1

Multimedij i multimedijska instruktivna poruka

1. Razliite definicije multimedija

Pojam multimedij se tek poetkom 80-ih godina prolog stoljea u umjetnosti i znanosti poeo povezivati s raunalima. im je postao popularan u raunalnoj industriji, poeo se koristiti i u irem znaenju za opis bilo ega to okupira osjete vida i sluha u raunalnom okruenju. Multimedij razliitim ljudima znai razliite stvari. Za neke multimedij znai raunalni terminal na ijem zaslonu se odvija prezentacija koja se sastoji od teksta, grafike, animacije i zvuka koji dolazi iz zvunika. Za druge pak multimedij znai prezentaciju kod koje grupa ljudi sjedi u prostoriji i gleda slike koje se izmjenjuju na jedan ili vie zaslona te sa zvunika slua glazbu ili druge zvukove. Gledanje video zapisa na TV zaslonu naziva se multimedijskim iskustvom zato to se prikazuju i slike i zvukovi. Jo jedan primjer multimedija je PowerPoint prezentacija u kojoj se slajdovi s raunala projiciraju na veliki zaslon, uz paralelno objanjenje rijeima svakog zasebno. Na posljetku, najosnovniji oblik multimedija je udbenik u kojem su prikazani tekst i ilustracije.

Multimedij openito obuhvaa prikaz sadraja koji koristi rijei i sliku. Pod rijeima se misli na sadraj prikazan u verbalnom obliku (tiskani ili govoreni tekst), dok se pod slikama misli na sadraj u slikovnom obliku (statine slike, ilustracije, grafovi, fotografije, dijagrami, mape, dinamine slike, animacija, video). Ova definicija pokriva dovoljno irok kontekst u koji su ukljuene sve gore opisane situacije, poevi od zapisa u multimedijskoj enciklopediji pa do lekcije u udbeniku.

Na primjer, u multimedijskoj enciklopediji rijei mogu biti prikazane kao tekst na zaslonu ili kao naracija, dok se slike prikazuju kao grafika, animacija ili video. S druge strane, u udbeniku se rijei prikazuju kao tiskani tekst, a slike kao ilustracije (ili drugi tipovi grafike).

U svom najirem kontekstu multimedij oznaava prikaz sadraja u vie od jednog oblika.

U neto uem kontekstu, pojam multimedij se koristi u tri znaenja[Mayer, 1997]:

Sredstvo kojim se prenosi instruktivna poruka (sredstvo prijenosa)

Format prikaza instruktivne poruke (nain prikaza)

Osjetila koje primatelj koristi za primanje instruktivne poruke (osjetila)

Najopenitije, multimedij znai prikaz sadraja koritenjem dva ili vie sredstava prijenosa. Fokus je na fizikom sustavu koji se koristi za prijenos poruke raunalni zaslon, zvunici, projektori, video rekorderi i sl. Na primjer, kod raunalnog multimedija, sadraj se moe prikazati preko zaslona i preko zvunika. Ovi ureaji su podloni daljnjoj podjeli pa svaki prozor na raunalnom zaslonu moemo definirati kao zasebno sredstvo prijenosa. Nadalje, sadraj koji je prikazan projekcijom na ekranu i popratnim glasom takoer je multimedij. Po najstrooj interpretaciji multimedija kao sredstva prijenosa, udbenik nije multimedij budui da je jedino sredstvo prikaza tinta otisnuta na papiru.

Definicija multimedija kao sredstva koje prenosi poruku je tehniki najtonija. Ali budui da je naglasak na sredstvima koja prikazuju poruku, a ne na ljudima koji tu poruku obrauju, nije najprihvatljivija definicija.

Drugo tumaenje multimedija smatra multimedij sredstvom prikaza sadraja upotrebom razliitih naina prikaza. Fokus je na nainu na koji je sadraj prikazan, npr. upotrebom rijei i slika. Na primjer, kod raunalnog multimedija sadraj moe biti prikazan verbalno (kao tekst na zaslonu ili naracija) i slikovno (kao statina slika ili animacija). U udbeniku, sadraj moe biti prikazan verbalno kao tiskani tekst i slikovno kao statina slika. Ova interpretacija je orijentirana na primatelja poruke, s pretpostavkom da primatelji koriste razliite kodne sustave za prikaz znanja, kao to su to verbalni i slikovni prikaz znanja. Iako je uobiajeno miljenje da se slika moe pretvoriti u rijei i obratno, istraivanja mentalnog prikaza sugeriraju kvalitativnu razliku izmeu verbalnog i slikovnog naina prikaza znanja. Ovo tumaenje u skladu je sa spoznajnom teorijom usvajanja znanja i stoga prihvatljivo.

Posljednje tumaenje multimedija pretpostavlja postojanje dva ili vie osjetilnih sustava. Umjesto fokusiranja kodova koji se koriste za prikaz znanja, ovo tumaenje se fokusira na osjetilne receptore koje primatelji poruke koriste za opaanje sadraja, kao to su to oi i ui. Na primjer, u raunalnom okruenju animacija se moe opaati vizualno, a naracija sluno. U udbeniku, i ilustracije i tiskani tekst se (barem u poetku) obrauju vizualno. Ovo tumaenje je takoer orijentirano korisniku zato to se bavi njegovom obradom informacija u ljudskom mozgu i u skladu je sa spoznajnom teorijom usvajanja znanja. Za razliku od prethodnog tumaenja gdje multimedij znai prikaz u kojem se koriste rijei i slike, ovdje multimedij znai prikaz u kojem se koriste sluni i vizualni kanal.

2. Razvoj multimedija

Kad su Sumerani zapoeli pisati 4000 godina prije Krista, zapisivali su raune, dugove, jednom rijeju bavili su se knjigovodstvom. Trebalo je oko tisuu godina da nastane prva pria. Taj dogaaj poklopio se s prijelazom od hijeroglifa na klinasto pismo. Intelektualci prolih vremena pruali su otpor tehnici pisanja svom snagom. Sokrat je smatrao da pisanje moe biti samo pomono sredstvo kod zapamivanja. Prie su se poele zapisivati tek sluajnom "zloupotrebom alata za raunanje", knjievnost je poela graditi svoje spomenike tek kad se tekst poeo masovno mehaniki reproducirati. Danas se raunala sve vie koriste za pisanje tekstova, stvaranje glazbe, obradu slika i sl. Raunala su posvuda i teko bi bilo zamisliti da ih umjetnost i kultura nee iskoristiti kao svoje pogonsko gorivo. Koje su kljune karakteristike raunala kao medija i kako se one mogu iskoristiti?

Hipertekst moemo shvatiti kao nain razmiljanja modernog korisnika, a hiperknjigu kao novi korak u evoluciji pisane rijei. Za informacijskog strunjaka, dinamino povezivanje teksta, slika i zvuka na nelinearan nain moe postati sredstvo privlaenja i zadravanja korisnika. I upravo tu lee nove i uzbudljive mogunosti digitalne kulture. Informacijski strunjaci ne samo da e iskoristiti raunala zbog napredne tehnologije, nego i zbog jedinog mogueg rjeenja koje nude kulturi koja je postala prenatrpana tekstom. Prolo stoljee iskusilo je sve veu zamjenu sadraja kontekstom. Sadraj seli iz samog teksta u veze koje taj tekst uspostavlja s drugim tekstovima. Ovo je opa socijalna tendencija koja nije vezana iskljuivo za raunalnu znanost pa se razliito i tumai: od sekundarne kulture do hiperkulture. Norbert Bolz pie da su najvanije knjige dvadesetog stoljea hipertekst avant la lettre. Najmonumentalniji napisani hipertekst avant la lettre je "Passagenwerk" Waltera Benjamina. Benjamin je doao do zakljuka da povijest ne moe vie biti samo jedna pria i posvetio je 10 godina ivota svojoj nelinearnoj povijesti 19. stoljea.

Jednako kao to je izum tiska omoguio procvat pisane kulture, tako e i raunala ostati nosioci hiperkulture, a na pitanje potie li umjetnost tehnoloki razvoj ili je stvar obrnuta ni dan danas (kao ni prije 5 tisua godina) nema odgovora. Prvi su koraci napravljeni. Elektronika referentna graa na CD-romovima i Internetu se sve vie koristi, poveava se njena proizvodnja pa time postaje i jeftinija, sadri vie multimedijskih informacija i jednostavnija je za upotrebu od svojih papirnatih pretea. Danas ak i raunalne igrice posjeduju koliinu teksta usporedivu s jednim poprilino opsenim romanom. No, razvoj estetike hiperteksta trajat e generacijama i bit e popraen velikim promjenama u svijesti pojedinca.

3. Multimedij i interaktivnost

Vezano uz definiciju multimedija kao sredstva koje prenosi informaciju, kljuni pojam koji se javlja uz multimedij je interaktivnost. Proizvoai osobnih raunala dobro znaju da raunalo nije samo alat, nego medij sa svojim znaajkama, oblikom i namjenom. Ono to je za raunala jedinstveno i revolucionarno je pojava interaktivnosti. Interaktivnost svakom korisniku prua mogunost izbora svog vlastitog puta kroz informacije, navigaciju, oblikovanje vlastitog iskustva. Autor interaktivnog sadraja oblikuje materijal nelinearno, tako da mu se moe pristupiti iz razliitih kutova, bez obzira na smjer koji je korisnik izabrao. Multimedij prua korisniku mogunost interakcije sa sadrajem i upravo ta interaktivnost je osnovna znaajka koja ini taj medij jedinstvenim. Interaktivnost daje mediju vanu psiholoku dimenziju i ako je pravilno uklopljena angaira korisnika i daje mu mo djelovanja. Osnovnom jedinicom interaktivne strukture smatra se zaslon jer korisnici multimedijalnog sadraja imaju dva osnovna navigacijska izbora: (1) pregledavati informaciju na aktivnom zaslonu ili (2) prijei na novi zaslon. Sofisticirani programi i grafika rjeenja vjeto prikrivaju granicu meu zaslonima, ali strukturni princip ostaje isti. Vizualizacija odnosa meu zaslonima ostvaruje se izradom dijagrama. Sami odnosi mogu se podijeliti na tri uzorka: linearni, hijerarhijski i mreni uzorka. Kod linearnog naina povezivanja dolazi do slijednog vezivanja zaslona, izmjenjuju se jedan za drugim tako da je korisnik prisiljen na kretanje ve zacrtanom stazom. Hijerarhijski uzorak nudi korisniku dvije ili vie uzajamno iskljuive staze na svakom zaslonu, s tim da svaka staza ide manje ili vie paralelno s ostalima. Naposljetku, kod mrenog uzorka zasloni su povezani na nain koji omoguava popreno kretanje meu zaslonima te skok naprijed i natrag izmeu nekoliko zaslona.

Linearni, hijerarhijski i mreni uzorak sainjavaju osnovnu strukturu interaktivnog medija, mada se u stvarnosti rijetko javljaju samostalno, veina programa koristi kombinaciju uzoraka.

Multimedij nije dakle samo kombinacija zvuka, rijei i slike u raunalnom okruenju, nego i medij koji otvara mogunost navigacije u tom okruenju, mogunost djelovanja na taj okoli, interakciju s raunalnim okruenjem.

Polazite u stvaranju svakog multimedijalnog sadraja je injenica da je raunalo puno vie od alata. To je medij, i kao takav nosi svoju intrinzinu poruku. Nain na koji je ta poruka oblikovana, konotacije i znaenje su neizbjeno vezani za medij. Medij nosi element interaktivnosti, raznolikost doivljaja i mogunost nasuminog pristupa sadraju, no zadaa je autora da vodi korisnika kroz taj labirint informacija.

2. Teorija oblikovanja multimedijske instruktivne poruke

Multimedijska poruka je prikaz koji se sastoji se od jednog ili vie elemenata (tekst, slika, fotografija, video, animacija, govor, glazba, itd.), koji su kombinirani i sinkronizirani u vremenu. Primjer moe biti poruka koja se sastoji od fotografije ili slike uz dodani tekst i/ili govorni zapis.

Instruktivna poruka sama po sebi (bez obzira na medij kojim se prenosi) je poruka kojoj je cilj poduavanje. Spojimo li multimedijsku i instruktivnu poruku, dobit emo neto novo: multimedijsku instruktivnu poruku. Multimedijska instruktivna poruka je poruka koju neemo pronai ni u jednoj tipologiji znanja i obavijesti. To je ona poruka koja se izmjenjuje izmeu poiljatelja i primatelja s ciljem poticanja procesa usvajanja znanja i boljeg razumijevanja sadraja. Dakle, fokus je na unaprijeenom nainu prijenosa i prikaza te na ciljanom primatelju poruke, ne na konkretnom sadraju.

Pojam multimedijske instruktivne poruke uvodimo da bismo istaknuli namjerno utjecanje poruke na zapamivanje i razumijevanje sadraja. Multimedijska instruktivna poruka je ona multimedjska poruka ije su sastavnice organizirane i povezane s jednim ciljem: poticanjem zapamivanja i razumijevanja sadraja. Osnovna karakteristika ove poruke je instruktivnost.

Nadalje, multimedijska instruktivna poruka obavezno sadri i tekst i sliku. U knjizi se ta poruka moe sastojati od tiskanog teksta i ilustracija, dok ista poruka na raunalu moe sadravati animaciju i naraciju. 2.1. Spoznajna teorija usvajanja znanja i oblikovanje multimedijske instruktivne poruke

Oblikovanje multimedijske instruktivne poruke esto slii hodanju po tankom uetu: informacijski strunjak nastoji za korisnika oblikovati bogato, instruktivno iskustvo, dok s druge strane ne eli umanjiti sposobnost korisnika da obradi i usvoji poruku.

Poruka se po svojoj strukturi sastoji od jednostavnih i sloenih elemenata. Bilo koji digitalni medij, kao to je to primjerice tekst, graf, zvuk, video ili animacija jest jednostavni (atomarni) element multimedijske poruke. S druge strane, sloeni elementi poruke sadre jednostavne elemente, tj. sadre tekst, video i animaciju (Khalfallah & Karmouch, 1995). Oblikovanje multimedijske poruke mora biti u skladu s nainom na koji ljudi obrauju informacije. Uzmimo primjer multimedijskog prikaza koji se sastoji od zaslona na kojem su prikazane brojne arene rijei i slike koje osim to bljeskaju na sve strane jo i brzo promiu zaslonom. Oigledno je da informacijski strunjak u ovom sluaju smatra da primatelj poruke posjeduje jedan kanal neogranienog kapaciteta i pasivni sustav obrade. To se moe zakljuiti iz injenice da nije iskoristio prednost slunog kanala, budui da sve informacije ulaze u sustav kroz vizualni kanal. Potom, prikaz tolike koliine informacija sugerira da je oblikovanje utemeljeno na uvjerenju da primatelj moe obraditi neogranienu koliinu sadraja. I, na kraju, prikazom velikog broja nepovezanih dijelova poruke, sugerira se postojanje pasivne obrade informacija po kojoj bi ljudi bili poput magnetofona koji informacije samo dodaju u memoriju, i to to vie to bolje.

Oblikovanje multimedijske poruke mora biti utemeljeno na pravilima koja slijede nain na koji funkcionira ljudski um ako elimo da proces usvajanja znanja i razumijevanja sadraja bude uinkovit. Moramo osvijestiti postojanje dva kanala za obradu informacija, ne smijemo zaboraviti da primatelji imaju ogranien kapacitet radne memorije te svakako moramo misliti na to da ljudi aktivno obrauju informacije.Spoznajna teorija usvajanja znanja [Paivio (1986), Chandler (1991), Sweller (1991), Baddeley (1999)] temelji se na predodbi da ljudi posjeduju dva kvalitativno razliita kanala za obradu materijala, jedan za vizualno utemeljen prikaz i jedan za verbalno utemeljen prikaz. Premisa koja se nalazi u podlozi ove teorije jest da su slikovni i verbalni mentalni prikaz kvalitativno razliiti, te po svojoj prirodi ti prikazi ne mogu biti informacijski ekvivalenti. Slika se organizira prostorno, a tekst vremenski.

S jednu stranu, jezik je najvaniji spoznajni alat kojeg su ljudi izmislili, hipotetski konstrukt koji se realizira u govoru. Koristei se rijeima moemo opisati materijal tumaenjem ili saimanjem, nainima koji zahtijevaju mentalni napor. Tekst se sastoji od jedinica prikazanih linearnim slijedom. S druge strane, slike su ljudima vjerojatno izvorni nain prikaza znanja. Koristei slike, moemo prikazati materijal u obliku koji je blii naem vizualnom osjetilnom iskustvu. Slike omoguavaju nelinearni prikaz informacija. Iako se sadraj moe opisati rijeima i prikazati slikom, verbalni i slikovni prikaz nisu, dakle, informacijski ekvivalenti. No, ono to je zajedniko slikovnom i verbalnom, ono to je klju za razumijevanje multimedijske poruke jest izgradnja veza izmeu verbalnog i slikovnog prikaza.Verbalni i slikovni prikaz se mogu meusobno nadopunjavati, no ne mogu biti zamjena jedan za drugi. Ako primatelj usvoji verbalnu i slikovnu poruku i izgradi veze meu tim prikazima, tj. metajezik, multimedijska poruka unaprijedit e proces usvajanja znanja. Stoga, prema spoznajnoj teoriji, multimedijski prikaz znanja bolje utjee na razumijevanje i dubinsku obradu nego prikaz u samo jednom formatu.

2.2. Karakteristike oblikovanja multimedijske instruktivne poruke

Multimedij posjeduje prednost prikaza informacije na razliite naine, a neki mediji mogu prenijeti odreenu informaciju puno bolje od drugih.

Slike openito pomau korisniku uinkovitije usvajanje znanja od teksta, osim u sluaju kad su podatci konceptualno slini ili kad su predstavljeni prebrzo pa primatelj ne stigne stvoriti verbalni opis. Slika se organizira prostorno, a tekst vremenski. Kombinacija razliitih medija moe pomoi korisniku u procesu usvajanja znanja obradom informacije kroz vie kanala. To se naziva dvostrukim kodiranjem. Npr., istraivanja pokazuju da je poticanje korisnika na koritenje verbalnih i slikovnih kanala istovremeno primjer uinkovitog instruktivnog oblikovanja poruke. Dokazano je da se verbalna i slikovna poruka trebaju prezentirati zajedno [Najjar, 1998].

Neki autori multimedijskih instruktivnih poruka vjeruju da slike poveavaju motivaciju i interes za uenje. Ipak, autori moraju izbjegavati nekritinu upotrebu slika i crtea. Ispostavilo se da dodavanje slika koje se ne odnose na sadraj ne samo da ne poboljava uenje, nego uistinu usporava proces usvajanja znanja [Najjar, 1998]. Takve slike samo odvlae panju od sadraja.

Cilj svakog procesa usvajanja znanja je razumijevanje sloenih koncepata i primjena usvojenog znanja u novim situacijama. Primatelj, da bi shvatio znaenje teksta ili koncepta, mora rekonstruirati znaenje i to pojmovima koje sam razumije. Usvojena informacija se mora povezati s ostalim informacijama (tj. postojeim znanjem) da bi se postiglo valjano razumijevanje znaenja. Dodatna spoznajna obrada informacije kojom se nova informacija integrira s postojeim znanjem ponekad se u literaturi naziva poboljanom obradom (elaborative processing) [Najjar, 1998]. Razliiti elementi multimedijske instruktivne poruke doprinose takvoj obradi.

2.3. Oblikovanje multimedijske instruktivne poruke u Macromedijinom Flashu

Softverski alati koji omoguuju pojednostavljeno povezivanje gradivnih elemenata multimedije u multimedijsku instruktivnu poruku nazivaju se autorskim alatima (authoring tools). Karakteristike dobrog autorskog alata jesu da se moe koristiti na duge staze, da ga mogu koristiti svi informacijski strunjaci koji rade na istom multimedijskom projektu i da ne zahtijeva veliko predznanje za koritenje i odravanje. Macromedijin Flash je autorski alat koji je izuzetno svestran i nije ogranien dizajnerskim idejama o tome to treba biti sadraj multimedijske poruke i kako treba stvoriti i razviti instruktivnu poruku. Osim toga, Flash omoguava oblikovanje visoko interaktivnog instruktivnog materijala te dobro funkcionira na maloj i na velikoj pojasnoj irini (eng. bandwidth). Navedemo li injenicu da brzi modem moe propustiti oko 29.000 bps, a video preko cijelog ekrana zahtijeva 10.000.000 bps, oigledno je da Macromedijin alat ima znaajne prednosti. Flash je autorski alat koji funkcionira na monitorima visoke i niske rezolucije pa ni zaslon koji korisnik posjeduje vie ne ometa kvalitetu prijenosa poruke. Nadalje, Action Script (programski jezik u Flashu) omoguava stvaranje visoko kvalitetnih animacija, dok je integracija zvuka i videa jednostavnija nego ikad. Jo jedna od prednosti Macromedijina Flasha je da koristi vektorsku animaciju, to omoguava stvaranje opsegom malih datoteka, lako se integrira u standardne Web pakete i sve vie se koristi se za prikaz i usvajanje bilo kojeg sadraja koji ukljuuje pokret, strukturu i/ili slijed radnji. Flash osim toga omoguuje vizualni prikaz konkretnih i apstraktnih koncepata, procedura, simulacija, itd.

Danas je najuobiajeniji nain oblikovanja interaktivnog sadraja i multimedijske poruke na mrei kombinacija HTMLa, DHTMLa i JavaScripta. Problemi programiranja s ovim alatima su: inkompatibilnost platforme, pretraivaa i rezolucije monitora. U usporedbom s navedenim autorskim alatima, Flash omoguava dobar prikaz multimedijske poruke bez obzira na platformu, pretraiva i rezoluciju. Dovoljno je imati Flash prikljuak (eng. plug-in), kojega svi korisnici mogu besplatno preuzeti s Macromedijine web stranice.

3. Pravila oblikovanja multimedijske instruktivne poruke

Pravilno oblikovanje multimedijske poruke vano je zbog razumijevanja naina na koji ljudi usvajaju znanje iz teksta i slika te zbog poboljanja kvalitete multimedijskih prezentacija. Razliiti autori [Moreno (1999), Mayer (1999), Hegarty (1993), Reeves (1996), Nass (1996), Rieber (1994)] testirali su dolje navedena pravila u velikom broju istraivanja, uzimajui u obzir transfer znanja i memoriranje (zapamivanje). Mayer je tako testirao svih 7 pravila na dvije grupe korisnika, od kojih su u jednoj bili oni koji su znanje usvajali iz multimedijske prezentacije koja je oblikovana prema pravilima, a drugi iz multimedijske prezentacije koja se nije temeljila na sljedeim pravilima:1. Pravilo multimedija

2. Pravilo prostorne povezanosti

3. Pravilo vremenske usklaenosti

4. Pravilo koherentnosti

5. Pravilo modaliteta

6. Pravilo zalihosnosti

7. Pravilo individualnih razlika

3.1. Pravilo multimedija

Osnovni uvjet koji multimedij mora zadovoljavati jest da multimedijska poruka koja ujedinjava poruke razliitih formata bolje utjee na usvajanje znanja nego sadraj prikazan u samo jednom formatu. To bi znailo da emo bolje usvojiti sadraj koji je prezentiran tekstom i slikom nego sadraj predstavljen samo tekstom pri emu se pod tekstom inae podrazumijevaju govoreni i pisani tekst.

Razmotrimo sljedee. Ako poruka prenosi sadraj iz vanjskog svijeta u ljudski um, a sam prijenos se moe obaviti rijeima ili slikama, multimedijska poruka nam nije ni potrebna zato to ona isti sadraj prenosi dvaput. Primjerice, ako faze procesa oplodnje objasnimo prvo rijeima pa onda i slikom, u memoriju e prvo dospjeti rijei a potom i slika, ali je sadraj koji prenosi slika tada redundantan, budui da je ve jednom memoriran. Slika ne prenosi nita to ve nije preneseno rijeima.

U prilog ovom stajalitu stoje injenice da su rijei najei nain prijenosa sadraja zato to su verbalne poruke uinkovite i lako ih je oblikovati. Ako primatelj dobije verbalnu poruku (sadraj prenesen rijeima), tada je slikovna poruka koja prenosi isti sadraj uzaludan trud. Kad je primatelj jednom usvojio sadraj, nepotrebno je prenositi isti sadraj ponovno u drugom formatu.

No, kod prijenosa sadraja moemo uzeti u obzir i kanal kojim se prenose poruke. U sluaju da je taj kanal djelomino ili potpuno blokiran, multimedijski prikaz, tj. multimedijski prijenos moe omoguiti bolji transfer znanja. Neki kanali mogu biti blokirani kad primatelj poruke preferira jedan nain prikaza sadraja, ili primatelji imaju bolju sposobnost koritenja jednog kanala nego drugog.

Istraivanja [Mayer (1990), Gallini (1990), Levin (1993), Rieber (1994)] vezana za odnos ilustracija i teksta, tj. za elemente multimedijske poruke dala su dva vana rezultata: (1) autori udbenika koji dodaju ilustracije tekstu moraju iskoristiti sve potencijalne prednosti grafike kao pomonog faktora za bolje razumijevanje te (2) pod odreenim uvjetima bolje i lake usvajamo znanje iz raunalno utemeljenog sadraja koji sadri animiranu grafiku. Istraivanja takoer pokazuju da dodavanje ilustracija tekstu ili dodavanje animacije naraciji uistinu pomae primatelju poruke u boljem usvajanju sadraja. To se dogaa zato to ljudi obrauju slike i rijei koristei dva kvalitativno razliita kanala: verbalni i vizualni, tj. postoje dva kvalitativno razliita mentalna prikaza. Osnovni je zakljuak da do uinkovite obrade sadraja dolazi kad izgradimo sustavne veze izmeu ta dva prikaza. Ovaj multimedijalni efekt pokazuje da bolje usvajamo znanje kad je sadraj prikazan u dva oblika, nego u jednom.Dakle, prvo pravilo oblikovanja multimedijske poruke bi bilo da je prikaz rijei i slika zajedno uinkovitiji od prikaza samog teksta. Kakve slike je potrebno dodati tekstu, kada ih treba dodati i na koji nain pitanja su koja je potrebno razjasniti.3.2. Pravilo prostorne povezanosti

Kod prezentacije multimedijske poruke na raunalnom zaslonu ili u udbeniku, uvijek postoji ogranienje prostorom, budui da i zaslon i stranica u udbeniku mogu sadravati samo odreenu koliinu vizualnih odnosno tekstualnih informacija. Kod oblikovanja multimedijske poruke potrebno je, dakle, voditi rauna i o ekonomizaciji prostora. Ali, osim to odreujemo veliinu prostora namijenjenog slikama i veliinu prostora namijenjenog tekstu, oblikujui poruku odreujemo i nain na koji emo organizirati prostor u kojem dominira tekst, kao i prostor u kojem dominiraju slike na zaslonu raunala.

Poevi od istraivanja ilustracija u udbenicima pa sve do animacija u edukativnom softveru, znanstvenici (Mayer, Moreno, Britton, Woodward, Levin, Sims, Tajika i ostali) su doli do zakljuka da rijei i ilustracije moraju biti to blie jedni drugima, bilo da se radi o multimedijskoj poruci u tiskanom obliku ili na zaslonu raunala. Ovdje opet moramo spomenuti spoznajnu teoriju i njeno tumaenja pravila prostorne povezanosti.

Naime, kad se rijei i slike nau u neposrednoj blizini na tiskanoj stranici ili na zaslonu raunala, primatelj multimedijske poruke ne mora koristiti svoje spoznajne izvore za vizualnu pretragu stranice ili zaslona i vjerojatnije je da e biti sposoban zadrati i rije i slike u radnoj memoriji istovremeno. U suprotnom, primatelj e morati koristiti svoje spoznajne izvore za pretraivanje i teko da e moi zadrati obje sastavnice multimedijske poruke u svojoj radnoj memoriji. Primatelji poruke uputaju se u aktivnu spoznajnu obradu da bi pronali smisao u prikazanom sadraju. Kad su rijei i odgovarajue slike prostorno blizu smjeteni na stranici ili raunalnom zaslonu, primatelj e bolje moi obaviti proces povezivanja. Ovo naelo slijedi iz pretpostavki:

da ljudi posjeduju odvojene kanale za obradu vizualnih i verbalnih sadraja, jedan za vizualno utemeljeni prikaz i jedan za verbalno utemeljen prikaz da smisleno usvajanje znanja ovisi o procesima kao to su obrada, organiziranje i povezivanje razliitih sastavnica multimedijske poruke, te

da svaki kanal posjeduje ogranien kapacitet spoznaje.

Kod odvojenih prikaza (rijei i slike koje prenose slian sadraj su prostorno udaljeni), kapacitet spoznaje se koristi za vizualno pretraivanje rijei ili slika na stranici ili zaslonu, tako da dolazi do manjka spoznajne obrade u procesu povezivanja. Nasuprot tome, kod povezanih prikaza primatelj ve ima ponuen nain povezivanja odgovarajuih rijei i slika tako da je proces povezivanja olakan i a vjerojatnost da e do tog procesa doi je puno vea.

Rezultati [Cooper (1990), Hegarty (1993), Mayer (1995), Steinhoff (1995), Bower (1995), Mars (1995)] pokazuju da smisleno usvajanje znanja iz multimedijskog prikaza ne ovisi samo o prikazu multimedijske poruke, nego o prikazu te poruke zajedno s uputom primatelju kako e tu poruku obraditi. injenica da integrirani prikaz rezultira boljom obradom multimedijske poruke od odvojenog prikaza potie nas da razmotrimo naine na koje je mogue prostorno rasporediti sastavnice multimedijske poruke te da pronaemo raspored koji je najusklaeniji s nainom na koji mi usvajamo znanje.

Dakle, vano pravilo koje je potrebno primijeniti kod oblikovanja multimedijske poruke jest da rijei i slike treba prostorno smjestiti blizu, a ne ih razdvajati. U tiskanim knjigama to znai da je ilustracije potrebno smjestiti uz reenice koje ih opisuju ili, jo bolje, najrelevantnije fraze mogu se smjestiti i unutar ilustracija. U raunalnom okruenju ovo pravilo podrazumijeva prikaz teksta na zaslonu uz slike koje taj tekst opisuje.

Pravilo prostorne povezanosti prvi je korak u ostvarivanju uvjeta za uinkovito usvajanje multimedijske poruke. Slijedi objanjenje drugog pravila koje je neophodno potovati pri oblikovanju multimedijske poruke. To pravilo odnosi se na povezivanje govorenog teksta i animacije u raunalnom okruenju s obzirom na vrijeme.

3.3. Pravilo vremenske usklaenosti

Vrijeme je, kao i prostor, bitan element u oblikovanju multimedijske poruke. U raunalnom multimedijskom prikazu potrebno je donijeti odluku o tome kako rasporediti rijei i slike u vremenskom slijedu.

Istraivanja vremenske usklaenosti neprestano osiguravaju dokaze u prilog spoznajnoj teoriji usvajanja znanja, pa vrijedi pravilo: kad se odgovarajui dijelovi naracije i animacije prikau istovremeno, vea je vjerojatnost da emo biti sposobni zadrati mentalni prikaz obje sastavnice multimedijske poruke u radnoj memoriji i vjerojatnije je da emo moi izgraditi mentalne veze izmeu verbalnog i vizualnog prikaza. Kad su naracija i pripadajua joj animacija vremenski odvojeni, teko emo moi zadrati istovremeno u radnoj memoriji njihov mentalni prikaz, a jo tee uspostaviti mentalne veze izmeu oba prikaza. Ako je vrijeme izmeu sluanja reenice i gledanja odgovarajue animacije kratko, primatelj e jo uvijek uspjeti izgraditi odgovarajue veze, no ako sluatelj uje dugi odjeljak i odgleda cijelu animaciju u razliito vrijeme, mogunost izgradnje mentalnih veza je mala. tovie, znanstvenici [Mayer, Anderson, 1991] su doli do sljedeih rezultata: ukoliko su animacija i naracija vremenski odvojene vie od nekoliko sekundi, primatelji poruke slabije ju razumiju. Sluaj razdvajanja ili spajanja sastavnica multimedijske poruke u vremenu slian je spajanju ili razdvajanju istih u prostoru. Prostorna povezanost i vremenska usklaenost dva su srodna i vana faktora u oblikovanju multimedijske poruke. I dok se pravilo prostorne povezanosti bavi povezivanjem rijei i odgovarajuih slika to blie u prostoru, pravilo vremenske usklaenosti nastoji ih pribliiti u vremenu. Oba pravila temelje se na istom spoznajnom mehanizmu: primatelji poruke sposobniji su uspostaviti veze meu sastavnicama multimedijske poruke kada mentalno obrauju sve elemente u isto vrijeme.

Iako su slina, pravila prostorne povezanosti i vremenske usklaenosti ipak nisu ista. Prostorna povezanost je vana za oblikovanje stranice u udbeniku ili okvira na raunalnom zaslonu te obuhvaa sadraj koji je obraen vidno (tiskani tekst, ilustracije, grafika, animacije). Nasuprot tome, pravilo vremenske usklaenosti bavi se sadrajima koji su obraeni i vidno (animacije) i sluno (naracija), a vremenskom obradom sadraja upravlja iskljuivo informacijski strunjak koji izabire kada e u vremenu prikazati rije, a kada sliku.

3.4. Pravilo koherentnosti

Koherentnost se odnosi na strukturalne odnose izmeu elemenata multimedijske poruke. Pravilo koherentnosti kae da je potencijalno koherentna poruka ona kod koje su elementi u meusobnom odnosu koji nije proizvoljan, nego je vie uzrono-posljedian odnos. Takoer, do efekta koherentnosti dolazi kada primatelj multimedijske poruke bolje razumije sadraj poruke koja sadri manje elemenata, nego vie.

Pravilo koherentnosti moemo primijeniti u tri situacije:

1. Kad dodavanjem zanimljivih, ali nerelevantnih ilustracija naruavamo multimedijski prikaz

2. Kad dodavanjem zanimljivih, ali nevanih zvukova naruavamo prikaz i

3. Kad odbacivanjem nebitnih rijei poboljavamo prikaz

Osnovna postavka koja proizlazi iz pravila koherentnosti jest da multimedijsku poruku usvajamo bolje kad nebitan sadraj iskljuimo iz prikaza, nego kad prikaz opteretimo sadrajem koji je nevezan za ostale sastavnice poruke. Pravilo koherentnosti moemo rastaviti na 3 komplementarne inaice: (1) multimedijska poruka nije dobro oblikovana ako sadri zanimljive, ali nerelavantne slike i rijei; (2) multimedijska poruka nije dobro oblikovana ako sadri nerelevantne zvukove i glazbu; (3) obrada multimedijske poruke se poboljava kad iz nje uklonimo nepotrebne rijei.

Nebitan sadraj koji je poprilino istaknut u prikazu okupira spoznajne resurse u naoj radnoj memoriji i odvlai panju s bitnog sadraja, naruava proces organizacije sadraja i navodi primatelja poruke da organizira novousvojene informacije oko teme tog dodanog nerelevantnog sadraja, umjesto oko sadraja relevantne teme.

Dakle, ako elimo oblikovati dobru multimedijsku poruku:

Ne dodajemo joj nebitne rijei ili slike kako bi je uinili zanimljivijom

Ne dodajemo joj nepotrebne zvukove ili glazbu

Odravamo je kratkom i konciznom

Svaki informacijski strunjak mora odoljeti napasti dodavanja interesantnih i nepotrebnih zavodljivih detalja multimedijskoj poruci, kojoj je cilj poduiti primatelja neemu. Svi zvukovi, slike i rijei koji nisu relevantni izbjegavaju se u oblikovanju poruke.3.5. Pravilo modalitetaIstraivanja i pravila koja su dosad objanjena sugeriraju da je uinkovitija poruka koja se sastoji od pisane rijei i slika, umjesto od samih rijei (pravilo multimedija), potom da je tekst potrebno smjestiti uz sliku (pravilo prostorne povezanosti) te da je tekst i slike potrebno prikazati istovremeno (pravilo vremenske usklaenosti) i, na kraju, potrebno je izbjegavati nepotrebne dodatke (pravilo koherentnosti).

Oblikujui multimedijsku instruktivnu poruku, osim ve spomenuta 4 pravila, moramo donijeti i odluku o tome koji je najbolji nain za prikaz rijei uz odgovarajuu sliku odnosno animaciju: moemo ih uklopiti kao tekst na zaslonu ili kao naraciju.

Postavlja se pitanje hoe li poiljatelj usvojiti poruku jednako uinkovito ako su rijei prikazane kao govor i ako su rijei prikazane kao pisani tekst.

Pravilo modaliteta proizlazi iz pristupa koji je utemeljen na spoznajnoj teoriji i na pretpostavci postojanja dvostrukog kanala. Ljudi, prema tom pristupu, imaju dva odvojena kanala za obradu informacija: jedan za vizualno/slikovnu obradu i drugi za sluno/verbalnu obradu. Kad se rijei prikau kao naracija, sluno/verbalni kanal koristi se za obradu rijei, tj. naracije, a vizualno/slikovni za obradu slika, tj. animacije. Na ovaj nain optereenje je rasporeeno na dva kanala, tako da nijedan nije preoptereen.

Stoga multimedijsku instruktivnu poruku usvajamo bolje ako je sastavljena od animacije i naracije, nego kad se sastoji od animacije i teksta na zaslonu, bolje je usvajamo kad su rijei u toj poruci prikazane kao govoreni tekst nego kao tiskani tekst.

U suprotnom, kada se slike i rijei zajedno prikazuju vizualno (animacija i tekst), vizualno/slikovni kanal postaje preoptereen, a sluno/verbalni kanal je neiskoriten. Ako se rijei pak prenose naracijom, mogu se obraditi u sluno/verbalnom kanalu i na taj nain vizualno/slikovni kanal obrauje samo slike. No, istraivanja koja su vezana uz pravilo prostorne povezanosti dokazuju da primatelj bolje razumije multimedijsku poruku kad su njezini dijelovi (slike i tekst) prikazani na istoj stranici, tj. na raunalnom zaslonu. Pokazalo se da primatelj dublje obrauje takve poruke i da provodi smislenu obradu. S drugu stranu efekt modaliteta pokazuje da istovremeni prikaz teksta i slika daje loe rezultate.Kakav je odnos izmeu pravila prostorne povezanosti i pravila modaliteta?

Pravilo prostorne povezanosti usporeuje postavljanje teksta uz animaciju s postavljanjem teksta daleko od animacije te sugerira raspored u kojem su slike (ili animacija) smjetene blizu teksta da bi se primatelju poruke omoguilo uspostavljanje mentalnih veza izmeu rijei i odgovarajuih slika.

Pravilo modaliteta usporeuje druge naine prikaza: tekst i naraciju u odnosu na tekst i animaciju. U oba sluaja, meutim, proces razumijevanja sadraja je naruen ako su rijei smjetene daleko od slika koje opisuju. Klju smislenog usvajanja znanja je poticanje odgovarajue spoznajne obrade, kao to je to izgradnja mentalnih veza izmeu odgovarajuih rijei i slika. Kod oblikovanja multimedijske instruktivne poruke potrebno je potovati pravilo prostorne povezanosti, no kad god u raunalnom okruenju imamo priliku za to, preporua se pisani tekst zamijeniti naracijom (koja je jezgrovita i odvija se konstantno nepromjenjivom brzinom).

3.6. Pravilo zalihosti

Uloga individualnih razlika u usvajanju i razumijevanju poruke ve dugo se prouava u literaturi [Cronbach (1977), Snow (1977), Jonassen (1993), Grabowski (1993)]. Kod multimedijskog prikaza primatelji kojima vie odgovara sluno usvajanje poruka suoit e se s potekoama ako im je sadraj prikazan iskljuivo kao tiskani tekst, a primatelji poruke kojima vie odgovara usvajanje znanja iz tiskane rijei suoit e se s problemom usvajanja znanja u formi naracije. Rjeenje problema bilo bi u implementaciji i rijei i naracije u multimedijskoj poruci. Premisa koja se nalazi u podlozi ove hipoteze jest da primatelji moraju imati mogunost izbora metode koja najbolje odgovara njihovim potrebama i navikama, izmeu ostalog da imaju mogunost izbora formata u kojem e im sadraj biti prikazan. Ako isti sadraj prikaemo u vie formata, primjerice rijeima, tekstom, slikom, itd. tada se primatelji poruke mogu fokusirati na format koji im najbolje odgovara. Prema ovoj hipotezi, ako dodamo tekst animaciji i naraciji pomoi emo primateljima poruke da je lake i bolje obrade.

Ovdje se opet vraamo na stav u kojem se obrada poruka svodi na njihov prijenos od poiljatelja do primatelja. Slijedi da e prijam poruke biti bolji ako koristimo vie putanja za prijenos poruke, posebice ako su neke putanje blokirane. Ovom stavu opet se suprotstavlja spoznajna teorija, po kojoj kod obrade poruke aktivno gradimo mentalni prikaz u svom sustavu za obradu. Dokaz koji se suprotstavlja dodavanju teksta naraciji i animaciji je da ljudi uistinu posjeduju ogranienu sposobnost obrade vizualno prikazanog sadraja te ogranienu sposobnost obrade sluno prikazanog sadraja. Kad se rijei prikau vizualno (u obliku teksta na zaslonu) one dodatno zauzimaju kanal za obradu vizualno prikazanih sadraja. Poveano spoznajno optereenje vizualnog kanala smanjuje koliinu obrade koju moemo posvetiti animaciji, koja takoer stie vizualnim kanalom.

Prema spoznajnoj teoriji, do uinkovitog razumijevanja poruke i usvajanja znanja dolazi kad ljudi odabiru prikazane dijelove multimedijske poruke, organiziraju sadraj u koherentni verbalni i slikovni prikaz te povezuju ta dva prikaza. No kad su slike, pisana rije i govorena rije prikazani svi istovremeno, sustav postaje preoptereen na dva naina. Prvo, slike i tiskane rijei preopterete ionako ogranien vizualni kanal i drugo, kad se verbalna poruka prikae i vizualno i sluno, primatelji dolaze u iskuenje uskladiti dva informacijska tijeka, a ta aktivnost trai spoznajne resurse koji e obraditi animaciju i mentalno je povezati s naracijom. No ti resursi su nedostupni. Najuinkovitiji nain prikaza verbalnog sadraja jest verbalni kanal zato to se na ovaj nain ne preoptereuje vizualni kanal i problem je rijeen.

Logiko razmiljanje o zalihosti pak nudi nam misao da je prikaz rijei na dva naina bolji od jednog naina, tj. da su dva osjetilna modaliteta bolja od jednog. Nasuprot tome, hipoteza o ogranienom kapacitetu nudi rjeenje u kojem je jedan osjetilni modalitet (npr. naracija) bolji u prikazu rijei od dva (npr. naracija i pisani tekst). Logiko razmiljanje takoer navodi na pomisao da je svaki oblik prikaza zapravo sustav prijenosa sadraja, tako da su dva prijenosa istih rijei bolja od jednog. Ako je jedan prijenos sprijeen (primjerice, ako primatelj teko prihvaa odreeni format), poruka ipak stigne do primatelja drugim putem. Hipoteza o ogranienom kapacitetu tvrdi suprotno. Proces usvajanja znanja zahtijeva od primatelja selekciju, organizaciju i povezivanje relevantnih vizualnih i verbalnih dijelova multimedijske poruke, to ovisi o ogranienom kapacitetu vizualne i slune obrade. Nain prikaza koji optereti kanal ometa proces usvajanja znanja.

Zakljuimo: pravilo zalihosnosti upozorava nas na jo jedan bitan korak u oblikovanju multimedijske instruktivne poruke - multimedijskoj poruci koja se sastoji od jezgrovite naracije i animacije ne dodaje se pisani tekst koji udvostruuje rijei koje se ve nalaze u naraciji. Ipak, pravilo zalihosnosti ne znai da nikad neemo prikazivati pisanu i govorenu rije zajedno. Prikaz rijei u pisanom i govorenom obliku u nekim sluajevima moe loe utjecati na razumijevanje poruke, no u drugim sluajevima (kad se prikaz odvija sporo ili kad ne postoji istovremeno prikazan slikovni sadraj) nema zapreka takvoj vrsti prikaza.

Openito, ako kod oblikovanja multimedijske poruke doemo u napast za poboljanjem poruke koja se sastoji od naracije i animacije, najbolje to moemo uiniti je ostaviti je onakvu kakva jest. Svaki dodatak moe samo otetiti proces razumijevanja poruke i usvajanja znanja.

3.7. Pravilo individualnih razlika

est ponuenih pravila omoguavaju nam oblikovanje multimedijske poruke visoke kvalitete, ali otvaraju novo pitanje: je li multimedijska poruka oblikovana po tim pravilima jednako uinkovita za sve primatelje poruke? injenica je da postoje vane individualne razlike te da primjena pravila multimedijskog oblikovanja vie utjee na odreenu skupinu primatelja nego na drugu. Koje su to individualne razlike? U literaturi [Mayer (1990, 1994, 1995), Gallini (1990), Sims (1994), Steinhoff (1995), Bower (1995), Mars (1995)] se navode razlike u predznanju i tzv. razlike u prostornoj sposobnosti. Uloga predznanja, tj. specifinog znanja vezanog za odreenu domenu, znanja koje primatelj unosi u rjeavanje odreene problemske situacije ima povijest u istraivanjima na temu usvajanja znanja (Bransford, Brown & Cocking, 1999; Lambert & McCombs, 1998; Mayer, 1999). Istraivanja provedena na razumijevanju teksta pokazuju da znanje koje itatelj usvoji itajui odjeljak ovise o sadraju odjeljka, ali i o itateljevom predznanju. itatelji s boljim predznanjem pamte vie sadraja iz odlomka nego oni sa slabijim predznanjem i skloni su bolje pamtiti sadraj koji se odnosi na njihovo predznanje od ostalog sadraja.

Prema spoznajnoj teoriji, nae razumijevanje sadraja ovisi o sposobnosti povezivanja vizualnih i odgovarajuih verbalnih prikaza koji se istovremeno nalaze u naoj radnoj memoriji. Kad multimedijsku instruktivnu poruku loe oblikujemo, primatelji s dobrim predznanjem koristit e svoje znanje da bi nadoknadili nedostatak, ali primatelji s loim predznanjem to nee biti sposobni. Nasuprot tome, kad je poruka dobro oblikovana i jedni i drugi e je razumjeti. To znai da e primatelji s loim predznanjem imati najvie koristi od primjene principa oblikovanja multimedijske poruke. Kalyuga, Chandler & Sweller [1998] dokazali su da je visokokvalitetan dizajn multimedijske poruke vaniji primateljima poruke s loim nego s dobrim predznanjem. U jednom istraivanju radnici s visokom i niskom razinom predznanja uili su raditi s builicom iz dijagrama s naracijom i iz samog dijagrama. Radnici s niom razinom predznanja pokazali su bolje rezultate obraujui poruku koja se sastojala od dijagrama i naracije, dok su radnici s viom razinom predznanja bili uspjeniji obraujui poruku koja se sastojala od samog dijagrama. Zakljuili su da je povezivanje rijei i slika uinkovitije kod prijenosa poruke primateljima kojima nedostaje ekspertno znanje iz odreene domene. Dakle, kod oblikovanja multimedijske poruke vano je voditi rauna o individualnim razlikama izmeu primatelja poruke, posebice o razini njihovog predznanja vezano za konkretni sadraj.

Jo je jedan vaan element na kojeg je potrebno pripaziti kod oblikovanja multimedijske poruke. To je tzv. prostorna sposobnost, pojam koji je uveo Caroll (1993), a definira se kao sposobnost stvaranja, odravanja i rukovanja mentalnim slikama. Za razliku od konvencionalnih poruka koje su verbalne, multimedijske poruke su i verbalne i vizualne, to znai da primatelji tih poruka moraju biti sposobni oblikovati, pohraniti i koristiti mentalne slike.

Ako oblikujui multimedijsku instruktivnu poruku zanemarimo neko od pravila (npr. pravilo vremenske usklaenosti), dobit emo loe oblikovanu poruku. Pravilo vremenske usklaenosti moemo naruiti slijednim prikazom rijei i slika, tj. prikazom rijei i slika u razliito vrijeme. U ovom sluaju primatelji s dobrom kao i oni s loom prostornom sposobnosti imat e potekoa s izgradnjom vizualnog i verbalnog prikaza.

No, kad dobro oblikujemo multimedijsku poruku, primatelji s dobrom prostornom sposobnosti moi e izgraditi odgovarajui verbalni i slikovni prikaz i izgraditi veze meu njima. S druge strane, primatelji s loom prostornom sposobnosti trebaju potroiti toliko energije za izgradnju i pohranjivanje vizualnog prikaza da im ne ostaje puno kapaciteta za izgradnju veza izmeu verbalnog i vizualnog prikaza.

Dakle, primatelji s dobrom prostornom sposobnosti imat e vie koristi od dobro oblikovane multimedijske poruke nego primatelji s loom prostornom sposobnosti.

Zanimljivo je uoiti da znanje i prostorna sposobnost djeluju u suprotnim smjerovima. Znanje nadoknauje nedostatke loe oblikovane poruke, tako da primatelji poruke s dobrim predznanjem uglavnom mogu razumjeti i dobro i loe oblikovanu poruku, dok primatelji s loim predznanjem imaju i te kakvu korist od dobro oblikovane poruke. Suprotno, prostorna sposobnost korisnija je primateljima s boljom prostornom sposobnosti.

to se tie odnosa pravila individualnih razlika s ostalim pravilima, pravilo multimedija, prostorne povezanosti i vremenske usklaenosti zavise o individualnim razlikama primatelja poruke.

Primjena pravila oblikovanja multimedijske poruke vie utjee na primatelje s loim nego na one s dobrim predznanjem. Primatelji s dobrim predznanjem mogu koristiti postojee znanje da bi nadoknadili nedostatke prikaza (npr. iz rijei mogu stvoriti odgovarajue mentalne slike), dok primatelji s loim predznanjem teko uspijevaju obraditi poruku kojoj nedostaje instruktivni element.

Primatelji s boljom prostornom sposobnosti posjeduju spoznajni kapacitet mentalnog povezivanja vizualnog i verbalnog prikaza, dok oni sa slabijom prostornom sposobnosti moraju potroiti previe spoznajnog kapaciteta na zadravanje prikazane slike u memoriji tako da im ostaje premalo kapaciteta za mentalno povezivanje vizualnog i verbalnog prikaza. Stoga primjena pravila oblikovanja multimedijske instruktivne poruke vie utjee na primatelje s boljom prostornom sposobnosti, nego na one s loijom.

to se tie ostalih individualnih razlika, jo se istrauju i teko ih je definirati, budui da je teko odrediti njihove dimenzije, a jo ih je tee mjeriti.

4. ZakljuakOpenito, kod odreivanja naina na koji e korisnik pristupiti sadraju i pretraivati sadraj potrebno je posvetiti veliku panju poruci, programiranju i umjetnikoj izvedbi. Cijeli multimedijski projekt moe propasti zbog loe i neprofesionalno napravljenog korisnikog suelja, ali isto tako i zbog loeg prikaza sadraja. Naime, svi gradivni elementi multimedija olakano se povezuju uporabom autorskih alata (eng. authoring tools). Ovi softverski alati su namijenjeni rukovanju pojedinim elementima i omoguavaju interakciju s korisnikom. Osim toga, u veini autorskih alata mogua je jednostavna obrada teksta i slike te posjeduju dodatke za pokretanje videodiska, videokazete i ostalog relevantnog hardvera. Zvukovi i filmovi se najee stvaraju pomou alata koji su posebno namijenjeni za te medije, a ti elementi se kasnije unose u autorski sustav. Zbroj svih tih elemenata i nain na koji su oni korisniku predstavljeni pokriva jedan izraz: grafiko korisniko suelje (GUI- Graphical User Interface). Ovo suelje je skup pravila kojima se regulira povratni odgovor na korisnikov upit, ali isto tako i zanimljiva grafika na zaslonu raunala.

Iako se sama definicija multimedija ini jednostavna, provedba u praksi zna biti jako sloena. Uz potrebu za poznavanjem svakog elementa multimedija (teksta, grafike, zvuka, animacije i videa), potrebno je i poznavanje multimedijskih raunalnih alata i tehnologije koja elemente multimedija povezuje u skladnu cjelinu.

Dakle, multimedijska poruka je prikaz koji se sastoji se od jednog ili vie elemenata koji su kombinirani i sinkronizirani u vremenu. Multimedijska instruktivna poruka je ona poruka koja se izmjenjuje izmeu poiljatelja i primatelja s ciljem poticanja procesa usvajanja znanja (i boljeg razumijevanja), a obavezno sadri i tekst i sliku. Teorija oblikovanja multimedijske instruktivne poruke te karakteristike pojedinih elemenata te poruke i nain njihove organizacije u jednom od alata za oblikovanje multimedija otvaraju nova podruja interdisciplinarnih istraivanja. Vano je uzeti u obzir da kombinacija razliitih medija moe pomoi korisniku u procesu usvajanja znanja upravo obradom poruke kroz vie kanala. Osim toga, dobro oblikovana multimedijske poruka nije samo alat koji potie usvajanje znanja, ve je i uinkovit nain razumijevanja sloenih pojava vizualnim tipovima i korisnicima s posebnim potrebama.

Literatura:1. Mayer, R. E.; Moreno, R. A split-attention effect in multimedia learning: Evidence for dual processing systems in working memory. // Journal of Educational Psychology. 90 (1998), str. 312-320.2. Moreno, R.; Mayer, R. E. Cognitive principles of multimedia learning: The role of modality and contiguity. // Journal of Educational Psychology. 91 (1999), str. 358-368.

3. Najjar, L.J. Principles of Educational Multimedia User Interface Design. // Human Factors. 40, 2 (1998), str. 311-23. 4. Paivio, A. Mental representations: A dual coding approach. Oxford, England: Oxford University Press, 1986.

5. Rieber, L. P. Computers, graphics and learning. Madison, WI: Brown & Benchmark, 1994.