinio toliko puta prije. Toga je puta bdijenje bilo kratko, najkrae, najt egobnije od svih. Za manje od pola sata, dok je sumrak kradom prelazio u no, djeak se iskrao i odletio... kao sjena. -7-

Pompea Jedan

London Srijeda, 27. kolovoza 1828. Tuit u ih!" bjesnio je Angus Macgowan. "U ovom kraljevstvu postoje zakoni protiv klevete, a ako ovo nije kleveta, ja sam nabrek lo bikovsko mudo!" Golema crna enka mastifa, koja je kunjala kraj vrata nakladnik ova ureda, podignula je glavu i s blagom znatieljom promatrala naizmjenice Macgow ana i svoju gospodaricu. Kad se uvjerila da potonja nije ni u kakvoj izravnoj op asnosti, kuja je opet poloila glavu na prednje ape i sklopila oi. Njezina gospodari ca, dvadesetosmogodinja Lydia Grenville, promatrala je Macgowana sa slinom ravnodun osti. Nije bilo lako uznemiriti Lydiju. Plavokosa i plavooka, malo nia od est stop a1, bila je tankoutna kao prosjena valkira ili amazonka, a njezino tijelo, poput t ijela tih mitolokih ratnica, bilo je jednako snano i okretno kao njezin um. Kad je on predmetom svoga gnuanja tresnuo o stol, ona ga je hladno podignula. Bilo je t o posljednje izdanje Bellweathers Reviewa. U njemu je, kao i u prethodnom broju, nekoliko stupaca naslovne stranice bilo posveeno napadu na Lydijino najnovije nov inarsko ostvarenje. U skladu sa svojim nadimkom, Argusova "Lady Grendel" jo jedan put je srnula u opaki nasrtaj na bezazlene itatelje, rigajui otrovna isparenja u a tmosferu koja je ve gusta od njezinih oneienja. Njezine rtve to jo teturaju od prijan napada na njihovu osjetljivost strmoglavljene su ponovno u pravi bezdan ponienja odakle se die smrad pokvarenih i obeaenih stvorenja jer se jedva moe imenovati ljuds im biima gamad koju je pretvorila u svoje podanike ija kakofonija samosaalijevanja urla jer ne moemo te izluevine nazvati jezikom - Argusovo udovite u suknji... Tu je Lydia prestala itati. "Potpuno je izgubio vlast nad reenicom", rekla je Angusu. "A li ne moe ga ovjek tuiti zbog loa pisanja. Ili zbog pomanjkanja originalnosti. Kolik o se sjeam, Edinburgh Review me je prvi nazvao po udovitu iz Beowulfa. U svakom slua ju, ne vjerujem da itko posjeduje patent na ime 'Lady Grendel'." "Ovo je prostaki napad!" kriknuo je on. "Nita drugo ne kae nego te naziva kopiletom od sljedeeg do posljednjeg paragrafa, i insinuira kako bi istraivanje tvoje prolosti..." "... nes umnjivo povezalo jeziaru Argusove inae neubrojive simpatije s drevnim zanatom ije s u natuknice bolest i pokvarenost", proitala je glasno Lydia. 1 Stopa = 30,48 cm. -8-

Pompea www.Crowarez.Org "Kleveta!" zagrmio je Angus udarivi akom po stolu. Kuja je ponovno podignula pogle d, duboko psei udahnula, zatim se opet sabrala za kunjanje. "On tek neizravno kae da sam bila prostitutka", rekla je Lydia. "Harriet Wilson je bila bludnica, ali njezina se knjiga vrlo dobro prodavala. Da ju je gospodin Bellweather izvrije ao u tisku, usu ujem se rei da bi se moda obogatila. On i njegovi momci sigurno su p omogli naoj kui. Prethodno se izdanje Argusa prodalo za etrdeset osam sati. Dananje e otii prije popodnevnoga aja. Otkad me je poela napadati knjievna periodika, naa se n aklada utrostruila. Umjesto da tui Bellweathera, trebao bi mu napisati zahvalno pis mo i osokoliti ga da nastavi svoj estiti posao." Angus se zavalio na stolici iza radnog stola. "Bellweather ima prijatelje u Whitehallu", progun ao je. "A u Mini starstvu unutarnjih poslova ima pojedinaca koji ti nisu ba prijateljski naklonjen i." Lydia je bila i te kako svjesna da se na nju kostrijee u ministrovu krugu. U prvom nastavku svoga dvodijelnog lanka o nevoljama londonskih mladih prostitutka spominjala je legalizaciju prostitucije, to bi Kruni omoguilo da ozakoni i regulir a taj zanat, kao primjerice u Parizu. Reguliranje bi, sugerirala je, moglo barem pomoi da se smanje najgora zlostavljanja. "Premijer Peel bi mi morao zahvaliti", rekla je ona. "Moja sugestija izazvala je toliko srdbe da njegov prijedlog da se osnuje gradska policija izgleda blag i razuman istoj vrsti ljudi koji su neko ur lali da je to bila urota s ciljem da se Engleska zgnjei pod petom tiranije." Sleg nula je ramenima. "Tiranija, doista. Da imamo prave policijske snage, ta bi nema n do sada bila uhiena." Neman o kojoj je rije bila je Coralie Brees. Za est mjeseci otkad je stigla s kontinenta izila je na glas kao najgora londonska svodnica. Da bi dobila prie njezinih zaposlenica, Lydia je obeala da ne e otkriti ime te ene to n e znai da bi otkrivanje imena podvodaice pomoglo pravdi. Zavaravanje vlasti bilo j e popularno me u trgovkinjama bludom koje su bile veoma vjete u toj igri. Mijenja le su imena esto i lako kao to je Lydijin otac inio da bi umaknuo vjerovnicima, i p rebacivale su se poput takora iz jednog brloga u drugi. Nije bilo nikakvo udo to im sudci iz Ulice Bow nisu mogli ui u trag a nisu se ni osjeali obveznima da to ine. Prema nekim procjenama, London je imao vie od pedeset tisua prostitutka, i previe n jih ispod esnaest godina. Koliko je Lydia do sada mogla utvrditi, nijedna od Cora lienih djevojaka nije bila starija od devetnaest. "Ali ti si je vidjela", rekao je Angus, prekinuvi Lydijina tmurna razmiljanja. "Zato nisi na nju nahuckala to svo je crno udovite?" Klimnuo je glavom prema mastifu. "Nije dobro uhititi enu kad nema nikoga dovoljno hrabra da svjedoi protiv nje", odgovorila je Lydia nestrpljivo. "Ako je vlasti ne uhvate na djelu a ona se jako brine da je ne uhvate nemamo je za to optuiti. Nema dokaza. Nema svjedoka. Malo bi mogla za nas uiniti Susan, osim da je osakati ili usmrti." Susan je poluotvorila jedno oko kad se spomenulo njez ino ime. -9-

Pompea "Budui da bi pas to uinio samo na moju zapovijed, mene bi izveli na sud zbog napad a ili bi me objesili zbog ubojstva", nastavila je Lydia. "Radije ne bih da me ob jese na raun jedne prljave, sadistike podvodaice." Vratila je Bellweathers Review na stol svoga poslodavca, zatim izvadila depni sat. Pripadao je njezinu prastricu S tephenu Grenvilleu. On i njegova ena Euphemia prihvatili su Lydiju kad joj je bil o trinaest godina. Umrli su prole jeseni u razmaku od nekoliko sati. Iako ih je v oljela, Lydia nije mogla eznuti za ivotom koji je vodila s tim besprijekornim paro m. Nisu bili moralno pokvareni kao njezin otac ali su bili plitki, neinteligentn i, neorganizirani i patili su od strahovita sluaja strasti za putovanjima. Uvijek su eljeli otresti prainu nekog mjesta s nogu mnogo prije nego to se praina mogla im alo nataloiti. Podruje koje je Lydia s njima pokrila sezalo je od Lisabona na zapa du do Damaska na istoku, ukljuujui i zemlje na junim obalama Sredozemlja. Ipak, rek la je sama sebi, ona sada ne bi imala nakladnika da ga ljuti, niti ljubomornih k onkurenata da ga grde, da nije bilo toga ivota. Neto nalik smijeku iskrivilo je nje zina usta kad se sjetila novina u kojima je poela oponaajui svoju pokojnu i njeno vo ljenu mamu onoga dana kad ju je otac prepustio nesposobnoj brizi Stephena i Euph emije. S trinaest godina Lydia je bila gotovo nepismena, a njezin dnevnik prepun pravopisnih grozota i uasnih zloina protiv gramatike. Ali Quit, sluga kod Grenvil leovih, pouavao ju je povijest, zemljopis, matematiku i, to je najvanije, knjievnost . Quit je bio onaj tko ju je ohrabrivao da pie, i ona mu se oduila najbolje to je m ogla. Novac koji joj je Stephen ostavio kao miraz ona je pretvorila u mirovinu z a svoga poduavatelja. Nije to bila velika rtva. Ona nije eljela udaju nego karijeru knjievnice. I tako, oslobo ena svih obveza prvi put u ivotu, Lydia je krenula u L ondon. Ponijela je sa sobom kopije putopisa koje je prije objavila u nekoliko en gleskih i kontinentalnih magazina, i ono to je ostalo od Stephenova i Euphemijina "imanja": izbor razliita nakita i triarija te jedan dragocjen novi. Depni sat bio je sve to joj je preostalo od njihovih osobnih stvari. ak i kad ju je Angus zaposlio , Lydia se nije potrudila otkupiti druge predmete koje je zaloila tijekom onih pr vih emernih mjeseci u Londonu. Drae joj je bilo potroiti zaradu na nune stvari. Posl jednja takva kupovina bila su jednoprena kola i konj da ih vue. Mogla si je priutit i konja i jednopreg jer je zara ivala vie nego dobru plau, mnogo bolju nego to bi s e razumno moglo oekivati. Sigurno je oekivala da e se barem godinu dana ubijati piui za novine, za peni po retku, izvjea o poarima, eksplozijama, umorstvima i drugim ne sreama i katastrofama. Ali sudbina je poslala trunak sree na njezin put u rano pro ljee. Lydia je prvi put ula u urede Argusa kad je magazin bio na rubu propasti, a njegov nakladnik Macgowan -10-

Pompea www.Crowarez.Org

dovoljno oajan da uini bilo to ak da zaposli enu to bi ponudilo mogunost opstanka. ro je dva i pol", rekla je Lydia, vraajui sat u dep na suknji i svoje misli u sadanj ost. "Morala bih poi. U tri me eka Joe Purvis u Pearkesovoj kui ostriga da skupa po gledamo ilustracije za sljedee poglavlje one proklete prie." Odmaknula se od stola i krenula prema vratima. "To nisu bili zloesti knjievni kritiari, nego nam je tvoj a 'prokleta pria' donijela bogatstvo", rekao je Angus. Pria o kojoj je rije bila je Rua iz Tebe i pustolovine njezine junakinje prepriavale su se u dvotjedniku u dij elovima od dva poglavlja, od prologa svibnja. Samo su ona i Angus bili svjesni da je ime njezina autora, Mr. S. E. St. Bellair, tako er bilo plod mate. ak ni Joe P urvis nije znao da je Lydia napisala poglavlja koje je on ilustrirao. Ni u najdi vljijim snovima ne bi mogao zamisliti da bi gospo ica Grenville, najcininija tvrd oglava Argusova izvjestiteljica, smislila jednu jedinu rije te silno matovite i za mrene prie. Sama Lydia nije voljela da ju na to podsjeaju. Zastala je i okrenula se prema Angusu. "Romantine brbljarije", rekla je. "Moda je tako, ali tvoje fascinan tne brbljarije bile su prije svega neodoljiva udica za itatelje posebice za dame i zbog toga se oni stalno vraaju molei nastavak. Prokletstvo, ak si i mene nagnala da se koprcam na tvojoj udici." Ustao je i zaobiao stol. "Ona pametna djevojka, t voja Miranda zna, razgovarao sam o tome s gospodom Macgowan, i ona misli da bi se onaj drski pokvarenjak morao opametiti i..." "Angus, predloila sam pisanje te id iotske prie uz dva uvjeta", rekla je Lydia dubokim, grubim glasom. "Nikakvo mijean je s tvoje ili bilo ije strane bilo je prvi uvjet. Drugi je bila apsolutna anonim nost." Svrnula je na njega ledeni plavi pogled. "Ako procuri i najtananija slutn ja da sam ja autorica tih sentimentalnih splaina, tebe u osobno smatrati odgovorni m. U tom e sluaju svi ugovori izme u nas biti nevrijedni i nitavni." Njezino plavo zurenje nosilo je uznemirujuu slinost s divljim pogledom nekih lanova plemstva pod kojim su se slamali narataji njihovih podanika. Iako je bio kot lavljega srca, Mac gowan je podvio rep pod tim ledenim pogledom i zarumenio se u licu kao to bi uinio svaki podanik. "Ima pravo, gospo ice Grenville", rekao je krotko. "Veoma je nesm otreno od mene to o tome ovdje govorim. Vrata jesu debela, ali bolje je ne izvrga vati se riziku. Ti zna da sam potpuno svjestan svojih obveza prema tebi i..." "Oh , za ljubav Boju, nemoj mi se dodvoravati", rekla je odrjeito. "Dovoljno me dobro plaa." Zakoraila je prema vratima. "Idemo, Susan." Kuja je ustala. Lydia je podignu la uzicu i otvorila vrata. "Dovi enja, Macgowan", rekla je, zatim otro izila kroz vrata ne ekajui odgovora. -11-

Pompea

"Dovi enja...", rekao je on gledajui je u le a. "Dovi enja, vae velianstvo!" dodao je ispod glasa. "Misli da je prokleta kraljica - ali kuja zna pisati, vrag je od nio." Bilo je mnogo ljudi u Engleskoj koji bi se u tom asu sloili da gospo ica Gre nville zna pisati. Mnogi bi od njih ipak ustvrdili da bi S. E. St. Bellair mogao i bolje pisati. To je Archibald Jaynes, sobar vojvode od Ainswooda, pokuavao obj asniti svojem gospodaru. Jaynes nije izgledao kao sobar. Vitko gra en i ilav, sa siunim crnim oima usa enim vrlo blizu dugaka i savijena nosa nekoliko mu je puta biv ao slomljen vie je sliio na lasiju vrstu grubijana to se esto susreu na konjskim utrk ma ili boksakim borbama, gdje se klade. Sam Jaynes bi oklijevao prije nego to bi s e za sebe posluio izrazom "dentlmenov dentlmen". Iako je, usprkos svojim neprivlanim crtama lica, bio pretjerano uredan i elegantan, njegov visoki, lijepi gospodar nije bio ono to bi Jaynes nazvao dentlmenom. Njih su dvojica sjedila u najboljem o djeljku to nije mnogo govorilo, po Jaynesovu miljenju restorana Alamode u Clare Co urtu gdje su se posluivali uveni gove i odresci. Za ulicu, uzak prolaz pokraj zlog lasne Drury Lane, teko se moglo rei da je najelegantnija u Londonu, a na kulinarsk e proizvode u Alamodeu rijetko se raunalo da e privui izbirljiva nepca. Sve je to ud esno pristajalo uz vojvodu, jer on nije bio nimalo elegantniji ili izbirljiviji od prosjena divljaka, vjerojatno i manje, sudei po onome to je Jaynes proitao o uro enikim rasama. Poto je za kratko vrijeme svladala visoku hrpu govedine, njegova se milost namjestila na stolcu ili izvalila, to bi bolje odgovaralo prizoru promatr ajui kako mu konobar natae vr tamnoga piva. Vojvodina kestenjasta kosa, s kojom se Jaynes prije kratka vremena toliko namuio, nalazila se u raupanoj zbrci kao da obja vljuje da se nikada u ivotu nije susrela s eljem ili etkom. Marama oko vrata, neko pr hko pokrobljena i mukotrpno svezana u vor, sa svakim naborom na propisanom razmaku i pod odre enim kutom, splasnula je u mlohav i zguvan nered. to se tie ostalih odj evnih predmeta njegove milosti, jezgrovito reeno, izgledali su kao da je u njima spavao, i doista su obino tako izgledali bez obzira na to to se s njima pokuavalo ui niti, i Jaynes je mislio: Stvarno, udim se zato se uzrujavam. A govorio je ovo: "' Rua iz Tebe' je ime koje su dali velikom rubinu to ga je junakinja nala prije nekol iko poglavlja kad se nala zarobljena u faraonovoj grobnici sa zmijama. To je pust olovna pria, vidite, i samo se o njoj govori jo od ljeta." Poto se konobar udaljio, vojvoda je s dosadom bacio zeleni pogled na primjerak Argusa. Leao je na stolu, jo neotvoren i samo je zahvaljujui fenomenalno uvjebanoj snazi volje Jaynes odolio iskuenju da ga ne otvori. "To bi bilo objanjenje zato si me u cik zore izvukao iz k ue", rekla je njegova milost. "I povlaio me od jedne knjiare do druge traei to a sve su knjiare vrvjele -12-

Pompea www.Crowarez.Org od ena. Uglavnom od pogrjene vrste", dodao je nainivi grimasu. "Nikada nisam vidio t ako mnogo drolja u tako mnogo eretavih gomila kao jutros." "Ve su dva i pol sata", rekao je Jaynes. "Vi nikada niste vidjeli jutra. A to se tie zore, ona je ciknula kada ste napokon doteturali doma. Osim toga, razabrao sam u vrevi nekoliko priv lanih mladih dama koje ste vi tako okorjelo odbacili kao 'drolje'. Ali dakako, ak o im lica nisu pokrivena debelim slojem boje i grudi im ne iskau iz prsluka, one su za vas nevidljive." "teta to nisu isto tako bile neujne", promrmljao je njegov p oslodavac. "Cvrkutanje i budalasto smijuljenje skupine bezveznjakinja. U me uvre menu spremnih da jedne drugima iskopaju oi zbog... to je ta vraja stvar?" Uzeo je as opis, letimino pogledao naslovnicu i ispustio ga. "Argus, uistinu. Sam obznanjuje da je 'Londonski pas uvar' kao da svijet udi za jo vie papovanja iz Fleet Streeta." "Argusovo je urednitvo u Strandu, a ne u Fleet Streetu", rekao je Jaynes. "I on je osvjeavajue lien papovanja. Otkad se gospo ica Grenville pridruila osoblju, publi kacija sve vie slii na ono to se tvrdi u podnaslovu. Argus iz mitologije, kao to se moda sjeate..." "Radije se ne bih sjeao svojih dana u uionici." Ainswood je posegnuo za vrem. "Kad nije bio latinski, bio je grki. Kad nije bio grki, bio je latinski. A kad nije bilo ni jednoga ni drugoga, bile su ibe." "Kad nije bilo opijanja, koc kanja i kurvanja", rekao je Jaynes sebi u bradu. On je to morao znati, jer je st upio u slubu Verea Malloryja kad je ovom potonjemu bilo esnaest godina, dok je voj vodstvo bilo naizgled sigurno jer je nekoliko mukih Malloryja stajalo izme u njeg a i naslova. Ali njih vie nije bilo. Sa smru posljednjega od njih, djeaka od devet godina, prije gotovo godinu i pol dana, Jaynesov je poslodavac postao sedmim voj vodom od Ainswooda. Batinjenje naslova nije ni truna promijenilo njegov karakter. Naprotiv, preao je od zla na gore, a zatim postao neizrecivo opak. Malo ujnije Ja ynes je rekao: "Argus je navodno imao stotinu oiju, toga ete se sjetiti. Cilj je o voga njegova imenjaka da pridonosi dobro informiranu puanstvu nepokolebljivim opaa njem i izvjeivanjem o metropoli kao da ima sto oiju. Primjerice, lanak gospo ice Gre nville glede nesretnih mladih ena..." "Mislio sam da je bila samo jedna", ree njeg ov gospodar. "Tupoglava cura to se sama zatoila u grobnici sa zmijama. Tipino", nac erio se. "I neki jadni glupan morao je dogalopirati u pomo dami. Samo da bi u muk ama umro od ujeda zmije. Ako bude imao sree." Tikvan, pomislio je Jaynes. "Nisam aludirao na priu koju je napisao gospodin St. Bellair", rekao je. "ija je junakinj a, za vau informaciju, umaknula iz grobnice bez izvanjske pomoi. Me utim, govorio sam o..." "Nemoj mi red ve nasluujem da je ona svojom rjeitou usmrtila zmije." Ainswo od je podignuo vr piva do usana i iskapio ga. -13-

Pompea "Govorio sam o radu gospo ice Grenville", rekao je Jaynes. "Njezini su lanci i es eji iznimno popularni kod dama." "Sauvaj nas Boe uenih ena. Ti zna koji je njihov pro blem, zar ne, Jaynes? Zahvaljujui tomu to se ne pumpaju redovno, enske se uputaju u najudnija matanja, primjerice uobraavaju da mogu misliti." Vojvoda je nadlanicom ob risao usta. Bio je barbarin, eto to je bio prije, pomislio je Jaynes. Njegova je milost pripadala vandalskim hordama koje su neko opljakale Rim. to se tie njegovih p ogleda na ene, oni su brzo spali na predpotopnu razinu otkada je uzdignut do vojv odskog naslova. "Nisu sve ene bez razuma", ustrajavao je sobar. "Kad biste se pot rudili da se upoznate sa enama vaega stalea, radije nego s nepismenim kurvama..." " Kurve mi daju jedinu stvar koju elim od enskog stvorenja, i stoga ne oekuju od mene nita osim plae. Ne mogu se domisliti nijednom dobru razlogu zato bih se gnjavio s drugom vrstom." "Jedan je dobar razlog taj to nikada ne ete dobiti pravu vojvotkin ju ako odbijate doi unutar milje od ena dostojnih potovanja." Vojvoda je spustio vr. "Vrag te odnio, zar e opet nainjati taj razgovor?" "Za etiri mjeseca navrit ete tride set i etvrtu", rekao je Jaynes. "Uz brzinu kojom jurite u posljednje vrijeme, vai su izgledi da doekate taj ro endan priblino jednaki nuli. Treba uzeti u obzir nasl ov, i odgovornosti koje uza nj idu, od kojih je najvanija da dobijete nasljednika ." Ainswood se odgurnuo od stola i ustao. "Zato bih do avola morao uzeti u obzir naslov? On nikada nije uzimao u obzir mene." Zgrabio je eir i rukavice. "Trebao je ostati gdje je bio i mene pustiti na miru, ali ne, on to nije htio, zar ne? Mor ao je stalno gmizati prema meni, od jednoga vrajeg pogreba do drugog. Dobro, ja k aem neka naslov nastavi gmizati kad mene uzemlje s drugima. Tada se moe objesiti o vrat nekom drugom jadniku, prokleto nezasitan kakav jest." Kooperno je iziao iz r estorana. Nekoliko trenutaka poslije toga Vere je stigao do kraja Ulice Catherin e i krenuo na zapad, namjeravajui smiriti unutarnju buru kraj rijeke, uz pomo jo ne koliko vreva tamnoga piva kod Lisice pod brdom. Kad je skrenuo u Strand, vidio je kako se laki jednopreg probija kroz guvu vozila kod Exeter Exchangea. Jednopreg je zamalo promaio prodavaa pite da ga ne probije polugom, pogibeljno se nagnuo pre ma nadolazeim teretnim kolima, ispravio se u posljednjem trenutku, zatim se otro z anio ustranu ravno prema dentlmenu koji je silazio s rubnika da prije e ulicu. Ne zastavi da razmisli. Vere se bacio naprijed, zgrabio ovjeka i odvukao ga natrag n a plonik asak prije nego to je jednopreg proletio u Ulicu Catherine. -14-

Pompea www.Crowarez.Org Dok je grmio pokraj njega, letimino je pogledao vozaa: ena u crnoj odjei, s crnim ma stifom kao putnikom i oevidno usplahirenim konjem pod uzdama bez sluge na stranjoj platformi da joj pomogne. Pomaknuo je ovjeka sa strane i pourio za vozilom. Lydia je opsovala kad je vidjela da je njezina lovina mugnula u Russell Court. Prenapue ni prolaz bio je preuzak za jednopreg, a bude li napravila dugaki krug oko kazalit a u Drury Laneu, sigurno e ih izgubiti. Zaustavila je jednopreg i iskoila iz njega , a Susan u stopu za njom. Pritrao je odrpan djeak. "Pripazi na kobilu, Tom, i dva su ilinga tvoja", rekla je Lydia edu ulice. Zatim je podignula suknju i utrala u R ussell Court. "Hej ti tamo!" zovnula je. "Pusti to dijete!" Susan se oglasila du bokim "Vau!" koji je odjeknuo kroz uski prolaz. Gospo a Brees jer je nju Lydia z ovnula bacila je brz pogled preko ramena, zatim strugnula u jo uu uliicu, vukui za s obom djevojku. Lydia nije znala tko je ta djevojka slukinja sa sela po izgledu, v jerojatno jedna od bezbrojnih bjegunica koje su svaki dan stizale u London da bi smjesta pale u kande podvodaica i svodnika koji su besposliarili kraj svake putnike krme od Piccadillyja to Ratcliffea. Lydia je uoila taj par u Strandu: djevojka je buljila u prizore oko sebe kao prosjena tikva, dok ju je Coralie odjevena kao ma trona dostojna potovanja, sa skupocjenom kapicom na kovrama to ih je obojila crnilo m za cipele nemilosrdno vukla prema propasti, bez sumnje u Drury Lane i tamonju l egiju poronih jazbina. Uspiju li ui u bilo koje bludilite kamo je gospo a Coralie n aumila, Lydiji ne e dopustiti da u e, a djevojka nikada vie ne e izii. Ali kad je sk renula u uliicu, vidjela je da dijete vue pete po cesti i pokuava se osloboditi Cor aliena stiska. "Tako je, djevojko!" viknula je Lydia. "Bjei od nje!" Bila je svje sna mukih povika iza sebe, ali Susanin gromoglasni lave potopio je rijei. Djevojka se sada ozbiljno borila, ali tvrdoglava ju je svodilja vrsto drala i vukla prema V inegar Yardu. Kad je Coralie podignula ruku da udari dijete, Lydia je nasrnula n a njih i udarcem nadlanice odbacila svodilju. Coralie je zateturala natrake i zau stavila se na prljavom zidu. "Kujo smrdljiva! Ostavi nas na miru!" ciknula je i jurnula naprijed. Nije bila dovoljno brza da dohvati djevojku koju je Lydia hitr o sklonila s puta. "Susan, sad", rekla je mastifu. Susan se primaknula djevojinoj sme oj suknji i duboko zareala u znak upozorenja. Vjetica je oklijevala, dok joj se lice grilo od gnjeva. -15-

Pompea

"Preporuujem ti da odgmie natrag u rupu iz koje si izgmizala", rekla je Lydia. "Pok uaj jo jednom staviti ruke na to dijete, i dat u da te uhite pod optubom za otmicu i pokuaj napada." "Pod optubom?" uzvratila je ena kao jeka. "Tuit e me, je li? A to ti i s njom, pitam se, kurvetino jedna?" Lydia je pogledala djevojku koja je razrogae nim oima naizmjenice strijeljala Lydiju i svodilju. Oevidno nije znala kojoj bi od njih vjerovala. "Ulica BBow", protisnulo je dijete. "Napali su me, o-or-robili, a ona me je povela u... u..." "Propast", rekla je Lydia. U taj as je visok grubi jan utrao u Vinegar Yard, s jo jednim momkom za petama. Nekoliko drugih mukaraca ta ko er se pojavljivalo iz razliitih krama i uliica. Lydia je dobro znala da obino sli jede nevolje kada se okupi rulja. Ipak nije bila spremna napustiti tu beskunicu, bez obzira na rulju. Ne osvrui se na svjetinu Lydia se usredotoila na djevojku. "Ul ica Bow je na onu stranu", rekla je i pokazala na zapad. "Put kojim te je vukla ova otrovnica vodi u Drury Lane, gdje se nalaze sva ljupka bludilita kao to ti moe rei svaki od ovih elegantnih momaka." "Laljivice!" zakretala je Coralie. "Ja sam je prva nala! Ti sama trai svoje djevojke, nakazna vjetice! Nauit u te kako se krade iz moga dvorita." Krenula je prema svojoj rtvi, ali Susanino zloslutno rezanje zaust avilo ju je na pola puta. "Otjeraj tu betiju!" proderala se. "Ili e poaliti." Nije ud o to se njezine djevojke boje nje, pomislila je Lydia. Sigurno je napola luda kad se usudila toliko pribliiti Susani. ak su se i mukarci listom svaki nitkov kojega izriga kanalizacija, bez ikakve dvojbe drali na pristojnom razmaku od gun ava mas tifa. "Nema pravo", rekla joj je Lydia smireno. "Dat u ti vremena da se izgubi prij e nego to nabrojim do pet. Inae e ti strahovito poaliti. Jedan. Dva. Tr..." "Ah zabog a, dame, dame." Visok grubijan odgurnuo je jo jednog klipana s puta i probio se n aprijed. "Od tolikoga izazivanja i zastraivanja prsnut e vam steznici, lijepe moje krasotice. I sve to zbog ega? Zbog najmanjeg problema na svijetu: jedno pile, a e le ga dvije kvoke. Ima mnotvo piladi oko nas, je li tako? Nije vrijedno remetiti k raljevski mir i dosa ivati redarstvenicima, zar ne? Pouzdano nije." Izvukao je k esu. "Evo to emo uiniti. Po jednu utavu novanicu svakoj od vas, drage moje a ja u tu lu preuzeti iz vaih ruku." Lydia je prepoznala izrazite naglaske viih stalea, ali b ila je previe gnjevna da bi se tomu zaudila. "Jednu novanicu?" kriknula je. "Je li to za vas cijena ljudskog ivota? Jedna funta?" -16-

Pompea www.Crowarez.Org On je na nju skrenuo blistav zeleni pogled. Promotrio ju je odozgor. Bio je vii o d nje nekoliko centimetara, to se nije esto doga alo u Lydijinu iskustvu. "Koliko sam razabrao iz vae vonje, za vas ljudski ivot nema uope nikakve cijene", rekao je h ladno. "U rasponu od jedne minute gotovo ste usmrtili troje ljudi u Strandu." Nj egov drzak pogled plovio je iznad okupljena sluateljstva. "Morao bi postojati zak on protiv ena koje voze", objavio je. "One su javna prijetnja." "Dakako, Ainswood , pobrini se da to spomene u svojem iduem govoru u Gornjem domu", doviknuo je netk o. "Iduem?" doviknuo je drugi. "Prije bi se reklo u prvom ako ne padne krov kad o n dotetura u sabornicu." "Vrag neka me nosi!" stigao je glas iz pozadine. "Je li to Ainswood, ha?" "Dakako, i glumi kralja Salomona, nita manje", odvratio je net ko iz prvog reda. "I uhvatio je krivu kobilu za rep, po obiaju. Kaite njegovoj mil osti, gospo ice Grenville. On vas je ponizio kao da ste opatica iz Covent Garden a." "Nikakvo iznena enje", rekao je jedan od njegovih pajdaa. "S markizom od Dain a postupio je kao s droljom, zar nije?" Tada je Lydia shvatila tko je taj protuh a. U svibnju je pijani Ainswood susreo markiza Daina s mladenkom u nekom svratitu tijekom njihove svadbene noi i odbio povjerovati da je ta ena dama, a kamoli Dain ova ena. Dain je morao akama ispraviti zabunu svoga nekadanjeg kolskog kolege. O tom se doga aju poslije tjednima govorilo u Londonu. Nije onda veliko udo to je Lydia pogrijeila i njegovu milost zamijenila s nekim pripadnikom oloa u Covent Gardenu. Kako god se uzelo, vojvoda od Ainswooda bio je jedan od najpokvarenijih, najbez onijih i najtupoglavijih razvratnika nabrojenih u Debrettovu Visokom plemstvu to n ije malo postignue s obzirom na alosno stanje aristokracije. Bio je tako er, primi jetila je Lydia, jedan od najneurednijih. Oito je odjenuo svoju skupo krojenu odj eu prije podosta dana te u njoj kako banio tako i spavao. Bio je bez eira, a uperak g uste kestenjaste kose visio mu je preko jednog oka koje je kao i njegov parnjak svjedoilo o mjesecima nedostatna spavanja i vie nego dostatne razuzdanosti. Jedini njegov ustupak temeljnoj njezi bilo je doputenje da ga netko nedavno obrije vjer ojatno dok je bio obamro od pia. Vidjela je i vie od toga: paklenski oganj koji se iskrio u zelenim dubinama njegova pogleda, arogantnu ukoenost nosa, tvrde crte j agodine kosti i eljusti... i avolsku krivulju usta koja je obeavala sve; spremnost na smijeh, na grijeh, to god hoe. Lydia nije ostala ravnoduna. Demona u njoj, kojega je inae dobro skrivala, morao je privui srodnik u njemu. Ali ona nije bila ni lud a. Znala je dovoljno dobro da je to izvorni izgled hulje, i mogla je sve sabrati u jednu rije: nevolja. Ipak, ta hulja je bio vojvoda, a ak i najgori me u plemiima imao je vie utjecaja -17-

Pompea pred vlastima nego puki novinar, posebice novinar enskog roda. "Vaa milosti, pogri jeili ste samo s jednom od nas", rekla je s ukoenom pristojnosti. "Ja sam Lydia Gr enville, iz Argtisa. Ova ena je poznata svodilja. Mamila je ovu djevojku u bludil ite, pod izlikom da je vodi u Ulicu Bow. Ako biste priveli podvodaicu u pritvor, r ado u vas otpratiti onamo i posvjedoiti..." "Ona je prijetvorna laljivica!" kriknul a je Coralie. "Samo sam vodila dijete do Pearkesova restorana." Mahnula je rukom prema kui kamenica na suprotnoj strani. "Da neto prigrize. Upala je jadnica u nev olju..." "I bit e joj mnogo gore u tvojim rukama", rekla je Lydia. Njezina se poz ornost vratila na Ainswooda. "Znate li to se doga a s djecom koja su dovoljno nes retna da padnu u njezine kande? Njih tuku, izgladnjuju i siluju dok ne budu doved ena u stanje grozna uasa. Zatim ih izvode na ulice u jedanaestoj, dvanaestoj godi ni, a neke od njih..." "Laljiva, prljava kurvetino, kuko jedna" urlala je svodnica . "Povrje ujem li moda tvoju ast?" upitala je Lydia. "eli li zadovoljtinu? Rado bih t i bila na usluzi. Ovdje i sada, ako eli." Zakoraila je prema svodnici. "Da vidimo k ako ti se svi a biti na drugom kraju batine." Par krupnih ruku stegnuo je njezin e miice i povukao je natrag. "Dosta, dame. Zadajete mi vraju glavobolju. Pokuajmo o drati mir, hoemo li?" "Oh, ovo je zabavno", doviknuo je netko. "Ainswood odrava mir . Je li se to pakao zamrznuo dok nisam gledao?" Lydia svrnu pogled na krupnu ruk u koja joj je stezala miicu. "Skidajte svoje ape s mene", rekla je hladno. "Hou, im mi netko donese lu aku koulju da vas u nju uguram. Pitam se tko vas je pustio iz B edlama?" Lydia je trznula laktom natrag, u njegov trbuh. Nije bio mekan. Bol joj je prostrujala kroz podlakticu do zapea. Ipak je i on neto osjetio, jer je promrml jao psovku i popustio, usred hukanja i zvidanja iz gomile. Bjei odavde dok jo moe, nj u je upozoravao unutarnji glas, i nemoj se osvrtati. Bio je to unutarnji glas ra zuma, i ona bi ga bila posluala da ivac u koji su je pogodili njegovi podrugljivi komentari nije glasnije vrisnuo. Priroda nije oblikovala Lydijin karakter za pov laenje, a ponos joj je zabranjivao svaku radnju koja bi mirisala na slabost ili, ne daj Boe, na strah. Oi su joj se suzile i srce snano zalupalo kad se okrenula da se s njim suoi. "Dotaknite me jo jedanput", upozorila ga je, "i nabit u vam ljive na oba oka." "Oh, uinite to, vae gospodstvo!" potaknuo ga je jedan promatra. "Ponovno je -18-

Pompea www.Crowarez.Org dotaknite." "Da, kladim se za desetau na vas, Ainswood!" "A ja za desetau da e mu o na podariti par ljiva kako je obeala", javio se izazovno drugi glas. Vojvoda ju je u me uvremenu procjenjivao, mjerei je hrabro zelenim pogledom od eiria do poluizmica . "Velika, da, ali ne dosee moju teinu", objavio je. "Rekao bih da je visoka pet s topa i tri etvrti. I ezdeset etiri kilograma teka, gola. Usput reeno", dodao je zurei u njezin prsluk, "platio bih pedeset funta da to vidim." Promukao smijeh i uobiaj eni prostaki komentari pozdravili su njegovu duhovitost. Ni smijeh ni besramnost nisu zbunili Lydiju. Poznavala je ona taj grubi svijet; provela je veinu svoga dj etinjstva u njemu. Ali buna ju je gomila podsjetila na glavnu stvar. Djevojka koj oj je pohitala u pomo stajala je skamenjena na mjestu, na licu joj je bio izraz ov jeka koji se naao usred praume okruen ljudoderima to nije bilo daleko od stvarnoga st anja. Ipak Lydia nije mogla dopustiti da taj glupan ima zadnju rije. "Oh, to ste lijepo izveli", rekla mu je. "Proirite naobrazbu ovoga djeteta, zato ne biste? Daj te joj lijep primjer londonskog ponaanja - i visok moralni ton plemstva." Imala j e mnogo vie rei, ali podsjetila se da bi isto tako mogla drati prodiku miljokazu. A ko je taj mamlaz ikada imao savjesti, ona mu je zbog zanemarivanja umrla prije v ie desetljea. Zadovoljivi se posljednjim letiminim pogledom, okrenula se od njega i krenula prema djevojci. Kratak pregled gomile kazao je Lydiji da je svodnica ieznu la, to ju je razoaralo. Ipak ne bi bilo znatne razlike da je ostala, kad nitko od tih razlajanih dukela nije mario ni za to drugo osim vlastite zabave. "Do i, draga ", rekla je pribliivi se djevojci. "Nita ne emo postii stojei usred ove rulje." "Gospo ice Grenville", stigao je vojvodin glas iza nje. Sva napeta Lydia se okrenula u hipu i nala se pred masivnim stupom od mukarca. Ustuknula je tek pola koraaja, pod ignula bradu i ispravila kraljenicu. On nije odustajao, ali ni ona nije uzmicala, iako to nije bilo lako. Nije mogla puno vidjeti mimo njegova snana torza, a iz t akve blizine pogled joj je bio prikovan za njegov miiavi ustroj uz koji se njegova odjea tako tijesno pripijala. "Izvrsni refleksi", rekao je. "Da niste ensko, prih vatio bih vau ponudu, glede ljiva, hou rei. To jest, crnih..." "Znam to to znai", rekl a je Lydia. -19-

Pompea "Doista, veoma je dobro imati bogat rjenik", rekao je. "Ubudue, me utim, preporuuje m vam da uporabite kap - najmanji trunak - razuma, grlice moja, prije nego to se posluite jezikom. Moete u tome uspjeti, nadam se? Jer bi neki dragi momak, vidite, mogao shvatiti vaa divna prkoenja i zastraivanja kao zabavan izazov. Pa biste se u tom sluaju nali u drukijoj vrsti hrvanja nego to ste oekivali. Jeste li me razumjeli , djevojice?" Lydia je razrogaila oi. "Oh Boe, nisam", rekla je bez daha. "Va govor j e predubok za mene, vaa milosti. Moj ga siuni mozak jednostavno ne moe obuhvatiti." Njegove su zelene oi zabljesnule. "Moda ga va eiri previe stie." Njegove su se ruke le do vrpca i zastale, nekoliko centimetara daleko. "Ja to ne bih uinila, da sam na vaem mjestu", rekla je ujednaenim glasom, dok joj je srce odskakalo od prsnog k oa. On se nasmijao i potegnuo vezice na eiriu. Njezina je aka sunula uvis. On ju je z grabio, smijui se i dalje, i privukao je uz vrsti stup svoga tijela. Ona je to nap ola oekivala, slutei to dolazi. Ali nije bila pripremljena za estinu ili prasak osjea ja koje nije mogla odgonetnuti, i oni su je izbacili iz ravnotee. Sljedeeg trenutk a njegova su topla i tvrda i previe spretna usta zgnjeila njezina, i ona je tonula natrake, smetena i bespomona pod njegovim varljivo laganim pritiskom. Bila je drh tavo svjesna velike ruke rairene preko njezinih le a, njegove topline koja je pro dirala kroz slojeve mombasina i rublja, i jo vie topline dolje, gdje ju je druga il ava ruka stezala oko struka. U jednom pogibeljnom trenutku njezin um je popustio kao i njezini miii, pod naletom topline i snage i kaotine mjeavine mukoga mirisa i o kusa. Ali njezini su se instinkti izbrusili u surovoj koli, i sljedeeg je trenutka reagirala. Ovjesila se u njegovim rukama, postavi mlitava kao da je umrla. Osjet ila je kako se njegove usne odmiu od njezinih. "Boga mi, cura se obeznanila..." T ada ga je odalamila akom po eljusti. -20-

Pompea www.Crowarez.Org Dva Sljedee to je Vere raspoznao bila je blatna lokva u kojoj je leao nauznak. U uima mu je zvonila galama gomile koja je iznad njega pljeskala, Kukala i zvidala. Pridig nuo se na lakte i pustio pogled da putuje od crnih poluizmica pobjednice preko tek ih sukanja od crnog bombasina do muki ozbiljne jakne koja je uredno bila zakopana do njezine brade. Iznad najviega puceta bilo je lice tako izrazito lijepo da ga j e napola zaslijepilo im ga je ugledao. Bila je to zimska ljepota ledenoplavih oiju i snjenobijele koe, uokvirena crnim eiriem i svilenim vlasima boje prosinakog sunca. Trenutano su one izvanredne oi upitale dolje u njega plavi pogled od kojega se smr zavao. Takvim su pogledom, pretpostavio je, mogle biti obdarene mitoloke Gorgone. Da je to bio mit i pria umjesto stvarna ivota, on nimalo nije sumnjao da se ne bi hitro pretvorio u kamen. Ovako se stvrdnuo samo na svojem uobiajenom mjestu, ali veoma brzo, ak i za njega. Njezina smjelost i lice i raskono tijelo nadraili su ga jo prije nego to ju je podignuo rukama i svojim usnama dodirnuo njezine. Sada, do k je glupo zurio u zrela usta za kojima je tako lu aki gladovao, ona su se savila u uvrjedljiv poluosmijeh. Ruganje koje je u tome vidio prizvalo ga je k svijest i. Bezobrazna cura misli da je pobijedila i svi drugi moraju tako misliti, shvat io je. Za nekoliko sati svatko e u Londonu uti da je jedna ena svalila na dupe Ains wooda, posljednjeg nitkova iz obitelji Mallory. Kao pravi Mallory, Vere bi radij e dopustio da ga polagano peku na ranju nego priznao da mu je okaljan ponos ili p okazao ita od onoga to je uistinu osjeao. I tako je na njezin samozadovoljan prijez ir odgovorio izazovnim cerenjem po kojemu je bio poznat. "No, neka vam to bude l ekcija", rekao je. "Ta stvar govori", izvijestila je ona promatrae. "Rekla bih da e preivjeti." Okrenula se i pola, a utavo trenje njezinih sukanja od bomba sina o du gaka bedra zvualo je kao psikanje zmija. Ne osvrui se na ruke koje su mu pruale pomo, Vere se osovio na noge ne skidajui oiju s nje. Promatrao je arogantno njihanje str anjice dok je odskakutala, smireno pokupila psa i djevojku te skrenula u jugozapa dni izlaz iz Vinegar Yarda i izgubila se iz vida. Ni tada nije mogao svratiti pu nu pozornost na ljude oko sebe jer mu se mozak kovitlao od razbludnih scenarija u kojima je ona padala nauznak umjesto njega. -21-

Pompea

Ipak mu je bio poznat trio oko njega Augustus Tolliver, George Carruthers i Adol phus Crenshaw i oni su poznavali njega, ili su mislili da ga poznaju. I tako je njegov izraz ostao pijano veseo kakav su oekivali. "Neka joj to bude lekcija, ha? " rekao je Tolliver smijuckajui se. "Kakva je to lekcija bila, pitam se? Kako zad ati udarac koji slama eljust?" "Koji slama eljust?" odvratio je Carruthers prijezi rno poput jeke. "A kako bi mogao govoriti da je slomio eljust? Njega nije oborio aperkat. Pao je zbog njezina udnovata akrobatskog trika." " uo sam za takve stvari ", rekao je Crenshaw. "Neto u svezi s ravnoteom, koliko se sjeam. Jako popularno u Kini ili Arabiji ili nekoj takvoj zemlji, to bi se moglo i oekivati od onih nedokui vih pogana." "Sto bi se dakle moglo oekivati i od Lady Grendel", rekao je Carruth ers. "uo sam da se rodila u movarama na Borneu i da su je odgojili krokodili." "Vie mi slii na Sedam ura", rekao je Tolliver. "uli ste kako za nju navijaju ovi puani. Oni je poznaju. Ona je jedna od njih, omrijestila se u najzabaenijim uliicama Sve te zemlje, nema sumnje." "Gdje bi onda nauila poganske hrvake trikove?" upitao je Crenshaw. "I kako to da nitko nije za nju uo do prije nekoliko mjeseci? Gdje se z adravala cijelo to vrijeme da nitko nije primijetio amazonku poput nje? A nju nij e tako teko opaziti, zar ne?" Okrenuo se opet prema Vereu koji je otresao blato s a hlaa. "Vi ste je izbliza vidjeli i uli, Ainswood. Je li bilo tragova Svete zemlj e u njezinu govoru? Londonska sorta, to kaete, je li ili nije?" Sedam ura bilo je crno srce jednog od najrunijih londonskih kvartova, upe Svetoga Gilesa, koja je ta ko er bila ironino poznata kao Sveta zemlja. Vere je sumnjao da je gorgoni Grenvi lle trebalo putovati izvan granica kako bi nauila prljave hrvake trikove kojima se posluila. A nita mu nije znailo to to nije razabrao nikakva cockney naglaska. I nje gov Jaynes je odrastao medu najubogijim straarama, ali je izgubio svaki trag neuk a naglaska. Moda je vie zvuala kao dama nego to je Jaynes zvuao kao dentlmen. to to mo znaiti? Mnoge su cure niskoga roda pokuavale oponaati bolje od sebe. Ali ako se Ver e nije u taj as mogao sjetiti nijedne koja je to inila tako prirodno, jednako tako nije mogao razabrati nijednoga razloga da stoji tu i besmisleno naklapa o tome. Pokriven blatom izvana i vrijui iznutra, nije bio raspoloen da potie tu bagru vuci batina da svoje ograniene mozgove vjebaju na toj ili bilo kojoj drugoj temi. Napus tivi ih, krenuo je u Ulicu Brydges, praen olujom uvreda kakve godinama nije doivio. Pohitao je u pomo ono prokletoj enskoj, a zatekao ju je gdje svim silama trai samo sva u. Njegovo pravodobno posredovanje jamano Joj je utedjelo no u le a. Za nagrad u mu je ui saegao sumpor i oganj podrugljivih izazova. -22-

Pompea www.Crowarez.Org Gospo ica Bezobraznica zapravo je zaprijetila da e mu nabiti ljive na oba oka. Zap rijetila je njemu Vereu Aylwinu Malloryju kojega ni onaj veliki dugokljuni lord Belzebub nije mogao dovesti u pokornost. Je li onda bilo ikakvo udo to je tako ras r eni ovjek morao primijeniti prokuanu i istinsku metodu uutkavanja jedne nadakbabe? A ako joj se to nije svidjelo, zato ga nije pljusnula po licu kako bi uinila svak a normalna ena? Zar je pomislila da bi on uzvratio udarac njoj ili bilo kojoj eni? Zar je pomislila da ju je nakanio silovati u Vinegar Yardu pred ruljom pijanica , svodnika i bludnica? Kao da je ikada toliko nisko pao, bjesnio je. Kao da je t rebao na silu uzimati ene. Kao da nije morao praktiki toljagama odbijati njihova s nubljenja. Bio je na pola puta prema Ulici Brydges kad je snaan glas prodro u nje govo gnuanje. "Velim ja Ainswood, je li tako?" Vere je zastao i okrenuo se. ovjek koji ga je zvao bio je onaj kojega je sklonio s puta pobjenjela jednoprega. "Ispr va nisam mogao smjestiti ime", rekao je taj ovjek stigavi do njega. "Ali onda rekoe neto o Dainu, te moja kleta sestra, i onda se sjetim tko ste vi. to sam mogao od prve znati, on vas je spominjao vie puta, ali kazat u vam istinu; mene su gonili i lovili od nemila do nedraga, osjeam se ko Grk kako-se-ono-zove s onim Furijama i za njega, udo je to moji modani nisu zastalno zatvorili radnju. Tako po svoj prilic i, da me je visoka cura zgazila ja ne bih vidio razlike, osim to bi mi to moda bio prvi odmor nakon vie nedjelja. Svejedno, veliki sam dunik, jer sam siguran da nij e zgodno hodati kad ti kosti zdrobi kota, i bila bi mi ast da sa mnom podijelite j ednu bocu." Pruio je ruku. "To jest, Bertie Trent, hou rei to sam ja, i drago mi je to sam vas upoznao." Lydia je pomela vojvodu od Ainswooda u najmraniji kutak svog a uma i usredotoila se na djevojku. To nije bila prva gospo ica u nevolji koju je spasila. Obino ih je odvodila u neku od londonskih dobrotvornih ustanova koje su bile vrjednije povjerenja. Tako je poetkom ljeta Lydia pritekla u pomo dvjema sed amnaestogodinjakinjama, Bess i Millie, koje su bile pobjegle od nasilnih poslodav aca. Ona ih je zaposlila kao djevojke za sve ili slukinje, kako su ih obino zvali jer joj je intuicija govorila da e joj odgovarati. Iskustvo je pokazalo da je nje zina intuicija bila tona. Isti joj je snaan unutarnji glas kazao da bi i ovoj siro tici bolje bilo s njom. U asu kad je Lydia stisnula nju i Susan u jednopreg, bila je sigurna da djevojka ne pripada radnikom staleu. Iako je govorila s laganim kor nvalskim naglaskom, to je bio kolovan naglasak, i gotovo prve rijei koje su izile i z njezinih usta bile su: "Ne mogu vjerovati da ste to vi, gospo ice Grenville iz Argusa." Sluavke i priproste djevojke sa sela vjerojatno nisu upoznate s Argusom . -23-

Pompea

Djevojino ime pouzdano kornvalsko bilo je Tamsin Prideaux, a imala je devetnaest godina. Lydia je isprva naga ala petnaest, ali pri potanjem razgledanju njezina lica zrelost je bila oitija. Tamsin je bila sitnijeg rasta, i to je bilo sve, osi m njezinih oiju koje su bile veoma krupne i barunasto sme e. Bile su tako er krajn je kratkovidne, pokazalo se poslije. Osim onoga to je nosila na sebi, naoale su bi le jedine njezine preostale stvari. Bile su alosno oteene i jedno im je staklo napu klo. Skinula ih je odmah nakon iskakanja iz koije da bi ih oistila, objasnila je g ospo ica Prideaux, jer su tada bile prekrivene debelim slojem praine s ceste. U k rmi na putnoj postaji bila je velika guva, i netko ju je gurnuo. Sljedee ega se sjea bio je trzaj kojim joj je netko tako silovito oteo iz ruku torbicu i putnu torbu da je izgubila ravnoteu i pala. Kad je ustala s poda, nije vie bilo ni njezina ko vega. U tom je trenutku naila podvodaica i hinei samilost ponudila joj da je odvede u Ulicu Bow gdje bi u sudskom uredu prijavile zloin. Bila je to stara varka, ali a k su i otvrdnule Londonane napadali i pljakali svaki dan, uvjeravala ju je Lydia. "Ne smije okrivljavati samu sebe", rekla je djevojci kad su stigli kui. "To se mog lo svakom dogoditi." "Osim vama", rekla je gospo ica Prideaux. "Vi ste svemu dor asli." "Ne budi smijena", rekla je Lydia odrjeito dok ju je pourivala kroz vrata. " I ja sam nainila svoj dio pogrjeaka." Primijetila je da Susan nije pokazivala znak ove ljubomore, to je obeavalo. Kuja je tako er odoljela napasti da se poigra s nov om ljudskom igrakom. To je bilo obzirno od strane mastifa, jer je djevojka ve bila ustraena do bezumlja i ako bi krivo razumjela psee umiljavanje mogla bi poeti vrita ti to bi veoma mnogo uznemirilo Susan. Ipak je Lydia, im su uli u hodnik, poduzela mjere opreza. "Ovo je prijateljica", rekla je kuji dok je lagano tapala Tamsin po ramenu. "Budi njena, Susan. uje li me? Njena." Susan je polizala djevojci ruku, vrl o paljivo. Tamsin je nju veselo pomilovala. "Susan je visoko inteligentna", objas nila je Lydia. "Ali s njom mora rabiti jednostavne izraze." "Mastife su u starija vremena koristili za lov na divlje svinje, zar ne?" upitala je djevojka. "Grize li?" "Prije bi se reklo da prodire", kazala je Lydia. "Ti se ipak nema ega bojati. Ako u igri prejako zarei, otro joj kai 'Njeno!' osim ako ne eli da te svali i potopi u pseim alama." Tamsin se tiho nasmijala, to je bio znak ohrabrenja. Tada se pojavi la Bess, i malo -24-

Pompea www.Crowarez.Org

potom goa je odvedena na aj, vrelu kupelj i drijemanje. Nakon kratka pranja Lydia j e prela u svoju radnu sobu. Tek je tu, iza zatvorenih vrata, dopustila da joj mas ka nepokolebljiva samopouzdanja sklizne s lica. Iako je vidjela velik dio svijet a vie nego veina londonskih najkulitiviranijih osoba, mukih i enskih ona uope nije b la toliko svjetovna koliko je svijet vjerovao. Nijedan mukarac nikada dotad nije poljubio Lydiju Grenville. ak ni njezin prastric Stephen nikada nije iao dalje od tapanja po glavi ili kad se poela izduivati u gorostasnu djevojku po ruci. Ono to je vojvoda od Ainswooda uinio bilo je veoma daleko od rodbinskih navada. A Lydia je otkrila da je sama veoma daleko od imunosti. Svalila se na stolicu iza radnog s tola i pritisnula savijenu glavu o donje dijelove dlanova i ekala da jenja vrelo unutarnje komeanje te da se njezin pomno ure en i dobro nadziran svijet vrati na svoje mjesto. Nije se htio vratiti. Umjesto toga duu joj je poplavio kaotino nenad ziran svijet njezina djetinjstva. Smjenjivale su se plime i oseke slika da bi se naposljetku ustalile na prizoru koji joj se najdublje urezao u pamenje: trenutak kad su se njezin svijet i osjeaj tko je ona neopozivo promijenili. Vidjela je se be kakva je bila onda djevojica koja sjedi na slupanu stolcu i ita dnevnik svoje m ajke. Premda Lydia ne bi to nikada uinila, mogla je napisati priu vrlo slinim stilo m kakvim se posluila u Rui iz Tebe. London, 1810. Bila je rana veer, nekoliko sati nakon to je Anne Grenville poloena na poinak u upnom groblju, kad je njezina najstar ija ki, desetogodinja Lydia, nala dnevnik. Leao je skriven ispod zguvane hrpe otpadak a tkanina namijenjenih za zakrpe, na dnu majine koare za ivanje. Lydijina mlada ses tra, Sarah, odavno se bila uspavala plaem, a njihov otac, John Grenville, bio je iziao da potrai utjehu u rukama neke od svojih drolja ili u boci ili u objema, po svoj prilici. Za razliku od svoje sestre, Lydia je bila budna i njezine su plave oi bile suhe. Tijekom itava dana nije mogla zaplakati. Previe je bila ljuta na Bog a koji joj je oduzeo krivog roditelja. Ali onda, to bi Bog htio od tate? pitala s e Lydia dok je odmicala zalutali uperak zlaane kose i traila zakrpu za Sarahinu pre gaicu. Tada je nala knjiicu ije su stranice bile ispunjene majinim tankim, urednim ru kopisom. Zaboravivi na krpanje sjela je kraj zadimljena ognjita i itala cijelu no si lno zagonetnu priu. Dnevnik je bio malen, a njezina mama nije vjerno unosila poda tke. Tako je Lydia stigla do kraja prije nego to je njezin otac doteturao kui u ne ko doba poslije svanua. -25-

Pompea Priekala je ipak do popodneva, kad se otrijeznio i kad ga je minuo najgori oblik prijeke udi, a Sarah bila u stranjoj uliici igrajui se s djecom iz susjedstva. "Nala sam neto to je mama napisala", rekla mu je Lydia. "Je li istina da je ona neko bila dama? I da si ti nekada glumio na pozornici? Ili je mama samo matala?" Poeo je ko pati za neim u ormaru za rublje, ali je zastao i bacio na nju jedva zamjetljivo r adostan pogled. "Zar je vano to je bila?" uzvratio je. "To nam nije donijelo nikak vo dobro. zar ne? Zar misli da bismo ivjeli u ovoj upi da je dola s mirazom? ZATO je to vano tebi, visoka i mona gospo ice? Zamilja sebe kao veliku damu, zar ne?" "Je li istina da sam se ja umetnula na mamine pretke?" upitala je Lydia preavi preko oeva sarkazma. Nauila je da ne smije dopustiti da je to uzrujava. "Pretke?" Otvorio j e kredenc, slegnuo ramenima videi oskudan sadraj, zatim ga s treskom zatvorio. "To je svean nain pristupa tomu? Je li ti tako mama objanjavala stvari?" "Ona je napis ala u knjiici, ini se da je to dnevnik", ustrajala je Lydia, "da je potekla od sta re plemike obitelji. I jedan je od njezinih ro aka bio lord markiz od Daina. Napi sala je da je pobjegla u kotsku", nastavila je Lydia. "A njezina se obitelj jako rasrdila i odsjekla je kao da je bila ' oboljela grana Ballisterova stabla'. elim samo znati je li to istina. Mama je bila... matovita." "Doista je bila." U tatin im se oima pojavio lukav pogled, mnogo gori od ruganja pa ak i odbojnosti koju je katkada zaboravljao prikriti. U tom je asu Lydia shvatila da nije smjela spomenut i dnevnik, ali bilo je prekasno. Tada je mogla samo pljusnuti samu sebe. Ali sak rila je osjeaje kao i obino kad je on rekao: "Donesi mi knjiicu, Lydia." Donijela j u je i nikada je vie nije vidjela, kao to je i oekivala da e se dogoditi. Ieznula je k ao to je toliko mnogo njezinih stvari ieznulo prije i nastavljalo iezavati tijekom id uih mjeseci. Lydia se lako dosjetila da je zaloio dnevnik njezine majke i da ga ni kada ne e otkupiti, ili da ga je smjesta prodao. Tako je dolazio do novca. Katkad a ga je gubio na kocki, a katkada ga je i dobivao, ali Lydia i Sarah rijetko su od njega vidjele koristi. Nisu je vidjeli ni ljudi kojima je John Grenville bio duan. Dvije godine poslije toga, usprkos brojnim promjenama imena i prebivalita, v jerovnici su ga ulovili. Bio je uhien zbog dugova i strpan u zatvor Marshalsea u Southwarku. Poto je ondje sa kerima proivio godinu dana, proglaen je dunikom pod steaj em i puten na slobodu. Ali sloboda je prekasno dola za Sarah. Ve je bolovala od suic e i umrla je nedugo poslije toga. John Grenville je iz iskustva nauio da je engle ska klima bila nezdrava za njega. Ostavivi trinaestogodinju Lydiju kod svoga stric a i strine, Stephena i Euphemije, i obeavi da e poslati po djevojicu 'za nekoliko mj eseci', otplovio je u Ameriku. One noi kad je njezin otac otputovao, Lydia je zap oela pisati svoj dnevnik. Prvi tuan zapis pun pogrjeaka poinjao je: "Tata je otio zau vjek, srdano se nadam i fala Bogu." -26-

Pompea www.Crowarez.Org *** U normalnim prilikama Vere bi se otarasio Trentove ponude za pie jednako lako kao to je odbijao zahvale toga prljana. Ali Vere se nije osjeao normalno. Zapoelo je s Jaynesovim lasijim licem i prodikom o produenju obiteljske loze kad je svakom tikvanu bilo jasno da je loza Malloryjevih prokleta i osu ena na ugasnue. Vere n ije imao namjere zainjati sinove da bi nekoliko godina poslije stajao kraj njih b espomono i gledao kako umiru. Drugo, na njegovoj se stazi divljaki pojavila otrokon a stoljea. Zatim, kad je njezino sumporno velianstvo zavrilo s njim, njegovi takoz vani prijatelji morali su raspravljati tko je ona i odakle je dola i ime se posluil a da ga obori. Kao da su je smatrali - jednu ensku - njegovim protivnikom. U akanj u! Trent mu je, naprotiv, ponudio udvornu i veoma smirenu i asnu nagradu u obliku pia. Zbog toga je Vere dopustio Trentu da ga doprati kui. Zatim, poslije kupelji i presvlaenja dok ga je posluivao namrgo eni ali milosrdno utljivi Jaynes Vere je i ziao da mla em ovjeku prui okus nonog ivota u Londonu. Taj okus nije mogao ukljuiti ul azak u boravita pristojnoga drutva, gdje su horde gospo ica gladnih udaje nahruplj ivale na svakog mukarca s novcem i ugledom. Posljednji drznik u obitelji Mallory radije bi dao da mu zahr alim noem izvade utrobu nego da provede tri minute s jat om cerekavih djevica. Obilazak je zauzvrat ukljuivao ustanove gdje su pie i ensko d rutvo stajali tek pokoju kovanicu. Te je veeri njegova milost sluajno izabrala mjes ta za koja se znalo da ih posjeuju londonska piskarala, pa ako je Vere proveo vein u vremena ne sluajui Trenta nego druge muterije, i ako je vojvoda dvaput napeo ui uvi gdje se spominje ime stanovite ene, te su stvari lako promaknule pozornosti sir B etrama Trenta. One ne bi promaknule Jaynesu, ali Jaynes je bio nametljivo otrouma n ovjek, dok Trent... nije bio takav. Najvei bezveznjak na sjevernoj polukugli, ta ko je lord Dain opisao svoga urjaka. Vereu nije dugo trebalo da primijeti kako je lord Belzebub u tom sluaju blago postupio, u najmanju ruku. Osim to je zapadao u reenice iz kojih sam Svemogui uz pomo svih an ela ne bi naao izlaza, Trent je pokazi vao rijedak talent da se na e pod konjskim kopitima ili izravno pod predmetima k oji padaju, da bi se sudarao s ljudskim i neivim zaprekama, i da bi padao sa sveg a na emu je stajao, sjedio ili leao. Isprva, sve to je Vere osjeao prema njemu u kra tkim intervalima kad bi mu mozak predahnuo od srdbe i gnjeva zbog plavookih zmaje va bilo je u enje, pomijeano sa zabavljanjem. Produbljivanje njihova poznanstva bi lo je neizmjerno daleko od njegova uma. Tijekom veeri on je promijenio miljenje. -27-

Pompea Nedugo nakon izlaska iz krme Westminster Pit gdje su promatrali kako terijer Bill y izvodi zapanjujui pothvat klanja stotinu takora za deset minuta, kako je bilo og laeno susreli su se s lordom Sellowbyjem. On je pripadao Dainovu krugu u Parizu i dobro je poznavao Trenta. Ali Sellowby je poznavao sve ljude i svaku pojedinu s tvar koju su inili. On je bio jedan od najistaknutijih sakupljaa i iritelja traeva u Engleskoj. Poto su razmijenili pozdrave, on se suutno raspitao: "Je li vaa milost pretrpjela ikakvu trajnu ozljedu kao rezultat dananjeg povijesnog okraja s Lady Gr endel? Bacivi pogled na knjigu oklada u Whiteu, nabrojio sam etrnaest zasebnih kla ditelja na broj zubi koje ste slomili u ovaj sva i." U tom je asu Sellowby bio u izravnoj pogibli da izgubi sve svoje zube, skupa s eljusnom kosti za koju su privren i. Ali prije nego to je Vere mogao zapoeti neprijateljstva Trent je, sav crven u l icu, s gnuanjem planuo da to opovrgne. "Slomio zube?" kliknuo je. "Pa, to je bilo samo lupkanje po bradi, i svi su mogli vidjeti da on glumi pokuao se naaliti i ra zveseliti narod. Da si bio tamo, Sellowby, vidio bi kakva je rulja gadnih muterij a pokuljala sa sviju strana, glave da razbijaju. Da ne spominjem, vidio si glavo m to moja sestra radi u Parizu, to pokazuje kakve su enske kad se naviju a ova vis oka skoro kao ja, i najvea kuja od mastifa koju si vidio..." Trent je nastavio u tom tonu nekoliko minuta, ne dopustivi Sellowbyju da ubaci rije sa strane. Kad je baronet naposljetku prestao puniti plua, njegovo se gospodstvo urno oprostilo. Na trenutak i to prvi put nakon mnogo godina i sam Vere je ostao bez rijei. Nije se mogao sjetiti kad je posljednji put netko skoio u njegovu obranu. Uostalom, njego vo ponaanje nikada nije bilo potrebno braniti, brzo je sam sebe podsjetio, jer je bio veoma daleko od svetosti - otprilike toliko daleko dokle ovjek moe ii a da ga ne objese. I tako, zakljuio je, samo je praznoglavac kao Trent mogao zamisliti da Vere Aylwin Mallory treba zatonika, ili ak odana prijatelja. Budui da se njegovo s rce odavno okamenilo, vojvodi od Ainswooda uope nije moglo biti dirljivo blebetan je Bertija Trenta nimalo vie nego to bi njegova milost mogla priznati ikakve sitnia ve dvojbe u pogledu njegovih postupaka u Vinegar Yardu. S veseljem bi se iv podvr gnuo bievanju prije nego to bi priznao, ak ni samom sebi, da je vie od jedne verbaln e strijele Lady Grendel probilo njegovu debelu kou. Umjesto toga vojvoda je prihv atio da je Sellowbyjeva posvemanja smetenost za vrijeme Trentove uljive rasprave bi la najsmjenija stvar u posljednjih nekoliko mjeseci, i da je Trent najzabavniji b lesavac. Zbog toga je njegova milost - po duboku vlastitom uvjerenju - pozvala B ertija da preseli svoje torbe iz Georgeove krme u Ainswoodovu kuu i da se u njoj o sjea kao doma. Za vrijeme veere Lydia je otkrila da se gospo ica Prideaux besprije korno ponaa za -28-

Pompea www.Crowarez.Org stolom, da ima dobar tek te da inteligentno vodi razgovor ugodno zainjen suhim hu morom. Imala je sladak muzikalan glas koji je Lydiju podsjetio na glas njezine s estre Sarah, iako je ova djevojka bila mnogo starija i oito otpornija. Dok su jel e sir i voe Lydia ju je poela ispitivati. "Prosu ujem da si pobjegla od kue", rekla je blago. Djevojka je odloila no kojim je gulila jabuku i susrela se s Lydijinim pogledom. "Gospo ice Grenville, znam da je bijeg od kue budalast, a bijeg u Londo n vjerojatno slabouman ali postoji granica dokle netko moe podnositi, a ja sam je bila dosegnula." Njezina pria nije bila uobiajena. Dvije godine prije toga njezin a je majka iznenada postala religiozna. Zabranjene su lijepe haljine. Zabranjeni su ples i glazba osim pobonih himana. Zabranjeno je svako tivo osim Biblije, prop ovijedi i molitvenika. Prokrijumareni primjerci Argusa bili su jedina veza gospo ice Prideaux s ' normalnim svijetom ', kako se izrazila. "Poto sam proitala vae lank e i eseje", rekla je, "bila sam potpuno svjesna tekoa s kojima u se suoiti u Londonu , i dola sam pripremljena, uvjeravam vas. Da me nisu opljakali do koe, ne bih ni sa njala da ovisim o vama. Imala sam dovoljno da platim stan i hranu dok ne bih nala posao, a bila sam spremna raditi bilo to poteno." Lice joj je postalo ivahno, i kr upne su joj se oi poele sjajiti, ali brzo se pribrala i nastavila. "Mama i njezine gorljive prijateljice otjerale su tatu iz kue. Nisam ga bila vidjela petnaest da na kad je ona objavila da se moram odrei nakita tetke Lavinije. Sekta je htjela t iskati propovijedi brata Ogberta. Na nesreu, pokazalo se da su svi tiskari bili t akvo oru e neastivoga te su naplaivali svoj rad. Mama je rekla da moram priloiti st vari pokojne tetke i tako spasiti nae due." "Bez obzira na to htjele se te due spas iti ili ne", promrmljala je Lydia. "Ima mnogo ljudi takve vrste u Londonu. Novac se troi na Biblije i pamflete dok je ljudima potrebno dati posao, i krov nad gla vom, i neto za jelo." "Upravo tako sam se i ja osjeala", rekla je Tamsin. "Nipoto n isam mogla dati tetkin nakit onim varalicama. Ona mi ga je oporuno ostavila, i ka d sam ga nosila, ili jednostavno ga gledala, mislila sam na nju, i sjeala se kako mi je bila dobra i kako smo se esto skupa smijale. Voljela sam je jako mmnogo", zavrila je drhtavim glasom. Lydia je jo posjedovala medaljon svoje sestre Sarah. D a nije bio nainjen od nevrijedna metala, tata bi ga bio zaloio ili prokockao. Tada Lydia, koja nije imala uspomene od svoje majke, ne bi nita imala ni od sestre. L ydia nije mogla nositi medaljon jer bi joj od njega pozelenjela koa, nego ga je uv ala u kutiji u lonici i vadila ga je svake noi, i mislila na svoju sestricu koju j e tako njeno voljela. -29-

Pompea "ao mi je", rekla je blago. "Izgledi da vrati stvari svoje tetke nisu naroito velik i." "Znam da je beznadno", rekla je Tamsin. "Ne bih im zamjerila da su mi uzeli sve drugo a ostavili nakit. Ali do sada su lopovi sve rastavili na komade i rast alili ih, i vjerojatno mi se nita ne e vratiti, sigurna sam." Lydia je poela raunati . "Onda je nakit bio skupocjen?" "Ne mogu tono rei", rekla je Tamsin. "Bila je ogr lica od rubina s pripadnom narukvicom i naunicama. Tako er garnitura od ametista, prilino stara, optoena filigranskim radom od srebra. I tri prstena. Nisu bili imi tacija, ali ne znam koliko su vrijedili. Nikada ih nisam nosila na procjenu. Nij e mi bila vana njihova novana protuvrijednost." "Ako nisu imitacija, dobri su izgl edi da budu spaeni", rekla je Lydia. "Imam dounike koji su povezani s trgovinom." Zazvonila je zvoncem i, kad se trenutak poslije pojavila Millie, zatraila je prib or za pisanje. "Napravit emo detaljan popis", rekla je Lydia svojoj goi kad je sluki nja otila. "Moe li ih nacrtati?" Tamsin je potvrdno kimnula. "Dobro. To e nam poveati izglede da im u emo u trag. Ne moemo ipak raunati na to da emo ih dobiti natrag", upozorila je Lydia. "Ne smije gajiti prevelike nade." "Ne bih se trebala njima uo pe baviti", rekla je djevojka nesigurno. "Ali je uasno to to sam ih pokuala spasiti od mamine bande pobonih lupea samo zato da bi mi ih ukrala banda bezbonika. Kad bi to ona doznala, rekla bi da me je stigla kazna odozgo; ali to ne u morati sluati, ni to ni njezine estoke propovijedi, nikada vie." Zacrvenjela se i donja joj je us na zadrhtala. "To jest, vi im ne ete zbog dunosti rei gdje sam, zar ne? Ostavila sa m poruku da sam pobjegla s ljubavnikom. Oni misle da sam ve na moru, na putu u Am eriku. Bila sam prisiljena izmisliti neto oajniki nemoralno i neopozivo, vidite, da preduhitrim potjeru." "Ako ne moe astiti oca i majku, to je tvoja stvar", rekla je Lydia. "I njihova nesrea. To nema nikakve veze sa mnom. Ali ako eli biti sigurna d a do njih ne dopre glas gdje se stvarno nalazi, preporuujem ti da promijeni ime u n eto to se manje istie." To je me utim ne e zatititi od londonskih zala. Izgledala je mla e nego to je bila, i potpuno ranjivo. Nakon najkrae mogue stanke Lydia je nasta vila: "Pada mi na pamet da tvoja sadanja nevolja ide u moju korist. Ve sam planira la da unajmim pratilicu." Nije planirala, ali to je bilo posvema nevano. "Bude li tako dobra da ostane sa mnom, utedjet e mi trud. Uvjeti su stan, hrana i..." Djevojk a je poela plakati. "Oprostite, molim vas", rekla je uzalud briui oi. "Ne bih eljela biti cmizdrava, ali vi ste tako d-dobri." -30-

Pompea www.Crowarez.Org Lydia je ustala, prila k njoj i gurnula joj rupi u ruke. "Nije vano", rekla je. "Ima la si za to razloga. Druga bi djevojka pala u histeriju. Ima pravo malo tuliti. T o e ti pomoi da se bolje osjea." "Ne mogu vjerovati da se niste nimalo pokolebali", rekla je Tamsin kad je obrisala oi i nos. "Morali ste se suprotstaviti svima, a n iste ni okom trepnuli. Ne znam kako ste to izveli. Ja nikada prije nisam vidjela vojvodu ne tako da bih ga mogla ba dobro vidjeti. Ipak ne bih znala to bih rekla nekom tko je tako visoko, ak i kad bih pogodila kako da s njim postupim. Ali meni je sve bilo maglovito, i nisam znala rei da li se ali ili se doista izvalio kolik o je dug i irok." "Sumnjam da bi i on znao rei", rekla je Lydia zanemarujui vrele s rhe du kraljenice. "ovjek je kreten. On spada u Exeter Exchange s ostatkom one menae rije." Tada je stigao pribor za pisanje i Lydia je s lakoom odvratila misli svoje goe od lorda Ainswooda. Lydijine vlastite misli nisu bile tako prilagodljive. Nek oliko sati poslije toga. kad je bila sama u krevetu, i dalje nije mogla prognati iz pamenja kratak poljubac ili posvema uguiti stare enje koje je on uzburkao. Sjela je za toaletni stoli drei sestrin medaljon. Za vrijeme tmurnih dana u zatvoru u Ma rshalseau, Lydia je zabavljala Sarah priama o zaaranom kraljeviu koji e jednog dana doi na bijelom konjicu. U ono je vrijeme Lydia bila mlada i dovoljno romantina da povjeruje kako e jednog dana kraljevi uistinu doi i ona e s njim ivjeti u krasnoj pal ai gdje e djeja soba biti puna sretne djece. Sarah e se tako er udati za kraljevia i i vjeti sa svojom sretnom djecom u susjednom dvorcu. U stvarnom, odraslom svijetu, vie je bilo jednoroga nego zaaranih kraljevia. U stvarnom svijetu nije se moglo gn javiti jednog vojvodu - sljedeu najbolju stvar nakon kraljevia da najpokvarenije v jetice strpa u tamnicu kamo pripadaju. U stvarnom svijetu nijedan poljubac ne bi mogao pretvoriti potvr enu usidjelicu natrag u djevojicu sanjarskih oiju. Posebice to ne bi mogao onaj poljubac koji je oito bio nadomjestak za aku u usta koju bi d obila od njegove milosti da je bila mukarac. U svakom sluaju, rekla je Lydia sama sebi, ona je morala razmatrati mnogo vanija pitanja, primjerice problem gospo ice Prideaux. Koja je vjerojatno u tom asu plakala na jastuku, jadnica. Njezinu odjeu treba zamijeniti, skupa s naoalama, ako se ne budu dale popraviti. Ipak ona nije sama, bez prijatelja, jer e ostati s Lydijom. Ali nakit, dragocjene uspomene... oh, taj gubitak mora duboko boljeti to dijete. Da je barem onaj klipan od vojvod e odveo svodnicu u Ulicu Bow, imali bi izvrsnu priliku da u u u trag djevojinim s tvarima. Oevidno su lopovi radili za Coralie, jer je ona tu igru igrala i prije. Neke njezine djevojke bile su spretne deparice, a svodniini nasilnici nisu se nima lo skanjivali kad je trebalo napasti djevojke bez obrane. -31-

Pompea Ali Ainswooda nisu zanimali problemi gospo ice Prideaux jer on nije bio plemenit i viteki junak. On je samo izgledao kao zaarani kraljevi, i to kao njegova razuzda na olupina. Da ima imalo pravde na svijetu, rekla je Lydia sama sebi, on bi se b io pretvorio u abu krastau u trenutku kad su njegova porona usta dodirnula njezine usne. Uznemirenom duhu gospo ice Grenville bilo bi mnogo lake da je znala kako lo rd Ainswood trpi gora ponienja nego da se pretvorio u abu. Bio je naviknut da uzro kuje govorkanja. Budui da se rodio kao mutikaa, bio je gotovo neprekidno u sreditu raznih zbivanja ili skandala. Otkad je ponio vojvodski naslov, svijet je jo pohle pnije pratio njegove ine, u emu su prednjaile novine. Na opisivanje njegove nezgode s Dainom u svadbenoj noi ovoga potonjega, zatim epizode u kojoj je kopile lorda Belzebuba glumilo tjedan dana kasnije, te sloma u utrci koija u lipnju potroile su se milje papira i tone crnila. I Vereovi znanci tako er su ga nemilosrdno pekli na slaboj vatri. Objavljene satire i karikature, skupa s privatnim vicevima na njegov raun, odbijale su se od njega s istom lakoom kako se on odbijao od beskrajn a niza bludnica, i jednako su se odmah potom lako zaboravljale. Ali u prijanjim p rigodama Vereovi su protivnici bili mukarci, i stvari su se odvijale prema mukim, a snim pravilima. Ovaj put protivnik mu je bila ena. I sada Vere nije znao to je gor e; to se spustio toliko nisko da se prepire sa enom kad je svatko znao da su one n ejnerazumnija Boja stvorenja na zemlji ili to je pao na doslovce jedan od najstari jih hrvakih trikova u povijesti. Lady Grendel je samo odglumila da je mrtva, a on koji se tukao otkad je prohodao odmah se prestao braniti. Uskoro je poalio to ju nije smjesta tresnuo, tono po njezinoj jogunastoj glavici. To je donekle moglo ub laiti zadirkivanja koja je trpio sljedeih dana. Kamo god je stizao, njegovi znanci nisu mogli odoljeti iskuenju da na njemu ne vjebaju svoju ogranienu duhovitost. Ka d je odveo Trema u vjebaonicu Fives Court u Ulici St. Martin, primjerice, netko g a je morao upitati zato nije doveo gospo icu Grenville kao sparing partnera. Na t o su svi prisutni tobonji akai popadali od smijeha. Gdje god se Vere naao, neki je p raznoglavac elio znati kad e biti idui dvoboj, ili je pitao je li eljust njegove mil osti dovoljno ozdravila da moe jesti meku hranu, odnosno rauna li s tim da baka tog a-i-toga odgovara njegovoj teini. U me uvremenu su se londonski ilustratori natje cali tko e najbolje oslikati slavnu borbu. Tri dana nakon doga aja Vere je stajao ispred izloga neke knjiare i kipio od jeda. -32-

Pompea www.Crowarez.Org

Bila je izloena velika gravura ispod koje je pisalo: "Lady Grendel mlati vojvodu od A." Umjetnik ga je bio nacrtao kao krupna, nespretna krvoloka koji se ceri ka o hulja na pozornici. Pruao je ruke prema gorgoni naslikanoj poput vitke djevojke . Iznad njegove karikirane glave u oblaiu je pisalo: "No, ljepotice, nikada nisi ul a za droit de seigneur! Ja sam sada vojvoda, zar to ne zna?" Gospo ica Grenville je stajala s podignutim akama. U njezinu je oblaiu pisalo: "Ja u vam pokazati droit, a isto gauche." Slabana igra francuskom rijei droit to istodobno znai "pravo" i "de sno", a gauche "lijevo", objanjavao je zbunjenom Trentu, trebala je proi kao duhov itost. "Taj dio razumijem", rekao je Bertie. "Ali ono vae, je li to na francuskom ' tono dva sterlinga'? Mislio sam da ste ponudili jednu funtu za onu malu." Ono droit de signeur, protumaio je Vere kroz stisnute zube, bilo je pravo feudalnoga gospodara da razdjevii mladenke svojih podanika. Trentovo je etvrtasto lice pocrve njelo. "O, velim ja, to nije smijeno. Djevice, i k tomu netom vjenane." Krenuo je prema vratima knjiare, nesumnjivo s nakanom da smjesta sredi stvari na vlastit ne ponovljiv nain. Vere ga je povukao natrag. "To je samo slika", rekao je. "ala, Tre nt, to je sve." Sjetivi se izreke "Daleko od oka, daleko od srca", pogurao je svo ga navodnog zatonika do rubnjaka i poeo s njim prelaziti ulicu. Zatim je morao pov ui Bertija natrag, maknuvi ga s puta crnom vozilu koje je jurilo prema njima. "Nu, ba sam proklet!" kriknuo je Trent posrui natrag na nogostup. "Sam avao glavom." Bi la je to ona, uzronica neprestanih otrcanih ala i neduhovitih karikatura. Dok je h ujala pokraj njih, gospo ica Boadicea Grenville pozdravila ih je u koijakom stilu, dodirnuvi biem obod svoga eiria i zabljesnuvi samosvjesnim osmijehom. Da je bila muka ac, Vere bi poletio za njom, povukao je dolje s vozila i zbio joj onaj samosvjes ni osmijeh u grlo. Ali nije bila mukarac, i mogao ju je samo gledati, puei se od bi jesa, dok nije trenutak poslije toga skrenula iza ugla... izvan pogleda, ali dal eko, pogibeljno daleko od zaborava. -33-

Pompea Tri Moda bi se raspoloenje vojvode od Ainswooda razvedrilo da je znao kako je Lydia sk renula upravo u ugao, u duan koji je ondje stajao, a ne iza ugla. Sabrala se na v rijeme, i to u posljednjem djeliu vremena, te za dlaku izbjegla prevrtanje. A da se i ne spominje kako zamalo nije zgazila dva ovjeka nekoliko sekunda prije toga. To je bilo zbog toga to se Lydijin mozak ;zatvorio im je prepoznala visoku figuru na nogostupu. Potpuno se zatvorio. Pojma nije imala gdje je ni to radi. Potrajal o je samo jedan trenutak, ali to je bio trenutak predugo. ak se ni poslije nije p osvema oporavila. Iako joj je prilino dobro uspio hladan pozdrav, s uasom je posum njala da joj je osmijeh bio preirok... no, glup, govorei bez dlake na jeziku. Glup , mjesearski osmijeh, razmiljala je srdito, u skladu sa srcem koje je idiotski lup alo. Kao da je blesava trinaestogodinja djevojica a ne okorjela usidjelica od dvad eset osam godina. itala je lekciju samoj sebi cijelim ostatkom puta do zatvora Br idewell. Kad je ula u tvr avu bijede, ipak je gurnula osobne probleme u stranu. P ola je u prihvatilite. Tu su drali tjedan dana uboge ene koje su traile boravite u dru gim dijelovima Engleske, prije nego to e ih vratiti u njihove vlastite upe, jer je glavna filozofija bila u skladu s izrekom "Milosr e poinje kod kue". Niz niskih, u skih, slamom nastrtih pregradaka obrubljivao je zid suelice vratima. Vrata i ognj ite prekidali su slian niz pregradaka na ulaznoj strani. Dvadesetak ena, neke s dje com, zauzimalo je sobu. Neke su dole u London da potrae sreu; neke su bile upropaten e prije nego to su dole i izbjegle sramotu; a neke je naveo na bijeg uobiajeni izbo r nevolja: alost, siromatvo, okrutnost. Lydia e opisati to mjesto za svoje itatelje svojim uobiajenim stilom. Skicirat e izravnim i jednostavnim rijeima to je vidjela, zatim e ispripovjediti prie tih ena na isti nain, bez moraliziranja ili saalijevanja. To nije bilo sve to je Lydia uinila, ali smatrala je da njezino itateljstvo nema p ravo nita znati o pola srebrenjaka to ga je kriomice udijelila svakoj eni s kojom j e razgovarala, ili o pismima koja je za njih pisala, ili o ljudima kod kojih ih je poslije zagovarala. Ako je nadalje muilo Grenvilleovu iz Argusa to je mogla uini ti tako malo, ili ako ju je boljelo srce cijelo vrijeme dok je sluala te ene, ni t e emocije nisu ule u njezin objavljeni rad, jer se takvi osjeaji ne tiu nikoga osim nje. Posljednji razgovor vodila je s najnovijom pridolicom, petnaestogodinjakinjo m koja je njihala djetece koje je bilo preslabo i premravo da bi moglo plakati kao druga djeica. Djeai je leao mlitavo u majinu naruju, javljajui se povremeno umornim -34-

Pompea www.Crowarez.Org cvileom. "Mora mi dopustiti da neto uinim za tebe", rekla joj je Lydia. "Ako zna tko je njegov tata, Mary, kai mi, i ja u s njim govoriti u tvoje ime." Mary se stisnut ih usta ljuljala amo-tamo na prljavoj hrpi slame. "Ti bi se zaudila koliko oeva pr istane pomoi", rekla je Lydia. Poto ih ja obradim, mogla je dodati. "Ponekad ih ta te odnesu", rekla je djevojka. "Jemmy je sada sve to imam." Prestala se ljuljati i zabrinuto je pogledala Lydiju. "Imate li vi koje?" "Dijete? Nemam." "Imate li mua?" "Ne." "Jeste li se kada s kojim gledali?" "Ne." Laljivice, laljivice, laljivic e, narugao se Lydijin unutarnji demon. "Da", popravila je odgovor uz kratak smij eh. "Ja sam bila isto tako, i da i ne", rekla je Mary. "Govorila sam samoj sebi da sam dobra djevojka i da nema koristi to ga elim, jer je bio miljama iznad moga dosega, a takvi se ne ene djevojkama sa sela. U glavi mi je stalno bilo ne, ali s am inae stalno zamiljala neto vatreno. I tako je zavrilo da, i tomu je dokaz ovo tene . A vi ete pomisliti da se ne mogu za nj brinuti kako treba, i to je istina." Don ja joj je usna zadrhtala. "U redu, ali ne trebate ni govoriti ni pisati za me. Z nam i sama pisati. Evo." Gurnula je dijete Lydiji koja je za nj ukoeno razmijenil a notes i olovku. Lydia je cijelo vrijeme gledala nejaad, jer su djeca bila jedin a roba koju je londonska sirotinja obilno posjedovala. I prije ih je drala u kril u, ali nijedno nije bilo maleno kao ovo, nijedno tako krajnje bespomono. Pogledala je dolje u njegovo usko lie. edo nije bilo ni lijepo ni snano, ak ni isto, i dolazilo joj je da zaplae nad njim i nad kratkom bijednom budunosti koja ga eka, i nad njeg ovom majkom koja je bila sva oajna i sama jedva neto vie od djeteta. Ali Lydijine s u oi ostale suhe, pa ako je njezino srce patilo i zbog drugih razloga, znala je d obro da se ne smije prepustiti tim uzaludnim enjama. Ona nije vie bila petnaestogod injakinja. Bila je dovoljno zrela da je dopustila svojoj glavi da upravlja njezin im postupcima, ak ako i nije mogla nimalo upravljati srcem. I tako je samo tiho n jihala djetece kao to je inila njegova majka i strpljivo ekala dok je Mary polagano povlaila olovku po papiru. Kad je napokon bila zavrena kratka biljeka koja je tolik o namuila Mary, Lydia je vratila Jemmyja materi s tek najmanjim trecajem aljenja. ak i tako sitno aljenje bilo je neoprostivo, korila je samu sebe dok je naputala tmu