21
С,Н.Лазарев Шесто шездесет шест VASPITAVANJE RODITELJA – drugi deo prevod – Aleksandar Mirković Poglavlje: ŠESTO ŠEZDESET ŠEST Uporno pokušavam da se udaljim od svih problema, ali osećam da me duboko u duši nešto muči. Naučio sam da se snishodljivo odnosim prema ljudskim nedostacima, shvatajući da je ljudima potrebna pomoć, a ne osuđivanje. Iako je mnogo lakše i prijatnije osuđivati nego vaspitavati. Potrošač, čovek koji ne želi ništa da žrtvuje, uvek je spreman da osuđuje. Vaspitavanje je uvek žrtva, trošenje vremena, ukazivanje pažnje, staranje, i naravno, veština pravilnog sukobljavanja. Sa naporom uspevam da se uskladim okolnim svetom i drugim zemljama. No, ako je svaki čovek vođen od Boga, zemlja je tim pre. Znači, ako je ponašnje neke države pogubno za celo čovečanstvo, moramo da shvatimo da je potrebno sve snage usmeriti ka traženju uzroka katastrofalnog ponašanja i načina kako toj zemlji pomoći, a ne razvijati mržnju i osuđivati. Način da to učinimo uvek je u nama i niko nam ga ne može oteti. Taj način je dovođenje sopstvene duše u red; to je postizanje unutrašnje harmonije; to je ljubav prema Bogu, kao apsolutni prioritet bilo ka čemu da stremimo. Na najfinijem planu nema razlike između duše jednog čoveka i celog čovečanstva. Tamo smo svi jedno. Ćelije organizma su potpuno različite, no svaka ispunjava svoju ulogu. Bez te stroge hijerarhije, oranizam ne može preživeti. Međutim, svaka ćelija istovremeno oseća da je deo jednog organizma i oseća jednakost sa ostalim ćelijama. Svi ljudi su na finom planu potpuno jednaki jer predstavljaju jednu celinu. Čista duša pomaže svima oko sebe. Njena svetlost se širi stotinu milijardi svetlosnih godina. Uopšte, ako hoćemo da budemo precizni, polje svakog objekta zahvata celu vasionu, pošto je vasiona na finom planu jedna celina. Često, kada vidimo kako se staro ruši i kreće ka propasti, počinjemo da ga se plašimo, mrzimo i osuđujemo, čineći pokušaje da ga ipak nekako spasimo i popravimo. Pokazalo se, potrebno je pre svega otvoriti se, otvoriti dušu za novo i pomoći mu da se razvije. Tada će ono postepeno zameniti staro i umesto smrti doći će do razvitka. *** Tokom mog odmora na Krimu, sakupilo se društvo i počelo da pretresa različite teme. - Kako je prošao ribolov u Senegalu? – upitao me je poznanik. 105

13. S.N.lazarev Vaspitavanje Roditelja II 666 LATINICA

Embed Size (px)

DESCRIPTION

..

Citation preview

С,Н.Лазарев Шесто шездесет шест

VASPITAVANJE RODITELJA – drugi deoprevod – Aleksandar Mirković

Poglavlje:

ŠESTO ŠEZDESET ŠEST

Uporno pokušavam da se udaljim od svih problema, ali osećam da me duboko u duši nešto muči. Naučio sam da se snishodljivo odnosim prema ljudskim nedostacima, shvatajući da je ljudima potrebna pomoć, a ne osuđivanje. Iako je mnogo lakše i prijatnijeosuđivati nego vaspitavati. Potrošač, čovek koji ne želi ništa da žrtvuje, uvek je spreman da osuđuje. Vaspitavanje je uvek žrtva, trošenje vremena, ukazivanje pažnje, staranje, i naravno, veština pravilnog sukobljavanja.

Sa naporom uspevam da se uskladim okolnim svetom i drugim zemljama. No, ako je svaki čovek vođen od Boga, zemlja je tim pre. Znači, ako je ponašnje neke države pogubno za celo čovečanstvo, moramo da shvatimo da je potrebno sve snage usmeriti ka traženju uzroka katastrofalnog ponašanja i načina kako toj zemlji pomoći, a ne razvijati mržnju i osuđivati. Način da to učinimo uvek je u nama i niko nam ga ne može oteti. Taj način je dovođenje sopstvene duše u red; to je postizanje unutrašnje harmonije; to je ljubav prema Bogu, kao apsolutni prioritet bilo ka čemu da stremimo. Na najfinijem planu nema razlike između duše jednog čoveka i celog čovečanstva. Tamo smo svi jedno.Ćelije organizma su potpuno različite, no svaka ispunjava svoju ulogu. Bez te stroge hijerarhije, oranizam ne može preživeti. Međutim, svaka ćelija istovremeno oseća da je deo jednog organizma i oseća jednakost sa ostalim ćelijama.

Svi ljudi su na finom planu potpuno jednaki jer predstavljaju jednu celinu. Čista duša pomaže svima oko sebe. Njena svetlost se širi stotinu milijardi svetlosnih godina. Uopšte,ako hoćemo da budemo precizni, polje svakog objekta zahvata celu vasionu, pošto je vasiona na finom planu jedna celina. Često, kada vidimo kako se staro ruši i kreće ka propasti, počinjemo da ga se plašimo, mrzimo i osuđujemo, čineći pokušaje da ga ipak nekako spasimo i popravimo. Pokazalo se, potrebno je pre svega otvoriti se, otvoriti dušu za novo i pomoći mu da se razvije. Tada će ono postepeno zameniti staro i umesto smrti doći će do razvitka.

***

Tokom mog odmora na Krimu, sakupilo se društvo i počelo da pretresa različite teme.

- Kako je prošao ribolov u Senegalu? – upitao me je poznanik.

105

С,Н.Лазарев Шесто шездесет шест

- Odlično! Vrlo zanimljiva zemlja, - odgovorio sam.

- Uzgred, kažu da je skoro cela Afrika zahvaćeno SIDA-om i da će uskoro umreti. Da li znate kakva je situacija u Senegalu?

- Senegal je islamska zemlja, tamo je manje razvrata i zato je situacija sa SIDA-om bolja,- rekao sam. – Pričali su mi da u susednim zemljama broj obolelih od SIDA-e dostiže 40 procenata. Ako je toliko registrovanih slučajeva, znači da je realan broj mnogo veći, oko 90 procenata.

- A šta vi mislite, kada će Afrika umreti?

- A zašto ste vi uvereni da će ona umreti?

- Pa zar SIDA nije neizlečiva bolest?

- Shvatite, mi smo navikli da razmišljamo da postoje samo loše i samo dobre stvari. Na primer, smatralo se da su mikrobi zlo i da je njihov uticaj na ćelije samo negativan. A onda se ispostavilo da ćelije prestaju da se razvijaju, ako ih ne napadaju mikrobi. Sa našim površnim, paganskim načinom razmišljanja pokušavamo sve da podelimo na dobroi loše. Pandemija SIDA-e može imati i svoja pozitivna dejstva.

Videvši nevericu u očima slušalaca, nastavio sam:

- Kao prvo, u svetu je sve više slučajeva samoizlečenja od SIDA-e, uzgred, kao i otpornosti na nju. Na primer, muž i žena žive godinama zajedno. Žena se razboleva od SIDA-e i umire, a muž je potpuno zdrav, sve analize su negativne.

Kod mene su dolazili ljudi zaraženi virusom SIDA-e, i uvek sam viđao istu sliku: zatvorenu budućnost, klanjanje ljudskoj ljubavi i željama. Seksualna neumerenost, odsustvo vere u Boga, toliko uništavaju imunitet da se u organizmu aktivira virus SIDA-e. Problem je u sledećem: kada čovek stalno narušava zapovesti i gubi ljubav, to duboko prodire u podsvest dobijajući pri tome veliku inerciju. A onda sve ide poonoj poslovici: „Ja bih u raj, kad bi gresi pustili“.

Hristos je uvek govorio da čovek koji se ne pridržava zapovesti, koji se ne brine o svojoj duši, neće moći da preživi kada se pojača priliv Božanske energije. Neki pacijenti su mi rekli da je posle molitve i unutrašnjih emocionalnih promena, virus SIDA-e nestao iz njihove krvi. Kada čovek nema energiju budućnosti, uvek bi se pokazala ista slika: šizofrenija, rak, SIDA. Po čemu se SIDA razlikuje od ostalih bolesti? Po tome što čovek dugo godina nosi u sebi smrtnu presudu. To jest, svake sekunde on bira šta je za njega važnije – ljubav ili budućnost. Zato SIDA-u možemo smatrati jednim od najefikasnijih lekova za dušu. Ova bolest podstiče čoveka da se okrene Bogu, svake sekunde ga podsećajući kako su prolazni život, želje, zadovoljstva.

106

С,Н.Лазарев Шесто шездесет шест

Tako da brzo širenje ove strašne bolesti u Africi, može dovesti do njene obnove i procvata. Oni koji prežive imaće u sebi snažnu težnju ka Bogu, mnogo jaču nego ostali ljudi na planeti.

- Uzgred, - živnuo je jedan od slušalaca, - nedavno sam razgovarao sa pilotima koji su radili po ugovoru u jednoj afričkoj islamskoj zemlji. Dakle, sve što se tiče budućnosti, tamo je praćeno frazom: „Ako je to volja Alaha“. To se izražva jednom rečju: „Inšallah“. Pitaju pilota koji upravlja avionom: „Kada stižete na aerodrom?“ On odgovara: „Za pola sata, Inšallah.“ Jedan čovek pita drugog: „Kada ćeš mi vratiti dug?“ „Za pola godine, Inšallah“. Zarada pilota je tamo određena brojem časova letenja. I naš pilot kaže svom kolegi: „Napiši sebi više časova i dobićeš veću platu.“ A on mu odgovara: „Nemoguće, Alah sve vidi.“

- Pravilno, - kažem ja. – Moralni zakon se ne može zaobići, za razliku od građanskog i krivičnog. Ako čovek krši moralni zakon, on zna da je kazna neizbežna. Boga ne možeš prevariti i ne možeš Ga novcem potplatiti. Ako poštuješ moralni zakon, preživećeš. Ako ne poštuješ kazna će stići ili tebe ili tvoje potomke.

Ako čovek koji vozi putem, skrene i upadne u jarak, da li je moguće tvrditi da neće biti nikakvih loših posledica? Svaki normalna čovek će reći da su posledice zagarantovane i veoma velike. Zakoni inercije se odnose na našu dušu isto kao i na telo. Samo što u autu ne sedimo sami, već i naša deca i unuci, i drugi potomci, a posledice havarije protežu se uvremenu. Ako se mi menjamo, mogu se izmeniti i posledice.

Sve religije govore o nepovredivosti moralnih zakona, o njihovoj snazi i neizbežnosti. Odzemaljskog suda se može sakriti, a od nebeskog se ne može pobeći. Danas svi znaju da je izumiranje Zapada povezano sa moralnom krizom. A za moralni, duhovni razvitak čoveka, uvek je bila odgovorna religija. Znači, prisutna je i kriza zapadne religije.

Ljudi sa površnim načinom razmišljanja, izopačili su učenje Isusa Hristosa. Počeli su da misle da je ljubav samo zadovoljstvo i radost. Površno mišljenje ne može istovremeno da zadrži dve suprotnosti, u njemu nema ljubavi. Ljubav je bol i zadovljstvo istovremeno, to je gubitak i sticanje, to je radost i tuga. Ljubav je tamo gde postoje suprotnosti.

Danas, u mnogim zemljama muškarci imaju problema zbog smanjene potencije, mnogi imaju sindrom hroničnog umora, gubitak životnog smisla i duhovnu prazninu. Da bi nekako oživeli mrtvu dušu, povećavaju doze seksa i nasilja.

Već sam govorio kako čovek može za nekoliko meseci da postane alkoholičar. Koji su glavni znaci početka alkoholizma? Čovek pije sam, i to ujutro. Pije bilo koje piće koje ga dovodi do euforije. Potom počinje da zavisi od alkohola. Pije sve manje, a opija se sve brže. Uzrok je jedan: čoveku je cilj postalo opijanje. On cepa ljubav na dva dela: ne prihvata bol i klanja se zadovoljstvu. No, što se više klanja zadovoljstvu, brže odlazi ljubav. I što agresivnije odbija da prihvati bol, utoliko ga brže napušta ljubav.

107

С,Н.Лазарев Шесто шездесет шест

- A zašto ne treba piti ujutro? – pita me jedan od drugara.

- Ujutro je ljubavi i energije mnogo, - odgovaram – i nije je potrebno podsticati. A oko 16časova dolazi do snižavanja. Alkohol, rušeći unutrašnje veze, oslobađa energiju i daje osećanje radosti, zato predveče, posle zalaska sunca on ne guši unutrašnju energiju, a može čak, u nekoj meri i da je održi, ojača. Osnovno je, time se ne treba zanositi, oduševljavati.

- A kako stoji stvar sa potencijom? – zanima se drugi sabesednik

- U pitanju je isti mehanizam, - odgovaram. – Zašto je u Bibliji izričito naglašeno da su zabranjeni seksualni odnosi sa životinjama i homoseksualizam? Zato što svaka energija koja se oslobađa pri zadovoljstvu i bolu mora da se pretvara u ljubav i stremljnje prema Bogu. Ako je čoveku cilj samo naslada, zadovoljstvo, on se okreće od Boga i od ljubavi. Posle nekog vremena počeće da se klanja bolu i rušenju. Eto vam satanizma. Seks je u čovekovoj podsvesti samo zadovoljsto i isključivo zadovoljstvo. Zato čovek koji se klanja seksu neizbežno gubi ljubav i u skladu sa tim energiju. Postoji dobra izreka: „Ljubav je ono što ostane posle seksa.“ Dakle, u savremenom svetu, kod mnogih, malo šta ostaje posle onoga što se naziva polni odnos.

Tačnije, kod mnogih ništa i ne ostaje, a kod malobrojnih ono što ostane je neko toplo osećanje. Reći ću još nešto: u poslednje vreme kod ljudi se posle seksa pojavljuje mržnja i međusobna agresija. To jest, posle seksa njihova energetika odlazi u minus.

No, sredstva informisanja uporno tvrde da nam je seks neophodan, koristan i prijatan. Čovek, sledeći ove ideje, seksualno zadovoljstvo postavlja sebi kao cilj, pa mu se dešava isto što i alkoholičaru i narkomanu. Čula slabe, potencija opada. Ono što se ranije dešavalo tokom nekoliko pokolenja, sada se može ostvariti tokom godine. Tako brz raspad ima i svoje pozitivne stvari. Jer najstrašniji gubici su oni koje ne primećujemo ili ne želimo da primetimo.

Kod polnih odnosa sa životinjama, onaniji, homoseksualizmu, zadovljstvo je osnovni i jedini cilj i ono ubja veru u Boga i ljubav u duši, i to vrlo brzo. Danas je napisano hiljade knjiga o tome kako treba jesti, graditi kuću, brinuti se o okolini i svom telu. A postoji svega nekoliko svetih knjiga u kojima su dana pravila kako se starati o svojoj duši. No ljudi ta pravila gotovo u potpunosti ignorišu.

Kada će se srušti ova kuća bez temelja možemo samo pretpostavljati, no gledajući graditelje koji ubrzano podižu nove i nove spratove savremene civilizacije, shvatamo da sa njihovim načinom mišljenja nije sve uredu. A religija je strategijski način razmišljanja,koji omogućva čoveku da preživi hiljade godina.

Da, današnji ljudi nemaju strateški način razmišljanja, i po svoj prilici on postoji jedino u zapadnim obaveštajnim službama. Kažu da CIA ima planove za 10,20,50 i 100 godina unapred. Njihov plan za rasturanje Sovjetskog Saveza bio je izuzetno uspešan.

108

С,Н.Лазарев Шесто шездесет шест

To što oni smatraju strategijom, sa moje tačke gledište je međutim, samoobmana - kažemja i pojašnjavam. – Nedavno sam razgovarao sa dobro obaveštenim mladim čovekom, koji nije glup. Pričao mi je o svom poznaniku, Nemcu, koji investira sredstva u Ukrajinu. Nemac mu je održao kratko predavanje. „ Vi glupo razmišljate, - govorio mu je. – Možete da mislite samo o onome što vam je pred nosem. Niste naučili da strateški razmišljate. Ugrabiti, uzeti danas – o tome mašta većina vaših biznismena i činovnika. Viimate veoma talentovane pojedince, ali većina je masa, šljam. Vaše kolektivno mišljenje, je defektno. U početku ste umesto strategije, zaronili glavu u planove o svetloj budućnosti, a sada, odrekavši se tih planova, odrekli ste se i strateškog razmišljanja. Zato se zapadne zemlje i velike korporacije igraju sa vama kao sa decom. Evropa odavno traži alternativne izvore energije i prelazi na njih. A vi sedite ispred svoje peći i sprmni ste još hiljadu godina da ložite drva. Vi ne umete da mislite, u tome je vaš problem. Zato nećete nikada dostići Zapad. Vaša vlada planira dva poteza unapred, onda kada treba planirati dvadeset.“

I taj mladić me pita: „Da li se vi slažete sa razmišljanjem ovog Nemca?“ „I da i ne – odgovaram. – Objasniću to na jednom primeru. Zamislite, roditelji vaspitavaju dete. Isplanirali su njegov način ishrane godinama unapred. Znaju u koju će školu ići. Već su mu pronašli dobre trenere, jer mora biti vrlo snažan i zdrav, da bi postao dobar sportista. Matematika, fizika i hemija takvom detetu nisu potrebne. Razvijati njegove sposbnosti ni zbog čega i upoznavati ga sa umetnošću, nije potrebno; jer to mu samo oduzima energiju,to će ga iscediti. Da li je to strateški način mišljenja ili nije?“ Mladić se zamislio. „Ne sasvim“ – kaže. „Idemo dalje. Roditelji su omogućili sinu sjajno fizičko vaspitanje. On jelep, disciplinovan, snažan i energičan. Roditelji su se mnogo godina starali i o njegovom duhovnom razvoju. On poseduje izuzetno znanje iz matematike, fizike, hemije, ekonomije, politike, umetnosti. No, potpuni je podlac, egoista, spreman da uništi svoje roditelje i da ih se odrekne radi svoje karijere, novca, blagostanja. Da li je to strateško razmišljanje?“ „Molim vas, pa to je još gore“ – odgovara mladi čovek. „Dakle, do kakvog smo zaključka došli? Strateško vaspitavanje deteta nije staranje za njegovo današnje preživljavanje – to je povezano sa telom; to nije staranje da preživi sutrašnji dan– to je povezano sa sposobnostima; to je staranje da preživi preksutra i neodređeno vremeu budućnosti. Bez vaspitavanja duše ne može biti govora ni o kakvoj strategiji. A bez ljubavi i vere nije moguće vaspitavati dušu.

Dakle, zapadna civilizacija je celu svoju strategiju usmerila ka ekonomiji. Istočne zemlje,Kina, Japan, Indija, najveći deo svojih snaga su usmerile na razvitak tehničkog mišljenja, na stvaranje novih tehnologija. A u Rusiji i Ukrajina još uvek postoji najviši oblik strateškog razmišljanja – briga o duši i moralu. I to daje neprimetno, no neosporno preimućstvo u strateškom preživljavanju. Zato obaveštajne službe Evrope i Amerike trošeogromne količine novca za rušenje pravoslavlja i moralnih vrednosti. To je potpuno logično. Naša deca danas – to je naša zemlja kroz dvadeset godina.

Moj poznanik ima unuku od šest godina. Devojčica je vrlo inteligentna i žustra. Kada je imala pet godina, pošto se nagledala zapadnih crtanih filmova, došla je kod svoje babe, to

109

С,Н.Лазарев Шесто шездесет шест

jest njegove žene, i svečano rekla: „Baba, sada sam shvatila u čemu je smisao života. Smisao života je u novcu“.

Žena moga poznanika je počela da joj objašnjava da tako misle samo junaci zapadnih crtanih filmova, da je to samo njihovo mišljenje, a da je glavno u životu ljubav prema Bogu. Unuka je gledala u nedoumici i ništa nije rekla. A posle nekoliko meseci neočekivano je došla i rekla da je usnila jedan san. Sanjala je lisicu koja trči i maše svojim mekim, zlatastim repom, a onda se zaustavlja i ljudskim glasom kaže: „Oh, draga moja, neće ti dobro doneti ti crtani filmovi.“

Podsvest deteta sve upija mnogo aktivnije nego podsvest odraslog čoveka.

Njegovu podsvest je lako povrediti, osakatiti, a teško oporaviti. Sećate li se, svuda se govorilo o iskustvu porodice Nikitin? Japanci su navikli da pozajmljuju nove ideje iz Rusije. Sa žarom su prihvatili ideju harmoničnog vaspitavanja dece. A onda je sve neočekivano utihnulo. Kasnije, kada je odrasla, jedna od kćeri Nikitinih je rekla: „Ogled harmoničnog vaspitavanja dece nije uspeo, mi smo se stalno svađali. Svoju decu nećemo tako vaspitavati.“

Ni jedan psiholog ne pominje taj nesrećni ogled, jer psihologiji su takve pojave nejasne, kao što joj je nejasan i sam predmet koji izučava – čovekova duša. A odgovor nam je pred očima. Taj sistem vaspitavanja je bio štetan, jer je bio povezan sa komunističkim načinom mišljenja. Čovek je telo čija je najviša funkcija svest. Tako je tvrdila sovjetska nauka . Znači, razvitak čoveka je razvitak njegovog tela i duha. Zato su deca Nikitinih imala redovno različite fizičke treninge. Osim toga, razvijali su im i sposobnosti – muzičke, matematičke. Kolektivna svest, duh prijateljstva i međusobno razumevanje u porodici postoje po automatizmu. Vremenom je ta moralna klima u porodici počela da nestaje. Što su se više razvijale sposobnosti i telo, manje energije je ostajalo za dušu; nije moglo biti harmoničnog vaspitavanja.

Poslednjih decenija, prvi put u istoriji Japana, roditelji su počeli da ubijaju decu. To je rezultat vaspitnog sistema koji ignoriše pojmove kao što su: ljubav, duša, moral.

- Uzgred, pa sve vaše prognoze su propale, - neočekivano primećuje dama koja prisustvuje našem razgovoru. – Predskazali ste da se u junu 2008 može desiti katastrofa uAmerici ili Japanu. Istina, u Amerci su bile velike poplave, a u Kini strašan zemljotres koji je odneo mnogo ljudskih života. No, meni se čini da je po vašim prognozamo trebaloda bude mnogo gore.

Širim ruke i kažem:

- Eto, suvišno je govriti da ja nisam nikakav prorok i da ne mogu predskazivati. I uopšte, razmišljam da je vreme da ostavim temu: predskazivanja.

- No, kada je reč o dijagnostici, ne grešite? Zašto onda ne možete da predividite katastrofu?

110

С,Н.Лазарев Шесто шездесет шест

Ostalo mi je samo da još jednom raširim ruke.

- Ja sam kao čukotski lovac, što vidim o tome i pevam i ne pretendujem na potpuno znanje. Ja mogu samo pretpostaviti nešto, polazim od svojih osećaja i saopštavam to drugima. Pred sobom sa čist, i ako pogrešim u prognozi, šta da radim.

- Znači tako, ipak ste pogrešili? – nastavlja dama da mi dosađuje. – Katastrofe nije bilo.

- A zašto tako mislite, katastrofe je bilo. I to upravo onakva kakvu sam i predvideo. Velikog obima.

- Šalite se? – smeje se žena.

- Ne, potpuno sam ozbiljan. Mogu vam objasniti kako sam došao do tog zaključka. Posle eksplozije u Americi video sam kako se na moje polje priključila grupa ljudi.

- Zašto se priključila?

- Zato što moja istraživanja pomažu da se prođe kroz svaki stres i sačuva ljubav u duši. Amerikanci se klanjaju zadovoljstvu, zato ne mogu da podnesu unutrašnji bol. I onda se priključuju onoj informacionoj strukturi koja im pomaže da se uravnoteže. Na finom planu polje jednog čoveka i velike grupe ljudi mogu se uskladiti, uravnotežiti. Sve zavisi od kvaliteta priključivanja finim planovima. U osnovi, mene je lomilo do katastrofe u NjuOrleansu. Poslednju godinu dana, periodično mi je bilo vrlo loše. U suštini, radilo se o priključivanju regiona kao što su Severna Amerika, Japan i Kina.

Da li ste primetili da vas ponekad jako grebe grlo? To znači da je vaša energija, neophodna za život, naglo opala. Na gubitak fine energije prva reaguje štitna žlezda. Odmah dolazi do ponovnog usklađivanja svih organa i preraspodele paketa energije. Dakle, primetio sam veliku neprijatnost u grlu, kada se neki čovek snažno priveže za mene, klanja mi se i pravi od mene idola. Obožavanje na finim planovima ubija objekat obožavanja. Ako vam se klanja grupa ljudi, vaše šanse za preživljavanje opadaju.

Ipak, ako društvo ide u pogrešnom smeru, i ljudi počnu da krše prve dve zapovesti, počeće da se klanjaju lažnim idolima – praznim ljudima koji zadovoljavaju njihove nagone i postavljaju pred njih lažne ciljeve. Svaki čovek koji takvim ljudima pruži realnupomoć i nadu za preživljavanje biće uništen njihovim podsvesnim klanjanjem. Najopasnije su trube koje trube u daljini i vi ih ne čujete. I što je ozbiljnija pomoć koju čovek pruži izopačenom društvu da se fizički spasi i poboljša sudbinu, to će brže, na finom planu, biti uništen.

Vi mislite da se u svetu slučajno pojavio, recimo, Hitler? Pa njemu se klanjala cela Nemačka. Zašto ga nisu ubili svojim obožavanjem? Zato što su na podsvesnom nivou znali da će ih on ubiti, da je prazan i da daje lažne ciljeve. Zato i pored sumanutog

111

С,Н.Лазарев Шесто шездесет шест

spoljašnjeg obožavanja, unutrašnjeg nije bilo. Tako da on ne samo da nije gubio energiju,već nasuprot, dobijao ju je od ljudi. Sve je to potpuno logično.

Ako stado trči ka propasti, zgaziće svakoga ko pokuša da se vrati nazad. Zato će se današnji ljudi klanjati onima koji ih ubijaju, ruše im sudbinu i zdravlje, uništavaju im budućnost, i ići će za njima. Ideja o antihristu je potpuno zakonomerna. To je takođe jedna alegorija. Što je društvo udaljenije od Boga, utoliko sa većim podsmehom posmatrapozive i optužbe proroka i sa većim zadovoljstvom se klanja onima koji popuštaju životinjskim nagonima. Anithrista, kao i đavola, stvaraju zabludeli ljudi, koji su izgbili put koji vodi ka ljubavi.

Pričao sam o slučaju kada sam video da čovek može tragično poginuti. Pokušao da ga opomenem ali moja informaciju uopšte nije shvaćena. Tada sam razumeo: ako je nešto predodređeno, čovek neće videti ni čuti nikakva upozorenja. Efekat Kasandre. Zatim sam primetio zanimljivu osobenost. Ako bih nagovestio čoveku da može doći do nesreće, i objasnio zašto, rekao mu šta treba da promeni, da preispita odnos prema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, dolazilo je do zadivljujućih, neobjašnjivih rezultata.

Čovek bi svejedno doživljavao nesreću, no uspevao je da preživi. Dok se događaj ne odigra na finom planu, nekako se još može promeniti, može se uticati na njega. Ako se međutim, na finom planu događaj desio, nije ga moguće izmeniti. Ako se havarija desila na finom planu, ona će se neumitno desiti i na spoljašnjem. Istina, umesto leša, u autu može ostati živ čovek. Kako se ispostavilo, to je moguće.

Sećam se, pre petnaest godina u razgovoru sa jednom ženom, rekao sam da u njenom polju vidim brzu smrt. Objasnio sam joj da mora odmah da smanji svoju uvređenost na sebe i svoju sudbinu, da mora da oprosti bliskima. Posle dva dana, krenula je sa vozačem na aerodrom. Vozač je bio mlad i drzak mladić. Pri brzini od 170 km/h ušli su u tunel, u kome se posle kiše stvorila velika bara koja je napravila vodeni jastuk. Automobil se razbio o zidove tunela za par sekundi; vozač i putnica su ostali živi, potpuno nepovređeni.

Posle ovog slučaja zabranio sam sebi viđenje neizbežne smrti. Čovek je tako napravljen –plaši se smrti i ne može da prihvati neizbežnost. Kada sa tavkim osećanjima naletiš na neizbežnu situaciju na finim planovima, boreći se sa njom, možeš uništiti ne samo svoju energiju, već i energiju svojih potomaka i svojih budućih života. Zato je viđenje neizbežnih događaja na finim planovima izuzetno opasno. Isto tako je opasno i govoriti o njima. Može ih videti i shvatiti samo čovek čija volja nije u sukobu sa Božanskom voljom, a takvi ljudi se pojavljuju izuzetno retko.

Nisam hteo da umrem i zato sam u sebi postavio unutrašnju zabranu na viđenje neizbežnih događaja. „Naštimovao“ sam se da vidim u polju samo onu smrt koja se možeizbeći. Posle toga, neočekivane smrti pozanika i pacijenata su me šokirale. Nisam mogao da oprostim sebi što ih nisam upozorio na opasnost, što nisam uspeo da je vidim. Prosto sam zaboravio da sam sebi zabranio da vidim takve događaje i što me je spasilo.

112

С,Н.Лазарев Шесто шездесет шест

Početkom juna 2008. godine jako me je zabolelo grlo. Pre svega, to je bilo povezano sa energijom Amerike. Molio sam se pokušavajući da pomognem velikoj grupi ljudi da isprave i razviju sistem prioriteta. Da bi im bilo lakše.

A posle nekoliko dana desio se vrlo zanimljiv događaj. Opet je počelo da me boli grlo. Pokušao sam da vidim uzrok toga na finom planu. Pokazalo se da je u pitanju jedan čovek, muškarac, koji živi u drugom gradu. Zbog nečega bio takođe u prilično lošem stanju. Za svaki slučaj, pokušao sam da sebe dovedem u red, istovremeno mu pomažući da se izbalansira.

Par dana kasnije shvatio sam šta se desilo. Čovek me je pozvao i ispričao da kada je vozio velikom brzinom po putu, na kratko je izgubio svest. U punoj brzini je prešao u suprotnu traku – došlo je do direktnog sudara sa automobilom koji je dolazio iz suprotnogsmera u kome je bio samo jedan čovek. Obojica su ostali živi, istina zadobili su manje povrede. Treba iskreno priznati, da sam tog čoveka petnaestak dana ranije upozorio, da postoje ozbiljni problemi sa njegovom budućnošću, čak da se nazire smrt. Prosto sam mu to nagovestio, kao Ciganka koja govori o skorom preseljenju u drugi grad.

Dakle, negde sredinom juna, naglo mi se stanje poboljšalo i od tada ni jednom se nije pojavila nelagodnost povezana sa nekom grupom ljudi. Imao sam tri pretpostavke.

Prva. Pojavila mi se nelagodnost i na osnovu te fizičke nelagodnosti izmislio sam razne strahove.

Druga. Ipak sam uspeo da pomognem ljudima da se poprave i događaj se nije u potpunosti ostvario.

Treća. Dok nešto još moglo da se promeni, ljudi su mi se priključili, no kada se događaj na finom planu već desio, taj proces je zaustavljen.

Jedna od tri pretpostavke je tačna, koja pokazaće vreme.

To jest, apokalipsa je opozvana?

Ja mislim da je odložena. To je dobar razlog da se pozabavimo svojom dušom. Utoliko pre što na čelo i na desnu ruku još nisu počeli da stavljaju oznake.

Govorite o čipovima?

113

С,Н.Лазарев Шесто шездесет шест

Da. Nedavno su u jednoj televizijskoj emisiji pokazali bračni par iz Majamija. Oni su sa oduševljenjem pričali da su im stavili čipove i da se sada ničega ne boje. Svi podaci o njima nalaze se u čipu. Ako neko od njih izgubi svest, odmah će stići pomoć. Samo pozitvne stvari.

Ispada da je takav sistem kontrole pozitivan?

Nema stvari koje su samo loše ili samo dobre. U rukama jednog lekara lek može postati otrov, u rukama drugog – opasan proizvod, a u rukama trećeg – dragoceni lek. Velika mogućnost kontrole može biti vrlo opasna kada postoji nesavršeno mišljenje.

A zašto se čipovi stavljaju baš na čelo i desnu ruku?

Čip je električna naprava, za rad mu je potrebna električna energija. Ta energija nastaje pri promeni temperature. Znači, čip može dugo da radi na onim delovima tela na kojima dolazi do najvećeg promene temperature. Te zone se nalaze na čelu i desnoj ruci.

A šta znači broj 666?

Po Bibliji Bog je stvorio Zemlju za šest dana. Šestostrano pčelinje saće simvolizuje ustrojstvo vasione. Tako da broj 6 u nekoj meri odražava ritam vasione koju je Bog stvorio.

Čovek se sastoji iz tri dela: telo, duh i duša, to jest materija, prostor i vreme. Kada se ne klanjamo Bogu, već nečemu što je On stvorio, to jest kada se vraćamo idolopoklonstvu, tada se klanjamo trima šesticama.

Da li će nam stavljati čipove ili neće?

U Americi će se to neizbežno desiti. Objasniću zašto. U Americi, pravnici imaju veliki ugled i zauzimaju visoke položaje, za razliku od Evrope. U Americi se poštovanju zakonapridaje veoma velika pažnja, na tome „stoji“ cela Amerika. No, ovde postoji određeni paradoks. Sa jedne strane iskusan advokat može „zaobići“ svaki zakon, a sa druge strane, poštovanje zakona u Americi se izrazito podstiče. Objašnjenje je vrlo jednostavno. Moralni zakon u Sjedinjenim Državama ne funkcioniše. Samo sud ima pravo da odredi da li si zločinac ili nisi. Kada moralni zakon slabi mora da jača upravni i krivični.

Setite se Sovjetskog Saveza. Komunisti su osuđivali stari buržoaski moral i stvorili novi, pozajmivši osnovu od hrišćanstva. To su bile ideje ravnopravnosti, opšteg bogatstva, jedinstva svih ljudi, to jest podražavanje prvih hrišćanskih opšitna.

dždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždždž

Bila je to alternativa pravoslavlju, koje se nalazilo u podređenom položaju u državi. No,

114

С,Н.Лазарев Шесто шездесет шест

odrekavši se religije, boljševici su se odrekli i morala, tako da je prvih godina sovjetske vlasti bilo neverovatno mnogo krađa i pljački. Sloboda nemorala su krađe, otimačine i ubistva. Tada su napravljeni konc-logori. Počela je totalna kontrola građana, praćenje, uhođenje. Zatvori su bili prepuni.

Ko je prestupnik? Onaj koji pre svega narušava Božanski zakon, odričući se ljubavi. Zatim taj čovek krši moralni zakon, u početku neprimetno, klanjajući se duhovnim ili materijalnim kumirima, prestajući da se stara o svojoj duši, ne poštujući roditelje, počinjeda zavidi i laže. Pre ili kasnije to se završava krađom ili ubistvom, to jest prestup isplivava na površinu.

Savremena psihologija još nije sazrela da bi mogla da uvidi vezu između vere i morala, psihopatologije i narušavanja zapovesti. Modereni psiholozi odlično shvataju da uninije i pesimizam vode u bolest i ruše čovekovu sudbinu. Svaki psiholog će vas dugo ubeđivati da treba da se smejete, da treba da budete optimista. Ali da su pesimizam i prezir rezultat osuđivanja drugih ljudi, psiholozi ne znaju; jer veza između svih osećanja je vidljiva samo na finim, duhovnim planovima, koji su nedostupni ljudima koji razmišljaju materijalistički.

Osuđivanje ljudi, nezadovoljstvo okolnim svetom, nerihvatanje svoje sudbine, proizilazi iz neprihvatanja Božije volje. A to neprihvatanje se pojavljuje kao rezultat smanjene potrebe za ljubavlju i sjedinjenja sa Bogom.

Dakle, sovjetska vlast je stvorila neverovatnu količinu prestupnika. Bilo ih je dve vrste: oni koji su kršili Božanske i moralne zakone, to jest kriminalci i oni koji su kršili zakone sovjetske vlasti, to jest politički prestupnici. Prema kriminalcima odnos je bio mnogo pravičniji. Oni su prihvaćeni kao „socijalno bliski“. Sa druge strane, ljude koji su pokušavali da sačuvaju moral i veru, sovjetska vlast je uništavala kao konkurente. I to je potpuno logično. Kada stado juri u propast, ono se klanja onome koji trči ispred svih. Onoga koji pokuša da ih zaustavi, zgaziće. Pokušavajući da izgradi Carstvo Božije na zemlji, pokušavajući da izgradi formu iako je sadržaj izgubljen, svjetska vlast je stvarala nemoralne ljude. Upravo zato je i počeo Drugi svetski rat i oko trideset miliona ljudi u Svojetskom Savezu je poginulo. A u osnovi svega je nepravilan pogled na svet.

Komunisti su pokušali da čoveka učine srećnim preko poštovanja spoljašnjih zakona, oduzimajući privatnu svojinu, uništavajući prestupnike, šaljući ih u zatvor za sitne

115

С,Н.Лазарев Шесто шездесет шест

prekršaje. Međutim, ispostavilo se da ta surovost nije donela rezultate; jer nijedan krivični zakon se neće poštovati, ako se ne poštuje moralni zakon. Pogrešno razmišljanje komunista je ubijalo ljubav. A to je već prvi korak ka zločinu.

Pojasniću to primerom. Ljubav – to su uvek dve suprotnosti. To je zadovoljstvo i odvezanost. To je individualno i kolektivno. U harmoničnom društvu treba da postoji i privatna i kolektivna svojina. Njihov međusoban uticaj obezbeđuje razvitak. Prelazak individualne svesti u kolektivnu i obrnuto takođe dovodi do razvitaka. Pokušaj da se ljudiučine srećnim tako što će biti uništena inididualna svest i privatna svojina, neizbežno je morao da dovede do zaustavljanja razvitka i stvaranju sredine za nove prestupe.

Zašto je sovjetska vlast tako oštro kažnjavala i najmanje ideološke prestupe? Zato što se ona održavala na ideji. Kada su ljudi prestali da veruju u svetlu budućost i postulate komunizma, država je bila osuđena. Zašto je u Svojetskom Savezu ruski narod bio najugnjetavaniji? Zašto nije postojala Ruska akademija nauka? Zato što su Rusi trebali dabudu cement za spajanje i učvršćivanje svih naroda i narodnosti. Zato ruski narod nije mogao da ima svoj identitet. Ako ideja, cilj koji objedinjuje ljude počinje da slabi, onda se preduzima sve više pokšaja da se država spasi preko spoljašnjeg ujedinjenja. U Sovjestkom Savezu svaki čovek je imao dosije, u svakom su videli prestupnika, gušili su svaku individulanost i moguću nepredvidljivost.

Zapadne zemlje su mislile da je poputna pasivnost sovjetskog naroda, njegova bespomoćnost pred vlašću, rezultat ideologije i vere u socijalizam. U suštini to je zapravobio rezultat potpune kontrole, kontrole i gušenja ličnosti svakog čoveka. Ako je sredina u kojoj se nalazi životinja nepovoljna za njen život, ona će polako umirati. Čovek se razlikuje od životinje po tome što manje zavisi od sredine u kojoj živi, po tome da je može preoblikovati. Energiju za preobražaj sveta čovek crpi iz svoje duše. Ako duša počne da umire, strateško preživljavanje se završava.

Zašto su čivnonici u Rusiji i vreme Sovjetskog Saveza, poslednjih dvadesteak godina, tako nemilosrdno istrbljavali svoj narod? Zato što je ideja moralnog prevaspitavanja prestupnika doživala krah. Bez ljubavi i vere nije moguće izmeniti čovekov karakter. A kada moralni zakoni ne deluju, krivični zakoni moraju biti sve suroviji. Tada je potrebno činovniku, kao izvršiocu zakona, dati najšira ovlašćenja.

Možda će zvučati čudno, ali sada u Americi počinju isti oni procesi koji su nam tako

116

С,Н.Лазарев Шесто шездесет шест

dobro poznati iz Sovjetskog Saveza. Pri tome, ti procesi su neizbežni jer su državni zakoni postavljeni iznad pravednosti i morala. Već sada belci imaju manja prava u poređenju sa crncima. Zašto se oni tako odnose prema ideji o rasnoj diskriminaciji? Zato što pokšavaju da ujedine zemlju spolja, a ona se iznutra raspada. Tako da će se prava belaca u Amerci i dalje ograničavati.

Čuo sam da je jedan dobitnik Nobelove nagrade dozvolio sebi da izrekne jednu, reklo bi se, bezazlenu misao o tome da su crnci genetski predisponirani za trčanje, košarku i boks.Za to imaju mnogo više sposobnosti nego za matematiku, fiziku i egzaktne nauke. Posle toga su mu oduzeli sve nagrade, premije i zvanja i izbacili ga sa posla. U Sovjetskom Savezu bio bi proglašen za klasnog neprijatelja i sedeo bi u zatvoru kao politički zatvorenik.

A sada ću reći svoje mišljenje, koje takođe može biti neočekivano, iznenađujuće. Rušenje„kula-bliznakinja“ koje su organizovale američke specijalne službe, bilo je usmereno ne toliko na jačenje međunarodne dominacije SAD i formiranja novih baza, koliko za gušenje, tlačenje, sopstvenog naroda i pojačavanje kontrole nad njim. I zaista, pod parolom borbe sa terorizmom u SAD počinju da se primenjuju zakoni koji uništavaju onošto se ponosno nazivalo „zapadna demokratija“.

Narod prestaje da kontroliše vlast. Naravno, parola „narod treba da upravlja državom“ je potpuni blef. Zamislite autobus prepun ljudi; jedan od njih kaže: „Hajde da svi uzmemo volan i upravljamo autobousom.“ Ako on bude ozbiljan u tom zahtevu, jednostavno će gaizbaciti iz autobusa jer je to nerealno i nemoguće.

Kako se upravlja autobusom? Kao prvo, mora da biti određena maršruta i sve stanice. Kao drugo, mora postojati vozač, profesionalno obučen. Kao treće, vozač autobusa mora da bude pod kontrolom ljudi koji se voze u autobusu, to jest, ako je pijan ili neodgovoran,oni imaju pravo da mu ne dopuste da upravlja autobusom.

Zamislite da putnici ulaze u autobus ne znajući kuda ide. Vozač je zaštićen od putnika neprobojnim staklom i oni ne mogu da mu priđu. Ako pokušaju da iskoče iz autobusa ubiće ih strujom. Kada neko pokuša da ustane sa mesta, vozačev pomoćnik, puca u njega gumenim mecima, kroz usku puškarnicu napravljenu u neprobojnom staklu. To je model Sovjetskog Saveza.

117

С,Н.Лазарев Шесто шездесет шест

A kako izgleda američki autobus? Maršruta kao da je poznata – hleba i igara, no nije tačno određena. Zato je vozač dostupan putnicima. Ako je pijan ili neuračunljiv, oni će gazbaciti iz fotelje. To se desilo Niksonu koji je uhvaćen u prisluškivanju, to jest u rušenju američke demokratije; zatim Klintonu – skandal koji je svima poznat. Zašto je to urađeno? Da bi se dokazalo da se u Americi svi podčinjavaju zakonu. Zašto je to bilo potrebno i šta je iz toga proizašlo?

Odgovor je prost. Pošovanje zakona u Amerci je počelo da opada. A to je jedina stvar na kojoj se drži ta ogromna država. Da li je to pomoglo? Sudeći po svemu, ne mnogo. To jest, vlast mora poći putem represije. Naravno, konclogora i totalnog uništenja, kao u Sovjetskom Savezu neće biti. Međutim, doći će do totalne kontrole, prisluškivanja, upravljanja svešću i otkrivanja budućih nepouzdanih ljudi još u ranom detinjstvu. Izgledahumanije, ali je u suštini je mnogo opasnije, jer sovjetska vlast se borila sa prestupnicima na fizičkom nivou, shvativši da vaspitavanje ne može da kontroliše. Amerika će dejstvovati na nivou duše, podsvesti.

Setite se, već sam pričao o ljudima koji stoje u liftu, a nemaju auru. Mrtvi su, a još to ne znaju. Siledžijski metodi u odnosu prema duši dovešće do sličnih rezultata. Preventiva protiv kriminaliteta se sastoji u vaspitavanju vere, ljubavi i morala, jer svako od nas, kadase odrekne ljubavi, iste sekunde postaje budući prestupnik.

Kada sam počeo da radim nikako nisam mogao da shvatim uzroke neočekivanih eksplozija mržnje i surovosti u mojoj duši. Onda sam počeo jednostavno da se usredsređujem na ta emocionalna stanja i da se prisećam šta se pre toga desilo. I pojavila se vrlo zanimljiva činjenica: kada sam se odricao od ljubavi prema nekom čoveku, osuđujući ga, vređajući se, želeći da se rastanem sa njim, posle nekog vremena u mojoj duši bi planula želja da nekoga udarim, ponizim, zamrzim.

Sjedinjene Države, kao i svojevremeno Sovjetski Savez, jednom rukom ruše moral, a drugom su prinuđene da pojačavaju i pooštravaju kontrolu i kazne za kršenje zakona. U Sovjetskom Savezu u kome se državna vlast pretvorila u razbojničku bandu, da bi kvalitetnije objasnili totalnu kontrolu i gušenje naroda, koristili su lik „neprijatelja“. Svuda su bili plakati: „Neprijatelj ne spava“, „Neprijatelj ima oči i uši“, „Unutrašnji neprijatelj je najopasniji“ i tako dalje. Ta borba sa neprijateljima naroda, spolja gledano,

118

С,Н.Лазарев Шесто шездесет шест

potpuno besmislena, rušeći ekonomski i tehnički potencijal zemlje, u suštini je bila mera zastrašivanja.

Bezmoralno društvo se vraća idolopoklonstvu, to jest ka prvobitnim oblicima morala, i tada se svako narušavanje završava smrću. Slika međunarodnih terorista omogućila je današnjem američkom predsedniku (Buš-mlađi) da počne rušenje povratne veze sa društvom, da raširi svemoć represivnog činovničkog aparata. No pokušaj borbe sa kriminalom kroz nasilje i uništavanja dovešće samo do rasta nasilja, jer će takav način borbe stvoriti plodno tlo za budući kriminal, uništenjem ljubavi i morala.

Takva situacija će neizbežno prisiliti Ameriku da svim stanovnicima stavi čipove, a zatim, uz pomoć tih čipova da konroliše podsvest ljudi i upravlja njima; u početku, da bi se sprečila agresivna ponašanja i namere. Ako jedan čovek stavi drugog u potpunu zavisnost to se naziva ropstvo. A kada jedan čovek u potpunosti podčini sebi dušu drugogčoveka to se naziva đavolizam. Duša svakog čoveka je povezana sa celom vasionom. Takvi procesi su za vasionu opasni, zato teško da će potrajati dugo.

Setite se kada je car David naredio popis stanovništva. Bog ga je kaznio zbog toga. Sada to izgleda smešno. A smisao te priče je lako odgonetnuti. Čovek nema pravo da potpuno kontroliše život i rad drugih ljudi. Fizički rob teži ka Bogu – poniženje ga podstiče ka veri. Duhovni rob na Boga zaboravlja. Kada gospodar poptuno kontroliše život svojih podanika, to je opasno za njihove duše. Ni administrativni, ni krivični zakoni ne trebaju uprvom redu da upravljaju životima građana. Pre svega to treba da bude ljubav, vera i moralni zakon.

Savremeni pravnici su zaboravili da je svrha svakog zakona – održavanje i jačanje morala. U svetu sada teče normalni, zakonomerni raspad, koji je predskazan još u Apokalipsi. Tako da je beskorisno protestvovati zbog pasoša i sl. Sve što se dešava, već se na finom planu dogodilo. U najvećem broju slučajeva, borba sa događajima koji su se odigrali na finom planu nema efekta. Svaki čovek je sada dužan da vaspitava u sebi stremljenje prema Tvorcu, ljubav i moral, poštujući zapovesti. To i jeste najbolji način borbe za spas čovečanstva.

Pravilan pogled na svet je zaloga budućeg pravilnog delovanja, ponašanja. Ispravna osećanja i pogled na svet – to je već pravilno ponašanje.

119

С,Н.Лазарев Шесто шездесет шест

A šta će biti sa genetski modfikovanim proizvodima? – zanima se neko od slušalaca.

Kao prvo, naučnici su utvrdili da se broj malignih obolenja nalgo povećava u regionima ukojima je povećana potrošnja genetski modifikovanih proizvoda. Sa moje tačke gledišta, čoveku koji upotrebljava genetski modifikovane proizvode, ruši se budućnost, to jest dolazi do potupnog uništenja potomaka. No, smatram da čoveku koji stremi ka Bogu, ti proizvodi ne mogu naneti veliku štetu. Sama situacija nas tera da se aktivnije staramo o duši.

U Rusiji je sada praktično uništeno seosko gazdinstvo. Meso proizvedeno u Rusiji zauzima 5-7% tržišta mesa. Pod vidom proizvodnje mesa, zapravo se uvozi meso iz drugih država, često iz njihovih vojnih rezervi. Zaključak je jednostavn – treba jesti manje mesa. Ista situacija je i sa pivom.

Sećam se piva koje su ranije pravili. Ono što se danas proizvodi, ne može se nazvati pivom. To sam shvatio kada sam na odmoru nekoliko dana pio pivo, a onda dobio krvavudijareju. Jedino pivo posle kojeg mi nije bilo loše, probao sam u Češkoj, u Pragu. To je bio normalan napitak. U februaru ove godine bio sam na skijanju u Austriji. Moj poznanik iz Praga, takođe je dolazio u isto mesto na skijanje, pa sam ga zamolio, sećajućise prošlosti, da donese pivo. Kupio ga je u pivnici i doneo. Sa zadovoljstvom sam probao to pivo, no ukus mu je bio odvratan. Tačnije, bio je to ukus piva koje se danas proizvodi. Shvatio sam da ni u Češkoj više nema normalnog piva. A nedavno sam elektronskom poštom dobio informaciju da je i Češka prešla na svetske standarde proizvodnje piva, to jest hemija i alkohol. Zaključak je jednostavan – ne treba se nervirati. Treba prestati piti pivo. Ako nas situacija tera da ograničimo svoje potrebe, u tome treba videti ne samo loše, već i dobro. Bolje je na vreme navići svoj želudaca na minimalne količine jednostavne hrane. Ko zna šta će se deseti u naredenim godinama?

Ovde je, kao i uvek, usledilo neočekivano pitanje. Kažem „kao i uvek“ jer nočekivana pitanja postavljaju žene i deca. Oni žive povinujući se osećanjima, osećanje nije moguće predvideti. Ponašanje i pitanja muškaraca mnogo je lakše predvideti.

Jedna žena je postavila pitanje: - Zašto su u Americi prestali da poštuju zakon?

Odgovorio sam: - Zato što su ga ubili 1962. godine. – I dodao: - Zajedno sa američkim predsednikom. Stvar je u tome što među visokoorganizovanim životinjama ispunjavanje zakona ne garantuju instinkti, već vođa. On je garant sigurnosti i ispunjavanja principa pokojima ljudi žive.

120

С,Н.Лазарев Шесто шездесет шест

SAD je zemlja koju se pre svega naselili avanturisti i kriminalci. Kolektivna svest nije nikada bila njihova odlika. Naprotiv, kod njih je uvek bio povišen egoizam, a individualistički način mišljenja je imao prednost nad kolektivnim. Zato se američka demokratija i međusobno poštovanje ljudi zasniva na pronalasku gospodina Kolta. Upravo je pištolj u ruci svakoga stvorio razvnopravnost u toj zemlji; upravo je zato bilo potrebno skrupulozno poštovanje državnih zakona, pošto je novac često gurao moral u stranu.

Ipak, Amerikanci su uvek bili verujući narod. Na današnji dan, po rezultatima anketa, u Americi ima tri-četiri puta više verujućih nego u Rusiji. Istina, vera se u osnovi pretvorilau čisto formalno poštovanje opšte prihvaćenih normi. Ali to nije smetalo da na inerciji morala i vere Amerika preživi i razvija se. Sudeći po svemu prvi korak ka propasti počeo je posle Drugog svetskog rata, kada se Amerika obogatila i kada je u zapadnom svetu počela seksulana revolucija.

Nepoštovanje moralnog zakona, neizbežno vodi nepoštovanju državnih zakona. Setite se Francuske revolucije. U početku imamo krizu katoličanstva. Društvo više ne veruje u Boga i ne pridžava se najviših moralnih zakona. Zatim dolazi do nepoštovanja države i njenih predstavnika. Posle toga, revolucija i rat. Isto se desilo u Rusiji, samo u mnogo većem obimu.

Šta možemo videti u Americi? Početkom 60-tih godina prošlog veka počinje da slabi moralni zakon. I odmah ubijaju predsednika Kenedija, koji je garant poštovanja urpavnih i krivičnih zakona. Da su pronašli organizatore ubistva, pokolebana vera u državne zakone bila bi ojačana. To je bio izazov celom američkom društvu. Ipak oranizatore nisu našli. Jasno, svi su znali naručioce ubistva, no oni su bili iznad svih zakona. U podsvesti svakog Amerikanca predsednik je simvol držav i njegovo nekažnjeno ubistvo je osuda cele države.

Dakle, ko je ubio Kenedija?

Osmehnuo sam se.

Mi se možemo osloniti samo na priče i glasine. Ako neko pokuša da pronađe dokaze, pre svega će ga ubiti.

121

С,Н.Лазарев Шесто шездесет шест

Meni je bila zanimljiva informacija koju je izneo deputat Dume u jednoj televizijskoj emisiji. Danjašom Amerikom upravljaju dvesta najbogatijih klanova. Oni određuju zakone zemlje, postavljaju predsednike, odlučuju šta je moralno, a šta nije. Predsednik Kenedi je bio štićenik najuticajnijeg klana, koji su predvodile italijanske porodice. Faktički, njima je pripadala Kuba.

Kada se posle Karibske krize, Kuba oslobodila uticaja Amerike, predsedniku Kenediju je postavljeno pitanje: „Kako si to mogao da dopusitš, i šta ćeš učiniti da vratimo Kubu nazad?“ Trebao je da odgovori: „Kubu ćemo vratiti, uradiću sve što je moguće“. Time bi spasio sebi život, pošto bi im tada bio potreban za ostvarivanje tog programa. No predsednik se nije pokazao dalekovidim. Rekao je: „Kubu smo, takođe, izgubili“ – i time potpisao sebi smrtnu presudu.

Začuđujuće je koliko informacija saznajemo preko običnih priča i glasina. Deputat je rekao da su italijanske porodice donele odluku po kojoj ni jedan čovek iz klana Kenedi u toku narednih sto godina ne može biti predsednik. Zato je senator Robert Kenedi, kada je dobio realne šanse da postane predsednik, odmah ubijen. Ubicu, naravno, nisu našli.

Poštovanje prema predsednicima i vlasti posednjih decenija u Americi naglo opada. Današnji predsednik (Buš-mlađi) učinio je sve da to poštovanje bude minimalno. I najvažnije, sa tim postepenim raspadom država ne može izaći na kraj. Sistem američke demokratije omugućava prelep život svakom bogatom kriminalcu. Po zakonu se ne može uhvatiti – na put će stati čitava armija pravnika. A kada je moralni zakon nemoćan, delujezakon sile. I taj zakon sile, zakon jačeg, koji se oslanja na novac, Amerika prenosi i u međunarodne odnose. Znači, sve ide ka revoluciji i ratu. Istina, u naše vreme to će biti kraj cele ciilizacije.

Pre dve hiljade godina Hristos je rekao: Ne možete služiti Bogu i mamonu (Lk. 16,13). Uzgred, sa ovom izrekom povezan je jedan zanimljiv događaj. Posle višegodišnjih istraživanja i analiza desetak hiljada slučajeva jasno sam video kako se problemi duše pretvaraju u probleme svesti i tela. No jedna priča iz Jevanđelja mi je bila potpuno nejasna. To je priča o sticanju nepravednog bogatstva. U njoj se govori kako upravnik dugo obmanjuje svoga gazdu. Gazda, saznavši za to odlučuje da ga otpusti. Shvativši da će izgubiti posao, trči kod dužnika i prepravlja priznanice, nekoliko puta umanjujući njihov dug. To jest, ponovo izdaje gazdu. Ovde imamo narušavanje polovine od deset zapovesti: laž, krađa, nepoštovanje starijih, izdaja, pohlepa, otimanje. Potpuno

122

С,Н.Лазарев Шесто шездесет шест

neobjašnjivo, no gazda hvali slugu-izdajnika. I sa Hristove tačke gledišta taj čovek je primer kako se treba ponašati!

Pokušavao sam da shvatim o čemu se radi, no nisam mogao. Onda sam počeo da čitam dalje i naišao na rečenicu: I ja vama kažem: Načinite sebi prijatelje bogatsvom nepravdenim da bi vas kad osiromašite primili u večna obitališta (Lk, 16,9). A posle nekoliko redova naišao sam na rečenicu: Ne možete služiti Bogu i mamonu i odjednom mi je sinulo. Setio sam se knjige koju je napisao jedan Francuz. Čini mi se da se zove: „Ispovest dželata“. U njoj priča o jednom izuzetno pouzdanom Nemcu koji u potpunosti poštuje zakon. Niko nikada nije mogao da ga prekori zbog prevare ili nesavesnom odnosuprema poslu. A onda je počeo rat i taj čovek je postao komandant konc-logora; bio je odgovoran za dobru organizaciju i neprekidan rad svoga „preduzeća“. Ali pojavio se problem – bilo je mnogo ubijenih ljudi i peći nisu uspevale da ih spale. Ipak, kao vredan iposlu predan čovek, uspeo je da usavrši taj proces, pa je zahvaljujući njemu u konc-logorima bilo ubijeno pola milion ljudi više. On je časno služio svome gazdi. Bio je građanin koji je poštovao zakon; veran svom građanskom i moralnom dugu. No njegova čast, osećanje dužnosti, odgovornost i vernost povećale su broj ubijenih za pola miliona. Da mu je najvažniji bio moralni zakon, učinio bi posao spaljivanja manje efikasnim i verovatno spasio život dva miliona ljudi. Ne govoreći uopšte o tome da se verovatno takvim „poslom“ ne bi ni bavio.

A sada zamislite, šta će biti sa Amerikom, Rusijom ili Kinom, ako državna politika i krivični zakoni budu radili protiv morala i ljubavi? Takvu politiku i takve zakone možemo pronaći samo jedan izraz: šesto šezdeset šest.

Uzgred, poznata fraza „gest – to je pokret duše“ samo je ponekad tačna. Čovekova duša se izražava i u pogledu. No, najpotpunije se izražava rečima. Poslednjih decenija primećen je zanimljiv fenomen. Današnja materijalistička civilizacija usmerena je na materijalna i duhovna blaga; i kultura govora ide u istom pravcu. Ono što se ne razvija, umire. Pojam duše, kao i pojam morala, sve su manje potrebni zapadnom društvu. I to se primećuje i u književnom i u svakodnevnom jeziku.

Moja prijateljica, koja živi u Njujorku, pre nekoliko godina, začuđeno je primetila: „Uskoro će se u našoj zemlji ljudi sporazumevati kao majmuni. Jezik je toliko uprošćen, postao je toliko običan, da je gotovo nemoguće njime opisati osećanja, stanje duše!“

123

С,Н.Лазарев Шесто шездесет шест

Pošto je u Rusiji pojam duše bio oduvek veoma važan, ruski jezik još uvek čuva svoju sočnost i bogatstvo. Uzgred, u ruskom jeziku reč „šesterka“(šestica) se često upotrebljavaza ljude koji su zavisni, servilni, udvorice. „Šesterkom“(šesticom) nazivaju čoveka slabe duše, za koga su materijalno i duhovno suviše značajni, vredni. Teško će u bližoj budućnosti u Rusiji biti ponovno popularno udvorištvo i njegovo veličanje. Jezik može nesamo da ubija ljubav, već i da je štiti.

124

С,Н.Лазарев Шесто шездесет шест

125