15_09_2007_7042_METODOLOGIJA_IZRADE_ZIR-a+Materijali_s_predavanja

5/9/2018 15_09_2007_7042_METODOLOGIJA_IZRADE_ZIR-a+Materijali_s_predavanja - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/150920077042metodologijaizradezir-amaterijalispredavanja

1

METODOLOGIJA IZRADE ZNANSTVENO-ISTRAŽIVAČKOG RADA

Professor emeritus

Dr.sc. Dragutin Taboršak, dipl.ing.stroj.

Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb

U v o d

Vrlo se često ne uočava razlika između stručnog i znanstveno-istraživačkog rada. Ukratko se

može navesti da se znanstveno-istraživački rad od stručnog razlikuje po tome, što kod

znanstveno-istraživačkog rada postoji problem za čije rješavanje se mora postaviti hipoteza i

tek nakon toga se može odrediti naslov samog rada. Osim toga mora se, nakon istraživanja te

analize i sinteze, navesti dokaz uz potvr đivanje ili odbacivanje hipoteze. To sve ne treba

postojati kod stručnog rada, jer je on zadan, te ga se samo treba ispravnim postupkom

izraditi. Osim toga znanstveno-istraživački rad mora imati veliki udio vlastitih stavova i

dokaza. Potrebno je zato ukratko objasniti metodologiju znanstveno-istraživačkog rada.

O p ć e n i t o o znanosti i znanstvenom radniku

Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju podrazumijeva pod pojmom

znanstvene djelatnosti, znanstvena i razvojna istraživanja. Znanstvena istraživanja su

temeljna i primijenjena, kod čega je temeljno istraživanje teorijski ili pokusni rad poduzet

radi postignuća novih znanja o temeljnim pojavama i činjenicama (bez stvarne primjene).

Primijenjena su istraživanja teorijski ili eksperimentalni rad poduzet radi postignuća novih

znanja i usmjeren prvenstveno za ostvarivanje praktičnog cilja. Razvojna istraživanja

podrazumijevaju sustavan rad temeljen na rezultatima znanstvenog istraživanja i praktičkog

iskustva usmjeren stvaranju novih proizvoda i sustava te uvođenju novih procesa ili znatnom

poboljšanju postojećih.

Osim toga Zakon smatra znanstvenu djelatnost, djelatnošću od posebnog interesa za

Republiku Hrvatsku, ali i kao sastavni dio međunarodnog, posebno europskog znanstvenog

djelovanja.



2

Zakon za znanstvenu djelatnost smatra, da se ona temelji na slobodi i autonomiji stvaralaštva,

etičnosti znanstvenika, javnosti rada, povezanosti sa sustavom obrazovanja, međunarodnim

mjerilima kvalitete, poticanju i uvažavanju specifičnosti nacionalnih sadržaja i zaštiti

intelektualnog vlasništva.

Prema nekim podacima, razvijene zemlje ulažu u temeljna istraživanja od 11 do 17% BDP-a,

a u razvojna od 50 do 64%, dok manje razvijene zemlje ulažu u temeljna istraživanja do

30%, a u razvojna do 31%. Ulaganja u znanost u Hrvatskoj se kreću od 0,3 do 1,4% BDP-a.

Definicija za znanost ima mnogo, jer vrijedi misao «Qout capita, tot sententiae» (koliko

glava toliko mišljenja), /1/ no iako je ona mnogoznačajna, navest će se samo neke. Hilf /2/

navodi da znanost općenito obuhvaća kako stalno traženje novih saznanja u istraživanjima,

tako i prikaz utvr đenoga u učenju. Anić /3/ navodi da je znanost ukupnost sređenih i

uopćenih znanja do kojih se dolazi otkrivanjem i promišljanjem činjenica i pojava o

pojedinim dijelovima čovjekova poznavanja prirode i društva i utvr đivanjem zakonitosti po

kojima postoje. Žugaj /4, 5/ navodi nekoliko raznih definicija znanosti među kojima i onu

navedenu u Enciklopediji Leksikografskog zavoda (1966. i 1969): «Znanost je

sistematizirana i argumentirana suma znanja u određenom povijesnom razdoblju o

objektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom određenih objektivnih metoda

istraživanja sa svrhom spoznaje zakona prirodnih i društvenih zbivanja, da se omogući točno

predviđanje budućih događaja i maksimalne djelotvornosti ljudske prakse.»

Nakon definicije o znanosti neće biti na odmet podsjetiti i na misao Leonarda da Vinci-a

(1452. do 1519) /6/: «Oni koji se zaljube u praksu bez znanosti jesu kao kormilari koji ulaze

u brod bez kormila i kompasa, pa nikad nisu sigurni kamo idu. Vazda se praksa mora graditi

na dobroj teoriji….» Možda bi bilo korisno još napomenuti i izreku engleskog filozofa

Francisa Bacona (1561. do 1626) /7/: «Lukavi ljudi preziru znanost, priprosti joj se dive, amudri se njome koriste.» On je razradio induktivnu metodu saznanja, te je postavio načelo

eksperimenata kao najviše načelo svakog znanstvenog mišljenja.



3

Ako se promotre razne definicije znanosti može se jednostavno zaključiti da: Znanost

nastoji pronaći i dokazati istinu. No mora se ukazati i na činjenicu da, iako znanost služi za

dobro, ipak ona može i stvarati zlo (primjera za tu tvrdnju ima dovoljno).

Želi li se navesti što je u znanosti bitno, može se navesti tri razloga:

1. Sve što se u znanosti tvrdi mora biti izraženo jezičnim izrazima čije je značenje jasno,

precizno i razumljivo. Stari Latini imaju za to izreku «Veritatis oratio simplex est» (jezik

istine je jednostavan). Talijanski povjesničar Cesare Cantu /7/ navodi: «Neobično je da su

najveće istine općenito najjednostavnije».

2. Znanstveni stavovi moraju biti obrazloženi i povezani s drugim znanjima. Rabindranath

Tagore, indijski književnik (1861-1941) je rekao /7/: «Istina se ne nalazi u činjenicama, već u

skladu između činjenica», što ukazuje na to da nije dovoljno samo mnogo toga znati i naučiti

(kvantiteta), već da je to znanje potrebno međusobno uskladiti (kvaliteta).

3. Najvažnija karakteristika znanstvenog rada je praktično provjeravanje svih rezultata

istraživanja. Stavovi se kod primijenjenih istraživanja mogu provjeravati, dok stavovi kod

temeljnih istraživanja označuju često samo neke strukture ili norme mišljenja o stvarnosti te

se zato ne daju direktno provjeravati. No oni imaju svoju vrijednost tek onda ako se mogu u

praksi primijeniti, i to barem u primijenjenim istraživanjima.

Neće biti na odmet navesti četiri pravila za istraživanje koja je René Descartes (1596-1650)

objavio u svom djelu «Discours de la methode pour bien conduire sa raison et chercher la

verité dans les sciences» (rasprava o metodi kako bi se dobro vodilo razum i tražila istina u

znanosti) /8, 9):

1. Pravilo racionalne jasnoće.

Neću prihvatiti nikada kao istinu nešto, što očito ne znam da je istinito, tj. pomnjivo

ću se kloniti žurbe i prenagljivanja, neću zahvatiti svojim sudovima ništa što se ne bi

mome duhu tako jasno i razgovjetno očitavalo, da više nikada neću imati prilike u to

posumnjati.



4

2. Pravilo analize

Podijeliti ću svaki zadatak koji ispitujem, u toliko dijelova koliko je moguće i koliko

je potrebno, da se on najbolje riješi.

3. Pravilo sinteze

U svojim ću mislima ići po redu počinjujući od predmeta koji su najjednostavniji i

koje je najlakše upoznati, a zatim ću se uspinjati malo po malo po stepenicama do

spoznaje složenijih predmeta, pretpostavljajući red i među onim predmetima, koji ne

slijede prirodno jedni iz drugih.

4. Pravilo klasifikacije

Obavljat ću tako potpune razdiobe i tako iscrpne pregleda, da mogu pouzdano znati

kako nisam ništa izostavio.

R. Descartes bio je filozof, matematičar i fizičar. Bio je potomak stare plemičke porodice. Uz

njega se veže i poznata izreka «Cogito ergo sum» (mislim dakle jesam). Sam za sebe

Descartes odabire kao životni zadatak otkrivanje istine, te navodi da spoznaja nije samo put

do istine nego i valjana života /8/. B. Russel /15/ ga naziva osnivačem moderne filozofije.

Dobro bi bilo da znanstvenici svaki puta prilikom svojih istraživanja primjene ta pravila,

kako bi postigli potpun uspjeh.

Uz Descartesovo pravilo sinteze može se podsjetiti da je slično govorio i Leonardo da Vinci

/6/: «….. i sjeti se da staviš ispred mogućih dokaza sve stvarne dokaze, tako da lakša stvar

bude stubište i vodič prema manje lakoj.»

Želi li se okarakterizirati znanost, moglo bi se reći da su njene karakteristike sljedeće /10/:Objektivnost tj. u radu ne smije biti predrasuda i osobnog opterećenja, jer istraživanje mora

biti nepristrano. Pouzdanost tj. iskaz mora biti argumentiran, dokazan, a hipoteza

obrazložena. Preciznost tj. svako otkriće mora se točno i precizno iskazati, a svi pojmovi

moraju biti definirani. Analitičko-sintetički pristup je temelj svakog znanstvenog rada.

Sustavnost što znači da se sve pojave moraju izučavati u njezinoj vremenskoj dimenziji, a



5

samo istraživanje mora teći metodički i postupno. Racionalnost što znači da se vodi računa o

utrošcima i postignutim rezultatima.

Kod svega treba naročito istaknuti činjenicu da je istinoljubivost temeljni uvjet napretka

znanosti, te da znanstveno istraživanje ne podnosi aljkavost i improviziranost, kao nisamouvjerenost. Pavlov /10/ piše: «Ne dozvolite da vas savlada gordost jer ćete zbog nje

uporno odbijati i onda kada se morate suglasiti.»

No ono što bi znanstveni radnik svakako trebao imati je povjerenje u sebe, tj.

samopouzdanje. Tako Wright /11/ navodi: «Jedna jedina pobjeda nad vašim osjećajem

inferiornosti ulijeva vam samopouzdanje, i zato zaboravite sam sebe i mislite kako ćete

najbolje riješiti situaciju, jer se pouzdanje stječe praksom savladavanja poteškoća. Činjenica

je da razumijevanjem nečega, inferiornost zamjenjujemo pouzdanjem.» Leonardo da Vinci

/6/ govoreći o postojanosti navodi: «Postojanost ne tko započne, već tko ustraje.»

Da bi znanstveni radnik mogao potpuno svladati svoj posao, tim više jer surađuje i s drugim

osobama, morao bi uzeti u obzir preporuke koje navodi Wright /11/:

1. Zauzmite nezavisan kritički stav prema svojim zaslugama, manama i slabostima

2. Da upravljate drugima morate vladati sobom na takav način da pridobijete ljude na

suradnju

3. Privolite čovjeka na dobrovoljno surađivanje

4. Da biste vladali drugima morate prije svega vladati sobom. Na taj način vaš razum

vlada vašim impulsima

5. Pobjedom u prepirci možete izgubiti naklonost čovjeka s kojim ste se prepirali

6. Podsticanje je moćnije od prisiljavanja

7. Da osigurate prijateljstvo čovjeka i njegovu suradnju, stvorite temelj zajedničkih

interesa8. Vjerujte u sebe i završite ono što ste započeli.

Posve je razumljivo da znanstveni radnik treba dobro poznavati svoje područ je rada,

potrebnu literaturu, ustanove i pojedince vezane uz njegovo područ je. Važno je isto tako

dobro poznavati metode istraživanja, kao i analize i sinteze, a nadasve je potrebno dobro



6

organizirati svoj rad. Znanstveni radnik mora posjedovati prvenstveno istinoljubivost,

poštenje i etičnost, marljivost i sustavnost u radu, mora posjedovati sposobnost prihvaćanja

novog, ali i svjesnost da je potrebno pomno ispitati svaku postavku i zaključak, te se svakako

uvjeriti u istinitost činjenica, ali se mora uzeti u obzir sve što je u vezi s problemom koji se

rješava. Wright /11/ tako navodi: «Da biste mislili ispravno, morate misliti o svemu što je uvezi s predmetom.»

Znanstvenik mora posjedovati inventivnost i kreativnost kao i sposobnost prenošenja svog

znanja drugima. Osim toga on mora uvijek voditi računa o tome da se njegov kreativni rad

mjeri po posljedicama. Važno je napomenuti da svaki puta kada znanstvenik

navodi neku postavku koja nije njegova, već ju je od nekoga preuzeo, treba navesti izvor

(bolje više njih), a ne ostaviti privid kao da je to njegovo. Tako Šamić /12/ navodi da je A.

Žid rekao: «Poštenje jednog pisca sastoji se u tome da ne daje kao svoje, ideje koje je

napabir čio ovdje-ondje, kod drugih».

Posve je razumljivo, uzme li se u obzir sve navedeno, da znanstveno istraživački rad nije

lagan i jednostavan, ali kako navodi Šamić /12/: «Znanstveni poziv spada među najuzvišenije

pozive koje čovjek može sebi zaželjeti i odabrati: svatko tko doda nekom predmetu makar i

zrnce sumi saznanja i riznici znanja koje već postoji, učinio je nešto značajno u životu i može

biti na to ponosan. Uz to ne treba gubiti iz vida ni duboku, nepomućenu radost koju pruža

svako stvaralaštvo, a posebno znanstveno istraživanje i pisanje.» Šamić dalje upozorava:

«Odmah treba reći da ne postoji neka čarobna formula koja može otkriti tajne znanstvenih

istraživanja, kao što ne postoje ni neki brzi mehanički postupci koji, kada se nauče i

savladaju, osposobljavaju za ovu vrstu djelatnosti.»

Osim toga vrlo je bitno da znanstvenik mora imati na umu misao Lodge-a: «Biti znanstven

ne znači biti nepogrešiv, ali mora biti jasna dobronamjernost kao i namjera biti precizankoliko se to može biti.» Tu misao iznosi Bernaténé /13/ kao moto poglavlju «Studij vremena

znanstveno sredstvo za određivanje zadataka.»

Tijek izrade znanstvenog rada



7

Znanstveno-istraživački rad sastoji se uvijek od tri dijela, tj. PRIPREMANJE,

ISTRAŽIVANJE, ZAKLJUČIVANJE. H. Pavić /14/ ima istu podjelu, no navodi i

ukrajinskog akademika A.N. Ščerbana koji navodi sedam faza i to:

1. Globalno upoznavanje s problemom i njegovo postavljanje

2. Prikupljanje znanstvene materije o predmetu koji se proučava3. Koordinacija i interpretacija znanstvenih podataka

4. Postavljanje hipoteze i izbor radnih hipoteza

5. Dokazivanje radnih hipoteza

6. Donošenje zaključaka i preporuka

7. Opis rezultata istraživanja.

Razumljivo je da se od tih sedam faza prva može ubrojiti u pripremanje, druga do peta u

istraživanje, a šesta i sedma faza u zaključivanje.

Budući da Pavić obrađuje samo znanstvene informacije, u ovom je članku razrađen i grafički

prikazan tijek izrade znanstvenog rada koji se može primijeniti na područ je tehničkih

znanosti.

(grafički prikaz odvijanja ZIR na str. 21)

Sve počinje, kao što se vidi iz grafičkog prikaza, s PROBLEMOM koji može biti nametnut

ili je stvoren vlastitim razmišljanjem. Problem treba prvo sagledati u potpunosti i tek onda

odrediti kako ga rješavati. Kod toga se moraju uzeti u obzir svi utjecajni čimbenici, sve faze

istraživanja uz traženje optimalnog rješenja, te dobro organizirati rad na istraživanju.

Klaić /1/ definira problem kao teoretsko ili praktično pitanje koje zahtjeva rješenje, odnosno

kao prijeporno ili teško pitanje odnosno znanstveni zadatak. Znači problem je neka

nepoznanica koju treba objasniti. Nešto dvosmisleno što zahtjeva da se stvori sigurnost,odnosno najjednostavnije neko pitanje koje zahtjeva odgovor. Dakle treba naći rješenje i

donijeti odluku.

Moglo bi se zapravo reći da se tek kad je problem sagledan i poznate sve relevantne

činjenice, može dati naslov radu i pristupiti rješavanje znanstvenog zadatka.



8

Prvi dio znanstvenog rada počinje PRIPREMOM. Prema grafičkom prikazu je vidljivo da

najprije treba postojati znanje. B. Russell /15/ objašnjava: «Znanje je istiniti sud poduprt

dokazom. Ako nema dokaza nema ni znanja.» Tolstoj /7/ govori o znanju da je oruđe, a ne

cilj, te objašnjava: «Znanje je tek onda znanje kad je stečeno naporom vlastite misli, a ne pamćenjem.» Svakako treba napomenuti da znanje ima vremenski ograničenu korisnost

(uporabnu vrijednost) i zato se mora stalno upoznavati novosti. Balsac /7/ napominje: «Ključ

svakog znanje je upitnik, o tome nema spora; većinu velikih otkrića dugujemo pitanju

Kako?, a životna se mudrost možda sastoji u tome da se svakom prilikom zapitamo Zašto?

Postoji li potrebno znanje može se odmah krenuti na razmišljanje i daljnji tijek istraživanja.

Ukoliko znanje ne postoji onda se ono mora steći slušajući predavanja na poslijediplomskom

studiju. Pri tome tijek ide od zapažanja, shvaćanja i analiziranja na reagiranje. Ako stečeno

znanje nema primjenu reagira se odbacivanjem, a ako ima primjenu onda je sljedeća faza

razmišljanje.

Razmišljanje započinje orijentacijom čija je svrha probuditi sjećanje i neke zapamćene

činjenice od prije. Orijentacija ide od nesvjesnih slutnji do grupiranja činjenica i zatim

svjesne veze između činjenica, a pri tome se služi čitanjem literature. Govoreći o tome Vid

Peč jak u svojoj knjizi /16/ navodi upute za čitanje literature za koje tvrdi da ih je otkrio kod

raznih autora. Tih je uputa naveo dvadeset i bit će korisno ako ih se navede.

1. Kod čitanja stalno misliti na ono što se čita.

2. Ne čitati samo ono što je usko povezano s područ jem.

3. Promatrati s različitih uglova.

4. Prihvaćati objektivne činjenice, ali ne ostati samo na njima, već ih dopuniti,

promijeniti….

5. Ne konformizam tj. nekritičko prilagođavanje vlastitim uvjerenjima i stavovima.6. Ne vjerovati potpuno samo jednoj tezi već sumnjati.

7. Ne odbijati i druge ideje.

8. Izbjegavati blokade u vlastitom mišljenju.

9. Odlijepiti se od samo jednog rješenja, tražiti i druga.

10. Nastaviti s traženjem i drugih (boljih) ideja.



9

11. Biti svjestan da postoje i jalova razdoblja kad nema rješenja, ali iza takvih dolaze i

kreativna.

12. Dobra priprema je pola rješenja.

13. Živjeti s problemom, jer ideje dolaze u svakoj prilici.

14. Ideju odmah zapisati, jer veliki dio ideja se gubi zaboravom. Činjenica je da idejenaviru u glavu brzo, a često nakon dužeg razdoblja neuspjeha. Zanimljivo je da

nadahnuta ideja ne ostavlja snažne tragove u memoriji. Brzo se pojavi i brzo nestaje.

Mnogi mislioci se žale da su im ideje propale zato što ih nisu odmah zapisali.

15. Ne odbacujte ideje prebrzo.

16. Tražiti analogiju s drugim područ jima.

17. Izbjegavati paušalne, jednostrane vrijednosne sudove.

18. Raspravljati što više o problemima i rješenjima s drugim stručnjacima.

19. Samoanaliza koristi stvaranju. Ocijeniti svoju kreativnost.

20. Upotrebljavati tehnike stvaralačkog mišljenja.

O čitanju naći će se još kod Šamića /12/ misao: «Čitanje pomoću kojega se upoznajemo sa

sadržajem napisa i crpimo iz njih građu, predstavljaju složen i težak proces, vještinu koju

čovjek uči i stiče cijelog života.»

Sljedeća faza znanstveno-istraživačkog rada počinje definiranjem problema. Vrlo je važno

točno odrediti problem, jer iz toga slijedi što i kako će se nešto istraživati. A. Einstein je o

tome rekao: «Ako bi mi preostao jedan sat u kojem trebam riješiti problem o kome ovisi moj

život, tada bih 40 minuta potrošio da ga proučavam, 15 minuta da ga ponovo analiziram i 5

minuta da ga riješim.»

Korisno će biti podsjetiti da će se vrlo često naslov istraživačkog rada moći dati tek nakon što

je problem posve određen.

Primjera radi navest će se nekoliko definicija problema.

a) Odgovarajućim načinom istraživanja mora se utvrditi koji postupak zavarivanja će

dati optimalne rezultate u zadanim uvjetima, te pokušati odrediti zakonitost koja će

omogućiti poopćenje rezultata.



10

b) Gubitak koji kod rada turbine odnosi rashladna voda, mogao bi se iskoristiti

rekonstrukcijom u kondenzatoru turbine.

c) Kako i na koji način istražiti utjecaj antimona na stabilizaciju sivog ljeva.

d) Kako na osnovu mjerenih ulaznih i izlaznih veličina stvarnog dinamičkog sustava

odrediti njegov matematički model, odnosno izvršiti identifikaciju promatranogdinamičkog sustava.

e) Budući da pokušaji poboljšanja intuicijom, improvizacijom i parcijalnim uvođenjem

novih rješenja nisu dali pozitivne rezultate, potrebno je znanstvenim načinom i

metodama doći do suvremenog i modernog modela načina organiziranja gradilišta.

f) Korištenjem spoznaja i sistematizacija iz standarda i ostale literature, potrebno je

postaviti model postupka izrade funkcionalne strukture, te razmotriti mogućnost

njegove implementacije.

g) Nalaženje novih efikasnijih algoritama koji bi ubrzali postupak učenja neuronskih

mreža, a da se pri tome ne gube njihova dobra generalizacijska svojstva.

Prilikom definiranja problema bit će svakako potrebno još i utvrditi da li je sličan problem

već rješavan, jer je jedna anketa u Engleskoj pokazala da su neki istraživači, nenamjerno,

udvostručili već postojeća ispitivanja, a da su znali za slična istraživanja vjerojatno bi

drugačije planirali svoja, odnosno izmijenili bi istraživanje, a osim toga uštedjeli bi vrijeme i

novac. Neka istraživanja su pokazala da je 60 do 80% predloženih rješenja onih koja su već

predlagana.

Iza definiranja problema potrebno je odrediti cilj istraživanja tj. što se želi postići. Zatim

treba odrediti mjerilo za rezultate, te se mora sve faze istraživanja realno planirati. To zato da

bi se ona izvršila na vrijeme i uz optimalne troškove.

Pristupivši samom istraživanju najprije se moraju sakupiti sva potrebna saznanja i podaci, sasvrhom da se upozna stanje znanosti u pogledu izabranog i utvr đenog cilja. Pri tome treba

povesti računa o tome, da ono što se nalazi u literaturi (osim kod redovito izlazećih časopisa)

su saznanja iz prošlog vremena, tj. da je ono što je objavljeno već neko vrijeme staro, a da se

kod istraživanja mora misliti na budućnost.



11

Treba podsjetiti da se podaci mogu naći još i u knjižnici, u arhivi, kod drugih znanstvenih

radnika kao i od već izvršenih pokusa, mjerenja i snimanja stanja. Ne smiju se zaboraviti ni

oni podaci koji su izneseni na znanstvenim skupovima. No mora se povesti računa o tome da

se, prema iskustvu, u prosjeku objavljuje 20-30% novoga, a od objavljenoga je samo 20-30%

novoga.

Publikacije kojima se koristi dijele se na: primarne, sekundarne i tercijarne. Primarne

publikacije donose originalne radove koji obrađuju neko područ je, tj. prvo objavljivanje i

sadrže nove znanstvene ili stručne spoznaje ili novo tumačenje poznatih činjenica. To mogu

biti knjige, članci, disertacije, kao i materijali sa znanstvenih skupova. Kod toga je bitno da je

to puna i potpuna informacija.

Sekundarne publikacije nastaju na temelju primarnih, i to s bitnim elementima njihova

sadržaja, a nastaju kao pomagala u lakšem snalaženju onoga što je sve objavljeno iz

pojedinog znanstvenog ili stručnog područ ja. Sadrže naslove kao i kratke sadržaje radova iz

primarnih publikacija.

Tercijarne publikacije sadrže ono što je objavljeno o nekom problemu unatrag 3 do 5

godina. Imaju ključne riječi i šifru koja upućuje na sekundarnu publikaciju, a dijele se u dvije

skupine: Science Citation Indeks (SCI) i Current Contents (CC). SCI se temelji na citiranju

periodike polazeći od načela da članak citiran u drugom članku vjerojatno ima neko

znanstveno i društveno značenje. CC obradjuje odnosno indeksira znanstvene radove,

pregledne radove, sažetke sa skupova, uvodne članke itd. Donosi potpune bibliografske

podatke, kontrolirane ključne riječi kao i ISSN časopisa (International Standard Series

Number).

Nakon prikupljanja relevantnih informacija, najvažnije je postaviti HIPOTEZU, bez kojezapravo nema znanstvenog rada, što znači da je hipoteza temelj za daljnji znanstveno-

istraživački rad. Ona je privremeno (s određenom vjerojatnosti) tumačenja i time još

nedokazana tvrdnja. U Enciklopediji Leksikografskog zavoda /17/ se navodi: «Hipoteza (gr č.

Hypothesis) – pretpostavka, logički termin, koji označava sud za koji se pretpostavlja da je

istinit, da bi se pomoću njega moglo tumačiti i objašnjavati niz određenih činjenica. Kad se



12

hipoteza poklapa s činjenicama nazivamo je teorijom. Znanstvena hipoteza predstavlja jedno

od najznačajnijih instrumenata razvoja znanstvene misli uopće.»

Novalis /18/ je rekao: «Hipoteze su mreže, a samo onaj ulovi koji ih baca.» Osim toga

istraživaču će dobro poslužiti i misao Lorda Actona /18/ o istraživanju: «Ništa nije potrebnijeznanstveniku nego znati o povijesti i logici istraživanja, o putu da se otkrije zabluda, o ulozi

koju igraju hipoteze kao i o predodžbi te o metodi naknadnog ispitivanja.»

Primjera radi navest će se neke hipoteze postavljene za neka istraživanja:

- Toplinske gubitke kondenzatora svodi se na minimum uvođenjem dodatnog stupnja

toplifikacije, te se izbjegava hlađenje kondenzatora.

- Uzimanjem u obzir utjecajnih čimbenika kod klizno-valjanih parova moguće je

krivuljama najmanje i najveće dopuštene debljine uljnog sloja, te krivuljom granične

temperature, odrediti područ je u kojem će sigurnost protiv oštećivanja kontaktnih

površina biti najveća.

- Uvođenjem dodatnog stupnja toplifikacije u potpunosti se svodi toplinske gubitke

kondenzatora na minimum.

- Procjena zalaganja, ukoliko je loše izvršena, može dovesti do pogrešnih rezultata

normalnog vremena, pa će zato snimanje vremena ručnih radova bez procjene

zalaganja dati točnije rezultate.

- Na temelju geometrijskih, fizikalnih i drugih podataka moguće je, shodno definiranim

standardima, oblikovati funkcionalnu strukturu.

- Budući da postojeći podaci i metode iz literature ne zadovoljavaju, može se utvrditi

biomehanički model te metodu prostornog definiranja antropomjera.

Da bi hipoteza bila valjana ona mora:

a) pružati rješenje problema tj. dati odgovor na postavljeni problem b) moći se provjeravati tj. dokazati ili oboriti

c) omogućavati da se iz nje izvedu još neke posljedice

d) slagati se s drugim, već provjerenim i prihvaćenim hipotezama

e) biti jednostavna.



13

Nije najbolja ona hipoteza koja je složena i koja obuhvaća najveći broj čimbenika. Najbolja

je ona hipoteza, koja uz najmanji mogući broj utjecajnih čimbenika daje dovoljno točne

rezultate i dovoljno točno objašnjava zbivanja vezana uz promatrani problem.

Nakon postavljene hipoteze potrebno je odrediti i METODE kojima će se služiti prilikomistraživanja. Metoda (gr č. methodos – put, način istraživanja) je smišljen planski postupak za

postizavanje nekog cilja na nekom praktičnom ili teoretskom područ ju. To je i ustaljen način

obavljanja neke djelatnosti tj. gotova shema, redoslijed, postupak po kojem teče neka

djelatnost. Može se još navesti i da je to misaoni, logički postupak primijenjen sa svrhom da

se što lakše, točnije i sustavno obrade činjenice i podaci.

Žugaj /19/ navodi: «Postoji i čitav niz drugih definicija pojma metode. Smatra se da je

metoda i sustav načela koji upravljaju spoznajom, teoretskom djelatnosti preobrazbe

stvarnosti, odnosno svijeta. Može se sa velikom dozom sigurnosti reći da će se istinu o

objektu istraživanja dobiti samo ako se izabrao pravi put, odnosno pravu metodu. Određujući

ulogu metoda u znanstvenoj spoznaji, engleski filozof F.Bacon (1561-1626) uspoređivao je

metodu sa svjetionikom koji osvjetljava put u tamnoj noći. On je dodao da će čak hromi

čovjek, idući pravim putem, prestići zdravog koji ide bespućem, tj. ide krivim putem

odnosno nije izabrao pravu metodu.

Žugaj /19/ dalje navodi da je Descartes kazao: «… da nije njegova zasluga u tome, što bi on

raspolagao većom darovitošću od drugih ljudi, već je njegova prednost baš u tome što on

raspolaže s boljom metodom, jer bez metode zaluta duh, dok pomoću metode, i prosječna,

obična misao može ostvariti velika djela.» A. Einstein /20/ u knjizi «Moj pogled na svijet»

IZVORI, Zagreb, 1992, navodi: «Znanstvena metoda nas naime ne uči ničemu više, do li

kako su činjenice jedna s drugom povezane i međusobno uvjetovane.»

Nadalje Žugaj /5/ navodi: «Postoje mnogobrojne znanstvene metode. U konkretnoj situaciji

treba ih pravilno izabrati prema predmetu, svrsi i ciljevima istraživanja. Neprimjerena

metoda istraživanja je najveća znanstvena bolest.»

Da bi primjena neke metode dala rezultate, bitno je da se:



14

a) pravilno odabere

b) dobro poznaje

c) pravilno koristi.

Često će se prilikom istraživanja primijeniti i neki MODELI, koji se temelje na postojanjusličnosti. Kod modela se misao pretvara u matematički oblik te se dobiju optimalna rješenja,

jer se ide do kvantificiranja i mjerljivosti istraživanih postupaka. Razlog za modeliranje

nalazi se u činjenici što nije uvijek moguće ili gospodarski opravdano eksperimentirati u

realnim uvjetima.

Đurašević /21/ navodi: «Modeli u osnovi predstavljaju suštinu sustava, tj. modelom se

prikazuje proučavani problem kao i zavisnost između utjecajnih čimbenika i rezultata.

Eksperimentirajući modelom dobiva se uvid u ponašanje stvarnog procesa, ali se ne smije

zaboraviti da model mora sačuvati sve osobitosti procesa koji predstavlja. Modeli sami po

sebi sadržavaju klicu subobjektivizacije, a pogotovo kad su nepotpuni ili čak pogrešni. Onda

uzrokuju štetne posljedice, tim više što su istraživači uvjereniji u ispravnost svojih modela.

Zato neka bude zakon da se model provjeri i usporedi sa stvarnošću.»

Samo provođenje istraživanja traje najdulje i najviše zaokuplja istraživača. Zato je potrebno

sve dobro promisliti kao i organizirati, kako bi se samo istraživanje svelo na najkraće

moguće vrijeme. Kod toga istraživač mora stalno imati na umu misao starih latina , Klaić /1/:

«Quidquid agis, prudenter agas et respice finem.» (Što god radiš, promišljeno radi i misli na

posljedice). Šamić /12/ u svom poglavlju o organizaciji i rasporedu građe navodi «… da su

nužnost plana isticali mnogi priznati znanstvenici.» Dalje navodi S.A. Rajnberga koji je

rekao: «I meni osobno je potpuno neshvatljivo kako mogu ljudi pisati znanstveni rad

nemajući pred sobom plan, o kome su prethodno duboko razmislili.»

Nakon provedenih istraživanja i sređenih rezultata potrebna je njihova analiza. Definicija za

analizu ima mnogo, no navest će se samo jedna i to: Analiza je postupak rasčlanjivanja neke

složene pojave na temeljne elemente s ciljem utvr đivanja bitnih čimbenika i njihovih odnosa,

što znači da je to kritičan početak strateškog razmišljanja.



15

Analizirati treba sustavno i pri tome će pomoći već poznata pitanja: Što? Tko? Gdje? Kada?

Kako?, te naročito uz svako pitanje i Zašto?. Balsac je u svom djelu «La peau de chagrin»

/7/ naveo: «Ključ svakog znanja je upitnik, o tome nema spora; većinu velikih otkrića

dugujemo pitanju Kako?, a životna se mudrost možda sastoji u tome da se svakom prilikom

zapitamo Zašto?».

Analizom je dakle potrebno opisati i rasčlaniti tj. protumačiti, te zatim klasificirati i naći

utjecajne čimbenike, kako bi se ono što se protumačilo povezalo u cjelinu. Klaić /1/ navodi

da je analiza metoda znanstvenog istraživanja putem rastavljanja nekog predmeta na njegove

najjednostavnije sastavne dijelove.

Zadnja faza znanstveno-istraživačkog rada je ZAKLJUČIVANJE. Ono može započeti samo

ako je hipoteza potvr đena analizom. Nije li to slučaj morat će se čitav tijek istraživanja

ponoviti, što znači ponovo, kao što se vidi na grafičkom prikazu, krenuti od

r a z m i š l j a n j a.

Ako je analizom hipoteza potvr đena, ide se na zadnji dio istraživačkog rada tj. na

ZAKLJUČIVANJE, koje započinje sintezom. To je misaono sastavljanje jednostavnih

tvorevina u složene, tj. povezivanje analizom dobivenih dijelova u novu cjelinu. Klaić /1/

navodi da je sinteza metoda proučavanja predmeta u njegovoj cjelini, u jedinstvu i uzajamnoj

svezi njegovih dijelova.

Iza sinteze treba razmotriti da li se dobiveni rezultati istraživanja mogu poopćiti, kako bi se

vidjelo mogu li se oni primijeniti i kod još nekih istraživanja, a svakako treba razmisliti da li

su postignuti rezultat temelj na kojem bi se moglo nastaviti i novim istraživanjima, odnosno

da li se iz njih može odrediti neki novi problem.

Rezultate istraživanja bezuvjetno je potrebno objaviti, kako bi bili dostupni svim

zainteresiranima, te se ne smije zaboraviti činjenica da bez objave postignutih rezultata,

istraživanja nemaju nikakvu vrijednost. Nužnost objavljivanja slijedi još i iz činjenice da se

prilikom pisanja sređuju misli, stvara se vlastiti stil pisanja i nauči se kako saopćavati, da bi

ono bilo svima razumljivo (nitko ne zna što istraživač misli). Važna je osim toga još i



16

činjenica da, tek nakon što je tekst objavljen, može ga se kritizirati, a od objavljenih rezultata

istraživanja imat će korist i svi zainteresirani, pa će se time steći i afirmacija.

Šamić /12/ navodi: «Znanstveni se rad smatra završenim kada je odštampan; tek

objavljivanjem on postaje pristupačan svim zainteresiranim i svojina znanstvene javnosti.»Kao moto svoje knjige Šamić navodi Faradaya: «To work, to finisch, to publis.»

Onaj koji objavljuje rezultate svojih istraživanja mora uvijek imati na umu činjenicu da on

piše za druge tj. mora tako pisati da bi bio svima razumljiv /22/ i zato njegov stil pisanja

mora biti posve jasan. Osim toga njegov stil pisanja mora još biti i jednostavan i imati

prirodan izraz, koncizan tj. jezgrovit odnosno sadržajan, koherentan što znači međusobno

povezan – suvisao, i na kraju raznolik kod čega treba izbjegavati ponavljanja. Da bi se

postigao dobar stil pisanja potrebno je mnogo čitati, mnogo pisati tj. vježbati se izražavati

misli na više načina. Pri svemu tome potrebno je sačuvati objektivnost, a tekst treba stalno

kontrolirati te nikada ne docirati. Napomenuti će se da je Tolstoj /23/ smatrao da se neki

rukopis ne može smatrati niti kao predložak za neku knjigu, ako ga se nije tri puta preradilo,

te da on nije nikada napisao niti jednu stranicu, a da je nije ponovo prepisao. Osim toga

poznata je i njegova izreka da se zlato i u pisanju dobiva prosijavanjem.

U tekst se ne smije unositi nikada ništa što nije u neposrednoj vezi s istraživanjima, ne smije

ga se pretrpavati beznačajnim pojedinostima, ne objašnjavati ono što je samo po sebi

dovoljno razumljivo i nikada ne ponavljati ono što je već rečeno. Posve je razumljivo da se

svoj jezik mora dobro poznavati i njime se služiti te unositi u tekst što manje stranih riječi.

Tako je poznata misao Descartesa: «Nastojim pisati sa što je moguće manje tuđica, a na

jeziku svoga naroda i svoje zemlje zato što je metoda i moja misao bliža onima koji nisu

opterećeni nikakvim dogmama, odnosno zbog onih koji se služe svojim prirodnim i čistim

umom.»

Pisati treba bezlično, a rečenice neka ne budu preduge. U tekstu se ne smije zaboraviti

ispravno navođenje literature (vidi časopis Strojarstvo, Zagreb), kao i pisanje podcrtovlja

(bilješka ispod teksta), te korektno dane grafičke prikaze. Ne smije se još i zaboraviti na to

da svaki pisani rad koji se objavljuje mora imati naznačen UDK, navedene ključne riječi, te



17

mora biti navedeno da li se radi o izvorno znanstvenom članku, prethodnom priopćenju,

preglednom ili strukovnom članku ili izlaganju sa znanstvenog skupa.

O pisanju i potrebi objavljivanja naći će se upozorenja i savjeti u literaturi koja obrađuje

znanstveno istraživački rad /4, 5, 10/. U članku «Ecrire pour etre compris» (Travail etmaitrise, Paris, 10/1960) navodi se deset uputstava o pisanju te ih je vrijedno navesti:

1. Neka vaše rečenice budu kratke

2. Dajte prednost jednostavnim izrazima

3. Upotrebljavajte opće poznate riječi

4. Izbjegavajte nepotrebne riječi

5. Upotrebljavajte prvenstveno aktivni oblik glagola

6. Primijenite isti stil kao da govorite

7. Upotrebljavajte riječi koje izazivaju neku predodžbu

8. Stavite se na mjesto svojih čitatelja

9. Mijenjajte svoje postupke

10. Pišite tako da nešto izrazite, a ne da biste nekoga impresionirali.

Zaključujući ovaj tekst svakako treba iznijeti i misao koju je Dobrov stavio na kraju svoje

knjige «Nauka o nauke, Kijev, 1966: «Istraživanja i iskustvo će donijeti nove činjenice i nova

pitanja, istaći će nova shvaćanja u poznavanju znanstvenih djelatnosti koja imaju budućnost.

To će, prirodno, unijeti ispravke i u nizu stavova koji se izlažu u knjizi i pomoći da se dublje,

istinitije, rješavaju zadaci egzaktnog i određenijeg poznavanja znanstvenih djelatnosti. A

istina je vrhovni sudac znanosti.»

Podsjetimo se: ZNANOST NASTOJI PRONAĆI I DOKAZATI ISTINU!

Literatura:

1. B. Klaić: Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1981.

2. H. Hilf: Arbeitswissenschaft, Carl Hanser, München 1957.



18

3. V. Anić: Rječnik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 1991.

4. M. Žugaj: Metodologija znanstvenoistraživačkog rada, FOI, Varaždin, 1997.

5. M. Žugaj, K.Dumičić, V.Dušak: Temelji znanstvenoistraživačkog rada, FOI,

Varaždin, 1999.

6. L.da Vinci: Quadrifolium, G.Z.Hrvatske, Zagreb, 1981.7. Velika enciklopedija aforizama, Prosvjeta, Zagreb, 1978.

8. Hrvatska enciklopedija, svezak IV, HIBZ, Zagreb, 1942.

9. P. Mesnard: Descartes ou le combat pour la vérité, Seghers, Paris, 1974.

10. T. Salitrežić, M. Žugaj: Uvod u znanstvenoistraživački rad, FOI, Varaždin, 1977.

11. M. Wright: Upravljanje samim sobom, Panorama, Zagreb, 1965.

12. M. Šamić: Kako nastaje naučno djelo, Svjetlost, Sarajevo 1980.

13. H. Bernaténé: La Philosophie du Chronometrage, Fructidor, Paris, 1956.

14. H. Pavić: Znanstvene informacije, Školska knjiga, Zagreb, 1980.

15. B. Russell: Mudrost zapada, Mladost, Zagreb, 1970.

16. V.Peč jak: Putevi do ideja, Vlastito izdanje, Ljubljana, 1989.

17. Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1958.

18. K. Popper: Logik der Forschung, J.C. B. Mohr, Tübingen 1969.

19. M. Žugaj: Temelji organizacije, FOING, Varaždin, 1992.

20. A. Einstein: Moj pogled na svijet, Izvori, Zagreb, 1992.

21. A. Đurašević: Predavanja na postdiplomskom studiju, VTŠ/SBF, Zagreb, 1964.

22. Sven Sainderichin: Ecrire pour être lu, Entreprise Moderne d'Edition, Paris, 1976.

23. M. Krivić: Anegdote o slavnim ljudima, Mladinska knjiga, Ljubljana-Zagreb, 1991.



19

MATERIJALI S PREDAVANJA



20



21



22



23

- - -

P R O I Z V O D N J A

T E H N I K A

( s t r o j – R M j – r u č n o )

T E H N O L O G I J A

O R G A N I Z A C I J A P R O I Z V O D N J

E

E K O N O M I K A

– T R O Š K O V I –

s t v a r a j u

T E H N . o b r a č u n a v a j u E K O N

.

L J U D I

T R Ž I Š T E

k v a l i t e t a

k v a n t i t e t a

c i j e n a

r o k

E K S P O L A T A C I J A

s e r v i s – r e k l a m a c i j a

P R O I Z V O D

P r o d a j a

S T V

A R A N J E P R O I Z V O D A

k o n

s t r u k c i j a – o b l i k o v a n j e

I S P I T I V A N J E T R Ž I Š T A

P r o i z v .

C i j e n a

T r a j a n j e

K o l i č i n a

A . S m i t h : » P o t r o š n j a j e j e d i n i c i l j i s v

r h a p r o i z v o d n j e «



24



25



26

ORGANIZACIJA RADA – započela i uvijek bila tamo gdje je trebalounaprijed predvidjeti očekivani uspjeh, broj izvršitelja te potrebnu opremu, ali iosigurati snabdjevanje i to uvijek s ciljem ostvarivanja uspješnosti u radu.ORGANIZACIJA PROIZVODNJE – se je razvila radi rješavanja organiza-

cijskih problema u proizvodnji, a bavi se pripremanjem, usaglašavanjem i praćenjem kao i usavršavanjem tehnološkog i proizvodnog procesa sa svrhomda se proizvod dobije u utvr đenom roku, traženoj količini i kvaliteti uzoptimalne troškove.OPERATIVNO ISTRAŽIVANJE – (Metode za znanstveno donošenje odluka)Svrha je da se prilikom rješavanja bilo kojeg problema pronađe optimalnorješenje uzevši u obzir sve relevantne čimbenike kao i stohastiku.LOGISTIKA – povezujuća djelatnost nabave, proizvodnje i prodaje sa svrhomda se minimaliziraju troškovi.

ZAJEDNIČKO:

1. Sustavno djelovanje radi postizavanja uspješnosti

2. Stvaranje i pridržavanje reda

3. Traženje optimalnih rješenja

4. Osiguravanje protočnosti proizvodnje otklanjanjem gubitaka

5. Minimiziranje troškova



27

ZNAČAJ I POTREBA ZA ORGANIZIRANJEM

- UBI ORDO DEFICIT NULLA VIRTUS SUFICIT

ORGANIZACIJA znači RED DEZORGANIZACIJA stvara NERED

(N. Wiener)

... MORA POSTOJATI I DOBRA INFRASTRUKTURA, ALI I

ORGANIZACIJA RADA MORA BITI IZVRSNA(Prof. Dr. M. Turina)



28

STARI NARODI:

• SHVAĆANJE POTREBE ZA AUTORITETOM I NUŽNOSTIORGANIZIRANJA

• PODRIJETLO NEKIH MODERNIH ORGANIZACIJSKIH KONCEPATAI POSTUPAKA MOŽE SE VRLO LAKO PRONAĆI KOD NARODASTAROG VIJEKA

(C. George: The History of

Management Thought)

SUSTAVNI RAZVITAK TEORIJE ORGANIZIRANJA(oko 1900. god.)

Taylor: The Principles of Scientific Management – Prva organizacijska načelaBračni par Lillian i Frank B. Gilbreth, H. Fayol, H. Gantt, P. Drucker, H. Simon

• MANAGEMENT– organizacija poslovanja (ekonomika)

• INDUSTRIAL ENGINEERING – organizacija proizvodnje (tehnika)



29

ORGA-BILONIJSKA različitost nazivaORGANIZACIJA – (Opći pojam-suština) Termin organizacija podrazumijevasmišljeno, cjelovito i sustavno usklađivanje neke djelatnosti, kao i rješavanjesvih problema koji kod toga nastaju, s ciljem postizanja uspješnosti

ORGANIZIRATI znači usklađeno povezivati sve odgovarajuće podsustave u jedan skladno djelujući sustav

ORGANIZACIJA RADA je oblast u kojoj se prilikom racionalnogorganiziranja rada usporedno rješava tehničke, ekonomske, sociološke iinformacijske probleme, primjenjujući kod toga sve teorije i metode kojeomogućavaju optimalno rješenje koje će osigurati uspješnost i humanost.

Jedino se rad može organizirati.RAD – cjelina potrošnje energije i prerada informacija čovjekom, prilikomizvršavanja njegovog radnog zadatka



30

• ČOVJEK je osnovni činilac prilikom svakog izvođenja mentalne ili fizičkedjelatnosti i za to ga treba osposobiti, usaditi mu svijest o odgovornosti izato se s njime mora, uz izobrazbu i uvježbavanje u radu, razgovarati iukazivati na sve činjenice te time postići samodisciplinu.

• PRAVO ODLUČIVANJA I ODGOVORNOST ZA DONESENE ODLUKEsu nerazdvojivi i u međusobno pozitivnoj korelaciji što znači veće pravo – veća odgovornost, manje pravo – manja odgovornost.

• Neophodna je JASNA I NEDVOSMISLENA ODLUKA za koju se moraznati kakve posljedice ona donosi.

• TOČ NA, POTPUNA, PRAVOVREMENA, JASNA I VJERODOSTOJNAINFORMACIJA je potrebna svima koji sudjeluju u odvijanju djelatnosti.

• VRIJEME je jedno od osnovnih organizacijskih mjerila i zato ga treba točnoodrediti znanstvenim metodama.



31



32

ETIKA I ORGANIZACIJSKA KULTURA

• poslovni moral mora postojati

• etika i organizacijska kultura mora biti u cijelom poduzeću

• potrebno je odrediti etička načela vezana uz poslovnu strategiju

• etička načela svima objaviti

• organizacijska kultura je način mišljenja ljudi u nekom poduzeću,međusobno ih povezuje

• organizacijska kultura je temelj politike poduzeća u odnosu na suradnike

• ljude treba pravilno odgajati i usmjeravati

• korektan odnos među ljudima unutar poduzeća ali i s vanjskim partnerima

• pridržavanjem poslovnog morala ojačava se organizacijska kultura



33

SVJETONAZOR posljedica prihvaćene filozofije(Duhovno ima prednost pred materijalnim)

ETIKA (Konfucije)

osnovica POŠTENJE ČOVJEK PORODICAPODUZEĆE PRAVILA (svi ih se drže)

RAD (Budizam)Radost kreiranja i time užitak

PREUZIMANJE ODOVORNOSTIINOVACIJE-RACIONALIZACIJE--------------o-------------

OPASNOST – EROZIJA

(Japan)



34

SHIGEO SHINGO: Nova japanska proizvodna filozofija(uspješnost vođenja proizvodnje)1. Tr + Do = PCP stara

PCP – Tr = Do nova

2. JUST IN TIME3. ELIMINIRANJE SVIH OBLIKA GUBITAKAUOČITI PROBLEM5 x zašto1 x kako

K. SUZAKI: Modernes Management im Produktionsbetrieb

SMANJIVANJE SVIH GUBITAKAOPTIMALNO ORGANIZIRANJE RADAVREMENSKI STANDARDIKRAĆE VRIJEME PROTOKA KROZ PROIZVODNJU

Uspjeh je više rezultat harmoničkog međusobnog djelovanja sustava

ČOVJEK – TEHNIKA – ORGANIZACIJA

nego spektakularnih tehničkih rješenja

(Japan)



35



36

NOVI PROIZVODNO-TEHNOLOŠKI UVJETI

a) TRŽIŠTE• A. Smith: "Potrošnja je jedini cilj i svrha svake proizvodnje"

• Tržište traži veći broj različitih proizvoda (manje količine)• Kvaliteta, cijena, održavanje rokova isporuke

b) INFORMATIZACIJA• Sve djelatnosti potpomognute računalom

• Odgovarajući informacijski sustav

• Informatizacija rada

• Informacija: točna, potpuna, pravovremena, vjerodostojna i jasna

c) LOGISTIKA• Povezujuća djelatnost nabave, proizvodnje i prodaje• Minimiziranje ukupnih troškova

• Logistički pristup organiziranju proizvodnje i poslovanja

d) ORGANIZIRANJE RADA• Poštivanje organizacijskih načela

• Povezanost djelovanja, a ne krute organizacijske strukture

• Smanjivanje ciklusa proizvodnje i odvijanja poslovanja

• Osiguravanje realnih i točnih informacija

• Nove organizacijske postavke:• CIM – logističko povezivanje svih djelatnosti podržanih računalom

• LEAN PRODUCTION – LEAN MANAGEMENT (Vitke strukture)

zamisao za čitavo poduzeće s težnjom prema minimalnom rasipavanju,

maksimalnom pojednostavnjenju, većoj usavršenosti

organiziranost važnija od automatizacije

• TQM (Total Quality Management) – usmjeravanje svih djelatnosti poduzeća nakontinuirano poboljšanje kvalitete

• TTM (Total Time Management) – GOSPODARENJE VREMENOM:

vrijeme je element tržišnog nadmetanja novi pristup radi osiguravanja neometanog protočnog vremena kroz čitav

proizvodni i poslovni proces

vodeća metoda budućnosti



37

e) ERGONOMIJA• Prijelaz od fizičkog na mentalno opterećen rad

• Prilagoditi rad čovjeku

• Smanjiti stres i povećati sigurnost pri radu



38

MORAT ĆEMO SE NAVIKNUTI NA:

• RAD

• ODGOVORNOST

• ORGANIZIRANOSTa ne samo na postojanje HARDWARE-a i SOFTWARE-a i zato:

PROMJENA MIŠLJENJA I PONAŠANJA



39

KARAKTERISTIKE NOVIH PROIZVODNO TEHNOLOŠKIHUVJETA

• Promjena organizacijskih struktura

• Naglasak na timu kao temeljnoj organizacijskoj jedinici

• Naglasak na procesu i odgovornosti svakoga za cjeloviti proces, a ne samoza njegov zadatak

• Plitka razina poslovanja

• Horizontalni tok informacija

• Odluke se donose tamo gdje se odvija rad

• Davanje značaja ETICI i ORGANIZACIJSKOJ KULTURI



40

PROBLEM(Problema – briga, teško pitanje)

1. Pitanje (teorijsko-praktično)

2. Nepoznanica

3. Sumnja

4. Nesigurnost

5. Poteškoća

6. Stvarna situacijakakvu bismo željeli

– traži odgovor

– objasniti

– otkloniti

– stvoriti sigurnost

– naći rješenje

– razlika

Jasan Nejasan

Dobro definirana Nedefinirana

Poznati ElementiIzvori informacijaPostupci za rješavanje

Nepoznati

STRUKTURA PROBLEMA

POVOLJNA NEPOVOLJNA



41

DEFINIRANJE PROBLEMA1. Je li sličan problem već rješavan?

Anketa ZIR u Engleskoj (22,3% ZIR našlo korisnu informaciju prekasno)43 slučaja: nenamjerno dupliranje ispitivanja

36 slučaja: da su znali, drugačije bi planirali60 slučajeva: da su znali, izmjena u istraživanju106 slučajeva: da su znali, uštedjeli bi vrijeme, novac

2. Koja je svrha rada na problemu?3. Koliko ići u dubinu odnosno širinu? (paziti da se ne izgubi)4. Kakav riziko za neuspjeh?5. Kako mjeriti rezultate rada?6. Koliko točni odnosno precizni trebaju biti rezultati?7. Koliko treba vremena, opreme i sredstava?

Ako ima više problema – Pareto zakon

ORIJENTACIJA

jednoli namagla

č nesvijesneslutnje

predsvijesnogrupiranje svijest očinjenicama svijesna vezameđu činjenicama



42

SAGLEDAVANJE PROBLEMA

Situacija traži bolje rješenje Pojavio se tokom izvođenja ili

rješavanja zadatka

• nametnut situacijom

• ne postoji stereotip u našojmemoriji

• ne postoje modeli

• put do rješenja je nejasan

• znao se put rješavanja

• nastao kao zapreka koja blokiranapredovanje nekom cilju

• može utjecati na djelomičnu ili potpunu izmjenu cilja

OPASNOST Ne uočavanje problema

RJEŠAVANJE PROBLEMA – traženje puta za bolje rješenje ili za uklanjanjeili za savladavanje zapreke koja blokira napredovanje cilju

NAČIN RJEŠAVANJA

vrijeme rješavanja problemareagiranje

z n a n j e

s t v a r a l a š t v o

( k r e a t i v n o s t )

stručno-rutinski

znanstveno-stvaralački

misaona djelatnost

- jednostavno- brzopleto- loše organizirano- nisu zastupljenesve faze ZIR

- uzeti su u obzir svi utjecajnielementi

- optimalno- dobro organizirano- zastupljenesve faze ZIR



43

METODOLOGIJA (Teorija puteva ZIR)

METODE (Methodos – put, način istraživanja)a) Smišljen, planski postupak za postizavanje nekog cilja na praktičnom ili

teorijskom područ ju b) Smišljen ili ustaljen način obavljanja nekog poslac) Gotova shema, redoslijed, postupak po kojem teče neka djelatnostd) misaoni, logički postupak primijenjen sa svrhom da se što lakše. što točnije isustavno obrade činjenice i podaci

KLASIFIKACIJA METODA (Hürlimann) – preko 600a. RECEPTIVNE – recepti

b. ASOCIJATIVNE – povezivanje – brainstorming, Delphi

c. SORTIRANJA – heuristička, check listad. KOMBINIRANJA

e. DEDUKTIVNE – od općeg na pojedinačno, iz dvije ili više – nova tvrdnjaf. MODELI – postojanje sličnostig. INDUKTIVNE – od pojedinačnog na općeh. INTEGRIRANE

pravilno odabrati – dobro poznavati – pravilno koristiti



44

HIPOTEZE(hypothesis – pretpostavka)1. Sud za koji pretpostavljamo da je istinit2. Misaona pretpostavka o mogućoj budućoj spoznaji

3. Služi kao osnova za daljnji rad. Privremeno tumačenje – nedokazana tvrdnja4. Ako se potvrdi postaje TEORIJA

VALJANOST HIPOTEZE1. Pružiti rješenje problema, dati odgovor 2. Mora se moći provjeriti tj. dokazati ili oboriti3. Omogućiti da se iz nje izvedu još neke posljedice4. Mora se slagati s već provjerenim hipotezama

5. Mora bit jednostavnaPOJAM – misao o suštini ili biti onoga o čemu mislimoSUD – više pojmova povezanih misaono. Moraju imati smisao,DEFINICIJA – sud kojim se nedvosmisleno određuje sadržaj nekog pojma



45

REKAPITULACIJA1. Podatke skupljati i registrirati2. Odabrati bitne3. Podatke svrstati prema namjeni

4. Unositi podatke tamo gdje su potrebni5. Uočiti je li problem već negdje rješavan6. Zabilježiti sve nove ideje o mogućem rješavanju

DESCARTES:1. Pravilo racionalne jasnoće2. Pravilo analize3. Pravilo sinteze

4. Pravilo klasifikacije

Definicija:1. Ne smije biti ni preuska ni preširoka2. Mora biti pozitivna (utvrditi ono što je)3. Ne smije se kretati u krugu4. Mora biti sadržajna i odrediti bit5. Mora sadržavati samo bitne oznake6. Mora biti jasna



46

ZNANSTVENI ISTRAŽIVAČ

znati imati1. Dobro poznaje područ ja rada

2. Literaturu

3. Ustanove i pojedince

4. Metode istraživanja

5. Metode analize-sinteze

6. Dobro organizirati rad

1. Istinoljubivost i poštenje

2. Mogućnost pamćenja

3. Sposobnost prihvaćanja novog

4. Marljivost

5. Sistematičnost

6. Analitički duh

7. Inventivnost

8. Kreativnost

9. Sposobnost prenošenja ili provedbe

10. Poduzetnost

BITI ČOVJEK istinoljubivost je uvjet napretka znanosti



47

1. Zauzmite nezavisan, kritički stav prema svojim zaslugama, manama islabostima

2. Da upravljate drugima morate vladati sobom na takav način da pridobijete ljude na suradnju

3. Privolite čovjeka da dobrovoljno surađuje

4. Da biste vladali drugima morate prije svega vladati sobom. Na taj načinvaš razum vlada vašim impulsima (Nosce te ipsum – Sokrat)

5. Pobjedom u prepirci možete izgubiti naklonost čovjeka s kojim ste se prepirali

6. Podsticanje je moćnije od prisiljavanja

7. Da osigurate prijateljstvo čovjeka i njegovu suradnju, stvorite osnovuzajedničkih interesa

8. Vjerujte u sebe i završite ono što ste započeli

(Wright – Upravljanje samim sobom)



48

OBJAVLJIVANJE ZIR NUŽNOST:

1. sređivanje misli

2. stvoriti svoj stil

3. naučiti pisati

4. drugi mogu kritizirati

5. korist ili poticaj drugima

6. afirmacija

STIL PISANJA

1. jasan – piše se za druge

2. jednostavan – prirodni izraz

3. koncizan – racionalan, izbjegavati šuplji verbalizam

4. koherentan – povezanost u rečenicama

5. raznolik – izbjegavati ponavljanja

Da bi se to postiglo:

1. mnogo čitati

2. mnogo pisati, vježbati izražavanje, na više načina izraziti misao

3. sačuvati objektivnost

4. kontrolirati vlastiti tekst



49

ANALIZA postupak mišljenja kojim se raščlanjuje složeno na dijelove (otkrivanjeraznovrsnosti i dijelova)

SINTEZAmisaono sastavljanje jednostavnih tvorevina u složene, tj. povezivanje analizomdobivenih dijelova u novu cjelinu (stvaranje jedinstva i cjeline)

ZAKLJUČAK JE ZNANSTVENO TEMELJEN AKO VRIJEDI ZA VEĆIBROJ SUSTAVA



50

Danas – članci su glavni izvor znanstvenih informacija za sva područ ja znanostii djelatnosti i konvencionalan način komunikacije u znanosti.

Nekonvencionalno komuniciranje (invisible colleges)

Što je osnovna funkcija časopisa?

• da nove spoznaje i dostignuća prezentira široj znanstvenoj zajednici!

Klasifikacija članaka:

• originalni znanstveni radovi

• prethodna priopćenja

• pregledni članci

Časopis

• periodička publikacija s određenom dinamikom izlaženja: tjedno, dvotjedno,mjesečno, dvomjesečno, kvartalno ili polugodišnje

• primarna publikacija koja donosi članke znanstvenog, stručnog i popularnogsadržaja kao i ostale informacije važne za profil časopisa



51

Prvi časopis bio je Journal des savants, 1665. godine i zapravo je imao/ulogusekundarne publikacije – donosio je preglede zbivanja u svim znanstvenimdisciplinama, s naglaskom na prirodne znanosti i tehnikuU 18. stoljeću najčešći (konvencionalni) oblik komunikacije među znanstveni-cima – putem pisama!

Što je potrebno da bi časopis zadovoljio svoju osnovnufunkciju?

• redovitost izlaženja

• zadovoljavanje osnovnih oblikovno-izdavačkih kriterija (barem sažetak na

engleskom jeziku, ključne riječi, struktura članka, citiranje)

• (međunarodni) uređivački odbor

• recenziranje radova

• zastupljenost u ključnim sekundarnim publikacijama

Documents

15_09_2007_7042_METODOLOGIJA_IZRADE_ZIR-a+Materijali_s_predavanja