U čast i spomen…

… na poginule i u ratu od ranjavanja umrle pripadnike 138. brigade HV: Jerka Barešića, Josipa Blaževića, Miodraga Butorca, Vlastimira Corela, Ljubomira Gašparca, Ivicu Golića, Božidara Jambrešića, Miljenka Jelineka, Borisa Krnčevića, Roberta Marelju – Bošnjaka, Milana Nišića, Zdravka Mulca, Zorana Teodorovića, Milorada Vlahovića i Mana Vujnovića.

… svim pripadnicima 138. brigade HV „Goranskim risovima“, koji su u vrijeme Domovinskog rata u Gorskom kotaru i na Ličkoj bojišnici, od 1991. do 1995., pokazali spremnost i odlučnost u obrani suvereniteta, samostojnosti, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske.

… njihovim obiteljima, koje su ih sve vrijeme Domovinskog rata sa strepnjom čekale.

...za naraštaje koji su rođeni ratnih godina Domovinskog rata i poslije, Spomen prostor „Goranski risovi“ Delnice, otvoren 28. lipnja 2008. godine, zauvijek će ostati materijalni dokaz ponosa pripadnika „Goranske brigade“ na ono, što su svojim učešćem u ratnim godinama Domovinskog rata učinili za budućnost svoje Domovine.

Sadržaj

U čast i spomen………………………………….................Sadržaj.....………………………………………………………. Riječi autora monografije…………………………………… Riječ general pukovnika Marijana Marekovića............. Poštovani pripadnici „Goranske brigade“.....................Predgovor …………………..............................…………..Riječ urednika..……………………………………………….. Ono goransko….……………………………………………….Delnice naoružale Hrvatsku………………………………...Gorani odlučni u obrani Hrvatske…………………………Samostalni Lovački vod „Crna udovica“.…………………Sat domovinskog odgoja……………………………………..Kako je uhvaćen pilot MIG-a 21?………………………….Lika 1991....…………………………………………………….Lika 1992.……………………………………………………….Aktivnosti 3. bojne 138. brigade HV..…………………….O ratnom dnevniku brigade…………………………………Centar i središte HV za spec. obuku ročnog sastava u Delnicama……………….........................................…….S ratišta u Lici od srpnja 1992. godine...………..………Sve veća napetost na prvoj crti bojišnice……....………..Iz kulturno umjetničkih i športskih zbivanja u 1992. .Iz foto – arhive kluba 138. br. HV 1991/92.…………….Lika 1993.……………….............……………………………Logistička potpora………………………………………........1993. započinje nesretnim slučajem…………….....…….Lika 1994. ………………………………………………………Iz foto – arhive Kluba 138. br. HV 1993/94.................Lika 1995.…………………………….........................…….Obuka………………………………………………....…………Priprema i provedba napadnih operacija.………………..Gorani, Primorci i Boduli ratovali zajedno..……………..Primorsko-goranski tajfun u hrvatskoj „Oluji“………....VRA „Oluja“ zemljovidi akcija…...........…………………..Pripadnici 138. dp koji su sudjelovali u VRA „Oluja“ prema evidenciji Zapovjedništva iz listopada 1995....... Izdvojeno iz foto – arhive…………………..................…..

„Vlak slobode“……………………………..................……..Povratak iz Like…………...…………………………………..Obljetnice……………………………………………….....……Krčka bojna u obrani slobode....................……………..Iz podsjetnika na događaje 1990/91.……………………..Četvrta bojna 111. brigade ZNG – Krčka bojna ………..Iz aktivnosti bojne na otoku Krku……………………...…Odlazak na Ličko ratište.……………………………………. Novi položaji…………………….....………………………….. Suradnja građanskih i vojnih vlasti…….………………… Iz foto-arhive Krčke bojne 1991/92.……………………… Iz arhive IV SO Krk…………………………….........………. Povratak u Liku……………………………………………….. Iz foto-arhive Krčke bojne 1995. .............…………….... Domobranska bojna Opatija……………………………….. Od prvih dana u obrani Domovine…………………..…… Iz foto-arhive Liburnijskih bojovnika…………...……….. Brinjski kraj u Domovinskom ratu……………….....…… Ivica Mesić, načelnik Općine brinje, uvodnik…….…….. Pukovnik Radotić: Osjetio sam olakšanje dolaskom 138. u Liku................................................................. Domobranska satnija Brinje………………………………..Dani poslije.................................................................Prvenstva Hrvatske vojske u biatlonu i skijaškom trčanju........................................................................ Prvo prvenstvo 1996. godine……………………………….. Drugo prvenstvo 1997. godine…………………………......Spomen prostoriSpomen prostor „Goranski risovi“ Delnice………………. Spomen stranice poginulih branitelja .…………………..Spomen prostor „Golubinjak“ Lokve……………….....….Spomen prostor „Zalesina“ …………………….……....…..Spomen park Brinje……….............………………………………………….Uz 15. obljetnicu ustroja 138. brigade HV Državna odlikovanja „Risovima“…..……………………….Klub 138. brigade HV „Goranski risovi“ ............………. Godišnja nagrada Grada Delnica Klubu 138. brigade HV u 2009. godini………….........................................Ono goransko………....……………………………………………..Goranski risovi“ 1992.-1995., popis pripadnika…….... Jeste li znali? …………………………………………………..

Riječ autora

Ono što smo željeli reći a prije svega napisati o ratnom putu „Goranskih risova“ u Domovinskom ratu, vodiljom prikupljene građe i dostupnim izvorima sada, po publiciranju drugog dijela monografije, zapravo govorimo o sadržajima junaštva, odanosti i žrtve Gorana, Primoraca i Bodula, kao potvrdi ostvarenja vjekovne želje brojnih generacija drage nam Domovine za slobodom njezinog naroda. Vjerujemo da smo prenijeli i dali čitateljstvu štivo kojim će se i neposredni sudionici i svjedoci ratnih vremena prisjetiti tih dana a mladež, koja tek dolazi, znati će čuvati istinu o sada već povijesnim danima jednog vremena, u kojem se branila i obranila sloboda hrvatskog prostora. Prenijeti zbivanja i događaje u zoni odgovornosti „Goranske brigade“ od jeseni 1991. do istog tog razdoblja 1995. godine, u sadržaje dviju monografija, nimalo nije bila laka zadaća. Vođeni iskustvom pisanja prve monografije, o ratnoj goranskoj jeseni i zimi 1991. godine i prvim danima goranskih bojovnika na prvoj crti ratišta u brinjskom kraju, nastojali smo zadržati istu razinu rada glede stila pisanja za ovaj drugi, još zahtjevni projekt, monografije o „Goranskim risovima“ na Ličkom ratištu. Neke od zadaća odradili smo još 1997. i 1998. godine, što nam je uvelike olakšalo pisanje prethodne a poglavito sadržaja ove monografije. U ukupnosti odrađenih zadaća proučili smo i obradili više od 650 stranica ratnog dnevnika, na desetke stranica završnih raščlambi ratnog puta brigade ( domobranske pukovnije ), ponaosob za svaku godinu, pročitali tisak koji je ratnih godina Domovinskog rata pratio i pisao o „Goranskim risovima“ s ličke bojišnice, izvršili odabir mnogih fotograsfija s bojišta, s opisom događaja, i još mnogo toga drugog potrebno da sadržaji za publiciranje budu na traženoj razini tim više, kad je riječ o specifičnoj tematici koja se obrađivala, tematici iz područja ratne književnosti. U dijelu monografije pojedini sadržaji govore

o stradanju i ranjavanju pripadnika dijelova postrojbi naše brigade ( domobranske pukovnije ), o upadima neprijateljskih vojnih grupa u dubine prostora pod nadzorom naših snaga, raketiranjima i topničkim granatiranjima naših položaja, čestim provokacijama s vidljivim namjerama i prijetnjama neprijatelja i mnogo toga još. A takvih istih i sličnih neprijateljskih aktivnosti bilo je mnogo, o kojima bi se mogle napisati mnoge stranice. I ovo što je napisano rječito govori što je neprijatelj sa svojim pomagačima želio, a krenuo je od svih oblika prijetnji do agresije, da bi završio u očekivanom porazu. U godini smo kada obilježavamo 20. obljetnicu od odlaska prvih postrojbi 138. brigade HV na ličko ratište. Uz obljetnicu valja još jednom reći ne ponovilo se više nikada!

Miljenko Balen

Željko Laloš

138. u Domovinskom ratu

Kad govorimo o ulozi 138. brigade u Domovinskom ratu zapravo govorimo o sadržajima junaštva, odanosti i žrtve Gorana, Primoraca i Bodula, kao potvrdi ostvarenja vjekovne želje brojnih generacija drage nam Domovine za slobodom njezinog naroda. Vjerujemo da smo prenijeli i dali čitateljstvu štivo kojim će se i neposredni sudionici i svjedoci ratnih vremena prisjetiti tih dana a mladež, koja tek dolazi, znati će čuvati istinu o sada već povijesnim danima jednog vremena, u kojem se branila i obranila sloboda hrvatskog prostora.

Prenijeti zbivanja i događaje u zoni odgovornosti „Goranske brigade“ od jeseni 1991. do istog tog razdoblja 1995. godine, u sadržaje dviju monografija, nimalo nije bila laka zadaća. Vođeni iskustvom pisanja prve monografije, o ratnoj goranskoj jeseni i zimi 1991. godine i prvim danima goranskih bojovnika na prvoj crti ratišta u brinjskom kraju, nastojali smo zadržati istu razinu rada glede stila pisanja za ovaj drugi, još zahtjevni projekt, monografije o „Goranskim risovima“ na Ličkom ratištu.

Neke od zadaća odradili smo još 1997. i 1998. godine, što nam je uvelike olakšalo pisanje prethodne a poglavito sadržaja ove monografije. U ukupnosti odrađenih zadaća proučili smo i obradili više od 650 stranica ratnog dnevnika, na desetke stranica završnih raščlambi ratnog puta brigade ( domobranske pukovnije ), ponaosob za svaku godinu, pročitali tisak koji je ratnih godina Domovinskog rata pratio i pisao o „Goranskim risovima“ s ličke bojišnice, izvršili odabir mnogih fotograsfija s bojišta, s opisom događaja, i još mnogo toga drugog potrebno da sadržaji za publiciranje budu na traženoj razini tim više, kad je riječ o specifičnoj tematici koja se obrađivala, tematici iz područja ratne književnosti.

General pukovnik Marijan Mareković

Ono goransko...

U potrazi za izvornim sadržajima svojih književnih ili umjetničkih djela, mnogi pisci, pjesnici i likovni umjetnici nadahnuće za svoj stvaralački rad znali su pronaći u ljepotama, doživljajima i susretima s osobitošću krajolika Gorskog kotara i ljudima koji žive na ovom prostoru.

Ono goransko što ovaj prostor čini stvaralački drugačijim od drugih krajeva, su poglavito njegova godišnja doba, proljeća i jeseni. Ipak jesen iz 1991. godine, ali i ono što joj je prethodilo i događaji potom, proširit će interes za ovim prostorima osobito kada je riječ o povjesničarima. Ono goransko što je obilježilo jesen '91. godine jesu dvije bitne odrednice i čimbenici koji su goranskog čovjeka stavili u funkciju spremnog i odlučnog, da brani i obrani svoj dom i da svaki mogući sukob na goranskom području dočeka s izgrađenim vojnim obrambenim sustavom. Sve ono što je u to vrijeme bilo učinjeno na ovom prostoru, učinjeno je s ciljem da se svaki mogući sukob s neprijateljskim snagama dobije, s što manje žrtava i što manje razaranja. Zato će i prvi sadržaji iz drugog dijela monografije o „Goranskim risovima“ biti još jednom posvećeni značaju akcije hrvatskih vojnih, redarstvenih i specijalnih snaga u oslobađanju vojarne i vojnih skladišta u Delnicama.

Grad Delnice

gradonačelnik Marijan Pleše

Bila je velika čast i zadovoljstvo služiti domovini kroz djelovanje 138. brigade HV „Goranskih risova“. Ti dani ponosa i slave pomalo blijede i postaju poput snijega koga proljetna toplina neumitno otapa i pretvara u vječiti zaborav. Ova knjiga, nastavno prvoj, još jedno je svjedočanstvo o ljudima i njihovim kranjim naporima u obrani naše - lijepe nam domovine.

Svakako treba istaknuti Zapovjedništvo „Goranske brigade“ koje je iznova, strpljivo, izgrađivalo i poticalo pozitivne odnose među borcima kako njihovo djelovanje nebi bilo proizvod trenutnog hira, već doprinos trajnoj inspiraciji u Domovinskom ratu. Upravo je i jedino takvo djelovanje bilo moguće primijeniti na ratištu, gdje su naši „Risovi“ dokazali i pokazali sve vrijednosti koje krase istinske domoljube. Kroz teške ratne godine nije isplivala niti jedna negativna mrlja koja bi mogla bacati sjenu ili napraviti poveznicu s kriminalom, zločinom, švercom ili tome slično.To najbolje govori i daje pravu sliku o vitezovima koji su pronosili slavu 138. brigade HV.

Delnice naoružale Hrvatsku

I dok su se u jesen 1991. godine na širem riječkom području odvijali prijelomni trenuci za obranu Republike Hrvatske, kad se blokadom vojarni željelo dati do znanja pripadnicima JNA, da je došao onaj ključni trenutak kad oni moraju odlučiti, hoće li se odavde vojno probijati ili će pokušati vojno djelovati, ili najprihvatljivije po njih predati se, pomno je u Zapovjedništvu OZ HV Rijeka planirana akcija oslobađanja vojarne i vojnih skladišta u Delnicama. O toj je akciji još jednom cjelovitije bilo riječi u danima prve obljetnice ustroja Operativne zone HV Rijeka…

30. rujna 1991. godine po predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu i Vrhovnom zapovjedništvu oružanih snaga RH, donesena je odluka da se u Hrvatskoj vojno teritorijalno ustroji šest operativni zona, od kojih je jedna bila i OZ Rijeka. Po toj odluci Operativna zona Rijeka obuhvaćala je prostor grada Rijeke, Gorskog kotara uključivši i općinu Vrbovsko, primorske općine Crikvenicu i Senj, otočke općine Krk, Cres, Lošinj, Rab i sve istarske općine. Kasnije, preustrojem Cres, Lošinj i Rab bili su pod zapovjedništvom Hrvatske ratne mornarice, a u OZ Rijeka ušle su dvije ličke općine Gospić i Otočac.

Bilo je to razdoblje kad se na cijelom prostoru OZ HV Rijeka pratilo i pokušavalo saznati što više detalja o tome, što se događa unutar vojarni među pripadnicima JNA. Veći broj informacija dobiven je i od ljudi, unutar vojarni, a time i delničke, za koje se procijenilo da bi mogle biti više nego korisne u određenom trenutku. O zbivanjima na ovim prostorima početkom studenog 1991. godine, u danima prve obljetnice ustroja OZ HV Rijeka 30. rujna 1992. godine zabilježeno je…

Oko 3. studenog došlo se do zaključka da Hrvatskoj prijeti velika opasnost te da neprijatelj planira tzv. strategijsku ofenzivu. Pod zaštitom europske konferencije o bivšoj Jugoslaviji, koja je tada bila u tijeku, neprijatelj je imao namjeru dovući svježe snage i što bolje ih opskrbiti svim potrebnim sredstvima za konačan obračun s Hrvatskom. To nije bilo ništa čudno, ukoliko se prisjetimo da su svaku svaku konferenciju i svake pregovore koristili upravo za ofenzivu, riječi su brigadira Antuna Rački u to vrijeme zapovjednika Zapovjedništva OZ HV Rijeka.

Pripadnici PZO-a na položaju Tusti vrh kraj Skrada 14. prosinca 1991.

Zapovjednik OZ Rijeka brigadir Antun Rački

V3

Posljedice djelovanja neprijateljskih zrakoplova

U riječima pukovnika Gašpara da se goranski narod i njegova mladost masovno odazvala obrani Domovine, nalazimo svih ovih godina unazad potvrdu, pri svakom susretu ili razgovoru s ljudima ovog kraja koji, prisjećajući se ratne 1991. godine, s ponosom govore o ulozi ovog kraja i njegovih ljudi u prijelomnim trenucima obrane Domovine. Prisjeća se tih dana i Tomislav Cuculić iz Mrkoplja ga za dane Domovinskog rata vežu sjećanja na poginulog prijatelja sumještanina Henrika Štimca ali i dane prvog okupljanja Mrkopaljaca koji su svojim potpisom potvrdili pristupanje u dragovoljačke postrojbe ZNG a. Bilo je to u srpnju 1991. godine kada za 98 posto mrkopaljskih muževa počinje ratni put u Domovinskom ratu. Početkom kolovoza iste godine kao pripadnici 2. satnije 3. bojne 111. brigade ZNG-a, kojom je zapovijedao bojnik Ivan Gašpar, pristupaju u Zalesini i Skradu obuci. U akciji oslobađanje vojarne i vojnih skladišta u Delnicama, u predviđenoj dinamici boja , zadaće 2. satnije, ali sada u sastavu 138. brigade HV, bile su vezane uz objekt „Velebit 3“. Akcijom oslobađanja prostora i zauzimanja svih skladišnih površina objekta „Velebit 3“, osigurano je toliko potrebno streljivo i ubojita sredstva za postrojbe s prvih crta diljem hrvatskih bojišnica. Sve do veljače 1992. godine satnija je imala zadaću nadzora prostora prema području Jasenka i Vrela kada odlazi na Ličku bojišnicu u brinjski kraj, u selo Mesići, na rubno područje prema drežničkom kraju. Tu ostaje tijekom '92. godine.

Prisega pripadnika 2. satnije 1. bojne 138. brigade HV u Begovom Razdolju

KRČKA BOJNA 4. bojna 111. brigade ZNG3. bojna 138. brigade HV

Ono bodulsko...

U jesen 1991. godine prosudbe s prvih crta bojišnica diljem Hrvatske ukazivale su, da se vode povijesni sudbosnosni trenuci za opstanak hrvatskog naroda na svojem prostoru. Razvojem situacije na ratištu, 111. brigada ZNG dobila je zadaću i otpočela borbena djelovanja s potrebitom popunom na prostoru zone odgovornosti od Kapele do Otočca. Kako bi se snage brigade u funkciji prve crte bojišnice ravnomjerno opteretilo i uspostavio sustav odmora, javila se potreba ukljućivanja 4. krčke bojne u izvršavanje operativnih ratnih zadaća na Ličkom ratištu. U razdoblju od 10. do 18. studenog 1991. godine, na osnovi dragovoljnosti, krenulo je prvih 200 pripadnika Krčke bojne ( snage jedne ojačane satnije nap. a. ) u Liku.

Ojačana Krčka satnija u ljudstvu i tehnici, sukladno zapovijedi zapovjednika 111. brigade ZNG Sergia Rabara, izašla je na prostor Like 18. studenog '91. godine s vodom minobacača 82 mm, pratećim vodom sastava desetine protuzrakoplovnih raketa S 2M , desetine za blisku protuoklopnu borbu i posade netrzajnih topova. Postrojbu ojačane krčke satnije pratio je i vod za logističku potporu. Ustrojbeni sastav bojne nije odmah u cijelosti upućen na Ličko ratište zbog postupnog uvođenja i kaljenja pripadnika bojne u borbenim djelovanjima, osiguranja smjenjivosti i odmora pripadnika bojne s prve crte bojišnice i brojčanog odnosa stanovništva u usporedbi s drugim gradovima i naseljima u Primorsko goranskoj i dijelu Ličko senjske županije iz koji se u to vrijeme popunjavala 111. brigada ZNG.

Postrojavanje pred odlazak na Ličku bojišnicu izvršeno je u popodnevnim satima 18. studenog 1991. godine. Odlasku je predhodilo izviđanje zapovjednika bojne Ante Čakaruna s dužnosnicima zapovjedništva bojne vezano uz smještaj u Lici. Kod ljudi vidjela se odlučnost, motiv za uključenja u borbena djelovanja te mogući doprinos u obrani domovine bez obzira na neizvjesnost koju rat nosi pogibije i stradavanja. U pravcu Like krenulo se istog dana noću u 21. sat prijevoznim sredstvima relacijom otok Krk Crikvenica Senj Melnice. Kretanje vozilima provelo se noću ćime se onemogučilo eventualno djelovanje nep rijateljskog zrakoplovstva.

Postrojavanje pred odlazak na Ličku bojišnicu izvršeno je u popodnevnim satima 18. studenog 1991. godine. Odlasku je predhodilo izviđanje zapovjednika bojne Ante Čakaruna s dužnosnicima zapovjedništva bojne vezano uz smještaj u Lici. Kod ljudi vidjela se odlučnost, motiv za uključenja u borbena djelovanja te mogući doprinos u obrani domovine bez obzira na neizvjesnost koju rat nosi pogibije i stradavanja. U pravcu Like krenulo se istog dana noću u 21. sat prijevoznim sredstvima relacijom otok Krk Crikvenica Senj Melnice. Kretanje vozilima provelo se noću ćime se onemogučilo eventualno djelovanje neprijateljskog zrakoplovstva.

LIKA1993.

3. domobranska satnija Brinje

Osnovana je 29. rujna 1992. godine kao 3. Domobranska satnija Brinje Domobranske bojne Otočac ZP Gospić. Obnašajući zadaće u brinjskom kraju a kasnije kao pridodana 138. brigadi HV-a, u Danima Domovinskog rata djelovala je na bojišnici bivšeg kotara Brinje, potom mjesne zajednice i sada općine Brinje.

S postrojbama HV-a koje su obnašale zadaće na ovim prostorima stigla je i toliko potrebna tehnika za inženjerijska uređenja bojišnice, otvaranje pristupnih putova prema položajima i svim drugim zahvatima koji su se ukazivali kao potrebni. Od „Goranske brigade“ dobili smo na raspolaganje terensko vozilo marke „Lada niva“ čime smo digli na višu razinu svoju mobilnost na ionako teškom terenu u zoni odgovornosti. Nedugo potom pripadnici „Goranske brigade“ preuzeli su položaje na Drenovom klancu a Brinjaci u D. Klancu s uvjerenjem da su obranu Brinja ostavili u dobrim i provjerenim rukama. Kasnije pripadnicima 138. brigade HV-a pridodane su i ušle su u njezin sastav riječka, krčka i opatijska bojna. One su imale izuzetnu logističku i moralnu potporu područja s kojih su došle. Uspješno i bez pompe rješavale su se sve postavljene zadaće. Za skromnost i samozatajnost u nekim trenucima života, rada i obnašanja dužnosti,izostala su bila zaslužena priznanja.

POVRATAKratnika

izfoto albuma

Patrola u Brlogu

Skladišta V3u plamenu nakon napada zrakoplova

Vojarnau Delnicamau rukama HV

Okupljanječabarskihbranitelja

Detaljspomenikabraniteljimau Delnicama

Odlikovanja138. brigade