MEUNARODNE RIJEKE

Uobiajena je podjela rijeka na nacionalne i meunarodne. Pod nacionalnim rijekama podrazumjevaju se one rijeke koje od izvora do ua teku unutar teritorije drave. Nacionalne rijeke se smatraju sastavnim dijelom dravne teritorije.Meunarodne rijeke se odreuju kao rijeke koje razdvajaju teritorije dvije ili vie drava (tzv. granine rijeke) i rijeke koje protiu kroz teritorije dvije ili vie drava (sukcesivne rijeke).Raireno je gledite da pojam meunarodne rijeke podrazumjeva i njenu plovnost odrava praksu korienja rijeka iskljuivo u plovidbene svrhe.Svojstvo meunarodne rijeke nije prirodno svojstvo ve je neposredna posledica teritorijalizacije meunarodne zajednice. Kako se teritorijalne promjene s vremena na vreme deavaju status meunarodne rijeke nije trajan status. Meunarodna rijeka moe usled teritorijalnih promjena da postane nacionalna i obrnuto. Tako su Tisa i Drava nakon raspada Austrougarske od nacionalnih postale meunarodne rijeke. Ili rijeka Sava je u SFRJ bila najdua nacionalna rijeka a nakon otcepljenja Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine postala granina meunarodna rijeka (granica BiH i Hrvatske) i sukcesivna meunarodna rijeka.

UPOTREBA MEUNARODNIH RIJEKA U PLOVIDBENE SVRHE Meunarodne rijeke su oduvjek koriene u svrhe plovidbe. Uporedo sa faktikim korienjem meunarodnih rijeka u plovidbene svrhe razvija se i odgovarajua pravna regulativa. Grocijusova ideja da su drave u obavezi da dopuste pravo nekodljivog prolaza kroz rijeke nije naila na prihvatanje u praksi drava. Dugo vremena one su plovidbu meunarodnim rijekama na dijelu tih rijeka koje protiu kroz njihovu teritoriju regulisale unutranjim pravom drei se premise da mogu zabraniti stranim brodovima prolaz kroz svoju teritoriju. Tako je na osnovu Mirovnog ugovora iz Minstera (1648) zakljuenog izmeu Norveke i panije plovidba eldom bila apsolutno rezervisana za holandske brodove.Ideja o meunarodnom pravu na plovidbu meunarodnim rijekama formulisana je nakon francuske buroaske revolucije. Dekretom francuskog Konventa od 16. novembra 1797 godine rijeke elda i Meza su proglaene otvorenim za plovidbu brodova svih pribrenih drava. Svoje multilateralno pokrie dobija Zavrnim aktom Bekog kongresa od 19. juna 1815 godine. lan C Zavrnog akta utvruje da: Sile ije su dravne teritorije odvojene ili kroz koje protie jedna ista plovna rijeka obavezuju se da optim sporazumima reguliu sve to se odnosi na plovidbu tom rijekom. U tom smislu utvreno je da plovidba du cijelog toka takvih rijeka od take gde svaka od njih postaje plovna do ua bie potpuno slobodna i nee se moi u pogledu trgovine nikome zabraniti. Zavrnom aktu Kongresa pridrueni su i posebni pravilnici za plovidbu Rajnom, Majnom, Mozelom, Mezom, Eskoom koji su posjedovali istu snagu kao da su sastavni djelovi Zavrnog akta. U pogledu pravnog osnova plovidbe meunarodnim rijekama postojale su znaajne razlike. Dok je u Evropi pravni osnov po pravilu meunarodni ugovor u Junoj Americi i Aziji reim je nerijetko ustanovljen putem koncesija i jednostranih pravnih akata.Iako je sam princip slobode plovidbe meunarodnim rijekama dio opteg meunarodnog prava nisu postojala opteprihvaena pravila o plovidbi meunarodnim rijekama. Pokuaj da se ona ustanove na Barcelonskoj konferenciji 1921 godine nije doveo do pozitivnog rezultata.

REIM PLOVIDBE NA DUNAVUPlovidba Dunavom najveom evropskom rekom dugo vremena se obavljala u odsustvu pravne regulative na bazi faktikog stanja ili dvostranih ugovornih aranmana dvije velike sile (Austrije i Rusije) od kojih je prva dominirala srednjim tokom Dunava a druga uem Dunava.Prvi viestrani ugovorni reim na Dunavu uspostavljen je Parikim ugovorom od 1856 godine. U Ugovoru stoji da je reim koji se primenjuje na Dunav i njegovo ue primjena relevantnih naela Bekog kongresa. Ova kvalifikacija ne stoji u cijelini budui da reim plovidbe uspostavljen na Dunavu daje dravama ira prava od onih utvrenih Bekim kongresom. Naime u Zavrnom aktu Bekog kongresa sloboda plovidbe je stipulisana u svrhu trgovine dok odgovarajue ogranienje nije sadrano u relevantnoj odredbi Parikog ugovora.Ugovor utvruje zabranu nametanja ogranienja plovidbi Dunavom. Utvrena je zabrana naplaivanja taksi samo za plovidbu rijekom kao i naplata dabina za robu koja se nalazi na brodu. Sprovoenje u ivot odredaba Ugovora stavljeno je u nadlenost dvema komisijama: Evropskoj komisiji koju su uglavnom sainjavale velike sile - nepribrene drave (Velika Britanija, Francuska, Austrija, Pruska, Sardinija i Turska) i Pribrenoj komisiji sastavljenoj od delegata pribrenih zemalja (Austrija, Bavarska, Turska i Virtenberg) i komesara tri vazalske dunavske kneevine (Srbija, Vlaka i Moldavija).Nadlenost Evropske komisije bila je na osnovu Ugovora ograniena. Obuhvatala je preduzimanje potrebnih radova da bi se ue Dunava kao i susjedni dijelovi mora raistili i tako stvorili povoljni uslovi za plovidbu. Bilo je predvieno da se radovi izvre u roku od dvije godine i da nakon toga ugovornice proglase ukidanje Evropske komisije to jeznailo preuzimanje njenih nadlenosti od strane Pribrene komisije. Pribrena komisija je zamiljena kao Komisija sa trajnom nadlenou. Nadlenosti Komisije utvrene Ugovorom sastojale su se u: a)Izradi pravila plovidbe i rene policije, b)Otklanjanju prepreka koje se suprotstavljaju primjeni odredaba Bekog ugovora na Dunavu, c)Nareenju i izvrenju potrebnih radova na cijelom toku rijeke, d)Da se stara posle ukidanja Evropske komisije o odravanju plovnosti Dunava i susjednih dijelova mora.Meutim mandat Evropske komisije produavan je sukcesivno 1858, 1866 i 1871 godine da bi 1883 godine njen mandat bio produen za narednih 21 godinu ali da nakon isteka roka mandat i dalje preutno vai ukoliko nijedna lanica komisije ne zatrai reviziju. Produenje mandata komisije bilo je praeno iproirenjem njenih nadlenosti.

Po zavretku Prvog svetskog rata reim plovidbe na Dunavu regulisan je Versajskim ugovorom i Definitivnim statutom Dunava od 1921 godine. Versajski sistem je konstituisao liberalan reim plovidbe proklamujui da je Dunav plovan kako za brodove pribrenih tako i nepribrenih zemalja i to itavim tokom od Ulma do mora zajedno sa pritokama koje slue dvema ili vie drava kao veza sa morem. Slobodna plovidba proglaena je i u odnosu na sve kanale ukljuujui i kanal Dunav-Rajna ako i kada bude pokopan. to se sistema za sprovoenje u ivot odredaba Versajskog ugovora tie, njega i dalje karakterie postojanje dve komisije: Evropske komisije i novostvorene Meunarodne Dunavske komisije. Evropska komisija je bila nadlena za plovni tok Dunava od Braile do mora s tim to je njen sastav bitno promijenjen. Sile pobjednice suiz lanstva iskljuile poraene sile (Njemaku, Tursku i Austrougarsku) kao i Rusiju koja usljed Oktobarske revolucije nije uzela uea u radu Versajske konferencije. Meunarodna Dunavska komisija nadlena za dio Dunava od Ulma do Braile nije zadrala iskljuivo pribreni karakter budui da se u njen sastav pored predstavnika pribrenih drava uao i po jedan predstavnik svake nepribrene drave lanice Evropske komisije.Definitivni statut je proklamovao pravila Versajskog sistema. Dunavsko pitanje izmeu dva rata odlikuju tri karakteristike: tenja imperijalistikih sila da sauvaju i uvrste vlast na Dunavu, otpor pribrenih drava uglavnom Rumunije na ijem dijelu je suvereno gospodarila Evropska komisija i pokuaj Njemake da posle obnavljanja svoje moi pridobije sav uticaj na Dunavu za sebe. U predveerje Drugog svetskog rata Velika Britanija i Francuska podrale su zahtjev Rumunije za reviziju Statuta to je dovelo do potpisivanja Sinajskog sporazuma. Po tumaenju Rumunije Sinajski sporazum je supstituisao Statut budui da on nije bio u skladu sa suvjerenou Rumunije. Evropska dunavska komisija je kako je predvieno lanom 1 Sporazuma prestala da vri svoja prava. 1939 godine potpisan je Bukuretanski sporazum o prijemu Njemake u Evropsku dinavsku komisiju i pristupanju Njemake i Italije Sinajskom sporazumu. Revizija Statuta od 1921 godine izvrena je suprotno lanu 42 koji je predviao da Statut moe biti revidiran samo na zahtev 2/3 drava potpisnica. Takav postupak doveo je do reakcija ostalih drava, meu njima i Jugoslavije, koja je u zvaninom protestu od 12. aprila 1939 godine istakla da Sinajski i Bukuretanski sporazum za nju predstavljaju res inter alios acta. Aneksijom Besarabije SSSR je postao pribrena drava i na osnovu toga je Protokolom zakljuenim u Beu dobio pravo da uestvuje u administraciji gornjeg toka Dunava.

VAEI REIM PLOVIDBE - KONVENCIJA O REIMU PLOVIDBE NA DUNAVU (1948)Vaei reim plovidbe Dunavom utvren je Konvencijom donetom 18. avgusta 1948 godine na Konferenciji odranoj u Beogradu. U odnosu na prethodne reime Konvencija iz 1948 godine sadri izvjesne sutinske razlike. One se mogu grupisati u vie taaka: a)Domaaj slobode plovidbe, b)Sadrina naela slobode plovidbe, c)Nadlenost pribrenih drava u regulisanju plovidbe, d)Organizacioni mehanizam.

a)Reim ustanovljen Konvencijom primenjuje se na plovni dio rijeke Dunava od Ulma do Crnog Mora rukavcem Sulina sa izlazom na more kroz Sulinski kanal.

b)to se sadrine naela slobode plovidbe tie Konvencija utvruje da e plovidba na Dunavu biti slobodna i otvorena dravljanima, trgovakim brodovima i robi svih drava na bazi ravnopravnosti u pogledu lukih i plovidbenih taksa kao i u pogledu uslova trgovake plovidbe. Plovidba Dunavom dozvoljena je dakle samo trgovakim brodovima. Plovidba ratnih brodova nepodunavskih zemalja je izriito zabranjena lanom 30 Konvencije. Ratni brodovi podunavskih zemalja mogu ploviti Dunavom van granica zemlje iju zastavu imaju samo u sluaju prethodnog sporazuma.

c)Konferencija je protekla u duhu slogana Dunav podunavskim zemljama". Smisao slogana je da se nadlenosti koje su u ranijim reimima pripadale velikim, nepribrenim dravama vrate podunavskim dravama. Konvencija proiruje nadlenost podunavskih zemalja kako u pravima tako i u obavezama. Plovidba se vri na osnovu pravila utvrenih od strane pribrenih zemalja. Izuzetak je konstituisan u odnosu na plovidbu na donjem Dunavu i na sektoru erdapa gdje relevantna pravila donosi Administracija ustanovljena za naznaene sektore.

d)U organizacionom pogledu Konvencija naputa raniji sistem koji je nadlenost nad Dunavom dijelio izmeu dvije komisije i po prvi put u istoriji pravnog ureenja plovidbe Dunavom formira jedno tijelo - Dunavsku komisiju. Dunavska komisija je sastavljena od po jednog predstavnika iz svake od podunavskih zemalja. Komisija bira iz redova svojih lanova predjednika, potpredsjednika i sekretara na period od tri godine. Komisija ima optu i specijalnu nadlenost. Opta nadlenost Komisije sastoji se u staranju o izvravanju odredbe konvencije. Posebna nadlenost obuhvata irokog kruga pitanja od kojih valja izdvojiti: izrada generalnog plana velikih radova koji su u interesu plovidbe, ujednaavanje pravila rijene bezbijednosti, prikupljanje stratekih podataka za potrebe plovidbe. Komisija po pravilu donosi odluke veinom glasova. lanovi komisije i lica koja ona opunomoi uivaju diplomatski imunitet.Konvencija je predvidela i formiranje dvije specijalne rjene administracije. Na donjem Dunavu (od ua Sulinskog kanala do Braile) formirana je rjena administracija koju ine predstavnici pribrenih, susednih drava (Rumunija i Rusija). Zadatak specijalne rene administracije na donjem Dunavu sastoji se u izvoenju hidrotehnikih radova i regulisanju plovidbe. Sedite Administracije je u Galcu. Na sektoru erdapa stvorena je specijalna rjena Administracija erdapa koju ine predstavnici Rumunije i Srbije. Njen zadatak sastoji se u izvoenju hidrotehnikih radova i regulisanju plovidbe na sektoru koji na desnoj strani Dunava ide do Kostolca a na levoj strani od Moldova Veke do Turnu - Severina. Sedita Administracije su: Orava na rumunskoj strani i Tekija na srpskoj strani.Predvien je dvostepeni sistem rijeavanja sporova ugovornica u pogledu primjene i tumaenja Konvencije. Spor se rijeava putem direktnih diplomatskih pregovora a ako pregovori ne urode plodom na zahtjev ma koje od spornih strana spor se podnosi Komisiji za mirenje. Komisiju ine po jedan predstavnik svake sporne strane i trei lan koga odreuje ili predsjednik Dunavske komisije ili Komisija kao cjelina. Buduida su odluke Komisije za mirenje definitivne i obavezavajue za sporne strane primjeuje se da je ona arbitrani sud. Konvencija utvruje postupak za izmjenu. Izmjene Konvencije mogu se izvriti na zahtjev veine dravaugovornica a stupaju na snagu posle deponovanja ratifikacionih instrumenata est drava ugovornica Konvencije.

VANPLOVIDBENO KORIENJE MEUNARODNIH VODNIH TOKOVAiroka upotreba rijeka u neplovidbene svrhe (proizvodnja elektrine energije, navodnjavanje, proizvodnja pijace vode i sl) u poslednjih nekoliko decenija prolog vjeka otvorila je neka nova pitanja koja trae pravno regulisanje na meunarodnom planu.Meunarodno pravo do danas nije izgradilo opteprihvaena pravila o neplovidbenom korienju meunarodnih rijeka. Od pokuaja da se ustanove takva pravila valja izdvojiti rad Komisije za meunarodno pravo UN. Nakon viegodinjeg rada Komisija je 1994 godine sainila konani Nacrt Konvencije o pravu neplovidbenog korienja meunarodnih plovnih tokova. Generalna skuptina UN je 21. maja 1997 godine na osnovu navedenog Nacrta usvojila Konvenciju o pravu neplovidbenog korienja meunarodnih vodnih tokova. ta je predmet pravila o neplovidbenom korienju? Da li su to samo meunarodne rijeke ili neki drugi objekti?Rijeka je samo dio vodene mase koja tee renim koritom pod uticajem sile gravitacije. Ona ini organsku cijelinu sa drugim nadzemnim, povrinskim i podzemnim vodama kao i dijelom kopnene povrine koje te vode zahvataju. Stoga se u konkretnom kontekstu koriste dva pojma - drenani ili hidraulini bazen i sistem meunarodnog vodnog toka Drenani bazen se definie kao geografsko podruje koje se prostire na dvije ili vie drava, odreeno granicama vodomea sistema voda, ukljuujui povrinske i podzemne vode koje se ulivaju u zajedniko ue. Sistem meunarodnih tokova se odreuje kao sistem povrinskih i podzemnih voda koje preko njihovih fizikih veza konstituiu jedinstvenu cijelinu i utiu u zajedniko ue.Konvencija utvruje pravo drava vodenog toka da na svojim odnosnim teritorijama koriste meunarodni vodni tok na pravian i razuman nain to posebno podrazumjeva korienje i razvoj vodnog toka drava u cilju postizanja optimalnog i odrivog korienja. Ovo pravilo je dopunjeno pravilom o zajednikom ueu drava vodnog toka u upotrebi, razvoju i zatiti vodnog toka na pravian i razuman nain. Ovakvo uee podrazumjeva kako pravo da se vodni tok koristi tako i dunost saradnje u zatiti i razvoju vodnog toka.U pogledu odgovornosti za tetu koju jedna drava vodnog toka prouzrokuje drugoj dravi Konvencija razlikuje dve situacije. Odgovornost drave za tetu se po Konvenciji kostituie u sluaju da se steknu dva uslova: a)Da je teta znaajna, b)Da je do tete dolo usled toga to drava nije ispoljila dunu panju.