Clive Cussler

Kiklop

Posvećeno stotinama Amerikanaca izgubljenih s Leopoldvilleom na božićnu večer 1944. kraj Cherburga u Francuskoj. Zaboravili su ih mnogi, sječa ih se nekolicina.

Prolog

9. ožujka 1918. Karipsko more

Kiklop je imao manje od sata života. Za četrdeset osam minuta postat će masovna grobnica za svojih 3089 putnika i članova posade bila je to tragedija nepredviđena i najzlokobnijim slutnjama, na praznom moru pod kristalno jasnim nebom. Čak i galebovi koji su letjeli za njim prethodnog tjedna lebdjeli su s mirnom nezainteresiranošću, dok su njihovi oštri instinkti bili otupljeni lijepim vremenom.Pojavio se lagani vjetrić s jugoistoka koji je jedva zanjihao američku zastavu na krmi. U tri i trideset ujutro, većina članova posade izvan dužnosti i putnika spavala je. Nekolicina, ne mogavši zaspati na teškoj vrućini pasata, stajala je na gornjoj palubi, naslonjena na ogradu, promatrajući kako se pramac šišteći podiže na visokim valovima. Činilo se da se velika morska struja kretala ispod glatke površine, dok je u dubini jačala masivna sila.U kormilarnici Kiklopa, poručnik John Church prazno je zurio kroz jedan od velikih kružnih otvora. Imao je smjenu od ponoći do četiri sata, i jedva se održavao u budnom stanju. Nejasno je primijetio povećanje visine valova, ali sve dok su bili široko razmaknuti, a njihovi nagibi blagi, nije imao razloga smanjiti brzinu. Guran laganom strujom, teško natovareni brod za prijevoz ugljena kretao se brzinom od samo devet čvorova. Strojevima je bio nužno potreban servis, i sada je radio samo jedan, lijevi motor. Ubrzo nakon odlaska iz Rio de Janeira, desni motor se pokvario, i šef strojarnice je izvijestio da se ne može popraviti dok ne stignu u baltimorsku luku.Poručnik Church probio se do svojeg položaja između ostalih Oficira. Bio je mršav, prerano osijedjeli čovjek nekoliko mjeseci mladi od trideset godina. Plovio je na mnogo različitih brodova i četiri puta oplovio svijet. Ali, Kiklop je bio najčudniji brod na kojeg je ikada naišao tijekom svojih dvanaest godina u mornarici. Ovo je bilo njegovo prvo putovanje na osam godina starom brodu, puno neugodnih događaja.Otkako su isplovili iz polazne luke, mornara koji je pao s palube samljeo je lijevi propeler. Uslijedio je sudar s krstaricom Raleigh koji je neznatno oštetio oba broda. U brodskom zatvoru bila su petorica zatvorenika. Jednog od njih, osuđenog za brutalno ubojstvo Oficira, sprovodili su u mornarički zatvor u Portsmouthu u New Hampshireu. Izvan ulaza u luku Rija, brod se zamalo nasukao na greben, a kad je Oficir na dužnosti optužio kapetana za ugrožavanje broda promjenom kursa, uhićen je i pritvoren. Konačno, bila je tu nezadovoljna posada, problematični desni motor, i kapetan koji se opijao do besvijesti. Kad je Church zbrojio sve nesretne događaje, osjećao se kao da stoji na plovećoj katastrofi.Njegovo mračno razmišljanje prekinuo je zvuk teških koraka. Okrenuo se i

ukočio dok je kapetan ulazio kroz vrata kormilarnice.Zapovjednik George Worley bio je lik iz Otoka s blagom. Nedostajali su mu samo povez preko oka i drvena noga. Bio je velik poput bika. Vrat gotovo i nije imao masivna glava rasla je naizgled ravno iz ramena. Imao je najveće ruke koje je Church ikada vidio. Bile su duge i debele poput svezaka enciklopedije. Mornarička pravila nikad ga nisu mnogo zabrinjavala, pa je na brodu nosio obično papuče, konjaničku kapu, i duge gaće. Church nikada nije vidio kapetana u odori, osim kad je Kiklop bio u luci, a Worely obavljao poslove na obali. Kapetan pogleda iglu kompasa i klimne.Nije loše, reče s laganim njemačkim naglaskom.Izgleda dobro za sljedeća dvadeset četiri sata. Uz malo sreće, bit će to ugodan put, barem dok ne upadnemo u pakao Cape Hatterasa.Svaki brod upadne u pakao kod Cape Hatterasa, reče Church mirno. Worley ude u sobu s kartama i pogleda liniju nacrtanu olovkom koja je prikazivala Kiklopov kurs i približan položaj.Promijeni kurs za pet stupnjeva prema sjeveru, reče on vrativši se u kormilarnicu. Zaobići ćemo veliku bahamsku obalu.Već smo dvadeset milja zapadno od glavnog kanala, reče Church.Imam razloga izbjegavati brodske linije, odgovori Worley natmureno. Church jednostavno klimne kormilaru, i Kiklop promijeni kurs. Lagana promjena izazvala je udaranje valova u lijevu stranu pramca i kretanje se promijenilo. Brod se počeo jako ljuljati.Ne sviđa mi se izgled mora, reče Church.Valovi su previše strmi.To nije neobično u ovim vodama, odgovori Worley.Približavamo se području u kojem Sjeverna ekvatorijalna struja susreće Golfsku struju. Vidio sam ovdje površinu ravnu poput pustinjskog suhog jezera, a ponekad su valovi bili visoki dvadeset stopa, lijepi valovi koji klize ispod trupa.Church zausti da nešto kaže, ali zastane osluškujući. Zvuk struganja metala po metalu čuo se u kormilarnici. Worley se ponašao kao da ne čuje ništa, ali Church ode do stražnjeg zida i pogleda teretnu palubu Kiklopa.Bio je to velik brod za svoje vrijeme, dugačak 542 stope, širok 65. Sagrađen u Philadelphiji 1910, djelovao je u Mornaričkoj pomoćnoj službi, u Atlantskoj floti. Njegovih sedam golemih skladišta moglo je primiti 10.500 tona ugljena, ali sada je nosio 11.000 tona mangana. Trup je bio duboko uronjen, stopu ispod oznake. Za Churcha, bio je opasno preopterećen.Gledajući unatrag, vidio je u tami dvadeset četiri dizalice za ugljen, čije su goleme hvataljke bile pričvršćene radi sigurnosti. Vidio je i nešto drugo.Paluba u sredini se naizgled podizala i spuštala zajedno s valovima koji su prolazili ispod trupa.Bože, promrmlja on. Trup se savija na valovima.Worley nije pogledao. Ništa zabrinjavajuće, sine. Brod je naviknut na malo napora.Nikada nisam vidio da se brod ovako napreže, ustrajao je Church. Worley se spusti u veliki pleteni stolac koji je držao na mostu i stavi noge na stalak za kompas. Sine, ne trebaš brinuti o starom Kiklopu. On će ploviti morima još dugo nakon što ti i ja nestanemo.Churchov nemir nije se ublažio kapetanovom nebrigom. Naprotiv, njegov loš osjećaj se pojačao.Nakon što je Church predao smjenu svojem kolegi, napustio je most i otišao u radijsku sobu kako bi popio kavu s dežurnim operatorom. Iskrica, kako su nazivali svakog radiooperatora na svim brodovima, pogleda ga kad je ušao.Jutro, poručnice.Ima li zanimljivih vijesti s obližnjih brodova?Iskrica podigne slušalicu s jednog uha. Molim?

Church ponovi pitanje.Samo par radiooperatora s dva trgovačka broda koji igraju šah preko radija.Trebao bi im se pridružiti da izbjegneš dosadu.Više volim damu, reče Iskrica.Kako su blizu ti brodovi?Signali su im prilično slabi... vjerojatno na stotinjak milja.Church dođe do stolca i nasloni se rukama i bradom na naslonjač. Pozovi ih i pitaj kakvo je more kod njih.Iskrica bespomoćno slegne. Ne mogu.Prijenosnik ti je pokvaren?Zdrav je poput kurve od šesnaest godina iz Havane.Ne razumijem.Zapovijed kapetana Worleya, odgovori Iskrica. Kad smo isplovili iz Rija, pozvao me u svoju kabinu i rekao da do Baltimorea ne kontaktiram ni s kim bez njegove izravne zapovijedi.Rekao ti je razlog?Ne, gospodine.Prokleto čudno.Imam osjećaj da to ima veze s onom krupnom ribom koju smo uzeli na brod u Riju.Generalkonzulom?Dobio sam zapovijed baš nakon što se on ukrcao na palubu.Iskrica zastane i pritisne slušalicu na uho. Zatim počne zapisivati dolazeću poruku na komad papira. Nakon nekoliko trenutaka se okrene mrka lica.Poziv u pomoć.Church se uspravi. S kojeg položaja?Dvadeset milja jugoistočno od Anguilla Caysa.Church izračuna u glavi. To je oko pedeset milja od našeg pramca. Što još?Ime broda, Crogan Castle. Prednji dio ulubljen. Nadgrade teško oštećeno. Pušta vodu. Traži hitnu pomoć.Prednji dio ulubljen?, ponovi Church zbunjeno. Cime?Nisu rekli, poručniče.Church krene prema vratima. Obavijestit ću kapetana. Reci Crogan Castleu da stižemo punom brzinom.Lice Iskrice poprimi bolan izraz.Molim vas, gospodine, ne mogu.Učini to zapovjedi Church. Preuzimam punu odgovornost.Okrene se i potrči niz hodnik i uz stube do kormilarnice. Worley je još sjedio na svom stolcu, njišući se s brodom. Naočale su mu bile spuštene nisko na nosu čitao je stari časopis Liberty.Iskrica je dobio poziv za pomoć, reče Church.Na manje od pedeset milja odovud. Naredio sam mu da potvrdi i kaže da stižemo u pomoć.Worleyeve oči se rašire i on skoči iz stolca, uhvativši zbunjenog Churcha za ramena. Jesi li lud?, urlikne. Tko ti je, dovraga, dao ovlast da se suprotstaviš mojim zapovijedima?Bol plane u Churchovim rukama. Pritisak tih golemih ruku drobio mu je bicepse. Blagi Bože, kapetane, ne možemo ignorirati brod u opasnosti!Prokleto možemo ako ja tako kažem!Church se zaprepasti zbog kapetanovog bijesa. Vidio je da je pocrvenio, pogled mu se zamutio, a dah smrdio na whisky.Osnovno pomorsko pravilo, reče Church.Moramo pružiti pomoć.Tonu li?Poruka kaže da puštaju vodu.Worley odgurne Churcha. Nek idu k vragu. Neka kopilad pumpa dok im guzicu ne

spasi neki drugi brod.Kormilar i dežurni Oficir pogledaše se u zaprepaštenoj tišini dok su se Church i Worley promatrali ne trepćući atmosfera u kormilarnici bila je nabijena. Pukotine u njihovom odnosu koje su se stvarale proteklih tjedana sada su bile proširene.Oficir se pomakne, želeći intervenirati. Worley okrene glavu i zareži Drži se svojeg posla i pazi na kormilo.Church protrlja bolne ruke i pogleda kapetana.Protestiram što ste odbili odazvati se pozivu u pomoć i tražim da se to unese u brodski dnevnik.Upozoravam te...Takoder tražim da se zabilježi kako ste naredili operatoru bilo kakav kontakt.Sada si pretjerao, gospodine. Worley je govorio hladno, stisnutih usana, znojnog lica. Smatraj se uhićenim i pritvorenim.Uhitite još Oficira, odsiječe Church pobješnjevši, i morat ćete sami upravljati ovim prokletim brodom.Iznenada, prije no što je Worley mogao odgovoriti, Kiklop se zanese prema dolje između valova. Svi u kormilarnici instinktivno se uhvate za najbliži siguran predmet kako bi ostali na nogama. Ploče trupa stenjale su pod pritiskom začulo se nekoliko zvukova pucanja.Majko božja, promrmlja kormilar s panikom u glasu.Tišina zareži Worley dok se Kiklop ispravljao.Brod je vidio i gora mora od ovoga.Bolna spoznaja pogodi Churcha.Crogan Castle, brod koji je poslao signal, kaže da mu je pramac ulubljen, a nadstruktura oštećena.Worley ga pogleda. Pa što?Zar ne vidite, sigurno ga je uradio golemi val.Govoriš kao luđak. Idi u svoju kabinu, gospodine. Ne želim te vidjeti dok ne stignemo u luku.Church je oklijevao stisnutih šaka. Zatim ih polako opusti, shvativši da je prepirka s kapetanom uzaludna. Okrene se bez riječi i napusti kormilarnicu.Izišao je na palubu i pogledao preko pramca. More se činilo zavaravajuće blago. Valovi su se smanjili na deset stopa i voda nije dopirala do palube. On krene u stražnji dio i vidje kako se cijevi s parom stružu uza zidove kako se brod podizao i spuštao na dugim, sporim valovima. Zatim ode ispod i provjeri dva spremišta za rudu, osvijetlivši svojom lampom teške barikade koje su trebale spriječiti mangan da se pomiče. Stenjale su i škripale pod naporom, ali činile su se čvrstima i sigurnim. Nije mogao vidjeti tragove pukotina stvorenih kretanjem broda.Ipak, bio je nemiran, i umoran. Trebala mu je sva snaga volje da ne ode u svoj krevet te zaspe, ne misleći više na probleme broda. Još jedna inspekcija do strojarnice da vidi ima li vode u prostorijama. Pokazalo se da nema, što je potvrdilo Worleyevu vjeru u Kiklopa.Dok je prolazio niz hodnik prema blagovaonici kako bi popio šalicu kave, otvore se vrata jedne kabine i iz nje iziđe američki vrhovni konzul Brazila, Alfred Gottschalk, pa zastane na pragu, razgovarajući s nekim unutra. Church proviri iznad njegovog ramena i ugleda brodskog doktora sagnutog nad čovjekom koji je ležao na krevetu. Lice pacijenta bilo je umorno i žućkasto, mlado lice kojemu nije odgovarala gusta šuma sijede kose. Oči su bile otvorene, odražavajući strah pomiješan s patnjom, oči koje su vidjele previše. Prizor je bio još jedan neobičan element na putovanju Kiklopa.Kao Oficir palube prije no što je brod krenuo iz Rio de Janeira, Church je promatrao motorni karavan koji se ukrcao na brod. Vrhovni konzul izišao je iz auta i upravljao utovarom svojih kovčega i torba. Zatim je podigao pogled, upivši svaki detalj Kiklopa od ružnog ravnog pramca do graciozne krivulje

krme. Unatoč niskome, okruglom i gotovo komičnom stasu, zračio je onom neobjašnjivom energijom čovjeka naviknutog na vlast.Njegova srebrenožućkasta kosa bila je vrlo kratka, u pruskom stilu. Uske obrve odgovarale su podrezanim brkovima.Drugo vozilo u karavanu bilo je ambulantno. Church je promatrao kako podižu priliku na nosiljci i unose je na palubu, ali nije mogao vidjeti crte lica zbog teške mreže protiv komaraca koja ga je zaklanjala. Iako je osoba na nosiljci očito bila dio njegove pratnje, Gottschalk je nije primjećivao, obrativši pozornost na kamion Mach u pozadini.Nervozno je gledao kako se veliki sanduk podiže u zrak brodskom dizalicom i prebacuje u prednje skladište. Kao na znak, pojavio se i Worley i osobno nadzirao spuštanje niz otvor. Zatim je pozdravio Gottschalka i otpratio ga do njegovih prostorija. Gotovo odmah potom, užad je odvezana i brod je krenuo na more kroz izlaz iz luke.Gottschalk se okrene i primijeti Churcha kako stoji u hodniku. Iziđe iz kabine i zatvori vrata iza sebe, suženih sumnjičavih očiju.Mogu li vam pomoći, poručnice...Church, gospodine. Baš sam završavao inspekciju broda i krenuo na šalicu kave. Hoćete li mi se pridružiti?Blagi izraz olakšanja prijeđe konzulovim licem i on se nasmiješi.Mogao bih. Ne mogu spavati više od nekoliko sati u komadu. Izluđujem svoju ženu.Ostala je u Riju?Ne, poslao sam je prije kući u Marvland. Završio sam sa svojim mandatom u Brazilu. Nadam se da ću provesti ostatak državne službe u Washingtonu.Gottschalk se Churchu činio pretjerano nervoznim. Pogled mu je lutao hodnikom, i neprekidno je brisao maramicom svoja mala usta. Uhvati Churcha za ruku.Prije no što popijemo kavu, hoćete li biti tako ljubazni, poručnice, da me otpratite do spremišta za prtljagu?Church ga pogleda. Da, gospodine, ako želite.Hvala, reče Gottschalk.Trebam nešto iz jednoga svojeg sanduka.Ako je Church i pomislio da je zahtjev neobičan, nije rekao ništa, već jednostavno klimne i krene prema prednjem dijelu broda u pratnji maloga debelog konzula. Popeli su se na gornju palubu i krenuli duž staze koja je vodila od stražnjeg do prednjeg nadgradabroda, prošavši ispod mosta koji je visio na visokim čeličnim šipkama. Svjetiljka obješena između dva prednja jarbola potpornja za sustav dizalica za ugljen bacala je neobično svjetlo koje se odražavalo od dolazećih valova.Zaustavivši se kod vrata u podu, Church otvori rezu i pokaže Gottschalku da se pusti niz ljestve, osvijetlivši mu put lampom. Kad su stigli do zadnje palube skladišta, Church pronađe prekidač i upali svjetla na stropu prostor se osvijetli nezemaljskim žutim sjajem.Gottschalk prođe kraj Churcha i priđe sanduku, koji je bio pričvršćen lancima čiji su krajevi bili povezani s karikama u podu. Stajao je tamo nekoliko trenutaka s pobožnim izrazom lica, dok su mu misli lutale nekim drugim mjestom i vremenom.Church prvi put iz blizine prouči sanduk. Na njegovima stranicama nije bilo oznaka. Procijenio je da je dug devet stopa, a četiri širok. Nije mogao pretpostaviti težinu, ali znao je da je njegov sadržaj težak. Sjećao se kako se kolotur napeo kad je podizao sanduk na brod. Radoznalost prevlada njegovu masku nezainteresiranosti.Mogu li pitati što je unutra?Gottschalkov pogled ostane prikovan na sanduku.Arheološki artefakt na putu u muzej, reče on neodređeno.Sigurno je vrijedan, upita Church.

Gottschalk ne odgovori. Nešto na rubu poklopca privuče mu pogled. On izvadi naočale za čitanje i pogleda kroz njih. Ruke mu zadrhte, a tijelo se ukoči.Bio je otvoren dahne on.Nije moguće, reče Church. Vrh je tako snažno pričvršćen lancima da su karike napravile udubljenja na rubovima drva.AH, pogledajte ovdje, reče on. Možete vidjeti znakove otvaranja na mjestu gdje je poklopac podignut.Te ogrebotine vjerojatno su načinjene kad je sanduk zapečaćen.Nisu bile tu kad sam provjeravao sanduk prije dva dana, reče Gottschalk čvrsto. Netko u vašoj posadi ga je dirao.Bezrazložno ste zabrinuti. Koji član posade bi imao interesa za stari artefakt težak barem dvije tone? Osim toga, tko osim vas ima ključ lokota?Gottschalk se spusti na koljena i potegne jedan lokot.Ovaj mu ostane u ruci umjesto od čelika, bio je načinjen od drva. Sada je već bio uplašen. Kao hipnotiziran, on polako ustane, divlje se osvrne skladištem i izgovori jednu riječ.Zanona.Kao daje otpočeo noćnu moru. Sljedećih šezdeset sekunda bile su sekunde užasa. Ubojstvo vrhovnog konzula bilo je tako brzo da je Church mogao samo ukočeno stajati, ne shvaćajući što je vidio.Prilika iskoči iz sjene na vrh sanduka. Čovjek je bio odjeven u odoru pripadnika mornarice, ali nije bilo sumnje u njegove rasne karakteristike čvrsta ravna crna kosa, istaknute jagodice, neobično tamne, bezizražajne oči.Bez ikakva zvuka, južnoamerički Indijanac zabije koplje u Gottschalkove grudi tako da je vrh izišao van gotovo stopu iza lopatica. Konzul nije odmah pao. Polako je okrenuo glavu i pogledao Churcha, širokih očiju koje nisu ništa prepoznavale. Pokušao je nešto reći, ali riječi nisu izlazile, samo strašan klokotavi kašalj koji mu je zacrvenio usne i bradu. Kad je počeo padati, Indijanac stavi nogu na njegove grudi i istrgne koplje.Church nikada prije nije vidio ubojicu. Indijanac nije bio član posade Kiklopa mogao je biti samo slijepi putnik. Nije bilo zlobe na njegovom smedem licu, niti ljutnje i mržnje, samo izraz potpune praznine. On nehajno uzme koplje i skoči sa sanduka.Church se pripremi za napad. Izmaknuo se ubodu koplja i gurnuo svjetiljku u Indijančevo lice. Začuo se blagi udarac kad je metalna cijev udarila čeljust, slomivši kost i izbivši nekoliko zuba. Zatim zamahne šakom i udari Indijanca u grlo. Koplje padne na pod i Church ga uzme i podigne iznad glave.Iznenada, svijet u skladištu poludi i Church se nade u borbi za ravnotežu dok se paluba naginjala gotovo šezdeset stupnjeva. Nekako se održao na nogama, jurnuvši niz palubu, dok nije stigao do zida. Indijančevo nepomično tijelo dokotrljalo se za njim, zaustavivši se kraj njegovih nogu. Zatim je u bespomoćnom užasu promatrao kako sanduk, nevezan lancima, juri preko palube, zdrobivši Indijanca i pribivši Churchove noge uz čelični zid. Udar je uzrokovao otvaranje poklopca, pokazavši sadržaj sanduka.Church pogleda unutra.Nevjerojatni prizor koji je ugledao bila je zadnja slika u njegovom umu tijekom nekoliko sekunda koje su ga dijelile od smrti.U kormilarnici, kapetan Worley svjedočio je još strasnijem prizoru. Bilo je to kao da je Kiklop naglo propao u rupu bez dna. Pramac se oštro zabio u more, a krma se podigla u zrak dok propeleri nisu izišli iz vode. Brodska svjetla odražavala su se od crnog zida koji se podigao zaklonivši zvijezde.Duboko u utrobi skladišta začula se strašna grmljavina koja je podsjećala na potres, uzrokujući drhtaj broda od pramca do krme. Worley nije imao vremena objaviti uzbunu. Paravani su popustili i manganova ruda svojim je pomicanjem ubrzala kretanje Kiklopa prema dolje.Kormilar je gledao s mosta u nijemom zaprepaštenju dok je golemi stup, visine

deseterokatnice, jurio prema njima brzinom lavine. Gornja polovica počela se urušavati u sebe. Milijun tona vode divlje je udarilo u prednji dio broda, potpuno ulubivši pramac i nadgrade. Vrata mosta su se razbila i voda prodre u kormilarnicu. Worley se uhvati za ogradu, ne mogavši si predočiti neizbježno.Val pređe preko broda. Cijeli pramac se savio kad su čelične grede pukle, a trup se ulubio. Teške ploče trupa pokidane su kao da su od papira. Kiklop zaroni dublje pod strašnim pritiskom vala. Njegovi propeleri ponovno udare u vodu, pomogavši mu da uroni još dublje. Više nije mogao isploviti.Nastavio je tonuti, dolje, dolje, dok razbijeni trup i ljudi zarobljeni u njemu nisu pali na nemirni pijesak morskog dna, ostavivši iza sebe samo jato zbunjenih galebova.

Prvi dio

PROSPERTEER

Poglavlje I

10. listopada 1989. Key West, FloridaCepelin je nepomično lebdio na tropskom zraku miran poput ribe u akvariju. Njegov pramac dodirivao je žuti sidreni jarbol. Bila je to umorna stara zračna lađa njena nekada srebrena koža se naborala i pobijelila, prepuna zakrpa. Gondola, upravljačka kabina ispod trbuha, imala je drevni izgled broda, a stakleni prozori bili su žuti od starosti. Jedino su se dva motora Wright Whirlwind činili novima bili su obnovljeni i u savršenom stanju.Za razliku od njegove mlade braće koja su lebdjela iznad ragbijaških stadiona, bio je načinjen od aluminija, sa šavovima na spojevima, a ne od poliestera prekrivenog gumom podržavalo ga je dvanaest cirkularnih okvira u obliku ribljih leda. Njegovo tijelo u obliku cigare bilo je dugo 149 stopa i sadržavalo 200 tisuća kubnih stopa helija ako mu vjetrovi nisu puhali u nos, mogao se kretati kroz oblake brzinom od šezdeset dvije milje na sat.Njegov izvorni naziv bio je CMT2, Cepelin metalnog tijela broj dva, i sagrađen je u Detroitu, te predan mornarici Sjedinjenih Država 1929. godine. Za razliku od većine zračnih lađa sa četiri masivna stabilizatora, imao je osam manjih stabilizatora na suženom repu.Bio je vrlo napredan za svoje doba, i služio vjerno do 1942. kad je povučen iz službe i zaboravljen.Četrdeset sedam godina, CMT2 nalazio se u napuštenom hangaru uz pistu napuštene mornaričke zračne baze kraj Key Westa u Floridi. Zatim je 1988. teren prodan financijskom konglomeratu u vlasništvu bogatog izdavača Ravmonda LeBarona, koji ga je namjeravao pretvoriti u rekreacijske terene.Ubrzo nakon što je došao u inspekciju svoje zračne baze iz svojeg štaba u Chicagu, LeBaron je naišao na prašnjave i korodirane ostatke CMT2 i zainteresirao se. Restaurirao je staru letjelicu lakšu od zraka, obnovio motore, nazvao je Prosperteer prema časopisu koji je bio temelj njegovog carstva, te istaknuo ime golemim crvenim slovima sa strane trupa.LeBaron je naučio upravljati Prosperteerom, svladavši njegove mušice i stalne prilagodbe koje su bile nužne da bi se održao stalan kurs na kapricioznim vjetrovima. Nije bilo autopilota da olakša spuštanje pramca na iznenadnim naletima vjetra i podizanje kad bi vjetar oslabio. Gotovo neutralna sposobnost lebdenja varirala je s atmosferom. Ostatci lake kiše mogli su dodati stotine funta cepelinovoj golemoj koži, smanjujući sposobnost dizanja, dok je suhi zrak sa sjeverozapada prisiljavao pilota da se bori s podizanjem letjelice u neželjene visine. LeBaron je uživao u izazovima. Ushićenje pogađanja raspoloženja stare vreće plina i hrvanja s aerodinamičkim hirovima nadilazilo

je užitak letenja na bilo kojem od pet mlažnjaka koji su pripadali njegovoj korporaciji. Koristio je svaku priliku da se iskrade iz prostorija upravnog odbora kako bi otputovao u Key West i napravio turu iznad Kariba. Prosperteer je uskoro postao poznati prizor iznad Bahamskih otoka. Radnici na poljima šećerne trske gledali su cepelin, opisavši ga kao malu svinju koja trči unatrag.LeBaron je, međutim, poput većine poduzetnika iz elite moćnika patio od nemirnog uma i poriva da započne novi projekt. Nakon godine dana, njegov interes za cepelin je oslabio.Zatim je jedne večeri u salonu na dokovima upoznao staroga obalnog štakora imenom Buck Caesar, koji je upravljao tvrtkom za spašavanje brodova grandioznog imena Poslovanje s egzotičnim artefaktima, Ine.Tijekom razgovora iznad nekoliko rundi ruma s ledom, Caesar je izgovorio magičnu riječ koja je izluđivala ljudski um pet tisuća godina i vjerojatno izazvala više žalosti od većine ratova blago.Nakon što je saslušao Caesarove bajke o španjolskim galeonima pod vodama Kariba i njihovim teretima zlata i srebra pomiješanim s koraljima, čak i lukavi financijski manipulator s osjećajem za biznis poput LeBarona bio je zaražen. Rukovanjem su potvrdili partnerstvo.LeBaronov interes za cepelin se obnovio. Letjelica je bila savršena platforma za uočavanje mogućih lokacija potonuća iz zraka. Zrakoplovi su bili previše brzi, dok su helikopteri imali ograničeno vrijeme leta i mreškali površinu vode svojim rotorima. Cepelin je mogao ostati u zraku dva dana i kretati se brzinom hoda. S visine od četiri stotine stopa ravne linije ljudskih artefakata mogle su se vidjeti na stotinu stopa ispod mirnoga bistrog mora.Zora je puzala iznad floridskog tjesnaca kad se zemaljska posada od deset ljudi okupila oko Prosperteera i započela inspekciju prije leta. Jutarnje sunce obasjalo je golemi trup pokriven rosom, koji je sijao poput mjehura sapuna. Cepelin je stajao u sredini betonske piste obrubljene korovom. Lagani vjetrić puhao je od mora i okretao letjelicu oko jarbola, dok njen okruglasti nos nije gledao ravno u njega.Većina članova zemaljske posade bili su mladi, tamnoputi, odjeveni u kratke hlače, kupaće kostime, i skraćene traperice. Nisu se obazirali na dugačku limuzinu Cadillac,koja se zaustavila kod velikog kamiona koji je služio kao cepelinova servisna radionica, ured šefa posade i komunikacijska soba.Šofer otvori vrata i LeBaron iziđe sa stražnjeg sjedala, u pratnji Bucka Caesara, koji odmah krene prema gondoli cepelina s nautičkim kartama pod rukom. LeBaron, koji je izgledao vrlo dobro za svojih šezdeset pet godina, nadvisivao je sve sa svojih šest stopa i sedam inča. Oči su mu bile boje hrasta, sijeda kosa upravo počešljana imao je udaljeni, zauzeti pogled čovjeka čije su misli nekoliko sati u budućnosti. On se sagne i porazgovara nekoliko trenutaka s privlačnom ženom koja se naginjala iz auta. Lagano je poljubi u obraz, zatvori vrata i krene prema Prosperteeru. Šef posade, ozbiljan čovjek u čistoj bijeloj kuti, priđe mu i rukuje se s njime. Spremnici s gorivom su ukrcani, gosp. LeBaron. Provjera prije leta je izvršena.Što je s težinom?Morat ćete se prilagoditi za dodatnih pet stotina funta zbog vlage.LeBaron zamišljeno klimne. Olakšat će na dnevnoj vrućini.Upravljanje bi trebalo biti lakše. Kablovi dizala pokazivali su znakove hrdanja, pa sam ih zamijenio.Kakvo je vrijeme?Niski raštrkani oblaci većinu dana. Mali izgledi za kišu. Naići ćete na vjetar u lice s jugoistoka od pet milja na sat na putu van.I repni vjetar na povratku. To mi se svida.Ista radijska frekvencija kao i na zadnjem letu?Da, davat ćemo svoj položaj i stanje koristeći normalnu glasovnu komunikaciju,

svakih pola sata. Ako primijetimo obećavajuću metu, javit ćemo šifrirano.Šef posade klimne. Razumijem.Bez daljnjeg razgovora LeBaron se popne uz ljestve u gondolu i smjesti na pilotsko sjedalo. Pridruži mu se kopilot, Joe Cavilla, šezdesetogodišnji čovjek tužnih očiju koji je, osim kihanja i zijevanja, rijetko otvarao usta. Njegova je obitelj imigrirala u Ameriku iz Brazila kad je imao šesnaest godina i pridružio se mornarici, leteći na cepelinima dok i zadnji nije formalno povučen 1964. godine. Cavilla se jednostavno pojavio jednog dana, impresionirao LeBarona svojom stručnošću i dobio posao.Treći član posade bio je Buck Caesar. Na svojem blagom licu srednjih godina teksture kravlje kože nosio je stalni osmijeh, ali njegov je pogled bio lukav, a tijelo je imalo čvrstoću poput boksačkog. Sjedio je nagnut nad mali stol i gledao u svoje karte, crtajući niz kvadrata kraj sektora Bahamskog kanala.Plavi dim izleti iz ispušnih cijevi kad je LeBaron uključio motore. Zemaljska posada odveže niz platnenih vreća s balastom. Jedan član posade, lovac leptira, podigne vjetrolovku na dugom štapu kako bi LeBaron mogao vidjeti točan smjer vjetra.On da znak šefu posade.Drveni klip je izvučen iz kotača za slijetanje, nos oslobođen jarbola, i ljudi koji su držali pramčanu užad povuku je na jednu stranu i puste. Kad je letjelica bila slobodna, LeBaron gurne ručke gasa premanaprijed i okrene veliki kotač dizala kraj svojeg sjedala. Prosperteer usmjeri svoju njušku prema gore pod kutom od pedeset stupnjeva i polako krene u nebo.Zemaljska posada je promatrala dok golemi zračni brod nije polako nestao iznad plavozelenih voda tjesnaca. Zatim se njihov interes prebaci nakratko na limuzinu i nejasnu žensku priliku iza zatamnjenih prozora.Jessie LeBaron dijelila je strast za avanturama sa svojim suprugom, ali bila je žena koja je ipak više preferirala organiziranje dobrotvornih balova i skupljanje novca za političke kampanje. Bila je živahna, s ustima koje su imale repertoar od tuceta raznih osmijeha imala je pedeset godina i šest mjeseci, ali izgledala je kao da ima trideset sedam. Njeno je tijelo bilo punačkije, ali čvrsto, a koža glatka. Kosa joj je bila prirodne boje soli i papra. Oči su joj bile velike i tamne, bez tragova praznog pogleda koji je obično ostavljala plastična kirurgija.Kad više nije mogla vidjeti cepelin, progovori u interkom limuzine. Angelo, molim te, vrati se u hotel.Vozač, ozbiljni Kubanac s licem kao na poštanskoj marki, dodirne obod svoje kape i klimne.Posada je promatrala kako dugi Cadillac izlazi kroz prednja vrata bivše mornaričke baze. Zatim netko izvadi odbojkašku loptu. Oni brzo naprave granice i postave mrežu. Nakon što su odabrali strane, započnu utakmicu kako bi si skratili vrijeme čekanja.U kamionu s klimom, šef posade i radiooperator primali su izvješća s cepelina. LeBaron je izvještavao svakih trideset minuta, ne kasneći više od nekoliko sekunda, opisujući svoj približni položaj, promjene vremena, te plovila ispod sebe.Zatim, u pola dva poslije podne, izvješća su prestala. Operator je pokušao dobiti Prosperteer, ali nije bilo odgovora. Došlo je i pet sati, a odgovora još nije bilo. Vani, posada je prestala s igrom i okupila se oko vrata radijskog odjela dok je nemir počeo rasti. U šest sati, bez znaka pojave cepelina iznad mora, šef je pozvao Obalnu stražu.Nitko od njih nije znao, niti sumnjao, daje Ravmond LeBaron sa svojim prijateljima na palubi Prosperteera nestao u misteriji koja je nadilazila svaki lov na blago.

Poglavlje II

Deset dana kasnije, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država gledao je zamišljeno kroz prozor svoje limuzine prolazeći krajolik i dokono bubnjao prstima po koljenu.Njegove oči nisu vidjele pitoreskna imanja zemlje konja u Potomacu u Marvlandu. Nije primjećivao kako se sunčeve zrake odražavaju od leda čistokrvnih konja na pašnjacima. Slika koja se odražavala u njegovom umu ticala se neobičnih događaja koji su ga doslovno gurnuli u Bijelu kuću.Kao vicepredsjednik, zakleo se na najvišu službu u državi kad je njegov prethodnik bio prisiljen dati ostavku zbog mentalne bolesti. Srećom, mediji nisu pokrenuli široku istragu. Naravno da je bilo rutinskih intervjua s pomoćnicima u Bijeloj kući, vodama Kongresa, i psihijatrima, ali nije se pojavilo ništa što bi podsjećalo na intrigu ili konspiraciju. Bivši predsjednik napustio je Washington i povukao se na farmu u Novi Meksiko, zadržavši simpatije javnosti, a istina je ostala zaključana u umu nekolicine.Novi izvršni direktor bio je energičan čovjek viši od šest stopa, težak dvije stotine funta. Lice mu je bilo četvrtasto, čvrstih crta i obrva koje su obično bile namrštene. Njegove intenzivne sive oči bile su zavaravajuće prazne. Srebrena kosa bila je uvijek lijepo počešljana s razdjeljkom na desnoj strani u stilu kanzaških bankara.Nije bio zgodan ili glamurozan u očima javnosti, ali zračio je stilom i šarmom. Iako je bio profesionalni političar, pomalo je naivno gledao na vladu kao na veliki tim sa sobom na čelu, trenerom koji šalje igrače u igru tijekom utakmice. Cijenjen kao čovjek od akcije, okružio se vladom i osobljem darovitih muškaraca i žena koji su radili u skladu s Kongresom to nisu bili starci zainteresirani za učvršćivanje svoje moći.Njegove misli polako su se fokusirale na lokalni prizor kad je njegov vozač iz Tajne službe usporio i skrenuo na River Road North kroz velika kamena vrata s bijelom ogradom. Stražar u odori i agent Tajne službe sa standardnim sunčanim naočalama, u poslovnom odijelu, iziđu iz stražarnice. Pogledali su u auto klimnuvši u znak prepoznavanja. Agent progovori u mali prijenosnik na zapešću.Šef dolazi.Limuzina se doveze cirkularnim prilazom Kongresnog country kluba, pokraj teniskih terena s lijeve strane punih supruga članova, te se zaustavi pred stubištem zgrade.Elmer Hoskins, domaćin, istupi naprijed i otvori stražnja vrata.Dobar dan za golf, gosp. predsjedniče.Ne bih gore igrao niti da stojim u snijegu, reče predsjednik nasmiješivši se.Htio bih da mogu igrati u ranim osamdesetima.I ja, reče predsjednik krenuvši za Hoskinsom oko zgrade kluba. Dodao sam malo bodova svojem rezultatu otkako sam preuzeo Ovalni ured.Ipak, nije loše za nekog tko igra samo jednom tjedno.To i činjenica da mi je sve teže zadržati misli na igri.Menadžer kluba mu priđe i rukuje se s njim.Reggie ima vaše palice i čeka vas na prvoj lokaciji.Predsjednik klimne i oni udu u kolica, te krenu putem koji je zaobilazio veliko jezero, prema jednom od najduljih terena za golf u državi. Reggie Salazar, nizak, žilavi HispanoAmerikanac stajao je naslonjen na golemu kožnu torbu punu palica koja mu je sezala do grudi. Njegov izgled bio je zavaravajući. Poput maloga planinskog magarca s Anda, mogao je nositi vreću s pedeset funta željeza duž osamnaest rupa i ne zadihavši se, bez kapljice znoja. Kad je imao samo trinaest godina, nosio je svoju bolesnu majku u rukama s trogodišnjom sestrom na leđima preko granice Kalifornija Baja, trideset milja do San Diega. Kad je ilegalnim useljenicima 1985. godine dana amnestija, zaposlio se na terenima za golf, postavši vrhunski voditelj profesionalnih turnira. Bio je genij za učenje ritma terena, tvrdeći da razgovara s njim, i

nepogrješivo birao pravu palicu za teške udarce. Salazar je bio i filozof, pun izreka koje bi posramile i Caseva Stengela. Predsjednik ga je pozvao na turnir kongresmena prije pet godina i postali su dobri prijatelji.Salazar se uvijek odijevao kao poljski radnik traperice, zapadnjačka košulja, vojničke čizme i rančerski šešir široka oboda. Bio je to njegov zaštitni znak.Saludos, gosp. predsjedniče, pozdravi on svojim graničnim engleskim, dok su mu tamne oči sijale. Želite li hodati ili se voziti?Predsjednik stisne Salazarovu ispruženu ruku. Dobro bi mi došla vježba, krenimo pješice, pa ćemo se vratiti vozilom.On zamahne i udari lopticu koja se zaustavi na 180 jarda kraj granice terena. Kad je krenuo livadom, problemi upravljanja zemljom istopili su se u njegovom umu i počeo je planirati sljedeći udarac.Igrao je u tišini dok nije smjestio lopticu u rupu. Zatim se opusti i doda štap za fine udarce Salazaru. Pa, Reggie, imaš li prijedloge za pregovore s Capitol Hillom?Previše crnih mrava, odgovori Salazar s elastičnim osmijehom.Crnih mrava?Svi nose tamna odijela i jure kao ludi. Proizvode samo papire i mašu jezicima. Ja bih napisao zakon prema kojem se kongresnici mogu sastati samo svake druge godine. Tako bi uzrokovali manje nevolja.Predsjednik se nasmije. Mislim da bi barem dvije stotine milijuna glasača podržalo tvoju ideju.Nastavili su hodati terenom, u diskretnoj pratnji dvojice agenata Tajne službe u kolima za golf, dok ih je barem još tucet čuvalo teren. Razgovor je bio lagan, a predsjednikova igra dobra. Kad je izvadio lopticu iz rupe broj devet, rezultat mu je bio trideset devet. Smatrao je to malim trijumfom.Odmorimo se prije no što napadnemo sljedeću, reče predsjednik. Proslavit ću to pivom. Hoćeš li mi se pridružiti?Ne, hvala, gospodine. Počistit ću za to vrijeme travu i prljavštinu s vaših palica.Predsjednik mu doda palicu za fino ubacivanje. Kako hoćeš. Ali inzistiram da mi se pridružiš na piću nakon osamnaeste.Salazar je zračio poput svjetionika. Bit će mi čast, gosp. predsjedniče. Zatim ode prema kolibi s alatom.Dvadeset minuta kasnije, nakon što je razgovarao sa svojim šefom osoblja i popio bocu Coorsa, predsjednik je otišao iz kluba i pridružio se Salazaru, koji je sjedio na vozilu kod desete rupe, sa širokim obodom šešira iznad lica. Ruke su mu bile opuštene na volanu sada je nosio par radnih kožnih rukavica.Pa, da vidimo mogu li postići osamdeset, reče predsjednik, dok su mu oči sijale u očekivanju dobre igre.Salazar ne reče ništa, i jednostavno mu doda palicu za veće udaljenosti. Predsjednik je uzme i zbunjeno pogleda. Ovo je kratka rupa, ne misliš li da bi broj tri trebao biti dovoljan?Zureći u zemlju, dok mu je šešir skrivao lice, Salazar zavrti glavom.Ti znaš bolje, reče predsjednik slažući se. Približi se loptici, namjesti palicu, zamahne i graciozno sagne glavu, ali ostatak pokreta bio je prilično nespretan. Loptica je odletjela preko granice i pala izvan trave.Zbunjeni izraz pojavi se na predsjednikovom licu dok je ulazio u kola. Ovo je prvi put da mi odabereš pogrešnu palicu.Čovjek ne odgovori. On pritisne pedalu baterije i krene prema desetoj rupi. Na pola puta posegne i stavi mali paketić na ploču ispred predsjednika.Donio si ručak ako ogladniš?, upita predsjednik dobronamjerno.Ne, gospodine, to je bomba.Predsjednikove obrve se namršte. Nije smiješno, Reggie...Njegove riječi iznenada se prekinu kad se obod šešira podigao i kad je otkrio da gleda indigo plave oči potpunog stranca.

Poglavlje III

Molim vas, držite ruke u istom položaju, reče stranac razgovorljivo. Svjestan sam ručnih signala koje možete dati ljudima iz Tajne službe ako mislite da vam je život u opasnosti.Predsjednik je sjedio poput panja, u nevjerici, više radoznao nego uplašen. U početku nije želio progovoriti, jer nije imao prave riječi. Pogled mu ostane prikovan uz paket.Glup čin, reče on konačno.Nećete doživjeti da uživate u njemu.Ovo nije atentat. Nećete biti povrijeđeni ako slijedite moje upute. Prihvaćate li to?Imate hrabrosti, gospodine.Stranac ignorira primjedbu i nastavi govoriti tonom učitelja koji recitira razredu pravila ponašanja. Bomba je fragmentacijskog tipa, i raznijet će meso i kosti na dvadeset jarda. Ako pokušate uzbuniti svoje stražare, detonirat ću je električnim uređajem na zapešću. Molim vas da nastavite s igrom kao da je sve normalno. On zaustavi kola na nekoliko stopa od loptice, iziđe na travu i umorno pogleda agente Tajne službe, zadovoljan što su zauzeti pretraživanjem šume oko terena. Zatim posegne u torbu i izvadi štap broj šest.Očito je da nemate pojma o golfu, reče predsjednik, zadovoljan što ima malu količinu kontrole. Ovo zahtijeva broj devet.Uljez posluša i stane sa strane dok je predsjednik smještao lopticu u rupu.Kad su krenuli do sljedeće rupe, proučio je čovjeka kraj sebe. Nekoliko sijedih vlasi ispod šešira i bore oko očiju ukazivale su na kasne pedesete godine. Tijelo je bilo vitko, gotovo krhko, bokovi uski, i bio je sličan Reggieju Salazaru, osim što je bio viši tri inča. Crte lica bile su uske i podsjećale su na skandinavske. Glas je bio educiran, a hladni maniri i četvrtasta ramena odavali su čovjeka od autoriteta. Ipak, u njemu nije bilo traga zlobe i opakosti.Imam čudan osjećaj, reče predsjednik mirno, da ste ovo napravili da biste nešto dokazali.Ima smisla. Vrlo ste promućurni. Ali, ne bih očekivao manje od tako moćnog čovjeka.Tko ste vi, dovraga?Radi razgovora, zovite me Joe. I uštedjet ću vam pitanje o čemu se radi kad stignemo do sljedeće rupe. Tamo je toalet.On zastane i izvadi ovitak iz svoje košulje, dodavši ga predsjedniku. Udite i brzo pogledajte sadržaj. Nemojte prekoračiti osam minuta. Ako ostanete dulje, izazvat ćete sumnju svojih čuvara. Ne moram opisivati posljedice.Električna kola se polako zaustave. Bez riječi, predsjednik ude u toalet, sjedne na školjku i počne čitati. Za točno osam minuta izišao je van, a na licu mu se vidjela zbunjenost.Kakav ste luđački trik smislili?Nema trika.Ne razumijem zašto biste se toliko potrudili da bih ja pročitao znanstvenofantastični strip.Nije fantastika.Onda je nekakva prijevara.Kolonija Jersev postoji, reče Joe strpljivo.Da, kao i Atlantida.Joe se suho nasmiješi. Upravo ste uvedeni u vrlo ekskluzivan klub. Vi ste tek drugi predsjednik koji će biti upućen u projekt. Predlažem da odete igrati, a ja ću vam objasniti stvari u međuvremenu. To neće biti potpuna slika, jer ima premalo vremena. Također, neke detalje ne morate znati.

Prvo, jedno pitanje. To mi dugujete.U redu.Reggie Salazar?Spava u kolibi.Bog vam pomogao ako lažete.Koja palica?, upita Joe.Kratka rupa. Dajte mi broj četiri.Predsjednik mehanički zamahne, ali loptica odleti ravno i točno, zaustavivši se na deset stopa od rupe. On baci palicu Joeu i sjedne u kola, čekajući.Pa.. počne Joe krenuvši prema rupi, 1963. godine, dva mjeseca prije svoje smrti, predsjednik Kennedv sastao se s grupom od devet ljudi u svojem domu u Hvanis Portu. Oni su predložili tajni projekt koji će se razviti iza kulisa programa čovjekovog leta u svemir. Pripadali su unutarnjoj jezgri briljantnih mladih znanstvenika, biznismena, inženjera i političara koji su postigli izuzetan uspjeh na svojim poljima. Kennedv je prihvatio njihovu ideju i čak pokrenuo vladinu agenciju koja je bila paravan za skupljanje federalnog poreznog novca za ono što je nazvano kolonija Jersev. U posao su uložili i biznismeni, isto toliko novca kao i vlada. Stvorena su istraživačka postrojenja u postojećim zgradama, obično starim skladištima, raštrkanim zemljom. U početnim troškovima tako su ušteđeni milijuni, a eliminirana je i opasnost od postavljanja radoznalih pitanja o konstrukciji jednoga velikoga razvojnog centra.Kako je operacija ostala u tajnosti?, upita predsjednik.Sigurno je bilo curenja informacija.Joe slegne.Jednostavna tehnika. Istraživački timovi imali su svoje projekte. Svaki je radio na drugoj lokaciji. Bio je to stari trik da jedna ruka ne zna što radi druga. Oprema je proizvodena u malim manufakturama. Bilo je to jednostavno. Težak dio bio je koordinirati napore pod NASAinim nosom bez da ljudi saznaju što se događa. Tako su lažni vojni časnici premješteni u svemirske centre u Cape Canaveralu i Houstonu, a jedan u Pentagon, kako bi zaustavio neugodna pitanja.Kažete da Ministarstvo obrane ne zna ništa o tome?Joe se nasmiješi. To je bio najlakši dio. Jedan član unutarnje jezgre bio je visoki Oficir čije ime vam nije važno. Nije imao problema zakopati još jednu vojnu misiju u labirinte Pentagona.Joe zastane dok su stajali kraj loptice.Predsjednik odigra još jedan potez kao u snu. Vrati se do kola i pogleda Joea.Čini se nemoguće da je NASA tako prevarena.Ponovno kažem, jedan od glavnih direktora Svemirske uprave pripadao je unutarnjoj jezgri. Njegova je vizija bila da trajna baza s neograničenim mogućnostima ima prednost nad fokusiranjem na nekoliko privremenih uzletišta na površini Mjeseca. Ali shvaćao je da NASA ne može izvesti dva komplicirana i skupa programa u isto vrijeme, pa je postao član kolonije Jersev. Projekt je bio tajan kako ne bi bilo miješanja Izvršnog ureda, Kongresa ili vojske. Kako se ispostavilo, bila je to mudra odluka.I zaključak je da Sjedinjene Američke Države imaju čvrsto uporište na Mjesecu.Joe ozbiljno klimne. Da, gosp. predsjedniče, točno.Predsjednik nije mogao u potpunosti shvatiti veličinu te ideje.Nevjerojatno da je takav projekt mogao biti proveden iza neprozirne zavjese osiguranja, nepoznat i neotkriven dvadeset šest godina.Joe pogleda niz teren. Trebalo bi mjesec dana da se opišu problemi, nazadovanja i tragedije koje su se dogodile. Znanstveni i inženjerski uspjesi u razvoju procesa redukcije vodika za izradu vode, uređaji za ekstrakciju kisika, elektrane koje rade na tekući dušik. Slanje materijala i opreme u orbitu što je obavila privatna svemirska agencija koju je sponzorirala

unutarnja jezgra. Konstrukcija lunarnog vozila za prijevoz opreme iz zemaljske orbite u koloniju Jersey.I sve je to učinjeno pod nosom našega cijeloga svemirskog programa?Ono što je proglašeno velikim komunikacijskim satelitima bili su maskirani dijelovi lunarnog vozila, a svaki je skrivao čovjeka u unutarnjoj kapsuli. Neću opisivati deset godina planiranja toga trenutka, niti kompleksnost i njihovo međusobno sastajanje u orbiti te sastanak s jednim našim napuštenim svemirskim laboratorijemkoji je bio baza za sastavljanje vozila. Niti uspjeh u kreiranju laganoga djelotvornog solarnoga električnog motora koji je koristio kisik kao pogonsko gorivo. Ali, posao je obavljen.Joe stane da omogući predsjedniku novi udarac. Zatim je problem bio skupljanje sustava za održavanje života i opskrbnog materijala koji je već poslan u orbitu, te transport svega toga, zapravo tegljenje, na određeno mjesto na Mjesecu. Čak i stari sovjetski laboratorij i svaki drugi koristan komad svemirskog smeća bili su odvučeni u koloniju. Od početka, bila je to pionirska operacija, put čovjeka od svojeg doma na Zemlji na Mjesec, najvažniji evolucijski korak otkako je prva riba izišla na kopno prije više od 300 milijuna godina. Ali, uz Božju pomoć, uspjeli smo. I ovoga trenutka, dok razgovaramo, deset ljudi živi i radi u nepoznatom okružju udaljeni 240 tisuća milja.Dok je Joe govorio, oči su mu poprimile mesijanski izraz. Zatim se pribere i pogleda na sat. Bolje da požurimo, prije no što se Tajna služba ne zapita zašto odugovlačimo. Kako bilo, to je suština stvari. Pokušat ću odgovoriti na vaša pitanja dok igrate.Predsjednik ga je gledao sa strahopoštovanjem.Isuse, proštenje on. Mislim da ne mogu sve to apsorbirati.Ispričavam se što sam vas toliko opteretio u tako kratkom vremenu, reče Joe brzo. Ali, bilo je potrebno.Gdje se točno nalazi kolonija Jersey?Nakon proučavanja fotografija sa sonda koje su kružile oko Mjeseca i misija Apollo, otkrili smo gejzir pare u vulkanskom području na južnoj hemisferi tamne strane Mjeseca. Pobliže ispitivanje pokazalo je da se radi o velikoj spilji, savršenom skloništu za lociranje početnih instalacija.Kažete da je gore desetero ljudi?Da.Što je s rotacijom, zamjenama?Nema rotacija.Bože, to znači da je originalna posada koja je sastavila lunarno vozilo u svemiru šest godina.Točno, potvrdi Joe. Jedan je umro, a sedmorica su dodana kad se baza proširila radi primanja više ljudi.Što je s njihovim obiteljima?Svi su neženje. Svi su znali i prihvatili teškoće i rizike.Vi kažete da sam ja tek drugi predsjednik koji je saznao za projekt?Točno.Ne dozvoliti vrhpvnoj izvršnoj vlasti nacije da sudjeluje u projektu je uvreda vlasti.Joeve tamnoplave oči još su se više zatamnile on zlobno pogleda predsjednika. Predsjednici su političke životinje. Glasovi su im dragocjeniji od blaga. Nixon je mogao upotrijebiti koloniju Jersev kao paravan da se izvuče iz Watergatea. Kao i Carter, sa svojim fijaskom s iranskim taocima. Reagan bi poboljšao svoj imidž i nadmašio Ruse. Još je gore pomisliti što bi Kongres učinio s projektom, manipulacije i sve one debate o tome je li novac trebao biti bolje potrošen na obranu ili pomoć sirotinji. Ja volim svoju zemlju, gosp. predsjedniče, i smatram se boljim patriotom od većine, ali nemam vjeru u

vlast.Uzeli ste ljudima porezni novac.Koji će se isplatiti s kamatama pomoću znanstvenih dostignuća. Ali ne zaboravite, pojedinci i njihove korporacije dali su polovicu novca, i to, mogao bih dodati, bez primisli o profitu i osobnoj koristi. Trgovci oružjem i svemirskom opremom to ne mogu tvrditi.Predsjednik se nije suprotstavio tome. Tiho namjesti lopticu i pošalje je prema osamnaestoj rupi.Ako toliko ne vjerujete predsjednicima, reče on gorko, zašto ste se pojavili ovdje iznenada i ispričali mi sve to?Možda imamo problem. Joe izvadi fotografiju iz ovitka i podigne je. Putem naših veza, dobio sam sliku koju je snimio nevidljivi zrakoplov zračnih snaga iznad Kube.Predsjednik nije želio pitati kako je slika stigla u Joeove ruke.I što trebam gledati?Molim vas, proučite područje iznad sjeverne obale otoka i ispod Florida Keysa.Predsjednik izvadi iz džepa košulje naočale i pogleda fotografiju.Izgleda kao Goodvearov cepelin.Ne, to je Prosperteer, stari zračni brod koji pripada Ravmondu LeBaronu.Mislio sam daje LeBaron nestao iznad Kariba prije dva tjedna.Točnije, prije deset dana, zajedno s cepelinom i dva člana posade.Onda je fotografija snimljena prije no što je nestao.Ne, snimljena je prije samo osam sati.Onda je LeBaron živ.Volio bih to vjerovati, ali svi pokušaji da radijem kontaktiramo Prosperteer bili su neuspješni.Kakva je povezanost LeBarona i kolonije Jersey?Bio je član unutarnje jezgre.Predsjednik se nagne bliže. A vi, Joe, jeste li vi jedan od devetorice ljudi koji su začeli projekt?Joe ne odgovori. Nije morao. To je bilo očigledno.Zadovoljan, predsjednik se odmakne i opusti.U redu, u čemu je vaš problem?Za deset dana Sovjeti će izvaditi svoju najnoviju tešku raketu iz hangara i poslati je u svemir s letjelicom za slijetanje na Mjesec s posadom, koja je šest puta veća od modula koji su koristili naši astronauti u programu Apollo. Detalje ćete saznati iz izvješća CIAe.Obavijestili su me o njihovoj misiji na Mjesec, složi se predsjednik.A svjesni ste i da su tijekom zadnje dvije godine oni poslali tri sonde bez posade u orbitu oko Mjeseca kako bi fotografirali lokacije slijetanja. Treća i zadnja srušila se na površinu Mjeseca. Druga je imala kvar motora i eksplodirala. Prva sonda je, međutim, bila uspješna, barem u početku. Obišla je Mjesec dvanaest puta. Zatim se nešto pokvarilo. Nakon povratka u Zemljinu orbitu, prije ulaska, iznenada je prestala odgovarati na naredbe sa zemlje. Sljedećih osamnaest mjeseci sovjetski kontrolori radili su na spuštanju letjelice. Ne znamo jesu li ili nisu uspjeli dobiti vizualne podatke s nje. Konačno, aktivirali su retrorakete. Ali, umjesto u Sibir, njihova lunama sonda Selenos 4 sletjela je u Karipsko more.Kakve to ima veze s LeBaronom?Otišao je tražiti sovjetsku sondu.Sumnjičavi izraz pojavi se na predsjednikovom licu. Prema izvješćima CIAe, Rusi su pokupili letjelicu iz dubokih voda kraj Kube.Paravan. Čak su izveli i predstavu podizanja letjelice. Ali, u stvarnosti, nisu je uspjeli niti pronaći.A vaši ljudi misle da znaju gdje se nalazi?Odredili smo lokaciju, da.

Zašto biste željeli uzeti Rusima nekoliko fotografija Mjeseca? Svatko tko želi može dobiti na tisuće fotografija.One su snimljene prije uspostave kolonije Jersev. Novo rusko snimanje bez sumnje će otkriti njenu lokaciju.Zašto bi to bilo loše?Vjerujem da će, ako Kremlj otkrije istinu, prva misija Rusa na Mjesec biti napad i zarobljavanje naše kolonije, i upotreba za njihove svrhe.Ne vjerujem u to. Kremlj bi izložio čitav svoj svemirski program našoj odmazdi.Zaboravljate, gosp. predsjedniče, naš lunarni projekt je tajan. Nitko ne može optužiti Ruse da su ukrali nešto što ne bi trebalo postojati.Pucate u mrak, reče predsjednik oštro.Joeov pogled otvrdne. Nije važno. Naši astronauti prvi su kročili na površinu Mjeseca. Prvi smo ga kolonizirali. Mjesec pripada Sjedinjenim Državama i borit ćemo se protiv uljeza.Ovo nije četrnaesto stoljeće, reče predsjednik, šokiran.Ne možemo uzeti oružje i otjerati Sovjete i bilo koga drugoga s Mjeseca. Osim toga, Ujedinjeni narodi odlučili su da niti jedna zemlja nema jurisdikciju nad Mjesecom i planetima.Bi li Kremlj slušao odluku Ujedinjenih naroda kad bi oni bili na našem mjestu? Mislim da ne.Joe se okrene u sjedalu i izvadi palicu iz vreće.Osamnaesta rupa. Vaš konačni potez, gosp. predsjedniče.Zbunjen, predsjednik uzme štap i počne nišaniti prema rupi.Mogao bih vas spriječiti, reče on hladno.Kako? NASA nema opremu za slijetanje voda marinaca na površinu Mjeseca. Zahvaljujući kratkovidnosti vaših prethodnika, njihovi napori usredotočeni su na svemirsku stanicu u orbiti.Ne mogu ustuknuti i dozvoliti vam da započnete rat u svemiru koji bi se mogao proširiti na Zemlju.Ruke su vam vezane.Mogli biste biti u krivu glede Rusa.Nadajmo se da je tako, reče Joe. Ali, sumnjam da su već ubili Ravmonda LeBarona.I zbog toga ste mi povjerili sve to?Ako se dogodi najgore, barem znate činjenice i možete pripremiti strategiju.A ako vas moji stražari uhite kao ludog atentatora, i zatim otkrijemo informaciju o koloniji?Uhitite me i Reggie Salazar će umrijeti. Otkrijte projekt i svi zakulisni dogovori, izdaje, prijevare i laži, pa i smrti koje su trebale da se postigne sve to, bit će pred vašim političkim vratima. Bit ćete izbačeni iz Bijele kuće gore od Nixona, naravno, ako poživite toliko.Prijetite mi ucjenom?Do sada je predsjednik držao ljutnju pod kontrolom, ali sada je kiptio od bijesa. Salazarov život bio bi mala cijena da se sačuva integritet predsjedničke funkcije.Dva tjedna, i možete proglasiti postojanje kolonije Jersev svijetu. Možete odglumiti velikoga političkog heroja uz zvuke trublja i bubnjeva. Dva tjedna, i možete dati dokaze o najvećem znanstvenom dostignuću ovog stoljeća.Nakon sveg toga vremena, zašto baš sada?Jer tada originalna posada treba napustiti koloniju i vratiti se na Zemlju s rezultatima dvije dekade svemirskih istraživanja izvješćima meteoroloških i lunarnih sonda znanstvenim rezultatima o tisuću bioloških, kemijskih i atmosferskih eksperimenata nebrojenim fotografijama i miljama videozapisa o prvome ljudskom naselju planetarne civilizacije. Prva faza projekta je gotova. San unutarnje jezgre je završen. Kolonija Jersev sada pripada američkom

narodu.Predsjednik se zamišljeno igrao svojom palicom.Zatim upita Tko ste vi?Pretražite svoje sjećanje. Poznavali smo se prije mnogo godina.Kako ću vas kontaktirati?Sredit ću drugi sastanak kad bude potrebno.Joe podigne palice iz spremnika vozila i krene prema zgradi kluba. Zatim stane i vrati se.Usput, lagao sam. To nije bomba, nego poklon od unutarnje jezgre kutija loptica za golf.Predsjednik ga ljutito pogleda. Gori u paklu, Joe.O, i još jedna stvar... čestitam.Na čemu?Joe mu doda bodovnu listu.Pratio sam vašu igru. Postigli ste sedamdeset devet.

Poglavlje IV

Vitki trup daske za jedrenje jurio je namreškanom vodom gracioznom elegancijom strijele ispaljene kroz maglu. Njegov tanak i fino zakrivljeni oblik bio je ugodan za oko i djelotvoran u postizanju velikih brzina na valovima. Možda najjednostavniji od svih sustava jedrenja, daska je sagrađena od polietilenske ljuske oblikovane preko unutarnje jezgre od tvrde plastične pjene kako bi dobila lakoću i fleksibilnost. Mali stabilizator stršao je ispod zadnjeg dijela radi lateralne kontrole, dok je okomita kobilica bila u sredini kako bi spriječila dasku od prevrtanja zbog vjetra.Trokutasto jedro, obojeno u ljubičastu boju sa širokim tirkiznim trakom, bilo je pričvršćeno na aluminijski jarbol koji je univerzalnim zglobom bio pričvršćen za dasku. Ovalna cjevasta poprečna šipka okruživala je jarbol i jedro, a držale su je duge, vitke žuljevite ruke.Dirk Pitt bio je umoran, umorniji no što je njegov otupljeni um htio prihvatiti. Mišići njegovih ruku i nogu osjećali su se kao da su okovani olovom, a bol u leđima i ramenima jačala je sa svakim manevrom daske. Treći put u jednom satu morao se boriti protiv poriva da ode do najbliže obale i ispruži se na pijesku.Kroz prozorčić na jedru proučio je narančastu plutaču koja je označavala zadnji dio maratona od trideset milja oko zaljeva Biscavne do svjetionika Cape Florida kod Key Biscavnea. On pažljivo odrediputanju kruženja oko plutače. Odluči se za jibe, najgraciozniji manevar u jedrenju na dasci probijao se kroz gužvu, opteretivši krmu daske, okrenuvši pramac prema novom kursu. Zatim, uhvativši jarbol jednom rukom, okrene prečku prema vjetru, premjesti se i pusti je drugom rukom. Zatim povuče lepršavo jedro prema vjetru i uhvati prečku u preciznom trenutku. Tjerana novim vjetrom od dvadeset čvorova sa sjevera, daska pojuri kroz namreškano more i uskoro postigne brzinu od tridesetak milja na sat.Pitt je bio pomalo iznenađen što je na terenu sa četrdeset i jednim sudionikom utrke, od kojih je većina bila mlada barem petnaestak godina, bio na trećem mjestu, samo dvadeset jarda iza vodećih.Mnogobrojna jedra iz flote daskaša jurila su plavozelenim vodama poput poludjele prizme. Cilj kod svjetionika bio je na vidiku. Pitt je pažljivo promatrao daskaše ispred sebe, čekajući pravi trenutak za napad. Ali, prije no što je mogao nešto pokušati, njegov protivnik krivo procijeni val i padne. Sada je Pitt bio drugi, s još samo pola milje ispred sebe.A tada, zlokobna tamna sjena prijeđe iznad njegove glave i on začuje motore klipnog zrakoplova iznad i lijevo od sebe. On pogleda gore, a oči mu se rašire od nevjerice.

Na ne manje od sto jarda, zasjenjujući sunce, s neba se spuštao cepelin, čiji je veliki pramac bio na kursu sudara s trkačima. Činilo se da pluta bez kontrole. Njegova dva motora jedva su radila u praznom hodu, ali kroz zrak ga je nosio jaki vjetar. Daskaši su bespomoćno promatrali kako im divovski uljez presijeca put.Gondola je udarila krijestu vala i cepelin se odbije u zrak, ispravljajući se na pet stopa iznad vode ispred vodećeg daskaša. U nemogućnosti okrenuti se na vrijeme, mladić, ne stariji od sedamnaest godina, skoči s daske u trenutku kad su mu jarbol i jedro uništeni cepelinovom elisom.Pitt brzo okrene i zauzme paralelni kurs s podivljalom letjelicom. Kutom oka mogao je vidjeti njegovo ime, Prosperteer, napisano velikom slovima sa strane. Vrata gondole bila su otvorena, ali unutra nije mogao vidjeti kretanje.On vikne, ali glas mu se izgubi u buci motora i vjetra. Letjelica se kretala nebom kao da ima vlastiti um.Iznenada, Pitt osjeti trnce katastrofe na leđima. Prosperteer se kretao prema obali, udaljenoj samo četvrt milje, točno prema širokoj terasi hotela Sonesta Beach. Iako bi udar letjelice lakše od zraka u čvrsti zid uzrokovao malo štete, postojala je velika vjerojatnost da će se vatra iz oštećenih spremnika s gorivom raširiti sobama usnulih gostiju i po ljudima na terasi.Ignorirajući iscrpljenost, Pitt usmjeri svoju dasku na kurs ispod velikog okruglog nosa. Gondola zapleše na drugom valu i elisa mu prsne oblak slane pjene u oči. Vid mu se na trenutak zamuti i on zamalo izgubi ravnotežu. Čučne i smiri svoje malo plovilo dok je smanjivao udaljenost. Gomila kupača uzbuđeno je gestikulirala prema neobičnom prizoru koji se brzo približavao hotelskoj plaži.Pittova procjena trenutka morala je biti savršena neće biti drugog pokušaja. Ako promaši, njegovo tijelo će vjerojatno završiti u komadima, rastrgano elisama. Počne osjećati laganu vrtoglavicu. Snaga mu je bila na izmaku. Osjetio je da mišićima treba dulje vrijeme da odgovore zahtjevima mozga. Pripremi se dok je daska klizila ispod cepelinovog nosa.Zatim skoči. Ruke mu uhvate jedno od Prosperteerovih užadi, ali klizne na vlažnoj površini, oderavši mu kožu s prstiju i dlanova. On očajnički zamahne nogom oko užeta i zadrži se zadnjim atomima energije. Njegova težina povuče pramac i on zaroni pod površinu. Uhvati uže dok mu glava ne ispliva na površinu. Udisao je zrak i pljuvao morsku vodu. Progonitelj je postao zarobljenik. Težina Pittovog tijela nije bila dovoljna za zaustavljanje zračnog čudovišta, čak ni za njegovo usporavanje. Htio je pustiti uže kad mu noge dodirnu dno. Cepelin ga je prenio kroz valove, i on se osjećao kao na toboganu. Zatim izleti na topli pijesak plaže. Pogleda gore i spazi niski valobran hotela na stotinjak jarda. Bože, pomisli, to je to za nekoliko sekunda Prosperteer će se zabiti u hotel i vjerojatno eksplodirati. A bilo je tu i nešto drugo. Elise će se razbiti pri sudaru, a njihovi metalni komadi pogoditi gomilu ljudi poput smrtonosnih šrapnela.Za milost Božju, pomozite mi vikne Pitt.Masa ljudi na obali bila je ukočena, otvorenih usta, okamenjena čudnim spektaklom. Iznenada dvije djevojčice i dječak izjure naprijed i zgrabe jedno od preostalih užadi. Zatim dođe spasitelj, te starijapodeblja žena. Tada se brana provali i dvadesetero ljudi potrči naprijed i uhvati užad. Bilo je to kao da pleme polugolih domorodaca igra potezanje konopca s podivljalim brontosaurom.Gola stopala ukopala su se u pijesak, praveći brazde dok ih je tvrdoglava masa iznad njihovih glava vukla preko plaže. Zbog težine na užadi trup se okrenuo, i golemi rep sa stabilizatorima napravi polukrug dok nije gledao u hotel kotač na dnu gondole prolazio je kroz grmlje na vrhu valobrana. Elise su promašile beton za nekoliko inča, režući grane i lišće.Snažan vjetar puhao je s mora, gurajući Prosperteer preko terase, rušeći

suncobrane i stolove, tjerajući krmu prema petom katu hotela. Užad je ispala iz ruku ljudi i val bespomoćnosti prijeđe plažom. Bitka se činila izgubljenom.Pitt se podigne na noge i potrči posrćući prema obližnjoj palmi. U konačnom očajničkom činu on omota uže oko vitkog debla, moleći se da neće puknuti.Uže se zategne poput strune. Palma od pedeset stopa zadrhti, zanjiše se, i povije na nekoliko sekunda. Masa zadrži dah. Zatim, bolno polako, drvo se ispravi u prvobitni položaj. Plitko korijenje se držalo i cepelin stane na manje od šest stopa od zida hotela. Dvije stotine ljudi počne klicali i pljeskati. Žene su skakale smijući se, dok su ljudi urlali i dizali palčeve. Niti jedan pobjednički tim nije dobio spontanije ovacije. Hotelski čuvari se pojave i odmaknu nekoliko promatrača od elisa koje su se još okretale.Pijesak je prekrivao Pittovo vlažno tijelo kad je ustao hvatajući zrak, postavši svjestan boli u rukama. Pogleda Prosperteera, prvi put dobro osmotrivši zračnu lađu bio je fasciniran njegovim starinskim dizajnom. Bilo je očito da je stariji od modernih Goodvearovih cepelina.Zaobišao je raštrkane stolove i stolce na terasi i popeo se u gondolu. Posada je još bila zavezana u svojim sjedalima, nepokretna, tiha. Pitt se nagne nad pilota, pronađe sklopke za uključivanje motora i isključi ih. Motori tiho zakašlju nekoliko puta i utišaju se, a elise se prestanu okretati.Tišina je bila kao u grobu. Pitt pregleda unutrašnjost gondole. Nije bilo znakova štete, instrumenti i upravljačke poluge bili su u redu.Ali zaprepastila ga je elektronika. Gradiometri za detekciju željeza, sonar i uređaj za skeniranje morskog dna, sve za podvodnu potragu.Nije bio svjestan mase lica koja su gledala u otvorena vrata gondole, niti je čuo vrištanje približavajućih sirena. Osjećao se odvojeno i privremeno dezorijentirano. Vruća, vlažna atmosfera bila je teška i morbidna, uz mučan smrad raspadanja ljudskih leševa.Jedan od članova posade bio je nagnut nad mali stol, s glavom na rukama kao da spava. Odjeća mu je bila vlažna i zaprljana. Pitt stavi ruku na njegovo rame i lagano ga protrese. Meso nije bilo čvrsto. Bilo je meko i rahlo. Ledeni pokrov pao je na Pitta, izazvavši trnce po cijelom tijelu, ali znoj mu je ipak curio niz kožu u potocima.On pogleda sablasne likove na upravljačkim sjedalima. Njihova lica bila su pokrivena pokrivačem od muha, a raspadanje je uništilo sve tragove života. Koža je otpadala s mesa poput plikova na opeklinama. Čeljusti su bile opuštene, usne i jezici natekli. Oči su bile otvorene, gledajući u ništa, mutnih jabučica. Ruke su im još bile na uređajima za upravljanje, plavih noktiju. Bakterije su stvorile plinove koje su groteskno napuhali njihove trbuhe. Vlažan zrak i visoka temperatura trupa ubrzavala je proces raspadanja.Truli leševi u Prosperteeru došli su iz nekog nepoznatoga groba, jeziva posada u mrtvačkom brodu na sablasnoj misiji.

Poglavlje V

Goli leš odrasle crne žene ležao je na stolu za seciranje pod jakim svjetlima sale za autopsiju. Očuvanost je bila izvrsna, bez vidljivih tragova nasilja. Uvježbanom oku, stanje rigor mortisa odavalo je da je bila mrtva manje od sedam sati. Njena je dob bila između dvadeset pet i trideset godina. Tijelo je nekada sigurno privlačilo muške poglede, ali sada je bilo neishranjeno, istrošeno i uništeno desetljećem uzimanja droge.Mrtvozornik okruga Dade, dr. Calvin Roonev, nije bio sretan što mora obaviti autopsiju. U Miamiju je bilo dovoljno smrti da drži njegovo osoblje zaposleno dvadeset četiri sata na dan, i on je preferirao provoditi vrijeme u dramatičnijim i zanimljivijim ispitivanjima. Predoziranje drogom nije ga pretjerano zanimalo. Ali, ovaj je leš pronađen na travnjaku okružnog poslanika, i nije ga mogao prepustiti svojim suradnicima.

Noseći plavi laboratorijski ogrtač, jer je mrzio standardne bijele, Roonev, odrastao na Floridi, vojni veteran i student Harvardske medicinske škole, stavi novu kazetu u diktafon i počne komentirati opće stanje tijela.Uzme skalpel i nagne se nad leš, započevši nekoliko inča ispod brade. Zareže prema pubičnoj kosti. Iznenada zaustavi rez kod grudnog koša i nagne se bliže, gledajući kroz svoje debele naočale.U sljedećih petnaest minuta uklonio je i ispitao srce, govoreći svoj monolog u diktafon.Bio je pri kraju završne opservacije kad u salu ude šerif Tyler Sweat. Bio je srednje građen, zamišljen čovjek, okruglih ramena, melankoličnog lica i brutalne odlučnosti. Bio je metodičan i marljiv, te imao veliko poštovanje svojih podređenih.On bezizražajno pogleda otvoreni leš i klimne Roonevu u znak pozdrava. Novi komad mesa?Žena iz poslanikovog dvorišta, odgovori Roonev.Još jedno predoziranje?Nisam te sreće. Ovo je više posao za odjel za umorstva. Ubijena je. Našao sam tri uboda u srce.Lomilica za led?Tako izgleda.Sweat pogleda malog šefa odjela za autopsiju, čiji bi izgled bolje odgovarao svećeniku. Ne mogu te prevariti, dok.Što dovodi glavnog lovca na zločince u forenzičnu palaču?, upita Roonev prijateljski.Identifikacija važnih ličnosti. Htio bih da ti to obaviš.Tijela iz cepelina, zaključi Roonev.Sweat klimne. Ovdje je gda LeBaron koja će pogledati ostatke.Ne bih to preporučio. Ostatci njenog muža nisu baš lijep prizor za nekoga tko ne vidi smrt svakoga dana.Pokušao sam joj reći da bi identifikacija njegovih stvari zadovoljila pravne zahtjeve, ali ona je ustrajala. Čak je povela sa sobom i pomoćnika iz guvernerovog ureda da podmaže put.Gdje su?Čekaju u uredu mrtvačnice.Cijela regimenta novinara juri okolo poput luđaka. Naredio sam svojim zamjenicima da ih zadrže u predvorju.Čudno kako svijet funkcionira, reče Roonev u jednom od svojih filozofskih raspoloženja. Poznati Ravmond LeBaron dobiva naslovnice, a ova jadna vreća dobije stupac od inča kraj reklama. Zatim uzdahne, skine svoj ogrtač i baci ga preko stolca.Završimo to. Imam još dvije autopsije za poslijepodne.Dok je govorio, naišla je tropska oluja i zvuči grmljavine zatresu zidove. Roonev odjene sportsku jaknu i popravi kravatu. Koračali su hodnikom, a Sweat je zurio zamišljeno u šare na tepihu.Ima li ideja o uzroku LeBaronove smrti?, upita šerif.Prerano je da bi se znalo. Rezultati laboratorija bili su nejasni. Treba mi još testova. Previše stvari se ne slaže. Moram primijetiti da je taj slučaj prava zagonetka.A pretpostavke?Ništa što bih stavio na papir. Problem je u nevjerojatno brzom stupnju raspadanja. Rijetko sam vidio da se tkivo raspada tako brzo, osim možda jednom 1974. godine.Prije no što je Sweat stigao upitati Ronneva o tom slučaju, stigli su do ureda i ušli unutra. Guvernerov pomoćnik, ljigav tip u trodijelnom odijelu, skoči sa stolca. I prije no što je otvorio usta, Roonev ga klasificira kao budalu.Možemo li, molim vas, započeti s poslom, šerife. Gdi LeBaron je vrlo neugodno

i htjela bi se vratiti u svoj hotel čim bude moguće.Suosjećam s njom, reče šerif.Ali ne bih trebao podsjećati državnog službenika da postoje određeni zakoni koje moramo poštovati.A ja ne trebam podsjećati vas da guverner očekuje da vaš odjel učini sve kako bi joj olakšao žalost.Roonev se divio Sweatovom strpljenju. Šerif je jednostavno prošao kraj pomoćnika kao da prolazi kraj smeća na pločniku.Ovo je naš glavni medicinski istražitelj, dr. Roonev. On će vam pomoći pri identifikaciji.Jessie LeBaron nije izgledala kao da joj je neugodno. Sjedila je na narančastom plastičnom stolcu, uspravno, mirno, visoko podignute glave. A Roonev je ipak osjećao krhkost kontroliranu disciplinom i hrabrošću. Imao je mnogo iskustva u identifikaciji leševa od rođaka. Prošao je kroz to iskustvo stotinama puta u svojoj karijeri i instinktivno govorio tiho i blago.Gdo LeBaron, razumijem kroz što prolazite i učinit ću to što bezbolnijim. Ali, prvo, htio bih vam dati do znanja da bi bilo dovoljno da jednostavno identificirate stvari pronađene na tijelu to bi zadovoljilo zakone države i okruga. Drugo, sve fizičke karakteristikekojih se možete prisjetiti kao što su ožiljci, popravci zuba, lomovi kostiju ili kirurški rezovi mogu biti od velike pomoći pri identifikaciji. I treće, molim vas da ne pogledate ostatke. Iako crte lica još mogu biti prepoznatljive, raspadanje je učinilo svoje. Mislim da biste više voljeli sjećati se gosp. LeBarona kad je bio živ nego kako izgleda u mrtvačnici.Hvala, dr. Rooney, reče Jessie. Zahvalna sam zbog vaše brige. Ali moram znati je li moj suprug stvarno mrtav.Roonev jadno klimne i pokaže prema radnom stolu s nekoliko komada odjeće, novčarka, satova i drugih osobnih stvari.Identificirali ste stvari gosp. LeBarona?Da, pregledala sam ih.I sigurni ste da pripadaju njemu?Nema sumnje u novčarku i njen sadržaj. Sat sam mu poklonila za našu prvu godišnjicu.Roonev priđe i podigne ga. Zlatni Cartier s odgovarajućom narukvicom i rimskim brojkama... označenim, jesam li u pravu ako kažem, dijamantima?Da, rijetkim oblikom crnih dijamanata. Bio je to njegov natalni kamen.Travanj, čini mi se.Ona klimne.Osim osobnih stvari vašeg muža, gdo LeBaron, prepoznajete li nešto što je pripadalo Bucku Caesaru ili Josephu Cavilli?Ne sjećam se kakav su nakit nosili, ali sigurna sam da je ova odjeća bila na njima kad sam ih zadnji put vidjela.Naši istražitelji ne mogu pronaći najbližu rodbinu Caesara i Caville, reče Sweat.Bilo bi dobro kad biste mogli razvrstati njihove predmete.Prvi put, Jessie LeBaron pokaže neodlučnost.Nisam sigurna... mislim da su traperice i cvjetna košulja Buckovi. Ostale stvari vjerojatno pripadaju Joeu Cavilli.Ona zastane.Mogu li sada vidjeti tijelo svojeg muža?Ne mogu vas nagovoriti da se predomislite?, upita Roonev glasom punim sućuti.Ne, moram inzistirati.Učinite što gđa LeBaron traži od vas, reče guvernerov pomoćnik, koji se još nije predstavio.Roonev pogleda Sweata s rezignacijom.Slijedite me, molim vas. Ostatci su u hladnjaku.

Poslušno, svi krenu za njim do debelih vrata s malim prozorom u visini očiju, te stanu dok je podizao tešku rezu. Hladan zrak prijeđe prag i Jessie nevoljno zadrhti dok ih je Roonev pozivao unutra. Pomoćnik mrtvozornika se pojavi i odvede ih do četvrtastih vrata pokraj zida. Otvori ih, izvuče kliznu ploču od nehrđajućeg čelika i stane sa strane.Roonev uzme jedan ugao pokrivača koji je pokrivao leš i zastane. Ovo je bio jedini dio njegovog posla koji je mrzio. Reakcija na mrtvace obično se mogla podijeliti u četiri kategorije. Povraćanje, padanje u nesvijest, histerija. Ali, zadnja kategorija je zanimala Rooneva. Bili su to ljudi ukočeni poput kamena, bez znakova emocija. Dao bi mjesečnu plaću kad bi mogao saznati što se mota u tim glavama.On podigne pokrivač.Guvernerov pomoćnik pogleda jednom, jaukne i padne onesviješten u šerifove ruke. Truljenje je pokazalo sav svoj užas.Roonev se zaprepasti Jessienom reakcijom. Gledala je dugo i odlučno grotesknu stvar na ploči. Udahnula je zrak i tijelo joj se ukočilo. Zatim podigne pogled, trepćući, i progovori mirnim, kontroliranim glasom.To nije moj muž.Jeste li sigurni?, upita Roonev tiho.Pogledajte sami, reče ona bezizražajno.Linija kose je pogrešna. I struktura kostiju. Ravmond je imao četvrtasto lice. Ovo je okruglije.Raspadanje mesa iskrivljuje crte lica, objasni Roonev.Molim vas, proučite zube.Roonev pogleda dolje. Što je s njima?Imaju srebrene plombe.Ne razumijem.Plombe mojeg muža bile su zlatne.Tu nema nedoumice, pomisli Roonev. Čovjek bogat kao Ravmond LeBaron ne bi se zadovoljio jeftinim radom.Ali, sat, odjeća, sve ostalo ste prepoznali?Nije me briga što sam rekla vikne ona. Ta odvratna tvar nije Ravmond LeBaron.Rooney je bio zapanjen njenim bijesom. Stajao je zbunjen, ne mogavši govoriti, dok je ona izjurila iz hladne prostorije. Šerif doda mlitavog pomoćnika mrtvozornikovom asistentu i okrene se mrtvozorniku.Što, dovraga, misliš o tome?Roonev zavrti glavom. Ne znam.Pretpostavljam da je u šoku. Vjerojatno je pala preko ruba i počela bulazniti. Ti to znaš bolje od mene, većina ljudi ne može prihvatiti smrt voljenih. Zatvorila je um i odbija prihvatiti istinu.Nije bulaznila.Sweat ga pogleda. Kako bi ti to nazvao?Lukava gluma.Kako si to zaključio?Sat, odgovori Rooney.Jedan od članova mojeg osoblja radio je preko noći kao draguljar kako bi se školovao. Skupi Cartier sat koji je gda LeBaron dala svojem mužu na godišnjicu je lažan, jedna od jeftinih reprodukcija koje se ilegalno proizvode na Tajvanu ili u Meksiku.Zašto bi žena koja može napisati ček na milijun dolara dala svojem mužu jeftinu imitaciju?Raymond LeBaron nije bio neznalica kad se radilo o stilu i ukusu. Sigurno bi ga prepoznao. Bolje je postaviti pitanje zašto bi ga nastavio nositi?I ti misliš da je odglumila i lagala o prepoznavanju tijela?Osjećam da se pripremila za ono što može očekivati, odgovori Roonev. I kladio bih se u svoj novi MercedesBenz da će genetska analiza, zubarsko izvješće i

rezultati gumenih odljeva koje sam napravio od ostataka otisaka prstiju i poslao u FBIjev laboratorij dokazati da je ona u pravu.On se okrene i pogleda leš.Ovo na ploči nije Ravmond LeBaron.

Poglavlje VI

Detektiv poručnik Harry Victor, glavni istražitelj Okružnog policijskog odjela Metro Dade sjedio je na stolcu i proučavao nekoliko fotografija Prosperteerove kabine. Nakon nekoliko minuta, podigne svoje naočale na čelo i protrlja oči.Victor je bio uredan čovjek sve je bilo na svojim mjestima, složeno po abecedi i numerirano, bio je jedini policajac u povijesti odjela koji je uživao u pisanju izvješća. Dok je većina muškaraca vikendima gledala sport na televiziji, ili se opuštala uz bazene, čitajući detektivske romane o Rexu Burnsu, Victor je popunjavao dosjee neriješenih slučajeva. Bio je uporan, i fanatičniji za rješavanje nejasnoća nego za podizanje optužaba.Slučaj Prosperteer bio je jedinstven u njegovoj osamnaestogodišnjoj karijeri. Tri mrtvaca koji padaju s neba u starom cepelinu nisu baš za rutinsku policijsku istragu. Tragova nije bilo. Tri tijela u mrtvačnici nisu pružila informacije o tome gdje su se skrivala tjedan i pol.On spusti naočale i ponovno napadne fotografije, kad zazvoni telefon na stolu. On podigne slušalicu i reče zamišljeno Da?Imate svjedoka koji želi dati izjavu, odgovori recepcionarka.Pošalji ga ovamo, reče Victor. On zatvori dosje s fotografijama i stavi ga na metalni stol, čija je površina bila čista, osim malog znakas njegovim imenom i telefonom. On podigne slušalicu kao da prima poziv, i nagne se natrag, gledajući preko prostranog ureda, fokusirajući pogled prema vratima koja su vodila u hodnik.Recepcionarka u odori pojavi se na pragu i pokaže u Victorovom smjeru. Visoki čovjek klimne, prođe kraj nje i priđe mu. Victor pokaže stolac s druge strane stola i počne mrmljati u slušalicu kao da razgovara. Bio je to stari trik koji mu je dao minutu promatranja svjedoka kako bi zaključio nešto o njegovom psihološkom profilu. Najvažnije, bila je to prilika za promatranje navika i manira koji bi se kasnije mogli upotrijebiti u razgovoru.Muškarac koji je sjedio nasuprot Victora imao je trideset sedam ili trideset osam godina, bio je visok oko šest stopa i tri inča, težak 185 funta plusminus pet njegova crna kosa bila je pomalo valovita, bez tragova sjedina. Koža mu je potamnjela od dugogodišnje izloženosti suncu. Obrve su mu bile tamne i pomalo grmovite. Imao je ravan uzak nos i čvrste usne zavinute u fiksirani osmijeh. Nosio je plavi sportski kaput i bijele hlače, blijedožutu polo košulju otvorenog ovratnika. Dobar ukus, nehajan, ali ne previše skup vjerojatno je kupovao kod Saksa, a ne u otmjenim dućanima za muškarce. Bio je nepušač, jer nije bilo tragova kutije cigareta u džepu na košulji. Ruke su mu bile savijene, sugerirajući mirnoću i indiferentnost, a šake su bile uske, duge i grube. Nije imao prstenje niti drugi nakit, samo stari ronilački sat s teškom narukvicom od čelika.Čovjek nije odgovarao općem obrascu. Ostali koji su sjedili na ovom stolcu postali bi nervozni nakon nekog vremena. Neki su maskirali anksioznost arogancijom, nemirno gledali ured, prozore, slike na zidovima i ostale stvari, mijenjali položaj, križali noge. Victor se prvi put osjeti neugodno i u podređenom položaju. Njegova rutina bila je poremećena, a mala predstava je propadala.Posjetitelj nije bio nimalo zbunjen. Gledao je Victora s interesom zelenim očima koje su posjedovale hipnotičku kvalitetu. Činilo se da pogled prolazi ravno kroz detektiva i, ne našavši ništa zanimljivo, ispituje sliku na zidu iza njega. Tada on spusti telefon.

Većina policijskih odjela koriste sustav Horizon Communications, reče čovjek jednoličnim tonom. Ako želite govoriti s nekim na drugom kraju, predlažem da pritisnete gumb za otvaranje linije.Victor pogleda dolje. Jedan od njegova četiri gumba bio je upaljen, ali ne i pritisnut. Vrlo ste perceptivni, gosp...Pitt, Dirk Pitt. Ako ste vi poručnik Victor, imamo sastanak.Ja sam Victor. On zastane da stavi slušalicu na mjesto.Vi ste prva osoba koja je ušla u kontrolnu prostoriju cepelina?Točno.Hvala što ste došli, posebno tako rano u nedjelju. Cijenio bih vašu suradnju u razjašnjavanju nekoliko pitanja.Nema problema. Hoće li dugo trajati?Dvadeset minuta, možda pola sata. Morate li biti negdje drugdje?Imam zrakoplov za Washington za dva sata.Victor klimne. Dat ću vam dovoljno vremena.On otvori ladicu i izvadi prenosivi kazetofon.Idemo na neko privatnije mjesto.On povede Pitta niz dugi hodnik do male sobe za intervjue. Unutrašnjost je bila spartanska, i sastojala se samo od stola, dva stolca i pepeljare. Victor sjedne i stavi novu kazetu u rekorder.Mogu li snimiti naš razgovor na vrpcu? Loše pišem bilješke. Niti jedna tajnica ne može dešifrirati moj rukopis.Pitt slegne ramenima u znak slaganja.Victor pomakne stroj na sredinu stola i pritisne gumb za snimanje.Vaše ime?Dirk Pitt.Srednji inicijal?E kao Eric.Adresa?266, Airport Place, Washington, D. C. 20001.Telefon na koji vas se može dobiti?Pitt reče Victoru broj telefona svojeg ureda.Zanimanje?Direktor specijalnih projekata Nacionalne agencije za mora i podmorje.Možete li opisati događaj kojem ste svjedočili u subotnje poslijepodne, 10. listopada?Pitt opiše Victoru kako je vidio podivljali cepelin tijekom maratona dasaka, uhvatio viseće uže, spriječio katastrofu u zadnjoj sekundi, te ušao u gondolu.Jeste li nešto dodirnuli?Samo prekidače za gašenje i struju. I stavio sam ruku na rame lesa koji je sjedio za navigatorovim stolom.Ništa drugo?Jedino drugo mjesto na kojem sam mogao ostaviti otiske bile su ljestve.I naslon kopilotova sjedala, reče Victor s osmijehom.Nema sumnje, kad ste se nagnuli i isključili prekidače.Brz rad. Sljedeći put ću nositi kirurške rukavice.FBI je bio vrlo kooperativan.Cijenim sposobnost.Jeste li nešto uzeli?Pitt oštro pogleda Victora. Ne.Je li netko drugi mogao ući i ukloniti predmete?Pitt zavrti glavom. Kad sam otišao, hotelski čuvari zapečatili su gondolu. Sljedeća osoba koja je ušla bio je policajac u odori.A što ste vi učinili?Platio sam jednom spasitelju da otpliva i dohvati moju dasku za jedrenje. Imao je mali kamiončić i bio dovoljno ljubazan da me odveze do kuće gdje sam odsjeo

s prijateljima.U Miamiju?Coral Gables.Mogu li vas pitati što ste radili u gradu?Završio sam jedan pomorski projekt za NAMP i odlučio uzeti tjedan odmora.Jeste li prepoznali neko tijelo?Ni slučajno. Ne bih mogao identificirati ni svojeg oca pod tim uvjetima.Imate li pojma tko bi mogli biti?Pretpostavljam da je jedan od njih Ravmond LeBaron.Upoznati ste s nestankom Prosperteera?Mediji su mnogo pisali o nestanku. Jedino ljudi iz zabiti nisu upoznati sa slučajem.Imate li teorije tome gdje je bio cepelin s posadom deset dana?Nemam pojma.Niti najluđu ideju?, ustrajao je Victor.Možda se radi o velikoj predstavi za javnost, kampanji za promociju LeBaronovog izdavačkog carstva.Interes se pojavi u Victorovim očima. Nastavite.Ili se možda radi o genijalnom planu manipulacije cijenama LeBaronovih dionica. Prodao je velike količine prije nestanka i kupio kad su cijene pale nakon toga. I opet će ih prodati kad se pojavi.Kako objašnjavate njihove smrti?Zavjera nije uspjela.Zašto?i Pitaj te mrtvozornika. Pitam vas.Vjerojatno su pojeli pokvarenu ribu ili nešto drugo na napuštenom otoku na kojem su bili, reče Pitt umoran od igre. Kako bih znao? Ako želite scenarij, unajmite scenarista.Interes nestane iz Victorovih očiju. On se opusti na stolcu i uzdahne. Na trenutak sam pomislio da imate nešto, trik koji će mene i odjel osloboditi odgovornosti. Ali, vaša teorija ne valja kao niti ostale.Nisam iznenađen, reče Pitt s indiferentnim osmijehom.Kako ste mogli isključiti motore nekoliko sekunda nakon ulaska u kontrolnu prostoriju?, upita Victor, vrativši se na ispitivanje.Nakon upravljanja s dvadeset različitih zrakoplova tijekom službe u zračnim snagama i civilu, znam gdje treba pogledati.Victor je bio zadovoljan. Još jedno pitanje, gosp. Pitt. Kad ste prvi put primijetili cepelin, iz kojeg smjera je letio?Lebdio je na vjetru sa sjeveroistoka.Victor posegne i isključi rekorder. To bi bilo to. Mogu li vas nazvati na vaš broj tijekom dana?Ako me nema u uredu, tajnica će me pronaći.Hvala vam na pomoći.Ništa bitno, bojim se, reče Pitt.Moramo ispitati svaku nit. LeBaron je bio velika riba, pa smo pod velikim pritiskom. Ovo će biti najčudniji slučaj odjela za umorstva.Ne zavidim vam na poslu.Pitt pogleda na svoj sat i ustane.Bolje da krenem u zračnu luku.Victor ustane i rukuje se s njim preko stola.Ako smislite novo objašnjenje, gosp. Pitt, nazovite me. Uvijek me zanima dobra fantastika.Pitt zastane na vratima i okrene se, s lukavim izrazom na licu.Želite trag, poručnice? Probajte s ovim. Cepelini trebaju helij za podizanje. Stari cepelin poput Prosperteera sigurno je trebao stotine tisuća kubnih stopa plina kako bi se popeo u vis. Nakon tjedan dana, iscurilo bi dovoljno da lađa

sleti. Slijedite li me?Ovisi o tome na što ciljate?Nije moguće da se cepelin materijalizirao kod Miamija osim ako iskusna posada s potrebnom opremom nije napunila trup prije četrdeset osam sati.Victor je imao izgled čovjeka kojega će upravo krstiti.Što sugerirate?Da potražite obližnju servisnu stanicu koja može upumpati u cepelin dvije stotine kubnih stopa helija.Pitt se okrene i ode u hodnik.

Poglavlje VII

Mrzim čamce, mrmljao je Roonev. Ne znam plivati, ne mogu plutati, i zlo mi je kad pogledam kroz otvor perilice za rublje.Šerif Sweat doda mu dupli martini.Evo to će ti izliječiti mamurluk.Roonev je promatrao vode zaljeva i iskapio pola pića.Nadam se da ne ideš na ocean?Ne, samo krstarim zaljevom.Sweat se sagne u prednjoj kabini svoje sjajne bijele ribarske brodice i uključi motor. Turbo motor od 260 konjskih snaga oživi. Ispušna cijev zatutnji na krmi i paluba počne vibrirati ispod njihovih nogu. Zatim Sweat odveže užad i pokrene brod s doka, prolazeći između usidrenih jahta Biscavne Baya.Kad je pramac prošao kraj zadnjih plutača, Roonev potraži drugo piće. Gdje držiš ohrabrenje?Dolje u prednjoj kabini. Posluži se sam. Led je u mjedenom ronilačkom šljemu.Kad se Roonev opet pojavio, upita O čemu se radi, Tyler? Sada je nedjelja. Nisi me izvukao iz lože usred dobre utakmice da bi mi pokazao Miami Beach s mora.Istina je da sam čuo da si sinoć završio izvješće o tijelima iz cepelina.Noćas u tri, točnije.Mislio sam da bi mi želio nešto reći.Za Boga miloga, Tyler, što je tako prokleto strašno da nisi mogao pričekati do sutra ujutro?Prije oko sata dobio sam poziv od nekog federalca iz Washingtona. Sweat zastane kako bi malo usporio. Rekao je da je iz domaće obavještajne agencije za koju nikada nisam čuo. Neću te zamarati njegovim agresivnom nastupom. Nikada neću shvatiti zašto svi sa sjevera misle da mogu prevariti južnjaka. Zahtijevao je da predamo mrtvace iz cepelina federalnim vlastima.Kojim federalnim vlastima?Nije ih htio imenovati. Bio je sve nejasniji što sam ga više pitao.Roonev se iznenada zainteresira.Je li ti natuknuo što će im tijela?Rekao je da je to stvar sigurnosti.Naravno, rekao si mu ne.Rekao sam mu da razmisli o tome.Slijed događaja i gin učinili su da Roonev zaboravi svoj strah od vode. Počeo je primjećivati lijepe linije plovila od fiberglasa. Bio je to drugi ured šerifa Sweata, koji je povremeno bio stavljan u službu kao policijski čamac za podršku, ali češće je bio korišten za zabavljanje okružnih i državnih službenika u njihovim ribolovnim vikendima.Kako mu je ime?, upita Roonev.Kome?Brodu.O, Južnjačka utjeha. Ima trideset pet stopa, razvija do petnaest čvorova. Sagrađen je u Australiji, u tvrtci Stebercraft

Vratimo se na slučaj, reče Roonev, srčući svoj martini.Hoćeš li mu popustiti?U iskušenju sam, reče Sweat smiješeći se. Odjel za umorstva još mora reći svoje. Mediji prave cirkus od svega. Tlače me svi, od guvernera naniže. I kao vrhunac, sva je prilika da zločin nije počinjen u mojoj jurisdikciji. K vragu, da, u iskušenju sam predati slučaj Washingtonu. Samo, dovoljno sam tvrdoglav da mislim kako možemo riješiti tu gužvu.U redu, što želiš od mene?Šerif se okrene od kormila i čvrsto ga pogleda.Želim da mi kažeš što je u tvojem izvješću.Moji nalazi kompliciraju stvar.Mali jedrenjak sa četiri tinejdžera prijeđe ispred njihovog pramca i Sweat uspori da ga propusti. Pričaj mi o tome.Počnimo od kraja prema početku. U redu?Kreni.U početku me potpuno zbunilo. Uglavnom zato što se nisam htio time baviti. Imao sam sličan slučaj prije petnaest godina. Žensko tijelo je otkriveno na stolcu u stražnjem dvorištu. Muž je tvrdio da su noć prije pili i da je otišao u krevet sam, misleći da će ona krenuti za njim. Kad se ujutro probudio i pogledao oko sebe, našao ju je na istom mjestu, samo što je bila mrtva. Izgledala je kao da je umrla prirodnom smrću, bez znakova nasilja, otrova, samo velika količina alkohola. Organi su se činili zdravima. Nije bilo znakova prethodnih bolesti ili poremećaja. Bila je žena od četrdeset godina, ali imala je tijelo dvadesetogodišnjakinje. To me vraški zbunilo. Zatim su se djelići počeli slagati. Boja kože nakon smrti uzrokovana padanjem krvi na dno zbog gravitacije obično je pomalo ljubičasta. Njena je boja bila ružičasta poput trešnje, što je ukazivalo na smrt od cijanida, ugljičnog monoksida ili hipotermije. Otkrio sam i krvarenje pankreasa. Procesom eliminacije, isključio sam prve dvije mogućnosti. Konačni čavao u lijesu bilo je zanimanje muža. Dokazi nisu bili baš stopostotni, ali bili su dovoljni da ga smjestimo iza rešetaka na pedeset godina.Čime se bavio muž?, upita Sweat.Vozio je kamion za tvrtku koja prodaje smrznutu hranu. Lijep plan. Opijao ju je dok nije pala u nesvijest. Sjeo je u kamion, koji je uvijek držao u kući preko noći i vikenda, uključio hladnjak, i sačekao da se ona stvrdne. Kad je jadna žena umrla, vratio ju je u dvorište i otišao u krevet.Sweat ga blijedo pogleda.Ne kažeš valjda da su leševi iz cepelina smrznuti?Upravo to.Nema greške?Na skali sigurnosti od jedan do deset, obećavam ti osmicu.Shvaćaš li kako to zvuči?Ludo, pretpostavljam.Trojica ljudi nestaju u Karibima na tropskoj temperaturi i smrznu se do smrti?, upita Sweat retorički. To nikada nećemo dokazati, dok. Ne bez pogodne hladnjače.Ionako nemaš ništa drugo.A to znači?Došlo je izvješće FBIja. Jessie LeBaron je bila u pravu. Ono u mrtvačnici nije njen muž. Druga dvojica nisu Buck Caesar i Joseph Cavilla.Bože, što je sljedeće, jaukne Sweat. Tko su oni?U datotekama otisaka FBIja nemaju svoje dosjee. Moramo pretpostaviti da su stranci.Jesi li pronašao išta što bi ukazivalo na njihov identitet?Mogu ti reći njihovu visinu i težinu. Mogu ti pokazati rendgenske snimke zuba i prijašnjih lomova kostiju. Njihova jetra sugeriraju da su sva trojica pili

mnogo jakog alkohola. Pluća odaju pušenje, a zubi i otisci prstiju činjenicu da su pušili cigarete bez filtera. Osim toga, mnogo su jeli. Njihov zadnji obrok sastojao se od crnog kruha i različitog voća. Dvojica su bili u ranim tridesetim godinama. Jedan je bio star više od četrdeset godina. Imali su natprosječnu fizičku kondiciju. Osim toga, mogu ti reći vrlo malo stvari koje bi ih identificirale.I to je početak.Ali to nam još uvijek ostavlja pitanje gdje su nestali LeBaron, Caesar i Cavilla.Prije no što je Sweat mogao odgovoriti, ženski glas se začuje preko zvučnika radija. On odgovori i prebaci na drugu frekvenciju, prema uputi.Žao mi je zbog prekida, reče on Roonevu.Imam hitan poziv preko telefona s obale.Roonev klimne, ode u prednju kabinu i natoči si novo piće. Njegovo tijelo obuzme ugodna toplina. Pričekao je nekoliko trenutaka a kad se vratio u kormilarnicu, Sweat je bio na telefonu, lica crvenog od bijesa.Prokleta kopilad siktao je.U čemu je problem?, upita Roonev.Uzeli su ih, reče Sweat, udarajući šakom po šljemu. Prokleti federalci su ušli u mrtvačnicu i uzeli tijela iz cepelina.Ali postoje pravne procedure, reče Rooney.Šestorica ljudi u odijelima i dva federalna šerifa pojavili su se s papirima, stavili leševe u tri aluminijska spremnika puna leda i odletjeli mornaričkim helikopterom.Kad se sve to dogodilo?Prije deset minuta. Harry Victor, glavni istražitelj slučaja, kaže da su pretražili i njegov stol u uredu Odjela za umorstva kad je bio u zahodu i uzeli njegove dosjee.Što je s mojim izvješćem o autopsiji?I to su odnijeli.Gin je stvorio euforiju kod Rooneva. Pa dobro, gledaj to ovako. Skinuli su tebe i odjel s mete.Svveatova ljutnja polako splasne. Ne mogu poreći da su mi učinili uslugu, ali smetaju me njihove metode.Ima jedna mala utjeha, promrmlja Roonev. Počelo mu se vrtjeti u glavi. Ujak Sam nije odnio sve.Što, na primjer?Nešto što sam ispustio iz izvješća. Jedan rezultat koji je bio previše kontroverzan da ga stavim na papir, previše lud za spominjanje izvan ludnice.O čemu govoriš?, upita Sweat.O uzroku smrti.Rekao si da je hipotermija.Točno, ali izostavio sam najbolji dio. Vidiš, nisam spomenuo vrijeme smrti. Roonev je govorio sve nejasnije.To je moglo biti u zadnjih nekoliko dana.O, ne. Ti momci su se smrznuli mnogo prije.Koliko prije?Prije jedne do dvije godine.Šerif Sweat pogleda Rooneva s nevjericom. Ali, mrtvozornik je stajao cereći se poput hijene. Cerio se i dok se naginjao nad ogradu broda i počeo povraćati.

Poglavlje VIII

Dom Dirka Pitta nije bio u predgrađu, niti u nekom stanu u neboderu iznad drvoreda VVashingtona. Nije imao uređeno dvorište niti susjede s vrištećom djecom i psima koji laju. Njegova kuća nije bila kuća već stari zrakoplovni

hangar na rubu međunarodne zračne luke glavnoga grada.Izvana se činio napuštenim. Korov je okruživao zgradu čiji su zahrđali zidovi bili stari i neobojeni. Jedini trag koji je sugerirao da tu netko živi bio je red prozora ispod golemoga zakrivljenog krova. Iako su bili zaprljani i pokriveni prašinom, niti jedan nije bio razbijen poput onih u napuštenim skladištima.Pitt zahvali serviseru iz zračne luke koji je ga je povezao s terminala. Gledajući oko sebe kako bi se uvjerio da ga nitko ne promatra, on izvadi mali primopredajnik iz kaputa i izreče niz glasovnih naredaba koje su isključile osiguranje i otvorile bočna vrata koja su izgledala kao da se nisu otvarala trideset godina.On ude unutra i stane na ravni betonski pod s gotovo tri tuceta sjajnih klasičnih automobila, starinskim zrakoplovom, i željezničkim vagonom s početka dvadesetog stoljeća. On zastane i zagleda se zaljubljeno u francuski TalbotLago sportski kupe u ranoj fazi rekonstrukcije. Auto je bio gotovo uništen u eksploziji, i on ga je htio obnoviti u potpunosti.Odnio je svoj kovčeg i torbu uz kružno stubište do svojeg stana, podignutog uz gornji dio zida hangara. Sat je pokazivao 2.15 poslije podne, ali njegov um i tijelo osjećali su se kao da je bliže ponoći. Nakon raspakiranja, odluči provesti nekoliko sati radeći na TalbotLagou i kasnije se istuširati. Već je navukao kombinezon i otvarao ladicu s alatom, kada se začuje glasna zvonjava. On izvadi bežični telefon iz dubokog džepa.Halo.Gosp. Pitta, molim vas, reče ženski glas.Pri telefonu.Nakon gotovo dvije minute čekanja, Pitt prekine vezu i počne raditi na razvodnoj ploči Talbota. Prošlo je još pet minuta prije no što je telefon ponovno zazvonio. On pritisne gumb ne rekavši ništa.Jeste li još tamo, gospodine?, upita isti glas.Da, odgovori Pitt indiferentno, stavivši telefon između ramena i uha dok je nastavljao raditi rukama.Ovdje Sandra Cabot, osobna tajnica gde Jessie LeBaron. Govorim li s Dirkom Pittom?Pittu se nisu sviđali ljudi koji ne mogu sami nazvati telefonom.Da.Gda LeBaron se želi naći s vama. Možete li doći u njenu kuću u četiri sata?Prilično ste brzi, zar ne?Molim?Žao mi je, gdice Cabot, ali moram liječiti bolestan auto. Možda bismo mogli razgovarati ako gda LeBaron dođe do mene.Bojim se da to neće ići. Imat će formalnu koktel zabavu u stakleniku kasnije navečer, na kojoj će biti državni sekretar. Nikako ne može otići.Onda drugi put.Nastane ledena tišina, a onda gđica Cabot reče Ne razumijete.U pravu ste, ne razumijem.Ne znači li vam nešto ime LeBaron?Ne više nego Shagnastv, Quagmire ili Smith, slaže Pitt.Ona se na trenutak izgubi. Gosp. LeBaron...Možemo se prestati igrati, prekine je Pitt.Potpuno sam svjestan reputacije Ravmonda LeBarona. I mogu nam uštedjeti vrijeme ako kažem kako nemam što dodati misteriji oko njegovog nestanka i smrti. Recite gdi LeBaron da mi je žao zbog njega. To je sve što mogu ponuditi.Cabot duboko udahne i izdahne. Molim vas, gosp. Pitt, znam da bi bila vrlo zahvalna ako biste mogli doći.Pitt je gotovo mogao vidjeti kako izgovara riječ molim kroz stisnute usne. U

redu, reče on. Valjda mogu doći. Koja je adresa?Arogancija se brzo vrati u njen ton. Poslat ću vozača po vas.Ako nemate ništa protiv, radije vozim svoj auto. Postajem klaustrofobičan u limuzinama,Ako inzistirate, reče ona ukočeno. Naći ćete kuću na kraju Beacon Drivea u Great Falls Estatesu.Provjerit ću na karti.Usput, koji auto vozite?Zašto želite znati?Kako bih informirala stražara na vratima.Pitt zastane i pogleda preko hangara auto parkiran kod glavnih vrata. Stari auto sa spuštenim krovom.Stari?Da, 1951.Onda parkirajte na parkiralištu kraj zgrade za poslugu. Kad dođete do prilaza, skrenite desno.Ne sramite li se nikada zbog načina na koji naređujete ljudima?Nemam se čega sramiti, gosp. Pitt. Očekujemo vas u četiri.Hoćete li završiti sa mnom prije no što gosti dodu?, upita Pitt glasom punim sarkazma. Ne bih želio uznemiriti nikoga svojom starom olupinom.Ne morate brinuti, odgovori ona kiselo. Zabava ne počinje prije osam. Zbogom.Kad je Sandra Cabot spustila slušalicu, Pitt priđe automobilu, gledajući ga nekoliko trenutaka. Ukloni daske ispod zadnjeg sjedala i uključi punjač baterija. Zatim se vrati TalbotLagu i mirno nastavi s radom.U točno osam i trideset, stražar na prednjim vratima LeBaronovog imanja pozdravio je mladi par u žutom Ferrariju, provjerio njihova imena na popisu i pustio ih. Zatim dođe Chrvsler s predsjednikovim glavnim savjetnikom Danielom Fawcettom i njegovom ženom.Stražar je bio imun na egzotične automobile i njihove slavne putnike. On podigne ruke iznad glave, rastegne se i zijevne. A tada mu se ruke zaustave u zraku, a usta zatvore gledajući najveći auto koji je vidio u životu.Auto je bio pravo čudovište, dug dvadeset dvije stope, težak više od tri tone. Karoserija i vrata bili su srebrenosivi, a blatobrani metalik smeđi. Bio je bez krova koji se nije vidio kad je bio presavijen. Linije auta bile su glatke i elegantne na veličanstveni način, primjer majstorstva koje se rijetko viđalo.To je auto, reče on konačno. Što je to?Daimler, odgovori Pitt.Zvuči britanski.I jest.Stražar zavrti glavom diveći se i pogleda popis imena.Vaše ime, molim.Pitt.Ne mogu pronaći vaše ime. Imate li poziv?Gda LeBaron i ja imali smo dogovoren sastanak.Stražar ode u kućicu i provjeri raspored.Da, gospodine, imali ste sastanak u četiri sata.Kad sam nazvao da kažem kako ću zakasniti, rekla je da se uključim u zabavu.Pa, kako vas očekuje, reče stražar, još uvijek opčinjen linijama Daimlera, valjda je to u redu. Dobro se zabavite.Pitt klimne i odveze golemi auto uz stazu do LeBaronove rezidencije. Glavna zgrada bila je na niskom brdu iznad teniskog terena i bazena. Arhitektura je bila uobičajena za to područje, kolonijalna zgrada od cigala na tri kata s nizom bijelih stupova koji su držali krov iznad prednjeg trijema, i krilima na svakoj strani. S desne strane je skupina borova zaklanjala kuću s garažom i nastambe za sluge. Nasuprot i s lijeve strane zgrade nalazilo se golemo

stakleno zdanje osvijetljeno kristalnim lusterima koji su visjeli sa stropa. Egzotično cvijeće i grmlje bujalo je oko dvadeset ili više stolova, dok je mali orkestar svirao na pozornici iza vodopada. Pitt je bio impresioniran. Bilo je to savršeno mjesto za zabavu u prohladnoj listopadskoj večeri. Ravmond LeBaron bio je vrlo originalan. Pitt doveze Daimlera do prednjeg dijela staklenika gdje je stajao čuvar parkirališta s izrazom drvosječe koji promatra sekvoju.Kad je ustao od volana i ispravio sako svojeg odijela, Pitt primijeti kako se gomila skuplja oko prozirnog zida staklenika, pokazujući auto. Slugi je dao upute o mijenjanju brzina i ušao kroz staklena vrata. Orkestar je svirao teme Johna Barrvja, s mnogo žicanih instrumenata i malo bubnjeva. Žena, odjevena elegantno prema najnovijoj modi, stajala je na ulazu, pozdravljajući goste.Nije sumnjao da je to Jessie LeBaron. Hladno držanje, otjelovljenje gracioznosti i stila, živi dokaz da žena može biti lijepa i nakon pedesete. Nosila je sjajnu zelenosrebrenu tuniku iznad duge vitke baršunaste haljine.Pitt se približi i kratko nakloni.Dobra večer, reče on, upotrijebivši svoj najbolji osmijeh.Kakav je to senzacionalan auto?, upita Jessie vireći kroz vrata.Daimler s motorom od 5,4 litre i Hooperovom unutrašnjosti.Ona se graciozno nasmiješi i pruži mu ruku. Hvala što ste došli, gosp.. oklijevala je, gledajući ga radoznalo. Oprostite, ali ne sjećam se da smo se upoznali.To je zato što se nikada nismo vidjeli, reče on, diveći se njenom grlenom glasu, gotovo promuklom, senzualno hrapavom.Zovem se Pitt, Dirk Pitt.Jessiene tamne oči pogledaju ga na neobičan način. Kasnite četiri i pol sata, gosp. Pitt. Jeste li doživjeli neku nesreću ili što slično?Nije bilo nesreće, gdo LeBaron. Pažljivo sam isplanirao dolazak.Niste pozvani na zabavu, reče ona glatko.Pa ćete morati otići.Šteta, reče Pitt. Rijetko imam priliku nositi smoking.Na Jessienom licu vidio se prijezir. Ona se okrene starijoj ženi s velikim naočalama koja je stajala iza nje vjerojatno njena tajnica, Sandra Cabot.Pronadi Angela i reci mu da izvede ovoga gospodina.Pittove zelene oči vragoljasto se nasmiješe.Čini se na imam talent za širenje loših vibracija. Želite da odem mirno ili da napravim ružnu scenu?Mislim da bi bolje,bilo mirno.Zašto ste se onda htjeli naći sa mnom?U vezi s mojim suprugom.Bio mi je potpuni stranac. Ne mogu vam reći ništa o njegovoj smrti što već ne znate.Raymond nije mrtav, reče ona žustro.Kad sam ga vidio u cepelinu, prilično je dobro imitirao smrt.To nije bio on.Pitt je skeptično pogleda, ne rekavši ništa.Ne vjerujete mi, zar ne?Zapravo me nije briga.Nadala sam se da ćete mi pomoći.Imate čudan način traženja usluga.Ovo je formalna dobrotvorna zabava, gosp. Pitt. Vi se ne uklapate u nju. Naći ćemo se sutra.Pitt odluči da njegova ljutnja nije važna, pa je potisne.Što je vaš suprug radio kad je nestao?Tražio je blago El Dorada, odgovori ona, gledajući nervozno goste u stakleniku. Vjerovao je da se nalazi na brodu zvanom Kiklop.

Prije no što je Pitt stigao nešto reći, Cabot se vrati s Angelom, kubanskim šoferom.Zbogom, gosp. Pitt, reče Jessie, otpustivši ga i pozdravivši par novih gostiju.Pitt slegne i pruži ruku Angelu. Neka ovo bude službeno. Ti me izvedi odovud. Zatim se okrene Jessie. Još jedna stvar, gdo LeBaron. Ne reagiram na loš tretman. Ne morate me više zvati, nikada.Zatim dopusti Angelu da ga isprati do puta gdje ga je čekao Daimler. Jessie je gledala kako veliki auto nestaje u noći. Zatim se počne družiti s gostima.Douglas Oates, državni sekretar, pogleda je kad se približila, prekinuvši razgovor s Danielom Fawcettom, predsjednikovim savjetnikom. Odličan posao, Jessie.Da, stvarno, potvrdi Fawcett.Nitko u Washingtonu ne radi bolje zabave.Jessiene oči bijesnu, a pune usne zakrive se u topli osmijeh.Hvala, gospodo.Oates klimne prema vratima. Jesam li to umislio, ili je Dirk Pitt upravo izišao kroz vrata?Jessie ga blijedo pogleda. Znate ga?, upita iznenađena.Naravno. Pitt je čovjek broj dva u NAMPu. On je momak koji je izvadio Titanic za Ministarstvo obrane.I spasio predsjednikov život u Louisiani, doda Fawcett.Jessie primjetno problijedi. Nisam imala pojma.Nadam se da ga niste naljutili, reče Oates.Možda sam bila malo gruba, prizna ona.Niste li bili zainteresirani za traženje nafte u moru ispod San Diega?Da. Seizmički pregledi ukazali su na golemo nedirnuto polje. Zašto pitate?Ne znate li tko vodi Odbor Senata za traženje nafte na vladinom teritoriju?Sigurno, to je.. Jessien glas odluta i njena sigurnost nestane.Dirkov otac, završi Oates. Senator George Pitt iz Kalifornije. Bez njegove pomoći i blagoslova NAMPa za pitanja okoliša, nemate šanse dobiti pravo bušenja.Čini se, reče Fawcet ironično, da su se vaši izgledi naglo smanjili.

Poglavlje IX

Trideset minuta kasnije, Pitt uveze Daimler na svoje parkirališno mjesto ispred visoke staklene zgrade u kojoj se nalazio štab NAMPa. On se prijavi čuvaru i ode dizalom na deseti kat. Kad su se vrata otvorila, ude u golemi elektronski labirint koji se sastojao od komunikacijske i informacijske mreže njegove agencije.Hiram Yaeger podigne pogled sa svojeg stola u obliku potkove, čija se površina nije vidjela od računalne opreme, i nasmiješi se.Bok, Dirk. Tako odjeven, a nemaš kamo otići?Domaćica zabave odlučila je da sam nepoželjan i poslala me da hodam po dasci.Netko koga znam?Sada se Pitt nasmiješio. On pogleda Yaegera. Računalni čarobnjak bio je ostatak iz dana hipija i ranih sedamdesetih. Njegova plava kosa bila je duga i vezana u rep. Brada mu je bila nepodrezana, s nekontroliranim uvojcima. Njegova standardna odora za rad i igru bila je Levis jakna i hlače, te kaubojske čizme.Pitt reče Ne mogu zamisliti tebe i Jessie LeBaron kako se krećete u istim socijalnim krugovima.Yaeger tiho zvizne. Izbacili su te sa zabave Jessie LeBaron? Čovječe, ti si heroj za potlačene.Jesi li raspoložen za iskopavanje?

0 njemu.Suprugu? Onome koji nedostaje?Raymondu LeBaronu.Još jedna tajna operacija?Nazovi to kako hoćeš.Dirk, reče Yaeger, gledajući iznad oboda svojih naočala, ti si bučno kopile, ali ipak te volim. Unajmljen sam da sagradim vrhunsku računalnu mrežu i sakupim podatke o pomorskoj znanosti i povijesti, ali svaki put kad podrignem, ti se pojaviš i želiš upotrijebiti moju kreaciju u mračne svrhe. Zašto te slušam? U redu, reći ću ti. Pokvareniji sam od tebe. A sada, koliko duboko moram kopati?Do dna njegove povijesti. Odakle je došao. Odakle mu novac za njegovo carstvo.Raymond LeBaron je bio prilično tajanstven glede svojega privatnog života. Možda je sakrio svoj trag.Shvaćam, ali ti si i prije vadio kosture iz ormara.Yaeger zamišljeno klimne. Da, obitelj Bougainville prije nekoliko mjeseci. Prilično dobar posao, rekao bih.Još jedna stvar.Povjeri mi se.Brod zvan Kiklop. Bi li mi mogao pronaći njegovu povijest?Nema problema. Još nešto?To bi bilo to, odgovori Pitt.Yaeger ga pogleda.Što se ovaj put događa, stari prijatelju? Ne vjerujem da krećeš na LeBarone samo zato što si izbačen sa zabave. Vidi mene, ja sam izbačen iz najgorih rupa u gradu. I jednostavno sam to prihvatio.Pitt se nasmije. Nema osvete. Samo sam radoznao. Jessie LeBaron je rekla nešto čudno o nestanku njenog muža.Čitao sam o tome u Washington Postu. Članak te spominjao kao heroja dana koji je spasio LeBaronov cepelin pomoću užeta i palminog drveta. U čemu je stvar?Tvrdila je da njen muž nije bio medu mrtvacima koje sam našao u cepelinu.Yaeger zastane, ne shvaćajući.Nema smisla. Ako je stari LeBaron odletio u toj vreći plina, razumljivo je da bude u njoj kad se pojavi.Ne, prema njegovoj ženi.Misliš da ima razlog, osiguranje, financije?Možda, a možda ne. Ali postoji šansa da NAMP bude pozvan kao ispomoć u istrazi, jer se sve dogodilo iznad mora.A mi ćemo već biti na prvoj bazi.Nešto takvo. Kako se Kiklop uklapa u sliku?Rekla mi je da je ga LeBaron tražio kad je nestao.Yaeger ustane. U redu, krenimo onda. Dok a pravim program za pretraživanje, ti prouči što imamo o brodu u našoj datoteci.On odvede Pitta u mali teatar s velikim monitorom na drugom zidu i pokaže mu da sjedne iza konzole s tipkovnicom. Zatim se nagne nad Pitta i otipka niz naredaba.Instalirali smo novi sistem prošlog tjedna. Terminal priključen na sintetizator glasa.Računalo koje govori, reče Pitt.Da, razumije više od deset tisuća verbalnih naredaba, odgovara na njih i vodi razgovor. Glas je pomalo čudan, nešto kao Hal, divovsko računalo iz Odiseje 2001. Ali, naviknut ćeš se. Zovemo je Nada.Nada?Da, nadamo se da će dati prave odgovore.Smiješno.Bit ću za glavnim terminalom ako trebaš pomoć. Samo podigni slušalicu i nazovi

četirisedam.Pitt pogleda zaslon. Imao je plavosivkasti odsjaj. On oprezno podigne mikrofon i progovori u njega.Nado, zovem se Dirk. Jesi li spremna provesti za mene istraživanje?Bože, osjećao se poput idiota. Bilo je to kao da govori stablu i očekuje odgovor.Zdravo, Dirk, odgovori ženski glas koji je zvučao kao da dolazi iz harmonike. Spremna sam kad i ti.Pitt duboko udahne i zaroni.Nado, htio bih da mi ispričaš o brodu zvanom Kiklop.Nastane pauza od pet sekunda, a zatim računalo reče Morat ćeš biti precizniji. Moj memorijski disk sadrži podatke o pet brodova imenom Kiklop.Ovaj je imao na palubi blago.Žao mi je, niti jedan nije prijavio blago u svojem popisu robe.Žao? Pitt još nije mogao vjerovati da razgovara sa strojem.Ako smijem reći, Nado, mislim da si vrlo pametno i ljubazno računalo.Hvala na komplimentu, Dirk. U slučaju da si zainteresiran, mogu izvesti i zvučne efekte, imitirati životinje, pjevati iako ne previše dobro i izgovoriti superkalifraglističkiekspialidotično, iako ne znam točnu definiciju riječi. Želiš li da je kažem unatraške?Pitt se nasmije. Drugi put. Vratimo se Kiklopu, onaj koji me zanima vjerojatno je potonuo u Karibima.To sužuje izbor na dva. Mali parobrod koji je potonuo kod Montego Baya na Jamajci 5. svibnja 1968. i teretni brod za prijevoz ugljena mornarice SADa. Izgubljen bez traga između 5. i 10. veljačeRavmond LeBaron ne bi letio okolo tražeći brod koji je potonuo u prometnoj luci prije samo dvadeset godina, mislio je Pitt. Prisjeti se priče o brodu za prijevoz ugljena. Njegov gubitak bio je jedna od većih tajna tajanstvenoga Bermudskog trokuta.Pokušat ćemo s teretnim brodom, reče on.Ako želiš ispis podataka, Dirk, pritisni kontrolnu tipku na tipkovnici i slova PT. Također, ako gledaš zaslon, mogu prikazati sve dostupne fotografije.Pitt učini kao što mu je rečeno i pisač počne raditi. Nada prikaže slike Kiklopa u nepoznatoj luci.Iako je trup bio vitak, sa staromodnim ravnim pramcem i gracioznom krmom u obliku čaše za šampanjac, njegovo nadgrade izgledalo je kao loše sastavljen dječji brod na slaganje.Labirint dizalica, ispresijecan kablovima i potpornjima dizao se po sredini poput mrtve šume. Duga kabina nalazila se na stražnjem dijelu broda iznad strojarnice, a na krovu je bio dvostruki dimnjak i nekoliko visokih ventilatora. Naprijed, kormilarnica se dizala iznad glavne palube poput otmjenog stola na četiri noge. Dva visoka jarbolas poprečnom gredom izlazila su iz mosta koji je mogao proći kao vrata na igralištu za ragbi. Izgledao je kao neugledno, ružno pače koje se nikada nije pretvorilo u labuda. Imao je i neku sablasnu kvalitetu. Pitt prvo nije mogao odrediti što je to, a zatim mu sine čudno, nigdje na palubi nije bilo članova posade. Kao da je brod bio napušten.On se okrene od monitora i pregleda ispis statistikePorinut u vodu 7. svibnja 1910. od tvrtke William Cramp Sons iz Philadelphije.Tonaža 19.360Duljina 542 stope dulji od bojnih brodova u to vrijemeŠirina 65 stopaGaz 27 stopa 8 inčaBrzina 15 čvorova tri čvora brže od brodova klase Liberty iz Drugog svjetskog rataNaoružanje četiri topa od 4 inča

Posada 246Vlasnik G. W. Worley, Mornarički pomoćni servis.Pitt primijeti da je Worley bio kapetan Kiklopa od trenutka kad je stavljen u dužnost do časa nestanka. On se nasloni, razmišljajući dok je proučavao sliku broda.Imaš li još njegovih fotografija?, upita on Nadu.Tri iz istog ugla, jedna s krme i četiri fotografije posade.Pogledajmo posadu.Monitor se zacrni na trenutak i uskoro se pojavi slika čovjeka koji je stajao kod ograde, držeći u rukama ruku male djevojčice.Kapetan Worley i njegova kći, objasni Nada.Veliki čovjek rijetke kose, podrezanih brkova i masivnih šaka stajao je u tamnom odijelu, s kravatom koja je virila iznad ovratnika, ulaštenih cipela, te gledao u kameru koja je zamrznula njegovu sliku prije sedamdeset pet godina. Mala plava djevojčica kraj njega imala je haljinu do koljena i mali šešir, i držala u ruci krutu lutku u obliku boce.Pravo ime bilo mu je Johann Wichman, reče Nada bez naredbe. Roden je u Njemačkoj i ilegalno je ušao u SAD kad je prešao na trgovački brod u San Franciscu tijekom 1878. godine. Nije poznato kako je falsificirao svoje dokumente. Dok je zapovijedao Kiklopom, živio je u Norfolku u Virginiji, sa ženom i kćeri.Postoji li mogućnost daje radio za Nijemce 1918Ništa nikada nije dokazano. Hoćeš li izvješće pomorske istrage o tragediji?Samo ih ispisi. Proučit ću ih kasnije.Na sljedećoj fotografiji je poručnik David Forbes, izvršni Oficir, reče Nada. Kamera je uhvatila Forbesa u odori kako stoji pokraj Cadillaca iz 1916. Imao je lice hrta, dugi, uski nos, blijede oči čija se boja nije mogla odrediti na crnobijeloj fotografiji. Njegovo lice bilo je svježe obrijano, obrve podignute, a imao je malo izbočene zube.Kakav je on bio čovjek?, upita Pitt.Njegov pomorski dosje bio je bez mrlje dok ga Worley nije zatvorio zbog neposluha.Razlog?Kapetan Worley promijenio je kurs koji je on odredio, i gotovo potopio brod na ulasku u Rio. Kada je Forbes zahtijevao razlog, Worley je poludio i stavio ga u pritvor.Je li Forbes još bio uhićen tijekom zadnjeg puta?Da.Tko je sljedeći?Poručnik John Church, drugi Oficir.Fotografija je pokazivala malog, gotovo krhkog čovjeka u civilnoj odjeći kako sjedi za stolom u restoranu. Lice mu je imalo umoran izgled farmera nakon dugog dana u polju, ali njegove tamne oči pokazivale su duhovitost. Srebrena kosa iznad velikog čela bila je počešljana iznad malih ušiju.Čini se stariji od drugih, primijeti Pitt.Zapravo, samo dvadeset devet godina, reče Nada.Pridružio se mornarici kad je imao šesnaest i zaradio svoj čin.Je li imao problema s Worleyem?U dosjeu nema ničega.Zadnja fotografija prikazivala je dvojicu ljudi u sudnici. Nije bilo znakova straha na njihovim licima izgledali su mirni i odlučni. Čovjek s lijeve strane bio je visok i širok s mišićavim rukama. Drugi je imao veličinu i izgled grizlija. Ova slika je napravljena na vojnom sudu vatrogasca prve klase Jamesa Cokera i vatrogasca druge klase Barneya DeVoea koji su optuženi da su ubili vatrogasca treće klaseOscara StewartaSva trojica su bili na krstarici Pittsburgh. Coker, s lijeve

strane, osuđen je na smrt vješanjem, što je izvršeno u Brazilu. DeVoe, zdesna, osuđen je na devedeset devet godina u mornaričkom zatvoru u Portsmouthu u New Hampshireu.Kako su oni povezani s Kikloporri?, upita Pitt.Pittsburgh je bio u Rio de Janeiru kad se dogodilo ubojstvo. Kad je kapetan Worley stigao u luku, trebao je prevesti DeVoea i četiri druga zatvorenika do Sjedinjenih Država.I oni su bili na palubi na kraju.Da.Nema drugih slika posade?Vjerojatno postoje u obiteljskim albumima i drugih privatnim izvorima, ali to je sve što imam u svojoj datoteci.Reci mi o događajima koji su doveli do nestanka.Verbalno ili ispis?Možeš li ispisivati i govoriti istovremeno?Žao mi je, takve funkcije mogu obavljati samo u nizu. Što želiš prvo?Verbalno.Vrlo dobro. Samo da prikupim podatke.Pitt se počeo osjećati pospano. Bio je to dug dan. Nazove Yaegera i zatraži šalicu kave.Kako se slažeš s Nadom?Gotovo sam pomislio da je stvarna, odgovori Pitt.Samo nemoj početi fantazirati o njenom nepostojećem tijelu.Još nisam u toj fazi.Poznavati je znači voljeti je.Kako napreduješ s LeBaronom?Kao što sam se i bojao, reče Yaeger, prilično je dobro sakrio svoju prošlost. Nema podataka, samo statistika do vremena kad je postao čarobnjak na Wall Streetu.Nešto zanimljivo?Ne baš. Došao je iz prilično bogate obitelji. Njegov je otac posjedovao lanac trgovina alatom. Mislim da se njih dvojica nisu dobro slagali. Biografija njegove obitelji ne spominje se u novinama nakon što je postao financijski čarobnjak.Jesi li otkrio kako je zaradio prvi veliki novac?To je prilično nejasno. On i partner imenom Kronberg imali su pomorsku tvrtku za spašavanje brodova sredinom pedesetih. Čini se da su radili nekoliko godina i propali. Dvije godine kasnije, Raymond je pokrenuo svoj časopis.Prosperteer.Točno.Spominje li se negdje odakle mu novac?Ne, odgovori Yaeger.Usput, Jessie je njegova druga žena. Prva se zvala Hillarv. Umrla je prije nekoliko godina. Niti o njoj nema ništa.Nastavi tražiti.Pitt spusti slušalicu, a Nada reče Spremna sam s podatcima o zadnjem kobnom putovanju Kiklopa.Da čujemo.Krenuo je na more iz Rio de Janeira 16. veljače 1918. prema Baltimoreu u Marvlandu. Na palubi je bila redovna posada s 15 Oficira i 231 mornarom, 57 ljudi s krstarice Pittsburgh, koji su putovali u mornaričku bazu Norfolk radi premještaja pet zatvorenika, uključujući DeVoea, te američki generalni konzul u Riju Alfred L. Morean Gottschalk, koji se vračao u VVashington. Teret je bio 11.000 tona manganove rude.Nakon kratkog zaustavljanja u luci Bahia radi podizanja pošte, brod se nepredviđeno zaustavio 4. ožujka, ušavši u zaljev Carliske na otoku Barbadosu,

te spustio sidro. Tamo su uzeli dodatni ugljen i zalihe, što je, prema kapetanu, bilo nužno za nastavljanje puta do Baltimorea, ali kasnije se smatralo suvišnim. Nakon što je brod izgubljen na moru, američki konzul u Barbadosu izvijestio je o nizu sumnjivih glasina o Worleyevim neobičnim postupcima, čudnim događajima na palubi i mogućoj pobuni. Brod i posada su zadnji put viđeni 4. ožujka 1918 kad je otišao iz Barbadosa.Više nije bilo kontakta?, upita Pitt.Dvadeset četiri sata kasnije, teretni brod imenom Crogan Castle izvijestio je da mu je pramac uništen u golemom valu. Kiklop je odgovorio na pozive u pomoć. Zadnje riječi s njega bile su pozivni broj i poruka Mi smo pedeset milja južno i stižemo punom parom.Ništa drugoTo je bilo to.Je li Crogan Castle dao svoj položaj?Da, bio je na širini od dvadeset četiri stupnja i trideset minuta sjeverno, te duljini od sedamdeset devet stupnjeva i dvadeset jednu minutu zapadno, što znači da je bio oko dvadeset milja jugoistočno od plitkih grebena zvanih Anguilla Cays.Je li i Crogan Castle nestao?Ne, podatci kažu da se dovukao do Havane.Jesu li se pojavili ostatci KiklopabOpširna potraga nije rezultirala ničim.Pitt zastane kad je Yaeger ušao u sobu, stavio šalicu kave kraj konzole i tiho se povukao. On otpije nekoliko gutljaja i zatraži od Nade da ponovno pokaže fotografije Kiklopa. Brod se pojavi na zaslonu i on ga pažljivo promotri.On podigne slušalicu, nazove broj i sačeka. Digitalni sat na konzoli pokazivao je 11 sati i 55 minuta, ali glas koji je odgovorio zvučao je veseo i živahno.Dirk vikne dr. Raphael OMeara.Što se, dovraga, događa? Dobio si me u dobro vrijeme. Baš sam stigao kući jutros s lokacije na Kostariki.Našao si još jedan vagon lončarije?Samo najbogatije nalazište pretkolumbijske umjetnosti do sada. Nevjerojatni komadi, neki datiraju tri stotine godina prije Krista.Šteta što ih ne možeš zadržati.Svi moji nalazi idu u Nacionalni muzej Kostarike.Ti si velikodušan čovjek, Raphael.Nije to donacija, Dirk. Vlada želi sačuvati artefakte kao dio svojega nacionalnog nasljeđa. Ali zašto gnjaviti staru olupinu poput tebe. Čemu mogu zahvaliti za ovaj poziv?Trebam tvoju ekspertizu o komadu blaga.Znaš, naravno, reče OMeara s trunčicom ozbiljnosti, blago je neizreciva riječ za cijenjenog arheologa.Svi mi nosimo albatrosa, reče Pitt.Možeš li se naći sa mnom na piću?Sada? Znaš li koliko je sati?Slučajno znam da si noćna sova. Olakšaj si. Negdje kraj tvoje kuće.Može li u staroj krčmi Old Angler na bulevaru MacArthur? Recimo, za pola sata.Zvuči dobro.Možeš li mi reći za kakvo si blago zainteresiran?Ono o kojem svi sanjaju.O? A koje bi to bilo?Reći ću ti kad te vidim.Pitt spusti slušalicu i pogleda Kiklopa. Imao je jezivu auru usamljenosti. Pitao se kakvu je tajnu brod ponio sa sobom u vodeni grob.Mogu li ti dati još podataka?, upita Nada, prekinuvši njegovo morbidno razmišljanje. Ili želiš završiti?

Mislim da ćemo završiti, odgovori on.Hvala, Nado. Želio bih da te mogu poljubiti.Zahvalna sam na komplimentu, Dirk. Ali nisam fiziološki sposobna primiti poljubac.Meni si ipak draga.Dodi i upotrijebi me kad god hoćeš.Pitt se nasmije. Laku noć, Nado.Laku noć, Dirk.Da je bar stvarna, pomisli on sanjareći.

Poglavlje X

Jack Daniels je u redu, reče veselo Raphael OMeara.Neka bude dupli. Najbolji lijek koji znam za čišćenje mozga od truleži džungle.Koliko si dugo bio u Kostariki?, upita Pitt.Tri mjeseca. Kišilo je cijelo vrijeme.Bombay gin s ledom, reče Pitt konobarici.I tako se pridružuješ pohlepnoj gomili morskih strvinara, reče OMeara njegove riječi izlazile su kroz gustu bradu koja mu je sakrivala lice od nosa nadolje. Dirk Pitt lovac na blago. Nikada nisam pomislio da ću to doživjeti.Moj je interes čisto akademski.Sigurno, svi to kažu. Primi moj savjet i zaboravi to. Više je novca uloženo u traženje blaga pod morem no što je pronađeno. Mogu na prste jedne ruke nabrojiti sretnike koji su otkrili dovoljno blaga da im se potraga isplatila u zadnjih osamdeset godina. Avantura, uzbuđenje, bogatstvo sve je to samo pretjerivanje i mit.Slažem se.OMearine oštre obrve se namršte. Pa, što želiš znati?Poznat ti je Ravmond LeBaron?Stari bogati nemirni Ravmond, financijski genij koji izdaje Prosperteer?Taj. Nestao je prije dva tjedna na cepelinu kod Bahama.Kako netko može nestati u cepelinu?Nekako je uspio. Sigurno si nešto čuo ili pročitao o tome.OMeara zavrti glavom.Nisam gledao TV niti čitao novine devedeset dana.Stiglo je piće, i Pitt kratko objasni čudne okolnosti koje su okruživale misteriju. Gužva se počela razilaziti i ostali su sami u baru.A ti misliš da je LeBaron letio okolo u staroj vreći s plinom tražeći olupinu punu blaga?Prema njegovoj ženi, Jessie.Koji brod?Kiklop.Znam za Kiklopa. Brod koji je nestao prije sedamdeset i jedne godine. Ne sjećam se izvješća o blagu na palubi.Čini se daje LeBaron mislio da blago postoji.Kakvo blago?E1 Dorado.Sigurno se šališ.Samo ponavljam što mi je rečeno.OMeara zašuti na trenutak, a u očima mu se pojavi udaljeni pogled. E1 hombre dorado, reče on konačno. To na španjolskom znači zlatni čovjek, ili bogataš. Legenda neki je zovu prokletstvom palila je maštu četiri stotine i pedeset godina.Ima li u njoj istine?Svaka je legenda zasnovana na činjenicama, ali kao sve druge prije i poslije,

one su iskrivljene u bajku. El Dorado je inspirirao najdulji lov na blago u povijesti. Tisuće ljudi umrlo je tražeći ga.Reci mi kako je nastala priča.Stigla su nova pića. Pitt se nasmije kad je OMeara prvo popio vodu. Zatim se arheolog udobno namjesti i zagleda u prošlost.Španjolski konkvistadori prvi su čuli za čovjeka koji vlada nevjerojatno bogatim kraljevstvom negdje u planinskim džunglama istočno od Anda. Glasine su govorile da živi u tajnom gradu sagrađenom od zlata s ulicama popločenima smaragdom i čuvanim žestokom rajskom lijepih amazonka. Zemlja Oz prema tome izgleda kao geto. Naravno, sve je pretjerano. Ali, u stvarnosti, postojao je niz El Doradaduga linija kraljeva koji su obožavali demonskog boga koji je živio u jezeru Guatavita u Kolumbiji. Kad je novi monarh preuzeo plemensko carstvo, njegovo tijelo je prekriveno sokom kaučukovca i zlatnom prašinom odatle zlatni čovjek. Zatim je stavljen na ceremonijalnu splav, prepunu zlata i dragog kamenja, te odveden na sredinu jezera, gdje je bacao bogatstvo u vodu kao žrtvu bogu čijeg se imena ne sjećam.Je li blago ikada izvadeno?Bilo je dosta pokušaja da se isuši jezero, ali svi su propali. Godine 1965. vlada Kolumbije proglasila je područje Guatavite područjem od kulturnog interesa i zabranila operacije vađenja blaga. Šteta, kad znaš da se procjene bogatstva na dnu jezera kreću između sto i tri stotine milijuna dolara.A zlatni grad?Nikada nije pronaden, reče OMeara, te pozove konobaricu radi nove runde. Mnogi su tražili i mnogi su umrli. Nikolaus Federmann, Ambrosius Dalfinger, Sebastian de Belalcazar, Gonzalo i Hernan Jimenez de Quesada, svi su tražili El Dorado i pronašli samo prokletstvo. Kao i sir VValter Raleigh. Nakon druge neuspješne ekspedicije, kralj James stavio je njegovu glavu na panj, doslovno. Slavni grad El Dorado i najveće bogatstvo ostali su tajna.Vratimo se malo na trenutak, reče Pitt.Blago na dnu jezera nije izgubljeno.Ono je raštrkano, objasni OMeara. Drugo blago, prva nagrada, bonanca na kraju duge, ostaje skrivena do danas. S možda dva izuzetka, niti jedan stranac nikada ga nije vidio. Jedini opis dolazi od svećenika koji je izišao iz džungle u španjolsko naselje na rijeci Orinoco 1675. Prije no što će umrijeti tjedan dana kasnije, rekao je daje bio u portugalskoj ekspediciji koja je tražila dijamantne rudnike. On je bio jedini preživjeli od osamdeset ljudi. Tvrdio je da su naišli na napušteni grad okružen visokim liticama i čuvan plemenom koje se nazivalo Zanonas. Živjeli su u gradu tri mjeseca, ali tada je jedan po jedan čovjek počeo umirati. Prekasno su utvrdili da Zanonasi nisu prijateljski raspoloženi kao što su mislili, već su bili kanibali, te trovali Portugalce i jeli ih. Svećenik je jedini uspio pobjeći. Opisao je velike hramove i zgrade, čudne zapise, i legendarno blago koje je toliko lovaca poslalo u grobove.Pravi zlatni čovjek, razmišljao je Pitt. Kip.Blizu si, reče OMeara. Prokleto blizu, ali promašio si spol.Spol?La mujer dorada, zlatna žena, odgovori OMeara.Ili, jednostavnije, La Dorada. Vidiš, ime se prvo odnosilo na čovjeka i ceremoniju, kasnije na grad, i konačno na carstvo. Tijekom godina postalo je izraz za bilo koje mjesto gdje blago leži na tlu. Kao mnogo drugih opisa koje feministice mrze, muški mit je postao uobičajen, a ženski je zaboravljen. Spreman za novo piće?Ne, hvala. Dosta mi je ovo.OMeara naruči novi Jack Daniels. Kako bilo, znaš priču iza Taj Mahala. Mogulski vladar podigao je grobnicu kao spomenik svojoj ženi. Isto je bilo s

pretkolumbijskim, južnoameričkim kraljem. Ime mu nije zabilježeno, ali, prema legendi, ona je bila najomiljenija od stotinu dvorskih žena. Tada se dogodilo nešto na nebu. Vjerojatno pomrčina ili prolazak Hallevevog kometa. I svećenici su zatražili da je žrtvuje kako bi smirio ljute bogove. Život nije bio zabavan u ta vremena. I tako je ona ubijena, srce joj je izvađeno u kompliciranoj ceremoniji.Mislio sam da su samo Azteci vadili srca.Azteci nisu imali monopol na ljudske žrtve. Kralj je sazvao sve svoje umjetnike i naredio im da sagrade njen kip kako bije mogao načiniti božicom.Je li je svećenik opisao?U živim detaljima, ako je za vjerovati njegovoj priči. Naga je, gotovo šest stopa visoka, na postolju od ružičastog kvarca. Njeno tijelo je od čistog zlata. Bože, sigurno teži barem tonu. U grudima, na mjestu srca je veliki rubin, od vjerojatno tisuću dvjesto karata.Ne tvrdim da sam stručnjak, reče Pitt, ali znam da su rubini najcjenjeniji od dragulja, i rubin od trideset karata je rijetkost. Tisuću dvjesto karata je nevjerojatno.To nije niti pola priče, nastavi OMeara.Cijela glava kipa je jedan gigantski smaragd, plavozelen i bez greške. Ne mogu niti pretpostaviti njegovu težinu, ali morao bi biti težak oko trideset funta. Vjerojatno četrdeset ako uključiš i kosu. Koliki je najveći poznati smaragd?Pitt se zamisli na trenutak. Sigurno ne teži od deset funta.Možeš li je vidjeti kako stoji pod reflektorima u glavnoj sali Washingtonskog muzeja prirodne povijesti?, reče OMeara čežnjivo.Mogu samo pretpostaviti njenu vrijednost na tržištu.Mogao bi mirno reći da nema cijene.Još je netko vidio taj kip?, upita Pitt.Pukovnik Ralph Morehouse Sigler, lik iz stare istraživačke škole. Inženjer u engleskoj vojsci, koji je prešao cijelo carstvo, nadzirući granice i gradeći tvrđave u Africi i Indiji. Bio je također geolog i provodio je vrijeme tražeći rude. Bio je ili prokleto sretan ili prokleto dobar, i otkrio velika nalazišta kromita u Južnoj Africi i nekoliko žila dragog kamenja u Indokini. Obogatio se, ali nije imao vremena uživati u tome. Kajzer je napao Francusku i naređeno mu je da krene na zapadni front kako bi gradio utvrde.I tako je došao u Južnu Ameriku tek poslije rata?Ne, u ljeto 1916. sišao je s broda u Georgetownu, u tadašnjoj Britanskoj Gvajani. Čini se da je neka faca iz britanske riznice dobila dobru ideju poslati ekspedicije svijetom kako bi se pronašli i otvorili zlatni rudnici kojima bi financirali rat. Sigler je pozvan s fronta i poslan u unutrašnjost Južne Amerike.Misliš da je znao za svećenikovu priču?, upita Pitt.Ništa u njegovim dnevnicima i papirima ne ukazuje da je vjerovao u izgubljeni grad. Momak nije bio lovac na blago. Tražio je sirove minerale. Povijesni artefakti ga nisu zanimali. Jesi li gladan, Dirk?Da, kad bolje razmislim. Nisam stigao večerati.Vrijeme večere je davno prošlo, ali ako lijepo zatražimo, siguran sam da će nam u kuhinji nešto pronaći.OMeara pozove konobaricu i uvjeri je nakon kratkog vremena da im posluži tanjur škampa s koktel umakom.Dobro će doći, reče Pitt.Mogao bih cijeli dan jesti te male vragove, složi se OMeara.A sada, gdje smo stali?Sigler će upravo pronaći La Doradu.O, da. Nakon što je formirao družinu od dvadeset ljudi, uglavnom britanskih oficira, Sigler je krenuo u nepoznatu divljinu. Mjesecima se o njima nije ništa čulo. Britanci su počeli osjećati

katastrofu i poslali su nekoliko potraga, ali niti jedna nije pronašla nestale ljude. Konačno, gotovo dvije godine kasnije, američka ekspedicija koja je trasirala željezničku prugu naišla je na Siglera pet stotina milja sjeveroistočno od Rio de Janeira. Bio je sam, jedini preživjeli.Čini se vrlo daleko od Britanske Gvajane.Gotovo dvije tisuće milja od polazne točke u ravnoj crti.U kakvom je bio stanju?Više mrtav nego živ, prema inženjerima koji su ga pronašli. Odnijeli su ga u selo s malom bolnicom i poslali poruku u najbliži američki konzulat. Nekoliko tjedana kasnije došla im je zamjena.Amerikanci ili Britanci?Bio je to čudan obrat, odgovori OMeara. Britanski konzulat tvrdio je da nisu obaviješteni o Siglerovom pojavljivanju. Pričalo se da se pojavio sam američki konzul kako bi ga ispitao. Što god se dogodilo, Sigler je nestao s vidika. Priča se da je nestao iz bolnice i odlutao natrag u džunglu.Nema smisla da okrene leda civilizaciji nakon dvije godine pakla, reče Pitt.OMeara slegne ramenima. Tko bi to mogao znati?Je li Sigler pričao o svojoj ekspediciji prije no što je nestao?Većinu vremena brbljao je u deliriju. Svjedoci su kasnije rekli da je pričao o golemom gradu okruženom strmim liticama usred džungle. Opis mu se slagao s opisom portugalskog svećenika. Nacrtao je i grubu skicu zlatne žene koju je sačuvala bolnička sestra i sada se nalazi u brazilskoj nacionalnoj knjižnici. Vidio sam je dok sam se bavio drugim projektom. Prava stvar sigurno je veličanstven prizor.I tako je kip ostao u džungli.A, tu je problem, uzdahne OMeara. Sigler je tvrdio da su on i njegovi ljudi ukrali kip i odvukli ga dvadeset milja do rijeke, boreći se protiv Zanonasa čitavo vrijeme. Do trenutka kad su napravili splav, utovarili La Doradu na nju i krenuli, ostala su samo trojica. Kasnije je jedan umro od povreda a drugi je nestao u brzicama.Pitt je bio fasciniran OMearinom pričom, ali jedva je držao oči otvorene. Očito je pitanje gdje je Sigler spremio zlatnu ženu?Kad bih samo znao, odgovori OMeara.Nije li ostavio neki trag?Sestra je mislila da se splav raspala i da je kip potonuo u rijeku nekoliko stotina jarda od mjesta gdje su pronašli Siglera. Ali, nemoj se nadati. Brbljao je besmislice. Lovci na blago godinama su ispitivali rijeku detektorima metala i nisu našli ništa.Pitt zavrti kockice leda u svojoj čaši. Znao je, znao je što se dogodilo Ralphu Morehouse Sigleru i La Doradi.Američki generalni konzul, reče Pitt polako, zadnji je vidio Siglera živog?Zagonetka se tu produbljuje, ali koliko se može reći, odgovor je da.Da vidim mogu li ispuniti neke dijelove. To se dogodilo u siječnju i veljači 1918. Točno?OMeara klimne i uputi Pittu pogled čuđenja.A ime generalnog konzula bilo je Alfred Gottschalk, koji je umro nekoliko tjedana kasnije na Kiklopu. Točno?Znaš to?, reče OMeara ne shvaćajući.Gottschalk je vjerojatno čuo za Siglerovu misiju od svojeg kolege u britanskom konzulatu. Kad je dobio poruku od željezničkih inženjera da je Sigler živ, zadržao je vijest za sebe i otišao u unutrašnjost, nadajući se da će razgovarati s istraživačem i preteći Britance prenijevši vrijedne informacije svojoj vladi. Ono što je saznao sigurno je razbilo svaki etički kod koji je još imao. Odlučio je zgrabiti bonancu za sebe.Pronašao je i izvadio zlatni kip iz rijeke, te ga prenio, zajedno sa Siglerom, u Rio de Janeiro. Sakrio je svoje tragove plativši svakom tko bi mogao reći

nešto o Sigleru i, ako je moja pretpostavka točna, ubio ljude koji su mu pomogli pronaći kip. Zatim je, upotrijebivši svoj utjecaj u mornarici, prokrijumčario kip i Siglera na palubu Kiklopa. Brod je nestao i tajna je umrla s njim.OMearine oči pokazivale su zainteresiranost.Ali to nikako ne možeš znati, reče on.Zašto bi, inače, LeBaron tražio La Doradu?Imaš pravo, prizna OMeara. Ali nisi odgovorio na niz pitanja. Zašto Gottschalk nije jednostavno ubio Siglera nakon što je našao kip? Zašto Engleza ostaviti živog?To je jednostavno. Konzul je bio obuzet zlatnom groznicom. Želio je La Doradu i smaragdni grad. Sigler je bio jedina osoba koja ga je mogla odvesti tamo.Svida mi se tvoj način razmišljanja, Dirk. Tvoja luda teorija traži još jedno piće.Prekasno, bar je zatvoren. Mislim da bi htjeli da odemo kako bi i oni mogli ići kući.OMeara napravi potišteni izraz. To je jedina dobra stvar glede primitivnog života. Nema sati, nema zatvaranja.On popije zadnji gutljaj iz čaše. Pa, kakvi su ti planovi?Ništa komplicirano, reče Pitt smiješeći se.Pronaći ću Kiklopa.

Poglavlje XI

Predsjednik je rano ustajao, budeći se u šest sati ujutro i vježbajući trideset minuta prije tuširanja i lakog doručka. U ritualu koji je potjecao još od njegovoga medenog mjeseca, polako je izišao iz kreveta i tiho se odjenuo dok je njegova žena još spavala. Bila je noćna osoba i nije mogla ustati prije sedam i trideset.On odjene trenirku i izvadi malu kožnu torbu iz ormara u drugoj sobi. Nakon što je nježno poljubio svoju ženu u obraz, krene stražnjim stubištem u dvoranu za vježbanje Bijele kuće ispod zapadne terase.Prostrana soba s mnogo opreme za vježbanje bila je prazna u njoj je bio samo debeli čovjek koji je ležao na leđima dižući utege. Sa svakim pokretom stenjao je poput žene koja rada. Znoj mu je tekao s okrugle glave s gustim slojem bijele kose. Trbuh mu je bio golem i dlakav, a ruke i noge poput teških grana. Izgledao je poput ostarjelog hrvača.Dobro jutro, Ira, reče predsjednik. Sretan sam što si došao.Debeli čovjek stavi utege na držače iznad svoje glave, podigne se i stisne predsjednikovu ruku. Drago mi je što te vidim, Vince.Predsjednik se nasmiješi. Bez klanjanja, bez uvlačenja, bez gosp. predsjedniče. Čvrsti, stoički, Ira Hagen, mislio je on. Stari tajni agent nikada nije popuštao nikome.Nadam se da ti ne smeta što se ovako nalazimo.Hagen se promuklo nasmije. Zvuk odjekne dvoranom.Bio sam i na gorim mjestima.Kako posao u restoranu?Prilično dobro otkako smo prešli s kontinentalne hrane na domaću američku kuhinju. Cijene nas uništavaju. Dvadeset jela sa skupim umacima i povrćem nisu baš bila profitabilna. Sada smo specijalizirani za pet jela kojih nema u restoranima više klase šunka, piletina, savijača od ribe, variva, mesne štruce.Možda si u pravu, reče predsjednik.Nisam jeo dobru štrucu od djetinjstva.Naši klijenti je vole, posebno jer smo zadržali dobru poslugu i intimnu atmosferu. Moji konobari nose smokinge, na stolovima su svijeće, namještaj je

otmjen, hrana se poslužuje na kontinentalni način. A najbolje je što su večere kraće, pa ima više gostiju.I gubiš na hrani da bi profitirao na alkoholu, zar ne?Hagen se opet nasmije. Vince, ti si u redu. Nije me briga što mediji pričaju o tebi. Kad budeš ostarjeli političar u mirovini, potraži me i otvorit ćemo lanac restorana.Nedostaju li ti kriminalne istrage, Ira?Ponekad.Bio si najbolji tajni operativac kojeg je Ministarstvo pravde ikad imalo, reče predsjednik, dok Martha nije umrla.Prikupljanje dokaza o ološu za vladu više mi nije bilo važno. Osim toga, imao sam tri kćeri, a posao me držao izvan kuće tjednima.Djevojke su u redu?Odlično. Kao što znaš, sve tri tvoje nećakinje imaju sretne brakove i dale su mi petero unučadi.Šteta što ih Martha nije mogla vidjeti. Bila mi je najdraža od mojih četvero sestara i dva brata.Nisi me pozvao ovamo iz Denvera samo da bismo pričali o starim danima, reče Hagen. Što se događa?Jesi li izgubio svoje vještine?Jesi li ti zaboravio voziti bicikl?Sada je na predsjedniku bio red da se nasmije.Postavljam glupa pitanja...Refleksi su malo sporiji, ali siva tvar još radi sto postoPredsjednik mu dobaci torbu.Čitaj ovo dok ja otrčim nekoliko milja na traci.Hagen obriše svoje znojno čelo ručnikom i sjedne na bicikl njegova težina prijetila je da savije okvir. On otvori torbu i počne čitati, sve dok predsjednik nije otrčao 1,6 milja.Što misliš?, upita on konačno.Hagen slegne, još uvijek čitajući.Bio bi odličan pilot za TVseriju. Tajna sredstva, nepropusni sigurnosni veo, tajne aktivnosti u golemim razmjerima, neotkrivena baza na Mjesecu. To bi se svidjelo H. G. Wellsu.Misliš da je to prijevara?Recimo da želim vjerovati. Koji domoljub ne bi? To čini našu obavještajnu službu slijepim budalama. Ali, ako je prijevara, gdje je motiv?Osim velikog plana da se zavara vlada, ne vidim drugog motiva.Da završim čitanje. Zadnji dosje je dugačak.Moja bilješka o tome što sam saznao na terenu za golf. Žao mi je zbog rukopisa, ali nikada nisam naučio tipkati.Hagen ga upitno pogleda. Nisi rekao nikome o ovome, niti svojem sigurnosnom savjetu?Možda sam paranoidan, ali taj Joe je prošao kroz moje osiguranje kao lisica kroz zid kokošinjca. I tvrdio je da su članovi unutarnje jezgre na visokim mjestima u NASAi i Pentagonu. Ima smisla da su prodrli i u obavještajne agencije i osoblje Bijele kuće.Hagen prouči predsjednikovo izvješće o susretu na terenu za golf, vraćajući se povremeno na dosjee o koloniji Jersev. Konačno podigne tijelo s bicikla i sjedne na klupu, gledajući predsjednika.Ta povećana fotografija čovjeka kraj tebe na kolicima je li to Joe?Da. Kad smo se vratili u klub, primijetio sam reportera iz Washington Posta koji je fotografirao moju igru teleobjektivom. Zatražio sam da mi učini uslugu i pošalje povećanje kako bih je mogao potpisati za svojeg nosača.Dobro razmišljanje.Hagen se nagne nad sliku i zatim je stavi sa strane.

Sto želiš da učinim, Vince?Pronadi imena iz unutarnje jezgre.IINišta drugo? Ne trebaš informacije o projektu kolonije Jersey?Kad saznam tko su, reče predsjednik ozbiljnim glasom, bit će privedeni i ispitani. Onda ćemo vidjeti koliko su dugi njihovi pipci.Ako želiš moje mišljenje, dao bih medalje tim momcima.Možda to i učinim, odgovori predsjednik s hladnim osmijehom. Ali ne prije no što ih spriječim da započnu krvavu bitku za Mjesec.Znači, situacija je takva da ne možeš vjerovati nikome iz običnih obavještajnih krugova i unajmljuješ mene da budem tvoj privatni agent.Da.Koji mi je krajnji rok?Ruski svemirski brod će se spustiti na Mjesec za devet dana. Trebam svaki sat koji mogu dobiti da spriječim borbu između njihovih astronauta i naših kolonista koja bi se mogla proširiti u nezaustavljivi svemirski konflikt. Unutarnja jezgra mora biti uvjerena da se povuče. Moram ih imati pod kontrolom, Ira, barem dvadeset četiri sata prije no što Rusi slete.Osam dana nije mnogo za pronaći devet ljudi.Predsjednik bespomoćno slegne. Ništa nije lako.Potvrda koja kaže da sam ja tvoj šurjak neće biti dovoljna da prođem legalnu i birokratsku blokadu. Trebat ću jaku potporu.Na tebi je da je stvoriš. Dozvola Alfa dva trebala bi ti otvoriti većinu vrata.Nije loše, reče Hagen. Vicepredsjednik ima dozvolu Alfa tri.Dat ću ti i broj sigurne telefonske linije. Izvješćuj me danonoćno. Jasno?Jasno.Pitanja?Raymond LeBaron, mrtav ili živ?Ne zna se. Žena nije identificirala tijelo iz cepelina kao njegovo. Bila je u pravu. Tražio sam od direktora FBIja Sama Emmeta da odnese ostatke iz okruga Dade na Floridi. Sada su u bolnici Walter Reed na ispitivanju.Mogu li vidjeti izvješće okružnog mrtvozornika?Predsjednik zavrti glavom u čudu.Nikada ništa ne propuštaš, zar ne, Ira?Očito mora postojati izvješće.Pobrinut ću se da dobiješ primjerak.I rezultate laboratorija Waltera Reeda.I to.Hagen vrati dosjee u torbu, ali ostavi fotografiju s terena za golf. Prouči slike po četvrti put. Shvaćaš, naravno, da Ravmond LeBaron možda nikada neće biti pronađen?Razmotrio sam i tu mogućnost.Devet malih Indijanaca. A onda ih je ostalo osam... bolje, sedam.Sedam?Hagen podigne fotografiju i pokaže je predsjedniku.Ne prepoznaješ ga?Iskreno, ne. Ali rekao je da smo se nekad davno poznavali.Bejzbolski tim iz naše srednje škole. Ti si igrao prvu bazu. Ja sam bio s lijeve strane, a Leonard Hudson je bio hvatač.Hudson vikne predsjednik s nevjericom.Joe je Leo Hudson. Ali, Leo je bio debeo dječak. Imao je barem dvije stotine funta.Postao je fanatik za zdravlje. Izgubio je šezdeset funta i trčao maraton. Nikada nisi bio sentimentalan glede starog društva. Ja ih još pratim. Ne sjećaš li se? Leo je bio mozak. Dobio je sve nagrade za svoje znanstvene projekte. Kasnije je diplomirao s pohvalom na Stanfordu i postao direktor

Nacionalnog laboratorija za fiziku Harvev Pattenden u Oregonu. Izumio je raketu i svemirske sustave prije no što se itko drugi time bavio.Dovedi ga, Ira. Hudson je ključ za ostale.Trebat ću lopatu.Kažeš da je zakopan?Mrtav i pokopan.Kada?Godine 1965. Pad malog zrakoplova u rijeku Columbiju.Pa, tko je onda Joe?Leonard Hudson.Ali, rekao si...Njegovo tijelo nije nikada pronađeno. Zgodno, zar ne?Odglumio je svoju smrt, reče predsjednik konačno shvativši.Kujin sin je odglumio smrt kako bi se mogao baviti projektom Jersey.Briljantna ideja. Ne moraš nikome odgovarati. Nikako te ne mogu povezati s tajnim programom. Maskiraš se u bilo koji lik koji će ti biti koristan. Neosoba može postići mnogo više od običnoga poreznog obveznika čije su ime i svi ostali podatci u tisućama računala.Zavlada tišina, a zatim predsjednik reče Pronađi ga, Ira. Pronađi Leonarda Hudsona i dovedi mi ga prije no što nastane pakao.Državni sekretar Douglas Oates gledao je kroz naočale za čitanje u zadnju, tridesetu stranicu pisma. Pažljivo je ispitao strukturu svakog odjeljka, pokušavajući čitati između redaka. Konačno pogleda svojeg zamjenika, Victora Wykoffa.Izgleda mi pravo.I naši stručnjaci to misle, reče Wykoff. Semantika, nejasan tok, nepovezane rečenice, sve odgovara obrascu.Stvarno zvuči kao Fidel, reče Oates tiho. Međutim, ton pisma me uznemiruje. Gotovo ti se čini da moli.Ne mislim tako. Prije kao da pokušava naglasiti vrhunsku tajnost uz zdravu dozu hitnosti.Posljedice njegovog prijedloga su goleme.Moje osoblje proučilo ih je iz svakog kuta, reče Wykoff.Castro ništa ne dobiva iz prijevare.Kažeš da se morao prilično potruditi da pismo dođe u naše ruke.Wykoff klimne. Koliko god ludo zvučalo, dvojica kurira koji su ga donijeli u naš ured u Miamiju tvrde sa su se prokrijumčarili iz Kube u SAD u cepelinu.

Poglavlje XII

Gole planine i sjenoviti grebeni mjesečevih kratera pojavili su se pred Anastasom Rikovim kad je pogledao kroz dvostruke leće stereoskopa. Pod očima sovjetskog geofizičara pusti lunarni krajolik otkrivao se u tri dimenzije i živim bojama. Snimljeni s trideset četiri milje visine, detalji su bili izuzetno oštri. Pojedini kamenčići, manji od jednog inča, bili su jasno vidljivi.Rikov je ležao licem prema dolje na podlozi, proučavajući fotografsku montažu koja se polako vrtjela ispod stereoskopa na dvije široke vrpce. Proces je bio sličan montaži filma, samo udobniji. Njegova ruka počivala je na maloj kontrolnoj jedinici koja je mogla zaustaviti vrpce i povećati bilo koje područje koje bi ga zanimalo.Slike su stigle sa sofisticiranih uređaja na ruskom svemirskom brodu koji je kružio oko Mjeseca. Skeneri u obliku ogledala odražavali su mjesečevu površinu u prizmi koja ju je prelamala na valne duljine spektra koje su digitalizirane u 263 različite nijanse sive boje crna je počinjala na 263 i na nuli prelazila u bijelo. Zatim ih je računalo na brodu konvertiralo u elemente slike na vrpci

visoke gustoće. Kad su podatci primljeni sa svemirskog broda, ispisani su u crnobijeloj tehnici laserom i filtrirani plavim crvenim i zelenim valnim duljinama. Zatim je slijedilo računalno pojačanje boja na dvije kontinuirane vrpce fotografskog papira koje su preklopljene za stereoskopsku interpretaciju.Rikov podigne svoj naočale i protrlja krvave oči. Pogleda na svoj sat. Bilo je 11 i 57 navečer. Analizirao je vrhove i doline na Mjesecu več devet dana i noći uz minimalnu količinu hrane. On popravi svoje naočale i prijeđe šakama kroz gustu masnu crnu kosu, shvativši da se nije kupao niti promijenio odjeću od početka projekta.On otrese umor i vrati se poslu, ispitujući malo područje na drugoj strani Mjeseca koja je bila vulkanska. Ostala su samo dva inča fotovrpce prije no što je tajanstveno završila. Njegovi nadređeni nisu ga informirali o razlozima iznenadnog prekida, ali je pretpostavio da je došlo do kvara opreme za skeniranje.Površina je bila naborana i neravna, poput kože pune prištiča pod jakim povećalom, i činila se više smeđom nego sivom. Stalno bombardiranje meteora rezultiralo je kraterom na krateru, ožiljkom na ožiljku.Rikov ih zamalo nije primijetio. Njegove oči primijetile su neobične neprirodne stvari, ali njegov umorni um gotovo je ignorirao signal. On umorno vrati sliku i poveća dio sa strmim grebenom koji se uzvisivao s dna malog kratera. Tri sitna objekta došla su u fokus.Ono što je vidio bilo je nevjerojatno. Rikov se odmakne od stereoskopa i duboko udahne, čisteći maglu iz svojeg mozga. Zatim pogleda ponovno.Još su bili tamo, ali jedan predmet je bila stijena. Druga dva bile su ljudske prilike.Rikov je bio opčinjen. Zatim šok počne djelovati i njegove ruke počnu se tresti, a želudac se uvijati u čvoru. Potresen, on side s postolja, priđe stolu i otvori malu knjižicu s privatnim telefonskim brojevima Sovjetskog vojnog svemirskog zapovjedništva. Pogriješio je dva puta prije no što je nazvao točan broj.Glas usporen votkom odgovori Što je?General Maksim Jasenjin?Da, tko je to?Nikad se nismo upoznali. Zovem se Anastas Rikov. Ja sam geofizičar na mjesečevom projektu Kosmos.Zapovjednik sovjetskih vojnih svemirskih misija nije pokušao sakriti svoju iritiranost Rikovljevim napadom na njegovu privatnost.Zašto me, dovraga, zoveš u ovo doba noći?Rikov je shvaćao da prelazi granice, ali nije oklijevao.Analizirajući slike koje je snimio Selenos 4, naišao sam na nešto što se suprotstavlja zdravom razumu. Mislim da biste vi trebali prvi znati.Jesi li pijan, Rikpve?Ne, generale. Umoran, ali potpuno trijezan.Ako nisi potpuna budala, sigurno znaš da si u velikoj nevolji što zaobilaziš svoje nadređene.Ovo je previše važno da bi se dijelilo s bilo kime ispod vaše razine autoriteta.Prespavaj, i nećeš biti tako drzak ujutro, reče Jasenjin.Učinit ću ti uslugu i zaboraviti cijelu stvar. Laku noć.Čekajte reče Rikov, odbacivši oprez. Ako zanemarite moj poziv, morat ću ispričati o svojem otkriću Vladimiru Polevoju.Rikova izjava naišla je na ledenu hladnoću. Konačno, Jasenjin reče Zbog čega misliš da će šef osiguranja slušati luđaka?Kad provjeri moj dosje, saznat će da sam cijenjeni član partije i znanstvenik koji je daleko od ludila.

O?, upita Jasenjin, dok mu se ljutnja pretvarala u radoznalost. Odlučio je stisnuti Rikova. U redu. Saslušat ću te. Što je tako vitalno za interes majke Rusije da ne može ići redovnim kanalima?Rikov progovori vrlo mirno Imam dokaz da je netko na Mjesecu.Četrdeset pet minuta kasnije, general Jasenjin ušao je u fotoanalitički laboratorij Geofizičkog svemirskog centra. Velik, crvenog lica, nosio je zgužvanu odoru punu dekoracija. Kosa mu je bila mutno siva, oči čvrste i hladne. Hodao je tiho, glave isturene kao da lovi plijen. Ti si Rikov?, upita bez uvoda.Da, reče Rikov jednostavno, ali čvrsto. Gledali su se jedan trenutak, ne pokušavajući se rukovati. Konačno, Rikov pročisti grlo i pokaže prema stereoskopu. Ovuda, generale, reče on.Molim vas ležite na kožni jastuk i pogledajte kroz okulare.Kad se Jasenjin smjestio iznad fotografija, upita Što moram gledati?jiFokusirajte se na malo područje koje sam zaokružio, odgovori Rikov.General prilagodi leće svojem vidu i pogleda dolje, hladnog izraza na licu. Nakon pune minute, podigne pogled, a zatim se opet nagne nad stereoskop. Konačno, polako ustane i pogleda Rikova, očiju otvorenih u zaprepaštenju. To nije fotografski trik?, upita on glupo.Ne, generale. To što vidite je stvarno. Dvije ljudske prilike, u skafanderima, usmjeravaju neki uređaj na Selenos 4.Jasenjinov um nije mogao prihvatiti to što su vidjele njegove oči. To nije moguće. Odakle su došli?Rikov bespomoćno slegne. Ne znam. Ako nisu astronauti Sjedinjenih Država, mogu biti samo izvanzemaljci.Ne vjerujem u bajke o natprirodnom.Ali, kako bi Amerikanci mogli lansirati čovjeka na Mjesec bez da to saznaju mediji ili naši obavještajci?Pretpostavimo da su ostavili ljude i zalihe tijekom programa Apollo. Tako nešto moglo bi biti moguće.Njihovo zadnje poznato slijetanje na Mjesec bilo je 1972. s Apollom 17, prisjeti se Rikov. Niti jedan čovjek ne bi mogao preživjeti teške uvjete na Mjesecu sedamnaest godina bez dodatnih zaliha.Ne pada mi na pamet ništa drugo, inzistirao je Jasenjin.Vrati se stereoskopu i pažljivo prouči ljudske prilike koje su stajale u krateru. Sunčev sjaj je dolazio s desna, bacajući sjenu ulijevo. Njihova odijela bila su bijela, i mogao je vidjeti tamnozelene vizire šljemova. Imali su nepoznat dizajn. Jasenjin je mogao jasno vidjeti otiske stopala koji su vodili u mračnu sjenu koju je bacao obod kratera.Znam što tražite, generale, reče Rikov, ali već sam ispitao krajolik na dnu kratera i ne mogu pronaći tragove njihove svemirske letjelice.Možda su sišli s vrha?To je oštri pad više od tisuću stopa.Ne mogu objasniti bilo što od ovoga, prizna Jasenjin tiho.Molim vas, pogledajte uređaj koji drže usmjeren prema Selenosu 4. Čini se da je to velika kamera s izuzetno dugim teleobjektivom.Ne, reče Jasenjin, sada ste na mojem području. To nije kamera, nego oružje.Laser?Ništa tako napredno. Izgleda mi kao ručni lanser raketa zemljazrak, američke proizvodnje. Lariat, tip 40, rekao bih. Ima zraku za navođenje, domet od deset milja na Zemlji, a na Mjesecu vjerojatno mnogo više zbog rijetke atmosfere. Ušao je u snage NATOa prije oko šest godina. Toliko o tvojoj teoriji o izvanzemaljcima.Rikov je bio zapanjen. Svaka unca težine je dragocjena na svemirskom letu. Zašto nositi nešto tako teško i beskorisno kao što je raketni lanser?

Ljudi u krateru pronašli su mu svrhu. Upotrijebili su ga protiv Selenosa 4.Rikov se zamisli na trenutak. To bi objasnilo zašto su skeneri prestali raditi minutu kasnije. Bili su oštećeni...Pogotkom rakete, završi Jasenjin.Imali smo sreće što su skeneri prenijeli digitalizirane podatke prije uništenja.Steta što posada nije imala toliko sreće.Rikov pogleda generala, misleći da nije dobro čuo. Selenos 4 bio je bez posade.Jasenjin izvadi iz svojeg kaputa tanku zlatnu kutiju, odabere cigaretu i upali je upaljačem na vrhu kutije. Zatim vrati kutiju u svoj džep. Da, naravno, Selenos 4 bio je bez posade.Ali, rekli ste...Jasenjin se hladno nasmiješi. Nisam rekao ništa.Poruka je bila jasna. Rikov je previše cijenio svoj položaj da bi dalje ispitivao. On samo klimne.Želite li izvijestiti o tome što ste vidjeli?, upita on.Original, ne kopije, na mojem stolu do deset sati ujutro. I Rikov, smatraj to državnom tajnom najvišeg prioriteta.Neću to nikome reći, generale.Dobar momak. Možda dobiješ pohvalu partije.Rikov nije bio čovjek koji želi nagrade, ali nije mogao potisnuti ponos zbog dobro obavljenog posla.Jasenjin se vrati stereoskopu, privučen slikom uljeza na Mjesecu.I tako su počeli ratovi zvijezda, promrmlja on sebi.I Amerikanci su zadali prvi udarac.

Poglavlje XIII

Pitt je odbacio svaku pomisao na ručak, te otvorio jednu od nekoliko energetskih pločica koje je držao u stolu. Petljajući s njenim omotom iznad košare, kako ne bi prosuo mrvice, promatrao je veliku nautičku kartu raširenu preko stola. Karta je bila pričvršćena notesom i knjigama o povijesnim havarijama brodova, koje su bile otvorene na stranicama s Kiklopom. Karta je pokrivala veliko područje staroga bahamskog kanala, omeđenog na jugu arhipelagom de Camaguev, skupinom raštrkanih otoka kraj obale Kube, i plitkim vodama Velike bahamske zavale na sjeveru. Gornji lijevi kut karte prikazivao je Cay Sal Bank, čiji je jugoistočni vrh uključivao i Anguilla Cays.On se nasloni i zagrize svoju pločicu. Zatim se opet nagne nad kartu, naoštri olovku i uzme šestar. Postavivši iglu šestara na skalu na dnu karte, izmjeri dvadeset nautičkih milja i pažljivo označi udaljenost od vrha Anguilla Caysa vrhom s olovkom. Zatim napravi kratki luk od daljnjih pedeset milja na jugoistok. Označi gornju točku natpisom Crogan Castle, a donju Kiklop s upitnikom.Kiklop je potonuo negdje iznad luka, mislio je on. Bila je to logična pretpostavka s obzirom na položaj teretnog broda u vrijeme poziva za pomoć i udaljenosti Kiklopa kad je odgovorio.Jedini problem bio je što se komad zagonetke Raymonda LeBarona nije uklapao.Iz svojeg iskustva u potrazi za olupinama, Pitt je bio siguran da je LeBaron izveo istu stvar stotinu puta, upoznajući se sa strujama, vremenskim uvjetima u vrijeme potonuća i pretpostavljenom brzinom teretnog broda. Ali jedan zaključak uvijek je bio isti. Kiklop je trebao potonuli usred kanala pod 260 fatoma vode, više od 1500 stopa do dna. Bilo je to preduboko da bi se vidjelo.Pitt se opusti na svom stolcu i pogleda oznake na karti. Ako LeBaron nije imao informacije za koje nitko drugi nije znao, što je tražio? Sigurno ne Kiklopa, i sigurno ne iz cepelina. Za to bi bilo mnogo bolje skenirati dno s broda ili

dubinske podmornice.Uz to, područje potrage bilo je samo dvadeset milja udaljeno od Kube. To baš nije bilo mjesto za krstarenje vrećom plina. Castrove topovnjače mogle su otvoriti sezonu lova na tako lake mete.Sjedio je izgubljen u mislima, žvačući energetsku pločicu, pokušavajući vidjeti nešto u LeBaronovom planu što mu je promaknulo, kad zazuji zvučnik na solu. On pritisne prekidač za govor.Da?Sandecker. Možeš li doći u moj ured?Za pet minuta, admirale.Pokušaj za dvije.Admiral James Sandecker bio je direktor NAMPa. Bio je čovjek u kasnim pedesetim godinama, nizak, mršavog i žilavog tijela čvrstog poput oklopa. Njegova ravna kosa i vandvkeovska brada bile su vatreno crvene. Bio je lud za fitnesom i držao se striktnog režima vježbanja. Njegova pomorska karijera bila je poznatija po tvrdoglavoj efikasnosti nego po borbenoj taktici na moru. Iako nije bio popularan u vvashingtonskim socijalnim krugovima, političari su ga cijenili zbog njegovog poštenja i organizacijskih sposobnosti.Admiral kratko pozdravi Pitta, a zatim pokaže prema ženi koja je sjedila u kožnoj fotelji s druge strane sobe.Dirk, koliko znam, upoznao si gdu Jessie LeBaron.Ona ga pogleda i nasmiješi se, ali bio je to neiskren osmijeh. Pitt se lagano nakloni i stisne joj ruku.Žao mi je, reče on indiferentno, radije bih zaboravio da poznajem gđu LeBaron.Sandeckerove obrve se skupe.Postoji nešto što ja ne znam?Moja greška, reče Jessie, gledajući u Pittove oči ali, tamo je bio samo zeleni led.Bila sam vrlo nepristojna prema gosp. Pittu prošle noći. Nadam se da prihvaća moju ispriku i oprašta mi loše manire.Ne morate biti tako formalni, gdo LeBaron. Kako smo stari poznanici, neću poludjeti ako me zovete Dirk. A što se tiče opraštanja, koliko će me to koštati?Namjeravala sam vas unajmiti, odgovori ona, ignorirajući sarkazam.On pogleda Sandeckera s izrazom zabavljanja u očima.Čudno, imam ludu ideju da radim za NAMP.Admiral Sandecker je ljubazno pristao pustiti vas na nekoliko dana, ako se, naravno, vi slažete, doda ona.Zbog čega?Kako biste pronašli mojeg muža.Neće ići.Mogu li pitati zašto?Imam druge projekte.Nećete raditi za mene jer sam žena. Je li to razlog?Spol nema utjecaja na moju odluku. Recimo samo da ne radim za nekoga koga ne mogu poštovati.Nastane neugodna tišina. Pitt pogleda admirala. Usne su mu bile izvrnute u grimasu, ali oči su sijale. Staro kopile uživa u ovome, pomisli on.Krivo me procjenjujete, Dirk. Jessieno lice bilo je crveno od neugode, ali oči su bile čvrste poput kristala.Molim vas. Sandecker podigne obje ruke. Pomirite se. Predlažem da se vas dvoje nađete jednu večer i riješite to za večerom.Pitt i Jessie gledali su se jedan dugi trenutak. Zatim se njegova usta polako rašire u zarazan osmijeh. Ja sam spreman, ako ja plaćam.I Jessie se morala nasmiješiti.Dozvolite mi malo samopoštovanja. Da podijelimo račun?

Može.Sada možemo početi s poslom, reče Sandecker svojim ozbiljnim načinom.Prije no što si došao, Dirk, raspravljali smo teorije o LeBaronovom nestanku.Pitt pogleda Jessie. Vi nemate sumnje da tijela u cepelinu nisu bila tijela gosp. LeBarona i njegove posade?Jessie zavrti glavom. Nikakve.Vidio sam ih. Nije ostalo mnogo za identificiranje.Leš u mrtvačnici je manje mišićav od Raymonda, objasni Jessie. Također, nosio je imitaciju Cartierovog sata. Jednu od jeftinih replika s Tajvana. Ja sam poklonila svojem mužu skupi original za našu prvu godišnjicu.I ja sam nazvao nekoliko brojeva, doda Sandecker.Mrtvozornik iz Miamija podržao je Jessienu procjenu. Fizičke karakteristike tijela u mrtvačnici nisu odgovarale karakteristikama tijela ljudi koji su trebali biti u Prosperteeru.Pitt pogleda Jessie LeBaron, shvativši daje umiješan u nešto što je želio izbjeći emocionalne veze komplicirale su projekte koji se zasnivaju na istraživanju, praktičnom inženjeringu i savršenoj organizaciji.Tijela i odjeća su zamijenjeni, reče Pitt. Osobni nakit je zamijenjen lažnim. Imate li ideja o motivu, gdo LeBaron?Ne znam što bih mislila.Jeste li znali da su od trenutka kada je cepelin nestao do trenutka kad se pojavio u Key Biscavneu vreće plina u trupu cepelina morale biti ponovno napunjene helijem?Ona otvori torbicu, izvadi papirnatu maramicu i ispuše nos, kako bi zaposlila ruke.Nakon što je policija pretražila Prosperteer, šef posade mojeg muža ispitao je svaki njegov inč. Imam njegovo izvješće, možete ga vidjeti. Vrlo ste perceptivni. On je otkrio da su vreće ponovno napunjene. Ne helijem, nego vodikom.Pitt iznenađeno podigne pogled. Vodik? Vodik nije korišten u cepelinima od propasti Hindenburga.Ne treba brinuti, reče Sandecker. Vreće Prosperteera ponovno su napunjene helijem.Pa što se događa?, upita Pitt oprezno.Sandecker ga čvrsto pogleda.Čujem da želiš tražiti Kiklopa.To nije tajna, reče Pitt.Morat ćeš to učiniti u slobodno vrijeme bez opreme i osoblja NAMPa. Kongres bi me pojeo živog kad bi saznali da sam platio lov na blago vladinim sredstvima.Svjestan sam toga.Hoćeš li saslušati drugi prijedlog?Hoću.Neću ti održati govore o tome kako ćeš mi učiniti uslugu ako zadržiš ovaj razgovor za sebe. Ako se sazna, ja sam gotov, ali to je moj problem. Istina?Ako tako kažete, da.Trebao si upravljati ispitivanjem morskog dna u Beringovom moru kraj Aleuta sljedećeg mjeseca. Dovest ću Jacka Harrisa s rudarskog projekta u dubokom oceanu da te zamijeni. Kako bi uklonili sva pitanja ili kasnije istrage o birokratskim manipulacijama, odrezat ćemo tvoje veze s NAMPom. Od sada, na dopustu si dok ne pronađeš Ravmonda LeBarona.Pronadem Ravmonda LeBarona, reče Pitt sarkastično.Ništa lakše. Trag je star dva tjedna i hladi se svakoga trenutka. Nema motiva, nema tragova, nitko nema pojma zašto je nestao, tko ie to učinio i kako. Riječ nemoguće je preslaba.Hoćeš li barem pokušati?, upita Sandecker.Pitt pogleda pod ureda od tikovine, dok su mu oči vidjele ropsko more dvije

tisuće milja dalje. Nije mu se sviđalo što se povezuje sa zagonetkom bez da može barem pretpostaviti rješenje, nao je da je Sandecker znao da će prihvatiti izazov.Lov na nepoznato od obzorja do obzorja bio je mamac kojem 3itt nije mogao odoljeti.Ako pristanem, trebam najbolji istraživački tim NAMPa za rvoklasni istraživački brod. Resurse i političku potporu. Vojnu odršku u slučaju nevolje.Dirk, ruke su mi vezane. Ne mogu ti ponuditi ništa.Što?Čuo si me. Situacija zahtijeva da se istraga provede što je tiše noguće. Morat ćeš raditi bez pomoći NAMPa.Imate li oba vesla u vodi?, upita Pitt.Očekujete da radim sam i postignem ono što nisu postigli pola mornarice, zračnih snaga i Obalna straža? Pa, kvragu, oni nisu mogli pronaći sto pedeset stopa dugačak zračni brod dok se nije sam pojavio. Što bih ja trebao upotrijebiti, veslo i kanu?Ideja je, objasni Sandecker strpljivo, ponoviti LeBaronov zadnji let Prosperteerom.Pitt polako sjedne na uredsku sofu.To je najluđi plan koji sam ikad čuo, reče on s nevjericom.Okrene se Jessie. Slažete li se vi s time?Učinit ću što god treba kako bih pronašla svojeg muža, reče ona mirno.Kukavičje gnijezdo, reče Pitt ozbiljno. On ustane i počne hodati sobom, plješćući rukama. Zašto tajnovitost? Vaš je muž važan čovjek, slavna ličnost, prijatelj bogatih i slavnih, povezan s visokim vladinim uredima, financijski guru izvršnim direktorima velikih korporacija. Zašto sam ja, za ime Božje, jedini čovjek u zemlji koji ga može tražiti?Dirk, reče Sandecker tiho. LeBaronovo financijsko carstvo dodiruje stotine tisuća ljudi. Upravo sada visi u limbu jer je on još medu nestalima. Ne može se dokazati je li živ ili mrtav. Vlada je opozvala daljnju potragu, jer je više od pet milijuna dolara potrošeno na vojnu potragu i spasilačke timove bez da su došli do najmanjeg traga gdje bi on mogao nestati. Kongresnici će tražiti skalpove ako se još vladinog novca potroši na novi bezuspješni pokušaj.Što je s privatnim sektorom i LeBaronovim poslovnim suradnicima?Mnogi biznismeni poštivali su LeBarona, ali većina njih je u ovom ili onom trenutku napadnuta u njegovim uredničkim tekstovima. Neće potrošiti niti novčić ili krenuti sami u potragu. Što se tiče ljudi oko njega, oni imaju više koristi od njegove smrti.Kao i Jessie, reče Pitt gledajući je.Ona se slabo nasmiješi. Ne mogu to poreći. Ali veliki dio njegovog imanja ide dobrotvornim ustanovama i članovima obitelji. Ja, međutim, dobivam značajno nasljeđe.Sigurno imate jahtu, gdo LeBaron. Zašto ne okupite svoju posadu istražitelja i ne krenete u potragu za svojim mužem?Postoje razlozi, Dirk, zbog kojih ne smijem privući pažnju javnosti. Razlozi koje ne trebate znati. Admiral i ja mislimo da postoje izgledi, vrlo slabi izgledi, da trojica ljudi tiho ponove let Prosperteera pod istim uvjetima i otkriju što se dogodilo Raymondu.Zašto se truditi?, upita Pitt.Svi otoci i grebeni unutar dometa cepelina pokriveni su inicijalnim istraživanjem. Ja bih samo išao istim putem.Možda im je nešto promaknulo.Kao na primjer Kuba?Sandecker zavrti glavom. Castro bi izjavio da je LeBaron preletio kubanski

teritorij po uputama CIAe i objavio hvatanje cepelina svijetu. Ne, mora postojati drugi odgovor.Pitt priđe prozorima u kutu i dugo pogleda flotu malih jedrilica koje su se utrkivale na rijeci Anacostia. Bijela jedra sijala su na tamnozelenoj vodi dok su jurila prema plutačama.Kako da znamo gdje se koncentrirati?, upita on bez okretanja.Tražimo na području od tisuću četvornih milja. Trebat će nam tjedni da sve dobro pretražimo.Imam sve bilješke i karte svojeg muža, reče Jessie.Ostavio ih je?Ne, pronađene su u cepelinu.Pitt je tiho gledao jedrilice, prekriženih ruku. Pokušao je otkriti motive, prodrijeti u zavjeru, poslagati sve detalje u svoje pretince.Kada idemo?, upita on konačno.Sutra ujutro, u zoru, odgovori Sandecker.Oboje inzistirate da ja vodim ribolovnu ekspediciju?Da, reče Jessie mirno.Želim dva stara kolege u svoju posadu. Obojica su na platnoj listi NAMPa. Ako ih ne dobijem, ne idem.Sandeckerovo lice se zatamni. Već sam objasnio...Imate Mjesec, admirale, i tražite Mars. Dovoljno smo dugo prijatelji da znate da ja ne djelujem na polovičnim osnovama. Pošaljite i ta dva čovjeka na dopust. Nije me briga kako ćete to učiniti.Sandecker nije bio ljut, čak niti uznemiren. Ako je u zemlji postojao jedan čovjek koji može učiniti nezamislivo, to je bio Pitt. Nije imao više aduta, te se preda.U redu, reče tiho. Imaš ih. Još jedna stvar. A to je?, upita Sandecker.Pitt se okrene s blijedim smiješkom. Njegov pogled prijeđe s Jessie na admirala.Zatim slegne ramenima i reče Nikada nisam letio cepelinom.

Poglavlje XIV

Čini mi se da zabijate golove iza mojih leđa, reče Sam Emmett, šef FBIja. Predsjednik pogleda preko svojeg stola u Ovalnom uredu i dobroćudno se nasmiješi.Apsolutno si u pravu, Sam. Radim upravo to.Svaka čast što to priznajete.Nemoj se uzbuđivati, Same. To nikako ne odražava nezadovoljstvo tobom ili FBIjem.Zašto mi onda ne možete reći o čemu se radi?, upita Emmett, suzdržavajući svoje nezadovoljstvo.Kao prvo, to je stvar vanjskih poslova.Jeste li konzultirali Martina Brogana iz CIAe?Martin još nije pozvan. Imaš moju riječ.A drugo?Predsjednik nije dozvoljavao pritisak. To je moja stvar.Emmett se ukoči. Ako predsjednik želi moju ostavku...Ne želim ništa takvoga, prekine ga ovaj. Ti si najbolji i najkvalificiraniji čovjek za upravljanje Biroom. Izvrsno obavljaš svoj posao, i uvijek sam bio jedan od tvojih najvećih pobornika. Međutim, ako želiš pokupiti svoje igračke i otići kući jer misliš da ti je povrijeđena taština, samo izvoli. Dokaži da sam se prevario u tebi.Ali, ako ne vjerujete...Čekaj samo trenutak, Same. Nemojmo reći ništa zbog čega će nam sutra biti žao. Ne dovodim u pitanje tvoju lojalnost ili poštenje. Nitko ti ne zabada nož u

leđa. Ne govorimo i kriminalu ili špijunaži. Ta se stvar ne tiče FBIja niti bilo koje druge obavještajne agencije. Poanta je da ti moraš vjerovati meni, barem jedan tjedan. Hoćeš li to učiniti?Emmettov ego bio je privremeno smiren. On slegne i popusti.Pobijedili ste, gosp. predsjedniče. Status quo. Slijedit ću vas.Predsjednik teško uzdahne.Obećavam da te neću iznevjeriti, Same.Cijenim to.Dobro. A sada počnimo iz početka. Što imaš o mrtvim tijelima s Floride?Nemir nestane iz Emmettovog izraza i on se primjetno opusti. Otvori svoju torbu i doda predsjedniku kožom uvezan ovitak.Ovdje je detaljno izvješće iz patološkog laboratorija Waltera Reeda. Njihova analiza bila nam je od velike koristi u identifikaciji.Predsjednik ga iznenađeno pogleda. Identificirali ste ih?Analiza boršč paste je otvorila vrata.Boršč čega?Sjećate se da je mrtvozornik okruga Dade utvrdio smrt hipotermijom, ili smrzavanjem?Da.Pa, boršč pasta je dodatak hrani koju dobivaju ruski astronauti. Trbusi tri žrtve bili su puni te stvari.Kažeš mi da su Ravmond LeBaron i njegova posada zamijenjeni s trima mrtvima sovjetskim astronautima?Emmett klimne. Čak smo im uspjeli odrediti imena uz pomoć prebjega, bivšeg kirurga u ruskome svemirskom programu. Ispitivao ih je u nekoliko prilika.Kada je prebjegao?Prešao je na našu stranu u kolovozu 1987.Prije malo više od dvije godine.Točno, potvrdi Emmett.Imena astronauta iz LeBaronovog cepelina su Sergej Zočenko, Aleksandar Judenič i Ivan Ronski. Judenič je bio novak, ali Zočenko i Ronski bili su veterani s dva svemirska leta.Dao bih svoju godišnju plaću da znam kako su se našli u tom prokletom cepelinu.Nažalost, nismo otkrili ništa o tom dijelu tajne. U ovom trenutku, jedini Rusi koji kruže orbitom su četiri astronauta na palubi svemirske stanice Saljut 9. Ali, ljudi iz NASAe koji prate let kažu da su zdravi.Predsjednik klimne. To eliminira sovjetske astronaute u orbiti i ostavlja nam one na zemlji.I to je čudna stvar, nastavi Emmett. Prema forenzičarima iz VValtera Reeda, trojica ljudi vjerojatno su se smrzli u svemiru.Predsjednikove obrve se podignu. Mogu li oni to dokazati?Ne, ali kažu da nekoliko faktora ukazuje na taj smjer, počevši s boršč pastom i analizom druge kondenzirane hrane koju Sovjeti jedu tijekom svemirskih putovanja. Također su evidentni i fiziološki znakovi da su ljudi udisali zrak s visokim postotkom kisika, te proveli dosta vremena u bestežinskom stanju.Ne bi bilo prvi put da Sovjeti lansiraju ljude u svemir i ne uspiju ih vratiti. Mogli su biti gore godinama, i pasti na zemlju prije nekoliko tjedana nakon što im se orbita promijenila.Znam za samo dva slučaja kad su Sovjeti imali žrtve, reče Emmett. Astronaut čija se letjelica zapetljala u ostatke padobrana i pala u Sibir brzinom od pet stotina milja na sat. I tri člana posade Sojuza koji su umrli nakon što im je iscurio kisik iz pokvarenog otvora.Nesreće koje nisu mogli sakriti, reče predsjednik.CIA je zabilježila barem trideset smrti astronauta od početka njihovih svemirskih misija. Devetorica su još gore, putuju svemirom. Ne možemo objaviti

tu činjenicu jer bi to dovelo u opasnost naše obavještajne izvore.To je slučaj miznamoalionineznajudamiznamo.Upravo tako.Što nas vraća na tri astronauta koji leže ovdje u Washingtonu, reče Emmett, držeći torbu u krilu.I stotinu pitanja, koja počinju s odakle su došli?.Provjeravao sam malo u Zapovjedništvu obrane iz zraka i svemira. Njihovi tehničari kažu da su jedine letjelica dovoljno velike za posadu koju su Rusi poslali osim njihovih orbitirajućih shuttleova bile lunarne sonde Selenos.Na riječ lunarne nešto klikne u predsjednikovom umu.Što je sa sondama Selenos?Poletjele su tri i niti jedna se nije vratila. Momci iz Zapovjedništva obrane misle da je nevjerojatno da Sovjeti zabrljaju tri puta za redom u jednostavnom letu oko Mjeseca.Misliš da su imale posadu?Mislim, reče Emmett. Sovjeti uživaju u obmani. Kao što ste sugerirali, gotovo nikada nisu priznali neuspjeh u svemiru. A držati u tajnosti pripreme za skoro slijetanje na Mjesec je čista rutina.U redu, ako prihvatimo teoriju da su tri tijela došla iz jednog od svemirskih brodova Selenos, gdje je brod sletio? Sigurno ne na normalnom mjestu iznad stepa Kazahstana.Pretpostavljam da je sletio negdje u blizini Kube.Kuba.Predsjednik polako izgovori dva sloga. Zatim zavrti glavom.Rusi nikada ne bi dozvolili da njihovi nacionalni heroji, živi ili mrtvi, budu upotrijebljeni u nekom ludom obavještajnom planu.Možda ne znaju.Predsjednik pogleda Emmetta. Ne znaju?Recimo da se njihova letjelica pokvarila i pala na Kubu ili u blizini. U isto vrijeme, Ravmond LeBaron i njegov cepelin dolaze u potrazi za blagom i zarobljeni su. Zatim, iz nekoga nedokučivog razloga, Kubanci zamjenjuju tijela astronauta za LeBarona i njegovu posadu i šalju cepelin natrag u Floridu.Imaš li pojma koliko smiješno to zvuči?Emmett se nasmije. Naravno, ali s obzirom na poznate činjenice, to je najbolje što sam mogao smisliti.Predsjednik se nagne natrag i pogleda strop.Znaš, možda si naišao na nešto.Upitni pogled prijeđe Emmettovim licem. Kako to?Probaj s ovim. Pretpostavimo, samo pretpostavimo, da nam Fidel Castro želi nešto reći.Odabrao je čudan način slanja signala.Predsjednik podigne olovku i počne crtati u notesu.Fidel nikada nije imao smisla za diplomaciju.Želite da nastavim istragu?Ne, odgovori predsjednik napeto.Još uvijek inzistirate da Biro ostane u mraku?To nije domaća stvar za Ministarstvo pravde, Same. Zahvalan sam na tvojoj pomoći, ali došao si do kraja svojih granica.Emmett zatvori svoju torbu i ustane Mogu li postaviti osjetljivo pitanje?Pucaj.Sad kad smo uspostavili vezu, bez obzira koliko slabu, između moguće otmice Ravmonda LeBarona i Kubanaca, zašto predsjednik SADa to čuva za sebe i zabranjuje svojim agencijama istragu?Dobro pitanje, Sam. Možda ćemo za nekoliko dana obojica znati odgovor.Čim je Emmett napustio Ovalni ured, predsjednik se okrene u svojoj fotelji i pogleda kroz prozor. Usta su mu bila suha, a pazuha znojna. Imao je snažan

osjećaj da postoji veza između kolonije Jersev i nesreća sovjetskih lunarnih sonda.

Poglavlje XV

Ira Hagen zaustavio je svoj unajmljeni auto pred vratima i pokazao svoju vladinu iskaznicu. Stražar nazove centar za posjetitelje Nacionalnog laboratorija za fiziku Harwey Pattenden, a zatim propusti Hagena.On se doveze do parkirališta i pronađe mjesto u moru mnogobojnih automobila. Teren oko laboratorija bio je ukrašen skupinama borova i stijena pokrivenih mahovinom na humcima trave. Zgrada je bila tipičan tehnološki centar kakvi su nicali oko grada. Suvremena arhitektura s mnogo brončanog stakla i ciglenih zidova koji su se zakrivljivali na uglovima.Privlačna recepcionarka koja je sjedila iza stola u obliku potkove pogleda ga i nasmiješi se kad je ušao u predvorje.Mogu li vam pomoći?Thomas Judge, trebam dr. Mooneya.Ona obavi rutinski telefonski poziv i klimne Da, gosp. Judge. Molim vas uđite u sigurnosni centar iza mene. Oni će vas uputiti dalje.Prije no što uđem, mogu li upotrijebiti vaš zahod?Sigurno, reče ona pokazavši mu. Vrata s desna ispod murala.Hagen se zahvali i prođe ispod masivne slike futurističkoga svemirskog broda koji plovi između dvaju spektralno plavozelenih planeta. On ude u zahod, zatvori vrata, i sjedne na školjku.Otvorivši torbu, izvadi žuti notes i otvori ga na sredini. Zatim, pišući na gornjem dijelu stranice, napravi niz sitnih kriptičnih bilježaka i nacrta o sustavu osiguranja koji je primijetio. Dobar tajni operativac nikada ne bi stavio ništa na papir, ali Hagen sije to mogao dozvoliti, znajući da će ga predsjednik izvući ako ga otkriju.Nekoliko minuta kasnije on iziđe iz zahoda i ude u staklenu sobu sa četiri stražara koji su promatrali dvadeset televizijskih monitora na jednom zidu. Jedan od stražara ustane i priđe pultu.Gospodine?Imam sastanak s dr. Mooneyem.Stražar pregleda popis posjetitelja. Da, gospodine, vi ste sigurno Thomas Judge. Mogu li vidjeti vašu iskaznicu, molim?Hagen mu pokaže svoju vozačku dozvolu i vladinu iskaznicu. Zatim je morao otvoriti torbu. Nakon kratke pretrage, stražar mu tiho da znak da je zatvori, te da ispuni obrazac dolazaka i odlazaka. Zatim mu da plastičnu značku koju je stavio na džep na grudima.Ured dr. Mooneva je ravno niz hodnik kroz dvostruka vrata na kraju.U hodniku Hagen zastane da stavi naočale za čitanje i pogleda dvije brončane plakete na zidu. Na svakoj je bio profil čovjeka. Jedna je bila posvećena dr. Harvevu Pattendenu, osnivaču laboratorija, i davala kratak opis njegovih dostignuća na području fizike.Ali, Hagena je zanimala druga plaketa. Na njoj je pisaloKiklop Uspomena na dr. Leonarda Hudsona 1926. 1965. čiji je kreativni genij inspiracija za sve koji dolaze.Ne baš originalno, pomisli Hagen. Ali morao je priznati Hudsonu da je igru mrtvaca odigrao do zadnjeg detalja.On ude u predvorje i toplo se nasmiješi tajnici, starijoj ženi u mornaričko plavom odijelu. Gosp. Judge, reče ona, molim vas, uđite, dr. Moonev vas očekuje.Hvala.Earl J. Moonev imao je trideset šest godina, i bio je mladi no što je Hagen očekivao proučivši njegov dosje. Njegova pozadina bila je iznenađujuće slična

Hudsonovoj isti briljantni um, ista visoka akademska dostignuća, čak i isto sveučilište. Debeli dječak koji je postao mršav i postao direktor laboratorija Pattenden. Gledao je zelenim očima ispod velikih obrva, iznad brkova u stilu Pancha Ville. Bio je odjeven ležerno, u bijelu vestu i traperice, te izgledao daleko od intelektualne ukočenosti.On zaobiđe stol pun papira, notesa i praznih boca Pepsi cole, te stisne Hagenovu ruku. Sjednite, gosp. Judge, i recite mi što mogu učiniti za vas.Hagen spusti svoje tijelo na stolac i reče Kao što sam spomenuo preko telefona, ja sam iz Generalnog knjigovodstvenog ureda, i imam pravni zahtjev da pregledam vaše knjigovodstvene sisteme te ispitam troškove istraživanja.Tko je bio legislator koji je dao taj zahtjev?Senator Henry Kaltenbach.Nadam se da ne misli da je laboratorij umiješan u prijevare, reče Moonev defanzivno.Nikako. Znate senatorovu sposobnost da nanjuši zloporabu vladinih sredstava. Njegovi lovovi na vještice su korisni za njegovu izbornu kampanju. Medu nama, ima nas mnogo u Uredu koji bi željeli da upadne u šaht i prestane nas slati da lovimo mjesečinu. Međutim, moram priznati da smo kod nekih ekipa mozgova pronašli neslaganja.Moonev ga brzo ispravi. Preferiramo misliti o sebi kao o istraživačkoj ustanovi.Naravno. Kako bilo, napravit ćemo pregled.Sigurno znate da je naš posao ovdje visoko povjerljiv.Stvaranje nuklearnih raketa i nuklearnog oružja treće generacije čija je moć fokusirana u uske radijacijske zrake koje putuju brzinom svjetla i mogu uništiti mete u dubokom svemiru.Moonev pogleda Hagena. Vrlo ste dobro informirani.Hagen to zanemari. Vrlo opći opis koji su mi dali nadređeni. Ja sam knjigovođa, doktore, a ne fizičar. Moj um ne može funkcionirati s apstrakcijama. Vaše tajne su sigurne. Moj je posao vidjeti jesu li vladini programi korisni poreznim obveznicima.Kako vam mogu pomoći?Htio bih razgovarati s vašim administracijskim službenicima. Također, i s osobljem koje barata financijskim dosjeima. Moj tim će doći iz Washingtona za dva tjedna. Bilo bi lijepo kad biste nas smjestili negdje izvan gužve, možda u blizini dosjea.Imat ćete potpunu suradnju. Prirodno, moram imati propusnice za vas i vaš tim.Prirodno.Provest ću vas osobno okolo i upoznati s našim administrativnim osobljem.Još jedna stvar, reče Hagen.Dozvoljavate li prekovremeni rad?Mooney se nasmiješi.Za razliku od ljudi koji rade u uredima od devet do pet, fizičari i inženjeri nemaju određeno radno vrijeme. Mnogo nas radi cijeli dan. Često sam spojio i trideset sati rada.Bi li bilo moguće da napravim malu preliminarnu provjeru od sada do, recimo, deset navečer?Ne vidim razloga zašto ne, reče Moonev slažući se.Imamo cjelonoćnu kafeteriju na donjoj razini ako želite nešto pojesti. A stražari su uvijek u blizini da vam pokažu smjer.I drže me podalje od tajnih prostorija, nasmije se Hagen.Siguran sam da ste upoznati s osiguranjem postrojenja.Istina, prizna Hagen. Bio bih bogat čovjek kad bih dobio novčić za svaki sat kad sam provjeravao različite odjele Pentagona.Dodite ovamo, reče Moonev, krenuvši prema vratima.Samo iz radoznalosti, reče Hagen, ostavši sjediti.

Čuo sam za Harveva Pattendena. Radio je s Robertom Goddardom, koliko znam?Da, dr. Pattenden je izumio nekoliko naših ranih raketnih motora.Ali Leonard Hudson mi je nepoznat.Prilično bistar momak, reče Moonev. Popločao je put za kreiranje većine naših letjelica godinama prije no što su zaista napravljene i poslane u svemir. Da nije umro u najboljim godinama, tko zna što je mogao postići?Kako je umro?Pad malog zrakoplova. Letio je na seminar u Seattle s dr. Gunnarom Eriksenom kad im je zrakoplov eksplodirao u zraku i pao u rijeku Columbiju.Tko je bio Eriksen?Veliki mislilac. Možda najbriljantniji astrofizičar kojeg je ova zemlja ikad imala.Mali alarm se uključi u Hagenovom umu.Je li on imao neko posebno područje bavljenja?Da, bila je. to geolunarna sinoptička morfologija za industrijalizirano naselje.Možete li to prevesti?Naravno. Moonev se nasmije. Eriksen je bio opsjednut idejom gradnje kolonije na Mjesecu.

Poglavlje XVI

Deset sati prije, u dva sata ujutro u Moskvi, četvorica ljudi grupirala su se oko kamina koji je grijao malu sobu u Kremlju. Soba je bila slabo osvijetljena i imala morbidnu atmosferu. Dim cigareta miješao se s dimom jedne cigare.Sovjetski predsjednik Georgij Antonov zamišljeno je gledao plamenove. Skinuo je svoj kaput nakon lake večere i zamijenio ga džemperom za ribolov. Njegove cipele bile su skinute, a noge u čarapama počivale su na ukrašenom otomanu. Vladimir Polevoj, šef Komiteta za državnu sigurnost i Sergej Kornilov, šef sovjetskoga svemirskog programa, nosili su tamna vunena odijela sašivena u Londonu, dok je general Jasenjin bio u svojoj ukrašenoj odori.Polevoj baci izvješće i fotografije na nizak stol i zavrti glavom u čuđenju. Ne shvaćam kako su to izveli u potpunoj tajnosti.Takav izuzetan napredak čini se nezamislivim, složi se Kornilov. Ne vjerujem dok ne vidim još dokaza.Dokaz je evidentan na fotografijama, reče Jasenjin.Rikovljeva izvješća ne ostavljaju mjesta sumnji. Proučite detalje. Dvije prilike na Mjesecu su stvarne. To nije iluzija sjena niti greška u sistemu skeniranja. Oni postoje.Svemirska odijela ne izgledaju kao da su američka, odgovori Kornilov. Kacige su kreirane drukčije.Neću se prepirati radi sitnica, reče Jasenjin. Ali nema sumnje u oružje u njihovim rukama. Mogu ga sigurno identificirati kao raketni lanser zemlja-vazduh američke proizvodnje.Pa gdje im je onda svemirski brod?, ustrajao je Kornilov.Gdje im je lunarno vozilo? Nisu se mogli pojaviti ni od kuda.Dijelim vaše sumnje, reče Polevoj. Potpuno je nemoguće da Amerikanci spuste na Mjesec ljude i zalihe bez da naša obavještajna služba ne prati operaciju. Naše stanice bi detektirale bilo koje neobično kretanje iz svemira.Još je čudnije, reče Antonov, zašto Amerikanci nikad nisu objavili takvo dostignuće. Što dobivaju tajnošću?Kornilov lagano klimne. Još jedan razlog za dovođenje u pitanje Rikovljevog izvješća.Previdate jednu važnu činjenicu, reče Jasenjin mirnim tonom.Selenos 4 nestao je neposredno nakon što su njegovi skeneri zabilježili prilike na fotografijama. Ja mislim da je naša sonda oštećena raketom koja je

probila trup, smanjila pritisak u kapsuli i pobila astronaute.Polevoj ga zbunjeno pogleda. Kakve astronaute?Jasenjin i Kornilov izmijene vragoljaste poglede.Ima stvari koje čak niti KGB ne zna, reče general.Polevoj pogleda Kornilova. Selenos 4 je imao posadu?Kao i Selenos 5 i 6. Svaka letjelica nosila je trojicu ljudi.On se okrene Antonovu koji je mirno puckao havansku cigaru.Vi ste znali za to?Antonov klimne.Da, obaviješten sam. Ali, morate zapamtiti, Vladimire, nisu sva pitanja o svemiru podložna državnoj sigurnosti.Nitko od vas nije gubio vrijeme da dotrči do mene kad je vaša dragocjena mjesečeva sonda pala i nestala u Zapadnom indijskom oceanu, reče Polevoj ljutiteNepredviđena okolnost, objasni strpljivo Jasenjin.Nakon što se vratila s Mjeseca, nismo mogli uspostaviti kontrolu slijetanja Selenosa 4. Inženjeri u našem svemirskom štabu otpisali su je kao mrtvu lunarnu sondu. Nakon gotovo godine i pol kruženja, učinjen je još jedan pokušaj da se uspostavi kontrola. Ovaj put su sustavi vođenja odgovorili, ali manevar ulaska u atmosferu bio je samo djelomično uspješan. Selenos 4 pao je deset tisuća milja od područja slijetanja. Bio je imperativ održati tajnu smrti naših astronauta. Naravno, tražene su usluge KGBa.Koliko je astronauta izgubljeno?, upita Polevoj.Potrebne su žrtve kako bi se osigurala sovjetska sudbina, promrmlja Antonov filozofski.I da se pokriju greške u svemirskom programu, reče Polevoj gorko.Ne svađajmo se, upozori Antonov. Selenos 4 dao je velik doprinos prije no što je pao u Karipsko more.Gdje ga tek treba pronaći, doda Polevoj.Istina, reče Jasenjin. Ali dobili smo podatke s lunarne površine. To je bio glavni cilj misije.Ne mislite li da su američki sustavi za nadzor svemira pratili njegov pad i odredili točan položaj? Ako su odlučili spasiti Selenos 4, već ga imaju u svojem laboratoriju.Naravno da su pratili sletnu putanju, reče Jasenjin.Ali njihovi analitičari nemaju razloga vjerovati daje Selenos 4 bilo što više od obične svemirske sonde programirane da sleti u vodama Kube.Postoji pukotina u vašem brižljivo smišljenom planu, reče Polevoj. Spasilačke snage SADa izvršile su veliku potragu za nestalim kapitalistom Ravmondom LeBaronom u istom području samo nekoliko dana nakon što je Selenos 4 pao iz orbite. Jako sumnjam da je njihova potraga bila paravan za traženje naše letjelice.Pročitao sam vaše izvješće i analizu LeBaronovog nestanka, reče Kornilov. Ne slažem se s vašim zaključkom. Nigdje nisam vidio da su poduzeli podvodnu potragu. Spasilačka misija je brzo prekinuta. LeBaron i njegova posada još su nestali, i smatra se da su mrtvi. To je samo slučajnost, ništa više.Onda se svi slažemo da Selenos 4 i njegovi astronauti leže negdje na dnu mora.Antonov zastane da otpuhne prsten dima. Pitanje koje nam ostaje je priznajemo li mogućnost da Amerikanci imaju bazu na Mjesecu, i ako je tako, što ćemo učiniti?Vjerujem da postoji, reče Jasenjin uvjereno.Ne možemo ignorirati tu mogućnost, prizna Polevoj.Antonov pogleda Kornilova. A ti, Sergej?Selenos 8, naša prva lunama misija slijetanja na Mjesec s posadom, treba krenuti za sedam dana, odgovori on polako. Ne možemo je prekinuti kao što smo učinili kad su nas Amerikanci pretekli s programom Apollo. Zbog toga što naši

vode nisu vidjeli slavu u drugom mjestu, podvili smo rep i prekinuli. Bila je velika greška staviti političku ideologiju ispred znanstvenih dostignuća. Sada imamo provjerenu letjelicu sposobnu dovesti na površinu Mjeseca cijelu svemirsku stanicu s posadom od osam ljudi. Koristi u terminima propagande i vojne prednosti su neizmjerne. Ako je naš konačni cilj postići trajnu prednost u svemiru i prvi stići na Mars, moramo ustrajati. Glasujem da programiramo sustave vođenja Selenosa 8 da sleti s posadom u blizini kratera u kojem su stajali američki astronauti i eliminiramo ih.Potpuno se slažem s Kornilovim, reče Jasenjin. Činjenice govore za sebe. Amerikanci su aktivno krenuli u imperijalističku agresiju u svemiru. Fotografije koje smo proučili dokazuju da su već uništili jednu od naših letjelica i pobili posadu. A vjerujem da su astronauti u Selenosu 5 i 6 doživjeli istu sudbinu. Oni su odnijeli svoje kolonijalističke planove na Mjesec i prisvojili ga. Dokazi su jasni. Naši astronauti će biti napadnuti i pobijeni kad pokušaju sletjeti na površinu Mjeseca.Nastane duga tišina. Nitko nije progovorio.Polevoj prvi prekine zamišljeni muk. Znači, vi i Kornilov predlažete da prvi napadnemo.Da, reče Jasenjin, zagrijavajući se. Zamislite posljedice. Zarobivši američku bazu i njenu tehnologiju, unaprijedit ćemo svoj program za deset godina.Bijela kuća sigurno će pokrenuti propagandnu kampanju i osuditi nas pred svijetom kao što su učinili prilikom incidenta s letom KAL 007, protestirao je Polevoj.Oni će šutjeti, uvjeri ga Jasenjin. Kako mogu objaviti zarobljavanje nečeg što uopće ne postoji?General ima pravo, reče Antonov.Shvaćate da možete biti odgovorni za izazivanje rata u svemiru, upozori Polevoj.SAD je prvi udario. Naša je sveta dužnost odgovoriti. Jasenjin se okrene Antonovu. Odluka je na vama. Predsjednik Sovjetskog Saveza opet pogleda vatru. Zatim stavi havanu u pepeljaru i pogleda sa čuđenjem svoje drhtave ruke. Njegovo lice, obično rumeno, bilo je sivo. Pretkazanje je bilo jasno. Demoni su nadjačali sile dobra. Kad se stvari pokrenu, otet če se kontroli. Ali, nije mogao dozvoliti da imperijalisti daju pljusku zemlji. Konačno, okrene se drugim ljudima u sobi i umorno klimne. Za majku Rusiju i partiju, reče on ozbiljno. Naoružajte astronaute i naredite im da udare Amerikance.

Poglavlje XVII

Nakon osam upoznavanja i tri dosadne konverzacije koje su slijedile upoznavanje s dr. Moonevem, Hagen je sjedio u malom uredu lupajući po tipkama kalkulatora. Znanstvenici i inženjeri obožavaju digitalne kalkulatore, ali knjigovođe su stvorenja viktorijanskog doba. Oni još preferiraju uređaje za zbrajanje s golemim gumbima i papirnate trake koje izbacuju ispise iznosa.Kontrolor je završio Školu biznisa Sveučilišta u Teksasu, i bio je bivši pripadnik mornarice. Na zidu je držao uokvirene diplome i fotografije brodova na kojima je služio kako bi to dokazao. Hagen primijeti nemir u njegovim očima, ali ne više no što bi se moglo očekivati od bilo kojega financijskog direktora kojemu je došao vladin kontrolor. Nije bilo sumnjivih pogleda niti oklijevanja kad je zatražio da provjeri telefonske račune zadnje tri godine. Iako je njegovo knjigovodstveno iskustvo u Ministarstvu pravde bilo ograničeno na fotografiranje knjiga usred noći, znao je dovoljno žargona da bi mogao razgovarati. Bilo tko bi pogledao u njegov ured, i vidio ga kako pravi bilješke i ispituje traku na stroju za zbrajanje, pomislio bi da je stari profesionalac.Brojevi na traci bili su upravo to, brojevi. Ali, bilješke su se sastojale od

metodičnog nacrta rasporeda i kutova TV kamera osiguranja između njegovog i Moonevevog ureda. Također je napisao dva imena i dodao nekoliko bilježaka pokraj svakog. Prvo je bilo Ravmond LeBaron, a drugo Leonard Hudson. Ali, sada je imao i treće Gunnar Eriksen.Bio je siguran daje Eriksen odglumio smrt zajedno s Hudsonom i otišao iz živih da bi radio na projektu kolonije Jersev. Također je znao da Hudson i Eriksen nikada ne bi u potpunosti prekinuli svoje veze s laboratorijem Pattenden. Postrojenje i njegova posada mladih znanstvenika bili su predobri da bi se ignorirali. Morao je postojati posebni kanal do unutarnje jezgre.Zapisi telefonskih poziva za postrojenje od tri tisuće zaposlenika ispunjavali su nekoliko kartona. Kontrola je bila stroga. Svatko tko je koristio telefon iz bilo kojeg razloga, poslovnoga ili osobnog, morao je voditi dnevnik svojih poziva. Hagen nije pokušavao ispitati sve. To bi zahtijevalo tjedne. Zanimali su ga samo Moonvjevi mjesečni dnevnici, a posebno međugradski.Hagen nije bio vidovit, niti je imao poseban talent za otkrivanje nepravilnosti kao neki ljudi koje je znao, ali imao je dobro oko i instinkt za skriveno koji ga je rijetko iznevjerio.Prepisao je šest brojeva koje je Moonev zvao više nego jednom u zadnjih devedeset dana. Dva su bila osobni pozivi, a četiri poslovni. Sve je to bilo nagađanje. Ipak, bio je to jedini način da pronađe trag do drugog člana unutarnje jezgre.Igrajući po pravilima, on podigne slušalicu i nazove operatora laboratorija Pattenden, tražeći otvorenu liniju, te obeća da će zabilježiti pozive. Bilo je kasno, a veći dio popisa prikazivao je brojeve sa srednjeg zapada ili istočne obale. Njihove vremenske zone bile su dva ili tri sata ispred i vjerojatno više nisu radili, ali on je ipak nazivao.Opskrba Centennial, reče muškarac tonom dosađivanja.Da, halo, ima li koga tamo večeras?Ured je zatvoren. Ovo je pult za cjelodnevnu narudžbu.Zovem se Judge, i radim za federalnu vladu, reče Hagen, koristeći svoju krinku u slučaju da se telefon prisluškuje. Vršimo kontrolu Laboratorija za fiziku Pattenden u Bendu u Oregonu.Morat ćete nazvati sutra ujutro kad se ured otvori.Da, učinit ću to. Ali, možete li mi reći kakvim se točno poslom bavi Opskrba Centennial?Nabavljamo specijalizirane dijelove i elektroniku za sisteme snimanja.Za koje aplikacije?Uglavnom poslovne. Video za snimanje sastanaka izvršnih odbora, laboratorijski eksperimenti, sigurnosni sustavi. Takve stvari, znate.Koliko zaposlenika imate?Oko dvanaest.Hvala vam mnogo, reče Hagen. Bili ste vrlo ljubazni. O, još jedna stvar. Dobivate li mnogo narudžba iz Pattendena?Ne baš. Svakih nekoliko mjeseci naruče dio za ažuriranje ili modificiranje njihovih videosustava.Hvala vam još jednom. Zbogom.Hagen ih precrta i pokuša ponovno. Na sljedeća dva poziva odgovorile su automatske sekretarice. Jedan je bio kemijski laboratorij na Sveučilištu Brandeis u Walthamu, a drugi neidentificirani ured u Nacionalnoj znanstvenoj fondaciji u Washingtonu. On označi taj broj za provjeru ujutro, i pokuša individualne brojeve. i Halo?Hagen pogleda ime u Moonevevom dnevniku. i Dr. Donald Fremont?Da.Hagen ponovi svoju rutinu.Što želite znati, gosp. Judge?Fremontov glas zvučao je starački.

Provjeravam međugradske telefonske pozive. Je li vas netko iz Pattendena zvao u zadnjih devedeset dana?, upita Hagen, gledajući datume poziva i glumeći neznalicu.Pa, da, dr. Earl Moonev. On je bio moj student na Stanfordu. U mirovini sam od prije pet godina, ali još smo u kontaktu.Jeste li slučajno imali i studenta imenom Leonard Hudson?Leonard Hudson, ponovi on kao da se prisjeća.Sreo sam ga dva puta. Nije bio u mojoj klasi. Prije mojeg vremena, odnosno prije no što sam došao na Stanford. Kad je on bio student, ja sam podučavao u USC.Hvala, doktore, neću vas više gnjaviti.Nema problema. Drago mi je što mogu pomoći.Četvrti promašaj. Sljedeće ime u dnevniku bilo je Anson Jones. On pokuša ponovno, svjestan da neće biti lako i da je pronalazak zlatne žile rezultat 99 posto sreće.Halo?Gosp. Jones, zovem se Judge.Tko?Thomas Judge. Radim za federalnu vladu, i provodimo provjeru u Laboratoriju za fiziku Pattenden.Ne znam nikakvog Pattendena. Sigurno imate krivi broj.Znači li vam nešto ime Earl Mooney?Nikada nisam čuo za njega.Nazvao je vaš broj tri puta u zadnjih šezdeset dana.Sigurno je neka greška telefonske tvrtke.Vi jeste Anson Jones, broj trinulatripetčetirisedam...Krivo ime, krivi broj.Prije no što spustite, imam poruku.Kakvu poruku?Hagen zastane, a zatim skoči u prazno. Recite Leu da Gunnar želi platiti za zrakoplov. Shvaćate?Na drugom kraju zavlada nekoliko trenutaka tišine. Zatim, konačno Je li ovo šala?Zbogom, gosp. Jones.Uspjeh. On nazove šesti broj za svaki slučaj. Odgovorio mu je automatski servis dioničarske tvrtke. Promašaj.Osjećao je ushićenje. Postajao je sve ushićeniji dok je pisao u svoj notes. Moonev nije pripadao unutarnjoj jezgri, ali bio je povezan jedan od podređenih Oficira pod visokim zapovjedništvom.Hagen nazove broj u Chicagu i pričeka. Nakon četiri zvonjenja, odgovori mu slatki glas žene. Hotel Drake.Zovem se Thomas Judge i htio bih potvrditi rezervaciju za sobu sutra navečer.Trenutak, povezat ću vas s rezervacijama.Hagen ponovi zahtjev za potvrđivanjem činovniku za pultom. Kad mu je zatražen broj kreditne kartice kako bi se soba sačuvala za kasni dolazak, dao im je telefonski broj Ansona Jonesa.Vaša soba je potvrđena, gospodine.Hvala.Koliko je bilo sati? Pogled na sat rekao mu je da je osam minuta do ponoći. On zatvori torbu i navuče kaput. Izvadivši upaljač iz jednog džepa, on iz torbe izvadi sadržaj. Zatim iz proreza u dnu kaputa izvadi tanku metalnu šipku sa zubarskim ogledalom na jednom kraju.Priđe vratima. Držeći torbu između koljena, stane pred prag i pogleda pomoću ogledala niz hodnik. Bio je prazan. On okrene ogledalo dok nije odražavalo televizijski monitor iznad drugog kraja koridora. Zatim namjesti upaljač dok nije virio iz okvira vrata i pritisne polugu kremena.

U sigurnosnoj kabini iza glavnog lobija, zaslon na jednom od TV monitora pobijeli. Stražar za konzolom brzo počne provjeravati signalna svjetla.Imam problem s dvanaesticom, reče on.Njegov nadzornik mu priđe i pogleda monitornterferencija. Jajoglavci u elektrofizičkom laboratoriju opet nešto izvode.Iznenada interferencija prestane, da bi počela na drugom monitoru.To je čudno, reče nadzornik. Nikad prije se nije dogodilo u sekvenci.Nakon nekoliko sekunda, zaslon je proradio, pokazujući samo prazan hodnik. Dva stražara samo pogledaju jedan drugog i slegnu.Hagen isključi minijaturni prigušivač električnih impulsa čim je ušao unutra i zatvori vrata Moonevevog ureda. Priđe polako prozoru i zatvori zastore. Navuče na ruke tanke plastične rukavice i uključi svjetla.Hagen je bio majstor pretraživanja soba. Nije se zamarao s očiglednim, ormarima, ovitcima, adresama i telefonskim popisima. On ode ravno do police s knjigama i pronađe ono što je tražio za manje od sedam minuta.Moonev je možda bio jedan od vodećih fizičara u naciji, ali Hagen ga je pročitao kao novine.Mali notes bio je skriven u knjizi imenom Nebeska mehanika u stvarnoj perspektivi, od Horacea DeLisoa. Sadržaj je bio u šiframa koje su koristile jednadžbe. Za Hagena je to bilo poput grčkog jezika,ali nije se zamarao značenjem. Inače bi fotografirao te stranice i vratio ih natrag, ali ovaj put ih jednostavno stavi u džep, shvaćajući da ih ne bi mogao dešifrirati na vrijeme.Stražari su se još zabavljali monitorima kad je došao do pulta.Biste li me odjavili?, reče on s osmijehom.Šef osiguranja mu priđe s upitnim pogledom na licu.Jeste li vi došli upravo sad iz financija?Da.Nismo vas vidjeli na zaslonima.Ne mogu vam pomoći, reče Hagen nevino.Izišao sam kroz vrata i kroz hodnik dok nisam stigao ovamo. Ne znam što bih vam drugo rekao.Jeste li nekoga vidjeli? Nešto neobično?Nikoga. Ali svjetla su žmirkala i zamračila se nekoliko puta.Stražar klimne. Električna interferencija iz elektrofizičkog laboratorija. To sam i mislio.Hagen se odjavi i ode u vedru noć, tiho pjevušeći.

Drugi dio

PUT PROSPERTEERA

Poglavlje XVIII

25. listopada 1989. Key West, FloridaPitt je ležao na leđima na hladnom betonu piste, gledajući Prosperteera. Sunce je putovalo preko obzorja i polako pokrivalo stari trup u pastelno narančasti ogrtač. Cepelin je zračio nekom jezivom atmosferom, ili mu se to samo činilo, kao aluminijski duh nesiguran što bi trebao opsjedati.Bio je budan većinu puta od Washingtona do Key Westa, gledajući Caesarove karte starog Bahamskog kanala i prateći brižno označeni kurs LeBaronovog posljednjeg leta na Prosperteeru. Zatvorio je oči, pokušavajući dobiti jasnu sliku Prosperteerovog lutanja. Ako vreće plina u cepelinu nisu bile napunjene na nekom brodu, što je bilo izuzetno malo vjerojatno, jedini odgovor na pitanje gdje je Ravmond LeBaron, bio je Kuba.

Nešto ga je mučilo, misao koja se nastavljala vraćati nakon što bi je nesvjesno potisnuo, komad slike koji je postajao sve lucidniji kad je počeo razmišljati o njemu.A zatim se iznenada sve kristaliziralo. Let praćenja LeBaronovog traga bio je namještaljka. Racionalan i logičan zaključak ostao je nejasan obris u gustoj magli. Trik je bio pokušati ga uklopiti u obrazac.Njegov um lutao je raznim smjerovima, kad osjeti iznad sebe sjenu.Pa, reče poznati glas. Čini se da je Snjeguljica opet pala na staru rutinu s jabukom.Ili to ili hibernira, začuje se drugi poznati glas.On otvori oči, zaštititi ih od sunca jednim dlanom, i pogleda dvojicu nacerenih ljudi koji su ga gledali. Niži od njih, mišićav čovjek širokih grudi s crnom kovrčavom kosom i željeznim izgledom čovjeka koji uživa jedući cigle za doručak, bio je Pittov stari prijatelj i pomoćni direktor NAMPa, Al Giordino.Al posegne dolje, uhvati ispruženu ruku, i povuče Pitta na noge lako kao čistač koji diže praznu konzervu piva s trave.Polazimo za dvanaest minuta.Je li naš bezimeni pilot već došao?, upita Pitt.Drugi čovjek, nešto viši i mnogo mršaviji od Giordina, zavrti glavom. Nema znaka.Rudi Gunn gledao je svojim plavim očima povećanim debelim lećama naočala. Izgledao je kao pothranjeni pomoćnik knjigovođe koji jedva čeka odlazak u mirovinu. Ali, taj utisak bio je pogrešan. Gunn je bio u nadzornim tijelima NAMPovih oceanografskih projekata. Dok se admiral Sandecker borio s Kongresom i federalnom birokracijom, Gunn je nadzirao svakodnevne operacije agencije. Za Pitta je bila velika pobjeda dobiti od Sandeckera ta dva čovjeka.Ako želimo krenuti u isto vrijeme kao i LeBaron, morat ćemo krenuti sami, reče Giordino nezabrinuto.Mislim da to možemo, reče Pitt.Proučio si priručnik za let?Giordino klimne. Dobivanje dozvole zahtijeva pedeset sati instrukcija i leta. Osnovno upravljanje nije teško, ali umjetnost održavanja stabilnosti na jakom vjetru zahtijeva vježbu.Pitt se nasmiješi Giordinu. Oprema je na palubi?Utovarena i pričvršćena, uvjeri ga Gunn.Onda, valjda, možemo krenuti.Kad su prišli Prosperteeru, LeBaronoov šef posade side niz ljestve iz upravljačke kabine. Reče nekoliko riječi jednom članu posade i prijateljski im mahne.Spreman je za polijetanje, gospodo.Koliko smo blizu stvarnim vremenskim uvjetima prethodnog leta?, upita Pitt.Gosp. LeBaron je letio u vjetar od pet milja na sat s jugoistoka. Vaš vjetar je osam milja na sat, pa morate misliti na kompenzaciju. Iznad otoka Turks i Caicos dolazi uragan. Meteorolozi su ga nazvali Mala Eva jer ima promjer samo šezdeset milja. Misli se da će skrenuti na sjever prema Carolini. Ako se vratite do 14 sati, vanjski rubovi Male Eve trebali bi vas lijepo pogurnuti na povratku kući.A, ako ne?Što ne?Ne vratimo se do 14 sati?Šef posade slabo se nasmiješi. Ne preporučam da upadnete u tropsku oluju s vjetrom od pedeset milja na sat, barem ne u šezdeset godina starom cepelinu.Imate jake argumente, prizna Pitt.S obzirom na vjetar u lice, reče Gunn, nećemo stići do područja potrage prije deset i trideset. To nam ne ostavlja mnogo vremena za potragu.

Da, reče Giordino, ali LeBaronov kurs trebao bi nas dovesti na pravo mjesto.Sve je to nategnuto, reče Pitt za sebe. Previše nategnuto.Tri čovjeka iz NAMPa htjeli su se popeti na palubu kad se pojavi LeBaronova limuzina i stane uz cepelin. Angelo iziđe van i otvori putnička vrata. Jessie iziđe na sunce i priđe im, odjevena u otmjeno safari odijelo, s kosom vezanom u šal u stilu tridesetih godina. Nosila je kožnu letačku torbu.Jesmo li spremni?, reče ona vedro, prošavši kraj njih i popevši se uz ljestve u upravljačku kabinu.Gunn mrko pogleda Pitta. Nisi nam rekao da idemo na piknik.Ni meni nije nitko rekao, reče Pitt gledajući Jessie, koja se okrene na ulazu.Moja greška, reče Jessie. Zaboravila sam spomenuti da sam ja vaš pilot.Giordino i Gunn pogledaju se kao da su progutali živu lignju. Na Pittovom licu bio je izraz zabavljanja. On reče Stvarno?Raymond me naučio letjeti na Prosperteeru, reče ona.Imam više od osamdeset sati leta i dozvolu.Stvarno, ponovi Pitt, zainteresiravši se.Giordino nije vidio u tome ništa smiješno.Znate li i roniti, gdo LeBaron?S opremom ili bez nje? Imam oba certifikata.Ne možemo uzeti ženu, reče Gunn odlučno.Molim vas, gdo LeBaron, molio je šef posade. Ne znamo što se dogodilo s vašim mužem. Let može biti opasan.Koristit ćemo isti komunikacijski plan kao i Raymond, reče ona ignorirajući ga. Ako pronađemo nešto zanimljivo, prenijet ćemo to normalnim načinom, bez kodova ovaj put.To je smiješno, reče Gunn.Pitt slegne. Pa, ne znam. Ja glasujem za nju.Ne misliš to stvarno!Zašto ne?, odgovori Pitt s ciničnim osmijehom. Čvrsto vjerujem u jednaka prava. I ona ima pravo poginuti kao i mi.Zemaljska posada stajala je mirno poput oficira, dok su im oči slijedile stari cepelin koji se dizao prema sunčevom zalasku. On iznenada počne ponirati. Zadržali su dah kad je kotač za slijetanje dodirnuo vrh vala. Zatim se ponovno vrati u zrak i počne se dizati.Netko nervozno promrmlja. Diži se, mali, diži se.Prosperteer se s mukom dizao stopu po stopu, dok se konačno nije izravnao na sigurnoj visini. Posada je gledala nepomično, dok cepelin nije postao sitna tamna točka iznad tihog obzorja. Stajali su i kad se više ništa nije vidjelo, tiho, s osjećajem straha u srcima. Ovaj put neće igrati odbojku. Svi udu u kamion za održavanje, preopteretivši sustav hlađenja zraka, okupivši se oko radija.Prva poruka stigla je u sedam sati. Pitt objasni teško podizanje. Jessie nije dovoljno kompenzirala nedostatak težine zbog viška tereta koji su Giordino i Gunn stavili na palubu.Od tada do 14 sati, Pitt će držati frekvenciju otvorenom i održavati dijalog, uspoređujući svoje opservacije s prijepisom izvješća LeBaronovog leta.Šef posade uzme mikrofon.Prosperteer, ovdje bakina kuća. Gotovo.Reci, bako.Možete li mi dati zadnji položaj VIKOR satelita?Primljeno. VIKOR očitavanje H3608 do T8090.Šef posade brzo ucrta položaj na karti. Prosperteer, izgledate dobro. Imam vas pet milja južno od Guinchos Caya na bahamskoj obali. Gotovo.I ja očitavam isto, bako.Kakvi su vjetrovi?Sudeći po valovima, rekao bih da je vjetrić dostigao snagu od šest bofora.

Slušajte, Prosperteer. Obalna straža je izdala nove informacije o Maloj Evi. Udvostručila je brzinu i krenula na istok. Upozorenja o uraganu kruže južnim Bahamima. Ako ostane na sadašnjem kursu, pogodit će istočnu obalu Kube negdje navečer. Ponavljam, Mala Eva je krenula na istok i ide u vašem smjeru. Završite let i krenite prema kući.Hoćemo, bako. Okrećemo se na novi kurs prema Keysu.Pitt je šutio sljedećih pola sata. U dva i trideset pet, šef posade ponovno im se javi.Prosperteer, javite se, molim. Gotovo. Bez odgovora.Javite se, Prosperteer. Ovdje bakina kuća. Čujete li nas?Još ništa.Zrak u kamionu iznenada postane hladan kako su strah i nervoza zahvatili posadu. Sekunde su puzile i trebala je vječnost da se pretvore u minute, dok je šef pokušavao očajnički dobiti cepelin.Ali, Prosperteer nije odgovorio.Sef posade spusti mikrofon i iziđe iz kamiona odgurnuvši zapanjenu posadu. On dotrči do parkirane limuzine i grozničavo otvori zadnja vrata.Nestali su! Izgubili smo ih, kao i zadnji put!Čovjek koji je sjedio sam na stražnjem sjedalu jednostavno klimne. Pokušavaj ih dozvati, reče on tiho.Dok je šef jurio natrag do radija, admiral James Sandecker podigne slušalicu telefona i okrene broj.Gosp. predsjedniče.Da, admirale.Nestali su.Razumijem. Obavijestio sam admirala Clydea Monforta iz Karipskoga specijalnog združenog odreda. Već je uzbunio brodove i zrakoplove oko Bahama. Čim završimo razgovor, naredit ću mu da lansira potragu.Molim vas, istaknite mu potrebu za brzinom. Informiran sam da je Prosperteer nestao na predviđenom putu uragana.Vratite se u Washington, admirale, i ne brinite. Vaši ljudi i gda LeBaron bit će primijećeni i pokupljeni za nekoliko sati.Pokušat ću dijeliti vaš optimizam, gosp. predsjedniče. Hvala vam.Ako je postojala jedna doktrina u koju je Sandecker vjerovao svim svojim srcem, bilo je to nikad ne vjeruj političaru. On nazove drugi broj. Admiral James Sandecker. Želio bih govoriti s admiralom Monfortom.Odmah, gospodine.Jim, to si ti?Halo, Clyde. Drago mi je što te čujem.Kvragu, bilo je to prije dvije godine. Što ti je na umu?Reci mi, Clyde, jesi li dobio naredbu za provođenje misije spašavanja na Bahamima?Gdje si to čuo?Kruže glasine.To mi je novost. Većina naših karipskih snaga izvode vježbu amfibijskog iskrcavanja na Jamajki.Jamajki?Mali prikaz vojne sposobnosti za plašenje Sovjeta i Kubanaca. Neka Castro bude uznemiren, i misli da ćemo ga napasti jednoga dana.Hoćemo li?Zašto? Kuba je najbolja reklamna kampanja koja promovira komunizam kao ekonomsku propast. Osim toga, bolje da Sovjetski Savez baca dvanaest milijuna dolara na dan u Castrov zahod nego mi.Nisi primio zapovijed da paziš na cepelin koji je ovoga jutra poletio iz Keysa?Na drugom kraju linije nastane zlokobna tišina.

To ti vjerojatno ne bih trebao reći, Jime, ali dobio sam verbalnu naredbu u vezi s cepelinom. Rečeno mi je da držim brodove i zrakoplove dalje od Bahama i blokiram sve komunikacije koje dolaze iz tog područja.Zapovijed je došla ravno iz Bijele kuće?Ne idi dalje no što smiješ, Jime.Hvala na iskrenosti, Clyde.I drugi put. Nadimo se sljedeći put kad budem u Washingtonu.Jedva čekam.Sandecker spusti slušalicu, lica crvenog od bijesa, dok mu je u očima gorjela vatra.Neka im Bog pomogne, promrmlja on kroz stisnute usne.Svi smo prevareni.

Poglavlje XIX

Jessieno glatko lice visokih jagodica bilo je napeto od napora borbe protiv naleta vjetra i kiše koja je udarala u kožu cepelina. Ruke i zapešća su joj trnuli dok je pomicala ručke i veliku upravljačku polugu za kontrolu visine. Uz dodanu težinu od kiše, posfalo je gotovo nemoguće održavati golemu zračnu lađu mirnom. Počela je osjećati ledeni dodir straha.Moramo krenuti prema najbližem kopnu, reče ona nesigurnim glasom. Ne mogu se održavati još dugo u ovoj turbulenciji.Pitt je pogleda.Najbliže kopno je Kuba.Bolje je biti uhićen nego mrtav.Još ne, odgovori Pitt iz svojeg sjedala s desne strane i malo iza nje. Ostanite još malo. Oluja će nas odnijeti do Key Westa.Bez radija, neće znati gdje tražiti ako se budemo morali spustiti na more.Trebali ste misliti na to prije no što ste prolili kavu po primopredajniku i pokvarili ga.Ona ga pogleda. Bože, pomisli, to je izludujuće. Naginjao se nad desni prozor, nonšalantno gledajući more kroz dalekozor. Giordino je promatrao lijevu stranu, dok je Gunn očitavao ispise navigacijskog računala VIKOR i stavljao njihov kurs na kartu. Svakomalo, Gunn bi mirno ispitao oznake na rekorderu Schonstedtovog gradiometra, instrumenta za detekciju željeza mjerenjem magnetske snage. Sva tri čovjeka izgledala su kao da nemaju nikakvih briga.Niste li čuli što sam rekla?, upita ona očajno.Čuli smo, odgovori Pitt.Ne mogu kontrolirati cepelin na ovom vjetru. Pretežak je. Moramo izbaciti balast ili sletjeti.Zadnji balast izbacili smo prije sat vremena.Onda se riješite toga smeća koje ste donijeli na palubu, naredi ona, pokazavši prema malom brdu aluminijskih kutija privezanih za palubu.Žao mi je. To smeće, kako ga vi zovete, može nam zatrebati.Ali, gubimo visinu.Učinite najbolje što možete.Jessie pokaže kroz prozor. Otok s naše desne strane je Cayo Santa Maria. Kopno iza njega je Kuba. Krenut ću južnim kursom i riskirati s Kubancima.Pitt se okrene od prozora i pogleda je odlučnim pogledom svojih zelenih očiju. Bili ste dobrovoljac za ovu misiju, reče on grubo. Htjeli ste biti jedan od momaka. Sada ostanite s nama.Upotrijebite glavu, Pitt, otrese se ona. Ako budemo čekali još sat vremena, uragan će nas rastrgati na komade.Mislim da imamo nešto, pozove ih Giordino.Pitt dođe na lijevu stranu. U kojem smjeru?

Giordino pokaže prstom. Baš smo prošli iznad. Oko dvije stotine jarda od krme.Veliki, reče Gunn uzbuđeno. Očitavanja su izvan skale.Skrenite lijevo, naredi Pitt Jessie.Vratite nas natrag istim kursom.Jessie se nije prepirala.Zahvaćena groznicom otkrića, osjetila je kako je iscrpljenost napušta. Gurnula je ručke naprijed i okrenula cepelin ulijevo, koristeći vjetar. Vihor udari aluminijski trup, uzrokujući drhtaj u cijeloj letjelici. Zatim se kretanje smiri i cepelin krene glatko kad je vjetar počeo puhati u krmu. Unutrašnjost upravljačke kabine bila je tiha poput kripta katedrale. Gunn je odmotao traku s gradiometra dok nije visjelačetiri stotine stopa ispod trbuha cepelina i dodirnula valove. Zatim obrati pažnju na rekorder i sačeka da se pisaljka vodoravno zanjiše preko papira. Uskoro, ona se pomakne i počne šarati papirom.Dolazimo do mete, reče Gunn.Giordino i Pitt ignorirali su vjetar i nagnuli se kroz prozor. More je bilo sve nemirnije i pjena je prštala s vrhova valova, otežavajući pogled u prozirnu dubinu.Jessie se sve više borila s upravljačem, pokušavajući smanjiti divlje treskanje i njihanje cepelina koji se ponašao poput kita koji se penje uz brzice rijeke Colorado.Imam ga vikne iznenada Pitt. Leži sjeverno i južno, oko sto jarda od desne strane.Giordino dođe na suprotnu stranu upravljačke kabine i pogleda dolje. U redu, i ja ga vidim.Možete li vidjeti znakove dizalica?, upita Gunn.Figura je jasna, ali ne mogu vidjeti detalje. Rekao bih da je osamdeset stopa ispod površine.Prije devedeset, reče Pitt.Je li to Kiklopb, upita Jessie nervozno.Prerano je za reći.On se okrene Gunnu. Označi položaj od VIKORa.Položaj označen, potvrdi Gunn.Pitt klimne Jessie. U redu, pilote, prijeđimo još jednom iznad. I ovaj put pokušajte lebdjeti iznad mete.Zašto me ne zatražite da pretvorim olovo u zlato?, odvrati mu ona.Pitt priđe i lagano je poljubi u obraz. Odlični ste. Izdržite još malo i zamijenit ću vas.Nemojte se ponašati pokroviteljski prema meni, reče ona jetko, ali oči joj poprime topli izraz, a linije oko usta se opuste. Samo mi recite kada da zaustavim autobus.Vrlo je samovoljna, pomisli Pitt. Prvi put osjeti da zavidi Ravmondu LeBaronu. On se vrati natrag i stavi ruku na Gunnovo rame.Upotrijebi klinometar i vidi možeš li približno izmjeriti njegove dimenzije.Gunn klimne. Hoću.Ako je to Kiklop, reče Giordino sretno, prokleto si dobro pogodio.Mnogo sreće pomiješano s malo vidovitosti, prizna Pitt.To i činjenica da su nas Ravmond LeBaron i Buck Caesar usmjerili premacilju. Zagonetka je zašto Kiklop leži izvan glavne brodske rute.Giordino bespomoćno zavrti glavom. Vjerojatno nećemo nikada saznati.Vraćamo se nad metu, reče Jessie.Gunn postavi udaljenost na klinometru i zatim pogleda kroz okular, mjereći duljinu sjenovitog predmeta ispod vode. Uspio je održati instrument mirnim dok se Jessie borila s vjetrom.Ne možemo točno izmjeriti širinu jer je nemoguće vidjeti leži li uspravno ili na strani, reče on, proučavajući kalibraciju.

A duljina?, upita Pitt.Izmedu petsto trideset i petsto pedeset stopa.Izgleda dobro, reče Pitt s vidnim olakšanjem. Kiklopje imao petsto četrdeset pet stopa.Ako se spustimo bliže, mogao bih izmjeriti preciznije, reče Gunn.Još jednom, Jessie, pozove Pitt.Mislim da ne. Ona podigne ruke s upravljača i pokaže kroz prednji prozor. Odbor za doček.Njen izraz činio se mirnim, gotovo previše mirnim, dok su ljudi fascinirano promatrali kako se helikopter materijalizira iz oblaka na tisuću stopa iznad cepelina. Nekoliko sekunda činilo se da visi u zraku, poput sokola koji vreba goluba. Zatim se poveća dok se približavao i zaokruži na paralelni kurs s Prosperteerom. Kroz dalekozore su mogli vidjeti mrka lica pilota i dva para ruku s automatskim puškama koje su stršile kroz bočna vrata.Doveli su prijatelje, reče Gunn kiselo. Gledao je dalekozorom kubansku topovnjaču na udaljenosti od četiri milje koja se probijala kroz valove, razbacujući oko sebe morsku pjenu.Giordino je šutio. On odveže kutije i počne bacati sadržaj na pod što je brže mogao. Gunn mu se pridruži, dok je Pitt počeo sastavljati neobičan zaslon.Drže znak na engleskom, reče Jessie.Što piše?, upita Pitt bez podizanja pogleda.Slijedite nas i ne upotrebljavajte radio, pročita ona naglas.Što da učinim?Očito ne možemo upotrijebiti radio, pa im se nasmiješite i mahnite. Nadajmo se da neće pucati kad vide ženu.Ne bih računao na to, reče Giordino.I nastavite lebdjeti iznad olupine, doda Pitt.Jessie se nije sviđalo to što se događalo u kontrolnoj kabini. Njeno lice primjetno je problijedjelo. Ona reče Bolje da učinimo što žele.Jebeš njih, reče Pitt hladno. On otkopča njen pojas sjedala i podigne je od upravljača. Giordino doda par zračnih spremnika i Pitt joj brzo namjesti remenje preko leda. Gunn joj doda masku za lice, peraje, i prsluk za kompenzaciju dubine.Brzo, naredi on. Navucite to.Ona je zbunjeno stajala. Što radite?Mislio sam da znate, reče Pitt. Idemo na plivanje.Što? Tamne ciganske oči raširile su se, ne toliko iz straha koliko iz zaprepaštenja.Nema vremena da obrana održi završni govor, reče Pitt mirno. Nazovite to ludim planom da ostanemo živi i ne razbijajte glavu. Sada učinite kako sam rekao i ležite na palubu iza zaslona.Giordino pogleda sumnjičavo zaslon debeo jedan inč.Nadajmo se da će djelovati. Mrzio bih biti ovdje ako metak pogodi zračni spremnik.Ne boj se, odgovori Pitt dok su trojica ljudi brzo navlačili ronilačka odijela. Plastika visoke tvrdoće. Sigurno zaustavlja sve do projektila od dvadeset milimetara.Bez kontrole nad upravljačem, cepelin se nagne postrance pod naletima vjetra i krene prema dolje. Svi se instinktivno spuste na palubu i uhvate za najbliže predmete. Kutije s opremom divlje se zakotrljaju preko palube i udare u pilotska sjedala.Nije bilo oklijevanja ni daljnjih pokušaja komunikacije. Kubanski zapovjednik helikoptera, misleći da je iznenadan pokret cepelina pokušaj bijega, naredi otvaranje vatre. Oluja metaka pogodidesnu stranu palube s manje od trideset jarda. Upravljačka kabina odmah se razleti na komadiće. Stari prozori raspadnu se u mlazu krhotina koje zaspu

palubu. Kontrole i ploča s instrumentima pretvoreni su u gomilu smeća, ispunjavajući razbijenu kabinu dimom iz strujnih krugova.Pitt je ležao na Jessie, a Gunn i Giordino su ga pokrivali, slušajući kako čelični metci udaraju u nepropusni zaslon. Zatim strojničar u helikopteru promijeni metu i koncentrira se na motore. Aluminijske oplate su razderane pod razornom vatrom i odbačene u dubinu. Motori zakašlju i zašute, s uništenim cilindrima, dok se nafta cijedila miješajući se s crnim dimom.Spremnici za gorivo Jessie nadjača buku. Eksplodirat će!To je naša najmanja briga, vikne joj Pitt u uho. Kubanci ne koriste zapaljive metke, a spremnici su napravljeni od neoprenske gume koja se sama začepljuje.Giordino otpuzi do gomile kutija s opremom i uzme nešto što je Jessie izgledalo poput cjevastog kontejnera. On ga gurne ispred sebe na nagnutoj palubi.Trebaš pomoć?, vikne Pitt.Ako mi Rudi pridrži noge.. njegov glas odluta.Gunn nije trebao upute. On se odupre stopalima o zid radi podrške i uhvati Giordina oko koljena.Cepelin je bio potpuno izvan kontrole, mrtav na nebu, dok mu je nos bio usmjeren u more pod kutom od četrdeset stupnjeva. Počeo je tonuti s neba dok su Kubanci zasipali metcima njegov izloženi trup. Stabilizatori su još bili istureni, ali stari Prosperteer bio je u samrtnim mukama.Ali, neće umrijeti sam.Giordino otvori cijev, izvadi raketni lanser M72 i ubaci u njega raketu od 66 milimetara. Polako, krećući se s velikim oprezom, on gurne vrh cijevi oružja kroz slomljeno staklo i nacilja.Zapanjenim ljudima u patrolnom brodu na manje od jedne milje udaljenosti činilo se da se helikopter dezintegrirao u golemoj vatrenoj gljivi. Zvuk eksplozije probio se kroz zrak poput grmljavine, nakon čega je uslijedila kiša savijenog metala koji je šištio i pušio se pri udaru u vodu.Cepelin je još bio tamo, polako se okrećući po osi. Helij je izlazio kroz rupe u trupu. Kružni potpornji počeli su pucati poput suhih štapića. Izdišući svoj zadnji dah, Prosperteerse počeo urušavati u sebe, kolabirati poput ljuske jajeta, te padati u uzburkanu vodu.Sve se dogodilo tako brzo. Za manje od dvadeset sekunda oba motora su izletjela iz svojih ležišta, i potporne grede koje su držale kabinu su se raspale uz strašno cviljenje. Poput krhke igračke koju je na pločnik bacilo zločesto dijete, unutrašnja konstrukcija raspadala se u agoniji.Kontrolna kabina nastavila je tonuti u dubinu, dok je voda prodirala kroz razbijene prozore. Bilo je to kao da neki div pritiska cepelin prema dolje dok konačno nije potonuo u dubinu. Zatim se kabina oslobodi i padne poput lista, praćena zbrkom žica i kablova. Ostatci duraluminijskog trupa su slijedili za njom, lepršajući poput pijanih šišmiša u letu.Plava riba pobjegne ispod tonuće mase trenutak prije nego što je udarila u morsko dno udar je napravio guste oblake finog pijeska.Zatim je sve bilo tiho poput groba, a mrtvački mir prekidalo je samo grgljanje zraka.Na uzburkanoj površini zapanjena posada topovnjače počela je tražiti preživjele. Našli su samo rastuće mrlje goriva i ulja.Vjetar približavajućeg uragana narastao je do osam bofora. Valovi su dosegnuli visinu od osamnaest stopa, onemogućivši potragu. Kapetan se morao vratiti u sigurnu luku na Kubi, ostavivši iza sebe zlokobno more.

Poglavlje XX

Neprozirni oblaci pijeska koji su skrivali ostatke Prosperteera polako su se razilazili nošeni slabom strujom na dnu. Pitt ustane na šake i koljena te

pogleda olupinu kontrolne kabine. Gunn je sjedio na palubi, s leđima pritisnutim na zid. Njegov lijevi članak bio je natekao u obliku kokosovog oraha, ali udisao je kroz disalicu i podigao jednu ruku s prstima podignutim u znak V.Giordino se podigne i pritisne desnu stranu svojih grudi. Jedan slomljeni članak i vjerojatno nekoliko rebara, pomisli Pitt. Moglo je biti gore. On se sagne nad Jessie i podigne joj glavu. Oči su joj bile prazne iza stakla maske. Šuplje šištanje njenog regulatora te podizanje grudi ukazivalo je da je disanje normalno, možda i prebrzo. On prijeđe svojim prstima preko njenih ruku i nogu, ali ne nade znakove loma. Osim plavocrnih masnica koje će nastati u sljedećih dvadeset četiri sata, izgledala je čitavo. Kao da ga uvjerava, ona posegne za njegovom rukom i čvrsto je stisne.Zadovoljan, Pitt pomisli na sebe. Svi zglobovi bili su u redu, mišići su funkcionirali, ništa nije bilo iskrivljeno. Ipak, nije bio neozlijeđen. Ljubičasta kvrga rasla mu je na čelu, a primijetio je i čudno kočenje u vratu. On se utješi činjenicom da nitko nije krvario. Jedno izbjegavanje smrti bilo je dovoljno za jedan dan, mislio je on. Zadnja stvar koju su trebali bio je napad morskih pasa.Sada se fokusirao na sljedeći problem izići iz kontrolne kabine. Vrata su bila zaglavljena, što nije bilo čudno nakon svega. On sjedne na butine, uhvati savijeni okvir objema rukama i ispruži noge. Pritisak vode ublažavao je potisak njegovih nogu. Osjećao se kao da pokušava izbiti dno goleme zdjele ljepila. Kod šestog pokušaja, kad su njegova stopala bila pri kraju snaga, metalni poklopac popusti i vrata se otvore prema van u sporom pokretu.Giordino iziđe prvi, obavijen mjehurićima iz regulatora disanja. On posegne natrag unutra, ukopa stopala u pijesak, pripremi se za bol u grudima koja će sigurno doći i snažno povuče. Pitt i Gunn gurali su sa strane, i veliki nespretni zavežljaj polako iziđe kroz vrata te padne na pijesak. Zatim je do njegovih ruku stiglo osam čeličnih spremnika sa 104 kubne stope zraka.U uništenoj kabini Jessie se borila da izjednači pritisak u svojim ušima s pritiskom u okolini. Krv je urlala i bolje eksplodirala u njenoj glavi, nadjačavajući traumu pada. Ona se uhvati za nos i snažno puhne. U petom pokušaju u njenim ušima konačno pukne, a olakšanje je bilo tako veliko da su joj suze navrle na oči. Ona uhvati ustima regulator zraka i duboko udahne. Kako bi bilo lijepo probuditi se u vlastitom krevetu, pomisli ona. Nešto joj dodirne ruku. Bila je to druga ruka, čvrsta i gruba. Ona pogleda gore i vidje Pittove oči kako je gledaju kroz masku bile su nasmiješene. On joj klimne da ga slijedi.Izveo ju je van u golemi tekući prostor. Ona pogleda gore, gledajući mjehuriće zraka kako jure prema površini. Unatoč turbulenciji, vidljivost na dnu bila je gotovo dvije stotine stopa i jasno je mogla vidjeti cijelu duljinu zračnog broda kako leži na maloj udaljenosti od kontrolne kabine. Gunn i Giordino nisu bili na vidiku.Pitt joj pokaže da čeka kod spremnika za zrak i čudnog zavežljaja. On provjeri kompas na lijevom zapešću i zapliva u plavu izmaglicu. Jessie je plutala bez težine, a glava joj se osjećala lagano pod utjecajem dušikove narkoze. Osjećaj usamljenosti je preplavi, ali brzo nestane kad se Pitt opet pojavio. On joj da znak da ga slijedi, a zatim se okrene i polako otpliva. Udarajući nogama, ona ga brzo dostigne.Bijelo pješčano dno prelazilo je u skupine koralja nastanjene ribama čudnih oblika. Njihove prirodne svijetle boje bile su prigušene do blago sivih nijansa apsorpcijom vodenih čestica koje su filtrirale crvenu, narančastu i žutu boju, ostavljajući samo zelenu i plavu. Mahali su svojim perajama, krećući se neposredno iznad čudne i egzotično oblikovane podvodne džungle, dok su ih promatrale plove malih tropskih ribica. Zabavni prizor podsjetio je Pitta na djecu koja gledaju golemi balon u obliku lika iz crtanih filmova što

plovi niz Broadway na paradi za Dan zahvalnosti.Iznenada Jessie ukopa prste u Pittovu nogu i pokaže gore i iza sebe. Tamo, na samo dvadeset stopa udaljenosti, lijeno je plutala plava barakuda. Bilo ih je barem dvije stotine, a niti jedna nije bila manja od četiri stope. Okrenule su se kao jedna i počele kružiti oko ronilaca pokazujući radoznalost. Zatim, odlučivši da Pitt i Jessie nisu vrijedni pažnje, odjure u trenutku i izgube se u plavetnilu.Kad se Pitt okrenuo, vidio je kako se Rudi Gunn pojavljuje iz mutne plave zavjese. Gunn se zaustavi i pokaže im da požure u njegovom smjeru. Zatim prstima napravi znak V.Značenje je bilo jasno. Gunn snažno zamahne jednom perajom, brzo se podignuvši pod kutom dok nije bio na trideset stopa iznad koraljnog krajolika, a Pitt i Jessie su ga pratili.Plivali su gotovo stotinu jarda kad Gunn naglo uspori i zakrivi tijelo u okomiti položaj, ispruži ruku, lagano savije prst pokazujući poput Smrti.Poput ukletog dvorca u magli vorkshirske pustopoljine, fantomski oblik Kiklopa dizao se u tmini, zao i zlokoban, kao da je neka neizreciva sila vrebala u njegovoj utrobi.

Poglavlje XXI

Pitt je ronio na mnoge olupine i bio je prvi čovjek koji je vidio Titanic, ali gledanje izgubljenog sablasnog broda iz legenda ukočilo ga je gotovo praznovjernim strahopoštovanjem. Spoznaja da je to grobnica više od tri stotine ljudi samo je produbljivala osjećaj zla.Potopljeni brod ležao je na lijevoj strani uz nagib od najmanje dvadeset pet stupnjeva, s pramcem prema sjeveru. Nije izgledao kao nešto što bi trebalo ležati na dnu, i majka priroda obložila je uljeza velom taloga i morskih organizama.Cijeli trup i nadgrade bili su obloženi morskim životinjama svake vrste spužvama, školjkama, anemonama, morskom paprati, te tankim algama koje su se graciozno njihale na strujama poput ruku plesača. Osim iskrivljenog pramca i tri pale dizalice, brod je bio iznenađujuće dobro očuvan.Pronašli su Giordina kako zaposleno skida raslinje s malog dijela ispod krmene ograde. On se okrene kad su došli i pokaže svoje djelo. Očistio je ime broda Kiklop.Pitt pogleda svoj ronilački sat Doxa s narančastim brojčanikom. Činilo se da je prošla vječnost otkako se cepelin srušio, ali od trenutka kad su isplivali iz kontrolne kabine prošlo je zapravo samo devet minuta. Bilo je od najveće važnosti da sačuvaju zrak. Još su morali pretražiti olupinu i ostaviti dovoljno zraka za dekompresiju.Sigurnosna margina bila je opasno tanka. On provjeri Jessien brojčanik i pogleda je u oči. Bile su jasne i svijetle. Disala je polako, normalnim ritmom. Ona podigne palac u znak da je sve u redu i koketno mu namigne. Njen dodir sa smrću u Prosperteeru bio je na trenutak zaboravljen.Pitt i njoj namigne. Ona uživa u ovome, mislio je. Koristeći znakove rukama za komunikaciju, njih četvero raširili su se u liniju iznad kormila i počeli plivati uzduž broda. Vrata stražnje kabine su istrunula, a palubu od tikovine izjeli su crvi. Svaka ravna površina bila je pokrivena talogom koji je brodu davao izgled prašnjavog pokrova.Jarbol za zastavu bio je gol, zastava SADa odavno je istrunula. Dva krmena topa bila su usmjerena unatrag, nijema i napuštena. Dvostruki dimnjak stajao je poput stražara iznad uništenih ventilatora, greda i ograda, trulih namota žice i kablova na kojima su još visjeli hrdavi koloturi. Poput rudarskog naselja, svaki dio palube pružao je skrovište ježevima, rakovima i drugim morskim bićima.

Pitt je proučio nacrt Kiklopove unutrašnjosti i znao je da je pretraga krmenog dijela gubitak vremena. Dimnjaci su stajali iznad strojarnice i kabina za posadu. Kip La Dorade vjerojatno je bio u glavnom teretnom dijelu ispod mosta i prednjeg dijela broda. On pokaže drugima da nastave prema pramcu.Plivali su polako i pažljivo uzduž prolaza koji se pružao iznad otvora za ugljen, zaobilazeći velike kante za utovar i korodirane dizalice koje su se pružale prema zrakama sunca. Postalo im je jasno da je Kiklop umro brzom i nasilnom smrću. Truli ostatci čamaca za spašavanje bili su zauvijek zamrznuti u svojim ležištima i većina nadgrada izgledala je kao da ga je zdrobila monstruozna šaka.Čudni kockasti oblik mosta polako je poprimao konture u plavozelenom sumraku. Dvije potporne noge s desne strane su pukle, ali nagib trupa ulijevo kompenzirao je kut. U neskladu s ostatkom broda, most je bio savršeno vodoravan.Tama je s druge strane vrata kormilarnice izgledala zlokobno.Pitt je uključio svoju lampu i polako uplivao unutra, pazeći da ne uzburka talog na podu svojim perajama. Mutno svjetlo filtriralo se kroz sluzave prozore na prednjem zidu. On ukloni blato sa staklenog poklopca brodskog sata. Kazaljke su bile zaustavljene na12.21. Zatim ispita veliki stalak za kompas. Unutrašnjost je još bila suha i igla je slobodno plutala u kerozinu, pokazujući sjever. Pitt primijeti da je brodski smjer 340 stupnjeva.S druge strane kompasa, pokriveno kolonijom spužava koje su pocrvenjele pod Pittovom svjetiljkom, bila su dva predmeta koja su izlazila iz poda i širila se na vrhu. Radoznao, Pitt obriše raslinje s lijevog, otkrivši staklenu površinu kroz koju je jedva mogao pročitati riječi punom parom naprijed, pola, polako, vrlo polako, stop i motori isključeni. Bio je to telegraf za izdavanje naredba strojarnici. On primijeti da mjedena strjelica pokazuje punom parom naprijed. Zatim dopliva do desnog telegrafa. Strjelica je bila na motori isključeni.Jessie je bila na oko osam stopa od Pitta kad prigušeno krikne on osjeti trnce na vratu. Okrene se misleći da ju je napao morski pas, ali ona je frenetično gestikulirala prema dva predmeta koji su virili iz blata.Dvije ljudske lubanje u blatu do nosnih otvora zurile su kroz prazne očne duplje. Pitt se osjeti kao da ga netko promatra. Kosti drugog mornara počivale su pri osnovi kormila, a jedna ruka još je bila zaglavljena između žbica kotača. Pitt se upita bi li jedan on njih mogao biti kapetan Worley.Nije bilo ničega drugog, pa Pitt izvede Jessie iz kormilarnice niz hodnik do prostorija za posadu i putnike. Gotovo istodobno, Gunn i Giordino nestali su u otvoru koji je vodio do malog teretnog prostora.Sloj blata bio je plitak u tom dijelu broda, dubine ne više od jednog inča. Hodnik je vodio do dugog prolaza s malim odjeljcima sa strane. Svaki je sadržavao krevet, porculanski umivaonik, raštrkane osobne stvari i kostur svojeg stanara.Pitt ubrzo prestane brojiti mrtve. Zastane i doda zrak u svoj kompenzator plutanja kako bi održao tijelo u lebdenju, u vodoravnom položaju. Najmanji dodir njegovih peraja napravio bi veliki oblak zasljepljujućeg blata.Pitt lupne Jessie po ramenu i osvijetli malu prostoriju s kadom i dva zahoda. Načini upitnu gestu. Ona se nasmiješi i načini komični, ali negativni odgovor.On slučajno udari svjetiljkom u cijev koja je vodila uzduž stropa i trenutačno je isključi. Iznenadna tama bila je tako potpuna i zagušujuća kao da su spušteni u lijes sa zatvorenim poklopcem.Nije želio ostati okružen vječnom tamom unutar Kiklopove grobnice, te brzo upali svjetlo, osvijetlivši koloniju žutih i crvenih spužava koje su rasle uza zidove prolaza.Uskoro je postalo jasno da neće pronaći kip La Dorade. Vratili su se natrag

prolazom smrti i izišli na prednji dio palube. Giordino je čekao, pokazavši prema otvoru koji je bio poluotvoren. Pitt se provuče, udarivši svojim spremnicima za kisik u okvir, te se spusti niz trule ljestve.Zapliva kroz teretni prostor za prtljagu, obilazeći gomilu trulog otpada, krećući se prema nezemaljskom sjaju Gunnove svjetiljke. Gomila kostiju prolazila je ispod njega, a čeljusti lubanje bile su ukočene u vječnom kriku užasa.On pronađe Gunna kako pažljivo ispituje unutrašnjost velikog sanduka. Ostatci kostura dvojice ljudi bili su zaglavljeni između sanduka i zida.Jedan kratak trenutak Pittovo srce lupalo je s uzbuđenjem i očekivanjem bio je siguran da će naći najveće blago potopljeno u moru. A zatim Gunn pogleda gore, i Pitt ugleda razočaranje na njegovom licu.Sanduk je bio prazan.Frustrirajuća pretraga teretnog prostora dovela je do uznemirujućeg otkrića. U tamnoj sjeni nalazilo se ronilačko odijelo, ležeći poput gumene lutke. Rukavi su bili rašireni, a stopala su se nalazila u frankenštajnovskim čizmama s utezima. Mjedena kaciga i grudna ploča pokrivali su glavu i vrat. Sa strane je bila uvijena cijev s crijevom za zrak i kabelom za izvlačenje. Bila je odrezana na oko šest stopa od kacige.Sloj blata i sluzi na ronilačkom odijelu pokazivao je da tu leži mnogo godina. Pitt izvadi nož pričvršćen za desno bedro i odvije propeler koji je držao vizir kacige. Ovaj polako popusti i Pitt ga ukloni prstima. On otvori vizir i osvijetli unutrašnjost. Glava je još zadržala ostatke kose i mesa, zaštićena od destruktivnoga morskog života gumenim odijelom i sigurnosnim ventilima.Pitt i njegova družina nisu bili prvi koji su pokušali saznati strašnu Kiklopovu tajnu. Netko drugi je već došao i odnio blago La Dorade.

Poglavlje XXII

Pitt pogleda na svoj sat i izračuna vrijeme dekompresije. Doda još jednu minutu svakom zaustavljanju kao sigurnosnu marginu za eliminiranje mjehurića plina iz krvi i tkiva i sprječavanje agonije ronilačke bolesti.Nakon napuštanja Kiklopa zamijenili su gotovo prazne zračne spremnike spremnicima iz rezerve koje su smjestili pokraj kontrolne kabine, te počeli polako izranjavati na površinu. Nekoliko stopa dalje, Gunn i Giordino dodali su zrak svojim kompenzatorima plutanja kako bi održali traženu dubinu dok nose težak svežanj.Ispod njih, u vodenom sumraku, Kiklop je ležao napušten i osuđen na zaborav. Prije no što prođe drugo desetljeće, njegovi hrđavi zidovi će se urušiti, a stoljeće kasnije, nemirno morsko dno pokrit će ostatke pokrovom blata, ostavljajući samo nekoliko komada koraljima prekrivenih predmeta da označe grob.Iznad njih površina je bila vrtlog srebra. Na sljedećoj dekompresijskoj stanici počeli su osjećati udare golemih valova i morali su se boriti da ostanu zajedno. Nisu mogli stati na dubini od dvadeset stopa. Njihova zaliha zraka bila je gotovo potrošena i u dubini ih je čekala jedino smrt utapljanjem. Nisu imali alternative nego da izrone i riskiraju na oluji.Jessie je izgledala mirno i pribrano.Pitt shvati da ona ne zna za opasnosti na površini. Jedina joj je misao bila da će ponovno vidjeti nebo.On izvrši zadnju provjeru vremena i pokaže palcem prema gore. Počeli su izronjavati kao jedan, a Jessie se držala za Pittovu nogu. Gunn i Giordino vukli su svežanj. Svjetlo se pojačalo i kad je Pitt pogledao gore, iznenadio se vidjevši vrtlog pjene na samo nekoliko stopa iznad svoje glave.On izroni, i podigne ga golemi strmi zid zelenila koji ga prenese preko vrha visokog vala poput igračke iz kade. Vjetar je vrištao u njegovim ušima i pjena

mu je udarala u lice. On podigne masku i trepne očima. Nebo na istoku bilo je puno tamnih oblaka, mračnih poput ugljena, koji su letjeli iznad sivozelenog mora. Brzina približavajuće oluje bila je nevjerojatna. Činilo se da skače s jednog obzorja na drugo.Jessie izroni kraj njega i pogleda široko otvorenih očiju crnu naoblaku koja je jurila prema njima. Ona ispljune regulator zraka i reče Što je to?Uragan, vikne Pitt nadjačavši vjetar.Dolazi brže no što smo mislili.O, Bože, dahne ona.Skinite svoje utege i spremnike za zrak, reče on.Ostalima nije trebao reći ništa. Već su skinuli svoju opremu i otvarali zavežljaj. Oblaci su jurili iznad njih i oni se nađu u sumračnom svijetu bez boja. Bili su zapanjeni divljinom atmosferske sile. Vjetar iznenada udvostruči jačinu, ispunivši zrak pjenom i razbijajući krijeste valova.Zavežljaj koji su tako brižljivo nosili sa sobom iz Prosperteera naglo se napuše u čamac s izvanbrodskim motorom od dvadeset konjskih snaga zatvorenim u vodonepropusnom plastičnom omotaču. Giordino se otkotrlja na stranu, praćen Gunnom, i oni frenetično pokidaju omot motora. Divlji vjetrovi odvlačili su čamac od Pitta i Jessie. Razmak je rastao opasnom brzinom.Sidro vikne Pitt. Baci sidro!Gunn je jedva čuo Pitta u zavijajućem vjetru. On podigne platnenu vreću u obliku stošca preko ruba. Na jednom kraju bila je željezna karika. Uzme uže privezano za pramac čamca i provuče gakroz kariku. Kad je sidro počelo vući čamac prema dolje, on se okrene na vjetru i uspori. Dok je Giordino radio oko motora, Gunn baci uže Pittu, koji ga zaveže ispod Jessienih ruku. Dok ju je Gunn vukao prema čamcu, Pitt je plivao iza nje, a valovi su mu prelazili iznad glave. Maska mu je ispala s glave i slana pjena bičevala mu je oči. On udvostruči svoje napore vidjevši da more odnosi čamac brže no što on pliva.Giordinove mišićave ruke uhvate Jessieno zapešće i on je povuče u čamac bez napora, kao da je bakalar od deset funta. Pitt je stisnuo oči u tanke proreze. Više je osjetio nego vidio uže koje mu je palo preko ramena. Vidio je Giordinovo nasmiješeno lice kako se naginje sa strane, i velike ruke koje drže uže. Zatim je ležao na dnu čamca koji se divlje bacakao, dašćući i trljajući sol iz očiju.Još trenutak i bio bi izvan dohvata užeta, vikne Giordino.Vrijeme leti kad se zabavljaš, dovikne mu Pitt.Giordino zakoluta očima na Pittov odgovor i vrati se motoru.Neposredna opasnost koja im je prijetila bila je sve veća. Dok se ne aktivira motor koji bi pružio malu razinu stabilnosti, valovi bi ih mogli prevrnuti. Pitt i Gunn spustili su u more vreće s balastom na užadi, koje su privremeno smanjile prijetnju.Snaga vjetra bila je nezemaljska. Udarao im je u glave i tijela, a pjena im je bičevala tijela kao da dolazi iz topa za raspršivanje pijeska. Mali čamac savijao se pod pritiskom bijesnog mora i vrtio u pandžama oluje, ali nekako se nije prevrtao.Pitt klekne na tvrdi gumeni pod, držeći uže desnom rukom, te okrene leda vjetru. Zatim pruži lijevu ruku. Bio je to stari mornarski trik koji je uvijek palio na sjevernoj hemisferi. Njegova lijeva ruka pokazivala je središte oluje.Bili su malo izvan centra, procijenio je. Neće imati zaštitu relativne mirnoće u oku uragana. Njegova glavna putanja ležala je dobrih četrdeset milja sjeverozapadno. Najgore je tek trebalo doći.Prekrije ih val, a zatim drugi dva u brzom slijedu koji bi slomili leda većem, rigidnijem brodu. Ali čvrsti čamac na napuhavanje otresao je vodu i vratio se na površinu poput zaigranog tuljana. Svi su uspjeli održati čvrst hvat i nitko

nije izbačen preko ruba u vodu.Konačno Giordino signalizira da se motor pokrenuo. Nitko ga nije mogao čuti u zavijanju vjetra.Pitt i Gunn brzo izvuku sidro i vreće s balastom.Pitt stavi šaku oko usta i vikne u Giordinovo uho Kreni u smjeru oluje!Bilo je nemoguće zauzeti bočni kurs. Kombinirana snaga vjetra i vode bi ih prevrnula. Pokušati krenuti ravno u oluju značilo bi napor koji čamac ne bi preživio. Jedina nada bila je krenuti putem najmanjeg otpora.Giordino mrko klimne i gurne ručku gasa. Čamac se oštro nagne i jurne naprijed preko mora koje je potpuno pobijelilo od pjene. Svi su se priljubili na pod, osim Giordina. On je sjedio s rukom omotanom uzetom, držeći upravljačku ručku motora slobodnom rukom.Dnevno svjetlo polako je slabilo i noć će se spustiti za sat vremena. Zrak je bio vruć i težak, što je otežavalo disanje. Zid vode smanjivao je vidljivost na manje od tristo jarda. Pitt posudi Gunnovu ronilačku masku i podigne glavu iznad pramca. Bilo je to kao da je stajao pod Nijagarinim slapovima gledajući uvis.Giordino osjeti ledeni očaj dok se uragan u punom bijesu bacao na njih. Bilo je pravo čudo što su preživjeli tako dugo. Borio se protiv mora u stanju kontrolirane užurbanosti, očajnički čuvajući njihovu malu oazu od valova. Neprestano je mijenjao gas, pokušavajući voziti iza visokih krijesta, gledajući oprezno preko ramena svakih nekoliko sekunda udolinu u valu trideset stopa ispod i iza njih.Znao je da je kraj blizu, imali su možda sat vremena uz veliku sreću. Bilo bi lako okrenuti čamac u oluju i odmah završiti sve. Dozvoli si brz pogled na druge, te ugleda osmijeh ohrabrenja na Pittovim usnama. Ako se njegov dugogodišnji prijatelj osjećao kao da je blizu smrti, nije to pokazivao. Pitt mu veselo mahne i nastavi gledati preko pramca. Giordino se morao pitati što gleda.Pitt je proučavao valove. Bili su sve viši i strmiji, a vjetar je bacao bijele konje od pjene s vrhova u sljedeću udolinu. Procijenio je udaljenost između krijesta i zaključio da se grupiraju poput prednje linije marširajuće kolone koja usporava korak.Dno se približavalo. Oluja ih je nosila u pliće vode.Pittove oči naprezale su se da prodru kroz kaotični vodeni zid. Polako, kao kad se razvija crnobijela fotografija, sjenovite prilike počnu poprimati oblike.Prva slika koja mu je prošla kroz um bila je slika zaprljanih zubiju, crnih kutnjaka ostruganih bijelom pastom. Slika se izoštri u tamne stijene koje su valovi zasipali velikim eksplozijama bjeline. Promatrao je kako voda leti u nebo kad je povratni val uradio u dolazeći zid. Zatim, kad se prizor privremeno smirio, on primijeti niski greben koji se pružao paralelno sa stijenama koje su formirale prirodni zid ispred široke plaže. To je morao biti kubanski otok Cayo Santa Maria.Pitt nije imao problema vizualizirati novu noćnu moru tijela razderana na komade na koraljnom grebenu ili razbijena na stijenama. On obriše sol s maske i ponovno pogleda. I tada ugleda sitnu priliku da prežive oluju.I Giordino ju je vidio mali prolaz između stijena. On krene prema njemu, znajući da ima veće izglede da provuče konac kroz ušicu igle u uključenoj perilici za rublje.U sljedećih trideset sekunda oluja ih je odnijela stotinu jarda. More iznad grebena kipjelo je u pjeni, a brzina vjetra narasla je tako da se od pjene nije ništa vidjelo. Jessieno lice je pobijelilo, a tijelo se ukočilo. Njene oči na trenutak su uhvatile Pittov pogled, uplašen, ali samopouzdan. Njegova ruka uhvati njen struk i stisne ga.Snažan val ih udari poput lavine na planini. Propeler motora podigao se iznad

površine, ali njegovo zujanje nije se čulo u buci valova. Gunn otvori usta kako bi viknuo upozorenje, ali ništa se nije čulo. Val se savio oko čamca i udario ih fantastičnom snagom. Gunn pusti uže, i Pitt ga ugleda kako leti kroz zrak poput zmaja na pokidanoj uzici.Čamac je preletio greben u oblaku pjene. Koralji su razrezali gumeno tijelo prodrijevši u zračne komore niti britve ne bi bolje obavile posao. Kamenito dno je prolazilo ispod njih. Nekoliko trenutaka bili su potpuno potopljeni. Zatim, mali čamac se konačno pojavi na površini iza grebena na samo pedeset jarda otvorenog mora koje ih je dijelilo od tamne, vlažne obale.Gunn pljusne u vodu na nekoliko stopa udaljenosti, hvatajući dah. Pitt posegne prema njemu, uhvati ga za rameni remen njegovog kompenzatora plutanja i izvuče ga na palubu. Spas je stigao u zadnji čas. Sljedeći val došao je urlajući preko grebena poput krda divljih životinja koje bježe pred šumskim požarom.Giordino se odlučno držao motora, koji je zujao izvlačeći iz sebe svaki djelić snage. Nije trebalo biti vidovit da bi se znalo kako će se čamac raspasti na komadiće. Na površini ga je držao samo još zrak zarobljen u komorama.Bili su gotovo nadohvat prolaza između stijena kad ih zahvati val. Bio je strm i dvostruko veći od ostalih brzina mu je rasla dok je jurio prema stjenovitoj obali.Pitt pogleda gore. Zlokobni vrh bio je iznad njega a voda je kuhala u podnožju kao u kotlu. Čamac je gurnut ispred vala, i jedan kratki trenutak Pitt pomisli da će prijeći preko vrha prije no što se slomi. Ali, val se iznenada presavije i prevrne naprijed, udarivši u stijene uz zvuke grmljavine, odbacivši rastrgani čamac i ljude u njemu u zrak.Pitt začuje kako Jessie vrišti u daljini. Zvuk mu je jedva dopro kroz omamljeni um, i on pokuša odgovoriti, ali tad se sve zamuti. Čamac padne s takvom silinom da je motor otrgnut i bačen na obalu. Nakon toga Pitt se nije više ničeg sjećao. Crni vrtlog se otvori i usiše ga.

Poglavlje XXIII

Čovjek koji je bio pokretačka sila kolonije Jersey ležao je na uredskom kauču u skrivenom štabu projekta. Odmarao je oči i koncentrirao se na sastanak s predsjednikom na terenu za golf.Leonard Hudson prokleto je dobro znao da predsjednik neće sjediti mirno i strpljivo čekati novi kontakt. Izvršni šef bio je čovjek koji ništa nije prepuštao sreći. Iako Hudsonovi izvori u Bijeloj kući i obavještajnim agencijama nisu izvijestili o znakovima istrage, bio je siguran da predsjednik smišlja način da prodre u unutarnju jezgru.Gotovo je osjećao bacanje mreže.Njegova tajnica tiho pokuca na vrata i otvori ih. Oprostite na upadanju, ali gosp. Steinmetz je na zaslonu i želi govoriti s vama.Stižem za minutu.Hudson preuredi svoje misli dok je vezivao cipele. Poput računala, isključio se iz jednog problema i prizvao drugi. Nije se veselio borbi sa Steinmetzom, iako je čovjek bio udaljen četvrt milijuna milja.Eli Steinmetz bio je vrsta inženjera koji je prelazio preko prepreka kreirajući mehaničko rješenje i gradeći ga vlastitim rukama. Njegov talent za improvizaciju bio je razlog što ga je Hudson izabrao za vodu kolonije Jersev. Završio je Caltech i magistrirao na MITu, te nadzirao građevinske projekte u pola zemalja na svijetu, čak i u Rusiji.Kad mu je unutarnja jezgra ponudila da sagradi prvo ljudsko naselje na tlu Mjeseca, Steinmetz je razmišljao gotovo tjedan dana, dok mu se um borio sa zastrašujućom idejom i logikom takvog projekta. Konačno, prihvatio je, ali pod vlastitim uvjetima.Jedino je on mogao, odabrati posadu koja će živjeti na Mjesecu. Neće biti

pilota niti astronauta zvijezda. Svi svemirski letovi bit će upravljani kontrolom sa Zemlje ili računalima. Samo ljudi čije su kvalifikacije vitalne za konstrukciju baze bit će uključeni. Osim Steinmetza, prva trojica koji će pokrenuti koloniju bili su solarni i strukturalni inženjeri. Mjesecima kasnije, došli su biologliječnik, geokemijski inženjer, i hortikulturalist. Drugi znanstvenici i tehničari stizali su kad bi zatrebalo njihovo posebno znanje i vještine.U početku su Steinmetza smatrali prestarim. Imao je pedeset tri godine kad je zakoračio na Mjesec, a sada je imao pedeset devet godina. Ali Hudson i ostali članovi unutarnje jezgre cijenili su iskustvo, a ne mladost i nikada nisu zažalili zbog odluke.Sada je Hudson gledao Steinmetza na videomonitoru ovaj je u ruci držao bocu s rukom napisanom etiketom. Za razliku od ostalih kolonista, Steinmetzovo lice bilo je bez brade, a glava mu je bila glatko obrijana. Njegova koža imala je tamnu boju koja je odgovarala crnim očima. Bio je peta generacija američkih Židova, ali mogao bi bez problema proći kao musliman.Što kažete o samodostatnosti?, reče Steinmetz.Chateau Lunar Chardonnav, 1989. Ne baš najbolje godište. Bilo je grožđa samo za četiri boce. Trebali smo dozvoliti da vinova loza zrije još jednu godinu, ali postali smo nestrpljivi.Vidim da ste napravili i vlastitu bocu, primijeti Hudson.Da, naš kemijski laboratorij je potpuno funkcionalan. Povećali smo proizvodnju do toga da možemo procesirati gotovo dvije tone lunarnog materijala u dvije stotine funta metala ili pet stotina funta stakla za petnaest dana.Steinmetz je naizgled sjedio na dugom ravnom stolu u sredini male spilje. Nosio je tanku platnenu košulju i kratke hlače za trčanje.Izgledate kao da vam je ugodno, reče Hudson.Naš prvi prioritet kad smo sletjeli, reče Steinmetz, smiješeći se. Sjećate se?Zapečatiti ulaz u spilju i napraviti pritisak u unutrašnjosti kako biste mogli raditi u ugodnoj atmosferi bez skafandera.Nakon osam mjeseci života u tim prokletim stvarima, ne možete zamisliti kakvo je olakšanje odjenuti normalnu odjeću.Murphy je pozorno pratio vaše temperature i kaže da zidovi spilje povećavaju stopu apsorpcije topline. Sugerira da pošaljete čovjeka van i spustite kut solarnih kolektora za pola stupnja.Pobrinut ću se za to.Hudson zastane. Neće još dugo trajati, Eli.Mnogo se promijenilo na Zemlji otkako sam otišao?Prilično je isto, samo više smoga, prometa i ljudi.Steinmetz se nasmije. Pokušavate me nagovoriti na produljenje boravka, Leo?Ne bih niti sanjao o tome. Bit ćete najveći čovjek od Lindbergha kad se pojavite ni od kuda.Zapakirat ću sve naše bilješke i osigurati ih u lunarnom vozilu dvadeset četiri sata prije polijetanja.Nadam se da nemate namjeru otvoriti lunarno vino na povratku.Ne, održat ćemo oproštajnu zabavu dovoljno rano da stignemo pročistiti sav alkohol iz tijela.Hudson je pokušavao doći do teme postrance, ali odluči da je bolje biti izravan. Morat ćete se nositi s Rusima prije polaska, reče on monotono.Već smo to prošli, odgovori Steinmetz čvrsto. Nema razloga vjerovati da će sletjeti unutar dvije tisuće milja od kolonije Jersev.Onda ih potražite i uništite. Imate oružje i opremu za takvu ekspediciju. Njihovi znanstvenici neće biti naoružani. Zadnja stvar koju očekuju je napad ljudi s Mjeseca.Momci i ja ćemo rado braniti naše naselje, ali nećemo pobiti nenaoružane ljude koji nam nisu nikakva prijetnja.

Slušajte me, Eli, reče Hudson. Postoji prijetnja, vrlo stvarna. Ako Sovjeti nekako otkriju postojanje kolonije Jersev, mogu se jednostavno useliti. Kad se vi sa svojim ljudima vratite na Zemlju dvadeset i četiri sata nakon što astronauti slete, kolonija će biti napuštena i sve će biti njihovo.Shvačam to kao i vi, reče Steinmetz grubo, i mrzim tu pomisao. Ali tužna je činjenica da ne možemo odgoditi odlazak. Dogurali smo se do granica i preko njih. Ne mogu narediti ovim ljudima da ostanu još šest mjeseci ili godinu, ili dok vaši prijatelji ne pozovu drugu letjelicu da nas spusti na Zemlju. Krivi su loša sreća i Rusi, koji su pustili informaciju o slijetanju na Mjesec tek nakon što je bilo prekasno da mi promijenimo vrijeme povratka.Mjesec nam pripada, reče Hudson ljutito. Ljudi iz Sjedinjenih Država prvi su hodali njegovim tlom, i prvi smo ga kolonizirali. Za Boga miloga, Eli, ne prepuštajte sve hrpi lopovskih komunista.Prokletstvo, Leo, ima dovoljno Mjeseca za sve. Osim toga, ovo baš i nije rajski vrt. Izvan ove spilje, dnevne i noćne temperature mogu varirati i za dvije stotine pedeset stupnjeva Celzija. Gledajte, čak i da astronauti naiđu na našu koloniju, neće pronaći zlatnu žilu informacija. Svi naši podatci idu na Zemlju s nama. Ono što ostavimo možemo uništiti.Ne budite budala. Zašto uništavati ono što mogu upotrijebiti sljedeći kolonisti, trajni kolonisti, koji će trebati svaku pomoć koju mogu dobiti?Gledajući monitor ispred sebe, Steinmetz je mogao vidjeti crvenilo na Hudsonovom licu udaljenom 240 tisuća milja.Moj stav je jasan, Leo. Branit ćemo koloniju ako treba, ali ne očekujte da ubijemo nevine astronaute. Jedno je pucati u svemirsku sondu bez ljudi, a drugo pobiti ljudska bića koja hodaju terenom na koji svi imamo pravo.Nakon te izjave nastane neugodna tišina, ali upravo je to Hudson očekivao od Steinmetza. Čovjek nije bio kukavica. Daleko od toga. Hudson je dobio izvješća o mnogim borbama i svađama. Steinmetz je mogao biti bačen na pod, ali kad bi ustao na noge, njegov bi bijes zakuhao, i mogao se boriti poput deset vragova. Oni koji su prenosili tu legendu izgubili su broj saluna koje je demolirao.Hudson prekine čaroliju. Pretpostavimo da se sovjetski astronauti spuste na pedeset milja? Hoće li vam to dokazati da namjeravaju okupirati koloniju?Steinmetz se premjesti na svome kamenom stolcu, neodlučan odgovoriti. Morat ćemo čekati i vidjeti.Nitko nikada nije dobio bitku u defanzivi, pouči ga Hudson.Ako je njihovo sletište u blizini i pokažu znakove da će krenuti na koloniju, hoćete li prihvatiti kompromis i napasti?Stainmetz pogne obrijanu glavu. Kako inzistirate da me pritisnete uza zid, nemam mnogo izbora.Ulozi su preveliki, reče Hudson. Uopće nemate izbora.

Poglavlje XXIV

Magla u Pittovom mozgu se podigne, i njegova osjetila vrate se u život poput svjetala na upravljačkoj ploči. Borio se da podigne kapke i fokusira na najbliži predmet. Dobrih pola minute zurio je u naboranu kožu svoje lijeve ruke, a zatim u narančasti brojčanik svojeg sata kao da ga vidi prvi put. Kazaljke su pokazivale šest sati i trideset četiri minute. Prošlo je samo dva sata otkako su pobjegli iz uništene kontrolne kabine. Činilo se poput cijelog života sve je bilo tako nestvarno.Vjetar je još urlao na moru, brzinom ekspresnog vlaka, i morska pjena kombinirana s kišom udarala mu je u leda. Pokuša se podići na ruke i koljena, ali noge su mu bile kao okovane. On se okrene i pogleda dolje. Bili su napola ukopani pod pijeskom na plaži što su ga nagurali valovi.Ležao je mirno još nekoliko trenutaka, vraćajući snagu, kao iscrpljena i izubijana naplavina bačena na obalu. Stijene su se dizale oko njega poput

stražara. Njegova prva stvarno svjesna misao bila je da je Giordino uspio, proveo ih je kroz ušicu igle.Zatim negdje kroz zavijajući vjetar začuje slab Jessien zov. On otkopa noge i podigne se na koljena, teturajući pod vjetrom, pljujući slanu vodu koja mu je ušla u nos, usta i grlo.Napola puzeći, napola posrćući preko pijeska, pronađe Jessie kako zbunjeno sjedi, kose opuštene na ramenima.Gunnova glava bila je u njenom krilu. Ona ga pogleda izgubljenim očima koje se iznenada rašire s olakšanjem.O, hvala Bogu, promrmlja ona, a riječi joj priguši oluja.Pitt je zaštitnički zagrli oko ramena. Zatim pogleda Gunna.Bio je u polusvjesnom stanju. Slomljeni članak natekao mu je poput nogometne lopte. Iznad linije kose imao je ružnu porezotinu, a tijelo mu je bilo porezano koraljima na tucet mjesta ali, bio je živ i njegovo je disanje bilo duboko i mirno.Pitt zakloni oči i pogleda plažu. Giordina nije bilo na vidiku. U početku, Pitt je odbijao povjerovati. Sekunde su prolazile dok je stajao ukopan, tijela oslonjenog na olujni vjetar, gledajući očajnički u tamu. Uhvati tračak narančastog u jednom valu, i odmah prepozna rastrgano truplo čamca na napuhavanje. Bio je uhvaćen u povratni val, te se vraćao i udaljavao od obale. Pitt krene u vodu do bokova, ne primjećujući valove koji su se valjali oko njega. On zaroni ispod čamca i ispruži ruke, pipajući poput slijepca. Njegovi prsti pronađu samo poderanu tkaninu. Tjeran potrebom da se potpuno uvjeri, on povuče čamac prema obali.Veliki val uhvati ga nespremnog i udari u leda. Nekako je uspio ostati na nogama i dovući čamac u pliću vodu. Kad je pokrivač od pjene nestao, on vidje par nogu kako vire ispod čamca. Šok, nevjerica i fanatično odbijanje da prihvati Giordinovu smrt prođe kroz njegov um. Frenetično, neosjetljiv na udare uragana, on pokida ostatke čamca, otkrivši Giordinovo tijelo okrenuto prema gore, s glavom u komori za plutanje. Nada mu se vrati, a zatim ga optimizam pogodi poput udarca u trbuh.Giordino je možda živ. Pitt ukloni unutrašnju tkaninu i sagne se nad Giordinovo lice, bojeći se da će biti beživotno plavo. Ali u njemu je bila boja, i dah kratak i plitak, ali bio je tu. Mali Talijan nevjerojatno je preživio pomoću zraka iz komore za plutanje.Pitt se iznenada osjeti iscrpljeno do kostiju. Bio je fizički i emocionalno potrošen. Umorno se zanese, dok ga je vjetar pokušavao srušiti. Samo čvrsta odlučnost da spasi sve ga je tjerala dalje. Polako, ukočeno zbog bezbroj porezotina i masnica, on stavi ruke pod Giordina i podigne ga. Mrtva težina Giordinovog tijela od sto sedamdeset pet funta činila mu se poput tone.Gunn se osvijestio i sjeo kraj Jessie. On upitno pogleda Pitta, koji je hodao preko plaže noseći Giordinovo nepokretno tijelo.Moramo pronaći zaklon od vjetra, vikne Pitt glasa hrapavog od slane vode. Možeš li hodati?Ja ću mu pomoći, vikne Jessie. Ona stavi ruke oko Gunnovog struka, upre se nogama u pijesak i podigne ga gore.Dašćući pod teretom, Pitt krene prema liniji palminih stabala na rubu plaže. Svakih dvadeset koraka on pogleda natrag. Jessie je nekako pronašla svoju ronilačku masku, pa je jedina mogla držati oči otvorene i vidjeti ispred sebe. Podržavala je gotovo polovicu Gunnove težine dok je on teško šepao kraj nje, zatvorenih očiju, vukući nateklo stopalo.Stigli su do drveća, ali to ih nije zaštitilo od uragana. Vihor je savijao vrhove palma gotovo do zemlje, a njihovo lišće cijepalo se poput papira u stroju za rezanje. Kokosovi orasi otrgnuti su iz svojih grozdova, udarajući o zemlju snagom topovskih kugla i podjednako smrtonosno. Jedan okrzne Pittovo rame, razderavši mu izloženu kožu. Bilo je to kao da trče ničijom zemljom na

bojnom polju.Pitt je pognute glave trčao postrance, gledajući zemlju ispred sebe. A tada naglo naleti na žičanu ogradu. Jessie i Gunn mu priđu i zaustave se. On pogleda desno i lijevo, ali ne pronađe prolaz. Pokušati se popeti preko nje bilo je nemoguće. Ograda je bila visoka barem deset stopa, a na vrhu je bila bodljikava žica pod kutom. Pitt primijeti i mali porculanski izolator i shvati da je ograda pod naponom.Kojim putem?, vikne Jessie.Ti vodi, vikne joj Pitt u uho. Ja jedva vidim.Ona klimne na lijevo i krene s Gunnom koji je šepao kraj nje. Teturali su naprijed, a svaki korak im je otežavala neumorna snaga vjetra.Deset minuta kasnije, prešli su samo pedeset jarda. Pitt nije mogao mnogo dalje. Njegove ruke su trnule i počeo je puštati Giordina. On zatvori oči i naslijepo počne brojiti korake, ostajući u ravnoj liniji, dodirujući desnim ramenom žicu, siguran da je uragan presjekao električno napajanje.Čuo je kako Jessie nešto viče, i otvori jedno oko u uskom prorezu. Ona je snažno pokazivala prema naprijed.Pitt padne na koljena, blago spusti Giordina na tlo i pogleda kraj Jessie. Divlji vjetar iščupao je palmino stablo i bacio kroz zrak poput nekog monstruoznog koplja, srušivši ogradu na pijesak.Noć se naglo spustila i nebo je pocrnjelo. Naslijepo su prešli preko srušene ograde, teturajući i padajući tjerani instinktom i nekom unutrašnjom disciplinom koja im nije dozvolila da legnu i odustanu. Jessie je hodala na čelu. Pitt je nosio Giordina preko ramena i držao se za pojas Gunnovih plivaćih hlača da se ne odvoje.Sto jarda, zatim još sto jarda, i iznenada Gunn i Jessie propadnu u zemlju kao da su progutani. Pitt pusti Gunna i padne unatrag, stenjući kad je Giordinova težina pala na njegove grudi, izbivši mu zrak iz pluća. On se izvuče ispod Giordina i ispruži ruku u mrak dok nije osjetio prazninu.Jessie i Gunn pali su niz strmu osam stopa visoku padinu na potopljeni put. Mogao je vidjeti njihove nejasne obrise na hrpi.Jeste li povrijeđeni?, pozove ih.Već nas toliko boli da ne znamo, Gunnov glas bio je prigušen vjetrom, ali ne toliko da se nije čulo kako izgovara riječi kroz stisnute zube.Jessie?U redu sam... mislim.Možeš li mi pomoći s Giordinom?Pokušat ću.Pošalji ga dolje, reče Gunn. Možemo to.Pitt dovuče Giordinovo mlohavo tijelo preko ruba strmine i spusti ga polako. Ostali su ga držali za noge dok Pitt nije sišao dolje i preuzeo teško tijelo. Kad je Giordino ležao udobno na zemlji, Pitt pogleda oko sebe.Potopljeni put pružio im je zaklon od oluje. Pijesak je prestao letjeti zrakom i Pitt je konačno mogao otvoriti oči. Površina ceste bila je napravljena od zdrobljenih školjaka i činila se zapuštenom. Nigdje se nije vidio tračak svjetla, što i nije bilo iznenađujuće kad se pretpostavi da su se svi lokalni stanovnici maknuli s obale prije no što je uragan udario punom snagom.Jessie i Gunn bili su na kraju snaga, dišući kratko i izmučeno. Pitt je bio svjestan svojeg brzoga i teškog disanja i srca koje mu jetuklo poput parnog stroja pod opterećenjem. Bio je iscrpljen i prebijen kao i oni, ali činilo mu se poput raja to ležanje iza barijere koja zaustavlja snagu oluje.Nakon dvije minute Giordino počne jaukati. Zatim polako sjedne i pogleda oko sebe, ne vidjevši ništa.Isuse, mračno je, promrmlja za sebe, dok mu je um izlazio iz magle.Pitt klekne kraj njega i reče Dobrodošao natrag u zemlju hodajućih mrtvaca.

Giordino podigne ruku i dodirne Pittovo lice u mraku. Dirk?Glavom i bradom.Jessie i Rudi?Oboje su tu.Gdje smo?Na milju od obale. Pitt nije pokušavao objasniti kako su preživjeli iskrcavanje i stigli do ceste. To se moglo ostaviti za kasnije.Gdje te boli?Posvuda. Grudni koš mi gori. Mislim da mi je lijevo rame iščašeno, jedna noga iskrivljena u koljenu, a osnova lubanje vraški pulsira.On opsuje. Prokletstvo, zabrljao sam. Mislio sam da nas mogu provesti kroz stijene. Oprosti što nisam uspio.Bi li mi vjerovao da ti kažem kako bismo svi bili hrana za ribe da nije bilo tebe? Pitt se nasmiješi i blago dodirne Giordinovo koljeno, pretpostavivši da se radi o puknutoj tetivi. Zatim mu pogleda rame. Ne mogu učiniti ništa za tvoja rebra, koljeno, ili debelu lubanju, ali rame ti je iščašeno, i ako si raspoložen, mislim da ga mogu vratiti na mjesto.Čini mi se da si mi to napravio kad smo u školi igrali ragbi. Timski liječnik je podigao frku. Rekao je da si mu to trebao prepustiti.Zato što je bio sadist, reče Pitt uhvativši Giordinovu ruku.Spreman?Naprijed, otrgni je.Pitt povuče ruku i zglob skoči na mjesto uz glasan prasak. Giordino zastenje, a zatim uzdahne s olakšanjem. Pitt je pipao u mraku kraj ceste dok nije našao čvrstu granu pokidanu s malog bora,te je da Gunnu da je koristi kao štaku. Jessie je uhvatila jednu Gunnovu ruku da ga smiri, a Pitt je podigao Giordina na zdravu nogu i podržao ga rukom oko struka.Sada je on vodio, mentalno bacivši novčić i krenuvši desno, blizu visokog nasipa koji je štitio njihovo kretanje od napada oluje. Sada je kretanje bilo lakše. Nije bilo dubokog pijeska, palih stabala, čak niti kiše nošene vjetrom da ih muči, jer je zbog ruba strmine kiša padala preko njihovih glava. Pod njima je bila samo ravna cesta koja ih je vodila u tamu.Nakon jednog sata Pitt zaključi da su prošli milju. Htio je narediti odmor kad se Giordino iznenada ukoči i stane tako neočekivano da je izgubio Pittovu podršku i pao na cestu.Roštilj vikne on. Njušite ga? Netko peče govedinu.Pitt onjuši zrak. Miris je bio slab, ali bio je tu. On podigne Giordina i krene naprijed. Miris odrezaka na ugljenu bio je jači svakim korakom. Nakon još pedeset jarda naišli su na masivna željezna vrata čije su reze oblikovane poput delfina. Zid sa slomljenim staklom na vrhu širio se u tamu s obje strane u sredini je bila stražarnica. Nije bilo iznenađujuće što je prazna.Vrata koja su bila visoka dobrih dvanaest stopa, bila su zaključana, ali vanjska i unutarnja vrata stražarnice bila su otvorena, pa oni udu. Nedugo nakon njih, cesta je završavala u kružnom prilazu koji se nalazio ispred nečega što je u mraku izgledalo poput velike humke. Kad su se približili, vidjeli su da se radi o strukturi sličnoj dvorcu čiji su krov i tri strane bili pokriveni pjeskovitom zemljom i zasađeni malim palmama i domaćim grmljem. Samo je prednji dio zgrade bio izložen, ogoljen bez prozora, s jednim golemim mahagonijskim vratima na kojima su bile izrezbarene ribe.Podsjeća me na zakopani egipatski hram, reče Gunn.Da nema ukrašenih vrata, reče Pitt, pretpostavio bih da se radi o nekome vojnom skladištu.Jessie ih ispravi. Izolacijska kuća. Zemlja je idealna izolacija od temperature i vremenskih uvjeta. Isti princip kao stare zemljane kuće u ranoj američkoj preriji. Znam arhitekta koji se specijalizirao za njihovo

dizajniranje.Izgleda napušteno, primijeti Giordino.Pitt pritisne kvaku. Ona se okrene. On otvori vrata. Aroma hrane dođe negdje iz unutrašnjosti.Ne miriši napušteno, reče Pitt.Predvorje je bilo popločeno pločicama sa španjolskim motivom, osvijetljeno s nekoliko velikih svijeća na visokim stalcima. Zidovi su bili blokovi crne lave i jedini ukras bila je strašna slika čovjeka koji visi iz zubatih usta zmijolikoga morskog čudovišta. Oni udu i Pitt zatvori vrata za sobom.Iz nekog čudnog razloga, zavijanje oluje i umorno disanje doprinosilo je mrtvačkoj mirnoći kuće.Ima li koga kod kuće?, pozove Pitt.Ponovi pitanje još dva puta, ali njegov jedini odgovor bila je sablasna tišina. Mračni hodnik ih je zvao, ali Pitt je oklijevao. Novi miris napadne njihove nosnice. Dim duhana. Jači od gotovo smrtonosnog plina koji su proizvodile cigare admirala Sandeckera. Pitt nije bio stručnjak, ali znao je da skupe cigare smrde gore od jeftinih. On pretpostavi da dim dolazi od vrhunskih havana.Okrene se ostalima. Što mislite?Imamo li izbora?, upita Giordino.Dva, odgovori Pitt. Možemo izići van dok još možemo i riskirati na uraganu. Kad počne zamirati, možemo pokušati ukrasti čamac i krenuti natrag prema Floridi...Ili se predati milosti Kubanaca, prekine ga Gunn.Na to se sve svodi.Jessie zavrti glavom i pogleda ga toplim, nježnim očima. Ne možemo se vratiti, reče ona tiho bez tragova straha. Oluja će umirati danima, a nitko nije u stanju preživjeti vani još četiri sata. Glasam da riskiramo s Castrovom vladom. Najgore što se može dogoditi je da nas bace u zatvor dok naši pregovaraju o puštanju.Pitt pogleda Gunna. Rudi, što ti kažeš?Nemamo mnogo izbora, Dirk. Logika je na Jessienoj strani.A1, kako ti gledaš na stvari?Giordino slegne ramenima.Reci riječ, momak, i zaplivat ću natrag u SAD. Pitt je znao da on to i misli. Ali istina je da ne možemo dugo izdržati. Boli me kad to kažem, ali mislim da je bolje da se predamo.Pitt ih pogleda, shvativši da nije mogao imati bolji tim ljudi za ovu neugodnu situaciju, i nije trebao biti vizionar da vidi kako će stvari postati vrlo neugodne.U redu, reče on s mrkim osmijehom. Upadnimo na zabavu.Krenuli su niz hodnik i uskoro prošli kroz arkadu koja se otvarala u golemu dnevnu prostoriju ukrašenu španjolskim starinama. Divovske tapiserije visjele su na zidovima, prikazujući galeone koji plove morima u sumrak ili se bespomoćno sudaraju s grebenima u oluji. Namještaj je imao pomorski izgled soba je bila osvijetljena drevnim brodskim lanternama od bakra i obojenog stakla. Kamin je isijavao pucketavom vatrom koja je zagrijavala sobu.Nigdje nije bilo niti žive duše.Sablasno, promrmlja Jessie. Naš domaćin ima užasan ukus za dekoriranje.Pitt podigne ruku da je utiša. Glasovi, reče on tiho. Dolaze iz druge arkade između ona dva oklopa.Ušli su u drugi hodnik slabo osvijetljen svijećama na svakih deset stopa. Zvuči smijeha i opscenih riječi, muških i ženskih, postali su glasniji. Svjetlo je dolazilo ispod zastora ispred njih. Zastali su na trenutak, a zatim maknuli zastor i prošli.Ušli su u dugu salu za večere s gotovo četrdeset ljudi koji se zaustave usred

razgovora i pogledaju Pitta i druge s izrazom grupe seljaka koji sreću prve izvanzemaljce.Žene su bile elegantno odjevene u večernje haljine, dok je pola muškaraca nosilo smokinge, a druga polovica vojne odore. Nekoliko slugu koji su posluživali stolove stajali su ukočeno poput slika na iznenada zamrznutom filmu. Tišina je bila gusta poput vunenog pokrivača. Bila je to scena iz hollywoodske melodrame iz tridesetih godina.Pitt shvati da on i njegovo društvo predstavljaju šokantnu sliku. Promočeni, poderane odjeće, razderane kože, slomljenih kostiju... Kosa im je bila slijepljena za glave, i izgledali su poput udavljenih štakora koje je izbacila zagađena rijeka.Pitt pogleda Gunna i reče Kako se na španjolskom kaže oprostite na smetnji?Nemam pojma. Učio sam francuski.Tada se Pitt sjeti. Većina ljudi u odorama bili su sovjetski časnici visokog ranga. Samo jedan je izgledao kao da je Kubanac.Jessie je bila u svojem elementu. Pittu nije mogla izgledati više kraljevski, čak i u safari odijelu koje je visjelo s njenog tijelu u krpama.Ima li među vama gospodina koji bi ponudio dami stolac?, upita ona.Prije no što je dobila odgovor, desetorica ljudi s ruskim pištoljima ulete u sobu i opkole ih u krugu bili su to ljudi kamenih lica i ciljali su im u trbuhe. Oči su im bile ledene, a usne stisnute. U Pittovom umu bilo je malo sumnje da su obučeni ubiti na zapovijed.Giordino, s izgledom čovjeka kojeg je pregazio kamion čistoće, bolno se uspravi do pune visine i pogleda ih. Jeste li ikad vidjeli toliko nasmiješenih lica?, upita on razgovorljivo.Ne, reče Pitt uz prijezirni smiješak. Ne od Little Big Horna.Jessie ih nije čula. Kao u transu, ona se probije kroz naoružane stražare i stane kraj vrha stola, gledajući visokoga sjedokosog čovjeka odjevenog u formalno večernje odijelo koji joj uzvrati pogled s nevjericom.Ona makne s lica vlažnu kosu i stane u sofisticirani mačji položaj. Zatim progovori tihim zapovjednim glasom Budi dobar, Ravmond, i natoči svojoj ženi čašu vina.

Poglavlje XXV

Hagen je vozio devetnaest milja istočno od središta Colorado Springsa autocestom 94 dok nije došao do Enoch Roada. Zatim skrene desno i stigne do glavnog ulaza u Ujedinjeni centar svemirskih operacija. Projekt od dvije milijarde dolara, koji se provodio na 640 ara zemlje i zapošljavao 5000 ljudi, oficira i civila, kontrolirao je sve vojne svemirske letjelice i shuttleove kao i programe satelitskog nadzora. Cijela svemirska zajednica okupila se oko centra koji je pokrivao tisuće ara sa stanovima, znanstvenim i industrijskim parkovima, te testnim postrojenjima zračnih snaga. Za deset kratkih godina, ono što je nekada bila neplodna zemlja nastanjena malim krdima stoke, postalo je svemirski centar svijeta. Hagen pokaže svoju propusnicu, doveze se na parkiralište i stane nasuprot sporednog ulaza u masivnu zgradu. Nije izišao iz auta, već otvori torbu i izvadi svoj stari notes. Okrene na stranicu s tri imena i doda četvrtoRaymond LeBaron... ne zna se gdje je.Leonard Hudson... isto.Gunnar Eriksen... isto.General Clark Fisher... Colorado Springs.Hagenov poziv hotelu Drake iz laboratorija Pattenden uzbunio je starog prijatelja iz FBIja, koji je povezao broj Ansona Jonesa s tajnom linijom u časničkoj rezidenciji zračne baze Peterson izvan Colorado Springsa. Kuća je pripadala generalu sa četiri zvjezdice Clarku Fisheru, zapovjedniku Združenog

vojnog svemirskog štaba.Predstavivši se kao inspektor za kontrolu gamadi, Hagen je od generalove žene dobio dozvolu za kretanje kućom. Srećom za njega, ona je smatrala njegov neočekivani dolazak odličnom mogućnošću da se požali na vojsku pauka koji su joj napali prostorije. On je sasluša pažljivo i obeća napasti kukce svakim mogućim oružjem u svojem arsenalu. Zatim, dok se ona zabavljala u kuhinji s unajmljenim kuharom, pokušavajući napraviti novi recept za škampe u umaku od marelica, Hagen pretraži generalovu radnu sobu.Pretraga je otkrila samo da je Fisher bio izuzetno oprezan. U njegovim ladicama, ovitcima i skrivenim pretincima nije pronašao ništa što bi moglo biti korisno sovjetskom agentu ili njemu. On odluči sačekati dok general ne ode navečer kući, i pretražiti i njegov ured u svemirskom centru. Kad je izlazio na stražnja vrata, gda Fisher je razgovarala na telefon i jednostavno mu mahne. On zastane na trenutak i začuje kako govori generalu da stane na putu kući i kupi bocu shervja.Hagen stavi notes natrag u svoju torbu i izvadi konzervu dijetne cole i debeli sendvič od salame s krastavcem omotan u masni papir s reklamama na obje strane. Temperatura se spustila kad je sunce zašlo za Stjenovite planine. Sjena vrha Pike pružala se nad ravnicom, bacajući tamni veo preko golog krajolika.Hagen nije primjećivao ljepotu prirode. Smetalo mu je što nije uspio locirati bilo kojeg člana unutarnje jezgre. Tri imena na popisu ostala su skrivena, Bog zna gdje, a četvrti je još bio nevin dok se ne dokaže suprotno. Nema čvrstih činjenica, samo telefonski broj i instinkt da je Fisher dio kolonije Jersev. Morao je biti potpuno siguran, a najvažnije je bilo to što je očajnički trebao vezu do sljedećeg čovjeka.Hagen prestane s mentalnim lutanjem, pogledavši u retrovizor. Čovjek u plavoj časničkoj odori prolazio je kroz sporedni ulaz, a vrata je otvorio narednik s pet zvjezdica, ili nekim drugim činom koji su zračne snage davale svojim ljudima. Oficir je bio visok, atletski građen, te nosio na ramenima četiri zvjezdice. Bio je zgodan na način Gregorv Pecka. Narednik ga isprati do plavog sedana zračnih snaga i otvori stražnja vrata.Nešto u tom prizoru pokrene otponac u Hagenovom umu. On se uspravi i okrene kako bi pogledao kroz bočni prozor. Fisher se upravo saginjao kako bi ušao na stražnje sjedalo svojeg auta, držeći torbu. To je bilo to. Torbu nije držao za ručku kao što bi bilo normalno. Fisher ju je držao kao loptu, pod rukom i uz grudi.Hagenu nije smetalo da promijeni svoj brižno pripremljeni plan. Improvizirao je na mjestu, brzo zaboravivši pretraživanje Fisherovog ureda. Ako iznenadna kreativna iskra ne upali, uvijek se može vratiti. On pokrene motor i krene preko parkirališta iza generalovog auta.Fisherov vozač prijeđe preko križanja i iziđe na autocestu 94 pod žutim svjetlom. Hagen se držao otraga dok se promet nije prorijedio. Zatim ubrza dok nije bio dovoljno blizu automobilu zračnih snaga da može vidjeti vozačevo lice u retrovizoru. Zadržao je taj položaj, pazeći na kontakte očima. Nije ih bilo. Narednik nije bio sumnjičav i nije provjeravao prati li ga tko. Hagen točno pretpostavi da čovjek nije obučen za defanzivnu taktiku vožnje u slučaju mogućeg napada terorista.Nakon laganog zavijanja autoceste, pojave se svjetla trgovačkog centra. Hagen pogleda svoj brzinomjer. Narednik je vozio pet milja ispod ograničenja brzine. Hagen iziđe na vanjski trak i prođe kraj njega. Ubrzao je lagano i zatim usporio kako bi ušao u prilaz trgovačkog centra, pretpostavivši da jedan od dućana prodaje alkohol i da general Fisher nije zaboravio uputu svoje žene da kupi shery.Auto zračnih snaga prođe skretanje.Prokletstvo promrmlja Hagen za sebe. Sjeti se da je piće mogao kupiti bilo

koji oficir u bazi, gdje se prodavalo mnogo jeftinije nego u dućanu.Hagena na nekoliko sekunda zadrži žena koja je pokušavala izići iz parkirališnog mjesta. Kad je konačno izišla, on jurne prema autocesti, dok su mu gume škripale.Srećom, Fisherov vozač naišao je na crveno svjetlo na sljedećem križanju i ponovno ga je prešao.On pritisne gas do daske, pokušavajući napraviti što veću razdaljinu između njih. Za dvije milje skrene na usku cestu koja je vodila do glavnih vrata zračne baze Peterson.Pokaže svoju iskaznicu vojnom policajcu s plavom beretkom i odgovarajućim svilenim šalom oko vrata i crnom kožnom futrolom s revolverom čija je drška bila od sedefa.Gdje mogu naći vojni dućan u bazi?, upita Hagen.Stražaf pokaže niz cestu. Ravno do drugog znaka stop. Zatim lijevo prema vodenom tornju. Velika siva zgrada. Ne možete je promašiti.Hagen mu zahvali i krene upravo kad je Fisherov auto stigao za njim. Držao se ograničenja brzine u bazi i došao do parkirališta samo pedeset stopa ispred Fishera. Stao je između Jeepa Wagoneera i kamiona Dodge s prikolicom koja je skrivala većinu njegovog auta. On ustane od volana, isključivši svjetla, ali ostavi motor upaljen.Generalov auto stane, u Hagen mu brzo priđe u ravnoj liniji, pitajući se hoće li Fisher izići i kupiti shery ili poslati narednika da obavi posao.Nasmiješi se za sebe. Trebao je znati da je to jasno. General je, naravno, poslao narednika.Hagen stigne do auta u istom trenutku kad je narednik ušao u dućan Jedan brzi pogled da provjeri gleda li netko u njegovom smjeru i prolazi li neki kupac iz dućana s kolicima. Stara rutina sve je čisto prođe mu kroz um.Bez najmanjeg oklijevanja i gubljena vremena, Hagen izvadi iz posebno šivanog džepa ispod jednog pazuha njegove jakne gumeni uteg, otvori stražnja vrata i zamahne rukom u kratkom luku. Bez riječi pozdrava, bez trivijalnih razgovora. Uteg pogodi Fishera točno u vrh čeljusti. Hagen uzme torbu iz generalovog krila, zatvori vrata i vrati se polako do svojeg auta. Od početka do kraja akcija nije trajala dulje od četiri sekunde.Dok se vozio prema glavnim vratima, provjeri u sebi vrijeme. Fisher će biti u nesvijesti dvadeset minuta, možda sat. Naredniku treba četiri do šest minuta da pronađe shery, plati i vrati se do auta. Još pet minuta do uzbune, ukoliko narednik primijeti da je general opljačkan na stražnjem sjedalu.Hagen je bio zadovoljan. Izići će kroz prednja vrata i biti na pola puta do zračne luke Colorado Springsa prije no što vojna policija shvati što se dogodilo.Rani snijeg počeo je padati u južnom Coloradu neposredno nakon ponoći. Prvo se topio kad bi pao na zemlju, ali uskoro se stvorio ledeni pokrov, a zatim i bijeli pokrivač. Dalje na istoku pojačao se vjetar i cestovna služba Colorada zatvorila je manje seoske putove radi snježne oluje.U malom, neoznačenom mlažnjaku Lear zaustavljenom na drugom kraju terminala, Hagen je sjedio za stolom i proučavao sadržaj generalove torbe. Većinom je to bio strogo povjerljiv materijal koji se ticao svakodnevnih operacija svemirskog centra. Jedan dosje ticao se leta svemirskog shuttlea Gettysburg, koji je lansiran iz zračne baze Vandenberg u Kaliforniji prije samo dva dana. Zabavljalo gaje što je u torbi pronašao i pornografski časopis.Ali, glavna nagrada bila je crna kožna knjiga s trideset tri imena i telefonska broja. Bez adresa i bilježaka, samo imena i brojevi podijeljeni u tri sekcije. U prvoj sekciji bilo ih je četrnaest u drugoj sedamnaest u trećoj osam.Niti jedno od imena nije bilo poznato Hagenu. Bilo je moguće da su to samo Fisherovi prijatelji i suradnici. On pogleda treći popis, a slova mu počnu

plesati pred očima od umora.Iznenada, uoči prvo ime. Ne prezime, nego ime.Šokiran što je propustio nešto tako jednostavno, tako očitu šifru da nitko ne bi posumnjao, on kopira popis u svoj notes i usporedi tri imena s točnim prezimenimaGunnar MonroeEriksenIrwin DupuyLeonard MurphyHudsonDaniel KleinSteve LarsonRay SampsonLeBaronDean BeagleClydeWard.Osam imena umjesto devet. Zatim Hagen zavrti glavom, čudeći se sebi što nije odmah shvatio da general Fisher ne mora na popis staviti svoje ime.Bio je gotovo na cilju, ali njegovo ushićenje bilo je pomućeno umorom nije spavao protekla dvadeset dva sata. Rizik otimanja Fisherove torbe isplatio se s kamatama. Umjesto jedne niti, imao je pet sve preostale članove unutarnje jezgre. Sada je morao usporediti osobna imena s telefonskim brojevima i imat će cijeli komplet.Sve je to bilo samo maštanje. Napravio je amatersku grešku nazvavši generala Clarka Fishera, odnosno Ansona Jonesa na telefon u laboratoriju Pattenden. Pokušao je to opravdati lukavim potezom da natjera zavjerenike na grešku, ali ipak je shvaćao da je to bila samo taština pomiješana s velikom dozom gluposti.Fisher će uzbuniti unutarnju jezgru, ako to već nije učinio. Hagen nije to mogao spriječiti. Šteta je počinjena. Ostalo mu je samo da ide naprijed. Gledao je tupo u daljinu kad pilot zrakoplova ude u kabinu. Oprostite što vas prekidam, gosp. Hagen, ali oluja će se pojačati. Kontrolni toranj me obavijestio da će zatvoriti zračnu luku. Ako ne poletimo sada, nećemo moći do sutra ujutro.Hagen klimne. Nema smisla ostati ovdje.Možete li mi dati odredište?Nastane kratka pauza dok je Hagen gledao svoje bilješke u notesu. Odluči ostaviti Hudsona za kraj. Osim toga, Eriksen, Hudson i Daniel Klein bili su u okviru istog telefonskog područja. On prepozna telefonski kod kraj imena Clyde Ward i odluči otići tamo zato što je to bila najbliža lokacija, samo nekoliko stotina milja južno od Colorado Springsa.Albuquerque, reče on konačno.Da, gospodine, odgovori pilot. Ako se vežete, poletjet ćemo za pet minuta.Čim je pilot nestao u kabini, Hagen se skine u gaće i spusti se na meki ležaj. Spavao je prije no što su se kotači podigli s piste.

Poglavlje XXVI

Strah koji je izazivao predsjednikov šef osoblja Dan Favvcett, u Bijeloj kući bio je golem. On je držao jednu od najmoćnijih pozicija u Washingtonu. Bio je čuvar svetišta. Doslovno svaki dokument ili poruka poslana predsjedniku morala je proći njega. Nitko, uključujući i članove kabineta i vode Kongresa, nisu mogli ući u Ovalni ured ako to Favvcett ne bi odobrio.Nije bilo slučajeva da netko, bez obzira na rang, odbije prihvatiti ne kao odgovor. Zato nije bio siguran kako reagirati kad je pogledao goruće oči admirala Sandeckera. Fawcett se nije mogao sjetiti kad je vidio čovjeka s toliko bijesa, i osjeti kako ga admiral svim snagama drži pod kontrolom. Žao mi je, admirale, reče Fawcett, ali predsjednik nema vremena. Ne mogu vas ugurati.

Pustite me unutra, reče Sandecker kroz stisnute usne.Nije moguće, odgovori Fawcett čvrsto.Sandecker polako stavi ruke na papire rasprostrte na Fawcettovom stolu i nagne se naprijed dok samo nekoliko inča nije odvajalo njihove noseve. Recite kurvinom sinu, zareži on, da je upravo ubio trojicu mojih najboljih prijatelja. I ako mi ne da prokleto dobar razlog za to, izići ću odovud, održati konferenciju za tisak i otkriti dovoljno prljavih tajna da obilježim vašu dragocjenu administraciju za ostatak njene vladavine. Je li ti to jasno, Dane?Fawcett je samo sjedio, a ljutnja nije mogla nadvladati njegov šok. Uništit ćete svoju karijeru. Zbog čega?Ne obraćaš pažnju. Ponovit ću ti opet. Predsjednik je odgovoran za smrt trojice mojih najdražih prijatelja. Jednog od njih znaš. Zove se Dirk Pitt. Da nije bilo Pitta, predsjednik bi sada počivao na dnu mora umjesto što sjedi u Bijeloj kući. A sada, želim znati zašto je Pitt poginuo. I ako me to bude koštalo karijere u NAMPu, neka bude.Sandeckerovo lice bilo je tako blizu da se Fawcett mogao zakleti da admiralova crvena brada živi vlastitim životom.Pitt je mrtav?, reče on tupo. Nisam čuo...Samo reci predsjedniku da sam ovdje, prekine ga Sandecker, a glas mu postane čeličan. Primit će me.Vijest je stigla tako naglo i hladno da se Fawcett uznemiri.Obavijestit ću predsjednika o Pittu, reče on polako.Nemoj se zamarati. Ako ja znam, zna i on. Imamo iste obavještajne izvore.Trebam vrijeme da utvrdim o čemu se radi, reče Fawcett.Nemaš vremena, reče Sandecker kameno.Predsjednikov zakon o nuklearnoj energiji dolazi na glasovanje u Senat sutra. Zamisli što bi se moglo dogoditi kad bi se senatoru Georgu Pittu reklo da je predsjednik odgovoran za smrt njegovog sina. Ne moram ti nacrtati što će se dogoditi kad senator prestane podržavati predsjednikovu politiku i počne mu se suprotstavljati.Fawcett je bio dovoljno lukav da prepozna zamku u daljini. On se odgurne od stola, sklopi ruke i pogleda ih na nekoliko trenutaka. Zatim ustane i ode u hodnik.Dođite sa mnom, admirale. Predsjednik je na sastanku s ministrom obrane Jessom Simmonsom. Trebali bi uskoro biti gotovi.Sandecker pričeka izvan Ovalnog ureda dok je Fawcett ušao, ispričao se i progovorio nekoliko tihih riječi predsjedniku. Dvije minuta kasnije, Jess Simmons iziđe van i izmijeni prijateljski pozdrav s admiralom, a za njim se pojavi Fawcett koji pozove Sandeckera unutra.Predsjednik zaobiđe stol i rukuje se sa Sandeckerom. Lice mu je bilo bezizražajno, tijelo opušteno i smireno, a inteligentne oči prihvatile su ljutiti pogled posjetitelja.On se okrene Fawcettu.Hoćeš li nas, molim te, ispričati, Dane? Htio bih nasamo razgovarati s admiralom Sandeckerom.Fawcett bez riječi iziđe van i zatvori vrata za sobom. Predsjednik pokaže fotelju i nasmiješi se. Zašto ne sjednemo i ne opustimo se?Radije bih stajao, reče Sandecker hladno.Kako želite. Predsjednik se smjesti u debelu fotelju i prekriži noge. Žao mi je zbog Pitta i ostalih, reče on bez uvoda. Nitko nije htio da se to dogodi.Mogu li vas pitati što se, dovraga, dogada?Recite mi nešto, admirale. Biste li vjerovali daje slanje posade cepelinom bilo mnogo više od lova na nestalu osobu?Samo ako imate dobro obrazloženje.A biste li vjerovali da je, osim što je tražila svojeg muža, gda LeBaron bila

dio složene prijevare kako bi se otvorila direktna linija komunikacije između mene i Fidela Castra?Sandecker je zurio u predsjednika, trenutačno primiren. Admiral se niti najmanje nije bojao vođe nacije. Vidio je previše predsjednika kako dolaze i odlaze, previše njihovih ljudskih slabosti. Nije se mogao sjetiti niti jednog kojeg bi zaista cijenio.Ne, gosp. predsjedniče, ne mogu povjerovati u to, reče on sarkastičnim tonom. Ako me sjećanje dobro služi, imate vrlo sposobnoga državnog sekretara, Douglasa Oatesa, kojeg podržava povremeno djelotvorna državna uprava. Moram reći da su oni bolje opremljeni za komunikaciju s Castrom putem postojećih diplomatskih kanala.Predsjednik se suho nasmiješi. Postoje trenutci kad pregovori između neprijateljskih zemalja moraju krenuti neuobičajenim putovima. U to sigurno morate vjerovati.Istina.Ne bavite se politikom, problemima države, vvashingtonskim socijalnim zabavama, moćnicima i klikama, zar ne, admirale Sandecker?Točno.Ali, ako bih vam ja izdao zapovijed, vi biste je poslušali.Da, gospodine, tako je, odgovori Sandecker bez oklijevanja.Osim, naravno, ako nije ilegalno, nemoralno ili neustavno.Predsjednik razmisli o tome. Zatim klimne i pokaže rukom fotelju. Molim vas, admirale. Moje je vrijeme ograničeno, ali ukratko ću vam objasniti što se dogada. On zastane, a Sandecker sjedne.Prije pet dana, dokument vrhunske tajnosti koji je napisao Fidel Castro prokrijumčaren je iz Havane do naših vlasti. U osnovi, to je prijedlog za popločavanje puta do pozitivnih i konstruktivnih odnosa Kube i Amerike.Što je tako uznemirujuće u tome?, upita Sandecker. On želi bliže veze otkako ga je predsjednik Reagan izbacio s Granade.Istina, prizna predsjednik. Do sada, jedini sporazum do kojeg smo došli za pregovaračkim stolom bila je pogodba da podignemo imigracijske kvote za disidente s Kube koji dolaze u Ameriku. Ovaj novi prijedlog, međutim, otišao je mnogo dalje. Castro želi našu pomoć u zbacivanju ruskog jarma.Sandecker ga skeptično pogleda. Castrova mržnja prema SADu je opsesija. Pa, on još održava manevre invazije na Ameriku. Rusi se neće dati izbaciti. Kuba je njihovo jedino uporište na zapadnoj hemisferi. Čak i da je trenutačno poludio i odbio njihovu podršku, otok bi potonuo u ekonomsku močvaru. Kuba ne može stajati sama, nema resurse. Ne bih povjerovao Castrovoj glumi čak i kad bi mu Krist pljeskao.Čovjek je prevrtljiv, prizna predsjednik. Ali nemojte podcjenjivati njegove namjere. Sovjeti su zakopani u vlastitu ekonomsku močvaru. Paranoja Kremlja prema vanjskom svijetu natjerala je njihove vojne budžete do astronomskih visina koje si više ne mogu priuštiti. Njihovi građani žive najnižim standardom u svim industrijaliziranim narodima. Njihove žetve, industrijski ciljevi i izvoz nafte potpuno su se smanjili. Izgubili su sredstva za pomoć istočnoeuropskim zemljama. A u slučaju Kube, došli su do točke kada zahtijevaju više no što daju. Dani poklona od milijarda dolara, povoljnih kredita i jeftinog oružja su prošli. Besplatna vožnja je gotova.Sandecker zavrti glavom. Ipak, da sam ja u Castrovim cipelama, smatrao bih to lošom trgovinom. Nema šanse da Kongres izglasa milijarde dolara za pomoć Kubi, a dvanaest milijuna ljudi na otoku jedva mogu preživjeti bez uvoza.Predsjednik pogleda sat iznad kamina.Imam samo još dvije minute. Kako bilo, Castrov najveći strah nije ekonomski kaos ili kontrarevolucija, nego spor, stalan sovjetski utjecaj u svaki kutak njegove vlade. Ljudi iz Moskve otrgnu malo tu, malo tamo, čekaju strpljivo prave korake dok ne budu dominirali u vladi i kontrolirali resurse zemlje. Tek

sada je Castro shvatio činjenicu da mu njegovi prijatelji iz Kremlja pokušavaju ukrasti zemlju. Njegov brat, Raul, bio je zapanjen kad je saznao za veliku infiltraciju u redove svojih Oficira Kubanaca koji su postali lojalni Sovjetskom Savezu.To mi je iznenađujuće. Kubanci mrze Ruse. Njihovi pogledi na život su potpuno različiti.Kuba sigurno nikada nije namjeravala postati pijun Kremlja, ali od revolucije tisuće kubanskih studenata studiralo je na ruskim sveučilištima. Mnogi su, umjesto da se vrate kući i nadu posao po uputama države, posao koji mrze ili koji ih ne vodi nikuda, prihvatili suptilne ruske ponude prestiža i novca. Lukaviji, koji su stavili svoju budućnost iznad patriotizma, tajno su odbacili Castra i zakleli se na vjernost Sovjetskom Savezu. Morate to priznati Rusima. Oni ispunjavaju svoja obećanja. Koristeći svoj utjecaj na kubansku vladu, stavili su svoje nove podanike na moćne položaje.Kubanci još obožavaju Castra, reče Sandecker. Ne vidim kako bi mogli stajati i gledati kako ga Rusi podčinjavaju.Predsjednikov izraz postane ozbiljan. Postoji vrlo stvarna prijetnja da Rusi ubiju braću Castro i okrive CIAu. To je lako učiniti, jer se zna da je agencija pokušala nekoliko atentata u šezdesetim godinama.I Kremlj dolazi kroz otvorena vrata i instalira marionetsku vladu.Predsjednik klimne. Što nas vodi do predloženog pakta između SADa i Kube. Castro ne želi uplašiti Ruse da načine potez prije no što se mi složimo da mu pomognemo otjerati ih iz Kariba. Nažalost, nakon početnog gambita, nije reagirao na moje i Dougove odgovore.Zvuči kao stara rutina mrkve i štapa kako bi se povećali vaši apetiti.I ja to mislim.I gdje se u sve to uklapa LeBaron?Uletjeli su u to, reče predsjednik s prizvukom ironije.Znate priču. Ravmond LeBaron odletio je u svojem starinskom cepelinu u potragu za brodom s blagom. Zapravo, na umu je imao drugi cilj, ali to se ne tiče NAMPa niti vas osobno. Sudbina je htjela da Raul Castro bude u inspekciji kompleksa obrane otoka izvan Havane kad je LeBaron bio primijećen njihovim obrambenim detekcijskim sustavima. Pomislio je da bi se kontakt mogao pokazati korisnim. Zato je naredio svojim stražarima da presretnu cepelin i otprate ga do zračne luke kraj grada Cardenasa.Ostalo mogu pretpostaviti, reče Sandecker. Kubanci su napunili cepelin, sakrili glasnika s dokumentima na palubi i poslali ga, izračunavši da će ga vjetrovi odnijeti prema SADu.Blizu ste, prizna predsjednik smiješeći se. Ali nisu htjeli riskirati s mušičavim vjetrovima. Bliski Fidelov prijatelj i pilot prokrijumčarili su se na palubu s dokumentima. Odveli su cepelin do Miamija, gdje su skočili u vodu nekoliko milja dalje pokupila ih je jahta.Želio bih znati odakle su se pojavila tri tijela u kabini, upita Sandecker.Melodramatska predstava Castra da pokaže svoje dobre namjere.Rusi nisu postali sumnjičavi?Još ne. Njihov nadmoćni stav prema Kubancima sprječava ih da priznaju latinsku genijalnost.I tako je Ravmond LeBaron živ i dobro negdje na Kubi.Predsjednik načini otvorenu gestu rukama. Mogu samo pretpostaviti njegovu situaciju. Izvori CIAe kažu da su sovjetski obavještajci tražili LeBarona radi ispitivanja. Kubanci su poslušali i od tada nije viđen.Nećete li niti pregovarati o LeBaronovom puštanju?, upita Sandecker.Situacija je osjetljiva i bez pregovaranja za LeBarona. Kada potpišemo pakt između SADa i Kube, ne sumnjam da će Castro preuzeti LeBarona od Rusa i vratiti nam ga.Predsjednik zastane i pogleda na sat. Kasnim na konferenciju sa stručnjacima

za proračun.On ustane i krene prema vratima. Zatim se okrene Sandeckeru.Reći ću to brzo. Jessie LeBaron je upoznata sa situacijom i zapamtila je naš odgovor Castru. Plan je bio vratiti cepelin s LeBaronom na palubi. Bio je to signal Castru da je moj odgovor poslan na isti način kao i njegov prijedlog. Nešto je krenulo krivo. Prošli ste kraj Jessea Simmonsa na putu ovamo. Upoznao me s fotografijama naše zračne izvidnice. Umjesto da zaustave cepelin i isprate ga do Cardenasa, kubanski patrolni helikopter zapucao je na njega. Zatim je iz nekog neobjašnjivog razloga helikopter eksplodirao, i oba su se srušila u more. Morate shvatiti, admirale, nisam mogao poslati spasilački odred zbog osjetljive prirode misije. Stvarno mi je žao za Pitta. Dugovao sam mu previše. Možemo se samo moliti da su on, Jessie LeBaron i drugi vaši prijatelji nekako preživjeli.Nitko ne može preživjeti rušenje na putu uragana, reče Sandecker. Morat ćete me ispričati, gosp. predsjedniče, ali čak bi i Mickev Mouse izveo bolju operaciju.Bolan izraz prijeđe predsjednikovim licem. On zausti da nešto kaže, ali predomisli se i otvori vrata.Žao mi je, admirale. Kasnim na konferenciju.Predsjednik više nije govorio. Iziđe iz Ovalnog ureda i ostavi Sandeckera zbunjenoga i samog.

Poglavlje XXVII

Najgori dio uragana Mala Eva prošao je preko otoka i skrenuo na sjeveroistok u Meksički zaljev. Vjetrovi su se smanjili na četrdeset milja na sat, ali proći će još dva dana prije no što ih zamijene blagi pasati s juga.Cayo Santa Maria činio se pustim, bez životinja ili ljudi. Deset godina ranije, u trenutku velikodušnog drugarstva, Fidel Castro je predao otok svojim komunističkim saveznicima kao znak dobre volje. Zatim je udario pljusku Bijeloj kući, proglasivši ga ruskim teritorijem.Domorodci su bili tiho, ali odlučno premješteni na glavni otok, i inženjerske jedinice GRUa Glavne obavještajne direkcije, vojnog ogranka KGBa, došle su i počele graditi tajne podzemne instalacije. Radeći u fazama i samo pod okriljem mraka, polako su oblikovali kompleks ispod pijeska i palminih stabala.CIAini zrakoplovi nadzirali su otok, ali njihove analize nisu otkrile obrambene instalacije niti velike pošiljke opreme i zaliha s mora i iz zraka. Povećane fotografije pokazale su malo, samo nekoliko starih cesta koje nisu vodile nigdje. Otok je proučavan rutinski, ali nikada se nije pojavilo ništa što bi indiciralo opasnost za SAD.Negdje ispod vjetrom šibanog otoka, Pitt se probudi u maloj sterilnoj sobi na krevetu s madracem od perja pod fluorescentnim svjetlom koje se nije gasilo.Nije se mogao sjetiti je li ikad spavao u pernatom krevetu, ali bilo mu je vrlo udobno i odluči potražiti jedan takav ako se ikad vrati u Washington.Osim modrica, ukočenih zglobova i laganog pulsiranja u glavi, osjećao se razmjerno dobro. Ležao je i gledao sivi strop, sjećajući se prošle noći Jessienog nalaženja muža, stražara koji su otpratili trojicu muškaraca u bolnicu, gdje ih je ruska doktorica građena poput kuglaškog čunja pregledala i previla im rane, večere od variva s janjetinom u blagovaonici koju je ocijenio za šest stupnjeva ispod teksaškog restorana za kamiondžije. Na kraju su zaključani u sobe sa zahodom i umivaonikom, krevetom i uskim drvenim ormarom.Stavivši ruke ispod plahte, on ispita svoje tijelo. Osim nekoliko jarda gaze, bio je gol. Divio se fetišu za zavoje ružne liječnice. Spusti svoje bose noge na betonski pod i sjedne, razmišljajući o sljedećem potezu. Signal iz mjehura podsjeti ga daje još čovjek, pa priđe komodi i poželi da ima šalicu kave. Oni, tko god bili, ostavili su mu sat. Bilo je jedanaest i petnaest. Kako nikada

nije odspavao više od devet sati u komadu, pretpostavio je da je jutro.Minutu kasnije nagne se nad umivaonik i ispljuska se hladnom vodom. Jedini ručnik bio je grub i jedva je apsorbirao vlagu. On priđe ormaru, otvori ga i pronađe kaki košulju i hlače na vješalici, te par sandala. Prije no što se počeo odijevati, makne nekoliko zavoja s rana koje su već počele zarastati, te iskoristi slobodu pokreta, protegnuvši se. Nakon što se odjenuo, pokuša otvoriti teška željezna vrata. Brava je bila zaključana, pa on udari debelu metalnu ploču, uzrokujući šuplji zvuk koji odjekne od betonskih zidova.Dječak koji nije imao više od devetnaest godina u maskirnoj odori sovjetske vojske otvori vrata i odstupi, ciljajući automatskim pištoljem velikim poput običnog čekića u Pittov trbuh. On pokaže niz dugi hodnik ulijevo, i Pitt posluša. Prošli su kraj još nekoliko željeznih vrata, i Pitt se upita nisu li iza njih Giordino i Gunn.Stali su kraj dizala čija je vrata otvorio drugi stražar. Ušli su unutra i Pitt osjeti lagani pritisak u nogama kad je dizalo krenulo gore. On pogleda indikator iznad vrata i primijeti da označava pet katova. Veliko postrojenje, pomisli on. Dizalo se zaustavi i automatska vrata se otvore.Pitt i njegov stražar iziđu u sobu s tepihom i zakrivljenim stropom. Na zidovima su bile police sa stotinama knjiga. Većina knjiga bila je na engleskom, a mnoge su bile novi bestseleri američkih pisaca. Golema karta Sjeverne Amerike pokrivala je cijeli suprotni zid. Soba je Pittu izgledala kao privatna radna soba. U njoj je bio velik starinski rezbareni stol čija je mramorna površina bila puna brojeva Washington Posta, New York Timesa, Wall Street Journala i USA Today. Na stolovima sa svake strane vrata bile su gomile tehničkih časopisa, uključujući Computer Technology, Science Digest i Air Force Journal. Tepih je bio boje burgundca, a na njemu je stajalo šest zelenih kožnih fotelja raspoređenih na podjednakim udaljenostima. Stražar šutke ude u dizalo i ostavi Pitta da stoji sam u praznoj sobi.Vrijeme za promatranje majmuna, pomisli Pitt. Nije pokušavao potražiti na zidovima leće videokamera. Uopće nije sumnjao da su skrivene negdje u sobi, i snimaju ga. Odluči izazvati reakciju. Na trenutak se pijano zanese, zakoluta očima i padne na pod.Za petnaest sekunda otvore se skrivena vrata čiji su rubovi savršeno odgovarali linijama meridijana i paralela na divovskoj karti i niski čovjek u elegantnoj sovjetskoj vojnoj odori ude u sobu. On klekne i pogleda Pittove poluotvorene oči.Čujete li me?, upita ga na engleskom.Da, promrmlja Pitt.Rus ode do stola i nagne kristalni vrč nad čašu. Vrati se i podigne Pittovu glavu.Popijte ovo, naredi.Što je to?Konjak Courvoisier oštrog okusa, odgovori ruski Oficir s besprijekornim američkim naglaskom. Dobro za vaš problem.Više volim bogatiji, blaži Remi Martin, reče Pitt podižući čašu.On popije konjak do kraja, lagano ustane, pronađe fotelju isjedne u nju.Oficir se nasmiješi. Čini se da ste se brzo oporavili, gosp... Snodgrass, Elmer Snodgrass, iz Molinea u Illinoisu. Zgodan dodir Srednjeg zapada, reče Rus obišavši stol ispustivši se na stolac. Ja sam Petar Velikov.General Velikov, ako dobro pamtim ruske vojne oznake činova.U pravu ste, prizna Velikov. Želite li još jedan konjak?Pitt zavrti glavom i prouči čovjeka s druge strane stola. Sigurno nije bio viši od pet stopa i sedam inča težio je oko sto trideset funta i bio u kasnim četrdesetim godinama. Imao je izraz ugodne prijaznosti, ali Pitt ipak osjeti

ispod toga hladnoću. Njegova kosa bila je kratka i crna s tračkom sjedina oko ušiju prorjedivala se iznad čela. Oči su mu bile plave poput alpskog jezera, a lice blijede kože više je podsjećalo na rimsko nego na slavensko. Obuci ga u togu i stavi mu lovorov vijenac na glavu, mislio je Pitt, i morao je proći kao mramorna bista Julija Cezara.Nadam se da vam ne smeta ako vam postavim nekoliko pitanja, reče Velikov ljubazno.Nikako. Nemam nikakvih poslova do kraja dana. Moje vrijeme je vaše.Ledeni pogled na trenutak se pojavi u Velikovljevim očima, a zatim brzo nestane. Recimo da mi ispričate kako ste se našli na Cayo Santa Mariji.Pitt ispruži ruke u bespomoćnoj gesti. Nema smisla gubiti vaše vrijeme. Mogu odmah priznati. Ja sam predsjednik Centrale obavještajne agencije. Moj odbor direktora i ja smo pomislili da bi bila izvrsna propagandna ideja da unajmimo cepelin i bacimo na Kubu kupone za toaletni papir. Rekli su mi da ga tamo dolje nedostaje. Nažalost, Kubanci se nisu složili s našom marketinškom strategijom i srušili su nas.General Velikov pogleda Pitta s tolerancijom, ali i iritacijom. Stavi na nos naočale za čitanje i otvori dosje na stolu.Vidim po vašem dosjeu, gosp. Pitt Dirk Pitt, ako dobro čitam, da vaš karakterni profil spominje težnju suhom humoru.Piše li također da sam patološki lažljivac?Ne, ali čini se da imate vrlo fascinantnu povijest. Šteta što niste na našoj strani.Hajde, generale, kakvu bi budućnost nekonformist mogao imati u Moskvi?Kratku, bojim se.Čestitam vam na iskrenosti.Zašto mi ne ispričate istinu?Samo ako ste spremni povjerovati.Mislite da nisam?Ne ako ste podlegli komunističkoj maniji da vidite CIAu pod svakim kamenom.Čini se da prezirete Sovjetski Savez.Recite mi jednu stvar koju ste napravili u zadnjih sedamdeset godina a koja zaslužuje nagradu za humanost. Zbunjujuće je zašto Rusi nikada nisu shvatili da su predmet ismijavanja svijeta. Vaše carstvo je najbjednija šala u povijesti. Dvadeset prvo stoljeće je iza ugla a vaša vlada djeluje kao da nikada nije prešla tridesete godine.Velikov nije podigao trepavicu, ali Pitt primijeti lagano crvenilo na licu. Bilo je jasno da nije naviknut da mu lekcije drži čovjek koga je smatrao neprijateljem države. Njegove oči ispitaju Pitta pogledom sudca koji odlučuje o životu ubojice. Zatim mu pogled postane spekulativan.Pobrinut ću se da vaši komentari stignu do Politbiroa, reče on suho. A sada, ako ste gotovi s govorom, gosp. Pitt, zanimalo bi me čuti kako ste stigli ovamo.Pitt klimne prema stolu s vrčem.Mislim da će mi trebati onaj konjak.Poslužite se.Pitt napuni čašu napola i vrati se u fotelju.Ispričat ću vam čistu istinu. Želim da shvatite da nemam razloga lagati. Koliko ja znam, nisam ni na kakvoj špijunskoj misiji za svoju vladu. Razumijete li me, generale?Da.Snima li vaša skrivena vrpca razgovor?Velikov je imao dovoljno pristojnosti da klimne. Snima.Pitt zatim detaljno opiše svoje otkriće odbjeglog cepelina, sastanak s Jessie LeBaron u uredu admirala Sandeckera, zadnji let Prosperteera, te bijeg od uragana, ne spomenuvši Giordinovo rušenje patrolnog helikoptera, niti ronjenje

do Kiklopa.Velikov nije pogledao Pitta kad je ovaj završio. Listao je dosje bez promjene u izrazu lica. Ponašao se kao da mu je um udaljen svjetlosnim godinama i da nije čuo niti riječ.I Pitt je mogao igrati tu igru. On uzme čašu s konjakom i ustane. Uzevši primjerak Washington Posta, s blagim iznenađenjem primijeti da ima današnji datum.Sigurno imate efikasan sistem kurira, reče on.Molim?Vaše novine su stare nekoliko sati.Pet sati, točnije.Konjak je žario Pittov prazan trbuh. Nakon trećeg pića, prestao je razmišljati o posljedicama svojeg ponašanja. On krene u napad.Zašto držite Ravmonda LeBarona?, upita on.Trenutačno je kućni gost.To ne objašnjava zašto ste ga tajili dva tjedna.Ne moram vam ništa objašnjavati, gosp. Pitte.Kako to da LeBaron dobiva gurmanske večere u smokingu, dok moji prijatelji i ja moramo jesti i oblačiti se kao obični zarobljenici.Jer ste vi zaista obični zarobljenici, gosp. Pitt, najobičniji zarobljenici. Gosp. LeBaron je vrlo bogat i moćan čovjek čiji su razgovori vrlo prosvjetljujući. Vi ste, s druge strane, samo neugodnost. Zadovoljava li to vašu radoznalost?Ne zadovoljava ništa, reče Pitt zijevajući.Kako ste uništili patrolni helikopter?, upita iznenada Velikov.Bacili smo cipele na njega, odgovori Pitt žestoko.Što očekujete od četiri civila, od toga jedne žene, u četrdeset godina staroj vreći plina?Helikopteri ne eksplodiraju u zraku bez razloga.Možda ga je pogodila munja?Pa, gosp. Pitt, ako ste bili na jednostavnoj misiji potrage za LeBaronom i lova na blago, kako objašnjavate izvješće kapetana patrolnog čamca koji je izjavio da je kontrolna kabina cepelina bila tako uništena metcima da nitko nije mogao preživjeti, i da je tračak svjetla bljesnuo s cepelina trenutak prije no što je helikopter eksplodirao, i da temeljita pretraga mjesta pada nije otkrila preživjele? A vi se ipak pojavljujete na ovom otoku usred uragana, kad se stražarske patrole zaklanjaju od vjetra. Vrlo prigodno, zar ne?Kako vi to vidite?Cepelin je bio kontroliran iz daljine ili su strojničari pobili drugu posadu. Vi i gda LeBaron stigli ste do obale podmornicom, ali tijekom iskrcavanja svi ste naletjeli na stijene i povrijedili se.Dobivate prolaznu ocjenu za kreativnost, generale, ali niste dovoljno tpčni. Samo dio o iskrcavanju je točan. Zaboravljate najvažniji sastojak, motiv. Zašto bi četiri nenaoružana brodolomca napali to što skrivate ovdje?Još nemam odgovore na to, reče Velikov s razoružavajućim osmijehom.Ali namjeravate ih dobiti.Nisam čovjek koji prihvaća poraz, gosp. Pitt. Vaša priča, iako maštovita, nije uvjerljiva.On pritisne gumb na interkomu.Uskoro ćemo opet razgovarati.Kada ćete kontaktirati našu vladu kako bi mogli početi pregovarati o našem puštanju?Velikov pokroviteljski pogleda Pitta. Ispričavam se. Zanemario sam spomenuti da je vaša vlada obaviještena prije sat vremena.O našem spašavanju?

Ne, o vašim smrtima.Pitt nije shvaćao jedan dugi trenutak. A zatim mu polako počne svitati. Čeljusti mu se ukoče a pogled zarije u Velikova.Recite, generale.Vrlo jednostavno, reče Velikov prijateljski kao da razgovara s poštarom. Slučajno ili namjerno, naišli ste na našu najosjetljiviju vojnu instalaciju izvan Sovjetskog Saveza. Ne možemo vam dozvoliti da odete. Kad saznam prave činjenice, svi ćete morati umrijeti.

Poglavlje XXVIII

Uživajući u svojem omiljenom hobiju jedenju, Hagen je ukrao sat vremena kako bi pojeo meksički ručak od ravnih enchilada s jajima te sopaipillasa, koji je isprao tekilom. On plati račun, napusti restoran i odveze se do adrese Clvdea Warda.Njegov izvor u telefonskoj tvrtci pronašao je broj u knjižici generala Fishera, otkrivši da se radi o javnom telefonu na benzinskoj stanici. On pogleda na sat. Za sljedećih šest minuta njegov pilot će nazvati broj iz mlažnjaka.Pronađe benzinsku stanicu u industrijskom području kraj željezničke postaje. Bila je samoposluga, prodajući nepoznatu vrstu benzina. Zaustavi se kraj crpke čija je crvena boja bila prekrivena prljavštinom i stavi vrh cijevi u rupu za gorivo, pazeći da ne gleda prema telefonu u uredu stanice.Ubrzo nakon slijetanja u zračnu luku u Albuquerqueju, Hagen je unajmio auto i istočio deset galona goriva iz spremnika kako bi se zaustavljanje činilo stvarnim. Zračni džepovi u spremniku su grgljali i on odvije poklopac te stavi u njega cijev. Ude u ured petljajući nešto s novčarkom kad telefon na zidu zazvoni.Jedini radnik na dužnosti, koji je popravljao probušenu gumu, obriše ruke i podigne slušalicu. Hagen počne slušati jednosmjernu konverzaciju.Melov servis... Tko?... Ovdje nema Clvdea... da, siguran sam. Imate krivi broj... to je pravi broj, ali radim ovdje šest godina i nikada nisam čuo za Clydea.O spusti slušalicu i priđe blagajni te se nasmiješi Hagenu.Koliko ste uzeli?Ukupno 10,2 galona. Trinaest dolara i pedeset sedam centi.Dok je prodavač tražio razmjenu za dvadeset, Hagen pregleda stanicu. Nije mogao ne diviti se profesionalizmu u postavljanju pozornice, jer to je bilo to, pozornica. Ured i podovi nisu vidjeli krpu godinama. Paučina je visjela sa stropova, alati su bili zahrđali, a dlanovi i nokti prodavača izgledali su kao da nikada nisu vidjeli mast. Ali, najviše ga je zapanjio sustav nadzora. Njegovo obučeno oko vidjelo je suptilno postavljene električne žice koje nisu pripadale običnoj servisnoj stanici. Osjetio je uređaje za prisluškivanje i kamere iako ih nije vidio.Možete li mi učiniti uslugu?, upita Hagen prodavača dok je ovaj vračao višak novca.Što trebate?Imam neobičan zvuk u motoru. Možete li pogledati i reći mi što bi moglo biti pokvareno?Sigurno, zašto ne. Ionako nemam mnogo posla.Hagen primijeti da prodavač ima otmjenu frizuru vjerojatno nikada nije ušao u običan brijački salon. Također je vidio lagano zadebljanje u nogavici hlača, na vanjskom listu iznad zgloba.Hagen je parkirao auto na suprotnoj strani od drugog otočića s benzinskim crpkama dalje od zgrade. On pokrene motor i otvori poklopac. Prodavač stavi nogu na odKapetan i pogleda preko hladnjaka.

Kad se nagnuo i stavio glavu nad motor, Hagen izvadi pištolj iz futrole na leđima i gurne cijev čovjeku u stražnjicu.Ovo je borbeni Magnum 357 od dva i pol inča, pun režućih metaka. Razumiješ li?Čovjek se napne, ali nije pokazao strah.Da, razumijem, prijatelju.A znaš li što takav metak može učiniti na blizinu?Znam što je režući metak.Dobro, onda znaš da će napraviti lijep tunel od tvojeg šupka do mozga ako pritisnem otponac.Što želiš, prijatelju?Što se dogodilo s tvojim lažnim naglaskom?, upita Hagen.Dolazi i odlazi.Hagen posegne dolje drugom rukom i izvadi malu Berretu 38 iz prodavačeve nogavice.U redu, prijatelju, gdje mogu pronaći Clydea?Nikada nisam čuo za njega.Hagen mu gurne cijev Magnuma u osnovu kičme takvom snagom da se tkanina hlača na stražnjici pokida, a on proštenje u agoniji.Za koga radiš?, reče stenjući.Unutarnju jezgru, odgovori Hagen.To nije moguće.Hagen ponovno gurne cijev prema gore. Lice čovjeka se zgrči i on jaukne kad ga je donji dio tijela divlje zabolio.Tko je Clyde?, upita Hagen.Clyde Booth, promrmlja čovjek kroz stisnute zube.Ne čujem te, prijatelju.Zove se Clyde Booth.Reci mi o njemu.Trebao bi biti nekakav genij. Izmišlja i proizvodi znanstvene uređaje za svemir. Tajne sisteme za vladu. Ne znam točno, ja sam samo član osiguranja.Lokacija?Postrojenje je deset milja zapadno od Santa Fea. Zove se QBTech.Što znači QB?Quarter Back, reče čovjek. Booth je bio reprezentativac u američkom nogometu države Arizone.Znao si da ću se ja pojaviti?Rekli su nam da pazimo na debelog čovjeka.Koliko drugih ima oko stanice?, upita Hagen.Trojica. Jedan niz ulicu u kamionu, jedan na krovu skladišta iza stanice, jedan u crvenom kombiju kraj zapadnog bara i restorana.Zašto nisu nešto učinili?Zapovijed nam je da te pratimo.Hagen popusti pritisak i vrati revolver u korice.Zatim izvadi metke iz prodavačeve Berrete, baci je na zemlju i gurne pod auto.U redu, reče Hagen.A sada odšeči, bez trčanja, natrag u stanicu.Prije no što je čovjek bio na pola puta do prilaza stanici, Hagen je zašao za ugao blok dalje. Napravio je još četiri brza okreta kako bi pobjegao kamionu i kombiju, te požurio prema zračnoj luci.

Poglavlje XXIX

Leonard Hudson iziđe iz dizala koje ga je spustilo u srce štaba kolonije Jersev. Nosio je kišobran s kojeg se cijedila voda, i otmjenu torbu od polirane orahovine.Nije gledao niti lijevo niti desno, kratko klimnuvši svojem osoblju. Hudson

nije bio nervozan tip, ali sada je bio zabrinut. Izvješća koja su došla od drugih članova unutarnje jezgre govorila su o opasnosti. Netko ih je metodički tražio. Netko izvana je probio njihove pažljivo kreirane paravane.Sada je cijeli projekt lunarne baze genijalnost, planiranje, životi, novac, ljudi u koloniji Jersev bio ugrožen od nepoznatog uljeza.On ude u svoj veliki, ali spartanski ured gdje ga je čekao Gunnar Eriksen.Eriksen je sjedio na kauču, ispijajući vruću kavu i pušeći zakrivljenu lulu. Njegovo okruglo lice imalo je ozbiljan izraz, a oči su mu dobroćudno sijale. Bio je odjeven sportski, ali uredno, u skupu jaknu od kašmira i smeđu vestu s izrezom iznad vunenih hlača. Izgledao je poput prodavača Jaguara ili Ferrarija.Razgovarao si s Fisherom i Boothom, reče Hudson, ostavivši kišobran i stavivši torbu na stol.Jesam.Imaju li ideju tko bi to mogao biti?Nemaju.Čudno da nikada ne ostavlja otiske, reče Hudson, pa sjedne na kauč kraj Eriksena i natoči si šalicu kave iz staklenog vrča.Eriksen pošalje oblak dima prema stropu. Još je čudnije što je svaka njegova snimka nejasna.Sigurno ima neki elektronski uređaj za brisanje.Očito nije običan privatni istražitelj, reče Eriksen.Vrhunski profesionalac s dobrom potporom.Zna se kretati, i ima sve ispravne identifikacijske papire i propusnice. Priča koju je prodao Moonevu o nadzorniku iz Glavnog knjigovodstvenog ureda bila je prvorazredna. I ja sam je progutao.Što imamo o njemu?Samo opise koji se ne slažu ni u čemu osim u njegovoj veličini. Svi kažu da je debeo čovjek.Moglo bi biti da je predsjednik pustio na nas obavještajnu agenciju.Da je to slučaj, reče Hudson sumnjičavo, imali bismo vojsku tajnih agenata. Ovaj čovjek radi sam.Jesi li razmotrio mogućnost da predsjednik tiho unajmi agenta izvan vlade?, upita Eriksen.Pomislio sam na to, ali nisam potpuno uvjeren. Naš prijatelj u Bijeloj kući je zarobljen u Ovalnom uredu. Svatko tko ude i iziđe iz izvršnog krila kuće je primijećen. Naravno, uvijek postoji predsjednikova privatna linija, ali ne mislim da bi takvu misiju naredio preko telefona.Zanimljivo, reče Eriksen. Debeli čovjek počinje istraživati u postrojenju gdje smo prvi put stvorili ideju o koloniji Jersey.To je točno, prizna Hudson.Pretražio je ured Earla Mooneva u laboratoriju Pattenden i pratio telefonski poziv do generala Fishera, i čak dao opasku o tome kako ti želiš da platim za zrakoplov.Očita referenca na naše smrti, reče Eriksen zamišljeno.To znači da nas je povezao.Zatim se pojavio u Coloradu i opljačkao Fishera, ukravši mu notes s imenima i brojevima glavnih ljudi projekta kolonije Jersev, uključujući i one iz unutarnje jezgre.Zatim je prozreo zamku koju smo postavili da ga pratimo iz New Mexica i pobjegao. Imali smo mali uspjeh kad je jedan od naših ljudi u zračnoj luci Albuquerqueu primijetio debelog čovjeka kako stiže privatnim neoznačenim zrakoplovom i opet polijeće za dva sata.Sigurno je unajmio auto pomoću nekakve identifikacije.Hudson zavrti glavom. Ništa korisno. Pokazao je vozačku dozvolu i kreditnu karticu Georgea Goodflvja iz New Orleansa, koji ne postoj i.

Eriksen otrese pepeo iz lule u staklenu pepeljaru.Čini se čudnim da nije otišao u Santa Fe i pokušao prodrijeti u operaciju Qydea Bootha.Pretpostavljam da samo traži činjenice.Ali tko ga plaća? Rusi?Sigurno ne KGB, reče Hudson. Oni ne šalju suptilne poruke preko telefona i ne kreću se zemljom u privatnom mlažnjaku. Ne, taj se čovjek kreće brzo. Rekao bih da ima strogi vremenski rok.Eriksen pogleda u svoju šalicu. Sovjetska lunama misija kreće na Mjesec za pet dana. To je sigurno njegov rok.Vjerujem da si u pravu.Eriksen ga pogleda. Sada shvaćaš da snaga iza uljeza mora biti predsjednik, reče on tiho.Hudson polako klimne. Nisam želio vidjeti tu mogućnost, reče on udaljenim glasom. Želio sam vjerovati da će podržati sigurnost kolonije Jersev protiv ruskog prodora.Iz onoga što si mi rekao o vašem sastanku, nije želio započeti bitku na Mjesecu između tvojih ljudi i sovjetskih astronauta. Ne bi bio sretan kad bi saznao da je Steinmetz uništio tri sovjetske letjelice.Ono što me muči je, reče Hudson, ako prihvatimo mogućnost predsjednikovog miješanja u stvar, zašto je poslao samo jednog čovjeka?Jer, kad je prihvatio koloniju Jersev kao stvarnost, znao je da će naši pobornici pratiti svaki njegov pokret, i točno pretpostavio da možemo baciti vagon crvenih haringa preko našeg traga kako bismo onemogućili svaku istragu. Mudar čovjek, predsjednik. Doveo je čovjeka izvana koji je probio naše zidove prije no što smo saznali što se dogada.Možda još ima vremena da ga se pošalje na krivi trag.Prekasno. Debeli ima Fisherov imenik, reče Eriksen.Zna tko smo i gdje nas pronaći. On je vrlo stvarna prijetnja. Krenuo je od repa, a sada se kreće prema glavi. Kad debeli ude kroz ova vrata, Leo, predsjednik će sigurno pokušati zaustaviti sukob između sovjetskih astronauta i naših ljudi u koloniji Jersey.Misliš li da bismo ga trebali eliminirati?, upita Hudson.Ne, odgovori Eriksen. Bolje se ne sukobljavati s predsjednikom. Samo ćemo ga staviti na led nekoliko dana.Pitam se gdje će se sad pojaviti, razmišljao je Hudson.Eriksen metodički napuni svoju lulu.Počeo je svoj lov u Oregonu, pa otišao u Colorado, a zatim u New Mexico. Pretpostavljam da će sljedeća stanica biti Texas, ured našeg čovjeka u NASAi, u Hustonu.Hudson pritisne broj na svojem telefonu.Šteta što neću biti tamo kad uhvatimo kopile.

Poglavlje XXX

Pitt je proveo sljedeća dva sata na leđima u krevetu, slušajući zvuke metalnih vrata koja se otvaraju i zatvaraju, koncentrirajući se na korake izvan svoje ćelije. Mladi stražar donio je ručak i sačekao dok je Pitt jeo, provjerivši je li vratio sav pribor. Ovaj put bio je bolje raspoložen i nenaoružan. Također je ostavio vrata otvorena tijekom ručka, dajući Pittu priliku da prouči bravu.Bio je iznenađen vidjevši da se radi o običnoj kvaki a ne sigurnosnoj bravi. Njegova soba nije bila zatvor. Vjerojatno je trebala biti skladište.Vidio je žlicu u zdjeli ribljeg variva odvratnog mirisa i ostavio je, više zainteresiran na zatvaranje vrata nego jedenje splačina koje su bile prvi psihološki korak u rušenju mentalnih obrambenih mehanizama. Stražar se odmakne i zatvori željezna vrata. Pitt naćuli uho i začuje jedan odlučni klik

neposredno nakon zatvaranja.On klekne i ispita prorez između vrata i metalne ploče kvake. Bila je široka jednu šestinu inča. Zatim pregleda ćeliju, tražeći predmet dovoljno tanak da ga gurne u prorez kako bi mogao pokušati otvoriti bravu.Krevet na kojem je bio madrac napravljen je od drva s urezanim spojevima. Nije bilo metala niti tvrdih površina. Dijelovi umivaonika bili su keramički, a cijevi ispod njega i u kotliću zahoda nisu imale ništa što bi mogao oblikovati rukama. Imao je više sreće u ormaru. Bilo koja od šarki bila bi odlična, osim što nije mogao ukloniti propelere noktima.Razmišljao je o tom problemu kad se vrata otvore i stražar ude u prostoriju. Oči su mu na trenutak pažljivo skenirale prostor. Zatim da znak Pittu da iziđe, provede ga kroz labirint betonskih hodnika, zaustavivši se konačno ispred vrata s brojem šest.Grubo gurne Pitta u malu sobu poput kutije neugodnog mirisa. Pod je bio od cementa, sa žlijebom u sredini. Zidovi su bili obojeni u nijansu crvene koja je zlokobno odgovarala mrljama na njima. Jedino svjetlo dolazilo je od mutne žute žarulje koja je visjela na žici sa stropa. Bila je to najdepresivnija soba u koju je Pitt ikad ušao.Jedini namještaj bio je jeftin, jako oštećen drveni stolac. Ali, Pittovu pažnju privukao je čovjek koji je sjedio na njemu. Oči koje su ga gledale bile su bezizražajne poput kocke leda. Pitt nije mogao odrediti strančevu visinu, ali njegove grudi i ramena bili su tako masivni da su se činili deformiranima, kao u bildera koji je tisuće i tisuće sati proveo u vježbanju i znoju. Glava mu je bila potpuno obrijana, a lice bi bilo gotovo zgodno da nije bilo velikoga izobličenog nosa koji je odskakao od ostatka. Imao je samo gumene čizme i tropske hlače. Osim brkova u stilu Bismarcka, Pittu je izgledao neobično poznat.Bez dizanja pogleda, on počne čitati popis zločina za koje je Pitt optužen. Započeo je s upadom u kubanski zračni prostor, rušenjem helikoptera, ubijanjem posade, špijuniranjem za CIAu, ilegalnim ulaskom u zemlju. Optužbe su se nizale sve dok nisu završile s nezakonitim upadom u zabranjenu vojnu zonu. Čovjek je govorio jasan engleski jezik, s tračkom zapadnog naglaska.Kako se očitujete?Kriv sam.Golema ruka doda mu komad papira i olovku.Molim vas, potpišite priznanje.Pitt uzme olovku i potpiše papir na zidu bez da je pročitao tekst. Isljednik pogleda potpis. Mislim da ste se zabunili.Kako to?Ne zovete se Benedict Arnold.Pitt pucne prstima. Zaboga, u pravu ste. To je bilo prošlog tjedna. Ovaj tjedan sam Millard Fillmore.Vrlo zabavno.Kako je general Velikov već obavijestio američke vlasti o mojoj smrti, reče Pitt ozbiljno, ne vidim nikakvu korist od priznanja. Čini mi se kao da ubrizgavate penicilin u kostur. Čemu to može služiti?Osiguranje protiv incidenta, propagandni razlozi, čak i položaj za cjenkanje, odgovori isljednik prijazno. Može postojati niz razloga.On zastane i pročita nešto iz dosjea na stolu. Vidim iz dosjea koji mi je dao general Velikov da ste upravljali projektom spašavanja olupine Carice Irske iz rijeke Svetog Lovrijenca.Točno.Mislim da sam bio na istom projektu.Pitt ga pogleda. Bio mu je poznat, ali nije se mogao sjetiti. On zavrti glavom. Ne sjećam se da ste radili u mojem timu. Kako se zovete?Foss Gly, reče čovjek polako. Radio sam s Kanadanima da spriječim vašu

operaciju.U Pittovom umu pojavi se prizor tegljača vezanog u Rimouskiju u Quebecu. Spasio je život britanskom tajnom agentu udarivši Glyja po glavi ključem. Sjetio se i s velikim olakšanjem da je Gly bio okrenut leđima i nije vidio Pittovo približavanje.Onda se nismo sreli licem u lice, reče Pitt mirno. Tražio je na njegovom licu znakove prepoznavanja, ali nije ih vidio.Vjerojatno ne.Daleko ste od kuće.Gly slegne svojim velikim ramenima. Radim za svakoga tko dobro plaća za moje usluge.U ovom slučaju stroj za novac izbacuje kamenje.Koje se pretvara u zlato, doda Gly. On uzdahne i digne se, te protegne. Koža mu je bila zategnuta, a žile izražene tako da su izgledale groteskno. On ustane sa stolca i pogleda gore, a glatka kupola njegove glave bila je u razini Pittove brade. Volio bih nastaviti ćaskanje o prošlosti, gosp. Pitt, ali moram dobiti odgovore na nekoliko pitanja i vaš potpis na priznanje.Raspravljat ću o bilo čemu kad budem siguran da LeBaroni i moji prijatelji neće biti ozlijeđeni. Gly nije odgovorio, samo ga je gledao indiferentnim pogledom.Pitt osjeti da dolazi udarac i napne tijelo da ga dočeka. Ali Gly nije surađivao. Umjesto toga, on polako posegne jednom rukom i uhvati Pitta pri dnu vrata na mekom dijelu ramena. U početku je pritisak bio lagan, a zatim se počne stiskati dok bol ne eksplodira poput vatre. Pitt zgrabi Glvjevo zapešće s obje ruke i pokuša se osloboditi željeznog stiska, ali to je bilo kao da pokušava iščupati mlado orahovo stablo iz zemlje zajedno s korijenjem. On stisne zube dok nije pomislio da će se slomiti. Kroz vatromet u svojem mozgu slabo je čuo Glvjev glas. U redu, Pitt, ne morate to trpjeti. Samo mi recite tko je smislio vaš dolazak na ovaj otok i zašto. Nema potrebe patiti ako niste profesionalni mazohist. Vjerujte mi, iskustvo vam neće biti zabavno. Recite generalu što želi znati. Ništa što skrivate neće promijeniti tijek povijesti. Tisuće života neće biti u pitanju. Zašto da vaše tijelo bude lomljeno dan za danom, dok sve kosti ne budu slomljene, svi zglobovi zdrobljeni, mišići zgnječeni kao kuhani krumpiri. Jer, upravo će se to dogoditi ako ne budete surađivali. Razumijete?Strašna agonija popustila je kad je Gly popustio zahvat. Pitt se zanjiše na nogama i pogleda poluotvorenim očima svojeg mučitelja, masirajući jednom rukom ružnu masnicu koja mu se širila ramenom. On shvati da niti jedna njegova priča, istinita ili izmišljena, neće biti prihvaćena. Mučenje će se nastaviti dok njegova fizička snaga konačno ne popusti.On upita ljubazno Dobivate li bonus za svako priznanje?Ne radim za proviziju, reče Gly prijateljski.Pobijedili ste, reče Pitt. Imam nizak prag boli. Sto želite da priznam, pokušaj atentata na Fidela Castra ili preobraćivanje njegovih ruskih savjetnika u demokrate?Samo istinu, gosp. Pitt.Već sam je ispričao generalu Velikovu.Da, čuo sam vaše snimljene riječi.Onda znate da smo gda LeBaron, Al Giordino, Rudi Gunn i ja pokušali pronaći tragove nestanka Raymonda LeBarona koji je tražio olupinu u kojoj je navodno ostalo blago. Što je tako strašno u tome?General Velikov smatra to paravanom za tajnu misiju.Na primjer?Pokušaj komunikacije s Castrom.Smiješno je prva riječ koja mi pada na pamet. Mora postojati lakši način da naše dvije vlade uspostave kontakt.

Gunn nam je ispričao sve, reče Gly. Trebali ste zalutati u kubanske vode, gdje vas je trebao zarobiti patrolni brod i ispratiti na otok. Kad stignete, trebali ste dati vitalne informacije o tajnim odnosima SAD Kuba.Pitt je bio stvarno zbunjen. Sve mu je to bilo poput španskog sela. To je sigurno najgluplja priča koju sam ikad čuo.Zašto ste onda bili naoružani i uništili kubanski helikopter?Nismo nosili oružje, slaže Pitt. Helikopter je iznenada eksplodirao ispred nas. Ne znam zašto.Onda objasnite zašto kubanski patrolni brod nije pronašao preživjele na mjestu nesreče.Bili smo u vodi. Bilo je mračno, more olujno. Nisu nas primijetili.Ipak ste uspjeli otplivati šest milja kroz divlje vode uragana, držeći se zajedno, te se iskrcali na otok Cayo Santa Maria. Kako je to moguće?Imali smo sreće, valjda.Tko sada priča gluposti?Pitt nije dobio priliku da odgovori. Bez tračka upozorenja, Gly zamahne i zabije šaku u Pittovo tijelo blizu bubrega.Bol i iznenadno shvaćanje eksplodira u njemu istodobno. Kad je potonuo u crno jezero nesvijesti, posegne za Jessie, ali ona se nasmije i ne pokuša mu odgovoriti.

Poglavlje XXXI

Duboki rezonantni glas nešto je govorio, gotovo u njegovo uho. Riječi su bile nejasne i udaljene. Vojska škorpiona dopuže preko ruba kreveta i počne zabijati svoje otrovne repove u njegov bok. On otvori oči. Sjajno fluorescentno svjetlo iznad njega gaje zasljepljivalo, pa ih on ponovno zatvori. Lice mu je bilo vlažno i on pomisli da možda pliva, te ispruži ruke. Zatim glas pokraj njega progovori jasnije.Lezi mirno, partneru. Samo ti perem spužvom lice.Pitt otvori oči i pogleda lice starijega sjedokosog čovjeka toplih, zabrinutih očiju na učenom licu. Čovjek mu uzvrati pogled i nasmiješi se. Boli li te mnogo?Pomalo.Bi li htio vode?Da, molim.Kad je čovjek ustao, kosa na glavi gotovo mu je dodirnula strop. On izvadi čašu iz male platnene vreće i napuni je u umivaoniku.Pitt se uhvati za stranu i polako uspravi u sjedeći položaj. Osjećao se tupo i shvatio da je strašno gladan. Kada je zadnji put jeo? Njegov omamljeni um nije se mogao sjetiti. On zahvalno prihvati vodu i brzo je popije. Zatim pogleda svojeg dobrotvora.Stari, bogati i nemirni Ravmond, pretpostavljam.LeBaron se škrto nasmiješi. Ne volim tu titulu.Nije vas baš lako pronaći.Moja žena mi je rekla kako ste spasili njen život. Želim vam zahvaliti.Prema generalu Velikovu, spas je samo privremen.LeBaronov osmijeh nestane. Što vam je rekao?Rekao je, citiram Svi ćete morati umrijeti.Je li vam rekao razlog?Rekao je da smo naletjeli na najosjetljiviju sovjetsku vojnu instalaciju.Zamišljeni pogled prijeđe LeBaronovim licem.Zatim on reče Velikov je lagao. Ovo je mjesto izvorno sagrađeno da prikuplja komunikacijske podatke iz mikrovalnih prijenosa oko SADa, ali brzi razvoj satelita za prisluškivanje učinio ga je zastarjelim prije no što je završeno.Kako to znate?

Dozvolili su mi da se krećem otokom. To bi bilo nemoguće da je područje tajno. Nisam vidio dokaze o sofisticiranoj komunikacijskoj opremi ili antenama. Također sam se sprijateljio s nizom kubanskih posjetitelja koji su mi ispričali komadiće informacija. Najbolja pretpostavka je da je to mjesto nešto kao utočište za biznismene, skrovište u koje izvršni direktori dolaze diskutirati i planirati marketinšku strategiju za sljedeću godinu. Samo ovdje, visoki sovjetski i kubanski dužnosnici se sastaju da bi kreirali vojnu i civilnu politiku.Pittu se bilo teško koncentrirati. Njegov lijevi bubreg vraški ga je bolio, i osjećao se pospano. On otetura do komode. Njegov urin bio je ružičast od krvi, ali ne previše, i nije osjećao daje ozljeda ozbiljna.Bolje da ne nastavimo ovaj razgovor, reče Pitt. Moja ćelija je vjerojatno ozvučena.LeBaron zavrti glavom. Ne, mislim da nije. Ova razina postrojenja nije konstruirana za maksimalnu sigurnost jer nema puta van. To je kao stara francuska kažnjenička kolonija na Vražjem otoku nemoguće je pobjeći. Kubanski otok je udaljen više od dvadeset milja. Vode su pune morskih pasa, a struje idu u more. U drugom smjeru, najbliže kopno su Bahami, sto deset milja prema sjeveroistoku. Ako mislite o bijegu, savjetujem da to zaboravite.Pitt polako sjedne na svoj krevet. Jeste li vidjeli ostale?Da.U kakvom su stanju?Giordino i Gunn su zajedno u sobi trideset stopa niz hodnik. Zbog svojih povreda nisu vođeni u sobu broj šest. Do sada, s njima su postupali dobro.Jessie?LeBaronovo lice lagano se zategne.General Velikov nam je velikodušno dodijelio sobu za važne osobe. Čak smijemo večerati sa časnicima.Drago mi je čuti što ste pošteđeni sobe broj šest.Jessie i ja smo sretni što nas tretiraju humano.LeBaronov ton zvučao je neuvjerljivo, riječi su izgovorene monotono. U njegovim očima nije bilo svjetla. To nije bio čovjek poznat po svojim hrabrim avanturama i usponima i padovima u poslovnom svijetu. Činio se potpuno drukčiji od razmetljivog avanturista čiji su savjet tražili bankari i svjetski vode. Pittu se činio poput pobijeđenog farmera potjeranog sa zemlje od beskrupuloznog bankara.A stanje Bucka Caesara i Joea Caville?, upita Pitt.LeBaron tužno slegne ramenima. Buck je pobjegao svojim stražarima tijekom razdoblja vježbanja i pokušao otplivati, koristeći se deblom sa srušene palme kao splavi. Njegovo tijelo, ili ono što je od njega ostalo kad su s njim završili morski psi, doplutalo je na plažu tri dana kasnije. Što se tiče Joea, nakon nekoliko seansa u sobi šest, pao je u komu i umro. Velika šteta. Nije bilo razloga da ne surađuje s generalom Velikovim.Nikada niste posjetili Fossa Glyja?Ne, pošteđen sam tog iskustva. Zašto, ne mogu reći. Možda general Velikov misli da sam previše vrijedan za pregovore.Pa sam izabran ja, reče Pitt mrko.Htio bih da sam vam mogao pomoći, ali general Velikov ignorirao je sve moje molbe da spasi Joea. Podjednako je hladan i u vašem slučaju.Pitt se upita zašto LeBaron uvijek spominje Velikova s poštovanjem za njegov vojni čin. Ne shvaćam brutalno ispitivanje. Što se postiglo ubojstvom Caville? Što žele dobiti od mene?Istinu, reče LeBaron jednostavno.Pitt ga oštro pogleda. Istina koju ja znam je da ste vi i vaš tim tražili Kiklopa i nestali. Vaša žena i mi smo krenuli tražiti olupinu nadajući se da ćemo saznati što vam se dogodilo. Recite mi zašto to zvuči lažno.

LeBaron obriše novi znoj sa svojeg čela rukavom. Nema smisla raspravljati sa mnom, Dirk, nisam ja taj koji vam ne vjeruje. Ruski mentalitet misli da postoji laž iza svake istine.Govorili ste s Jessie. Sigurno vam je objasnila kako smo pronašli Kiklopa i iskrcali se na otok.LeBaron se vidljivo trgne na Pittovo spominjanje Kiklopa. Činilo se da se iznenada odmaknuo od njega. On uzme svoju platnenu vreću i pokuca na vrata. Ona se odmah otvore i on nestane.Foss Gly je čekao kad je LeBaron ušao u sobu šest. Sjedio je tamo, zamišljeno zlo, ljudski stroj za ubijanje imun na patnju i smrt. Smrdio je na trulo meso.LeBaron je stajao drhteći tiho mu preda platnenu vreću. Gly je pretraži i izvadi mali rekorder, te premota vrpcu. Slušao je nekoliko sekunda kako bi se uvjerio da su glasovi razumljivi.Je li vam se povjerio?, upita Gly.Da, nije pokušao ništa sakriti.Radi li za CIAu?Ne vjerujem. Njegov dolazak na otok je čista slučajnost.Gly zaobiđe stol i zgrabi kožu na LeBaronovoj slabini, stisnuvši je i okrenuvši u istom pokretu. Oči LeBarona iskoče, dok je agonija probijala njegovo tijelo. On polako padne na koljena na beton.Gly se sagne dok nije bio u ravnini LeBaronovih očijuNe zajebavaj se sa mnom, srneće, reče on zlokobno, ili će tvoja slatka žena biti sljedeća na redu za sakaćenje.

Poglavlje XXXII

Ira Hagen odlučio je zaobići Houston. Nije bilo potrebe ići tamo. Računalo u njegovom mlažnjaku reklo mu je sve što je želio znati. Teksaški telefonski broj iz knjižice generala Fishera vodio je do ureda direktora Letačkih operacija NASAe, Irwina Mitchella, ili Irwina Dupuva. Provjera drugog imena na popisu, Stevea Larsona, pokazala je da se radi o Steveu Buscheu, koji je bio direktor Letačkog istraživačkog centra NASAe u Kaliforniji.Devet malih Indijanaca, a onda ih je bilo četiri...Hagenov popis unutarnje jezgre sada je bio sljedećiRaymond LeBaron... zadnji put primijećen na Kubi.General Mark Fisher... Colorado SpringsClyde Booth... AlbuquerqueIrwin Mitchell... HoustonSteve Busche... KalifornijaDean Beagle Philadelphia identifikacija i lokacija nedokazaniDaniel Klein Washington, D. C. istoLeonard Hudson... Maryland lokacija nije dokazanaGunnar Eriksen... Maryland isto.Njegov rok istjecao je za samo šezdeset šest sati. Obavještavao je predsjednika o napredovanju i upozorio da će istraga biti teška.Predsjednik je već sastavio povjerljivi tim za skupljanje članova unutarnje jezgre i njihov transport do lokacije koju još nije odredio. Hagenov adut bila je blizina zadnja tri imena na popisu. Pretpostavljao je da su sva trojica na istome mjestu.Hagen je promijenio svoju rutinu i nije gubio vrijeme iznajmljujući auto kad je njegov zrakoplov sletio u philadelphijsku nacionalnu zračnu luku. Njegov pilot je nazvao prije, i kad je izišao iz zrakoplova, čekala ga je limuzina Lincoln. Tijekom vožnje do dvadeset pet milja uz rijeku Schuvkill do državnog parka Vallev Forge, radio je na izvješću za predsjednika i formulirao plan za ubrzavanje otkrića Hudsona i Eriksena, čiji je zajednički telefonski broj bio isključeni broj prazne kuće kraj Washingtona.

On zatvori torbu kad je auto prošao kraj parka gdje je vojska Georgea Washingtona kampirala tijekom zime 177778. Mnoga od stabala još su imala zlatno lišće, a brda su tek trebala postati smeđa. Vozač skrene na cestu koja je obilazila brdo iznad parka i bila ograđena starim kamenim zidovima.Povijesna krčma Konj i topništvo sagrađena je 1790. kao svratiste za kočije i taverna za kolonijalne putnike nalazila se medu livadama i šumarcima sjenovitog drveća. Bila je to pitoreskna zgrada na tri kata s plavim prozorima i lijepim prednjim trijemom. Krčma je bila izvorni primjer rane arhitekture farma i nosila je oznaku da je upisana u Nacionalni registar povijesnih mjesta.Hagen iziđe iz limuzine, popne se stubama do trijema namještenog staromodnim ljuljaškama,te ude u predvorje puno starinskog namještaja smještenog oko udobnog kamina s gorućim panjem. U blagovaonici ga je djevojka u kolonijalnom kostimu odvela do stola.Je li Dean ovdje?, upita on nehajno.Da, gospodine, odgovori djevojka vedro. Senator je u kuhinji. Biste li ga željeli vidjeti?Bio bih zahvalan ako bi mi mogao posvetiti nekoliko minuta.Želite li u međuvremenu vidjeti jelovnik?Da, molim.Hagen pregleda meni i otkrije da je popis ranih američkih jela vrlo privlačan. Ali, njegov um nije bio usredotočen na hranu.Je li moguće da je Dean Beagle bio zapravo senator Dean Porter, koji je nekada predsjedao moćnim Odborom za međunarodne odnose i za dlaku izgubio predsjedničku utrku s Georgeom McGovernom. Bio je član Senata gotovo trideset godina, i ostavio traga na američkoj, politici prije no što se povukao prije dvije godine.Ćelavi čovjek u kasnim sedamdesetima ude kroz vrata iz kuhinje, brišući ruke u rub pregače. Bio je neugledan, s licem djeda. On stane pred Hagenovim stolom i pogleda ga bezizražajno.Željeli ste me vidjeti?Hagen ustane.Senatore Porter.Da.Zovem se Ira Hagen. I ja imam restoran, specijaliziran za američka jela, ali ne tako kreativan kao vaš.Leo mi je rekao da ćete doći do mene, reče Porter otvoreno.Hoćete li, molim vas, sjesti?Ostajete na večeri, gosp. Hagen?To mi je bio plan.Onda mi dozvolite da vam ponudim bocu lokalnog vina na račun kuće.Hvala.Porter pozove svoju konobaricu i izda joj zapovijed. Zatim se okrene Hagenu i pogleda ga u oči. Koliko ste nas otkrili?Vi ste šesti, odgovori Hagen.Sretni ste što niste otišli u Houston. Leo vam je pripremio odbor za doček.Jeste li vi bili član unutarnje jezgre od početka, senatore?Došao sam u odbor 1964. i pomogao ostvariti tajno financiranje.Čestitam vam na prvorazrednom poslu.Vi radite za predsjednika, koliko shvaćam?Točno.Što namjerava učiniti s nama?Na kraju vam odati počasti koje zaslužujete. Ali njegova glavna briga je spriječiti vaše ljude na Mjesecu da otpočnu rat.Porter zastane kad je konobarica donijela bocu rashlađenog bijelog vina. On stručno izvadi čep i natoči jednu čašu.

Otpije veliki gutljaj i promućka vino u ustima, te klimne.Sasvim dobro.Zatim napuni Hagenovu čašu.Prije petnaest godina, gosp. Hagen, naša vlada napravila je glupu grešku i odala našu svemirsku tehnologiju u glupoj igri nazvanoj rukovanje u svemiru. Ako se sjećate, bio je to popularni zajednički pothvat Amerikanaca i Rusa koji je spojio astronaute i programa Apollo i astronaute Sojuza u orbiti. Bio sam protiv toga od početka, ali to se dogodilo tijekom godina detanta i moj je glas bio vapaj u pustinji. Nisam vjerovao Rusima tada, a ne vjerujem im ni sada. Njihov čitavi svemirski program izgrađen je na političkoj propagandi i vrlo malo tehničkog dostignuća. Pokazali smo Rusima američku tehnologiju koja je bila dvadeset godina naprednija od njihove. Nakon sveg toga vremena sovjetska oprema je još uvijek sranje u odnosu na našu. Spiskali smo četiri milijuna dolara na to odavanje. Činjenica da smo se ulagivali Rusima dok su nam oni radili iza leda samo dokazuje Barnumovu poslovicu o jednom lopovu rođenom svake minute. Odlučio sam to više nikada ne dozvoliti. Zbog toga neću mirno stajati i dati Rusima da ukradu plodove kolonije Jersev. Da su nam tehnički superiorni, ne sumnjam da bi nas potjerali s Mjeseca.Znači, slažete se s Leom da treba eliminirati prve Ruse koji slete na Mjesec.Oni će učiniti sve u njihovoj moći da nam ukradu sve što budu mogli dodirnuti. Suočite se sa stvarnošću, gosp. Hagen. Ne vidite naše tajne agente kako kupuju rusku tehnologiju i krijumčare je na Zapad. Sovjeti su morali ovisiti o našem progresu jer su bili previše glupi i kratkovidni da bi ga sami stvorili.Nemate visoko mišljenje o Rusima, reče Hagen.Kad Kremlj odluči sagraditi bolji svijet umjesto da ga dijeli i želi vladati njime, mogao bih se predomisliti.Hoćete li mi pomoći pronaći Lea?Ne, reče senator jednostavno.Unutarnja jezgra može barem saslušati predsjednika.Je li vas zato poslao?Nadao se da ću vas sve pronaći dok još ima vremena.Vremena za što?Za manje od četiri dana, prvi sovjetski astronauti će sletjeti na Mjesec. Ako ih vaši ljudi ubiju, njihova vlada će smatrati opravdanim da uništi svemirski shuttle i laboratorij.Senator pogleda Hagena, a oči mu postanu led.Zanimljivo predviđanje. Pretpostavljam da ćemo morati sačekati i otkriti je li točno, zar ne?

Poglavlje XXXIII

Pitt je upotrijebio jezičac remena svojeg sata kao odvijač za uklanjanje šarki ormara. On zatim umetne ravnu stranu jedne šarke između brave i njene metalne ploče na vratima. Gotovo je savršeno odgovarala. Sada je morao samo čekati da se stražar pojavi s večerom.On zijevne i legne na krevet, razmišljajući o Ravmondu LeBaronu. Njegova slika slavnog izdavača bila je poljuljana. LeBaron nije odgovarao svojoj reputaciji. Ostavljao je dojam uplašenog čovjeka. Niti jednom nije spomenuo Jessie, Ala ili Rudija. Sigurno bi mu prenijeli svoje poruke ohrabrenja. U njegovim postupcima bilo je nečega vrlo sumnjivog.On sjedne kad začuje kako se brava otključava. Stražar ude s pladnjem u jednoj ruci. Doda ga Pittu, koji ga stavi na krilo.Kakve delicije ste mi donijeli večeras?, upita Pitt veselo.Stražar iskrivi usne s odbojnošću i indiferentno slegne. Pitt ga nije mogao kriviti. Na pladnju je bio mali komad mekanog, neukusnog kruha i zdjela užasnog pilećeg variva. Pitt je bio gladan, ali bilo je još važnije da sačuva

snagu. On se prisili da pojede napoj, a da ga ne povrati. Konačno, vrati pladanj stražaru, koji ga tiho uzme i zatvori vrata za sobom kad je izišao u hodnik.Pitt skoči iz kreveta, spusti se na koljena i gurne jednu od šarki između brave i kvake, spriječivši da reza sjedne na mjesto.U gotovo istom pokretu on pritisne ramenom vrata i udari drugu šarku kako bi imitirao klik brave koja se zaključava.Čim je čuo kako stražarevi koraci nestaju niz hodnik, on lagano otvori vrata, odlijepi komad vrpce sa zavoja na ruci i stavi je preko brave da vrata ostanu otvorena.Skinuvši svoje sandale i zataknuvši ih za struk, on zatvori vrata, zalijepi dlaku preko pukotine, te tiho krene niz prazni hodnik, držeći se zida. Nije bilo znakova stražara niti sigurnosne opreme.Pittov prvi cilj bio je pronaći prijatelje i planirati bijeg, ali dvadeset jarda niz hodnik otkrije uski kružni otvor za hitne slučajeve s ljestvama koji je vodio gore u tamu. On odluči vidjeti kuda vodi. Uspon se činio beskrajnim i on shvati da ga vodi do gornjih razina podzemnog postrojenja. Ruke mu konačno dodirnu drveni poklopac iznad glave. Pritisne ga polako gornjim dijelom leda. Poklopac glasno zaškripi i podigne se.Pitt udahne zrak i ukoči se. Prošlo je pet minuta, a ništa se ne dogodi, nitko nije viknuo kad je konačno podigao poklopac dovoljno visoko, otkrije da se nalazi na betonskom podu garaže s nekoliko vojnih i građevinskih vozila.Prostorija je bila velika, osamdeset sa stotinu stopa, visoka možda petnaest stopa sa stropom podržanim čeličnim gredama. Parkirališni prostor bio je taman, ali na jednom kraju je bio osvijetljeni ured. Dva Rusa u maskirnim odorama sjedili su za stolom i igrali šah.Pitt se iskrade iz otvora, zaobiđe parkirana vozila, i dopuže ispod prozora ureda dok nije stigao do glavnih ulaznih vrata. Bilo je iznenađujuće lako doći ovako daleko od ćelije, ali sada se poraz pojavio kad ga je najmanje očekivao. Vrata su bila električna. Nije ih nikako mogao otvoriti a da ne uzbuni igrače šaha. Držeći se sjene, on krene duž zida tražeći drugi ulaz. No, znao je da ga neće pronaći. Ako je zgrada bila na površini, bila je to vjerojatno još jedna pokrivena humka s velikim ulaznim vratima koja su bila jedini način ulaska i izlaska.On okruži oko zidova i vrati se na početno mjesto. Obeshrabren, spremao se odustati kad pogleda gore i primijeti otvor za zrak na stropu. Činio se dovoljno velikim da se može provući kroz njega. Pitt se tiho popne na vrh kamiona, posegne iznad glave i podigne se na potpornu gredu. Zatim prijeđe oko trideset stopa do otvora i ispuzi van. Navala svježega, vlažnog zraka bila je ohrabrujuća. On pretpostavi da umirući vjetar uragana puše samo dvadeset milja na sat. Nebo je bilo samo djelomično oblačno, a mjesečeva četvrt davala je dovoljno vidljivosti na stotinu stopa.Njegov sljedeći problem bio je pobjeći izvan visokog zida oko postrojenja. U stražarnici su bili stražari, pa nije mogao ponoviti svoj ulazak od prije dvije noći.Na kraju, sreća mu još jednom pomogne. Naiđe na mali kanal koji je prolazio ispod zida. Sagnuo se i ušao u njega, ali naiđe na kratak niz željeznih šipki. Srećom, bile su hrđave od tropskog slanog zraka i on ih lako savije.Tri minute kasnije, Pitt je bio izvan postrojenja, trčeći ispod palminih stabala kraj ceste. Nije bilo znakova stražara niti elektronskog nadzora i nisko raslinje mu je pomoglo sakriti obris na svijetlom pijesku. Trčao je pod kutom prema obali dok nije naišao na električnu ogradu.Konačno, dođe do dijela oštećenog uraganom. Bio je popravljen, ali znao je da je na istom mjestu jer je stablo palme koje je uzrokovalo rušenje ograde ležalo u blizini. On se spusti na koljena i počne kopati pijesak ispod ograde. Što je dublje kopao, zidovi njegovog rova su više padali na dno. Gotovo je

cijeli sat prošao prije no što je iskopao krater dovoljno dubok da se provuče na drugu stranu.Rame i bubreg boljeli su ga i znojio se poput natopljene spužve. Pokuša se vratiti svojim tragovima do mjesta iskrcavanja kod stijena na obali. Ali, krajolik nije izgledao isto pod mutnom mjesečinom, a i nije se mogao sjetiti kako je izgledao jer su mu oči tijekom uragana uglavnom bile zatvorene.Pitt je lutao obalom, pretražujući formacije stijena. Gotovo je odustao, kad mu pogled uhvati sjaj predmeta na pijesku. Njegova ruka posegne i dodirne spremnik za gorivo motora njihovog čamca. Osovina i propeler bili su zakopani u pijesku na trideset stopa od linije plime. On iskopa vlažni pijesak dok nije oslobodio motor. Zatim ga podigne na rame i krene niz plažu dalje od ruskog postrojenja.Nije imao ideju kamo ide i gdje će sakriti motor. Noge su mu se ukopavale u pijesak, a teret od šezdeset funta otežavao mu je hodanje. Morao je stati svakih nekoliko stotina jarda da se odmori.Prošao je oko dvije milje kad naiđe na korovom pokrivenu cestu koja je prolazila kroz nekoliko redova napuštenih, raspadajućih kuća. Većina su bile kolibe smještene oko male lagune. Nekada je to bilo ribarsko selo, pomisli on. Nije mogao znati da je to bilo jedno od naselja čiji su stanovnici istjerani na Kubu tijekom ruskog preuzimanja otoka.On zahvalno spusti motor i počne pretraživati kuće. Zidovi i krovovi bili su načinjeni od zahrđalih željeznih ploča i komada drva. Ostalo je vrlo malo namještaja. On pronađe čamac na obali, ali nije bilo nade da bi ga mogao upotrijebiti. Dno je bilo trulo.Razmisli o izgradnji splavi, ali trebalo bi mu previše vremena, i nije mogao riskirati da sagradi nešto u mraku bez alata. Krajnji rezultat sigurno ne bi bio zadovoljavajući.Brojčanik na njegovom satu pokazivao je jedan i trideset. Ako želi pronaći Giordina i Gunna i razgovarati s njima, mora požuriti. Pitao se što učiniti s gorivom za vanjski motor, ali nije imao vremena tražiti ga. Izračunao je da će mu trebati sat vremena da se vrati u svoju ćeliju.Pronađe staru željeznu kadu izvan srušene kolibe. Stavi motor na zemlju i kadu preko njega. Zatim nabaca nekoliko guma i trulih madraca na nju i odmakne se, pomevši palminim lišćem svoje tragove na pijesku, dok nije bio udaljen sedamdeset pet stopa od skrovišta.Vraćanje u ćeliju je bilo lakše nego bježanje iz nje. Morao se samo sjetiti da vrati na mjesto šipke u kanalu. Kasnije, pitao se zašto postrojenje nije napučeno stražarima, ali tada se sjeti da područje stalno nadlijeću američki špijunski zrakoplovi čije su kamere mogle napraviti fotografije na kojima se vidi ime na loptici za golf s tisuću stopa udaljenosti.Sovjeti su sigurno shvatili da je bolje stvoriti dojam beživotnog, napuštenog otoka. Kubanski disidenti koji bježe od Castrove vlade će ga ignorirati, a komandosi zaobilaziti na putu za Ameriku. Ako nitko ne pristaje i ne bježi, straža nije potrebna.Pitt se spusti kroz ventilaciju i kriomice vrati do izlaznog tunela. Hodnik je još bio tih. On provjeri vrata i vidje da je dlaka na mjestu.Njegov je plan bio pronaći Giordina i Gunna. Ali, nije želio izazivati sreću. Iako njihov zatvor nije bio strog, uvijek je postojao problem slučajnog otkrivanja. Ako ga sada uhvate izvan ćelije, to će biti kraj. Velikov i Gly bi ga sigurno zatvorili tako da ne može pobjeći, ako ne i ubili.Osjeti da mora riskirati. Možda neće biti druge prilike. Zvukovi su odjekivali kroz betonski hodnik. Mogao bi čuti korake dovoljno rano da se vrati u ćeliju ako ne ode predaleko. Susjedna soba bila je ostava za boju. On je pretraži ali ne nađe ništa korisno. Dvije sobe s druge strane hodnika bile su prazne. U trećoj je bila vodoinstalaterska oprema. Zatim otvori sljedeća vrata i nade se licem u lice s iznenađenim Giordinom i Gunnom. On brzo ude unutra, pazeći da

se vrata ne zatvore.Dirk vikne Giordino.Tiho, šapne Pitt.Drago mi je što te vidim, momče.Jesi li provjerio ima li prislušnih uredaja?, upita Pitt.Trideset sekunda nakon što su nas smjestili tu, odgovori Gunn. Soba je čista.Tada Pitt primijeti tamnoljubičaste krugove oko Giordinovih očiju. Vidim da si upoznao Fossa Glyja u sobi šest.Imali smo zanimljivi razgovor. Ali, ponešto jednosmjeran.Pitt pogleda Gunna, ali ne vidje tragove. A ti?Previše je pametan da me tuče po glavi, reče Gunn s tvrdim osmijehom. Pokaže svoj slomljeni članak. Gipsa nije bilo.Zabavlja se savijajući mi nogu.A Jessie?Gunn i Giordino izmijene mrke poglede. Bojimo se najgorega, reče Gunn. A1 i ja smo čuli ženske krikove kasno poslijepodne kad smo izišli iz dizala.Dolazili smo s ispitivanja kod onog ljigavog gada Velikova.Njihov način, objasni Pitt.General ima baršunaste rukavice, a zatim te preda Glyju na željezni tretman.Ljutito je hodao malom sobom.Moramo pronaći Jessie i pobjeći odovud.Kako?, upita Giordino. LeBaron nas je posjetio i naglasio beznadnost pokušaja bijega s otoka.Ne vjerujem bogatom i nemirnom Ravmondu ni malo, reče Pitt otrovno. Mislim da ga je Gly pretvorio u želatinu.Slažem se.Gunn se okrene na stranu na svojem krevetu, pazeći na slomljeni članak. Kako misliš da napustimo otok?Našao sam i sakrio motor, ako ne uspijem ukrasti čamac.Što? Giordino s nevjericom pogleda Pitta. Izišao si?Ne baš u šetnju, odgovori Pitt.Ali pronašao sam put do obale.Krađa čamca je nemoguća, reče Gunn mirno.Znam nešto što ti ne znaš. Moje znanje ruskog je dobro došlo. Počeo sam razvijati sustav prisluškivanja stražara. Također sam vidio nekoliko detalja s Velikovljevih papira u njegovom uredu. Jedna zanimljiva informacija je da otok noću opskrbljuje podmornica.Zašto takva komplikacija?, promrmlja Giordino. Čini mi se da bi površinski transport bio efikasniji.To zahtijeva postrojenja i dokove koji bi bili vidljivi iz zraka, objasni Gunn. Što god se događalo ovdje, mora ostati u tajnosti.Slažem se, reče Pitt.Rusi su se potrudili da otok izgleda napušten.Nije čudno što ih je iznenadilo kad smo im ušli na prednja vrata, reče Giordino zamišljeno.To objašnjava ispitivanje i mučenje.Dodatni razlog da pobjegnemo i spasimo živote.I uzbunimo svoje obavještajne agencije, doda Gunn.Kada planiraš bijeg?, upita Giordino.Sljedeće noći, nakon što stražar donese večeru.Gunn pogleda Pitta dugim čvrstim pogledom.Morat ćeš ići sam, Dirk.Došli smo zajedno, otići ćemo zajedno.Giordino zavrti glavom.Ne možeš nositi Jessie i nas na leđima.U pravu je, reče Gunn.

A1 i ja nismo u stanju puzati pedeset stopa. Bolje da ostanemo nego da ti upropastimo izglede. Povedi LeBarone i otplivajte prema SADu.Ne mogu riskirati i povjerovati Ravmondu LeBaronu. Siguran sam da bi nas otkucao. Lagao je da je otok samo utočište za biznismene.Gunn zavrti glavom u nevjerici. Tko je još čuo da utočištem upravlja vojska i muči svoje goste.Zaboravi LeBarona. Giordinove oči potamne od bijesa.A1, za milost Božju, spasi Jessie prije no što je onaj gad Gly ubije.Pitt je stajao zbunjen.Ne mogu ostaviti vas dvojicu da umrete ovdje.Ako ne odeš, reče Gunn ozbiljno, i ti ćeš umrijeti, i nitko neće ostati da ispriča što se ovdje dogada.

Poglavlje XXXIV

Raspoloženje je bilo tmurno, ali se ublažilo dugim razdobljem. Za ranojutarnju ceremoniju okupilo se ne više od stotinjak ljudi. Unatoč predsjednikovoj prisutnosti, samo jedna TV mreža poslala je televizijsku ekipu. Mala skupina stajala je tiho u odvojenom kutu Rock Creek parka i slušala kraj kratkog predsjednikovog govora.i tako smo se skupili jutros kako bi odali počast osam stotinama američkih građana koji su poginuli kad je njihov brod, Leopoldville, bio torpediran kod luke Cherbourgha u Francuskoj na božičnu večer 1944. Nikada jedna takva tragedija nije bila više zanemarena. Nikada takva tragedija nije bila potpuno ignorirana.On zastane i klimne prema pokrivenom kipu. Pokrov je uklonjen, otkrivajući usamljenu figuru oficira koji stoji hrabro s odlučnošću u očima, u vojničkom kaputu i s punom poljskom opremom s puškom Ml preko jednog ramena. U brončanom kipu prirodne veličine bio je neki bolni ponos pojačan valom vode koji mu je udarao u članke.Nakon minute pljeska, predsjednik, koji je služio u Koreji kao poručnik u topničkoj postrojbi marinskih korpusa, počne se rukovati s preživjelima s Leopoldvillea i drugim veteranima Panter divizije. Dok se probijao do limuzine Bijele kuće, iznenada se ukoči kad se rukovao s desetim čovjekom u redu.Dobar govor, predsjedniče, reče prepoznatljivi glas.Možemo li privatno razgovarati?Usne Leonarda Hudsona bile su raširene u ironični osmijeh. Uopće nije sličio na Reggieja Calazara. Kosa mu je bila gusta i sijeda, kao i satirska bradica. Nosio je vunenu dolčevitu ispod jakne od tvida. Flanelne hlače bile su boje tamne kave, a engleske kožne cipele bile su dobro ulaštene. Izgledao je kao da je izišao s reklame za konjak u časopisu Town Country.Predsjednik se okrene i progovori s tajnim agentom koji je stajo na manje od stope od njegovog lakta. Ovaj čovjek ide sa mnom u Bijelu kuću.Velika čast, gospodine, reče Hudson.Predsjednik ga pogleda na trenutak, te odluči prihvatiti igru. Na licu mu se pojavi prijateljski osmijeh. Ne mogu propustiti priliku za izmjenu ratnih priča sa starim prijateljem, zar ne, Joe?Predsjednička kolona skrenula je u Aveniju Massachussetts, pod crvenim svjetlima i sirenama koje su nadjačavale zvuke prometa. Nitko nije progovorio gotovo dvije minute. Konačno, Hudson započne igru.Jeste li se sjetili gdje smo se prvi put upoznali?Ne, slaže predsjednik. Ne izgledate mi ni najmanje poznato.Pretpostavljam da upoznajete mnogo ljudi...Iskreno, imao sam važnije stvari na umu.Hudson odbaci predsjednikovo prividno neprijateljstvo.Recimo, da me bacite u zatvor?

Više sam razmišljao o kanalizaciji.Vi niste pauk, gosp. predsjedniče, a ja nisam muha. Može se činiti da sam ušao u zamku, u ovom slučaju u auto okružen vojskom zaštitara iz tajne službe, ali moj odlazak je zajamčen.Opet stari trik s bombom?Malo drukčiji. Plastični eksploziv je pričvršćen za dno stola u jednom od gradskih restorana sa četiri zvjezdice. Točno prije osam minuta su senator Adrian Gorman i državni sekretar Douglas Oates sjeli za stol na doručak.Blefirate.Možda, ali ako ne, moje hvatanje neće biti vrijedno razaranja u napučenom restoranu.Što želite ovaj put?Opozovite svojeg krvosljednika.Budite razumni, za ime Božje.Maknite mi Iru Hagena s vrata dok još mogu disati.Koga?Iru Hagena, vašeg staroga školskog prijatelja koji je radio u Ministarstvu pravde.Predsjednik je gledao kroz prozor kao da se prisjeća.Čini se da je prošla vječnost otkako sam razgovarao s Irom.Ne morate lagati, gosp. predsjedniče. Unajmili ste ga da otkrije unutarnju jezgru.Što sam?, predsjednik je djelovao stvarno iznenađen. Zatim se nasmije. Zaboravljate tko sam ja. Jednim telefonskim pozivom mogu imati na raspolaganju cijeli FBI, CIAu i barem pet drugih obavještajnih agencija.Pa zašto ih onda niste nazvali?Jer sam pitao svoje znanstvene savjetnike i neke cijenjene ljude u našem svemirskom programu. Svi su se složili. Kolonija Jersev je san. Izmislili ste dobar plan, Joe, ali ipak ste samo prevarant koji prodaje halucinacije.Hudson je bio zbunjen.Kunem se Bogom, kolonija Jersev je stvarnost.Da, nalazi se na pola puta između Oza i ShangriLa.Vjerujte mi, Vince, kad se naši prvi kolonisti vrate s Mjeseca, vaša objava će zapaliti maštu svijeta.Predsjednik ignorira upotrebu osobnog imena.Vi zapravo želite da objavim zamišljenu borbu s Rusima za Mjesec. Ali, koje je vaše stajalište? Jeste li neki hollywoodski tragač za popularnosti koji pokušava reklamirati film o svemiru, ili ste pobjegli mentalni pacijent?Hudson nije mogao zadržati navalu bijesa.Idiote otrese se. Ne možete okrenuti leđa najvećem znanstvenom dostignuću u povijesti.Samo me gledajte.Predsjednik podigne slušalicu telefona.Roger, stani. Moj gost izlazi.S druge strane staklene pregrade vozač iz tajne službe podigne ruku s volana i klimne. Zatim obavijesti druga vozila o predsjednikovoj zapovijedi. Minutu kasnije, kolona skrene u mirnu stambenu ulicu i stane uz rub pločnika.Predsjednik se nagne i otvori vrata. Kraj puta, Joe. Ne znam što maštaš o Iri Hagenu, ali ako saznam za njegovu smrt, prvi ću na suđenju svjedočiti da si prijetio njegovom životu. To jest, naravno, ako te prije ne smaknu zbog masovnog ubojstva u restoranu.Hudson bijesno i polako iziđe iz limuzine. Zastane i napola se sagne na vratima. Činite strašnu grešku, reče optužujući.Neće mi to biti ništa novo, reče predsjednik otpuštajući ga.Predsjednik se zavali u sjedalo i lukavo nasmiješi samom sebi. Izvrsna predstava, pomisli. Hudson je bio izvan ravnoteže, stvarajući barikade na pogrešnim ulicama. Pomicanje svečanosti komemoracije žrtvama Leopoldvillea

tjedan dana kasnije bio je lukav potez. Možda neugodan za veterane koji su došli, ali izvrstan za starog špijuna poput Hagena.Hudson je stajao na travnatoj površini kraj ceste i promatrao kolonu kako nestaje u drugoj ulici, zbunjen i dezorijentiran.Prokleti birokrat vikne ljutito.Žena koja je šetala psa pogleda ga s gnušanjem.Neobilježeni Fordov kombi se zaustavi kraj njega i Hudson ude unutra. Unutrašnjost je bila namještena kožnim stolcima smještenim oko poliranog drvenog stola. Dvojica ljudi, odjeveni u poslovna odijela, pogledaju ga s očekivanjem dok je sjedao na stolac.Kako je bilo?, upita jedan.Prokleto kopile me izbacilo, reče on očajno.Kaže da nije vidio Iru Hagena godinama i nije ga briga hoćemo li ga ubiti i dići u zrak restoran.Nisam iznenađen, reče čovjek prodornog pogleda i četvrtastoga crvenog lica i kondorskog nosa.Momak je vraški pragmatičan.Gunnar Eriksen sjedio je s ugašenom lulom u ustima.Što još?, upita on.Kaže da vjeruje da je kolonija Jersev prijevara.Je li te prepoznao?Mislim da nije. Još me zove Joe.Možda glumi.Bio je prilično uvjerljiv.Eriksen se okrene drugom čovjeku. Kako ti to vidiš?Ne misliš da je Hagena poslao bilo koji od obavještajnih direktora?, upita Eriksen.Sigurno ne običnim kanalima. Jedini sastanak koji je predsjednik imao s ljudima iz obavještajnih služba bio je sa Samom Emettom iz FBIja. Nisam mogao dobiti izvješće ali bilo je u vezi s trima tijelima pronađenim u LeBaronovom cepelinu. Osim toga, nije učinio ništa.Ne, sigurno je učinio nešto. Hudsonov glas bio je tih ali uvjeren. Bojim se da smo podcijenili njegovu lukavost.Na koji način?Znao je da ću ga ponovno kontaktirati i upozoriti da opozove Hagena.Zbog čega si to zaključio?, upita Kondorov nos. Hagen, odgovori Hudson.Niti jedan dobar tajni operativac ne svraća pozornost na sebe. A Hagen je bio jedan od najboljih. Morao je imati dobre razloge da obznani svoju prisutnost telefonskim pozivom Fisheru i svojim razgovorom licem u lice sa senatorom Porterom.Ali što je bio predsjednikov cilj ako nije imao zahtjeva?, upita Eriksen.Hudson zavrti glavom. To me i plaši, Gunnar. Nemam pojma što može dobiti time.Neprimijećen u prometu središta grada, stari prašnjavi kamperski kamion s tablicama iz Georgije diskretno je pratio kombi. U njemu, Ira Hagen sjedio je za malim stolom sa slušalicama i mikrofonom na glavi on otvori bocu Martin Ray Cabernet Sauvignona. Ostavi otvorenu bocu dok je prilagodavao ton na mikrovalnom prijemniku uključenom u kazetofon.Zatim podigne slušalicu i oslobodi jedno uho.Slabo. Približi se malo.Vozač s lažnom bradom i kapom Atlanta Bravesa odgovori bez okretanja. Morao sam usporiti kad mi je taksi presjekao put. Nadoknadit ću u sljedećem kvartu.Drži ih na vidiku dok se ne zaustave.Što će se dogoditi, uhićenje narkodilera?Ništa tako egzotično, odgovori Hagen. Osumnjičeni su za vođenje pokretnog pokera.Velika stvar, progunda vozač ne shvativši cinizam.

Kockanje je još ilegalno.Kao i prostitucija, samo što je mnogo zabavnija.Samo prati kombi, reče Hagen službenim tonom. I ne daj da ti pobjegnu dalje od jednog kvarta.Radio zapucketa. Kosti, ovdje Porterhouse.Čujem te, Porterhouse.Imamo Sirloina na vidiku, ali preferirao bih manju visinu. Ako se pomiješa s drugim sličnim vozilima, ispod drveća i iza zgrada, mogli bismo ga izgubiti.Hagen se okrene i pogleda gore kroz stražnji prozor prema helikopteru. Na kojoj si visini?Granica za letjelice u ovom dijelu grada je tisuću tristo stopa. Ali, to je samo pola problema. Sirloin ide prema trgovačkom centru Capitol. Ne smijemo letjeti iznad tog područja.Ostani, Porterhouse, pribavit ću dozvolu.Hagen nazove mobilnim telefonom i vrati se pilotu za manje od minute. Ovdje Kost, Porterhouse. Možeš letjeti iznad grada na bilo kojoj visini sve dok ne ugrožavaš tuđe živote. Čuješ li me?Čovječe, ti sigurno imaš popriličan utjecaj.Moj šef poznaje prave ljude. Ne skidaj oči sa Sirloina.Hagen podigne poklopac skupe košare za piknik i otvori konzervu paštete od guščje jetre. Zatim natoči vino i nastavi slušati razgovor u kombiju ispred sebe.Nije bilo sumnje da je Leonard Hudson jedan od ljudi u kombiju. Bio je spomenut i Gunnar Eriksen. Ali identitet trećeg čovjeka ostao je tajna.Hagena je intrigiralo nepoznato. Osmoricu ljudi iz unutarnje jezgre uspio je identificirati, ali deveti je još bio u magli. Ljudi u kombiju išli su... kamo? Koje postrojenje je krilo štab projekta kolonije Jersev? Glupo ime, kolonija Jersev. U čemu je njegov značaj? Mora postojati nešto što može objasniti kako niti jedna informacija o izgradnji mjesečeve baze nikada nije došla do visokih vladinih službenika. Netko s više moći od Hudsona i Eriksena mora biti ključ tajne. Zadnje ime na popisu unutarnje jezgre.Ovdje Porterhouse. Sirloin je skrenuo sjeveroistočno na Aveniju Rhode Island.Primljeno, odgovori Hagen.On raširi kartu okruga Columbije na stolu i razvije kartu Marvlanda. Počne crtati liniju crvenom olovkom, šireći kartu kako je iz okruga Columbije prešla u okrug Princa Georgea. Avenija Rhode Island postala je savezna autocesta i krenula na sjever prema Baltimoreu.Imate li ideju kamo idu?, upita on vozača.Niti najmanju, odgovori Hagen. Osim ako.. promrmlja on ispod daha. Sveučilište u Marvlandu. Niti dvanaest milja od središta Washingtona. Hudson i Eriksen ostali bi u blizini akademske institucije kako bi iskoristili istraživačka postrojenja.Hagen progovori u mikrofon. Porterhouse, dobro pazi. Sirloin možda ide u Sveučilište.Primljeno, Kosti.Pet minuta kasnije kombi skrene s autoceste i prođe kraj manjeg grada College Parka. Zatim nakon milje ude u veliki trgovački centar omeđen s obje strane poznatim dućanima. Nekoliko ara parkirališnog prostora bilo je ispunjeno autima kupaca. Sav razgovor je zamro u kombiju, i Hagen je bio zatečen.Prokletstvo opsuje on.Porterhouse, začuje se glas pilota helikoptera.Čujem te.Sirloin je upravo stao ispod velikog zaslona ispred glavnog ulaza. Nemam vizualni kontakt.Čekaj dok se opet ne pojavi, naredi Hagen, a onda mu ostani u repu. On se digne od stola i stane iza vozača. Zaustavi iza njega.

Ne mogu. Između nas je barem šest automobila.Je li itko izišao van i ušao u dućane?Teško je reći u gomili ljudi. Ali činilo se da su dvije, možda tri glave provirile iz kombija.Jesi li dobro pogledao momka koji je pokupljen u gradu?, upita Hagen.Sijeda kosa i brada. Mršav, oko pet stopa i devet inča. Dolčevita, kaput od tvida, smeđe hlače. Da, prepoznao bih ga.Kruži parkiralištem i pazi na njega. On i njegovi drugovi možda zamijene aute. Ja idem u centar.Sirloin se kreće, reče pilot helikoptera.Budi uz njega, Porterhouse, reče Hagen. Ja ću neko vrijeme biti izvan kontakta.Čujem te.Hagen iskoči iz kamiona i pojuri kroz masu kupaca u centru. Bilo je to kao da traži tri igle u stogu sijena. Znao je kako Hudson izgleda, i imao fotografije Gunnara Eriksena, ali obojica su još mogli biti u kombiju.On frenetično pretraži jedan po jedan dućan, gledajući lica, svaku mušku glavu koja bi se pojavila u gomili ženskih kupaca. Zašto baš mora biti vikend, pomisli on. Mogao je ispaliti topovsku granatu u centar tijekom tjedna i ne pogoditi njome nikoga. Nakon gotovo sat neuspješnog traganja, on ode van i zaustavi kamion.Jesi li ih vidio?, upita, znajući odgovor.Vozač zavrti glavom. Trebalo mi je gotovo deset minuta da napravim puni krug. Promet je pregust, a većina voze kao zombiji kad traže parkirno mjesto. Vaši sumnjivci mogli su izići na drugi izlaz i odvesti se kad sam bio na drugoj strani zgrade.Hagen u ljutnji udari šakom po kamionu. Bio je tako blizu, tako prokleto blizu, i posrnuo na samom cilju.

Poglavlje XXXV

Pitt je riješio problem spavanja pod stalnim sjajem fluorescentne svjetiljke tako što se popeo na ormar i otspojio cijevi. Nije se probudio dok stražar nije donio doručak. Osjećao se svježe i navali na gustu kašu kao da mu je to omiljeno jelo. Stražar se uznemirio vidjevši da nema svjetla, ali Pitt jednostavno ispruži ruke u bespomoćnoj gesti neznanja i nastavi jesti kašu.Dva sata kasnije, odveden je do ureda generala Velikova. Tamo su ga ostavili da čeka neodređeno vrijeme kako bi mu se spustile emocionalne barijere. Bože, kako su Rusi prozirni. Zaigrao je njihovu igru ponašajući se nervozno i hodajući goredolje.Sljedećih dvadeset četiri sata bili su, najblaže rečeno, kritični. Bio je siguran da opet može pobjeći iz tog podruma, ali nije mogao predvidjeti nove prepreke koje bi mu se mogle naći na putu, niti hoće li biti sposoban za fizičke napore nakon novog susreta s Fossom Glyjem.Nije moglo biti odgađanja niti odustajanja. Noćas je nekako morao pobjeći s otoka.Velikov konačno ude u sobu i prouči Pitta nekoliko trenutaka prije no što će mu se obratiti. Primjećivalo se da je zahladio, a u očima mu se mogla očitati tvrdoća. On klimne Pittu da sjedne na tvrdi stolac koji nije bio u sobi tijekom zadnjeg susreta. Kad je progovorio, ton mu je bio zlokoban.Hoćete li potpisati priznanje da ste špijun?Ako će vas to usrećiti.Neće vam se isplatiti da se pravite pametnjaković sa mnom, gosp. Pitt.Pitt nije mogao zadržati svoj bijes, koji nadjača njegov zdrav razum. Ne prihvaćam olako ološ koji muči žene.Velikov podigne obrve. Objasnite.

Pitt ponovi riječi Gunna i Giordina kao da su njegove.Zvukovi se čuju daleko u betonskim hodnicima. Čuo sam kako fessie LeBaron vrišti.Jeste li? Velikov prođe prstima kroz kosu uvježbanom gestom.Čini mi se da biste trebali vidjeti prednosti suradnje. Ako mi kažete istinu, možda ću moći olakšati neugodu vaših prijatelja.Znate istinu. Zbog toga ste stigli u mrtvu ulicu. Četvero ljudi dalo vam je identične priče. Ne čini se to čudno profesionalnom istražitelju kao što ste vi? Četvero ljudi fizički su mučeni u odvojenim seansama, S. ipak su dali iste odgovore na ista pitanja. Potpuni nedostatak dubine u ruskom mentalitetu može se mjeriti s vašom raljubljenošću u priznanja. Ako priznam da sam špijun, tražit ćete novo priznanje za zločine protiv vaše dragocjene države, a zatim i za pljuvanje na javni pločnik. Vaše taktike su neprofinjene kao i vaša arhitektura i gurmanski recepti. Jedan zahtjev dolazi za drugim. Istina? Ne biste prihvatili istinu niti kad bi izbila i zemlje i ugrizla vas za jaja.Velikov je sjedio u tišini, promatrajući Pitta s prijezirom koji amo Slaven može pokazati prema Mongolu. Ponovno zahtijevam fašu suradnju.Ja sam samo pomorski inženjer. Ne znam nikakve vojne tajne.Zanima me jedino što su vam vaši nadređeni rekli o ovom otoku i kako ste stigli na njega.Kakva je dobit od toga? Već ste rekli da ćemo moji prijatelji i a morati umrijeti.Možda se vaša budućnost može produljiti.Nema razlike. Već smo vam rekli sve što smo znali.Velikov zabubnja prstima po stolu. Još tvrdite da ste potpuno slučajno stigli na Cayo Santa Maria?Da.I očekujete da vam povjerujem da je od svih otoka i plaža na Kubi gđa LeBaron izišla na kopno na točnom mjestu bez prethodnog znanja, dodao bih gdje se nalazi njen muž?Istina, i meni je to teško povjerovati. Ali, dogodilo se upravo to.Velikov ljutito pogleda.Pitta, ali činilo se da je osjetio poštenje koje nije želio svjesno priznati. Imam sve vrijeme svijeta, gosp. Pitt. Uvjeren sam da tajite vitalne informacije. Opet ćemo razgovarati kad ne budete toliko arogantni.On pritisne gumb na svojem stolu koji pozove stražara. Na njegovom licu bio je osmijeh, ali nije bilo zadovoljstva. Osmijeh je, zapravo, bio tužan.Morate mi oprostiti što sam tako nagao, reče Foss Gly.Iskustvo me naučilo da neočekivano proizvodi bolje rezultate nego dugo očekivanje.Niti riječ nije progovorena kad je Pitt ušao u sobu broj šest. Zakoračio je preko praga, kad ga Gly, koji je stajao iza poluotvorenih vrata, udari u slabine iznad bubrega. On zastenje u agoniji i gotovo se onesvijesti, ali nekako ostane stajati. Tako, gosp. Pitt, sada kad imam vašu pozornost, možda mi nešto želite reći.Je li vam itko rekao da ste psihopat?, promrmlja Pitt kroz stisnute usne.Vidio je šaku kako sijeva, očekivao je, i trgnuo se unatrag s udarcem, udarivši leđima u zid i spuznuvši na pod, glumeći nesvijest. Osjećao je krv u ustima i utrnulost u lijevoj strani lica. Zatvorio je oči i ostao ležati. Morat će se emocionalno prilagoditi toj sadističkoj gomili sluzi, procijeniti njegove reakcije na odgovore i predvidjeti kad će doći sljedeći udarac. Neće moći zaustaviti brutalnost. Njegov jedini cilj bio je preživjeti ispitivanje bez vitalne povrede.Gly ode do prljavog umivaonika, napuni kantu vode i polije je po Pittu. Hajde, gosp. Pitt. Ako dobro sudim ljude, vi možete podnijeti više od toga.Pitt se podigne na šake i koljena, pljune krv na cementni pod i uvjerljivo

zastenje, gotovo bijedno. Ne mogu vam reći više no što sam već rekao, promrmlja on.Gly ga podigne kao da je malo dijete i spusti na stolac. Kutom jednog oka Pitt uhvati njegovu desnu šaku kako dolazi u opakom zamahu. Primio je udarac najbolje što je mogao, točno iznad jagodične kosti. Nekoliko sekunda apsorbirao je strašnu bol, a zatim ponovno odglumi nesvijest.Još jedna kanta vode i on ponovi rutinu jaukanja. Gly se nagne dolje dok se nisu gledali oči u oči. Za koga radite?Pitt podigne ruku i uhvati se za pulsirajuću glavu. Unajmila me Jessie LeBaron kako bih otkrio što joj se dogodilo s mužem.Iskrcali ste se iz podmornice.Napustili smo Florida Keys u cepelinu.Vaš je cilj bio prikupiti informacije o prijenosu moći u Kubi.Pitt zbunjeno namršti obrve.Prijenos moći? Ne znam o čemu govorite.Ovaj put Gly udari Pitta u gornji dio trbuha, izbivši mu zrak iz pluća. Zatim mirno sjedne i prouči reakciju.Pitt se ukoči boreći se za dah. Osjećao se kao da mu je srce stalo. Mogao je osjetiti žuč u grlu, osjetiti znoj koji mu s cijedio sa čela, a pluća su mu bila zavezana u čvor. Zidovi sobe plivali su i lelujali pred njegovim očima. Gly se okrutno smiješio na kraju dugog tunela.Kakve su vam bile naredbe kad stignete na otok?Nije bilo naredaba, dahne Pitt.Gly ustane i približi se za novi udarac. Pitt se pijano digne na noge, zanjiše na trenutak i počne padati, dok mu se glava nagnula na jednu stranu. Sada je procijenio Glyja. Prepoznao je slabu točku. Kao i većina sadista, Gly je u osnovi bio kukavica. Povući će se i ispasti iz ravnoteže ako mu se ravnopravno suprotstavi.Gly savije tijelo radi zamaha, ali iznenada se ukoči u zaprepaštenju. Podigavši šaku s poda i okrenuvši rame, Pitt zamahne desnom rukom u udarcu koji je iskoristio svaki djelić njegove snage. Šaka pogodi Glvjev nos, zdrobivši hrskavicu i kost. Zatim nastavi s dva lijeva kratka udarca i snažnim zamahom u tijelo. Mogao je isto tako napasti zid Empire State Buildinga.Bilo koji drugi čovjek bi pao na leda. Gly zatetura nekoliko koraka unatrag i zaustavi se dok mu je lice polako crvenjelo od bijesa. Krv mu je tekla iz nosa, ali nije je primjećivao.On podigne jednu šaku i zatrese je prema Pittu.Ubit ću te zbog toga, reče.Zabij si to u uho, odgovori Pitt mirno. On zgrabi stolac i baci ga preko sobe. Gly ga samo odgurne svojom rukom. Pitt primijeti promjenu u Glvjevim očima i shvati da će njegova brzina izgubiti od brutalne snage.Gly istrgne umivaonik iz zida, pokidavši cijevi, i podigne ga iznad glave. Zakorači tri koraka i zamahne u Pittovom smjeru. Pitt skoči u stranu i sagne se u istom pokretu. Dok je umivaonik letio prema njemu, znao je da je djelić sekunde zakasnio. Instinktivno podigne ruke u beznadnoj gesti da se zaštiti od leteće mase željeza i porculana.Spas je došao od vrata. Kvaka je uhvatila glavni nalet umivaonika i razbila se. Vrata se otvore i Pitt unatraške izleti u hodnik, naletjevši na iznenađenog stražara. Bol u medunožju i desnoj ruci spojila se s agonijom u glavi. Sivog lica, dok su ga napadali valovi mučnine, on se pribere i ustane, držeći se rukama za zid.Gly odglavi umivaonik iz vrata i pogleda Pitta pogledom koji bi se mogao opisati jedino kao ubojit. Mrtav si, Pitt. Umrijet ćeš polako, inč po inč, i moliti da ti skratim muke. Sljedeći put kad se sretnemo slomit ću ti svaku kost u tijelu i iščupati ti srce.U Pittovim očima nije bilo straha. Bol je nestajala, zamijenjena ushićenjem.

Preživio je. Boljelo ga je, ali put je bio čist.Sljedeći put kad se sretnemo, reče on osvetoljubivo, imat ću veliku palicu.

Poglavlje XXXVI

Pitt je zaspao nakon što mu je stražar pomogao da se vrati u ćeliju. Kad se probudio, vidio je da je prošlo tri sata. Ležao je nekoliko minuta dok mu se um nije polako pokrenuo. Njegovo tijelo i lice bili su more masnica, ali kosti nisu bile slomljene.Preživio je.On sjedne i spusti noge na pod, čekajući nekoliko trenutaka da mu prođe vrtoglavica. Ustane i počne se rastezati kako bi ublažio ukočenost. Val slabosti prođe njegovim tijelom, ali se prisili odbaciti ga, nastavivši vježbati dok mu se mišići i zglobovi nisu opustili.Stražar je došao i donio večeru, i Pitt ponovno zaglavi bravu u manevru koji je uvježbao da se ne zbuni u zadnji čas i ne upropasti sve. Zastane, a kad nije čuo korake niti glasove, iziđe na hodnik.Vrijeme je bilo luksuz. Morao je učiniti previše u premalo sati tame. Želio je da je mogao oprostiti se s Gunnom i Giordinom, ali svaka minuta odugovlačenja smanjivala je njegove izglede za uspjeh. Prvi je zadatak bio pronaći Jessie i odvesti je sa sobom.Bila je iza petih vrata koja je otvorio, ležeći na betonskom podu s prljavim pokrivačem pod glavom. Njeno golo tijelo bilo je potpuno očuvano, ali nekada lijepo lice bilo je groteskno nateklo od purpurnih masnica. Gly je lukavo ponižavao njene vrline i uništavao njeno najveće bogatstvo lice.Pitt se sagne iznad nje i uzme joj glavu u ruke s blagim izrazom lica, ali u očima mu je bilo divlje bjesnilo. Bio je obuzet željom za osvetom. Tresao se od želje za divljom odmazdom koja je nadmašila sve što je doživio prije. On stisne zube i blago je protrese daje probudi.Jessie. Jessie, čuješ li me?Njena usta zadrhte otvarajući se, a oči ga pronađu. Dirk, jaukne ona. Jesi li to ti?Da, vodim te odovud.Vodiš... kako?Pronašao sam način da pobjegnemo iz postrojenja.Ali otok. Ravmond je rekao da je nemoguće pobjeći s otoka.Sakrio sam vanjski motor iz čamca. Ako uspijem sagraditi malu splav...Ne šapne ona odlučno.Ona se s naporom podigne u sjedeći položaj, a izraz koncentracije joj prijeđe nateklom maskom koja je bila njeno lice. On je lagano uhvati za ramena i spusti dolje.Ne miči se, reče on.Moraš ići sam, reče ona.Neću te ostaviti ovakvu.Ona slabo zavrti glavom.Ne. Samo bih povećala izglede da te uhvate.Žao mi je, reče Pitt mirno. Htjela to ili ne, ideš.Zar ne razumiješ, molila je ona. Ti si jedina nada za naš spas. Ako se vratiš u SAD i ispričaš predsjedniku što se ovdje događa, Velikov će nas morati ostaviti na životu.Što predsjednik ima s tim?Više no što znaš.Onda je Velikov bio u pravu. Postoji zavjera.Ne gubi vrijeme pogađajući. Idi, molim te, idi. Spasivši sebe, možeš spasiti sve nas.Pitt osjeti navalu poštovanja prema Jessie. Izgledala je kao odbačena lutka,

prebijena i bespomoćna, ali on shvati da njenu vanjsku ljepotu prati unutarnja, hrabra i odlučna. On se nagne i poljubi je lako u natekle usne.Uspjet ću, reče on samouvjereno.Obećaj mi da ćeš izdržati dok se ne vratim.Ona se pokuša nasmijati, ali usta joj nisu mogla reagirati.Ti, ludi klaune. Ne možeš se vratiti na Kubu.Samo me gledaj.Sretno, promrmlja ona tiho.Oprosti što sam ti zakomplicirala život.Pitt se naceri, ali u očima su mu se skupljale suze.To muškarci vole kod žena. Ne daju nam da se dosađujemo.On je opet poljubi u čelo i krene, dok su mu šake bile stisnuteu grču.Uspon uz tunel izazvao je bol u Pittovim rukama, i kad je stigao do vrha, odmorio se minutu prije no što će gurnuti poklopac i stupiti u tamu garaže. Dvojica oficira još su igrali šah. Činio se da je to njihova noćna rutina za skraćivanje dosadnih sati stražarenja. Rijetko bi pogledali vozila parkirana izvan ureda. Nije bilo razloga očekivati nevolju. Vjerojatno su bili mehaničari, mislio je Pitt, a ne pravi stražari.Pregledao je prostor garaže klupe s alatom, spremišta za ulje i dijelove, kamioni, konstrukcijska oprema. Kamioni su imali kante za gorivo od pet galona pričvršćene za ovjes. Pitt lagano lupne svaku kantu dok nije pronašao jednu punu. Ostale su bile više nego napola prazne. On na klupi s alatom pronađe gumenu cijev i upotrijebi je da izvadi benzin iz kanta. Dvije kante s deset galona bile su sve što je mogao nositi. Problem je bio kako ih prenijeti kroz otvor na krov.Pitt uzme uže za vučenje koje je visjelo s jednog zida i veže krajeve za ručke kanta. Držeći sredinu u petlji, popne se do potpornih greda. Polako, pazeći na mehaničare koji su igrali svoju igru, on povuče kante do krova jednu po jednu i gurne ih pred sobom u otvor.Za sljedećih dvadeset minuta vukao ih je preko dvorišta u kanal ispod zida. Brzo raširi šipke i požuri van.Nebo je bilo čisto, a mjesečeva četvrt plutala u moru zvijezda. Čuo se samo šapat vjetra noćni zrak bio je hladan. Nadao se da je more mirno. Bez posebnog razloga on ovaj put krene drugom stranom ceste. Kretao se polako. Teške kante uskoro su istegnule njegove ruke tako da mu se činilo da su razdvojene u zglobovima.Noge su mu utonule u meki pijesak, i morao je stati svakih dvije stotine jarda kako bi došao do daha i smanjio bol u rukama. Spoticao se i teturao rubom široke čistine okružene gustim šumarkom palma, tako gustim da su se njihova debla gotovo dodirivala. On prijeđe rukama po tlu i dodirne metalnu mrežu koja se uklopila u pijesak, postavši gotovo nevidljiva.Radoznao, ostavi kante s benzinom, i oprezno zaobiđe rub čistine. Metalna rešetka dizala se dva inča od zemlje i širila cijelim prostorom. Sredina se spuštala, čineći je konkavnom poput zdjele. On prijeđe rukama preko debla palminih stabala koja su okruživala rub.Bila su lažna. Stabla i lišće napravljeni su od aluminijskih cijevi i pokriveni realističnim pokrovima od plastike. Bilo ih je više od pedeset, obojenih kamuflažno kako bi zavarali američke špijunske zrakoplove i njihove kamere.Zdjela je bila golema radio i televizijska antena, a lažne palme hidraulične ruke koje su je dizale i spuštale. Pitt je bio zapanjen implikacijama svojega nenadanog otkrića. Sada je znao da je ispod pijeska otoka sagrađen golemi komunikacijski centar.Ali iz kojeg razloga?Nije imao vremena za razmišljanje. Ali, bio je više no prije odlučan pobjeći

odavde. Nastavi hodati u sjenama. Selo je bilo dalje no što se sjećao. Bio je sav u znoju, dašćući teško od napora kad je konačno naišao na dvorište u kojem je sakrio motor. Zahvalno spusti kante s benzinom i legne na stare madrace, te odspava jedan sat.Iako nije imao vremena na trošenje, kratak odmor značajno ga je osvježio. Također je dozvolio i njegovom umu da stvara. Dobio je tako nevjerojatno jednostavnu ideju da nije mogao vjerovati da se toga nije sjetio prije.On odnese kante s benzinom do lagune. Zatim se vrati po motor. Tražeći kroz gomile smeća, pronađe kratku dasku koja nije bila trula. Zadnji posao bio je najteži. Nužnost je majka invencije, govorio si je.Četrdeset pet minuta kasnije, vukao je staru kadu iz dvorišta prema obali. Koristeći dasku kao uporište, Pitt pričvrsti motor za stražnji dio kade. Zatim očisti filter za gorivo i ispuše cijevi. Komad savijenog lima u obliku stošca poslužio mu je kao lijevak za punjenjemotora gorivom. Držeći palac nad rupom na dnu, upotrijebio je lijevak i kao kanticu za izbacivanje vode iz kade. Njegov konačni čin prije začepljivanja odvoda kade bio je pokidati njene noge željeznom šipkom.Povukao je uže motora dvanaest puta prije no što se uključio, zakašljao i počeo presti. On odgura kadu u dublju vodu dok nije plutala. Zatim ude u nju. Težina njegovog tijela i dvije kante s gorivom učinili su je iznenađujuće stabilnom. On spusti nogu motora u vodu i pritisne ručicu gasa prema naprijed.Čudno plovilo polako krene u lagunu prema glavnom kanalu. Na mjesečini se vidjelo da je more mirno, a valovi ne viši od dvije stope. Pitt se koncentrirao na grebene. Morao je proći kraj velikih valova i napraviti što više udaljenosti između sebe i otoka do jutra.Uspori motor i dočeka valove grebena, brojeći ih. Devet velikih udarilo je jedan za drugim, a nakon dulje stanke naišao je deseti. Pitt pojača gas do kraja i smjesti se u stražnjem dijelu kade. Sljedeći val bio je nizak i razbio se točno pred njim. Primio je udar pramcem i probio se kroz val. Kada se zanjiše, a zatim propeler ude u vodu i prijeđe preko krijeste sljedećeg vala prije no što se savio.Pitt promuklo vikne kad se probio. Najgore je prošlo. Znao je da ga sada mogu otkriti samo slučajno. Kada je bila premala da bi je primijetili radarom. On smanji gas kako bi štedio motor i gorivo. Stavivši šaku u vodu, procijeni brzinu na oko četiri čvora. Do jutra bi trebao biti izvan kubanskih voda.On pogleda prema nebu, odabere zvijezdu prema kojoj će se ravnati, te krene prema Bahamskom kanalu.

Treći dio

SELENOS 8

Poglavlje XXXVII

30. listopada 1989. Kazahstan, SSSRS vatrenom loptom svjetlijom od sunca, Selenos 8 digne se u hladno plavo nebo noseći 110tonsku lunarnu stanicu s posadom. Superraketa i četiri dodatna motora stvarali su milijun funta potiska, te izbacivali trag narančastožutog plamena dug 1000 stopa i širok 300. Bijeli dim suknuo je oko lansirne rampe i grmljavina motora zatresla je stakla u krugu od dvanaest milja. U početku se podigla tako teško da se činilo da se jedva kreće. Zatim je ubrzala i jurnula u nebo.Sovjetski predsjednik Antonov promatrao je polijetanje iz bunkera od oklopnog stakla kroz veliki dalekozor na tronošcu. Sergej Kornilov i general Jasenjin stajali su kraj njega, pažljivo prateći glasovnu komunikaciju astronauta i

svemirskog centra.Inspirirajući prizor, promrmlja Antonov sa strahopoštovanjem.Školsko lansiranje, reče Kornilov. Stići će do brzine izlaska iz orbite za četiri minute.Ide li sve prema planu?Da, druže predsjedniče. Svi sustavi funkcioniraju normalno. Na točnoj su putanji.Antonov je gledao dugi plameni jezik dok nije konačno nestao. Tek tada uzdahne i makne se od dalekozora. Pa, gospodo, ovaj svemirski spektakl trebao bi odvratiti oči svijeta od sljedećega američkog leta shuttlea u njihovu novu orbitalnu stanicu.Jasehjin klimne i uhvati Kornilova za rame. Čestitam, Sergej. Ukrao si trijumf Jenkija za Sovjetski Savez.Nije moja zasluga, reče Kornilov. Zbog orbitalne mehanike, naš prozor lunarnog lansiranja otvoren je za snimanje nekoliko sati ispred njihovog lansiranja.Antonov je hipnotizirano gledao u nebo. Pretpostavljam da američki obavještajci nisu upoznati sa činjenicom da naši astronauti nisu onakvi kakvima se čine.Bezgrješna prijevara, reče Jasenjin bez rezerve. Zamjena pet svemirskih znanstvenika posebno obučenim vojnicima prije polijetanja protekla je glatko.Nadam se da možemo reći isto o programu zamjene istraživačke opreme oružjem, reče Kornilov. Znanstvenici čiji su eksperimenti otkazani, gotovo su se pobunili. A inženjeri kojima je naređeno da promijene unutrašnjost stanice za nove faktore težine i zahtjeve čuvanja oružja naljutili su se što im nismo rekli razlog promjene u posljednjem trenutku. Njihovo nezadovoljstvo će sigurno procuriti.Ne brini za to, nasmije se Jasenjin. Američke vlasti neće posumnjati ništa dok ne izgube komunikaciju sa svojom dragocjenom mjesečevom bazom.Tko zapovijeda našim udarnim timom?, upita Antonov.Kapetan Grigorij Leučenko. Stručnjak za gerilsko ratovanje. Kapetan je izvojevao mnogo pobjeda protiv pobunjenika u Afganistanu. Osobno jamčim za njegove kvalitete lojalnog i izvanrednog oficira.Antonov zamišljeno klimne.Dobar izbor, generale. On bi trebao otkriti da je površina Mjeseca prilično slična Afganistanu.Nije u pitanju da će Kapetan Leučenko izvesti uspješnu operaciju.Zaboravljate američke astronaute, generale, reče Kornilov.Što je s njima?Fotografije pokazuju da i oni imaju oružje. Molim se da nisu fanatici koji će pružiti snažan otpor kako bi zaštitili svoje postrojenje.Jasenjin se prijezirno nasmije.Moliš, Sergej? Kome se moliš? Sigurno ne nekom bogu. On neće pomoći Amerikancima kad Leučenko i njegovi ljudi započnu napad. Ishod je jasan. Znanstvenici se ne mogu suprotstaviti profesionalnim vojnicima obučenim za ubijanje.Ne podcjenjujte ih. Samo to sam rekao.Dosta reče Antonov glasno. Više neću slušati taj defetistički govor. Kapetan Leučenko ima dvostruku prednost iznenađenja i boljeg oružja. Za manje od šezdeset sati od sada, počet će prva stvarna borba u svemiru. I ne očekujem da je Sovjetski Savez izgubi.U Moskvi, Vladimir Polevoj sjedio je za svojim stolom u štabu KGBa na Trgu Dzierzvnski, čitajući izvješće generala Velikova. Nije podigao pogled kad je Lav Majski ušao u sobu i sjeo bez poziva. Majskijevo lice bilo je obično, prazno i jednodimenzionalno kao i njegova ličnost. On je bio Polevojev šef Prve glavne direkcije, ogranka KGBa za strane operacije. Majskijevi odnosi s Polevojem bili su ograničeni, ali nadopunjavali su jedan drugoga.

Konačno, Polevoj pogleda Majskija. Htio bih objašnjenje.Prisutnost LeBarona je bila nepredviđena, reče Majski napeto.Gda LeBaron i njena posada lovaca na blago, možda, ali sigurno ne njen muž. Zašto ga je Velikov oteo Kubancima?General je mislio da bi Ravmond LeBaron mogao biti koristan pijun u pregovorima s Ministarstvom vanjskih poslova SADa kad uklonimo braću Castro.Njegove dobre namjere pretvorile su se u opasnu igru, reče Polevoj.Velikov me uvjerava da LeBarona strogo čuvaju i daju mu lažne informacije.Ipak, uvijek postoji mala šansa da LeBaron otkrije pravu funkciju Cayo Santa Marije.Onda ćemo ga jednostavno izbrisati.A Jessie LeBaron?Ja osobno mislim da će ona i njeni prijatelji biti odlični izgovori za okrivljavanje CIAe za našu predviđenu katastrofu.Jesu li Velikov ili naši agenti u Washingtonu otkrili planove američke obavještajne službe za infiltraciju na otok?Ne, odgovori Majski. Provjera posade cepelina pokazala je da nitko od njih nema trenutačne veze s CIAom ili vojskom.Ne želim probleme, reče Polevoj čvrsto. Previše smo blizu uspjehu. Prenesi moje riječi Velikovu.Dobit će upute.Začuje se kucanje na vratima i ude Polevojeva tajnica. Bez riječi mu doda papir i iziđe iz sobe. Ljutnja iznenada zacrveni njegovo lice.Prokletstvo! Govoreći o prijetnji, upravo je postala stvarnost.Gospodine?Poruka prioriteta od Velikova. Jedan od zarobljenika je pobjegao.Majski načini nervozan pokret rukama. To je nemoguće. Na otoku nema čamaca, a ako je dovoljno lud da pliva, potonut će ili će ga pojesti morski psi. Tko god bio, neće stići daleko.Zove se Dirk Pitt i prema Velikovu, on je najopasniji od zarobljenika.Opasan ili ne...Polevoj mu mahne da zašuti i počne hodati tepihom, dok mu se na licu vidjela uzbudenost. Ne možemo si dozvoliti neočekivano. Rok za kubansku avanturu mora se pomaknuti za tjedan dana.Majski zavrti glavom s neodobravanjem.Brodovi ne bi stigli u Havanu na vrijeme. Također, ne možemo promijeniti datume proslave. Fidel i svi visoki članovi njegove vlade bit će tamo i držati govore. Kotači eksplozije su pokrenuti. Ništa ne može promijeniti vremenski raspored. Rum i cola moraju se opozvati ili nastaviti prema planu.Polevoj je pljeskao rukama u agoniji neodlučnosti. Rum i cola, glupo ime za operaciju tih razmjera.Još jedan razlog za nastavak. Naš program dezinformacija već je počeo širiti glasine da CIA namjerava napraviti razaranje na Kubi. Fraza rum i kola je američka. Niti jedna strana vlada neće posumnjati da je plan začet u Moskvi.Polevoj slegne ramenima. Dobro, ali ne želim misliti o posljedicama ako taj Pitt nekim čudom preživi i vrati se u SAD.Već je mrtav, reče Majski hrabro. Siguran sam u to.

Poglavlje XXXVIII

Predsjednik proviri u ured Daniela Fawcetta i mahne. Ne ustaj. Samo sam htio da znaš da idem na kat na tihi ručak sa ženom.Ne zaboravite da imamo sastanak sa šefovima obavještajnih služba i Dougom Oatesom za četrdeset pet minuta, podsjeti ga Fawcett.Obećavam da ću stići na vrijeme.Predsjednik se okrene i ode dizalom do svojeg stana na drugom katu Bijele

kuće. Ira Hagen čekao ga je u Lincolnovom apartmanu.Izgledaš umoran, Ira.Hagen se nasmiješi. Ostario sam.Kako stojimo?Otkrio sam identitet svih devet članova unutarnje jezgre. Sedmorica su locirani. Samo Leonard Hudson i Gunnar Eriksen ostali su izvan mreže.Nisi pronašao njihov trag iz trgovačkog centra?Hagen zastane. Nisam.Sovjetska lunama stanica lansirana je prije osam sati, reče predsjednik. Ne mogu više odugovlačiti. Poslije podne naredit ću da uhvate što više članova unutarnje jezgre.Vojska ili FBI?Niti jedno. Stari prijatelj iz marinaca ima tu čast. Već sam mu dao popis imena i njihove lokacije.Predsjednik zastane i pogleda Hagena. Rekao si da si otkrio identitet svih devetorice, Ira, ali u tvojem izvješću je samo osam imena.Hagen se činio neodlučnim, ali na kraju posegne u svoj kaput i izvuče komad presavijenog papira. Čuvao sam zadnjeg čovjeka dok nisam bio potpuno siguran. Analizator glasa potvrdio je moje sumnje.Predsjednik uzme papir iz Hagenove ruke, odmota ga i pročita jedno ime. Zatim skine naočale i umorno obriše leće kao da ne vjeruje svojim očima. Zatim stavi papir u džep.Pretpostavljam da sam znao cijelo vrijeme, ali nisam mogao povjerovati.Ne sudi prestrogo, Vince. Ti ljudi su patrioti, a ne izdajice. Jedini njihov zločin je šutnja. Uzmi primjer Hudsona i Eriksena. Glumili su da su mrtvi sve te godine. Zamisli u kakvoj su agoniji morale biti njihove obitelji i prijatelji. Nacija im nikada ne može nadoknaditi njihovu žrtvu ili u potpunosti shvatiti dobrobiti njihova dostignuća.Držiš li mi lekciju, Ira?Da, šefe, držim.Predsjednik iznenada postane svjestan Hagenove unutarnje borbe. Shvatio je da njegov prijatelj nije za konačno suočavanje. Njegova lojalnost bila je na samoj oštrici britve.Nisi mi sve rekao, Ira.Ne bih ti lagao, Vince.Znaš gdje se kriju Hudson i Eriksen.Recimo da imam dobar osjećaj.Mogu li ti vjerovati da ih dovedeš?Da.Ti si dobar skaut, Ira.Gdje ih želiš i kada?Camp David, odgovori predsjednik.Osam sati, sutra ujutro.Bit ćemo tamo.Ne mogu te pozvati, Ira.To bi bilo pristojno od tebe, Vince. Recimo, kao neka vrsta isplate. Duguješ mi da budem prisutan na kraju.Predsjednik razmisli o tome.U pravu si. Barem to mogu učiniti.Martin Brogan, direktor CIAe, Sam Emmett iz FBIja, te državni sekretar Douglas Oates ustali su kad je predsjednik ušao u sobu za konferencije u pratnji Dana Fawcetta.Molim vas, sjednite, gospodo, reče predsjednik smiješeći se. Nekoliko trenutaka su ćaskali dok se nije pojavio Alan Mercier, savjetnik za nacionalnu sigurnost. Žao mi je što kasnim, reče on, brzo se spustivši na stolac. Nisam imao vremena čak niti da smislim dobar izgovor.

Iskren čovjek, reče Brogan smijući se. Kako odvratno.Predsjednik digne olovku iznad svojeg notesa. Gdje stojimo s kubanskim paktom?, upita on gledajući Oatesa.Dok ne otvorimo tajni dijalog s Castrom, uglavnom se ne kreće.Postoji li i mala šansa da je Jessie LeBaron prošla s našim zadnjim odgovorom?Brogan zavrti glavom. Mislim da je to vrlo upitno. Naši izvori nisu saznali ništa otkako je cepelin srušen. Svi se slažu da je mrtva.Ima li poruka od braće Castro?Ne.Što ste saznali iz Kremlja?Tajni sukob između Castra i Antonova izići će na otvoreno, reče Mercier. Naši ljudi u kubanskom Ministarstvu rata kažu da će Castro povući svoje trupe iz Afganistana.To je to, reče Favvcett. Antonov neće stajati i gledati kako se to događa.Emmett se nagne naprijed i prekriži ruke iznad stola.Sve počinje prije četiri godine kad je Castro uspio odgoditi plaćanje čak i malog dijela od deset milijarda dolara koje je dugovao Sovjetskom Savezu još od šezdesetih godina. Doveo se u ekonomsku slijepu ulicu i morao popustiti kad je Antonov zatražio od njega da pošalje trupe u Afganistan. Ne nekoliko malih postrojba, već gotovo dvadeset tisuća ljudi.Ima li CIA procjene njihovih žrtava?, upita predsjednik okrenuvši se Broganu.Naši proračuni pokazuju oko tisuću šesto mrtvih, dvije tisuće ranjenih i više od pet tisuća nestalih.Blagi Bože, to je više od dvadeset posto.Još jedan razlog što Kubanci mrze Ruse, nastavi Brogan.Castro je kao utopljenik koji tone između čamca na veslanje čija posada ga drži na nišanu i luksuzne jahte čiji putnici otvaraju boce šampanjca. Ako mu dobacimo uže, Kremlj će ga uništiti.U stvari, oni ga namjeravaju uništiti u svakom slučaju, doda Emmett.Imamo li pojma kada i kako će se dogoditi atentat?, upita predsjednik.Brogan se nemirno promeškolji na stolcu. Naši izvori nisu mogli doći do datuma.Njihovo osiguranje te stvari je jače od svega što sam do sada vidio, reče Mercier. Naša računala nisu uspjela dekodirati nikakve podatke iz naših prislušnih uređaja iz svemira. Samo nekoliko djelića koji nam ne daju potpunu sliku njihovih planova.Znaš i tko je zadužen za to?, ustrajao je predsjednik.General Petar Velikov, iz GRUa, kojeg smatraju čarobnjakom za infiltracije u vlade trećeg svijeta i manipulacije. On je kreirao zbacivanje vlade u Nigeriji prije dvije godine. Srećom, marksistička vlada koju je postavio nije potrajala.Djeluje li on izvan Havane?Vraški je tajanstven, odgovori Brogan. Savršena slika čovjeka kojeg nema. Velikov nije viđen u javnosti zadnje četiri godine. Sigurni smo da upravlja predstavom sa skrivene lokacije.Predsjednikove oči se zatamne. Sve što imamo je nejasna teorija da Kremlj planira ubiti Fidela i Raula Castra, prebaciti krivnju na nas, a zatim preuzeti vlast pomoću Kubanskih marioneta koji će dobivati zapovijedi iz Moskve. Gospodo, pa ne mogu odlučivati na osnovi pretpostavaka. Trebam činjenice.To je projekcija zasnovana na poznatim činjenicama, objasni Brogan. Imamo imena Kubanaca koji su na sovjetskoj platnoj listi i čekaju da preuzmu vlast. Naše informacije podržavaju pretpostavku da Kremlj namjerava ukloniti braću Castro. CIA je odličan žrtveni jarac jer Kubanci nisu zaboravili Zaljev svinja niti planove agencije za atentat na Fidela pomoću mafije tijekom Kennedvjeve vladavine. Uvjeravam vas, gosp. predsjedniče, ovo ima puni prioritet. Šezdeset

agenata na svakoj razini u i izvan Kube pokušavaju prodrijeti Velikovljev zid tajanstvenosti.A ipak ne možemo kontaktirati Castra i otvoriti dijalog s njime.Ne reče Oates.Odbija svaki kontakt putem službenih kanala.Ne shvaća li on da vrijeme istječe?, upita predsjednik.On luta u vakuumu, odgovori Oates. S jedne strane osjeća se sigurnim znajući da ga velika masa Kubanaca idolizira. Malo nacionalnih voda ima strahopoštovanje i ljubav svojih ljudi poput njega. A ipak, s druge strane, ne može u potpunosti shvatiti ozbiljnost sovjetske prijetnje svojem životu i vlasti.Znači, kažete mi, reče predsjednik ozbiljno, ako ne dobijemo informacije ili ne pošaljemo nekoga u Castrovo sklonište tko bi ga morao uvjeriti da posluša glas razuma, možemo samo sjediti i gledati kako Kuba potpada pod sovjetsku dominaciju.Da, gosp. predsjedniče, reče Brogan.Upravo vam to govorimo.

Poglavlje XXXIX

Hagen je malo pretraživao. Lutao je trgovačkim centrom, promatrajući robu u dućanima. Miris pečenih kikirikija podsjeti ga da je gladan. On stane kraj veselo obojene prikolice i kupi vrećicu pečenih indijskih oraščića.Želeći odmoriti noge nekoliko minuta, Hagen sjedne na kauč u dućanu s kućanskim aparatima gledao je cijeli zid s dvadeset televizora okrenutih na isti kanal. Slike su pokazivale reprizu polijetanja svemirskog shuttlea Gettvsburg iz Kalifornije. Više od tri stotine ljudi lansirano je u svemir od prvog leta shuttlea 1981 i osim medija, nitko više nije obraćao pozornost na to.Hagen je lutao goredolje, zastajući da kroz veliki prozor pogleda diskjockeya koji je puštao ploče na radiostanici lociranoj u centru. Gurao se sa ženskim kupcima, ali njegova pažnja bila je usmjerena na rijetke muškarce. Većina ih je bila na pauzi za ručak, kupujući prvu stvar koju bi spazili, za razliku od žena koje su radije uzalud tražile bolje stvari za manju cijenu.On primijeti dvojicu muškaraca kako jedu podmornički sendvič u restoranu brze prehrane. Nisu nosili vrećice iz kupovine, niti su bili odjeveni poput trgovaca. Bili su odjeveni na sličan sportski način kao i dr. Moonev u laboratoriju Pattenden.Hagen krene za njima u veliku robnu kuću.Krenuli su dizalom u podrum, prošli kroz trgovačko područje, i ušli u stražnji hodnik označen znakom samo za zaposlene.Zvonce zazvoni u Hagenovoj glavi. On se vrati do pulta punog plahta, skine kaput, i stavi olovku iza uha. Zatim sačeka dok trgovac nije dobio kupca, te uzme hrpu plahta i krene s njima u hodnik.Troja vrata vodila su do prostorija s robom, dvoja su bila vrata toaleta, a treća su bila označena s opasnost visoki napon. On otvori zadnja vrata i ude unutra. Zbunjeni stražar koji je sjedio za stolom pogleda gore. Hej, ne biste trebali biti...To je bilo sve što je stigao reći prije no što je Hagen bacio plahte u njegovo lice i udario ga judo udarcem u vrat. Iza drugih vrata bila su dva stražara, i Hagen ih obojicu onesvijesti za manje od četiri sekunde. On klekne i osvrne se oko sebe tražeći novu prijetnju.Sto pari očiju pogleda ga u potpunom zaprepaštenju. Nalazio se u sobi koja se naizgled prostirala u beskraj. Od zida do zida bila je puna ljudi, ureda, računala i komunikacijske opreme. Jednu dugu sekundu bio je okamenjen golemošću svega toga. Zatim zakorači naprijed, i zgrabi prestrašenu tajnicu za

ruke, pa je podigne sa stolca.Leonard Hudson vikne on. Gdje ga mogu pronaći?Strah joj je isijavao iz očiju poput svjetla reflektora. Ona nagne glavu udesno. U...ured s plavim v...vratima, promuca ona.Hvala vam, reče on sa širokim osmijehom.Hagen pusti djevojku i prođe brzo kroz utihnuli kompleks. Lice mu je bilo iskrivljeno u izraz bijesa, kao da izaziva bilo koga da ga zaustavi.Nitko nije niti pokušao. Rastuća gomila ljudi razdvojila se poput Crvenog mora dok je prolazio glavnim hodnikom.Kad je stigao do plavih vrata, stane i okrene se, gledajući trust mozgova i komunikacijski centar kolonije Jersev. Morao se diviti Hudsonu. Bio je to maštoviti paravan. Iskopan tijekom konstrukcije trgovačkog centra, nije privukao nikakvu sumnju. Znanstvenici, inženjeri i tajnice mogli su se kretati medu kupcima, a njihovi auti jednostavno su se uklapali u stotine drugih na parkiralištu. I radiostanica je bila djelo genija. Tko bi sumnjao da šalju i primaju poruke s Mjeseca, emitirajući top listu ploča sveučilišne zajednice koja je okruživala centar.Hagen gurne vrata i ude u kontrolnu sobu.Hudson i Eriksen sjedili su okrenuti leđima, gledajući veliki monitor koji je prikazivao lice i obrijanu glavu čovjeka koji prestane govoriti usred rečenice, a zatim reče Tko je čovjek iza vas?Hudson pogleda preko ramena. Zdravo, Ira.Glas je odražavao pogled Hagen je gotovo mogao čuti pucketanje ledenih kocaka. Pitao sam se kad ćeš se pojaviti.Udite, reče Eriksen jednako ledenim tonom. Upravo ste stigli na vrijeme da porazgovarate s našim čovjekom na Mjesecu.

Poglavlje XL

Pitt je izišao iz kubanskih voda i ušao u glavnu pomorsku liniju Bahamskog kanala. Ali, sreća mu je ponestajala. Jedini brodovi koji su mu došli u vidokrug nisu ga primijetili. Veliki tanker s panamskom zastavom prošao je na milju udaljenosti. Ustao je što je više mogao a da se ne prevrne i mahnuo košuljom, ali njegovo malo plovilo prošlo je neprimijećeno.Izgledi da dežurni Oficir na mostu usmjeri svoj dalekozor u točku na kojoj se nalazila kada točno u trenutku kad se ova pojavi na vrhu vala prije no što će opet nestati s vidika bili su minimalni. Strašna istina mučila je Pitta bio je premala meta.Njegovi pokreti postali su mehanički. Noge su mu utrnule nakon gotovo dvadesetosatnog boravka u maloj kadi, a stalno trenje butina o tvrdu površinu stvorilo mu je bolne plikove. Tropsko sunce ga je udaralo, ali imao je tamnu put i najmanji od njegovih problema bile su opekline od sunca.More je bilo mirno, ali ipak je bio stalan napor održavati pramac kade okomito na valove i istodobno izbacivati vodu. Ispraznio je zadnje kapi iz kanta s gorivom i napunio ih morskom vodom radi balasta. Još petnaest ili dvadeset minuta, i motor će ostati bez benzina. Tada će sve biti gotovo. Bez kontrole, kada će se ubrzo napuniti i potonuti.Njegov um počne bježati nije spavao trideset šest sati. Borio se da ostane budan, upravljajući i izbacujući vodu olovnim rukama. Sat za satom njegove su oči promatrale obzorje, ne vidjevši ništa što bi se kretalo prema njegovom malom dijelu mora. Nekoliko morskih pasa udarilo je u dno spore kade jedan je pogriješio došavši preblizu propeleru i ostao bez peraje. Pitt ih je odsutno promatrao. Planirao ih je ostaviti bez obroka tako što će otvoriti usta i utopiti se, a zatim shvati da je to glupa pomisao i potisne je.Vjetar je polako jačao. Olujni oblak je prošao iznad njega i ostavio inč vode u kadi. Nije bila najčišća, ali bila je bolje nego ništa. On skupi nekoliko

šaka i zahvalno ih popije, osjetivši se osvježeno.Pogleda gore prema treperećem obzorju na zapadu. Noć će pasti za sat vremena. Njegova zadnja iskra nade umirala je sa zalazećim suncem. Čak i ako ostane na površini, nitko ga neće vidjeti u tami.Trebao sam imati bolji osjećaj, pomisli. Da sam samo ukrao svjetiljku.Iznenada, motor zakašlje. On smanji gas koliko god se usudio, znajući da samo odgađa neizbježno za minutu ili dvije.Borio se protiv oblaka moralnog kolapsa i prisilio se da izbacuje vodu dok mu ruke ne otkazu ili val ne pogodi bespomoćnu malu kadu i potopi je. Isprazni jednu kantu s morskom vodom. Kad kada potone, upotrijebit će kante kao plutače. Sve dok može pokretati mišiće, neće odustati.Vjerni mali motor zakašlje jednom, dva puta, i zatim umre. Nakon noći slušanja rada motora, zaguši ga iznenadna tišina. Sjedio je u osuđenom malom plovilu na golemom indiferentnome moru pod jasnim nebom bez oblaka.Plutao je još jedan sat u sumraku. Bio je tako umoran, tako fizički iscrpljen, da nije primijetio mali pokret na petsto jarda.Zapovjednik Kermit Fulton odmaknuo se od periskopa, s upitnim izrazom lica. Pogleda svojeg dežurnog Oficira na drugoj strani kontrolne sobe udarne podmornice Denver.Ima li kontakata na našim senzorima?Oficir progovori u jedan od telefona.Ništa na radaru, kapetane. Sonar izvješćuje o malom kontaktu, ali prestao je prije minute.Što misle o tome?Odgovor je bio spor, a pitanje se ponovi.Sonar kaže da zvuči kao mali vanjski motor, ne više od dvadeset konjskih snaga.Nešto je vrlo čudno u tome, reče Fulton. Želim provjeriti. Smanjite brzinu na jednu trećinu i skrenite ulijevo pet stupnjeva.On ponovno pritisne čelo na periskop i zumira sliku. Odmakne se polako, u čudu. Naredite izranjanje.Vidite nešto?, upita ga dežurni Oficir.On tiho klimne.Svi u kontrolnoj sobi gledali su ga s očekivanjem. Oficir preuzme inicijativu. Hoćete li nam reći što je, kapetane?Dvadeset tri godine na moru, reče Fulton, i mislio sam da sam vidio gotovo sve. Ali neka sam proklet ako tamo nije čovjek, gotovo sto milja od najbližeg kopna, koji pluta u kadi.

Poglavlje XLI

Od nestanka cepelina, admiral Sandecker je rijetko napuštao svoj ured. Zakopao se u posao koji je uskoro izgubio svako značenje. Njegovi roditelji, iako vrlo stari, bili su još živi, kao i njegov brat i sestra. Sandecker nikada prije nije doživio osobnu tragediju.Tijekom godina u mornarici bio je zaražen odlučnošću. Imao je malo vremena za duboke odnose sa ženama, kao i malo prijatelja, uglavnom iz mornarice. Sagradio je zid oko sebe i svojih nadređenih i podređenih, te se kretao sredinom. Dobio je čin prije pedesete godine, ali je počeo stagnirati.Kad je Kongres odobrio njegovo imenovanje za šefa Nacionalne agencije za mora i podmorje, vratio se u život. Formirao je topla prijateljstva s trojicom neobičnih ljudi, koji su ga gledali s poštovanjem, ali tretirali kao običnog čovjeka.Izazovi posla su ih povezali.Al Giordino, ekstravert koji je uživao u volontiranju za najteže projekte i krao Sandeckerove skupe cigare. Rudi Gunn, koji je želio postići savršenstvo,

rođen za organiziranje programa, i nije mogao stvoriti neprijatelje niti kad bi to želio. A zatim, tu je bio Pitt, koji je učinio više od ikoga da oživi Sandeckerov kreativni duh. Ubrzo su postali bliski poput oca i sina. Pittov slobodan stav prema životu i sarkazam pratili su ga poput repa kometa. Nije mogao ući u sobu da je ne oživi. Sandecker je pokušao udaljiti sjećanja, odvojiti se od prošlosti, ali nije uspio. Nasloni se na naslon stolca i zatvori oči te se preda tuzi. Izgubiti svu trojicu odjednom bilo je previše.Dok mu je Pitt bio u mislima, zasvijetli svjetiljka i prigušeno zvono označi poziv na njegovoj privatnoj telefonskoj liniji. On kratko izmasira sljepoočice i podigne slušalicu. Da?Jim, to si ti? Dobio sam tvoj privatni broj od našega obostranog prijatelja u Pentagonu.Žao mi je. Um mi je lutao. Ne prepoznajem glas.Ovdje Clyde. Clyde Monfort.Sandecker se trgne. Clyde, što se dogada?Signal s jedne naše udarne podmornice koja se vraćala s vježbe kod Jamajke mi je upravo stigao na stol.Zašto me se to tiče?Zapovjednik podmornice kaže da je pokupio brodolomca prije dvadeset minuta. Nije baš naša standardna procedura da primamo strance na palubu nuklearne podmornice, ali ovaj momak kaže da radi za tebe i prilično se naljutio kad mu je kapetan odbio dozvoliti da pošalje poruku.Pitt!Točno, odgovori Monfort.To je njegovo ime. Dirk Pitt. Kako si znao?Hvala Bogu!Je li on provjeren?Da, da, on je naš, reče Sandecker nestrpljivo.Što je s ostalima?Nema ostalih. Pitt je bio sam u kadi.Ponovi to.Kapetan se kune da je to bila kada s vanbrodskim motorom.Znajući Pitta, Sandecker nije niti sekunde posumnjao u priču.Koliko brzo ga možeš pokupiti helikopterom i dovesti do najbliže zračne luke radi prijevoza u Washington?Znaš da to nije moguće, Jime. Ne mogu ga pustiti dok podmornica ne pristane u svojoj bazi u Charlestonu.Sačekaj, Clyde, nazvat ću Bijelu kuću drugom linijom i dobiti dozvolu.Imaš takav utjecaj?, upita Monfort s nevjericom.I više od toga.Možeš li mi reći što se događa, Jime?Vjeruj mi na riječ, ne želiš biti umiješan.Okupili su se na večeri u Bijeloj kući kako bi odali počast premijeru Indije, Rajivu Gandhiju, koji je bio u misiji dobre volje u SADu. Glumci i vode sindikata, sportaši i milijarderi, razmjenjivali su mišljenja, preispitivali razlike i družili se poput susjeda na nedjeljnom pikniku.Bivši predsjednici Ronald Reagan i Jimmy Čarter razgovarali su i ponašali se kao da nikada nisu napustili Zapadno krilo. Stojeći u kutu punom cvijeća, državni sekretar Douglas Oates izmjenjivao je ratne priče s Henrvjem Kissingerom dok je šampion Houston Oilersa stajao pred kaminom i otvoreno gledao grudi voditeljice mreže ABC Sandre Malone.Predsjednik je izmijenio zdravicu s premijerom Gandhijem, a zatim ga upoznao s Charlesom Murphvjem, koji je nedavno preletio Antarktiku u balonu na topli zrak. Predsjednikova žena se pojavila, uzela muža za ruku, i povukla ga prema plesnom podiju blagovaonice.Pomoćnik Bijele kuće uhvati pogled Dana Fawcetta i klimne prema vratima.

Fawcett priđe, posluša ga, a zatim se približi predsjedniku. Zapovjedni lanac bio je dobro podmazan.Ispričavam se, gosp. predsjedniče, ali kurir je upravo donio kongresni zakon koji zahtijeva vaš potpis prije ponoći.Predsjednik klimne s razumijevanjem. Nije bilo nikakvog zakona. Bila je to šifra za hitnu poruku. Ispriča se ženi i ode preko sale u mali privatni ured. Zastane dok Fawcett nije zatvorio vrata prije, a zatim podigne telefonsku slušalicu.Ovdje predsjednik.Admiral Sandecker, gospodine.Da, admirale, što je?Imam na drugoj liniji šefa pomorskih snaga u Karibima. Upravo me obavijestio da je jednog od mojih ljudi koji je nestao s Jessie LeBaron spasila jedna naša podmornica.Je li identificiran?To je Dirk Pitt.Čovjek je neuništiv ili vrlo sretan, reče predsjednik s olakšanjem u glasu. Koliko brzo ga možete dovesti ovamo?Admiral Clyde Monfort je na liniji da bi autorizirao prioritetni transport.Možete li me povezati s njim?Čekajte, gospodine.Nastane kratka pauza, a zatim se začuje klik.Predsjednik reče Admirale Monfort, čujete li me?Čujem vas.Ovdje predsjednik. Prepoznajete li moj glas?Da, gospodine, prepoznajem.Želim Pitta u VVashingtonu što brže ga možete dovesti. Jasno?Shvaćam, gosp. predsjedniče. Pobrinut ću se da mornarički mlažnjak stigne u zračnu bazu Andrews prije jutra.Stavite tu stvar pod osiguranje, admirale. Neka podmornica bude na moru, a pilota, ili bilo koga drugog tko dođe na sto jarda od Pitta, zatvorite na tri dana.Nastane kratka stanka.Vaše zapovijedi će biti izvršene.Hvala. A sada mi dajte admirala Sandeckera.Ovdje sam, gosp. predsjedniče.Čuli ste? Admiral Monfort će dovesti Pitta u Andrews prije zore.Osobno ću ga dočekati.Dobro. Odvezite ga helikopterom do štaba CIAe u Langlevu. Martin Brogan i predstavnici mojeg ureda i vanjskih poslova čekat će ga.Možda neće imati mnogo odgovora.Vjerojatno ste u pravu, reče predsjednik umorno. Očekujem previše. Pretpostavljam da uvijek očekujem previše.On spusti slušalicu i teško uzdahne. Prikupi misli na trenutak i posloži ih u mentalnu nišu za kasnije, što je bila tehnika koju je svaki predsjednik morao svladati prije ili kasnije. Prebacivanje uma s krize na trivijalne rutine i natrag poput prekidača svjetiljke bio je zahtjev posla.Fawcett je poznavao svako predsjednikovo raspoloženje i strpljivo čekao. Konačno, on reče Možda ne bi bilo loše da i ja prisustvujem razgovoru s Pittom.Predsjednik ga tužno pogleda.Ideš sa mnom u Camp David kad svane.Fawcett blijedo pogleda. Nemam ništa na vašem rasporedu što bi uključivalo put u Camp David. Većina jutra je posvećena sastancima s vodama Kongresa o predloženom budžetu.Morat će čekati. Sutra imam važniju konferenciju.

Kao vaš šef osoblja, mogu li pitati s kim se sastajete?S grupom ljudi koja se naziva unutarnjom jezgrom.Fawcett pogleda predsjednika, dok su mu se usta polako skupljala. Ne razumijem.Trebao bi, Dane. Ti si jedan od njih.Prije no što je zbunjeni Dan mogao odgovoriti, predsjednik iziđe iz ureda i vrati se na zabavu.

Poglavlje XLII

Udar kotača u tlo probudi Pitta. Izvan mornaričkog mlažnjaka s dva motora nebo je bilo mračno. Kroz mali prozor je mogao vidjeti tek prve narančaste zrake koje su označavale dolazak novog dana.Plikovi uzrokovani trenjem u kadi činili su sjedenje gotovo nemogućim, i spavao je u zgrčenom položaju na boku. Osjećao se užasno, i želio je popiti nešto jače od voćnih sokova koje mu je pretjerano zabrinuti doktor davao na podmornici.Pitao se što bi učinio kad bi se ponovno sreo s Fossom Glvjem. Niti jedna strašna kazna koju je mogao smisliti nije mu se činila dovoljna. Pomisao na agoniju koju je Gly uzrokovao Jessie, Giordinu i Gunnu ga je mučila. Osjećao se krivim što je pobjegao.Zavijanje mlaznih motora se smanjilo i vrata se otvore. On ukočeno side niz stube, gdje ga dočeka Sandecker, zagrlivši ga. Admiral se rijetko rukovao, pa ovo izražavanje emocija iznenadi Pitta.Pretpostavljam da je istina što kažu o lošem novčiću, reče Sandecker promuklo, tražeći riječi.Bolje ga je pronaći, nego ne pronaći, odgovori Pitt smiješeći se.Sandecker ga uzme za ruku i povede do auta koji je čekao.U štabu CIAe u Langlevu te čekaju kako bi te ispitali.Pitt iznenada stane. Živi su, reče on kratko.Živi?, reče Sandecker zapanjeno. Svi?Zarobili su nas Rusi, a mučio nas je prebjeg.Nerazumijevanje se pojavi na Sandeckerovom licu.Bili ste na Kubi?Na jednom od vanjskih otoka, objasni Pitt.Moramo obavijestiti Ruse o mojem spašavanju što prije kako bismo ih zaustavili..Uspori, prekine ga Sandecker. Gubim te. Još bolje, čekaj i ispričaj cijelu priču kad stignemo u Langlev. Sumnjam da si upao u potok i izišao van s džepom punim pastrva.Na letu preko grada počelo je kišiti. Pitt je gledao kroz vjetrobran od pleksiglasa 219 ara šume koja je okruživala sivu mramornu i betonsku strukturu koja je bila dom američke tajne vojske. Iz zraka se činila napuštenom, na tlu nije bilo ljudi. Čak je i parkiralište bilo samo djelomično popunjeno. Jedina ljudska prilika koju je Pitt mogao vidjeti bio je kip najslavnijeg špijuna nacije, Nathana Halea, koji je pogriješio i pao u ruke neprijatelju, te bio obješen.Dva starija Oficira čekali su na helikopterskoj pisti s kišobranima. Svi su požurili u zgradu, a Pitt i Sandecker uvedeni su u veliku konferencijsku sobu. Tamo su bili šestorica muškaraca i jedna žena. Martin Brogan priđe i rukuje se s Pittom, te ga upozna s ostalima. Pitt jednostavno klimne i odmah zaboravi njihova imena.Brogan reče Čuo sam da ste imali loš put.Ne bih ga preporučio turistima, odgovori Pitt.Mogu li vam donijeti nešto za jelo ili piće?, ponudi Brogan.Šalicu kave ili možda doručak?

Ako biste mogli pronaći bocu hladnog piva...Naravno.Brogan podigne slušalicu i reče nešto. Bit će ovdje za minutu.Konferencijska soba bila je skromna po standardima poslovnih ureda. Zidovi su bili neutralne oker boje, kao i tepih, a namještaj je izgledao kao da je kupljen u diskontu. Nije bilo slika, niti ikakvih drugih ukrasa. Ta je soba služila samo poslu.Pittu ponude stolac na kraju stola, ali on odbije. Njegova stražnjica nije bila u stanju da sjedne. iSve oči u sobi gledale su u njega, i on se počne osjećati kao primjerak iz zoološkog vrta u nedjelju poslije podne.Brogan se opušteno nasmiješi.Molim vas, recite nam sve što ste čuli i primijetili, od početka. Vaše svjedočenje će biti snimljeno i prepisano. Nakon toga, idemo na pitanja i odgovore. Slažete li se?Stigne pivo. Pitt otpije dugi gutljaj, opusti se i počne pričati događaje od polijetanja u Key Westu do susreta s podmornicom koja je izronila nekoliko jarda od tonuće kade. Nije izostavio ništa, ne žureći i ispričavši sve detalje, bez obzira kako sitne, kojih se mogao sjetiti. Trebalo mu je gotovo sat i pol, ali slušali su bez pitanja ili prekidanja. Kad je konačno bio gotov, on blago spusti bolno tijelo na stolac i mirno promotri kako svi provjeravaju svoje bilješke.Brogan objavi kratku pauzu dok nisu stigle zračne fotografije Cayo Santa Marije, dosjei Velikova i Glyja, te primjerci prijepisa. Nakon četrdeset minuta proučavanja, Brogan započne ispitivanje.Nosili ste oružje u cepelinu. Zašto?Projekcija mjesta potonuća Kiklopa ukazivala je da leži u kubanskim vodama. Činilo nam se razumnim ponijeti nepropustan štit i raketni lanser radi zaštite.Shvaćate, naravno, da je vaš neovlašten napad na kubanski patrolni helikopter bio kršenje vladine politike. To je rekao čovjek za kojeg je Pitt zapamtio da radi za Ministarstvo vanjskih poslova.Slijedio sam viši zakon, reče Pitt uz ironični osmijeh.Koji zakon, ako smijem pitati?Dolazi sa Starog zapada, nešto što su zvali samoočuvanje. Kubanci su pucali prvi, oko tisuću metaka, rekao bih, prije no što ih je Al Giordino skinuo s neba.Brogan se nasmiješi. Mogao je vidjeti da je Pitt čovjek po njegovom ukusu. Naša je glavna briga ovdje opis ruskih instalacija na otoku. Kažete da otok nije čuvan.Iznad tla, jedini stražari koje sam vidio bili su smješteni na vratima postrojenja. Nitko ne patrolira cestama i obalama. Jedina sigurnosna mjera je električna ograda.To objašnjava zašto infracrvene fotografije nisu otkrile znakove ljudske aktivnosti, reče analitičar koji je gledao fotografije.Neobično je da Rusi odstupe od svojih rutina, reče drugi CIAin službenik. Gotovo uvijek odaju skrivenu bazu pretjeravši s osiguranjem.Ne ovaj put, reče Pitt. Otišli su u suprotni ekstrem i to im se isplatilo. General Velikov izjavio je da je to najosjetljivija vojna instalacija izvan SSSRa i, koliko shvaćam, nitko u vašoj agenciji nije bio svjestan da postoji do sada.Priznajem da smo zatečeni, reče Brogan. Ukoliko je to što ste ispričali točno.Pitt hladno pogleda Brogana. Zatim bolno ustane sa stolca i krene prema vratima. U redu, neka bude po vašem. Lagao sam. Hvala na pivu.Mogu li pitati kamo idete?Sazvati konferenciju za tisak, reče Pitt, obrativši se direktno Broganu. Gubim

dragocjeno vrijeme radi vas. Čim objavim svoj bijeg i zatražim oslobađanje LeBarona, Giordina i Gunna, Velikov će biti prisiljen prekinuti njihovo mučenje i otkazati egzekuciju.Nastane šokantna tišina. Nitko od ljudi za stolom nije mogao vjerovati da će Pitt izići, nitko osim Sandeckera. Sjedio je tamo i smiješio se poput vlasnika dobitne srećke. Bolje se saberi, Martine. Upravo ste dobili vrhunske informacije, i ako ih itko u sobi ne može prepoznati, predlažem da svi pronađete drugi posao.Brogan je možda bio egoist, ali ne i budala.On brzo ustane i zaustavi Pitta na vratima. Oprostite starom Ircu koji je gorio više puta no što može izbrojiti. Trideset godina u poslu i prirodno postanete nevjerni Toma. Molim vas, pomognite nam da sastavimo slagalicu. Onda ćemo odlučiti što treba učiniti s vašim prijateljima i LeBaronima.To će vas koštati još jedno pivo, reče Pitt. Brogan i ostali se nasmiju. Led je probijen, i ispitivanje se nastavi sa svih strana stola.Je li to Velikov?, upita analitičar, držeći fotografiju.Da, general Petar Velikov. Njegov engleski s američkim naglaskom je savršen. Gotovo sam zaboravio, imao je moj dosje, uključujući i profil ličnosti.Sandecker pogleda Brogana.Zvuči kao da Sam Emmett ima krticu u arhivi FBIja.Brogan se sarkastično nasmiješi.Sam neće biti sretan kad to čuje.Mogli bismo napisati knjigu o Velikovljevim pothvatima, reče debeli čovjek nasuprot Pittu. Kasnije bih želio da mi date profil njegovog ponašanja.Bit će mi drago, reče Pitt.A ovo je isljednik teške ruke, Foss Gly?Pitt klimne prema drugoj fotografiji.Deset je godina stariji od slike, ali to je on.Američki plaćenik, rođen u Arizoni, reče analitičar.Rekli ste da ste se već prije sreli?Da, tijekom projekta Carice Irske. Mislim da se sjećate.Brogan klimne. Sjećam se.Vratimo se na izgled instalacije, reče žena. Koliko razina?Prema indikatoru na dizalu, pet, i sve su pod zemljom.Imate li ideje o veličini?Vidio sam samo svoju ćeliju, hodnik, Velikovljev ured i garažu. O, da, i ulaz u gornje prostorije za život, ukrašene poput španjolskog dvorca.Debljina zidova?Oko dvije stope.Kvaliteta konstrukcije?Dobra. Nema curenja niti pukotina u betonu.Vrsta vozila u garaži?Dva vojna kamiona. Ostatak su konstrukcijska vozila buldožer, ralica i skupljač trešanja.Žena podigne pogled. Oprostite. Posljednji?Skupljač trešanja, objasni Pitt. Specijalni kamion s teleskopskom platformom za rad na visinama. Koriste ih za podrezivanje grana na drveću i za rad na telefonskim stupovima.Približne dimenzije tanjura antene?Teško je bilo izmjeriti u tami. Oko tristo jarda duljine i dvjesto širine. Podiže se pomoću hidrauličnih ruku maskiranih u palme.Čvrsta je ili rešetka?Rešetka.Električne instalacije, razvodne kutije, releji?Nisam ih vidio, što ne znači da ne postoje.Brogan je slušao pitanja bez prekidanja. Sada podigne ruku i pogleda ozbiljnog

čovjeka koji je sjedio na pola stola.Što misliš, Charlie?Nema dovoljno tehničkih detalja za određivanje točne svrhe. Ali, postoje tri mogućnosti. Jedna je daje to prislušna stanica sposobna hvatati telefonske, radio i radarske signale u SADu. Drugo, moglo bi biti postrojenje za ometanje, koje čeka krucijalni trenutak, kao nuklearni udar, u kojem se iznenada aktivira, te ometa naše vitalne vojne i komercijalne komunikacije. Treća mogućnost je da ima sposobnost prijenosa lažnih informacija u naše komunikacijske sustave. Najgore je to što veličina i izgled antene sugeriraju da je sposobna za sve tri funkcije.Mišići na Broganovom licu se napnu. Činjenica da je takva superšpijunska tajna operacija konstruirana na manje od dvjesto milja od obala SADa nije se ni malo sviđala šefu Centralne obavještajne agencije. U najgorem mogućem slučaju, što bi to bilo?Bojim se daje to, odgovori Charlie, elektronički napredno i moćno postrojenje za presretanje radijskih i telefonskih komunikacija, te upotrebljavanje tehnologije vremenskog odlaganja kako bi se omogućilo da kompjutorizirani sintesajzer imitira glasove i izmijeni razgovore. Bili biste iznenađeni kako se riječi mogu manipulirati preko telefona bez da se primijeti promjena. Zapravo, Agencija za nacionalnu sigurnost ima isto takvu opremu na jednom brodu.Znači, Rusi su nas dostigli, reče Brogan.Njihova tehnologija je vjerojatno lošija od naše, ali čini se da su otišli korak dalje i proširili je na većoj skali.Žena pogleda Pitta. Rekli ste da otok opskrbljuje podmornica.Tako mi je rekao Ravmond LeBaron, reče Pitt A na ono malo obale koju sam vidio nije bilo dokova.Sandecker se igrao jednom cigarom, ali je nije zapalio. On uperi jedan kraj prema Broganu. Čini se da su se Sovjeti jako potrudili da onemoguće nadzor Kube, Martine.Strah od otkrivanja pojavio se rijekom ispitivanja, reče Pitt.Velikov je tvrdio da smo vaši agenti.Ne mogu kriviti kopile, reče Brogan.Vaš dolazak ih je sigurno vraški šokirao.Gosp. Pitt, biste li mogli opisati ljude na večeri na koju ste ušli?, upita čovjek koji je izgledao poput školarca u vesti.Bilo je oko šesnaest žena i dva tuceta muškaraca...Rekli ste žena?Jesam.Kojeg tipa?, upita jedina žena u sobi.Pitt je morao tražiti objašnjenje. Definirajte tip?Znate, odgovori ona ozbiljno. Supruge, lijepe dame, kurve?Sigurno ne kurve. Većina ih je bila u odorama, vjerojatno dio Velikovljevog osoblja. One s vjenčanim prstenjem vjerojatno su bile žene kubanskih civila i vojnih oficira koji su bili prisutni.Što, dovraga, misli Velikov?, upita Brogan retorički. Kubanci i njihove žene u tajnoj instalaciji? Ništa od toga nema smisla.Sandecker je zamišljeno zurio u stol. Meni ima smisla, ako Velikov upotrebljava Cayo Santa Mariju za nešto drugo osim elektronske špijunaže.Na što misliš, Jime?, upita Brogan.Otok bi bio savršena baza za operaciju zbacivanja Castrove vlade.Brogan ga zapanjeno pogleda. Kako si znao za to?Predsjednik me obavijestio, odgovori Sandecker.Shvaćam. Ali, bilo je jasno da Brogan nije shvaćao.Gledajte, razumijem da je sve to jako važno, reče Pitt, ali svaka minuta koju provedemo u spekuliranju vodi Jessie, Ala i Rudija bliže smrti. Očekujem od

vas da povučete sve svoje veze kako bi to spriječili. Možete početi obavještavati Ruse da ste svjesni njihovog zarobljavanja jer sam ja pobjegao.Pittov zahtjev naiđe na čudnu tišinu. Nitko osim Sandeckera ga nije pogledao. Ljudi iz CIAe izbjegavali su njegov pogled.Oprostite mi, reče Brogan tvrdo.Mislim da to ne bi bio mudar potez.Sandeckerove oči iznenada bijesnu. Pazi što govoriš, Martine. Znam da je u tvojem umu makijavelistička zavjera. Ali, upozoravam te, prijatelju. Moraš se nositi sa mnom, a ja neću dozvoliti da moji prijatelji budu doslovno bačeni morskim psima.Imamo igru s visokim ulozima, reče Brogan. Ako ostavimo Velikova u neznanju, možemo imati velike koristi.Da žrtvujemo nekoliko života radi špijunskifi igara?, reče Pitt gorko. Nema šanse.Molim vas, saslušajte me na trenutak, molio je Brogan. Slažem se da pustimo priču kako znamo da su LeBaroni i vaši ljudi iz NAMPa živi. Zatim čemo optužiti Kubance da su ih zatvorili u Havani.Kako možemo očekivati da Velikov povjeruje u nešto za što zna da je laž?Ne očekujem da povjeruje. On nije kreten. Namirisat če prijevaru i pitati se koliko znamo o otoku. I to je sve što može pitati se. Zamutit čemo vodu tvrdeči da naše znanje dolazi od fotografskih dokaza koji pokazuju vaš čamac na glavnom otoku Kube. To bi trebalo smanjiti pritisak na zarobljenike i ostaviti Velikova u nedoumici. Glavna stvar bit če da su bahamski ribari pronašli Pittovo tijelo.Što to, zapravo, predlažete?, upita Sandecker.Nisam još potpuno razradio plan, prizna Brogan.Ali osnovna ideja je prokrijumčariti Pitta natrag na otok.Čim je Pittovo ispitivanje bilo gotovo, Brogan se vrati u ured i podigne slušalicu. Njegov poziv prođe kroz uobičajene sigurnosne procedure prije no što se javio predsjednik.Molim te, neka bude brzo, Martine. Odlazim u Camp David.Upravo smo završili s ispitivanjem Dirka Pitta.Može li popuniti neke detalje?Pitt nam je dao ključne informacije o kojima smo razgovarali.Velikovljev štab?Naveo nas je ravno na zlatnu žilu.Dobar posao. Sada tvoji ljudi mogu pokrenuti operaciju infiltriranja.Mislim da će trebati trajnije rješenje.Misliš da trebamo odati postojanje postrojenja svjetskim medijima?Ne. Mislim da ga trebamo uništiti.

Poglavlje XLIII

Predsjednik je pojeo laki doručak nakon dolaska u Camp David. Vrijeme je bilo izuzetno toplo za to doba godine, u zraku je bilo bablje ljeto, a on je bio odjeven u pamučne hlače i vestu s kratkim rukavima.Sjedio je u velikom naslonjaču s nekoliko ovitaka u krilu, proučavajući osobne povijesti unutarnje jezgre. Nakon čitanja zadnjeg dosjea on zatvori oči, razmišljajući o svojim opcijama, pitajući se što će reći ljudima koju su ga čekali u glavnoj blagovaonici kampa.Hagen ude u sobu i stane, dok predsjednik nije otvorio oči.Spreman sam kad i ti, Vince. Predsjednik se polako digne iz naslonjača.Onda to možemo obaviti.Čekali su oko dugog stola, kao što je predsjednik zahtijevao. Nije bilo stražara, nisu bili potrebni. Bili su časni ljudi koji nisu namjeravali počiniti zločin. Ustali su s poštovanjem kad je predsjednik ušao u sobu, ali

on im mahne da sjednu.Osmorica su bili prisutni general Fisher, Booth, Mitchell i Busche sjedili su na jednoj strani nasuprot Erikesnu, senatoru Porteru i Danu Favvcettu. Hudson je sjedio sam na drugom kraju stola. Nedostajao je samo LeBaron.Bili su odjeveni sportski, sjedeći udobno poput golfera u klubu, opušteni, samouvjereni, bez znakova napetosti.Dobro jutro, gosp. predsjedniče, pozdravi ga senator Porter veselo. Čemu dugujemo čast za ovaj tajanstveni sastanak?Predsjednik pročisti grlo. Svi znate zašto sam vas doveo ovdje. Zato ne moramo igrati igre.Ne želite nam čestitati?, upita Clyde Booth sarkastično.Pohvale možete i ne morate dobiti, reče predsjednik hladno.To ovisi.O čemu?, upita grubo Gunnar Eriksen.Vjerujem da predsjednik želi naš blagoslov za dozvolu Rusima da zatraže dio Mjeseca, reče Hudson.To i priznanje masovnog ubojstva.Izjava ih zapanji. Sjedili su tamo, zureći u predsjednika pogledima riba u zamrzivaču.Senator Porter, brza uma, prvi krene u napad. U stilu ratova banda ili otrova u čaju, kao u filmu Arsen i stare čipke7. Mogu li vas pitati, predsjedniče, o čemu, dovraga, govorite?Mali problem devet mrtvih sovjetskih astronauta.Onih koji su poginuli tijekom ranih misija Sojuz?, upita Dan Fawcett.Ne, odgovori predsjednik. Devet Rusa ubijenih u lunarnim sondama Selenos.Hudson zgrabi rub stola i pogleda kao da je na električnoj stolici.Sonde Selenos bile su bez pilota.Rusi su htjeli da mislimo tako, ali zapravo je svaka nosila trojicu ljudi. Imamo jednog člana posade na ledu u mrtvačnici bolnice Walter Reed, ako biste htjeli ispitati ostatke.Nitko nije želio pogledati ih. Smatrali su se moralnim građanima koji rade posao za svoju zemlju. Zadnja stvar koju su željeli vidjeti u ogledalu bilo je lice hladnokrvnog ubojice. Reći da je predsjednik imao kontrolu nad sastankom bilo bi podcjenjivanje.Hagen je bio fasciniran. Sve mu je to bila novost.Ako biste me slijedili, nastavi predsjednik, nastavit ću miješati činjenice sa špekulacijama. Za početak, vi i vaši mjesečevi kolonisti postigli ste nevjerojatan uspjeh. Čestitam vam na upornosti i genijalnosti, kao što će vam uskoro čestitati i svijet. Međutim, nesvjesno ste učinili strašnu grešku koja bi mogla pokvariti vaša dostignuća.U želji da razvijete američku zastavu, ignorirali ste međunarodni svemirski zakon koji regulira aktivnosti na Mjesecu, koji su ratificirali SAD, Sovjetski Savez i još tri zemlje 1984. godine. Zatim ste sami proglasili Mjesec svojim vlasništvom, i figurativno govoreći, postavili znak uljezi će biti ubijeni. To ste i potvrdili uništivši nekako tri sovjetske lunarne sonde. Jedna od njih, Selenos 4, uspjela se vratiti na Zemlju, gdje je orbitirala osamnaest mjeseci prije no što su uspostavili kontrolu nad njom. Sovjetski svemirski inženjeri pokušali su je spustiti na stepe Kazahstana, ali letjelica je bila oštećena i pala je kraj Kube.Pod maskom lova na blago, poslali ste Ravmonda LeBarona da je pronađe prije Rusa. Znakovi oštećenja koje ste učinili na njoj trebali su se uništiti. Ali, Kubanci su prvi stigli do letjelice i izvukli je. Niste bili svjesni toga do sada, a Rusi još ne znaju. Osim ako...Predsjednik zastane.Ako Ravmond LeBaron pod mukama nije odao sve što je znao o koloniji Jersev. Sa sigurnošću znam da su ga zarobili Kubanci i predali sovjetskoj vojnoj

obavještajnoj agenciji, GRUu.Raymond neće progovoriti, reče Hudson bijesno.Možda neće morati, odgovori predsjednik. Prije nekoliko sati, analitičari informacija koje sam zamolio da ispitaju sovjetske signale iz svemira pristigle tijekom ulaska Selenosa 4 u orbitu, otkrili su da su podatci o mjesečevoj površini preneseni do stanice na zemlji na otoku Socotra, kraj Jemena. Razumijete li posljedice, gospodo?Shvaćamo na što ciljate. Bio je to general Fisher, zamišljenoga glasa. Sovjeti možda imaju vizualni dokaz o koloniji Jersey.Da, i vjerojatno su zbrojili dva i dva, te shvatili da vaši ljudi imaju nešto s uništenjima sonda Selenos. Možete biti sigurni da će odgovoriti. Nema poziva na vrućoj liniji, niti poruka diplomatskim kanalima, nikakvih obznanjivanja u TASSu ili Pravdi. Bitka za Mjesec bit će tajna na obje strane. Kad zbrojite rezultat, gospodo, vidjet ćete da ste pokrenuli rat koji možda neće biti moguće zaustaviti.Ljudi oko stola bili su šokirani i zbunjeni, smeteni i ljuti. Ali, bili su ljuti samo zbog pogrešnog proračuna događaja koji je bio izvan njihova znanja. Trebalo im je nekoliko trenutaka da registriraju strašnu istinu.Govorite o sovjetskoj odmazdi, gosp. predsjedniče, reče Fawcett. Imate li uvida u tu mogućnost?Stavite se u sovjetske cipele. Znali su sve tjedan dana prije no što je lansirana sonda Selenos 8. Da sam ja predsjednik Antonov, naredio bih da se misija pretvori iz znanstvene u vojnu. U mojem umu malo je sumnje da će, kad Selenos 8 sleti na Mjesec za dvadeset sati, poseban tim sovjetskih komandosa opkoliti i napasti koloniju Jersev. Sada mi recite može li se baza braniti?General Fisher pogleda Hudsona, a zatim se okrene predsjedniku i slegne ramenima. Ne mogu reći. Nikada nismo napravili planove za oružani napad na koloniju. Koliko se sjećam, njihovo jedino oružje su dva pištolja i raketni lanser.A kada su vaši kolonisti trebali napustiti Mjesec?Trebali bi poletjeti za trideset šest sati, odgovori Hudson.Radoznao sam, reče predsjednik. Kako se namjeravaju vratiti kroz Zemljinu atmosferu? Sigurno njihovo lunarno vozilo nema tu sposobnost.Hudson se nasmiješi. Vratit će se shuttleom u svemirsku luku Kennedv na Cape Canaveralu.Predsjednik uzdahne. Gettysburg. Kako se toga nisam sjetio. Već je spreman u našoj svemirskoj stanici.Njegova posada još nije dobila upute, reče Steve Busche iz NASAe, ali kada im prođe šok od pojave kolonista u transportnom vozilu, bit će više nego voljni prihvatiti dodatne putnike.Predsjednik zastane i pogleda članove unutarnje jezgre, s blijedim izrazom na licu. Goruće pitanje s kojim se moramo suočiti, gospodo, je hoće li kolonisti preživjeti dovoljno dugo da otputuju.

Poglavlje XLIV

Stvarno očekujete da će vam to proći?, upita Pitt.Pukovnik Ramon Kleist iz Korpusa marinaca zanjiše se na petama i počeše po leđima svojim štapom. Sve dok se možemo povući kao postrojba sa svojim žrtvama, da, vjerujem da se misija može uspješno obaviti.Ništa tako komplicirano ne može proći savršeno, reče Pitt.Uništavanje postrojenja i antene, ubijanje Velikova i njegovog osoblja, zvuči mi kao da ste zagrizli više no što možete progutati.Vaše primjedbe kao očevidca i fotografije naših nevidljivih zrakoplova slažu se o slabim obrambenim mjerama.Koliko ljudi čini vaš tim?, upita Pitt.

Trideset jedan, uključujući i vas.Rusi moraju otkriti tko je pronašao njihovu tajnu bazu. Udarit ćete osinje gnijezdo.Sve je to dio plana, reče Kleist optimistično.Kleist je stajao uspravno, a grudi su mu prijetile da će eksplodirati iz košulje na cvjetiće. Pitt je pretpostavljao da ima oko pedeset godina. Bio je umjereno tamne kože, rođen u Argentini, jedino dijete bivšeg SSOficira koji je pobjegao iz Njemačke nakon rata i kćeri liberijskog diplomata. Bio je poslan u New York, u privatnu školu, te odlučio ostati i napraviti karijeru u marincima.Mislio sam da postoji nepisani dogovor između CIAe i KGBa nećemo ubijati vaše agente ako vi ne budete ubijali naše.Pukovnik nevino pogleda Pitta. Tko vam je dao ideju da će naša strana obaviti prljavi posao?Pitt ne odgovori, samo je gledao Kleista čekajući.Misiju će izvesti kubanske specijalne snage, objasni on.Ekvivalent naših SEALova. Ili, da budemo iskreni, stručno obučeni izbjeglice odjeveni u prave kubanske borbene odore. Čak i njihove gaće i čarape bit će kubanske. Oružje, satovi, i druga oprema bit će sovjetske proizvodnje. I iskrcat će se s kubanske strane otoka, da prijevara bude potpuna.Sve to zvuči krasno.Trudimo se da budemo djelotvorni.Vi vodite misiju?Kleist se nasmiješi. Ne, ja sam prestar za iskrcavanje kroz grebene na obalu. Udarni tim vodit će Kapetan Angelo Quintana. Upoznat ćete ga u logoru u San Salvadoru. Ja ću biti u blizini na PTPSu.Ponovite to.Podvodni transporter za posebne svrhe, odgovori Kleist, vozilo konstruirano posebno za ovakve misije. Većina ljudi ne zna da postoji. Vidjet ćete da je vrlo zanimljivo.Nisam baš obučen za borbu.Vaš posao je da samo dovedete tim do postrojenja i pokažete im ulaz kroz garažu. Zatim se vraćate na obalu i ostajete u zaklonu dok misija ne bude gotova.Imate li vremenski raspored za napad?Kleist napravi bolan izraz. Više to volimo zvati tajna operacija.Zao mi je, nikada nisam čitao vaš birokratski priručnik.Da vam odgovorim, iskrcavanje je predviđeno za 02.00 sati, četiri dana od sada.Četiri dana mogu biti prekasno za spašavanje mojih prijatelja.Kleist je izgledao stvarno zabrinut. Već radimo u ubrzanim uvjetima i smanjujemo vježbe na minimum. Trebamo vremena da pokrijemo svaku nesigurnost, svaki slučajan događaj. Plan mora biti toliko siguran koliko ga naši računalni taktički programi mogu učiniti sigurnim.A ako u vašem planu bude ljudskih grešaka? Izraz prijateljske topline napusti Kleistovo lice i zamijeni ga hladan, tvrd pogled. Ako bude ljudskih grešaka, gosp. Pitt, bit će vaše. Osim božanske intervencije, uspjeh ili neuspjeh misije najviše leži na vama.Ljudi iz CIAe bili su temeljiti. Pitt je prelazio iz ureda u ured, s razgovora na razgovor, u savršenom planiranju vremena. Planovi za neutraliziranje Cayo Santa Marije napredovali su brzinom prerijskog požara. Njegov razgovor s pukovnikom Kleistom dogodio se nakon manje od tri sata od razgovora s Broganom. Shvatio je da postoji tisuću planova za napad na svaki otok na Karibima i svaku državu u Srednjoj i Južnoj Americi. Računalne ratne igre stvarale su nizove opcija. Stručnjaci za tajne operacije morali su samo odabrati program koji je najbliži cilju, i zatim ga usavršiti.

Pitt je prošao fizički pregled prije no što mu je dozvoljeno da ruča. Liječnik ga je proglasio zdravim, napunio ga jakim vitaminima i prepisao rani počinak prije no što je Pittov pospani um odlutao.Visoka žena izraženih jagodica i upletene kose dodijeljena mu je kao bolničarka, te ga je vodila iz sobe u sobu u odgovarajuće vrijeme. Predstavila se kao Alice, bez prezimena, bez titule. Nosila je meko oker odijelo preko čipkaste bluze. Pitt pomisli kako je prilično lijepa i upita se kako bi izgledala na satenskim plahtama.Gosp. Brogan je sredio da ručate u direktorskoj blagovaonici, reče ona poput savršenoga turističkog vodiča. Krenut ćemo dizalom.Pitt se iznenada sjeti nečega. Htio bih upotrijebiti telefon.Žao mi je, nije moguće.Mogu li pitati zašto?Jeste li zaboravili da ste mrtvi?, upita Alice činjenično.Jedan telefonski poziv prijatelju ili ljubavnici i možete upropastiti cijelu operaciju.Da, velika usta mogu potopiti brod, reče Pitt cinično.Gledajte, trebam informaciju od potpunog stranca. Dat ću mu lažno ime.Žao mi je, nije moguće.Pitt se sjeti pokvarene ploče.Dajte mi telefon ili ću učiniti nešto ružno.Ona ga upitno pogleda. Što?Otići kući, reče on jednostavno.Zapovijedi gosp. Brogana. Ne smijete napustiti zgradu do leta u naš logor u San Salvadoru. Stavit će vas u luđačku košulju prije no što stignete do vrata.Pitt zaostane dok su hodali niz hodnik. Zatim se iznenada okrene i uđe u predvorje čija su vrata bila neoznačena. Mirno prođe kraj zbunjene tajnice i uđe u ured. Nizak čovjek ošišane sijede kose s cigaretom u ustima koji je crtao čudne oznake na grafovima iznenađeno podigne pogled.Pitt upotrijebi svoj najbolji osmijeh i reče Molim vas, mogu li posuditi vaš telefon?Ako radite ovdje, znate da je upotreba neodobrenog telefona protiv pravila agencije.Onda sam siguran, reče Pitt. Ne radim ovdje.Nikada nećete dobiti vanjsku liniju, reče stari Sjedokosi.Samo me gledajte.Pitt uzme slušalicu i zatraži vezu s uredom Martina Brogana. Za nekoliko sekunda javi se privatna tajnica šefa CIAe.Zovem se Dirk Pitt. Molim vas, informirajte gosp. Brogana da ću napraviti strašnu scenu ako ne dobijem telefon za jednu minutu.Tko je to?Rekao sam vam.Pitt je bio uporan. Odbijajući ne kao odgovor, trebalo mu je još dvadeset minuta psovanja, vikanja i općenito odvratnog ponašanja prije no što je Brogan pristao na poziv izvan zgrade, ali samo ako Alice bude kraj njega prateći razgovor.Ona ga uvede u mali privatni ured i pokaže telefon. Imamo unutarnju telefonisticu na vezi. Dajte joj broj i spojit će vas.Pitt progovori u slušalicu. Telefonistice, kako se zoveš?Jennie Murphy, odgovori seksi glas.Jennie, počnimo s baltimorskim informacijama. Htio bih broj Weehawken Marine Productsa.Samo sekundu. Saznat ću vam broj.Jennie dobije broj od telefonista na baltimorskim informacijama i nazove.Nakon što je objasnio svoj problem, četvero različitih ljudi Pitta su konačno spojili s izvršnim direktorom odbora što je bila titula koju je obično nosio

neki stari čelnik tvrtke koji je izišao iz glavnog biznisa.Ja sam Bob Conde. Što mogu učiniti za vas?Pitt pogleda Alice i namigne. Jack Farmer, gosp. Conde. Ja sam iz federalnoga arheološkog instituta i otkrili smo staru ronilačku kacigu u olupini koji biste mogli identificirati.Učinit ču što mogu. Moj djed započeo je biznis prije gotovo osamdeset godina. Naši dokumenti su prilično dobro vođeni i očuvani. Imate li serijski broj?Da, bio je na pločici pričvršćenoj na prednji dio grudne ploče. Pitt zatvori oči i vizualizira šljem na lesu u Kiklopu. Pisalo je, Weehawken Products, Inc Mark V, serijski broj 5867C.Standardna mornarička ronilačka kaciga, reče Conde bez oklijevanja. Izrađujemo ih od 1916. Napravljena je od bakra s brončanim udlagama. Ima četiri zapečaćena staklena vizira.Prodali ste je mornarici?Većina naših narudžba dolazila je od mornarice. Još uvijek dolazi, zapravo. Mark V, mod 1 je još popularan za neke tipove ronjenja uz disanje putem cijevi spojene s površinom. Ali, ta je kaciga prodana civilnom kupcu.Ne zamjerite mi ako pitam kako to znate?Serijski broj. Pedeset osam je godina kada je napravljen. Šezdeset sedam je broj proizvoda, a znači komercijalna prodaja. Drugim riječima, bila je to šezdeset sedma kaciga koju smo proizveli 1958. i prodana je komercijalnoj tvrtci.Možete li pronaći tko ju je kupio?Može nam zatrebati pola sata. Nismo stavljali stare podatke na računalne diskove. Bolje da vas nazovem.Alice zavrti glavom. Vlada si može priuštiti telefonske usluge, gosp. Conde. Čekat ću na liniji.Kako želite.Conde je bio točan. Vratio se za trideset jednu minutu. Gosp. Farmer, jedan od knjigovođa pronašao je to što vam treba.Spreman sam.Kaciga, ronilačko odijelo i cijev za zrak prodani su privatnoj osobi. Slučajno sam ga znao. Zvao se Hans Kronberg. Ronilac iz stare škole. Imao je više nesreća nego itko drugi koga sam znao. Bio je osakaćen, ali to ga nikada nije odvratilo od ronjenja.Znate li što je bilo s njim?Koliko se sjećam, kupio je opremu za spašavanje negdje oko Kube. Pričalo se da je tamo konačno nastradao.Ne sjećate se tko ga je unajmio?Ne, bilo je to previše davno, reče Conde. Mislim da je našao partnera koji je imao nešto novca. Hansova regularna ronilačka oprema bila je stara i otrcana. Njegovo odijelo sigurno je imalo pedeset zakrpa. Zarađivao je jedva dovoljno za pristojan život. Jednoga dana došao je ovamo, kupio svu novu opremu i platio u gotovini.Cijenim vašu pomoć, reče Pitt.Nema problema. Drago mi je što ste zvali. Mogu li pitati gdje ste našli njegovu kacigu?U staroj čeličnoj olupini kraj Bahama.Conde je shvatio. Nekoliko trenutaka je šutio. Zatim reče I tako stari Hans nije izronio. Pa, mislim da mu se to više sviđa nego da je umro u krevetu.Znate li još nekoga tko se sjeća Hansa?Ne baš. Svi ronioci iz starih dana su pomrli. Jedini trag kog se mogu sjetiti je Hansova udovica. Još uvijek mi šalje božične čestitke. Živi u staračkom domu.Znate li ime tog doma ili gdje se nalazi?Vjerujem da je u Leesburgu u Virginiji. Nemam pojma kako se zove. Govoreći o

imenima, njeno je Hilda.Hvala gosp. Conde. Bili ste mi od velike pomoći.Ako ikad dođete u Baltimore, gosp. Farmer, svratite k nama. Imam dovoljno vremena za razgovor o starim danima otkako su me sinovi maknuli s kormila tvrtke.Volio bih to, reče Pitt. Zbogom.Pitt prekine vezu i nazove Jennie Murphv. Zamoli je da nazove staračke domove oko Leesburga i pronađe onaj u kojem se nalazi Hilda Kronberg.Što želite saznati?, upita ga Alice.Pitt se nasmiješi.Tražim El Dorado.Vrlo smiješno.U tome je problem s ljudima iz CIAe, reče Pitt.Nemaju smisla za humor.

Poglavlje XLV

Fordov kamion za isporuku priđe staračkom domu Winthrop Manor i stane na ulazu za poslugu. Kamion je bio obojen svijetloplavo, s ilustracijama cvjetnih aranžmana na stranama. Zlatna slova reklamirala su Majčinu kuću cvijeća.Molim vas, nemojte odugovlačiti, reče Alice nestrpljivo.Morate biti u San Salvadoru za četiri sata.Učinit ću sve što mogu, reče Pitt skačući iz kamiona, odjeven u vozačku odoru, noseći buket ruža.Ne znam kako ste nagovorili gosp. Brogana na ovu privatnu ekskurziju.Pitt se nasmiješi zatvarajući vrata.Jednostavan postupak ucjene.Starački dom Winthrop Manor bio je idilično mjesto za kasne životne godine. Imao je golf teren s devet rupa, tropski unutrašnji bazen, elegantnu blagovaonicu, i lijepe vrtove. Glavna zgrada više je podsjećala na hotel s pet zvjezdica nego na sanatorij.Nema mjesta za sirotinju, pomisli Pitt. Winthrop Manor zračio je prvoklasnim ukusom za bogate starije građane. Počeo se pitati kako udovica ronioca koji se borio da preživi može živjeti u takvom luksuzu. On ude kroz sporedna vrata, priđe recepciji i podigne cvijeće.Imam isporuku za gdu Hildu Kronberg.Recepcionarka ga pogleda i nasmiješi se. Pitt shvati da je vrlo privlačna, s tamnocrvenom kosom, dugom i sjajnom, te plavosivim očima na uskom licu.Samo ostavite cvijeće na pultu, reče ona slatko.Ja ću pozvati pomoćnika da joj ga odnese.Moram ga isporučiti osobno, reče Pitt.Postoji i verbalna poruka.Ona klimne i pokaže sporedna vrata. Vjerojatno ćete pronaći gdu Kronberg kod bazena. Ne očekujte da bude lucidna, često je na rubu stvarnosti.Pitt joj zahvali i zažali što je ne može pozvati na večeru. On prođe kroz vrata i side niz rampu. Ostakljeni bazen bio je kreiran kao havajski vrt sa stijenama od crne lave i vodopadom.Nakon što je pitao dvije starije žene za Hildu, pronađe je u kolicima, kako gleda u vodu, odsutna uma.Gdo Kronberg?Ona zakloni oči jednom rukom i pogleda gore. Da?Zovem se Dirk Pitt, i pitam se mogu li vam postaviti par pitanja?Gosp. Pitt, je li?, upita ona mekim glasom. Pogleda njegovu odoru i cvijeće. Zašto bi me cvjećarev kurir želio nešto pitati?Pitt se nasmiješi na riječ kurir, i pruži joj cvijeće. Tiče se vašega pokojnog muža, gospodo.

Jeste li s njim?, upita ona sumnjičavo.Ne, sam sam.Hilda je bila bolesno mršava, a njena je koža bila prozirna poput papirnate maramice. Lice joj je bilo jako našminkano, a kosa vješto obojena. Njeni dijamantni prstenovi kupili bi mali vozni park Rolls Rovcea. Pitt pretpostavi da je dobrih petnaest godina mlada od sedamdeset pet, koliko se činilo da ima. Hilda Kronberg bila je žena koja je čekala smrt. Ipak, kad se nasmiješila na spomen muža, i oči su joj se nasmiješile.Izgledate premladi da biste znali Hansa, reče ona.Gosp. Conde iz Weehawken Marinea mi je pričao o njemu.Bob Conde, naravno. On i Hans bili su stari pokeraški prijatelji.Niste se ponovno udavali nakon njegove smrti?Da, jesam.A ipak još koristite njegovo ime?Duga priča koja vas ne bi zanimala.Gdje ste zadnji put vidjeli Hansa?Bio je utorak. Vidjela sam ga kako odlazi na parobrodu Monterey za Havanu, 10. prosinca 1958. Uvijek je lovio dugu. On i njegov partner krenuli su u još jedan lov na blago. Kleo se da će pronaći dovoljno zlata da mi kupi kuću iz snova koju sam uvijek željela. Nažalost, nikada se nije vratio.Sjećate li se tko mu je bio partner?Njen blagi izraz iznenada otvrdne.Što želite, gosp. Pitt? Koga predstavljate?Ja sam direktor specijalnih projekata Nacionalne agencije za mora i podmorje, odgovori on. Tijekom pretraživanja potonulog broda imenom Kiklop otkrio sam, prema svojem mišljenju, ostatke vašeg muža.Pronašli ste Hansa?, upita ona iznenađeno.Ne mogu biti siguran, ali kaciga na tijelu ronioca pripadala je njemu.Hans je bio dobar čovjek, reče ona čežnjivo. Možda se nije snalazio u životu, ali dobro smo živjeli zajedno dok... pa, dok nije umro.Pitali ste me jesam li s njim?, reče on blago.Obiteljski kostur, gosp. Pitt. Ja sam u dobrim rukama. On me čuva. Ne žalim se. Moje povlačenje iz stvarnog svijeta je moj izbor.. glas joj odluta, a pogled se usmjeri u daljinu.Pitt ju je morao spriječiti da ne odluta u svoju ljušturu.Je li vam on rekao da je Hans ubijen?Hildine oči bijesnu na trenutak, a onda tiho zavrti glavom.Pitt klekne kraj nje i uzme je za ruku. Njegova cijev za zrak i uže su prerezani dok je radio pod vodom.Ona primjetno zadrhti. Zašto mi to govorite?Jer je to istina, gdo Kronberg. Dajem vam riječ. Tko god je radio s Hansom, vjerojatno gaje ubio kako bi ukrao njegov dio blaga.Hilda je sjedila kao u transu gotovo minutu.Znate o blagu La Dorade?, reče ona konačno.Da, odgovori Pitt. Znam kako se našlo na Kiklopu. Također znam da su ga Hans i njegov partner izvadili iz broda.Hilda se počne igrati jednim dijamantnim prstenom na ruci.Negdje u sebi sam oduvijek sumnjala da je Ray ubio Hansa.Odgođeni šok shvaćanja polako se pokaže na Pittovom licu. On oprezno upita Mislite da je Hansa ubio Ray LeBaron?Ona klimne.Neočekivano otkriće zateklo je Pitta nespremnog, i trebalo mu je nekoliko trenutaka da dođe k sebi.Motiv je bio blago?, upita on tiho.Ne. Motiv sam bila ja. Ona zavrti glavom.Pitt ne odgovori, čekajući.

Stvari se događaju, počne ona šapćući. Tada sam bila mlada i lijepa. Možete li vjerovati da sam nekad bila lijepa, gosp. Pitt?Još ste vrlo lijepi.Mislim da trebate naočale, ali hvala vam na komplimentu.Imate i bistar um.Ona pokaže prema glavnoj zgradi.Jesu li vam rekli da sam pomalo tupa?Recepcionarka je dala naslutiti da niste sasvim pri sebi.Mala igra koju volim. Svi moraju pogađati.Njene oči kratko bijesnu, a zatim poprime udaljen izraz.Hans je bio dobar čovjek sedamnaest godina stariji od mene. Moja ljubav prema njemu bila je pomiješana sa suosjećanjem zbog njegovoga osakaćenog tijela. Bili smo vjenčani oko tri godine kad je jednu večer doveo kući Raya na večeru. Uskoro smo postali bliski prijatelji muškarci su postali partneri za spašavanje artefakata sa starih olupina i prodavali ih staretinarima i sakupljačima. Ray je u to doba bio zgodan, i nije trebalo dugo da on i ja uđemo u vezu.Ona zastane i pogleda Pitta. Jeste li ikad bili duboko zaljubljeni u dvije žene, istovremeno, gosp. Pitt?Bojim se da nisam imao to iskustvo.Čudno je bilo to što nisam osjećala grižnju savjesti. Varanje Hansa postala je uzbudljiva avantura. Nisam bila nečasna osoba. Jednostavno, nikada prije nisam lagala nekom bliskom i kajanje mi nikada nije bilo na pameti. Sada zahvaljujem Bogu što Hans nije saznao prije no što je umro.Možete li mi reći o blagu La Dorade?Nakon što je diplomirao na Stanfordu, Ray je proveo nekoliko godina lutajući kroz džungle Brazila, tražeći zlato. Prvo je čuo o La Doradi od nekoga američkog istraživača. Ne sjećam se detalja, ali bio je siguran da je bila na palubi Kiklopa kad je nestala. On i Hans proveli su dvije godine vukući neki instrument za otkrivanje željeza po Karibima. Konačno, pronašli su olupinu. Ray je posudio nešto novca od majke za ronilačku opremu i mali brod. Otplovio je do Kube kako bi postavio bazu za operaciju dok je Hans završavao posao kraj New Jerseya.Jeste li ikad dobili pismo ili telefonski poziv od Hansa nakon što je isplovio na MontereyuhNazvao je jednom s Kube. Rekao je samo da on i Ray sljedećeg dana odlaze na lokaciju olupine. Dva tjedna kasnije Ray se vratio i rekao da je Hans umro i da je pokopan na moru.A blago?Ray ga je opisao kao veliki zlatni kip, odgovori ona.Nekako ga je podigao na brod i odnio na Kubu.Pitt ustane, ispravi se i opet klekne kraj Hilde.Čudno da nije donio kip u SAD.Bojao se da će Brazil, država Florida, federalna vlada, drugi lovci na blago i pomorski arheolozi konfiscirati La Doradu i uzeti mu sve. Zatim, tu je bila i porezna uprava. Ray nije htio dati milijune dolara za porez ako je to mogao izbjeći. Zato je za otkriće rekao samo meni.Što je bilo s kipom?Ray je uklonio divovski rubin iz srca kipa, razrezao ga na manje komade i prodao ih.I to je bio početak LeBaronovog financijskog carstva, reče Pitt.Da, ali prije no što je Ray uspio razrezati smaragdnu glavu ili otopiti zlato, Castro je došao na vlast i bio je prisiljen sakriti kip. Nikada mi nije rekao gdje ga je sakrio.Onda je La Dorada još zakopana negdje na Kubi.Sigurna sam da se Ray nije uspio vratiti po nju.

Jeste li vidjeli gosp. LeBarona nakon toga?O, da, reče ona vedro.Bili smo vjenčani.Vi ste bili prva gda LeBaron?, upita Pitt zapanjeno.Trideset tri godine.Ali, dosjei kažu da se njegova prva žena zvala Hillarv i da je umrla prije nekoliko godina.Ray je više volio ime Hillarv nakon što se obogatio. Mislio je da je to otmjenije. Moja smrt bila je dobro rješenje za njega kad sam se razboljela rastava od invalidne žene bila mu je mrska. I tako je pokopao Hillarv LeBaron, a Hilda Kronberg vene ovdje.To mi se čini neljudski okrutno.Moj muž je bio barem velikodušan, ako već ne suosjećajan. Živjeli smo dva različita života. Ali, ne smeta mi to. Jessie me ponekad posjećuje.Druga gda LeBaron?Vrlo šarmantna i pametna osoba.Kako ona može biti vjenčana s njime ako ste vi još živi?Ona se nasmiješi. Jednom je Ray napravio lošu pogodbu. Doktori su mu rekli da imam samo nekoliko mjeseci života. Ali prevarila sam ih i poživjela sedam godina.To znači da je i bigamist, a ne samo ubojica i lopov.Hilda mu nije proturječila. Ray je kompliciran čovjek. Uzima mnogo više no što daje.Da sam na vašem mjestu, pribio bih ga na najbliži križ.Prekasno je za mene, gosp. Pitt. Ona ga pogleda s iznenadnim sjajem u očima. Ali vi biste mogli učiniti nešto umjesto mene.Recite.Pronadite La Doradu, reče ona žustro.Pronadite kip i dajte ga svijetu. Pobrinite se da bude javno izložen. To će povrijediti Raya mnogo više nego da izgubi časopis. Ali još je važnije da bi to Hans želio.Pitt je uzme za ruku. Hilda, reče on tiho, dat ću sve od sebe.

Poglavlje XLVI

Hudson je prilagodio jasnoću slike i klimnuo u pozdrav licu koje ga je gledalo. Eli, ovdje je netko tko želi razgovarati s tobom.Uvijek sam sretan kad upoznam novo lice, odgovori Steinmetz veselo.Drugi čovjek zamijeni Hudsona ispod videokamere i monitora. Nekoliko je trenutaka fascinirao gledao, a zatim progovori.Jeste li stvarno na Mjesecu?, upita on konačno.Vrijeme za predstavu, reče Steinmetz smiješeći se. On se makne od zaslona i podigne prijenosnu kameru s tronošca, te je usmjeri kroz kvarcni prozor prema mjesečevom krajoliku.Žao mi je što vam ne mogu pokazati Zemlju, ali mi smo na krivoj strani kugle.Vjerujem vam.Stenimetz vrati kameru i ponovno stane pred nju. Nagne se naprijed i pogleda u monitor. Njegov osmijeh polako nestane, a lice mu poprimi upitni izraz. Jeste li vi onaj za koga mislim da jeste?Prepoznajete me?Izgledate i zvučite kao predsjednik.Sada je bio predsjednikov red da se nasmiješi. Nisam bio siguran znate li, jer sam bio senator kad ste napustili Zemlju, a novine ne stižu do vašeg kvarta.Kad je Mjesec na dobrom položaju u svojoj orbiti oko zemlje, možemo čuti većinu komunikacijskih satelita. Tijekom zadnjeg odmora posade gledali smo najnoviji film Paula Nevvmana. Također gutamo Cable News Network poput

izgladnjelih pasa.Kolonija Jersev je nevjerojatno dostignuće. Nacija će vam zauvijek dugovati.Hvala, gosp. predsjedniče, iako je prilično iznenađujuće da je Leo objavio uspjeh projekta prije našeg povratka na Zemlju. To nije bio dio plana.Nije bilo javne objave, reče predsjednik ozbiljno. Osim vas i vaših ljudi iz kolonije, ja sam jedini čovjek izvan unutarnje jezgre koji zna za vaše postojanje, osim možda Rusa.Steinmetz ga je gledao preko 240 tisuća milja svemira.Kako oni mogu znati za koloniju Jersey?Predsjednik zastane kako bi pogledao Hudsona, koji je stajao izvan vidnog polja kamere. On zavrti glavom.Lunarne sonde Selenos, odgovori predsjednik, ne rekavši da su imale posadu. Jedna je uspjela poslati podatke u Sovjetski Savez. Mislimo da se na fotografijama vidi kolonija. Također imamo razloga vjerovati da Rusi sumnjaju da ste uništili sonde s površine Mjeseca.Nemir se pojavi u Steinmetzovim očima.Mislite da nas planiraju napasti, je li tako?Da, Eli, mislim, reče predsjednik.Selenos 8, sovjetska lunama stanica, ušla je u orbitu oko Mjeseca prije tri sata. NASAina računala predviđaju da će preletjeti sigurna mjesta za slijetanje i spustiti se na tamnu stranu, u vašem susjedstvu. To je rizična igra, ako nemaju određeni cilj.Kolonija Jersey.Njihovo lunarno vozilo sadrži sedmoricu ljudi, nastavi predsjednik. Letjelica zahtijeva dva pilota inženjera koji upravljaju njome. To znači da su ostala petorica za borbu.Nas je deset, reče Steinmetz.Dva na jednog, to nisu loši izgledi.0sim što je vatrena moć i obuka na njihovoj strani. Ti su ljudi vjerojatno najsmrtonosniji tim koji su Rusi uspjeli okupiti.Slika nije baš vedra, gosp. predsjedniče. Što da učinimo?Postigli ste mnogo više nego što bi itko mogao očekivati. Ali, izgledi su sada protiv vas. Uništite koloniju i pobjegnite prije no što dođe do krvoprolića. Želim vas i vaše ljude na Zemlji kako biste primili počasti koje zaslužujete.Mislim da vi ne shvaćate koliko smo truda uložili da bismo sagradili sve ovo.Što god ste učinili, nije vrijedno vaših života.Svi živimo sa smrću šest godina, reče Steinmetz polako.Još nekoliko sati ćemo izdržati.Ne upuštajte se u nemoguću bitku, reče predsjednik.Žao mi je, gosp. predsjedniče, ali govorite sa čovjekom koji je izgubio oca na malom komadiću tla zvanom Wake Island. Stavit ću sve na glasovanje, ali već znam ishod. Niti drugi momci neće htjeti pobjeći. Ostat ćemo i boriti se.Predsjednik je bio ponosan i poražen istodobno.Kakvo oružje imate?, upita on umorno.Naš arsenal sastoji se od jednog upotrijebljenoga raketnog lansera, s jednom raketom, puške M14, te pištolja kalibra 22. Donijeli smo ih radi gravitacijskih eksperimenata.Slabiji ste, Eli, reče predsjednik jadno. Ne shvaćate li to?Ne, gospodine. Odbijam predati se iz tehničkog razloga.Kojeg razloga?Rusi su posjetitelji.Pa što?To znači da smo mi domaći tim, reče Steinmetz lukavo.A domaći tim uvijek ima prednost.Sletjeli su izjavi Sergej Kornilov, lupivši šakom u šaku.Selenos 8 je na Mjesecu!

Ispod sobe za promatranje za važne osobe, u sali kontrolnog centra sovjetske misije, inženjeri i svemirski znanstvenici počnu divlje klicati i pljeskati. Predsjednik Antonov podigne čašu šampanjca.Za slavu Sovjetskog Saveza i partije.Zdravicu su ponovili dužnosnici Kremlja i visoki vojni časnici okupljeni u sobi.Za naš prvi odskočni kamen na putu za Mars, nazdravi general Jasenjin.Živio, ponovi zbor dubokih glasova. Za Mars.Antonov spusti praznu čašu na pladanj i okrene se Jasenjinu, ozbiljnog lica.Kada će Kapetan Leučenko doći do mjesečeve baze?, upita.Ako uračunamo vrijeme potrebno za osiguranje sistema letjelice, izviđanje terena i raspored ljudi za napad, rekao bih oko četiri sata.Koliko je udaljeno mjesto slijetanja?Selenos 8 je programiran da sleti iza niskog lanca brda manje od tri kilometra od mjesta na kojem je Selenos 4 fotografirao astronaute, odgovori general.To se čini prilično blizu, reče Antonov. Ako su Amerikanci pratili naše slijetanje, Leučenko će izgubiti element iznenađenja.Nema sumnje da su shvatili što namjeravamo.Niste zabrinuti?Naša prednost leži u Leučenkovom iskustvu i superiornoj vatrenoj moći, druže predsjedniče. Jasenjinov izraz lica podsjećao je na izraz boksačkog menadžera koji je upravo poslao svojeg borca u ring protiv jednorukog čovjeka.Amerikanci su u bezizlaznoj situaciji.

Poglavlje XLVII

Kapetan Grigorij Leučenko ležao je ispružen na finoj, sivoj prašini mjesečeve površine i gledao pusti krajolik pod crnim nebom. Tihi i sablasni kraj bio je sličan pustinji Seistan bazena u Afganistanu. Šljunčane ravnice i valovita brda bila su jednolična, ne dajući nikakve markere. Sve mu se činilo neobično poznatim.Borio se protiv poriva na povraćanje. Nije bilo vremena za obuku u bestežinskom stanju tijekom puta sa Zemlje, tjedana i mjeseci koje su imali drugi ruski astronauti. Dali su im samo nekoliko sati uputa o tome kako rukovati sustavima održavanja života na lunarnim odijelima, kratku lekciju o uvjetima koje mogu očekivati na Mjesecu i lokaciju američke kolonije.Kroz lunarno odijelo osjeti kako mu ruka stišće rame. On progovori u svoj prijenosnik bez okretanja.Što imaš?Poručnik Dmitri Petrov pokaže prema ravnoj dolini između strmih zidova dva kratera oko tisuću metara lijevo. Tragovi vozila i otisci stopa skreću u onu sjenu ispod oboda lijevog kratera. Vidio sam tri ili četiri male zgrade.Staklenici pod pritiskom, reče Leučenko. On stavi dalekozor u obliku kutije na mali tronožac i namjesti široki okular na vizir svojeg šljema. Čini se da para izlazi iz padine kratera.On namjesti fokus. Da, sada jasno vidim. Tamo je ulaz u stijenu, vjerojatno u unutarnje prostorije. Nema znakova života. Vanjski prostor čini se napuštenim.Možda se skrivaju u zasjedi, reče Petrov.Gdje?, upita Leučenko, gledajući otvorenu panoramu.Raštrkane stijene su premale za skrivanje čovjeka. Nema pukotina u terenu, niti znakova obrambenih struktura. Astronaut u bijelom odijelu vidio bi se poput snješka na polju pepela. Ne, sigurno su zabarikadirani u spilji.Nije mudar obrambeni položaj. Sve ide nama u korist.Još imaju raketni lanser. To nije djelotvorno protiv ljudi u raširenoj formaciji.Istina, ali nećemo imati zaklona i ne možemo biti sigurni da nemaju i drugih

oružja.Teška koncentracija vatre na ulaz u spilju mogla bi ih prisiliti da izidu, predloži Petrov.Imamo zapovijedi da ne uzrokujemo nepotrebno uništavanje postrojenja, reče Leučenko. Moramo ući unutra...Nešto se kreće tamo vikne Petrov.Leučenko pogleda kroz dalekozor. Neobično otvoreno vozilo pojavi se iza jednog staklenika i krene u njihovom smjeru. Bijela zastava, pričvršćena za antenu, visjela je opušteno u bezračnoj atmosferi. Gledao je dok se nije zaustavilo na pedeset metara prilika iziđe na tlo.Zanimljivo, reče Leučenko zamišljeno.Amerikanci žele pregovarati.Možda je trik. Varka za proučavanje naših snaga.Ne mislim tako. Ne bi tražili kontakt pod bijelom zastavom kad bi djelovali s pozicije moći. Njihovi obavještajci i sustavi praćenja na Zemlji upozorili su ih na naš dolazak, i sigurno su shvatili da su slabiji. Amerikanci su kapitalisti. Sve promatraju s poslovne strane. Ako se ne mogu boriti, pokušat će napraviti pogodbu.Izlazite?, upita Petrov.Nema štete u razgovoru. Ne izgleda naoružan. Možda ih možemo uvjeriti da zamijene svoje živote za netaknutu koloniju.Naša je zapovijed da ne uzimamo zarobljenike.Nisam zaboravio, reče Leučenko napeto. Prijeći ćemo taj most kad postignemo svoj cilj. Reci ljudima da drže Amerikance na oku. Ako podignem lijevu ruku, naredi paljbu.On doda automatsko oružje Petrovu i lako ustane. Njegovo lunarno odijelo, puška i ranac za održavanje života s punjačem kisika i vode za hlađenje dodavali su 194 funte njegovom tijelu, čime je težio ukupno 360 zemaljskih funta. Ali, njegova lunama težina bila je samo 60 funta.On krene prema lunarnom vozilu napola hodajući, napola skačući, tipično za kretanje na maloj gravitaciji Mjeseca. Brzo priđe vozilu i stane na oko pet metara.Američki kolonist bio je bezbrižno naslonjen na prednji kotač. On se ispravi, klekne na jedno koljeno, i napiše broj na prašini olovne boje. Leučenko shvati i okrene svoj radioprijemnik na traženu frekvenciju. Zatim klimne.Čujete li me?, upita Amerikanac na lošem ruskom.Govorim engleski, reče Leučenko.Dobro. To će nas poštedjeti nesporazuma. Zovem se Eli Steinmetz.Vi ste voda mjesečeve baze SADa?Ja vodim projekt, da.Kapetan Grigorij Leučenko, Sovjetski Savez.Steinmetz priđe bliže i oni se ukočeno rukuju.Čini se da imamo problem, bojniče.Koji niti jedan od nas ne može izbjeći.Možete se okrenuti i vratiti do vašeg broda, reče Steinmetz.Imam zapovijedi, izjavi Leučenko čvrstim tonom.Došli ste nas napasti i zarobiti koloniju.Da.Ima li načina da spriječimo krvoproliće?Možete se predati.Smiješno, reče Steinmetz. To sam ja htio tražiti od vas.Leučenko je bio siguran sa Steinemtz blefira, ali lice iza vizira bilo je nedokučivo. Leučenko je mogao vidjeti samo svoj vlastiti odraz.Morate znati da vaši ljudi nisu dorasli mojima.U otvorenoj borbi vi pobjeđujete, složi se Steinmetz.Ali možete ostati izvan vašeg vozila samo nekoliko sati prije no što vaši

sustavi za disanje ne budu trebali punjenje. Vjerujem da ste već potrošili dva sata.Ostalo nam je dovoljno da obavimo posao, reče Leučenko samouvjereno.Moram vas upozoriti, bojniče. Imamo tajno oružje. Vi i vaši ljudi sigurno ćete umrijeti.Loš blef, gosp. Steinmetz. Očekivao bih bolje od američkog znanstvenika.Steinmetz ga ispravi. Inženjera. U tome je razlika.Što god, reče Leučenko nestrpljivo. Kao oficir, nije se snalazio u pregovorima. Želio je akciju. Nema smisla nastavljati ovaj razgovor. Bili biste mudri kad biste poslali svoje ljude van i predali postrojenje. Jamčim vam sigurnost dok se ne vratite na Zemlju.Lažete, bojniče. Vaši ili moji ljudi moraju biti uništeni. Ne može biti preživjelih da ispričaju svijetu što se ovdje dogodilo.U krivu ste, gosp. Steinmetz. Predajte se i s vama će se postupiti pošteno.Žao mi je, nema pogodbe.Onda neće biti milosti.I ne očekujem milost, reče Steinmetz ozbiljnim tonom.Napadnite i gubitak ljudskih života ide na vaš račun.Leučenko se naljuti. Netko tko je odgovoran za smrt devet ruskih astronauta, gosp. Steinmetz, ne može dijeliti lekcije o ljudskim životima.Leučenko nije bio siguran, ali zakleo bi se da se Steinmetz trgnuo. Ne čekajući odgovor, on se okrene na petama i ode. Pogleda preko ramena i vidje kako Steinmetz stoji na mjestu nekoliko sekunda prije no što će polako ući u lunarno vozilo i vratiti se u koloniju, ostavljajući mali oblak sive prašine iza stražnjih kotača. Leučenko se nasmiješi. Za dva sata, najviše tri, njegova misija bit će obavljena. Kad je stigao do svojih ljudi, proučio je ponovno dalekozorom nazubljenu površinu ispred mjesečeve baze. Konačno, kad se uvjerio da se medu stijenama ne kriju američki astronauti, izda zapovijed ljudima da se rašire u formaciju i krenu naprijed. Elitni sovjetski udarni tim krene naprijed ne znajući da ih čeka Steinmetzova klopka.

Poglavlje XLVIII

Nakon što se Steinmetz vratio do ulaza u podzemni štab kolonije Jersev, parkirao je vozilo i polako ušetao unutra. Nije se žurio, gotovo osjećajući Leučenkove oči na sebi.Kad je nestao izvan ruskog vidokruga, zaustavio se ispred tunela za zrak i brzo prošao kroz mali sporedni tunel koji se postupno dizao uz unutarnju strminu kratera. Njegov prolazak podizao je male oblake prašine koji su ispunili uski prolaz, i morao je stalno brisati svoj vizir. Pedeset koraka i minutu kasnije čučnuo je i upuzio u otvor koji je vodio do male izbočine maskirane velikim sivim platnom koje je savršeno odgovaralo okolini. Drugi čovjek u odijelu ležao je na trbuhu, gledajući kroz teleskop puške.Willie Shea, geofizičar kolonije, nije primijetio njegovu prisutnost sve dok Steinmetz nije legao kraj njega.Mislim da nisi napravio neki utisak, reče on sa slabim bostonskim naglaskom. Slaveni se spremaju napasti nas.S uzvišenog terena Steinmetz je jasno mogao vidjeti Kapetana Leučenka i njegove ljude kako napreduju preko doline.Dolazili su poput lovaca koji progone plijen, ne pokušavajući upotrijebiti viši teren na stranama kratera. Rahli teren previše bi usporio njihovo kretanje. Umjesto toga, skakali su preko ravnog tla u cikcaku, bacajući se na tlo svakih trideset ili četrdeset stopa,koristeći svaku stijenu, svaku izbočinu na terenu. Vrhunski strijelac vrlo bi teško pogodio prilike koje su se neprekidno saginjale i izmicale.Ispali hitac na oko deset stopa od prvog čovjeka, reče Steinmetz. Želim

vidjeti njihovu reakciju.Ako prate našu frekvenciju, odat ćemo sve naše poteze, protestirao je Shea.Nisu imali vremena otkriti naši frekvenciju. Šuti i pucaj.Shea se promeškolji u svojem odijelu, pogleda kroz ciljnik svojeg teleskopa i pritisne otponac. Hitac je bio neobično tih jer na Mjesecu nije bilo zraka koji bi prenosio zvučne valove.Oblačak prašine udari ispred Leučenka i on odmah legne na tlo. Njegovi ljudi učine isto i pogledaju kroz ciljnike svojeg automatskog oružja, očekujući još pucnjave. Ali, ništa se nije dogodilo.Je li netko vidio odakle je to stiglo?, upita Leučenko.Odgovori su bili negativni.Odmjeravaju domet, reče narednik Ivan Ostrovski. Bio je očvrsnuli veteran iz Afganistana i nije mogao vjerovati da se stvarno bori na Mjesecu. On prijeđe prstom preko terena na oko dvjesto metara ispred sebe. Što mislite o onim obojenim stijenama, bojniče?Prvi put Leučenko opazi nekoliko stijena raštrkanih u neravnoj liniji preko doline, obojenih svijetlonarančastom bojom. Sumnjam da imaju veze s nama, reče on. Vjerojatno su tamo zbog nekog eksperimenta.Mislim da je vatra stigla s visine, reče Petrov.Leučenko izvadi dalekozor iz svojeg ranca, postavi ga na tronožac, i pažljivo prijeđe rub kratera. Sunce je sijalo, ali nije bilo zraka da raširi svjetlo i astronaut koji bi stajao u sjeni formacije stijena bio bi potpuno nevidljiv.Ništa se ne vidi.Ako čekaju da upadnemo u zamku, sigurno imaju malu količinu metaka.Nakon sljedećih tristo metara znat ćemo kakav su nam doček priredili, promrmlja Leučenko. Kad dođemo do staklenika, bit ćemo izvan vidnog polja ulaza u spilju.On se podigne na jedno koljeno i mahne rukom naprijed.Raširite se i budite pozorni.Pet sovjetskih boraca skoči na noge i potrči naprijed. Kad su stigli do narančastih stijena, novi hitac udari u fini pijesak ispred njih i oni se bace na tlo u nepravilnoj liniji, dok su im viziri sijali na intenzivnim zrakama sunca.Samo sto metara ih je dijelilo od staklenika, ali mučnina im je uzimala energiju. Bili su čvrsti kao bilo koji borac na svijetu, ali borili su se protiv svemirske bolesti i strane okoline istodobno. Leučenko je znao da može računati na njih u teškim uvjetima. Ali, ako se ne probiju u sigurnu atmosferu kolonije za sat vremena, imali su malo izgleda da će stići natrag do letjelice prije no što im otkazu sustavi za održavanje života. Dao im je minutu odmora dok je on ispitivao teren ispred sebe.Leučenko je bio vješt u njušenju zamka. Izbjegao je smrt u tri različite ophodnje u Afganistanu, u zasjedama koje su postavljali afganistanski pobunjenici, i naučio finu umjetnost njušenja opasnosti.Nije se radilo o onome što je bilo vidljivo ono što nisu mogli vidjeti je aktiviralo zvonce upozorenja u njegovoj glavi. Dva hitca nisu odgovarala slučajnom obrascu. Činilo mu se da su ispaljeni namjerno. Grubo upozorenje? Ne, to je značilo nešto drugo, mislio je. Možda znak?Odijelo pod pritiskom i kaciga smetali su mu. Čeznuo je za svojom udobnom i djelotvornom borbenom opremom, ali znao je da mu ona ne bi mogla zaštititi tijelo od vrućine i kozmičkih zraka. Barem četvrti put žuč mu se digne u grlo i on se jedva prisili da je proguta.Situacija je paklena, pomisli on bijesno. Ništa mu se nije sviđalo. Njegovi ljudi bili su izloženi na otvorenom. Nije imao informacije o američkom oružju, osim o raketnom lanseru. Sada su bili pod udarom ručnog oružja. Njegova jedina utjeha bila je da su kolonisti upotrebljavali pušku, ili čak pištolj. Da su imali automatsko oružje, mogli su sasjeći Sovjete još prije sto metara. A

raketni lanser? Zašto ga već nisu upotrijebili? Što čekaju?Najviše mu je smetao potpuni nedostatak kretanja na strani kolonista. Staklenici, oprema i mali laboratorijski moduli koji su se nalazili oko ulaza u spilju bili su napušteni.Ako ne vidite metu, naredi on, ne pucajte dok ne stignemo do zaklona. Zatim ćemo se regrupirati i napasti glavni štab u brdu.Leučenko sačeka dok svaki od njegovih ljudi nije potvrdio, a zatim im da znak za pokret.Kaplar Mihail Juščuk bio je oko trideset metara iza i lijevo. On ustane i počne trčati u pognutom položaju. Napravio je samo nekoliko koraka kad osjeti ubadanje u svojem bubregu. Zatim se iznenadna bol ponovi. On posegne i uhvati se za slabine ispod ranca s opremom. Njegov vid počne se zamagljivati, a dah se pretvori u dahtanje kad mu je odijelo počelo puštati. On padne na koljena i glupo pogleda svoju ruku. Rukavica je bila natopljena krvlju koja je već koagulirala na vrućini sunca.Juščuk pokuša upozoriti Leučenka, ali glas ga izda. On padne u prašinu, dok su mu oči prepoznavale priliku u čudnome svemirskom odijelu koja je stajala iznad njega s nožem. Zatim mu se svijet zacrni.Steinmetz je gledao Juščukovu smrt sa svojeg položaja i izdao niz oštrih zapovijedi u svoj primopredajnik. U redu, Dawson, tvoj čovjek je deset stopa lijevo i osam ispred tebe. Gallagher, on je dvadeset stopa s tvoje desne strane i ide naprijed. Mirno, mirno, dolazi točno na Davvsona. U redu, pribij ga.Gledao je kako se dva kolonista materijaliziraju kao magijom i napadaju jednog Rusa koji je zaostao iza svojih drugova.Dva mrtva, još trojica, promrmlja Steinmetz za sebe.Naciljao sam vodu, reče Shea. Ali ne mogu obećati pogodak ako se ne zaustavi na sekundu.Ispali još jedan metak, ali bliže da ih ponovno dobijemo na tlo. Zatim ga drži na ciljniku. Ako shvati, može pobiti naše momke prije no što mu se uspiju približiti. Raznesi ga ako okrene glavu.Shea tiho nacilja svojom M14 i ispali još jedan hitac, koji udari na manje od tri stope ispred vođe.Cooper! Snyder vikne Steinmetz. Tvoj čovjek je na tlu dvadeset stopa ispred i lijevo od tebe. Sredi ga, sad!On zastane kako bi uočio položaj četvrtoga preživjelog Rusa.Isto vrijedi za Russela i Perrvja, trideset stopa ispred. Idite!Treći član sovjetskoga borbenog tima nije znao što ga je pogodilo. Umro je tražeći zaklon. Osam kolonista sada su se približavali Rusima iza leda, dok je njihova pozornost bila usmjerena na koloniju.Iznenada se Steinmetz ukoči. Čovjek iza vode okrenuo se baš kad su Russell i Perry skočili na njega poput obrambenih igrača koji jure na napadača.Poručnik Petrov primijetio je sjene kad se dizao da potrči prema stakleniku. Instinktivno se okrenuo u trenutku kad su se Russell i Perry zabili u njega. Bio je profesionalac i trebao ih je pokositi istog trenutka. Ali, oklijevao je djelić sekunde zbog zaprepaštenja. Amerikanci su se pojavili na površini Mjeseca poput demona. Uspio je ispaliti hitac koji je probio nadlakticu jednog napadača. Zatim bljesne nož.Leučenkov pogled bio je usmjeren prema koloniji. Nije bio svjestan pokolja koji se događao iza njega dok nije začuo upozorenje Petrova. On se okrene i ostane ukočen u šoku.Četvorica njegovih ljudi bili su beživotno ispruženi na mjesečevoj površini. Osam američkih kolonista pojavilo se ni od kuda i brzo su ga opkoljavali. Iznenadna mržnja eksplodira u njemu, i on ispruži oružje.Metak ga pogodi u bedro i on se nagne. Zgrčen u iznenadnom bolu, on ispali dvadeset metaka. Većina je odletjela u mjesečevu pustinju, ali dva pronađu

cilj. Jedan od kolonista padne na leda, drugi se spusti na koljena držeći se za rame.Zatim drugi metak udari u njegov vrat. On nastavi pucati dok mu se spremnik nije ispraznio, ali metci su odletjeli u prostor. Opsuje i padne na tlo. Prokleti Amerikanci vikne u svojoj kacigi. Mislio je o njima kao o vragovima koji nisu igrali igru prema pravilima. Ležao je na leđima, gledajući bezlične prilike koje su stajale iznad njega.Oni se razdvoje kad jedan kolonist dođe do njega i klekne.Steinmetz?, upita Leučenko slabo. Čujete li me?Da, na vašoj sam frekvenciji, odgovori Steinmetz.Čujem vas.Vaše tajno oružje... kako ste učinili da se ljudi pojave ni od kuda?Steinmetz je znao da govori s umirućim čovjekom.Obična lopata, odgovori on. Kako svi moramo nositi lunarna odijela pod pritiskom sa sistemima za održavanje života, bilo je jednostavno zakopati ljude u meko tlo.Bili su označeni narančastim stijenama?Da, sa skrivene platforme na padini kratera mogao sam ih usmjeravati kada i gdje da vas napadnu iz pozadine.Ne želim biti pokopan ovdje, promrmlja Leučenko. Recite mojoj državi... recite im da nas jednoga dana dovedu kući.Jedva je to izgovorio, ali Steinmetz ga je čuo. Svi ćete otići kući, reče on. Obećavam vam to.U Rusiji, Jasenjin se mrka lica okrene predsjedniku Antonovu.Čuli ste, reče on kroz stisnute usne. Mrtvi su.Mrtvi su, ponovi Antonov mehanički. Kao da su zadnje Leučenkove riječi stigle s druge strane sobe.Njegov komunikacijski uređaj bio je povezan s dva člana posade u letjelici koji su ga spojili s našim komunikacijskim centrom, objasni Kornilov.Antonov se odmakne od prozora i spusti se teško na stolac. Bio je golem čovjek, ali činilo se da se smanjio i uveo. On pogleda svoje ruke i tužno zavrti glavom. Loše planiranje, reče on tiho. Bacili smo živote Kapetana Leučenka i njegovih ljudi i nismo postigli ništa.Nije bilo vremena za planiranje prave misije, reče Jasenjin neuvjerljivo.Pod ovim okolnostima, učinili smo sve što smo mogli, doda Kornilov.Možda ih još možemo zaustaviti, reče Jasenjin gorko.Kornilov pogleda generala.Da pošaljemo bolje pripremljene snage?Točno.Još bolje, zašto ne sačekamo da se vrate?Antonov radoznalo pogleda Kornilova.Što sugerirate?Razgovarao sam s Vladimirom Polevojem. Informirao me da je GRUov obavještajni centar na Kubi presreo i identificirao glas i videoprijenos s američke mjesečeve kolonije do lokacije izvan Washingtona. Šalje nam kopije po kuriru. Jedna od njih otkriva vrijeme povratka kolonista na Zemlju.Vraćaju se?, upita Antonov.Da, odgovori Kornilov.Prema Polevoju, namjeravaju se spojiti s američkom svemirskom stanicom za četrdeset šest sati, a zatim vratiti shuttleom Gettysgurgu svemirsku luku Kennedv na Cape Canaveralu.Anotovnoljevo lice se ozari. Onda ih još možemo zaustaviti?Jasenjin klimne. Možemo ih uništiti u svemiru prije no što se spoje sa svemirskom stanicom. Amerikanci se neće usuditi uzvratiti kad ih suočimo sa zločinima koje su počinili nad nama.Bolje je sačuvati našu retribuciju kao polugu, reče Kornilov zamišljeno.

Polugu?Kornilov se tajanstveno nasmiješi. Amerikanci imaju izreku, lopta je na našoj strani. Oni su u defanzivi. Bijela kuća i Ministarstvo vanjskih poslova vjerojatno već sada pišu odgovor na naš protest. Ne glumite ulogu nacije žrtve. Umjesto toga, upotrijebit ćemo svoju polugu i uzrokovati događaj.Kakav dogadaj?, upita Antonov, uspravivši se s interesom.Zarobljavanje goleme količine podataka koje nose kolonisti.Na koji način?Smiješak napusti Kornilovljevo lice i njegov se izraz uozbilji.Prisilit ćemo Gettysburg da se spusti na Kubu.

Četvrti dio

GETTYSBURG

Poglavlje XLIX

3. studenog, 1989. San SalvadorPitt je bjesnio. Dva dana neaktivnosti bili su najgori dani njegovog života. Mogao je samo jesti, vježbati i spavati. Tek su ga trebali pozvati da sudjeluje u pripremama. Redovno je proklinjao pukovnika Kleista koji je podnosio njegove napade sa stoičkom indiferentnošću, objašnjavajući mu strpljivo da njegov tim specijalnih kubanskih snaga ne može napasti Cayo Santa Mariju dok ne budu spremni. I ne, neće ubrzati pripreme. Rješavao se frustracije plivajući do vanjskih grebena i penjući se na strme stijene čiji su vrhovi gledali okolno more.San Salvador, najmanji od bahamskih otoka, bio je poznat starim mornarima po imenu otok Watling, prema zelotskom gusaru koji je bičevao članove svoje posade koji nisu priznavali Sabat. Vjerovalo se i da je to otok na kojem je Kolumbo prvi put stao na obalu u Novom Svijetu. Imao je pitoresknu luku i bogatu unutrašnjost punu jezera, i malo turista koji bi gledali njegovu ljepotu posumnjalo bi da sadrži golemi vojni kompleks za obuku i instalaciju za promatranje raketa.CIA je postavila svoje postrojenje na udaljenoj plaži zvanoj French Bay kod južnog kraja otoka.Nije bilo puta koji bi povezivao skriveni centar za obuku s Cockburn Townom i zračnom lukom. Do tamo se stizalo jedino malim brodom, kroz okolne morske grebene, ili helikopterom.Pitt je ustao nešto prije izlaska sunca ujutro trećeg dana i brzo otplivao pola milje, a zatim se vratio na obalu, roneći medu formacijama koralja. Dva sata kasnije izišao je iz tople vode i ispružio se na plaži, preplavljen osjećajem bespomoćnosti dok je gledao preko mora prema Kubi.Sjena padne preko njegovog tijela, i on ustane. Čovjek tamne kože stajao je iznad njega, odjeven u široku pamučnu košulju i kratke hlače. Njegova glatka, crna kosa odgovarala je golemim brkovima. Tužne oči gledale su s lica naboranoga zbog duge izloženosti vjetru i suncu, a kad se nasmiješio, usne su mu se jedva pomaknule.Gosp. Pitt?Da.Nismo formalno upoznati, ali ja sam Kapetan Angelo Quintana.Pitt ustane i rukuje se s njim.Vi vodite misiju.Quintana klimne.Pukovnik Kleist mi kaže da ste ga prilično zagnjavili.Ostavio sam tamo prijatelje koji se bore za život.

I ja sam ostavio prijatelje u Kubi, gosp. Pitt. Samo, oni su izgubili svoju bitku. Moj brat i otac umrli su u zatvoru smo zato što ih je član lokalnog komiteta, koji nam je dugovao novac, optužio za kontrarevolucionarnu djelatnost. Shvaćam vaš problem, ali nemate monopol na žaljenje.Pitt nije ponudio sućut. Quintana mu se činio kao čovjek koji ne priznaje tugu. Sve dok vjerujem da još ima nade, reče on čvrsto, neću prestati požurivati.Quintana mu se nasmiješi. Sviđalo mu se to što je vidio u Pittovim očima. To je bio čovjek kojem se može vjerovati kad stvari zaguste. Čovjek koji ne zna definiciju neuspjeha.Znači, vi ste taj koji je genijalno pobjegao iz Velikovljevog štaba?Tona sreće igrala je veliku ulogu.Kako biste opisali moral trupa koje čuvaju postrojenje?Ako mislite na njihovo mentalno stanje, rekao bih da se smrtno dosađuju. Rusi nisu naviknuti na vlagu tropa. Djelovali su usporeno.Koliko ih obilazi otok?Nisam vidio niti jednog.A stražarnica kod prednjih vrata?Samo dva stražara.Lukav čovjek, taj Velikov.Poštujete ga što je učinio da otok izgleda napušteno?U pravu ste. Očekivao bih malu vojsku stražara i uobičajene sovjetske sigurnosne mjere. Ali, Velikov ne razmišlja kao Rus. On planira poput Amerikanca, usavršava plan poput Japanca, i izvršava ga poput Nijemca. Čovjek je vrlo vješt stručnjak.To sam i ja čuo.Rekli su mi da ste ga upoznali.Imali smo nekoliko razgovora.Kakav je dojam ostavio na vas?Čita Wall Street JournahTo je sve?Govori bolji engleski od mene. Njegovi nokti su čisti i odrezani. A ako je pročitao pola knjiga i časopisa u svojoj knjižnici, zna više o SADu i njegovim poreznim obveznicima od pola političara u Washingtonu.Vi ste vjerojatno jedini slobodni zapadnjak koji ga je vidio licem u lice.Nije to bio užitak, vjerujte mi.Quintana zamišljeno povuče nožnim prstom crtu u pijesku.Ostaviti takvu vitalnu instalaciju bez osiguranja je otvoreni poziv za infiltraciju.Ne, ako zna da dolazite, reče Pitt.U redu, kubanska radarska mreža i ruski špijunski sateliti mogu primijetiti svaki zrakoplov i brod u krugu od pedeset milja. Spuštanje iz zraka ili s mora bilo bi nemoguće. Ali, podvodni pristup mogao bi uspjeti.Quintana zastane i naceri se. U vašem slučaju, plovilo je bilo premalo da bi se pojavilo na radaru.Moja zaliha prekooceanskih jahta bila je loša, reče Pitt lako.Zatim se uozbilji. Nešto ste previdjeli.Što?Velikovljev mozak. Rekli ste da je vješt stručnjak. Nije sagradio tvrđavu opkoljenu minama i bunkerima iz jednoga jednostavnog razloga nije morao. Vi i pukovnik Kleist ste prokleti optimisti ako mislite da će podmornica ili vaš PTPS, kako ga god zvali, prodrijeti kroz njegovu mrežu osiguranja.Quintanine obrve se skupe. Nastavite.Podvodni senzori, objasni Pitt. Velikov je sigurno okružio otok senzorima na morskom dnu koji mogu otkriti kretanje trupa podmornice u vodenoj masi i vrtnju njenih propelera.

Naš PTPS je kreiran da prođe kroz takav sistem.Ne, ako su Velikovljevi pomorski inženjeri stavili senzorske jedinice u razmaku od sto jarda. Jedino plova riba bi mogla proći neprimijećeno. Vidio sam kamione u garaži. Za deset minuta Velikov može postaviti na obalu sigurnosne snage koje će pobiti vaše ljude prije no što iziđu na plažu. Predlažem da vi i Kleist reprogramirate svoje elektronske ratne igre.Quintana zašuti. Njegov precizni plan iskrcavanja rušio mu se pred očima. Naša računala su trebala voditi računa o tome, reče on gorko.Ona ne mogu znati ono što u njih nije uneseno, odgovori Pitt filozofski.Shvaćate, naravno, da to znači da moramo otkazati misiju. Bez elementa iznenađenja nemamo nikakve nade da ćemo uništiti instalaciju i spasiti gdu LeBaron i ostale.Ne slažem se.Mislite da ste pametniji od našeg računala?Pobjegao sam s otoka bez da su me primijetili. Mogu vas uvesti na isti način.U floti kada?, reče Quintana sarkastično.Padaju mi na pamet modernije varijante.Quintana pogleda Pitta razmišljajući.Imate ideju koja bi mogla uspjeti?Imam.I biti izvedena na vrijeme?Da. I uspjeti?Bili biste sigurniji ako bih vam potpisao policu osiguranja? Quintana osjeti u Pittovom tonu potpunu uvjerenost. Okrene se i počne hodati prema glavnom logoru.Dodite, gosp. Pitt. Vrijeme je da vas zaposlimo.

Poglavlje L

Fidel Castro sjedio je na stolcu za ribolov i zamišljeno promatrao krmu jahte od četrdeset stopa. Njegova ramena bila su pričvršćena remenima, a ruke u rukavicama držale su teški štap od fiberglasa, čiji je najlon, namotan na veliku rolu, nestajao u blještećim valovima koje je stvarao brod. Mamac je uhvatila neka barakuda u prolazu, ali to mu nije bilo važno. Misli mu nisu bile na sabljarki.Mišićavo tijelo koje mu je jednom pribavilo naslov najboljega školskog sportaša Kube omekšalo je i proširilo se. Kovrčava kosa i žilava brada bili su sijedi, ali revolucionarna vatra u tamnim očima još je gorjela kao onda kad je sišao s planina Sierra Maestre prije trideset godina.Nosio je bejzbolsku kapu, kupaće gaće, stare tenisice i sunčane naočale. Nezapaljena havana visjela mu je iz kuta usta. On se okrene i zakloni oči od blještavoga tropskog sunca.Želiš da prekinem internacionali smob, upita on nadglasavajući prigušen rad dvostrukih dizel motora. I odbacim našu politiku širenja kubanskog utjecaja?Raul Castro sjedio je na ležaljci, držeći bocu piva.Ne da je odbacimo, već da tiho spustimo zavjesu na naše vanjske obveze.Moj brat, tvrdi revolucionar. Sto ti se dogodilo?Vremena se mijenjaju, reče Raul jednostavno.Hladan i nedostupan u javnosti, Fidelov mladi brat privatno je bio inteligentan i srdačan. Njegova kosa bila je crna, glatka i kratko ošišana iznad ušiju. Promatrao je svijet s vilenjačkog lica, kroz tamne, sitne oči. Uski brkovi širili su se iznad gornje usne, a njihovi zašiljeni vrhovi završavali su točno iznad kutova usta.Fidel protrlja gornjom stranom šake nekoliko kapi znoja koje su mu se formirale iznad obrva. Ne mogu zaboraviti golemu cijenu u novcu i krvi naših oficira. A što je s našim prijateljima u Africi i Amerikama? Da ih otpišem kao

naše mrtve u Afganistanu?Cijena koju je Kuba platila za uključenje u revolucionarne pokrete veća je od dobitka. Dobili smo prijatelje u Angoli i Etiopiji. Što nam oni mogu dati zauzvrat? Obojica znamo daje odgovor ništa. Moramo se suočiti s time, Fidel, napravili smo greške. Ja ću prvi priznati svoju. Ali, zaboga miloga, smanjimo naše gubitke i vratimo se izgradnji Kube u veliku socijalističku naciju kojoj će zavidjeti treći svijet. Postići ćemo mnogo više ako budu kopirali naš primjer, nego ako im dajemo krv naših ljudi.Tražiš od mene da okrenem leda časti i principima.Raul prijeđe hladnom bocom preko svojega oznojenog čela.Pogledajmo istini u oči, Fidel. Bacili smo principe preko palube kad je to bilo u najboljem interesu revolucije. Ako uskoro ne primijenimo politiku i ne vitaliziramo stagnirajuću ekonomiju, nezadovoljni ljudi mogli bi se pobuniti, unatoč ljubavi prema tebi.Fidel ispljune cigaru preko palube i da znak poslužitelju da mu donese drugu. Američki Kongres bio bi oduševljen da se moji ljudi okrenu protiv mene.Kongres me ne brine toliko kao Kremlj, reče Raul. Gdje god pogledam, vidim izdajicu u Antonovljevom džepu. Ne mogu više vjerovati niti ljudima iz vlastitog osiguranja.Kad američki predsjednik i ja sklopimo kubanskoamerički pakt i potpišemo ga, naši sovjetski prijatelji bit će prisiljeni smanjiti pritisak svojih pipaka.Kako možemo završiti bilo što kad odbijaš sjesti i pregovarati s njim?Fidel zastane da upali novu cigaru koju mu je donio poslužitelj.Da sada je vjerojatno zaključio da je moja ponuda da prekinem veze sa Sovjetskim Savezom kako bih dobio ekonomske i trgovačke ugovore sa SADom stvarna. Ako bih se činio previše ornim za sastajanjem, postavili bi mi nemoguće uvjete. Neka se malo znoji. Kad shvati da ne puzim pred vrata Bijele kuće, spustit će svoje težnje.Predsjednik će biti još voljniji pristati na naše uvjete kad sazna za povećanje broja Antonovljevih podanika u našoj vladi.Fidel podigne cigaru da istakne svoju izjavu. Zato sam i dozvolio da se to dogodi. Moramo igrati na američki strah da će naša vlada postati marionetski režim Sovjetskog Saveza.Raul isprazni bocu piva i baci je u more. Samo nemoj čekati predugo, brate, ili ćemo se naći bez posla.To se neće dogoditi.Fidelovo lice se raširi u osmijeh. Ja sam ljepilo koje drži revoluciju. Sve što moram učiniti je pojaviti se pred ljudima i objaviti izdajice i sovjetsku zavjeru potkopavanja naše svete suverenosti. A onda ćeš ti, kao predsjednik Savjeta ministara, objaviti prekid svih veza s Kremljem. Svi nezadovoljnici će biti zamijenjeni. Jednim zamahom sjekire prerezat ću veliki dug Moskvi i ukloniti sankcije SADa na trgovinu.Što prije, to bolje.U mome govoru tijekom proslave Dana obrazovanja.Raul provjeri kalendar na svojem satu. Za pet dana.Savršena prilika.Osjećao bih se bolje kad bismo mogli testirati predsjednikovo raspoloženje prema tvojem prijedlogu.Ostavljam tebi da kontaktiraš Bijelu kuću i središ sastanak s njenim predstavnicima tijekom proslave Dana obrazovanja.Prije tvojega govora, nadam se.Naravno.Ne iskušavaš li sudbinu čekajući do zadnjeg trenutka?Predsjednik će me podržati, reče Fidel kroz oblak dima.Nemoj sumnjati. Moj poklon u vidu trojice sovjetskih astronauta trebao bi mu pokazati moje dobre namjere.

Raul se namršti. Možda nam je već poslao odgovor.Fidel se okrene i pogleda ga oštro. To mi je novost.Nisam došao k tebi samo zbog pretpostavke, reče Raul nervozno. Ali, sumnjam da je predsjednik upotrijebio cepelin Ravmonda LeBarona da prokrijumčari poslanika iza leda sovjetskoj obavještajnoj službi.Blagi Bože, nije li on uništen napadom našeg helikoptera?Glupa greška, prizna Raul. Nije bilo preživjelih.Fidelovo lice pokaže zbunjenost. Zašto nas je onda američko ministarstvo vanjskih poslova optužilo za zarobljavanje gde LeBaron i njene posade?Nemam pojma. Zašto mi se taje te stvari?Izvješće je poslano, ali nije pročitano, kao i mnoga druga. Postao si nedostupan, veliki brate. Tvoja usmjerenost na detalje nije više što je bila.Fidel bijesno namota najlon i odveže remenje stolca za ribolov.Reci kapetanu da vrati brod u luku.Što namjeravaš učiniti? i Fidel se široko nasmije s cigarom u ustima.Idem u lov na patke.Sada? Danas?Čim stignemo na obalu, odlazim u svoje utočište izvan Havane, a ti ideš sa mnom. Ostat ćemo skriveni, bez primanja poziva i sastanaka, sve do Dana obrazovanja.Misliš li daje to mudro, ostaviti predsjednika da čeka, odsjeći se od sovjetske unutarnje prijetnje?Kako nam to može štetiti? Kotači američkih vanjskih poslova okreću se poput kotača na volovskim kolima. Ako je njegov poslanik mrtav, predsjednik može samo zuriti u zid i čekati moju sljedeću poruku. Što se tiče Rusa, još nije dobra prilika da naprave svoj potez.On lako udari Raula po ramenu. Razvedri se, mali brate. Što se može dogoditi za sljedećih pet dana što ti i ja ne bismo mogli kontrolirati?To se pitao i Raul. Pitao se i kako to da mu je pod vrućim karipskim suncem hladno kao u grobu.Ubrzo nakon ponoći, general Velikov stajao je ukočeno kraj svojeg stola kad se vrata dizala otvore i u radnu sobu ude Lav Majski.Velikov ga hladno pozdravi.Druže Majski. Neočekivano zadovoljstvo.Druže generale.Mogu li vam ponuditi osvježenje?Ova vlaga je prokletstvo, odgovori Majski, brišući rukom čelo pogleda znoj na prstima. Dobro bi mi došla čaša ledene votke.Velikov podigne slušalicu i izda kratku zapovijed. Zatim pokaže prema fotelji. Molim vas, raskomotite se.Majski umorno padne u meku kožnu fotelju i zijevne zbog vremenske razlike. Žao mi je što niste obaviješteni o mojem dolasku, generale, ali drug Polevoj je mislio da je bolje ne riskirati da Amerikanci presretnu i dešifriraju vaše nove upute.Velikov podigne obrvu u uvježbanom pokretu i oprezno pogleda Majskog. Nove upute?Da, vrlo komplicirana operacija.Nadam se da mi šef KGBa ne naređuje da odgodim projekt atentata na Castra.Nikako. Zapravo, moram vam reći da će brodovi s traženim teretom za taj posao stići u havansku luku pola dana prije roka.Velikov zahvalno klimne. Dobro će nam doći višak vremena.Jeste li naišli na probleme?, upita Majski.Sve ide glatko.Sve?, ponovi Majski. Drug Polevoj nije bio sretan zbog bijega jednog od zarobljenika.Ne mora brinuti. Ribar je pronašao tijelo nestalog čovjeka u svojoj mreži.

Tajna instalacije još je sigurna.A što je s drugima? Morate znati da američko Ministarstvo vanjskih poslova zahtijeva od kubanskih vlasti njihovo oslobađanje.Loš blef, odgovori Velikov. CIA nema nikakav dokaz da su uljezi još živi. Činjenica da Washington zahtijeva njihovo oslobađanje od Kubanaca umjesto od nas dokazuje da pucaju u mrak.Pitanje je što gađaju? Majski zastane i izvadi platinastu kutiju za cigarete iz džepa na grudima.On zapali dugu cigaretu bez filtera i izdahne dim prema stropu.Ništa ne smije spriječiti Rum i kolu.Castro će održati govor kao što je obećao.Možete li biti sigurni da se neće iznenada predomisliti?Ako se povijest ponavlja, mi smo na čvrstom tlu. El Jefe maximo, veliki šef, još nikada nije propustio priliku da održi govor.Slučajna nezgoda, bolest, uragan?Neke stvari su izvan ljudske kontrole, ali ja ne namjeravam zabrljati.Stražar u odori pojavi se s rashlađenom bocom votke i čašom u ledu. Samo jednu čašu, generale? Nećete mi se pridružiti?Možda kasnije popijem brandy.Velikov je strpljivo sačekao da Majski popije trećinu boce. Zatim progovori. Mogu li zamoliti zamjenika čelnika Direkcije prvih šefova da me upozna s novom operacijom?Naravno, reče Majski razgovorljivo. Upotrijebit ćete svu raspoloživu elektroničku opremu kojom raspolažete da prisilite svemirski shuttle SAD a da sleti na kubansko područje.Jesam vas dobro čuo?, upita Velikov zapanjeno.Zapovijedi, koje dolaze od predsjednika Antonova, su da prodrete u računalne kontrolne senzore shuttlea Gettysburg između njegovog ulaska u Zemljinu atmosferu i slijetanja u Cape Canaveral, te da ga prisilite da sleti u našu zračnu luku kod Santa Clare.Mršteći se, zbunjen, Velikov je otvoreno gledao Majskog kao da je predstavnik KGBa poludio. Ako smijem reći, to je najluđi plan koji je direkcija ikad smislila.Bez obzira, razradili su ga naši svemirski znanstvenici, reče Majski poletno. On stavi nogu na veliku činovničku torbu.Podatci za programiranje računala i obuku osoblja su ovdje.Moji ljudi su komunikacijski inženjeri.Velikov je izgledao potpuno izgubljeno, a tako je i zvučao.Oni nemaju pojma o svemirskoj dinamici.I ne moraju znati ništa. Računala će sve obaviti umjesto njih. Najvažnije je da vaša oprema na otoku ima mogućnost nadjačati Svemirski kontrolni centar u Hustonu i preuzeti upravljanje shuttleom.Kad bi se to trebalo dogoditi?Prema NASAi, Gettysburg počinje ulaziti u Zemljinu atmosferu otprilike dvadeset devet sati od sada.Velikov samo klimne glavom. Šok se brzo istopio i on vrati potpunu kontrolu um mu je radio mirno, kao u pravog profesionalca.Naravno, učinit ću sve što je u mojoj moći, ali moram reći da će nam trebati više od običnog čuda za postizanje nevjerojatnog.Majski popije još jednu čašu votke i odbaci Velikovljev pesimizam zamahom ruke.Vjera, generale, ne u čuda, već u mozgove sovjetskih znanstvenika i inženjera. To će spustiti najnapredniju američku svemirsku letjelicu na kubansku pistu.Giordino je sumnjičavo zurio u tanjur na svojem krilu.Prvo nam daju napoj, a sada biftek i jaja. Ne vjerujem tim gadovima. Vjerojatno su ga začinili arsenom.

Jednostavan trik da nam podignu nade prije no što će nas ponovno rasturiti, reče Gunn, navalivši na meso.Ali ja ću ga ignorirati.Ovo je treći dan da nas nasilnik iz sobe šest ostavlja na miru. Nešto smrdi.Više bi volio da ti slomi još jedno rebro?, promrmlja Gunn između zalogaja.Giordino ubode jaja vilicom, odustane od sumnjičavosti i proba ih. Vjerojatno nas tove prije no što će nas ubiti.Nadam se da su i Jessie ostavili na miru.Sadisti poput Glyja uživaju tući žene.Jesi li se ikad pitao zašto Velikov nikada ne prisustvuje Glvjevim zabavama?Za Ruse je tipično da puste da stranac obavi prljav posao, ili možda ne može podnijeti pogled na krv. Kako bih ja to mogao znati?Iznenada se vrata otvore i Foss Gly ude u ćeliju. Debele, izbočene usne bile su raširene u osmijeh, a zjenice duboke, crne i prazne.Uživate u večeri, gospodo?Zaboravili ste vino, reče Giordino s prijezirom.A ja volim umjereno pečeni odrezak.Gly mu se približi i zamahne šakom prema Giordinovom grudnom košu prije no što je ovaj mogao pogoditi njegove namjere.Giordino zastenje, a cijelo mu se tijelo zgrči. Lice mu poprimi pepeljastu boju kože, ali on se ipak naceri, dok mu je krv tekla niz dlake neobrijane brade s mjesta gdje su se zubi zabili u donju usnu.Gunn ustane sa svojeg ležaja i zamahne svojim tanjurom prema Glvjevoj glavi jaja zaspu mučiteljevo lice, a polupojedeno meso ga pogodi u usta.Glupa reakcija, reče Gly, bijesno šapćuči, koju ćeš požaliti. On posegne dolje, uhvati Gunnov slomljeni članak i snažno ga okrene.Gunn stisne šake, očiju punih boli, ali ne proizvede zvuk. Gly se odmakne i prouči ga, naizgled fasciniran.Čvrst si, vrlo čvrst, za malog čovjeka.Otpuzi natrag u svoju rupu, govno, proštenje Giordino, još uvijek dolazeći do daha.Tvrdoglav, tvrdoglav, uzdahne Gly umorno. Na trenutak se u njegovim očima pojavi zamišljen izgled, a zatim se vrati crna praznina, hladna i zla. A, da, omeli ste me. Došao sam vam donijeti novosti o vašem prijatelju Dirku Pittu.Što je s njim?Pokušao je pobjeći i utopio se.Lažeš, reče Gunn.Bahamski ribar ga je pronašao. Američki konzulat je već identificirao tijelo, ili ono što je ostalo od njega kad su morski psi završili svoj posao.Zatim Gly obriše jaja s lica, uzme biftek s Giordinovog tanjura, baci ga na pod i zabije u njega čizmu. Bon appetit, gospodo.On iziđe iz ćelije i zaključa vrata iza sebe.Giordino i Gunn gledali su se jedan dugi trenutak, iznenada shvativši. Zatim im se lica ozare širokim osmijesima koji brzo prijeđu u smijeh.Uspio je vikne Giordino, nadjačavši bol.Dirk je stigao kući!

Poglavlje LI

Vrhunski eksperimenti na svemirskog stanici Columbus bili su proizvodnja egzotičnih lijekova, uzgajanje čistih kristala za računalne poluvodičke čipove, te opservacija gamazraka. Ali, temeljna aktivnost četrdesetotonskog naselja na rubu zadnje granice bila je popravak i servisiranje satelita.Jach Sherman, zapovjednik stanice, bio je u cilindričnom modulu za održavanje pomažući timu inženjera da uvedu satelit u postolje za popravak, kad se na centralnom zvučniku začuje glas.

Imaš vremena, Jack?Tu sam.Možeš li doći do zapovjednog modula?Što je?Neki šaljivčina nam prodire u komunikacijske kanale.Pošalji mi to ovamo.Bolje da dođeš gore.Daj mi nekoliko minuta.Kad su učvrstili satelit i zatvorili otvor, Sherman skine svoje odijelo i gurne čizme u par tračnica. Zatim kližućim pokretima krene bestežinskim prostorom do mozga stanice. Njegov glavni inženjer za komunikacije i elektroniku klimne mu kad se približio. Slušaj ovo.On progovori u mikrofon na kontrolnoj ploči.Molim vas, ponovno se identificirajte.Nastane kratka pauza, a zatim se začuje Columbus, ovdje kolonija jersev. Tražimo dozvolu za pristajanje na vašu stanicu.Inženjer se okrene i pogleda Shermana.Što misliš? Sigurno neki luđak sa Zemlje.Sherman se nagne nad ploču. Kolonija Jersev, ili kako se god zvali, ovo je zatvoreni NASAin kanal. Ometate procedure svemirske komunikacije. Molim vas, prekinite.Nikako, začuje se čudan glas. Naše lunarno vozilo će se sastati s vama za dva sata. Molimo, dajte nam upute o pristajanju.Lunarno, što?Shermanovo lice zgrči se u bijesu. Houston, čujete li me?Čujemo, začuje se glas iz Svemirskog kontrolnog centra u Houstonu.Što mislite o tome?Pokušavamo to riješiti, Columbus. Molim vas, ostanite na vezi.Ne znam tko si, momče, otrese se Sherman, ali u velikoj si nevolji.Zovem se Eli Steinmetz. Molim vas, pripremite medicinsku pomoć. Imam na palubi dvojicu povrijeđenih ljudi.Sherman udari šakom u naslon inženjerova stolca. Ovo je ludo.S kim razgovaram?, upita Steinmetz.Ovdje Jack Sherman, zapovjednik Columbusa.Žao mi je što naglo upadamo, Shermane, ali mislio sam da su vas obavijestili o našem dolasku.Prije no što je Sherman mogao odgovoriti, javi se Houston.Columbus, njegovi signali ne dolaze sa Zemlje, ponavljam, ne dolaze sa Zemlje. Potječu iz svemira iza vas.U redu, momci, u čemu je štos?Glas NASAinog direktora svemirskih letova se umiješa.Nema štosa. Jack, ovdje Irwin Mitchell. Pripremi posadu da primi Steinmetza i njegove koloniste.Kakve koloniste?Vrijeme je da se pojavi netko iz unutarnje jezgre, reče Steinmetz. Na trenutak sam pomislio da ćemo morati razbiti prednja vrata.Žao mi je, Eli. Predsjednik je mislio da je najbolje da šutimo dok ne stignete do Columbusa.Hoće li mi netko reći što se dogada?, upita Sherman očajno.Eli će ti objasniti kad se sastanete, odgovori Mitchell. Zatim se obrati Steinmetzu. Kako su ranjenici?Odmaraju se, gospodine, ali jedan će trebati kiruršku operaciju. Metak mu se zabio blizu baze mozga.Čuo si, Jack, reče Mitchell. Obavijesti posadu shuttlea. Morat će ubrzati svoj odlazak.Ja ću se pobrinuti za to, reče Sherman. Njegov glas bio je miran, ali bio je

previše inteligentan da ne bude zbunjen.Ali, odakle dolazi ta... ta kolonija Jersey?Bi li vjerovao da dolazi s Mjeseca?, odgovori Mitchell.Ne, reče Sherman kratko. Bogami, ne bih.Soba Theodora Roosevelta u Zapadnom krilu Bijele kuće nekada se zvala Soba riba, jer je sadržavala akvarije i ribolovne trofeje Franklina Theodora Roosevelta. Pod Richardom Nixonom namještena je u stilu kraljice Anne i Chippendale, te korištena za sastanke osoblja i povremene konferencije za tisak. Zidovi i pod bili su obojeni svijetlim i tamnim nijansama terakote. Slika Deklaracije nezavisnosti visjela je na istočnom zidu iznad drvenog postolja. Teddy Roosevelt strogo je promatrao sobu s južnog zida, naslikan kako sjedi na konju sliku je napravio Tade Styka u Parizu. Predsjednik je više volio tu intimnu sobu od formalnije Vladine sobe za važne diskusije, jer nije bilo prozora. Sjedio je na čelu konferencijskog stola i pisao nešto u notes. S lijeve strane sjedio je ministar obrane Jess Simmons. Kraj njega je bio direktor CIAe Martin Brogan, te Dann Fawcett i Leonard Hudson. Douglas Oates, državni sekretar, sjedio je s njegove lijeve strane, a do njega savjetnik za nacionalnu sigurnost Alan Mercier, te general zračnih snaga Allan Post, koji je vodio vojni svemirski program.Hudson je više od sat vremena upoznavao predsjednikove ljude o povijesti kolonije Jersey. U početku su bili zapanjeni i tihi. Zatim je uzbuđenje prevladalo i zasuli su ga nizom pitanja na koje je Hudson odgovarao dok predsjednik nije naručio ručak.Potpuna zaprepaštenost zamijenjena je entuzijastičnim čestitanjem Hudsonu i njegovoj unutarnjoj jezgri, koje se polako svelo na tmurnu stvarnost nakon izvješća o konfliktu sa sovjetskim astronautima.Kad se kolonisti sigurno vrate u Cape Canaveral, reče predsjednik, možda bih mogao smiriti Antonova ponudivši mu nešto podataka koje su prikupili Steinmetz i njegov tim.Zašto bismo dali bilo što?, upita Simmons. Već su nam ukrali dosta tehnologije.Ne poričem to, reče predsjednik. No, da su naši položaji obrnuti, ne bih im dozvolio da nekažnjeno prođu s ubojstvom naših astronauta.Na vašoj sam strani, predsjedniče, reče državni sekretar Oates.Ali da je stvarno tako, kakvu bi osvetu izvršili?Jednostavno, reče general Post. Da sam ja Antonov, naredio bih da se Columbus skine s neba.Strašna pomisao, ali moramo je uzeti ozbiljno, reče Brogan.Sovjetski vode sigurno osjećaju da imaju božansko pravo uništiti stanicu i sve na njoj.Ili shuttle i njegovu posadu, doda Post.Predsjednik pogleda generala.Mogu li se Columbus i Gettysburg zaštititi?Post lagano zavrti glavom. Naš laserski obrambeni sustav neće biti funkcionalan još četrnaest mjeseci. Dok su u svemiru, stanica i shuttle su ranjivi za sovjetske ubojite satelite Kozmos 1400. Možemo zaštititi Gettysburg tek nakon što ude u Zemljinu atmosferu.Predsjednik se okrene Broganu.Kako ti to vidiš, Martine?Ne mislim da će napasti Columbus. Time bi izložili opasnosti svoju stanicu Saljut 10. Mislim da će napasti shuttle.Ledena tišina nastane u Rooseveltovoj sobi dok je svaki čovjek bio zaokupljen vlastitim mislima. Zatim se Hudsonovo lice ozari, i on lupne olovkom po stolu.Nešto smo previdjeli, reče on mirnim tonom.Što?, upita Favvcett.Stvarni cilj napada na koloniju Jersey.

Brogan nastavi Spasiti obraz uništivši sve tragove našeg dostignuća u svemiru.Ne uništiti, već ukrasti, reče Hudson žustro. Ubijanje kolonista nije bila kazna oko za oko. Jess Simmons je pogodio. Za Kremlj je važno zarobljavanje netaknute baze kako bi dobili tehnologiju, podatke, i rezultate milijarda dolara i dvadesetpetogodišnjeg rada. To je bio njihov cilj. Osveta je sekundarna.Ima pravo, reče Oates. Osim što je kolonija otvorena, sad kad su kolonisti na putu prema Zemlji.Našim lunarnim vozilom možemo dovesti drugu posadu na lokaciju za dva tjedna, reče Hudson.Dva astronauta sjede u Selenosu 8. Što ih sprječava da jednostavno ne preuzmu napuštenu koloniju?Žao mi je, odgovori Hudson. Zaboravio sam spomenuti da je Steinmetz transportirao pet mrtvih Rusa natrag do letjelice za slijetanje na Mjesec i prenio ih na njenu palubu. Zatim je prisilio preživjelu posadu da uzlete i vrate se na Zemlju, prijeteći da će ih raznijeti zadnjom raketom u svojem lanseru.Šerif je počistio grad, reče Brogan s divljenjem.Jedva čekam da upoznam tog momka.Ne bez cijene, reče Hudson tiho. Steinmetz dovodi dvojicu ozbiljno ranjenih ljudi i jedno tijelo.Kako se zove poginuli?, upita predsjednik.Dr. Kurt Perry, briljantni biokemičar.Predsjednik klimne Fawcettu.Pobrini se da dobije odgovarajući pogreb.Nastane mala pauza, a zatim Post vrati diskusiju na temu.U redu, Sovjeti nisu dobili koloniju, što im je ostalo?Gettysburg, odgovori Hudson.Rusi još imaju priliku ukrasti znanstvene podatke.Otevši shuttle u zraku?, izjavi Simmons sarkastično.Nisam znao da je Buck Rogers na njihovoj strani.Ne trebaju ga, odgovori Hudson.Tehnički je moguće programirati devijaciju u sustave vođenja. Računala se mogu prevariti da pošalju krive signale opremi za kontroliranje leta Gettysburga. Postoji tisuću različitih načina za skretanje shuttlea s kursa za nekoliko stupnjeva. Ovisno o udaljenosti od mjesta slijetanja, moglo bi ga se navesti da skrene i tisuću milja od svemirske luke Kennedv na Cape Canaveralu.Ali piloti mogu isključiti automatski sistem i sletjeti ručno, protestirao je Post.Ne ako misle da Houston nadzire njihov povratak.Je li to moguće?, upita predsjednik s nevjericom.Alan Mercier klimne. Ako Sovjeti imaju lokalne prijenosnike s kapacitetom nadjačavanja unutarnje elektronike shuttlea i prigušivanja svih signala iz Houstona.Predsjednik izmijeni mračan pogled s Broganom.Cayo Santa Maria, promrmlja Brogan potišteno.Otok sjeverno od Kube s moćnim postrojenjem za prijenos i prisluškivanje, te dovoljno ljudi da obave taj posao, objasni predsjednik ostalima.Možda ne znaju da su naši kolonisti napustili Mjesec, reče Fawcett s nadom.Znaju, odgovori Hudson. Otkako su njihovi špijunski sateliti usmjereni prema koloniji Jersev, prate sve naše prijenose.Morat ćemo napraviti plan za neutraliziranje opreme na otoku, predloži Post.Brogan se nasmiješi. Slučajno je ta operacija već u tijeku.Post uzvrati osmijeh. Ali planirate ono što ja mislim, samo bih htio znati kada.Priča se to su samo glasine, pazite da će kubanske snage pokrenuti napad na

otok noćas poslije ponoći.A kada se shuttle vraća kući?Sutra u 05.00, odgovori Post.To rješava stvar, reče predsjednik. Obavijestite zapovjednika Columbusa da zadrži Gettysburg na platformi dok mu ne budemo mogli jamčiti siguran povratak.Svi oko stola bili su zadovoljni, osim Hudsona. On je izgledao poput dječaka kojemu je lokalni šinter uzeo psića.Želio bih, promrmlja on za sebe, da sve prođe tako jednostavno.

Poglavlje LII

Velikov i Majski stajali su na balkonu tri razine iznad elektroničkog centra za prisluškivanje i gledali malu vojsku muškaraca i žena koja je rukovala sofisticiranim elektronskim uređajima. Dvadeset četiri sata na dan, divovske antene na Kubi presretale su civilne telefonske pozive u SADu i vojne radiosignale, prenoseći ih na Cayo Santa Mariju, gdje su ih unosili u računala radi dešifriranja i analize.Stvarno vrhunski posao, generale, reče Majski.Izvješća o vašoj instalaciji bila su previše skromna.Ne prođe dan da ne nastavimo sa širenjem, reče Velikov ponosno. Osim poslovnog dijela kompleksa, tu je i dobro opskrbljena blagovaonica i centar za tjelovježbu sa saunom i opremom za vježbanje. Čak imamo i sobu za zabavu i brijačnicu.Majski podigne pogled na dva zaslona udaljena deset do petnaest stopa, na različitim zidovima. Lijevi zaslon sadržavao je računalno stvorene prikaze dok je desni prikazivao razne podatke i komplicirane grafove.Jesu li vaši ljudi utvrdili stanje mjesečevih kolonista?General klimne i podigne slušalicu telefona. Progovori nekoliko riječi gledajući salu s opremom. Član posade za konzolom pogleda gore i mahne rukom. Zatim se dva zaslona na trenutak zatamne i ponovno ožive s novim podatcima.Kompletan proces, reče Velikov pokazavši desni zaslon.Možemo pratiti gotovo sve što se prenosi između njihovih astronauta i kontrole u Houstonu. Kao što možete vidjeti, lunarni transporter mjesečevih kolonista pristao je prije tri sata uz svemirsku stanicu.Majski je bio fasciniran dok je njegov pogled lutao prikazima informacija. Nije se mogao natjerati prihvatiti činjenicu da američka obavještajna služba sigurno zna isto toliko ako ne i više, o njihovim svemirskim pothvatima.Komuniciraju li šifrirano?, upita on.Povremeno, ako se radi o vojnoj misiji, ali NASA obično otvoreno razgovara sa svojim astronautima.Kao što možete vidjeti na prikazu podataka, kontrolni centar u Houstonu naredio je Gettysburgu da odgodi svoj polazak za sutra ujutro.Ne sviđa mi se to.Ne vidim u tome ništa sumnjivoga. Predsjednik vjerojatno treba vremena za pokretanje goleme propagandne kampanje koja će objaviti još jedan američki svemirski trijumf.Ili možda znaju za naše namjere.Majski zašuti, izgubljen u mislima. Oči su mu imale zabrinut izgled brzo je pljeskao dlanom o dlan. Velikov ga pogleda zabavljajući se. Ako to na bilo koji način remeti vaše planove, mogu upasti na frekvenciju kontrolnog centra u Houstonu i izdati lažnu naredbu.Možete to učiniti?Mogu.Simulirati naredbu shuttleu da krene prema Zemlji?Da.

I zavarati zapovjednike stanice i shuttlea?Nikada neće primijetiti razliku u glasovima. Naši računalni sintesajzeri imaju više no dovoljno zabilježenih razgovora za savršeno imitiranje glasa, naglaska, i verbalnih navika barem dvadeset različitih NASAinih Službenika.Što će zaustaviti Houston da opozove naredbu?Mogu ometati njihov prijenos dok ne bude prekasno. Zatim, ako su upute naših znanstvenika koje ste mi dali točne, isključit ćemo letačke sisteme shuttlea i spustiti ga u Santa Claru.Majski uputi Velikovu dug i čvrst pogled. Zatim reče Učinite to.Predsjednik je spavao kao zaklan kad telefon kraj njegovog kreveta tiho zazvoni. On se prevrne i pogleda osvijetljeni brojčanik na svojem ručnom satu. Bilo je deset minuta poslije jedan ujutro. On odgovori. Reci.Glas koji je odgovorio pripadao je Danu Fawcettu.Žao mi je što vas budim, gosp. predsjedniče, ali iskrsnulo je nešto što biste trebali znati.Slušam. Što je?Upravo sam dobo poziv od Irwina Mitchella iz NASAe. Rekao je da se Gettysburg odvojio od Columbusa i priprema se za ulazak u atmosferu.Predsjednik se uspravi, probudivši ženu kraj sebe.Tko je izdao zapovijed?, upita.Mitchell ne zna. Sve komunikacije između Houstona i svemirske stanice su prekinute zbog neke čudne interferencije.Kako onda zna da se shuttle odvojio?General Fisher je pratio Columbus iz Centra za svemirske operacije u Colorado Springsu otkako je Steinmetz napustio koloniju Jersev. Osjetljive kamere u sredini uhvatile su kretanje kad je Gettysburg napustio dok. Nazvao me čim su ga obavijestili o tome.Predsjednik ljutito udari po madracu. Prokletstvo!Uzeo sam si slobodu obavijestiti Jessa Simmonsa. Već je poslao dva taktička eskadrona zračnih snaga u zrak kako bi ispratili i zaštitili shuttle čim ude u atmosferu.Koliko vremena imamo do slijetanja GettsyburgabOd inicijalnih priprema za slijetanje do dodirivanja piste, oko dva sata.Rusi su iza toga.Svi se slažu, potvrdi Fawcett. Još ne možemo biti sigurni, ali sve ukazuje na Kubu kao izvor Houstonovih problema s radioprijenosom.Kada će Broganov specijalni tim napasti Cayo Santa Mariju?U 02.00 sati.Tko ih vodi do tamo?Samo da pogledam ime u CIAinom izvješću.Fawcett ode na trideset sekunda i vrati se. Misijom rukovodi mornarički pukovnik Ramon Kleist.Znam ime. Kleist je dobio Kongresnu medalju časti.Ima još nešto.Što?Kleistove ljude vodi Dirk Pitt.Predsjednik uzdahne gotovo tužno. On je već dao previše. Je li njegova prisutnost apsolutno potrebna?Njegova ili ničija, reče Fawcett.Mogu li na vrijeme uništiti centar za ometanje?Iskreno, moram reći da je to kocka.Reci Jessu Simmonsu da bude u Ratnoj sobi, reče predsjednik ozbiljno. Ako nešto pode krivo, bojim se da će jedina alternativa sovjetskom zarobljavanju Gettsyburga biti da ga mi sami srušimo. Shvaćaš li to, Dan?Da, gospodine, reče Favvcett, iznenada problijedjevši.Prenijet ću mu vašu poruku.

Poglavlje LIII

Zaustavite sve, naredi Kleist. On provjeri očitavanje na instrumentu satelita Navstar i stavi šestar na ravnu kartu.Sedam smo milja istočno od Cayo Santa Marije. Dalje ne smijemo s PTPSom.Kapetan Quintana, odjeven u sivocrnu borbenu odoru, pogleda žutu oznaku na karti. Trebat će nam oko četrdeset minuta da skrenemo na jug i iskrcamo se s kubanske strane.Vjetar je lagan i more je gotovo mirno. Dobro je što nema mjeseca. Potpuni je mrak.To je dobro, ali i loše, reče Quintana teško. Dobro smo skriveni, ali nećemo moći vidjeti moguće stražare. Naš glavni problem, kako ga ja vidim, jest to što ne znamo točno položaj postrojenja. Mogli bismo se iskrcati miljama od njega.Kleist se okrene i pogleda visoku, autoritativnu priliku koja se naslanjala na zid. Bio je odjeven u istu noćnu borbenu odoru kao i Quintana. Prodorne zelene oči uhvate Kleistov pogled.Još uvijek ne možete odrediti lokaciju?Pitt se uspravi, nasmiješi svojim ljubaznim indiferentnim smiješkom, i jednostavno reče Ne.Niste baš ohrabrujući, reče Quintana zlobno.Možda, ali barem sam iskren.Kleist progovori prijekorno. Žalimo, gosp. Pitt, što vizualni uvjeti nisu bili idealni tijekom vašeg bijega. Ali bili bismo zahvalni kad biste bili malo specifičniji.Pittov osmijeh nestane. Gledajte, pristao sam usred uragana i otišao usred noći. Oba događaja su se odvila na suprotnoj strani otoka od mjesta na kojem bismo trebali pristati. Nisam mjerio udaljenosti, niti bacao za sobom mrvice kruha. Teren je bio ravan, bez brda i potoka kao markera. Samo palme, grmlje i pijesak. Antena je bila na pola milje zapadno od sela. Postrojenje, još milju dalje. Kad nađemo cestu, postrojenje će biti na lijevoj strani. To je najbolje što vam mogu ponuditi.Quintana rezignirano klimne.Pod takvim okolnostima, ne možemo niti tražiti više.Član posade odjeven u stare traperice i majicu ude kroz otvor u kontrolnu sobu. Tiho doda dešifriranu poruku Kleistu i ode.Bolje da to nije prekid misije u zadnjoj minuti, reče Pitt oštro.Daleko od toga, promrmlja Kleist.Više nešto kao novi obrat.On po drugi put prouči poruku, a na njegovom obično hladnom licu pojavi se briga. On doda poruku Quintani, koji je pročita, a zatim stisne usne prije no što će papir dodati Pittu. Pisalo je Svemirski shuttle Gettvsburg napustio je stanicu i priprema se za ulazak u atmosferu. Svi kontakti izgubljeni. Elektronika vaše mete prodrla je u računala za navođenje i preuzela upravljanje. Očekuje se devijacija kursa kako bi se letjelica spustila na Kubu u 03.40. Brzina je od najveće važnosti. Teška kriza ako postrojenje ne bude uništeno na vrijeme. Sretno.Lijepo od njih što su nas upozorili u posljednji trenutak, reče Pitt mrko. A 03.40 je za manje od dva sata od sada.Quintana oštro pogleda Kleista.Mogu li Sovjeti zaista to učiniti?Kleist nije slušao. Njegov pogled vrati se na kartu i on napravi malu liniju olovkom koja je označila kurs do južne obale Cayo Santa Marije. Gdje se približno nalazi antena?Pitt uzme olovku i napravi sitnu točkicu na otoku u obliku spermija u blizini

osnove repa. To je samo nagađanje.U redu. Opremit ćemo vas malim vodonepropusnim radijskim primopredajnikom. Ja ću uprogramirati položaj na karti u računalo Navstar, a zatim pratiti vaš signal i navesti vas na cilj.Nećete biti jedini koji može pratiti naše signale.Mali rizik, ali uštedjet će dragocjeno vrijeme. Trebali biste biti u stanju dići u zrak antenu i prekinuti njihovu radiovezu s Gettysburgom mnogo brže nego da se probijete u sam centar i uništite mozak postrojenja.Ima smisla.Kako se slažete, reče Kleist tiho, predlažem, gospodo, da se bacite na zadatak.Podvodni transporter za posebne svrhe nije uopće izgledao poput podmornica kakve su bile poznate Pittu. Plovilo je bilo dugo nešto više od tri stotine stopa i oblikovano poput dlijeta okrenutog postrance. Vodoravna klinolika krma sužavala se brzo prema gotovo četvrtastom trupu koji je naglo završavao u kockastoj krmi. Gornja paluba plovila bila je potpuno glatka.Nitko nije stajao za kormilom. Podmornica je bila potpuno automatizirana, s nuklearnim pogonom koji je okretao dvostruke propelere ili, kad je trebalo, bezvučne pumpe koje su uzimale vodu prilikom kretanja prema naprijed i tiho je gurale kroz ventile duž bokova.PTPS je bio kreiran posebno za CIAu radi podrške krijumčarenju oružja, infiltraciji tajnih agenata, i brzih napada. Mogao se kretati na dubini od osam stotina stopa brzinom od pedeset čvorova, ali se mogao iskrcati i na obalu, otvoriti pramac i izbaciti dvije stotine ljudi s nekoliko vozila.Plovilo izbije na površinu, ravne palube samo dvije stope iznad crne vode. Quintanin tim od kubanskih izbjeglica iziđe iz otvora i brzo počne podizati vodene Dashere koje su im dodavali iz unutrašnjosti.Pitt je vozio Dasher u Meksiku. Bilo je to vozilo za kretanje po vodi, proizvedeno u Francuskoj u svrhu morske rekreacije. Zvali su ga sportski morski auto,bio je to mali vitak stroj koji je izgledao poput dva torpeda pričvršćena jedan uz drugi. Operator je ležao s raširenim nogama na jednom od dva trupa i kontrolirao kretanje volanom sličnim automobilskom. Dasher je pokretala snažna baterija, omogućujući mu da se po mirnom moru tri sata kreće brzinom od dvadeset čvorova prije punjenja.Nakon što je Pitt predložio da ih upotrijebe kako bi prošli kroz kubansku radarsku mrežu, Kleist je brzo naručio specijalnu pošiljku iz tvornice i sredio da ih transportiraju zrakoplovom u San Salvador za petnaest sati.Ranojutarnji zrak bio je topao, a pao je i lagani pljusak. Svaki je čovjek sjeo na Dasher, te se lansirao preko ravne palube u more. Zasjenjena plava svjetla bila su pričvršćena na krmama kako bi svaki čovjek moga slijediti onoga ispred sebe.Pitt zastane na nekoliko trenutaka i pogleda u tamu prema Cayo Santa Mariji, očajnički se nadajući da nije kasno za spas njegovih prijatelja. Jedan rani galeb proletio je iznad njega, klikćući, nevidljiv na tamnom nebu.Quintana ga uhvati za ruku. Vi ste sljedeći.On zastane i pogleda u mrak. Što je, dovraga, to?Pitt podigne drveni štap. Bejzbolska palica.Zašto vam to treba? Dobili ste AK74.Dar za prijatelja.Quintana zavrti glavom u nevjerici. Idemo. Vi vodite. Ja ću biti na začelju i vraćati zalutale na put.Pitt klimne i sjedne na Dasher te pričvrsti mali prijemnik na uho. Prije no što su ga gurnuli u more, pukovnik Kleist se sagne i rukuje s Pittom. Odvedite ih do cilja, reče on napeto.Pitt se naceri. To i namjeravam.Zatim se njegov Dasher nade u vodi. On namjesti ručku za gas na pola brzine i

udalji se od broda. Nije bilo smisla okretati se da vidi slijede li ga ostali. Ionako ih nije mogao vidjeti. Jedino svjetlo dolazilo je od zvijezda, a one su bile preslabe da bi osvijetlite vodu.Povećao je brzinu i proučio svijetleći brojčanik kompasa na zapešću. Zadržao je smjer prema istoku, dok ne začuje Kleistov glas u uhu Skrenite za 270 stupnjeva.Pitt napravi korekciju i nastavi novim kursom deset milja, krećući se nekoliko čvorova ispod maksimalne brzine kako bi ga ljudi u pozadini mogli vidjeti i ostati u liniji. Bio je siguran da će osjetljivi podvodni senzori otkriti približavanje skupine, ali računao je na to da će Rusi zanemariti signale, smatrajući ih plovama riba.Nakon otprilike četiri milje, reflektor patrolnog čamca zasije u daljini i preleti vodu poput kose, režući noć, tražeći uljeze. Nejasno ih je osvijetlio, ali bili su previše mali i nisko na vodi da bi ih se primijetilo s te udaljenosti.Pitt primi novu poruku od Kleista, i promijeni kurs prema sjeveru. Noć je bila tamna poput groba, i mogao se samo nadati da je svih trideset ljudi iza njega. Dvostruki Dasherov pramac zaroni u niz valova, bacajući mu pjenu u lice, i on osjeti slanost mora.Lagana turbulencija od Dasherovog prolaska kroz vodu uzrokovala je svjetlucanje fosfornih kapljica koje su poput iskrica letjele oko njega i nestajale u tragu plovila.Pitt se konačno počne opuštati, kad opet začuje Kleistov glas Nalazite se na oko dvjesto jarda od obale.Pitt uspori svoje malo vozilo i oprezno krene naprijed. Zatim se zaustavi, plutajući na struji. Čekao je, promatrajući tamu, napeto slušajući. Prošlo je pet minuta, a obrisi Cavo Santa Marije dizali su se ispred njega, crni i zlokobni. Grebena gotovo i nije bilo u unutarnjim vodama otoka, i blago udaranje valova u obalu bio je jedini zvuk koji je mogao čuti. On nježno pritisne pedalu gasa i krene naprijed najmanjom brzinom, spreman naglo se okrenuti i odjuriti na more ako ih otkriju. Nekoliko sekunda kasnije, Dasher bešumno udari u pijesak. Pitt odmah side i odvuče lako vozilo preko plaže u grmlje ispod linije palma. Zatim sačeka dok se Quintana i njegovi ljudi nisu pojavili poput sablasti i tiho se grupirali oko njega, nejasni obrisi u tami, zahvalni što su im noge opet na čvrstom tlu.Kao osiguranje od Murphvjevog zakona, Quintana je odvojio dovoljno vremena da provjeri svakog čovjeka i njegovu opremu. Konačno zadovoljan, on se okrene Pittu. Poslije tebe, amigo.Pitt očita kompas i povede grupu u unutrašnjost, skrenuvši malo ulijevo. Držao je bejzbolsku palicu ispred sebe kao slijepac koji se kreće pomoću štapa. Na manje od dvije stotine stopa od mjesta iskrcavanja, kraj palice naiđe na električnu ogradu. On naglo stane, a čovjek iza njega zabije mu se u leda.Polako sikne Pitt. Prenesi kod žice smo.Dvojica ljudi s lopatama dođu naprijed i napadnu meki pijesak. Za čas su iskopali rupu dovoljno veliku da se kroz nju provuče omanji magarac. Pitt je prošao prvi. Na trenutak nije bio siguran kojim putem treba ići. Oklijevao je, njušeći vjetar. Zatim je iznenada bio siguran gdje su. Zabrljali smo, promrmlja Quintani. Postrojenje je na samo nekoliko stotina jarda ulijevo. Antena je cijelu milju u suprotnom smjeru.Kako to možeš znati?Upotrijebi nos. Možeš namirisati ispušne plinove dizel motora koji pokreću generatore.Quintana duboko udahne. U pravu si. Vjetrić ga nosi sa sjeverozapada.Toliko o brzom rješenju. Tvojim ljudima bi trebalo dobrih pola sata da dođu do antene i postave eksploziv.Onda idemo na postrojenje.

Sigurnije je zaigrati na obje karte. Pošalji najbolje trkače da dignu antenu u zrak, a mi ostali napast ćemo elektronski centar.Quintani je trebalo manje od sekunde da se odluči. On brzo odabere petoricu ljudi. Vrati se s malom, nejasnom prilikom čija glava je jedva dosezala do Pittovih ramena.Ovo je narednik Lopez. Treba usmjerenje do antene.Pitt skine kompas s ruke i pruži ga naredniku. Lopez nije govorio engleski i Quintana je morao prevoditi. Mali narednik brzo je učio. On ponovi Pittove upute na španjolskom bez greške. Zatim se nasmiješi, izda kratku zapovijed svojim ljudima i nestane u noći.Pitt i ostatak Quintanine postrojbe krenu trčećim korakom. Vrijeme se počelo kvariti. Oblaci su zasjenili zvijezde, a kišne kapi počele su proizvoditi neobične zvuke bubnjanja po palminom lišću. Kretali su se između graciozno zakrivljenih stabala od snage uraganskih vjetrova. Svakih nekoliko jarda netko bi posrnuo i pao, ali drugi su mu pomogli. Uskoro je njihovo disanje postalo teže, a znoj je curio niz tijela, natapajući odore.Pitt je postavio brz tempo, tjeran očajničkom željom da zatekne Jessie, Giordina i Gunna žive. Njegov um bio je neosjetljiv na neugodu i rastući umor, zamišljajući agonije koje im je stvarao Foss Gly.Njegove misli se prekinu kad je izišao na cestu.On krene lijevo prema postrojenju, ne pokušavajući se sakriti, koristeći ravnu površinu kako bi dobio na vremenu. Teren mu je sada bio poznatiji. On uspori i pozove šaptom Quintanu. Kad je najednom ramenu osjetio ruku, pokaže prema mutnom svjetlu, jedva vidljivom kroz drveće. Stražarnica kod vrata.Quintana pljesne Pitta po leđima u znak potvrde i izda zapovijedi na španjolskom čovjeku iza sebe, koji krene prema svjetlu.Pitt nije morao pitati. Znao je da stražari na vratima imaju još samo dvije minute života.On prođe duž zida i ude u kanal, s olakšanjem primijetivši da su rešetke još savijene kako ih je i ostavio. Prošli su kroz kanal i provukli se kroz ventilacijski otvor iznad garaže. Tu je Pitt trebao ostati. Kleistove zapovijedi govorile su jasno da mora dovesti Quintaninu skupinu do otvora. Od tuda se trebao vratiti na mjesto iskrcavanja i čekati ostale.Kleist je trebao pretpostaviti da Pittova šutnja znači da neće poštovati naredbe, ali imao je na umu previše stvari da bi postao sumnjičav. A dobri, stari Pitt, naravno, bio je primjer suradnje kad im je dao nacrt ulaza u postrojenje.Prije no što je Quintana mogao posegnuti i zaustaviti ga, Pitt se spusti kroz otvor na potpornu gredu iznad vozila i nestane poput sjene niz izlazni tunel do ćelija u dubini.

Poglavlje LIV

Dave Jurgens, zapovjednik Gettsyburga, bio je pomalo uznemiren. Dijelio je ushićenje sa svima u stanici zbog neočekivanog dolaska Steinmetza i njegovih ljudi s Mjeseca. I ništa mu nije smetalo u iznenadnoj zapovijedi da spusti koloniste na Zemlju čim se njihov znanstveni teret utovari u skladište shuttlea.Smetala mu je nagla zapovijed iz Houstona da noću sleti na Cape Canaveral. Njegov zahtjev da sačeka nekoliko sati dok ne iziđe sunce naišao je na hladno odbijanje. Nisu mu rekli razlog zbog kojeg su NASAini službenici iznenada promijenili svoju čvrstu politiku slijetanja danju prvi put u gotovo trideset godina.On pogleda svojeg kopilota, Carla Burkharta, veterana svemirskog programa s dvadeset godina iskustva.Nećemo baš vidjeti močvare Floride na ovom spuštanju.

Vidiš jednog aligatora, vidio si ih sve, odgovori lakonski Burkhart.Naši putnici su pripremljeni?Kao sardine u konzervi.Računala su programirana za slijetanje?Spremna su.Jurgens brzo preleti pogledom tri TV zaslona u sredini glavne ploče. Jedan je prikazivao status svih mehaničkih sistema, dok su druga dva prikazivali podatke o putanji i kontroli leta. On i Burkhart počnu provjeravati listu postupaka prilikom ulaska u orbitu.Spremni smo kad i vi, Houstone.U redu, Don, odgovori kontrolor.Možete početi sa spuštanjem.Daleko od oka, daleko od srca?, reče Jurgens. Je li tako?Ne shvaćamo, ponovi.Kad sam napustio Zemlju, zvao sam se Dave.Žao mi je, Dave.Tko je na vezi?, upita Jurgens, dok mu je radoznalost rasla.Merv Foley. Ne prepoznaješ moje rezonantne samoglasnike?Nakon svih naših blistavih konverzacija, zaboravio si moje ime. Sramota.Lapsus linguae, reče poznati glas Folevja. Hoćemo li prekinuti ćaskanje i vratiti se na proceduru?Kako vi kažete, Houston. Jurgens kratko pritisne prekidač svojeg interkoma. Spremni smo krenuti kući. Gosp. Steinmetz?Jedva čekamo, odgovori Steinmetz. U spartanskim prostorijama za život ispod gornje palube i kokpita, stručnjaci i kolonisti su raspoređeni na svakoj četvornoj stopi prostora. Iza njih, teretni prostor dug šezdeset stopa bio je dvije trećine napunjen vrpcama s podatcima, geološkim uzorcima, sanducima s rezultatima više od tisuću medicinskih i kemijskih eksperimenata bogatstvo podataka koje će znanstvenici analizirati dva desetljeća. Tu je također bilo i tijelo dr. Kurta Perrvja.Gettysburg je putovao kroz prostor unatraške i naglavačke brzinom većom od 15.000 čvorova na sat. Mali mlazni motori za kontrolu reakcije su aktivirani, gurnuvši letjelicu iz orbite, dok su ga potisni motori ispravili u uspravan položaj, kako bi izolirani trbuh apsorbirao trenje u atmosferi. Iznad Australije, dva sekundarna motora kratko su se uključila kako bi usporili shuttle koji se kretao dvadeset pet puta većom brzinom od brzine zvuka. Trideset minuta kasnije ušli su u atmosferu baš prije Havaja.Kako je atmosfera postajala gušća, vrućina je obojila Gettysburgov trbuh u narančasto. Potisni motori izgubili su efektivnost, a stabilizatori su počeli hvatati zrak.Jurgens i Burkhart mogli su samo pratiti indikatore funkcioniranja sistema na zaslonima. Iznenada se u njihovim slušalicama začuju tonovi upozorenja, i uključi se glavni alarm. Jurgens brzo zatraži od računala detalje problema dok je Burkhart obavijestio kontrolu na Zemlji. Houston, imamo svjetlo upozorenja.Nemamo nikakvo očitanje, Gettsyburg. Svi sustavi funkcioniraju savršeno.Nešto se događa, Houston, ustrajao je Burkhart.Možda je računalna greška.Negativno. Sva tri navigacijska računala se slažu.Imam ga, reče Jurgens. Imamo pogrešku kursa.Hladni glas iz svemirskog centra Johnson se vrati.Zanemari, Dave. Točno ste na kursu. Razumiješ li?Razumijem, Foley, ali ostani sa mnom dok ne provjerim pričuvno računalo.Ako te to veseli. Ali, svi sistemi su OK.Jurgens brzo utipka zahtjev za navigacijske podatke iz pričuvnog računala. Za manje od trideset sekunda ponovno pozove Houston.Merv, nešto je sumnjivo. Čak i pričuva pokazuje da silazimo četiri stotine

milja južno i pedeset istočno od Canaverala.Vjeruj mi, Dave, reče Foley tonom dosađivanja.Sve stanice za praćenje pokazuju da si na kursu.Jurgens pogleda kroz bočni prozor i vidje samo tamu. On isključi radio i okrene se Burkhartu. Baš me briga što kaže Houston. Nismo na pravom kursu. Pod nama je samo voda, a trebali bismo vidjeti svjetla iznad poluotoka Baja California.Nemam pojma, reče Burkhart, nemirno se meškoljeći na stolcu. Kakav je plan?Preuzet ćemo manualne kontrole. Da ne znam bolje, zakleo bih se da nas Houston spušta na Kubu.Dolazi kao zmaj na uzici, reče Majski s vučjim izrazom na licu. Velikov klimne. Još tri minute i Gettysburg će prijeći točku s koje nema povratka.S koje nema povratka?, ponovi Majski.S koje se ne može okrenuti i odletjeti do piste svemirskog centra Kennedy.Majski protrlja dlanove u nervoznom iščekivanju.Američki svemirski shuttle u sovjetskim rukama. To će biti špijunski pothvat stoljeća.Washington će vrištati poput sela silovanih djevica i tražiti da ga vratimo.Dobit će natrag svoj stroj vrijedan milijardu dolara. Ali ne prije no što naši svemirski inženjeri istraže i fotografiraju svaki četvorni inč.A tu je i bogatstvo informacija od njihovih mjesečevih kolonista, podsjeti ga Velikov.Nevjerojatno bogatstvo, generale. Za ovo ćete dobiti Red Lenjina.Još nismo na sigurnom, druže Majski. Ne možemo predvidjeti predsjednikovu reakciju.Majski slegne. Njegove ruke su vezane ako ponudimo pregovore. Naš jedini problem su, po meni, Kubanci.Nema brige. Generalpukovnik Kolčak je postavio zavjesu od tisuću petsto sovjetskih oficira oko piste kod Santa Clare. I, kako naši savjetnici zapovijedaju kubanskom zračnom obranom, shuttle može mirno sletjeti.Onda kao da je već naš.Velikov klimne. Mislim da to možete reći sa sigurnošću.Predsjednik je sjedio u ogrtaču za stolom u Ovalnom uredu, spuštene brade, s laktovima na naslonima fotelje. Lice mu je bilo umorno i ispijeno. On pogleda gore i iznenada reče To je sigurno, Houston ne može kontaktirati GettysburgbMartin Brogan klimne. Tako kaže Irwin Mitchell iz NASAe. Njihovi signali su prigušeni vanjskom interferencijom.Je li Jess Simmons u Pentagonu?Imamo ga na direktnoj liniji, odgovor Dan Fawcett.Predsjednik je oklijevao, a kad je progovorio, bio je to šapat.Onda mu reci da naredi pilotima u lovcima da budu spremni.Fawcett ozbiljno klimne i podigne slušalicu.Ima li vijesti od tvojih ljudi, Martine?Zadnja je da su pristali na obalu, reče Brogan bespomoćno.Osim toga, ništa.Predsjednik je bio opterećen očajem. Bože, zarobljeni smo u limbu.Jedan od četiri telefona zazvoni i Fawcett podigne slušalicu.Da, da, tu je.On stavi slušalicu na mjesto, mrkog izraza lica.To je bio Irwin Mitchell. Gettysburg je skrenuo previše na jug da bi stigao u Cape Canaveral.Još može sletjeti na vodu, reče Brogan bez entuzijazma.Ako ga uspijemo upozoriti na vrijeme, doda Fawcett.Predsjednik zavrti glavom. Nije dobro. Njegova brzina slijetanja je veća od dvije stotine milja na sat. Raspao bi se na komade.Ostali su tiho stajali, tražeći prave riječi. Predsjednik se okrene u fotelji

i pogleda kroz prozor, s bolom u srcu.Nakon nekoliko trenutaka, okrene se ljudima koji su s očekivanjem stajali oko njegovom stola. Bog mi pomogao što ću potpisati smrtnu presudu svim tim hrabrim ljudima.

Poglavlje LV

Pitt ispadne iz izlaznog tunela i dočeka se na noge u hodniku. Okrene bravu i otvori vrata ćelije u kojoj su bili Giordino i Gunn s takvom snagom da ih je gotovo istrgnuo iz okvira.Mala soba bila je prazna.Buka ga je izdala. Stražar dotrči iza ugla iz sporednog prolaza i zapanjeno pogleda Pitta. Taj gaje djelić sekunde skupo stajao. Dok je podizao cijev svojeg oružja, palica ga pogodi u glavu. Pitt zgrabi nesretnog stražara oko struka i odvuče ga u ćeliju prije no što je pao na pod. Zatim ga baci na krevet i vidje lice mladog Rusa koji ga je otpratio do Velikovljeve radne sobe. Dječak je disao normalno, i Pitt zaključi da je zadobio samo kontuziju.Imaš sreće, momak. Nikad ne pucam na ljude ispod dvadeset i jedne godine.Quintana je izlazio iz tunela kad je Pitt zaključao stražara u ćeliju i ponovno potrčao. Nije se trudio sakriti svoju prisutnost. Dobro bi mu došla prilika da razbije glavu još jednog stražara. On dođe do vrata Jessiene ćelije i otvori ih nogom. Bila je prazna.Strah ga obuzme u valu. On krene niz hodnike dok nije stigao do sobe šest. U njoj je bio samo smrad mučenja.Strah zamijeni hladan, nekontrolirani bijes. Pitt je postao netko drugi, čovjek bez savjesti i moralnih načela, ne kontrolirajući višesvoje osjećaje, čovjek za kojeg je opasnost samo sila koju treba ignorirati. Strah od smrti potpuno je nestao.Quintana pojuri do njega i uhvati ga za ruku.Proklet bio, vrati se na obalu! Znaš zapovijedi...Nije stigao dalje. Pitt mu gurne cijev AK74 u trbuh i polako ga odgura prema zidu. Quintana je mnogo puta prije gledao smrti u oči, ali kad je vidio ledeni izraz na grubom licu, izraz ubojite indiferentnosti u zelenim očima, znao je da je jednom nogom u grobu.Pitt nije govorio. On povuče pušku, nasloni palicu na rame i progura se kraj Quintaninih ljudi. Iznenada stane i okrene se.Dizalo je tamo, reče on tiho.Quintana da svojim ljudima znak da krenu za njim. Pitt brzo prebroji ljude. Bilo ih je dvadeset pet, uključujući i njega. On požuri prema dizalu koje je vodilo do gornjih razina. Nije bilo više stražara. Prolazi su bili pusti. Ako su zarobljenici mrtvi, mislio je Pitt, Velikov vjerojatno nije vidio svrhe postaviti više od jednog stražara u donjim razinama.Stigli su do dizala i upravo je htio pritisnuti gumb, kad se začuje zujanje motora. On da znak svima da se priljube uz zid. Čekali su, slušajući kako se dizalo zaustavlja kat više začuju žamor glasova i tihi smijeh. Stajali su ukočeno i gledali kako unutarnje svjetlo prodire kroz pukotinu između vrata dok je dizalo silazilo.Sve je bilo gotovo za deset sekunda. Vrata su se otvorila i dva tehničara u bijelim odijelima izišli su van i umrli bez zvuka, s noževima u srcima. Pitt je bio zapanjen efikasnošću toga čina. Niti jedan Kubanac nije pokazivao najmanjeg znaka žaljenja.Vrijeme odluke, reče Pitt.Dizalo može nositi samo deset ljudi.Samo četrnaest minuta do slijetanja shuttlea, reče Quintana užurbano. Moramo pronaći i isključiti izvor napajanja postrojenja.Iznad nas su još četiri razine. Velikovljeva radna soba je na vrhu. Kao i

prostorije osoblja. Odaberi ostala tri.Kao izvlačenje najkraće slamke.Nego što, reče Pitt brzo. Osim toga, mi smo kao sardine u konzervi. Moj je savjet da se podijelimo u tri grupe i ispitamo svaku razinu. Brže ćemo pretražiti područje.Zvuči dobro, složi se Quintana brzo.Došli smo sve do tud bez sukoba. Neće očekivati da im se posjetitelji pojave istovremeno u tri razna područja.Ja idem s prvih osam ljudi na drugu razinu i poslat ću dizalo dolje po sljedeči tim, koji ide na treću razinu, i tako dalje.Dobro.Quintana nije gubio vrijeme u raspravama. On brzo odabere osam ljudi i zapovjedi im da krenu u dizalo s Pittom. Ispred vrata, on tiho reče Ostani živ, proklet bio.Vožnja gore činila se beskrajnom. Ljudi si nisu mogli pogledati u oči. Nekolicina je brisala znoj koji im je klizio niz lica. Neki su se češali, iako ih ništa nije svrbjelo. Svima su prsti bili na otponcima.Konačno dizalo stigne do druge razine i vrata se otvore. Kubanci istrče u radnu prostoriju s barem dvadeset Oficira GRUa i četiri žene u odorama. Većina je poginula za svojim stolovima u kiši vatre, s nevjericom u očima. Za nekoliko sekunda ured je podsjećao na klaonicu prepunu krvi i komada mesa. Pitt nije želio više gledati. Pritisne gumb za prvu razinu i sam ode dizalom u Velikovljevu radnu sobu. Priljubivši se uz prednji zid, sa spremnim oružjem, on brzo pogleda kroz vrata. Prizor u radnoj sobi izazvao je u njemu mješavinu gađenja i divljeg bijesa.Sedam Oficira GRUa sjedili su u polukrugu, fascinirano promatrajući kako Foss Gly izvodi svoje sadističke predstave. Činio se da nisu čuli pucnjavu s donje razine, osjetila otupjelih od sadržaja nekoliko praznih boca na podu.Rudi Gunn ležao je s jedne strane, razbijenog lica, pokušavajući iz ponosa očajnički držati glavu podignutu. Jedan Oficir držao je mali automatski pištolj uperen u Ala Giordina koji je bio vezan na metalnom stolcu. Mali Talijan bio je nagnut s glavom gotovo na koljenima, tresući je polako lijevo desno kao da želi pročistiti vid i osloboditi se boli. Jedan od ljudi podigne glavu i udari Giordina u bok, bacivši njega i stolac na pod.Ravmond LeBaron sjedio je pokraj i malo iza Glyja. Nekada dinamični financijer izgledao je poput čovjeka od kojeg je ostala samo sjena, bez duha u tijelu. Oči su mu bile beživotne, lice bezizražajno. Gly ga je pretvorio u trulu biljku.Jessie LeBaron klečala je u sredini sobe, prkosno gledajući Glyja. Držala je pokrivač oko ramena. Ružne crvene trake i tamne masnice prekivale su njene gole noge i ruke. Činilo se da je izvan patnje, uma umrtvljenog za bilo kakvu bol. Unatoč bijednom izgledu, bila je nevjerojatno lijepa, držeći se zapanjujuće mirno i ponosno.Foss i ostali okrenuli su se kad je dizalo stiglo, ali vidjevši da je naizgled prazno, vratili su se svojoj zabavi.Čim su se vrata počela zatvarati, Pitt ude u sobu s gotovo neljudskom ledenom mirnoćom, podignute automatske puške, te počne pucati.Njegovi prvi pažljivo naciljani hitci pogodili su čovjeka koji je gurnuo Giordina na pod. Nakon toga pao je Oficir pun medalja kraj Gunna, udarivši u policu s knjigama. Treći i četvrti rafal pomeli su trojicu ljudi koji su sjedili zajedno. Pitt okrene cijev, ciljajući Fossa Glyja, ali masivni plaćenik reagirao je brže od ostalih.Gly povuče Jessie na noge i stavi je pred sebe kao štit. Pitt je oklijevao dovoljno da sedmi Rus, koji je sjedio gotovo kraj njegovih laktova, izvadi automatski pištolj i ispali nekontrolirani hitac.Metak pogodi spremnik Pittove puške, razbije ga i odbije se u strop. Pitt

podigne beskorisno oružje i skoči u istom trenutku kad je cijev ispalila drugi metak. Sve se naizgled usporilo. Čak i uplašeni izraz na licu Rusa dok je treći put stiskao otponac, ali hitac nije opalio. Rukohvat AK74 prereze zrak i zabije mu se sa strane u glavu.Pitt je prvo mislio da je drugi metak promašio, ali zatim osjeti kako mu krv kaplje niz vrat iz otkrhnutog lijevog uha. Stajao je kao ukopan, pun bijesa, kad Gly grubo gurne Jessie na pod.Sotonski osmijeh raširi se Glvjevim zlim licem s izrazom iščekivanja. Vratio si se.Vrlo perceptivno mislim, za kretena.Obećao sam ti da ćeš umrijeti sporom smrću kad se opet sretnemo, reče Gly zlokobno. Jesi li zaboravio?Ne, nisam zaboravio, reče Pitt.Čak sam se sjetio ponijeti veliku palicu.Pitt nije sumnjao da ga Gly namjerava zadaviti svojim golemim rukama. I znao je da je njegova jedina prednost, osim palice, potpuni nedostatak straha. Gly je bio naviknut da njegove žrtve budu bespomoćne i gole, uplašene njegovom snagom. Pittove usne također se nasmiješe, i on počne vrebati Glyja, primijetivši s hladnim zadovoljstvom izraz zbunjenosti u njegovim očima.Pitt čučne i zamahne palicom, ciljajući nisko, te pogodi Glyja u koljeno. Udarac mu razbije čašicu koljena i on bolno zastenje, ali ne padne. Došao je k sebi u trenutku i navalio na Pitta, primivši udarac u rebra koji mu je izbio dah iz tijela. Na trenutak je stajao oprezno, promatrajući svojeg protivnika, osjećajući slomljena rebra, bolno udišući zrak.Pitt odstupi i spusti palicu. Govori li ti nešto ime Brian Shaw?, upita on mirno.Izraz mržnje polako se promijeni u zbunjenost.Britanski agent? Poznavao si ga?Prije šest mjeseci, spasio sam mu život na tegljaču na rijeci Svetog Lovrijenca. Sjećaš se? Htio si ga zdrobiti kad sam se pojavio otraga i udario te po glavi.Pitt je uživao u divljem pogledu Glvjevih očiju.To si bio ti?To je tvoja zadnja misao, reče Pitt smiješeći se pakleno.Priznanje mrtvaca. U Glvjevom glasu nije bilo prijezira, niti uvrede, samo jednostavno uvjerenje.Bez riječi, dvojica ljudi počeše kružiti jedan oko drugoga poput vukova, Pitt s dignutom palicom, Gly vukući svoju povrijeđenu nogu. Jeziva tišina nastane u sobi. Gunn se borio da kroz more boli dođe do automatskog pištolja, ali Gly uhvati njegov pokret kutom oka i odgurne pištolj nogom. Još uvijek vezan za stolac, Giordino se slabašno napinjao da se oslobodi svojih veza u bespomoćnoj ljutnji, dok je Jessie ležala mirno, gledajući u morbidnoj fascinaciji.Pitt zakorači naprijed i zamahne kad mu se jedna noga posklizne na krvi ubijenog Rusa. Palica bi pogodila Glyja u glavu, ali promaši za šest inča. Gly refleksno podigne ruku i apsorbira udar svojim golemim bicepsom. Drvena palica zadrhti u Pittovim rukama kao da je udario od Kapetan auta. Gly zamahne slobodnom rukom, zgrabi kraj palice i potegne poput dizača utega. Pitt je držao ručku svom snagom, podignut u zrak poput malog djeteta Gly ga baci preko sobe na policu s knjigama.On udari u pod i izazove lavinu knjiga.Jessie i ostali znali su da se Pitt neće oporaviti od udara u zid. Čak se i Gly opustio i polako prišao tijelu na podu, dok mu je trijumf isijavao s demonskog lica, a usne se širile u očekivanju pogubljenja.Zatim Gly stane i s nevjericom pogleda kako Pitt ustaje ispod planine knjiga poput napadača u nogometu koji je bio omamljen i pomalo dezorijentiran, ali spreman za sljedeće poluvrijeme. Nitko osim Pitta nije znao da su mu knjige

ublažile udarac. Vraški ga je boljelo, ali kosti i mišići nisu bili ozlijeđeni. Podignuvši palicu, on krene ususret čovjeku koji mu se približavao, te zabije tupi kraj svom snagom u nacereno lice.Ali, krivo je procijenio nadljudsku snagu diva. Gly se izmakne i dočeka palicu šakom, odbivši se u stranu i iskoristivši Pittov zamah kako bi ga stisnuo rukama oko trupa. Pitt se izvije, te zabije koljeno u Ghjevo medunožje, što bi presavilo svakog drugog čovjeka. Ali ne i Glyja. On lagano zastenje, trepne, a zatim pojača pritisak medvjeđeg zahvata koji će istisnuti život iz Pitta.Gly je netremice zurio u Pittove oči s udaljenosti od četiri inča. Na njegovom licu nije bilo ni najmanjeg znaka fizičkog napora. Jedini izraz bio je nepomični divlji osmijeh. On podigne Pitta u zrak i nastavi stiskati, očekujući užas koji će se pojaviti na žrtvinom licu trenutak prije kraja.Pitt se borio da dođe do daha. Soba se počela mutiti kako je bol u grudima prelazila u agoniju. Mogao je čuti Jessie kako vrišti, Giordina kako nešto viče, ali nije razaznao riječi. Njegov um ostao je neobično jasan i bistar u boli. Nije prihvaćao smrt, smišljajući način da je izbjegne.Jedna ruka bila mu je slobodna, dok je druga, s palicom, bila zarobljena Glvjevim zahvatom. Crna zavjesa počela je padati na njegove oči zadnji put, i on shvati da je smrt udaljena samo nekoliko sekunda, te pokuša zadnji očajnički potez.On podigne ruku do Glvjevog lica i gurne mu palac u oko, unutra kroz lubanju, duboko u mozak.Šok makne osmijeh s Glvjevog lica, šok strašne boli i nevjerice. Tamne crte lica zgrče se u masku straha, i on instinktivno pusti Pitta te podigne šake prema očima, strašno urlajući.Unatoč strašnoj ozljedi, Gly je ostao na nogama, bacajući se sobom poput pobješnjele životinje. Pitt nije mogao vjerovati da je monstrum još živ, činilo mu se da je Gly neuništiv dok zaglušujući prasak nije nadjačao krikove agonije.Jednom, dva puta, tri puta, mirno i hladno, Jessie je povukla otponac automatskog pištolja i pogodila Fossa Glyja u genitalije. Metci se zabiju u njega, i on zatetura unatrag nekoliko koraka, ostane stajati nekoliko trenutaka kao daje na žicama. Konačno, padne na pod poput debla. Jedno oko još mu je bilo otvoreno, crno i zlo u smrti kao što je bilo i u životu.

Poglavlje LVI

Kapetan Gus Holvman bio je preplašen. Pilot zračnih snaga s gotovo tri tisuće sati leta patio je od sumnje, a sumnja je bila jedan od najgorih pilotovih neprijatelja. Nedostatak povjerenja u sebe, svoj zrakoplov ili ljude na zemlji mogao je biti smrtonosan.Nije mogao vjerovati da je njegova misija srušiti svemirski shuttle Gettysburg bilo je to poput luđačke vježbe koju je smislio neki glupi general s fetišem za ratne igre. Simulacija, rekao si je po deseti put, to mora biti simulacija koju će prekinuti u zadnjoj minuti.Hollvman pogleda zvijezde kroz staklo noćnog lovca F15E i upita se može li zaista poslušati i uništiti shuttle i ljude u njemu.Njegov pogled padne na instrumente koji su svijetlili na ploči. Visina mu je bila samo 50.000 stopa. Imat će manje od tri minute da se približi shuttleu koji se brzo spuštao i uhvati ga u sustav navođenja prije no što će ispaliti raketu Modoc. On automatski u sebi ponovi postupak, nadajući se da će sve ostati na mentalnoj razini.Ima li što?, upita on svojeg radarista, poručnika Regisa Murphvja, koji je žvakao gumu.Još je izvan dometa, odgovori Murphy. Zadnja poruka iz svemirskog centra u Coloradu kaže da je shuttle na dvadeset šest milja, kreće se brzinom od šest

tisuća milja i usporava. Trebao bi biti u našem sektoru za pet minuta i četrdeset sekunda, pri brzini od tisuću dvjesto.Hollvman se okrene i pogleda crno nebo iza sebe, vidjevši slab sjaj motora dva zrakoplova koji su ga slijedili.Primaš li me, Lisico Dva?Primam, Lisico Vodo.Lisico Tri?Čujemo.Teški oblak ispunio je Holhmanovu kabinu. Sve ovo nije bilo u redu. Nije posvetio svoj život obrani svoje zemlje, proveo godine obuke samo da bi uništio nenaoružanu letjelicu s nevinim znanstvenicima. Nešto je bilo strašno pogrešno.Kontrola u Coloradu, ovdje Lisica Voda.Reci, Vodo.Tražim dozvolu za prekid vježbe, gotovo.Nastane duga pauza. A zatim Bojniče Hollvman, ovdje general Alan Post. Čujete li me?Znači, to je taj general, mislio je Hollvman.Da, generale, čujem vas.Ovo nije vježba. Ponavljam, ovo nije vježba.Hollvman nije prihvatio te riječi.Shvaćate li što tražite od mene, gospodine?Ne tražim, bojniče. Dajem vam izravnu zapovijed da srušite Gettysburg prije no što sleti na Kubu.Kad je Hollvman primio zapovijed za polijetanje, nije bilo vremena za puni brifmg. Bio je zaprepašten onim što je sada čuo.Oprostite što pitam, generale, ali djelujete li po višoj zapovijedi? Gotovo.Je li zapovijed od vašega vrhovnog zapovjednika u Bijeloj kući dovoljno dobra?Da, gospodine, reče on polako. Valjda jest.Bože, pomisli Hollvman, ovo se ne može spriječiti.Visina dvadeset dvije milje, devet minuta do slijetanja. Burkhart je očitavao instrumente za Jurgensa. Imamo svjetla s desne strano Što se događa, Houston?, upita Jurgens namrštenog lica. Kamo nas, dovraga, vodite?Ostanite mirni, odgovori glas direktora leta Foleva.Dobro ste poravnani. Samo mirno sjedite i mi ćemo vas spustiti.Radari i navigacijski indikatori kažu da slijećemo usred Kube. Molim vas, provjerite.Nema potrebe, Gettysbrug, pred slijetanjem ste.Houston, ne shvaćam vas. Ponavljam, gdje nas spuštate?Nije bilo odgovora.Jurgens pogleda Burkharta. Smanji kočnice na nula posto. Idemo na TAEM proces za očuvanje brzine i visine. Želim održati ovaj shuttle u zraku sve dok ne dobijemo neke otvorene odgovore.Samo produljuješ neizbježno za nekoliko minuta, reče Burkhart.Ne možemo samo sjediti i prihvatiti sve ovo.Izvan je naših moći, odgovori Burkhart jadno.Nemamo druge opcije za slijetanje.Pravi Merv Foley sjedio je za konzolom u kontrolnom centru u Houstonu u bespomoćnom bijesu. Njegovo lice boje krede odražavalo je nevjericu. On udari šakom rub konzole.Gubimo ih, promrmlja on bespomoćno.Irwin Mitchell iz unutarnje jezgre stane iznad njega.Naši ljudi iz komunikacija daju sve od sebe da dođu do njih.Prekasno vikne Foley. Već su pred slijetanjem. On se okrene i uhvati Mitchella za ruku. Za milost božju, Irv, zamoli predsjednika da im dozvoli sletjeti. Dajte shuttle Rusima, neka uzmu iz njega sve što mogu. Ali, za ime Božje, ne

dajte da ti ljudi poginu.Mitchell je tupo gledao u zaslone.Bolje je ovako, reče on praznim glasom.Mjesečevi kolonisti to su tvoji ljudi. Nakon svega što su postigli, svih godina napora da prežive u smrtonosnoj okolini, ne možeš ih jednostavno otpisati ovako blizu kući.Ne poznaješ te ljude. Nikada ne bi dozvolili da rezultati njihovih napora budu predani neprijateljskoj vladi. Da sam ja gore, a Eli Steinmetz dolje, on ne bi oklijevao da raznese Gettysburg.Foley pogleda Mitchella dugim pogledom. Zatim se okrene i gurne glavu u šake, svladan boli.

Poglavlje LVII

Jessie podigne glavu i pogleda Pitta, maglovitih smeđih očiju, dok su joj suze klizile niz masnice na obrazima. Sada je drhtala, zbog smrti oko nje i velikog olakšanja. Pitt je nježno zagrli, šuteći, i blago joj uzme pištolj iz ruke. Zatim je pusti, brzo presiječe Giordinove veze, stisne Gunna za rame ohrabrujući ga i priđe golemoj karti na zidu. On lupne člancima prstiju po njoj, provjeravajući njenu debljinu. Zatim se odmakne i zamahne nogom prema sredini Indijskog oceana. Skrivena ploča popusti, zanjiše se na šarkama i udari u zid.Vratit ću se, reče on i nestane u prolazu. Unutrašnjost je bila dobro osvijetljena, s tepihom. Jurio je neoprezno, s pištoljem uperenim ispred sebe. Prolaz je bio klimatiziran i hladan, ali znoj mu je tekao iz pora jače no ikad prije. On protrlja čelo rukavom, blokirajući si pogled na trenutak, i zamalo pogine.U tom trenutku stigao je do poprečnog prolaza, i sudario se s dva stražara koji su dolazili iza ugla kao u filmovima Mačka Senneta.Pitt prođe kroz njih, gurnuvši ih u stranu, a zatim se okrene i baci na pod. Prednost iznenađenja bila je na njegovoj strani. Stražari nisu očekivali neprijatelja tako blizu Velikovljevoj radnoj sobi. Pitt jest. Automatski pištolj u njegovoj ruci opali četiri puta prije no što su stražari stigli pucati iz svojih pušaka. On skoči na noge dok su oni još padali. Dvije sekunde, možda tri iako mu se činilo da je prošaocijeli sat gledao je nepomične prilike, nepogoden njihovim smrtima, ali zapanjen što se to dogodilo tako brzo. Bio je mentalno i emocionalno iscrpljen, ali fizički se osjećao dobro. On udahne zrak dok mu je um lutao kroz maglu, i pokuša otkriti koji prolaz vodi do elektronskog centra postrojenja.Sporedni prolazi imali su betonske podove, pa on odabere onaj s tepihom i krene naprijed. Trčao je samo pedeset stopa kad njegove sive stanice opet prorade i on se prekori što se nije sjetio uzeti jednu od pušaka. On izvadi okvir automatskog pištolja. Bio je prazan, ostao je samo jedan metak. Zaboravi grešku i nastavi se kretati.Tada primijeti svjetlo ispred sebe i začuje glasove. Uspori i prišulja se vratima te proviri s oprezom miša koji traži mačku.Šest stopa dalje bila je ograda balkona iznad goleme prostorije pune računala i konzola rasprostranjenih u urednim redovima ispod dva velika zaslona s podatcima. Barem deset tehničara i inženjera sjedili su i mirno pratili uređaje dok je još pet ili šest stajalo i uzbuđeno razgovaralo. Nekoliko prisutnih stražara u odorama čučili su na jednom kraju sobe, pušaka uperenih u teška čelična vrata. Baraža hitaca dolazila je s druge strane, i Pitt shvati da se Quintana i njegovi ljudi namjeravaju probiti. Sada mu je bio stvarno žao što nije uzeo pušku od stražara. Htio se okrenuti i potrčati po nju, kad zaglušna grmljavina odjekne sobom, praćena pljuskom prašine i otpadaka, dok su

se razbijena vrata ludo izvila i raspala na komade.Prije no što se oblak razišao, Kubanci pucajući pojure kroz otvor. Prva trojica padnu pod vatrom stražara. Zatim su se Rusi nekako otopili pod ubojitim napadom. Buka u betonskoj prostoriji bila je zaglušujuća, ali Pitt je ipak mogao čuti krikove ranjenih. Većina tehničara skrivali su se ispod svojih konzola. Oni koji su se oduprli bili su nemilosrdno ubijeni.Pitt se kretao duž balkona, držeći leda uza zid. Ugleda dvojicu ljudi kako stoje na trideset stopa, zureći s užasom razaranje ispod sebe. Jednog prepozna kao generala Velikova i počne se približavati, loveći svoj plijen. Prešao je tek nekoliko koraka kad se Velikov povuče s ograde balkona i okrene. On pogleda Pitta na trenutak i oči mu se rašire u prepoznavanju, a zatim se, nevjerojatno, nasmiješi. Čovjek kao da nije imao živaca.Pitt podigne pištolj i nacilja u njega.Velikov se kretao brzinom mačke, povukavši čovjeka kraj sebe djelić sekunde prije no što je igla udarila u čahuru metka.Metak pogodi Lava Majskog u grudi. Zamjenik šefa KGBa se ukoči u šoku i stane s okamenjenim zaprepaštenjem prije no što će zateturati natrag i pasti preko ograde na pod ispod njih.Pitt nesvjesno povuče otponac još jednom, ali pištolj je bio prazan. On ga u očaju baci na Velikova, koji se lako obrani rukom.Velikov klimne, a na licu mu je bilo više radoznalosti nego straha. Vi ste zapanjujući čovjek, gosp. Pitt.Prije no što je Pitt mogao odgovoriti ili zakoračiti, general jurne postrance kroz otvorena vrata i zatvori ih. Pitt se baci na vrata, ali bilo je kasno. Brava je bila na drugoj strani i Velikov okrene rezu. Ova vrata neće moći razbiti nogom. Teška reza bila je čvrsto zaglavljena u metalni okvir. On podigne šaku da ih udari, predomisli se, okrene i potrči niz stube u prostoriju ispod sebe.Prešao je prostoriju kroz metež, gazeći preko tijela dok nije stigao do Quintane, koji je praznio spremnik svojeg AK74 u red računala.Zaboravi to vikne Pitt u njegovo uho. On pokaže prema radiokonzoli. Ako tvoji ljudi nisu uništili antenu, pokušat ću kontaktirati shuttle.Quintana spusti pušku i pogleda ga.Komande su na ruskom. Razumiješ li ih?Neću znati ako ne probam, reče Pitt.On sjedne za konzolu radija i brzo prouči zbunjujuće more svjetala i prekidača označenih ćirilicom.Quintana se nagne nad Pittovo rame.Nećeš pronaći na vrijeme pravu frekvenciju.Ti si katolik?Da, Zašto?Onda pozovi sveca koji vodi izgubljene duše i moli da je ova stvar već postavljena na frekvenciju shuttlea.Pitt stavi malu slušalicu na jedno uho i nastavi pritiskati prekidače dok ne dobije ton. Zatim prilagodi mikrofon i pritisne ono što je smatrao prekidačem za prijenos.Halo, Gettysburg, čujete li me? Prijem.Pritisne prekidač za koji je pretpostavio da je za prijem.Ništa.On pokuša drugi prekidač, pa treći.Gettysburg, čujete li? Prijem.Pritisne četvrti prekidač. Gettysburg. Gettysburg, molim vas, odgovorite, reče Pitt. Čujete li me? Prijem.Tišina, a zatim Ovdje Gettsyburg. Tko ste vi, dovraga? Prijem?Iznenadan odgovor, tako jasan i razgovijetan, iznenadi Pitta, i on odgovori tek za tri sekunde.

Nije važno, ali zovem se Dirk Pitt. Za ljubav Božju, Gettysburg, skrenite, ponavljam, skrenite. Na putu ste za Kubu.I što je još novo?, reče Jurgens. Mogu održavati ovu pticu u zraku još nekoliko minuta i onda moram pokušati sletjeti na najbližu pistu. Ponestaju nam opcije.Pitt nije odmah odgovorio. On zatvori oči i pokuša misliti. Iznenada mu nešto padne na pamet.Gettysburg, možete li ikako stići do Miamija?Ne. Prijem.Pokušajte Mornaričku zračnu bazu Key West. Leži na vrhu Keysa.Shvaćam. Naša računala pokazuju da je sto tri milje sjeverno i malo istočno od nas. Vrlo upitno. Prijem.Bolje završiti u vodi nego predati shuttle Rusima.To je lako reći. Mi imamo u shuttleu više od deset ljudi. PrijemPitt se na trenutak borio sa savješću, pitajući se treba li se igrati Boga. Zatim hitno reče Gettysburg, pokušajte. Idite prema Keysu.Nije to mogao znati ali Jurgens je došao do iste odluke.Zašto ne? Što možemo izgubiti osim letjelice od milijardu dolara i svojih života. Držite palčeve.Kad se ja isključim, trebali biste uspostaviti vezu s Houstonom, reče Pitt. Sretno, Gettysburg. Dođite kući sigurno. Gotovo.Pitt je sjedio na stolcu, iscrpljen. U sobi je vladala čudna tišina, prekinuta jedino stenjanjem pogođenih. On pogleda Quintanu i slabo se nasmiješi. Njegov dio je gotov, pomisli on nejasno, ostalo je samo pokupiti prijatelje i vratiti se kući.Ali tada se sjeti La Dorade.

Poglavlje LVIII

Klizeći tiho kroz noć, Gettysburg je predstavljao laku metu. Njegovi mrtvi motori nisu isijavali svjetlost, ali bio je osvijetljen od nosa do repa blještećim navigacijskim svjetlima. Bio je samo četvrt milje ispred i nešto ispod Hollvmanovog lovca. Pilot je sada znao da ništa ne može spasiti shuttle i ljude u njemu. Njegov vatreni kraj bio je svega nekoliko sekunda daleko.Hollvman obavi mehaničke kretnje svojeg napada. Vizualni displeji na prednjoj ploči i vjetrobranu pokazivali su nužnu brzinu i navigacijske podatke kao i status sustava za ispaljivanje raketa. Digitalno računalo automatski je pratilo svemirski shuttle, i on je samo trebao pritisnuti gumb. Colorado, meta je naciljana.Primljeno, Lisico Vodo. Četiri minute do slijetanja. Započni napad.Hollvman je bio razderan neodlučnošću. Osjećao je takav val odbojnosti da se privremeno nije mogao kretati, užasnut strašnim činom koji će morati izvršiti. Gajio je uzaludnu nadu da je cijela stvar neka strašna greška i da će Gettysburg, poput osuđenika na smrt u nekom starom filmu, biti spašen u zadnjem trenutku odlukom predsjednika. Hollvmanova sjajna karijera u zračnim snagama bila je gotova. Unatoč činjenici daje izvršavao zapovijedi, zauvijek će biti obilježen kao čovjek koji je raznio Gettysburg i njegovu posadu.Doživljavao je strah i bijes kao nikada prije.Nije mogao prihvatiti svoju lošu sreću, niti da ga je sudbina odabrala za egzekutora. On tiho prokune političare koji su donosili vojne odluke i doveli ga do ovog trenutka.Ponavljam, Lisico Vodo. Vaš prijenos je nejasan.Ništa, kontrolo. Ništa se nije dogodilo.Zašto odugovlačite?, upita general Post.Odmah započnite napad.Hollvmanovi prsti lebdjeli su iznad gumba za ispaljivanje.

Bože, oprosti mi, šapne on.Iznenada se brojke na sustavu za ciljanje počnu mijenjati. Kratko ih pogleda, privučen radoznalošću. Zatim pogleda svemirski shuttle. Činilo se da se počeo valjati.Kontrola u Coloradu vikne on u mikrofon. Ovdje Lisica Voda. Gettysburg je prekinuo kurs slijetanja. Čujete li? Gettysburg okreće lijevo i na sjever.Čujemo, Lisico Vodo, odgovori Post s olakšanjem u glasu.Imamo promjenu kursa na displeju praćenja. Zauzmite položaj i ostanite sa shuttleom. Ti momci će trebati svu moralnu podršku koju mogu dobiti.Sa zadovoljstvom, reče Hollvman veselo. Sa zadovoljstvom.Tišina je lebdjela nad kontrolnom sobom Svemirskog centra Johnson. Nesvjestan gotovo fatalne drame koja se odigravala u zračnim snagama, zemaljski tim kontrolora i sve veća gomila NASAinih znanstvenika i administratora čekala je u sumračnom čistilištu. Njihova mreža za praćenje prikazivala je iznenadan okret shuttlea na sjever, ali to je jednostavno moglo značiti da se valja u pripremi za slijetanje.Zatim Jurgensov glas iznenada razbije tišinuHouston, ovdje Gettysburg. Čujete li me? Prijem.Kontrolna soba eksplodira u pandemoniju klicanja i pljeskanja. Merv Foely reagirao je brzo i odgovorio Čujemo, Gettysburg. Dobrodošli natrag.Govorim li s pravim Merv Foleyem?Ako postoje dvojica, nadam se da će uhvatiti drugog momka prije no što potpiše gomilu čekova.Ti si Foley, jasno.Kakav je tvoj status, Dave? Prijem.Pratite li nas?Svi sustavi su u redu, osim kontrole komunikacija i navođenja otkako ste napustili svemirsku stanicu.Onda znaš da nam je visina 44.000 stopa, a brzina 1100. Pokušat ćemo sletjeti u mornaričku zračnu bazu Kew West, prijem.Foley pogleda Irwina Mitchella, napetog lica.Mitchell klimne i lagano potapše Foleva po ramenu.Dovedimo te momke kući.Shuttle je dobrih četiristo milja izvan dometa, reče Foley pesimistično. Imamo zrakoplov od sto tona s brzinom spuštanja 10.000 stopa u minuti i nagibom sedam puta strmijim od komercijalnih zrakoplova. Nećemo uspjeti.Nikad ne reci nikad, odgovori Mitchell. Sada im reci da ih započinjemo spuštati, i pokušaj zvučati veselo.Veselo?Foleyu je trebalo nekoliko sekunda da se pribere, a zatim pritisne gumb. U redu, Dave, počinjemo raditi na problemu da vas dovedemo do Key Westa. Jesi li na TAEMu? Prijem.Potvrdno. Koristimo se svakim trikom kako bismo sačuvali visinu. Naš normalni obrazac spuštanja morat će se izbrisati kako bismo produljili domet, prijem.Shvatio sam. Sve spasilačke postrojbe u području su uzbunjene.Možda bi bilo dobro javiti mornarici da dolazimo nadoručak.Hoćemo, reče Foley. Ostani na vezi.On utipka podatke o kretanju u svoju konzolu. Gettysburg je bio ispod 39.500 stopa, a još je trebao prijeći osamdeset milja.Mitchell priđe, gledajući prikaz putanje na divovskom zidnom zaslonu. On prilagodi svoje slušalice i pozove Jurgensa.Dave, ovdje Irwin Mitchell. Vrati se na automatskog pilota. Čuješ li? Prijem.Čujem, Irv, ali ne sviđa mi se to.Boje da računala upravljaju ovom fazom prilaska. Možeš se vratiti na ručne komande deset milja od slijetanja.Primljeno, prijem.

Foley s očekivanjem pogleda Mitchella.Koliko blizu?, bilo je sve što je pitao. Mitchell duboko udahne. Za dlaku. Mogu uspjeti?Ako vjetar ne postane prejak, imaju minimalnu šansu. Ali ako se poprečni vjetar pojača na pet čvorova, gotovi su.U kabini Gettysburga nije bilo straha. Nije bilo vremena za to. Jurgens je pažljivo pratio putanju spuštanja na zaslonu računala. Rastezao je prste poput pijanista prije koncerta, nervozno čekajući trenutak u kojem će preuzeti ručno upravljanje za završne manevre spuštanja.Imamo pratnju, reče Burkhart.Prvi put Jurgens digne pogled s instrumenata i pogleda kroz prozor. Vidio je lovca F15 ako leti kraj njih na dvije stotine jarda. Dok je gledao, pilot uključi svoja navigacijska svjetla i mahne krilima. Druga dva zrakoplova u formaciji slijedila su ga. Jurgens namjesti svoj radio na vojnu frekvenciju.Odakle ste stigli, momci?Letjeli smo u susjedstvu tražeći cure i primijetili vašu letjelicu, odgovori Hollvman. Možemo li kako pomoći? Gotovo.Imate uže za šlepanje? Gotovo.Sretno.Hvala što ste došli, gotovo.Jurgens osjeti malu utjehu. Ako ne stignu do Key Westa i budu morali sletjeti u more, barem će lovci moći dovesti spasilačke ekipe do njihovog položaja. On usmjeri pozornost na indikatore leta i zapita se zašto ih Houston nije spojio s Mornaričkom zračnom bazom u Key Westu.Kako to misliš da je Key West zatvoren?, vikne Mitchell na blijedog inženjera koji je stajao kraj njega s telefonom u ruci. Ne čekajući odgovor, Mitchell zgrabi slušalicu. S kime govorim?, upita.Ovdje poručnik Redfern.Jeste li u potpunosti svjesni ozbiljnosti situacije?Objašnjena nam je, gospodine, ali ništa ne možemo učiniti. Tanker s gorivom se večeras zabio u naše strujne kablove i isključio struju na pisti.Što je s pričuvnim generatorima za hitne slučajeve?Generator na dizel motor radio je dobro oko šest sati, a onda se pokvario. Radimo na tome i trebali bismo ga osposobiti za oko sat vremena.To je prokleto prekasno, odsiječe Mitchell. Gettysburg je udaljen dvije minute. Kako ih možete navesti na slijetanje?Ne možemo, odgovori zapovjednik.Sva naša oprema je isključena.Onda dovedite na pistu aute i kamione i osvijetlite je farovima.fapravit ćemo najbolje što možemo, gospodine, ali sa samo četiri čovjeka na dužnosti to neće biti mnogo. Žao mi je.Niste jedini kome je žao, proštenje Mitchell i spusti slušalicu.Do sada bismo već trebali vidjeti pistu, reče Burkhart nemirno.Vidim gradska svjetla Key Westa, ali nema znakova zračne baze.Prvi put, tanka linija znoja pojavi se na Jurgensovoj obrvi.Prokleto je čudno što nam se još nisu javili iz kontrolnog tornja.U tom trenutku začuje se Mitchellov napeti glas. Gettysburg, Baza Key West ima problema sa strujom. Pokušat će osvijetliti pistu automobilima. Usmjeravamo vaš prilaz s istoka kako biste sletjeli na zapadnu pistu. Duga je sedam tisuća stopa. Ako se ne zaustavite, završit ćete u rekreacijskom parku. Čujete li? Prijem.Primljeno, kontrolo. Čujemo.Na 11.300 stopa si, Dave. Brzina je 410. Jedna minuta, deset sekunda i šest milja do dodira s pistom. Prebaci se na ručno upravljanje, gotovo.Primljeno, prelazim na ručno.Vidite li pistu?

Još ništa.Oprostite na prekidu, Gettysbnrg. Bio je to Hollvman na frekvenciji NASAe. Ali, mislim da bi moji momci mogli biti sobovi vašim sanjkama. Idemo naprijed i osvijetlit ćemo vam put, prijem.Vrlo sam zahvalan, mali prijatelju, reče Jurgens zahvalno.Gledao je kako lovci F15 ubrzavaju, spuštaju nosove i usmjeravaju se prema Key Westu. Poredali su se u liniju kao da se igraju lovice i uključili svjetla za slijetanje. U početku su sjajne zrake osvjetljavale samo vodu, a zatim i slanu ravnicu prije piste zračne baze.Napor se vidio na Jurgensovom licu. Shuttle je išao u pravom smjeru, ali nije bio namijenjen lebdenju poput papirnate jedrilice. Burkhart je očitavao brzinu i visinu kako bi se Jurgens mogao usmjeriti na letenje.Gettysburg, na tristo stopa ste ispod minimuma, reče Foley.Ako se podignem još jedan inč, okrenut ćemo se.Pista je rasla beskrajno dugo vrijeme. Shuttle je bio udaljen samo četiri milje, ali činilo se kao stotinu. Jurgens je vjerovao da može uspjeti. Morao je uspjeti. Svaka moždana ćelija u njegovoj lubanji tjerala je Gettysburg da ostane u zraku.Brzina 320, visina 1600, tri milje do piste, reče Burkhart. U glasu mu se mogla čuti promuklost.Jurgens je mogao vidjeti svjetla s vozila vatrogasaca i prve pomoći. Lovci su letjeli iznad njih, osvjetljavajući svojim reflektorima betonsku traku dugu milju i pol i široku 200 stopa.Shuttle se brzo spuštao. Jurgens je kočio što je više mogao. Svjetla su blistala na obali na samo devedeset stopa ispod njih. On sačeka zadnju moguću sekundu prije no što će spustiti noge. Normalna procedura slijetanja zahtijevala je da kotači dodirnu tlo na udaljenosti od 2769 stopa od početka piste, ali Jurgens je zadržao dah, nadajući se da će barem stići do betona.Slana ravnica prolazila je ispod zraka svjetla i nestala u tami iza njih. Burkhart je stiskao naslone svog sjedala i recitirao brojke.Brzina 205. Glavni kotači na deset stopa... pet stopa... tri stope... dvije stope... jedna, kontakt.Četiri goleme gume glavnih nogu udare tvrdu površinu, protestirajući zbog iznenadnog trenja oblačkom dima. Kasnije mjerenje će pokazati da je Jurgens spustio shuttle na samo četrdeset sedam stopa od početka piste. Lagano je spustio nos dok se prednji kotač nije spustio na pistu, a zatim pritisne obje pedale kočnice. Zaustavio je letjelicu tisuću stopa prije kraja piste.Uspjeli su vikne Hollvman u radio.Gettysburg kontroli u Houstonu, reče Jurgens glasno uzdahnuvši. Kotači su se zaustavili.Veličanstveno! Veličanstveno vikao je Foley.Čestitam, Dave, doda Mitchell. Nitko to ne bi bolje učinio.Burkhart pogleda iza Jurgensa i ne reče ništa, jednostavno podignuvši palčeve.Jurgens je sjedio pun adrenalina, uživajući u svojem trijumfu. Njegov umorni um počeo je lutati i on se upita tko je Dirk Pitt. Zatim pritisne prekidač interkoma.Gosp. Steinmetz.Da, zapovjednice?Dobrodošli na Zemlju. Kod kuće smo.

Poglavlje LIX

Pitt obuhvati Velikovljevu radnu sobu brzim pronicavim pogledom. Svi su klečali, okupljeni oko Ravmonda LeBarona, koji je ležao na podu. Jessie mu je držala ruku i nešto mrmljala. Gunn pogleda Pitta i zavrti glavom.Što se dogodilo?, upita Pitt.

Skočio je da ti pomogne i dobio metak koji ti je okrznuo uho, odgovori Giordino.Prije no što će kleknuti, Pitt pogleda smrtno ranjenog milijunaša. Na odjeći koja mu je pokrivala gornji dio tijela širila se crvena mrlja. Oči su još bile žive, fokusirane na Jessieno lice. Disao je brzo i kratko. Pokuša podignuti glavu i nešto joj reći, ali napor je bio prevelik, i on padne natrag.Pitt polako klekne na jedno koljeno kraj Jessie. Ona se okrene i pogleda ga dok su suze curile niz njene blijede obraze. On joj kratko uzvrati pogled, bez riječi.Raymond te pokušao spasiti, reče ona promuklo. Znala sam da ga ne mogu potpuno preobratiti. Na kraju se vratio.LeBaron zakašlje čudnim drhtavim kašljem. On pogleda Jessie tupim pogledom, lica bijelog od iskrvarenja.Brini o Hildi, šapne on.Sve ostavljam u tvojim rukama.Prije no što je mogao reći nešto više, soba zadrhti od eksplozija u dubini Quintanin tim počeo je uništavati elektronsku opremu u postrojenju. Uskoro će morati otići, a Ravmond LeBaron neće ići s njima.Pitt je mislio o svim pričama iz novina što su slavile sada umirućeg čovjeka na podu kao moćnog trgovca koji je mogao stvoriti ili uništiti direktore divovskih korporacija ili visoke vladine dužnosnike, kao čarobnjaka koji manipulira svjetskim tržištima, osvetoljubivoga i hladnog čovjeka čiji je trag pun kostiju konkurenata koje je uništio i tisuća njihovih zaposlenika koje je bacio na ulicu. Pitt je znao sve to, ali vidio je samo umirućega starog čovjeka, oličenje ljudske krhkosti, koji je ukrao ženu najboljeg prijatelja i zatim ga ubio zbog blaga. Nije mogao osjećati žaljenje za takvim čovjekom, baš niti malo.Sada je tanka nit koja je držala LeBarona na životu bila na rubu pucanja. On se nagne i približi usta financijerovom uhu.La Dorada, šapne Pitt. Što ste učinili s njom?LeBaron podigne pogled, a oči mu bijesnu na trenutak dok je njegov mozak zadnji put pogledao u prošlost. Glas mu je bio slab on prizove zadnji atom snage kako bi odgovorio. Riječi su izišle u trenutku kad je umro.Što je rekao?, upita Giordino.Nisam siguran, odgovori Pitt, zbunjenog izraza lica. Zvučalo je kao Pogledaj na glavni pogled.Kubancima na glavnom otoku detonacije su zvučale poput udaljene grmljavine i nisu se brinuli. Nije bilo crvene ni narančaste erupcije na obzorju, vatrenih stupova na tamnom nebu visokih stotine stopa. Zvuči su bili prigušeni, jer je postrojenje uništeno iznutra. Čak i uništenje velike antene prošlo je nezamijećeno. Pitt je pomogao Jessie da dođe do mjesta iskrcavanja na obali, u pratnji Giordina i Gunna, koje su Kubanci nosili na nosiljkama. Quintana im se pridružio i odbacio sve mjere opreza obasjavši Pittovo lice tankom baterijskom svjetiljkom.Bolje bi ti bilo da staviš flaster na to uho.Preživjet ću do PTPSa.Morao sam ostaviti dvojicu ljudi zakopane tamo gdje ih nitko neće pronaći. Ali, još nas je više nego kad smo došli. Neki od vas morat će se voziti na Dasheru u paru. Dirk, ti nosi gdu LeBaron. Gosp. Gunn može ići sa mnom. Narednik Lopez može...Narednik može ići sam, prekine ga Pitt.Quintana brzo prijeđe svjetiljkom preko drugih lica.Raymond LeBaron?On neće doći.Quintana slegne ramenima, klimne glavnom prema Jessie i reče jednostavno Žao mi je. Zatim se okrene i počne okupljati svoje ljude za povratak na brod.

Pitt stisne Jessie k sebi i tiho reče Zatražio je od tebe da se pobrineš za njegovu prvu ženu, Hildu, koja je još živa.Nije mogao vidjeti iznenađenje na njenom licu, ali osjetio je kako joj se tijelo napelo.Kako si znao?, upita ona s nevjericom.Upoznao sam je i razgovarao s njom prije nekoliko dana.Ona prihvati odgovor i ne upita ga kako je stigao do staračkog doma. Raymond i ja prošli smo kroz ceremoniju i igrali ulogu muža i žene, ali on se nikada nije mogao rastati od Hilde i zaboraviti je.Čovjek koji je volio dvije žene.Na različite načine. Tigar u poslu, janje u kući, Ravmond je bio izgubljen kad su Hildin um i tijelo počeli slabiti. Očajnički je trebao ženu na koju bi se oslonio. Upotrijebio je svoj utjecaj da simulira njenu smrt i stavi je u dom pod bivšim prezimenom.I tada ti dolaziš na scenu.Nije mu se sviđala hladnoća izjave, ali nije mu bilo žao.Već sam bila dio njegovog života, reče ona mirno. Bila sam jedan od starijih urednika Prosperteera. Ravmond i ja imali smo vezu godinama. Osjećali smo se ugodno zajedno. Njegova prošnja graničila je s poslovnim prijedlogom, bio je to prividni brak radi pogodnosti, ali uskoro je prerastao u nešto više, mnogo više. Vjeruješ li u to?Nisam talent za izricanje presuda, odgovori Pitt tiho. Quintana se pojavi iz sjene i dodirne Pittovu ruku.Krećemo. Uzet ću radioprijemnik i povesti.On se približi Jessie i glas mu se ublaži. Za sat vremena bit ćete na sigurnom. Mislite li da možete izdržati još malo?Bit ću u redu. Hvala vam na brizi.Dovukli su Dashere preko plaže i spustili ih u vodu. Na Quintaninu zapovijed svi su ih zajahali i krenuli preko crne vode. Ovaj put Pitt je bio na začelju, dok je Quintana sa slušalicama vodio grupu prema PTPSu prema uputama pukovnika Kleista.Ostavili su za sobom otok mrtvih. Golemo postrojenje pretvoreno je u komad betona koji se urušio u sebe. Golema instalacija elektronske opreme i skupi namještaj dimili su se poput umiruće jezgre vulkana duboko ispod suncem izbijeljenoga koraljnog pijeska.Divovska antena ležala je u tisuću iskrivljenih komadića, potpuno nepopravljiva. Za nekoliko sati, stotine ruskih oficira predvođenih agentima GRUa lutat će ruševinama, tražeći dokaze o vojsci odgovornoj za uništenje postrojenja. Ali, jedini tragovi koje budu pronašli ukazivat će na lukavi um Fidela Castra, a ne CIAe.Pitt je gledao plavo svjetlo Dashera ispred sebe. Sada su se kretali protiv plime i malo plovilo zabijalo se u valove, te skakalo na krijestama poput kolica na toboganu. Jessiena težina usporavala ih je, i on je držao ručicu gasa na maksimumu kako ne bi zaostao.Putovali su oko jedne milje kad Pitt osjeti kako ga jedna Jessiena ruka pušta. Jesi li u redu?, upita on.Odgovor je bio hladna cijev pištolja ispod pazuha. On polako okrene glavu i pogleda ispod svoje ruke. Tamo je zaista bila crna cijev automatskog pištolja, 9 milimetarskog Makarova, a ruka koja ga je držala bila je mirna poput stijene.Ako nisam previše napadan, reče on iznenađeno, mogu li te pitati što ti je na umu?Promjena plana, odgovori ona dubokim napetim glasom.Naš posao je samo napola završen.Kleist je koračao palubom PTPSa dok se Quintanin tim ukrcavao, brzo spremajući Dashere kroz otvor, niz rampu do velikoga teretnog prostora. Quintana se vozio

okolo dok svi nisu bili izvan vode, a tada se i on popne na palubu.Kako je prošlo?, upita Kleist nervozno.Kao što kažu na Broadwayu, pravi hit. Razaranje je potpuno. Možete reći Langlevu da je GRU ostao bez komunikacija.Dobar posao, reče Kleist. Dobit ćete dobar bonus i dugi godišnji odmor. Zaslugom Martina Brogana.Pitt zaslužuje veliki dio nagrade. Odveo nas je ravno do postrojenja prije no što su se Rusi probudili. Također je radijem upozorio svemirski shuttle.Nažalost, nema limenog orkestra za posao na pola radnog vremena, reče Kleist odsutno. Zatim upita A što je s generalom Velikovim?Pretpostavljamo da je mrtav i pokopan u razvalinama.Ima li žrtava?Izgubio sam dvojicu ljudi. On zastane. Takoder smo izgubili Ravmonda LeBarona.Predsjednik neće biti sretan kada to čuje.Bio je to slučaj. Izveo je hrabar, ali glup pokušaj spašavanja Pittovog života i dobio metak.I tako je staro kopile umrlo kao heroj.Kleist stane na rub palube i pogleda u tamu. A što je s Pittom?Lagana rana, ništa ozbiljno.A gđa LeBaron?Nekoliko dana odmora i malo kozmetike za pokrivanje masnica, i bit će kao nova.Kleist se žustro okrene. Kad ste ih zadnji put vidjeli?Kad smo napustili obalu. Pitt ju je nosio do Dashera. Vozio sam sporo kako bi nas mogli pratiti.Quintana to nije mogao vidjeti, ali Kleistove oči odavale su strah, iznenada shvativši da nešto nije u redu. Pitt i gda LeBaron nisu došli na palubu.Morali su doći, reče Quintana nemirno. Ja sam stigao zadnji.Nisu došli, reče Kleist. Još su negdje vani. A kako Pitt nije nosio radioprijemnik na povratku, ne možemo ih dovesti kući.Quintana stavi ruku na čelo. Moja greška. Ja sam odgovoran.Možda, a možda i ne. Ako je nešto krenulo loše, ako se njegov Dasher pokvario, Pitt bi pozvao, i sigurno biste ga čuli.Možemo ga vidjeti na radaru, reče Quintana s nadom.Kleist stisne šake i udari jednu o drugu. Bolje da požurimo. Samoubojstvo je ostati ovdje mnogo dulje.On i Quintana požure niz rampu do kontrolne sobe. Radarist je sjedio ispred praznog zaslona. On podigne pogled kad su mu prišla dva Oficira napetih lica.Podigni antenu, zapovjedi Kleist.Primijetit će nas sve radarske postrojbe na kubanskoj obali, protestirao je operator.Podigni je reče Kleist oštro.Gore, dio palube se razdvoji i antena se razvije i podigne na teleskopskom jarbolu visokom gotovo pedeset stopa. Ispod, šest pari očiju promatralo je kako zaslon oživljuje.Što tražimo?, upita operator.Dvoje ljudi nedostaje, odgovori Quintana.Premali su da bi se vidjeli na zaslonu.Što je s računalnim povećanjem?Možemo pokušati.Učini to.Nakon pola minute, operator zavrti glavom.Ništa u krugu od dvije milje.Povećaj na pet milja.Još ništa.Idi na deset.

Operator ignorira zaslon i pogleda računalni zaslon.U redu, imam mali objekt koji bi mogao biti to što tražimo. Devet milja jugozapadno, kurs dvadvadva stupnja.Sigurno su se izgubili, promrmlja Kleist.Operator zavrti glavom. Ne, osim ako nisu slijepi ili glupi. Nebo je jasno poput kristala. Svaki izviđač zna gdje leži Sjevernjača.Quintana i Kleist se usprave i pogledaju jedan drugog u zaprepaštenju, ne mogavši prihvatiti u potpunosti ono što su vidjeli. Kleist prvi postavi neizbježno pitanje.Zašto?, upita on glupo. Zašto namjerno idu na Kubu?

Peti dio

AMY BIGALOW

Poglavlje LX

6. studenoga 1989. Sjeverna obala KubePitt i Jessie izbjegli su kubanski patrolni čamac i bili na tisuću jarda od kubanske obale kad se baterija Dashera ispraznila. On izvuče čepove plovaka i oni otplove dok je malo vozilo nestalo pod površinom i potonulo na dno. Njegove vojničke čizme bile su uske i nisu dozvoljavale ulazak vode, pa ih je ostavio, znajući da će biti korisne na obali.Voda je bila udobno topla, a valovi niski. Mjesečeva četvrt nestala je iza obzorja dva sata prije pojave sunca. S dodatnim svjetlom, Pitt je lako mogao držati Jessie na oku. Kašljala je kao da je popila malo vode, ali plivala je bez napora.Kakva si u leđnom plivanju?, upita on.Dobra.Ona ispljune vodu i reče Bila sam treća na državnom prvenstvu srednjih škola.U kojoj državi?U Wyomingu.Nisam znao da u Wyomingu ima bazena.Duhovito.Plima ide u našu korist, pa je bolje da krenemo prije no što se promijeni.Uskoro će dan, reče ona.Još jedan razlog da požurimo na obalu i sakrijemo se.Što je s morskim psima?Nikada ne doručkuju prije šest sati, reče on nestrpljivo.Idemo, dosta je priče.Krenuli su leđnim stilom, zabacujući ruke unatrag, odgurujući se nogama poput bičeva. Plima ih je gurala brzinom od jednog čvora, i kretali su se brzo. Jessie je bila dobar plivač. Održavala je brzinu, ostajući kraj njega. Divio se njezinoj izdržljivosti nakon svega što je prošla u zadnjih šest dana, te osjetio sućut zbog boli i iscrpljenosti koja ju je sigurno mučila. Ali, nije joj mogao dozvoliti da popusti, ne dok ne stignu do obale i ne pronađu barem malo sigurnosti.Nije mu rekla razlog što ga je prisilila da okrene prema Kubi, i Pitt je nije pitao. Nije morao biti vidovit da bi shvatio da ima neki cilj i da nije luda. Ta je dama imala vrlo određene ideje i tvrdoglavost da ih ispuni. Mogao ju je razoružati okrenuvši Dasher na valovima, a bio je i prilično siguran da ne bi povukla otponac da je odbio.Ali, za Pitta je to bila uobičajena stvar. Ni novčić, niti funta, već ljubav okreće svijet. Samo, on nije bio zaljubljen bila mu je privlačna, ali nije ga osvojila. Radoznalost je nadjačala strast. Nije se mogao oduprijeti porivu da

nogom zaglavi vrata prema nepoznatom. A bilo je tu i blago La Dorade. LeBaronov trag bio je slab, ali kip je morao biti negdje na Kubi. Jedini je problem bio što je tamo mogao lako poginuti.Pitt stane i zaroni, dodirnuvši dno na oko deset stopa dubine. Krene gore i slučajno očeše jednu Jessienu nogu prilikom izronjavanja. Ona vrisne, misleći da ju napalo nešto veliko s trokutastom perajom, kratkovidnim očima i ustima koja bi mogao procijeniti jedino zubar.Tiho reče on.Uzbunit ćeš sve stražare miljama uokolo.O, Bože, to si ti proštenje ona prestrašeno.Budi tiho, promrmlja joj on kraj uha.Zvuk se dobro prenosi iznad vode. Odmorit ćemo se malo i paziti na znakove aktivnosti.Nije odgovorila, samo je dodirnula njegovo rame u znak slaganja. Plivali su nekoliko minuta, zureći u tamu. Slaba mjesečina blago je osvjetljavala kubansku obalu, uski pojas bijelog pijeska i tamne sjene raslinja iza njega. Na oko dvije milje desno mogli su vidjeti svjetla automobila na cesti kraj mora. Pet milja dalje, svjetla su otkrivala mali lučki gradić.Pitt nije mogao primijetiti nikakvo kretanje. On pokaže prema naprijed i ponovno počne plivati, ovoga puta prsno, kako bi mogao gledati naprijed. Oblici, linije i kutovi postali su nejasni obrisi kako su se približavali. Nakon pedeset jarda on pruži noge dolje i dodirne pijesak. Stajao je s vodom do grudi.Možeš stati, reče on tiho.Nakon kratke pauze ona umorno progovori Hvala nebesima, ruke su mi poput olova.Čim stignemo do plićaka, lezi i odmori se. Ja ću izvidjeti okolinu.Budi oprezan.Bez brige, reče on, široko se nasmiješivši.Počeo sam se navikavati. Ovo je druga neprijateljska obala na koju sam noćas izišao.Jesi li ikada ozbiljan?Kad je potrebno. Na primjer, sada. Daj mi pištolj.Ona zastane. Mislim da sam ga izgubila.Kad smo ušli u vodu...Ispustila si ga.Jesam, reče ona s nevinim žaljenjem.Nemaš pojma kako je dobro raditi s tobom, reče on iscrpljeno.Otplivali su preostalu udaljenost u tišini dok voda nije bila duboka samo nekoliko inča. On pokaže Jessie da ostane na mjestu. Sljedeće minute ležao je rigidno, bez kretanja, a zatim naglo, bez riječi, skoči na noge, potrči preko pijeska i nestane u sjenama.Jessie se borila protiv sna. Cijelo tijelo bilo joj je ukočeno od umora, i ona zahvalno postane svjesna da bol od masnica izazvanih Glvjevim rukama slabi. Smirujuće pljuskanje vode po njenom lagano odjevenom tijelu opuštalo ju je poput sedativa.Zatim se ukoči, ukopavši prste u vlažni pijesak, a srce joj skoči u grlo. Jedan od grmova se pomaknuo. Na deset ili dvadeset jarda udaljenosti, tamna masa odvojila se od okolnih sjena i krenula uz obalu iznad linije plime.To nije bio Pitt.Blijeda svjetlost mjesečine otkrije priliku u odori s puškom. Ležala je ukočeno, svjesna svoje gole bespomoćnosti. Ona pritisne tijelo uz pijesak, i polako klizne natrag u vodu, inč po inč.Jessie se skupila u uzaludnom pokušaju da se učini manjom kad je zraka svjetiljke iznenada probila tamu i zaplesala na obali iznad linije vode. Kubanski stražar šarao je svjetiljkom lijevodesno približavajući joj se,

pažljivo ispitujući tlo. Sa strašnom sigurnošću, ona shvati da čovjek slijedi otiske stopala. Osjeti iznenadan bijes prema Pittu što ju je ostavio samu, s tragom koji vodi ravno do nje.Kubanac se približio na deset jarda i vidio bi gornje obrise njenog tijela da se okrenuo samo djelić više prema njoj. Zraka stane i smiri se, koncentrirana na Pittove tragove. Stražar se okrene desno i čučne, osvijetlivši rubove grmlja. Zatim, neobjašnjivo, okrene se ulijevo i osvijetli Jessie. Svjetlo je zaslijepi.Jednu sekundu Kubanac je bio zbunjen, a zatim njegova slobodna ruka podigne automatsku pušku koja mu je visjela preko ramena i uperi cijev u Jessie. Previše uplašena da bi progovorila, ona stisne oči kao da će to isključiti užas i udar metaka.Začuje slab udarac i stenjanje. Metci je nisu pogodili. Bila je tu samo čudna tišina, a zatim ona osjeti da je svjetlo nestalo. Ona otvori oči, gledajući u noge koje su stajale do članka u vodi, a zatim i nepomično tijelo kubanskog stražara ispruženo u pijesku.Pitt se nagne i blago je digne na noge. On joj zagladi mokru kosu prema natrag i reče Čini se da ne mogu okrenuti leda na sekundu a da ne upadneš u nevolju.Mislila sam da sam mrtva, reče ona, dok joj se puls polako smirivao.To si sigurno pomislila tucet puta otkako smo napustili Key West.Čovjeku treba neko vrijeme da se navikne na strah od smrti.Pitt uzme Kubančevu svjetiljku, te mu počne skidati odoru.Srećom je nizak, tvoje visine. Noge će ti vjerojatno plivati u njegovim čizmama, ali bolje prevelike nego premale.Je li mrtav?Samo mala udubina u lubanji od kamena. Osvijestit će se za nekoliko sati.Ona namršti nos uhvativši maskirnu odoru.Mislim da se nikada nije kupao.Operi je u moru, reče on žustro. I budi brza. Ovo nije vrijeme da glumiš bogatu kuju. Stražar na sljedećem mjestu pitat će se zašto se ovaj nije pojavio. A i njegova zamjena će stići brzo.Pet minuta kasnije, Jessie je stajala u vlažnoj odori stražara kubanske vojske. Pitt je bio u pravu, čizme ju joj bile prevelike dva broja. Ona podigne vlažnu kosu i stavi je ispod kape. Okrene se i pogleda Pitta kad se pojavio ispod drveća i grmlja noseći Kubančevu pušku i palminu granu.Što si učinio s njim?,upita ona. Spremio ga u grmlje. Pittov glas odavao je užurbanost. On usmjeri tanku zraku svjetla na četvrt milje niz obalu. Dolaze. Nema vremena za odbojku. Idemo.On je grubo gurne prema drveću i krene za njom, hodajući unatraške kako bi granom obrisao tragove. Nakon gotovo sedamdeset jarda, on pusti granu i oni požure kroz raslinje, udaljujući se od plaže što više prije zore.Prešli su pet milja kad se istočno nebo počelo osvjetljavati. Polje šećerne trske pojavilo se iza tame, i oni ga zaobidu, te stignu do dvosmjerne autoceste. Nije bilo farova automobila. Hodali su rame uz rame, skačući u grmlje kad god bi se približio auto ili kamion. Pitt primijeti da Jessieni koraci počinju slabiti a disanje postaje sve brže i teže. On stane, stavi maramicu preko svjetiljke i osvijetli joj lice. Nije morao biti liječnik da bi vidi da je ona potpuno iscrpljena. Stavi joj ruku oko struka i pomogne joj da dođu do strmih strana malog kanjona.Dodi do daha, vratit ću se.Pitt side niz strminu u suho korito potoka koji je prolazio uz niska brda između velikih stijena i malih stabala. Prolazio je ispod autoceste kroz betonsku cijev promjera tri stope i izlazio na ograđeni pašnjak s druge strane. On se vrati na cestu, tiho uzme Jessienu ruku i povede je do dna kanjona. On osvijetli unutrašnjost cijevi.Jedina prazna soba u gradu, reče on veselim glasom.

Nije to bio apartman, ali zakrivljeno dno cijevi sadržavalo je dva inča mekog pijeska, i bilo je sigurnije no što se Pitt mogao nadati. Stražari koji bi možda naišli na njihov trag i slijedili ga do autoceste pretpostavili bi da su ljudi koji su se iskrcali naišli na automobil koji ih je povezao.Nekako su uspjeli pronaći udobne položaje u tami. Pitt stavi pušku i svjetiljku kraj sebe i konačno se opusti.U redu, damo, reče on, dok su mu riječi odjekivale u cijevi.Mislim da je došlo vrijeme da mi kažeš što, dovraga, radimo ovdje.Ali, Jessie nije odgovorila. Neosjetljiva na svoju mokru odoru, bolne noge i zglobove, savila se u fetalni položaj i zaspala.

Poglavlje LXI

Mrtvi? Svi mrtvi?, ponovi bijesno šef Kremlja Antonov.Cijelo postrojenje uništeno i bez preživjelih, nitko nije preživio?Polevoj teško klimne. Kapetan podmornice koja je otkrila eksplozije i pukovnik koji je zapovijedao sigurnosnim snagama poslanim na obalu da istraže stvar izvijestili su da nisu pronašli preživjele. Pronašli su tijelo mojeg zamjenika, Lava Majskog, ali general Velikov još nije pronađen.Nedostaju li tajne šifre i dokumenti?Polevoj nije htio staviti glavu na panj i preuzeti odgovornost za tu katastrofu. Stajao je na korak od gubitka svojega ugodnog položaja, s perspektivom da postane zaboravljeni birokrat zadužen za radni logor.Sve tajne podatke uništilo je Velikovljevo osoblje prije no što su poginuli u borbi.Antonov prihvati tu laž. CIA, reče on, razmišljajući.Oni su iza te prljave provokacije.Mislim da ne možemo optužiti CIAu za ovo. Preliminarni dokazi ukazuju na kubansku operaciju.Nemoguće, otrese se Antonov. Naši prijatelji u Castrovoj vojsci upozorili bi nas unaprijed na svaki ambiciozni plan napada na otok. Osim toga, tako hrabra i maštovita operacija zahtijeva nešto jače od latinskog mozga.Možda, ali naši najbolji umovi ne vjeruju da je CIA bila upoznata s našim komunikacijskim centrom na Cayo Santa Mariji. Nismo otkrili niti najmanjeg znaka nadzora. CIA je dobra, ali njeni ljudi nisu bogovi. Nisu mogli isplanirati, uvježbati, i izvesti napad za nekoliko kratkih sati od trenutka kad je shuttle napustio svemirsku stanicu do časa kad je skrenuo s kursa.Izgubili smo i shuttle?Naše promatranje svemirskog centra Johnson otkrilo je da je sigurno sletio u Key Westu.S mjesečevim kolonistima, doda Antonov bezizražajno.Bili su u njemu, da.Nekoliko sekunda Antonov je sjedio, previše ljut da bi reagirao, stisnutih usana, očiju koje su zurile u ništa. Kako su to učinili?, zareži on konačno. Kako su spasili svoj dragocjeni shuttle u zadnjem trenutku?Luda sreća, reče Polevoj, oslanjajući se na komunističku dogmu prebacivanja krivnje na drugog. Njihove guzice je spasilo miješanje braće Castro.Antonovljev pogled iznenada se fokusira na Polevoja.Kao što me često podsjećate, druže Polevoj, braća Castro ne mogu otići niti na zahod bez da KGB ne sazna koliko su papira upotrijebili. Reci mi kako su se iznenada ušuljali u krevet predsjednika SADa bez da tvoji agenti budu toga svjesni.Polevoj se nehotice zakopao u rupu i sada se lukavo izvlačio mijenjajući kurs razgovora. Operacija Rum i kola je još u tijeku. Izgubili smo svemirski shuttle i bogat izvor znanstvenih podataka, ali to je prihvatljiv gubitak u usporedbi s cijelom Kubom koju ćemo dobiti.

Antonov razmotri Polevojeve riječi i proguta mamac.Imam sumnje. Bez Velikova, izgledi za uspjeh operacije smanjili su se za pedeset posto.General nije više bitan za Rum i kolu. Plan je devedeset posto izvršen. Brodovi će ući u luku Havane sutra navečer, a Castrov govor je predviđen za sljedeće jutro. General Velikov je izvrsno postavio temelje. Glasine o novoj zavjeri CIAe da ubije Castra već su raširene zapadnim svijetom, a mi smo pripremili dokaze koji ukazuju na američku uključenost. Ostalo je samo da pritisnemo gumb.Naši ljudi u Havani i Santiagu su spremni?Spremni su doći i formirati novu vladu čim atentat bude potvrđen.A sljedeći voda?Alicia Cordero.Antonovljeva usta se otvore.Žena, kažeš? Imenovat ćemo ženu da upravlja Kubom nakon Castrove smrti?Savršen izbor, reče Polevoj čvrsto. Ona je tajnica Centralnog komiteta i Državnog savjeta. I što je najvažnije, bliska je Fidelova suradnica, a ljudi je idoliziraju zbog uspjeha ekonomskog programa njene obitelji i govorničkih sposobnosti. Ima šarm i karizmu koja odgovara Fidelovoj. Njena lojalnost Sovjetskom Savezu je neupitna, i imat će potpunu podršku kubanske vojske.Koja radi za nas.Koja pripada nama, ispravi ga Polevoj.I tako, to je sređeno.Da, druže predsjedniče.A onda?, upita Antonov.Nikaragva, Peru, Čile, i da, Argentina, reče Polevoj, zagrijavajući se. Nema više krvavih revolucija, krvavih gerilskih pokreta. Infiltrirat ćemo se u njihove vlasti i urušiti ih iznutra, pazeći da ne izazovemo SAD. Kad se konačno probude, bit će prekasno. Južna i Srednja Amerika bit će čvrsti produžetci Sovjetskog Saveza.A ne partije?, upita Antonov optužujuće. Zaboravljaš li slavu komunističkog nasljeđa, Polevoj?Partija je osnova na kojoj se sve gradi. Ali, ne možemo nastaviti vezivati se za arhaičnu marksističku filozofiju za koju je trebalo sto godina da se pokaže neizvedivom. Dvadeset prvo stoljeće je udaljeno samo jednu dekadu. Dan hladnog realizma je sada. Citiram vas, druže predsjedniče, kad ste rekli Vidim novu eru socijalizma koji će pomesti omraženu pošast kapitalizma sa zemlje. Kuba je prvi korak u ispunjenju vašeg sna svjetskog društva kojim će dominirati Kremlj.A Fidel Castro je prepreka na našem putu.Da, reče Polevoj s opakim osmijehom. Ali samo još četrdeset osam sati.Predsjednički zrakoplov poletio je iz zrakoplovne baze Andrews i krenuo na jug iznad povijesnih brda Virgnije. Rano jutarnje nebo bilo je jasno i plavo, s nekoliko raštrkanih olujnih oblaka. Zrakoplovni pukovnik, koji je upravljao Boeingom pod tri predsjednika, izravna zrakoplov na 34.000 stopa i najavi vrijeme dolaska u Cape Canaveral preko interkoma.Doručak, gospodo?, upita predsjednik, pokazavši prema malom odjeljku za objede nedavno ugrađenom u zrakoplov. Njegova žena objesila je Tiffanvjevu svjetiljku iznad stola u art deco stilu, koja je stvarala neformalnu, opuštenu atmosferu. Naša kuhinja ima šampanjac ako netko želi proslaviti.Dobro bi mi došla šalica vruće crne kave, reče Martin Brogan. On sjedne i izvadi ovitak iz torbe prije no što će je staviti ispod stola.Dan Fawcett sjedne na stolac kraj njega, a Douglas Oates sjedne s druge strane, kraj predsjednika. Narednik zračnih snaga u bijelom kaputu posluži im sok guave, predsjednikov omiljeni, i kavu. Svi su naručili i opustili se, čekajući da predsjednik započne razgovor.

Pa, reče on smiješeći se, moramo proći mnogo toga prije no što stignemo u Cape i svima čestitamo. Zato, počnimo. Dane, reci nam o statusu Gettysburga i mjesečevih kolonista.Razgovarao sam cijelo jutro s dužnosnicima NASAe, reče Fawcett s uzbuđenjem u glasu.Kao što svi znamo, Dave Jurgens spustio je letjelicu kod Key Westa za dlaku. Izuzetan letački pothvat. Zračna baza je zatvorena za sav zračni promet. Vrata i ograde su pod jakom stražom. Predsjednik je naredio privremenu tajnost situacije dok ne objavi postojanje mjesečeve baze.Novinari sigurno vrište poput ranjenih lešinara, reče Oates, tražeći da saznaju zašto je shuttle stigao prerano i na krivo mjesto.To se podrazumijeva.Kada planirate objaviti vijest?, upita Brogan.Za dva dana, odgovori predsjednik. Treba nam vremena da razmotrimo sve implikacije i obavijestimo Steinmetza i njegove ljude prije no što ih bacimo u medije.Ako budemo još odugovlačili, reče Fawcett, netko u Bijeloj kući će progovoriti.Gdje su sada mjesečevi kolonisti?Na testiranju u bolnici Svemirskog centra Kennedy, odgovori Favvcett. Odletjeli u iz Key Westa s Jurgensovom posadom nedugo nakon slijetanja Gettysburga.Brogan pogleda Oatesa. Ima li vijesti iz Kremlja?Samo tišina.Bit će zanimljivo vidjeti kako će reagirati na smrt svojih ljudi.Antonov je stari medvjed, reče predsjednik. Odustat će od propagandnog rata zbog ubojstva njegovih astronauta ako pristanemo na tajne razgovore u kojima će zahtijevati nadoknadu u obliku znanstvenih podataka.Hoćete li mu ih dati?Predsjednik je moralno obvezan da pristane, reče Oates.Brogan ga zapanjeno pogleda, kao i Fawcett.To nije politička stvar, reče Brogan tihom glasom. Ništa nas ne obvezuje da odbacimo tajne vitalne za obranu nacije.Ovaj put smo mi negativci, a ne Rusi, protestirao je Oates.Nadomak smo ugovora SALTIV za zaustavljanje gradnje svih budućih nuklearnih postrojenja. Ako predsjednik ignorira Antonovljeve zahtjeve, sovjetski pregovarači će odšetati u svojem stilu tik prije potpisivanja ugovora.Možda ste u pravu, reče Fawcett. Ali svi povezani s kolonijom Jersev nisu se dva desetljeća borili da bi sve dali Kremlju.Predsjednik je bez prekida pratio razgovor. Tada podigne ruku. Gospodo, nisam mislio rasprodati dućan. Ali, postoji golema količina informacija koje možemo podijeliti s Rusima i s ostatkom svijeta u interesu čovječanstva. Medicinska otkrića, te geološki i astronomski podatci moraju biti dostupni svima. Međutim, možete biti mirni. Neću ugroziti naše obrambene programe. To područje ostaje u našim rukama. Jesam li bio jasan?U odjeljku za objede nastane tišina kad je poslužitelj donio tri pladnja s jajima, šunkom i kolačima. On ponovno napuni šalice s kavom. Čim se vratio u kuhinju, predsjednik duboko uzdahne i pogleda stol ispred Brogana.Ti ne jedeš, Martine?Obično preskačem doručak. Ručak je moj glavni obrok.Ne znaš što propuštaš. Ti kolači su laki poput pera.Ne, hvala. Zadovoljit ču se kavom.Dok mi jedemo, možeš nas obavijestiti o operaciji na Cayo Santa Mariji.Brogan otpije iz svoje šalice, otvori dosje i sažme njegov sadržaj u nekoliko kratkih izjava.Specijalni borbeni tim pod zapovjedništvom pukovnika Ramona Kleista, voden

Kapetanom Angelom Quintanom iskrcao se na otok u 02.00 sati ovoga jutra. Do 04.30 sovjetsko postrojenje za prisluškivanje i ometanje radioporuka, uključujući i antenu, uništeno je, a sve osoblje pogubljeno. Planiranje vremena je bilo izvrsno, jer je zadnja radioporuka obavijestila Gettysburg samo nekoliko minuta prije no što bi sletio na kubanski teritorij.Tko je izdao upozorenje?, prekine ga Fawcett.Brogan pogleda preko stola i nasmiješi se.Rekao je da se zove Dirk Pitt.Bože, taj je čovjek svuda, izjavi predsjednik.Jessie LeBaron i dvojica Sandeckerovih ljudi iz NAMPa su spašeni, nastavi Brogan. Raymond LeBaron je ubijen.Je li to potvrđeno?Da, gospodine, potvrđeno je.Velika šteta. Zaslužio je priznanje zbog svojih doprinosa koloniji Jersey.Ipak, misija je bila vrlo uspješna, reče Brogan tiho.Kapetan Quintana uzeo je gomilu obavještajnog materijala, uključujući i najnovije sovjetske šifre. Materijal je stigao tek prije sat vremena. Analitičari u Langlevu sada ga proučavaju.Treba ti čestitati, reče predsjednik. Tvoji ljudi izveli su nevjerojatan podvig.Nemojte tako žuriti s pohvalama, gosp. predsjedniče, poslušajte cijelu priču.U redu, Martine, da čujemo.Dirk Pitt i Jessie LeBaron...Brogan zastane i slegne ramenima.Nisu se vratili na brod s Kapetanom Quintanom i njegovim ljudima.Jesu li ubijeni na otoku s LeBaronom?Ne, gospodine. Krenuli su s ostalima, ali su se odvojili i otišli za Kubu.Kuba, ponovi predsjednik tihim glasom. On pogleda Oatesa i Fawcetta, koji mu uzvrate pogled. Blagi Bože, Jessie još uvijek pokušava odnijeti naš odgovor na predloženi pakt SADa i Kube.Je li moguće da nekako kontaktira Castra?, upita Fawcett.Brogan sumnjičavo zavrti glavom. Otok je pun sigurnosnih snaga, policije i vojske koji čuvaju svaku milju putova. Bit će uhićeni za sat vremena, ako prođu kraj patrola na obali.Možda se Pittu posreći, promrmlja Fawcett s nadom.Ne, reče predsjednik teško, pun brige.Čovjek je već iskoristio svu svoju sreću.U malom uredu u štabu CIAe u Langlevu, Bob Thornburg, glavni analitičar, sjedio je nogu prekriženih na stolu i čitao gomilu materijala koje je dobio iz San Salvadora. On otpuhne veo plavičastog dima iz lule i počne prevoditi ruski tekst.Brzo je prešao tri ovitka i uzeo četvrti. Naslov ga je zaintrigirao. Fraziranje je bilo neobično američko. Bila je to tajna akcija nazvana prema miješanom piću. On brzo pregleda tekst do kraja i zapanjeno zastane na trenutak. Zatim stavi lulu u pepeljaru, skine noge sa stola i pažljivije pročita sadržaj ovitka, praveći bilješke u žutom notesu.Gotovo dva sata kasnije, Thornburg podigne slušalicu i nazove interni broj. Odgovori mu žena, i on zatraži zamjenika direktora.Eileen, ovdje Bob Thornburg. Je li Henry ovdje?Na drugoj je liniji.Neka me odmah nazove, hitno je.Reći ću mu.Thornburg skupi svoje bilješke i ponovno prostudira ovitak, kad ga telefon prekine.On uzdahne i podigne slušalicu.Bobe, ovdje Henry. Što imaš?

Možemo li se odmah naći? Upravo sam pročitao dio podataka iz operacije u Cayo Santa Mariji. Nešto od vrijednosti? Recimo da je hit. Možeš li mi dati neku naznaku? Tiče se Fidela Castra. Kakvo sranje smišlja sada? Umrijet će prekosutra.

Poglavlje LXII

Čim se Pitt probudio, pogledao je na svoj sat. Bilo je 12 sati i 18 minuta. Bio je osvježen, dobro raspoložen, čak optimističan.Kad je malo bolje razmislio, Pittu je situacija bila zanimljiva. Budućnost mu baš i nije bila svijetla. Nije imao kubanskog novca niti iskaznica. Bio je u komunističkoj zemlji bez i jednog poznanika ili opravdanja što se nalazi tamo. I nosio je pogrešnu odoru. Bit će sretan ako preživi dan bez da ga strijeljaju kao špijuna.On ispruži ruku i blago protrese Jessie. Zatim iziđe iz kanala, oprezno pregleda područje, i počne se rastezati kako bi omekšao ukočene mišiće.Jessie otvori oči i polako se probudi iz dubokog sna, polako postajući svjesna svijeta. Ispruživši tijelo i ruke poput mačke, ona tiho jaukne od boli, ali to je aktiviralo njen um.U početku je razmišljala o glupim stvarima koga pozvati na sljedeću zabavu, kako isplanirati jelovnik s kuharom, podsjetiti vrtlara da podreže živice a zatim sjećanje na muža počne prolaziti ispred njenoga unutarnjeg oka. Pitala se kako žena može živjeti i raditi sa čovjekom dvadeset godina i još uvijek ne poznavati njegova unutarnja raspoloženja. Ipak, više je od ostalih gledala Ravmonda LeBarona kao ljudsko biće niti bolje niti lošije od ostalih ljudi, s umom koji može zračiti suosjećanjem, zlobom, briljantnošću ili nemilosrdnošću,ovisno o trenutku. Ona čvrsto zatvori oči kako bi isključila misao o njegovoj smrti. Misli o nekom ili nečem drugom, reče si ona. Misli o tome kako preživjeti sljedećih nekoliko dana. Misli o... Dirku Pittu.Tko je on, pitala se. Kakav čovjek? Pogleda ga kroz kanal dok se savijao i istezao, i prvi put otkako su se sreli osjeti seksualnu privlačnost prema njemu. To je smiješno, mislila je, bila je starija od njega barem petnaest godina. A, osim toga, nije pokazao nikakav interes za nju kao ženu, niti jednom nije ništa insinuirao niti započeo flert. Ona zaključi da je Pitt enigma, tip čovjeka koji zanima žene, izaziva u njima žudnju, ali ne može ga se posjedovati niti dobiti ženskim manipulacijama.Jessie se vrati u stvarnost kad se Pitt nagne u kanal i nasmiješi.Kako se osjećaš?Ona nervozno skrene pogled.Prebijeno, ali spremno za ovaj dan.Žao mi je što doručak nije gotov, reče on šupljim glasom od jeke u kanalu. Posluga nedostaje u ovom apartmanu.Prodala bih dušu za šalicu kave.Prema znakovima na cesti, nalazimo se deset kilometara od sljedećeg grada.Koliko je sati?Dvadeset minuta do jedan.Dan je napola gotov, reče ona, ustavši na šake i koljena, te počne puziti prema svjetlu. Moramo krenuti.Ostani gdje si.Zašto?On ne odgovori, već se vrati i sjedne kraj nje. Blago joj uzme lice u svoje ruke i poljubi je u usta.Jessiene oči se rašire, a zatim mu ona gladno uzvrati poljubac. Nakon dugog trenutka, on se povuče. Ona je čekala, ali on ne učini više ništa, samo sjedne i pogleda je u oči.Želim te, reče ona.

Da.Sada.On je privuče k sebi i opet poljubi. Zatim se odmakne.Sve po redu.Ona ga povrijeđeno pogleda. Što po redu?Na primjer, zašto si me dovela na Kubu?Imaš čudan osjećaj za tajming.Isto tako, obično ne izvodim predigru u kanalu.Što želiš znati?Sve.A ako ti ne kažem?On se nasmije. Rukovat ćemo se i razići.Nekoliko sekunda ona je ležala naslonjena na kanal, pitajući se koliko daleko bi stigla bez njega. Vjerojatno ne dalje od prvoga grada, sumnjičavog policajca ili stražara. Pitt je bio nevjerojatno snalažljiv čovjek. Dokazao je to već nekoliko puta. Nije mogla izbjeći činjenicu da ga treba više no što on treba nju.Pokušala je pronaći prave riječi objašnjenje koje bi imalo smisla. Onda konačno odustane i reče Predsjednik me poslao da se sastanem s Fidelom Castrom.Njegove duboke zelene oči ispitivale su je s radoznalošću.To je dobar početak. Volio bih čuti ostatak.Jessie duboko udahne i nastavi.Ispričala mu je o Castrovoj ponudi sklapanja saveza i njegovom neobičnom načinu slanja poruke pokraj ruske obavještajne službe.Ispričala mu je o tajnom sastanku s predsjednikom nakon neočekivanog povratka Prosperteera i njegovom zahtjevu da prenese njegov odgovor vrativši se u cepelinu, što će Castro prepoznati.Priznala je kako je prevarila Pitta, Giordina i Gunna, te ga zamolila da joj oprosti što je plan krenuo krivim putem zbog napada kubanskog helikoptera.Konačno, opisala je kako je general Velikov sumnjao da je njihova prava misija stići do Castra i zbog toga ih je prepustio Fossu Glyju i njegovim mučiteljskim metodama.Pitt je bez komentara saslušao cijelu priču.Njegov odgovor bio je ono čega se bojala. Bojala se što će učiniti ili reći sada kad je otkrio kako je iskorišten, zaveden, pretučen i zamalo ubijen u nekoliko prilika radi misije o kojoj nije ništa znao. Osjećala je da ima svako pravo zadaviti je.Sada je još samo mogla reći da joj je žao.Pitt je nije zadavio. On ispruži ruku. Ona je uhvati i on je privuče k sebi. Znači, prevarila si me na sve moguće načine, reče on.Bože, te zelene oči, pomisli ona. Željela je zaroniti u njih.Ne mogu te kriviti što se ljutiš na mene.On je tiho zagrli.Pa?Pa, što?Nećeš li nešto reći?, upita ona plašljivo. Nisi li ljut?On joj otkopča gumbe odore i lagano joj dodirne grudi.Srećom za tebe, nisam zlopamtilo.Zatim su, puni strasti, vodili ljubav dok su iznad njih prolazili automobili.Jessie se osjećala nevjerojatno mirno. Topao osjećaj ostao je s njom zadnjih sat vremena dok su otvoreno hodali uz cestu. Širio se poput anestetika, umrtvljujući joj strahove i izoštravajući samouvjerenost. Pitt je prihvatio njenu priču i složio se pomoći joj da dođe do Castra. I sada je hodala kraj njega, dok ju je vodio kroz kubanski krajolik kao da ga posjeduje, osjećajući se sigurno i toplo nakon njihove intimnosti.

Pitt je ukrao nekoliko manga, ananas i dvije poluzrele rajčice. Jeli su hodajući. Nekoliko vozila, uglavnom kamiona punih šećerne trske i voća, prošlo je kraj njih. Svako malo, prošao bi i vojni kamion s vojnicima. Jessie bi se napela i pogledala dolje u svoje čizme, dok bi Pitt podigao pušku i viknuo Saludos, amigoshSrećom, ne čuju te dobro, reče ona.Zašto?, upita on glumeći uvrijeđenost.Tvoj španjolski je užasan.Uvijek sam prolazio na psećim utrkama u Tijuani.Ovdje nećeš proći. Bolje da ja govorim.Misliš da je tvoj španjolski bolji od mojeg?Govorim ga kao da sam tu rođena. Također mogu odlično razgovarati na ruskom, francuskom i njemačkom.Stalno me zapanjuju tvoji talenti, reče Pitt iskreno.Je li Velikov znao da govoriš ruski?Da je znao, svi bismo bili mrtvi.Pitt zausti da nešto kaže, kad iznenada pokaže prema naprijed. Obišli su jedan zavoj, i on pokaže auto parkiran kraj ceste. Poklopac motora bio je podignut i netko se nagnuo nad njega, gornjeg dijela tijela izgubljenog u unutrašnjosti.Jessie je oklijevala, ali Pitt je uzme za ruku i povuče. Ti to sredi, reče on tiho. Nemoj se bojati. Oboje smo u vojnim odorama, a moja pripada elitnim snagama.Što da kažem?Glumi. Možda dobijemo prijevoz.Prije no što je mogla protestirati, vozač začuje njihove korake na šljunku i okrene se. Bio je nizak čovjek u pedesetim godinama guste crne kose i tamne kože. Nosio je samo kratke hlače i sandale, bez košulje. Vojne odore bile su tako normalne na Kubi da ih nije niti primijetio. On se široko nasmiješi. Hola.Imaš problema s motorom?, upita Jessie na španjolskom.Treći put ovoga mjeseca. On bespomoćno slegne.Jednostavno je stao.Znaš li u čemu je problem?On podigne kratku žicu koja je istrunula na tri mjesta, spojena samo izolacijom. Vodi od indukcijskog navoja do razvodnika.Trebao bi je zamijeniti.On je sumnjičavo pogleda. Dijelove za ovako stare aute je gotovo nemoguće pronaći. To sigurno znaš.Jessie shvati svoju grešku i brzo se nasmiješi, igrajući na latinski mačizam. Ja sam samo žena. Što ja znam o mehanici?Ah, reče on nasmiješivši se, ali vrlo lijepa žena.Pitt nije obraćao pozornost na razgovor. Hodao je oko auta, ispitujući njegove linije. Nagne se nad prednji dio i prouči motor. Zatim se ispravi i odstupi.Chevy iz pedeset sedme, reče on diveći se na engleskom.Prokleto dobar automobil. Pitaj ga ima li nož i neku vrpcu.Jessiena usta otvore se u šoku.Vozač ga nesigurno pogleda, ne znajući što da učini. Zatim upita na lošem engleskom. Ti ne govori španjolski?Što je tebi?, vikne Pitt. Nikada prije nisi vidio Irca?Zašto bi Irac nosio kubansku odoru?Kapetan Paddy OHara, Irska Republikanska Armija, na zadatku kao savjetnik vaše vojske.Lice Kubanca osvijetli se poput svjetiljke, i Pitt vidje daje čovjek stvarno impresioniran.Herberto Figueroa, reče on, pruživši ruku. Učio engleski prije mnogo godina kad Amerikanci bili ovdje.

Pitt prihvati ruku i klimne prema Jessie. Kaplar Maria Lopez, moja pomoćnica i vodič. Također prevodi moj loš španjolski.Figueroa spusti pogled i primijeti Jessien vjenčani prsten.Senora Lopez. On nagne glavu prema Pittu. Ona razumije engleski?, reče, što je zvučalo kao Ona razumjes engleizo?Malo, odgovori Pitt. A sada, ako mi daš nož i malo vrpce, mislim da ti mogu popraviti auto.Da, da, reče Figueroa. On izvadi džepni nožić iz odjeljka za rukavice i pronađe mali navoj ljepljive vrpce u kutiji s alatom.Pitt posegne dolje u motor, izreže nekoliko komada žice koja je povezivala svjećice i krajeve opet spoji. Zatim učini isto i s izrezanim komadima dok nije imao žicu koja se protezala od navoja do razvodnika.U redu, pokušaj.Figueroa okrene ključ i veliki V8 zakašlje jednom, dva puta, te počne presti.Magnificol, vikne Figueroa sretno. Mogu li vas povesti?Kamo ideš?U Havanu. Tamo živim. Muž moje sestre umro je u Nuevitasu. Otišao sam joj pomoći oko sprovoda. Sada putujem kući.Pitt klimne Jessie. Ovo je bio njihov sretan dan.On pokuša zamisliti oblik Kube, i točno izračuna da je Havana gotovo dvije stotine milja sjeveroistočno u ravnoj liniji, a cestom možda i tristo milja.On privuče prednje sjedalo dok je Jessie ulazila na stražnje.Zahvalni smo ti, Herberto. Moj vojni automobil je ispustio ulje i motor je zaribao na oko dvije milje odovud. Putovali smo u kamp za obuku istočno od Havane. Ako nas možeš odbaciti do Ministarstva obrane, pobrinut ću se da ti plate.Jessiena usta se otvore i ona pogleda Pitta s klasičnim izrazom negodovanja.Vaša loša sreća je moja dobra, reče Figueroa, sretan što će zaraditi nekoliko dodatnih pezosa.Figueroa pokrene auto i brzo prijeđe na asfalt, mijenjajući brzine dok Chevy nije jurio dobrih sedamdeset milja na sat. Motor je zvučao ispravno, ali karoserija se tresla na tucet mjesta, a ispušni dim izlazio je kroz truli pod.Pitt je gledao Jessineno lice u retrovizoru. Bilo joj je neudobno, nalazila se izvan svojeg elementa. Njoj bi se više sviđala limuzina. Pitt je uživao. Na trenutak, njegova ljubav prema starim autima nadjačala je misli o opasnosti.Koliko je prošao?, upita on.Oko sedamsto tisuća, odgovori Figueroa.Još je u dobroj snazi.Kad bi Jenkiji prekinuli svoj trgovački embargo, mogao bih kupiti nove dijelove i popraviti ga. Ali, ne može trajati zauvijek.Imaš li problema na zaustavnim točkama?Uvijek mi samo mahnu.Sigurno si utjecajan. Što radiš u Havani?Figueroa se nasmije. Ja sam taksist.Pitt nije pokušavao potisnuti osmijeh. Ovo je bilo bolje nego se nadao. On se nasloni i opusti, uživajući u krajoliku poput turista. Pokušao je razmišljati o LeBaronovoj tajanstvenoj uputi za pronalaženje blaga La Dorade, ali nije mogao jasno razmišljati zbog grižnje savjesti.Znao je da će u jednom trenutku, negdje na cesti, morati uzeti Figueroin novac i ukrasti mu auto. Nadao se samo da neće morati ubiti maloga prijateljskog čovjeka.

Poglavlje LXIII

Predsjednik se vratio u Bijelu kuću iz Svemirskog centra Kennedv kasno navečer i otišao ravno u Ovalni ured. Nakon tajnog sastanka sa Steinmetzom i

mjesečevim kolonistima na kojem je čuo izvješće o njihovim istraživanjima, osjećao se ushićeno. Zaboravio je san ulazeći u ured, želeći isplanirati novi niz svemirskih ciljeva.On sjedne iza velikog stola i otvori donju ladicu. Izvadi kutiju od orahovine i iz nje veliku cigaru. Odmota celofan, pogleda na trenutak tamnosmedi, usko omotani lisnati ovoj i udahne aromu. Bila je to Montecristo, najbolja kubanska cigara, zabranjena u Americi zbog embarga.Predsjednik se pouzdao u svojega starog prijatelja iz škole da mu prokrijumčari kutiju svaka dva mjeseca iz Kanade. Čak niti njegova žena i najbliži pomoćnici nisu znali za tu zalihu. On odreže jedan kraj i uzbuđeno upali drugi, pitajući se kao i uvijek kakva bi strka nastala u javnosti kad bi se saznalo za njegov tajni užitak.Noćas ga nije bilo briga za to. Bio je sretan. Ekonomija je funkcionirala, Kongres je konačno pristao na rezanje proračuna i zakon o izjednačenom porezu.Međunarodna scena bila je u razdoblju hlađenja, makar privremenom, a ankete o njegovoj popularnosti pokazivale su poboljšanje za pet posto. A sada će napraviti politički profit na predviđanjima svojih prethodnika, baš kao što je Nixon učinio nakon uspjeha programa Apollo. Zapanjujući uspjeh mjesečeve kolonije bit će nešto po čemu će pamtiti njegovu administraciju.Njegov sljedeći cilj bio je poboljšati sliku latinoameričkih odnosa. Castro je odškrinuo vrata ponudom ugovora. Sada, ako stavi nogu u prag prije no što se vrata ponovno zatvore, morao bi dobiti priliku da neutralizira marksistički utjecaj u Amerikama.Ovog trenutka, izgledi za to nisu bili veliki. Pitt i Jessie LeBaron vjerojatno su već bili uhvaćeni ili strijeljani. Ako i nisu, pitanje je sati kad će se to dogoditi. Jedini smjer akcije bio je poslati na Kubu nekoga drugog kako bi kontaktirao Castra.Njegov interkom zazuji. Žao mi je što vas prekidam, gosp. predsjedniče, reče operator Bijele kuće, ali gosp. Brogan vas zove i kaže da mora hitno razgovarati s vama.U redu je. Spojite me s njim.Začuje se lagani klik, i Martin Brogan reče Jesam li vas uhvatio u krevetu?Ne, još sam budan. Što to ne može čekati do jutra?Još sam u Andrewsu. Moj zamjenik me čeka s prevedenim dokumentom uzetim s Cayo Santa Marije. Sadrži prilično vruć materijal.Možeš li me uputiti u to?Rusi će prekosutra izvršiti atentat na Castra. Operacija ima kodno ime Rum i kola. Opisuje kompletno preuzimanje kubanske vlade od sovjetskih agenata.Predsjednik je gledao plavi dim svoje cigare kako se izvija prema stropu. Napravit će svoj potez prije no što smo mislili, reče on zamišljeno. Kako namjeravaju eliminirati Castra?Ludi dio plana, reče Brogan. Ogranak KGBa GRU namjerava raznijeti i grad zajedno s njim.Havanu?Prilično velik komad.Isuse Kriste, govoriš o nuklearnoj bombi!Moram iskreno priznati da u dokumentu nisu navedena točna sredstva, ali potpuno je jasno da je nekakav eksplozivni uređaj, koji može raznijeti četiri četvorne milje, prokrijumčaren brodom u luku.Depresija se spusti na predsjednika i pokvari mu dobro raspoloženje. Vidi li se u tom dokumentu ime broda?Spominju se tri broda, ali niti jedan po imenu.A kada bi se trebala dogoditi eksplozija?Tijekom proslave Dana obrazovanja. Rusi računaju na to da će se Castro nepredviđeno pojaviti i održati svoju uobičajenu dvosatnu tiradu.Ne mogu vjerovati da Antonov sudjeluje u takvom užasu. Zašto ne pošalje

lokalni tim ubojica na Castra? Što će postići ubojstvom stotina tisuća nevinih ljudi?Castro je kultni lik Kubanaca, objasni Brogan. Za nas možda komunist iz stripa, ali za njih bog kojeg štuju. Obično ubojstvo bi pokrenulo veliki val nezadovoljstva protiv strane koju podupiru Rusi, a koja bi ga zamijenila. Ali velika katastrofa to bi novim vodama dalo točku oko koje bi mogli okupiti ljude i pokrenuti ih da podupru novu vladu, naročito kad bi se pokazalo da je počinitelj SAD, prije svega CIA.Još uvijek ne mogu shvatiti tako čudovištan plan.Uvjeravam vas, gosp. predsjedniče, sve piše crno na bijelo. Brogan zastane kako bi pogledao stranicu dokumenta. Čudno, detalji eksplozije su nejasni, ali vrlo je specifično opisana propagandna kampanja kojom bi okrivili nas. Čak postoji i popis sovjetskih plaćenika i položaja na koje trebaju otići nakon što preuzmu kontrolu. Možda će vam biti zanimljivo kako bi nova predsjednica trebala biti Alicia Cordero.Neka nam Bog pomogne. Ona je dvostruko veći fanatik od njega.U svakom slučaju, Sovjeti pobjeđuju, a mi gubimo.Predsjednik odloži cigaru u pepeljaru i sklopi oči. Problemi nikad ne prestaju, razmišljao je. Jedan drugoga stvaraju. Trijumf službe ne traje jako dugo. Pritisak i frustracije nikada ne prolaze.Može li naša mornarica zaustaviti te brodove?, upita on.Prema planu, dva su već pristala u Havani, odgovori Brogan.Treći bi trebao uploviti u luku svakog trenutka. Imao sam istu ideju, ali uranili smo za inč i zakasnili za milju.Moramo saznati imena tih brodova.Moji ljudi već provjeravaju sve brodove koji su stigli u havansku luku. Trebali bi ih identificirati za sat vremena.A Castro se baš sada morao sakriti, reče predsjednik u očaju.Pronašli smo ga.Gdje?U njegovom odmaralištu na ladanju. Presjekao je svaki kontakt s vanjskim svijetom. Čak ni njegovi najbliži savjetnici ni velike face Sovjeta ne mogu doći do njega.Imamo li u timu nekoga tko bi se mogao naći s njim u četiri oka?Brogan progunda Nemamo.Mora postojati netko koga možemo poslati.Da je Castro u komunikativnom raspoloženju, barem deset ljudi s našeg platnog popisa moglo bi proći kroz njegova ulazna vrata. Ali ne ovako kako sada stvari stoje.Predsjednik se poigravao s cigarom, tražeći nadahnuće.Postoje li u Havani Kubanci koji rade na dokovima i imaju pomorskog iskustva, a kojima vjeruješ?Morao bih provjeriti.Otprilike.Ovako, iz glave, rekao bih, možda petnaest ili dvadeset.U redu, reče predsjednik. Okupi ih. Neka se nekako popnu na te brodove i neka otkriju koji od njih nosi bombu.Netko tko se razumije u to morat će je deaktivirati.Taj most prijeći ćemo kada saznamo gdje je skrivena.Jedan i pol dan nije mnogo vremena, reče Brogan tmurno.Bolje da se usredotočimo na rješavanje kaosa koji će nastati poslije.Pokreni priču. Informiraj me svaka dva sata. Zaposli sve ljude koje imamo u kubanskom odjelu na tome.A upozoravanje Castra?Moj posao. Ja ću to riješiti.Sretno, gosp. predsjedniče.

I tebi, Martine.Predsjednik spusti slušalicu. Cigara mu se ugasila. On je opet upali, pa podigne telefon i pozove Iru Hagena.

Poglavlje LXIV

Stražar je bio mlad, ne stariji od 16 godina, gorljivo posvećen Fidelu Castru i revolucionarnoj budnosti. Zračio je osjećajem vlastite važnosti i službenom arogancijom dok je prilazio prozoru automobila, s puškom prebačenom preko jednog ramena, zahtijevajući da vidi identifikacijske isprave.To se moralo dogoditi, promrmlja Pitt ispod glasa. Stražari na prve tri točke projvere samo su lijeno mahnuli Figueroi kad je pokazao svoju dozvolu vozača taksija. To su bili campesinos koji su izabrali rutinu vojne karijere umjesto ispraznog života radom na poljima ili u tvornicama. A poput oficira u svim vojskama svijeta, smatrali su stražarsku dužnost dosadnom, i gubili svaki oprez osim kad bi im nadređeni dolazili u inspekciju. Figueroa preda mladiću svoju dozvolu.Ovo vrijedi samo za grad Havanu. Što radite izvan grada?Umro mi je svekar, reče Figueroa strpljivo.Išao sam mu na sprovod.Stražar se sagne i pogleda kroz otvoreni prozor vozača.Tko su ovi?Jesi li slijep?, odbrusi Figueroa. Oni su vojnici kao i ti.Imamo naredbe da pazimo na čovjeka koji nosi ukradenu odoru milicije. Sumnja se da je to imperijalistički špijun koji se iskrcao na plaži na stotinu milja istočno odovud.Budući da ona nosi odoru milicije, reče Figueroa pokazujući prema Jessie na stražnjem sjedalu, misliš da Jenki imperijalisti šalju žene da nas osvoje?Želim vidjeti njihove identifikacijske papire, ustrajao je stražar.Jessie spusti prozor i proviri van. Ovo je Kapetan OHara iz Irske Republikanske Armije, na zadatku kao savjetnik. Ja sam kaplar Lopez, njegova pomoćnica. Dosta ove gluposti. Propusti nas.Stražar je promatrao Pitta.Ako je on Kapetan, zašto nema istaknut čin?Prvi put i Figueroa shvati da na Pittovoj odori nema oznaka. On se zagleda u Pitta, a lice mu se sumnjičavo smrkne.Pitt je sjedio ne sudjelujući u razgovoru. Zatim se polako okrene, zagleda u stražareve oči i prijateljski mu se nasmiješi. Kad je progovorio, glas mu je bio tih, ali nosio je u sebi potpuni autoritet.Uzmite ime i čin ovog čovjeka. Želim ga pohvaliti zbog njegove revnosti u izvršavanju dužnosti. General Raul Castro često je govorio da Kubi trebaju ljudi njegova kalibra.Jessie prevede, gledajući s olakšanjem kako se stražar uspravio i nasmiješio. Zatim se Pittov ton ohladi, a isto tako i njegov pogled.A sada mu reci da se makne, ili ću urediti da ga pošalju u Afganistan kao dobrovoljca.Činilo se da se mladi stražar vidljivo smanjuje dok je Jessie ponavljala Pittove riječi na španjolskom. Stajao je izgubljeno, ne znajući što da učini, kada iza starog taksija stane dugi, crni automobil. Pitt ga prepozna kao Zil, luksuznu limuzinu sa sedam sjedala izgrađenu u Rusiji za visoke vladine i vojne dužnosnike.Vozač Žila nestrpljivo zatrubi, i činilo se da se stražar ukočio od neodlučnosti. On se okrene i molećivo pogleda drugog stražara, ali njegov partner bio je zaokupljen prometom iz suprotnog smjera. Vozač limuzine opet zatrubi i vikne kroz prozor.Pomaknite taj auto u stranu i pustite nas da prođemo!

Tada se Figueroa pokrene i počne vikati na Ruse.Glupi Rusu, zašuti i okupaj se! Mogu te namirisati čak do ovdje!Sovjetski vozač otvori vrata, iskoči iz auta i gurne stražara u stranu. Bio je građen poput cunja za kuglanje, s krupnim, mesnatim tijelom i malom glavom. Njegov čin pokazivao je da je narednik.On se zagleda u Figuerou očima koje su gorjele od zlobe.Idiote, zareži on. Pokreni tu olupinu.Figueroa mahne šakom u lice Rusu.Ići ću kad mi to kaže moj zemljak.Molim vas, molim vas, preklinjala je Jessie drmajući Figueroino rame. Ne želimo nikakve probleme.Diskrecija nije kubanska vrlina, promrmlja Pitt.U rukama je držao automatsku pušku čija je cijev bila uperena u Rusa. On otvori vrata.Jessie se okrene i oprezno proviri kroz stražnji prozor limuzine, u pravom trenutku da ugleda sovjetskog oficira, u pratnji dva naoružana tjelesna čuvara, kako izlazi sa stražnjeg sjedala i zabavlja se promatrajući svađu koja se odvijala kod taksija. Jessiena usta se otvore i ona se zagrcne.General Velikov, koji je djelovao iscrpljeno, odjeven u posuđenu odoru koja mu nije pristajala, približi se sa stražnje strane Chevroleta kad je Pitt izišao sa svojeg mjesta i zaobišao prednji dio vozila, prije no što ga je ona mogla upozoriti.Pažnja Velikova bila je usredotočena na njegovog vozača i Figuerou, i nije pogledao čovjeka koji je izgledao kao još jedan kubanski oficir kad se pojavio s druge strane auta. Svađa se zahuktavala kad im se približio.U čemu je problem?, upita on na odličnom španjolskom.Odgovor nije dobio od svojeg vozača, već od totalno neočekivanog izvora.Ništa što ne bismo mogli riješiti kao gospoda, reče Pitt kiselo na engleskom. Velikov se na jedan dugi trenutak zagleda u Pitta, a osmijeh mu zamre na usnama i lice postane bezizražajno kao i uvijek. Jedini znak prepoznavanja bila je iznenadna tvrdoća hladnih očiju.Mi preživljavamo, zar ne, gosp. Pitte?, odgovori on.Sreća. Rekao bih da imamo sreće, odgovori Pitt smirenim glasom.Čestitam vam na bijegu s otoka. Kako ste to izveli?Improvizirani čamac. A vi?Helikopter skriven u blizini postrojenja. Na sreću, vaši prijatelji nisu ga pronašli.Previd.Velikov baci pogled krajičkom oka, pa s ljutnjom uoči opušteni stav njegovih tjelesnih čuvara. Zašto ste došli na Kubu?Pittova šaka čvrsto uhvati pušku, tako da je cijev bila uperena u nebo iznad glave Velikova, a prst na otponcu. Zašto pitate kad ste utvrdili da lažem iz navike?Znam da lažete samo kada to ima neku svrhu. Niste došli na Kubu da pijete rum i izležavate se na suncu.Što sada, generale?Pogledajte oko sebe, gosp. Pitt. Niste u položaju moći. Kubanci ne vole špijune. Bilo bi vam mudro kad biste odložili pušku i predali se pod moju zaštitu.Ne, hvala. Bio sam pod vašom zaštitom. Zvao se Foss Gly. Sjećate ga se. Uživao je udarajući šakama u ljudsko meso. Drago mi je što vam mogu reći da se više ne bavi nanošenjem boli. Jedna od njegovih žrtava upucala ga je tamo gdje najviše boli.Moji ljudi mogu vas ubiti na mjestu.Očito je da ne razumiju engleski i da nemaju pojma o čemu razgovaramo. Ne pokušavajte ih uzbuniti. Ovo je meksička pat pozicija. Ako pokušate kopati

nos, zatjerat ću vam metak u drugu nosnicu.Pitt se osvrne oko sebe. I kubanski stražar i sovjetski vozač tupo su slušali razgovor na engleskom. Jessie se spustila na stražnjem sjedalu Chevyja, tako da joj se vidio samo vrh kape. Velikovljevi čuvari stajali su opušteno, gledajući krajolik, a automatski pištolji bili su im zakopčani u koricama.Udite u automobil, generale. Vozit ćete se s nama.Velikov se hladno zagleda u Pitta. A ako odbijem?Pitt mu odlučno uzvrati pogled. Vi umirete prvi. Zatim vaši čuvari. Nakon njih, kubanski stražari. Spreman sam za ubijanje. Oni nisu. A sada, molim vas...Sovjetski tjelesni čuvari ukočili su se i šokirano gledali kako Velikov tiho prati Pittovu gestu i ulazi na suvozačevo mjesto. On se nakratko okrene i znatiželjno pogleda Jessie.Gdo LeBaron?Da, generale?Vi ste s ovim luđakom?Da.Ali, zašto?Figueroa otvori usta kako bi ih prekinuo, ali Pitt grubo odgurne sovjetskog vozača u stranu, čvrsto uhvati ruku ljubaznog Kubanca i izvuče ga iz auta.Ti ovdje izlaziš, amigo. Reci vlastima da smo te oteli i uzeli tvoj taksi. Zatim kroz otvoreni prozor doda svoju pušku Jessie, pa sjedne za volan. Ako se general samo tržne, upucaj ga u glavu.Jessie klimne i položi cijev puške na dno Velikovljeve lubanje.Pitt prebaci u prvu brzinu i polako ubrza kao da je na nedjeljnoj vožnji, gledajući u retrovizoru prilike na zaustavnoj točki. Zadovoljno primijeti kako su se zbunjeno ustrčali, ne znajući što učiniti. Tada Velikovljev vozač i tjelesni čuvari napokon shvate što se dogodilo, pritrče crnoj limuzini, pa jurnu za njima u potjeru.Pitt zastane i uzme pušku od Jessie. Ispali nekoliko hitaca prema telefonskim žicama koje su prolazile kroz izolatore na vrhu telefonskih stupova. Zatim jurne dalje prije no što su prekinuti dijelovi žice pali na tlo.To bi nam trebalo osigurati pola sata, reče on.Limuzina je na samo stotinu jarda iza nas i stiže nas, reče Jessie visokim, uzbuđenim glasom.Nikada ih se nećete riješiti, reče Velikov mirno.Moj vozač stručnjak je za velike brzine, a automobil pokreće sedmerolitarski motor od 425 konjskih snaga.Iako se Pitt ponašao nehajno i govorio mirno, zračio je ledenom sposobnošću i djelovao kao netko tko točno zna što radi.On se nasmiješi Velikovu i reče. Rusi još nisu napravili automobil koji može prestići Chevvja iz 57.Da bi potvrdio svoje riječi, on pritisne gas do daske. Činilo se da umorni stari auto izvlači iz svojih dubina snagu koju nije ni znao da posjeduje kroz 30 godina. Velika željezna olupina još je mogla juriti. Kretao se sve brže, proždirući autocestu. Postojani urlik njegovog zdepastog V8 motora bio je vrlo ozbiljan.Pitt je bio potpuno usredotočen na vožnju i na cestu i na dva, pa čak i tri zavoja pred njima. Zil se uporno držao dimne zavjese koja je izlazila iz ispušne cijevi Chevvja. Pitt svlada nekoliko oštrih zavojadok su se penjali pošumljenim brdima. Kretao se rubom provalije. Kočnice su bile jezivo loše i nisu učinile ništa osim što su smrdjele i ispuštale dim kad bi Pitt nagazio na njih. Bile su pohabane, i metal je strugao o metal.Pri brzini od 90 milja na sat prednji kotač počne jako vrludati. Volan se zatrese u Pittovim rukama. Amortizeri su odavno otkazali i Chevy se snažno naginjao u zavojima, dok su mu gume cviljele poput divljih purana.

Velikov je sjedio ukočeno poput drveta, pogleda usmjerenog ravno ispred sebe. Jednom rukom držao je kvaku od vrata tako da su mu zglobovi na prstima pobijeljeli, kao da je spreman iskočiti prije neminovnog sudara.Jessie je bila preplašena, i zatvarala bi oči kad bi automobil proklizavao i divlje se zanosio na cesti. Skupila je koljena kako ne bi letjela s jedne na drugu stranu, i pokušavala umiriti pušku uperenu u Velikovljevo tjeme.Ako je Pitt i bio svjestan muka koje je stvarao svojim putnicima, nije to pokazivao. Mogao se nadati najviše pola sata prednosti prije no što kubanski stražari kontaktiraju svoje nadređene i izvijeste ih o otmici sovjetskog generala. Helikopter će biti prvi znak da se kubanska vojska približava i priprema zamku. Bilo je samo pitanje vremena kada i koliko daleko će naletjeti na barikade. Kad bi se iza oštrog zavoja iznenada pojavio tenk ili skupina oklopnih vozila, njihova bi vožnja bila gotova. Samo je prisutnost Velikova moglo spriječiti masakr.Vozač Žila nije bio amater. Dostizao je Pitta u zavojima, ali zaostajao je na ravninama, kad bi do izražaja došlo Chevvjevo ubrzanje. Perifernim vidom Pitt ugleda mali znak na kojem je pisalo da se približavaju lučkom gradu Cardenasu. Uz autocestu se počnu pojavljivati kuće i male prodavaonice, i promet postane gušći.On pogleda mjerač brzine. Igla se kretala na oko 85 milja. On uspori dok nije spala na 70, držeći razmak u prometu, s jednom rukom na sireni. Policajac mu uzaludno mahne da se zaustavi dok je jurio Plažom Colon s visokim brončanim kipom Kolumba. Srećom, ulice su bile široke i nije imao problema u izbjegavanju pješaka i drugih vozila.Grad je ležao u plitkome, kružnom zaljevu i sve dok mu je more bilo s desne strane, išao je prema Havani. Nekako je uspio ostati na glavnoj cesti, i za manje od deset minuta napustio je grad i ponovno vozio seoskim krajolikom.Tijekom utrke kroz ulice, Zil se približio na pedesetak jarda. Jedan od čuvara nagnuo se kroz prozor i opalio iz pištolja.Pucaju na nas, reče Jessie tonom emocionalno isprane osobe.Ne cilja nas, odgovori Pitt. Gada nam gume.Kao da ste već uhvaćeni, reče Velikov. Bile su to prve riječi koje je izgovorio u pedeset milja. Odustanite. Ne možete pobjeći.Odustat ću kad budem mrtav. Pittov mir bio je zapanjujući.To nije bio odgovor koji je Velikov očekivao. Ako su svi Amerikanci poput Pitta, mislio je, Sovjetskom Savezu neće biti lako. Velikov se ponosio svojom vještinom manipuliranja ljudima, ali na ovog čovjeka nije mogao utjecati.Preletjeli su iznad udubine na cesti i teško sletjeli na drugu stranu. Prigušivač na ispušnoj cijevi je otpao i iznenadna rika motora trgne sve ljude u autu. Oči su im se ovlažile od isparenja, i unutrašnjost auta postala je parna kupelj pod utjecajem vrućine motora i vlažne klime. Pod je bio dovoljno vruć da otopi donove na Pittovim čizmama. U buci i vrućini, osjećao se kao da prekovremeno radi u kotlovnici.Chevy je polako postajao mehanička olupina. Zupci prijenosnog zupčanika istrošili su se i zavijali su na visokom broju okretaja. Čudni zvukovi počeli su izbijati iz utrobe motora. Ali, auto je još jurio, gotovo kao da je znao da će mu to biti zadnja vožnja.Pitt je pažljivo usporio, dozvolivši ruskom vozaču da se približi na tri duljine automobila. Vozio je lijevodesno po cesti, kako bi otežao čuvarevo ciljanje. Neznatno smanji gas dok Zil nije došao na dvadeset stopa od stražnjega Chevvjevog odKapetana.Tada Pitt nagazi na kočnicu.Narednik koji je vozio Zil bio je dobar, ali ne tako dobar. On okrene volan ulijevo, i gotovo ga izbjegne. Ali nije bilo vremena niti prostora. Zil udari u stražnji dio Chevyja uz vrisak čelika i erupciju stakla, zdrobivši hladnjak uz motor, dok se zadnji dio spiralno vrtio. Zil, pretvoren u tri tone

izvijenog metala, zaobiđe jedno drvo i preleti preko ceste, zabivši se u stari autobus brzinom od osamdeset miljana sat. Narančasti plamen eksplodira iz automobila dok se ludo okretao oko svoje osi stotinu jarda prije no što će tresnuti na krov sve četiri gume još su se okretale. Rusi, zarobljeni unutra, nisu imali izgleda za bijeg dok se plamen pretvarao u gusti oblak crnog dima.Vjerni, razbijeni Chevy još se kretao po inerciji. Para i ulje sukljali su ispod poklopca, druga brzina nestala je s kočnicama, a stražnji odKapetan vukao se cestom, stvarajući mlaz iskara.Oblak dima privući će potragu. Mreža se zatvarala. Sljedeća milja, sljedeći zavoj na cesti mogao bi kriti zasjedu. Pitt je bio siguran da će se helikopter pojaviti svakog časa iznad vrhova drveća. Bilo je vrijeme da se napusti auto. Više nije imalo smisla igrati na sreću. Kao bandit koji bježi od potjere, trebao je zamijeniti konje.On uspori na pedeset dok se približavao predgrađu grada Matanzasa. Primijeti tvornicu đubrivoiva i skrene na njeno parkiralište. Zaustavi Chevy ispod velikog stabla, osvrne se oko sebe i isključi motor, ne vidjevši nikoga. Pucketanje gorućeg metala i šištanje pare zamijenili su buku ispušne cijevi.Što planiraš dalje?, upita Jessie. Opet je uspostavljala ravnotežu. Nadam se da imaš neki plan.Kada ja nisam imao plan?, reče Pitt s osmijehom.Sjedi mirno. Ako naš prijatelj general štucne, ubij ga.On prošeta parkiralištem. Bio je radni dan i bilo je puno radničkih automobila. Odvratni smrad tvornice ispunjavao je zrak miljama uokolo. Stane kraj glavnih vrata dok je niz kamiona s amonijevim sulfatom, kalijevim kloridom i životinjskim đubrivoem ulazio u stanicu s druge strane izlazili su kamioni s gotovim đubrivoivom u papirnatim vrećama. On odbaci ideju i nehajno krene niz prašnjavi put koji je vodio do autoceste. Sačeka nekoliko minuta dok kamion ruske proizvodnje pun đubrivoa nije ušao na parkiralište tvornice. Stane nasred ceste i mahne mu da stane. Vozač je bio sam. On upitno pogleda iz kabine. Pitt mu pokaže da iziđe i pogleda ispod kamiona.Radoznao, vozač iziđe iz kabine i klekne kraj Pitta, koji je gledao prijenosnu osovinu. Ne vidjevši ništa pokvareno, vozač se okrene u trenutku kad ga je Pitt udario u potiljak. Vozač mlitavo padne i Pitt ga uhvati oko ramena. Podigne onesviještenog Kubanca u kabinu kamiona i brzo se popne unutra.Motor je radio, i on ubaci u brzinu i krene prema stablu koje je zaklanjalo Chevy od pogleda iz zraka.Svi u kamion, reče on, skočivši iz kabine.Jessie se povuče s gađenjem. Bože, što je unutra?Pristojna riječ je đubrivo.Očekujete od mene da se valjam u govnima?, upita VelikovNe samo da se valjate, odgovori Pitt, zakopat ćete se unutra. On uzme pušku od Jessie i grubo gurne generala u bubrege.Gore, generale. Vjerojatno ste tako postupali s mnogim žrtvama KGBa. Sada je vaš red.Velikov zlobno pogleda Pitta, i popne se na stražnji dio kamiona. Jessie neodlučno krene za njim dok je Pitt počeo skidati vozačevu odjeću. Bila je nekoliko brojeva premala, i morao je ostaviti košulju otkopčanu, a rasporak na hlačama otvoren. On brzo odjene Kubanca u vojnu odoru i odvuče ga natrag s ostalima. Zatim pruži pušku natrag Jessie. Ona nije trebala upute, naciljavši odmah Velikovljevu glavu. On pronađe lopatu u odjeljku kraj kabine i počne ih pokrivati.Jessie se borila da ne povrati.Mislim da to neću moći podnijeti.Budi sretna što to dolazi od konja i stoke, a ne iz kanalizacije.Lako je tebi reći, ti voziš.

Kad su bili gotovo nevidljivi, ali s otvorima za zrak, Pitt se vrati u kabinu i izveze kamion natrag na autocestu. On zastane prije no što će skrenuti, kad tri vojna helikoptera prelete iznad njega, a konvoj oružanih snaga prođe u smjeru uništenog Žila.Pitt sačeka a zatim skrene lijevo na autocestu. Ispred grada Matanzasa naišao je na blokadu ceste s oklopnim vozilom i gotovo pedeset oficira, koji su izgledali mrko i odlučno.On stane i pruži papire koje je uzeo vozaču. Njegov plan funkcionirao je i bolje no što se mogao nadati. Stražari nisu pogledali smrdljivi kamion. Mahnuli su mu da prođe, sretni što opet mogu disati svjež zrak.Sat i pol kasnije, sunce je zašlo i svjetla Havane su oživjela. Pitt je stigao u grad i krenuo uz Via Blancu. Osim smrada kamiona, osjećao se sigurno u anonimnosti bučnog prometa. Također se osjećao sigurnijim što je u grad ušao navečer.Bez putovnice i novca, njegova jedina opcija bila je kontaktirati američku misiju u švicarskom veleposlanstvu. Oni bi mogli preuzeti Jessie i sakriti njega dok iz Washingtona ne stigne njegova putovnica i ulazni dokumenti. Kad postane službeni turist, može pokušati riješiti zagonetku blaga La Dorade.Velikov nije predstavljao problem. Živ, general je značio opasnost. Nastavit će ubijati i mučiti. Mrtav, bio bi samo sjećanje. Pitt ga odluči ubiti jednim brzim hitcem u napuštenoj uličici. Svatko dovoljno radoznao pripisao bi zvuk hitca eksploziji ispušne cijevi kamiona.On skrene u usku ulicu između reda napuštenih skladišta blizu dokova i zaustavi kamion. Ostavi motor uključen i ode otraga. Popevši se gore, vidje kako Jessiena glava i ruke vire iz đubrivoa. Krv joj je curila iz male pukotine na sljepoočici, a desno oko joj je natjecalo i postajalo ljubičasto. Jedini znakovi Velikova i Kubanca bile su šuplje udubine u kojima ih je Pitt zakopao. Nije ih bilo.On je izvadi iz đubrivoa i obriše joj obraze. Njene oči se otvore i fokusiraju na njega nakon jednog trenutka, ona polako zavrti glavom.Žao mi je, zabrljala sam.Što se dogodilo?, upita on.Vozač se osvijestio i napao me. Nisam vikala jer sam se bojala da ćemo postati sumnjivi i da će nas zaustaviti policija. Borili smo se za pušku i ispala je iz kamiona. Zatim me general zgrabio za ruke i vozač me tukao dok se nisam onesvijestila.Ona se iznenada nečeg sjeti i divlje osvrne. Gdje su oni?Sigurno su iskočili s kamiona, odgovori on. Možeš li se sjetiti gdje ili prije koliko vremena se to dogodilo?Napor koncentracije pokaže se na njenom licu.Mislim da smo u tom trenutku ulazili u grad. Sjećam se da sam čula zvuke gustog prometa.Prije manje od dvadeset minuta.On joj pomogne da siđe s kamiona i polako je spusti na tlo.Bolje da ostavimo kamion i pronađemo taksi.Ne mogu nigdje ići ovako smrdljiva, reče ona iznenađeno.A pogledaj sebe. Izgledaš smiješno. Cijeli prednji dio ti je otvoren.Pitt slegne.Pa, neću biti uhićen zbog nepristojnosti, još imam gaće.Ne možemo pronaći taksi, reče ona očajno.Nemamo kubanske pezose.Američka misija u švicarskom veleposlanstvu će se pobrinuti za to. Znaš li gdje se nalazi?To se zove Sekcija specijalnih interesa. Kuba ima istu stvar u Washingtonu. Zgrada gleda prema moru na bulevaru Malecon.Sakrit ćemo se dok se ne smrači. Možda pronađemo vodu i očistimo te. Velikov

će pokrenuti temeljitu pretragu grada. Vjerojatno će promatrati veleposlanstvo, pa ćemo morati pronaći način da se ušuljamo unutra. Jesi li dovoljno jaka za hodanje?Znaš što, reče ona s bolnim osmijehom.Užasno me umara to pitanje.

Poglavlje LXV

Ira Hagen iziđe iz zrakoplova i ude u terminal zračne luke Jose Marti. Pripremio se za prepirku s imigracijskim službenicima, ali oni su jednostavno pogledali njegovu diplomatsku putovnicu i pustili ga uz minimum formalnosti. Dok je prilazio traci s prtljagom, čovjek u odijelu ga pozdravi. Gosp. Hagen?Ja sam Hagen.Tom Clark, šef Sekcije specijalnih interesa. O vašem dolasku me obavijestio sam Douglas Oates.Hagen odmjeri Clarka. Diplomat je bio sportski građen tridesetpetogodišnjak tamnog lica, s brkovima u stilu Errola Flynna, prorijeđenom crvenom kosom uredno počešljanom prema naprijed kako bi se prikrila sve veća ćela, plavim očima, i nosom koji je bio slomljen više od jednog puta. On stisne Hagenovu ruku i protrese je više puta.Vjerujem da ovdje ne srećete mnogo Amerikanaca, reče Hagen.Vrlo malo, otkako je predsjednik Reagan zatvorio otok turistima i biznismenima.Pretpostavljam da ste obaviješteni o razlogu mojeg dolaska.Bolje da sačekamo i razgovaramo u autu, reče Clark, klimnuvši prema neupadljivoj debeloj ženi koja je sjedila u blizini s malom torbom na krilu.Hagenu nije trebalo objašnjavati da se radi o uhodi s maskiranim prijemnikom koji je bilježio svaku riječ. Nakon gotovo jednog sata, njegova prtljaga konačno je stigla i krenuli su prema Clarkovom autu, Lincolnovom sedanu s vozačem. Padala je lagana kiša, ali Clark je imao kišobran. Vozač je stavio torbu u prtljažnik i krenuli su prema švicarskom veleposlanstvu, gdje se nalazila Sekcija specijalnih interesa.Hagen je bio na bračnom putovanju na Kubi nekoliko godina prije revolucije i vidio da Havana izgleda otprilike kao što je se i sjećao. Pastelne boje na fasadama zgrada koje su ukrašavale palmama obrubljene avenije činile su se izblijedjelima, ali nepromijenjenim. Bio je to nostalgičan put. Ulice su bile pune automobila iz pedesetih, koji su prizivali stara sjećanja Kaiseri, Studebakeri, Packardi, Hudsoni, pa čak i nekoliko Edsela. Miješali su se s novijim Fiatima iz Italije i Lađama iz Rusije.Grad je cvjetao, ali ne strašću Batistinih godina. Prosjaci, prostitutke i slamovi su nestali, zamijenjeni otrcanošću koja je bila znak komunističkih zemalja. Marksizam je bradavica na rektumu čovječanstva, pomisli Hagen.On se okrene Clarku. Koliko dugo ste u diplomatskoj službi?Nisam, odgovori Clark. Ja sam u kompaniji.Clark klimne. Ako želite.Ono o Douglasu Oatesu?Radi uhode u zračnoj luci. O vašoj misiji me informirao Martin Brogan.Kako stojite s nalaženjem i dezaktiviranjem uređaja?Clark se mračno nasmiješi. Možete ga nazvati bombom. Nema sumnje da je bomba, ali s dovoljno snage da sravni pola Havane i započne vatrenu oluju koja će spaliti svaku kuću u predgrađima. I ne, nismo je pronašli. Imamo tajni tim od dvadeset ljudi koji istražuje dokove i tri sumnjiva broda. Ništa nismo otkrili. Mogli bismo isto tako tražiti cipelu u močvari. Svečanost i parada počinju za samo osamnaest sati. Trebala bi vojska od dvije tisuće ljudi da pronađe bombu na vrijeme. I da stvari budu gore, naša mala postrojba mora zaobilaziti kubanske i ruske sigurnosne mjere. Kako stvari izgledaju, moram

reći da je detonacija neizbježna.Kad bih mogao stići do Castra i prenijeti mu predsjednikovo upozorenje...Castro neće razgovarati ni s kim, reče Clark.Naši najpovjerljiviji službenici u kubanskoj vladi imamo petoricu na vrhunskim položajima ne mogu kontaktirati s njim. Mrzim to reći, ali vaš posao je beznadniji od mojeg.Hoćete li evakuirati svoje ljude?U Clarkovom pogledu bila je duboka tuga.Ne. Svi ćemo ostati ovdje do kraja.Hagen zašuti kad je vozač skrenuo s Malecona i ušao u nekadašnje veleposlanstvo SADa koje su sada zauzimali Švicarci. Dva stražara u odorama švicarske vojske otvore velika željezna vrata.Iznenada, bez upozorenja, taksi se pojavi točno iza limuzine i projuri za njom kroz vrata prije no što ih je zbunjeni stražar stigao zatvoriti. Auto se još kretao kad žena u vojnoj odori i muškarac odjeven u krpe iskoče van. Stražari brzo pritrče uljezu, koji se spusti u borbeni stav. Oni stanu, vadeći svoje automatske pištolje. Za to vrijeme, žena je otvorila stražnja vrata Lincolna i ušla unutra.Jeste li Amerikanac ili Švicarac?, upita ona.Amerikanac, odgovori Clark, iznenađen odvratnim smradom koji se širio oko nje kao i njenom naglom pojavom. Što želite?Njen odgovor je bio potpuno neočekivan. Počela se histerično smijati. Amerikanac ili Švicarac. Bože, zvuči kao da tražim sir.Vozač se konačno trgne, skoči iz auta i zgrabi je oko struka.Čekaj naredi Hagen, vidjevši daje ženino lice u modricama.Što se dogada?Ja sam Amerikanka, reče ona nakon što se malo pribrala.Zovem se Jessie LeBaron. Molim vas, pomozite mi.Blagi Bože, promrmlja Hagen.Vi ste žena Ravmonda LeBarona?Da, jesam. Ona divlje pokaže prema borbi koja se odvijala u dvorištu veleposlanstva. Zaustavite ih. To je Dirk Pitt, šef specijalnih projekata NAMPa.Ja ću to riješiti, reče Clark. Do trenutka kad je uspio posredovati, Pitt je srušio jednog stražara i hrvao se s drugim. Kubanski taksist divlje je plesao oko njih, tražeći da mu plati za vožnju.Nekoliko policajaca također se umiješalo u zbrku pojavivši se ni od kuda s ulične strane vrata i zatraživši da se Pitt i Jessie predaju njima. Clark je ignorirao policajce, zaustavio borbu, i platio vozaču. Zatim povede Pitta do Lincolna.Odakle ste se vi pojavili?, upita Hagen.Predsjednik je mislio da ste mrtvi ili uhićeni...Ne sada, prekine ih Clark. Bolje da se maknemo odovud prije no što policajci zaborave svetost veleposlanstva.On brzo uvede sve kroz hodnik do američkog dijela zgrade. Pitt je uveden u pomoćnu sobu, gdje se mogao istuširati i obrijati. Jedan od članova osoblja njegove visine posudio mu je nešto odjeće. Jessiena odora je spaljena, i ona je zahvalno isprala sa sebe smrad đubriva. Liječnik iz švicarskog veleposlanstva detaljno ju je pregledao i pobrinuo se za posjekotine i masnice. Nabavio joj je dobar obrok i naredio da se odmara nekoliko sati prije intervjua sa službenicima Sekcije specijalnih interesa.Pitt je ispraćen do male konferencijske prostorije. Kad je ušao, Hagen i Clark ustanu i formalno se predstave. Ponudili su mu stolac i svi se udobno smjeste oko teškog stola ručno izrađenog od borovine.Nemamo vremena za duga objašnjenja, reče Clark bez uvoda.Prije dva dana, moji nadređeni u Langlevu obavijestili su me o vašem

planiranom tajnom napadu na Cayo Santa Mariju. Povjerili su mi se kako bih bio spreman ako akcija ne uspije i ovdje zatreba sklonište. Nisu mi rekli ništa o rezultatu dok gosp. Hagen...Ira, upadne Hagen.Dok mi Ira nije pokazao tajni dokument iz postrojenja na otoku. Također ima zapovijed Martina Brogana i predsjednika da pazim na vas i gdu LeBaron. Naređeno mi je da ih obavijestim u slučaju da vas uhvate i zatvore.Ili pogube, doda Pitt.I to, prizna Clark.Onda znate i zašto smo se Jessie i ja odvojili i došli na Kubu.Da. Ona ima hitnu predsjednikovu poruku za Castra.Pitt se opusti na stolcu. Dobro. Moj dio u tome je gotov. Cijenio bih ako biste mi mogli srediti let do Washingtona nakon što obavim neke svoje poslove ovdje.Clark i Hagen izmijene poglede, ali niti jedan ne pogleda Pitta uoči.Žao mi je što vam kvarim planove, reče Clark, ali imamo ovdje krizu, a vaše iskustvo s brodovima moglo bi biti od velike važnosti.Ne bih vam bio od koristi. Iscrpljen sam.Možemo li vam ukratko objasniti što se ovdje dogada?Spreman sam saslušati.Clark zadovoljno klimne. U redu, Ira dolazi izravno od predsjednika. On je bolje od mene kvalificiran da objasni situaciju. On se okrene Hagenu. Ti si na redu.Hagen skine kaput, izvadi maramicu iz džepa i obriše si znojno čelo. Situacija je ovakva, Dirk. Smeta li ti ako te zovem Dirk?To mi je ime.Hagen je bio stručnjak za ljude, i sviđalo mu se to što je vidio. Ovaj momak nije izgledao kao tip kojeg se može prevariti. U njemu je bilo i nešto što je ukazivalo na povjerenje. Hagen stavi karte na stol i ispriča o ruskom planu atentata na Castra i preuzimanja Kube. Ispričao je detalje na koncizan način, objasnivši kako je nuklearni eksploziv prokrijumčaren u luku.Kad je Hagen završio, Clark je opisao operaciju traženja bombe. Nije bilo vremena za sastavljanje vrhunski obučenog tima za traženje nuklearnih uređaja, niti bi im Kubanci dozvolili da kroče u grad. Imao je samo dvadeset ljudi s najprimitivnijom opremom za detekciju radijacije. Imao je strašnu odgovornost vođenja potrage, i nije mu trebalo mnogo mašte da vidi kako je sve to uzaludan pokušaj. Konačno, on završi s pričom.Slijediš li me, Dirk?Da.. reče Pitt polako. Slijedim. Hvala.Ima li pitanja?Nekoliko, ali jedno je najvažnije. Što će se dogoditi s nama ako se ta stvar ne pronađe i deaktivira?Mislim da znaš odgovor, reče Clark.U redu, ali htio sam ga čuti od tebe.Clarkovo lice poprimi izraz čovjeka na sprovodu.Svi ćemo umrijeti, reče on jednostavnoHoćeš li nam pomoći?, upita Hagen.Pitt pogleda Clarka. Koliko vremena je ostalo?Otprilike šesnaest sati.Pitt ustane sa stolca i počne hodati sobom, dok su mu instinkti prolazili kroz labirint informacija.Nakon minute tišine, dok su ga Hagen i Clark gledali s očekivanjem, on se iznenada nagne nad stol i reče Trebam kartu dokova.Jedan od Clarkovih ljudi nabavi kartu. Pitt je razmota na stolu i pogleda u nju. Kažete da ne možete obavijestiti Kubance?, upita on proučavajući postrojenja na dokovima.

Ne, odgovori Hagen. Njihova vlada je puna sovjetskih agenata. Ako ih upozorimo, ignorirat će to i zaustaviti našu potragu.Što je s Castrom?Prolazak kroz njegovo osiguranje i razgovor s njim je moj posao, reče Hagen.A SAD će biti okrivljen.Sovjetske dezinformacije će se pobrinuti za to.Mogu li dobiti olovku, molim vas?Clark ga posluša i sjedne tiho dok je Pitt crtao krug na karti.Pretpostavljam da je brod s bombom usidren u zaljevu Antares.Clarkove obrve se podignu. Kako to možeš znati?Očito mjesto za eksploziju koja bi trebala proizvesti veliku štetu. Zaljev ulazi gotovo u srce grada.Dobro razmišljanje, reče Clark. Dva sumnjiva broda usidrena su tamo. Drugi je preko puta zaljeva.Daj mi podatke o plovilima.Clark ispita stranicu dokumenta sa zabilježenim dolascima brodova. Dva pripadaju trgovačkoj floti Sovjetskog Saveza. Treći plovi pod panamskom zastavom i posjeduje ga korporacija anticastrovskih kubanskih izbjeglica.Ovaj zadnji je paravan koji je postavio KGB, reče Hagen.Tvrdit će da su kubanski izbjeglice ogranak CIAe, što će nas učiniti negativcima. Sve nacije svijeta povjerovat će u našu krivnju.Dobar plan, reče Clark. Teško da bi upotrijebili jedan od svojih brodova za nošenje bombe.Da, ali zašto uništiti dva broda i njihov teret bez razloga?, upita Pitt.Priznajem da se to ne slaže.Imena brodova i njihov teret?Clark izvadi drugu stranicu iz dokumenta i pročita podatke.Ozero Zajsan, sovjetski trgovački brod s vojnom opremom i materijalom. Ozero Bajkal, tanker za naftu od 200.000 tona. Lažni kubanski brod je Amy Bigalow, teretnjak s teretom od 25.000 tona amonijevog nitrata.Pitt pogleda u strop kao hipnotiziran.Tanker je brod usidren preko zaljeva?Da, kod rafinerije nafte.Je li teret s nekog broda iskrcan?Clark zavrti glavom. Nije bilo aktivnosti oko dva teretna broda, a tanker još ima dubok gaz.Pitt sjedne i hladno pogleda dvojicu ljudi u sobi.Gospodo, prevareni ste.Clark upitno pogleda Pitta. O čemu govoriš?Precijenili ste rusku taktiku i podcijenili njihovu lukavost, reče Pitt. Nema nuklearne bombe na tim brodovima. Za ono što planiraju, i ne treba im.

Poglavlje LXVI

Generalpukovnik Viktor Kolčak, šef petnaest tisuća sovjetskih oficira i savjetnika na kubanskom tlu, zaobiđe stol i toplo zagrli Velikova. Generale, ne znate koliko sam sretan što vas vidim živa.Osjećaj je obostran, generalpukovniče, reče Velikov, uzvrativši medvjedi zagrljaj.Sjedite, sjedite, imamo mnogo toga za raspraviti. Onaj tko je uništio naše postrojenje na otoku će platiti. Poruka predsjednika Antonova uvjerava me da to neće proći nekažnjeno.Nitko se ne slaže s tim više od mene, reče Velikov.Ali, sada imamo drugi hitni problem.Hoćete li čašu votke?Mogu i bez toga, odgovori Velikov žustro. Rum i kola počinje sutra ujutro u

deset i trideset. Jesu li pripreme pri kraju?Kolčak si natoči malu čašicu votke. Sovjetski službenici i naši kubanski prijatelji diskretno napuštaju grad u malim skupinama. Većina mojih oficira spremna je započeti s lažnim manevrima četrdeset milja dalje. Do zore, sve osoblje, oprema, i važni dokumenti bit će tiho evakuirani.Ostavite nešto iza sebe, reče Velikov nehajno.Kolčak pogleda iznad svojih naočala kao baka koja čuje prostu riječ od svojeg unuka. Što da ostavimo za sobom, generale?Velikov ignorira prijekoran pogled. Pedeset sovjetskih civilnih službenika, njihovih žena i obitelji, te dvije stotine vaših oficira.Znate li što tražite?Savršeno dobro. Ne možemo optužiti CIAu za stotine tisuća mrtvih bez da i sami ne pretrpimo žrtve. Rusi umiru uz Kubance. Bit će to propagandni bodovi koji će znatno olakšati posao našoj novoj vladi.Ne mogu narediti smrt dvjesto pedeset svojih sunarodnjaka.Savjest nije mučila vašeg oca kad je čistio njemačka minska polja šaljući svoje ljude preko njih.To je bio rat.Samo neprijatelj se promijenio, reče Velikov hladno. U ratu smo sa SADom od 1945. Cijena u životima je mala u usporedbi s koristima našega novog utjecaja na zapadnoj hemisferi. Nema mjesta prepiranju, generale. Očekuje se da izvršite svoju dužnost.Ne trebam KGBovca da me uči o dužnosti prema domovini, reče Kolčak.Velikov indiferentno slegne. Svi mi obavljamo svoj dio posla. Vratimo se natrag Rumu i koli. Nakon eksplozije, vaše će se trupe vratiti u grad i pomoći u operacijama spašavanja. Moji ljudi će nadzirati promjenu vlasti. Također ću srediti da međunarodni tisak prikaže sovjetske oficire kako brinu o preživjelima.Kao oficir moram reći da mi je cijela ta operacija odvratna. Ne mogu vjerovati da je drug Antonov podržava.Njegovi razlozi su dobri, a ja ih ne dovodim u pitanje.Kolčak se nagne nad svoj stol, opuštenih ramena.Morat ću napraviti popis ljudi koji ostaju.Hvala generalpukovniče.Pretpostavljam da su pripreme gotove.Velikov klimne. Vi i ja ćemo se pridružiti braći Castro na paradi. Ja ću nositi džepni prijenosnik koji će detonirati eksploziv u primarnom brodu. Kad Castro započne sa svojim uobičajenim maratonskim govorom, neprimjetno ćemo otići do auta. Kad budemo izvan dometa aktivirat ću signal i uslijedit će eksplozija.Kako ćemo objasniti naš čudotvorni spas?, upita Kolčak sarkastično.Prema prvim izvješćima, bit ćemo mrtvi ili nestali. Kasnije, bit ćemo otkriveni medu ranjenima.Koliko teško ćemo biti ranjeni?Dovoljno da izgleda uvjerljivo. Razderane odore, malo krvi, nekoliko lažnih rana pokrivenih zavojima.Kao dva huligana koji su razvalili garderobu kazališta.Nije baš dobra metafora.Kolčak se okrene i tužno pogleda kroz prozor svojeg štaba iznad Havane.Nemoguće mi je povjerovati da će sutra u ovo vrijeme, reče on morbidno, sve ovo biti zadimljeno uništeno more jada i smrti.Predsjednik je kasno radio za svojim stolom. Ništa nije bilo jednostavno, crno i bijelo. Posao izvršnog šefa značio je kompromis za kompromisom. Njegove pobjede u Kongresu razvodnjene su amandmanima, vanjsku politiku rastrgali su svjetski vode dok od izvornog prijedloga nije ostalo mnogo. Sada je pokušavao spasiti život čovjeka koji je na SAD gledao kao na prvog neprijatelja više od

trideset godina. Pitao se kako će svijet izgledati dvije stotine godina od sada.Dan Fawcett ude u sobi sa šalicom kave i sendvičima.Ovalni ured nikada ne spava, reče on s usiljenom vedrinom.Vaš omiljeni, tuna i slanina. On ponudi predsjedniku tanjur i natoči kavu. Mogu li vam nekako pomoći?Ne, hvala, Dane. Samo uredujem svoj govor za sutrašnju tiskovnu konferenciju.Jedva čekam da vidim lica novinara kad objavite postojanje mjesečeve kolonije, a zatim predstavite Steinmetza i njegove ljude. Pregledao sam neke vrpce koje su donijeli s Mjeseca. Nevjerojatne su.Predsjednik stavi sendviče sa strane i zamišljeno otpije kavu.Svijet je okrenut naglavce.Favvcett zastane usred zalogaja.Molim?Zamisli koliki je to nesrazmjer. Informirat ću svijet o čovjekovom najvećem modernom dostignuću istodobno kada će Havana nestati s karte svijeta.Ima li vijesti od Brogana otkako su se Pitt i Jessie LeBaron pojavili u Sekciji specijalnih interesa?Ne u prošlom satu. I on je budan u svojem uredu.Kako su to uspjeli postići?Dvije stotine milja kroz neprijateljsku državu. Nemam pojma.Zazvoni izravna telefonska linija s Langlevem. Da.Martin Brogan, gosp. predsjedniče. Iz Havane izvješćuju da još nisu otkrili radioaktivnost na bilo kojem od brodova.Jesu li se popeli na palube?Ne. Osiguranje je prejako. Mogli su se samo provesti kraj dva broda vezana za dokove. Treći, tanker s naftom, usidren je u zaljevu. Obišli su ga u malom čamcu.Što mi želiš reći, Martine? Bomba je iskrcana i sakrivena u gradu?Brodovi su pod jakim nadzorom otkako su stigli u luku. Niti jedan nije istovario svoj teret.Možda radijacija ne prolazi kroz čelične trupove brodova.Stručnjaci u Los Alamosu me uvjeravaju da prolazi. Problem je što naši ljudi u Havani nisu stručnjaci za radioaktivnost. Također moraju koristiti komercijalne Gajgerove brojače koji nisu dovoljno osjetljivi na male količine radijacije.Zašto nismo mogli nabaviti stručnjake s pravom opremom?, upita predsjednik.Jedno je poslati čovjeka u diplomatsku misiju s malom torbom, poput vašeg Hagena. Potpuno je drugo prokrijumčariti tim s pet stotina funta elektronske opreme. Da smo imali više vremena, mogli smo to srediti. Tajna iskrcavanja s brodova i padobranske pošiljke ne mogu proći neprimijećeno kroz kubansku obranu. Najbolja metoda je krijumčarenje brodom, ali za to treba barem mjesec dana pripreme.Čini mi se kao da smo čovjek s nepoznatom bolešću za koju ne postoji lijek.To bi bilo to, gosp. predsjedniče, reče Brogan. Sada možemo samo sjesti i čekati... i gledati što se događa.Ne, ne slažem se s time. U ime humanosti, moramo nešto poduzeti. Ne možemo dozvoliti da svi ti ljudi pomru.On zastane, osjećajući čvor u želudcu. Bože, ne mogu vjerovati da će Rusi stvarno aktivirati nuklearnu bombu u gradu. Zar Antonov ne shvaća da nas gura u sve dublji sukob iz kojeg neće biti povratka?Vjerujte mi, gosp. predsjedniče, naši analitičari su proučili sve mogućnosti pomoću svojih računala. Nema jednostavnog odgovora. Ako zatražimo od Kubanaca da evakuiraju grad preko naših radiostanica, nećemo postići ništa. Jednostavno će ignorirati sva upozorenja koja dolaze od nas.Još uvijek postoji nada da Ira Hagen stigne do Castra na vrijeme.

Stvarno mislite da će Fidel vjerovati Hagenu na riječ? Nije baš vjerojatno. Mislit će da je to zavjera da ga diskreditiramo. Žao mi je, gosp. predsjedniče, moramo se pripremiti na nesreću, jer ne možemo učiniti baš ništa.Predsjednik više nije slušao. Njegovo lice odražavalo je očaj. Sagradili smo koloniju na Mjesecu, mislio je, a stanovnici svijeta još uvijek nastoje pobiti jedni druge zbog glupih razloga.Sutra rano ujutro sazivam sastanak vlade, prije objave informacije o mjesečevoj koloniji, reče on poraženim glasom.Morat ćemo napraviti plan suprotstavljanja sovjetskim i kubanskim optužbama i snaći se što bolje umijemo.

Poglavlje LXVII

Napuštanje švicarskog veleposlanstva bilo je smiješno lako. Tunel koji se spuštao sto stopa ispod ulica i kanalizacijskih cijevi iskopan je prije dvadeset godina, daleko ispod kanalizacijskih otvora koje su kubanski pripadnici osiguranja mogli iskopati oko kvarta. Zidovi su bili izolirani i vodonepropusni, ali tihe pumpe isušivale su ono malo vlage što je prodiralo.Clark je poveo Pitta niz duge ljestve do dna, a zatim kroz prolaz koji je vodio ispod gotovo dva gradska bloka prije no što je završio kanalizacijskim otvorom. Popeli su se gore i izišli u kabinu za isprobavanje odjeće dućana ženske robe.Dućan se zatvorio prije šest sati i crteži na prozoru efektno su blokirali pogled u unutrašnjost. U dućanu su sjedila tri iscrpljena, gruba čovjeka koji su jedva pokazali znake prepoznavanja kad se Clark pojavio s Pittom.Nema potrebe znati prava imena, reče Clark.Mogu li ti predstaviti Mannvja, Moea i Jacka.Manny, golemi crnac s duboko izbrazdanim licem, u staroj blijedozelenoj košulji i kaki hlačama, upali cigaretu i pogleda Pitta umornim pogledom. Izgledao je kao čovjek koji je doživio najgore u životu i više nema iluzija.Moe je pomoću naočala čitao rječnik ruskih fraza.Imao je izgubljeni akademski izraz, nemirnu kosu, lijepo podrezanu bradu. On tiho klimne i nehajno se osmjehne.Jack je bio latinski stereotip iz filmova tridesetih godina blistave oči, čvrsta grada, sjajni zubi, trokutasti brkovi. Nedostajao mu je samo bongo bubanj. On jedini progovori. Hola, Thomas. Došao si porazgovarati s trupama?Gospodo, ovo je... ah... Sam. Ima ideju koja baca novo svjetlo na potragu.Trebala bi biti prilično dobra da nas odvuče s dokova, proštenje Manny. Imamo premalo vremena za gubljenje na glupe teorije.Sada niste bliže pronalaženju bombe nego prije dvadeset četiri sata, reče Clark strpljivo. Predlažem da saslušate to što će vam reći.Jebi se, reče Manny. Baš kad sam našao način da se popnem na palubu jednog teretnjaka, ti nas opozivaš.Mogli biste pretražiti svaki inč tog broda a da ne pronađete nuklearni uređaj od tone i pol, reče Pitt.Manny se okrene prema Pittu, pogledavši ga od stopala do glave, poput braniča koji odmjerava protivničkog napadača.U redu, pametnjakoviću, gdje je bomba?Tri bombe, ispravi ga Pitt. I niti jedna nije nuklearna.U sobi nastane tišina. Svi osim Clarka bili su skeptični.Pitt izvadi kartu iz košulje i odmota je. Izvadi nekoliko igala iz krojačke lutke i zabije njima kartu na zid. Nije mu smetao indiferentan stav skupine agenata CIAe. Oči su mu govorile da su ljudi pozorni, precizni i kompetentni. Znao je da posjeduju niz vještina i apsolutnu odlučnost ljudi koji ne prihvaćaju poraz lako.

Amy Bigalow je prva karika u lancu holokausta. Njegov teret od dvadeset pet tisuća amonijevog nitrata...To je samo umjetno đubrivoivo, reče Manny.je također vrlo reaktivna kemikalija, nastavi Pitt.Kad bi ta količina amonijevog nitrata eksplodirala, njena sila bi bila mnogo jača od bomba bačenih na Hirošimu i Nagasaki. One su bile bačene iz zraka i veliki dio njihove razorne snage izgubljen je u atmosferi. Kad Amy Bigalow eksplodira na razini tla, većina eksplozivne sile proći će kroz Havanu poput uragana otopljene lave. Ozero Zajsan, u čijem manifestu piše da nosi vojnu opremu, vjerojatno je do vrha napunjen streljivom. Eksplodirat će zajedno s Amy Bigalow. Zatim će se zapaliti Ozero Bajkal i njegova nafta, doprinoseći razaranju. Eksplodirat će tankovi s naftom, rafinerije, kemijska postrojenja i sve tvornice s aktivnim materijalima. Požar bi mogao trajati danima.Manny, Moe i Jack su naizgled slušali s nerazumijevanjem, nedokučivih izraza lica. Iznutra, bili su zaprepašteni nezamislivim užasom Pittove vizije pakla.Moe pogleda Clarka. On je u pravu, znaš.Slažem se. Langlev je krivo shvatio sovjetske namjere. Isti rezultat se može postići bez pribjegavanja nuklearnim sredstvima.Manny ustane i uhvati Pittova ramena svojim golemim rukama.Čovječe, moram ti priznati. Ti stvarno znaš gdje se nalazi sranje.Jack progovori prvi put. Nemoguće je istovariti te brodove prije sutrašnje svečanosti.Ali moguće ih je premjestiti, reče Pitt.Manny razmisli na trenutak. Teretni brodovi se mogu maknuti iz luke, ali ne bih se kladio da tanker možemo ukloniti na vrijeme. Trebamo tegljač samo da ga usmjerimo prema kanalu.Svaka milja koju stavimo između brodova i luke znači stotinu tisuća spašenih života, reče Pitt.To bi nam moglo dati dodatno vrijeme za traženje detonatora, reče Moe.Ako ih uspijemo pronaći prije no što stignemo do otvorenog mora, tim bolje.A ako ne, promrmlja Manny mrko, svi ćemo počiniti samoubojstvo.Uštedjet ćeš svojoj ženi troškove sprovoda, reče Jack s morbidnim osmijehom. Neće ostati ništa za pokapanje.Moe sumnjičavo pogleda. Nedostaju nam ljudi.Koliko brodskih inženjera možete skupiti?, upita Pitt.Moe klimne prema Mannyju. Manny je bio šef strojarnice. Koga još možeš pronaći, Manny?Enrico se snalazi u strojarnici. Kao i Hector kad je trijezan.To su trojica, reče Pitt.Što je s radnom snagom?Petnaest, možda sedamnaest uključujući Moea i Jacka, odgovori Clark.To je dvadeset, i ja sam dvadeset i prvi, reče Pitt.Što je s lučkim pilotima?Svi su u Castrovom džepu, frkne Manny.Morat ćemo sami upravljati brodovima.Čekaj samo prokleti trenutak, prekine ga Moe.Čak i ako savladamo stražare na dokovima, morat ćemo se boriti protiv posada brodova.Pitt se okrene Clarku. Ako se tvoji ljudi pobrinu za stražare, ja ću eliminirati posade.Osobno ću voditi borbeni tim, odgovori Clark. Ali, zanima me kako namjeravaš izvršiti svoj dio pogodbe.To je već učinjeno, reče Pitt sa širokim osmijehom.Brodovi su napušteni. Jamčim da su posade tiho evakuirane na sigurno mjesto izvan zone uništenja.Sovjeti bi mogli poštedjeti živote svojih ljudi, reče Moe.

Ali neće ih biti briga za stranu posadu na Amy Bigalow.Sigurno, ali s druge strane, ne mogu riskirati da bučni mornari budu u blizini dok se postavljaju detonatori.Jack razmisli na trenutak, a zatim reče Dva i dva su četiri, ovaj momak je bistar.Manny pogleda Pitta s novim poštovanjem u očima.Ti si u firmi?Ne, u NAMPu.Nadmudrio me amater, uzdahne Manny.Vrijeme je da odem u penziju.Koliko ljudi, prema tvom mišljenju, patrolira brodovima?, upita ga Clark.Manny izvadi prljavu maramicu i ispuhne nos trubeći poput guske, prije no što će odgovoriti. Oko tucet ljudi čuva Amy Bigalow. Isto je i na Zajsanu. Mali patrolni čamac usidren je kraj tankera. Vjerojatno nema više od šestsedam ljudi u posadi.Clark počne hodati goredolje dok je govorio. Znači, to je to. Okupite svoje ljude. Moj će tim srediti stražare i zaštititi operaciju. Manny, ti i tvoji ljudi pokrenut ćete AmyBigalow. Moe, preuzmi Ozero Zajsan. Tegljač je tvoj posao, Jack. Samo se pobrini da ne dignu uzbunu kad ga budete osvajali. Imamo šest sati prije dana. Iskoristimo svaku minutu. On stane i ogleda se oko sebe. Ima li pitanja?Moe podigne ruku.Kad iziđemo na otvoreno more, što će se dogoditi?Spustite motorne čamce s brodova i pobjegnite što brže i što dalje prije eksplozija.Nitko nije ništa rekao. Svi su znali da su im izgledi minimalni.Htio bih ići s Mannyjem, reče Pitt. Dobar sam s kormilom.Manny ustane i pljesne Pitta po leđima tako da mu je izbio zrak iz pluća. Boga mu, Same, mislim da bi mi se mogao početi svidati.Pitt ga teško pogleda. Nadajmo se da ćemo poživjeti dovoljno dugo da to otkrijemo.

Poglavlje LXVIII

Amy Bigalow bio je usidren uzduž dugoga modernog doka koji su izgradili sovjetski inženjeri. Iza njega, nekoliko jarda preko kanala, trup Ozera Zajsan oker boje bio je mračan i napušten. Svjetla grada sijala su preko crne vode luke. Nekoliko oblaka plovilo je od planina, prelazeći grad na putu prema moru.Ruski zapovjedni automobil skrene s bulevara Desemparados u pratnji dva teška vojna kamiona. Konvoj se polako kretao područjem dokova i stao ispred ukrcajne rampe broda Amy Bigalow. Stražar se pojavi iz stražarske kućice i oprezno priđe autu.Imate li dozvolu za kretanje ovim područjem?, upita on.Clark, u odori kubanskog pukovnika, arogantno pogleda stražara. Pošalji mi Oficira, naredi on oštro.I Oficire oslovljavaj s gospodine.Prepoznavši Clarkov čin pod žućkastim svjetlom koje je osvjetljavalo dokove, stražar se ukočio i salutirao.Odmah, gospodine. Pozvat ću ga.Čuvar otrči natrag u kućicu i uzme prijenosnik. Clark se nemirno promeškolji na mjestu. Varka je bila od vitalne važnosti. Da su napali brodove oružjem, svi gradski garnizoni bili bi uzbunjeni. S leđima uza zid, Rusi bi bili prisiljeni detonirati eksplozive prije vremena.Satnik se pojavi iz obližnjeg skladišta, zastane na trenutak da prouči parkiranu kolonu, priđe suvozačevoj strani zapovjednog auta, te se obrati

Clarku.Satnik Roberto Herras, reče on salutirajući.Kako vam mogu pomoći, gospodine?Pukovnik Ernesto Perez, odgovori Clark.Naređeno mi je da zamijenim vaše ljude.Herras je izgledao zbunjeno.Moja je zapovijed da čuvam brodove do sutra u podne.To se promijenilo, reče Clark pristojno.Sakupite svoje ljude za povratak u njihove nastambe.Ako vam ne smeta, pukovniče, htio bih provjeriti kod svojeg nadredenog.A on će nazvati, generala Melenu, a general spava.Clark ga pogleda suženim hladnim pogledom.Pismo koje potvrđuje vašu neposlušnost neće izgledati dobro prilikom vaše promocije u Kapetana.Molim vas, gospodine, ne odbijam poslušati nadređenog.Onda predlažem da me poslušate.Da, pukovniče. Ja... ne sumnjam u vas.. on popusti.Sakupit ću ljude.Učinite to.Deset minuta kasnije, satnik Herras postrojio je svoja dvadeset četiri čovjeka, spremivši ih za pokret. Kubanci su drage volje prihvatili smjenu straže. Bili su sretni što će se vratiti u svoje barake na počinak. Herras nije primijetio da su pukovnikovi ljudi ostali skriveni u tami kamiona.To je cijela vaša postrojba?, upita Clark.Da, gospodine. Svi su tu.I ljudi koji čuvaju drugi brod?Žao mi je, pukovniče. Ostavio sam stražare na ukrcajnim rampama kako se nitko ne bi popeo na brod dok se vaši ljudi ne rasporede. Možemo proći kraj njih i pokupiti ih kad odlazimo.Vrlo dobro, satnice. Stražnji kamion je prazan. Naredite im da se ukrcaju. Možete uzeti moj auto. Moj će ga pomoćnik odvesti kasnije iz vašeg štaba.Lijepo od vas, gospodine, hvala vam.Clark je u ruci u džepu držao svoj mali automatik 25 s prigušivačem, ali ostavi ga na mjestu. Kubanci su se već penjali u kamion pod nadzorom narednika. Clark ponudi Herrasu svoje sjedalo i nehajno krene prema tihom kamionu s Pittom i kubanskim mornarima.Vozila su se okrenula i krenula s dokova, kad se pojavi auto s ruskim Oficirom i zaustavi. On se nagne kroz prozor stražnjeg sjedala i sumnjičavo pogleda van.Što se ovdje dogada?Clark polako priđe autu i prođe oko prednjeg dijela, uvjerivši se da su unutra samo Rus i njegov vozač.Smjena straže.Ne znam za takvu zapovijed.Izdao ju je general Velikov, reče Clark, zaustavivši se na dvije stope od vrata. Sada je mogao vidjeti da je Rus također pukovnik.Baš sam došao iz generalovog štaba u inspekciju. Ništa nije rečeno o smjeni straže. Pukovnik otvori vrata da iziđe iz auta.Sigurno se radi o grešci.Nema greške, reče Clark. On zatvori vrata koljenom i pogodi pukovnika između očiju. Zatim hladnokrvno smjesti dva metka u vozačev potiljak.Nešto kasnije, auto krene prema tamnoj vodi iza dokova.Manny povede grupu, u pratnji Pitta i kubanskog mornara. Popeli su se uz rampu na glavnu palubu Amy Bigalow i podijelili. Pitt se popeo po ljestvama dok su ostali otišli niz hodnik pod palubu, do strojarnice. Kormilarnica je bila u tami, i Pitt ju je ostavio takvom. Proveo je sljedećih pola sata

provjeravajući elektronske kontrole broda i razglasni sistem baterijom dok nije zapamtio sve poluge i prekidače.On podigne slušalicu brodskog telefona i nazove strojarnicu. Prošla je puna minuta nakon što je Manny odgovorio.Što, dovraga, želiš?Samo provjeravam, reče Pitt. Spreman sam kad i ti.Dugo ćeš čekati, gospodine.Prije no što je Pitt mogao odgovoriti, Clark ude u kormilarnicu.Razgovaraš s Mannyjem?, upita.Da.Pozovi ga gore, odmah.Pitt prenese Clarkovu naredbu, i dobije baražu prostih riječi prije no što se veza prekinula.Za manje od minute, Mannv uleti kroz vrata smrdeći na ulje i znoj. Neka bude brzo, otrese se na Clarka. Imam problem.Moe ima veći problem.Već znam. Motori su isključeni. Jesu li tvoji u voznom stanju?Zašto ne bi bili?Sovjetska posada razbila je maljevima svaki ventil na Ozero Zajsan, reče Clark teško. Moe kaže da bi trebala dva tjedna da se sve popravi.Jack će ga morati odvući na more tegljačem, reče Pitt mirno.Mannv pljune kroz vrata kormilarnice. Neće stići na vrijeme da pomakne tanker. Rusi nisu slijepi. Shvatit će što se događa čim se sunce digne.Clark klimne, polako shvaćajući. Bojim se da je u pravu.Kakvo je stanje kod tebe?, upita Pitt Mannvja.Kad bi ova kada imala dizele, mogao bi je pokrenuti za dva sata. Ali, ima parne turbine.Koliko vremena trebaš?Mannv pogleda niz palubu, dok mu je um prolazio kroz duge i komplicirane procedure. Počinjemo s mrtvom biljkom. Prvo moramo pokrenuti dizel generator za hitne slučajeve i zagrijati naftu. Cijevi treba osušiti od kondenzacije, kotlove razraditi, i uključiti pomoćne uređaje. Zatim treba sačekati da pritisak pare naraste dovoljno za rad turbina. Radi se o četiri sata ako sve bude išlo kako treba.Četiri sata? Clark osjeti vrtoglavicu.Onda Amy Bigalow ne može izići iz luke prije dana, reče Pitt.To je to. U Clarkovom glasu mogao se čuti poraz.Ne, nije, reče Pitt čvrsto. Ako izvedemo barem jedan brod kroz ulaz u luku, smanjit ćemo žrtve za trećinu.I svi ćemo poginuti, doda Clark.Nećemo moći pobjeći. Prije dva sata, davao sam nam pedeset posto izgleda za preživljavanje. Ali, sada ne, ne kad tvoj stari prijatelj Velikov vidi kako se njegov monstruozan plan rasplinjava iznad obzorja. A i sovjetski pukovnik koji sjedi na dnu zaljeva uskoro će privući ovamo regimentu oficira.A tu je i satnik osiguranja, reče Manny. Brzo će shvatiti što se događa kad ga zgrabe zbog napuštanja dužnosti bez zapovijedi.Udari teških dizel motora polako su se pojačavali i brodsko zvono tri puta prigušeno zazvoni.Pitt pogleda kroz prozor mosta. Jack dolazi s tegljačem.On se okrene i pogleda svjetla grada. Podsjetila su ga na golemu kutiju s draguljima. On počne misliti o mnoštvu djece koja su otišla u krevet radujući se sutrašnjoj proslavi. Pitao se koliko od njih se neće nikada probuditi.Još ima nade, reče on konačno. On brzo iznese svoje najbolje rješenje za smanjenje uništenja i spašavanje većine Havane. Kad je završio, on pogleda Mannvja i Clarka. Pa, može li se to izvesti?Izvesti?, Upita Clark ukočeno. Da ja i trojica ljudi zadržimo pola kubanske

vojske na tri sata? To je samoubojstvo.Manny?Manny pogleda Pitta pokušavajući vidjeti djelić izboranog lica koje je bilo jedva vidljivo na svjetlu s doka. Zašto bi Amerikanac odbacio svoj život za ljude koji bi ga ubili na mjestu? Znao je da nikada neće pronaći odgovor u tamnoj kormilarnici Amy Bigalow, i on polako slegne.Gubimo vrijeme, reče on krenuvši natrag prema strojarnici.

Poglavlje LXIX

Duga crna limuzina tiho se zaustavila kod glavnih vrata Castrove lovačke kuće u brdima jugoistočno od grada. Jedna od dvije zastave na prednjem braniku simbolizirala je Sovjetski Savez, a druga je označavala da je putnik visoki vojni Oficir.Kuća za posjetitelje izvan ograđenog imanja bila je štab Castrovih elitnih tjelohranitelja. Čovjek u skrojenoj odori bez oznaka priđe polako do auta. On pogleda priliku visokoga sovjetskog Oficira u sjeni stražnjeg sjedala i iskaznicu ispruženu kroz prozor.Generalpukovnik Kolčak. Ne morate mi se predstavljati. On salutira valovitim pokretom.Juan Fernandez, šef Fidelovog osiguranja.Zar nikad ne spavate?Ja sam noćna ptica, reče Fernandez. Što vas dovodi ovdje u ove sitne sate?Iznenadan hitan slučaj.Fernandez sačeka daljnje objašnjenje, ali general je šutio. On se počne osjećati neugodno. Znao je da bi samo kritična situacija dovela sovjetskog predstavnika najvišeg ranga u tri i trideset ujutro. Nije bio siguran kako treba postupiti.Žao mi je, gospodine, ali Fidel je dao striktnu zapovijed da ga nitko ne uznemiruje.Poštujem želje predsjednika Castra. Međutim, ja moram govoriti s Raulom. Molim vas, recite mu da sam ovdje radi izuzetno važne stvari koju treba riješiti licem u lice.Fernandez razmisli na trenutak o zahtjevu, a zatim klimne.Nazvat ću u apartman i reći njegovom pomoćniku da stižete.Hvala.Fernandez mahne čovjeku u kući za posjetitelje i elektronički kontrolirana vrata se otvore. Limuzina krene zavojitim putom oko brda dugim oko dvije milje. Konačno, zaustavi se ispred velike vile u španjolskom stilu s pogledom na tamna brda prošarana udaljenim svjetlima.Vozačeva čizma stane na šljunak kad je izišao kako bi otvorio vrata s druge strane. Nije ih otvorio, već je stajao vani gotovo pet minuta, promatrajući stražare koji su se kretali terenom. Konačno, šef osoblja Raula Castra iziđe zijevajući kroz prednja vrata.Generalpukovniče, kakvo neočekivano zadovoljstvo, reče on bez entuzijazma. Molim vas, uđite. Raul upravo silazi.Bez odgovora, sovjetski Oficir iziđe iz auta i krene za pomoćnikom preko široke terase i predvorja u kuću. Na licu je držao maramicu, te obriše nos u nju. I njegov vozač krene za njim, držeći se nekoliko koraka iza njega. Castrov pomoćnik se makne i pokaže prema lovačkoj sobi. Molim vas, raskomotite se. Naručit ću kavu.Kad su ostali sami, dvojica ljudi, leđima okrenuti prema vratima, pogledaju mnogo glava veprova na zidovima i tucete punjenih ptica raspoređenih svuda po sobi.Raul Castro uskoro uđe u pidžami i svilenom ogrtaču. On se zaustavi u pola koraka kad su se gosti okrenuli prema njemu. Njegove obrve se skupe u

iznenađenju i radoznalosti.Tko ste, dovraga, vi?Zovem se Ira Hagen, i nosim poruku vrhunske važnosti od predsjednika SADa.Hagen zastane i klimne prema svojem vozaču, koji skine kapu, dozvolivši kosi da se raspe po ramenima. Mogu li vam predstaviti gdu Jessie LeBaron. Prošla je kroz velike muke da bi isporučila osobnu poruku predsjednika vašem bratu u vezi s predloženim kubanskoameričkim paktom.Na trenutak, tišina u sobi bila je tako potpuna da je Hagen postao svjestan kucanja ukrašenoga starinskog sata na drugom zidu. Raulov taman pogled prijeđe s Hagena na Jessie i tamo se zadrži.Jessie LeBaron je mrtva, reče on u tihom zaprepaštenju.Preživjela sam pad cepelina i mučenje kod generala Petra Velikova.Njen glas bio je miran i zapovjedan. Nosimo dokumentirane dokaze da namjerava izvesti atentat na vas i Fidela sutra ujutro tijekom proslave Dana obrazovanja.Direktnost izjave i njen autoritaran ton ostavili su utisak na Raula. On zamišljeno zastane. Zatim klimne. Probudit ću Fidela i zamoliti ga da vas sasluša.Velikov je gledao kako na kolicima odnose ormar s dokumentima i spuštaju ga dizalom do skloništa u podrumu sovjetskog veleposlanstva. Njegov Oficir drugog reda ude u sobu, makne nekoliko papira sa stolca i sjedne.Šteta je zapaliti sve to, reče on umorno.Nova i bolja zgrada izrast će iz pepela, reče Velikov s lukavim osmijehom. Dar zahvalne kubanske vlade.Telefon zazvoni, i Velikov se javi. Što je?Glas tajnice odgovori Kapetan Borčev želi govoriti s vama.Spoji ga.Generale?Da, Borčev, u čemu je problem?Satnik koji zapovijeda osiguranjem na dokovima napustio je svoj položaj zajedno sa svim ljudima i vratio se u bazu izvan grada.Ostavili su brodove bez straže?Pa... ne baš.Jesu li ili nisu napustili svoja mjesta?Tvrdi da ga je smijenila postrojba pod zapovjedništvom pukovnika Ernesta Pereza.Nisam izdao takvu zapovijed.Svjestan sam toga, generale. Jer da jeste, to bih sigurno znao.Tko je taj Perez i kojoj postrojbi pripada?Moje osoblje je provjerilo kubanske vojne dosjee. Nisu pronašli njegove podatke.Osobno sam poslao pukovnika Mikojana u inspekciju sigurnosnih mjera oko brodova. Nazovi ga i pitaj što se događa tamo dolje.Pokušavam ga dobiti zadnjih pola sata, reče Borčev.Ne odgovara.Druga linija zazvoni, i Velikov stavi Borčeva na čekanje.Što je?, otrese se.Juan Fernandez. Generale, mislim da biste trebali znati da je generalpukovnik Kolčak upravo stigao na sastanak s Raulom Castrom.Nije moguće.Sam sam ga pustio kroz vrata.Novi razvoj događaja dodatno je zbunio Velikova. Zapanjeni pogled pojavi se na njegovom licu i on glasno izdahne. U zadnja trideset i četiri sata spavao je samo četiri sata i um mu je bio konfuzan.Tamo ste, generale?, upita Fernandez nervozno.Da, da. Slušaj me, Fernandez. Idi u vilu i provjeri što rade Castro i Kolčak.

Poslušaj njihov razgovor i izvijesti me za dva sata.Nije čekao potvrdu da ga je Ferandez čuo, već se opet prebaci na liniju Borčeva. Bojniče Borčev, formirajte odred i idite na dokove. Vodite ljude sami. Provjerite tog Pereza i njegove ljude i izvijestite me čim nešto otkrijete.Tada Velikov nazove svoju tajnicu.Dajte mi štab generalpukovnika Kolčaka.Njegov zamjenik se uspravi na stolcu i pogleda da sa zanimanjem. Nikada prije nije vidio Velikova nervoznog.Nešto nije u redu?Još ne znam, promrmlja Velikov.Poznati glas generalpukovnika Kolčaka iznenada eksplodira s druge strane linije.Velikove, kako napreduju stvari s GRUom i KGBom?Velikov je stajao zapanjeno nekoliko trenutaka prije no što odgovori. Gdje ste?Gdje sam?, ponovi Kolčak. Pokušavam iznijeti tajne dokumente i opremu iz svojeg štaba, isto kao vi. Što mislite, gdje sam?Upravo sam primio izvješće da ste se sastali s Raulom Castrom u njegovoj lovačkoj vili.Žao mi je, još nisam uspio biti na dva mjesta istovremeno, reče Kolčak mirno. Čini mi se da su vaši agenti počeli vidjeti duhove.Vrlo čudno. Izvješće je stiglo iz provjerenog izvora.Je li Rum i kola u opasnosti?Ne, sve ide po planu.Dobro. Znači, operacija ide glatko?Da, slaže Velikov sa strahom i nesigurnošću.Sve je pod kontrolom.

Poglavlje LXX

Tegljač se zvao Pisto prema španjolskom jelu od kuhanih crvenih paprika, tikvica i rajčica. Ime je bilo odgovarajuće, jer su njegovi bokovi bili crveni od hrde, a mjedeni dijelovi pokriveni zelenom patinom. Ipak, unatoč lošem vanjskom izgledu, veliki dizel motor od 3000 konjskih snaga koji je pulsirao u njegovoj utrobi bio je sjajan i ispoliran poput brončane skulpture.S rukama na velikom kormilu od tikovine, Jack je gledao kroz vlažne prozore prema gigantskoj masi koja se dizala u tami. Bila je hladna i mračna kao i druga dva nosača smrti vezana za dokove. Nije bilo navigacijskih svjetala koja bi označavala njegovu prisutnost u zaljevu, jedino je patrolni čamac koji je kružio oko 1100 stopa dugog i 160 širokog trupa bio upozorenje za druge brodove.Jack uspori Pistoa uz Ozero Bajkal i oprezno priđe lancu stražnjeg sidra.Patrolni čamac ih brzo primijeti i priđe im. Trojica ljudi istrče s mosta i stanu iza strojnice na pramcu. Jack javi u strojarnicu da zaustave motore, što je bila čista predstava, dok je prednji val tegljača zamirao na površini mora.Mladi poručnik s bradom izviri iz kormilarnice patrolnog čamca i podigne megafon.Ovo je zabranjeno područje. Ne smijete biti ovdje. Maknite se.Jack stavi šake na usta i vikne Generatori su mi zakazali, a dizel motor se ugasio. Možete li me odvući?Poručnik zavrti glavom.Ovo je vojni čamac. Ne možemo vas vući.Mogu li doći k vama i radijem pozvati svojeg šefa? Poslat će drugi tegljač po nas.Što nije u redu s vašom baterijom za hitne slučajeve?

Istrošila se. Jack načini bespomoćnu gestu. Nema dijelova. Na listi sam čekanja. Znate kako je...Brodovi su bili tako blizu da su se dodirivali. Poručnik spusti megafon i odgovori promuklim glasom Ne mogu vam to dopustiti.Onda ću se morati usidriti ovdje do jutra, odgovori Jack zlobno.Poručnik ljutito ispruži ruke u znak poraza.Dođite i nazovite šefa.Jack spusti ljestve i skoči preko razdaljine od četiri stope između brodova. Ogleda se polako, indiferentno, pažljivo zabilježivši opušteni stav ljudi za strojnicom, prvog Oficira za kormilom koji je palio cigaru, umorni pogled na poručnikovom licu. Jedini čovjek koji je nedostajao bio je strojar.Poručnik mu priđe.Neka bude brzo. Ometate vojnu operaciju.Oprostite, reče Jack pokorno. Ali, nije moja greška.On posegne naprijed kao da se želi rukovati i ispali dva metka iz automatika u poručnikovo srce. Zatim mirno ubije kormilara.Trojka kod strojnice umrla je pogođena s tri precizno ispaljene strijele iz samostrela. Strojar nije osjetio metak koji ga je pogodio u potiljak. Pao je preko dizel motora, držeći krpu i odvijač u beživotnim rukama. Jack i njegova posada odnijeli su tijela ispod i brzo otvorili sve čepove. Vratili su se na tegljač i više nisu obraćali pozornost na tonući patrolni čamac koji je nestajao u tamu nošen plimom. Na tankeru nije bilo spuštenih ljestava, pa su preko ograde bacili par kuka.Jack i druga dvojica popeli su se gore i podigli prenosive acetilenske spremnike i aparat za zavarivanje.Četrdeset pet minuta kasnije, lanci sidra su presječeni, i mali Pisto, poput mrava koji pokušava pomaknuti slona, svojim je teškim obloženim pramcem počeo gurati golemu krmu Ozera Bajkal. Inč po inč, u početku neprimjetno, a zatim jard po jard, tegljač je počeo gurati tanker dalje od rafinerije, prema sredini zaljeva.Pitt je promatrao sporo kretanje Ozera Bajkal kroz noćni dalekozor. Srećom, plima im je išla u korist, vukući opasnost dalje od središta grada.Pronašao je spremnik za disanje i pretražio teretne prostore ne bi li našao detonator, ali nije bilo ničega. Zaključio je da je sigurno zakopan negdje pod amonijevim nitratom u jednom od središnjih teretnih prostora. Nakon gotovo dva sata, popeo se do glavne palube i zahvalno udahnuo hladan povjetarac s mora.Njegov sat pokazivao je 4 i 30 kad se Pisto vratio do dokova. Krenuo je ravno prema brodu sa streljivom. Jack ga je doveo unatrag dok su Moeovi ljudi odmotali kabel za tegljenje namotan na krmi tegljača i krenuli prema stražnjim kukama za tegljenje Ozera Zajsan. Kabel je pričvršćen, ali baš kad se Pisto spremio povući, vojni konvoj od četiri kamiona pojavi se niz dok. Pitt se spusti niz stube i doskoči na dok. Zaobiđe utovarnu dizalicu i stane kod krmenog užeta. Podigne debelo, nauljeno uže sa stuba i pusti ga da padne u vodu. Nije bilo vremena odvezati i prednje uže. Teško naoružani ljudi iskočili su iz kamiona i formirali borbene timove. On se popne uz stube i uključi električni kolotur koji ih podigne na razinu palube, kako bi spriječio napad s doka.Uzme telefon na mostu u nazove strojarnicu.Manny, ovdje su, bilo je sve što je rekao.Imam vakuum i dovoljno pare u jednom kotlu da ga pokrenem.Dobar posao, prijatelju. Skratio si za sat i pol.Onda, krenimo.Pitt priđe brodskom telegrafu i pomakne pokazivače na poziciju spremno. Okrene kormilo tako da se krma prva makne od doka. Zatim krene unatrag najsporijom brzinom.Manny nazove iz strojarnice i Pitt osjeti kako motori počinju vibrirati pod njegovim nogama.

Clark s iznenadnim nezadovoljstvom shvati da je njegova mala skupina ljudi brojčano nadjačana i ne može pobjeći. Otkrio je i da se ne bore protiv običnih kubanskih oficira, već protiv elitnih snaga sovjetskih marinaca. U najboljem slučaju, mogao je dobiti nekoliko minuta dovoljno vremena da makne brodove od dokova.On posegne u platnenu vreću za svojim pojasom i izvadi granatu. Iziđe iz sjene i baci je u stražnji kamion. Eksplozija se začuje poput tupog udarca, popraćena jakim bljeskom eksplozije spremnika s gorivom. Kamion se razletio prema van, i ljudi su razbacani preko doka poput kuglaških čunjeva.On potrči kroz zbunjene i neorganizirane Ruse, skačući preko ranjenih koji su se kotrljali dokom očajnički pokušavajući ugasiti svoju zapaljenu odjeću. Sljedeće detonacije došle su u brzom nizu, odjekujući preko zaljeva, nakon što je bacio još tri granate pod preostale kamione.Novi plamenovi i oblaci dima dizali su se iznad krovova skladišta. Sovjetski marinci su frenetično napuštali svoja vozila i borili se za živote u holokaustu. Nekolicina krenu u akciju, i počnu pucati u tamu na sve što je podsjećalo na ljudski oblik. Pucnjava se izmiješala sa zvukom razbijenog stakla dok su se prozori skladišta raspadali.Clarkov mali tim od šest boraca ustrajno je pucao. Nekoliko hitaca ispaljenih u njihovom pravcu prošli su im iznad glava. Sačekali su da se Clark umiješa u zbrku, u odori kubanskog Oficira, psujući na ruskom i naređujući marincima da se regrupiraju i napadnu dok.Okupite se! Okupite se vikne on uzbuđeno.Bježe. Pokrenite se, prokleti bili, prije no što izdajice pobjegnu!On iznenada prekine kad se sreo licem u lice s Borčevim. Sovjetski Kapetan otvori usta u potpunoj nevjerici, a prije no što ih je mogao zatvoriti Clark ga zgrabi za ruku i baci preko doka u vodu. Srećom, nitko nije primijetio u zbrci.Slijedite me vikne Clark i počne trčati uz dok kraj dva skladišta. Pojedinačno, i u grupama od četiri i pet, sovjetski marinci trčali su za njim, pognuto u cikcaku visoko uvježbanim kretnjama preko doka, pucajući ispred sebe dok su napredovali. Činilo se da su svladali početni šok iznenađenja i bili odlučni osvetiti se nevidljivom neprijatelju, ne znajući da bježe iz jedne noćne more u drugu.Nitko nije doveo u pitanje Clarkove naredbe. Bez svojeg zapovjednika, slijedili su Oficira u kubanskoj odori koji je vodio napad.Kad su se marinci probili između skladišta, Clark se baci na pod kao da je pogođen. Bio je to signal za njegove ljude da otvore vatru. Sovjeti su pogođeni sa svih strana. Mnogi su pokošeni s nogu. Bili su savršene mete na svjetlu vatre s kamiona. Zvuči pucnjave bili su zaglušujuči, a metci su se zabijali u drvene zidove i ljudsko meso, ili promašivali i odbijali se, nestajući u mraku.Clark se divlje zakotrlja prema zaklonu sanduka, ali jedan metak ga pogodi u bedro, a drugi mu prođe kroz obje podlaktice.Sovjetski marinci, razbijeni, ali još uvijek opasni, počeli su se povlačiti. Pokušali su se uzaludno probiti iz područja dokova te stići do sigurnosti betonskog zida uz glavnu cestu, ali dva Clarkova čovjeka ispalili su na njih plotun vatre koji ih je zaustavio na mjestu.Clark je ležao iz sanduka, dok mu je krv curila iz žila, a život otjecao iz njega nije to mogao spriječiti. Ruke su mu visjele poput slomljenih grana, a u prstima nije osjećao ništa. Tama se spuštala nad njega kad se dovukao do ruba doka i pogledao prema luci.Zadnje što su njegove oči vidjele bio je obris dva teretna broda na svjetlima suprotne obale. Odmicali su se od dokova i okretali prema ulazu u luku.

Poglavlje LXXI

Dok je borba bjesnila na doku, mali Pisto počeo je vući Ozero Zajsan u luku s krmom prema naprijed. Boreći se žestoko, ukopao je svoj propeler u zauljenu vodu i zapjenio je.Brod od 20.000 tona počeo se pokretati, a njegov golemi trup oživjeli su narančasti plamenovi dok je klizio prema otvorenoj vodi. Kad se maknuo iz dokova, Jack napravi krug od 180 stupnjeva, okrećući brod sa streljivom dok mu pramac nije gledao prema ulazu u luku. Zatim otkvači vučno uže i namota ga.U kormilarnici Amy Bigalow Pitt uhvati kormilo u nadi da će nešto popustiti. Napeo se, jedva se usuđujući disati. Uže koje je vezivalo pramac za dok se nategnulo i počelo škripati od strašnog naprezanja, ali nije puklo. Poput psa koji se nastoji otrgnuti s uzice, Amy Bigalow se lagano nagne natrag, pojačavši napetost. Uže je izdržalo, ali stup je istrgnut iz doka uz glasan prasak drva.Brod zadrhti, i postupno se počne udaljavati iz luke. Pitt okrene kormilo, i pramac se polako okrene dok nije bio bokom okrenut udaljavajućem doku. Vibracije motora su prestale i uskoro su tiho klizili unatraške s lakim tračkom dima iz dimnjaka.Cijelo pristanište bilo je osvijetljeno požarom, plamenovi iz kamiona bacali su jezivo svjetlo u kormilarnicu. Svi ljudi osim Mannvja došli su iz strojarnice i stali na pramac. Sada kad je imaomjesta za manevriranje, Pitt okrene kormilo na desnu stranu i polako pošalje telegrafom naredbu polako naprijed. Manny odgovori i Amy Bigalow polako krene prema naprijed.Zvijezde na istoku počele su blijediti kad je tamni trup Ozera Zajsan stao uz Pittov brod. Pitt zapovjedi zaustavljanje dok je tegljač stigao pod pramce. Posada Pistoa bacila je lako uže za podizanje vezano za niz težih užadi. Pitt je s mosta gledao kako ih podižu na brod. Zatim su na prednji kolotur namotali debeli vučni kabel.Isto je ponovljeno na krmi, ali ovoga puta s lancem lijevog sidra s mrtvog, plutajućeg Ozera Zajsan. Kad je lanac namotan preko palube, povezan je s prednjim kablom. Tako je napravljena dvostruka veza. Tri plovila sada su vezana zajedno, a Amy Bigalow bila je u sredini.Jack zatrubi iz Pistoovog zračnog roga, i tegljač počne vući naprijed. Pitt je stajao na mostu i gledao unatrag.Kad je jedan od Mannvjevih ljudi signalizirao da je lanac na krmi nategnut, Pitt lagano povuče parnu zviždaljku i pošalje signal punom brzinom naprijed.Zadnji korak Pittovog plana bio je gotov. Tanker s naftom ostavljen je otraga, plutajući bliže spremnicima s naftom na drugoj strani luke, ali milju dalje od naseljenijeg središta grada. Druga dva broda i njihov smrtonosni teret kretali su se prema otvorenome moru, pri čemu je tegljač dodavao svoju snagu Amy Bigalow kako bi ubrzao ovaj pakleni konvoj.Iza njih, veliki stup dima i plamena dizao se u plavo jutarnje nebo. Clark im je osigurao dovoljno vremena da pobjegnu, ali to je platio životom.Pitt nije gledao unatrag. Pogled mu je bio prikovan na svjetlo svjetionika iznad sivih zidova dvorca Morro, mrke tvrđave koja je čuvala ulaz u havansku luku. Ležala je tri milje dalje, ali činilo se da je trideset.Kocka je bačena. Manny pojača rad drugog motora i dvostruki propeleri zarotiraju se u vodi. Amy Bigalow počeo je nabirati brzinu. Dva čvora postala su tri. Tri su postala četiri. Kretao se prema kanalu ispod svjetionika poput Clvdesdalea u natjecanju potezanja konopa.Trebalo im je četrdeset minuta da stignu do sigurnosti. Ali, nezamislivo se tek trebalo dogoditi.Kapetan Borčev izmakne se gorućim daskama koje su šišteći pale u vodu. Plutajući tamo ispod stupova, mogao je čuti pucnjavu automatskog oružja i vidjeti kako plamenovi skaču do neba. Prljava voda između dokova smrdjela je

po mrtvim ribama i dizelu. On povrati prljavu tekućinu koju je progutao kad ga je neobični kubanski pukovnik gurnuo u more.Činilo mu se da pliva gotovo milju prije no što je pronašao ljestve i popeo se natrag na dok. On ispljune odvratan okus i potrči prema zapaljenim kamionima.Crna, zadimljena tijela bila su raštrkana dokom. Pucnjava je prestala nakon što je nekoliko Clarkovih ljudi pobjeglo malim čamcem. Borčev je oprezno hodao bojnim poljem. Osim dvojice ranjenih ljudi koji su se sakrili iza viljuškara, ostali su bili mrtvi. Njegov cijeli odred bio je izbrisan.Polulud od bijesa, Borčev je teturao medu žrtvama, tražeći, dok ne naiđe na Clarkovo tijelo. On okrene njegovo tijelo na leda i pogleda beživotne oči. Tko si ti?, upita besmisleno. Za koga radiš?Odgovori su umrli s Clarkom. Borčev uzme mlitavo tijelo za pojas i odvuče ga do ruba doka. Zatim ga gurne u vodu.Da vidimo kako ti se svida vikne on.Lutao je besciljno još deset minuta prije no što je vratio ravnotežu. On konačno shvati da mora dati izvješće Velikovu. Jedini prijenosnik izgorio je u kamionu, i on počne trčati dokom, grozničavo tražeći telefon. Na jednoj zgradi pronađe znak koji je govorio da je unutra rekreacijska prostorija za lučke radnike. On otvori vrata svojim ramenom. Pipao je po zidu dok nije pronašao prekidač, i upali svjetlo. Prostorija je bila namještena starim prljavima sofama. Bile su tu ploče za damu, domino, te mali hladnjak. Castro i Che Guevarra s cigarama u ustima, te namršteni Lenjin, gledali su ga s jednog zida. Borčev ude u ured nadzornika i podigne telefonsku slušalicu sa stola. Nazove nekoliko puta prije no što će dobiti vezu. Konačno, dobije telefonista, proklinjući retardiranost kubanske telefonske mreže. Oblaci iznad istočnih brda počeli su sijati narančasto, a sirene vatrogasnih odreda čule su se u luci, kad je konačno dobio sovjetsko veleposlanstvo.Satnik Manuel Pinon stajao je na mostu ruske patrolne fregate klase Riga i gledao kroz dalekozor. Čim su počeli borba i požar u području trgovačkih dokova, probudio ga je prvi Oficir. Kroz dalekozor nije mogao vidjeti mnogo jer je njegov brod bio usidren kraj mornaričkog doka iza zavoja, i pogled mu je blokiralo nekoliko zgrada.Ne bismo li trebali istražiti?, upita njegov prvi Oficir.Policija i vatrogasci mogu to riješiti, odgovori Pinon.Zvuči kao pucnjava.Vjerojatno je požar zapalio vojnu opremu. Bolje da se držimo dalje od zapaljenih brodova. On doda dalekozor prvom Oficiru.Promatrajte situaciju. Ja se vračam u krevet.Pinon je upravo htio ući u svoju sobu kad prvi Oficir dotrči niz hodnik. Gospodine, bolje da se vratite na most. Dva broda pokušavaju napustiti luku.Bez dozvole?Da, gospodine.Možda se samo premještaju.Prvi Oficir zavrti glavom. Tegljač ih vodi u glavni kanal.Pinon zastenje. Bogovi ne žele da odem na spavanje.Prvi Oficir se ironično naceri.Dobar komunist ne vjeruje u bogove.Recite to mojoj sijedoj majci.Ponovno na mostu, Pinon zijevne i pogleda kroz ranu jutarnju izmaglicu. Dva broda ulazila su u kanal Entrada prema otvorenom moru. Što to... Pinon podesi stakla dalekozora. Nema zastave, nema navigacijskih svjetala, nema nikoga na mostu...Niti odgovaraju na naše radiopozive. Gotovo kao da se pokušavaju iskrasti.Kontrarevolucionarno smeće pokušava stići do SADa, zareži Pinon. Da, to je sigurno to. Može li biti išta drugo?Hoću li izdati zapovijed da ih presretnemo?

Da, odmah. Doći ćemo ispred njih i blokirati im put.Dok je još govorio, prvi Oficir posegne prema prekidaču sirene koja pozove posadu na položaje.Deset minuta kasnije, trideset godina star brod, dobiven od ruske mornarice nakon što su ga zamijenili novijom, modificiranom klasom fregate, krene preko kanala. Njegovi topovi od četiri inča naciljali su iz blizine brzo približavajuće fantomske brodove.Pitt je gledao blještavu signalnu svjetiljku na fregati. Bio je u iskušenju da uključi radio, ali složili su se na početku da će konvoj ostati tih u slučaju da se lučke vlasti ili osiguranje nalaze na istoj frekvenciji. Pitt se nije najbolje snalazio s međunarodnim Morseovim pismom, ali prevede poruku koja je glasila odmah stanite i identificirajte se.Nastavio je promatrati Pisto. Bio je svjestan da će svaki iznenadan pokret izbjegavanja morati započeti s Jackom. Pitt pozove strojarnicu i obavijesti Mannvja o fregati koja im je blokirala put, ali mjedene kazaljke telegrafa ostale su na najvećoj brzini.Sada su bili tako blizu daje mogao vidjeti kubansku zastavu na vjetru s mora. Krilca na signalnoj lampi opet se pomaknu goredolje.Odmah stanite ili ćemo otvoriti vatru.Dvojica ljudi pojave se na palubi Pistoa i frenetično počnu odmotavati još kabla. Istodobno, tegljač skrene na desnu stranu i nagne se. Zatim Jack iziđe iz kormilarnice i pozdravi fregatu kroz megafon.Maknite se, vi guzice morske krave. Ne vidite li da vučem brod?Pinon ignorira uvredu. Nije očekivao ništa drugo od kapetana tegljača. Vaše kretanje je bez dozvole. Šaljem vam patrolu na palubu.Neka sam proklet ako dozvolim da dečko iz mornarice stane na moj brod.Bit ćeš mrtav ako ne dozvoliš, odgovori Pinon raspoloženo. Nije bio siguran je li ovo masovni pokušaj bijega disidenata, ali čudne akcije tegljača i neosvijetljeni brodovi zahtijevali su istragu.On se nagne nad ogradu mosta i naredi spuštanje patrolnog čamca. Kad se ponovno okrenuo prema neidentificiranom konvoju, ukoči se od užasa.Prekasno. Na slabom svjetlu nije vidio da brod iza tegljača nije mrtvi teret. Plovio je na fregatu brzinom od osam čvorova. Pinon zbunjeno zastane na nekoliko sekunda, prije no što se pribrao.Naprijed vrisne. Otvorite vatru!Nakon njegove zapovijedi uslijedi zaglušujuća eksplozija kad je tanad udarila u pramac i gornji dio Amy Bigalow, eksplodirajući u oblaku plamena i razbijenog čelika. Lijeva strana kormilarnice raspala se kao pod strojem za prešu. Staklo i otpadci bili su poput zrna sačmarice. Pitt se sagne i zadrži svoj hvat kormila s odlučnošću koja je graničila s tvrdoglavošću. Srećom, prošao je samo s nekoliko porezotina i natučenim bedrom.Druga salva raznese sobu s kartama i presiječe prednji jarbol. Gornji dio padne preko ograde i vukao se za brodom stotinu stopa prije no što su se kablovi prekinuli. Dimnjak je pretvoren u smeće, a jedna granata pogodila je prostoriju desnog sidra, i rđave karike lanca razlete se poput šrapnela.Nije bilo treće salve.Pinon je stajao potpuno mirno, stišćući šakama ogradu mosta. Gledao je zlokobni crni pramac Amy Bigalow kako se uzdiže iznad fregate, blijedog lica, siguran da je njegov brod osuđen na propast.Propeleri fregate luđački su se vrtjeli u vodi, ali nisu je mogli maknuti dovoljno brzo s puta teretnom brodu. Nije bilo sumnje u Pittove namjere niti hoće li Amy Bigalow promašiti. Brod se kretao prema sredini fregate. Članovi posade koji su mogli vidjeti približavajuću katastrofu, gledali su ukočeno prije no što su se trgnuli i bacili u vodu.Šezdeset stopa visoki pramac Amy Bigalow zabio se u fregatu ispred njenog stražnjega topovskog tornja, probivši oplatu trupa i prodrijevši unutra gotovo

dvadeset stopa. Pinonov brod mogao je preživjeti sudar i stići na obalu prije no što potone, ali pramac Amy Bigalow digne se iz zjapeće rane uz strašno škripanje čelika dok mu se kobilica nije digla u zrak. Brod zastane gore na trenutak, a zatim se spusti, presjekavši fregatu napola i gurnuvši krmeni dio pod vodu.More odmah navali u amputiranu krmu, potopivši otvorene dijelove. Dok je voda nadirala u trup, brod se naglo nagne prema dolje. Njegova agonija nije trajala dugo. Do trenutka kad je Ozero Zajsan prešao preko mjesta sudara, fregata je nestala, ostavivši nekolicinu posade u vodi.

Poglavlje LXXII

Ušetao si u zamku? Velikovljev glas s druge strane slušalice bio je miran i težak.Borčev se osjećao neugodno. Nije mogao priznati da su preživjeli trojica od četrdesetorice, i da je ostao bez ogrebotine.Nepoznata grupa od barem dvije stotine Kubanaca otvorila je vatru iz teškog oružja prije no što smo mogli izići iz kamiona.Siguran si da su bili Kubanci?Tko bi drugi mogao isplanirati i izvesti takvu akciju? Njihov zapovjednik je bio u kubanskoj odori.Perez?Ne mogu reći. Trebat ćemo vremena da ih identificiramo.Možda su to bile mlade trupe koje su otvorile vatru zbog gluposti ili panike.Bili su daleko od gluposti. Mogu prepoznati visoko uvježbane trupe kad ih vidim. Znali su da dolazimo i postavili su dobro pripremljenu zasjedu.Velikovljevo lice potpuno poblijedi, a zatim brzo pocrveni. Napad na Cayo Santa Mariju prolazio mu je ispred očiju. Jedva je zadržavao svoj bijes. Što im je bio cilj?Zadržavanje kako bi mogli osvojiti brodove.Borčevljev odgovor zaprepasti Velikova.Osjetio je kako mu se tijelo pretvara u led. Pitanje izleti iz njegovih usta. Brodovi operacije Rum i kola su zarobljeni? Jesu li još privezani za dokove?Ne, tegljač je odvukao Ozero Zajsan. Amy Bigalow pokrenuo se vlastitim motorima. Izgubio sam ih iz vida kad su zašli iza zavoja. Malo kasnije čuo sam pucnjavu mornaričkih topova kraj ulaza u kanal.I Velikov je čuo grmljavinu teških topova. On pogleda prazan zid s nevjericom u očima, pokušavajući zamisliti ljude koji su proveli tu pažljivo isplaniranu operaciju.Odbio je povjerovati da su obavještajci lojalni Castru imali dovoljno znanja i stručnosti. Samo duga ruka Amerikanaca i njihove CIAe mogla je uništiti Cayo Santa Mariju i upropastiti plan rušenja Castrovog režima. Samo jedan čovjek mogao je biti odgovoran za curenje informacija.Dirk Pitt.Duboki izraz koncentracije pojavi se na Velikovljevom licu. Voda se konačno razbistravala. Znao je što mora učiniti u malo vremena koje je preostalo.Jesu li brodovi još u luci?, upita on Borčeva.Ako pokušavaju pobjeći na more, mislim da su negdje na kanalu Entrada.Pronadi admirala Čekoldina i reci mu da želim da zaustavi te brodove i vrati ih u luku.Mislio sam da su svi sovjetski vojni brodovi na moru.Admiral i njegov zapovjedni brod nisu trebali krenuti prije osam sati. Ne upotrebljavaj telefon. Prenesi moj zahtjev osobno i naglasi hitnost.Prije no što je Borčev mogao odgovoriti, Velikov spusti slušalicu i pojuri do glavnog ulaza veleposlanstva, ignorirajući zaposleno osoblje koje je pripremalo evakuaciju. On otrči do limuzine i gurne u stranu šofera, koji je

čekao da poveze sovjetskog veleposlanika u sigurnost.Dva bloka kasnije, Velikov se zaustavi. Vojna blokada ceste zapriječila mu je put. Dva oklopna vozila i postrojba kubanskih oficira prepriječili su široki bulevar.Oficir priđe autu i osvijetli svjetiljkom unutrašnjost.Mogu li vidjeti vašu iskaznicu, molim vas?Ja sam general Petar Velikov, iz sovjetske vojne misije. Žurim do štaba generala Kolčaka. Maknite se i pustite me da prođem.Oficir prouči na trenutak Velikovljevo lice da se uvjeri. Isključi svjetiljku i da znak dvojici svojih ljudi da sjednu na stražnje sjedalo. Zatim zaobiđe auto i sjedne kraj vozača.Čekali smo vas, generale, reče on hladnim, ali pristojnim tonom. Molim vas, slijedite moje upute i skrenite lijevo na sljedećem raskrižju.Pitt je stajao lagano razmaknutih nogu, s rukama na kormilu, izboranog lica usmjerenog prema naprijed, gledajući svjetionik na ulazu u luku koji je prolazio strašnom sporošću. Čitav njegovi um i tijelo, svaki živac, bili su koncentrirani na udaljavanje broda što dalje od grada prije no što amonijev nitrat eksplodira.Voda je promijenila boju iz sivozelene u smaragdnu i brod se počeo lagano valjati na valovima s otvorenog mora. Amy Bigalowje puštao vodu kroz pramac, ali još je reagirao na kormilo i pratio trag tegljača.Cijelo tijelo boljelo ga je od iscrpljenosti. Funkcionirao je samo još snagom volje. Krv iz porezotina koje je zadobio od hitaca topova s fregate stvrdnula se u tamnocrvene pruge niz njegovo lice. Bio je nesvjestan znoja i odjeće koja mu je bila zalijepljena za tijelo.Zatvori oči na trenutak, poželjevši da je u svojem hangaru s Bombay gin martinijem, ispod vrućeg tuša. Bože, kako je bio umoran.Iznenadan vjetar puhne kroz razbijene prozore i on otvori oči. Proučio je liniju obale s lijeve i desne strane. Skrivena topovska gnijezda oko luke ostala su tiha, i nije bilo znakova zrakoplova niti patrolnih brodova. Unatoč borbi s fregatom, nitko nije digao uzbunu. Zbrka i nedostatak inteligencije u kubanskim vojnim snagama išli su im u prilog.Još zaspali grad ležao je iza kao da je vezan za krmu broda. Sunce je izišlo, osvijetlivši konvoj.Još nekoliko minuta, samo nekoliko minuta, reče on u sebi.Velikov je morao zaustaviti u tihom kutu kraj Trga katedrale u staroj Havani. Odveden je u staru zgradu prašnjavih, slomljenih prozora, pokraj staklenih ormara sa starim posterima glumaca iz 1940.Nekada bar pod upravom bogatih američkih zvijezda, Prljavi Joe bila je sada samo rupa u zidu, davno zaboravljena osim od nekolicine staraca. Četvero ljudi sjedilo je za starim, zapuštenim barom.Unutrašnjost je bila mračna i smrdjela je na dezinficijense i truljenje. Velikov nije prepoznao svoje domaćine dok nije bio na pola puta do bara. Zatim se zaustavi i pogleda s nevjericom, dok je u njemu rasla iznenadna mučnina.Jessie LeBaron sjedila je između čudnog debelog čovjeka i Raula Castra. Četvrti čovjek zlokobno gaje promatrao.Dobro jutro, generale, reče Fidel častro.Sretan sam što ste nam se mogli pridružiti.

Poglavlje LXXIII

Pittove uši uhvate zvuk zrakoplova. On pusti kormilo i iziđe kroz vrata mosta.Dvije helikopterske topovnjače stizale su niz obalu sa sjevera. On pogleda prema ulazu u luku. Sivi ratni brod jurio je kroz kanal punom brzinom, stvarajući velike pramčane valove.Ovaj put bio je to sovjetski razarač, tanak poput olovke, s prednjim topovima,

usmjerenim prema pužućim, nenaoružanim brodovima smrti. Započela je utrka koju nitko nije mogao dobiti.Jack iziđe na palubu tegljača i pogleda uništeni most Amy Bigalow. Čudio se što je itko na njemu još živ i upravlja kormilom. On napravi gestu prema svojem uhu i sačeka dok čovjek nije mahnuo u znak razumijevanja. Gledao je dok je član posade žurio do krme teretnog bfbda i prenio isti signal Moeu na palubi Ozera Zajsan. Zatim se vrati unutra i pozove radijem.Ovdje Pisto. Čujete li? Prijem.Jasno i glasno, odgovori Pitt.Čujem, doda Moe.Sada je dobro vrijeme da vežete kormila i napustite brod, reče Jack.Odlično, frkne Moe. Neka ove paklene kante idu same.Ostavit ćemo motore da rade punom snagom, reče Pitt.Što je s Pistoom?Upravljat ću još nekoliko minuta kako bih se uvjerio da se brodovi neće vratiti na obalu, odgovori Jack.Bolje da ne zakasnimo. Dolaze Castrovi dečki.Vidim ih, reče Jack. Sretno. Prijem.Pitt učvrsti kormilo u položaju prema naprijed, i pozove Mannvja. Čvrsti strojar nije trebao nagovaranje. On i njegovi ljudi za tri minute su spuštali čamac za spašavanje s njegovog postolja. Prenijeli su ga preko palube i počeli spuštati kad Pitt skoči preko ograde.Zamalo smo te ostavili, vikne Manny.Pozvao sam razarač i rekao im da ostanu na distanci ili ćemo dići u zrak brod sa streljivom.Prije no što je Manny mogao odgovoriti, začuje se grmljavina. Nekoliko sekunda kasnije, granata pljusne u more na pedeset jarda ispred Pistoa.Nisu ti povjerovali, proštenje Manny. On pokrene motor čamca i ubrza ga da se brzina izjednači s kretanjem broda kad se spuste u vodu. Otkvačili su kuke i spustili se do razine vode. Amy Bigalow prošao je kraj njih na svojem zadnjem putovanju, napušten i osuđen na propast.Manny se okrene i vidje kako Moe i njegova posada spuštaju čamac s Ozera Zajsan. Udario je u valove i zabio se u čelični trup takvom snagom da su šavovi na desnoj strani pukli i dno se potopilo, smočivši motor.Moramo im pomoći, reče Pitt.U pravu si, složi se Manny.Prije no što su se mogli približiti, Jack shvati situaciju i vikne kroz megafon Ostavi ih. Pokupit ću ih kad se odvojim. Brinite za sebe i krenite na obalu.Pitt sjedne na mjesto kormirala umjesto čovjeka koji je razbio prste kad su skidali čamac. Usmjerio je čamac prema visokim zgradama uz obalu kod Malecona i dao gas do daske. Manny je gledao tegljač i čamac s Moevom posadom. Lice mu posivi kad je razarač opet opalio i dva vodena stupa podigla se oko Pistoa. Pjena je zalila njegovu palubu, ali brod je nastavio ploviti.Moe se okrenuo s osjećajem užasa koji se nije vidio.Znao je da više neće vidjeti svoje prijatelje.Pitt je povećavao udaljenost između brodova i obale. Još su bili dovoljno blizu da eksplozija uništi veći dio Havane, mislio je, previše blizu.Je li se predsjednik Antonov složio s vašim planom atentata na mene?, upita Fidel Castro.Velikov je stajao prekriženih ruku. Nisu mu ponudili stolac. On pogleda Castra s hladnim prijezirom. Ja sam visoki Oficir Sovjetskog Saveza. Zahtijevam odgovarajući postupak.Crne, ljutite oči Raula Castra bijesnu. Ovo je Kuba. Ovdje ništa ne zahtijevate. Vi ste samo KGBovo smeće.Dosta, Raul dosta, upozori ga Fidel. On pogleda Velikova.

Ne igrajte se s nama, generale. Proučio sam vaše dokumente. Rum i cola više nije tajna.Velikov ispruži ruku. Potpuno sam svjestan operacije. Još jedan okrutni CIAin pokušaj miniranja prijateljstva između Kube i Sovjetskog Saveza.Ako je tako, zašto me niste upozorili?Nije bilo vremena.Našli ste dovoljno vremena da evakuirate Ruse, otrese se Raul.Zašto ste bježali u ovo doba jutra?Arogantni pogled pojavi se na Velikovljevom licu.Neću odgovarati na vaša pitanja. Moram li vas podsjećati da imam diplomatski imunitet? Nemate me prava ispitivati.Kako namjeravate aktivirati eksplozive?, upita Castro mirno.Velikov je stajao šuteći. Kutovi njegovih usta lagano su se izvili u smiješak na zvuk udaljene grmljavine topova. Fidel i Raul izmijene poglede, ali ne rekoše ništa.Jessie zadrhti zbog napetosti u malom baru. Na trenutak poželi da je muškarac, kako bi mogla batinama izvući istinu iz generala. Iznenada osjeti mučninu i poželi vrisnuti zbog dragocjenog vremena koje je otjecalo. Molim vas, recite im što žele znati, molila je ona.Ne možete stajati ovdje i dozvoliti da tisuće djece pogine zbog besmislenih političkih razloga.Velikov se nije suprotstavio. Ostao je nepomičan.S veseljem ću ga odvesti van, reče Hagen.Ne morate prljati svoje ruke, gosp. Hagen, reče Fidel.Imam vani stručnjake za bolno ispitivanje.Ne biste se usudili, otrese se Velikov.Moja je dužnost upozoriti vas da ćete biti mučeni ako ne zaustavite detonaciju. Ne jednostavnim injekcijama kao politički zatvorenici u vašim mentalnim bolnicama u Rusiji, već nezamislivim mukama koje će se nastavljati dan i noć. Naši najbolji medicinski specijalisti održavat će vas na životu. Niti jedna noćna mora neće biti kao vaše muke, generale Velikov. Vrištat ćete dok ne izgubite glas. Zatim, kad budete samo biljka bez glasa ili sluha, bit ćete prebačeni u neki slam u Sjevernoj Africi gdje ćete preživjeti ili umrijeti, i gdje nitko neće pomoći osakaćenom prosjaku koji živi u prljavštini. Postat ćete ono što vi Rusi zovete neosoba.Velikovljeva ljuska pukne, ali samo malo.Trošite dah. Mrtvi ste. Ja sam mrtav. Svi smo mrtvi.Griješite. Brodovi sa streljivom i amonijevim nitratom uklonjeni su iz luke od ljudi koje ste okrivili. Ovoga trenutka agenti CIAe vuku ih na more gdje će njihova eksplozivna snaga pobiti samo ribe.Velikov brzo uhvati svoju malu prednost.Ne, senorpresidente, vi griješite. Zvuči topova koje ste čuli prije nekoliko trenutaka dolaze sa sovjetskog broda koji zaustavlja teretnjake i vraća ih natrag u luku. Možda će eksplodirati prerano za vaš govor, ali ipak će ispuniti svoj zadatak.Lažete, reče Fidel nemirno.Vaša vladavina kao velikog oca revolucije je gotova, reče Velikov lukavim glasom.Rado ću umrijeti za majku domovinu. Hoćete li vi žrtvovati svoj život za Kubu? Možda, kad ste bili mladi i niste imali što izgubiti, ali sada ste meki i previše se pouzdajete da će drugi obaviti prljave poslove umjesto vas. Imate dobar život i ne želite ga odbaciti. Ali, to je gotovo. Sutra ćete biti samo još jedna fotografija na zidu, a novi predsjednik zauzet će vaše mjesto. Predsjednik koji je lojalan Kremlju.Velikov odstupi nekoliko koraka i izvadi malu kutiju iz džepa.Hagen je odmah prepozna. Elektronski prijenosnik. Može poslati signal za

detonaciju odovud.O, Bože krikne Jessie očajno.O, Bože, učinit će to, stvarno će to učiniti.Ne zovite svoje čuvare, reče Velikov. Neće stići na vrijeme.Fidel ga pogleda hladnim crnim očima.Zapamtite što sam rekao.Velikov ga prijezirno pogleda. Možete li me stvarno zamisliti kako vrištim u agoniji u nekom od vaših prljavih zatvora?Dajte mi prijenosnik i moći ćete otići s Kube neozlijeđeni.I vratiti se u Moskvu kao kukavica? Mislim da ne.Na vama je, reče Fidel s izrazom ljutnje i straha. Znate svoju sudbinu ako detonirate eksplozive i preživite.Za to ima malo izgleda, zareži Velikov. Ova zgrada je na manje od petsto jarda od lučkog kanala. Od nas neće ostati ništa. On zastane, lica tvrdog poput kamenog kipa. Zatim reče Zbogom, senor presidente.Ti, kopile... Hagen skoči preko stola s nevjerojatnom agilnošću za svoje golemo tijelo i bio je udaljen samo nekoliko inča kad Velikov pritisne gumb za aktiviranje eksploziva.

Poglavlje LXXIV

Amy Bigalow pretvori se u paru.Ozero Zajsan eksplodirao je samo djelić sekunde kasnije. Kombinirana snaga eksplozivnih tvari unutar dva broda izbacila je divovski stup vatre i dima pet tisuća stopa u tropsko nebo. Golem vir otvorio se u moru kad je gigantski gejzir podivljale vode i pare eksplodirao prema van.Svijetleći crvenobijeli plamen bljesnuo je preko vode s intenzitetom deset sunaca, popraćen gromoglasnim valom zraka koji je izravnao vrhove valova.Pogled na hrabroga malog Pistoa koji leti dvije stotina stopa u zrak poput rakete ostao je zauvijek u Pittovom umu. Zapanjeno je promatrao kako raskomadani ostatci broda, Jacka i posade padaju u morski vrtlog poput goruće tuče. Moe i njegova posada u čamcu jednostavno su nestali s površine mora.Eksplozija je srušila dvije helikopterske topovnjače. Galebovi u krugu od dvije milje zdrobljeni su udarom zraka. Propeler iz Ozera Zajsan preletio je preko mora i udario u kontrolni toranj sovjetskog razarača, pobivši sve na mostu. Savijene čelične ploče, karike lanaca i šipke, te oprema s palube zasuli su grad, razbijajući zidove i krovove poput topovskih kugla. Telefonski stupovi i ulične svjetiljke otkinuti su iz svojih ležišta.Stotine ljudi poginulo je u svojim krevetima. Mnogi su strašno osakaćeni letećim staklom ili zdrobljeni stropovima. Ranojutranji radnici i pješaci podignuti su sa zemlje i zdrobljeni o zgrade.Udarni val pogodio je grad dvostrukom snagom bilo kojega poznatog uragana, srušivši drvene zgrade kraj obale kao da su od papira, razbivši izloge dućana i stotine tisuća prozora, bacivši parkirane automobile u zgrade.U luci je eksplodirao monstruozni Ozero Bajkal.U početku, plamenovi su poput baklja suknuli kroz trup. Zatim cijeli tanker eksplodira u divovskoj vatrenoj lopti. Mlazovi zapaljene nafte zalili su zgrade u luci i pokrenuli lančanu reakciju zapaljivih materijala s dokova. Usijani metal pogodio je spremišta benzina i nafte na istočnoj strani luke. Eksplodirala su jedno za drugim, poput vatrometa, izbacujući gigantske crne oblake dima iznad grada.Eksplodirala je i rafinerija nafte, a za njom i tvornice kemikalija, boje i umjetnog đubrivoiva. Dva obližnja broda na putu prema moru su se sudarila, zapalila te počela gorjeti. Usijani komad čelika s uništenog tankera zabio se u jedan od deset željezničkih vagona s propanom i detonirao ih. Još jedna eksplozija... pa još jedna... i još jedna.

Četiri milje dokova pretvoreno je u holokaust. Pepeo je pokrio grad poput crnog snijega. Malo lučkih radnika je preživjelo. Srećom, rafinerija i tvornice bile su gotovo prazne. Bilo bi mnogo više žrtava da nije bio nacionalni praznik. Najgori dio u luci je prošao, ali noćna mora za cijeli grad tek je trebala doći.Golem plimni val od pedeset stopa podigao se iz vrtloga i krenuo prema obali. Pitt i ostali gledali su sa strahopoštovanjem kako im se približava zelenobijela planina. Sjedili su čekajući, bez panike, da mali krhki čamac postane razbijeni komad olupine, a more njihov grob.Morski zid uzduž Malecona bio je udaljen samo trideset jarda kad je vodoravna lavina progutala čamac. Krijesta se savila i razbila se točno iznad njih. Otrgnula je Mannvja i trojicu ljudi s klupe, i Pitt je gledao kako lete kroz pjenu poput krovnih crjepova u tornadu. Zid se približio, ali snaga vala podigla je čamac preko vrha, i bacila na široki bulevar.Pitt zgrabi kormilo takvom snagom da se pokidalo iz držača i voda ga ponese. Pomisli da je to kraj, ali svjesnim naporom volje duboko udahne i zadrži dah kad je povučen ispod površine. Kao u snu, mogao je gledati kroz neobično bistru vodu, vidjevši aute kako se okreću kao da ih je bacila divovska ruka.Potopljen duboko u vrtlogu, osjećao se neobično odvojeno od svega. Učini mu se smiješnim što će se utopiti na gradskoj ulici. Njegova želja za životom još je bila jaka, ali nije se besmisleno borio i trošio dragocjeni kisik. On se opusti i pokuša gledati kroz pjenu, dok mu je um radio s neobičnom jasnoćom. Znao je da će biti zdrobljen poput lubenice bačene iz zrakoplova ako ga val baci na betonsku zgradu. Njegov strah bi se pojačao da je mogao vidjeti kako čamac udara u drugi kat apartmana sovjetskih tehničara. Udar je zdrobio trup kao ljusku jajeta. Dizel motor sa četiri cilindra bačen je kroz razbijeni prozor, završivši na stubama.Srećom, voda ga je bacila u usku sporednu ulicu poput panja u otvor peći. Voda je nosila sve pred sobom. Ali, kad je zaobišao zgrade koje su bile dovoljno čvrste da izdrže udar, val je počeo slabiti. Za nekoliko sekunda njegov vrh će doći do najviše točke, a zatim se smanjiti, isisavajući ljudska tijela i stvari u more.Pitt je počeo vidjeti svjetalca dok mu je mozak žudio za kisikom. Njegova osjetila počela su se gasiti, jedno po jedno. Osjeti snažan udarac kad je ramenom udario u čvrst predmet. On se pokuša uhvatiti, ali bio je gurnut naprijed snagom vala. Naišao je na drugu ravnu površinu, i ovaj put čvrsto se uhvatio za predmet, ne znajući da se radi o ploči iznad draguljarove radnje. Dio njegovog tijela zadužen za misli i osjećaje usporio se i isključio kao kad nestane struje. Glava mu je pulsirala i crnina je počela prekrivati svjetla koja su mu eksplodirala iza očiju. Postojao je samo instinktivno, a uskoro će i to prestati.Val je stigao do vanjske granice i počeo se urušavati, vraćajući se natrag u more. Ali, bilo je kasno za Pitta, njegov um padao je u nesvijest. Mozak mu je nekako uspio poslati zadnju poruku. Ruka se nespretno uhvati za šipku koja je držala ploču iznad vrata, te zaglavi tamo. Zatim njegova pluća više nisu mogla izdržati i on se počne utapljati.Grmljavina eksplozija odjeknula je brdima i morem. Iznad grada sunce je bilo zastrto, skriveno dimnom zavjesom nevjerojatne gustoće. Čitava luka činila se zapaljenom dokovi, brodovi, spremišta, i tri četvorne milje naftom pokrivene vode blještali su narančastim i plavim plamenom koji se pružao gore prema tamnom pokrovu.Strašno ranjeni grad počeo se oslobađati šoka i vraćati na noge. Sirene su počele nadjačavati zvukove požara. Plimni val vratio se u Meksički zaljev, vukući za sobom masu krhotina, uništenih predmeta i tijela. Preživjeli su počeli teturati po ulicama, poput zbunjenih ovaca, šokirani golemim razaranjem oko njih, pitajući se što se dogodilo. Neki su lutali u šoku, neosjetljivi na

svoje rane. Drugi su tupo gledali golemi komad kormila Amy Bigalow koji je udario u autobusnu stanicu i zdrobio četiri vozila i nekoliko ljudi koji su čekali ukrcavanje.Komad prednjeg jarbola Ozera Zajsan zabio se u sredinu havanskoga nogometnog stadiona. Jednotonski kolotur sletio je na krilo Sveučilišne bolnice i zdrobio jedina tri kreveta koji nisu bili zauzeti u odjelu od četrdeset kreveta. O tome se kasnije naširoko pričalo kao o jednom od sto čuda koja su se dogodila toga dana. Bio je to veliki dobitak za katoličku crkvu, a mali nazadak za marksizam.Spasilačke skupine počele su se formirati dok su se vatrogasci i policajci okupljali u luci. Vojne postrojbe stigle su zajedno s policijom. U početku, vladali su panika i kaos. Vojne snage okrenule su leda spasilačkim poslovima i popunile obrambene položaje pogrešno vjerujući da ih napada SAD. Ranjenih je bilo svuda, neki su vrištali od boli, a većina šepala dalje od zapaljene luke.Potres je zamro s udarnim valovima. Strop Prljavog Joea je pao, ali zidovi su još stajali. Bar je bio u krhotinama. Drvene grede, pala žbuka, razbacan namještaj i razbijene boce ležale su pod debelim slojem prašine. Vrata su istrgnuta iz okvira, viseći pod ludim kutom iznad Castrovih čuvara, koji su ležali stenjući pod brdom cigala.Ira Hagen se bolno podigne na noge i zatrese glavom kako bi je razbistrio. Obriše oči kako bi vidio kroz oblak prašine i uhvati se za zid. Pogleda kroz otvoreni strop i vidje kako slike još vise na zidovima gornjeg kata.Prvo je pomislio na Jessie. Ležala je djelomično pod stolom koji je još stajao mirno usred sobe. Njeno tijelo bilo je skvrčeno. Hagen klekne i blago je okrene.Ležala je nepokretno, izgledajući beživotno pod slojem prašine, ali nije bilo krvi niti ozbiljnijih rana. Oči su joj bile napola otvorene i ona proštenje. Hagen se nasmiješi s olakšanjem i skine svoj kaput. Presavije ga i stavi joj ga pod glavu.Ona podigne ruku i uhvati ga za zapešće čvršće no što je mislio da je moguće, te ga pogleda.Dirk je mrtav, šapne ona.Mogao je preživjeti, reče Hagen tiho, ali u njegovom glasu nije bilo optimizma.Dirk je mrtav, ponovi ona.Ne miči se, reče on.Samo lezi dok ne provjerim braću Castro.On nestabilno ustane i počne tražiti u kršu. Zvuk kašljanja dođe s lijeve strane i on se popne preko gomile cigala, te udari u bar.Raul Castro s držao za podignuti kraj bara s obje ruke, u šoku, iskašljavajući prašinu iz grla. Krv mu je curila iz nosa, a na bradi je imao ružnu porezotinu.Hagen se čudio koliko su blizu sjedili prije eksplozije, a kako su sada raštrkani. On podigne prevrnuti stolac i pomogne Raulu sjesti.Jeste li u redu, gospodine?, upita Hagen, iskreno zabrinut.Raul slabo klimne. U redu sam. Fidel? Gdje je Fidel?Sjedite. Pronaći ću ga.Hagen razbaca cigle i žbuku dok nije pronašao Fidela Castra. Kubanski voda ležao je na trbuhu i okrenut postrance, podignutih ramena. Hagen fascinirano pogleda prizor na podu.Castrov pogled bio je prikovan za lice na podu udaljeno samo stopu od njega.General Velikov ležao je na leđima, a velika greda stisnula mu je noge. Izraz na njegovom licu bio je mješavina inata i straha. On pogleda Castra očima gorkim od okusa poraza.U Castrovom pogledu nije bilo niti traga osjećaja. Prašina na njegovom licu ostavljala je dojam da je napravljen od mramora. Rigidnost lica i potpuna

koncentracija izgledali su gotovo neljudski.Živi smo, generale, promrmlja on slavodobitno.Obojica smo živi.Nije u redu, reče Velikov kroz stisnute zube.Svi bismo trebali biti mrtvi.Dirk Pitt i ostali su nekako proveli brodove kroz vaše pomorske postrojbe, objasni Hagen. Razorna sila eksplozija bila je samo desetina onoga što bi bilo da su ostali u luci.Niste uspjeli, reče Castro. Kuba ostaje Kuba.Tako blizu, a ipak... Velikov rezignirano zavrti glavom.A sada o osveti koju ste se zakleli izvršiti nada mnom.Umrijet ćete za svakog ubijenog Kubanca, obeća Castro glasom hladnim poput otvorenog groba. Trebalo za to tisuću smrti ili stotinu tisuća. Doživjet ćete ih sve.Velikov se lukavo naceri. Činilo se da uopće nema živaca.Drugi čovjek, drugo vrijeme, i sigurno ćete biti ubijeni, Fidel. Znam. Pomogao sam u stvaranju drugih planova ako ovaj ne uspije.

Poglavlje LXXV

8. studenoga 1989. Washington, D. C.Martin Brogan kasnio je na ranojutarnji sastanak vlade. Predsjednik i ljudi oko velikog stola u obliku bubrega pogledaju ga s očekivanjem.Brodovi su eksplodirali četiri sata ranije, obavijesti ih on s nogu.Njegova objava bila je dočekana tišinom. Svi ljudi za stolom bili su obaviješteni o nevjerojatnom planu Sovjeta za uklanjanje Castra, i vijesti su dočekali više kao neizbježnu tragediju nego strašnu katastrofu.Sto kažu najnovija izvješća o žrtvama?, upita Douglas Oates.Prerano je za procjene, odgovori Brogan. Cijela luka je u plamenu. Moglo bi biti na tisuće mrtvih. Razaranje, međutim, nije ni približno strašno kao što smo predvidjeli. Čini se da su naši agenti u Havani zarobili dva broda i odveli ih iz luke prije no što su eksplodirali.Ljudi su u tišini slušali Broganovo izvješće koje mu je poslala Sekcija specijalnih interesa iz Havane. Opisao je detalje plana uklanjanja brodova i stvarne operacije. Prije no što je završio, jedan od pomoćnika uđe i doda mu ažurirano izvješće. On ga tiho pogleda i pročita prvi redak.Fidel i Raul Castro su živi.On zastane i pogleda predsjednika.Vaš čovjek, Ira Hagen, kaže daje u izravnom kontaktu s njima i zatražili su našu pomoć u saniranju štete, uključujući medicinsko osoblje i potrepštine, opremu za gašenje požara, hranu i odjeću, te stručnjake za balzamiranje.Predsjednik pogleda generala Claytona Metcalfa, predsjednika Združenih šefova. Generale?Nakon što ste nazvali prošle noći, uzbunio sam zapovjedništvo zračnog transporta. Možemo početi prenositi materijal čim ljudi i stvari stignu u zračne luke i budu ukrcani.Svaki pristup američkih vojnih zrakoplova treba koordinirati ili će ih Kubanci dočekati svojim raketama zemljazrak, upozori ministar obrane Simmons.Pobrinut ću se da bude otvorena linija komunikacije s njihovim Ministarstvom vanjskih poslova, reče državni sekretar Oates.Bolje da Castru razjasnimo da će pomoć koju pošaljemo biti organizirana pod krovom Crvenog križa, doda Dan Fawcett.Ne želimo da se uplaši i zatvori nam vrata.To ne smijemo previdjeti, reče predsjednik.Gotovo je zločin iskoristiti tako strašnu nesreću, razmišljao je Oates. Ipak,

ne možemo poreći daje to idealna prilika za cementiranje odnosa s Kubom i smanjenje revolucionarne groznice u Amerikama.Pitam se je li Castro ikada proučavao Simona Bolivara?, upita se predsjednik.Veliki osloboditelj Južne Amerike je jedan od Castrovih idola, odgovori Brogan. Zašto pitate?Onda je možda konačno poslušao jedan od Bolivarovih citata.Koji, gosp. predsjedniče?Predsjednik pogleda lica za stolom prije no što će odgovoriti.Onaj tko služi revoluciji ore more.

Poglavlje LXXVI

Kaos je polako splašnjavao i spašavanje je započelo kako se stanovništvo Havane oporavljalo od šoka. Počele su funkcionirati procedure za slučaj uragana. Postrojbe vojske i policije s liječnicima pretraživali su ruševine, stavljajući tijela preživjelih u ambulantna kola, a mrtvih u kamione.Samostan Santa Clara iz 1643. godine pretvoren je u privremenu bolnicu i brzo napunjen. Hodnici i odjeli Sveučilišne bolnice uskoro su bili puni. Bivša elegantna stara predsjednička palača, sada Muzej revolucije, pretvorena je u mrtvačnicu. Ranjeni ljudi hodali su ulicama krvareći, gledajući u prazno ili tražeći očajnički svoje voljene. Sat na vrhu zgrade na Trgu katedrale u staroj Havani stao je u 6 sati i 21 minutu. Neki stanovnici koji su pobjegli iz kuća tijekom razaranja počeli su se vraćati. Drugi, bez kuća kojima bi se vratili, hodali su ulicama, zaobilazeći tijela, noseći male zavežljaje sa spašenim stvarima.Svaka vatrogasna postrojba u krugu od sto milja došla je u grad i uzaludno se borila protiv vatre koja se širila dokovima. Eksplodirao je spremnik klora, dodajući svoj otrov divljanju vatre. Dva puta su stotine vatrogasaca morali bježati u zaklon kad bi promjena vjetra natjerala vrućinu u njihova lica.Još za vrijeme organiziranja operacije spašavanja, Fidel Castro je pokrenuo čistku nelojalnih vladinih službenika i vojnih Oficira.Raul je osobno rukovodio njihovim skupljanjem. Većina je pobjegla iz grada, upozorena ranije od Velikova i KGBa. Jedan po jedan su uhićeni, zaprepašteni viješću da su braća Castro još živi. Na stotine ih je transportirano pod jakom stražom u tajni zatvor duboko u planinama, i više nikada nisu viđeni.U dva sata poslije podne prvi američki teretni zrakoplov sletio je u međunarodnu zračnu luku Havane. Uskoro su počeli dolaziti i ostali, u neprekidnom slijedu. Fidel Castro je pozdravio liječnike i sestre koji su dobrovoljno došli u pomoć. Osobno se pobrinuo da kubanski komiteti za pomoć dobiju sredstva i surađuju s Amerikancima. Do rane večeri Obalna straža i vatrogasni brodovi iz Miamija počeli su dolaziti iz zadimljenog obzorja. Buldožeri, teška oprema i stručnjaci za naftne požare iz Teksasa ušli su u zapaljenu luku i napali požar. Unatoč prošlim političkim razlikama, SAD i Kuba ujedinili su se u zajedničkom naporu i svi su radili zajedno rješavajući pojedine probleme.Admiral Sandecker i Al Giordino izišli su iz NAMPovog zrakoplova kasno poslije podne. Ukrcali su se na kamion pun plahta i vojnih kreveta, te stigli do distribucijskog depoa, gdje je Giordino posudio i pokrenuo jedan napušteni Fiat.Crvenilo od plamenova osvjetljavalo im je lica dok su s nevjericom gledali golemi oblak dima i more vatre.Nakon gotovo jednog sata probijanja kroz grad i zaobilaženja ulica kako bi izbjegli gomile ruševina i spasilačka vozila, konačno su stigli do švicarskog veleposlanstva.Moramo obaviti posao, reče Sandecker, gledajući uništene zgrade i olupine na širokom bulevaru Malecon.

Giordino tužno klimne. Možda ga nikada nećemo pronaći.Ipak, to mu dugujemo.Da, reče Giordino teško. To dugujemo Dirku. Okrenuli su se i prošli kroz uništeni ulaz u veleposlanstvo, te pronašli put do komunikacijske sobe Sekcije specijalnih interesa. Soba je bila puna novinara koji su čekali na rad da prenesu vijesti o nesreći. Sandecker se probio kroz gomilu i pronašao velikog čovjeka kako diktira nešto radiooperatoru. Kad je čovjek završio, Sandecker ga potapše po ruci.Vi ste Ira Hagen?Da, ja sam Hagen. Promukli glas odgovarao je borama na licu.To sam i mislio, reče Sandecker.Predsjednik vas je detaljno opisao.Hagen potapše svoj okrugli trbuh i usiljeno se nasmiješi. Nije me teško prepoznati u gomili. Zatim zastane i pogleda Sandecker znatiželjnim pogledom. Rekli ste predsjednik...Sreo sam se s njim prije četiri sata u Bijeloj kući. Zovem se James Sandecker, a ovo je Al Giordino. Mi smo iz NAMPa.Da, admirale. Poznato mi je vaše ime. Što mogu učiniti za vas?Mi smo prijatelji Dirka Pitta i Jessie LeBaron.Hagen zatvori oči na trenutak i mirno pogleda Sandeckera.Gda LeBaron je vraška žena. Osim nekoliko porezotina i masnica, preživjela je eksploziju bez problema. Pomaže u provizornoj bolnici za djecu u staroj katedrali. Ali, ako tražite Pitta, bojim se da gubite vrijeme. Bio je za kormilom Amy Bigalow kad je brod eksplodirao.Giordina iznenada zaboli srce. Nema izgleda daje pobjegao?Od svih ljudi koji su se borili protiv Rusa na dokovima dok su brodovi plovili prema moru, preživjela su samo dvojica. Nestali su svi iz posada brodova i tegljača. Malo je nade da je netko od njih pobjegao na vrijeme. A ako ih nisu ubile eskplozije, sigurno su se udavili u plimnom valu.Giordino ljutito stisne šake. On se okrene i odvrati pogled tako da nitko ne vidi suze koje su mu se skupljale u očima.Sandecker tužno zavrti glavom. Htjeli bismo pretražiti bolnice.Mrzim zvučati okrutno, admirale, ali bolje da pogledate u mrtvačnicama.Učinit ćemo oboje.Zatražit ću od Švicaraca da vam naprave diplomatske propusnice da se možete slobodno kretati gradom.Hvala vam.Hagen suosjećajno pogleda obojicu muškaraca. Ako vam je to neka utjeha, vaš prijatelj Pitt je spasio stotine tisuća života.Sandecker ga pogleda s iznenadnim ponosnim izrazom lica.A da ste ga poznavali, gosp. Hagen, ne biste manje niti očekivali.

Poglavlje LXXVII

Bez mnogo optimizma, Sandecker i Giordino počeli su tražiti Pitta u bolnicama. Prešli su preko bezbroj ranjenika koji su ležali u redovima na podovima dok su im sestre pomagale koliko su mogle, a timovi iscrpljenih doktora radili u operacijskim salama. Bezbroj puta stali su i pomogli pomaknuti nosila prije no što bi nastavili potragu.Nisu mogli pronaći Pitta medu živima.Zatim su pretražili provizorne mrtvačnice, s kamionima koji su čekali ispred natovareni tijelima u slojevima po četiri ili pet. Mala vojska balzamera grozničavo je radila kako bi spriječila širenje bolesti. Mrtvaci su ležali svuda poput greda, golih lica, gledajući prazno u stropove. Mnogi su bili previše spaljeni ili osakaćeni da bi ih se identificiralo i kasnije su zakopani u masovnoj ceremoniji na groblju Colon.

Jedan mrtvozornik pokazao im je ostatke čovjeka kojega je donijelo more. To nije bio Pitt, i nisu mogli identificirati Mannvja, jer ga nisu poznavali.Rano jutarnje sunce diglo se iznad ranjenog grada. Još ranjenih je odneseno u bolnice, a mrtvih u mrtvačnice. Trupe s bajunetama hodale su ulicama kako bi spriječile pljačkaše. Požar je još divljao u području dokova, ali vatrogasci su napredovali. Golem oblak još je cvjetao na nebu, a piloti su izvještavali da ga istočni vjetrovi nose do Mexico Citvja.Zgroženi stvarima koje su vidjeli te noći, Sandecker i Giordino jedva su dočekali zoru. Odvezli su se tri bloka od Trga katedrale i našli se pred ulicom blokiranom olupinama. Ostatak puta do privremene dječje bolnice su prošli pješice, kako bi pronašli Jessie.Ona je smirivala malu djevojčicu koja je plakala dok joj je liječnik stavljao tanku smeđu nogu u gips. Jessie pogleda admirala i Giordina dok su se približavali. Njen pogled nesvjesno je pretražio njihova lica, ali umorni um ih nije prepoznao.Jessie, reče Sandecker tiho.Mi smo Jim Sandecker i Al Giordino.Ona ih pogleda nekoliko sekunda i tek tada prepozna.Admirale. Al. O, hvala Bogu što ste stigli.Ona šapne nešto na uho djevojčice, a zatim ustane i obojicu ih zagrli, nekontrolirano plačući.Doktor klimne Sandeckeru. Radila je poput demona dvadeset sati. Pobrinite se da se odmori.Njih dvojica je uzmu za ruke i odvedu van. Blago su je posjeli na stubama katedrale.Giordino sjedne ispred Jessie i pogleda je. Još je bila u borbenoj odori. Maskirne boje bile su zamrljane krvlju. Kosa joj je bila vlažna od znoja i zapletena, a oči crvene od dima.Tako sam sretna što ste me pronašli, reče ona konačno.Jeste li tek stigli?Prošle noći, odgovori Giordino. Tražili smo Dirka.Ona prazno pogleda veliki oblak dima.Nema ga, reče ona kao u transu.Novčić se prokleto uvijek može okrenuti na lošu stranu, promrmlja Giordino odsutno.Svi su mrtvi moj muž, Dirk, toliko drugih.Glas joj zamre.Ima li negdje kave?, reče Sandecker, mijenjajući temu razgovora. Mislim da bi nam svima dobro došla šalica.Jessie slabo klimne prema ulazu u katedralu. Jedna žena čija su djeca teško ranjena kuha kavu za dobrovoljce.Donijet ću je, reče Giordino.On ustane i nestane unutra.Jessie i admiral sjedili su nekoliko trenutaka, slušajući sirene i gledajući plamenove u daljini.Kad se vratimo u Washington, reče Sandecker konačno, ako vam mogu nekako pomoći...Vrlo ste ljubazni, admirale, ali mogu se snaći sama.Ona zastane. Ima jedna stvar. Mislite li da bi se Ravmondovo tijelo moglo pronaći i poslati kući radi pokopa?Siguran sam da će Castro učiniti sve što može nakon svega što ste učinili ovdje.Čudno kako smo se svi našli ovdje zbog blaga.La Dorada?Jessiene oči pogledaju grupu ljudi koji su im prilazili iz daljine, ali nije dala znaka da ih zaista vidi.

Ljudi se zanose njome gotovo pet stotina godina, a većina je umrla zbog želje da je posjeduju. Glupo... glupo je izgubiti život zbog kipa.Još uvijek se smatra najvećim blagom.Jessie umorno zatvori oči. Hvala Bogu što je nestala. Tko zna koliko ljudi bi ubili zbog nje.Dirk nikada ne bi prelazio preko leševa radi novca, reče Sandecker. Predobro sam ga znao. Uživao je u avanturi i izazovu misterije, nije ga zanimala zarada.Jessie ne odgovori. Ona otvori oči i konačno primijeti ljude koji su se približavali. Nije ih mogla jasno vidjeti. Jedan od njih činio se visok sedam stopa kroz žutu izmaglicu. Ostali su bili prilično niski. Pjevali su, ali nije mogla prepoznati melodiju.Giordino se vrati s malim pladnjem s tri šalice. On zastane i zagleda se u grupu ljudi koji su prolazili kroz ruševine trga.Prilika u sredini nije bila visoka sedam stopa bio je to čovjek s dječakom na ramenima. Dječak je izgledao uplašeno, držeći se čvrsto za čovjekovo čelo, skrivajući mu gornji dio lica. Mlada djevojčica sjedila je u jednoj mišićavoj ruci, a u drugoj se nalazila druga, ne starija od pet godina. Iza njih je išla kolona od desetak mališana. Zvučali su kao da pjevaju na engleskom. Pratila su ih tri psa, lajući.Sandecker radoznalo pogleda Giordina. Talijan širokih grudi obriše vlažne oči i pogleda sa čuđenjem neobičan patetičan prizor.Čovjek je izgledao poput prikaze, iscrpljeno, strahovito iscrpljeno. Odjeća mu je bila u krpama, i šepao je dok je hodao. Oči su mu upale, a lice bilo prošarano osušenom krvlju. Ali, čeljusti su bile odlučne, i predvodio je dječju pjesmu gromkim glasom.Moram se vratiti na posao, reče Jessie, ustajući.Ta djeca trebaju pomoć.Sada su bili dovoljno blizu da je Giordino mogao razumjeti što pjevaju.sam Yanke Doodle Dandy. YankeeDoodle, uspjeh ili smrt...Giordinova usta se otvore, a oči rašire u nevjerici. On zaprepašteno pokaže rukom. Zatim baci šalice s kavom preko ramena i jurne niz stube katedrale poput luđaka.To je on vikne.Pravi živi nećak svojeg ujaka Sama, rođen četvrtog srpnja...Što je to?, vikne Sandecker za njim. Što si rekao?Jessie skoči na noge, iznenada zaboravivši slabost, i potrči za Giordinom. Vratio se vrisne ona.Zatim potrči i Sandecker.Djeca prestanu pjevati i okupe se oko čovjeka, uplašena iznenadnom pojavom troje ljudi koji viču i trče prema njima. Držali su se za njega grčevito. Psi mu se stisnu oko nogu i počnu lajati glasnije.Giordino stane na samo dvije stope, ne znajući što da kaže. Tada se nasmiješi s golemim oduševljenjem i olakšanjem. Konačno mu se vrati glas.Dobrodošao natrag, Lazare.Pitt se vragoljasto naceri.Bok, momak. Da nemaš možda martini dry u džepu?

Poglavlje LXXVIII

Šest sati kasnije Pitt je spavao poput klade u praznoj niši katedrale. Odbijao je otići dok se nisu pobrinuli za djecu i pse. Tada je inzistirao da se i Jessie odmori.Ležali su razdvojeni nekoliko stopa na dvostrukim pokrivačima koji su im bili podloga na tvrdom podu. Vjerni Giordino sjedio je na stolcu od trske na ulazu u nišu pazeći da ih netko ne probudi, utišavajući poneku skupinu djece koja se

igrala previše blizu ili preglasno.Ukočio se kad se približio Sandecker s grupom Kubanaca u odorama. Ira Hagen bio je među njima, izgledajući starije i mnogo umornije nego kad ga je Giordino zadnji put vidio, prije samo dvadesetak sati. Odmah je prepoznao čovjeka kraj Hagena i iza admirala. On ustane kad je Sandecker klimnuo prema zaspalim prilikama.Probudite ih, reče on tiho.Jessie proštenje, budeći se iz dubokog sna. Giordino ju je morao nekoliko puta protresti kako ne bi opet zaspala. Još uvijek umorna i snena, ona sjedne i zatrese glavom da se razbistri.Pitt se probudio gotovo trenutačno, kao da ima budilicu u umu. On se okrene i digne na laktove, promatrajući ljude koji su stajali oko njega u polukrugu.Dirk, reče Sandecker.Ovo je predsjednik Fidel Castro. Bio je u inspekciji bolnica i rečeno mu je da ste ti i Jessie ovdje. Htio bi razgovarati s tobom.Prije no što je Pitt mogao odgovoriti, Castro istupi, uhvati ga za ruku i povuče na noge iznenađujućom snagom. Magnetične smeđe oči pogledale su tirkiznozelene. Castro je nosio čistu maskirnu odoru s epoletama vrhovnog zapovjednika na ramenima, za razliku od Pitta, koji je još uvijek nosio prljavu otrcanu odjeću s kojom je došao u katedralu.Znači, to je čovjek koji je napravio idiote od mojeg osiguranja i spasio grad, reče Castro na španjolskom.Jessie prevede, a Pitt načini negativnu gestu. Bio sam samo jedan od sretnijih ljudi koji su preživjeli. Barem dva tuceta drugih umrli su sprječavajući tragediju.Da su brodovi eksplodirali u luci, većina Havane sad bi bila pustinja. Grobnica za mene i pola milijuna ljudi. Kuba je zahvalna i želi vas proglasiti herojem RevolucijoOde moj ugled u susjedstvu, promrmlja Pitt.Jessie mu dobaci neugodan pogled i ne prevede.Što je rekao?, upita Castro.Jessie pročisti grlo. Pa... rekao je da je počašćen.Castro zatim zatraži od Pitta da opiše zarobljavanje brodova.Recite mi što ste vidjeli, reče on ljubazno. Sve što se dogodilo. Od početka.Počevši od trenutka kad smo napustili švicarsko veleposlanstvo?, upita Pitt, suzivši lukavo oči.Ako želite, odgovori Castro, shvativši pogled.Dok je Pitt pričao o očajničkoj borbi na dokovima i naporima da se Amy Bigalow i Ozero Zajsan izvedu iz luke, Castro ga je prekidao baražom pitanja. Znatiželja kubanskog vode bila je nezasitna. Izvješće je bilo opširno i dugo.Pitt je prenio činjenice točno i bez osjećaja koliko je morao, znajući da neće moći opisati nevjerojatnu hrabrost ljudi koji su nesebično dali svoje živote za narod druge države. Ispričao je o Clarkovoj veličanstvenoj akciji protiv nemogućih izgleda kako su seManny i Moe sa svojim posadama borili u tamnim utrobama brodova da ih pokrenu, znajući da mogu eksplodirati svakog trenutka. Ispričao je kako su Jack i njegova posada ostali u tegljaču, vukući brodove smrti na more dok nije bilo kasno za bijeg. Htio je da su svi ovdje kako bi ispričali svoje priče, pitajući se što bi mogli reći. Nasmiješi se za sebe, znajući kako bi Manny to ispričao svojim nepristojnim jezikom.Konačno, ispriča kako je odbačen na grad plimnim valom, kako se onesvijestio i ponovno osvijestio viseći naglavačke sa starog natpisa iznad draguljarnice. Ispričao je kako je čuo plač male djevojčice u ruševinama, kako je izvukao nju i njenog brata ispod srušene kuće. Nakon toga, činilo se daje privlačio izgubljenu djecu poput magneta. Spasitelji su tijekom noći pronašli još djece za njegovu zbirku. Kad više nije bilo živih, policajac je uputio Pitta u

dječju bolnicu, gdje je pronašao prijatelje.Njegov glas iznenada odluta i on spusti ruke uz tijelo.To je sve.Castro ga pogleda dugim pogledom, lica punog emocija. Iskorači i zagrli ga. Hvala vam, promrmlja slomljenim glasom. Zatim poljubi Jessie u oba obraza i protrese Hagenovu ruku.Kuba vam zahvaljuje. Nećemo to zaboraviti.Pitt lukavo pogleda Castra.Pitam se bi li mogao zamoliti za uslugu?Samo recite, odgovori Castro brzo.Pitt zastane, a zatim reče Ima jedan taksist imenom Herberto Figueroa. Ako mu pronađem obnovljeni Chevrolet iz 57 u SADu i pošaljem, možete li srediti da ga dobije? Herberto i ja bismo vam bili vrlo zahvalni.Naravno. Osobno ću se pobrinuti da dobije vaš dar.Ima još jedna stvar, reče Pitt.Ne pretjeruj, šapne Sandecker.Što to?, upita Castro ljubazno.Pitam se bih li mogao posuditi brod s dizalicom?

Poglavlje LXXIX

Tijela Mannvja i trojice članova njegove posade su identificirana. Clarka je ribarski brod izvadio iz kanala. Njihovi ostatci vraćeni su u VVashington na pogreb. Moe, Jack i ostali nikada nisu pronađeni.Požar je konačno stavljen pod kontrolu četiri dana nakon eksplozije brodova smrti. Zadnji, tvrdoglavi plamen ugašen je tek tjedan dana kasnije. Prošlo je još šest tjedana prije no što su pronađeni zadnji mrtvaci. Mnogi su zauvijek nestali. Kubanci su bili precizni, na kraju sastavivši potpuni popis žrtava. Broj mrtvih popeo se na 732. Ranjenih je bilo 3769. Nestalo je 197 ljudi.Na predsjednikovo inzistiranje Kongres je izglasao pomoć od 45 milijuna dolara za izgradnju Havane. Također, predsjednik je, kao znak dobre volje, ukinuo embargo star trideset pet godina. Amerikanci su konačno mogli legalno pušiti dobre havanske cigare.Nakon što su Rusi protjerani, jedino njihovo predstavništvo na Kubi bila je njihova Sekcija specijalnih interesa u poljskom veleposlanstvu. Kubanci nisu plakali zbog njihovog odlaska.Castro je još ostao marksistički revolucionar u srcu, ali je počeo popuštati. Pristavši na američkokubanski pakt o prijateljstvu, prihvatio je bez oklijevanja poziv predsjednika u Bijelu kuću, održavši govor pred Kongresom nije bio zadovoljan jedino kad su zatražili da ne govori dulje od dvadeset minuta.U zoru trećeg dana nakon eksplozija, stari brod spustio je sidro usred luke. Vatrogasni i spasilački čamci prolazili su kraj njega kao da je pokvareni auto usred prometa. Bio je to radni brod, širok, dugačak oko šezdeset stopa, s malom dizalicom na krmi koja se nadvijala nad vodom. Njegova posada nije primjećivala promet u okolini.Većina plamenova u luci bila je ugašena, ali vatrogasci su još izlijevali tisuće galona vode na zadimljene ostatke skladišta. Nekoliko pocrnjelih tankova za naftu s druge strane luke gorjelo je tvrdoglavim plamenovima, a kiseli dim smrdio je na izgorjelu naftu i gumu.Pitt je stajao na izblijedjeloj palubi broda i gledao kroz žutu izmaglicu olupinu tankera. Od Ozera Bajkal ostalo je samo spaljeno nadgrade na krmi koja se groteskno izdizala iznad vode pokrivene naftom. On pogleda mali kompas u ruci.Je li to mjesto?, upita admiral Sandecker.Oznaka na karti odgovara, odgovori Pitt.

Giordino proviri kroz prozor kormilarnice. Magnetometar će poludjeti. Točno smo iznad velike mase željeza.Jessie je sjedila na otvoru. Imala je sive kratke hlače i blijedoplavu košulju, izgledajući opet kao nekad.Ona radoznalo pogleda Pitta.Još mi nisi rekao zašto misliš da je Ravmond sakrio La Doradu na dno luke i kako točno znaš gdje treba tražiti?Bio sam glup što nisam odmah shvatio, objasniitt.Riječi su zvučale isto, i krivo sam ih protumačipjsfije rekao Pogledaj na glavni pogled nego je zapravo pokušavao reći Pogledaj lokaciju Mainea.Jessie je izgledala zbunjeno. Lokacija MaineabSjeti se Pearl Harboura, Alama i Mainea. Negdje na ovom mjestu je 1898. bojni brod Maine odletio u zrak i započeo je španjolskoamerički rat.Uzbuđenje se počne formirati u njoj.Raymond je bacio kip na vrh stare olupine?Na lokaciju olupine, ispravi je Pitt. Trup Mainea je izvađen i odvučen na more, gdje je potonuo sa zastavom 1912.Ali, zašto bi Ravmond namjerno bacio blago?Sve se vraća u vrijeme kad je njegov partner, Hans Kronberg, otkrio Kiklopa i izvadio La Doradu. To je trebao biti trijumf za dva prijatelja koji su se zajedno borili protiv sudbine i ukrali sebičnom moru najtraženije blago u povijesti. I tu je trebao biti sretan kraj. Ali, priča se pokvarila. Ravmond LeBaron bio je zaljubljen u Kronbergovu ženu.Na Jessienom licu pojavi se shvaćanje. Hilda.Da, Hilda. Imao je dva motiva da se riješi Hansa. Blago i ženu. Nekako ga je nagovorio da još jednom zaroni kad je La Dorada izvađena. Zatim mu je presjekao dovod zraka, ostavivši ga da umre strašnom smrću. Možeš li zamisliti kako je to moralo biti, daveći se u agoniji duboko unutar čelične grobnice KiklopahJessie odvrati pogled. Ne mogu vjerovati u to.Vidjela si Kronbergovo tijelo vlastitim očima. Hilda je bila pravo rješenje. Ispričala je cijelu tužnu priču. Ja sam samo morao dopuniti nekoliko detalja.Raymond nikada ne bi počinio ubojstvo.Mogao je i jest. Kad više nije bilo Hansa, otišao je korak dalje. Prevario je poreznu upravu tko bi ga mogao kriviti za to, ako se sjetiš kako je federalna vlada uzimala više od osamdeset posto prihoda iznad 150.000 dolara krajem pedesetih i zaobišao dugotrajnu parnicu u Brazilu, koja bi potvrdila da je kip ukradeno nacionalno blago. Ostao je tiho i krenuo prema Kubi. Lukav čovjek, taj tvoj ljubavnik.Problem je bio kako je se riješiti. Tko bi mogao platiti čak i manji dio cijene od dvadeset do pedeset milijuna dolara za umjetnički predmet? Također se bojao da će tadašnji kubanski diktator, Fulgencio Batista, gangster prve klase, zgrabiti blago ako se za njega sazna. A ako ga ne zgrabi Batista, mafijaši koje je pozvao na Kubu nakon Drugog svjetskog rata sigurno bi to učinili. I tako je Ravmond odlučio rastaviti La Doradu i prodati je komad po komad.Nažalost, vrijeme je bilo pogrešno. Isplovio je sa svojim brodom iz Havane istog dana kad su Castro i njegovi pobunjenici ušli u grad nakon rušenja Batistine korumpirane vlade. Revolucinarne snage odmah su zatvorile pomorske i zračne luke kako Batistini podanici ne bi pobjegli iz zemlje s neprocjenjivim blagom.LeBaron nije dobio ništa?, upita Sandecker. Sve je izgubio?Ne baš. Shvatio je daje u zamci i bilo je samo pitanje vremena kada će revolucionari pretražiti njegov brod i pronaći La Doradu. Jedina opcija bila mu je da uzme što je mogao nositi i uhvati sljedeći zrakoplov za SAD. Pod okriljem noći sigurno je uveo svoj brod u luku, podigao kip preko palube i

spustio ga na lokaciju na kojoj je potopljen Maine prije sedamdeset godina. Naravno, planirao se vratiti i podići kip kad se kaos smiri, ali Castro nije igrao prema njegovim pravilima. Kubanski medeni mjesec sa SADom uskoro je završio i on se nije mogao vratiti i podići iz mora tri tone neprocjenjivog blaga pred očima Castrovog osiguranja.Koji dio kipa je uzeo?, upita Jessie.Prema Hildi, izvadio je rubinsko srce. Zatim ga je, nakon što ga je prokrijumčario kući, dao razrezati i izbrusiti, nakon čega ga je prodao. Tako je dobio dovoljno novca da postigne vrhunac svojeg bogatstva s Hildom na svojoj strani. Ravmond LeBaron dobro se obogatio.Jedan dugi trenutak svi su šutjeli, zaokupljeni svojim mislima, zamišljajući očajnog LeBarona kako prije trideset godina baca zlatnu ženu preko palube svojeg broda.La Dorada, reče Sandecker, prekinuvši tišinu.Njena težina bi je gurnula duboko ispod mekog dna luke.Admiral je u pravu, reče Giordino. LeBaron nije predvidio da će izronjavanje kipa biti velika operacija.Priznajem da sam i sam time razbijao glavu, reče Pitt.Morao je znati da je stotine tona olupine zakopano u blatu nakon što su vojni korpusi inženjera uklonili trup Mainea, zbog čega bi bilo gotovo nemoguće pronaći kip. Najbolji detektor metala ne može izdvojiti jedan predmet u smetlištu.I tako će kip zauvijek ležati dolje, reče Sandecker.Ako jednoga dana netko ne dođe i ne preruje pola luke dok ne naiđe na njega.Možda ne, reče Pitt zamišljeno, vidjevši u umu nešto što je mogao vidjeti samo on. Raymond LeBaron bio je lukav tip. Također je bio i profesionalni tragač za brodovima. Vjerujem da je točno znao što radi.Na što ciljaš?, upita Sandecker.Spustio je kip preko palube, to je točno. Ali, kladim se da ga je spustio vrlo polako, s nogama prema dolje, tako da je stao na dno.Giordino pogleda palubu. Može biti, reče on polako.Može biti. Koliko je visok kip?Oko osam stopa, uključujući i podnožje.Trideset godina da tri tone utone u blato.. razmišljao je Sandecker. Moguće je da nekoliko stopa još viri iz dna luke.Pitt se odsutno nasmiješi. Saznat ćemo to čim Al i ja zaronimo i pretražimo dno. Svi zašute kao po zapovijedi i pogledaju u vodu, punu nafte i pepela, tamnu i tajanstvenu. Negdje u zlokobnim zelenim dubinama pozivala ih je La Dorada.

Poglavlje LXXX

Pitt je stajao u punoj ronilačkoj opremi i promatrao kako se mjehurići dižu iz dubine i izbijaju na površinu. Pogleda na sat, zapamtivši vrijeme. Giordino je bio dolje gotovo pedeset minuta, na dubini od četrdeset stopa. On nastavi promatrati mjehuriće i spazi kako se postupno kreću u krugu. Znao je da je Giordinu ostalo dovoljno zraka za još jedan okret oko užeta vezanog za plutaču na trideset jarda od broda.Mala posada Kubanaca koju je izabrao Sandecker bila je vrlo tiha. Pitt pogleda niz palubu i vidje da su poredani uz ogradu s admiralom, gledajući kao hipnotizirani svjetlucanje mjehurića.Pitt se okrene Jessie, koja je stajala kraj njega. Nije rekla niti riječi niti se pomaknula zadnjih pet minuta, lica napetog u koncentraciji, očiju sjajnih od uzbuđenja. Bila je očarana očekivanjem legende. Zatim ona iznenada vikne Gle!Tamni oblik izroni iz dubine u oblaku mjehurića, i Giordinova glava probije

površinu kraj plutače. On se okrene na leda i lako dopliva perajama do ljestava. Doda Pittu svoj olovni pojas i dvostruki cilindar za zrak prije no što će se popeti na palubu. Skine masku s lica i pljune preko ograde.Kako je bilo?, upita Pitt.U redu, odgovori Giordino.Situacija je ovakva. Osam puta sam okružio bazu u kojoj je usidreno uže s plutače. Vidljivost je manja od tri stope. Imamo malo sreće. Dno je mješavina pijeska i blata, pa nije potpuno meko. Kip možda nije zakopan preko glave.Struja?Oko jedan čvor. To se može izdržati.Ima li prepreka?Nekoliko komada trule olupine izbija iz dna, i pazi da ne zakvačiš uže.Sandecker priđe Pittu iza leda i zadnji put mu provjeri opremu. Pitt prođe kroz otvor u ogradi i stavi u usta ventil za zrak.Jessie ga blago stisne za ruku.Sretno, reče ona.On joj namigne kroz masku i zakorači naprijed. Sunčeva svjetlost se rasprši iznenadnom eksplozijom mjehurića kad ga je obuhvatila zelena praznina. On otpliva do plutače i krene niz uže. Žuti najlon nestajao je na nekoliko stopa u neprozirnoj tami.Pitt je slijedio uže oprezno, ne žureći. Jednom je zastao da pročisti uši. Manje od minute kasnije, dno se iznenada podiglo prema njemu i dočekalo ga ispruženim rukama. On ponovno stane kako bi prilagodio prsluk za kompenzaciju plutanja i provjerio vrijeme, kompas i pritisak zraka. Zatim uhvati poprečno uže koje je Giordino privezao za silazno uže i krene uokolo, opisujući krug.Nakon dvadeset četiri stope, njegova ruka dodirne čvor na užetu koji je Giordino zavezao kako bi izmjerio polumjer svojeg zadnjeg kruga. Zatim primijeti narančasti kolac u tlu koji je označavao početnu točku kružne putanje pretraživanja. Pomakne se za još šest stopa prema van, zategne uže, te počne s pretraživanjem na vidljivosti od tri stope sa svake strane.Voda je bila beživotna i smrdjela je po kemikalijama. On prođe iznad kolonije mrtvih morskih životinja, uništenih eksplozijom tankera, čija su se tijela kotrljala dnom tjerana plimom, poput lišća na laganom povjetarcu. Znojio se u svojem odijelu na suncu, a znojio se i sada, četrdeset stopa ispod površine. Mogao je čuti zvukove spasilačkih brodova koji su plovili lukom, urlanje motora i vrtnju propelera pojačane gustoćom vode.Jard po jard, pretraživao je golu luku dok nije opisao puni krug. On pomakne marker van i krene u novu pretragu u suprotnom smjeru.Ronioci često doživljavaju snažan osjećaj usamljenosti kad plivaju iznad podvodne pustinje pod slabom vidljivošću. Stari svijet s ljudima, na manje od pedeset stopa iznad njih, prestaje postojati. Osjećaju bezbrižnost i indiferentnost prema nepoznatom. Njihova percepcija postaje distorzirana i počinju fantazirati.Pitt nije osjećao ništa od toga, osim možda tračka fantazije. Bio je opijen potragom i tako obuzet zlatnozelenim kipom da je zamalo propustio nejasni oblik koji s pojavio kroz mrak s desne strane.Brzo mašući perajama, on zapliva prema njemu. Predmet je bio okrugao, nejasan i dijelom zakopan. Dvije stope koje su stršile iz dna bile su pokrivene sluzi i morskim raslinjem koje je lelujalo na struji.Pitt se stotinu puta pitao kako bi se osjećao, kako bi reagirao da pronađe zlatnu ženu. Ono što je zaista osjećao bio je strah da bi to bio samo privid i da potraga nikada neće završiti.Polako, oprezno, on obriše sluz rukama u rukavicama. Sitni komadići vegetacije i pijeska podignu se u oblaku, zaklanjajući predmet. Čekao je u jezivoj tišini dok se oblak nije razišao u vodenom mraku.On se približi, plutajući iznad dna, dok mu lice nije bilo na samo nekoliko

inča od tajanstvenog predmeta. On pogleda kroz svoju masku na licu, a usta mu se iznenada osuše, dok je srce kucalo poput kalipso bubnja.S izrazom bezvremene melankolije, par smaragdnozelenih očiju uzvrati mu pogled.Pitt je pronašao La Doradu.

Poglavlje LXXXI

4. siječnja 1990. Washington, D. C.Predsjednikova objava kolonije Jersev i istraživanja Elija Steinmetza i njegovog mjesečevog tima elektrificirali su naciju i izazvali svjetsku senzaciju.Svake večeri tijekom tjedna televizijski gledatelji uživali su u spektakularnim prizorima lunarnog krajolika koji nije viđen tijekom kratkih boravaka Apolla. Borba ljudi da prežive dok su konstruirali naseobinu prikazana je s dramatičnim detaljima.Steinmetz i drugi postali su heroji. Putovali su diljem zemlje, dali bezbroj televizijskih intervjua, u njihovo ime održavane su parade i svečanosti.Klicanje mjesečevim kolonistima imalo je prizvuk staromodnog patriotizma, ali utjecaj je bio dublji, širi. Sada je bilo nečega dodirljivog iza kratkih letova iznad Zemljine atmosfere, trajnost u svemiru, čvrsti dokaz da čovjek može živjeti daleko od svog planeta.Predsjednik je izgledao poletno na privatnoj zabavi koju je priredio u čast unutarnje jezgre i kolonista. Njegovo raspoloženje bilo je mnogo drukčije od prvobitnog raspoloženja kad se susreo s ljudima koji su stvorili mjesečevu bazu.On podigne čašu šampanjca za Hudsona, koji je odsutno gledao sobu punu ljudi kao da je tiha i prazna.Izgubljen si u svemiru, Leo?Hudsonove oči na trenutak pogledaju predsjednika, a zatim on klimne. Ispričavam se. Moja ružna navika, isključivanje na zabavama.Kladim se da praviš planove za novo naselje na Mjesecu.Hudson se suho nasmiješi. Zapravo, razmišljao sam o Marsu.Znači, kolonija Jersev nije kraj.Nikada neće biti kraja, samo početci drugih početaka.Kongres će poslušati raspoloženje države i izglasati sredstva za širenje kolonije. Ali baza na Marsu? Govoriš o golemom novcu.Ako mi to ne učinimo sada, sljedeća generacija hoće.Imaš ime za projekt?Hudson zavrti glavom.Nisam mislio o tome.Često sam se pitao, reče predsjednik, gdje si smislio ime kolonija Jersev.Niste pogodili?Postoji država New Jersev, otok Jersev kraj francuske obale, džemperi Jersev...To je i vrsta krava.Što?Dječja pjesmica, Hej, nananina, mačka i violina, krava skoči iznad mjeseca.Predsjednik na trenutak pogleda blijedo, a zatim se nasmije. Kad se smirio, reče Bože, evo ti ironije. Čovjekovo najveće dostignuće nazvano je prema kravi Majke guske.Stvarno je izuzetna, reče Jessie.Da, veličanstvena, složi se Pitt.Nikada ti ne dosadi gledati je.Gledali su fascinirano La Doradu, koja je stajala u središnjoj sali Istočne zgrade Washingtonske nacionalne galerije. Zlatno tijelo i polirana smaragdna

glava sijali su pod sunčevim zrakama koje su dopirale kroz stakleni krov. Učinak je bio spektakularan. Njennepoznati indijanski kipar prikazao ju je u svoj ljepoti i gracioznosti. Stajala je u opuštenom stavu, s jednom nogom ispred druge, ruku lagano povijenih u laktovima, šaka otvorenih prema van.Njeno postolje od kvarca stajalo je na pet stopa visokom čvrstom bloku od brazilskoga ružinog drva. Nedostajuće srce zamijenjeno je srcem napravljenim od grimiznog stakla koje je gotovo odgovaralo sjaju originalnog rubina.Redovi ljudi u čudu su gledali zapanjujući prizor. Red se pružao izvan galerije, gotovo četvrt milje. La Dorada je nadmašila i interes za artefakte Kralja Tuta.Svi dužnosnici u glavnom gradu pojavili su se kako bi odali počast. Predsjednik i njegova žena ispratili su Hildu KronbergLeBaron na predotvaranje. Sjedila je u kolicima, zadovoljna stara dama sjajnih očiju koje su se smiješile dok je predsjednik odavao počast dvojici ljudi iz njene prošlosti u kratkom govoru. Kad ju je podigao iz kolica kako bi dodirnula kip, svi u zgradi su plakali.Čudno, promrmlja Jessie, kad pomisliš kako je sve počelo stradavanjem Kiklopa, a završilo na olupini Mainea.Samo za nas, reče Pitt odsutno. Za nju je to počelo prije četiri stotine godina u brazilskoj džungli.Teško je zamisliti da je takva ljepota uzrokovala toliko smrti.Nije je slušao, i nije odgovorio.Ona ga radoznalo pogleda. Zurio je u kip, izgubljen u drugom vremenu, drugom mjestu.Što je vrjednije blago, sladi je užitak, reče ona.On se okrene i pogleda je, vrativši se u sadašnjost. Čarolija je razbijena. Žao mi je, reče on.Jessie se morala nasmiješiti. Kada ćeš pokušati?Pokušati?Pronaći La Doradin Izgubljeni grad?Nema potrebe za žurbom, odgovori Pitt, nasmiješivši se iznenada. Neće on nikamo otići.

O piscu

Clive Cussler rodio se 1931. u Alhambri, u američkoj saveznoj državi Californiji, kao sin majke Amerikanke i oca Nijemca. Prekinuvši studij na Pasadena City Collegeu, stupio je u vojnu službu u američkom ratnom zrakoplovstvu i sudjelovao u Korejskom ratu. Šezdesetih godina radio je u najznačajnijim američkim marketinškim agencijama, prvo kao voditelj kampanja, a potom kao kreativni direktor. Beletristikom se počeo baviti 1973. godine, kad je objavio roman Enigma, u kojemu je ispripovijedao drugu neobičnu pustolovinu Dirka Pitta, junaka i pustolova koji je osvojio srca čitatelja diljem svijeta, dok je prva pustolovina, ispripovijedana u romanu Vrtlog, ostala neobjavljena do 1982.Ja sam dio Dirka Pitta i Dirk Pitt je dio mene, napisao je Cussler o svom junaku. Oboje smo visoki metar i devedeset. Njegove su oči zelenije od mojih i on nedvojbeno privlači gospode više no što je meni ikada uspjelo. Dijelimo istu strast za pustolovinom, iako njegovi podvizi daleko nadilaze moje.Godine 1978. utemeljio je Nacionalnu agenciju za more i podmorje National Underwater Marine Agencv NUMA, neprofitnu organizaciju specijaliziranu za pronalaženje, identifikaciju i vađenje potonulih brodova od povijesne važnosti. U dvadeset godina djelatnosti, koju je Cussler opisao u nekim svojim knjigama, njegov tim inžinjera i ronilaca uspješno je izvršio preko šezdeset

operacija, od kojih je najpoznatija vađenje podmornice Hunlev, potopljene za američkog građanskog rata. Njegova druga strast, pored pustolovine, su stari automobili, a njegova velika i nadaleko poznata zbirka oldtimera broji osamdesetak vozila. Već je četrdeset godina u braku s Barbarom Knight i otac je troje djece Teri, Dirka i Dane. Svoje slobodno vrijeme najradije provodi s obitelji u planinama Colorada i pustinjama Arizone. S 90 milijuna čitatelja diljem svijeta Clive Cussler jedan je od najuspješnijih romanopisaca današnjice, a Dirk Pitt s pravom je ušao u probrano društvo velikih romanesknih junaka.