Upload
nguyencong
View
239
Download
3
Embed Size (px)
Citation preview
Baština sjeveroistočne Bosne VIII
44
Zoran MATKIĆ, prof.
PRAPOVIJESNA GRADINA „CIGLA“ U RAŽLJEVIMA KOD GRADAČCA
Uvod:
U članku se prezentiraju podaci o arheološkom lokalitetu „Cigla“ u Ražljevima
kod Gradačca. Lokalitet je registriran u Arheološkom leksikonu BiH kao prapovijesna
gradina iz kasnobrončanoga ili željeznoga doba.
U proljeće i jesen 2013. godine u obilasku terena prikupljeni su površinski ulomci
keramike, kućnoga lijepa, šljake i predmeti od pečene gline. Pronalazak jednoga
primjerka retuširanoga kremenoga nožića, ne isključuje mogućnost kako je ovaj
lokalitet bio naseljen i u mlađem kamenom dobu, a potvrdu tome mogu dati jedino
arheološka iskopavanja.
Gradačac i njegova okolica arheološki uopće nisu istraženi, a također su dosta
šturi i pisani tragovi pa se o njegovoj povijesti, posebno onoj starijoj, zna veoma malo.
Najstariji materijalni tragovi ljudi iz starijega kamenoga doba (paleolitika) otkriveni su
na nekoliko lokaliteta u bližoj i široj okolici Gradačca. Radi se o privremenim staništima
(paleolitskim stanicama) neandertalskih lovaca otkrivenih u Kadru u Gornjem Svilaju
kod Odžaka, pri ušću Usore u Bosnu kod Doboja, Kulištima u Kruškovom polju kod
Šamca, te Maloj Brijesnici kod Gračanice. Tragovi ljudi iz mlađega kamenoga doba
(neolitika) dosta su brojniji oko Gradačca u Bosanskoj Posavini. Među najpoznatijima
su: Grbača – Gornja Slatina, Kulište – Šamac, Zabara – Orlovo Polje, Gradić – Matići,
Pivnica – Odžak i drugi.
Na području općine Gradačac pronađeni su pojedinačni nalazi kamenih kresanih
i glačanih alatki i ulomaka keramike koji bi se mogli datirati u mlađe kameno doba. Do
sada su na području postdaytonske općine Gradačac registrirana svega dva
prapovijesna nalazišta o kojima je pisano u Arheološkom leksikonu Bosne i
Hercegovine. Prvo je ostava zlatnoga nakita na Kulinom brdu u Gradačcu i drugo
lokalitet gradina „Cigla“ u Ražljevima kod Gradačca.
„Praistorijska ostava zlatnog nakita. Sastojala se od različitog spiralnog nakita i
odvijene zlatne žice, u ukupnoj težini od 745 gr. Nađena slučajno u kamenolomu 1907,
nestala u toku I. svjetskog rata. Srednje ili kasno bronzano doba.“1
1 Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom 2, Sarajevo, 1988.
Baština sjeveroistočne Bosne VIII
45
Lokalitet prapovijesna gradina „Cigla“ u Ražljevima
Prapovijesne gradine u Evropi nastaju već u neolitiku, ali svoj procvat
doživljavaju tijekom metalnih doba. Pored naziva gradina, kod nas u BiH i u zemljama
okruženja, postoje i drugi topografski nazivi, kao što su: grad, gradinica, gradac,
gromača, glavica, gomila, vis i sl.
Gradina „Cigla“ se nalazi u Ražljevima (Omeragići), na krajnjem sjevernom dijelu
sela Sibovca, udaljenom 5 km od Gradačca. Sagrađena je na posljednjim brežuljcima
istočnih obronaka planine Trebave koji se spuštaju u posavsku ravnicu prema selima
bosanskošamačke i općine Pelagićevo. Sam plato brežuljka na kojemu se nalazi gradina,
dominira okolicom, a danas je zasađen voćkama šljive. Istočna je strana obrasla šumom
lipe i graba i strmo se spušta prema potoku Kruševica.
Sl. 1. Područje Sibovca (Omeragići) i lokalitet „Cigla“ u Ražljevima, karta 1:25.000
Baština sjeveroistočne Bosne VIII
46
Sl. 2. – Lokalitet „Cigla“ u Ražljevima, satelitski snimak
Naziv „Cigla“ lokalnoga je karaktera, a ime je dobio po kućnom lijepu i komadima
pečene zemlje koji se izoravaju, posebice u južnom dijelu gradine. U narodu postoji
legenda kako je to „grad Marije Terezije“ ili da je unutar gradine zakopan zlatni stan
(tkalački razboj).
Prve pismene tragove o prapovijesnoj gradini „Cigla“ u Ražljevima (Omeragići)
imamo u nacrtu za monografiju „Gradačac i okolina“, koju je 1960. godine napisao
Muhamed Hadžijahić.
„Jedan od rijetkih nalaza koji ukazuje na nastanjenost u takozvanom
predhistorijskom dobu čini nalaz u selu Ražljevi (Omeragići) na mjestu zvanom Cigla na
kojem se još i danas mogu vidjeti ostaci glinenih zidina, koje po svoj prilici potječu iz
neolita2.
Sredinom šezdesetih godina prošloga stoljeća lokalitet „Cigla“ obišao je i arheolog
Branko Belić iz Doboja, djelatnik tamošnjega muzeja koji je pokrivao i područje
prijeratne općine Gradačac. On je lokalitet datirao u kasno brončano ili željezno doba,
a ustvrdio je kako se radi o prapovijesnoj gradini koja je branjena limitnim tumulom i
usjekom.
2 Muhamed Hadžijahić, Gradačac i okolina, nacrt za monografiju, Narodni univerzitet „Gradačac“,
Gradačac, 1960.
Baština sjeveroistočne Bosne VIII
47
S obzirom na to da kasno brončano doba ne poznaje takav mehanizam obrane za
ulazak na gradinu, njezina gradnja s pravom se može locirati u starije željezno doba. Ne
može se isključiti ni mogućnost da je sam lokalitet „Cigla“ višeslojan, tj. da se život ljudi
na tom lokalitetu odvijao i prije starijega željeznoga doba, ali i kako je kontinuitet
življenja nastavljen i poslije. Potvrdu tome mogu dati jedino arheološka iskopavanja.
Sl. 3. – Lokalitet „Cigla“ u Ražljevima (Omeragići) – zapadna strana
Pregled lokaliteta
Površinski pregled lokaliteta „Cigla“ u Ražljevima obavljen je u proljeće i jesen
2013. godine. Tom su prigodom na površini izorane zemlje pronađeni različiti ulomci
keramike, komadi kućnog lijepa, željezne šljake, utezi od tkalačkoga stana, jedan
pršljenjak (zamajac) za vreteno i keramička perla. Naročito je interesantan nalaz
jednoga neolitskoga kresanoga kremenoga sječiva, čija su oba ruba retuširana. Najviše
ulomaka keramike nađeno je u samome središnjem dijelu gradine, a kućnog lijepa i
šljake u južnom dijelu. Tijekom pregleda terena nije pronađen kameni materijal.
Analiza pokretne arheološke građe
Prema šturo prikupljenom keramičkom materijalu može se zaključiti kako on
pripada gradinskoj keramici koja se najčešće datira u Starije željezno doba (okvirno
800-400. pr. Kr.). Keramika je gruba, a njena struktura je puna krupnijega zrnja, što je
Baština sjeveroistočne Bosne VIII
48
osnovna karakteristika ovoga razdoblja. Glineni utezi, pršljenjak i perla također su
grublje izrade, bez ukrasa, kao i pronađeni ulomci keramičkih posuda. Posebno je
zanimljiv podatak da je na samome lokalitetu gradine pronađena željezna šljaka, što ne
isključuje mogućnost kako dio kućnoga lijepa pripada ostatcima metalurških peći.
Nalaz kremenoga sječiva (nožića) ukazuje na to da je ovaj lokalitet, ako ne stalno
nastanjivao, onda povremeno posjećivao i čovjek iz neolitskoga doba.
Sl. 4. – Površinski nalazi pokretne arheološke građe ( br. 1 – pršljenjak (balans) za
vreteno; br. 2 i 3 –utezi za tkalački stan; br. 4 – perla; br. 5 – kremeno sječivo); Sl. 5. –
Površinski nalazi keramike