BESPLATNI GOTOVI SEMINARSKI, DIPLOMSKI I MATURSKI RAD.RADOVI IZ SVIH OBLASTI, POWERPOINT PREZENTACIJE I DRUGI EDUKATIVNI

MATERIJALI.

WWW.SEMINARSKI-RAD.COM

WWW.DIPLOMSKI-RAD.COM

WWW.MATURSKI-RAD.COM

NA NAŠIM SAJTOVIMA MOŽETE PRONACI SVE BILO DA JE TO SEMINARSKI, DIPLOMSKI ILI MATURSKI RAD, POWERPOINT PREZENTACIJA I DRUGI EDUKATIVNI MATERIJAL. ZA RAZLIKU OD OSTALIH MI VAM PRUŽAMO DA POGLEDATE SVAKI RAD NJEGOV SADRŽAJ I PRVE TRI STRANE TAKO DA MOŽETE TACNO DA ODABERETE ONO STO VAM U POTPUNOSTI ODGOVARA. U NAŠOJ BAZI SE NALAZE GOTOVI SEMINARSKI,DIPLOMSKI I MATURSKI RADOVI KOJI MOŽETE SKINUTI I UZ NJIHOVU POMOC NAPRAVITI JEDINISTVEN I UNIKATAN RAD. AKO U BAZI NE NADJETE RAD KOJI VAM JE POTREBAN, U SVAKOM MOMENTU MOZETE NARUCITI DA SE IZRADI NOVI UNIKATAN SEMINARSKI ILI NEKI DRUGI RAD NA LINKU NOVI RADOVI. SVA PITANJA I ODGOVORE MOŽETE DOBITI

NA NAŠEM FORUMU. ZA BILO KOJI VID SARADNJE ILI REKLAMIRANJA MOZETE NAS KONTAKTIRATI NA OFFICE@SEMINARSKI-RAD.COM

1

SADRŽAJ

1. UVOD

1.1 Globalizacija – pojmovno određenje 3

1.2 Povijest globalizacije 6

1.3.Globalizacija - glokalizacija 8

2. OBLICI GLOBALIZACIJE

2.1 Gospodarska globalizacija 9

2.2 Politička globalizacija 10

2.3 Kulturna globalizacija 12

3. RIZICI GLOBALIZACIJE

3.1 Politički i pravni rizici 13

3.2 Gospodarski rizici 16

3.3 Kulturni rizici 17

4. ZAKLJUČAK 18

5. LITERATURA 20

2

SAŽETAK

U radu se nastojalo prikazati globalizaciju kao proces koji uvelike određuje

suvremena politička, gospodarska i kulturna kretanja u društvu. Uz oblike globalizacije,

navedeni su i najznačajniji rizici same globalizacije koji uključuju političko-pravne,

gospodarske i kulturne rizike ili negativnosti same globalizacije. Zaključak rada bio bi

da suvremena globalizacija uz pozitivne, donosi i niz negativnih efekata koji se nikako

ne smiju potcjenjivati.

3

1. UVOD

1.1.GLOBALIZACIJA

Globalizacija je način života, promjena naših životnih okolnosti, proces u kojemu

se, putem suvremene tehnologije, približavaju nekad udaljena područja. Globalizacija -

pojam često korišten u svakodnevnom govoru o kojemu svi znamo gotovo sve osim kako

ga precizno objasniti. O globalizaciji se danas puno piše i govori, ona se postavlja kao

model razvoja u suvremenoj stvarnosti međunarodnih odnosa.

Globalizacija je dugotrajan proces koji se odvija. Pojednostavljeno, globalizacija

označava i suvremeni socijalni proces koji teži sveobuhvatnosti svijeta. Ako global znači

ukupnost, globalno je ono što je sveobuhvatno, a globalizam postaje način gledanja na

zbivanja i probleme u ukupnosti, svako djelovanje upravljeno prema poimanju svijeta kao

cjeline. Prema Anđelku Milardoviću «u političkom smislu globalizam bi bio nova

društvena paradigma nastala padom Berlinskog zida, propašću komunizma kao

«svjetskog procesa» i paradigma stvaranja globalnog društva. Postoje tri škole

globalizma – prvu predstavljaju hiperglobalisti po kojima su vodeće snage globalizacije

kapitalizam i tehnologija, drugu školu globalizma predstavljaju skeptici po kojima su

vodeće snage globalizacije država i tržište, dok treću školu predstavljaju

transformacionalisti po kojima globalizacija mijenja snagu države i svjetske politiku». 1

Ideologija globalizacije je ideologija bogatih i visoko razvijenih zemalja – prije

svega Sjedinjenih Američkih Država. Njihova nadmoć u političkom, vojnom,

gospodarskom, tehnološkom i kulturnom području paralelna je s trendovima

globalizacije, stavljajući u prvi plan aktivnost globalnog lidera.

1 Milardović, Anđelko: Pod globalnim šeširom, CPI, Zagreb, 2004, str.155

4

«Ali, globalizacija je i politička i tehnološka i kulturna isto koliko je ekonomska.

Više od svega ona je pod utjecajem razvoja sistema komunikacija koji je započeo tek

krajem 60-ih. Pogrešno je misliti da se globalizacija odnosi samo na velike sisteme, kao

što je svjetski financijski poredak. Globalizacija se ne odnosi samo na nešto «tamo

negdje», udaljeno i daleko od individue. Ona je fenomen koji isto tako nalazimo «ovdje

unutra» i koji utječe na intimne i osobne aspekte naših života. Debata o obiteljskim

vrijednostima, na primjer, koja se odvija u mnogim zemljama, može se činiti jako

udaljenom od globalizirajućih utjecaja. Ali nije. Tradicionalni se obiteljski sistemi

mijenjaju ili su pod pritiskom u mnogim krajevima svijeta, osobito kada žene proglase

pravo na veću ravnopravnost. Nikada prije nije postojalo društvo, koliko znamo iz

povijesnih podataka, u kojemu su žene bile približno ravnopravne s muškarcima. Ovo je

uistinu globalna revolucija u svakodnevnom životu čije se posljedice osjećaju u

cijelome svijetu u područjima od rada do politike.» 2

«Globalizacija je, dakle, kompleksni set procesa, a ne jedan jedini proces. A oni se

odvijaju kontradiktornim i opozicijskim načinima. Većina ljudi misli o njoj jednostavno

kao o «odvlačenju» moći ili utjecaja iz lokalnih zajednica i nacija prema globalnoj

areni. Ovo stvarno i jest jedna od njezinih posljedica. Nacije gube dio svoje ekonomske

moći koji su nekada posjedovale. Ipak, ona također ima i suprotan učinak.

Globalizacija ne vuče samo prema gore, već također gura prema dolje, stvarajući

nove pritiske na lokalnu autonomiju. Američki sociolog Daniel Bell to vrlo dobro

izražava kada kaže da su nacije postale premale da bi riješile velike probleme, ali

također i prevelike da bi riješile male probleme.

Globalizacija, naravno, ne donosi svima jednako i po svojim posljedicama nije u

potpunosti benigna. Previše ljudi koji žive izvan Europe i Sjeverne Amerike na nju

gleda nelagodno i shvaća je kao westernizaciju ili, možda, amerikanizaciju, budući da

su Sjedinjene Države danas jedina supersila s dominantnom ekonomskom, kulturnom i

2 www.cpi.hr Giddens, Anthony: Globalizacija

5

vojnom pozicijom u svjetskom poretku. Mnoge od najuočljivijih kulturnih ekspresija

globalizacije i jesu američke - Coca Cola, McDonalds.» 3

Prema Franju Tureku, «globalizacija se može pojmovno odrediti kao sociološki proces

čija povijesna komponenta pretpostavlja da je započela s prvim počecima razvoja

ljudskog roda, da se počela intenzivirati s prvim početkom industrijske revolucije i da je

poglavito akceleraciju poprimila u drugoj polovici ovoga stoljeća od kada i započinje

postepena upotreba tog pojma.

Njezina bitna determinirajuća komponenta je tehnološki razvoj koji omogućuje

kompresiju ili smanjivanje svijeta prostorno i vremenski, s implikacijama na

kvalitativne i kvantitativne promjene u ekonomskoj, političko-pravnoj i kulturnoj sferi

razvoja čovječanstva koje se manifestiraju kroz pojmove - globalna ekonomija, globalna

zajednica, globalni mediji i slično, čije su osnovne karakteristike univerzalnost i

standardizacija s naglašenim suprotstavljajućim tendencijama sadržanim u pojmovima

lokalizacija, parcijalizacija, fragmentacija i drugo.» 4

3 www.cpi.hr, Giddens, Anthony: Globalizacija

4 vidi: Turek, Franjo: Globalizacija i globalna sigurnost, Interland, Varaždin, 1999.

6

1.2. POVIJEST GLOBALIZACIJE

Početke globalizacije u suvremenom smislu možemo tražiti s pojavom prve

industrijske revolucije početkom 19.stoljeća, kada zbog naglih tehničkih i tehnoloških

izuma i novosti dolazi do sve većeg povezivanja svjetskog gospodarstva. Sam proces

globalizacije utjecao je na različite političke, društvene, ekonomske i kulturne fenomene

kao što su i ti isti fenomeni (npr. modernizacija i stvaranje modernih nacionalnih

država) utjecali na sam proces globalizacije. Globalizacija se naročito intenzivira nakon

Drugog svjetskog rata i početkom uporabe informatičke tehnologije, budući da sama

informatička tehnologija omogućava povezivanje nekada geografski vrlo udaljenih

područja. Različiti autori na različite načine definiraju početak i pojedine faze

globalizacije kao političkog, ekonomskog i kulturnog procesa.

Na povijesni aspekt globalizacije ukazuje Malcom Waters kada kaže da je

«globalizacija proces s početka povijesti, da pojačava svoje efekte od toga vremena, ali

da ima iznenadno i nedavno ubrzanje». 5

Roland Robertson vremensko-povijesni put globalizacije dijeli u pet faza –

embrionalna faza traje od ranog 15. do sredine 18.stoljeća, početna od sredine 18.stoljeća

do 1870-tih godina, oponašajuća traje od 1870-tih do sredine 1920-tih godina, borba za

hegemoniju kao četvrta faza globalizacije traje od sredine 1920-tih do kasnih 1960-tih

godina i na kraju peta faza, ona neizvjesna koja počinje u kasnim šezdesetim godinama

prošloga stoljeća. 6

Ako se dakle, globalizaciju gleda unatrag, može se reći da su neki njezini oblici

postojali još u davnoj povijesti, a da je do snažnog ubrzanja došlo nakon velikih plovidbi

i otkrića novog svijeta.

5 Waters, Malcom,: Globalization, London, 1998., str.4.6 Robertson, Robert: Globalization, London 1998., str.58,59

7

Svijet kao područje trgovine i komunikacije postojao je i prije 1989.godine –

moglo se telefonirati, letjeti, određene proizvode kupovati tijekom cijele godine na svim

stranama svijeta, u Europi trgovati s američkim dionicama, a u Beču su svakoga dana na

jelovniku bile školjke iz Malostonskog zaljeva. «Ipak se ta godina, 1989.-ta, smatra

godinom prelaska praga – otvaranje, razvoj tehnologija koje prenose informacije i

gospodarska djelovanja koje se zasnivaju na takvim tehnologijama, dovele su do

otvaranja svijeta. Nestajale su granice, granice vremena i prostora.

Prvi koji su iskoristili mogućnosti bezgraničnog prenošenja informacija bili su oni

koji su se bavili novcem i kapitalom. Globalna tržišta su ponajprije bila financijska

tržišta. Radilo se na izumu novih i složenijih instrumenata kao bi kapital bio dostupan

tamo gdje je za njega postojao interes i, s druge strane, kako bi se posrednicima sa što

manje rizika osigurala povećana dobit.

Prekasno se otkrilo da se uklanjanje granica neograničenih informacija može

koristiti u negativne, destruktivne svrhe. Cvjetanje trgovine drogama u cijelom svijetu,

vezano je uz globalizaciju, djelovanje mafije prošireno je na cijelu Europu, trgovanje

ljudima doseglo je takve brojke koje prelaze sva povijesna iskustva s robovlasništvom, a

naposljetku se pojavila i globalizacija terorizma. I to je globalizacija. Ona o

značuje točku u kojoj se nada iz devedesetih pretvorila u strah. Velika mogućnost

novih snaga pretvorila se u prijetnju.» 7

Dakle, «u političkom kontekstu devedesete se godine ipak mogu uzeti kao važan

početak – uz sve snažnije tehnološke tendencije povezivanja i ubrzani razvoj

komunikacijskih sustava, padom Sovjetskog saveza otvorile su se mogućnosti za širenje

političkih ideja zapadnoga društva i za golemo otvaranje tržišta na Istoku. U doba pada

Berlinskog zida, svijet je imao više od 830 milijuna TV–prijemnika, nekoliko tisuća

televizijsko-komunikacijskih satelita i više od milijarde avio-putnika. Globalizacija je

dobila svoja snažna i masovna uporišta koja su ubrzo našla odraza u novom ekonomskom

djelovanju globalnih razmjera. Ubrzani razvoj masovnih komunikacija promijenio je

7 Dahrendorf, Ralf: «Svijet bez oslonca:Globalizacija i anomija», Europski glasnik (9), br.9, Zagreb, 2004., str.507-508

8

odnos prema drugim dijelovina svijeta, globalna je kultura približila različite zemlje,

urbane sredine postajale su sve sličnije, masovne komunikacije i elektronski mediji

smanjuju vremensku distance, prebacuju događaje iz jedne sredine istoga trena širom

svijeta i, u skladu s nekadašnjim sloganom McLuhana, svijet u pravom smislu postaje

globalno selo»8 sa svim dobrim i lošim osobinama koje globalno selo, kao takvo, nosi sa

sobom.

1.3. GLOBALIZACIJA – GLOKALIZACIJA

«Neki su promatrači uočili da je proces koji opisujemo kao globalizaciju uistinu

dvostruki proces, jer dok određene gospodarske djelatnosti trebaju uvijek nove prostore

za širenje i pritom izgube svako jamstvo, ljudi traže sve manje prostore u kojima se

osjećaju kao kod kuće i prema kojima mogu razviti osjećaj pripadnosti. Misli globalno,

djeluj lokalno, koristi se u reklamama. Za dvostruki proces koji se zbiva oko nas,

možda i unutar nas postoji ime – glokalizacija, dakle i globalizacija i lokalizacija

istodobno.» 9 Prema Milardoviću, «glokalizacija označava interakciju velikog svijeta na

lokalnu kulturu i lokalne kulture, na globus. Riječ je o novoj interakciji pod utjecajem

globalizacije i novih informatičkih tehnologija». 10

I članovi globalne klase koji žive na svjetskim relacijama, brinu oko tržišta

dionicama ili novih informatičkih ideologija, maštaju o tome da globalno selo zamijene

svojom kućicom u istinskom selu i osjete pripadnost svojoj ulici, kvartu, regiji.

Građansko društvo, kao najvažnija od svih društvenih veza, nešto je čemu želimo

pripadati – ciljevi mogu biti poželjni i korisni i izraz su društvenog stava koji nije

izražen kroz moć ili interes. «Sustavi koje izgrađujemo mogu biti uništeni, institucije u

8 Vukadinović, Radovan: «Strategija razvitka Republike Hrvatske-Hrvatska u 21 stoljeću», Međunarodne integracije-Globalizacija9 Dahrendorf,Ralf: «Svijet bez oslonca: Globalizacija i anomija», Europski glasnik (9), br.9, Zagreb, 2004.,str.51110 Milardović, Anđelko: Pod globalnim šeširom, CPI, Zagreb, 2004. str.302

9

kojima živimo ugrožene ili uzdrmane, ali vrijednosti koje nas vode imaju trajnost. To je

barem početak.» 11

2. OBLICI GLOBALIZACIJE

2.1. GOSPODARSKA GLOBALIZACIJA

Globalizacija je, prema Vukadinoviću, bez obzira na svoje sadašnje dosege, ipak u

početnoj fazi. To se prije svega odnosi na ekonomsku globalizaciju orijetiranu prema

svjetskom tržištu, ali koja ipak ne nosi sa sobom potpunu ekonomsku liberalizaciju niti

eliminira državne ingerencije. Riječ je o dugotrajnom procesu koji se sada zahuktava,

ali je još uvijek daleko od svog krajnjeg cilja. Stoga se i efekti globalizacije ne osjećaju

svuda jednako i u sadašnjoj fazi značajnije koristi ima svakako razvijeni i bogati dio

svijeta. 12

«Većina se teoretičara slaže da je globalizacija gospodarstva temelj procesa koji

vuče sve ostale tipove globalizacije», piše Milardović. «Globalizacija gospodarstva

podrazumijeva njegovu denacionalizaciju, a to znači, njihovu prilagodbu novom obliku

odvijanja gospodarskih procesa preko granica nacionalnih država.» 13

Osnovna karakteristika ekonomskog aspekta globalizacije, prema Tureku, očituje se

u slijedećem – svjetska ekonomija je od internacionalne postala dominantno

transnacionalna u velikoj mjeri kontrolirajući nacionalne ekonomije, transnacionalna

ekonomije oblikuje se kroz protok novca, a ne trgovine roba i usluga, novac postaje

faktor proizvodnje koji državama daje natjecateljsku prednost na svjetskom tržištu,

11 Dahrendort,Ralf: idem,str.519

12 Vukadinović, Radovan: Strategija razvitka Republike Hrvatske «Hrvatska u 21.stoljeću» - Globalizacija 13 Milardović, Anđelko: Pod globalnim šeširom, CPI, Zagreb, 2004., str 167

10

javlja se potreba za transnacionalnom ekologijom koja ne poznaje nacionalne granice

jer zaštita atmosfere, svjetskih šuma i drugog, zahtijeva zajedničku transnacionalnu

politiku, svjetska ekonomija je realnost kojoj nedostaju odgovarajuće institucije i

transnacionalno pravo. 14

U suvremenoj su se ekonomiji dogodila četiri strukturna pomaka koji se odnose na -

raspored prevlasti znanja, pitanje granica ekonomskog rasta, globalne tvrtke kao

sudionike suvremenih svjetskih gospodarskih procesa te potrebu za aktivnijim

nadzorom svjetskih ekonomskih organizacija. Istovremeno na tržištu se kao osnovna

roba pojavljuju informacije čije posjedovanje postaje novi izvor svih mogućih oblika

moći, a tehnološke inovacije ubrzano mijenjaju svijet i naše postojeće percepcije o

njemu.

2.2. POLITIČKA GLOBALIZACIJA

Jesu li nacionalne države, dakle i nacionalni politički lideri, još uvijek moćni ili sve

više postaju irelevantni za sile koje oblikuju svijet? Nacionalne države još uvijek su

moćne, a politički lideri imaju pred sobom velike uloge u svijetu. Ali istovremeno

nacionalne države očigledno bivaju preoblikovane.

Realistički pristup u teoriji međunarodnih politčkih odnosa naglašava ulogu države

kao glavnog aktera međunarodnih odnosa, pri čemu su države najčešće u stanju sukoba-

konfrotacije (to ne mora biti ratni sukob, nego nadmetanje bilo kojeg oblika), dok je

liberalni pristup više orijentiran na povezivanje država kroz međunarodne institucije.

Realistički pristup i danas se smatra glavnom teorijom međunarodnih političkih odnosa

u smislu neorealizma koji i dalje države promatra kao glavne aktere, no ne više u stanju

stalne konfrotacije.

14 Turek, Franjo:Globalizacija i globalna sigurnost, Interland, Varaždin, 1999.,

11

Prema Tureku, u dosadašnjem razvoju i proučavanju međunarodnih odnosa, u

fokusu svih zbivanja bila je država kao jedan od subjekata koji ima utjecaj i snagu i

ističe pitanja nacionalnog interesa u prvi plan. U današnje je vrijeme država također u

fokusu zbivanja, ali s aspekta slabljenja svojih funkcija. Jačanje ekonomskih i kulturnih

veza reducira moć i djelotvornost državnih vlasti jer su sve manje sposobne kontrolirati

protok ideja i kapitala, u transnacionalne procese uvode se drugi subjekti, mnoge

tradicionalno državne nadležnosti koordiniraju se na međunarodnom nivou, državna

suverenost ukinuta je uključivanjem u velike političke zajednice ili međunarodne

organizacije, polako i neizbježno izranja sustav globalnog upravljanja koji sa svojim

političkim razvojem i administrativnim sustavom ograničava moć države. Smatra se

također da državna vlast opada u tri glavna područja – zaštiti od vanjskog napada,

zaštiti monete i osiguravanju blagostanja. 15

Tehnološki je napredak omogućio da pojedinac dolazi do informacija, kreira svoje

vrijednosti i mogućnost izbora, svakodnevno se osnivaju nevladine organizacije koje se

bore za potrebe, prava i slobode svakog čovjeka, pa se tako u suvremenoj fazi procesa

globalizacije sve više ističu temeljne vrijednosti – ljudska prava i demokracija. U

prošlom je stoljeću, s jedne strane doneseno niz deklaracija i konvencija o zaštiti

ljudskih prava, iako su se ona upravo tada najviše kršila.

Nakon pada Berlinskog zida i komunizma, u teoriji međunarodnih odnosa stvaraju se

mnogobrojne slike o tome kako izgleda (empirijsko viđenje) ili kako bi trebao izgledati

(normativno viđenje) današnji svijet. Prema brojnim autorima današnji, tzv. novi

svjetski poredak uključuje unipolarnu sliku svijeta na čelu s jedinom preostalom

svjetskom silom – SAD-om. No isto tako, neki autori pišu i o mogućoj konfrotaciji

SAD-a s velesilama «u nastajanju» – Kinom i Indijom.

Tako i dan danas i nakon pada komunizma brojni problemi međunarodnih odnosa u

sve više globaliziranom svijetu ostaju neriješeni.

2.3. KULTURNA GLOBALIZACIJA

15 Turek, Franjo:Globalizacija i globalna sigurnost, Interland, Varaždin, 1999.

12

Pod kulturom podrazumijevamo oblike ljudskog znanja, vjerovanja i ponašanja.

Čine ju također i jezik, običaji, ceremonije, umjetnost, inovacije, tehnologije, tradicije i

način života određenih grupa ljudi.

Suvremena globalna kultura temeljena na tehnološkom progresu i trendovima,

dozvoljava slobodan protok ideja, informacija, obveza, vrijednosti i ukusa prenošenih

kroz osobe, simbolične znakove i elektronske simulacije čiji su principi djelotvornost,

proračunatost, predvidivost i ovisnost o uporabi tehnologija.

«Različiti autori iz različitih socijalnih i kulturnih znanosti procese globalizacije i

prekogranična kretanja kulturnih elemenata smatraju globalnom kulturnom

homogenizacijom, odnosno amerikanizacijom, a to se gledište temelji na činjenici da

kretanjem kulturnih elemenata preko granica dominiraju zapadne industrijske nacije.

Autori danas naglašavaju da, s jedne strane, postoji kombinacija rastućih globalnih

kulturnih približavanja, no da, s druge strane postoji i nastavljanje globalne kulturne

heterogenosti i diferencijacije. Sve se više pozornosti obraća i na procese lokalnog

prihvaćanja globalnih kulturnih tokova i njihovu mješavinu. Lokalno se mijenja kroz

utjecaj izvanjskih kulturnih elemenata, a izvanjski kulturni elementi mogu postati

elementi lokalnog, svakodnevnog života.

Upravo zato okretanje prema tradicionalnim simbolima, običajima i oblicima

ponašanja predstavlja važan protutrend u sve moderniziranijem svijetu. Isticanje vlastite

kulture stoga nije usmjereno protiv druge realno postojeće kulture, nego protiv

posljedica procesa globalizacije od kojih se strahuje.» 16

3. RIZICI GLOBALIZACIJE

16 Schuerkens,Ulrike: »Sociološko i antropološko istraživanje globalizacije i lokalizacije», Europski glasnik (9), br.9, Zagreb, 2004., str.526-530

13

3.1. POLITIČKI I PRAVNI RIZICI GLOBALIZACIJE

Političko-pravni rizici globalizacije uključuju i sigurnosne globalizacijske rizike

kojih je svijet naročito postao svjestan nakon terorističkog napada 11.rujna 2001. na

SAD čime je postala vidljiva i mogućnost terorističkog napada jedinu svjetsku velesilu.

Općenito uzevši, možemo govoriti o nekoliko političkih i pravnih rizika i negativnosti

globalizacije kao procesa i svjetskog fenomena: to su ideološki, međunarodno-pravni i

sigurnosni. «Prvi negativni aspekt globlizacije vezan je uz pokušaj da se od

ireverzibilnog procesa, kao što je globalizacija, stvori ideološki koncept – globalizam –

koji donosi univerzalne standarde čime se izražavaju želje pojedinih država, grupa

država ili interesnih grupa da vladaju svijetom i ruši se postojeća šarolikost i

heterogenost svijeta». 17

Milardović govori i o stvaranju fundamentalističkih ideologija kao odgovoru na

globalizacijske procese: u prvom redu to je islamski fundamentalizam koji negira

potrebu uvođenja demokracije zapadnog tipa u zemlje naseljene stanovništvom

pretežno islamske vjeroispovijesti, istovremeno videći u razvijenim zapadnim zemljama

prijetnju za razvoj društva u skladu s islamskim principima.18

Međutim, fundamentalizme se ne može ograničiti samo na islamske zemlje budući

da posebno u Sjedinjenim Američkim Državama postoje brojne grupe koje promiču i

kršćanski ili neki drugi fundamentalizam. Problem globalizacijskih procesa je upravo u

tome što omogućuje širenje takvih isključivih ideja znatno brže i na znatno drugačiji

način nego što je to bilo u prošlosti.

17 Turek, Franjo:Globalizacija i globalna sigurnost, Interland, Varaždin, 1999.18 Naime, prema islamskom shvaćanju društvo nije odijeljeno od države, niti je vjera odijeljena od društva i države, kao u sekularnom svijetu zapadnih demokracija. Brojni islamski ideolozi zagovaraju organizaciju države prema načelima šerijatskog prava kao temelja samoga islama što se nalazi u koliziji s principima zapadne demokracije.

14

Međunarodno pravni rizici globalizacije odnose se na nepripremljenost

međunarodnih institucija, na prvom mjestu Ujedinjenih naroda, za globalizacijske

procese koji su se intenzivirali u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Tako je kroz

različite lokalne sukobe u svijetu vidljivo da Ujedinjeni narodi nisu bili pripremljeni

spriječiti takve «lokalne» sukobe, a ponekad niti održati već sklopljeni mir ili primirje.

Ipak, moraju se priznati neki uspjesi Ujedinjenih naroda - poput rješavanja sukoba u

Kambodži i provođenja legitimnih demokratskih izbora pod nadzorom UN-a.

Ujedinjeni narodi, kao krovna svjetska organizacija, danas se nalaze pred izazovom

reforme, kako samog sastava Vijeća sigurnosti, tako i formiranja stvarnih

međunarodnih vojnih jedinica koje bi bile u stanju spriječiti vojne sukobe, nametnuti i

održati mir (peace keeping i peace making). Osim toga, današnji globalizirani svijet

nalazi se i pred izazovom sve veće kodifikacije međunarodnog prava, a poglavito

međunarodnog kaznenog prava. Dakako, svi ti procesi pod utjecajem su realpolitčkih

snaga, odnosno SAD-a i zapadnih demokracija s jedne strane, zemalja velesila u

nastajanju, s druge strane kao i nerazvijenih zemalja, tzv.trećeg i četvrtog svijeta.

Ne može se reći da je sama globalizacija prevladala jaz između bogatih i siromašnih

zemalja, pa je i to jedan od mogućih političkih rizika globalizacije.

Sigurnosni rizici globalizacije odnose se na terorizam, sve veću povezanost

organiziranog međunarodnog kriminala, te ilegalne migracije i korupcije. Prema

Milardoviću, «u fenomene rizika globalizacije svakako spadaju ilegalne migracije i

korupcija. Te pojave su globalne jer nadilaze mogućnost nadzora unutar nacije-države.

Države se počinju udruživati kako bi im stale na kraj, a ilegalne migracije ponajčešće su

povezane s organiziranim kriminalom, suvremenim oblicima ropstva, ubojstvima i

trgovinom organima ubijenih u koju je uključeno međunarodno podzemlje s sprezi s

(privatnim) medicinskim ustanovama. Ilegalne i masovne migracije teku iz nerazvijenih

u razvijene zemlje, s periferije u razvijena globalizacijska središta svijeta, a Europska

unija jedno je od tih mjesta. Korupcija je još jedna pošast globaliziranog svijeta. Ona

nema granica, transnacionalna je. Borba protiv ilegalnih migacija dio je borbe protiv

organiziranog kriminala i korupcije. Jedna od negativnih strana neoliberalizma, koji je

gospodarstvu donio i pozitivne i negativne strane, je globalizacija organiziranog

15

kriminala, stvaranje narko-država, jer je srce organiziranog kriminala i korupcije

globalna trgovina drogom. Moćni transnacionalni krugovi mogu utjecati na

zaustavljanje kampanja protiv korištenja droga u pojedinim društvima i preko udruga

civilnog društva poticati kampanje za legalizaciju droga, što je put stvaranju

narkosocijalizma. Najgori mogući način je kad se u globalizaciju organiziranog

kriminala, prodaje droge i pranja novca od prodaje uključuje država. Za takve države

trgovina drogom postaje važan izvor gospodarske djelatnosti i pritjecanja sredstava za

servisiranje inozemnih dugova. U slučaju narko-države koja može nastati u

autoritarnim, totalitarnim, demokratskim i tranzicijskim oblicima vladavine, najveća

opasnost je udar na najzdraviju, najmlađu populaciju društva koja tvori njegovu

budućnost. Zbog organiziranog kriminala u opasnosti su društva u regiji, a globalizacija

organiziranog kriminala izravna je prijetnja budućnosti Europske unije. Globalizacija

terorizma, kao oblika umreženog transnacionalnog djelovanja i onog koje se teško

kontrolira, pokazala je svoje strašno lice upravo na tlu Amerike kao globalne sile.

Terorizam ima za cilj proizvodnju straha i nanošenje psihičke i fizičke boli, uništenja

živih bića, objekata ili različitih ciljeva. Razvojem pametnih tehnologija i sustava

komuniciranja terorizam je sve teže nadzirati unutar granica nacionalne države i

međunarodne zajednice – što zahtijeva globalnu antiterorističku borbu protiv

globalizacije terorizma.» 19

3.2. GOSPODARSKI RIZICI

19 Milardović, Anđelko: Pod globalnim šeširom, CPI, Zagreb, 2004., str.202-212

16

«Je li globalizacija sila koja promovira sveopće dobro? Na ovo se pitanje ne može

jednostavno odgovoriti zbog postojeće kompleksnosti fenomena. Ljudi koji postavljaju

ovo pitanje i koji okrivljuju globalizaciju za produbljivanje svjetskih nejednakosti

obično imaju na umu ekonomsku globalizaciju, a u njenim okvirima slobodnu trgovinu.

Danas je, dakako, očigledno da slobodna trgovina ne donosi isključivo poboljšanje.

Osobito ako su u pitanju manje razvijene zemlje. Otvaranje zemlje ili njenih regija

slobodnoj trgovini može potkopati ekonomiju kojom se uzdržava lokalna zajednica.

Područje koje je ovisno o malom broju proizvoda koji se prodaju na svjetskom tržištu

veoma je osjetljivo na promjene u cijenama kao i na tehnološke promjene. Nacionalna

ekonomska politika ne može biti efektivna kao što je bila nekoć.» 20

Prema Vukadinoviću, «protivnici globalizacije kažu kako su tzv. multinacionalne

kompanije zapravo nacionalne kompanije bogatih i razvijenih zemalja koje koriste

firmu transnacionalnosti kako bi lakše realizirale svoje interese, kako se proces

investiranja primarno odvija unutar razvijenog svijeta, gdje razvijene zemlje traže

siguran i solidan profit, kako svjetska ekonomija nije postala globalna, već se zadržala u

tri bloka – europskom, japanskom i sjevernoameričkom koji mogu regulirati globalno

tržište i globalne ekonomske snage.»21

Ekonomska globalizacija orijentirana je prema svjetskom tržištu, ali ne nosi sa

sobom potpunu ekonomsku liberalizaciju niti eliminira državne ingerencije, a u

sadašnjoj fazi od nje koristi ima razvijeni i bogati dio svijeta.

Osim toga, suvremene svjetske ekononmske institucije kao što su Svjetska

banka i Međunarodni monetarni fond, prema nekim autorima pod utjecajima su

multinacionalnih korporacija kao također dio globalizacijskog fenomena, a činjenično

je dokazano da upravo te institucije pojedinim državama nameću svoju viziju

20 www.cpi.hr, Giddens, Anthony: Globalizacija

21 Vukadinović, Radovan: Strategija razvitka Republike Hrvatske «Hrvatska u 21.stoljeću» - Globalizacija

17

ekonomske politike – uglavnom restriktivu monetarnu i fiskalnu politiku neoliberalnih

karakteristika. Takva ekonomske politika, međutim nije pogodna za sve zemlje što je

vidljivo i po nedavnim gospodarskim krizama u Istočnoj Aziji i Argentini koje su

izazvane uopravo nametanjem takve gospodarske politike od strane MMF-a.

3.3. KULTURNI RIZICI

Kulturna globalizacija kao proces koji je omogućen brzim razvojem na

području komunikacija, predstavlja susret različitih svjetskih kultura i običaja. Protok

robe, kapitala i ljudi preko državnih granica nosi sa sobom i protok navika, običaja i

kulturnih vrijednosti. Taj proces kod različitih ljudi često izaziva različite reakcije.

Neki smatraju utjecaj nove kulture pozitivnim razvojem koji obogaćuje postojeću

kulturu, dok drugi u novoj kulturi vide prijetnju utvrđenim vrijednostima i pravilima. 22

U suvremenoj fazi procesa globalizacije kada je riječ o jeziku, došlo je do takvih

promjena koje bi se mogle označiti kao novi lingvistički poredak – iako je engleski

jezik materinji za 380 milijuna ljudi, koristi ga gotovo trećina svjetske populacije.

Engleski jezik dominira, pa se tako može izvući zaključak o stvaranju univerzalne

kulture što “podrazumijeva kulturno okupljanje ljudskog roda i sve veće prihvaćanje

zajedničkih vrijednosti, vjerovanja, iskustva i institucija naroda diljem svijeta”. 23

Danas se sve više pozornosti obraća na procese lokalne apsorpcije globalnih

kulturnih tokova i mješavinu globalnih i lokalnih kulturnih elemenata. Imajući u vidu

kulturnu moć lokalnog, svakodnevnog života, mogućnosti kulturnih utjecaja globalne

kulture činit će će ograničeniji. Pozivanje na lokalne zajednice i lokalne vrijednosti,

revitalizacija tradicionalnih kultura i naglašavanje lokalnog kulturnog identiteta daju

osjećaj sigurnosti i povjerenja u sučeljavanju s procesima globalizacije.

22 http://bs.wikipedia.org/wiki/Globalizacija

23 Huntigton, P.Samuel: Sukob civilizacija i preustroj svjetkskog poretka, Zagreb, 1997.,str.77.

18

“Moramo biti svjesni da otvorenost prema stranim kulturnim utjecajima ne

podrazumijeva nužno osiromašenje lokalne i nacionalne kulture. Naprotiv, ona može

dati pristup tehnološkim i simboličkim sredstvima koja će omogućiti da se upravlja

vlastitom kulturom na nov način.” 24

Treba se samo znati oduprijeti na pravi način i iskoristiti ono najbolje. U

globalnoj perspektivi to znači globalnu kulturnu raznolikost koja proizlazi iz sadašnjih

globalnih kulturnih povezanosti i kulturne prilagodbe.

4. ZAKLJUČAK

Globalizacija kao proces ne predstavlja novost u društvenim procesima. Same

početke globalizacije, kao fenomena i procesa može se tražiti još u davnoj ljudskoj

prošlosti, no naročito se počela intenzivirati početkom prve industrijske revolucije, dok

osobitu akceleraciju dobiva početkom informatičkog doba kada se i počinje

upotrebljavati sam termin «globalizacija». Kao sociološki proces, globalizacija

približava nekada geografski vrlo udaljena područja omogučujući političku,

gospodarsku i kulturnu razmjenu među pojedincima, narodima i državama svijeta. U

tom smislu oblike globalizacije odredili smo kao političke, ekonomske i kulturne.

Globalizaciju se, a priori, ne može odrediti niti kao pozitivan, niti kao negativan

fenomen. Autori koji se priklanjanju normativističkoj teoriji i metodologiji u politologiji

polaze od određenih fenomenoloških pretpostavki te prema njima zaključuju o

pozitivnostima ili negativnostima samog fenomena globalizacije. Autori koji polaze od

empirijskog shvaćanja u politologiji na temelju iskustvenih činjenica određuju pozitivne

i negativne fenomene u samoj globalizaciji. No ne smije se zaboraviti da i «empiričari»

uvijek polaze od vlastitih stavova pa se i njihovi zaključci ne mogu prihvatiti kao

apsolutno objektivni. Govoreći o rizicima globalizacije, u prvom redu nastojalo se

24 Schuerkens,Ulrike: »Sociološko i antropološko istraživanje globalizacije i lokalizacije», Europski glasnik (9), br.9, Zagreb, 2004., str. 531

19

objasniti izazove pred kojima se nalazi suvremeni svijet u procesima suvremene

globalizacije. U političko pravnom smislu ti rizici predstavljaju ideološke,

međunarodno-pravne i sigurnosne, u gospodarskom smislu globalizacijski rizici

prvenstveno se odnose na još uvijek preveliki jaz između bogatih i siromašnih, kao i

pajačano nadgledanje pojednih međunarodnih ekonosmkih institucija kao suvremenih

centara moći u odnosu prema gospodarskim politikama pojedinih država. Kulturni rizici

globalizacije odnose se na sve veće nametanje engleskog jezika kao univerzalnog

svjetskog jezika koji potiskuje ostale, ne samo velike svjetske jezike, pri čemu se gubi

i dio nacionalnog identiteta pojedinih naroda.

Globalizacija kao fenomen, koji uvelike određuje suvremene međunarodne

političke i ekonomske odnose, ovako definirana ne može se prihvatiti niti kao pozitivni

niti kao negativni proces, već kao suvremeno svjetsko kretanje koji sa sobom donosi niz

popratnih kako pozitivnih tako i negativnih pojava.

5. LITERATURA

20

1. Dahrendorf, Ralf, 2000.: Svijet bez oslonca: Globalizacija i anomija, Europski

glasnik (9), br.9, Zagreb

2. Huntigton, P. Samuel, 1997.: Sukob civilizacija i preustroj svjetkskog poretka,

Zagreb,

3. Milardović, Anđelko, 2004.: Pod globalnim šeširom, CPI, Zagreb

4. Robertson, Robert, 1998: Globalization, London

5. Schuerkens,Ulrike, 2004.: Sociološko i antropološko istraživanje globalizacije i

lokalizacije, Europski glasnik (9), br.9, Zagreb

6. Turek, Franjo, 1999.: Globalizacija i globalna sigurnost, Interland, Varaždin

7. Vukadinović, Radovan 2001.: Strategija razvitka Republike Hrvatske-Hrvatska u 21

stoljeću, Međunarodne integracije-Globalizacija

8. Waters, Malcom, 1998.: Globalization, London

INTERNET IZVORI:

1. www.cpi.hr Giddens, Anthony: Globalizacija

2. http://bs.wikipedia.org/wiki/Globalizacija

21