Pišu:

Puhovski, van Leeuwen,

Matasoviæ, Pleæaš,Kostešiæ, Matiæ, Kuzmaniæ-Svete,Piškor, Pavlinoviæ,

Pristaš

stranice 21-28

Razgovor

Berislav Šipuš

Nataša Govediæ

Rad i zabavau Hrvatskoj

stranica 3

Razgovor Krsto Cviiæ i Dušan Janjiæ

Hoæe li semijenjati granice naBalkanu

stranice 6-7

Hrvoje Juriæ

Genetskimodificirani

organizmistranice 11-15

Kulturalni studiji

Sapunice ifeminizamJim McGuigan

Christine Geraghty

stranice 16-17

Video

SpliæaniosvajajuZagreb

Marijan Krivakstranica 39

21. MUZIÈKI BIENNALE ZAGREB

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja • zagreb, 10. svibnja 2001, godište III, broj 55 • cijena 12,00 kn; za BiH 2,5 km; za Sloveniju 320 sit

ISSN 1331-7970

Glazba koju se mo�e slušati

K N J I � E V N A K R I T I K AKrešimir Krnic, Jurica Pavièiæ, Daša Drndiæ,

Ivo Vidan, David Šporer, Muharem Bazdulj, Sanja Jukiæw w w . z a r e z . h r

2 III/55, 10. svibnja 2,,1.

Gdje je štoZarezi

Info i najave: Grozdana Cvitan, Branko Kostelnik, Karlo Nikoliæ, Ivanèica Tarade, Agata Juniku, 4-5

U arištuCivilno društvo i lobiranje Biserka Cvjetièanin 2

Kvarenje zabave Nataša Govediæ 3Siromašan izbor siromašnih glasaèa Pavle Kaliniæ 5

Razgovor s Krstom Cviiæem i Dušanom Janjiæem Omer Karabeg 6-7Iz globalizacijske perspektive Kiril Miladinov 9Talibanska subraæa po duhu Milan Kangrga 10

Maskirna proteza za upijanje Sandra Antoliæ 10Tri izazova manjinskim politikama u današnjoj Hrvatskoj Ivan Padjen 18-19

Zašto mrzim Zagreb Branko Kirigin 32

In memoriamMarie Jahoda Sead Muhamedagiæ 8

TemeGenetski modificirani organizmi Hrvoje Juriæ 11-15

Kulturalni studiji - sapunice i feminizam Jim McGuigan i Christine Geraghty 16-17

SvakodnevicaAlmanah poroène kuæanice Sandra Antoliæ 20

Signali iz djeèjeg svemira Boris Beck 20

LikovnostSlikarica meðu odljevima Klaudijo Štefanèiæ 29

Ima li umjetnost rod Katy Deepwell 30-31Bilješke postojanja Leila Topiæ 31

KnjievnostNikad ne èitam dok se vozim Bojan Radašinoviæ 33

Jadan èovjek Marina Šur-Puhlovski 34

KazališteKazalište u utrobi realistiènog kita Nataša Govediæ 35

GlazbaGrupa u tranziciji Luka Bekavac 36

Razgovor s Milanom Manojloviæem Manceom Karlo Nikoliæ 36-37

Film, TV &VideoU5itak vrhunskog programa Juraj Kukoè 38

Bunkeri u Pragu Darko Šimièiæ 38Spliæani osvajaju Zagreb Marijan Krivak 39

KritikaKnjiga s Istoka Krešimir Krnic 40

Zloèin i kazna Ivo Vidan 40Oznaèenostalgija David Šporer 41

Prava proza devedesetih Jurica Pavièiæ 42Ljubav bez navodnika Sanja Jukiæ 42-43Svijet sklepan na brzinu Daša Drndiæ 43

(Dont) look back in anger Muharem Bazdulj 44

UkratkoÈasopisi, predavanja, predstave Maja Lovrenoviæ, Daša Drndiæ, Ivanèica Tarade, Bosiljko Domazet 44-45

ReagiranjaOsvrt na reakciju Alemka Gluhaka Antun Pinteroviæ 46

Eurozarezi Gioia Ana Ulrich 47

TEMA BROJA: 21. Muzièki Biennale Zagreb(priredila Dina Puhovski)

Putovanje u snu Dina Puhovski 21Materijalnost zvuka Theo van Leeuwen 21

Lutanja standardnih koncerata Trpimir Matasoviæ 22Šareno i virtuozno Bojana Pleæaš 23Komorni uspjeh Ivana Kostešiæ 23

Minimalistièka monotonost Ivana Kostešiæ 23Puhaèki keksi Bojana Pleæaš 23

Slobodnije no ikad prije? Zrinka Matiæ 24Velièanstvena Manuilenko Nila Kuzmaniæ Svete 25

Ispred svog vremena Ivana Kostešiæ 25Srethno Vam novo Biennale Mojca Piškor 26

Paralelni program Milan Pavlinoviæ 26Misao o kompoziciji Goran Sergej Pristaš 27

Interakcija s ljudskim licem Trpimir Matasoviæ 27Razgovor s Berislavom Šipušem Dina Puhvoski 28

sklopu kulturnih tema o kojima se posljednjih godina raspravlja na meðuna-rodnim konferencijama, visoko mjesto zauzimaju civilno društvo i lobiranje.U poznatoj UNESCO-voj brošuri Prema konstruktivnom pluralizmu (Towards

a Constructive Pluralism, UNESCO, 2000.), nastaloj na temelju seminara odr*anog podistim naslovom 1999., velik dio teksta posveæen je civilnom društvu koje "mo*e sna*nopridonijeti unapreðenju pluralizma", a organizacije civilnog društva "kreativne su upromicanju dijaloga, komunikacije i suradnje meðu pripadnicima razlièitih kultura".Na jednom mjestu govori se o "jaèanju kulturne razlièitosti na tr*ištu", odnosno mul-tikulturalizmu tr*išta, kojem pridonose etnièke i lingvistièke manjine svojim potreba-ma i zahtjevima (npr. u podruèju nakladništva i medija). Zahtijeva se uspostavljanjeboljih veza izmeðu vlada, tr*išta i civilnoga društva, odnosno suptilnijega partnerstvana svim razinama. Neki akteri civilnoga društva sebe su simbolièki nazvali npr. Svijetnije roba ili Meðunarodna alternativa za razvoj nastojeæi redefinirati ulogu tr*išta iotvorene ekonomije prema kulturnom sektoru.

Nedavno se èasopis Alternatives Sud posvetio pitanju aktera civilnoga društva kojise zala*u za primat kulturnih vrijednosti nad robnom logikom. Analizirani su razlièitimodeli pokušaja podèinjavanja svih praksi logici tr*išne razmjene i kulturne globali-zacije te "centripetalne tendencije k uniformizaciji", o kojoj govore Mattelart i Latouc-he. Sa svim lošim stranama globalizacije ostaje èinjenica da je ona veliki izazov ustvaranju vlastita kulturnog odgovora i uspostavljanju dijaloga u kojem su akteri ci-vilnog društva nezaobilazan faktor.

Meðu akterima civilnoga društva neki imaju veæu ulogu u jaèanju konstruktivnogpluralizma, a to su prije svega mediji, nevladine udruge, vjerske zajednice, sindikati,mre*e graðana. Osobito je va*na uloga nevladinih udruga u interkulturnim konflikti-ma – u njihovu spreèavanju ili, kada do sukoba doðe, u posredovanju, ili nakon suko-ba, kad èesto ostaju jedine na terenu.

Sluèaj tranzicijskih zemaljaŠto se dogaða sa civilnim društvom i lobiranjem u tranzicijskim zemljama, osobito

u kulturi u Srednjoj i Istoènoj Europi? U predtranzicijskom razdoblju udruge u kulturismatrane su nekom vrstom ideološkog servisa, pa i sredstvom kontrole ukupne sferekulturnog stvaralaštva. Poèetkom tranzicijskog procesa one gube funkciju ideološkogservisa i dobivaju ulogu aktera pluralizacije ukupne kulturne klime zemalja. Istra*iva-nje koje je još 1995. godine proveo Institut za meðunarodne odnose Zagreb, pokazaloje velike promjene koje su se zbile na tom planu: neke udruge snalaze se u novonasta-lim okolnostima i mijenjaju sadr*aje rada, neke zapadaju u duboku krizu i prestajuraditi, a istodobno nastaje cijeli niz novih nevladinih udruga koje pokušavaju dubinskitransformirati, obogatiti i diverzificirati kulturni *ivot tranzicijskih zemalja.

Vitalne, transformirane ili novonastale udruge, kao i nove organizacije u kulturi,predstavljaju sredstvo i kljuène subjekte lobiranja u kulturi, a vezane su ne samo uzuske profesionalne interese, veæ i uz proces ukupne demokratizacije društva. Va*no jeda jaèa i raste broj onih udruga i organizacija koje za cilj imaju široko pojmljeni kul-turni razvoj. To je jednim dijelom uvjetovano razvojem novih tehnologija koje pomièugranice meðu pojedinim umjetnièkim formama, ali je s druge strane uvjetovano i svi-ješæu o potrebi javnoga kulturnog djelovanja koje se neæe ogranièiti samo na podruèjestvaralaštva, veæ æe biti koncentrirano i na organiziranje javnih rasprava, istra*iva-nja, predlaganja novih inicijativa i programa u kulturi (S. Dragojeviæ).

Meðutim, valja reæi da je relativno mali interes meðunarodnih organizacija i pri-vatnog sektora za financiranje kulturnih inicijativa i projekata razvoja civilnoga druš-tva u zemljama u tranziciji. Daleko je veæi interes npr. za obrazovanje ili zdravstvo.Lobiranje u kulturi mora obuhvatiti kulturni razvoj u najširem smislu, ponajprije uformuliranju i plasiranju ideja, inicijativa i programa koji æe pridonositi oèuvanju ibogaæenju ukupne kulturne scene tranzicijskih zemalja. U Hrvatskoj su meðu velikimbrojem nevladinih udruga u kulturi, u koncipiranju kulturnog razvitka osobito znaèaj-ne strukovne kulturne udruge (npr. u podruèju muzeja, knji*nica i arhiva te su udrugevrlo aktivne).

U svakom sluèaju, èuvena sintagma Misli globalno, djeluj lokalno, nadopunjenaje s Build local, go global (C. Mercer), u smislu djelovanja civilnoga društva na po-vezivanju lokalnoga i globalnoga, uz podjednaku/podijeljenu odgovornost na razinisvih partnera.

PlakatMeðunarodna suradnja koju èine i neinstitucionalna i nedr*avna partnerstva tako-

ðer pridonose ovom cilju. Ovih dana u Zagrebu se odr*ava izlo*ba švicarskog plakata,iznimno cijenjenoga u europskim i svjetskim razmjerima. Va*nost i ulogu plakata udruštvenim, politièkim, kulturnim i ekonomskim podruèjima suvremenog *ivota netreba posebno isticati. Osobito ne u našem vremenu globalne komunikacije kada zna-èenje poruke i djelotvornost plakata te umjetnièka vrijednost u ponajboljim realizaci-jama, postaju univerzalno prihvaæeni, visoko cijenjeni i, na odreðen naèin, opæa svoji-na. Funkcija plakata da zaustavi naš pogled, prenese poruku, pru*i informaciju, pro-budi znati*elju, kvalitetom i opsegom djelovanja prvorazredan je medijsko-umjetnièkifenomen našeg vremena.

Kao va*an komunikacijski i urbani medij, plakat emitira najrazlièitije poruke i pu-tem njih oslikava našu modernu kulturu. Tijekom 20. stoljeæa mnogi poznati hrvatskilikovni umjetnici stvarali su plakat, crpeæi iz vlastite imaginacije i europskog iskustvai promovirajuæi nove standarde i vrijednosti u grafièkom oblikovanju. Švicarski plakatpredstavljen na izlo*bi u rasponu od pedeset godina, pokazuje visoku kulturu obliko-vanja i suvremenu ekspresiju bilo da je rijeè o 1942. bilo 1956. godini ili najnovijimradovima. Nakon završetka izlo*be plakati æe postati trajno vlasništvo naše zemlje, avrlo brzo poèet æe se raditi na izlo*bi hrvatskog plakata, što pridonosi stvaranju i pro-dubljivanju puteva kulturne suradnje.

Kulturna politika

CCiivviillnnoo ddrruuššttvvoo ii lloobbiirraannjjeeVitalne, transformirane ili novonastale udrugepredstavljaju kljuène subjekte lobiranja u kulturi

Biserka Cvjetièanin

Na naslovnici: Kazališna grupa u nastajanju DLAN, Planet tišine, premijera 4. 05. 2001., Dramsko kazalište Gavella, Zagreb; foto: Bosiljko Domazet

III/55, 10. svibnja 2,,1 3

amislite što je sve namijenjeno va-šoj zabavi: televizijski glazbeniprogrami, televizijski sportski

programi, dnevne novine, rodno specijali-zirane publikacije s ciljem postizanja štojaèeg orgazma (tvrde naslovnice Cosmo-politana i Playboya), èitava konzumersko-reklamerska industrija proizvoda koji sumanifestno "novi" i vjerojatno èak zabavniza isprobati (ali vam neposredno nipoštone trebaju), kafiæi, noæni klubovi, restora-ni i fast food prodajni vrganji, turistièkeagencije, cybersex, komercijalna kinema-tografija, knji5evni 5anrovi s kioska (lju-biæ, western, krimiæ, porniæ, home&gra-den naracija, automobilske diskurzivnefantazije itd), biljari, igre na sreæu, popkoncerti... spisak je doista beskrajan. Ka-ko veli reklama najtira5nijeg britanskogtabloida Sun o samome sebi: Mi vam nu-dimo soènu zabavu. Evo recimo proganja-nje filmske megazvijezde i slike njezi-nog/njegovog najnovijeg seksualnog par-tnera. Ili recimo èlanak o prijekoj potrebikupovanja novog (iz mjeseca u mjesec to-bo5e "savršenijeg") modela NIKE tenisi-ca. A imamo i tekst o tome koliko su va5-ni statusni simboli tipa Pierre Cardineruèni sat te tekst i sliku toga kako trebaizgledati "trofejna 5ena", to jest privatna,naga erotska igraèka vizualno nespecifici-ranog, odjevenog i javno "uspješnog"muškarca. No što ako ja recimo odluèimkako se toj "zabavi" NEÆU pridru5iti?Tabloidni medij promptno nudi odgovor:oni koji nas ne èitaju su "kvaritelji zabave","komunisti", "ekstremisti", "idealisti", "bezsmisla za humor", "dlakave feministkinje","previše uštogljeni", "neuspješni", u kraj-njoj liniji: "nebitni". Jer MI, tabloidi, dois-ta i vladamo. Stvarnost je izvan svakesumnje medijska stvarnost, a "mi" vladamomedijima. Ono pak što masovni mediji ni-kada ne otkrivaju svojim dragim potroša-èima, jest da intenzivnim gledanjem tele-vizije ili kupovinom pomodnih artikalakupci zabavljaèkih sadr5aja zapravo naiv-no plaæaju pranje mozga pod dirigiranjemvrlo bogate INDUSTRIJE ZABAVE, èijeprofite naravno ubiru velike kompanije.

Megalaganje ili princip lutrijeIndustrija zabave u prvom redu kon-

trolira misli potrošaèa. Naredba mislimaglasi: zabavljajte se, 6ivot je kratak, ne smi-jete propustiti najnoviji hit Rickyja Marti-na, Renault Megan, Rickie Lake Show...Zabava zahtijeva frenetièan ritam i brzomijenjanje objekata zabave, da se sluèajnokojim sluèajem ne biste u nešto i udubili.Zabave nikad dosta: ona je dizajnirana kaostalno nova 5udnja ili kao sistemsko uki-danje osjeæaja dovršenosti. Zabava nipoš-to nije isto što i odmor (premda su obojesocijalno programirani). No odmor imatoèno odreðeno trajanje, za razliku od za-bave. Buduæi da je sublimacija dosade,5udnja zabave je vjeèna. Filmski hit moraimati mnogo nastavaka, inaèe bismo moglipomisliti da nije dovoljno zabavan. Dobrapropaganda koristi se nametanjem nevid-ljivih, unutarnjih, simbolièkih vrijednosti:ona mijenja i oblikuje naše snove. Lutrijarecimo prodaje san o velikom financij-skom zgoditku. HDZ-ova propagandaprodavala je san o nacionalistièkom nar-cizmu. Sportske novine ili TV programprodaju san participacije u "zabavnim" i"va5nim" dogaðajima. Snovi se prodaju fe-nomenalno. Na njima uvijek debelo zara-ðuju njihovi tvorci; konzumenti ostajuopljaèkani i financijski i intelektualno.Propagandna metoda je de facto komiènojednostavna: moramo vas samo uvjeritikako je zabava vrhunac 5ivota na Zemlji.Zašto biste radili kad mo5ete pijuckati5esticu i sjediti pod ljupkom tendom nacentralnom gradskom trgu? Pritom nose-æi najnoviji model dizajnerske odjeæe i ele-gantne sunèane naoèale koje najbolje odsvega pokazuju koliko ste "uspješni"? Zaš-to biste èitali knjige, zašto biste se "muèili"(sigurno vam je poznata ova kolokvijalnafraza), kad mo5ete uhvatiti krivinu? Zaš-to biste i na trenutak prekidali zabavu:ako je svijet prepun poruka koje vas pozi-vaju da se pridru5ite dokolici, ako vas nasvakom koraku uvjeravaju kako je suprot-nost "dosadi" (koja ipak sve više, sve te-

meljitije pro5dire pravovjernog medij-skog potrošaèa) tek upra5njavanje uvijeksvje5e površnih senzacija, micanje izmjesta u mjesto, od jedne zabavice dodruge zabavice, tada iz zaèaranog krugainternalizirane propagande nema nikak-vog izlaza: ljudsko biæe postaje stroj nasil-nog zabavljanja.

Posao vs. radDihotomijski par nasilnog zabavljanja

predstavlja automatizirano obavljanjeposla. Kako nam toèno pokazuju zagre-baèki plakati za Prvi maj, izvješeni posvim tramvajskim stanicama, posao je "vr-sta ZATVORA". Èak je, tvrde plakati,zatvor unekoliko bolji: tamo smiješ pri-mati posjete prijatelja, dok ti je isto naposlu zabranjeno. Automatizirani nas po-

sao jamaèno i pretvara u zatvorenike, ališto je s radom? Na plakatima se rad uopæene spominje. Praznik rada je zapravopredstavljen kao praznik bijega od "zat-vorskog posla". Kao manifestna vrijedno-st, rad u potpunosti izostaje iz suvremenemedijske slike Hrvatske. Mislim na raddefiniran na klasièan naèin, dakle djelat-nost koja rezultira "promjenom stvarnosti"(unutarnje ili vanjske): svejedno je li takošto smo okopali gredicu ili tako što smoproèitali knjigu. U radu nema nièeg repe-titivnog. Po mom mišljenju, rad je igra.Rad je i kreativnost. Teoretièari odmora

èak tvrde da se od rada odmaramo druga-èijom vrstom rada, aktivnosti ili stvaralaš-tva. Robijanje poslu i mehaniziranomobavljanju du5nosti zasigurno se prekidakada izaðemo iz okvira oèekivanog i poz-natog – kada "preradimo" stari sadr5aj nanovi naèin. Izgleda da sve što nas obnav-lja, smiruje, nadahnjuje, ispunjava, zahti-jeva i neku vrstu aktivnosti (rada). Uklju-èujuæi i voðenje ljubavi s ciljem veæe in-timnosti, a ne instantnog, ponovno she-matiziranog zadovoljenja. Zabava je priv-laèna upravo stoga što nudi recepcijskinezahtjevnu automatizaciju navika, alikasnije i otupjelost èula. Po zabavu se uvi-jek odlazi negdje drugdje, nekome drugo-me, negdje gdje su vam unaprijed struktu-rirali vrijeme, prostor i emocije (notorniprimjer: komiène serije koje vam sugerira-

ju ponašanje nadosnimljenim provalamasmijeha). Tvorcima zabave, zabava je po-sao i zarada. Korisnicima zabave, zabavaje ugodna šablona i trošak. Rad je zasebnakategorija: kao izvorno samostvaralaštvo,rad me unapreðuje èak i ako na njemu fi-nancijski ne profitiram (na primjer zatojer 5ivim u društvu koje favorizira nerad-nike). Na drugom kraju spektra, fašistièkislogan rad oslobaða funkcionirao je kaojedan od brojnih nacistièkih cinizama,jedna od bezbrojnih zloupotreba etike, ito la5nim izjednaèavanjem "rada" s dr5av-no sankcioniranim robijanjem.

Zabava izbornih plakataJezik propagande vrlo èesto represivnu

namjeru i namjenu skriva iza slogana kojizvuèe bezazleno. Sreæom, zagrebaèki po-litièki sto5eri još nisu svladali ovu vješti-nu dvostrukoga govora: njihovi najnovijiizborni plakati samo što se ne sliju u jed-nu jedinu, kolektivno nemaštovitu i ne-radnièku sliku: ili nam se na njima obraæakomièno praznim frazetinama (HDZ, idalje nesvjestan apsolutnosti vlastitogagospodarskog i upravljaèkog bankrota,upravo komièno narcistièki tvrdi: "bilismo bolji i bit æemo bolji"), ili gledamonasmiješena lica na plakatu ispra5njenomod bilo kakvog politièkog ili reformator-skog sadr5aja, pri èemu je HNS-ova kan-didatkinja Vesna Pusiæ sigurno više od ni-jeme cure rumenih obrašèiæa koja se tekljubazno smiješi muškom poretku sabor-ske gluposti (kako je pak prikazuje izbor-ni plakat). Ili su tu gotovo nezainteresira-no plitki slogani koji neobièno podsjeæajuna srpsku kinematografiju u osamdeseti-ma: biser SDP-ova neznalaštva predstavljaizborna dosjetka "5ivjeti kao normalansvijet", inaèe inaèica naziva kvalitetnog ju-goslavenskog filma :iveti kao sav norma-

lan svet. Servirano nam je i izborno obeæa-nje yuppijevski presti5nog posla u stakle-nim neboderima (HSLS), ali osim dizajnakoji promovira visoki status samo zaodabranu šaèicu poduzetnika, elitu kojase recimo uspjela odškolovati, rad defini-tivno nije na umu hrvatskim mašinerijamapolitièke propagande. Prevedemo li kom-pletnu scenu izbornih plakata na jezikteorije medija, shvatit æemo da domaæimpolitièarima jedino va5no dokopati se so-cijalnih pozicija: meðu njima nema ni jed-noga koji javno nastupa na razraðenojprofesionalnoj platformi radne etike.Uostalom, kako izgleda stereotip hrvat-skog politièara, od hijerarhijski ni5ih kad-rova do predsjednika: to je muškarac kojikamerama i fotoaparatima pozira s èaši-com u ruci (ili od objektiva skriva ukrade-nu flašu alkohola: sjetite se Škegre); muš-karac koji melje isprazne fraze s bitnokonkretnijim školjkama ili pršutom napladnju ispred sebe; muškarac koji izlaziiz luksuznog automobila koji ga vodi najoš raskošniju veèeru. Hrvatski politièar jeosoba kojoj je zabava em stalno osigura-na, em besplatna, em do te mjere ritualizi-rana da je èak mo5emo pomno i svakod-nevno pratiti na dnevnim vijestima. Poli-tièke reforme vjerojatno i kasne zbog to-ga što se društvo naviklo misliti kako sunam politièari u stvari zabavljaèi, a ne od-govorni radnici.

In/verzijaRad vrlo èesto vodi i do zarade, narav-

no: pod uvjetom da ustrajemo raditi onošto volimo. Industrija zabave nikad vamne bi tako nešto priznala, ponajviše zatojer je rijeè o grupi ljudi koja se bogati pok-reæuæi prekidaè naših (èesto inertnih)reakcija u svega dva smjera: posao/zabava,zabava/posao... Automatizirano vršenjedu5nosti, automatizirano trošenje slo-bodnog vremena. Praznik rada, tome na-suprot, slavila bih kao moguænost samoi-zabranog aktiviranja. Makar i vo5njom bi-cikla. Èitanjem knjige. Kopanjem vrta.Slušanjem radijskog koncerta. Ili osniva-njem nove politièke stranke – što bi sva-kako u zemlji u kojoj 5ivimo bio najzah-valniji i najprikladniji radni potez.

Kvarenje zabave

Zašto biste se muèili?Ili što je graðanima Hrvatske "rad", a što im je "zabava"?

Nataša Govediæ

Ono pak što masovnimediji nikada ne otkrivaju svojim dragimpotrošaèima, jest da intenzivnim gledanjemtelevizije ili kupovinompomodnih artikala kupcizabavljaèkih sadr,ajazapravo naivno plaæajupranje mozga pod dirigiranjem vrlo bogateINDUSTRIJE ZABAVE,èije profite naravno ubiru velike kompanije

Branko Kostelnik

odjela nacionalne diskografske nagrade Porinprošle nedjelje u Makarskoj otvorila je neka odsveprisutnih pitanja i problema na našoj pop

sceni. Nisam sklon iæi u globalno i ad hoc «pljuvanje»takve nagrade, a s druge strane, oèito je da se svake go-dine ponavljaju slièni problemi i greške, kako u organiza-ciji tako i u samoj koncepciji. Mislim da je Porin kao glaz-bena diskografska nagrada doista potreban, no drugo jepitanje kako i na koji naèin provesti koncepciju dodjelenagrade.

Uvijek istiNaime, temeljni je problem velik broj nagrada na ma-

lom tr*ištu, što za rezultat poluèuje devalvaciju nagradepa tako dodjela nagrade u sebi ima i negaciju sebe same.Rješenje devalvacije bilo bi mo*da nešto slièno poput kon-cepcije Filmskog festivala u Puli ili Jadranske lige u košar-ci. Ili, jednostavno, smanjenje broja nagrada i/ili prebaci-vanje Porina na dvogodišnje odr*avanje. Kako malo tr*ištediktira i malu prodaju, tako se autori koji imaju kvalitetu ikontinuitet izdavanja albuma objelodanjuju, u pravilu,svake dvije godine. Posljedica toga je da svake parne godi-ne imamo stalno dva ili tri mainstream imena, a sljedeæeneparne godine nastupaju ostala dva imena.

S druge strane, koliko god je opæeprihvaæena ona sta-ra izreka da se o ukusima ne raspravlja, svake godinesmo svjedoci krupnih grešaka poput onih kada je svoje-dobno grupa Gustafi, nakon 15 godina djelovanja, dobilanagradu za najboljeg debitanta. Samo biraèko tijelo i Up-ravni odbor Porina svoju (ne)zrelost iskazuje nekim, unajmanju ruku, èudnim nominacijama, koje su zacijelorezultat politike kompromisa. Jer, kako drukèije protu-maèiti da za pop album godine nagradu dobiva latinosastav Cubismo, dok za ostale *anrove poput jazza, hiphopa i rocka postoje zasebne kategorije. Ili, prevedeno,postavlja se pitanje: u kojoj je mjeri iskaz Bolesne braæeili Psihomodo popa manje pop od Cubisma? Iz toga proiz-lazi vrlo jednostavan zakljuèak: ili se trebala, s obziromna popularnost tog pod*anra u svijetu, utemeljiti i ta ka-tegorija ili pak ravnopravno u konkurenciju za pop al-bum godine ukljuèiti i predstavnike ostalih pod*anrovapoput Bolesne braæe ili Tram 11.

Slièan je problem s uvrštavanjem grupe Let 3 u konku-renciju alternativne glazbe. Svakom je dobrom poznavate-lju jasno da su Let 3 gotovo klasièan rock sastav koji samou imid*u koristi elemente glam rocka i campa, a elemente

performansa koristi za privlaèenje medijske pa*nje. I torade više nego sjajno. Meðutim, našoj ljestvici podjele sti-lova i *anrova oni su za Porinove glave još uvijek, nakon20 godina bavljenja rock glazbom, alternativa.

Karakteristièni detaljiNekoliko detalja na ovogodišnjoj dodjeli privuklo je

posebnu pa*nju. Ponovno osmišljen i za naše krajeve jošuvijek provokativan nastup Leta 3 u uniformama bivšeJNA, èiji ironijski kontekst (pucanje u zrak, kolo…) Mari-jan Ban, inaèe simpatièni kantautor i prostodušni momakpodgrijan "dobrom kapljicom" jednostavno nije razumio,zatim pronicljiv, hrabar i buntovan, nekonfomistièki govorgenijalnoga glazbenika Matije Dediæa (Bravo maestro!),sjajan, svjetski imid* i interpretacija nenadmašne JosipeLisac (Bravo Lady!) te eskiva*a Psihomodo popa koji sudobivši Porina (iako nezaslu*eno jer se bolji rock ipakpraši u Gajnicama uz Hladno pivo) pobjegli za veæu lovuna izbor za Miss, na konkurentsku Novu TV èiji je jedan odvlasnika gospodin Liliæ koji je, gle sluèaja, i gazda Psihiæi-ma u Croatia Recordsu. Toliko o nelojalnoj konkurenciji imonopolu u divljem kapitalizmu na balkanski naèin i “ve-likom i beskompromisnom rockeru” Gopcu.

Prazan procijepI na koncu Cubismo. Premda nominirani u rekordnih

13 (!) kategorija, dobili su "samo" 5 od kojih (da budemcinièan) dva idu suradnicima za omot i video, no skrenu-li su na sebe pa*nju medija i napravili dobar marketinškipotez pred najavljene europske svirke. Uspjeh Cubismajoš jedan je pokazatelj stanja na domaæoj sceni kao i pot-vrda teze da kod nas èesto pali direktno prevoðenje izva-na. Rijeè je, istina, o vrhunskim glazbenicima. Meðutim,kada sastav koji uzima "zdravo za gotovo" simpatièanobrazac – latino glazbu – i izvodi ga tehnièki gotovosavršeno, ali bez velikoga autorskog zahvata, i tako pos-taje najbolji ovogodišnji band u Hrvata, onda se doistamoramo zamisliti. Ne mogu se oteti dojmu da je mnogimpomodnim konzumentima pop glazbe i brojnim mediok-ritetskim piskaralima latino grupe Cubismo idealan sup-stitut za novokomponiranu glazbu. Ritam postoji, mo*ešnjihati kukovima i razbijati èaše, još si i u trendu, a nitkoti ne mo*e reæi da si "seljak". U procijepu izmeðu folkdancera i narodnjaka s jedne te raznih izvoðaèkih skupi-na koji izvode trenutaèno popularan glazbeni *anr s dru-ge strane, bilo bi normalno za oèekivati da postoji èitavniz autorskih uradaka koji bi bili nositelji kvalitete i per-janice pop glazbe. Barem kada je rijeè o zemlji o kojojkru*i fama da ima jaku glazbenu scenu. Talente – da, ja-ke individualce – da, ali scenu…hm.

4 III/55, 10. svibnja 2,,1.

Ponedjeljak, 14. svibnja1. Intervencije umjetnika Ante Jerkoviæa u javnim

prostorimaKako bismo ujedinili Meštroviæeve prostore i jav-

ne spomenike u Splitu, pozvali smo suvremenoga umjetnika Antu Jerkoviæa da intervenira na šestgradskih lokacija. Akcija æe trajati od 14. do 17.svibnja, ovim redom izvoðenja: Kaštelet, GalerijaMeštroviæ, Luka Botiæ, Majka i dijete, Marko Maruliæ,Grgur Ninski.

Utorak, 15 svibnja1. Intervencije u javnim prostorima(Anto Jerkoviæ)2. Likovna radionica za likovno nadarene

osnovnoškolce (mentor: Loren Oivkoviæ Kuljiš od 10do 13 i od 15 do 18 h)

Uèenici æe uz vodstvo mentora, prof. Umjetnièkeakademije kipara Ka*imira Hraste i njegova asisten-ta Lorena Kuljiš-Oivkoviæa, raditi po Meštroviæu.

3. Likovna radionica za polaznike Centra Juraj Bonaèi

Ivana Kekez i Ljiljana Buzov, zajedno sa svojimradnim terapeutom, prof. likovne kulture SašomOivkoviæ, modelirat æe glinene skulpture na temu Meštroviæevi javni spomenici u Splitu. (od 10 do12:30 h)

Srijeda, 16 svibnja1. Intervencije u javnim prostorima(Anto Jerkoviæ)2. Likovna radionica za likovno nadarene osnov-

noškolce (mentor: Ka*imir Hraste, od 10 do 12:30 h)3. Likovna radionica za polaznike Centra J. Bona-

èi(Mentor: Saša Oivkoviæ, od 10 do 12:30 h)

Èetvrtak, 17. svibnja1. Intervencije u radnim prostorima2. Likovna radionica za likovno nadarene

osnovnoškolce (mentor: Loren Oivkoviæ Kuljiš, od 10do 13 i od 15 do 18 h)

3. Likovna radionica za polaznike centra Juraj Bonaèi (mentor: Saša Oivkoviæ, od 10 do 12:30 h)

4. Studenti konzervatorskog odjela Umjetnièkeakademije Sveuèilišta u Splitu, s restauratoricom Oanom Matuliæ Bilaè, radit æe na preventivnoj zaštitimuzejske graðe u èuvaonicama

5. Dotakni i prepoznaj Meštroviæeva djela nasta-vak je prošlogodišnjeg projekta Dotakni i vidi Meštroviæeva djela, a zamišljen je tako da slijepe osobe na temelju opisa i uz pomoæ kustosa i uèenikaiz grupe Baština – nama je stalo, pokušaju prepoz-nati jednu Meštroviæevu skulpturu. Do*ivljaji sudio-nika zabilje*it æe se diktafonom.

petak, 18 svibnja1. Likovna radionica za polaznike Centra Juraj

Bonaèi (mentor: Saša Oivkoviæ, od 10 do 12 h)2. Glazbeni hommage MeštroviæuU vremenu od 10 do 12 i od 15 do 18 h, uèenici

Srednje muzièke škole Josip Hatze i studenti Muzièkeakademije u Splitu muzicirat æe na instrumentimakoji se javljaju kod Meštroviæevih skulptura s muziè-kim temama

U 12 h koncert Edite Topiæ-Kopeczky (harfa) iSnje*ane Bosotina-Jelaviæ (flauta)

M. Marais: Les Folies d’EspagneC. W. Glûck: Orphee, (Scne des Champs-Elysées)J. Ibert: EntracteB. Wystraete: Improvisation et variationG. Biset: Entracte (III èin opere Carmen)U 13:30 h fra Antun Mrzleèki svirat æe na lutnji

(S. L. Weis: suita d-mol, suita g-dur, pasacalle d-dur, J. S. Bach: suita BMW 1007)

Po završetku èitave akcije odr*at æe se izlo*baodabranih radova sudionika likovne radionice. Mjesto svih dogaðanja (osim projekta Ante Jerkovi-æa: Galerija Ivana Meštroviæa.)

Od 15 – 21. 5. ulaz u Galeriju Meštroviæ i Kaštelet bit æe slobodan (utorak – subota: 10 – 18h, nedjelja: 10 – 15 h)

autor i voditelj idejnog projekta: Maja Šeparoviæ,kustosica

suradnik na projektu “Intervencije u javnim prostorima”: Dalibor Pranèeviæ, kustos

Grozdana Cvitan

eæ dugo osjeæamo da turis-tima treba ponuditi što vi-še sadr5aja iz prostora kul-

ture koji bi bili dovoljno atraktiv-ni da privuku njihovu pozornost.S druge strane, nevjerojatna je èi-njenica, ali turistièkim djelatnici-ma nije nepoznata, da mnogi tu-risti koji izabiru touroperatore zanašu zemlju uglavnom nisu upoz-nati ni s kojim kulturnim progra-mom koji bi bio neki, makar i do-datni razlog, da se izabere odre-ðeno mjesto ili program u Hrvat-skoj. Štoviše, postoje i neka istra-5ivanja o odnosu kulture i turiz-ma koja pokazuju da ni naša naj-

poznatija ljetna kulturna zbivanjane znaèe previše za booking.Ipak, takve èinjenice ne èude kad

se zna da booking poèinje krajemjedne sezone, a rasporedi našihkulturnih zbivanja èesto nisupoznati ni pred poèetak. Ostajebaština, a o tome kako i kolikonju znamo ponuditi nije suviševeselo da bi bilo bitno.

Akcija i atrakcijaSeminar u Dubrovniku, na ko-

jem su sudjelovanje najavila mno-ga poznata imena teoretièara spodruèja kulturnog turizma u svi-jetu (mahom iz Velike Britanije iNizozemske), kao i struènjaci ko-ji se tom temom bave kod nas,podr5ali su Ministarstvo kulture i

Ministarstvo turizma. Iskustvapokazuju da su potencijali velikijer su turisti koji oèekuju i tra5ekulturne sadr5aje, skloniji troše-nju od korisnika tzv. masovnogturizma. Oni su znati5eljniji i ob-razovaniji, borave du5e i troše vi-še, a o tome kako im se obraæatikao korisnicima seminar æe progo-voriti kroz moguænosti razvojakulturnog turizma kao prioritet-nog tr5išta na razlièitim razinama:u lokalnoj zajednici, gradu, regiji idr5avi, o tome što sve mo5e bitikulturna ponuda i potra5nja u tu-rizmu te koje su joj pozitivne, akoje negativne strane.

Gradovi su pouzdan èimbenikkulturne turistièke ponude, ali štosve ispuniti kao preduvjete da bi

turisti birali 5eljena odredištakompleksno je pitanje koje obuh-vaæa raspon od infrastrukture,prometne povezanosti i dodatnihsadr5aja, do osmišljenog kultur-

nog predstavljanja kao atrakcije iaktivnosti. Slijedi pitanje što je ak-cija, a što atrakcija i što turisti višecijene? Ili na koji naèin cijene raz-lièite vrste ponude?

Organizatori ovogodišnjegadubrovaèkog seminara odr5ali su ikonferenciju za novinare na kojojsu Biserka Cvjetièanin, DanielaAngelina Jelinèiæ i Vjekoslav Vier-da govorili o razlozima skupa,oèekivanjima i moguænostima. Dase situacija mijenja pokazala su ipitanja novinara na konferenciji,ali i nekih drugih zainteresiranih.Naravno, negativnih i tu5nih temanije nedostajalo, a i sumnja u našentuzijazam nije prošla bolje.Ipak, prošle su nas godine nauèilekako rješenja više nema unaprijed,a sva znanja treba steæi da bi mog-la biti primijenjena.

Dubok zimski sanJoš je krajem prošle godine

ministrica turizma izjavila kakobooking na stranim turistièkimtr5ištima ide tako dobro da æenam nedostajati le5aja! Upravoto je ona vrsta turizma koju bi,izmeðu ostalog i nastojanjima za-jednièkog djelovanja kulture i tu-rizma, trebali izbjeæi. Jer rijeè je oturizmu koji traje jedva dva ljetnamjeseca i ostatak godine sanjaduboki zimski san. RazgovoriKultura i turizam stoga bi trebalipotvrditi da je turizam moguæ ci-

jelu godinu ili barem puno du5eod srpnja i kolovoza. Naravno,sve što smo dosad uèili i radili ukorist vlastite štete neæe biti lakoprevladati. Mnogo projekata,dobre volje i realno sagledavanjestanja ne bi li se realno i poboljša-valo bit æe potrebno da bi za5iv-jele ideje koje tek treba saslušati iprema njima se odrediti. ZasadMinistarstvo kulture objavljujebilten kulturnih manifestacija (sinformacijama koje govore o kul-turnim zbivanjima šest mjeseciunaprijed) i šalje ih u svijet. Za-nimljivo je da svoje programenajbolje predstavljaju oni kojihne kišu od naše medijske skanda-lozne prašine, ali znaju što radedanas i što planiraju. Radovipredstavljeni na seminaru bit æeobjavljeni u zborniku. Mo5da èi-njenica da æe posebna šansa u ne-kima od tih radova biti ponuðenapozitivnim primjerima neštoznaèi za poèetak.

Osim toga, ocjenjujuæi šanserazvoja kulture u Hrvatskoj,Charles Landry prepoznao ih je upovezivanju kulture i turizma.Put od prepoznavanja do realiza-cije kod nas je dug. Jer, nikako dase naviknemo da ono što mi pod-razumijevamo drugi ni ne naslu-æuju. Na nama je da im to ka5e-mo. Da podijelimo èinjenice kadih i sami organiziramo u suvislimprojektima.

s v i b a n j 2 , , 1

Grammy na balkanskiUz dodjelu Porina, 6. svibnja 2001.

Kulturni turizam – konaènoCulturelink, Institut za meðunarodne odnose (IMO)Zagreb i Zavod za obnovu Dubrovnika, uz potporu InstitutaOtvoreno društvo, nositelji su isuorganizatori Prvoga meðunarodnog seminara posveæenog kulturi i turizmu Kultura: pokretaèka snaga urbanog turizma u Dubrovniku18. i 19. svibnja

Muzej zajednici – zajednica muzeju

Galerija Ivana Meštroviæa i Meðunarodni dan muzeja, 14. – 21. svibnja 2001.

Karlo Nikoliæ

reæeg svibnja odr*ana je konferencija za medijeZagrebaèkog kazališta mladih u povodu premi-jere drame Naranèa u oblacima mlade spisate-

ljice Ivane Sajko te gostovanja ansambla na Fundateneofestivalu u Caracasu s predstavom Tri sestre A. P. Èeho-va. Na poèetku je ravnatelj kazališta Slobodan Šnajderistaknuo ZeKaeM-ovo glumaèko pojaèanje; tri nove, ka-ko je rekao, zvijezde u nastajanju su osjeèkom HNK-upreoteti Krešimir Mikiæ i Saša Anonèiæ te od 1. svibnjapoluslu*beno statuirana otkvaèena gospodièna NinaVioliæ. Šnajder je zatim prepustio rijeè ekipi za 5. svib-nja najavljene Naranèe u oblacima. U predstavi glume:Marija Kohn, Doris Šariæ Kukuljica, Zoran Èubrilo, EdvinLiveriæ, Krešimir Mikiæ te u ulozi DJ-a sam redatelj Bor-

na Baletiæ. Redatelju je asistirao Saša Bo*iæ, scenograf ikostimograf su Goran Petercol i Doris Kristiæ, a autor vi-deo-materijala i skladatelj poznati umjetnici Simon B.Narath i Hrvoje Crniæ Boxer. Radnja predstave neodre-ðeno je smještena u disco klub pred umornim fajrun-tom, ili èekaonicu nekog popljuvanoga kolodvora, azapravo se radi o èistilištu, kada bi u to vjerovali. Konfe-renciji je prisustvovao èitav ansambl, no, na*alost, ne iautorica teksta (za koji je, inaèe, dobila nagradu MarinDr*iæ) Ivana Sajko. Borna Baletiæ, izmeðu ostalog, re-kao je da je "praizvedba svakoga hrvatskog teksta do-gaðaj, a naroèito je tako u zadnje vrijeme kad s Akade-mije dramske umjetnosti izlazi mlada generacija pisacakoji pišu uspješno, ali dobivaju više nagrada no što se tikomadi izvode". Dodao je da bi pokušaj uprizorenja se-

mantièki slobodne forme Ivane Sajko u vrijeme genera-cije gavelijanaca izgledao potpuno apsurdno te da seunatoè njegovoj *elji da to bude poèetak oformljavanjanekog novoga generacijskog pisma o tako neèem ipak nemo*e govoriti. Nije propustio zahvaliti se Mariji Kohnkoja je komadu pridonijela, kako iskustvom tako i izu-zetnom glumaèkom intuicijom. Marija Kohn redatelju jeuzvratila kompliment izjavivši da to što joj se pred umi-rovljenje dogodila ovakva predstava smatra èudom kojejoj je podiglo moral i *elju da i dalje glumaèki istra*uje.Naranèa u oblacima je veæ izvedena kao radio drama naHrvatskom radiju te kao ispit na ADU, a ovo je njezinaprva prava scenska izvedba. Dva tjedna nakon praiz-vedbe na domaæem terenu predstava æe biti igrana i uNjemaèkoj.

Uspjeh u CaracasuDrugi dio konferencije posveæen gostovanju ZeKaeM-

a s Èehovljeve Tri sestre na meðunarodnom Fundateneofestivalu u Caracasu povela je glasnogovornica ansam-bla Urša Raukar. Na venezuelanskoj kazališnoj smotriodr*anoj od 31. o*ujka do 15. travnja sudjelovalo jedvadeset i osam inozemnih te dvadeset i pet domaæihskupina, s pedeset i dvije razlièite predstave. Tri sestreigrane su tri puta (13., 14. i 15. travnja) svaki put predoko tisuæu gledatelja, a u Caracasu je ponovljen uspjeh sfestivala u Bogoti. Gradski ured za kulturu kulturnjaèkoje putešestvije potpomogao sa sto tisuæa kuna, Ministar-stvo kulture sa sto trideset i pet tisuæa, a ZeKaeM je ipak

morao izdvojiti još sto i pedeset tisuæa iz vlastita prora-èuna. Urša Raukar je naglasila: "Odjeci predstave posto-je, i glumaèki i re*ijski smo svrstani meðu najbolje iz-vedbe. Hrvatska dr*ava bi se trebala više pozabavitikulturom kao izvoznim proizvodom, a gostovanja u no-vim sredinama smatram i korisnim u preispitivanjuvlastite situacije i moguænosti. Naša je predstava u Ca-racasu dobila nove trenutke koji je nadopunjuju, pro-dubljuju i poboljšavaju. Za Krle*ino Kraljevo dobili smopoziv na festival u Buenos Airesu".

Samonagraðivanje na Marulovim danima

Na kraju Slobodan Šnajder iskoristio je priliku da iz-lije nešto *uèi na ovogodišnje Marulove dane. Osvrnuose na nesposobnost hrvatskoga teatra da osigura valid-ne kriterije, èinjenicu da ljudi, poput Zlatka Viteza, sebipripisuju nagrade nazvao je popriliènom smijurijom, izakljuèio: "Nije nam jako stalo do nagrada ako njih ne-ma, ali ako se veæ radi o konkurenciji onda *iri mora bi-ti vjerodostojan i naš posao pravedno vrednovan. Ako tonije moguæe, najavljujem da æu pred ansamblom na vri-jeme otvoriti pitanje našega daljnjeg sudjelovanja naMarulovim danima. Nije iskljuèeno da zajednièki odluèi-mo da tamo jednostavno više ne idemo". Fundateneofestival u Caracasu nije imao *iri ni nagrade. Tamo jeansamblima osnovno mjerilo kvalitete izvedbe bila ne-posredna reakcija publike.

Ivanèica Tarade

rancuski institut prireðuje pokloni-cima primijenjene umjetnosti dvazanimljiva predavanja u petak 18.

svibnja u 11 sati, u Muzeju Mimara. Kus-tosica Odjela primijenjene umjetnostiMuzeja Louvre Danielle Gaborit-Chopin,odr5at æe predavanje pod nazivom Gotiè-ka slonovaèa, a s Michelangelovim Robo-vima æe nas pobli5e upoznati Jean-RenéGaborit, kustos Odjela za skulpturu Mu-zeja Louvre.

Istoga dana priredit æe se i susret s auto-rom knjige Biblioklasti, mesija i autodafe

Gérardom Haddadom. Dakle, 18. svibnja u19 sati, u biblioteci Francuskog institutaupoznajte tog agronoma, medicinara, psi-hoanalitièara i pisca, èiji radovi prouèavaju i

usporeðuju religijske i psihoanalitièke te-me. U dvama djelima, Gutati knjige i Bib-lioklasti, on razraðuje novu teoriju simbo-listièkog oca koja se temelji na doktrini Ja-cquesa Lacana i na osnovnim postavkamamonoteizma. Ovu æe teoriju Haddad uBiblioklastima suèeliti s kljuènim politiè-kim fenomenom našeg vremena – totalita-rizmom. Prema rijeèima autora, "totalitari-zam proizlazi iz susreta znanstvenog dis-kursa i praiskonske fantazme prisutne usvim kulturama i religijama, fantazme obrisanju ljudskog Zakona". Djelo je u prije-vodu Vladimire Mirkoviæ izašlo prošle go-dine u izdanju naklade Antibarbarus.

skonscena najavljuje još jednu pre-mijeru. Rijeè je o predstavi Enig-matske varijacije, poetiènoj ljubav-

noj drami francuskoga autora srednje ge-neracije Erica-Emmanuela Schmitta, kojiovaj komad smatra svojim najautobiog-rafskijim djelom. Prièa o dvojici muška-raca zaljubljenih u istu 5enu, razlikama isliènostima u njihovu odnosu premanjoj, 5ivotnim iznenaðenjima, razoèara-

njima, propalim planovima premijerno jeizvedena u u sezoni 1996./97. s AlanomDelonom u glavnoj ulozi.

Eric-Emmanul Schmitt roðen je 1960.u Lyonu, a studirao je knji5evnost i glaz-bu. Nakon praizvedbe prve drame 1991.djela mu postaju popularna i izvan Fran-cuske te se prevode i izvode na engles-kom jeziku.

U Maloj sceni premijerno æe 17., 18. i19. svibnja biti izvedene Enigmatske va-rijacije u re5iji Neve Rošiæ s TonkomLonzom i Borisom Svrtanom u glavimulogama.

ana 19. svibnja u Hrvatskomnarodnom kazalištu nastupitæe Emilio Greco s predsta-

vom Double points I & II. EmilioGreco, nizozemski koreograf tali-

janskog podrijetla, kojeg se publi-ka TSP-a sjeæa po izvrsnoj koreog-rafiji Extra Dry, izvedenoj naTjednu suvremenog plesa prijedvije godine.

III/55, 10. svibnja 2,,1 5

Agata Juniku

organizaciji Hrvatskih nezavisnih nakladnika,a pod pokroviteljstvom Ministarstva kultureRH, obavljene su sve pripreme za predstavlja-

nje hrvatske knji*evnosti na Meðunarodnom sajmuknjiga u Jeruzalemu od 7. do 11. svibnja ove godine.

Izlo*ba hrvatskih izdanja koncipirana je u tri dijela. U prvom dijelu bit æe predstavljeno 48 autora, tj. is-

to toliko fikcionalnih i nefikcionalnih djela, što ih je izrecentne hrvatske produkcije odabrao Seid Serdareviæ.

U drugom dijelu bit æe izlo*eno narednih 100 naslo-va što ih je Zdravko Zima izdvojio kao predstavnike Hr-

vatske proze 1945-2000.Treæi dio izlo*be, naslovljen Judaica u Hrvatskoj,

predstavit æe kulturne i izdavaèke aktivnosti Oidova u

Hrvatskoj – izdanja Oidovske opæine i ostalih *idovskihinstitucija od 19 st. do danas, djela autora (*idovskih ine*idovskih) koji se bave temama *idovstva i judaizma(na podruèju knji*evnosti, znanosti i novinarstva) tezasebno knjige Zore Dürnbach, Eve Grliæ i Julije Koš. Se-lektorice Judaice su Zagorka Gligora (NSB) i Julija Koš(Oidovska opæina), pri èemu je kao savjetnik u projektusudjelovao Slavko Goldstein.

HNN je izdao i prigodni katalog, (kojeg je uredioSeid Serdareviæ), u kojemu su, osim navedenih djela,popisani i svi hrvatski izdavaèi te njihovi kontakti.

Veæina knjiga æe, u suglasnosti s izdavaèima, nakonsajma biti poklonjena Nacionalnoj i sveuèilišnoj biblio-teci u Jeruzalemu.

Kustosi Louvrea i Gérard Haddad u Zagrebu

Iskonscena

U povodu premijere drame Naranèa u oblacima Ivane Sajko i gostovanja ansamblaZeKaeM-a u Caracasu

Oblaci i *uè

Ususret 18. tjednu suvremenog plesa

Sajam knjiga u Jeruzalemu

rvatski dr5avljani nemaju proble-ma, briga niti ih oèekuje neizvjesnabuduænost. Posla ima više nego do-

voljno, radi se i po 12 sati, na dva-tri rad-na mjesta. Naravno, reèeno pripada dale-koj buduænosti. Za sada, kao jamac svijet-le buduænosti, imamo tek izobilje izbora.S njima smo svaki dan sve bli5e Europi,ali onoj iz ranih tridesetih godina.

Od desnice do ljevice i natragNovi lokalni izbori trebali bi pokazati

“nova” kretanja – ako ih uopæe ima. Bu-duæi da su velika oèekivanja nakon 3. si-jeènja splasnula te da nema definirane de-mokratske opozicije nego samo “nazovidemokratske”, oèekuje se neizbje5an po-rast apstinenata glasaèa i vladajuæe ioporbene scene. Pa ako bi sadašnji politi-èari i znanstvenici i bili u stanju napravitiprogram odr5iva rasta, koji bi njihovinasljednici u hodu doraðivali, problem jeu stranaèkim strukturama popunjenimaposlušnim, ali za bilo kakav rad nespo-sobnim kadrovima. Nije to ova ili onastranka, na vlasti ili u oporbi – to su, jed-nostavno, sve hrvatske stranke od desni-ce do ljevice i natrag. Novih ideja koje bikrasile nove stranke, kao i novih ljudi ko-ji bi to bili u stanju provesti, mo5e se

oèekivati tek za godinu ili dvije. Kolikoæemo do tada biti du5ni, koliko æe mladihi perspektivnih izgubiti 5ivce i s putovni-com ispariti daleko na Zapad, teško jeprocijeniti, ali sigurno ih neæe biti višenego manje.

Struka je na razne naèine poni5enazadnjih šezdesetak godina. Koliko god tonepismenima, polupismenima i onimakoji se tako osjeæaju izgledalo nestvarno,ipak je Hrvatska u intelektualnom, znan-stvenom i bilo kojem kreativnom smisluznaèajno zaostala za svojim, poglavitozapadnim poluokru5enjem. Nerealno je ioèekivati da se mo5e napredovati s ovak-vim sveuèilištima: ne misli se pritom sa-

mo na tehnološki i materijalni zaostataknego prvenstveno na profesore koji suveæinom posljedica negativne selekcijezadnjih nekoliko desetljeæa. Oni koji supostali profesori bez jednoga ozbiljnijegznanstvenog rada, koji se kite intelektua-

lizmom bez jedne originalne ideje u cije-lom svom malom 5ivotu, sigurno ne mo-gu pospješiti, a još manje inicirati, znan-stveni iskorak koji je Hrvatskoj itekakopotreban.

Uravnilovka je mrtvaAko Hrvatska u ovom trenutku nema

dovoljno kadrova usporedivih po kvali-teti sa zapadnim fakultetima, neophod-

no bi bilo anga5irati odreðen broj njiho-vih sveuèilišnih profesora. Oni bi biliplaæani barem onoliko koliko su bili pla-æeni na sveuèilištima s kojih su došli, atrebali bi osigurati u iduæih desetak go-dina sebi dostojne zamjene. Svaka bi vla-da, i ova i sve naredne, trebala imati do-maæe i strane savjetnike s referencama sposlova koje su do sada obavljali i zaposlove za koje æe biti unajmljeni. Mi-nistri za ovakva vremena moraju biti lju-di s imenom i prezimenom i s rezultati-ma iz onoga što su do sada radili. Na ta-ko va5na izvršna mjesta ne mogu dolazi-ti ljudi koji su cijeli 5ivot bili iskljuèivodio stranaèke strukture, tako da dolas-kom na vlast naplaæuju više desetljeæaposlušnosti i lojalnosti. Oni koji su op-stajali iskljuèivo zahvaljujuæi pravovre-menom svijanju vrata nemaju što raditini u izvršnoj niti u zakonodavnoj vlasti.Surovo, ali jedino moguæe ako se 5eli iæinaprijed, a ne uporno zaostajati. Oni ko-ji su pokušali uravnilovkom riješiti sveprobleme do5ivjeli su povijesni poraz,kao i njihova teza da svi mogu biti sve.Svidjelo se to komu ili ne, to je jednos-tavno nemoguæe. Neostvarivo.

Kratko i jasno

Siromašan izbor siromašnih glasaèaOni koji su opstajali iskljuèivo zahvaljujuæi pravovremenom svijanju vrata nemaju što raditi ni u izvršnoj ni u zakonodavnoj vlasti

Pavle Kaliniæ

Omer Karabeg

U januaru je ugledni amerièkianalitièar Thomas Friedman na-pisao u New York Timesu da biBosnu i Hercegovinu trebalo et-nièki podijeliti jer je, kako onsmatra, multietnièki ivot u njojmoguæ samo uz pomoæ NATO-vih trupa, dok se sredinom proš-log marta u Wall Street Journaluoglasio Lord Owen, nekadašnjiizaslanik Evropske unije za pod-ruèje bivše Jugoslavije, s idejomda bi trebalo crtati nove etnièkegranice na Balkanu. GospodineCviiæu, jesu li ti glasovi usamlje-ni ili imaju podršku i u nekimuticajnijim politièkim krugovi-ma?

– Cviiæ: Da ste mi ovo pitanjepostavili prije, recimo, èetiri-petgodina, recimo, u vrijeme Dej-tonskog sporazuma u Bosni iHercegovini, pa i poslije toga,sve do 1997., mo5da i 1998. godi-ne, ja bih vam rekao da još uvijekima dosta ljudi na Zapadu koji otome razmišljaju. Sada su tousamljeni glasovi. U mojoj rod-noj Slavoniji rekli bi trla baba landa joj proðe dan. To su pojedinaè-na mišljenja koja, koliko je menipoznato, nemaju nikakvu podr-šku meðu ozbiljnim politièarima,u ministarstvima i vladama naZapadu. Mislim da sada nije nadnevnom redu prekrajanje grani-ca, veæ, rekao bih, njihovo peèa-æenje kako ne bi bilo daljnjihpromjena.

Dayton za Kosovo– Janjiæ: Mene sadašnja situa-

cija pomalo podseæa na onu kojusmo imali devedesetih godina ka-da se i u Evropi i u State Depar-tmentu razmišljalo da na neki na-èin treba prihvatiti realnost et-nièke podele. To istovremeno neznaèi i menjanje spoljnih granica.Meðutim, moram priznati da imadosta onih, to se, recimo, oseæa iu Beogradu, èak i u vladajuæimkrugovima, koji se zala5u za ne-ku vrstu unutrašnje podele ne di-rajuæi spoljne granice. Što se me-ne lièno tièe, ja spadam meðuone koji smatraju da je, kad je upitanju Kosovo, potrebna nekavrsta regionalnog dogovora, nekiDayton 2, ne da bi se promenilegranice, nego da bi se postigaodogovor o tome šta da se radi ka-ko bi se spreèilo nasilje kojeproizvode oni koji bi 5eleli damenjaju granice.

Gospodine Cviiæu, slaete li ses tim da se sve više razmišlja ounutrašnjim granicama, poputonih koje postoje u Bosni i Her-cegovini? Moglo bi se reæi da jeZapad na neki naèin umoran odBalkana. Poseban šok za zapadne

politièare bili su sukobi u Make-doniji koji su izbili u trenutkukada se Zapad ponadao da se si-tuacija poèela smirivati nakonpada Miloševiæa. Vjerojatno suse mnogi od njih u strahu zapita-li: "Zar opet sve ispoèetka", pa suonda dobila legitimitet i razmiš-ljanja u smislu – hajde da ih po-dijelimo da se ne bi više tukli.

– Cviiæ: Postoji velika opas-nost, ne od neke nove utrke zaprevlast u jugoistoènoj Evropi iod borbe za zone utjecaja, veæ odtoga da svijet, umoran od Balka-na, digne ruke od njega i da poè-ne ono èega sam se uvijek bojao– da ga marginalizira. Samo bikrajnji oèaj mogao natjeratisvjetske politièare da poènu raz-mišljati o ponovnom prekrajanjuBosne i Hercegovine, kao što suu posljednje vrijeme tra5ili nekikomentatori, pa da ka5u – hajdeda pripojimo Republiku SrpskuSaveznoj Republici Jugoslaviji,Hercegovinu i mo5da još neke

krajeve, prete5no naseljene Hr-vatima, Hrvatskoj i da ostavimoneku mini muslimansku ili boš-njaèku dr5avicu. Zamislite samokakav bi to posao bio za minis-tarstva vanjskih poslova, za vojnekomandante, ekonomske insti-

tucije i tako dalje. Kakva bi to lu-dost bila da se ta mala Bosna, ko-ja jedva pre5ivljava od inozemnepomoæi, opet dijeli u ne znamkoliko dijelova! To bi samo doni-jelo glavobolju navodnim matiè-nim zemljama, a da i ne govori-mo o tome kave bi izglede dapre5ivi imala mala bošnjaèka dr-5avica.

Siti rataUzeo sam taj najdrastièniji

primjer, jer mi se èini da on naj-bolje pokazuje svu nerealnosttakvih razmišljanja. Ne sla5em ses gospodinom Janjiæem da sadaš-nja situacija podsjeæa na poèetakdevedesetih godina. Mislim da tuzaista ne postoji paralela. Meðu-narodna zajednica neæe pristatina neke velike promjene, mo5daæe poraditi na tome da se potvrdistatus quo, recimo kad je rijeè oKosovu, ali neæe htjeti nikakvevelike promjene, jer je jednostav-no dosta vremena prošlo, palo je

mnogo ljudskih 5ivota, potroše-ni su novci i sada je manje-višesvemu tome došao kraj. I zato seide na potvrðivanje postojeæeguz, mo5da, neke formalne prei-nake.

Smatram da za to postoji još

jedan razlog – umorni su i ljudina Balkanu, umorni su i glavniigraèi, nema više velikih projeka-ta, onog entuzijazma za promje-nama kakav je postojao u bivšojJugoslaviji poèetkom devedese-tih godina. Narod je tada još biosit, zaposlen, ljudi su se znalioduševljavati ovim ili onim, togasada više nema. Mislim da Balka-nu predstoji razdoblje od baremnekoliko desetljeæa stvarnog mi-ra. Ne vjerujem da bi mogao iz-biti neki novi rat u toj regiji.

– Janjiæ: Kad sam rekao da meova situacija podseæa na poèetakdevedesetih, mislio sam ne nekeautore poput Georga Kenneyja,koji ponovo plasiraju ideje o po-

deli, i na ekstremiste koji bi danaprave svoje dr5ave osjeæajuæida se pribli5ava trenutak kada æese priznati i na neki naèin institu-cionalizovati status quo. Tu, presvega, mislim na Jelaviæa, odnos-no HDZ u Bosni i Hercegovini, ina ekstremiste na jugu Srbije i uMakedoniji. Oni vuku ekstrem-ne poteze ne bi li zauzeli što bo-lju startnu poziciju kada doðe dotoga da se utvrdi status quo.

Tu sada, po mom mišljenju,dolazimo do kljuène taèke. Iz-gleda da se je ceo ovaj proces ras-pada Jugoslavije i unutrašnjih su-koba koje je on proizveo pribli-5io nekom kraju. Došao je trenu-tak da se sve to reguliše norma-ma meðunarodnog prava i zbogtoga se javlja nervoza i na terenu,a moram reæi, i u nekim ministar-stvima u svetu. Evo, uzmimo pri-mer Crne Gore. Evropska unijaotprilike ima ovakav stav – mipodr5avamo demokratska reše-nja, to jeste ono za šta se oprede-le graðani i jedne i druge federal-ne jedinice, ali rešenje mora bitinaðeno u okviru demokratskeJugoslavije.

To "ali" mene je uplašilo i pod-setilo na ponašanje meðunarod-ne zajednice devedesetih godina.Imao sam prilike da o tome raz-govaram u jednom va5nom ev-ropskom ministarstvu i rekaosam im da, ako 5ele da pomognuu nekom konfliktu, onda trebada utvrde proceduru, da pomog-nu ljudima da se dr5e procedure,a ne da zadaju krajnje rešenje.Jer, ako ka5u "u okviru Jugoslavi-je", onda je to krajnje rešenje.Onda mi je jedan èovek iz togministarstva objasnio da oni zap-ravo imaju strah da æe nezavisno-st Crne Gore dovesti do nezavis-nosti Kosova, a da æe to ondaprouzrokovati raspad Bosne.

Brak bez strastiGospodin Janjiæ je ustvari po-

menuo takozvanu teoriju domi-no efekta. Njeni zagovornici re-zonuju otprilike ovako: ako Cr-na Gora dobije nezavisnost, on-da i Kosovo ima pravo na samos-talnu dravu, a ako Kosovo pos-tane nezavisno, onda i RepublikaSrpska i Hrvati u Bosni i Herce-govini imaju pravo da se odcije-pe od Bosne i Hercegovine i prik-ljuèe maticama – Srbiji i Hrvat-skoj. Vai li teorija domino efek-ta za balkanske prilike?

– Cviiæ: Dobro sam upoznat stom teorijom koja je bila poseb-no aktualna šezdesetih, sedam-desetih godina. Sjedinjene Ame-rièke Dr5ave, a i neke druge za-padne zemlje, imale su panièanstrah da æe, ako Vijetnam padne,cijela Jugoistoèna Azija postatikomunistièka, a zapravo se vidje-lo da je najveæa opasnost za sta-bilnost regije dolazila upravo odpokušaja da se sprijeèi procesemancipacije Vijetnama. To go-vorim kao netko tko nikada nijebio simpatizer takozvanog oslo-bodilaèkog re5ima u Vijetnamu.Pokazalo se da je Vijetnam pao ida nikakav domino efekt nijepokrenut.

Ako se ta teorija pokazala ne-toènom u Jugoistoènoj Aziji, jošje manje primjenjiva na Jugois-tok Evrope. Tek na tom podruè-ju ona apsolutno nema nikakveosnove. Griješe oni ljudi u za-padnim ministarstvima koji seboje nezavisnosti Crne Gore.Ako, bi, recimo, Crna Gora nareferendumu izglasala nezavis-nost, sigurno je da mnogi ljudi iu Crnoj Gori i u Srbiji time ne bibili zadovoljni, ali nema ni govo-ra o tome – osobito sada poslije

6 III/55, 10. svibnja 2,,1.

Prigrabimo što više dok ne bude kasnoKrsto Cviiæ i Dušan Janjiæ

O tome predstoji li prekrajanje granica na Balkanu razgovarali su izLondona Krsto Cviiæ, politièki analitièar u Kraljevskom institutu zameðunarodna pitanja i bivši urednik britanskogEconomista za srednju i jugoistoènu Evropu, a izBeograda Dušan Janjiæ, sociolog i direktor Forumaza etnièke odnose

Cviiæ: Samo bikrajnji oèaj mogaonatjerati svjetskepolitièare da poènurazmišljati o ponovnom prekrajanju Bosnei Hercegovine

uhiæenja Slobodana Miloševiæa –da bi itko u Saveznoj RepubliciJugoslaviji pomišljao na upotre-bu sile protiv Crne Gore. Sve bise završilo na miran naèin.

Ako u jednom braku koji veæionako, a to svi priznaju, ne fun-kcionira dosta godina, netko zat-ra5i rastavu, teško mu je to us-kratiti. Bio sam nedavno u Beog-radu i na osnovi razgovora kojesam tamo vodio stekao sam do-jam da u Srbiji ne postoji nekastrastvena 5elja da se po svaku ci-jenu zadr5i sadašnji odnos. Pre-ma tome, mislim da ne bi trebalopredimenzionirati taj problem.To ka5em imajuæi u vidu straho-vanja nekih zapadnih vlada o èe-mu je govorio gospodin Janjiæ.

Scenarij na klimavim nogamaNezavisnost Crne Gore ne

mo5e izazvati nikakav dominoefekt. Sluèaj Kosova je drukèiji.Mislim da ne mo5e biti rijeèi onezavisnosti Kosova, ali itekakomora biti rijeèi o nekom progra-mu autonomije Kosova, kako bise politièke energije koje tamopostoje, kako pozitivne tako inegativne, mogle mobilizirati napozitivan naèin. A što se Bosne iHercegovine tièe, sumnjam da bibilo Hrvatska, bilo Savezna Re-publika Jugoslavija imale 5elju dau svoje okrilje prime te proble-matiène jedinice koje tamo pos-toje. Sve u svemu, mislim da su,kad je u pitanju podruèje bivšeJugoslavije, svi ti domino scena-riji na vrlo klimavim nogama.

Gospodine Janjiæu, mislite li ivi da su domino scenariji na pod-ruèju bivše Jugoslavije samoprazna prièa?

– Janjiæ: Eventualna nezavis-nost Crne Gore ne bi imala ni-kakvog direktnog uticaja na Ko-sovo i na Bosnu i Hercegovinu.To je sistem koji se gradio tri go-dine, koji ima svoje strukture ko-je funkcionišu, u kome se poštu-je procedura, i tamo ne bi mogaoizbiti konflikt bez pomoæi Beog-rada. A, kao što je gospodinCviiæ rekao, u Beogradu nema vi-še nikog kome pada na pamet dapoma5e neki oru5ani sukob ili dau njemu uèestvuje.

Kad se prave paralele, albanskipolitièari sa Kosova nikad se nepozivaju na Crnu Goru. Oni bise u svojim zahtevima pre mogli

pozivati na Republiku Srpsku itra5iti status kakav ima taj enti-tet. Inaèe, ja mislim da u ovomtrenutku na podruèju bivše Ju-goslavije imamo dva epicentrakrize – jedan je Bosna i Hercego-vina, a drugi Kosovo. Što se tièeBosne i Hercegovine, pre svegahrvatskih zahteva za autonomi-jom, tamošnja kriza se pribli5avaraspletu. Ja mislim da postojiprostor da se naðe jedno kom-promisno rešenje koje bi podra-zumevalo tri kantona. Ne veru-jem da bi to dovele do raspadaBosne i Hercegovine. Malo æe jefederalizovati, ali i omoguæiti daljudi preuzmu potpunu odgovor-nost. Jer, kantoni i danas imajuvlast, druga je stvar što nisu os-posobljeni da je vrše.

Mislim da je taj problem zreoza rešavanje i da æe brzina kojomæe se on rešavati zavisiti od pro-cesa rekoncilijacije izmeðu Srbijei Hrvatske, kao i od integracio-nih projekata, ekonomskih i dru-gih, koji bi obuhvatili Bosnu iHercegovinu, Hrvatsku, Srbiju iCrnu Goru.

Albansko pitanje ne postojiKosovo je mnogo specifièniji

problem. Prvo, zato što su tra-govi rata još sve5i. Drugo, zatošto je tamo bilo sprovedeno 5es-toko etnièko èišæenje, pa je ondausledio revanš. Po mom mišlje-nju, maksimum koji bi se mogaopostiæi u ovoj fazi krize je da ak-teri sednu za sto i da ne zatvara-ju opcije. Jedna je opcija opsta-nak unutar Srbije, ne mogu go-voriti o Jugoslaviji, a druga – do-govor o eventualnoj nezavisnos-ti Kosova. Naravno, ova drugaopcija ne dolazi u obzir sada, ne-go kasnije, kada se prilike na Ko-sovu stabilizuju.

Ja, naravno, nisam advokat ne-zavisnosti Kosova zato što bihhteo da se oslobodim, kako se toponekad u Beogradu ka5e, Alba-naca jer oni, navodno, ne zaslu-5uju da 5ive sa nama, nego zatošto je realnost takva: mnogo jezla uèinjeno i bit æe potrebnomnogo generacija da kosovskiAlbanci prihvate neku vrstu poli-tièkog pripadanja Beogradu. Mo-ja poenta je sledeæa: domino efe-kat ne mo5e da funkcioniše uovoj fazi krize na podruèju bivšeJugoslavije i mislim da je sada

glavni problem u tome da se na-ðe balans izmeðu onog što su et-nièki zahtevi i onog što su posto-jeæe granice.

Gospodine Cviiæu, u kojojmjeri neriješeno albansko pita-nje, koje se sada iskazuje u svojsvojoj oštrini, moe biti uzrokveæe nestabilnosti na Balkanu?

– Cviiæ: Smatram da albanskopitanje ne postoji. Odmah æu to

argumentirati. Ako pogledatešto se danas dogaða u Albaniji, aja pratim tamošnja zbivanja i raz-govaram s vodeæim ljudima, vid-jet æete da u Albaniji nema ni-kakva jasnijeg opredjeljenja, pani pritajenog, za neku veliku al-bansku dr5avu koja bi ujedinilasve Albance. Pitajte obiène Al-bance, mislim Albance koji sudr5avljani Republike Albanije,oni za to nemaju nikakvog inte-resa. Oni su zaokupljeni eko-nomskim i socijalnim problemi-ma. Znaèi, Albanija nije Pijemo-nt. Je li to mo5da Kosovo, kaošto neki tvrde? Pa kakav Pijemo-nt mo5e biti Kosovo?

Kosovo, istina, pokazuje neketendencije, moglo bi se reæi da uovome što se danas dogaða uMakedoniji ima nekih elemenataideje o Velikom Kosovu, ali kakoKosovo mo5e postati nositeljprojekta o Velikoj Albaniji. Bo-ljim poznavateljima albanskihprilika jasno je da odnosi izmeðuAlbanaca koji 5ive u Makedoniji,Albaniji, Crnoj Gori, na Kosovui u u5oj Srbiji, nipošto nisu od-nosi meðu ljudima koji zajedniè-

ki rade na ostvarenju neke velikenacionalne ideje. Ne vidim nisnage niti voðe koji bi bili spo-sobni to provesti, a ne postoji nimoguænost da se takva ideja pro-vede u djelo, jer to nitko ne bidopustio.

Što bolja startna pozicijaGospodine Janjiæu, mislite li i

vi da su nerealni strahovi od Ve-like Albanije?

– Janjiæ: Mislim da jesu. Taènoje to što gospodin Cviiæ ka5e oAlbaniji. Meðu tamošnjim politi-èarima neæete naæi nikoga ko go-vori o velikoj Albaniji, èak ni SaliBeriša ne govori o tome. Ali pos-toji nešto drugo. Postoji neka vr-sta nestabilnosti, neizvesnosti,tenzija na prostoru naseljenomAlbancima ili, da budem preciz-niji, u ju5nom delu bivše Jugosla-vije i Balkana. S tog stanovištamo5emo govoriti da albansko pi-tanje, ipak, postoji, ali ne kao ve-likoalbansko, èak ni kao veliko-kosovsko.

Ono što celu tu situaciju èinineizvesnom jeste nedefinisanopitanje Kosova. Zna se da Koso-vo de facto nije pod Srbijom, da jede iure pod Jugoslavijom, da pro-tektorat meðunarodne zajednicekoji postoji nad Kosovom nijedo kraja definisan, tako da je ondosta zavisio od Kouchnera kojije celu stvar vodio malo jednos-trano. Ne ka5em da je on kriv, onje èinio maksimum u jednom ne-definisanom okviru. Zbog togabi bilo neophodno da se definišekakvu vrsta samouprave i de-mokratskih institucija treba iz-graditi na Kosovu i posebno dase utvrde mehanizmi zaštite ma-njina – Srba, Roma i Bošnjaka.Mislim da bi to u mnogome re-laksiralo situaciju, da bi nateralokosovske politièare, èak i one na-jekstremnije, da se bave pitanji-ma razvoja demokratije. To bi ihjednostavno udaljilo od onogaèime su sada zaokupljeni, a to ni-je ideja Velikog Kosova veæ nas-tojanje da se zauzme što boljastratna pozicija uoèi, kako onimisle, novog deljenja karata naBalkanu. Jer, i na Kosovu se prièao prekrajanju granica, pa ekstre-misti ka5u – hajde da prigrabimošto više dok ne bude kasno.

Ima onih koji misle se sukobizmeðu Makedonaca i Albanaca

ne moe riješiti bez uvoðenjaprotektorata u Makedoniji. Pritom navode da su i sukob u Bosnii Hercegovini i sukob na Kosovuzavršeni dolaskom stranih trupai nekom vrstom meðunarodnogpokroviteljstva u Bosni i Herce-govini i klasiènim protektoratomna Kosovu. Kakvo je vaše mišlje-nje?

– Janjiæ: Ja lièno mislim dakriza u Makedonija zahteva ener-gièniji i jasniji odgovor i Evrop-ske unije i amerièke administra-cije. Makedonija ne mo5e da iza-zove nikakav balkanski rat, ali,ukoliko se Evropska Unija iSjedinjene Amerièke Dr5ave bu-du ponašale ravnodušno, moglobi doæi do lagane libanonizacije,to jeste do navikavanja na suko-be. Kratko reèeno, meðunarodnazajednica je sada na velikom ispi-tu. Makedoniji ne treba nikakavprotektorat, veæ pritisak da sepostigne trajan dogovor izmeðuMakedonaca i Albanaca i eko-nomska pomoæ. Naravno, ako seMakedoniju prepuste libanoniza-ciji, na kraju æe, nakon deset-pet-naest godina haosa, protektoratbiti neophodan, ali mislim da sa-da on nikome ne treba. Ono štoMakedoniji sada treba jeste eko-nomsko i politièko prisustvomeðunarodne zajednice.

Makedonija ima šansu– Cviiæ: Razvoj situacije u

Makedoniji zavisit æe ne samood uloge meðunarodne zajedni-ce, veæ i od ponašanja susjeda.Pozdravljam èinjenicu da je Gr-èka promijenila politiku koju jeprema Makedoniji vodila prijenekoliko godina. Grèka je sadasvestrano zainteresirana za sta-bilnost u Makedoniji, a to poka-zuje i razina grèkih investicija umakedonsku privredu. Drugisusjedi nisu toliko bogati kaoGrèka. Bugarska ne mo5e mno-go uèiniti u ekonomskom pog-ledu, ali se ponaša konstruktiv-no. Mislim da makedonski sus-jedi sada zaista nemaju lošenamjere prema Makedoniji ispremni su da pomognu da seona odr5i. I zato dr5im da Ma-kedonija ima šansu da proðe bezrata, a i bez libanonizacije o ko-joj je govorio gospodin Janjiæ ikoju bi pod svaku cijenu trebalosprijeèiti.

III/55, 10. svibnja 2,,1 7

Janjiæ: Mnogo je zlauèinjeno i bit æepotrebno mnogogeneracija da kosovski Albanciprihvate neku vrstu politièkogpripadanja Beogradu

Sead Muhamedagiæ

me ove (austrijske?) znan-stvenice svjetskog ugledakoja se svojim zapa5enim

radovima i osobito predavanjimaiz socijalne psihologije posebiceprofilirala na nekim amerièkim iengleskim sveuèilištima nije unas stjecajem okolnosti dovoljnopoznato ni u5em krugu struènja-ka. Nemar austrijskih znanstve-nih (i politièkih) moænika imaoje pak za posljedicu da djelo ovefascinantne 5ene najveæim dije-lom ostane nepoznanicom èak iširoj javnosti njene stvarne do-movine koju ovdje silom prilikamoramo staviti pod upitnik. Ovana 5alost hotimièna ignorancijašto se u raznim pojavnim oblici-ma èak i u novom tisuæljeæu bezteškoæa dade detektirati u dnev-noj svijesti zemljopisno nam ne-daleke, a i po malograðanskommentalitetu prilièno bliske Al-pske Republike najveæim je dije-lom plod nedavno zapoèetog iprivremeno iznovice odlo5enogobraèuna s muènim bremenomaustrijske nacistièke prošlosti izkoje je politièki sve manje atrak-tivni koruški “slobodnjak” JörgHaider još donedavno uzmagaocrpsti impozantnu biraèku privr-5enost. Ta i takva rodna grudanetom preminule Jahode nasto-jala se, doduše, tijekom posljed-njih desetak godina formalnodonekle iskupiti, obasuvši po-nosnu staricu raznim priznanji-ma i odlièjima, èemu se s više is-krenosti pridru5io i njen rodnigrad Beè. Taj trend nisu, meðu-tim, slijedila austrijska sveuèiliš-ta, a s obzirom na ideološkusrodnost mnogo se više moglooèekivati i od socijalista okuplje-nih u Socijalistièkoj stranci Aus-trije (SPÖ) koja je u suspektnojkoaliciji s konzervativnim narod-njacima (ÖVP) dugi niz godinasuoblikovala austrijsku politièkusvakodnevicu.

Propušteno se, dakako, sprampokojnice više ne mo5e nadok-naditi. No ipak sam uvjeren da æenepokolebljiva misaonost i s mu-kom saèuvana razboritost kojomodišu Jahodin minuli 5ivot iznanstveni rad – kako u Austrijitako i drugdje (i kod nas, nadamse!) – uskoro naiæi na dolièan od-jek. Ovaj znanstveno nepreten-ciozan, prigodno sroèen napis5eli poslu5iti kao poticaj znati-5eljnicima u èije se redove ovanapredna austrijska Vidovka i sa-ma rado svrstavala.

Šutnja na materinskom jezikuMarie Jahoda roðena je 26. si-

jeènja 1907. u naizgled dobro asi-miliranoj beèkoj 5idovskoj obi-telji. U rodnom gradu diplomira-la je psihologiju 1932. godine.Profesori su joj izmeðu ostalihbili Karl Bühler i Sigmund Freud,

a oštroumnosti njena empatijompro5eta uranjanja u kritièko pro-mišljanje kompleksnosti druš-

tvenih odnosa uvelike je pridoni-jelo pasionirano èitanje publicis-tièkih tekstova iz pera KarlaKrausa. Godinu dana nakon stje-canja sveuèilišne diplome Jahodajavnosti prezentira svoju još uvi-jek zanimljivu studiju o nezapos-lenima u Marienthalu. Radoviove vrste u ono su doba u mnogoèemu bili pionirski pokušaji štoih mo5emo smatrati preteèomdanas toliko cijenjene interdis-ciplinarnosti. Pritom još valjaimati na umu i èinjenicu da je pr-va austrijska republika tih tride-setih godina pro5ivljavala svojev-rsnu austrofašistièku agoniju.Dok je u susjednoj Njemaèkojveæ zapoèela nacistièka strahov-lada, u Austriji je na djelu bilatzv. staleška dr5ava (Ständestaat)u kojoj su se demokratske slobo-de stubokom smanjivale, pa je ta-ko i ambiciozna Jahoda zbog ak-tivna sudjelovanja u socijalistiè-kom pokretu morala u ilegalu.Tako se 1936. zbog prokazivanjaod strane nepoznatog dojavnikanenadano našla iza rešetaka. Pu-nih osam mjeseci danomice je bi-vala privoðena u policiju na sas-lušanje, a jednog dana pod nosjoj je bio gurnut list papira pop-raæen pitanjem: “Jeste li spremnizauvijek napustiti ovu zemlju,ako Vas mi sada pustimo da ode-te?” Za mladu majku koja je mje-secima bila odvojena od nejakekæeri bilo je ovo pitanje više negostrašno, prisiljavajuæi je da za sa-mo nekoliko minuta donese naj-te5u odluku svoga 5ivota – odlu-ku koja joj je sreæom spasila 5i-vot. Odmah po izlasku iz zatvo-ra Jahoda je emigrirala u Engles-ku, gdje se uspješno nastavila ba-viti znanstvenim radom. Jednaod zapa5enih studija iz tog pe-rioda bilo je istra5ivanje o sluša-nosti radija i utjecaju tog medijana svakodnevni 5ivot.

God. Jahoda 1946. odlazi uAmeriku. Najprije predaje naColumbia University, a nakon

stjecanja amerièkog dr5avljan-stva preuzima katedru socijalnepsihologije u New Yorku. U En-glesku se vraæa 1958., a 1965. os-niva na sveuèilištu u Sussexu ka-tedru socijalne psihologije. Tu je1973. doèekala umirovljenje, na-kon èega joj ovaj mirni grad najugu Engleske pru5a ugodnoutoèište do kraja 5ivota što seokonèao tihim uminuæem u ned-jelju 29. travnja ove godine.

Bezoèno iznuðeni potpis upolicijskom uredu bolno se zas-jekao u dušu mlade 5ene koja na-puštanjem Austrije zapoèinje vi-šegodišnju prosvjednu šutnju nanjemaèkom, svome materin-skom jeziku. Premda je nakontoga govorila i pisala samo na en-gleskom, sama je sebe nakonmnogo godina prilikom obavlja-nja uobièajene kupovine u jed-nom britanskom duæanu zateklakako broji i raèuna na njemaè-kom. Tek tada je zapravo postala

svjesna da je to oduvijek baš takoèinila – pa èak i onda kada su bi-jes i gorèina zbog nacistièkihnedjela nad Vidovima u njoj is-tinski kulminirali. I kada su na-pokon iz Austrije poèeli stizatistidljivi pozivi da za biranu pub-liku (izvan sveuèilišnih prostora)u Beèu i Salzburgu odr5i kojeprigodno predavanje, Marie Ja-hoda ponovno se vratila jezikusvoje mladosti, ne mogavši, me-ðutim, zanemariti štetne poslje-

dice ove prisilne šutnje. Jezik je,naime, poput cvijeæa koje vene,suši se i lagano odumire, ako senjime aktivno ne slu5imo. Dob-ro je to shvaæala ova suptilnaznanstvenica, ali je isto takodobro znala i to da i šutnja morado kraja izreæi svoj muèni, ne-mušti monolog.

Socijalna psihologija: tjesnac ilipuèina?

Vrijeme Jahodina ulaska uznanstveni rad ujedno je i doba ukojemu se na kliskom tlu izmeðupsihologije i sociologije sve uèes-talije poèinju oèitovati tektonskiporemeæaji što su velikim dije-lom posljedica uèmalosti bašonog dijela akademske psiholo-gije koji se tijekom prve èetvrti-ne minulog stoljeæa etabliraopod pjenušavom neizrièajnošæudvoèlane sintagme socijalna psi-hologija. Marie Jahoda ove je èi-njenice bila svjesna još u Beèu, ali

se po dolasku u Englesku koju suu to doba sve više muèili proble-mi nezaposlenosti i rastuæe soci-jalne bijede suoèila s nasušnompotrebom da se unatoè teškoæa-ma snala5enja u stranom ambi-jentu što prije uhvati u koštac smo5da najveæim izazovom predkojim se našla u svom znanstve-nom radu. Shvatila je, naime, dase zadaæa psihologa ne sastoji sa-mo u analiziranju individuuma,nego da socijalna psihologijamora iæi korak dalje, iznalazeæimetode kojima æe se psihologij-skoj analizi moæi podvrgnutidruštvo u cjelini. Potom bi se ovadva analitièka aspekta trebala štobolje objediniti, pa bi tako – isti-èe Jahoda – “socijalna psihologi-ja mogla postati svojevrstan epo-nim koji obuhvaæa i individualnoi socijalno”. Samo se na taj naèinsocijalna psihologija mo5e istr-gnuti iz 19. stoljeæu primjerenogropstva u stegama eksperimenta istatistike, kako bi se, izvan ovogtjesnaca, mogla zaputiti na puèi-nu odnosa što se neprekidno ge-neriraju na razini socijalnoga.

Na ovaj bismo naèin iz publi-cistièke vizure mogli sa5eti naj-va5nije misaone postulate što ihje tijekom svoga znanstvenièkogdjelovanja gorljivo zastupala Ma-rie Jahoda. Uvijek je iznova upo-zoravala na ishitrenu dihotomijuizmeðu socijalne psihologije ko-ja naglašavanjem individualnostigubi iz vida kolektivnost (psiho-lologijska) i one druge koja od-veæ rado zaboravlja individuum,rasplinjujuæi se u naizgled bri-zantnim (redovito tek parcijal-nim) analizama pragmatskiodabranih socijalnih struktura(sociologijska inaèica). Jahoda sepak zala5e i za objektivno mjer-ljivo kao i za subjekt, polazeæinajprije od kolektivnoga, kakobi, naznaèivši prikladan okvir,prionula uz individualno.

Postmoderno doba s globali-zacijom kao trenutaèno kuren-tnim trendom tumaèenja svega isvaèesa uskoro æe i na teorijskepostulate Marie Jahode bacitinovo svjetlo. Na kraju ovog pri-godnog prisjeæanja na znanstve-nicu koja je u svom dugom 5ivo-tu umjela svrhovito govoriti irazlo5ito šutjeti, vjerujem da æenjen rad i na ovim našim prosto-rima nailaziti na više zanimanja– navlastito meðu intelektualci-ma koji se bez krzmanja upušta-ju u nerijetko riskantnu izazov-nost bavljenja društvenim zna-nostima.

*Više o 5ivotu i djelu MarieJahode vidi na internet-adresi:http://science.orf.at.

8 III/55, 10. svibnja 2,,1.

Marie Jahoda(Beè, 26. sijeènja 1907. -Sussex, 29. travnja 2001.)

2ena nepokolebljivemisaonosti

N A R U D � B E N I C ANeopozivo naruèujem knjigu

FANTASTIÈNI BESTIJARIJ HRVATSKE 2 (353,00 kn) po pretplatnièkoj cijeni od

280,00 kn.

Pretplatu izvršiti na NISKA d.o.o., Kolarova 4, 10 000 Zagreb,

6iro raèun: 3300110055-660011-335511001111sa naznakom za knjigu

FANTASTIÈNI BESTIJARIJ HRVATSKE 2.

Kopiju uplatnice sa toèno naznaèenomadresom kupca poslati na adresu:

NISKA d.o.o., Kolarova 4, 10 000 Zagreb

III/55, 10. svibnja 2,,1 9

Kiril Miladinov

Interuniverzitetskom jecentru u Dubrovniku od17. do 25. travnja i ove go-

dine odr5an postdiplomski kursPodijeljena društva, ovaj put s te-mom 'Globalizacija’ i dr5avljan-stvo. Rad je bio organiziran u pettematskih radionica.

Prva je radionica bila Manjine,multikulturalnost i dr6avljanstvo,i u njoj su se razvile dvije dijelomsuprotstavljene koncepcije od-nosa prema aktualnim izazovimamultikulturalnosti. U prvom suse dijelu Heribert Adam i KogilaMoodley koncentrirali na prob-leme povezane s nastojanjima dase etnièke suprotnosti razriješepravnim sredstvima i zastupali sutezu o nu5nosti ukljuèivanja iz-vanpravnih mehanizama u etniè-ki kondicionirane sukobe. Zatosmatraju da globalizaciji pravnogsistema treba ponuditi alternati-vu koja bi se više oslanjala na ide-je pomirenja, lijeèenja rana i op-raštanja. Kao primjer za to navo-de Ju6noafrièke komisije za istinui pomirenje, koje su, oslanjajuæise na lokalne tradicije rješavanjakonflikata i odustajuæi od resti-tutivnih modela pravednosti,trebale doprinijeti otkrivanju is-tine o dogaðajima za vrijemeapartheida. S druge strane, izla-ganja Srðana Vrcana i TonèijaKuzmaniæa implicitno su pole-mizirala s takvim naèinima pre-voðenja partikularnosti konkret-nih identiteta u univerzalizampolitièkog odluèivanja. Vrcan jeanalizirao suvremenu modifika-ciju paradigme politièkoga usmjeru politike identiteta. On jenasuprot komunitaristièkomshvaæanju Charlesa Taylora, po

kojemu je politika identiteta rješe-nje za probleme koji proizlaze izsukoba suvremenog svijeta, sup-rotstavio refleksivno individualis-

tièku perspektivu Ulricha Becka,po kojoj je politika identiteta up-ravo sam problem našeg doba.Kuzmaniæ je pak naglasio potrebuodr5avanja distinkcije socijalnogai politièkoga, koja se gubi u no-vim paradigmama politièkoga.Sposobnost kretanja pojedinacaizmeðu njihovih uloga citoyena ibourgeoisa, dr5anje tih dviju razi-na odvojenim, on smatra samimsredištem moderniteta. Glavnopitanje oko kojega se zatim vodi-la rasprava bilo je koliko su ta raz-likovanja odr5iva bez pretpostav-ke da razina politièkoga predstav-lja vrijednosno neutralnu arenuza odmjeravanje identitetâ.

Nova generacija ljudskih pravaDruga je radionica Globaliza-

cija, dr6avljanstvo i rod konkreti-zirala opæu temu skupa na speci-fièno rodnoj problematici, a or-ganiziralo ju je nekoliko sudioni-ca projekta Meðunarodnog 5en-skog sveuèilišta (ifu) odr5anog uljeto 2000. u Hannoveru, Ham-burgu, Kasselu i Suderburgu. Napoèetku je Sabina Mihelj prika-zala odnos 5enskog pokreta i re-formatorskih ciljeva ifu-a u okvi-rima tradicionalnog sveuèilišnogsistema. Šest je sve relevantnijihtema koje su bile predmet ifu-a:tijelo, grad, informacija, migraci-je, voda i rad. Njihova globalno-st meðu ostalim je omoguæila dase rad sveuèilišta strukturira nainterkulturalnim osnovama,zbog èega je sluèaj ifu-a izuzetnopogodan da se pitanja roda i fe-minizma postave u globalni ok-vir. U nastavku je Vlasta Jalušièinterpretirala teoriju HannahArendt s dr5avljanskog i rodnogstajališta, u kontekstu razlikova-nja društva, politike i privatnos-ti. Kiril Miladinov je govorio opovratku konzervativizma krozpostpatrijarhalne konstrukcijeobitelji, Suzana Kovaèeviæ pre-zentirala je rezultate zagrebaè-kog istra5ivanja o nasilju nad 5e-nama, a Laura Stovel tematiziralaje odnos 5ena i nasilja, suprot-stavljajuæi stereotipnim predod-5bama o 5enama 5rtvama njiho-vu èestu poticateljsku ulogu unasilju, osobito kada se radi o ra-tovima. U završnom dijelu ra-dionice prezentirano je nekolikopolitièki slojevitih instalacija. Fa-

rida Heuck, Manueal Unverdor-ben i Elisabeth Strasser prikazalesu projekte Pass-Fix, Èekaonica iPrivremeni dom. Dodatno su u

sklopu radionice organiziranejoš dvije diskusije, o konstrukci-jama obitelji i 5enama i nasilju.

Treæa radionica imala je naslovInstitucionalni okvir za demok-ratsko dr6avljanstvo. Prvo je izla-ganje odr5ao Varko Puhovski,izla5uæi povijest razvoja ljudskihprava kroz moralne teorije i po-vezujuæi taj razvoj sa suvreme-nom problematikom. Govorio jeo odnosu prve i druge generacijeprava (graðansko-politièkih i so-cijalno-ekonomskih) i postaviopitanje o moguæoj sljedeæoj ge-neraciji osnovnih ljudskih prava,koja bi ukljuèivala pravo na mir,zdrav okoliš, raspolaganje pri-rodnim bogatstvima i na razvoj.Brad Roth je analizirao protur-jeèja sadr5ana u maksimi meðu-narodnog prava da “svi narodiimaju pravo na samoodreðenje”.Problem je u tome što se kao na-rodi shvaæaju stanovništva suve-renih dr5ava, tako da maksimaostaje bez praktiènog znaèenja.Na kraju kao kriterij za prizna-vanje prava na samoodreðenjepreostaje samo izlo5enost nekemanjine izrazitoj samovolji veæi-ne, i to ako je ta manjina zemljo-pisno koncentrirana na teritorijukoji se mo5e definirati. Zatim jeSimone Dietrich govorila oproblemima Kosova, a ShannonOrr analizirala je sporazum iz-meðu kanadske dr5ave i Inuita oizdvajanju dijela sjeverozapadneKanade u posebni teritorij. MitjaVagar je govorio o koncepcijamadr5avljanstva u modernim nacio-nalnim dr5avama i o naèinimapostizanja ravnote5e izmeðu in-teresa dr5ava i pojedinaca. Prob-leme nameæu implicitna protur-jeèja izmeðu definiranju dr5avana osnovi njihovih titularnih na-cija i moderne etnièke i kultural-ne neutralnosti koncepcije dr-5avljanstva. Kao moguæa obeæa-vajuæa rješenja za odnos dr5ave ipojedinca spominje ideju univer-zalnog dr5avljanstva ili do5ivot-no politièko obrazovanje koje bisjedinjavalo stanovnike nekogpodruèja, bez obzira na njihovoklasièno dr5avljanstvo. Na krajuje Kevin Deegan Krause temati-zirao nove konfliktne potencija-le, naglasivši da novije podjelenemaju jednoznaèno socijalneosnove, veæ da politièko vodstvomo5e igrati vrlo va5nu ulogu unjihovu formiranju, što iziskujenove metode prouèavanja, ali nu-di i moguænosti za bolje objaš-njavanje društvenih i politièkihpromjena.

Transformacije identitetaÈetvrta je radionica bila pos-

veæena temama politièkog obra-zovanja. Otto Feinstein je govo-rio o problemima koji se u uvje-tima globalizacije postavljajupred politike inkluzije, i o novimteškoæama na koje u tim uvjeti-ma nailazi ideal samoodreðivanja(ionako još daleko od realizacijei na lokalnoj razini). Predstavioje i deklaraciju sa sveuèilišnihkonferencija u Wingspreadu1998. i 1999. godine, kojima jecilj bilo formuliranje strategija zaobnovu politièke misije sveuèi-lišnog istra5ivaèkog rada, kakopripremanjem studenata za sud-

jelovanje u demokraciji tako ianga5iranjem fakultetskog osob-lja za razvoj i upotrebu znanja sasvrhom unapreðenja društva.

Maja Uzelac je prezentiralaprogram obrazovanja za mirolju-bivo razrješavanje konflikta kojise provodio na 87 hrvatskih ško-la u prošlih pet godina i prikazalanjegove rezultate.

U petoj radionici Preko grani-ca i s one strane nacionalnih dr6a-va prvo je bilo izlaganje Saše Bo-5iæa o ulozi dijaspora u transna-cionalizaciji Europe. On smatrada se, iako je transnacionalizacijavjerojatno najrelevantniji socijal-ni, ekonomski i politièki procesdanašnje Europe, teoretièari do-sada nisu konkretnije posvetiliulozi koju u njemu igraju dijas-pore. Zato se njegovo izlaganjekoncentriralo na njihovu aktivnuulogu i skiciralo glavna polja nakojima se aktivnosti dijasporapresijecaju s transnacionalizaci-jom. Zatim je Laura Šakaja pred-stavila rezultate istra5ivanja ostereotipu Balkana meðu zagre-baèkim mladima. Na osnovi tihrezultata razlikovala je “imagina-tivne zone” koje su u osnoviprimjene tog pojma na pojedinebalkanske zemlje. SimonaZavratnik-Zimiæ analizirala jekonsekvencije formiranja tvrdešengenske granice izmeðu Slove-nije i Hrvatske. Maria OliveiraRoca govorila je o imigrantima uPortugalu i o naèinima organizi-ranja doseljenika iz bivših kolo-nija, a Milan Mesiæ je razmatraorazlièite modele dr5avljanstva uokvirima evropskih nacionalnihdr5ava. Irina Molodikova govo-rila je o rezultatima istra5ivanjamigracijskih tokova izmeðu ze-malja bivšeg Sovjetskog Saveza io tome kako su se ti tokovi mije-njali u prošlim desetljeæima, aosobito nakon raspada zajedniè-ke dr5ave. Posljednje su bile dvi-je kritièke analize globalizacij-skih procesa. Indraneel Sircar jerelativirao tezu da aktualna glo-balizacija predstavlja radikalnonov naèin opisivanja svijeta kojibi sadr5avao više nego što je sad-r5ano u teorijama transnacionali-zacije i kompleksne ovisnosti.Sabina Mihelj govorila je o mito-vima i realnosti današnjih mode-la identiteta i o transformacijiidentitetâ u sklopu globalizacije.Kultura današnjeg globalizacij-skog društva organizirana je nanaèin supermarketa: proces glo-balizacije ne guši, nego upravozahtijeva i podr5ava oèuvanjetradicija u “èistom” obliku kakobi svjetske police uvijek bile pu-ne šarenih, jasno definiranih iprepoznatljivih proizvoda.

Svakako bi bilo neprimjerenokada bi se navedeno mnoštvo te-ma i pristupa pokušalo sa5eti ujednom zakljuèku ili kada bi secijeli kurs htjelo svesti na zajed-nièki nazivnik koji bi trebao bitikonkretniji od dileme izra5ene unjegovu naslovu. Upravo je tomnoštvo i raznorodnost tema idiskursa vjerojatno i prednostkoja ovaj kurs èini jednim od naj-kondenziranijih, a sigurno i naj-plodnijih skupova Interuniverzi-tetskog centra. Teorijski prilozi,prezentacije empirijskih rezulta-ta s raznih podruèja i prezentaci-je umjetnièkih projekata i poku-šaja o5ivljavanja ustajalih aka-demskih i znanstvenih struktura

ne mogu se sklopiti u jedinstvenusliku, ali upravo zato vrlo uvjer-ljivo svjedoèe o pluralnosti kojase danas mora uzimati u obzir ka-da se govori o transformacijamasocioloških problema i metodanjihova rješavanja u kasno pos-tmoderno doba. Globalizacija,toliko èesto denuncirana kaomotor unificirajuæih procesa, iovom se prilikom pokazala ter-minom kao stvorenim za posre-dovanje najrazlièitijih teorijskihpoticaja. Mo5da je pretjeranasimplifikacija kada se ka5e dasuvremeni globalizacijski procesidovode do društvenih podjela èi-ja je radikalnost neusporediva spodjelama prošlosti, ali sigurnose mo5e reæi da upravo iz globali-zacijske perspektive podjele pos-taju vidljivije, osvještenije te seutoliko i prikazuju kao dramatiè-nije. Tako se upravo u sve globa-liziranijem svijetu podijeljenosti– kako pojedinaènih društava, ta-ko i samog globalnog društva –sve te5e mogu gurati pod tepihstarih ideoloških formula, i te jeprednosti nove situacije i ovajskup znao iskoristiti.

Dominantni problemAli, naravno, neki stari prob-

lemi ipak ostaju neriješeni i na-kon ovog kursa. I ovaj se putkroz cijeli skup provlaèila staraskrivena nelagoda pri baratanjuosnovnim pojmovima: tematizi-ranje podijeljenosti u društvima injihovo nadila5enje uvijek se iz-nova vraæa problemu kako riješi-ti teškoæe koje se javljaju pri de-finiranju samog pojma identitetai njegovih klasifikacija. Nastoja-nje da se formuliraju koncepcijeidentiteta koje bi bile u stanjuapsorbirati sukobe ili bar ponu-diti recepte za njihovo rješavanjei dalje do5ivljava neuspjehe. Bezobzira na sva priruèna, a u kon-kretnim sluèajevima èesto zaistai korisna razlikovanja identitetana fundirajuæe i subverzivne, kaoda se sama koncepcija identitetakao pri5eljkivane instancije po-mirenja u društvu i smirivanjakonceptualnih nemira u svojojdubini svaki put opire miroljubi-voj instrumentalizaciji. Tako semo5e reæi da se kurs mo5e ra-zumjeti i kao još jedna praktiènademonstracija Beckove/Vrcano-ve teze o novim politikama iden-titeta kao dominantnom proble-mu našeg vremena. Zvuèi para-doksalno: èini se nekako intui-tivno plauzibilnim da je bez poj-ma identiteta nemoguæe opera-cionalno konceptualizirati pod-vojenosti, a istovremeno se svakiput pokazuje da ih na osnovitakve konceptualizacije nije mo-guæe prevladati. Mo5da bi bilodovoljno osloboditi se te intuici-je i odustati od pozivanja naidentitete. Kognicionisti bi onošto izostaje u ovom danas veæklasiènom paradoksu teorijedruštva vjerojatno odmah pre-poznali kao jednostavan sluèaj is-kljuèivanja organa lateralnogmišljenja i savjetovali: ako se A iB meðusobno poništavaju i jošnisi našao AB koji bi razriješionjihovu nesnošljivost, ako uspr-kos svim svojim naporima i na-porima drugih pametnih ljudi ne-maš dojam da si danas bli5e tomAB nego što si bio juèer, i akopostoje mnogi ozbiljni ljudi kojiiznose razloge koji su za njih do-voljni da zakljuèe da takav AB nemo5e ni postojati – zašto si odlu-èan i dalje insistirati na snu o AB,a ne radije jednostavno izbrisatiiz svojega modela A i B? Ne valj-da samo zato što bi to bio “libe-ralizam”?

Iz globalizacijske perspektivePodijeljenosti – kako pojedinaènih društava, tako i samog globalnogdruštva – sve se te=e mogu gurati pod tepih starih ideoloških formula

Podijeljena društva, Interuniverzitetski centar, Dubrovnik, 17–25. travnja 2001.

10 III/55, 10. svibnja 2,,1.

posljednje su vrijeme našui svjetsku pa5nju privukliafganistanski Talibani

svojim radikalnim i drastiènimuništavanjem velikih, starih idragocjenih kipova Bude i dru-gih budistièkih spomenika. Pog-ledajmo malo, zašto su ti afga-nistanski Talibani uništavali tespomenike? Zamislite, samo za-to što su ti spomenici posveæenijednoj drugoj vjeri, naime bu-dizmu, a Talibani su islamskevjeroispovijesti te kao muslima-ni nisu mogli podnijeti da im tiBudini kipovi “nagrðuju njihovmuslimanski duh”.

Paljenje kuæaKad se nad talibanskim uništa-

vanjem spomenika druge vjerois-povijesti išèuðavaju i zgra5aju ne-ke druge zapadne, pa i istoènezemlje, èak i poklonici islama, on-da to izgleda bar donekle normal-no, razlo5no i logièno, ali kad seto dogaða i u današnjoj Hrvat-skoj, onda tu baš nešto i ne štima!Suvremenici smo naših hrvatskihTalibana, koji nisu mogli dopusti-ti da im okolinu zagaðuju srpsko-budistièki i partizansko-budistiè-ki spomenici bilo koje vrste, pa suih upravo talibanskom dosljed-nošæu i radikalnošæu temeljitoporušili i uništili, što èine još i da-nas (uz blagoslov “nove demok-ratske vlasti”).

S kojim se pravom naša hrvat-ska javnost i svi naši pravi Hrva-ti zgra5aju nad tim afganistan-skim Talibanima, kada za desetakgodina (pa ni danas) nisu ni jed-nom rijeèju osudili rušenje spo-menika partizanima koji su imoslobodili zemlju od fašista i na-cista, kao i ustaša, i omoguæili imda se naðu meðu europski priz-natim antifašistièkim narodimaposlije Drugoga svjetskog rata.

A ka5u da je uništeno više od tritisuæe spomenika.

U Smiljanu kraj Gospiæa, Ni-kola Tesla, koji je i našim taliban-skim neandertalcima, kao i èita-vu svijetu, doveo svjetlo te mogugledati svoju Hrvatsku taliban-sku vidjelicu (HTV), kako imsvakodnevno soli pamet hade-zeovskim vijestima. Tom su Tesliodmah po dolasku na vlast 1991.najprije spalili rodnu kuæu, a on-da srušili i spomenik u èuvenu

Gospiæu. Dok bi se drugi narodipodièili time što se u njihovu kri-lu rodio svjetski poznat i zaslu-5an genij (koji se javno ponosio isrpskim rodom i hrvatskom do-movinom), naši su hrvatski Tali-bani bili i ostali “posve drukèijegmišljenja” (Bo5e, èuvaj nas odtakva dubokog i sna5nog mišlje-nja, od kojega ti proðu trnci ukièmi!). Hrvatsku ni najmanjenisu zaprepastili ti i takvi barbar-

ski postupci njezinih vlastitihTalibana, to nije smetalo ni našekulturne djelatnike.

Paljenje knjigaA onda se pojavio još jedan

pravi hrvatski Taliban, SlobodanPraljak, koji je u interesu tali-banske pravovjernosti, a protivbudistièko-muslimanskih nepri-jatelja srušio èuveni stari most uMostaru. Za taj svoj barbarskitalibanski èin taj isti Praljak (èi-

je je prezime turskog porijekla!)izjavio je u nekoliko navrata dabi on ponovno srušio taj mostna opæe divljenje (i divljanje)svih ovdašnjih i tamošnjih “pra-vih Hrvata”! I nikome ništa, ne-ma nikakva zgra5anja, nego bašodobravanja: Bravo, naši praviTalibani! Samo naprijed, takotreba s tim budistima!

Zatim je od Voðe i njegovihdoglavnika došla direktiva da se

iz svih javnih i školskih biblio-teka imaju baciti u smeæe, uniš-titi i spaliti sve srpsko-budistiè-ke knjige. Jedan od talibanskihvoða na polo5aju ministra fi-nancija, zvani Škegro (koji podnovom vlašæu još uvijek nijeprocesuiran zbog toga, a neæe nibiti!) izjavio je da æe iz dr5avnihsredstava dati koliko god trebanovaca, da se iz biblioteka “o-èiste nepoæudne budistièkeknjige”. To se onda masovno

prakticiralo tako da su i školskadjeca morala po školskim dvo-rištima pod vodstvom svojih ta-libanskih nastavnika i uèiteljapaliti knjige, kako bi se nauèilapravom domoljublju u slavu ta-libanske kulture.

Treba ipak priznati da našihrvatski Talibani znaju katkadbiti i samokritièni pa na svojimplemenskim okupljanjima potrgovima gradova ne samo vièu,nego i nose transparente s po-rukama: “Svi smo mi norci!”, paim treba i vjerovati.

Bolje bi bilo šutjetiSve to, kao i pljaèkanje,

uništavanje i paljenje srpsko-budistièkih kuæa po Baniji,Kordunu, Lici, Dalmatinskojzagori nije smetalo Hrvatezbog zlodjela njihovih “pravihpredstavnika” Talibana, pa sesada nemaju prava licemjernozgra5ati nad našom subraæompo duhu afganistanskim Taliba-nima. Bolje i primjerenije bilobi da – šutimo! Nema tu nikak-ve razlike! Ona se sastoji samou tome što hrvatski Talibanineka5njeno pišaju po budistiè-kim grobovima, a za razliku od“nepodobnog budistièkog Tes-le” di5u spomenik ustaškom,“pravohrvatskom” koljaèu JuriFrancetiæu pa on i dalje stoji –netaknut!

Sandra Antoliæ

ila su to vremena kad je karlovaè-ka tvornica vate proizvodila 5en-ske uloške. Pet centimetara širo-

ki, petnaest dugaèki i dva visoki, jednimkubnim decimetarom dijelili su predzi-ðe samoupravljaèevog u5itka od vrlopopularnih konfekcijskih gaæica izomiške tvornice trikota5e. Bila su tovremena kad se pakete ulo5aka u duæa-nu zamatalo u bijeli papir i lijepilo selo-tejpom s koluta kraj blagajne da bi uvreæici lièili na mljevenu kavu za pok-lon. Bila su to vremena kad je omladin-ka svoja prva menstrualna iskustva dije-lila s uèenièkim kolektivom na satu raz-redne zajednice.

Pljaèka lokalne pošteU vremenima tima, kad je i men-

strualna krv tekla za opæu stvar, neza-mislivo je bilo da nezamislivo bude no-siti tanga gaæice bez specijalno kreira-nog anatomskog dnevnog uloška koji5eni, djevojci (jednostavno: tangerici)pru5a nezamisliv osjeæaj sigurnosti. Tajosjeæaj, koji se mo5e porediti tek s uda-jom za tipa s bemveom i rezidencijal-nom vilom, ništa je prema osjeæaju koji5eni, djevojci jednostavnoj, pru5a ana-tomski dnevni ulo5ak firme Alwaysdostupan sad i u crnoj boji. Pasent cr-nim 5enskim gaæama koje su u muškojseksualnoj 5argonistici poziv na snošaj

nesputan odioznim skrupulama, crni jeolvejs u crnim gaæama poput grive nadivljem vrancu. Dosadašnje bijele ver-

zije na kojima se raznobojni sekreti izpredziða tek bole5ljivo koæopere, sadse èine poput bijednih meðufaza na pu-tu ka svedizajnu potrepština.

Srednja traka olvejsa aktivna u ispija-nju sokova zbog vrste materijala laganosvjetluca poput lamea na bluzi za kaza-

lište. Sa strane matirane treæine prija-njaju uz gaæni stremen ko slièica u al-bumu sa svjetskog nogometnog prven-

stva. Crni olvejs nastoji poput crnca utunelu 5ivjeti inkognito. Proæi nezapa-5eno kad doðe do zapa5anja.

Mora se priznati da je 5eni neugod-no suoèavanje s istinom da je bez dnev-nih pomagala zapravo poluinvalidna.No, otkad je tr5ište diskretnom mas-kirnom protezom za upijanje odgovo-rilo na raširenu pojavu 5enske inkonti-nencije, korisnice su sigurne da ih nipri pljaèki lokalne pošte neæe otkriti bi-jeli detalj.

Pokus na stoluVeæu moæ upijanja probala sam ne-

davno pokusom na stolu u vikendici.Najprije smo provjerili lijepljenje zastoljnjak, a zatim 6eð uloška. Na dnev-ni ulo5ak olvejs stalo je skoro dva de-cilitra vode i još je mogao upijati Mo-zart liker i ostatak iz flaše ajer konjaka.Tek potom zapoèelo je prelijevanje, alido njega vjerojatno ne bi došlo da su

ulo5ak obrubljavali nasipi od gaæa.Ovaj èin, koji nije nepoznat televizij-skom gledateljstvu zahvaljujuæi ispov-jedalaèkim reklamnim spotovima (izli-jevanje sirupa od malina po bijeloj ko-šulji ili plavo obojenom eksperimen-talnom tekuæinom zalijevane raznemarke konkurentskih higijenskih ulo-5aka) donio mi je takvu radost vjero-

vanja reklami da sam drugoga dana po-jela tri ko vrag zdrave djeèje èokolades diskretnom kolièinom E 223-ja i E-445-ova.

Buduæe korisnice crnoga artikla sa5enskih polica, koje u samoposluzi na-lazimo uvijek kraj onih sa sredstvimaza ribanje vecea i dezinficijensa za peæ-nice, svoju sklonost detalju, što je pre-duvjet za prepoznavanje i kupnju ar-tikla, zasigurno su potvrdile i na svimdrugim 5ivotnim planovima. To su 5e-ne koje s muškarcem u lohanim moka-sinama ne bi ni do bankomata, malte-zere ne bi jer se zma5u, a dijete bi/jesunazvale Kea, Rin, Vej... Takve su 5enedakako vrlo zaèuðene što ih uz crnogau duæanu ne èeka veæ i raznobojna pa-leta. I ne smatraju potrebnim isticatikako pod paletom misle samo na pale-tu ove sezone modernih boja za spasi-rat s gaæama za spasirat s uloškom.Tankim! Dnevnim!

Maskirna proteza za upijanjeBolje Always nego nikad

Divljenje i divljanje

Talibanska subraæa po duhuZašto je spomenik ustaškom koljaèu Juri Francetiæu još netaknut?

Milan Kangrga

w w w . z a r e z . h r

III/55, 10. svibnja 2,,1 11

Hrvoje Juriæ

“ ovom èasu, biotehnologi-ja je u svakom sluèaju vo-deæe oru5je, bilo kome

drago ili ne. Vodeæi svjetskiznanstvenici zakljuèuju da ona,iako je u zaèetku, ima moguæ-nosti da pomogne poboljšanjuljudskog zdravlja, a uz to dolazi idobra hrana o kojoj ovisi zdrav-lje ljudi i 5ivotinja. Unatoè tak-voj jednodušnoj suglasnostiznanstvenika postoje druge dvijegrupe ljudi. Jedna je široka jav-nost, koja je zbunjena i ne znakako da se odnosi prema bioteh-nologiji, a drugu posebnu grupa-ciju predstavljaju pojedinci koji5ele svim silama diskreditirati iminirati tehnologiju.” Ove rijeèi,koje je akademkinja Sibila Jelas-ka izgovorila na okruglom stoluŠto Hrvatska treba napraviti upogledu genetski modificiranih or-ganizama? – na5alost ne odgova-raju stanju stvari. Na njezinu 5a-

lost i na 5alost svih onih koji sebave ovom problematikom. Nai-me, ako bi ova simplificiranatroèlana podjela bila toèna, èita-va rasprava o genetski modifici-ranim organizmima bila bi suviš-na. Jer u tom sluèaju, uz znan-stvene dileme, èije je rješenje sa-mo pitanje vremena, ne bi posto-jali ekološki, ekonomski, druš-tveni i politièki aspekti problemaGMO-a, niti bi se postavljalaetièka pitanja u vezi s njima. Uk-ratko: kada bismo mogli reæi daširoka i sve glasnija rasprava oGMO-ima postoji samo zato štose kompetentnima (”dobrima”),dakle znanstvenicima, u djelok-rug neopravdano i agresivno mi-ješaju nekompetentni, tj. oni“zbunjeni” (javnost) i “loši”(eko-aktivisti, “grupe zadrtihprotivnika tehnologije”, rijeèimaS. Jelaske) – doista bi bilo mno-go lakše pronaæi definitivne od-

govore na pitanja o GMO-ima.Ali tako jednostavno nije. Niti jesada tako, niti bi problem prim-jene rezultatâ naprednih genetiè-kih istra5ivanja uopæe mogao bi-ti raspravljan u sklopu ovako re-ducirane slike pozvanih i nepoz-vanih za sudjelovanje u diskusijina tu temu.

Pro & contra GMStavovi koji su se mogli èuti

na ovom okruglom stolu, koji jeorganiziralo Ministarstvo zaštiteokoliša i prostornog ureðenja, ito u povodu ratifikacije meðuna-rodnog Protokola o biološkoj si-gurnosti, pokazali su slojevitostproblema i nemoguænost da seznanstvenike jednoznaèno svrstau pro-, a sve ostale u contra-gru-paciju. Uvodno citiranu tvrdnjudemantirali su veæ prisutnostMarijana Jošta, poznatog znan-stvenika i protivnika upotrebegenetièkoga in5enjeringa u po-ljoprivredi i proizvodnji hrane teDraška Šermana, èije je izlaganjetakoðer predstavljalo uvjerljivprinos razmatranju opasnosti odnekontroliranih genetskih mani-pulacija. No, sve i da nismo na li-cu mjesta mogli upoznati takvestavove kao opovrgavajuæe prim-jere, bi li se rasprava o primjena-ma genetièkog in5enjerstva umedicini ili poljoprivredi doistasmjela ogranièiti samo na krugeksperata, kako je sugerirala našauva5ena znanstvenica? Unatoèpodršci koju je ona imala od ne-kih drugih sudionika skupa(primjerice, akademika VeljkaKuæana), veæina se prisutnih slo-5ila u tome da ne samo pravo, ne-go i obvezu sudjelovanja u ovojraspravi imaju i znanstvenicidrugih struka, te javnost. Uosta-lom, sâmo organiziranje ovogaskupa trebalo je upoznati široku

javnost sa znaèenjem ratifikacijeKartagenskog protokola, kao pr-vog sporazuma koji na svjetskojrazini regulira problematiku pre-kograniènog kretanja GMO-a teotvoriti struènu raspravu o tomaktualnom pitanju, u koju bi seukljuèili kako nadle5na dr5avnatijela, tako i nezavisni struènjacite nevladine udruge. Kako je uuvodnoj rijeèi na okruglom stoluistaknuo ministar Bo5o

Kovaèeviæ, porast interesa jav-nosti za tu problematiku i sveglasniji zahtjevi za njezinom re-gulacijom pouzdani su pokazate-lji razvoja demokracije u nas. Ta-ko aktualna problematika regula-cije pitanja oko GMO-a, ekspe-rimentiranja s njima, njihova dis-tribuiranja i proizvodnje, mo5ebiti koristan probni kamen de-mokratske rasprave i procedurekod nas. A to, prije svega, znaèi

da nitko nije nepozvan, pa èak nimanje kompetentan za raspravu– kada je rijeè o njemu samome.

Multidisciplinarnost i pluriperspektivnost

Stoga problem GMO-a, kao idrugi slièni problemi koji proiz-laze iz upotrebe novih znanstve-no-tehnoloških dostignuæa, nijeviše samo problem “matiènih”znanosti i njima odgovarajuæetehnologije. Štoviše, taj problem,po svojoj naravi, više nije i nemo5e biti samo znanstveni prob-lem, makar bio razmatran i mul-tidisciplinarno. Kako je to naovome skupu formulirao etièarAnte Èoviæ, jedini diskurs koji je

primjeren ovome pitanju i dru-gim, s njim povezanim bioetiè-kim pitanjima, jest onaj pluriper-spektivni. Dakako, polazišnutoèku uvijek predstavljaju znan-stvene èinjenice koje su predmetrasprave, ali njihova široka upot-reba, koja na primjeru GMO-a iGM-hrane najjasnije dolazi doizra5aja, zahtijeva jednako takoobuhvatne mehanizme regulacijei kontrole. To znaèi da veæ u ini-cijalnoj fazi rasprave do rijeèimoraju doæi ne samo eksperti, veæi oni koje veliki broj znanstveni-ka-genetièara smatraju laicima, anerijetko i ekscentricima. Meðunjih se prvenstveno ubrajajuekološki aktivisti, predstavnicicivilne scene, koje je na okrug-lom stolu predstavljao DamjanBogdanoviæ iz Zelene akcije. Onje u svome izlaganju analiziraostanje s GMO-ima u Hrvatskoj iiznio neke konkretne prijedlogeregulacije ovih pitanja. Pritom jeupozorio i na zid nerazumijeva-nja o koji graðani i civilne udru-ge udaraju pri svakom pokušajuda se ukljuèe u rješavanje ovihproblema. No, zašto su uopæeva5ni ovi “laièki” glasovi? Kaošto bitna društvena i politièka pi-tanja nisu samo stvar rigidnestranaèke politike, koja je kodnas metastazirala na sve sastavni-ce vlasti i društveno-politièkog5ivota, tako ni pitanje GMO-a

ne mo5e biti prepušteno odluka-ma najviših politièkih instancija,èiji bi jedini savjetnici bili znan-stvenici u sprezi s industrijomkoja uvelike inicira i ostvarujenjihova znanstvena postignuæa.

Ako je Bogdanoviæ ukazao nato gdje se i na koji naèin mo5e itreba djelovati po pitanju GMO-a, veæ spomenuti Ante Èoviænastojao je odgovoriti na pitanje“Zašto?”, tj. odgovor na pitanjepostavljeno u nazivu ovog ok-ruglog stola potra5iti u sferi filo-zofije i napose (bio)etike. Èoviæpritom nije samo naèelno istak-nuo potrebu filozofijskog i etiè-kog fundiranja rasprave o ovojproblematici, veæ je pokazao ikako je kratak put od filozofij-skoetièkih promišljanja do “kon-kretnijih” pitanja kao što su onaekonomska i politièka. To je po-najprije došlo do izra5aja u nje-govu prijedlogu da se Hrvatskaproglasi zemljom bez GM-orga-nizama i proizvoda, buduæi da bita odredba mogla funkcioniratikao etièki kodeks, gospodarskiprogram i turistièki slogan.

U Hrvatskoj ništa novo?S obzirom na liniju podjele,

koja je na ovome skupu bila jed-nako jasna kao što je to bio slu-èaj i dosad u sliènim prilikama(primjerice, u principu rada i usamome radu Vladina Bioetièkogpovjerenstva radi praæenja proble-matike plasmana na tr6ište proiz-voda koji sadr6e ili se sastoje odGMO-a), odnosno s obzirom nastare sporove kojima je optereæe-na svaka nova rasprava na ovu te-mu, moglo bi se reæi – u Hrvat-skoj ništa novo…No, èini se da sena ovome planu u Hrvatskojipak zbiva nešto novo. Èini sekao da je doista zapoèela javnarasprava o GMO-ima, a to znaèii o znanosti, etici, ekologiji, me-dicini, pravu, ekonomiji i politi-ci; rasprava koja bi mogla – akobude zadovoljavajuæe artikulira-na – postati primjer na kojemuæemo prepoznati i uvje5bavatisvoju volju i sposobnost za de-mokraciju. Dakako, to jest i posvoj prilici æe i biti rasprava kojapati od svih veæ poznatih boljkinaših javnih rasprava. Veæ su,naime, uoèljivi, kao i predvidljivi:nevoljkost za otvaranje i voðenjerasprave, glasni mediji, nezainte-resirani graðani i šutljivi intelek-tualci, dijeljenje etiketa “kompe-tentnih” i “nekompetentnih”, sa-mo djelomièna transparentnostpredmeta rasprave itd. No, kak-va-takva rasprava ipak je poèela. Najave iz Ministarstva zaštiteokoliša i izjava samoga ministraKovaèeviæa, da æe i odlukama oovoj tematici i odlukama iz pod-ruèja srodnih tema prethoditijavne rasprave sa sudjelovanjemstruènjaka i graðana – svakakoobeæavaju. Ako se zaboravi naprethodna neugodna iskustva stakvim obeæanjima, ostaje pros-tora za nadu u otvorene raspravei optimalna rješenja za sve njiho-ve sudionike, od znanstvenikado graðana. No, ostaje takoðerprostora i za pitanje: tko takverasprave doista 5eli i tko æe doistau njima sudjelovati?

EEkkssppeerrttii ii eekksscceennttrriicciiKao što bitna društvena ipolitièka pitanja nisu samostvar rigidne stranaèke politike, koja je kod nasmetastazirala na sve sastavnice vlasti i =ivota,tako ni pitanje GMO-a nemo=e biti prepušteno odlukama najviših politièkih instancija

Okrugli stol Što Hrvatska trebanapraviti u pogledu genetski modificiranih organizama?, Europski dom, Zagreb, 26. travnja2001

Aktualna problematika regulacije pitanjaoko GMO-a, ek-sperimentiranja snjima, njihova distribuiranja iproizvodnje, mo,ebiti koristan probnikamen demokrat-ske rasprave i procedure kod nas

Èini se kao da jedoista zapoèelajavna rasprava oGMO-ima, a toznaèi i o znanosti,etici, ekologiji, medicini, pravu,ekonomiji i politici

Bubamarabez krila?

12 III/55, 10. svibnja 2,,1.

Hrvoje Juriæ

ko uzmemo kao polazište tezu daono èega nema u medijima zapravoni ne postoji, pa ovu tezu prispodo-

bimo problemu genetski modificirane(GM) hrane – mo5emo reæi da problemGM-hrane postoji. I ne samo da postoji.Ako polazišna teza dopušta i kolièinskostupnjevanje, mo5emo reæi da je problemGM-hrane (“problem” = tema ili “prob-lem” = nešto prijeporno, dvojbeno) jednaod va5nijih stvari koja zaokuplja današnjisvijet. Po inerciji ili pak iz istinskog inte-resa, èak su i domaæi mediji, a onda i nji-hovi gledatelji/slušatelji/èitatelji – koji sezajednièki okreæu uglavnom “strogo poli-tièkim” senzacijama – problem GM-hraneuoèili kao nešto što je vrijedno pa5nje. Ato ipak nije sluèajnost.

Pobjedonosni pohod tjelesnostiPrimarna biološka odreðenost èovje-

ka tjelesnošæu – kao osnovom njegovabitka, koja je neukloniva i neukidiva èaki u najrigidnijim dualizmima ili filozofij-skim koncepcijama koje stoje u dugojtradiciji “zaborava tijela” – u posljednjevrijeme, èini se, kreæe u svoj pobjedo-nosni pohod. Promišljanje fenomenatjelesnosti sve je prisutnije, i to ne samou znanstvenim, filozofijskim (ontologij-skim, antropologijskim, etièkim…) ilipsihologijskim ili biomedicinskim ras-pravama, veæ i u tzv. svakodnevnom 5i-votu. To va5i kako za temeljna pitanjakao što su roðenje i smrt, tako i za “ma-nje” probleme kao što su, primjerice, se-ks ili lijeèenje. Ili pak prehrana. Veæ“kravlje ludilo” i slinavka, da navedemsamo “udarne teme”, stavljaju mnoštvoupitnika na ono za što se donedavno èi-nilo da nikada neæe postati stvar koja jevrijedna takvih razmišljanja i odlukapred kojima se danas nalazimo. Naime:što jedemo? što smijemo jesti? i što tre-bamo jesti?

Sve i ako zanemarimo etièko-preh-rambena upozorenja aktivista za zaštituili osloboðenje 5ivotinja, nekoæ benignapitanja Voliš li jesti meso? ili Kakvo mesovoliš jesti? sada su poprimila prijeteæi ob-lik: Smijemo li jesti meso? ili Kakvo mesosmijemo jesti?

No, postaje sve jasnije i to da se oveprijetnje ne odnose samo na mesojede imesoljupce. Vegetarijanci i vegani tako-ðer nisu pošteðeni prijetnji s tanjura.Tzv. zdrava hrana više se ne mo5e jed-noznaèno izjednaèiti s hranom koja jeuzgojena ili proizvedena organski. “Nez-drava hrana” više, naime, nije samo onakoja je bila kemijski tretirana prije negošto smo je donijeli u našu kuhinju i nastol. Granicu izmeðu “zdravog” i “nez-dravog” danas je puno te5e povuæi. Onase više ne mo5e povuæi, takorekuæ, navanjskoj, a pogotovo ne na vidljivoj pov-ršini; problemi s hranom su puno dublji,i to u svakom smislu. Ta dubina proble-ma najuoèljivija je upravo u sluèaju GM-hrane. Jer: genetske modifikacije zadirupuno “dublje” od svih dosad poznatih ikorištenih postupaka vezanih za uzgoj iproizvodnju hrane, a time se ujednopostavljaju i “dublja” pitanja.

No, da bi se uopæe odgovorilo na pi-tanje što je to “genetski modificiranahrana”, odnosno kako stoji s biološkimèinjenicama, etièkim pitanjima i društve-nim implikacijama vezanim za taj prob-lem – potrebno je barem spomenuti onošto u tom nazivu stoji prije same hrane,a to su genetika i genetske modifikacije.

Èitanje i pisanje genetskog pismaKrajem 20. stoljeæa bili smo svjedoci

izbijanja biologije na èelo cjelokupne zna-nosti naše epohe. Biologija je, zahvaljuju-æi svojim veæ danas usavršenim sposob-nostima, ali i još neozbiljenom potencija-lu, postala motor znanstvenog napretka ifaktor koji æe, sasvim izgledno, odluèuju-æe utjecati na 5ivot Planeta u buduænosti,i to u svim aspektima, od biološkog dodruštvenog. Stoga nisu pretjerane tvrdnjeonih koji, oduzimajuæi primat fizici, veæza 20. stoljeæe ka5u da je to bilo stoljeæebiologije, a nisu pretjerana ni predviðanja

da æe 21. stoljeæe nesumnjivo moæi poni-jeti taj zvuèni naziv.

Glavni razlog tog zamaha biologije kri-je se ponajprije u znanstvenom osvajanjunovih podruèja u polju genetike. Od prvihistra5ivanja nasljeðivanja, dakle, od ute-meljenja genetike do molekularne biolo-gije i genomike, genetika se pravocrtnorazvijala u najutjecajnije, najuzbudljivije inajprijepornije podruèje suvremene zna-nosti. Od Mendelova otkriæa gena, prekoprijelomne toèke koju predstavlja Watso-novo i Crickovo otkriæe dvostruke spiraleDNK, do usavršavanja biotehnologije iosobito bioinformatike, genetika je, a snjom i biologija, izašla iz sjene znanstve-nih laboratorija te dospjela na prve strani-ce novina i u udarne termine televizijskihvijesti. Human Genome Project, dakako,najsvje5iji je i najbolji primjer za to. Od19. stoljeæa do projekta kartiranja i sek-vencioniranja ljudskog genoma, genetikaje nastojala nauèiti èitati genetsko pismo.No, kako je i inaèe èitanje neodvojivo odpisanja, paralelno s tim razvojem tekao jerazvoj istra5ivanja moguænosti manipuli-ranja sve jasnijim genetskim materijalom.Tako današnji znanstvenici više nisu pukièitatelji, veæ ujedno i pisci donedavno taj-novitoga genetskog pisma. Mnogima zas-trašujuæi izraz “genetièki in5enjering”drugi je naziv za moguænosti tog pisanja inapore oko njega.

Genetièki in5enjering – pokušat æu po-jednostaviti neke njegove definicije – pred-stavlja oblikovanje novih kombinacija nas-ljednog materijala, odnosno manipuliranjenasljednim materijalom, koje ili pospješujerazvoj razlièitih karakteristika kod mani-puliranih organizama ili pak stvara nove

karakteristike koje prirodnim putem ne binikada nastale. Drugim rijeèima, ako sunam Mendel, Watson, Crick & Co., zajed-no s recentnim istra5ivanjima ljudskogagenoma, omoguæili da dosad nerazumljivenizove slova uredimo u nizove razumljivihreèenica i èitave knjige, sada imamo mo-guænost da te proèitane nizove mijenjamoprema vlastitu nahoðenju i u razlièite svr-he. Koristeæi usporedbu s èitanjem i pisa-njem, ove bi se metode mogle prispodobitiliterarnim metodama Tristana Tzare, Wil-liama Burroughsa ili Charlesa Bernsteina,koji su, “sjeckajuæi” veæ gotove tekstove i

dobivajuæi na taj naèin sirovi materijal rije-èî, na temelju sluèajnosti oblikovali noveprozne ili poetske uratke. Èinjenica je pakda ciljevi i svrhe genetièkih cut&paste-me-toda nisu (primarno?) estetski, niti se osla-njaju (primarno?) na sluèajnost, veæ pos-tavljaju odreðene znanstvene ciljeve i svrhete ih nastoje postiæi i ispuniti. Pitanje o timpostavljenim ciljevima i svrhama jest onatoèka iz koje izviru sva pitanja vezana zagenetièki in5enjering. Stoga, po strani odreagiranja “na prvu loptu” – bilo euforiè-nog, bilo skeptiènog, bilo apokaliptiènog –ipak treba razmatrati ono što genetièki in-5enjering donosi, odnosno (potencijalne)koristi i štete od genetièkog in5enjeringa.

Kao biologija i kao genetika opæenito,tako se i istra5ivanja i primjene genetiè-kog in5enjeringa odvijaju u cjelokupnompodruèju 5ivoga. Iako su u to ukljuèeni imikroorganizmi, razmatranje koristî i šte-tâ od genetièkog in5enjeringa ogranièit æuna uvrije5enu podjelu stupnjeva organskogna biljke, 5ivotinje i èovjeka.

“Prave” koristi od genetièkog in,enjeringa

Krenimo od “gospodara 5ivoga svijeta”– èovjeka. Brojne su koristi koje genetièkiin5enjering obeæava za èovjeka. Obeæanjasu velika, a nade sukladne njima. RichardT. Hull, amerièki filozof i zagovornik pot-pune slobode znanstvenih istra5ivanja, toje izrazio ovako: “Moje tipiène reakcije naznaèajne napretke znanosti jesu èuðenje iradost: èuðenje zbog kompleksnosti zna-nja znanosti i njegove stope rasta, odnos-no radost zbog toga što 5ivim u vremenuu kojem znanost nudi toliko obeæanja onašem golemom utjecaju na ljudsku sud-

binu. Kao humanist, vidim sposobnostsvoje vrste da upravlja vlastitom evoluci-jom u tolikoj mjeri da æe postati jedno odnjezinih najljepših dostignuæa; sposobno-st koja ljudsku vrstu razlikuje od svih dru-gih vrsta.” Ono što nalazimo u Hullovomiskazu vjere u znanost i nade u boljitak

koji bi ona mogla donijeti, mo5emo smat-rati simptomatiènim za onaj dio intelek-tualaca i “obiènih graðana”, koji dostignu-ti stupanj znanstveno-tehnološkog razvo-ja optimistièno smatraju visokim stup-njem koji tek otvara moguænosti daljnjeganapretka. U tom smislu koristi su trostru-ke. U mikro-sferi, genetika i genetièki in-5enjering ostvarili bi korist za svakoga po-jedinca, koji bi, zahvaljujuæi primjeniznanstvenih rezultata, mogao postatizdraviji, bolji i sretniji. U mezo-sferi, os-tvarila bi se na taj naèin društvena korist:zdraviji/bolji/sretniji graðani èinili bizdraviju, bolju i ureðeniju zajednicu, štoznaèi da bi uvjeti 5ivota u odreðenoj za-jednici bili mnogo bolji. U makro-sferi,pak, ovom bi logikom bili poboljšani uv-jeti ljudskoga 5ivota na Zemlji, što znaèida bi globalna korist od primjene genetiè-kog in5enjeringa bila kako zdravija, bolja iureðenija biosfera, tako i zdraviji, bolji isretniji ljudski rod.

Nasuprot “optimistima” stoje oni kojina najnovije rezultate znanstvenih istra5i-vanja te njihovu moguæu ili aktualnuprimjenu, gledaju u najmanju ruku sum-njièavo, odnosno smatraju da je znanstve-no-tehnološka civilizacija s recentnim us-pjesima (“uspjesima”) napravila samo jošjedan korak dalje prema svojoj propastiili, bla5e reèeno, dodatno produbila krizuu kojoj se veæ desetljeæima nalazi. A tukrizu predstavlja zapravo vakuum izmeðudosad nesluæene moæi koju je èovjek pu-tem znanosti i tehnologije dobio, s jednestrane, i nespremnosti za rješavanje mo-ralnih dilema koje upotreba te moæi nosisa sobom, s druge strane.

S obzirom na oba stava, genetièki in5e-

Frankenstein-FoodZnamo li što jedemo? ili Biološke èinjenice, etièka pitanja i društvene implikacije GM-hrane

Bubamarabez krila?

njering donosi, dakle, i izvjesne koristi iizvjesne štete. Koje su koristi “prave”, akoje “la5ne”? Za “apriorne skeptike” valjaodmah napomenuti da se iskoristivi i ko-risni rezultati genetièkog in5enjeringa po-javljuju u mnogim podruèjima našega 5i-vota gdje ih nismo ni svjesni. Genetièkiin5enjering donio nam je, naime, mnogestvari od kojih bismo teško odustali, a dase uz to ne odreknemo i mnogih pogod-nosti koje su s njima povezane. Radi se,prije svega, o medicini, o bio-medicinskimistra5ivanjima i lijeèenju. Ono što je danasveæ u širokoj upotrebi moglo bi se, premaobeæanjima znanstvenika, višestruko um-no5iti. Dijagnosticiranje bolesti, pre-na-talno i post-natalno, bilo bi unaprijeðeno;pre-natalno i post-natalno lijeèenje (“gen-ska terapija”) te otkrivanje i proizvodnjalijekova za bolesti koje danas predstavlja-ju moru èovjeèanstva bili bi takoðer uveli-ke unaprijeðeni. Èak i ono što u èestopovršnim interpretacijama izaziva jezu re-cipijenta informacija iz znanosti – kloni-ranje – moglo bi donijeti neke koristi. Tzv.terapeutsko kloniranje ljudskih embrija,koje je nedavno zakonski dopušteno u Ve-likoj Britaniji, unaprijedilo bi ne samo is-tra5ivanje nasljednih bolesti i moguænostinaèina njihova lijeèenja, veæ i transplanta-cijsku medicinu, buduæi da bi se usavrša-vanjem te tehnike mogli “uzgajati” organiza transplantaciju, kojih iz razlièitih razlo-ga uvijek i posvuda manjka. Zaboravimo linaèelna protivljenja reproduktivnom klo-niranju èovjeka, mogli bismo reæi da bièak i ono moglo donijeti izvjesne koristi:neplodni heteroseksualni parovi ne bi seviše morali oslanjati samo na dugotrajne ièesto neuspješne metode umjetne oplod-nje, a homoseksualni parovi bi na ovaj na-èin mogli dobiti potomstvo uz manjeproblema negoli je to danas sluèaj.

“La,ne” koristi od genetièkog in,enjeringa

No, sve ove koristi, koje sam nazvao“pravima”, imaju i svoje nalièje. U nekimse toèkama, naime, pokazuju la5nima, od-nosno više se ne pokazuju kao koristi, ne-go kao štete. Jednako kao i u sluèaju ko-risti, i štete su manje-više potencijalne, paje kondicional primjerenija forma za nji-hovo izra5avanje. Dijagnosticiranje na te-melju genetske osnove pojedinca ne bi, ta-ko gledano, donijelo samo koristi za ot-krivanje i lijeèenje bolestî, veæ bi imalo iizrazito negativne i neprihvatljive poslje-dice. Zamislimo samo jednu moguænost,koja je zapravo veæ stupila na scenu, takoda više nije samo science-fiction. Sustavzdravstvenog osiguranja, koji se zasnivana privatnim osiguravajuæim društvima,potpuno bi personalizirao naèin na kojifunkcionira. To znaèi da bi svaki pojedi-nac, kao potencijalni bolesnik i korisnikzdravstvenih usluga, bio promatran s ob-zirom na svoje naslijeðeno biološko us-trojstvo, ali – buduæi da od zdravstvenogosiguranja nešto i oèekuje – takoðer i sobzirom na svoju “isplativost”. Osigura-vajuæe društvo bi uvidom u “genetskiI.D.” pojedinca moglo odluèiti hoæe li gapristati osigurati ili ne. Dakle, je li se onpo svojim genetskim predispozicijamauopæe isplati kao osiguranik: hoæe li even-tualni troškovi njegova lijeèenja nadmašitinjegova dugogodišnja ulaganja. Drugiprimjer jest zapošljavanje. Veæ i danas po-jedine tvrtke pri zapošljavanju kalkulirajus biološkim predispozicijama i zdravljempojedinca; sramotno odluèivanje o zapos-lenju 5ene s obzirom na to je li veæ majkaili æe tek roditi (i shodno tome, koristitiporodiljski dopust) samo je najpoznatijiprimjer diskriminacije na osnovi biološkihpredispozicija. Moguæe je, dakle, pretpos-taviti da bi takvo korištenje spoznaja ge-netike izazvalo novu vrstu diskriminacije,koja više ne bi bila rasna ili spolna, veæ bise temeljila na suptilnom genetskom us-trojstvu pojedinca. Ovaj socijalni aspekt,usprkos jasnim naznakama u današnjici,ipak spada u sferu futurologije. No, to štosmo u podruèju znanosti osuðeni i napredviðanje, ovo pitanje ne èini irelevan-tnim. Jednako kao ni pitanje o bio-medi-cinskim štetama od genetike i genetièkogin5enjeringa. Mo5emo li uopæe znati što

æe “genska terapija” koja vodi izlijeèenjupojedinca izazvati u sljedeæim generacija-ma? Mo5emo li se pouzdati u prepostav-ku da lijeèenje jedne bolesti neæe izazvatineplaniranu pojavu druge? Mo5emo li ra-dost uspjehom utemeljiti na nepredvidi-vom radu genâ? Mo5da i mo5emo u sluèa-ju lijeèenja za koje se pretpostavlja da æepomoæi ne samo pojedincu, veæ i njego-vim biološkim nasljednicima. No, kadaizaðemo iz sfere lijeèenja kao poboljšava-nja, a to je prije svega “stvaralaèko” pod-ruèje genetskih manipulacija koje se nazi-va kloniranjem, još je te5e pronaæi jednoz-naèan odgovor. Naime, reproduktivnokloniranje predstavlja obeæanje koje suveæ danas objeruèke prihvatili pojediniznanstvenici i njihove mušterije vrlo sum-njivih namjera. Èinjenica da (još uvijek)faktor odgoja igra barem jednaku ulogu uodrastanju pojedinca kao i genetsko us-trojstvo, obeshrabruje namjere kloniranjanajizvrsnijih predstavnika ljudskoga roda.

No, ipak, nade su još uvijek prisutne:stvoriti odrede Einsteinâ ili Mozartâ, bezobzira na moguæu protute5u odredâ novihHitlerâ ili Sadamâ. (Sadam je, by the way,veæ izrazio 5elju da ga se klonira.) Dakle,ako se kao svrha ne postavi lijeèenje nep-lodnosti putem kloniranja – koje sam veæspomenuo, a koje se u takvim raspravamavrlo rijetko spominje – jedina svrha kloni-ranja bilo bi prilièno nesigurno kloniranje“izvrsnikâ” ili nedvojbeno dvojbeno klo-niranje ego-manijakâ. U oba sluèaja, i vje-rojatno u nekim drugim, postavlja se pita-nje Èemu?, na koje još nema zadovoljava-juæeg pozitivnog odgovora.

Bolja svinja = kvalitetnija svinjetinaVratimo se sada u5em i izvjesnijem

podruèju genetièkih manipulacija. Poten-cijalne koristi i štete od genetièkog in5e-njeringa kod èovjeka za èovjeka ukratkosu prikazane. No, one, u otprilike jedna-kom omjeru, postoje i na drugim stupnje-vima 5ivoga. Kako dakle stoji, ponajprije,s koristima i štetama od genetièkog in5e-njeringa s obzirom na 5ivotinje? Ovdjepak mo5emo govoriti o dvostrukim koris-tima i štetama: onima za ljude i onima zasame 5ivotinje.

Genetski modificirane 5ivotinje ljudi-ma svakako donose nekakvu korist. Onanije povezana samo s medicinom, kada sena GM-5ivotinjama eksperimentira u svr-hu istra5ivanja odreðenih ljudskih bolestii pronalaska lijekova za njih, ili se transge-ne 5ivotinje koriste kao izvor organa zatransplantaciju. Korist je, prema današ-njem stanju stvari, prvenstveno ekonom-ska. Sadašnjem sustavu izrabljivanja 5ivo-tinja trebaju, naime, bolje 6ivotinje. Ge-netsko modificiranje doista omoguæujeuzgoj 5ivotinja s odreðenim (ljepšim, bo-ljim, korisnijim) izabranim karakteristika-

ma. To mogu biti i ljepši kuæni ljubimci,npr. psi i maèke, i br5i konji za utrke, iizdr5ljiviji i agresivniji borbeni pijetlovi, ikrave koje æe davati veæe kolièine mlijeka ištošta drugo. Last, but not least: “bolja svi-nja” = kvalitetnija svinjetina! No, potenci-jalna ili aktualna kratkoroèna korist dono-si i izvjesne rizike za èovjeka; primjertransgenih 5ivotinja kao izvora organa zatransplantaciju, koje u ljudski organizammogu donijeti nova, nepoznata virusnaoboljenja, za sada je najpouzdaniji, ali inajpliæi kontraargument. Dublji kontraar-gumenti zahtijevaju nešto dublji misaoninapor. Jer tu se više ne radi samo o krat-koroènoj koristi od GM-5ivotinja za èov-jeka, veæ i o samim 6ivotinjama, ako uop-æe smatramo da se pritom radi i o njima.Za same 5ivotinje (ili “ne-ljudske 5ivoti-nje”, kako preciziraju neki animal-libera-tion-filozofi) korist od genetièkog in5e-njeringa je nikakva. GM-miš koji “sam odsebe” na svome tijelu stvara kancerogene

stanice ili GM-bubamara koja ne mo5eletjeti, e da bi svojom statiènošæu temelji-tije tamanila neke nametnike na usjevima– genetskim modifikacijama nisu, pak,trajno ošteæeni samo kao jedinke. Buduæida neki od takvih organizama ne 5ive sa-mo u izoliranim laboratorijskim uvjetima,posljedice genetskih modifikacija takoðerne mogu biti izolirane. Iako nam, u odre-ðenom smislu, mora biti stalo i do 5ivota(ako veæ ne egzistencije) pojedine buba-mare ili miša, šteta je vidljivija na makro-razini: što to znaèi za pojedinu vrstu i, ko-naèno, što to znaèi za biološku ravnote6u?Modificiranje i/ili destruiranje jedne kari-ke u lancu 5ivoga moglo bi imati štetneposljedice za èitav razraðeni i osjetljivisustav 5ivoga. Sve i ako odreknemo vri-

jednost 6ivome uopæe, a buduæi da èovjekjoš uvijek nema naèina izdvojiti se iz togsustava, jasno je da i naizgled “sitniji” zah-vati u materiju 5ivota izazivaju posljedicetakoðer i za èovjeka. Kakve i kolike su teposljedice sada još ne znamo; no, upravozato sumnja je opravdana, usprkos zdrav-stvenim, ekonomskim, društvenim i inimkoristima od genetièkog in5enjeringa.

S obzirom na naznaèeni raskorak izme-ðu moæi, kojom zahvaljujuæi znanosti itehnologiji danas raspola5emo, i upotrebete moæi, s kojom oèito još uvijek nije bašsve potpuno jasno, postavlja se pitanje:Smijemo li sve ono što mo6emo? Kao je-dan od iskoristivijih argumenata, na teme-lju kojega bi se negativno odgovorilo naovo pitanje, jest onaj koji ukazuje na ne-doglednost posljedica djelovanja. Prematom argumentu, naime, nešto ne bismosmjeli èiniti, buduæi da nikako ne mo5e-mo predvidjeti posljedice tog djelovanja,što znaèi da ne mo5emo niti preuzeti od-govornost za to djelovanje. Iako ozbiljnozvuèi prigovor ovome stavu, da u znan-stvenim istra5ivanjima zapravo uvijek, naovaj ili onaj naèin, riskiramo – ozbiljnozvuèi i odgovor na ovaj prigovor, da priro-da samih postupaka o kojima se ovdje radinjihove posljedice èini dalekose6nima iireverzibilnima, što do našega doba zapra-vo nikada nije bio sluèaj.

Pomaganje prirodi i ubrzavanje evolucije

U prethodno naznaèenom sklopu valjapromatrati i problematiku genetski modi-ficirane hrane. Jer: GM-hrana je hrana odGM-organizama, bilo da su oni sami tahrana ili da se koriste u proizvodnji te hra-ne. Stoga je za razmatranje problema GM-hrane nu5no govoriti o GM-organizmi-ma. Dosad sam dijelom to veæ uèinio; nai-me, razmatrajuæi problem genetskih mo-difikacija kod 5ivotinja. Sada nam, dakle,preostaju biljke.

Štoviše, kada se govori o GM-hrani pr-venstveno se misli na GM-biljke. Genetiè-ka istra5ivanja zapoèela su na razini bilja-ka i do danas su najviše uznapredovala ta-koðer na razini biljnoga svijeta. Najnap-rednije i najproširenije upotrebe genetiè-kog in5enjeringa nalazimo takoðer naovoj razini. I one, na prvi pogled, nisusporne. Èovjek je, naime, oduvijek bioosuðen na modificiranje svog prirodnodanog okoliša, tako da danas, èak ni u ra-dikalnim dubinskoekološkim koncepcija-ma, ne mo5emo govoriti o “divljoj”, a on-da ni o “èistoj prirodi”. Èovjek je na tajnaèin nu5no oduvijek modificirao i biljke.Poèeci ljudske povijesti povezani su i skultiviranjem, domesticiranjem, pripi-tomljavanjem, odnosno izvjesnim modifi-ciranjem biljnih vrsta. Povijest èovjeèan-stva pro5eta je tim kultivirajuæim uspjesi-ma. I zašto bi onda bilo sporno u tomsklopu primijeniti nove iznalaske, genet-sko modificiranje, koje æe donijeti samonove uspjehe i koristi?! Doista bi se mog-lo razmišljati na taj naèin da su dvije mo-difikacije o kojima je ovdje rijeè iste vrste.Ali nisu. Kao što se let avionom iz Zagre-ba u Sydney po svojoj prirodi razlikuje odleta iz Zagreba na Mars, iako se u oba slu-èaja radi o nekakvom letu, tako je to slu-èaj i kod klasiènih i novovrsnih modifika-cija. U tradicionalnom modificiranju biljaradilo se, naime, o tzv. vertikalnom prije-nosu genâ, unutar iste vrste ili srodnih vr-sta. Jednad5bom iskazano: biljka 1a ®®biljka 1b ÞÞ biljka 1ab (tj. 1c). Ili: biljka 1®® biljka 2 (srodna vrsta) ÞÞ biljka 1-2(tj. 3). U oba sluèaja radi se o prirodnomkri5anju biljaka, dakle, takvom kri5anjudo kojega i inaèe mo5e doæi u prirodi.Smisao ovih vertikalnih modifikacija jestu tome da se njime – dakako, za odreðeneljudske svrhe – “poma5e” prirodi, odnos-no pospješuju se neki prirodni procesi.Nasuprot tome stoji druga vrsta modifi-kacija – tzv. horizontalni prijenos gena. Tumodifikatorski postupci zadiru dublje, iz-ravno u genetsko ustrojstvo, i šire, u veæibroj meðusobno udaljenijih vrsta koje sekri5aju. Ako smo prvu vrstu modifikacijanazvali “prirodnim pomaganjem prirodi”– dakako, uz izvjesnu ogradu prema dvoj-benom pojmu “prirodnoga” – ovu drugu

III/55, 10. svibnja 2,,1 13

GM-miš koji “sam od sebe” na svome tijelustvara kancerogene stanice ili GM-bubamarakoja ne mo,e letjeti, eda bi svojom statiènošæutemeljitije tamanila nekenametnike na usjevima –genetskim modifikacijama nisu, pak, trajno ošteæeni samo kao jedinke

14 III/55, 10. svibnja 2,,1.

vrstu mo5emo nazvati “neprirodnim ubr-zavanjem evolucije”, što znaèi da se njo-me dovode u vezu i kri5aju one biljne, a unekim sluèajevima èak i 5ivotinjske vrstekoje prirodnim putem u vezu ne bi stupilebarem milijunima godina. (Na primjeruèovjeka, ovi postupci bili bi ravni biološ-kom stvaranju nekog Batmana, odnosnobastarda èovjeka i šišmiša). Uzmimoprimjer – rajèice. Da bi se poveæala otpor-nost rajèice prema bolestima i prema in-sektima, u nju se suptilnim postupcimaunose geni virusa i bakterija. Ili, radi po-veæane otpornosti prema insektima i teš-kim metalima, geni škorpiona i èovjeka.Ili pak u jagodu gen ribe list radi uspora-vanja truljenja. Ili u krumpir kokošji iljudski geni radi veæe otpornosti. Ili, opet,

u rajèicu geni muhe, da bi što du5e odr5a-la svje5inu. No, ostavimo li po strani ga-ðenje, koje nam se pritom u prvi mah mo-5e pojaviti (geni muhe su èisti za razlikuod same muhe!), ovo premošæivanje evo-lucije i proizvodnja tzv. “Frankenstein-Food” veæ su sami po sebi tema za razmiš-ljanje. Najprije, èemu uopæe genetskomodificiranje?

U prvome planu stoji, kao i u sluèaju5ivotinja, ekonomska dobit: poveæanjerodnosti biljaka, njihova otpornost na ko-rov, na insekte, u transportu i deponira-nju. Da se na taj naèin takoðer mogu do-biti i “ljepše” biljke, takoðer nije sporno.U svakom sluèaju, br6e, bolje, više: br5aproizvodnja, bolja otpornost i kvaliteta, teveæa kolièina hrane i veæi profit. U èemuje onda uopæe problem? Ako, iz ovih ilionih razloga, osporimo genetsko modifi-ciranje èovjeka te barem posumnjamo udopuštenost genetskog modificiranja 5i-votinja, nešto je te5e pronaæi neki razlogprotiv genetskog modificiranja biljaka.

Sukladno danas prevladavajuæem senzi-bilitetu, razlog protiv moguæe je pronaæijedino s obzirom na èovjeka samog, i to utri aspekta. Prvi od njih jest medicinski, aodnosi se na zdravlje ljudi. Prema nekimrecentnim istra5ivanjima, GM-biljke iza-zivaju alergijska oboljenja kod ljudi, a ktome i otpornost na antibiotike. Posljedi-

ce širenja ovih simptoma vrlo je lakopredvidjeti. No, oni se tièu ipak “samo”prve generacije. U sljedeæim generacijamaneki znanstvenici predviðaju i moguænostpojave novih, i to nasljednih bolesti, kojeu prvo vrijeme nose sa sobom i dugotraj-no razdoblje njihova dijagnosticiranja iotkrivanja lijekova. Drugi aspekt jestdruštveno-ekonomski. Èitav sustav po-ljoprivrede, koja se temelji na genetièkojtehnologiji, u golemoj je mjeri u rukamamultinacionalnih kompanija. Njima je pakna prvome mjestu profit koji poništava svedruge potencijalne koristi i štete od ovihpostupaka. Koncentracija ne samo eko-nomske, veæ i znanstvene moæi u rukamatakvih giganata te njihov znanstveno-eko-nomski diktat, izravno šteti “kuænoj po-

ljoprivredi”, koja je ipak temelj svake po-ljoprivrede. I još dalje, profit multinacio-nalnih kompanija qua profit bogatih dr5a-va vodi, veæ sasvim izgledno, osiromaše-nju i propasti malih poljoprivrednika i ne-razvijenih zemalja. Uz sve to, nameæu se ibiološke, tj. ekološke dileme. Široka upot-reba GM-organizama, usprkos svim umi-rujuæim tonovima, riskira nastanak novih“štetoèina”, veæe probleme s veæ postoje-æim “štetoèinama”, ošteæivanje neciljanihvrsta i, konaèno, narušavanje biološkeraznolikosti, odnosno tzv. genetsko zaga-ðenje okoliša i nasilno smanjenje brojabiljnih i 5ivotinjskih vrsta. Bez obzira nato hoæemo li prirodu proglasiti nedodirlji-vom kao “Bo5je djelo” ili æemo je pak po-kušati zaštiti kao “vrijednost po sebi”zbog same nje i zbog èovjeka, koji je up-leten u mre6u 6ivota, i njezin je neizluèividio – genetske modifikacije nisu nešto sa-morazumljivo niti nešto što zbog kratko-roènih koristi mo5e biti olako prihvaæe-no. U naznaèenim opasnostima od gene-tièkog in5enjeringa kod biljaka veæ su is-plivala pitanja: Jesmo li spremni sve te ri-zike (nepopravljivost uèinjenog i nedog-lednost posljedica) ukljuèiti u naše djelo-vanje? Smijemo li se u veselom zaboravu“igrati” s ljudskim zdravljem i s èovjekomuopæe? Smijemo li se “igrati” sa samomprirodom? Što je uopæe ta “igra” i što sa

sobom donosi? Nalazi li se današnji èov-jek, a osobito znanstvenik – uzmemo li daje ipak u odreðenoj mjeri i homo ludens –u drukèijem polo5aju u odnosu na priro-du negoli je to dosad bio sluèaj?

Biotehnologija i prava potrošaèaSva ova pitanja usko su vezana za pita-

nje GM-hrane, iako se na prvi pogledmo5da èine nepotrebnim i pretjeranim“filozofiranjem” koje ne vodi nikamo.Èak i ako jest tako: zašto bi “filozofski”argumenti bili manje va5ni od ekonom-skih? A argumenti u korist genetskogmodificiranja biljaka i 5ivotinja u svrhuproizvodnje hrane mogu biti jedino eko-nomski; drugoga opravdanja, barem za sa-da, nema.

Mo5emo odmah ostaviti po strani“plitki” argument, da su eksperimenti sgenetskim modificiranjem biljaka od veli-ke koristi samim znanstvenim istra5iva-njima i znanosti uopæe, svojevrsni larpur-lartizam. Jer: cilj ovih istra5ivanja veæ jeunaprijed odreðen, a to je široka primjenau poljoprivredi i proizvodnji hrane. Stogaopravdanje treba tra5iti u toj sferi. Èemu,dakle, genetski modificirani organizmi iproizvodi, odnosno GM-hrana?

Parola pod kojom nastupaju proizvo-ðaèi GM-sjemena, GM-organizama iproizvoda od njih jest – jeftinija i masov-nija proizvodnja. No, ona je mo5da jefti-nija i zasigurno isplativija samo za golememultinacionalne kompanije koje se bavetim bussinesom. Tzv. “terminator-tehno-logija” razotkriva njihov “plemeniti cilj”.Mali æe poljoprivrednik, naime, kupitiGM-sjeme kukuruza, posijati ga, obavitijednu 5etvu, ali ne i sljedeæu, kako je todosad bio sluèaj. Jer, sjeme je kukuruzabilo genetski modificirano tako da jeunaprijed blokirano, uèinjeno neplodnim,tj. samoubilaèkim, što znaèi da æe poljop-rivrednik sljedeæe godine morati kupitinovo sjeme. Za poljoprivrednika ovaj tipproizvodnje, dakle, nije jeftiniji, ali zaproizvoðaèa sjemena je svakako isplativiji.No, ako se kao drugi cilj postavi masovni-ja proizvodnja hrane, pitanja su nešto te-5a. Zagovornici nove biotehnologije èestoobeæavaju masovniju proizvodnju hrane i,sukladno tome, rješenje problema gladi usvijetu. I to je toèka u kojoj se mogu po-kušati osporiti contra-GM-argumenti. Jer:tko bi se usudio usprotiviti se rješavanjuproblema svjetske gladi?! Neki su se ipakusprotivili, ali su njihovi postupci izazvali

Mo,emo reæi da je ekološki osjeæaj nedjelotvoran i da iz njega ne mogu proizaæinikakvi zahtjevi ako nepreraste u ekološku svijest

III/55, 10. svibnja 2,,1 15

zgra5anje ili su, barem na prvi pogled, iz-gledali nerazumni. Primjerice, indijskaekologinja Vandana Shiva se, nakon što jeciklon poharao indijsku dr5avu Orissa(10.000 stradalih i 10 do 15 milijuna onihkoji su ostali bez doma), usprotivila pri-manju amerièke pomoæi, odnosno hranekoja je sasvim sigurno sadr5avala GM-ku-kuruz i GM-soju, kao i pomoæi u oblikutzv. zlatne, a zapravo GM-ri5e. Shiva u to-me nije bila usamljena, ali su reakcije ipakbile burne. Jedan primjer takve “nezahval-nosti” geografski nam je bli5i: Bosna iHercegovina je nedavno odbila prihvatitiamerièku “poklon-pošiljku” genetski mo-dificiranog StarLink-kukuruza. Da se neradi o hirovima pojedinih ekoloških akti-vista ili pak vladâ pojedinih zemalja, govo-re vrlo ozbiljna i precizna istra5ivanja oštetnosti ovih proizvoda prvenstveno zazdravlje (zbog èega im je drastièno opalaproða na svjetskom tr5ištu), ali i za bio-lošku raznolikost kao prirodno i nacional-no dobro. Stoga se izljevi “neogranièenogaltruizma” biotech-kompanija i svjetskihvelesila pokazuju kao vrhunac licemjer-

stva, kao stavljanje pred teški, ali la5ni iz-bor: “Ako doista 5elite riješiti problemgladi, prihvatite našu pomoæ, bez obzirakakva ona bila!”

Izbor se pak ne ogranièava samo na tohoæe li neka zemlja prihvatiti masovnepoklon-pošiljke GM-sjemena ili hrane.Dolazak GM-proizvoda u naše 5eluce jepuno suptilniji i, moglo bi se reæi, perfid-niji. Kod rajèice, paprike ili jagode, kaonekih od vrsta povræa i voæa koje su na-jugro5enije genetskim modifikacijama,još i mo5emo na prvi pogled biti sumnji-èavi prema njihovu (GM) podrijetlu. No,one posve nevidljive opasnosti ote5avaju isamu moguænost sumnje. Pritom se radi oonim proizvodima koje svakodnevnokonzumiramo, a na kojima se ne vidi èakni to što sadr5e, dok oni sastojci koji suispisani sitnim slovima na ambala5i nema-ju GM-oznaku. Pobornici “zdrave prehra-ne” tako više ne mogu znati je li njihovasoja, kao jedna od vrsta koja je na vrhu lis-te GM-biljaka, doista zdrava. Uzmimo ta-koðer i primjer neodoljivih èokolada kojeproizvodi Nestle, tvrtka koja je veæ proka-zana zbog masovne upotrebe GM-organi-zama u proizvodnji.

No, ne treba iskljuèiti niti èinjenicu da

postoji veliki broj ljudi koji, unatoè upo-zorenjima o izvjesnoj ili još uvijek neiz-vjesnoj štetnosti GM-hrane, nemaju ništaprotiv ovakve hrane. No, zbog onih dru-gih, koji ovaj rizik ne 5ele prihvatiti, na tr-5ištu bi GM-hrana trebala biti u najmanjuruku deklarirana kao hrana koja se sastojiod GM-organizama ili ih u sebi sadr5i.Jedno takvo minimalno demokratsko rje-šenje u nekim je zemljama veæ za5ivjelo.Michiel Korthals, nizozemski bioetièar istruènjak za problematiku prehrane usvim njezinim aspektima, nedavno me urazgovoru upoznao s nizozemskim rješe-njima i daljnjim zahtjevima znanstvenika igraðana. Prema tom rješenju, koje je prih-vatljivo barem u prvom koraku, GM-hra-na nije potpuno zabranjena, ali je jasno

obilje5ena kao GM-hrana, tako da oni ko-ji je ne 5ele koristiti imaju moguænost iz-bora, jednako kao i u sluèaju košer i halalhrane. Stoga bi i kod nas regulacija prob-lema GM-hrane trebala krenuti od pravapotrošaèâ na informiranost o tome štokupuju i što jedu. Iako kod nas 5elja zazdrav(ij)om prehranom podrazumijeva iveæe novèane izdatke, tako da je zdravaprehrana zapravo luksuz, taj ekonomski isocijalni faktor u ovom principijelnom pi-tanju ne bi smio igrati nikakvu ulogu. Onikojima je stalo do toga da se hrane zdra-vom hranom, bez obzira na konaènu od-luku, moraju znati jedu li hranu koja je or-ganski uzgojena i proizvedena, hranu kojaje tijekom uzgoja i proizvodnje bila ke-mijski tretirana ili hranu u postupku èijeproizvodnje su korištene genetske modi-fikacije.

Sadašnje stanje u Hrvatskoj na tom jeplanu, blago reèeno, nezadovoljavajuæe.Ne postoji, naime, zakonska regulacija nina jednom planu (oznaèavanje GM-hra-ne, uvoz GM-hrane i GM-organizama,pokusi s GM-organizmima i proizvodnjaGM-hrane). Zakon koji je u pripremiobeæava poboljšanje. No, ako u njegovuoblikovanju budu imali utjecaja samoznanstveni, ekonomski i politièki fakto-ri, a ne i oni koji bi raspravi doista priskr-bili status javne rasprave, rješenje æe opetbiti polovièno i, s velikom vjerojatnošæu,nezadovoljavajuæe.

Raspolagati svojom sudbinomŠto su stoga one toèke na koje bi u

ovom problematskom sklopu trebalo ob-ratiti pa5nju i kakva je, s obzirom na njih,perspektiva u Hrvatskoj? Uz nu5nost te-meljnog – biologijskog, filozofijskog, so-ciologijskog… – rašèišæavanja ovih pita-nja, koje se vrlo rijetko smatra nekim“konkretnim” rješenjem, nameæe se u pr-vom koraku potreba zakonske regulacijeproblema GM-organizama, a time i GM-hrane, naime, zakonska regulacija ozna-èavanja GM-hrane, uvoza i proizvodnjeGM-organizama i GM-hrane te istra6iva-

nja koja su vezana za genetske modifika-cije. Ako se Hrvatska odluèi na zabranuuvoza i proizvodnje GM-a, ne samo dane bi bila ošteæena, veæ bi joj se otvorilamoguænost prosperiteta. Na temelju jošuvijek postojeæih preduvjeta – ekološkeèistoæe, genetske nezagaðenosti i velikihneobraðenih površina – Hrvatska bimogla (poèeti) razvijati ekološku poljop-rivredu. U situaciji u kojoj mnoge, èak inajbogatije zemlje nemaju više ni osnov-ne preduvjete za takvo nešto, Hrvatskabi mogla postati konkurentna na svjet-skom tr5ištu “zdrave hrane” te to kapita-lizirati i s obzirom na svoje turistièkepretenzije – ekološki turizam. Hoæe li seto prepoznati kao prosperitet ili æe seprosperitetom nazivati samo mutno be-

zuvjetno “ukljuèivanje u europske isvjetske integracije” (primjer WTO-a),ostaje, prema sadašnjem stanju stvari, urukama naših vlastodr5aca.

Sitna slova s ambala,eNo, imaju li graðani (“biraèi”) ikakva

utjecaja na ono što æe se u toj zdravstve-no-ekološko-ekonomsko-politièkoj sferidogaðati? Za sada vrlo malo. Nekolikospornih situacija s GM-proizvodima i he-piendi koje se mo5e smatrati samo priv-remenima, pokazali su da je i taj slabi ut-jecaj potreban i koristan. No, smatramda odluèivanje o ovim pitanjima ne smi-jemo s olakšanjem prepuštati znanstveni-cima razlièitih struka, koji su ukljuèeni uovaj posao (mo5e se slobodno reæi i bus-sines), a koji se kolebaju izmeðu stvarnihkoristi od genetièkog in5enjeringa, s jed-ne strane, i novih, “velikih” znanstvenihotkriæa ili interesa kompanija za koje ra-de, s druge strane. Takoðer, odluke oovim pitanjima ne smijemo prepuštatizakonodavnoj i izvršnoj vlasti, pa èak niorganizacijama zelenih, èiji su napori, da-kako, za svaku pohvalu. Osjeæaj koji svat-ko od nas ima (ili nema) u suoèenju sa“sumnjivim” prekrasnim rajèicama ili ja-godama na tr5nici ne znaèi ništa ako nebude osviješten. Nazovemo li taj osjeæajekološkim, mo5emo reæi da je on nedje-lotvoran i da iz njega ne mogu proizaæinikakvi zahtjevi ako ne preraste u eko-lošku svijest. A ta svijest pojedinog gra-ðanina takoðer još uvijek ništa ne znaèine naðe li put do svoga oglašavanja. Poje-dini glas je pak moguæe uèiniti glasnimsamo ako se ujedini s drugim glasovima,tako da je nu5na potreba organiziranjagraðana, bilo da se radi o organizacijama,bilo o neformalnim inicijativama i pritis-cima na nadle5ne organe konaènog odlu-èivanja. To znaèi da jedino ako doistaprihvatimo odgovornost za svoju sudbi-nu imamo pravo na zahtjeve vezane zasvoju sudbinu, odnosno jedino u tomsluèaju mo5emo doista raspolagati svo-jom sudbinom.

Iako kod nas ,elja zazdrav(ij)om prehranompodrazumijeva i veæenovèane izdatke, tako daje zdrava prehrana zapravo luksuz, taj ekonomski i socijalni faktor u ovom principijelnom pitanju nebi smio igrati nikakvuulogu

Bubamarabez krila?

16 III/55, 10. svibnja 2,,1.

Jim McGuigan

d svih osnovnih televizijskih dram-skih vrsta najviše je znanstvene po-zornosti u 1980-im usmjereno na

sapunice, uglavnom zato što predstavljajusavršen uzorak za popularnu televizijskuanalizu. U Britaniji, domaæe sapunice zau-zimaju vodeæa mjesta na listama popular-nosti, a njihovo se gledanje više ne smatranajni5om formom kulturnog odreðenja.Njihova serijalnost, ponovljivost i udo-maæenost primjer su glavnih obilje5ja tele-vizije. Štoviše, njihov "5enski" naèin obra-æanja poduprle su one feministkinje kojesu se umorile od ultraradikalizma 1970-ih.Tako je krajem sedamdesetih i poèetkomosamdesetih sapunica bila uzdignuta nasam vrh televizijske popularnosti.

Tahikardija i nadzorMeðutim, sapunice nisu tada prvi put

postale predmetom ozbiljnih prouèavanja.Još u èetrdesetima, u poèecima masovnihamerièkih komunikacijskih istra5ivanja,digla se prašina oko utjecaja dnevnih ra-dio-serija na domaæice. Te su serije bileprototip 5anra, a sponzorirali su ih proiz-voðaèi sapuna. Psihijatar Louis Berg tvrdioje da one uzrokuju “akutna anksiozna sta-nja, tahikardije, aritmije, poveæanje krvnogtlaka, ubrzano disanje, tremor, vazomo-tornu nestabilnost, noæne more, vrtoglavi-cu i 5eluèano-crijevne poremeæaje”. Nje-gova je izjava smiješno utemeljena naosobnom podvrgavanju intenzivnom pe-riodu slušanja. To je bio tipièni pseudoz-nanstveni primjer dizanja moralne panikezbog popularne kulture. Herta Herzog iz-njela je još 1942, u svjetlu empirijskog is-tra5ivanja publike, klasièan protuargume-nt da slušanje sapunica ispunjava veæ izgra-ðene psihološke i društvene potrebe 5ena.A 1948. Lloyd Warner i William Henrybrane ulogu sapunice u potvrðivanju do-maæinske uloge 5ena kao supruga i majki.Stoga ne iznenaðuje da feminizam poslije1968. isprva pokazuje neprijateljstvo pre-ma ovoj kulturnoj formi, oèito napravlje-noj da dr5i 5ene na njihovu mjestu.

Charlotte Brunsdon (Feminism andSoap Opera, 1987), primjeæuje da je “op-reèni stav feminizma prema sapunici” po-vezan s napetošæu izmeðu naèela realizmai naèela zabave. Sedamdesetih se mnogefeministkinje 5ale na stereotipe i pozivajuna realistiènije opise 5ena, zahtijevajuæitako, uoèava Brunsdon, idealnu realnostiza konkretnih 5enskih iskustava i proble-ma kojima se sapunice uglavnom bave.Njezina napomena sa5ima smekšavanjefeministièke kulturne politike, koja se od-rièe opozicije prema mainstreamu, ali, ta-koðer, odbija i avangardne alternative. Naprimjer, psihoanalitièka kritika klasiènihholivudskih u5itaka Laure Mulvey i njezi-no strogo nekomercijalno filmsko iskus-tvo, postalo je odjednom nešto jako staro-modno. Takve radikalne feministièke stra-

tegije, prema Lorraine Gamman i Marga-ret Marshment (The Female Gaze, 1988)“pate od elementa pesimizma” i bezus-pješno su maksimalistièke. Nasuprot to-me, u osamdesetima dominira stajalište dapovezanost s mainstreamom nudi 5enamanajbolje izglede.

�anr vrijedan preziraKao i na drugim poljima prouèavanja

popularne kulture, tako i ovdje postojizamjetno kolebanje izmeðu dijalektièkogpopulizma hegemonijske teorijei nekritiènog populizma novog revizio-nizma. Ovo se mo5e ilustrirati s dva aka-demska priloga o sapunicama na Meðuna-rodnom televizijskom festivalu u Edin-burghu 1977. i 1985. Taj festival uglavnomposjeæuju televizijski struènjaci da bi ras-pravljali o razvoju tehnologije. Kad su1977. Richard Dyer, Terry Lovell i JeanMcCrindle odr5ali izlaganje na temu “Sa-punice i 5ene” susreli su se s neshvatljivimzaprepaštenjem. Isprovocirali su muškikarakter festivala tako što su ukazali naminimalan broj 5enskih sudionika i ma-njak 5enskih tema. Nitko se od sudionika,u argumentima vezanim uz politiku tele-vizijskih drama, nije osvrnuo na prikaziva-nje 5ena.

Dyer, Lovell i McCrindle su objasnilisvoje zanimanje za prozaiènu formu sapu-nice: njezina tradicionalna povezanost sa5enama, kako u smislu prikazivanja, tako ikad je rijeè o gledateljskim preferencija-ma. To je 5anr koji ima “granice”, ali kojitakoðer nudi “moguænosti” za “kritièkifeminizam”. Coronation Street je prikaza-la “jaku, neovisnu 5enu, koja stvara veæinuakcije”. Pa ipak, oni i dalje smatraju sapu-nicu “prezira vrijednom” te izjavljuju dabi ona trebala biti “beskompromisno na-padnuta” zato što strukture moæi koje te-rete 5ene nisu primjereno prikazane. Timeoni nisu samo ukazivali na opreène mo-guænosti sapunica: njihova vlastita pozici-ja mogla se analizirati kao unutarnja op-reènost i nedosljednost, razotkrivajuæipovezanost ideološkog utjecaja s uva5ava-njem popularnog ukusa, tipièan za pod-ruèje prouèavanja. Kao što su prkosili te-levizijskim zaposlenicima na njihovu tere-nu, Dyer, Lovell i McCrindle napadaju al-thusserovsko-lacanovsku kritiku realizmana akademskom terenu: «Ovaj antireali-zam prelagano klizi u neprijateljstvo pre-ma svim ili pak prema veæini popularnihformi i konvencija. Htjeli smo prouèavatisapunicu baš zato što je popularna: ona jeza 5ene i o 5enama, nije presti5na i htjeli

smo otkriti zašto pru5a u5itak milijunimaljudi i povezati to s njezinim ideološkimutjecajima».

Gledateljice znaju najboljeNadovezujuæi se na stajalište da je sa-

punica “prezira vrijedna”, oni su hrabrobili spremni reæi neke pozitivne stvari otom 5anru: ”u5ivanje u bliskim 5ivotnimdetaljima”, “zabava kao potvrda” i “otvo-ren kraj”. Takoðer su se osvrnuli na uto-pijske osjeæaje “jakosti”, “transparentnos-ti” i “zajedništva”, evocirane u britanskimsapunicama, posebno u fiktivnom svijeturadnièke klase serije Coronation Street.

Intervencija Dyera i njegovih suradnikaodluèno je stavila sapunicu na dnevni redfeministièke kulturalne politike u Britani-ji. Oni su zahtijevali radikalizaciju poten-cijalnog pripadnika 5anra, nešto što je se-rija Channela Four Brookside, pokrenuta1982. pokazala na vrlo kvalitetan naèin.Brookside, sa svojim relativno velikimbrojem muških identifikacijskih likova ibavljenjem javnim temama poput, naprimjer, nezaposlenosti, uèinio je sapuni-cu privlaènijom i muškarcima i 5enama.No, èineæi to, serija je pridonijela razvod-njavanju 5enske upuæenosti u 5anr. Istustrategiju je oponašala i serija Crossroads,ali se ispostavilo - na loš naèin.

Na edinburghskom Televizijskom fes-tivalu 1985, Dorothy Hobson je takoðerprkosila televizijskim profesionalcima na

njihovu terenu, meðutim puno manjekonfliktno nego što su to uèinili Dyer,Lovell i McCrindle. Ona je prigovorila sa-mim televizijskim zaposlenicima zbog nji-hova prezira prema sapunicama. Njezinargument je bio da je sapunica dobra i zatelevizijske kompanije i za gledatelje:svatko treba biti zadovoljan. Takoðer jetra5ila naèin da se izbrišu preostale femi-nistièke sumnje vezane uz 5anr: «Pitanjavezana uz sapunicu kao zatvoreni oblikdrame koja je u konaènici konzervativnazato što raspleti nikad nisu progresivni, neuzimaju u obzir doprinos gledateljstva urazumijevanju drame. Na kraju, ja bihzakljuèila da je sapunica jedna od najprog-resivnijih televizijskih formi zato što je toforma koju kontroliraju gledatelji. Pro-dukcija mo5e staviti kakvu god soluciju5eli, ali gledatelj/-ica uvijek zna najbolje.Oni uvijek reinterpretiraju kraj i imaju ra-zumijevanja za dramatske potrebe progra-ma, ili za ignoriranje stvarnosti od straneproducenata. Sapunica ne dovodi dramuna sklizak teren, ona je glavna forma tele-vizijske umjetnosti».

Otvorenost 5anra (njegova neprekid-nost i smisao za nerješivu buduænost), nakoju je upozorila Hobson, jedan je od os-novnih argumenata za 5enski i feministiè-ki potencijal sapunice. Meðutim, Hobsonse na ovo nadovezuje ekstremnom verzi-jom koncepta aktivnog gledateljstva (nijebitno kako se razvija prièa jer æe ionakogledateljstvo donijeti svoj vlastiti sud) izahtjevom za umjetnièki status. Nadalje,

ona smatra da je gledateljstvo toliko zado-voljno s onim što se trenutno nudi da jenezamislivo da bi postojala potraznja zane5im boljim. To je panglosovski pogledna popularnu kulturu: sve je dobro u naj-boljem od moguæih svjetova.

Miješanje granicaIako teoretièari sapunice generalno

poštuju nalog Rolanda Barthesa da je pot-rebno biti obo5avatelj da bi se moglo bitikritièar, nekolicina ih je tako nerefleksiv-na poput Dorothy Hobson. ChristineGeraghty (Women and Soap Opera, 1991),vodeæa britanska teoretièarka sapunica,priznaje odreðenu podvojenost oko svegatoga. Ona vjeruje da 5anr nudi 5enamaprostor u kojem se vje5baju njihove vješ-tine i potvrðuje njihov osjeæaj za stvarno-st, ali to ne znaèi da gledateljstvo uvijekaktivira ove potencijale. Geraghty je skep-tièna prema preopæenitim argumentimavezanim uz moæ publike, premda se onaopire tendenciji tipiènoj za amerièki na-èin pisanja, da se stajalište gledatelja izvo-di iz samog teksta. Klasièni primjer tak-vog tekstualnog determinizma predstavljastajalište Tanie Modleski (Loving with aVenegance, 1984) da sapunice, nudeæibrojne i promjenjive identifikacije prekoniza likova, pru5aju gledateljstvu poziciju“jedne vrste idealne majke: osobe kojaposjeduje veæu mudrost od sve njezinedjece”. Meðutim, u raspravi o etnograf-

skom prouèavanju gledanjaamerièkih sapunica, EllenSeiter i Gabriele Kreutzner(Remote Control, 1989), ko-mentiraju neadekvatnost te-ze koju zastupa Modleski iukazuju na nešto dijalektiè-niji stav: ”Modelski ne nudimoguænost za svjestan otporprema tekstu sapunice: gle-dateljeva pozicija je koncipi-rana u terminima savršenouspješne socijalizacije spolakoji se u potpunosti uklapa u(bijeli) 5enski ideal srednjeklase”.

U teorijskoj literaturi tra-je rasprava oko toga što ustvari èini 5anr sapunice. Naprimjer, Muriel Cantor i Su-zanne Pingree (The SoapOpera, 1983) su htjele sapu-nicu staviti u granice “klasiè-ne” forme amerièkih dnev-nih serija, forme na osnovikojih su napravljene neštonovije australske sapunicepoput Neighboursa: dnevneepizode i produkcijska teh-

nika su jedva moderniji od epizoda iz pe-desetih koje su išle u5ivo. One su inzisti-rale, s dobrim razlogom, na razlièitostiovih sapunica od udarnih serija poputDallasa i Dinastije, napravljenih filmiènoi skupo za meðunarodno tr5ište. Takoðerpostoji problem da li brazilske telenove-le, koje uobièajeno traju po šest mjeseci,pripadaju 5anru. Britanske ranoveèernjeserije veæ su drugi tip: ne prikazuju sesvaki vikend, ali posjeduju trajnost i uka-zuju na stvarno vrijeme. Meðu razlièitimprogramima koji nose naziv “sapunica”postoje razlike u broju dogaðanja, traj-nosti, organizaciji vremena i prostora,mizansceni i ideološkoj tematici. Meðu-tim, puno va5nije od preciznosti definici-je je ono što Geraghty opisuje kao “mije-šanje granica izmeðu sapunice i drugih5anrova”. Na primjer, mnogostruka nara-tivna struktura serije Hill Street Blues bi-la je slièna programima koje bismo pri-marno definirali kao “sapunicu”. Pos-tmodernistièki Twin Peaks crpio je svojugraðu iz udarnih amerièkih sapunica,kombinirajuæi je s policijskim istragama inadrealistièkim “umjetnièkim” filmovi-ma. Twin Peaks je takoðer doveo masku-linizaciju sapunice do jedne nove i zabri-njavajuæe granice, prelazeæi je, zapravo,ulaskom u pornografski stilizirano nasi-lje nad 5enama.

Prevele s engleskog: Blanka Treselj i Klara Biliæ

Feministièka kulturna politikaprihvatila je sapunicu kad se odrekla opozicije prema mainstreamu

Sapunasti feminizamKulturalni studiji

Sapunica ne dovodi dramu na sklizak teren,ona je glavna forma televizijske umjetnosti

im McGuigan predaje kulturalnu analizu isociologiju na Fakultetu društvenih i huma-nistièkih znanosti Sveuèilišta u Loughbo-

roughu. Napisao je Cultural Populism (1992), Cultureand Public Sphere (1996), s Ann Gray je priredio èi-tanku Studyng Culture (1993, za drugo izdanje21997), a uredio je i zbornik Cultural Metodhologies(1997). Tekst Sapunasti feminizam odlomak je iz nje-gove knjige Cultural Populism.

III/55, 10. svibnja 2,,1 17

Christine Geraghty

mještanje sapunica koje seprikazuju u udarnom ve-èernjem terminu u kom-

pleksan diskurs 5enske fikcijeveoma je problematièno. I lju-bavni roman i 5enski film imajusvoje unutrašnje konvencije i nji-hova se veza s publikom tek po-èela istra5ivati. Uz to, te veèernjesapunice, za razliku od njihovihdnevnih ekvivalenata, nisu nikadbile shvaæene kao da su posve iliprete5no namijenjene 5enama,dakle na isti naèin kao što sushvaæeni ljubavni roman i 5enskifilm. U 1980-im su ih pritisci zapromjenom pomaknuli èak i da-lje od iskljuèive kategorizacijekao 5enske fikcije.

Logika ,enske fikcijeUnatoè tome, te sapunice ima-

ju mnogo zajednièkog s njihovimekvivalentima u drugim mediji-ma, dovoljno da se usporedbanjihove sliènosti i razlièitosti uèi-ni plodnim poslom. U svakom5anru, bio to ljubavni roman,5enski film ili sapunica, naglasakje na protagonistici koja iziskujeèitateljsku podršku i èije razlogeza akciju shvaæa publika, ali nenu5no i muški likovi. U sva tri5anra postoji podjela izmeðu jav-ne i privatne sfere, muških i 5en-skih prostora, a 5enina je nadmoæu prièi utemeljena na njezinu ra-zumijevanju i kontroli areneemocionalnosti. Ako joj se prije-tilo ili ako je pora5ena, to je zbogtoga što su te stvari neprimjetneu javnom svijetu, pa njezine vješ-tine prolaze neopa5eno ili su od-baèene. Unutar ta tri 5anra, fiziè-ka radnja nije motivirajuæa sila uprièi, veæ je naglasak na izgradnjii odr5avanju veza u kojima je ver-balni izraz osjeæaja ili pak suzdr-5avanje od tih izraza presudno zarazrješenje. Pritom, sva tri 5anra5ele omoguæiti svojim èitateljimada zamisle idealan svijet u kojemje vrijednostima koje su tradicio-nalno povezane sa 5enama ponu-ðen prostor i izraz u kojem se na-lazi model prema kojem se veza,posebno izmeðu 5ena i muškara-ca, mogla drugaèije organizirati, ito prema 5enskim uvjetima.

Naglasak na fantaziji i eska-pizmu u 5enskoj fikciji povezanje s naèinom na koji se sporna pi-

tanja istra5uju kroz kreaciju uto-pije u kojoj su vrijednosti pove-zane s osobnom sferom domi-nantne ili kroz distopije u kojimasu ogoljene konzekvencije igno-riranja takvih vrijednosti. Ovajdvostruko uokvireni eskapizam

je toliko va5an 5enskoj fikciji davrijedi dalje pratiti i pomnije is-tra5ivati idealan svijet koji je ta-ko muèno ponuðen. Pritom se5elim odmaknuti od psihoanali-

tièkog modela, korištenog is-kljuèivo u amerièkoj feministiè-koj kritici, i umjesto toga prika-zati znaèajke sapunice, a zatim ineke elemente 5enske fikcije,preko utopijskog okvira što ga jeRichard Dyer ponudio u svomutjecajnom radu o vrijednostimazabave (Entertainment and uto-pia, 1981),.

Prema utopijskom osjeæajuDyerov model omoguæuje

nam uvid u funkcioniranje pori-va za bijegom i objašnjava zaštoto ostaje stalna karakteristika, nesamo zabave, nego i specifièno5enske fikcije. On vidi funkcijuzabave u tome da ona «nudi sliku'neèeg boljeg' kamo se mo5epobjeæi ili neèeg što iznimno ja-ko 5elimo, a što naši svakodnev-ni 5ivoti ne omoguæuju. Alterna-tive, nade, 5elje - to su stvari uto-pije, osjeæaj da stvari mogu bitibolje; to je nešto drugo od ono-ga što jest, nešto što mo5e bitizamišljeno i ostvareno». Dyernaglašava da ono što zabava nudi

nije prikazivanje neèega na štoidealan svijet mo5e slièiti, negokako bi se u njemu moglo osjeæa-ti: “utopiènost je obuhvaæena uosjeæaju koji ostvaruje, radije jeprikazano kako bi se u utopijiosjeæalo, nego kako bi ona bila

organizirana». Dyer kategorizira iskustvo

ponuðeno zabavom u niz “uto-pijskih rješenja” i govori kakoona odnose na manjkavosti druš-tva. Pritom su iskustvo nestašicei nejednaka raspodjela bogatstvapostavljeni naspram utopijskogzadovoljsta obilja i materjalnejednakosti; iscrpljenost, tegobanposao, otuðeni rad, pritisci urba-nog 5ivota suprostavljeni su izra-zu moæi u kojoj su ujedinjeni radi igra; pustoš i monotonija sup-rostavljene su snazi utopijskogrješenja sa njihovim naglascimana uzbuðenju i drami u 5ivotimapojedinaca; osjeæaj manipulacije,nesposobnost da se uðe ispodpovršine u opreci je s utopijskimkonceptom transparentnosti, s”otvorenim, spontanim, iskre-nim komunikacijama i vezama”;napokon, iskustvo fragmentaci-je, “poslovna mobilnost, selidbe

u nove stanove, razvitak legisla-tive protiv kolektivne akcije”,suprostavljena je utopijskom os-jeæanju pripadanja zajednici kojaje poduprta javnim interesima ikolektivnom djelatnošæu. Zaba-va, stoga nudi iskustvo drugaèi-jeg svijeta, onoga koji je zapravoeskapistièki zato što je utemeljenna nedostacima svakodnevnog5ivotnog iskustva. Dyer ne ras-pravlja o tome jesu li iskorištenesve moguænosti ove potrage za

utopijskim rješenjem. Tvrdi da jeu mjuziklima, primjerice, “ovamoguænost uvijek latentna”, ali ida utopijsku senzibilnost prika-zanu u zabavi treba razumjetikao promjenu jedino ako je prih-vaæena i ako se u njoj u5iva. Uto-pijske moguænosti ponuðene usapunicama nisu na isti naèin pri-kazane na svim programima, pase britanske sapunice, primjerice,razlikuju od amerièkih. Da bi sevidjelo kako razlièiti programiispunjavaju razlièite funkcije,mora se poæi od utopijskog obe-æanja što ga sapunica nudi kao5anr u cjelini.

Snaga kao dinamikaSnaga je u britanskim i ame-

rièkim sapunicama izra5enaformalno na naèin na koji suprièe razvijene i iskorištene,kao i kroz narativnu strukturukoja dopušta preklapanje prièada bi dostigle jedna drugu spauzom koja je jedva dovoljnada bi se udahnulo. EastEnders jesva u posebno brzim pomacima,rez od prièe do prièe dovodi dobrzih eksplozija radnje. Jednapolusatna epizoda u o5ujku1988. imala je trideset prizorakoji su donosili više od jedneradnje. Dogaðaji u Dallasu i Di-nastiji imaju sliènu uvjerljivost ikapacitet za promjenom kreta-nja radnje unutar epizode. Sna-

ga je takoðer izra5ena i kroz lik.Razlika izmeðu britanskih iamerièkih programa u karakte-riziranju snage je poprilièno ve-lika. U amerièkim sapunicama,ona je izra5ena veæinom krozmuške likove ili kroz 5enske li-kove koji operiraju u javnoj sfe-ri. Snaga je oznaèena pomoæunaglaska na dinamici rada, voljeza kockanjem s riskantnim pre-dosjeæajem koja iskustvo brzomijenja u sreæu. Otkad je veæinaposlovnih operacija ogranièena,naglasak je stavljen više na ak-tivnost samu nego na njezinunamjeru. J.R. je lik, bez oklije-vanja povezan s ovom vrstomsnage, ali Alexis i Blake su tako-ðer primjeri kako ona mo5e bitiizra5ena kroz poslovnu stranu.

Snaga u britanskim sapunica-ma, meðutim, povezana je sa5enskim likovima i nije izra5enakroz rad veæ kroz aktivno su-dioništvo u javnom 5ivotu za-jednice. To se mo5e najjasnijevidjeti u sna5nim 5enskim liko-vima iz serija Coronation Street

i EastEnders, u njihovim brzimduhovitim odgovorima, organi-zacijskoj sposobnosti i odluè-nosti da ne budu zapostavljene.U amerièkim je sapunicama ak-tivnost va5nija od aktualnih do-gaðaja, ali taj izraz snage ima isvoju tamnu stranu, osobitokad se koristi za upravljanjedrugima.

Obilje posvudaKategorija obilja takoðer se

upotrebljava razlièito i uoèljivijaje u amerièkim sapunicama. Unjima je siromaštvo eliminiranojednostavnom taktikom ignori-ranja i publika je pozvana u5iva-ti u spektaklu obilja. To se po-sebno odnosi na Dinastiju, gdjese kostimi i ambijent èine izab-rani više zbog izgleda i osjeæajanego zbog prikladnosti prièe.Venske haljine su od svile, sate-

na i baršuna, sjajnih materijalakoji konotiraju senzualnost.Ambijent je preplavljen luksuz-nim stvarima, od svje5eg cvijeæau svakom kutu do skupocjenihslika na zidovima. Glavne potre-be su transformirane u luksuzpomoæu njihove beskrajne ras-polo5ivosti. Hrana i piæe se po-javljuju magijski u najskupljemobliku - šampanjac doslovno te-èe u potocima ili bar kao èaj ubritanskim sapunicama; hotelise koriste kao da su kuæe, kao dasu blagdanski u5ici najnormal-nija stvar; zemlja se kupuje iprodaje kao u supermarketu, aprivatni avioni prevoze likovepreko amerièkih dr5ava kao daprolaze kroz grad.

Zanimljivo je, zaista, da je toobilje bez razlike dostupno svi-ma i da nije, poput snage, pove-zano sa “zloèestim” likovima.Krystle i Alexis, namjerno razli-èite u ostalim pogledima, u5iva-ju lagodnost obilja i senzualnostmaterijalnog zadovoljstva. Up-ravo je taj konzumerizam bezkraja ono što toliko skandalizirakritièare Dallasa i Dinastije, ašokantna je ironija u tome daDallas gledaju širom svijeta lju-di koji su sami 5rtve grabe5lji-vosti amerièkog “big busines-sa”. Ali kritizirati gledateljeznaæi podcjeniti fenomen i uto-pijsku bazu poziva. Ono što nu-de i Dallas i Dinastija jest osje-æaj koji govori kako izgleda kadsu sve materijalne potrebe nami-rene, kad je bijeda pora5ena ikad se u5ivata u obilju. Kritièarito mogu zvati pohlepom, alipohlepa i sebiènost imaju svojekorijene u siromaštvu, u spoz-naji da se mo5da nema dovoljnoda bi se pre5ivjelo.

Prevela s engleskog: IvanaDomaæinoviæ

Fantazija i eskapizam =enske fikcije povezan je snaèinom na koji se stvarautopija u kojoj dominirajuosobne vrijednosti ili pakdistopija u kojoj one nepostoje

Utopijski spektakl obiljaKulturalni studiji

Zabava ne prikazuje kakoidealan svijet mo,eizgledati, nego kako bi se u njemumogli osjeæati

hristine Geraghty je profesoricakomunikacije na Goldsmith´skoled*u londonskog Sveuèilišta.

Objavila je knjige Women and Soap Ope-ra (1991), British Cinema in the Fifties(2000) i supriredila The Television Stu-dies Book (1998). Tekst Utopijski spekta-kl obilja odlomak je iz knjige Womenand Soap Opera.

Šokantna je ironijau tome da Dallasgledaju širom svijeta ljudi koji susami ,rtve grabe,ljivosti amerièkog “big businessa”

18 III/55, 10. svibnja 2,,1.

Ivan Padjen

zazovi su, prvo, izazovprofanog, tj. oskvrnuæavjerskog, odnosno svetog

njegovim pretvaranjem u poli-tièko; drugo, izazov kulturnog,tj. apsolutizacije partikularnogabeskorisnog što pripada kolekti-vu, naroèito apsolutizacija u po-litièkome; treæe, izazov realnog,tj. politièke stvarnosti stvorene1990-ih na podruèju bivše Jugos-lavije.

Navedene èinjenice izazovi susvim politièkim subjektima kojistvaraju javne politike o manjina-ma u Hrvatskoj, tj. hrvatskomnarodu kao veæini, nacionalnimmanjinama i institucijama koje bitrebale promicati vrijednosti cje-line. Politièki subjekti koji stva-raju javne politike u interesu pr-venstveno veæinskog naroda uRepublici Hrvatskoj jesu politiè-ke stranke s hrvatskim obilje5ji-ma, nevladine institucije koje sevide povezanima prvenstveno shrvatskim narodom, kao što suto Katolièka crkva ili Matica Hr-vatska te, bez obzira na svojaobilje5ja i samorazumijevanje,veæina kulturnih institucija u Re-publici Hrvatskoj. Politièki sub-jekti koji stvaraju javne politikeu interesu prvenstveno nacional-nih i etnièkih manjina u Republi-ci Hrvatskoj uglavnom su izrièi-te manjinske institucije. Izazovio kojima je rijeè u ovom papiruizazovi su ponajviše institucija-ma srpske i bošnjaèke manjine,ne samo zbog toga jer su onenajbrojnije nacionalne manjine uRepublici Hrvatskoj nego i zbogtoga jer su njihove kulture ponekim svojim sastojcima – kaošto su jezik i narodni obièaji –veoma bliske kulturi hrvatskognaroda, a po nekima – ponajprijepo religiji – od njega mnogo uda-ljenije od, primjerice, kulture Ta-lijana ili Maðara. Politièki sub-jekti koji bi trebali stvarati javnepolitike što promièu interese cje-line ukljuèuju Republiku Hrvat-sku, nevladine organizacije zapromicanje opæih interesa kaošto su vladavina prava ili ljudskaprava te meðunarodne vladineorganizacije, kao što su Organi-zacija za evropsku sigurnost i su-radnju i Vijeæe Evrope.

Nastojat æu o izazovima ma-njinskim politikama govoriti sastajališta cjeline. Uzgredni jerazlog taj što ovaj tekst pišemkao predstavnik Hrvatskogapravnog centra, koji promièe vri-

jednosti vladavine prava, socijal-ne dr5ave i odr5ivog razvoja.Odluèujuæi je razlog taj što samkontinentalni evropski pravnik,

koji je treniran da razmišlja kaosudac. Kad ka5em da æu nastojatigovoriti sa stajališta cjeline, tomeðu ostalim znaèi sljedeæe: ne-æu poštovati politièku korektno-st koja mi dopušta da kao Hrvatili Eskim kritiziram samo svojeHrvate, odnosno Eskime, te zah-tijeva da èekam da moji sudruziSrbi ili Indijanci odrade kritikusvojih Srba, odnosno Indijanaca.

Izazov profanogIzazov profanog, tj. oskvrnu-

æa vjerskog, odnosno svetog,vidljiv je najèešæe u nastojanjimaKatolièke crkve u Hrvatskoj dabez dovoljnoga vjerskog razlogadjeluje kao zaštitnik nacionalnogidentiteta Hrvata, sve dotle da tajidentitet povezuje s njihovim ka-tolièkim vjerskim identitetom.

Ta su nastojanja primjetna veædesetljeæima. Dovoljno je ovdjespomenuti bliskost va5nih dije-lova Katolièke crkve u HrvatskojNezavisnoj Dr5avi Hrvatskoj iHrvatskoj demokratskoj zajed-nici. Pritom ne previðam da se tase bliskost mo5e dijelom oprav-dati sa crkvenoga vlastitog staja-lišta vanjskim prijetnjama kojimaje hrvatski narod bio izlo5en ne-posredno prije poèetka usposta-ve kako NDH, tako i HDZ-a.

No, s toga istog stajališta ka-ko je ono redefinirano na II. va-tikanskom koncilu nije moguæenaæi razloge za to da se nekamjesna crkva posebno zauzimaza oèuvanje nacionalnog identi-teta naroda koji je uspostaviovlastitu nacionalnu dr5avu te iz-gradio osnovne institucije plura-listièke demokracije, socijalnedr5ave i vladavine prava, a Kato-lièka crkva u Hrvatskoj i nakonokonèanja posljednjeg rata,1995., upravo to èini. Va5an jeprimjer stajalište Hrvatske bis-kupske konferencije iz 2000. go-dine o školskom vjeronauku, ko-jim se istièe da je svrha školskogvjeronauka razvoj ne samo vjer-skog nego i kulturnog i nacional-nog identiteta. Drugi su va5anprimjer poziv odbora Hrvatskebiskupske konferencije od prednekoliko tjedana i poziv zagre-baèkih biskupa od pred nekolikodana upuæeni hrvatskim katoliè-kim graðanima da u popisu sta-novništva koji je upravo u tijekuizjave ne samo svoj vjerski nego isvoj nacionalni identitet. Te isliène iskaze posebne brige Ka-tolièke crkve u Hrvatskoj za hr-vatski nacionalni identitet lako jeopravdati razlozima tradicional-ne kršæanske politike.

Cilj tradicionalne kršæanskepolitike, kako se ona razvijala odnegdje poèetka 4. stoljeæa do II.vatikanskog koncila 1960-ih go-dina, bio je taj da što veæi brojpolitièkih zajednica postane kr-šæanskim politièkim zajednica-ma. U tom smislu da u njima kr-šæanstvo, s jedne strane, postaneslu5benom religijom (iako nenu5no jedinom priznatom) i, sdruge, na poseban naèin (obredi-ma i sl.) sudjeluje u politièkom5ivotu. Taj cilj je u mnogoèemunespojiv s nacionalizmom. Me-

ðutim, Katolièka crkva nije seustezala od toga da se poslu5i na-cionalizmom kao sredstvom zanjegovo postizanje. Tako je u vri-

jeme biskupa Strossmayera, i pu-tem njega, poticala jugoslaven-stvo, u uvjerenju da æe na taj na-èin postati vodeæom vjerskomzajednicom i meðu pravoslavnimju5nim Slavenima. Kad se ta stra-tegija pokazala neuspješnom,Katolièka je crkva poèela potica-ti hrvatski nacionalizam zato daputem njega pretvori Hrvatsku ukatolièku dr5avu.

Meðutim, djelovanje Katoliè-ke crkve kao zaštitnika nacional-nog identiteta Hrvata u okru5juu kojemu su Hrvati uspostavili

svoju nacionalnu dr5avu nijeprihvatljivo sa stajališta socijalneetike koju Katolièka crkva ispo-vijeda nakon II. vatikanskogkoncila, na kojemu je donijela,meðu ostalim, "Deklaraciju ovjerskoj slobodi." Nije prihvatlji-vo zbog dva glavna i dva dodatnarazloga.

Prvo i najva5nije zbog toga jerje nastojanje bilo koje kršæanskecrkve da uspostavi kršæansku po-litièku zajednicu nedopustivaprofanacija, tj. oskvrnuæe samogkršæanstva kao vjere i svetinje. Daje Krist htio da njegovim sljedbe-nicima njihova dr5ava nosi kri5 teda dr5ava prisiljava nevjernike daga prihvate, ne bi on sam izabraoda bude na kri5u razapet. Tom te-meljnom smislu kršæanstva Kato-lièka crkva poèela se vraæati "Dek-laracijom o vjerskoj slobodi", ko-jom je prihvatila da je osobnodostojanstvo svakog èovjeka te-meljna politièka vrijednost te daosobno dostojanstvo ne mo5e bi-ti zajamèeno bez slobode savjestii vjeroispovijesti svakog èovjeka.

Drugo, zbog toga jer povezi-vanje vjerskog i nacionalnogidentiteta vodi ustanovljavanjupolitièke zajednice kao personal-ne zajednice. Takva zajednica nemo5e se konstituirati kao dr5ava,koja ima granice, nego samo kaocarstvo, koje nema granice. Stogatakva zajednica ne mo5e normal-no sudjelovati u meðunarodnojzajednici, koju saèinjavaju dr5ave.Štoviše, personalna politièka za-

jednica neizbje5no ulazi u suko-be, s jedne strane, s vlastitim sta-novništvom koje ne dr5i svojim a,s druge, sa stanovništvom susjed-

nih dr5ava koje dr5i svojim. Samose po sebi razumije da posljediceuspostavljanja personalne politiè-ke zajednice, koje tendiraju anar-hiji, ne mogu biti prihvatljive ni-kakvoj kršæanskoj etici, pa takoniti socijalnoj etici i politici Kato-lièke crkve.

Treæi je razlog konstituiranjenacije kao zajednice utemeljene ukulturi. Èetvrti je razlog stvaranjenepremostivog jaza izmeðu po-mišljene politike i politièke real-nosti. Te razloge u ovom trenutkusamo spominjem jer je svaki odtih razloga poseban izazov ma-njinskim politikama u današnjojHrvatskoj, analiziran u drugom itreæem odsjeku ovog teksta.

Ako se grubo ne varam, sve štosam kazao o djelovanju Katolièkecrkve kao zaštitnika nacionalnogidentiteta Hrvata u okru5ju u ko-jemu su Hrvati uspostavili svojunacionalnu dr5avu vrijedi, uslijedosobitosti razvoja pravoslavlja, ujoš veæoj mjeri za djelovanje Sr-pske pravoslavne crkve kao zaš-titnika nacionalnog identiteta Sr-ba u okru5ju u kojemu su Srbi us-postavili svoju nacionalnu dr5avu(vrijedi u još veæoj mjeri prvozbog toga jer pravoslavne crkvenisu stekle onu samostalnost uodnosu na politièke zajednice ko-ju je Rimska, tj. Katolièka crkvastekla u 11. stoljeæu; drugo zbogtoga jer nisu promislile svoj od-nos spram politièkih zajednica nanaèin na koji su to uèinile Kato-lièka crkva i neke druge zapadnekršæanske zajednice).

Sudeæi po ocjenama da je rat napodruèju bivše Jugoslavije prido-nio porastu i islamskog funda-mentalizma, to što sam kazao oodnosu Katolièke crkve i Srpskepravoslavne crkve spram hrvat-skog, odnosno srpskog naciona-lizma vrijedi takoðer u nezane-marivoj mjeri za utjecaj islamskezajednice na formiranje bošnjaè-kog nacionalizma.

Cjeline koje bi trebale odgo-voriti profanaciji kao izazovumanjinskim politikama te odgo-vore za sada nemaju.

Vjerske zajednice, od kojih bisvaka po svom samorazumijeva-nju trebala ponuditi cjelovit od-govor izazovu profanacije, vjer-ske i nacionalne mr5nje te sliè-nim društvenim zlima, nisu rje-šenje problema nego, kako sampokazao, njihov va5an izvor.

Niti Republika Hrvatska nemo5e biti takvom cjelinom jer jeprotivno vlastitom ustavu zak-ljuèila sa Svetom Stolicom ugo-vore kojima privilegira Katolièkucrkvu.

Meðunarodna zajednica jeonemoguæena da djeluje kao cje-lina zbog niza razloga, od kojihje korisno spomenuti dva:

– prvo, zbog toga jer je odnoscrkve i dr5ave, za razliku od od-nosa nacionalne veæine i nacio-nalnih manjina, stvar domaæenadle5nosti nacionalnih dr5ava,koja je tek malim dijelom preu-zeta od regionalnih integracija,kao što je to Vijeæe Evrope;

– drugo, zbog pogrešne proc-jene, koja je monumentalno is-

kazana u knjizi Nedovršeni mir:Izvještaj Meðunarodne komisijeza Balkan (1996), da rat na pod-ruèju bivše Jugoslavije nije bioizazvan vjerskim razlozima, a ni-je jer su tako izjavili velikodos-tojnici svih vodeæih vjerskih za-jednica (sic!).

Izazov kulturnogIzazov kulturnog, tj. apsoluti-

zacije partikularnoga beskoris-nog što pripada kolektivu, pot-puno je neprimjetan u današnjojHrvatskoj jer je sveprisutan. Iz-ravnije reèeno, u Hrvatskoj jav-nosti kulturu je jedva moguæezapaziti zbog toga jer osim njegotovo nièega drugog nema.

Prva je nosiva pretpostavkakulture uvjerenje da je umjetnostne samo razlièita od ostalih ljud-skih djelatnosti, odnosno tvorbi,nego i najsavršenija od njih. To jeuvjerenje po prilici toliko toènokoliko i uvjerenje – rašireno me-ðu teolozima i filozofima kojigotovo ništa ne znaju o pravu alise dr5e bogopomazanim zako-nodavcima – da su moral i pravonaèelno razlièiti predmeti te da jeonaj tko se ponaša moralno eoipso mnogo moralniji od onogatko se ponaša pravno. Meðutim,upravo je u skladu s tim uvjere-njem, o posebnosti i uzvišenostiumjetnosti, ustrojeno cjelokup-no hrvatsko školstvo te sve veæidio javnih medija.

Osnovna je postavka skrivenemetodike hrvatskog školstva uv-jerenje da školski tekstovi ne va-ljaju te da trebaju biti nadomješ-teni boljima. Ta je postavka opa-ziva na svim razinama školstva,od osnovnog do poslijediplom-skih studija. Manifestira se naj-èešæe, s jedne strane, tvrdnjamamnoštva nastavnika da raspolo-5ivi ud5benici i priruènici, osimonih koje su napisali sami ti nas-tavnici, ili nisu zadovoljavajuæi ilinisu potpuni pa trebaju biti do-punjeni predavanjima nastavni-ka; a, s druge, nastojanjimamnoštva uèenika i, još više, stu-denata da nauèe zadano gradivone iz propisanih ud5benika negoiz zabilje5aka s predavanja ili izod studenata proizvedenih preg-leda propisanog školskog gradi-va. Tako uslijed navike hrvatskihnastavnika da diktiraju svoja pre-davanja u uèenièko pero te navi-ke studenata da takav sa5etakprimaju ili èak tra5e, dok svijetulazi u cyber galaksiju, hrvatskoškolstvo još nije do kraja ušlo ni-ti u Gutenbergovu.

Osnovna postavka skrivenemetodike, da školska literaturane valja, vrlo vjerojatno proizlaziiz uvjerenja da racionalno mo5ebiti dokuèiv jedino rezultatspoznaje, tj. gotova znanja, a ne iput k spoznaji jer je on u potpu-nosti spontan i neponovljiv um-jetnièki èin. Za takav èin moguæese pripremiti uèeæi odreðenevještine oponašanjem nastavni-ka, kao što klavirist vje5ba ljes-tvice udarajuæi tipke što sliènijesvom uèitelju. Stoga po vladaju-æoj postavci skrivene metodikehrvatskog školstva, prosjeèanuèenik ili student mo5e doprijetido znanja samo tako da memori-ra i imitira svojeg nastavnika, tj.da postane štreber; no, za razlikuod prosjeènoga, nadareni je uèe-nik, kao i njegov uèitelj, umjet-nik. Ne piše suhoparne, znan-stvene tekstove nego nadahnuteeseje. Kad tumaèi knji5evni ilièak filozofijski ili socijalnoteo-rijski tekst, radi to na naèin nakoji Pogoreliæ tumaèi Chopina,pretvarajuæi ga u PogoreliæevogChopina. Reèeno obiènim hrvat-

Revidirana integralna verzija uvodnog priopæenjana meðunarodnoj konfe-renciji Izazovi manjinske politike u Hrvatskoj danas(organizatori: Srpsko narodno vijeæe, Fridrich-Naumann-Stiftung, Hrvatski pravni centar;Zagreb, Novinarski dom, 5 – 6 travnja 2001.)

TTrrii iizzaazzoovvaa mmaannjjiinnsskkiimm ppoolliittiikkaammaa uu ddaannaaššnnjjoojj HHrrvvaattsskkoojj

Uvjerenje da jeumjetnost najsavršenija odsvih ljudskih djelatnosti po naravi stvari vodi upolitiku kao iracionalan èin, ko-ji ne mo,e biti nitispoznat niti podvrgnut bilokakvim moralnimili pravnim standardima

III/55, 10. svibnja 2,,1 19

skim, ne piše jasno i razgovijetnoo predmetu, nego bljuzgari popapiru.

Takav naèin pisanja bio je pos-ve prihvatljiv u prvim izdanjimahrvatskih umjetnièkih enciklo-pedija, ali ne i u novinarstvu.Uèenièke novine Polet iz kasnih1970-ih i to su izmijenile. Pole-tov stil tzv. autorskog novinar-stva postao je nakon 1990. stan-dardom veæeg dijela hrvatskogtiska. Štoviše, postao je samora-zumljivom slobodom izra5ava-nja narcisoidnih komentatora udnevnicima Hrvatske televizije.

Druga je nosiva pretpostavkakulture uvjerenje da umjetnost,bez obzira na to pripada li djelat-nost, odnosno tvorba nerašèla-njene zajednice ili individualizi-ranih autora, zajednici. To uvje-renje, koje je primjetno naroèitou pridjevu "hrvatski knji5evnik"ili u, nešto starijemu, "proleter-ska umjetnost" ili u sada svimasamorazumljivome zahtjevu da okulturi trebaju odluèivati kultur-ni djelatnici, toliko je toèno, od-nosno ispravno koliko i uvjere-nje da postoji hrvatska biologijaili proleterska historiografija ilida o odvjetnièkim tarifama tre-baju odluèivati samo odvjetnici.Meðutim, upravo u skladu s timuvjerenjem, o ne samo poseb-nosti i uzvišenosti umjetnostinego i njezinoj pripadnosti um-jetnosti nekoj odreðenoj zajed-nici, ustrojena je cjelokupna hr-vatska javnost.

To se najbolje vidi u kulturnimtjednicima. Oni su, doduše, nis-kotira5ni, no va5ni su po tom štose prividno uzdi5u iznad razineobiènih medija pa se stoga s us-pjehom obraæaju najpismenijemdijelu hrvatskog stanovništva. Sa-mozavaravanje kulturnih djelatni-ka je da su Hrvatsko slovo jedinetakve novine. Paradigmatièan je usvojih prvih pet godina bio Vije-nac: novine Matice hrvatske zaknji5evnost, umjetnost i znanost.U svakom je broju nudio gotovosve što je obeæavao svojim pod-naslovom, tj. knji5evnost, ogledeo umjetnosti i prinose o prirod-nim znanostima. No, nije objavioniti jedan napis društvenih znan-stvenika, izuzme li se pokoji dr-5avotvorni kvazijuristièki napis osrboèetnièkoj agresiji ili politolo-gijski komentar inaèe nerazumlji-vih izbornih rezultata. Umjestotoga, prve je stranice beziznimnopopunjavao tekstovima knji5ev-nika, umjetnika i inih kulturnihdjelatnika o aktualnoj politici. Di-jelom zato da se otrgne takvoj iz-davaèkoj i urednièkoj politici,jedno od uredništava Vijenca osa-mostalilo se u novi kulturni list,Zarez. No, usprkos odmaku odizvornog Vijenca, Zarez je ipakostao kulturni list.

Uvjerenje da je umjetnost naj-savršenija od svih ljudskih djelat-nosti po naravi stvari vodi u poli-tiku kao iracionalan èin, koji nemo5e biti niti spoznat nitipodvrgnut bilo kakvim moral-nim ili pravnim standardima.Kad se to uvjerenje spoji s uvje-renjem da umjetnost kao kulturauvijek pripada nekoj zajednici,vodi u politiku kao kolektivniumjetnièki èin predvoðen od vo-ðe i elite. Kad se pak ta dva uvje-renja spoje s uvjerenjem da je na-cija zajednica utemeljena u za-jednièkoj kulturi, zajedno vode upolitiku unutar koje danas poku-šavamo raspraviti izazove ma-njinskim politikama. U takvojpolitici, èija je temelj kultura, ne-ma uvjeta niti za ozbiljan razgo-vor. Da bi razgovor, a pogotovopolitièka zajednica, bili uopæe

moguæi, treba da se temelje i namoralnim standardima, koji opetmogu biti takvima samo ako suuniverzalno valjani i racionalnodokuèivi – pa, dakle, ne mogu bi-ti niti na koji naèin proizvod kul-ture nego samo nešto što je odnje logièki neovisno te je bitnoogranièava.

Nije teško pogoditi otkud jeCrkvi u Hrvatskoj, u ma kojojod njezine dvije u nas vodeæeinaèice (katolièkoj i pravoslav-noj), ili pak islamskoj vjerskojzajednici, prihvaæanje kulturekao temelja politièke integracije.Na prvi pogled, iz sakralizacijepolitièkog, tj. iz konstruiranjapolitike kao personalne zajedni-ce po uzoru na Crkvu, odnosnoislamsku vjersku zajednicu. Tak-vo objašnjenje sugerirano je,uostalom, i od ranije ocjene da seKatolièka crkva svjesno slu5ilanacionalizmima zato da njimapostigne svoje ciljeve. Meðutim,uzme li se u obzir da je kršæan-stvo poèetkom 4. stoljeæa preu-zelo u Rimskom Carstvu onuulogu koju je do tada imao paga-nizam (sve dotle da je carski ri-tual postao okvirom euharistijete da su se kršæani prometnuli uprogonitelje svojih dotadašnjihprogonitelja), uvjerljivije je neš-to drugaèije objašnjenje: kultura,kao ljudsko stvaranje beskoris-noga dignuto na razinu ljudskomrazumu nedokuèivog apsoluta,no takvoga koji – jer je ljudski –neizbje5no dijeli ljude u svoje ituðe, izazov je kojemu se u svo-joj dosadašnjoj povijesti vjerskezajednice uglavnom nisu uspjeleoduprijeti. Naprotiv, prihvaæaju-æi da je nacionalno, shvaæeno kaokultura (ili, još gore, rasa, narod-ni genij u svom organskome po-vijesnom razvoju itsl.) temeljpolitièke integracije prešutno sukao svoja prihvaæala materijalis-tièka shvaæanja društva, i to unajnovije doba u pravilu ona kojasu bliska fašizmu i/ili nacizmu(ne bi bilo zgorega da o tome po-razmisle barem vjerski veliko-dostojnici u Republici Hrvat-skoj, koji veæ godinama propuš-taju svoju du5nost da reagirajuna djelovanja svojih vjerskihslu5benika i anga5iranih laika štozagovaraju navodno naravni spojvjerskog i nacionalnog i sve èeš-æe etiketiraju kritiku tog zagova-ranja kao u najmanju ruku neiz-ravni izraz nadnaravnoga uosob-ljenog zla).

Izlaz u civilizacijiU današnjem je zapadnom

svijetu, pa tako i u zemljama ko-je su nastale raspadom SFRJ, va-ljani temelj politièke integracije,pa time i rješavanja odnosa izme-ðu nacionalne veæine i nacional-nih manjina, civilizacija. Takvo jeshvaæanje samorazumljivo onimakoji prihvaæaju da su gradovi sre-dišta današnjih društava, koja senezadr5ivo spajaju u jedno glo-balno društvo te da je pojedinacupravo u gradu najovisniji o "ne-vidljivoj ruci" društvenog siste-ma, koja mu omoguæava najveæuslobodu i najveæa oèekivanja(ako/kad je u punoj snazi) te gasabijaju u najveæu ovisnost i naj-veæe beznaðe (ako/kad je malak-sao). Stoga je sa stajališta današ-njih društvenih znanosti samora-zumljivo da su upravo gradoviona mjesta u kojima postoji naj-veæa potreba, ali i najveæa mo-guænost politièke integracije. Dato stajalište nije ostalo bez odje-ka u vjerskim zajednicama, poka-zuje zalaganje nekih njihovih èla-nova, malobrojnih ali primjetnih,za uspostavu "civilizacije ljubavi"

– što nije puko verbalna koinci-dencija sa stajalištem današnjihdruštvenih znanosti.

Meðutim, takvo postavljanjeproblema izazov je danas vlada-juæim vrijednostima ne samo hr-vatske veæine i nacionalnih ma-njina nego i meðunarodne zajed-nice te vjerskih zajednica, kojenacionalne, odnosno etnièke od-nose pothranjuju.

Zahtjev da civilizacija bude te-meljem politièke integracije po-gubno je za svaki nacionalizam,pa stoga ne samo za prava koja sisvojata nacionalna veæina u dr5a-vi nego i za prava koja si, èestomukotrpno, priskrbljuju nacio-nalne manjine. Jer, onog èasa kadtemeljem politièke integracijepostane civilizacija, tada, baš kaošto je to još Marx pokazao u:idovskom pitanju, više nemamjesta za raspravu je li Republi-ka Hrvatska nacionalna dr5avasamo hrvatskog naroda ili tako-

ðer dr5ava ove ili one nacionalnemanjine. Republika Hrvatskapostaje graðanskom dr5avom,koja je odvojena od bilo koje na-cije upravo kao što je odvojenaod bilo koje vjerske zajednice, pastoga ne mo5e biti vladana od or-gana sastavljenih od posebnihpredstavnika hrvatske veæine iposebnih predstavnika srpske,bošnjaèke ili neke treæe, èetvrte in-te manjine, upravo kao što nemo5e biti vladana od predstavni-ka "treæeg stale5a", tj. klera.

To što je upravo napisano upostmodernoj Evropi mo5e iz-gledati kao ne samo politièko ne-go i pravno svetogrðe, jer je pro-tivno stajalištima – meðu ostalim– Organizacije za evropsku su-radnju i sigurnost a mo5da èak iVijeæa Evrope. Nasuprot takvomzgra5anju, korisno je voditi raèu-na o sljedeæemu: prvo, to štoOESS ili VE propagiraju no-vouspostavljanim dr5avama i de-mokracijama, stare evropske dr-5ave i demokracije uglavnom neprakticiraju; drugo, ne praktici-raju dobrim dijelom zbog togajer u starim demokracijama pos-toje, uz nacionalne, odnosno et-nièke, toliko va5ne druge poseb-ne interesne zajednice (npr. ho-moseksualci, invalidi) da bi za-dovoljavanje interesa svake odnjih posebnim predstavnicima upuèkom predstavništvu dovelodo bitnog narušavanja naèela "je-

dan èovjek jedan glas", pa time ido smisla demokracije; treæe, po-sebne interese moguæe je mnogobolje zadovoljavati institucijamacivilnog društva, ukljuèujuæi po-sebnim potporama dr5ave tak-vim institucijama (npr. i Maticihrvatskoj i Srpskom kulturnomdruštvu "Prosvjeta" – dakako, uzprimjereno civiliziranje preostalekulture); èetvrto, najuèinkovitijajamstva posebnim interesima,kao što su etnièki, nacionalni,spolni itsl. mo5e davati pravosu-ðe (pod uvjetom da je, meðu os-talim, sastavljeno od odgovaraju-æeg broja pripadnika relevantnihzajednica posebnih interesa).

Ipak, teško je oèekivati da æeizlo5ena stajališta o potrebi civi-liziranja nacionalnog, odnosnoetnièkog biti prihvatljivo bilo na-cionalnoj veæini, bilo nacional-nim i etnièkim manjinama, biloonima koji se trebaju brinuti zacjelinu, a teško je zbog toga jerizlo5ena stajališta ukljuèuju zah-tjev da svaka od tih pozicija budeanalizirana. Takav zahtjev po na-ravi stvari najte5e mora pastivjerskim zajednicama jer su oneposljednjih desetljeæa, uglavnomzbog komunistièkih progona,svoje vjerske slu5benike regruti-rale gotovo iskljuèivo sa sela.Dakako, to nije grijeh, ali jestpeh. Pitanje je samo èiji, tj. komeje isporuèivan raèun za to štoseoska djeca koja slu5buju u hr-vatskim gradskim crkvama teškorazumiju probleme gradskog sta-novništva. Sudeæi po tom da sudo sada slu5benici vodeæih vjer-skih zajednica u Hrvatskoj ug-lavnom pokazivali veoma malosklonosti da socijalne problemeanaliziraju u teorijski relevan-tnom okviru, ali su usprkos tomekao vrline slavili selo te seoskinarod kao kulturnu i politièkuzajednicu, a svaku civilizacijuprikazivali kao novi pokušaj iz-gradnje kule babilonske, vjerskezajednice su raèun napravljen odkomunizma odluèile isporuèivatihrvatskim graðanima.

Ipak, za nadati se je da æe hr-vatski graðani, na koje je paonajveæi teret manjinskih i sliènihizazova, dobiti neku pomoæ odnjemaèkih liberala, zbog togajer su Nijemci izvorno skrojilipojam kulture, pa su stoga, na-kon prihvaæanja politièkog libe-ralizma, mo5da najbolje nauèilikako se s tim pojmom i njego-vim politièkim posljedicamamo5e izaæi na kraj.

Izazov realnogIzazov realnog, tj. politièke

stvarnosti stvorene 1990-ih napodruèju bivše Jugoslavije, iza-zov je na koji još nitko u Hrvat-skoj nije do sada pokušao sustav-no odgovoriti. Hrvatsku vladavi-nu nakon slavnog 3. sijeènja2000. odlikuje karakteristiènohrvatska šutnja, veoma nalikonoj koja je vladala u godinamaprije prvih višestranaèkih izbora1990. Kako bi izgledalo pravlje-nje javne bilance razdoblja 1990.– 2000. (a i onoga nakon 3. sijeè-nja 2000.) najbolje je pokazalareakcija saborskih zastupnika naizjavu svoje kolegice da je Re-publika Hrvatska bila izvršila ag-resiju na Republiku Bosnu i Her-cegovinu.

Kao poticaj ovoj raspravi, a iprekidanju nove hrvatske šutnje,korisno je postaviti sljedeæe pita-nje: je li Republika Hrvatskadoista pobijedila u Domovin-skom ratu, kao što to tvrdi neu-pitna dogma Hrvatske demok-ratske zajednice i drugih domo-ljubnih stranaka, ukljuèiv sadaš-

nju vladajuæu šestorku, ili je tajrat mo5da ipak izgubila? Ako gaje dobila, kako je moguæe sljede-æe: prvo, da Bosna i Hercegovinaviše nije dr5ava jer su Srbi na nje-zinom teritoriju stvorili vlastitientitet izvan uèinkovite kontrolesredišnjih bosanskohercegovaè-kih vlasti, kojih zapravo niti ne-ma; drugo, da politièki i pravnonije moguæe da Hrvati na terito-riju Bosne i Hercegovine stvoreslièan entitet; treæe, da politièki ipravno nije moguæe da se biloHrvati bilo Bošnjaci vrate napodruèja u srpskom entitetu;èetvrto, da se pravno a koliko-toliko i politièki barem dio Srbaizbjeglih iz Republike Hrvatskeu nju mo5e vratiti. Je li se mo5dadogodilo to da je Republika Hr-vatska dobila rat, ali ga je hrvat-ski narod pod vodstvom Hrvat-ske demokratske zajednice izgu-bio, na sljedeæi naèin: RepublikaHrvatska, koja je u Jugoslavijiimala nekih 70 posto suverenostinad svojim cijelim teritorijemprvo je stekla 100 posto suvere-nosti, ali nad samo 70 posto svogteritorija, a potom je stekla suve-renost nad 90 – 100 posto svogteritorija (još je nejasan statusPodunavlja), no uz cijenu iselje-nja jednog dijela Hrvata iz Bosnei Hercegovine u Republiku Hr-vatsku, iseljenja drugog dijela uzapadne zemlje i prevoðenja os-tatka iz statusa konstitutivnognaroda u Republici Bosni i Her-cegovini u status manjine u boš-njaèkome entitetu?

Kao poticaj raspravi, korisnoje postaviti još jednu vrstu pita-nja, koja je do sada od javnogmnijenja bila dr5ana toliko pro-mašenom da je nije bilo potreb-no niti zabranjivati, a tièe se soci-jalno-ekonomske naravi rata napodruèju bivše Jugoslavije. I topitanje mo5e potaknuti veæ spo-menuta knjiga Nedovršeni mir,koja bez iole valjanog obrazlo5e-nja iznosi ocjenu da uzroci rata ibivšoj Jugoslaviji nisu bili eko-nomski. Ocjena mora biti sum-njivom svakome tko se sjeæa daje Jugoslavija od poèetka 1960-ihekonomski zaostajala, sve dotleda je 1987. dosegla negativnustopu rasta, nakon èega je Slobo-dan Miloševiæ predsjednicima sr-bijanskih opæina "iz unutrašnjos-ti" odr5ao govor s poznatom iz-rekom "ako ne umemo da radi-mo, umemo da bijemo". Štoviše,poput godina zapleta, kraja1980.-ih, tako i godine pravograspleta, poèetka 2000-ih, poka-zuju da su podruèja Srbije, Bosnei Hercegovine te Hrvatske podi-jeljena ne samo uslijed nacional-nih, odnosno etnièkih razloga poosi Istok – Zapad nego takoðer,uslijed socijalno-ekonomskihrazloga, svaka od tih zemalja poosi Sjever – Jug.

Realistièni odgovori na pos-tavljena pitanja izvanredno suva5ni. Prvo, zbog toga jer se ne-kakavi odgovori na njih neiz-bje5no pretpostavljaju te æe se idalje pretpostavljati u rješavanjuniza meðusobnih odnosa pripad-nika hrvatskog naroda i nacio-nalnih manjina, naroèito srpskemanjine, u Republici Hrvatskoj.Drugo, zbog toga jer je krajnjevrijeme da hrvatska javnost, ka-ko ona hrvatska tako i srpska,bošnjaèka i druga manjinska, nesamo deklarativno odbaci nacio-nalizam, kao što je to uèinila naizborima 3. sijeènja 2000., negonapokon nauèi da je nacionali-zam – kako je to ponovno poka-zalo najnovije iskustvo rata iz1990-ih – najveæi neprijatelj prijesvega onoga koji ga njeguje.

Je li Republika Hrvatska doistapobijedila u Domovinskom ratu, kao što totvrdi neupitna dogma Hrvatskedemokratske zajednice i drugihdomoljubnih stranaka, ukljuèivsadašnju vladajuæušestorku, ili je tajrat mo,da ipak izgubila?

20 III/55, 10. svibnja 2,,1.

Ponedjeljak vjutro

oj, kak mi se danas pere na ruke ša-reno. Tzin, tzin. Ko je sad? Da jeèistaèica Katica. Veli: “Nekaj vam

va5noga moram reæ. Èujem da propadaCNN.” “Isuse, a sutra mi je na programuStajl, a tam su mi svi novi krojevi za pro-ljeæe-ljeto nula prve”. I odem stavit aj-ngemahtec na šparet kad opet tzin, tzin,tzin. Sad Claudija Schiffer. Da oprostimna smetnji, al da ju šalju iz agencije da miveli da je propal rock and roll. “Pa uðitemalo”, navalim ja na Šifericu. Da bi, al danema vremena i sve tzitzi-mitzi. Ne pro-ðe ni pola sata, a evo ti Jehovinih svjedo-ka. Da propast svijeta. Pa kaj ak bi i pro-pal CNN. Kaj ne bi naši profesionalcisto put bolje znali izvješæa slati i progno-ze èitati, “s repom podvinutim kakti ku-sa biti” (Balade Petrice Kerempuha, Mi-roslav Krle5a).

Imam enu mladu, lijepu, koja kuha fino

Ne trebam sad ništa drugo, samo dobro vino

Skuham si jednu tursku kavicu. A kajsad, zdravi 5ivot je pokucal i na moja vra-ta. Slo5im si sendviè od alge. I odma navagu. Vaga veli 50. I veli da nek se mali nepenje više z cipelama po njoj. Joj, a zamoju visinu je 35 maksimum. Od pone-deljka niš ne jedem. Smeljem brašno namalom kuænom mlinu kad mi zvoni tele-fon. Riz. Kahn. Vidim, strašno je v brigi.

“Ni vrag da sam te zbudil? Ajm vori-d”, veli, “da mi nebu stal. Ono kaj smo

prièali. Da mi nebu stal bazen na balkon.Jer ak imam metar i pol na dva i dvadeseti ak je dvadeset debljine deka i još ak jeod gredica, a ne betonska, da niš”.

Joj, taj Riz. Simpa je, al previše brinetuðe brige. Vidi se da je kadar sa CNN-a.“Èuj ti mene Riz, fala ti, al ja ti više nem-rem 5iveti ak si vjutro ne otplivam deset

minuta kraulèeka, ne popijem èašicu šam-panjèeka i ne posluhnem koju opericu.”

“Ti boga, ti si kaj intendantica”, veliRiz, a gospodièna operaterka veli da jekolekt kol.

Kuharice kuhaj jelo fino pa æeš dobitnovaca za kino!

A na vratima – ludnica. Poštar mi je do-nesel telegram. Ponuda od Kartun Net-vorka. Da bi za njih išla delati. Pišu da je

plaæica dobra, da je posel skroz animiran,al da se dela kod kuæe. Joj, ni sama neznam. Nekak mi se nejde v dve dimenzije.A èujem da ni tam ne cvetaju ru5e. Da seje onaj posranec Dekster setil da bi on no-vi laboratorij i da mu Gvinet Paltrou nas-tupa u novoj sezoni. Re5ite me di sam naj-tanja, ne znam kaj bi. Veli mali da nejdi

mama, da bi mu se klinci fškoli rugali daga je napravil Ðoni Bravo.

Onda mi do popodneva zvone da bideset kuna za branitelje, da bi oèitaliplin, da prodaju jeftine dionice Plive, su-seda bi sto marki do ponedeljka, TVpretplata, majstor došel uzet mjeru zaðakuzia, a došla mi je i pica.

Doði braco brzo kuæi, sad æe bit kolaèi vruæi

Ide podne. Ajngemahtec je kuhan.Naluknula sam se kroz prozor i imalakaj videti. Proljeæe u parku. To me pod-setilo da moram izdavaèu mejlati balade.Fpenu su mi rekli da bi mogla naslovmalo promjeniti jer da nije zgodno èutiBalada o zasranim ovcama. A na šparetumi i èušpajz i korabica. Malome trebanove šlape kupiti pa sam si nekaj mislilaspojiti te šlape u Gracu i da davršim pre-govore z onim treæim investitorima unovu mobilnu mre5u. Navodno niš ne biplaæali, al samo ak ste igraè golfa na tra-vi. I da bi bil štap gešenk.

Još sam u šlafroku, a radnici mi dola-ze svaki èas bazen delati. A ni kaj bi k aj-ngemahtecu skuhala nisam bila pametna.A èitala sam Vmili da se jeftino daju sr-neæi fileki skuhati i da su dobri i podgri-jani. Da je praktièno i kokosa k tomedodati, ak nemaš doma èvarke ili kaj takjednako masnoga. Mali veli da on to ne-bu jel. A kaj dete zna. Nego... savjet bitrebala oko neèega. Kak bi si èovek ski-nul flek od povraæanja. Imam jedne crve-ne haltere skroz sflekane i nikak mi tonede dole. A i na Internetu sam tra5ila.

I na kraju istisnem si suzu za zagor-ske brege jer oni siroti nisu niš krivi.

A èitateljicama almanaha ne bum du5-na ostala ni kroj. U ovom broju kroj zaplastièni šircl jer kuæanica bez šircla jeko da je gola.

ripremajuæi za BBC serijuposveæenu svemiru, pro-ducent David McNab raz-

govarao je s nekoliko stotina as-tronauta, astronoma, geologa iraketnih in5enjera, iskopao jeneviðene snimke i nepoznatesvjedoke, potegnuo je do GeorgaLucasa po specijalne efekte, pre-letio avionom toliku udaljenostda je mogao stiæi do Mjeseca inazad te potrošio brdo love – amogao je lijepo doæi u naš stan isve naæi na jednom mjestu.

Najveæi svemirski proizvoðaèikaosa

Što su Merkurovi krateri pre-ma rupama u parketu nakon djeè-jeg roðendana; što su vulkanskeerupcije na Iou prema erupcijamabijesa i veselja trogodišnjaka; štosu brazde na zaleðenoj Europiprema prugama koje na zidovimaostavlja dvogodišnjakinja s klju-èem u ruci? Nadzvuèni vjetrovi saSaturna ne bi mogli u našem stanuostaviti veæu pustoš nego naš sinkada za kišnih dana ne mo5e van;oluja što na Jupiteru puše veæ tristotine godina ne bi mogla u našojkuhinji uèiniti veæi nered nego na-ša kæi dok ruèa; dajem ruku u vat-ru da Triton nije vidio gejzire kak-ve je vidjela naša kupaonica; sate-liti u drugoj kozmièkoj brzini èinese poput pu5eva u usporedbi s Ta-marom kad naperi prema škrinji sLedovim sladoledima; zamislite likišu meteora dobit æete samo bli-jedu predod5bu o kiši Mihovilo-

vih pitanja (Slovenci tu dob lijepozovu zakajèek).

Nakon Velikog praska s kojimsu djeca ušla u Martinin i moj 5i-vot sve mi se svemirske tajne èi-ne malenima: nema na cijelomMjesecu prašine koliko ispod na-šeg kreveta, vešmašina brojemokretaja nadmašuje pulsare, kuæ-ni bud5et napregnutiji je od NA-

SA-ina, kvazari su ekonomiènijiod igraèaka na baterije, svemir-ska utrka Rusa i Amerikanacasmiješna je èarka prema ratovimaza prvu igraèku, daljinski uprav-ljaè. Djeca su najveæi svemirskiproizvoðaèi kaosa: energija kojuula5u u vaðenje odjeæe, sapuna,šampona, 5lica, vilica i lonaca izladica, vitrina i kredenaca te nji-hovo raznošenje po stanu tolikaje da nadmašuje sve raspolo5ivesile reda; 5ivot s djecom nije uz-gajanje ru5a na Saint-Exupéryje-vu asteroidu B 612, nego nepre-kidna (i uzaludna) borba protiventropije. Eto i zašto StevenHawking vjeruje u sa5imanje

svemira i njegovu toplotnu smrt:ima djecu. Roditelji znaju i odèega se sastoji astrofizièka tajnanad tajnama, tamna tvar koja is-punja devedeset posto svemira, aod koje nitko još nije uspio vid-jeti ni jedan jedini kvark ni na te-leskopu ni na spektroskopu:tamna tvar sastoji se od slomlje-nih vagonèiæa, rasparenih lego

kocaka, rastrganih lutaka, autiæas izgri5enim gumama, išaranihenciklopedija, poderanih doku-menta, prljave odjeæe, èokoladicasa5vakanih pa ispljunutih na zid,kauguma zalijepljenih za trosjed,olovke gurnute u utiènicu, razbi-jene teglice pekmeza na kuhinj-skim ploèicama, jezika koji je li-zao Nutellu pa zastor, prolivenogulja na balkonu, begonije išèupa-ne s korijenom i kompjutoraugašenog prije nego je tata sej-vao èlanak.

Prvi kontakt i kasnijeMcNab nam je uvjerljivo do-

èarao svemir: u njemu vladaju

sumporne kiše, pješèane oluje itlakovi koji plinove pretvarajuu metal; pun je gleèera, kraterai vulkana; u njemu se mo5etesmrznuti, rastopiti i ugušiti;zraèenje vas mo5e ubiti, gravi-tacija zgnjeèiti, a vakuum nat-jerati da eksplodirate. Taj silniprostor, toliko velik da se izjednog kraja svemira èak ni

svjetlo ne mo5e probiti na dru-gi kraj, ostavlja me bez daha,ali u njemu mi je tješnje nego usiæušnim srcima naše djece.Definitivno sam uvjeren da biserija snimljena u našem stanudaleko nadmašila velebnuBBC-jevu produkciju: ni naj-veæi tanjuri nisu još uhvatili nina jednoj frekvenciji pristiglojiz svemira ni jedan bit radosti iljubavi. Velièanstveni Saturno-vi prsteni blijede pred smije-hom našega sina, a sav se sve-mirski pozadinski šum, šapatPostanka, ne mo5e usporediti sprvim reèenicama naše kæeri.Zbog njihova bih poljupca

prešli i preko rastopljenihMerkurovih kratera i kroz Ve-nerine sumporne kiše, misaona njihov zagrljaj vratila bi nasi iz marsovske pješèane oluje iiz Plutonove orbite. Od prvogkontakta s njima nije mi ništaza njih teško: znate, kao štoJupiter emitira više energijenego što je prima, tako i djecamnogo više daju nego što uzi-maju.

I tako svakoga utorka nave-èer u pola devet gledam Drugiprogram i pratim kako, reci-mo, Voyager leti meðuzvjezda-nim prostorima i donosi mo-5ebitnim izvanzemaljcima po-ruku o 5ivotu na Zemlji. Ali japucam od roditeljskog ponosai sreæe i sve me to uopæe nezabrinjava. Drugi je razlog tajšto mi se èini da se stubištemsmuca inkasator pa stišavamtelevizor; baš tada zazvoni te-lefon, mo5da s dugo oèekiva-nom ponudom za kakav posao;ne mogu se, meðutim, javiti jeru kuhinji kipi mlijeko; puštammlijeko iskipjeti jer mi se èiniva5nijim spasiti barometarmarke Soligor koji Mihovil, is-tegnut na vrške prstiju, upravoskida; a onda ubrzavam s desetmetara u sekundi na kvadrat ipreotimam Tamari slušalicube5iènog telefona, tik pred za-hodskom školjkom u koju jese spremala baciti.

“Halo,” ka5em, “ima li 5ivo-ta tamo vani?”

Odgoj i kozmologija

SSiiggnnaallii iizz ddjjeeèèjjeegg ssvveemmiirraaDivot s djecom nije uzgajanje ru=a na asteroidu B 612, nego neprestana borba protiv entropije

Boris Beck

Almanah poroène kuæanice

Jel imala šircl ili ne?Slo=im si sendviè od alge. I odma na vagu. Joj, a za moju visinu je 35 maksimum

Sandra Antoliæ

avjeti mladim majkama: novemustre za stare benkice – od med-vjediæa lako dinosauriæ

Obrat u Zdihovu: gdje se dobro jedeispod dvadeset i pet kalorija po obroku

Kako obnoviti izbjeglièku baraku za

samo sto kuna, kako pobijediti bolest,porubiti suknju bez duplog štepa i jošmnogo vrijednih sadr5ajaNagradna igra s tri milijarde nagrada –dobiva svaki punoljetni Zemljanin

Èitajte Almanah poroène kuæanice

Poroèna kuæanica u ovom broju donosi

w w w . z a r e z . h r

Kuharice budi èista, da ti suðe uvijek blista

Dina Puhovski

ostavlja se pitanje kakvogima smisla desetak dananakon festivala (jer zbog

tempa izla5enja tek je tada bilomoguæe) toliko pisati o minulimkoncertima, poslovièno nepov-ratno izgubljenim, kao što je isvaka 5iva izvedba, bez obzira naveæ stare moguænosti snimanja.Èini se ipak, da je ovogodišnjiMuzièki Biennale Zagreb pru5iodovoljno zanimljivosti na kojebi trebalo obratiti pa5nju. Iakosvaki novi festival svojim ko-mentatorima donosi imperativ

analiziranja, imperativ da se us-tanovi po èemu je ovogodišnjidrugaèiji od prethodnog, ima lièvrstu koncepciju i, najva5nije inajizlizanije odgovara li duhuvremena, uslijed bogatstva ele-menata konaènih je odgovoramalo. Na ranijim je festivalimabilo va5no koliko æe na njima bi-ti novog zvuka, novih šokova,dok je danas publiku teško šoki-rati, to se više niti ne oèekuje.Danas je va5nije je li pokrivenošto više razlièitih glazbi te dono-si li prijelaz stoljeæa nešto po-sebno, novo, neki red u plural-nosti glazbi. Stanoviti tehnièki

problemi onemoguæili su nampokrivanje svih dogaðanja,primjerice koncerta trubaèa Ni-ls-Petter Molvaera, èiji je uspje-šan koncert bio jednako va5anpo sviranju, koliko i po tehniè-koj opremljenosti na koju zag-rebaèka publika nije navikla,dakle tehnièka komponentapostaje gotovo toliko va5nomkao i glazba, što je jedna od no-vijih karakteristika bijenalskihkoncerata. Konaèno, na festiva-lu se potvrdilo da doista postojiviše vrsta glazbi, koje mo5emopodijeliti po porijeklu, tehniè-kim karakteristikama, vrsti zvu-

ka i još kojeèemu, te da se onesve više meðusobno miješaju.

Uz putovanje i susrete, jednaod kljuènih rijeèi ovogodišnjegBiennala bila je san. Kao što seèovjek na javi pokušava prisjetitisna, no èesto mu to ne uspijeva,veæ se sjeæa tek nekog dojma iline mo5e gan rekonstruirati li-nearno, a ponekad je uvjeren dauopæe nije sanjao, tako je veæi-nom mlada ekipa ovog tematanelinearno pokušala rekonstrui-rati programe Biennala, ali nezato što se sna ne sjeæa, nego za-to što je to u skladu s karakte-rom ovogodišnjeg Biennala. Ša-renost temata mo5emo takoðerproglasiti dijelom koncepcije,jer ovogodišnje je izdanje bilokarakteristièno po tome što sesastojalo od prilièno razlièitihprograma u novim i razlièitimprostorima, s meðusobno razli-èitom publikom, kako je na kra-ju temata komentirao i umjet-nièki direktor festivala. Druga

pak kljuèna rijeè iza koncepcijefestivala, putovanje, trebala jeoznaèiti povratak glazbi (jer kadputujemo, nekamo se uvijek ivraæamo, stoji u programu), nokad se sagleda što se sve naBiennalu moglo èuti, toliko jetoga da se èini da glazba nije nitimogla daleko pobjeæi.

III/55, 10. svibnja 2,,1 21

21. Muzièki BiennaleZagreb

Theo van Leeuwen

zapadnoj semiotièkoj tradiciji, ma-terijali od kojih su stvari naèinjeneopæenito se smatraju ne-još-sasvi-

m-smislenima, toènije reèeno znaèenjskibezobliènima, na isti naèin na koji je uKnjizi postanka opisana i Zemlja: U po-èetku zemlja bijaše bez oblika. Kako bismoiz kaosa stvorili red ili zaèeli prirodu kojaveæ sadr5i prepoznatljive materijalne ob-jekte (ukljuèujuæi tu i stvaranje znakova),morao nam se ipak objaviti nematerijalan,apstraktni princip. Forma. Forma kao di-zajn koji poklanja znaèenje razlièitim, unju uhvaæenim, predmetima (ukljuèujuæitu i znakove). I glazba je dugo bila pod-ruèje u kojem se teorija usredotoèila pri-marno na glazbene forme: one aspektemuzike koje se mo5e zabilje5iti (zapad-nom) glazbenom notacijom. Ispalo je dasu note onaj aspekt glazbe koji posti5evrijednost semantièke invarijante, odnos-no koji se ne mijenja s obzirom na to nakojem je instrumentu glazba odsvirana ilitko su njezini konkretni izvoðaèi. Kao i usluèaju govora, jedinstven ideal artikula-cijske ljepote razvijen je za zvuk pjevaè-

kog glasa, baš kao i za razlièite glazbeneinstrumente koji pripadaju zapadnoj zvu-kovnoj tradiciji. Individualni performeri imuzièari mogli su se razlikovati samo ustupnju u kojem uspijevaju postiæi zadaniideal, ali nisu bili pozvani da razviju vlas-tite, idiosinkratiène stilove izvedbe. I vo-kalni i instrumentalni stilovi morali su bi-ti "impersonalni". Prema rijeèima Sheper-da, "spiritualno i osobno" bilo je "ukinu-to" u ime "birokratske racionalnosti."

Pravo na zvukU suvremenoj popularnoj glazbi, zvuk

postaje mnogo va5niji. Vodeæi pjevaèi i iz-voðaèi razvijaju vlastiti, odmah prepoz-natljiv stil pjevanja i sviranja. Zahvaljujuæimoguænosti tonskog zapisa glazbene iz-vedbe, njihove interpretacije postaju sta-lan dio opæeg jezika glazbe, a ostaju i stal-no otvorene daljnim moguænostima rep-rodukcije i transformacije. Danas sakso-fon smije zvuèati meko i smireno, napetoi nervozno, poput šapta ili pak poput lo-vaèkog roga. Glasovi smiju biti tihi i bla-gi, mogu kliziti ili "zapinjati" melodij-skom linijom, mogu "pucati" ili stvaratipomalo opor, grubi, zvuk. Osim toga,pjevaèi i instrumentalisti mogu upotreb-ljavati širok repertoar zavijanja, jecanja,uzdaha i drugih vokalizacija. William Jo-nes ovako je usporedio pjevaèke stiloveJamesa Clevelanda i Georgea Beverly

Shea, afroamerièkog i angloamerièkogpjevaèa gospela: Cleveland koristi širokspektar tradicionalnih vokalnih sredstava:uzdahe, povike, govorenje-kao-pjevanje,zvukove gnušanja i radosne uzvike, dokShea inzistira na èistom izgovoru stihovapjesama, neukrašeno glazbeno fraziranje,tek s povremenim pojaèavanjem ili smanje-njem jaèine glasa. U filmu Piano, zvukovipucketanja drveta ili laganog "uzdisanja"te kretanja oceana pokazali su se jednakoafektivnima koliko je to i tradicionalnoshvaæena glazba.

Boja glasaPoststrukturalistièki tekstovi Kristeve i

Barthesa takoðer su u glazbenu teorijuuveli pojam materijalnosti zvuka. U pros-lavljenom eseju Boja glasa, Roland Barthesprotivi se "svemu što pripada strukturi je-zika i pjevaèkim konvencijama, pravilima5anra, kodiranoj formi kompozitorovaidiolekta, stilu interpretacije koji je u slu5-bi komunikacije, reprezentacije i ekspre-sivnosti", tome nasuprot zagovarajuæi "ma-terijalnost tijela koje progovara materinjimjezikom", potom i "glas koji je izravno, ujednom te istom pokretu, iz izvoðaèevihmišiæa, membrana, zglobova i zdjelica do-veden do naših ušiju". Boja glasa, tvrdi Bar-thes, utjeèe na slušatelja na iznimno oso-ban, pa èak i kvazierotièan naèin, ne samostvarajuæi u5itak, nego i omoguæujuæi bijegod semiotike socijalno prepoznatog zna-èenja. Naravno da je revizija zvuka Barthe-sa i Kristeve bila koliko opravdana toliko ipravovremena, ali njihova je iskljuèivostpo mom mišljenju, otišla predaleko:poststrukturalisti su na pijedestal postavilitijelo i izvedbu, dakako i njihovu afektivno-st, izbacujuæi iz igre vrijednosti tradicio-nalne glazbene reprezentacije.

Obilje zvukaZvuk je, meðutim, uvijek istodobno i

ekspresivan i reprezentativan i afektivan;ove se kategorije ne mogu recepcijski raz-dvojiti. Svaka je zvukovna kvaliteta mješa-vina razlièitih sastojaka. Glas nikada nijesamo visok ili nizak, tih ili glasan, napet ilismiren. Konaèna zvukovna impresija ovisio brojnim sastojcima glasa, ali takoðer i okontekstu u kojem èujemo glas. Zbog to-ga æe, primjerice, "napet" glas biti toènoopisivan èitavim nizom pridjeva, kao štosu "metalan", "oštar", "svijetao", "èist", "ag-resivan", "prodoran" itd. Znaèenje napetogglasa jezièno se mo5e preciznije izrazitiako posegnemo za više od jednom odred-nicom; za mješavinom opisnih kompo-nenti. Zvuk je zapravo multidimenziona-lan. On istodobno komunicira stupanj na-petosti strune ili glasnice, glasnoæu, ritamdisanja, stupanj oštrine ili jasnoæe tona, vi-sinu tona, nazalnost, vibriranje (vibrato)ili odsutnost vibriranja. Zvuk udaraljkimo5e biti još kompleksniji. A umjetnoproizveden zvuk uvodi nove, jednako slo-5ene parametre opisa. Materijalnost zvukastoga uvelike ovisi o njegovoj konotativ-nosti, to jest o naèinu na koji smo navikliraspoznati zvukovnu konvenciju. Pa i sa-mo slušanje zvuka podrazumijeva plural-nost, zajednicu. Zvuk nas zaposjeda, budu-æi da (rijeèima Murraya Schafera) na ušimanemamo kapke koje bismo mogli "zaklo-piti" u 5elji da se zvukovno izoliramo odostataka svijeta. Govor, glazba i zvuk diosu istoga zajednièkog iskustva.

*Iz knjige Speech, Music, Sound (1999.).

Odabrala i prevela Nataša Govediæ

I samo slušanje zvuka podrazumijeva pluralnost, zajednicu

MMaatteerriijjaallnnoosstt zzvvuukkaaTeorija uz bijenalsku praksu

Putovanje u snuUvod

22 III/55, 10. svibnja 2,,1.

Trpimir Matasoviæ

ao poligon predstavljanjanovoga, ili barem suvre-menog u svjetskoj, ali i

hrvatskoj glazbi, Biennale jeuvijek bio i ostao otvoren premaalternativnim oblicima izvoðe-nja glazbe. Pa ipak, više ili manjestandardni koncerti simfonijskei komorne glazbe takoðer suneizostavni dio bijenalske po-nude te kao takvi èine svojevr-snu sponu izmeðu tradicional-nog i avangardnog.

Zaboravljeni orkestriUz velike glazbeno-scenske

projekte, koncerti simfonijskihorkestara trebali bi biti najatrak-tivniji dio bijenalskog programa.No, u ovogodišnjem izobiljudrukèijih, a uglavnom vrlo kvali-tetnih sadr5aja, simfonijski sukoncerti u dvorani Lisinski odr-5ani pred zabrinjavajuæe malob-rojnom publikom. Doduše, kon-cert Simfonijskog orkestra Hr-vatske radiotelevizije napunili suroditelji èetiriju stotina djece ko-ja su sudjelovala u izvedbi Pov-ratka plime Petera Maxwella Da-viesa, no Slovenska filharmonijai Zagrebaèka filharmonija nisubile te sreæe. I ne treba to osobi-to èuditi – tra5eæi, pa i gladujuæiza novim sadr5ajima, bijenalskapublika jednostavno nije zainte-resirana za nešto što mo5e èuti iu redovitoj koncertnoj ponudi,zaboravljajuæi pritom da dotièniorkestri suvremenu glazbu ipakne izvode baš svaki dan.

Bilo kako bilo, spomenuta suse tri orkestra ipak predstavila unajboljem moguæem svjetlu. OdSlovenske se filharmonije i oèe-kuje vrhunski izvedbeni standa-rd, posebice kad je predvoðenadirigentom Markom Letonjom,no ugodno su iznenadili i doma-æi orkestri. Zasluge za to pripa-daju ponajprije Paulu MacAlin-dinu i Chikari Iwamuri, dvojicimladih, ali izuzetno kvalitetnihdirigenata, koji su uspjeli izvuæimaksimum iz ansambala kojeinaèe ne resi osobiti entuzijazamza izvoðenje suvremene glazbe.

Nestori i pijanistiU programskom pogledu, ova

su tri koncerta ponudila odreðe-ni kompromis izmeðu svoga tra-dicionalnog habitusa i program-ske koncepcije Biennala – redhrvatskih skladatelja, red ino-zemnih skladatelja, s neizostav-nim naglaskom na mladim i/iliegzotiènim autorima. Sasvimoèekivano, hrvatske su praizved-be bile na sasvim pristojnoj razi-ni. Oaza Sanje Drakuliæ djelo jedoduše koje mo5da i nije na ra-zini ambicija koje si postavlja

(slièan problem imao je i IvoJosipoviæ sa svojom skladbomTuba ludens), no skladateljici seipak ne mo5e odreæi solidna teh-nièka sprema, iako ubuduæe nebi trebala ustrajati u namjeri dasama tumaèi glasovirsku dionicusvojih skladbi. Vjekoslav Nje5iæje pak odgovoran za jednu odnajuspjelijih bijenalskih praiz-vedbi. Njegova skladba Traces(The oblivion of sleep) kombini-ra elektronièki obraðene frag-mente ranijih, "zaboravljenih"vlastitih skladbi s èas revoltira-nim, èas rezigniranim komenta-rima 5ivog orkestra, u cjelinipredstavljajuæi ne samo svojevr-stan autorski protest, nego i uis-tinu vrhunsko umjetnièko djelo.

Strateški rasporeðeni po svatri koncerta, svoje su mjestonašla i tri nestora suvremene hr-vatske glazbe. Musica Danielia-na Dubravka Detonija nije lošedjelo, no ipak nije na razini nakoju nas je ovaj skladatelj navi-kao, primjerice u svom Koncertuza glasovir i orkestar. Izvedbu jeipak spasio skladateljev sin Da-nijel Detoni, koji se u5ivljenominterpretacijom predstavio nesamo kao autoritativni tumaèoèeve glazbe, nego i kao per-spektivni pijanist u kojega valjapolagati velike nade. Umjesto is-prva predviðene Cantilene, Stan-ko Horvat je bio predstavljensvojim Memorialom, potresnomskladbom posveæenoj uspomenina Ranka Filjaka. Slovenska jefilharmonija pritom pokazalaveæe povjerenje u Horvatovuglazbu nego što to inaèe èine hr-vatski orkestri, a osobite pohva-le idu na raèun pijanista ÐorðaStanettija, koji je, bez obzira nasamo pet dana priprema, glaso-virsku dionicu realizirao maes-tralno. Naposljetku, i RubenRadica je konaèno do5ivio dos-tojnu izvedbu svoje skladbeXIII. ura. Nakon ponesreæenepraizvedbe 1994. godine, dirige-nt Chikara Iwamura uspio jeprepoznati kvalitete ove skladbepuno više od jednoga svog hr-vatskog prethodnika, a XIII. urapotvrdila se, uz Horvatov ciklusDe diebus furoris, kao mo5danajkvalitetnija glazbena reakcijana ratna dogaðanja u nedavnojprošlosti.

U simfonijskoj ponudi ino-zemnih skladatelja osobito valjaistaknuti trojicu anglosakson-skih skladatelja. Nakon što jedva dana ranije predstavljenanjegova komorna opera PowderHer Face, nova mlada nada en-gleske glazbe Thomas Adès bio

je zastupljen i svojim jednakouspjelim djelom ... but all shall bewell, dok se amerièki oskarovacJohn Corigliano svojim Koncer-tom za obou i orkestar pokazaokao nadasve duhoviti ironièarnajrazlièitijih tradicionalnih ob-razaca. Britanski skladatelj PeterMaxwell Davies uposlio je usvom djelu The Turn of the Tideèak èetiri stotine djece. Interak-cija profesionalnih i djeèjih in-strumentalista pritom se doka-zala kao nadasve zanimljiva iproduktivna zamisao, dok jemonumentalnom završnomzboru ipak nedostajalo neop-hodne zakljuène tenzije.

Zaobila,enje zadanih temaZa razliku od simfonijskih

programa, poslijepodnevni sukomorni sadr5aji u Muzeju Mi-mara nepogrešivo nailazili na iz-niman odaziv publike. Naime,komornu se glazbu, bez obzirana njezino uglavnom tradicio-nalno oblièje, ipak smatra po-tencijalnim laboratorijem novogzvuka.

Ulogu pokusnih kuniæa odig-rao je najveæim dijelom novoos-novani domaæi ansambl Cantus,sastavljen od najkvalitetnijih hr-vatskih glazbenika, koji svojimskupnim glazbovanjem donosenovu kvalitetu koju bi svakakotrebalo odr5ati i izvan bijenal-skih okvira. Cantusu su povjere-na èak èetiri koncerta, okupljenau ciklus Rijeè i glazba, a s pojedi-naènim naslovima San, Istina,Vjera i Ljubav. U izvedenimskladbama uglavnom se, doduše,teško nalazila poveznica sa zada-nim temama, no s obzirom nauglavnom visoku kvalitetu to io-nako nije ni bitno. Od Sna, Isti-ne, Vjere i Ljubavi ostale su takosamo telefonske instalacije naMimarinu stubištu, kojih smouostalom bezbolno mogli bitipošteðeni.

Hermetièni glazbeni izrazkoji bi se od ovakva sastava mo-gao oèekivati najbolje se oèito-vao u novoj skladbi InterplayMilka Kelemena, opse5nom slo-

5encu heterogenih segmenata,karakteristiènom za KelemenovSpätwerk. Sreæom, takvih sklad-bi nije bilo previše u Cantusovimprogramima. Iz okvira pregrštauspjelih praizvedbi mahom ma-nje poznatih skladatelja, ipak suse izdvojila dva djela skladateljakoji nas uvijek iznova ugodnoiznenaðuju. Tri meditacije o isti-ni Olje Jelaske tek su najnovijiprimjer intimnog i iskrenog, ka-rakteristièno 5enskog skladate-ljièina pisma, dok je Mladen Tar-buk u Tu6aljci za Bartókom (pri-godno preimenovana u Tu6aljkuza prosanjanim) i opet u pet mi-nuta glazbe utrpao kolièinu gra-ðe dostatnu i za deset puta duljedjelo.

Ostali komorni sastavi zas-tupljeni u sklopu poslijepodnev-nih bijenalskih programa pred-stavili su nešto manje konzisten-tne programe. Koncert Gudaè-kog kvarteta Rucner pamtit æemopo suradnji s norveškom glazbe-nicom koja nam je predstavilatradicionalnu norvešku violinuhardingfele. Neumorni Zagrebaè-ki gitarski trio s još neumornijimudaraljkašem Igorom Lešnikomnajviše se iskazao u praizvedbijoš jedne uspješnice Marka Ru5-djaka, dok nam je izraelski Musi-ca Nova Consort predstavio ep-ski opširan program suvremeneizraelske glazbe.

Zalutale glazbeÈudnovatom programskom

odlukom u kasni je veèernji ter-min, rezerviran inaèe za offprograme, zalutao francuskisaksofonist Claude Delangle sprogramom suvremene japanskeglazbe za saksofon. Potpomog-nut pouzdanim Zagrebaèkimkvartetom saksofona i udaraljka-šicom Ivanom Biliæ, ovaj je uis-tinu vrhunski saksofonist uvje-reno i uvjeljivo pristupio nizuskladbi kojima je zajednièka cr-ta ne samo nacionalna pripadno-st autora, nego i specifièni istoè-njaèki osjeæaj za protok glazbe-nog vremena.

Potpuni je pak promašaj bilo

smještanje koncerta njemaèkogEnsemble Modern u udarni ve-èernji termin u velikom Lisin-skom. Sasvim opravdano, goto-vo prazna dvorana doèekala jeprogram djela koje je jednostav-no pregazilo vrijeme. Anakroniuratci Birkenköttera, Saunder-sove, Stauda i Kyburza mo5da bii bili intrigantni pred kojih tri-desetak godina, no èovjeku da-našnjeg senzibiliteta apsolutnosu neslušljive. Ipak, i taj si jeEnsemble Modern priuštio dvijepljuske vlastitom habitusu. Prvuod njih potpisuje György Ligeti,koji u svojoj 25-minutnoj Sona-ti za violu solo uspijeva saskromnim sredstvima postiæi vi-še od svih prethodno izvedenihskladatelja zajedno. Za pravu sepak subverziju pobrinuo AntunTomislav Šaban svojom sklad-bom Viva Verdi, u kojoj nije jas-no ismijava li skladatelj više Ver-dija ili Ensemble Modern.

Komunikativnost za 21. stoljeæe

U konaènici, standardni susimfonijski i komorni koncerti,bez obzira na više ili manje us-pjelu percepciju i recepciju, po-kazali isto što i cjelokupni prog-ram ovogodišnjeg Biennalea:kakva se god sredstva birala (iline birala), komunikativnostglazbe postaje u novom stoljeæucondicio sine qua non. Nakondugog perioda avangardistièkihzastranjenja i nešto kraæeg pe-rioda traganja za izgubljenimvrijednostima, veæina je suvre-menih skladatelja konaèno shva-tila da je osnovna svrha glazbeda ju se mo5e slušati. Oslušku-juæi ovakve tendencije, MuzièkiBiennale Zagreb smjelo je zako-raèio u 21. stoljeæe.

Više ili manje standardnikoncerti simfonijske i komorne glazbe neizostavni su dio bijenalske ponude, te kaotakvi èine svojevrsnu sponu izmeðu tradicionalnog i avangardnog

LLuuttaannjjaa ssttaannddaarrddnniihh koncerataIzmeðu tradicionalnog i avangardnog

21. Muzièki BiennaleZagrebPe

ter M

axwe

ll Dav

ies

III/55, 10. svibnja 2,,1 23

Bojana Pleæaš

agrebaèki gitarski trio iIgor Lešnik priredili su iz-nimno zanimljiv glazbeni

dogaðaj u ponedjeljak, 23. travnjau dvorani muzeja Mimara, u sklo-pu popodnevnog bijenalskogprograma, gdje su izveli djela pe-torice razlièitih autora. SkladbeMarka Ru5djaka, Ney Rosaura iOliviera Lacagnina tom su prigo-dom praizvedene.

Najbolju reakciju mnogobroj-ne publike izazvala je èetvrtaskladba, Toccata i desafio za vibra-fon i gitaru brazilskog skladatelja

Ney Rosaura. To djelo skladano jekrajem 2000. godine u Miamiju iposveæeno je Igoru Lešniku. Dvaposve kontrastna stavka sadr5e te-me iz brazilskog folklora i, kako jesam autor izjavio, cilj im je doèa-rati atmosferu i ljude sjevernogBrazila. Posebno je zanimljivakombinacija vibrafona i gitare, ko-ji se suprotstavljaju jedno dru-gom, na neki se naèin izazivajuæi.Sve je to rezultiralo iznimno sluš-ljivom, melodioznom skladbomveselog duha koju su Igor Lešnik iDarko Petrinjak predstavili nadostojan naèin. Svakako se trebaosvrnuti i na skladbu MurrayaHoullifa, Luminiscence za gitaru iudaraljke, napisanu za njegovabivšeg profesora klasiène gitare.Karakter skladbe vjerno doèarava-ju skladateljeve rijeèi: «Vjeèni blu-zerski zvukovi za dvoje. Skladba

je obojena metalnim perkusivnimzvuènim bojama, a inspirirana jejazzom i bluesom». Izvedba oveskladbe ostavila je tek zanimljivslušni dojam.

Bordone za trio gitara i timpaneMarka Ru5djaka nastala je na poti-caj Zagrebaèkoga gitarskog trija iIgora Lešnika, kao treæa u nizunjegovih skladbi za trio gitara iudaraljke. Osobitost uspješneskladbe je u tome da, nakon poèet-nog izlaganja glazbenog materijalagitara i ukljuèivanja timpana, tim-pani i preuzimaju vodstvo do krajaskladbe.

Posljednja skladba, Beyond Mu-sic's Places za udaraljke, trio gitara iobou talijanskog skladatelja Oli-viera Lacagnina osobita je po tomešto je èvrsto vezana uz ritam. Vrlokontrastna i ekspresivna, ona jeveæim dijelom kontrapunktskistrukturirana, dok njezinoj slušlji-vosti pridonosi ravnopravnost in-strumenata. Igor Lešnik, DarkoPetrinjak, Istvan Römer i GoranListeš ovim su nastupom još jed-nom potvrdili svoju kvalitetu uovom širokom spektru skladbi injihovih autora.

Bojana Pleæaš

tudenti Muzièke akademijeu Zagrebu dobili su prilikuda se iska5u na ovogodiš-

njem Muzièkom Biennalu Zagreb.Tako je u nedjelju, 22. travnja, uHGZ-u prireðen koncert Puhaè-kog ansambla Muzièke akademijepod ravnanjem Dragana Sremca.Tom prigodom je izvedeno i djeloHeads and Tails, najmlaðeg kom-pozitora na ovogodišnjem MBZ-u, Ivana Josipa Skendera, takoðerstudenta zagrebaèke Muzièkeakademije. Koncert je zapoèeo uvedrom ozraèju skladbe DressoirMishe Mengelberga, skladbe iz-vorno napisane za amsterdamskiansambl za suvremenu glazbu DeVolharding. Sastavljeno od devetkratkih stavaka pomalo neobiènihnaslova, npr. Kositrena tabakera,Poklopac za èajnik ili Kutija s kek-sima, ovo djelo je svojevrsna paro-dija stilova jer miješa elementeglazbene avangarde s elementimabluesa i jazza. Napisana za limenepuhaèe i klavir, ova skladba se zas-niva na improvizaciji, kako je ve-æim dijelom i nastala. Ansambl li-menih puhaèa vješto se snašao naimprovizatorskom terenu, kao iklavirist koji je kroz cijelu skladbuodr5avao ritmièki puls. Sve je torezultiralo pozitivnim opæim doj-mom, kako o samoj skladbi, tako io izvedbi.

Potpunom suprotnošæu mo5ese smatrati druga skladba na re-pertoaru, Corale notturno za 10 li-menih puhaèa talijanskog kompo-zitora, dirigenta i korepetitoraStefana Salvatoria. Skladateljeva5elja pri stvaranju djela bila je ob-navljanje polifonosti korala. Onoje pisano samo za puhaèe upravozbog njihove karakteristiène bojekojom je skladatelj htio prikazatinoænu atmosferu. Sam skladateljdjelo opisuje sljedeæim rijeèima:«Postoje tri dijela unutar kojih seskladba oblikuje. Prvi je dio ispu-njen velikim tišinama i tajnama,drugi neizmjernim ushitom, a tre-æi povratkom prvobitnoj mirno-æi.» Unatoè tome, reakcija publikeje gotovo izostala, što zbog sameskladbe, što zbog slabe anga5ira-nosti izvoðaèa. Njihovu izvedbuopisala bih kao korektnu, ali ne izanimljivu.

Posljednja skladba, Heads andTails Ivana Josipa Skendera, pisa-na je za ansambl puhaèa zagrebaè-ke Muzièke akademije i sastoji seod dvaju kontrastnih stavaka,Adagia i Allegretta. Prvi stavak, usporom tempu, zapoèinje solis-tièkom dionicom alt saksofona,na što odgovaraju limeni puhaèi.Nakon toga slijedi polifoni dio ukojem sve do kraja stavka glavnuulogu imaju drveni puhaèi. U dru-gom, ujedno i br5em, stavku vari-raju se motivi iz prvog stavka po-malo groteskno. Svakako treba is-taknuti vrlo zanimljivu i smislenuuporabu udaraljki koje su upot-punile cjelokupni dojam o skladbii njezinoj izvedbi, a on je, vrlo po-zitivan.

Ivana Kostešiæ

udaèki Kvartet Rucner,utemeljen 1998., veæ pri-pada u najkvalitetnije iz-

voðaèe komorne glazbe u nas.Takvim se pokazao i u Mimari,gdje je odr5an koncert na kojemsu izvedena djela trojice izrièa-jem razlièitih skladatelja, što jeprogram uèinio nadasve zanim-ljivim. Prve dvije najavljeneskladbe trebale su publici pred-staviti norveške skladatelje OlaHenrika Moea i Johana Kvanda-la od kojih je, na5alost, izvedensamo Kvandalov Kvintet za har-dangerške gusle i gudaèki kvartet,op. 40. Kvandalovo stvaralaštvopokazuje te5nje ka korištenjuelemenata norveške folklorneglazbe u klasiènim formama, kaošto je, u ovom sluèaju, gudaèkikvartet. Hardangerške gusle suinstrument slièan violini, potjeèus podruèja oko fjorda Hardangeri vrlo su se efektno uklopile ustandardnu postavu gudaèkogkvarteta, èemu je pridonijelo isviranje norveške umjetniceKristine Nygaard. Djelo je za-nimljivim promjenama ritma,imitacijama motiva kroz instru-mente i melodijama s etno priz-vukom, isticanim upravo na gus-lama, ostavilo odlièan utisak nanazoènu publiku i oznaèio obe-æavajuæi poèetak koncerta.

Drugo po redu djelo, praizve-

deno tom prilikom, bio je kvar-tet Berislava Šipuša (inaèe i um-jetnièkog direktora ovogodiš-njeg Biennala) pod naslovom Izknjige zaboravljenih rijeèi. Šipušje kroz tri stavka svog kvartetajoš jednom potvrdio poetiènostvlastita izraza s profiliranim sen-zibilitetom, što se najjasnije oèi-tovalo u ekspresivnim glavnimmelodijama na violini i violi.Ujednaèeni ansambl s odliènommeðusobnom komunikacijommeðu èlanovima, kakav je Kvar-tet Rucner, jednako je uspješnoizveo i posljednje djelo na prog-ramu, Triple Quartet amerièkogskladatelja Stevea Reicha. Djeloje skladano za tri gudaèka kvar-teta, s time da ansambl izvodi pr-vi, dok su preostala dva prethod-no snimljena (alternativno seumjesto vrpce mogu koristiti 12sviraèa). Skladba zanimljivijamo5da više zbog ideje nego sa-mog sadr5aja, ipak nije umanjilaukupni uspjeh cijelog koncerta, aposebne pohvale još jednomupuæuju se izvoðaèima.Ivana Kostešiæ

oncertom odr5anim u KDVatroslava LisinskogNyman se, zajedno sa

svojim prateæim sastavom, potreæi put predstavio zagrebaèkojpublici i to poglavito kao filmskiskladatelj. (Michael Nyman Ba-nd sudjelovao je na Biennalu pr-vi put 1979. godine.) Prvi diokoncerta, sastavljen od Nyma-novih najkomercijalnijih uspje-ha, zapoèeo je sa tri komada izThe Piano (Big My Secret, Silve-r-fingered Fling, The Heart Asks

Pleasure First). Te popularneškotske melodije iz 19. stoljeæakoje je Nyman uspješno iskoris-tio kao materijal za soundtrack,vlastitom je izvedbom toliko es-tetski modificirao da se sama iz-vedba mogla oznaèiti prefiksomparodije, ovoga puta na vlastitiraèun.

Iako na cjelokupnom bijenal-skom repertoaru potpuno ne-potrebna, upravo je glazba izfilma The Piano, s obzirom napreostali program, trebala bitihighlight veèeri. No, sam seNyman uz svoj ansambl potru-dio da daljni tijek dogaðanjaprati poznatu nam uzreèicu “pojutru se dan poznaje”… Sljedeæatri djela bila su sve redom glaz-ba za Greenwayeve filmove.Glazba za The Draughtsman sContract iz koje smo mogli èutitri broja izvedena je iz one Hen-ryja Purcella, od kojeg Nymanpreuzima basovske dionice iharmonijske sekvence. Slièanpostupak primjenjuje i na glazbiza Drowning by Numbers, ali uovom se sluèaju radi o materijaliz Mozartove Sinfonie concer-tante za violinu i violu. Posljed-nja skladba u prvom dijelu kon-certa bila je Memorial iz filmaThe Cook, prireðena za ovajkoncert u instrumentalnoj ver-ziji (djelo je izvorno skladanokao memorijalna skladba za 39poginulih Juventusovih navijaèa

na Heyselovu u Bruxellesu1985. godine). Sve su toèkeprograma (izuzevši komade izfilma The Piano) u svom repeti-tivnom kontinuumu djelovalekrajnje monotono, što se djelo-mièno mo5e opravdati èinjeni-com da su bile izvedene izvankonteksta kojem su prvobitnonamijenjene, a kao takve poka-zale su se apsolutno nefunkcio-nalne.

Rutinska izvedbaU drugom je dijelu koncerta

izvedeno audio-vizualno djeloThe Comissar Vanishes, temelje-no na knjizi Davida Kinga (TheFalsification of Photographs andArt in Stalin's Russia). Izvedbuprati dvozaslonski video na ko-jem se izmjenjuju retuširane fo-tografije ubijenih i zabranjenihpolitièara. Ponavljaju se slike,ponavlja se glazbena graða i svezajedno unedogled. Takav je biougoðaj i cijelog koncerta koji jerezultirao opæim razoèaranjem,primarno u dva pogleda. Os-novno i najoèitije jest da je Mic-hael Nyman Band zajedno sasvojim voditeljem upravo izne-nadio sviranjem koje nimalo nedolikuje sastavu na svjetskoj ra-zini. Ostavljen je dojam rutin-skog sviranja, lišenog ikakve ek-spresivnosti i muzikalnosti u iz-razu. Ponešto se od toga mo5epripisati i odabiru repertoara,èemu zapravo treba uputiti naj-veæu primjedbu. Spoj ranog ikasnijeg skladateljeva opusa nijeposlu5io karakterizaciji Nyma-na kao filmskog skladatelja,ukazao na njegove najveæe ko-mercijalne uspjehe, niti poslu-5io kao uvid u eventualne skla-dateljeve faze u radu. Nije pos-lu5ilo nièemu od navedenog, ni-ti drugim moguæim logiènimsvrhama pri odabiru repertoara.Poslu5io je tek potvrðivanjuovisnosti ove glazbe o filmskojradnji, što nas navodi na daljnjapromišljanja o funkcionalnostifilmske glazbe kao koncertan-tne, i oznaèio ovu veèer, uz jošnekolicinu, kao propust ovogo-dišnjeg Biennala.

Zagrebaèki gitaristièki trio i Igor Lešnik meðu najcjenjenijim su izvoðaèima u Hrvatskoj

Popodnevni programi

ŠŠaarreennoo ii vviirrttuuoozznnoo

Oko zanimljivijih skladbistudenti su se više i anga=irali

Mlade snage

PPuuhhaaèèkkii kkeekkssii

Popodnevni programi

KKoommoorrnnii uussppjjeehh

Zagrebaèka izvedba potvrdila je ovisnost oveglazbe o filmskoj radnji

MMiinniimmaalliissttiièèkkaa mmoonnoottoonnoossttFestivalske zvijezde

a programu ovogodišnjeg Bien-nala zasigurno je i široj publicinajzvuènije odjeknulo, uz Tan

Duna, ime još jednog oskarovca Michae-la Nymana. Ovaj minimalistièki sklada-telj, kojega se èesto usporeðuje s auto-rima poput Phillipa Glassa, afirmirao sepišuæi ponajprije filmsku glazbu, osobi-to kroz suradnju s redateljem PeteromGreenwayeom, s kojim je radio na jeda-naest filmova, a prvi veæi uspjeh posti-gao je 1982. glazbom za TheDraughtsman' s Contract. Suradnja dvo-jice autora zapoèeta je još 1976., a pos-ljednji Greenwayev film u kojem jeNyman sudjelovao bio je Prospero'sBooks iz 1991. Nakon “braka” s Gree-nwayem Nyman poèinje raditi s nizomdrugih redatelja od kojih mu je najveæiuspjeh svakako donijela suradnja s JaneCampion na filmu The Piano, što mu je1992. priskrbilo Oscara, ali i naklonostšireg slušateljstva. Iako prvenstveno fil-mski skladatelj, Nyman je svoje umijeæekoje je stekao na Royal Academy of Mu-sic u Londonu, primijenio i na raznascenska djela, plesne koreografije, èisteglazbene vrste, ali i u pomalo neobiènesvrhe poput Yamamotove modne revijeili pak kompjutorske igre (Enemy Zero).Posljednje je skladateljevo djelovanjeusmjereno na podruèje opere. Prošle jegodine premijerno izvedena opera Faci-ng Goya, a trenutno radi na operi TheOnly Witness.

24 III/55, 10. svibnja 2,,1.

Zrinka Matiæ

pera sasvim opravdanonastavlja svoj 5ivot u svije-tu suvremenoga glazbeno-

scenskog izraza, obogaæujuæi seunutar zadanog prostora veli-kom raznolikošæu, polazeæi oddramskog predloška, glazbenogstila, inovacije opernog ansamblai svih aspekata scenskog postava.Naziv opera veæ odavno je pres-tao vezivati uza se jedinstvenuformalnu shemu koja bi kao tak-va funkcionirala u odreðenompovijesnom trenutku i kulturno-prostornom ozraèju. Ipak, ulazi-mo veæ u peto stoljeæe u kojem jeopera, za razliku od mnogih dru-gih tradicionalnih glazbenih vr-sta, uspjela odr5ati prepoznatlji-vost, unatoè promjenama koje suje zadesile. Privlaèna, uvijek iz-nova zanimljiva moguænost og-lazbljivanja drame, dramskogsadr5aja koji se pretapa u glazbe-ni, s time da se zadr5ava spekta-kularnost vizualnog, osna5enaizra5ajnošæu glazbenog zvuka,izazov je suvremenim skladate-ljima, jednako tako nov kao štoje bio i onim stoljeæima prije.Opera se danas kreæe u razlièitimsmjerovima, odgovarajuæi razli-èitim senzibilitetima i ukusima,izviruæi iz nepreglednog spektraglazbenih i dramskih polazišta.Suvremeni zvuk, scenski izraz,glazbeni 5anrovi, svi ti elementisadr5e nesagledive moguænosti iopera njima raspola5e slobodnijenegoli u jednom prošlom raz-doblju.

Prema izboru programa 21.Muzièkog Biennala, èiji je zada-tak kao i obièno bio ugrubo osli-kati stanje suvremene glazbe,mo5emo zakljuèiti da je sklada-nje opere izrazito moderno, jersmo u 10 dana, koliko je Bienna-le trajao, vidjeli èak 4 opere uu5em smislu. Prikladna za svakootvorenje i/ili zatvaranje, operaje i na ovom festivalu stvorilaluksuzan okvir razlièitim doga-ðanjima, s dvije vrhunske kaza-lišne produkcije, èiji bi efekt teš-ko mogao zamijeniti bilo kojidrukèiji tip glazbenog dogaðaja.zapoèet Tan Dunovim MarcomPolom, zatvoren operom Tri ses-tre Pétera Eötvösa, Biennale jeprikazao i u Zagrebu napeto iš-èekivanu Juditu hrvatskog skla-datelja Frane Paraæa, praizvede-nu ljetos u Splitu, te operuPowder her face Thomasa Adèsa.

Refleksija o putovanjuOpera Marco Polo predstava

je bogate produkcije na najvišojsvjetskoj razini, što je bilo zaoèekivati pri postavljanju tolikonajavljivanog opernog hita svjet-ski proslavljenog oskarovca TanDuna. Upravo kvalitetna pro-dukcija i jest zasigurno najveæakvaliteta ove predstave, jer skla-datelj svoj kulisni glazbeni 5anrfilmske glazbe nije uspio ni prib-li5no prilagoditi onome što od

glazbe zahtijeva operna vrsta i 5i-va glazbena pozornica. Premdase jednom dijelu nedovoljno os-jetljive publike Marco Polo vjero-jatno uèinio efektnom predsta-vom, ipak se bez sumnje isposta-vilo da glazba koja odlièno fun-kcionira na filmu, kada je ona sa-mo oplemenjujuæi dodatak slici,u trenutku kad postaje glavnidramski pokretaè postaje potpu-no nezadovoljavajuæa. Multikul-turalnost Tan Dunove glazbe,koja na podlogu kineskog tradi-cionalnoga glazbenog zvuka, po-jednostavljenog do sheme i glaz-bene formule koja se provlaèi èi-tavo vrijeme trajanja opere, do-daje ekstrakte indijske i europ-ske glazbe, obogaæena popular-nim moguænostima suvremenogzvuka, formula je za koju TanDun provjereno zna da æe po5-njeti trenutaèni globalni uspjeh.

Izbor izvanglazbenog pred-loška – prièe o Marcu Polu –mo5e se uèiniti upravo idealnimkada je u pitanju Tan Dunovskladateljski izraz, jer je zgodnorazlièitim glazbama razlièitihkultura evocirati pojedine etapePolova putovanja. Ali, autor je5elio prièu o Marcu Polu isko-ristiti za izra5avanje nešto ambi-cioznijih ideja od ovih koje senameæu same po sebi. Tako je uprogramu koji je pokušao preni-jeti u glazbu iznio ideju o pro5i-manju i stapanju glazbi razlièi-tih prostora i vremena. U samojse glazbenoj i scenskoj izvedbiipak nisu uspjele razaznati tri is-tovremene glazbeno-dramatskerazine: duhovno Polovo putova-nje, kojemu je bila namijenjenaglazba Istoka, fizièko putova-nje, koje je trebalo biti ilustrira-no glazbom Zapada, i treæa razi-na koja je èisto glazbena i 5eliparalelno uz ove dvije prikazatinjihovo meðusobno stapanje.Sam libreto ne koristi izravnoprièu o Marcu Polu, veæ je pre-nosi na razinu refleksije o zna-èenju “putovanja”, što skladate-lju daje iskljuèivo moguænostoglazbljivanja psiholoških tre-nutaka u duhovnom putovanjuMarca Pola. Glazba ih ne uspije-va dramatski istaknuti, veæ jepuno sretnija u pronala5enjurješenja za opisivanje etapa fi-zièkog putovanja.

Zaustavljeno šareniloJednako tako, ni re5ija ne us-

pijeva uhvatiti psihološke prom-jene Polova lika, pa su puno doj-mljivije i više prostora zauzimajuslike koje se bave fizièkim puto-vanjem. Scenograf Hans GeorgSchäffer, kostimograf TonèiVladislaviæ i koreografkinja Bla-5enka Kovaè, predvoðeni re5ise-rom Krešimirom Dolenèiæem,iskoristili su ovu moguænost, tebi se u svakom trenutku kad suzazvuèali prepoznatljivi zvucinekog egzotiènog predjela zaus-tavila šarena slika, èiji bi dojam,na5alost, gotovo uvijek bio naru-šen ili pretjeranom statikom pri-zora ili predimenzioniranim tra-janjem. Ekipa na èelu s dirigen-

tom Igorom Kuljeriæem, sastav-ljena od solista Thomasa Younga,Renate Pokupiæ, Ivice Trubiæa,Adele Golac-Riloviæ, Stijepa Fra-netoviæa, Tamare Felbinger, Da-libora Hanzaleka te zbora i or-kestra HNK bila je izvrsna, pamo5emo samo po5eljeti da udrugim projektima HNK nasta-ve biti jednako pjevaèki sigurni iscenski anga5irani.

Komorna opera Powder herface Thomasa Adésa oduševila jevrhunskim tehnièkim i izra5aj-nim korištenjem vokalnog apa-rata. Glasovne moguænosti èeti-riju pjevaèkih tipova, dramskogsoprana, lirskoga koloraturnogsoprana, tenora i basa, osnova suna kojoj Adés gradi dramu. Bo-jom i pokretom vokalne linijeuspijeva plastièno prikazati po-jedine tipizirane karaktere, koji

na taj naèin postaju razaznatljivièak i neovisno o libretu. Trimaglasovima pripisuje po nekolikolikova: lirskom sopranu Poslu5i-teljicu, Ljubavnicu i Novinarku,tenoru Elektrièara, Poslu5itelja,Fotografa, bas je Upravitelj, Su-dac ili Vojvoda, dok je dramskisopran uvijek Vojvotkinja, pri-kazana kroz razlièite 5ivotnedobi.

Suvremena opera buffo

Razlièit vokalni izraz kojikonstantno prati svaki od glaso-va, a kojim Adés nastoji naglasi-ti pa èak i karikirati uvrije5enekarakterne osobine tih glasova –banalna razigranost lirskog sop-rana, površnost tenora, komiènaozbiljnost dramskog soprana iisprazna dubokoumnost basa –oznaèava svaki od likova kojetumaèi pojedini glas i pretvaraih u tipove. Na taj naèin Adésstvara suvremenu operu buffo,èiji bi se obrazac konstantnihkaraktera i njihovih meðusob-

nih odnosa mogao ponavljati ubeskrajnim varijacijama uvijekistih situacija.

Glas se uvijek idealno uklapau nenametljivi i transparentniorkestralni zvuk, ali u trenucimainstrumentalnih intermezza, ka-da orkestar pru5a jedinu podr-šku drami, Adésu ponestaje dra-matska snaga koju mu u vokal-no–instrumentalnim dijelovimadaje glas. Sadr5ajno nedovoljnonabijena, instrumentalna su in-termezza najslabija mjesta operei u njima Adés gubi nit koja po-vezuje dramu. Glasovno izvan-redni i glumaèki profesionalnibili su Teresa Ringholz, PiiaKomsi, Mark Beudert i StevenGallop, uz Musikwerkstatt En-semble, pod ravnanjem HuwaRhys Jamesa i uz re5iju PameleHunter.

Ciljano sivilo Završne veèeri Biennala prika-

zana je opera renomiranoga ma-ðarskog skladatelja PeteraEötvösa, Tri sestre. Od vremenakada je praizvedena, u Lyonu1998., Eötvös je s njom uspio os-tvariti veliki uspjeh i na drugimeuropskim pozornicama i to unekoliko razlièitih produkcija.Fasciniran Èehovljevom dramomu kojoj se kroz postupke likovanasluæuju promjene što ih je do-nio prijelaz iz 19. u 20. stoljeæe,skladatelj uzima izvornik, dra-matski ga preoblikuje sukladnozadanostima operne glazbeno-dramske vrste, ovim djelom po-kušavajuæi izraziti svoj i naš suv-remeni fin de siécle. Dramu redu-cira na prizor za vrijeme po5ara,iz treæeg èina drame, u kojem us-pijeva sa5eti probleme likova sa-mih i njihovih meðusobnih odno-sa. Tri puta ga ponavlja, u sekven-cama koje donosi svaki put izdrukèijeg kuta gledišta, tvoreæitako tri ne-klasièna èina. Zadataklikova kroz koje gleda situaciju,(Irina, Andrej i Maša), odgoneta-nje je biti muško – 5enskih odno-sa, koja se u rezultatu svih njiho-vih razmišljanja i sukoba pokazu-je irelevantnom i banalnom. Re-zultat drame u Eötvösa je odusta-janje od ciljeva i pasivnost. Dramai glazba cijelo vrijeme kru5e okoove neoptimistiène spoznaje;Eötvös glazbom stvara nepresta-no namjerno muèno sivilo, i, ig-norirajuæi vedrinu novog zvuka usvojoj atonalitetnosti proizvodi5eljeni dramski uèinak.

Iako nismo vidjeli operu iz-vedenu prema originalnoj za-misli, u kojoj je libreto na rus-kom jeziku, a uloge sestara iz-vode kontratenori, kako bi jošviše naglasili apstraktnu proble-matiènost muško-5enskog od-nosa, veæ na maðarskom jeziku isa 5enskim tumaèima sestara,ona ne gubi na izra5ajnosti.Izvrsno izvedena dramska okos-nica, podr5ana glazbom, fun-kcionira unatoè promjenama, aodlièan ansambl sastavljen odsolista Maðarske dr5avne opere,orkestra iste kuæe, Komornogorkestra, s dirigentima G. Vaj-dom i L. Tihanyijem i redate-ljem Istvanom Szabóm, èini jejasnom i pitkom.

Èetiri razlièita glazbeno-scenska izraza, od kojih je svakizanimljiv na drukèiji naèin, aliod kojih svaki nosi sasvim odre-ðene konture opernog jezika,vjerojatno su samo mali dioonoga što nam nudi operna da-našnjica. Bez dodirnih toèaka,ove su opere najširi moguæi iz-bor jednog festivala koji nije is-kljuèivo operni, veæ 5eli obuh-vatiti barem jedan dio suvreme-ne glazbe uopæe. U tom smisluone nas upuæuju u potpuno raz-lièitim smjerovima, dajuæi nas-lutiti bogatstvo i raznolikostopernog stvaralaštva.

Bez dodirnih toèaka, bijenalske su opere najširimoguæi izbor festivala kojinije samo operni, nego =eliobuhvatiti barem dio suvremene glazbe

Slobodnije no ikad prije?Opera na Biennalu

21. Muzièki BiennaleZagreb

III/55, 10. svibnja 2,,1 25

Nila Kuzmaniæ Svete

akon što je dvostruki ju-bilej – Maruliæev i Juditinobilje5en sveèanim otva-

ranjem 46. splitskog ljeta praiz-vedbom istoimene opere ili,preciznije, cantate sacre, FraneParaæa – bilo je razvidno da æe seovo djelo, naišavši na golem in-teres publike ponajviše radi svo-je lirske melodioznosti, zadr5atina repertoaru. Nakon Cariæ-Maroeviæeve predstave na split-skom Narodnome trgu iz godi-ne 1979. Paraæ je poslušao nap-jev iz bogatoga glagoljaškog re-pertoara na hvarskoj procesiji unoæi Velikog petka i ukljuèio ihu svoje djelo. Sam je skrojio ilibreto i prema Marulovu epu iprema prijevodu Tonka Maroe-viæa, senzibilna za pomnu graðutoga epa.

Logièno je koliko i prirodnoda su se prvoga hrvatskog knji-5evnog djela, èakavske Judite, ukojemu je svijest o rodnomeSplitu kao i u Danteovu o Firen-ci, vrhovno mjerilo – latila èet-vorica Spliæana, a poradi njegovazvukovna o5ivljenja. Scenogra-fiju je potpisao Matko Trebotiæ,re5iju Petar Selem, dok je ope-rom na praizvedbi ravnao NikšaBareza. Paraæ je, nadahnut Ma-rulovim išèitavanjem Biblije uzavièajnom kljuèu i s opravdava-njem zemaljske potrebe biblij-skih junaka, radio na djelu sko-ro dvadeset godina. Djelo svje-doèi svijest o trajnosti i, na5alo-st, aktualnosti, maruliæevske te-matike, kako zamjeæuje IvoFrangeš, kroz stoljeæa – od "Tu-raka kod Splita", preko Turakakod Siska do Krle5e, za kojegaje Judeja (Hrvatska), okupator-ski Rim (Austrija), Jeruzalem(Zagreb), i njegova uvjerenja:"Tu smo se dogodili, i tu æemoostati; u našoj Judeji, s našimJuditama i našim Holofernima,s našim 'zastavama' i našim ko-rugvama".

Nebesko i zemaljskoValjda se u prošlom desetljeæu

ova opera, buduæi da je apoteoza5idovskoj junakinji, i nije nimogla uprizoriti. Vjerno se prid-r5avajuæi Maruliæeve ideje, iParaæ nastoji nebesku slavu uèi-niti al pari zemaljskoj. Juditinèin i skladatelj tretira pomire-

njem obaju Jeruzalema, što juna-kinju izdi5e iznad ostalih povi-jesnih djelatnika (štoviše,Maruliæ je zbog hrabrosti stavljana prvo mjesto), diveæi se, kao iMaruliæ, njezinoj èednosti i èis-toæi, ali najviše njezinu djelu. Toje gledalištu jasno predoèeno uŠestoj slici: slava njezina trajat æedotle dok "Bude na karte svoljslovinjska ètit slova".

Masivna partitura u dominan-tno zvuènim sklopovima, zbor-ski i solistièki skladno poslo5enai slobodna u koncepciji te vre-menskoj relativnosti oslanja se,ritmièki, iako slijedeæi vlastitusuvremenu liniju (ta se ritmièkaskladnost naroèito osjeæa uzborskome "Poèkajmo još petdan" u Drugoj slici, "Judita, èamisliš?" u Treæoj slici, "Abra, Ab-ra" – solo Judita u Èetvrtoj slicite u zborista muškaraca s "Èa ka,èa ka, èa ka" u Petoj slici) na Or-ffa i Stravinskog, a lirskom melo-dioznošæu (koja je pridonijela dadjelo ostane na repertoaru) naRahmanjinova i oca Ivu. Te sumelodijske plohe u lamentacij-skom zborskome sloju meke ibliske staroslavenskoj liturgiji(Betuljani), a tvrde i ritmièki is-prekidane na naèin ojkanja i"gange" u opisivanju Asiraca.Paraæ se, dakle, ne libi ni bjeloda-na domaæeg primitivizma, ali jenezala5enje u folklor njegov sinequa non.

Operom dominiraju zborovi ibiblijska junakinja, koja se moglapojaviti i prije Treæe slike, dok susvi ostali likovi zapravo minija-ture unutar 7 slika (Petu æe reda-telj spojiti sa Šestom). Baš kaošto nam je svojedobno pribli5ioMonteverdija, tako je naš svjet-

ski Bareza i na Splitskom ljetudao sve od sebe da zbor, orkestari solisti splitske Opere, koje je iumjetnièki ravnatelj, zrelo i stu-diozno prenesu zvukovnu i mi-saonu kompleksnost djela. U to-me je potpuno uspio, stvorivši

dojam silne uvje5banosti. Barezaje vrhunski, bolje od svih, poj-mio skladateljevu parabolu o 5r-tvi, dobroti i iskupljenosti grije-ha te nakalemljeni slavenski štih,blizak mistiènome koliko i du-hovnome, pridonoseæi opæoj mi-saonosti djela. Meðu više lijepih

sola posebno se istakla NatalijaJarmolska (cello). S velikim is-kustvom iz rada na uprizorenjudjela suvremenih splitskih skla-datelja na Splitskome ljetu (Ra-

dièin Prazor, Marovæevo Starogroblje na Sustipanu), Selem jemoæno, sugestivno, doèaraosplitsko. Zbog specifièno reduci-rane dramaturgije, usredotoèiose na èvrstoæu i sugestivnost dje-la te na kazališno vrlo potencijal-nu matricu s obzirom na potrebuharmoniziranja dvaju slojeva –klasièna Maruliæeva i suvremenaParaæeva. Zacijelo je pomanjka-nje novca razlog što se utjecaosimbolima (jarko osvijetljenikri5) i što nije iskoristio dubinusplitske pozornice.

Ubojstvo kao nu,no zloSkladatelj je dobro postupio

puštajuæi da u Šestoj slici Zbornamjerno prati Juditu iz off-a(nevidljivo za veæinu gledalaca).S istim problemom morao seoèito nositi i Trebotiæ koji je sce-ni prišao arhitektonski, postaviv-ši na protiron drveni stup u pri-rodnoj boji i premre5ivši pozor-nicu po sredini poznatim nam snjegovih slika razlomljenim, sadadakako trodimenzionalnim, plo-hama na kat u bijeloj boji. Timeje redatelju omoguæio dobruprohodnost, a nas podsjetio naMaruliæeve šetnje po splitskimruševinama i bri5na motrenja sDioklecijanovih zidina. Redatelji scenograf zajednièki su krenuliiz vizure trenutka koji 5ivimo, pasu Holofernovu vojsku tretiralikao vragove iz puèke imaginaci-

je. To su doèarali kostimi i oglav-lja Irene Sušac i Rute Kne5eviæ,koji su za sve protagoniste, osimza Juditu i vragove, bili bijeli ilicrni te u te5nji da budu bezvre-meni ipak, sukladno djelu, vuklina visoku renesansu. Utjeèuæi sesfumato tehnici, ZoranMihanoviæ majstorski je obliko-vao svjetlo. Veliki senzibilitet zasve natuknice puèkoga i moder-noga, misaona i profana, pojmioje Antun Mariniæ svojim nadasveosmišljenim pokretom – od Prve

do Sedme slike.Meðu svim akterima zabljes-

nula je Nelli Manuilenko (Judi-ta). Usput reèeno, ova je istinskaumjetnica ponijela nagradu Hr-vatskoga glumišta za ovu kreaci-ju, nagraðena je Juditom za svojuAbigaille, a u Split je donijela inagradu Milka Trnina. Uvijeksavjesna, razradila je svaki detaljsvoga pjeva savršeno precizno,èak i dikcijski nadvisivši sve pro-tagoniste, buduæi da joj je, kaoUkrajinki, bliska stara èakavštinai staroslavenska liturgija. Glasov-no nadasve sigurna, intonativnostabilna, a u registrima uravnote-5ena, nametnula se lijepim, stasi-tim, likom te inteligentnom glu-mom. U dramaturški nedovoljnorazraðenoj Šestoj slici, kada jetrebalo dulje pokrivati izlazak izasirskoga tabora i vratiti se u Be-tuliju, Manuilenko se intuitivnoutekla svome sjajnom glumaè-kom nervu i svojoj unutrašnjojkoncepciji, pravilno iznijevšiglazbenu misao fascinantnomenergijom.

Ne obaziruæi se na fahove pje-vaèa, skladatelj ih je sve prepus-tio ponešto niskim lagama. Svo-jim golemim iskustvom, NevenBelamariæ (Oloferne) uspješnose probijao i basso profondo laga-ma kroz jaki orkestar. I ostali so-listi bili su zvuèni i tehnièki iz-graðeni – od prikraæena za sudje-lovanje u apoteozi Sedme slikekristalno èista tenora Vinka Ma-roeviæa (Ozia) preko Ivice Èike-ša (Akior), Špira Bobana (Vezir)do mlade Renate Pokupiæ (Ab-ra), za koju smo po5eljeli duljudionicu i pred kojom je jamaènolijepa buduænost, do Bo5ene Sva-line (Ruta), Tonèa Banova (Va-gav), Zdravka Kraljeviæa (Prvisveæenik) i Krešimira Gabrila(Drugi sveæenik). Sve pohvaleidu zboru koji je, nakon ratnihfrustracija, emocionalno prodr-man potištenošæu i ranjivošæu,sjajno ušao u Paraæevu misao ivokalno i kultiviranim kreta-njem. U Prvoj slici bijes na Bogazatomljen je stoga što su nemoæ-ni i ne vide gdje je spas. Zato i uSedmoj slici izostaje eksplozijaradosti kao kontrapunkt lamen-tu i ariosu. Zbor je nijansiranoprenio skladateljevu misao da jeubojstvo manje grijeh nego nu5-no zlo koje ostaje u drugom pla-nu, dok je Juditino spašavanjegrada u prvome planu. Ne manjezasluge ima zborovoditeljica AnaŠabašov.

Zagrebaèke ovacijeDa se praizvedba Paraæeve

Judite potvrdila kao znaèajandogaðaj, ne samo umjetnièkiveæ i kulturološki na razini cije-le zemlje, (a pobudila je zani-manje i izvan nje), da je postaladogaðaj, koji nije ostao izoliran,dokaz je i poziv na 21. zagre-baèki Muzièki Biennale. Podzrelom i studioznom palicom,ovog puta Harija Zlodre, nascenu HNK u Zagrebu, koje jedrukèija akustika uspjela doki-nuti orkestarsko preglasavanjepjevaèa, svjedoèili smo zvukov-nu i misaonu prenošenju kom-pleksnosti djela, koje je publikaispratila pravim ovacijama. Ju-dita je ušla u tradicijski glazbe-ni luk što se protegnuo od Baja-montija i Suppéa do Gotovca,Tijardoviæa i Ive Paraæa. Ona jeu splitskom HNK do5ivjela veæosam repriza – uvijek pred odu-ševljenim gledaocima; za ovu seoperu, nakon dugo vremena,tra5i karta više, a darovana je igledaocima na završetku 11.Maruliæevih dana.

Judita je ušla u tradicijskiglazbeni luk

VVeelliièèaannssttvveennaa MMaannuuiilleennkkoo

Uz izvedbu Judite Frane Paraæa na21. Muzièkom Biennalu Zagreb

Ivana Kostešiæ

sklopu ovogodišnjegBiennala predstavljena jeslikarska izlo5ba tršæan-

ske umjetnice Miele Reine, umr-le 1972. godine. Na izlo5bi kojusu pripremili Paola Bonifacio italijanski skladatelj Carlo de In-contrera, izlo5ena su 32 djela,nastala izmeðu 1967. i 1972. go-dine. Upravo je suradnja umjet-

nice s Incontrerom, zapoèeta

1967., rezultirala projektima zakazalište, scenografijama za raz-ne happeninge, pa tako i za MBZ1969. i 1971. godine. (U progra-mu MBZ-a 1969. Miela Reinazaslu5na je za scenska zbivanja uprojektu Liebeslied izvedenogpod vodstvom Carla de Incon-trere). Izlo5ena djela s elementi-ma dadaizma i pop-arta, humorai velike inventivnosti s narativ-nim karakterom, smatrana su, is-

tièe Bonifacio, ispred svoga vre-mena, kao i cijela liènost oveumjetnice. Otvorenju izlo5bemoglo se prisustvovati 21. trav-nja u foyeru KD Vatroslava Li-sinskog, gdje je izlo5ba za posje-titelje otvorena do 12. svibnja.

Bijenalska izloAba

IIsspprreedd ssvvoogg vvrreemmeennaa

Foto: Verzotti

Foto: Verzotti

Foto: Verzotti

26 III/55, 10. svibnja 2,,1.

Mojca Piškor

etrdeset godina MuzièkogBiennala Zagreb. Prva,1961., godina, plus èetrde-

set. Tu smo: 2001. godina – 21. sto-ljeæe – 21. Biennale. Simbolièno! Idok su jedni, još ne tako davno, vo-dili beskrajne rasprave i iznosilimišljenja (jer u Hrvatskoj svatkoima mišljenje o svemu) o tome kojegodine zaista poèinje novo stoljeæe,a drugi u5urbano koristili prigoduda pod nazivnikom novog stoljeæa itisuæljeæa dobro zarade èak dvijegodine za redom, bijenalski ritamodr5avanja zagrebaèkog festivalasuvremene glazbe nije ostaviomjesta dvojbama. 20. Biennale bioje zadnji u prošlom, a 21. je logi-kom stvari prvi u novom tisuæljeæu.Èini se kako je i organizatorimamilenijski predznak zazvuèao kaozadnja opomena da je došlo vrijemeza razmišljanje o novoj koncepciji.

Nu,ni susretiVerbalizacija Ive Josipoviæa, di-

rektora MBZ-a, na temu Biennaleu novom tisuæljeæu predstavlja ovo-godišnji festival kao "prvi u nizuonih koje mo5emo nazvati susreti-ma ili interakcijom razlièitih kul-tura", odnosno u poetiziranoj vari-janti kao "šareni buket raznolikogglazbenog cvijeæa". Za umjetniè-kog je pak direktora svaki even-tualni odgovor na pitanje kakva æebiti glazba u 21. stoljeæu, a time ikakva æe biti Biennala koja dolaze,u opasnosti da bude ocijenjen"prepotentnim, nekorisnim i isto-dobno sasvim sigurno naivnim".Koncepcije je ponekad daleko lak-še neposredno èitati iz programa, aon nam ove godine èak i pri leti-miènom pogledu otkriva kako 21.Biennale nose "zvijezde". Miješajuse tu tradicije, etniciteti, estetike i5anrovi, odnosno zbiva se upravoono što organizatori nazivaju sus-retom. Èini se su i oni u novom ti-suæljeæu prepoznali "dogaðanje"globalizacije (u Josipoviæevoj or-tografiji s velikim G) i nu5nost us-postavljanja interkulturalne ko-munikacije. Malo kasnimo, ali ipakse kreæemo!

Pristup glazbi u kojem se dru-gaèije i strano pomno etiketira ibri5no svrstava u odvojene ladicepokazao se neodr5ivim, a inzistira-nje na strogoj odijeljenosti tradi-cijskih, umjetnièkih i popularnihglazbi svijeta potpuno besmisle-nim. U tom je smislu koncepcijaovogodišnjeg Biennala, koju je naprošlome na neki naèin anticipiraoRatko Vojtek koncertom Ethnop-honia, ukazala na to kako herme-tiènost i iskljuèivost na bilo kojojrazini suvremenoj glazbi onemo-guæuju otvaranje prostora za kre-tanje prema novom.

Jedno od moguæih tumaèenjabijenalskih susreta odnosi se nakomunikaciju na razini tradicij-skog, odnosno etnièki i kulturnospecifiènog. U tom segmentuBiennale je ponudio nekoliko za-nimljivih koncerata, koji su pod-jednako indikativni za išèitavanje,kako njegove koncepcije, tako irealizacije. Pojedinci koji ga prip-remaju postavljaju vrlo visoke kri-terije kada je rijeè o odabiru sklad-bi i glazbenika koji æe uæi u prog-ram festivala.

Nasumiènost odabiraS druge su pak strane oèito ne-

dovoljno upoznati sa širokom pa-letom onoga što nudi takozvanaworld music scena, u koju su biliprisiljeni posegnuti tra5eæi onošto æe Biennalu predznak drugogi drugaèijeg donijeti upravo na ra-zini tradicijskog. Našli su se takou nezavidnoj situaciji koja je odnjih tra5ila da iz mnoštva lokalnoi internacionalno poznatih imenaodaberu ona koja æe svojim inter-pretacijama, repertoarom i (manjeili više) inovativnim pristupomomoguæiti Biennalu da zadr5i (ilipodigne) kvalitativnu razinu pokojoj je bio (i vjerojatno 5eli osta-ti) prepoznatljiv u i izvan granicaHrvatske. Iako se u pojedinimsluèajevima taj odabir pokazao vr-lo uspješnim, nije lako oteti sedojmu da je u nekim aspektimabio prilièno nasumièan i blizakonom, narodski reèeno, "igranjuna sigurno".

U tom su smislu osobito indi-kativni primjeri vrlo uspješnihkoncerata Triloka Gurtua i maðar-skog perkusionistièkog ansamblaAmadinda. Nastup Triloka Gurtuaje, naime, osobit glazbeni dogaðaj,bez obzira kojeg je profila festivalu okviru kojeg je smješten. Osimtoga relativno mu je jednostavno,ovisno o prigodi, prišiti predznaktradicijskog, ambijentalnog, jaz-zerskog, suvremenog, ili pak, kaošto je bio sluèaj u osvrtu DavoraHrvoja, "multikulturalnog, mul-tietnièkog i univerzalnog". Kakoga je uza sve to moguæe najaviti ikao "najboljeg udaraljkaša na svije-tu", organizatori nisu mogli pogri-ješiti. Pritom nije naodmet uzeti uobzir i moæ medijske prezentacijei usmene predaje, kao ni oèitu gladzagrebaèke publike za novim, ne-poznatim, stranim ili kako se toobièava nazivati – egzotiènim. Ve-æina okupljene publike evidentnone pripada krugu standardne bije-nalske publike, što upuæuje na va5-nost pozitivnog predznaka u po-èetnoj informaciji koja se širi us-menom predajom. Glazbenik iliprogram koji je dobar postaje, pu-tem usmene predaje, smatran jošboljim, a proporcionalno s kompa-racijom pridjeva dobar raste i brojpublike. Recept je to koji nije naodmet zapamtiti.

Nedostatak senzibilitetaOsvrt Branimire Lazarin na

koncert Amadinde jednim je dije-lom odraz tipiène hrvatske nei5iv-ljene potrebe za egzotikom. Jer,

mo5e li se uopæe i zamisliti neštoegzotiènije od "èetiri sviraèa kojasviraju èetiri drvena bubnja razlièi-tih velièina, èudno poluizdubljenodeblo kokosove palme (pahu) kojeslu5i kao rezonantna kutija", a pri-tom još i proizvode "neartikuliraneuzvike koji oponašaju domoroce(!)"? Mo5e, dakako, jer samo sto-tinjak kilometara od Zagreba, uglavnom gradu jedne manje ju5-noslavenske zemlje, svake se godi-ne odvija festival Druga godba kojinudi i mnogo neobiènija poigrava-nja glazbenim tradicijama udalje-nih zemalja i svoju publiku takokontinuirano uèi senzibilitetu za"drugu glazbu". No, Slovenija jedruga prièa. U Hrvatskoj æe kratkanotica u programu koja ka5e "tra-

dicijska glazba (tradicijske glaz-be?) Zimbabvea i Tahitija" privuæina koncert èak i više publike negošto za to predviðena dvorana u op-timalnim uvjetima mo5e primiti.Otuda i 5aljenje što se Amadindanije "više pozabavila takozvanomtradicijskom glazbom" i zabludada su samo zbog te glazbe bili poz-vani na Biennale. Amadinda jeizvrstan perkusionistièki ansambl,koji je na svoj program uvrstio ikratke "izlete" (odnosno vlastitaèitanja) dviju udaljenih glazbenihtradicija, i tako priredio koncert ukojem je publika prije svega u5iva-la, a daleko manje brinula o auten-tiènosti izvedbe, tradicijskoj ute-meljenosti i etnièkoj pripadnostiglazbenika, instrumenata i glazbesame. Ovako shvaæena, glazba io-nako ne trpi 5anrovske, etnièke,religijske, ili rasne podjele.

Nesporazum s "radionicom"tradicijske glazbe Kine i Tajvanabio je, èini se, terminološke naravi.Predstavljanje tradicijskih glazbalajedne, prosjeènom slušatelju pri-lièno udaljene i nepoznate kulture,bez sumnje je pohvalna inicijativa,no definitivno je pogrešno nazva-na radionicom. Radionica obiènopodrazumijeva sudjelovanje veæine

onih koji se na njoj naðu, odnosnonalik je onome što je na kraju svogkoncerta pokušao Trilok Gurtu, apojedinaèno predstavljanje glazba-la u kojem je komunikacija s pub-likom (što zbog vremenskog ogra-nièenja, što zbog jeziène barijere)svedena na minimum ipak nije nina tragu workshopa. Koncert kojije slijedio ponudio je odgovor mla-ðe generacije kineskih skladateljana pitanje – kako danas skladatiglazbu za tradicijske instrumentekombinirajuæi principe skladanjalokalne tradicijske glazbe istoka iumjetnièke glazbe zapada Upravotaj aspekt dovodi do glavnog pita-nja koje je potaknuo ovogodišnjifestival, a to je – gdje je u svemutome hrvatska glazba?

Pazi, hrvatsko?Ovaj Biennale pokušao je svi-

jetu ponuditi sliku Hrvatske ko-ja, bez obzira što drugi o tomemislili, nije ksenofobièna, veædapaèe otvorena i 5eli èuti dru-gaèiji zvuk i druge glazbe, ima(ili tek nastoji stvoriti) svoj sen-

zibilitet za novo i nepoznato.No, èime ona ulazi u tu i takvukomunikaciju? U zdravom tu-maèenju susret podrazumijeva irazmjenu ideja koja poèiva napoimanju drugaèijeg kao druga-èijeg, a ne manje ili više vrijed-nog od vlastitog . Tako se otvaraprostor za komunikaciju kojadaje i prima. Ovaj je Biennaleprimio mnogo, ali èini se da je usegmentu vezanom uz glazbenutradiciju Hrvatske jedini izlazprema van ostvario glazbom ko-ja 5anrom baš i ne pripada kor-pusu onoga što Biennale inaèepredstavlja stranoj publici. Ta-mara Obrovac i Transhistria En-semble svakako su vrh onoga što,nadograðujuæi tradicijski glazbe-ni izraz, stvaraju hrvatski, uvjet-no nazvani, popularni glazbenici,ali veæ smještanje njihova nastu-pa u termin koji je prethodioslu5benom otvaranju MBZ-aodaje dojam da su još uvijek tekdio off programa.

Mladi se pak hrvatski sklada-telji libe posezanja za tradicijom,i to bi u odreðenoj mjeri moglobiti protumaèeno tamnom sje-nom Antuna Dobroniæa i odje-kom prošlih negativnih predzna-ka koje još uvijek za sobom vukupojedine folklorom inspiriraneskladbe starijih hrvatskih sklada-telja. Komunikacija sa svijetom,koju je inicirao ovogodišnjiBiennale, pokazat æe vjerojatnokako je tradiciju moguæe èitati ipotpuno drugaèije. Ivo Josipoviææe tako u buduænosti u Zagrebu,kojeg je veæ po5urio nazvati "na-jaktualnijim središtem glazbe usvijetu u ovom trenutku", moæi uprogramu nekog od sljedeæih bi-jenalskih susreta, pod oznakom"Pazi, hrvatsko!" ponuditi i neš-to više od smiješnih simplifikaci-ja vrlièkog kola i halubajskihzvonèara koje je KrešimirDolenèiæ u kašu Tan DunovaMarca Pola odluèio dodati kao“jednu 5licu Vegete”.

Milan Pavlinoviæ

uzièki Biennale, osnovan prije goto-vo èetiri desetljeæa, ove je godinedospio i u KSET. Na poticaj organi-

zatora, ksetovci su ugostili tri koncerta, iakoje došlo do manjih organizacijskih nespora-zuma. Naime, na programskoj knji5iciBiennala samo je bend To Rococo Rot najav-ljen, dok za ostala dva nije vrijedila jedin-stvena bijenalska ulaznica. Usprkos tome,KSET je primjereno doèekao jazzere Aalytrio sa saksofonistom Kenom Vandermar-kom te Jobinova glazbenog suradnika i lide-

ra Young Godsa Franza Treichlera u uloziDJ-a.

Njemaèki trio To Rococo Rot karijeru jezapoèeo sudjelujuæi u multimedijalnim li-kovnim projektima, postupno se profilira-juæi u elektronièku glazbenu skupinu. Iakose slu5e i "tradicionalnom" ritam sekcijom,basom i bubnjevima, glazba im je obilatoelektronski procesuirana, pa èak i bubnjarkoristi vlastite elektronske pasa5e. Na tragunjemaèkih grupa poput Kraftverk ili Can,ovi zanimljivi Nijemci inteligentno i vrlodopadljivo koriste modernu elektroniku,stvarajuæi glazbu u kojoj je izra5en utjecajlikovnjaštva i multimedije.

Redovnoj ksetovskoj publici dobro jepoznat èikaški saksofonist Ken Vanderma-rk jer je u nekoliko navrata svirao u Klubu.Na Biennale je stigao s titulom najboljeg ja-zz glazbenika godine i u pratnji švedskogAaly tria, èiji je èlan takoðer zagrebaèkojpublici poznati saksofonist Mats Gustaf-sson. On je u travnju gostovao sa skupinomnazvanom Nu Ensemble, koja je okupila de-setoricu glazbenika iz razlièitih dr5ava Eu-rope. rojekt-skupina je bila sastavljena odvodeæih imena europske jazz i improviza-torske scene, a okupljanje i sama turneja jeorganizirana u povodu švedskog predsjeda-vanja Europskom unijom. Taj dvojac sakso-fonista gotovo opreènog stila i tempera-menta pru5io je, uz discipliniranu i moænupotporu kontrabasista i bubnjara, izvrstandvosatni jazz u5itak u prepunom KSET-u.Sva èetvorica glazbenika su se, kroz meðu-sobnu komunikaciju i zajednièki groove,pokazali kao izvrsni instrumentalisti i maš-toviti improvizatori. Gustafsson svira ener-gièno, prodorno i agresivno, s uzletima u vi-

soke registre, dok je Vandermark mirniji,sputaniji, stilski izbalansiran. Gustafssonzadivljujuæe i atraktivno koristi saksofon,proizvodi najrazlièitije efekte, improvizirado krajnjih granica. Za glazbenika koji natakav naèin doslovno "rasturi" instrument, aposlije koncerta za5eli Nomeansno ili Stoo-ges, mogu se izreæi samo pohvale i divljenje.

Franz Treichler, vokal švicarske trojkeYoung Gods na Biennalu je sudjelovao kaoautor glazbe za novi projekt Gillesa JobimaThe Moebius Strip, a u KSET-u se predstavioiz DJ-kabine. Odaziv publike nije bio naro-èit, vjerojatno zbog kolizije s koncertom uLisinskom i posebne ulaznice. Treichlerovglazbeni izlet ne razlikuje se previše od nje-govih radova za kazalište: prilièno herme-tièna glazba odiše teatralnošæu, "dram-skom" tenzijom, na tragu drum' n' bass-a, aline previše plesna. Kako ka5e koreograf Jo-bin, Treichler "zvukovima oblikuje prostor,rijeè je više o gustoæi zvuka". U svakom slu-èaju, Treichler je originalan i zanimljiv DJ,iako ne za svaèije uho.

Komunikacija sa svijetom,koju je inicirao ovogodišnjiBiennale, pokazat æe vjerojatno da je tradicijumoguæe èitati i drukèije

SSrreetthhnnoo Vam novo Biennale

Festivalski Etno

Paralelni programBijenalski KSET

21. Muzièki BiennaleZagreb

Goran Sergej Pristaš

jednoj orijentacijskoj analizi Mic-hael Kirby uspostavlja tri "analitiè-ka kontinuuma" koja bi mogla pos-

lu5iti u definiciji plesa, pretpostavimo lida je ples zaseban fenomen, tj. pretposta-vimo li da se razlikuje od neplesa. Prvi setakav kontinuum tvori na liniji razlike iz-meðu strogo ritmiènoga i potpuno nerit-mièkog kretanja, drugi na liniji razlike iz-meðu kretanja koje ukljuèuje potpunu na-petost mišiæa i meki protok energije u od-nosu na kretanje s izoliranim mišiænimnapetostima i normalnim protokom ener-gije (kako god zamislili energiju) i treæi urazlici izmeðu potpuno formalnih i nefor-malnih odnosa. U današnjim odreðenjimatoga što sve pripada plesnoj umjetnostinajznaèajniju perspektivu otvara treæikontinuum u kojem ne smijemo formal-nost svoditi na stilizacijski postupak u ob-likovanju same fizièke kretnje, nego kaodubinsku formalizaciju odnosa meðu iz-voðaèima, kao i meðuodnosa izvoðaèa idrugih segmenata ukupne izvedbe, kaošto su glazba, prostor, svjetlo, kostim, go-vor itd. Takvi odnosi mogu imati karakte-ristike ponavljanja, utrajavanja, sliènosti,konfiguracije, sinkronosti itd. O plesumo5emo govoriti i onda kad on ukljuèujepotpuno neritmièko kretanje s izoliranimmišiænim napetostima (kao što su nape-tosti mišiæa nu5nih samo za hod) i prirod-nim protokom energije, ali ako su razvija-ne barem neke od strategija formalnograsporeðivanja u prostoru ili ponavljanjaodreðenog niza kretnji itd. Stoga mo5e-mo govoriti i o plesu u sportu, kao i plesuu vojnim paradama itd. Ples je stoga širifenomen od kazališta koje je ipak samojedna umjetnièka disciplina.

Komponiranje odnosaSljedeæi korak u raspravi o onome što

nas od plesa u umjetnièkom smislu zanimajest odreðenje plesa kao umjetnièke dis-cipline. Ni do toga nije dalek put i, pojed-nostavljeno reèeno, on postaje umjetniè-kom disciplinom kad izgradi svog speci-fiènoga gledatelja, odnosno kad instalirapromatraèa koji æe u ples projicirati ili odautora preuzeti perspektivu umjetnièkogdjela. Takav specifièni gledatelj nije izolira-na i uvijek pripremljena pojava i nu5ne suodreðene okolnosti proizvodnje koje ga-rantiraju ugovor plesaèa i gledatelja. Na-ravno da æe u takvu ugovoru presudnuulogu igrati (s)misao odnosa koji uteme-ljuju veæ razvijene formalne odnose. Beztako razvijenih formalnih odnosa èak iples visoke ritmiènosti, napetosti mišiæa ikontroliranog protoka energije bit æe sa-

mo dobra zabava. Misao tih odnosa nu5noæe (èesto i nesvjesno) biti teorijske priro-de i uvijek æe se raditi o svojevrsnoj prak-tici teoretizacije ponašanja, odnosno us-postavljanja novog reda višeg ili ni5egstupnja, pri èemu va5nu ulogu igra kom-

poniranje odnosa, što je ples uvijek dovo-dilo u neposrednu blizinu glazbe, ne samou ritmièkom nego i u izra5ajno-misaonomsmislu. Ovdje bih htio samo još naznaèitida definiciju lijepog koje se stalno lijepi (ilicijepi) na ples moramo pripisati pitanjuukusa, a kao što veæ netko reèe, umjetnostprestaje kad postane stvar ukusa.

Tematizacija »nièega«Poèetak ovog stoljeæa u plesnoj umjet-

nosti obilje5ava jedna grupacija umjetnikakoji svoj rad temelje upravo na ovim mini-malnim nu5nim uvjetima definicije plesnediscipline. Tu grupaciju, bez koje, doima se,ne mo5e danas ni jedan plesni festival koji5eli biti "u tijeku dogaðaja", èine autori po-put Jeromea Bela (kojeg æemo vidjeti ovegodine i na Tjednu suvremenog plesa i naEurokazu), Xaviera Le Roya, Vere Mantero(koju smo imali priliku vidjeti na prošlogo-dišnjem Tjednu), La Ribot (koja takoðerdolazi ove godine na Tjedan), Toma Plis-chkea, Borisa Charmatza, Thomasa Leh-menna te Gillesa Jobina, èije je gostovanjena Biennalu povod ovom tekstu. Rijeè je onizu autora koji oko sebe okuplja i niz mla-dih teoretièara-dramaturga, èiji je tematskisvijet najèešæe zatvoren u osobni svijet um-jetnièkih promišljanja, pa se nerijetko do-gaða da njihove predstave tematiziraju nji-hov vlastiti rad. Tako se neke od njihovihpredstava zovu upravo "Jerome Bel" ili "Xa-vier Le Roy". Dok, s jedne strane, oko spo-menute neprincipijelne koalicije buja teorij-ska podrška, s druge strane njihov se radèesto smatra tematizacijom "nièega". Pri-padnik radikalnije nove akademske teorije

Emil Hrvatin, opisuju rad ove grupacijesintagmom il teatro debole (slabi teatar) pouzoru na talijansku filozofsku školu il pen-siero debole (slaba misao).

Predstava kao organizamGilles Jobin u svojoj posljednjoj predsta-

vi Moebius Strip, kao što se iz samog naslo-va da zakljuèiti, izvedbeni red uspostavlja izjedne formalno visoko razvijene pretpos-tavke – beskonaènoga geometrijskog kon-tinuiteta. Stoga i sama predstava kreæe odvrlo formaliziranih odnosa u mirovanja ikretanja, u varijacijama le5anja, pogleda, di-rekcija, prostornih rasporeda i sl. Samo te-

matsko punjenje je minimalizirano, odnos-no oslanja se na matematièku ideju zadanuu predstavi. Taj visoki stupanj apstrahira-nosti ponašanja izvoðaèa paradoksalno, kaošto je i sve u teatru, slu5i izgradnji jednogsustava odnosa i oslabljenih, ali konkretizi-ranih (zabetoniranih) znaèenja, koja ipakimaju jedan izgradbeni karakter. Zadani ka-rakter zadr5ava se u predstavi sve dok je an-ga5man izvoðaèa sveden na "puku" aktivno-st koja izlazi na vidjelo kao "radna" aktivno-st. Na tom planu evidentna je suspregnuto-st od meðusobne aficiranosti izvoðaèa, štoiz predstave izbacuje emotivno punjenje (ilibolje reèeno pra5njenje) osim u jednomtrenutku u kojem se izvoðaèica individuali-zira grèevitim izbacivanjem iz postavljenogreda predstave. U najdosljednijim momen-tima izvedbe svedene na aktivitet predstavuse mo5e sagledavati kao organizam. Rijeè jeo kompoziciji, etološkoj dramaturgiji u ko-joj je cjelokupnost zbivanja razvijena samona planu meðusobne korisnosti pojedinaè-nih odnosa, dakle jednoj izvedbeno ogolje-nijoj Cunninghamovskoj koncepciji. To štoizvedba ne inzistira na visokoj plesaèkojvještini, odnosno na razvijenoj plesnoj teh-nici, ne znaèi da je izvedba manje tehnièka.Dok "normalnost" pokreta ostavlja dojamstrukturirane improvizacije, ne mo5e se go-voriti o improvizaciji u kojoj pokret pret-hodi, odnosno izaziva misao, ne bi li joj mi-sao naknadno dala smisao. Rijeè je doslov-no o tehnici kao uspostavi odnosa.

Meðutim, tako svedena predstava, opetparadoksalno, trpi od povremene narativi-zacije materijala. Pojedinaèni momenti, sek-vence u kojima su odnosi komponirani na

taj naèin da stvaraju dojam drugosti, odnos-no situacije koja od aktiviteta prelazi u dje-lotvornost, grade dojam suviška teatralnos-ti, što ne mo5e biti zamjerka, ali nije niprednost predstave. Primjerice, situacije ko-je se iz geometrijski komponiranog le5anjana podu transformiraju u penjanje po imagi-narnoj "horizontalnoj uzbrdici" ili provlaèe-nja kroz tjelesno organizirane "beskonaène"tunele, pa i hodanja po tijelima izvoðaèa,prodori su u jedan drugi teatralni jezik, go-tovo jezik mimskog teatra, koji je uvijek"kao da", jezik koji nije izgradbeni, nego li-mitirani, jezik susprezanja. Takvo zbivanjeviše nije dogaðaj nego njegov iskaz, odnos-

no situacija. Takav je jezik zapravo jezik dra-mativnih odnosa i zanimljivo je da su to je-dini "dramatièni" momenti u predstavi. Tosu oni momenti u kojima misao o kompozi-ciji odnosa izvoðaèa u organizam prestajefunkcionirati i prerasta u odnos suborganiz-ma (lika, ne izvoðaèa) s organizmom (sus-tava). Takav je odnos na idejnoj ravni zapra-vo narativan i nekonzekventan jer prestajese baviti pitanjima kako i prelazi u što, Moe-biusov zapetljaj proizvodi zaplet.

Manji potencijal paradoksaJobinova predstava zanimljiva je iz još

jednog aspekta, a to je apsorpcijski mome-nt. Izvoðaèi predstave potpuno su zatvore-ni u sustav izvedbe. Promatraè predstave niu jednom trenutku ne biva prekinut od iz-voðaèa neposrednim upuæivanjem na unut-rašnjost zbivanja. Nitko se i nièim ne obra-ti gledatelju, nitko i nikad ne promatra sastrane osim na samom završetku predsta-ve. Rijeè je o nizu potpuno ispunjenih i usebe zatvorenih trenutaka u koje gledateljbiva još dublje uvuèen jer se njegova pa5njausmjerava iskljuèivo na ono što koncentri-ra i izvedbu. Takav klasièni apsorpcijskipostupak, postupak doslovnoga èetvrtogzida radikaliziran je i strategijama vizualneorganizacije gledateljeve perspektive kojaupuæuje u toèku nedogleda, ali toèku kojase raspršuje veæ na površini prizora. Kao naikoni, prizori stvaraju dojam obrnute per-spektive u kojoj se elementi svojom dvodi-menzionalnošæu nadmeæu u jednakoprav-nosti i višestrukosti. Na5alost, Jobin i tuupada u zamku narativizacije postavlja-njem praznih kostima izvoðaèa na površini"lebdeæe" plohe izvedene dojmljivim vi-zualnim efektom rastera slo5enog listovi-ma bijelog papira na crnom plesnom podui pod prigušenim svjetlom.

Tko misli u plesu? Mo5emo li uopæe uplesu postaviti pitanja tko ili što? Ili je plesmaterijalizirana (ne realizirana) misao? Ni-je li ples još uvijek Nietzscheanska metafo-ra onog kako neke misli?

Paradoksi plesa ne proizlaze nu5no iznjega samog. Ples je daleko manje para-doksalan nego teatar jer u plesu, za razlikuod glume, izvoðaè èini samo ono što stvar-no èini. Najbitniji paradoks plesa (i to jeonaj koji ga razlikuje od kazališta i koji ka-zališnom kritièaru ne dopušta blizinu pris-tupa) jest taj da je on u svojoj neposred-nosti, kako bi to rekao Alain Badiou, pros-torno razmještanje misli. A jedini prostorkoji mu je nu5an jest prostor koji gradi ti-jelo. Svaki drugi prostor, pa i fikcijski, jestprisila na ples.

III/55, 10. svibnja 2,,1 27

Trpimir Matasoviæ

mjesto u nekom elitnom prostoru iudarnom terminu, 21. MuzièkiBiennale Zagreb jedan je od najak-

tualnijih, najrelevantnijih i nadasve 5ivot-nih sadr5aja pru5io u kasnom off terminuu SKUC-u. Predstava Skips 2 Elvire Happprojekt je koji (što svjesno, što nesvjes-no) propitkuje interakciju glazbe i pokre-ta, sraz muškog i 5enskog principa, pa imoguænost ili nemoguænost umjetnika daprobije okvire koje mu je nametnula ne-kakva tradicija ili društvena konvencija.Popraæena izvanrednim jazz-improvizaci-jama Matije Dediæa, Gustava Aguillara iMladena Barakoviæa, udaraljkašica Elvira

Happ postaje u njemu (i) plesaèica, a ple-saèice Tamara Curiæ i Larisa Lipovac uodreðenim trenucima preuzimaju i uda-raljkašku ulogu. Kao cjelina, Skips 2 jekoncipiran kao donekle otvorena forma,kojoj stoga nisu strane ni dramaturškeslabosti niti povremeni prazan hod. Paipak, rijeè je o predstavi koja upravo krozosvještenost vlastitih slabosti biva izrazi-to humana te pokazuje da umjetnost nemora biti umjetna, nego da mo5e i trebaimati i ljudsko lice.

Gilles Jobin uspostavlja izvedbenired iz perspektive beskonaènoggeometrijskog kontinuiteta

Misao o kompozicijiPlesna pretpremijera

Skips 2 Elvire Happ predstava je koja upravo kroz osvještenost vlastitih slabosti bivaizrazito humana

IInntteerraakkcciijjaa ss lljjuuddsskkiimm lliicceemmOff-produkcija

28 III/55, 10. svibnja 2,,1.

Dina Puhovski

S organizacijske strane za ovajje Biennale vano bilo pitanjeprostora, preseljenja u druge, noveprostore, potom, promjena i trae-nje adekvatnog prostora za Trilo-ka Gurtua, a potom i stjecanje no-ve publike.

– Mislim da bi za program kojije Gurtu svirao, a mi smo inzistira-li da doðe sam, bila bolja mala dvo-rana Lisinski i publika koja bi tamodošla. S obzirom na to da je on ta-ko poznat, neka vrst megastara,najedanput se dogodilo da èetiridana prije koncerta više nije biloulaznica za koncert. Iskustvo s Ni-ls-Petter Molvareom bilo je odliè-no i onda smo se odluèili za Tvor-nicu. Inaèe, Gurtu je imao velikiproblem: kako da riješi koncertkonceptualno, samo s udaraljka-ma, a da opet bude primjerenoprogramu Biennala.

Mislim da smo u Tvornici so-ciološki dobili jedan tip publike,odnosno da smo pomiješali publi-ku koja bi bila sklonija onome štoje Gurtu svirao i onu koja tome ni-je bila toliko sklona. On je nakonkoncerta bio vrlo zadovoljan. Bioje to bio dobar koncert. To je bilajedna od ideja Biennala, promije-šati “kaste”. Baš sam išao na to dadio koncerata bude u Tvornici.Zapravo sam htio da tamo budusvi noæni koncerti: nevjerojatno jeda jedna generacija iz mentalnograzloga ne mo5e više uæi u nekeprostore. Htio sam im pokazati daBiennale nije samo Trg Maršala Ti-ta ili dvorana Lisinski i da nije sa-mo za ljude koji tamo odlaze. Jakosam zadovoljan što smo se sprijate-ljili s KSET-om i našli dimenzijukomunikacije, njihov Škugor jeèovjek koji ima dvadeset i neštogodina, a odmah smo se slo5ili.

Buduænost u arhetipovimaU drugom tipu prostora i pona-

šanje je nešto drukèije, drugi je fol-klor, na drukèiji se naèin manifesti-ra (ne)oduševljenje publike.

– Tako je. Primjetnije je odušev-ljenje. Ali baš sam gledao neke sta-re fotografije s Biennala, VinkoGlobokar je nastupio u sportskojdvorani, dakle to nije novo.

Tvornica jedino nije zgodna iztehnièkih razloga, u njoj, recimo,nema zraka.

– Da. I nema nièeg unutra. Mo-rate sve donijeti, razglas, osvijetlje-nje, to je sve Biennale morao doni-jeti i platiti… Molvaerov Khmer zamene je bio odlièan koncert, senza-cionalan, to je nešto što bih izdvo-jio. Na tom bi se tragu mo5da mog-la oèekivati glazba u buduænosti, skorijenima duboko u arhetipskimsituacijama, s tim ritmom koji jekonstantan, s tim malim pomacimatrublje koja se uopæe ne predstavljakao neki super-virtuozni instrume-nt. Va5na je i prisutnost visoke teh-nologije, DJ-eva koji podupiru an-sambl s tim elektronskim pronalas-cima, ta kombinacija odlièno fun-kcionira.

Dio toga je i njihovo odlièno oz-vuèenje…

– Kad je došao njihov tehnièkirider, naš ton-majstor, Mavrin je re-kao, pa ovo je kao da dolaze Rolli-ng Stonesi. Imali smo velikih prob-lema: Gurtu, Molvaer i MichaelNyman imali su tehnološke zahtje-ve na koje u Hrvatskoj ne mo5emo

odgovoriti. To nema ni Slovenija.Zato smo ih pitali: Mo5emo li ovošto se napisali, vaš, recimo, XR2 za-mijeniti s, recimo, VC5, jer to ima-mo? Uglavnom je bio pozitivan od-govor. To je velika stvar. Mo5e do-goditi da odbiju. Molvaer je za me-ne bio jedna od najboljih stvari naovogodišnjem Biennalu.

Istina i igraKoje su ostale?– Mislim da je predstava Gillesa

Jobina odlièna stvar. Mo5e se netkotko ima više godina od mene ne slo-5iti, ali taj balet sjedinuje ono kakobi se mogla definirati umjetnost: is-tinu i igru. On se èitavo vrijeme ig-rao. To je sve arhetipski, iskonski,od èovjeka koji još ne zna govoritiniti pjevati, ali zna se kretati. Odu-ševio me jer je kreirao nešto novo idobro.

Njegovu je predstavu Biennale ikoproducirao.

– Ja sam se skoro rasplakao zbogtoga. Vrlo sam sretan i zbog ElvireHapp. Naravno, uvijek mo5e bitibolje, ali s novcem koji smo joj dali,bilo je odlièno. Mislim da je MarcoPolo Tan Duna senzacija za našprostor. Nacionalna kuæa uspjela jenapraviti spektakl koji s još maloglancanja mo5e otiæi preko granice.Treba imati ljude, ne puno, tri ili èe-tiri èovjeka koji æe znati iskoristitielan u toj kuæi, treba imati agresivnupropagandu, sposobni menad5me-nt. Prije dvije godine kod nas je bilabudimpeštanska produkcija LeGrand macabre Ligetyja, a mi smokao odgovor poslali Zrinskog! Sadse nadam da æemo nakon Eötvöseveopere Tri sestre, u Budimpeštu zauz-vrat poslati Marca Pola. To nije hr-vatska nacionalna opera, ali gdje pi-še da bi morala biti i zašto bi Bien-nale morao zapoèeti hrvatskomoperom? Postojala je praksa na zad-njih nekoliko festivala da je Bienna-le naruèivao opere od hrvatskihskladatelja, izmeðu ostalog iz 5eljeda stvori jedan fundus. Nas neæe bi-ti, ali netko æe ipak izvlaèiti PrazorRubena Radice ili Prièe iz beèke šu-me, a to ne bi bilo napisano da nis-mo skladatelje masirali da ih napišu,i, naravno, HNK da to postavi.

Ima i koncerata malo skromnijihpo vanjskom nastupu, ali sa straho-vitom kvalitetom i unutarnjomsnagom, i obeæavaju. To su bili Zag-rebaèki kvartet saksofona, KvartetRucner i Zagrebaèki gitarski trio.Ta su tri ansambla potvrdila, kakomi je rekao predstavnik Svjetskihdana glazbe, da imamo top musicia-ns. Izdvojio bih i ansambl Cantus,ne zbog toga što sam se tamo proš-minkao kao dirigent, nego zato štosam se s Ivom Josipoviæem i s kole-gama koji jesu u tom ansamblu zbi-lja pomuèio oko toga, i sad bismohtjeli da to ostane.

Snoviti koncertiMislite li da je publika usvojila

osnovne ideje Cantusovih konce-

rata? Èini se da veza izmeðu izve-denih djela i èetiriju rijeèi-vodilja(san, vjera, istina, ljubav) nije bi-la baš jasna.

– Ako je samo jedan èovjekshvatio, dobro je…

Cantusovi koncerti bili su zap-ravo zamišljeni kao dogaðanja,zar ne, s idejom, telefonima, svjet-lima, u kojima je glazba najvani-ji dio, ali ipak samo dio, nešto semora doivjeti, a ne, recimo, sluša-ti na radiju?

– Htio sam prostor u kojem senastupalo dekorirati, a ne da samodoðete, sjednete i gledate u polud-nevno svjetlo. Zato smo zamraèili,5eljeli smo da Cantusovi koncertibudu pomalo snoviti. Cicilianijasmo zato i svirali, jer ima jednukoreografsku osobinu, odmak odsvega. Sve stvari koje sam spome-nuo, Jobin, Molvaer, takoðer ko-respondiraju s tom idejom. IdejaBiennala bila je putovati, ali sve jeto mišljeno i kao san, nešto iznadzemlje. Što god vi mislili o MarcuPolu, u jednim je novinama napisa-no da je to papazjanija, a u drugi-ma se nekome svidjelo, i to je vrstasna. Ukusi su razlièiti, no zbiljapostoji samo dobra i loša glazba.Na ovom Biennalu bilo je tolikoglazbe, toliko generacija da je to bi-lo nevjerojatno.

Nemamo se èega sramitiKao va5an dio Biennala spome-

nuo bih i naše skladatelje, osobitonepoznata mlada imena. Svi su op-ravdali povjerenje i pokazalo se dase nemamo èega sramiti. Vao mi ješto su otpala djela Sreæka Bradiæa iDalibora Bukviæa, ali nadam se daæe biti prilika. Nije samo do Bien-nala i HDS-a da se brinu oko hr-vatske glazbe, mi smo tu da inici-ramo, ali mora postojati i struktu-ra koja æe to podr5ati bez da se up-liæe u profesionalne stvari. Mislimna – vlast. Pouèno bi bilo za te lju-de da proèitaju neke rane Boulezo-ve razgovore s novinarima u kojimje rijeè o organizaciji glazbenog 5i-vota u Francuskoj, kako je krenulareforma glazbenih institucija. Veæsmo sad s kolegama u inozemstvuinicirali koprodukcije, razmijenuprograma, no zato mora postojati iopæi duh, netko tko æe to financi-rati. Nije se još dogodilo da Bien-nale, osim prozora u svijet za pub-liku, bude i moguænost da našiskladatelji krenu u svijet.

Tvrdim da samo s ansamblomod petnaestak ljudi, koji još mo5enarasti, mo5emo puno napraviti.Veæ sad imamo ponude da ansamblCantus putuje, gostuje, izvodi hr-vatsku glazbu. Htio bih doæi domoguænosti da taj ansambl dobijevlastiti novèani fond. AnsamblIcarus iz Italije, koji je izveo Bu-sottija, nije kvalitetom bolji od na-ših glazbenika, no zahvaljujuæi po-litièkoj situaciji sudjeluje u raz-mjeni unutar Europske unije, do-biva novac iz Bruxellesa.

Èini se da na Biennalu višeprostora dobivaju ljudi koji nisuobrazovani na klasièan naèin, bezobzira što su neki bijenalski klasi-èari takvo obrazovanje kasnije od-bacivali. Mislite li da bi se taj tre-nd mogao nastaviti?

– Bitno je ovo: Ako se meni do-pada Nils Peter Molvaer i, recimo,Matija Dediæ ili Vjekoslav Nje5iæ,èini mi se da bi ta trojica, ili mo5daneka druga trojica, uskoro moglapoèeti komunicirati. Èini mi se daæe doæi do nekakva stapanja.

Bitni su ljudiVjerujem da, recimo, kolega

Nje5iæ neæe ostati tipièni akadem-

ski skladatelj, samo za jednu vrstuprostora, publike i medija. Mislimda je to buduænost glazbe. Takorazmišljam, mislim da nisam pres-tar, da se ne moram samo “zakopa-ti” u koncertnu dvoranu. Intrigirame moguænost da se suoèim s ne-kim glazbenikom druge proveni-jencije i da vidim što mogu dobitiod njega, a što on od mene.

Mislite li da bi se takvo stapa-nje moglo dogoditi novim tehnika-ma, s elektronikom?

– I to, ali i ansamblima kao što jeCantus, kojem bi se mogla prikljuèi-ti neka tehnološka komponenta.Meðutim bitni su ljudi. Ako pozo-vem Matiju Dediæa da zajedenonapravimo projekt, ne treba nammašina. Mislim da æe se ponovno iæina ideju, na koncept, kao što je rockšezdestih i sedamdesetih bio kon-ceptualan, a i druge umjetnosti. Toje stapanje iskustava. Ja sam, reci-mo, napisao gudaèki kvartet koji jetradicionalan, romantièno zvuèi jersamo htio da tako zvuèi. Ali najpri-je sam zamislio kako æe to izgledatii 5elio sam da netko svira ovako(imitira zaneseno sviranje), inaèe jeto kao da prièate nerazgovjetno i se-bi u bradu. Ali mislim da se i taj mojkvartet mo5e iskoristiti za suradnjus drugom vrstom glazbe. Imam sa-mo nešto znanja, koja mogu ponu-diti drugome, razmijeniti. Ako suljudi znati5eljni, to æe se i dogaðati.

Kako komentirate koncert Mic-hela Nymana koji je izazvao opreè-ne reakcije, ali i mnogo zgraavanja?

– Pitam se èime je publika bilazgro5ena. Orkestar je odlièna svi-rao, u dvorani je bilo odlièno ozvu-èenje, zna se što piše MichaelNyman, a ipak su ljudi zgro5eni.Našalio sam se pa sam rekao, da jeon isto tako dosadan kao i Busotti.Htio sam da se krene s Pianom, dase vidi mo5e li ta glazba izdr5ati te-ret odgovornosti kad nema imagi-nacije, vizualnog. Mislim da mo5e.U lakoæi te glazbe ne vidim veæi gri-jeh nego u glazbi Satiea za klavir.Drugo, programski je koncert tre-bao drukèije izgledati. Kao produ-cent radim na principu da taj zvuk,koji je kod njega uvijek isti, razbi-jem jednom pojavom, dolaskompjevaèice, no ona nije mogla doæi.Inaèe, ovaj koncert je u Milanu, ukojem se stalno nešto dogaða, do5i-vio fenomenalan upjeh, i kod kriti-ke i kod publike. Pa i na zagrebaè-kom je koncertu bilo ljudi koji suvikali bravo. To je za mene uspjehkoncerta, kad su jedni ogorèeni, adrugi oduševljeni.

Mnogi reagirali na nastup, lošeodsviran poèetak koji je djelovaonamjerno nemarno.

– I ja sam pomislio da bi bilobolje da svira pijanist, ali mislimpozitivno o tom koncertu. Došloje mnogo ljudi koji inaèe ne dolazeu tu dvoranu. Produkcija je bila od-lièna…

Razlièita publikaJedino su Nymanov koncert, i

moda Marco Polo, dogaðanja okokojih su se lomila koplja u komenta-rima

– Rekao bih ovako: puno je biloljudi na predstavama. Usporediobih tip publike i senzibiliteta koji jeslušao Jobina s onim tipom koji jeslušao Juditu Frana Paraæa – nebo izemlja. I u umjetnièkom izrazu i upercepciji publike. Plesne predstavekod nas imaju posebnu publiku, a iobje predstave Marca Pola nakonpremijere bile su pune, to je spekta-kl. Posebna, bijenalska publika išlaje na sve tri predstave, ali mnogi suišli samo, recimo, na Jobina. A sad,što je iskrenije, to je druga prièa.Bilo bi mi drago da su neki ljudi izdruštveno-politièkog 5ivota u ned-

jelju došli na Jobina, a nisu. Njimato neæu oprostiti.

Suprotnost veæim koncertimamoda bi mogao biti onaj ClaudeaDelangla, koji nije bio za mase. Ri-jeè je o odliènom nastupu zanimlji-ve koncepcije (Japanski saksofon),no koji je bilo dosta teško pratiti.

– To mi je bio odlièan i mo5danajsofisticiraniji koncert. Njegovikolege vele da je on Marsovac kadtako svira. Ta je glazba u5asno teš-ka, komplicirano je napisana, mate-matièki. Zadivljen sam što su i on iZagrebaèki kvartet saksofona snjim to mogli odsvirati. To je mo5-da bio koncert s najviše analitièkogpristupa. Došlo je mnogo zanimlij-vih ljudi, Delangle, dirigent Iwa-mura…

Najavili ste da ste sa 20. MBZ-om zapoèeli koncepcijski luk kojiæe se vjerojatno protezati preko èe-tiriju festivala. Gdje smo sada utom luku?

– Na pola.

Luk ide iznad nasNa vrhu?– Ma putuje se ravno, a luk ide

iznad nas. To sam tako odredio jerbi 2005. godina, kada bismo trebalidobiti Svjetske dane glazbe, trebalabiti prava sveèanost glazbe. Tada binas zaista posjetili ljudi iz èitavogsvijeta. Zato smo 1999. napravilipogled unatrag, zatim ove smo go-dine festival posvetili 5ivuæima,osobito mlaðima. Ove je godine bi-lo glazbi koje se i dalje mogu sluša-ti, koje nisu mrtve, a iduæi festival bitrebao biti kontrast, šok, dok æe2005. godina biti situacija više tradi-cionalnog tipa.

S obzirom na to da se svi pitajukakva æe biti glazba u buduænosti, zaiduæi Biennale išao bih prema toj hi-tech strani koja doslovno ulazi uèovjeka, prema moguænostima damašine postanu instrumenti u glazbite što to znaèi za publiku. Ima jednaopera koju bih htio dovesti: u njoj urupi za orkestar nema instrumenata– ima nekih instrumenata, ali ne mu-zièkih, i proizvode nešto što nijeglazba, ali se na pozornici pjeva. Ve-lio bih mnogo više ukljuèiti Inter-net. Vjerojatno æe biti ukljuèene in-stitucije koje istra5uju zvuk, mo5daæe biti ukljuèeno jedno francuskodruštvo, Udru5enje izumitelja maši-na koje proizvode zvuk, ali ne elek-tronièki, nego mehanièki. Suludo jeda u ovom tehnološkom vremenutako nešto postoji, a odr5ava se i fes-tival. Bilo je toga veæ na Biennalima.Zanima me povezanost mehanike ielektronike. Godina 2005. imat æetradicionalnu razinu, mo5da æe tra-jati du5e, predstavit æe tri do èetiristotine skladbi. Sklon sam tomu da,ako MBZ bude domaæin Svjetskihdana, napravimo unutar toga kon-trafestival. Vjerojatno æemo biti pri-siljeni na neki kompromis. Vjerojat-no æemo morati ponuditi listu an-sambala, pa i mnogo tradicionalnih,koji bi mogli sudjelovati u realizaciji.Htio bih da se istodobno dogaða ugradu nešto što nema taj publicitet.Što æe to biti, vidjet æemo, malo mije još maglovito. Onamo putujem inisam još stigao.

21. Muzièki BiennaleZagreb

II ddaalljjee ppuuttuujjeemmRazgovor - Berislav Šipuš, umjetnièki direktor MBZ-a

III/55, 10. svibnja 2,,1 29

Klaudio Štefanèiæ

ije svejedno kada æete pos-jetiti neku izlo5bu. Osobi-to u Hrvatskoj. Posloviè-

no solidni, ponekad i veliki brojpublike na otvaranju neke izlo5-be nije tek sjajna prilika da se vi-di i bude viðen, sretnu stari i no-vi znanci ili nešto popije prije iliposlije veèere, nego i naèin da sedjelotvorno osigurate od mogu-æih iznenaðenja koja vas u slaboposjeæenim izlo5benim prostori-ma mogu doèekati nakon otvo-renja. Dok nas na svim podruèji-ma svakodnevice tehnologija vu-èe ili presti5e, u izlo5benoj prak-si hrvatske umjetnosti, zbog op-æe neimaštine, mi prednjaèimotehnologiji. Na nedavnom Salo-nu mladih posljednih dana nje-gova odr5avanja niste bili u mo-guænosti vidjeti sve ono što je odselektora bilo zamišljeno i odumjetnika prikazano: jednima jeiznenada zatrebao televizor, dru-gima je istekao najam za videop-rojektor, a u radovima treæih teh-nièko je osoblje procijenilo dareproducirati neke slajdove ili navrijeme ukljuèiti videorekorder inije od neke va5nosti. Premdanam izlo5be – osobito one skup-ne – zbog toga izgledaju kao ca-tering stolovi nakon domjenka,ne treba odustajati od namjere daipak posjetite izlo5bu, jer æetevjerojatno imati priliku postatidijelom osobitog izlo5benog, pai umjetnièkog iskustva. Svaka jeizlo5ba hrvatske suvremene um-jetnosti, naime, svojevrsna um-jetnièka akcija procesualnog ka-raktera u kojoj svi pomalo sudje-lujemo.

Rizik posljednjeg dana izlo,beNišta od zahtjevne elektroni-

ke na izlo5bi Dubravke Rakoci uGliptoteci HAZU-a nije bilopotrebno. Desetak jakih reflek-tora, prostor novoureðenogadvorišta i noæ bili su dovoljni zarealizaciju izlo5be, pa ipak stezahvaljujuæi susretljivom doma-ru saznali da je jedan od svjetlos-nih snopova nedavno pregorio,da je na izlo5bi bilo dosta ljudi,da su na otvorenju gorjele i malebaklje nabodene u zemlju, te daæe uskoro cijeli taj prostor bitipopunjen darovanim skulptura-ma. Doæi posljednji dan na izlo5-bu oèito je rizik, ali ako naletitena razgovorljiva domara ili èuva-ra, lakše æete shvatiti, recimo, Tr-buljakov video izlo5en nedavnou Galeriji Josip Raèiæ ili teškoæuu kojoj ste se našli, odluèivši na-pisati kritiku izlo5be (kako sekod nas uvjetno naziva taj vir-

tualni 5anr). Uzmimo, na prim-jer, da tu noæ domar nije pomeostazu i da ga zaslijepljeni reflek-torima niste sreli: jedan “ugaše-

ni” prozor protumaèili biste kaonekakvu komparativnu jedinicu,ili u metaforièkom smislu kaokontrapunkt svjetlu i, naravno,nemalo promašili. Ili te baklje.Jesu li one dio izlo5be ili scenog-rafija za uzvanike? Ako su dio iz-lo5be, a gorjeti neprestano nisumogle vjerojatno zbog financij-skih problema, je li prava recep-cija izlo5be ona s njezina otvore-nja ili ona koju je moguæe ostva-riti u kontinuitetu od sljedeæadva tjedna? Nije sofizam ako ka-5em da su obje ravnopravne.Umjetnost se svojim glavnim di-jelom u proteklih stotinjak godi-na jasno odredila: i sama prezen-tacija napravljenoga ili zamišlje-noga umjetnièki je èin, da ne ka-5emo umjetnièko djelo. Prièa oumjetnosti i njezinoj recepcijiduga je drama s nepredvidljivimpoèecima i manje ili više uspjelimzavršecima i u toj èinjenici le5inajveæi dio njihova ustrajnog od-nosa. Suvremena umjetnost ne5eli biti shvaæena, nego do5ivlje-na u svim skalama intenziteta.Ako odlazeæi na izlo5bu nistespremni na avanturu, bolje je daostanete doma. Uostalom, zarmislite da je boja i jaèina svjetlasvaku noæ bila ista? Recimo, tuzadnju noæ padala je sitna kiša,za koju niste znali da pada svedok niste stali pred svjetlosni ku-bus nad travnjakom dvorištaGliptoteke, koji je oblikovan ja-kim reflektorskim snopovimadolazio s èetiri, pardon, tri pro-zora galerijske zgrade.

Slika kao fizikalna pojavaDvorište Gliptoteke, nedavno

oblikovano po ideji arhitekta Be-goviæa, gotovo je pravokutnopolje èijim središtem dominiratravnati krug opisan sivkastomstazom šetnice. S njegove se za-padne i sjeverne strane uzdi5uzgrade galerije èija je fasada per-forirana prozorima i koji su jed-nim svojim brojem poslu5iliDubravki Rakoci za postavu ref-lektora. S druge dvije strane, vi-soki su zidovi ograde, koji u jed-nom od svojih kutova tvore širo-ki ulaz, ali tako da ga odsijecaju,pa o pravokutniku dvorišta mo-

5emo govoriti samo uvjetno.Slièno je odsijecanje pravilnogageometrijskog elementa, ponov-ljeno i na krugu. Naime, šetnica

je svojim pravocrtnim prostira-njem preklopila jedan segmentkruga i nastavila svoje prostira-nje od jednog, unutarnjeg, dodrugog, vanjskog ulaza u dvoriš-te, a to je preklapanje – na mjes-tu gdje se dva geometrijska obli-ka susreæu – naglašeno i koloris-tièki: bjelkastosivo poploèenjeumjesto travnatozelenoga.

Negdje do izlo5bi u galerija-ma Karas i Arterija 1999. o um-jetnosti se Dubravke Rakoci naj-èešæe govorilo kao o racionalnoji èistoj. Programatskog pristupaumjetnosti, Rakoci je bila jednaod onih umjetnica èiji se rad mo-5e svesti na neki amblematièniznak. Ta prepoznatljiva jedinicanjezinog slikarstva bilo je oboje-no kru5no polje s kojim je –unaprijed oblikovanim i oboje-nim – ulazila u zatvorene prosto-re galerija, ili izlazila u otvoreneprostore gradova. Tamo gdje jojje to prostor dopuštao, razastira-la bi svoje kru5no polje; tamogdje bi je ogranièavao, prilagodi-la bi mu se; presavijala je oslikanikrug dok ne bi postao adaptabi-lan galerijskom zidu, odnosnodok ga jednostavno ne bi priku-cala na zid. Istinski dobri duhZagreba, Tom Gotovac, jednomje prilikom lucidno prokomenti-rao njezin rad: Dubravkine kru-gove velikih promjera moguæe jeizlo5iti i na oranici, i u vitrini od15 x 15 cm.

Godine 1999. na spomenutimizlo5bama, Rakoci je napustilatransparentnost svog znaka i us-redotoèila se na ono što je ima-nentno u njezinu radu postojalootprije: na svjetlo, odnosno naambijent. Kada je prilagoðavanjeslike okolnom prostoru postalotautološko, odbacila je velikokru5no obojeno polje i poèelaoblikovati prostor svjetlom. Ka-ko je boja fizikalna, odnosnosvjetlosna èinjenica, dogodio seobrat – slike osloboðene kru5-noga kadra i materijalnog nosio-ca sada su svojom bojom obliko-vale unutarnje prostore galerija.

Energija presavijanih i prekla-panih oslikanih kru5nih polja ni-je se oslobodila na oranici, nego,paradoksalno, upravo u galeriji.

Da bi takav prevrat dostojan naj-boljih trilera bio moguæ, slika jemorala izgubiti svoje tijelo, svojestrogo odreðeno polje i postatifizikalna pojava, odnosno boja,svjetlo.

Dosljedna slikaricaU dvorištu Gliptoteke, Rakoci

je doslovno pronašla sve kljuèneelemente svog dosadašnjeg rada:zadani format galerijskog prosto-ra, okrnjenu kru5nu formu i boju.Cijela se intervencija stoga svelana isticanje meðuodnosa zateèe-nih elemenata i to svjetlom. Èeti-ri snopa jakih reflektora, skrive-nih iza prozora zgrade obiènimbijelim svjetlom osvjetljavaju sre-dišnji prostor dvorišta – zeleni

travnati krug. Pravokutni rasterprozora odredio je kubièni snopsvjetla, i naglasio agresiju pravo-kutne površine šetnice, odnosnodvorišta na jedan segment kruga.Fasadu je zgrade Rakoci osvijetli-la naranèasto-5utom svjetlošæukoja dopire s prozora susjednezgrade. Prolaz koji vodi iz jednogu drugo vanjsko dvorište Glipto-teke i koji svojom usmjerenošæuka izlazu narušava centriènostdvorišta, osvijetljen je s dvamareflektorima, èije hladno bijelosvjetlo – kakvo mo5ete vidjeti nanajnovijim tipovima automobila –predstavlja treæu boju zastuplje-nog svjetla. Ako je vjerovati do-maru Gliptoteke, gorjele su na ot-vorenju i baklje, pa vam ako stepropustili otvorenje, ne preostajedrugo nego da tu najtopliju vrstusvjetlosti zamislite na najmraèni-jem dijelu dvorišta: tamo gdje sezbog odozgo uperenih jakih ref-lektora èini da prestaje zemlja.No, s tim veæ ulazimo u apokrifnidio izlo5be, koji na sreæu nije odpresudne va5nosti za ovaj tekst.

Malo je u suvremenoj hrvat-skoj umjetnosti tako dosljednihslikara, kao što je Dubravka Ra-koci. Naglašavajuæi ponajprijeva5nost obojene površine svojim

je intervencijama u zatvorenimprostorima galerija ili urbanimeksterijerima ostvarila jednu odnajzanimljivijih napetosti izmeðuumjetnièkog rada i njegove insti-tucionalne prezentacije, izmeðuslike i prostora koji je okru5uje.Nakon što je izbjegla granice šta-felaja, lišila je potom slikarstvonjemu povijesno nametnutogamaterijalnog nositelja: slikarskogkadra. Nepovjerljiva prema zako-nima apsolutnoga, odbila je svojuumjetnièku avanturu zakljuèitiprepoznatljivim obilje5jem –obojenim kru5nim poljem; onakokako je to prije nje riješio Knifersvojim meandrom, ili onako kakose tome svojom spiralom priklo-nio njezin vršnjak Boris Demur.Èini se da je mistièno iskustvovelikih slikara poput Yvesa Klei-na, Rakoci propustila kroz sito –u naèelu, sumnjièave i prema svimmeta-prièama rezervirane – kon-ceptualne umjetnosti, i uspjela sli-kati bez 5elje da oboji, primjerice,rijeku u bijelo, a more u crveno.Granice svom slikarstvu stoga jeradije pronašla u artificijelnim iinstitucionalnim prostorima gale-rije ili grada, nego u apstraktnimpodruèjima neke sveobuhvatneideje.

Izlo5ba u Gliptoteci stoga nijesamo još jedna dobra izlo5baDubravke Rakoci, veæ i neka vrstaaforistièke retrospektive u kojojsu svi kljuèni elementi njezineumjetnosti prisutni i u mediju iz-lo5be transparentno usklaðeni:strogost geometrijskih oblika,energija boje i moæ svjetla.

Izlo=ba u Gliptoteci nijesamo još jedna dobra izlo=ba Dubravke Rakoci,veæ i neka vrsta aforistièkeretrospektive u kojoj susvi kljuèni elementi njezineumjetnosti prisutni i u mediju izlo=be transparentno usklaðeni

SSlliikkaarriiccaa mmeeððuu ooddlljjeevviimmaa

Dubravka Rakoci, Ulaz, Gliptoteka HAZU,, 12.-22.travnja 2001., Zagreb

Naglašavajuæi va,nost obojenepovršine intervencijama uzatvorenim prostorima galerijaili urbanim eksterijerima Dubravka Rakociostvarila je jednuod najzanimljivijihnapetosti izmeðuumjetnièkog rada injegove institucionalneprezentacije, izmeðu slike iprostora koji je okru,uje

Foto: Nino Semijaljac

30 III/55, 10. svibnja 2,,1.

Katy Deepwell

to znaèi biti èitan i imeno-van kao feministièka um-jetnica ili kao umjetnica

èiji se rad shvaæa kao feministiè-ka umjetnièka praksa? Te termi-ne ne shvaæam kao izravne ili sa-morazumljive te smatram da jenu5no objasniti što znaèe i kakose upotrebljavaju. Polazim od èi-njenice da se o radovima SanjeIvekoviæ govori u tim terminimate 5elim istra5iti kako se onishvaæaju i govoriti o njihovojva5nosti.

U katalogu izlo5be After theWall (Stockholm, Moderna Mu-seet, 2000.) Leonida Kovaè nazi-va praksu Sanje Ivekoviæ feminis-tièkom te je locira u kontekstufeministièkih umjetnièkih praksiod sedamdesetih godina kao “in-tervencije u medijima masovnihkomunikacija, koje uvijek odra-5avaju problematièna podruèja ure5imima reprezentacije. Doista,one dekonstruiraju konvencio-nalna znaèenja te na taj naèinukazuju na ideološke pozicije izkojih proizlaze”.

Kontekst u kojem bih htjelapostaviti raspravu o feminizmunije samo u sklopu suprotnostiIstok/Zapad, ili s toèke Zapadasuprotstavljenog post-komunis-tièkom okru5ju ili bivšim istoè-noeuropskim zemljama. Mislimda valja preispitati kulturološkudominantu anglo-amerièkogpromišljanja feminizma i femi-nistièkih umjetnièkih praksi, ko-ja postavlja uvjete u odnosu nakoje su umjetnice iz razlièitih di-jelova svijeta èesto marginalizira-ne u smislu one su to napravileprve te se velik broj razlièitihpraksi i znaèenja feminizma nas-talog u drugim dijelovima svijetasmatra tek nezanimljivom izve-denicom.

Bojana Pejiæ, kustosica izlo5-

be After the Wall, naglašava da sebavljenje politikom roda u djeli-ma mnogih muških i 5enskihumjetnika èesto smatra kon-

strukcijom maskuliniteta ili fe-miniteta, ali dodaje: “Veæina 5enafotografa i slikarica svoj rad nesmatra feministièkim te su sklo-ne distancirati se od zapadne fe-ministièke prakse (…) Veæinaumjetnika takvo odreðenje nesmatra va5nim jer se bave "uni-verzalnom, i stoga bespolnomUmjetnošæu”.

Univerzalno i partikularno

U tom kontekstu 5elim nagla-siti nekoliko stvari u izjavi ko-jom Leonida Kovaè odreðuje Sa-njin rad kao feministièki. Prvo,umjetnici imaju rod i rodno od-reðene perspektive, ali imaju li gai umjetnièka djela – ili ona jed-nostavno otjelovljuju rod svojihstvaratelja? Mo5da bismo trebalijasnije prepoznati o kojim je vri-jednostima rijeè u tvrdnjama ouniverzalnosti Umjetnosti. Od-govori koje nudi Bojana Pejiæopisuju se u smislu nitko ne 6eli6ivjeti u getu, stvarali ga drugi ilipak osoba sama izabire nomen-klaturu feministièkoga, post-ko-munistièkoga, bespolnoga (štomislim da ne postoji, osim unamjerno konstruiranom ambig-vitetu). Ili pak svaki umjetnik5eli da njegov ili njezin rad dobi-je va5nost, da bude privlaèan ši-rokoj, brojnoj i razlièitoj publiciu razlièitim kulturama i kontek-stima. Mo5da danas, kada nekigovore o dosezanju univerzalno-ga u Umjetnosti, odgovor treba-mo razmatrati ne u smislu mo-dernistièke kantovske transcen-dencije u jeziku umjetnosti, veæu smislu prihvatljivosti kao naj-novije unosne robe na meðuna-rodnom umjetnièkom tr5ištu.Vratimo se slo5enoj meðuigri lo-kalnoga i partikularnoga s ide-jom transcendentnoga ili univer-zalnoga u terminima definicijaUmjetnosti. Feministice i femi-nistièke teoretièarke tvrde da nepostoji univerzalno, jer je pre-dod5ba o tome što umjetnost je-st dominantno muški strukturi-rana te je model univerzalnoga ucijelosti izgraðen na muškimmodelima. No, to i dalje ne ime-nuje specifiènost feministièkeumjetnièke prakse jer specifiè-nost odreðene 6ene koja je radila

stvari na odreðeni naèin nikadanije vezana uz Univerzalno i iz-meðu dvaju bitnih razlièitih kon-cepata univerzalnoga i partiku-

larnoga uvijek ostaje širok proci-jep.

Slavoj Vi5ek u eseju Multikul-turalizam, ili kulturna logikamultinacionalnog kapitala (NewLeft Review, Sept/Oct 1997, Vol225, pp.28-51) govori o paradok-sima politièkih zahtjeva za uni-verzalnošæu u smislu onoga štoiskljuèuju, opisujuæi da èestozahtjev za multikulturalizmom ifeminizmom djeluje iskljuèivokao nalièje – druga strana novèi-æa – kasnoga kapitalizma ili pat-rijarhata. Njegov esej naznaèujekako promijeniti ili otvoriti novenaèine razmišljanja o odnosuuniverzalnoga i partikularnoga.On se usredotoèuje na to kakostvaranje tipiènog lika – samoh-rane majke ili raspuštenice – nas-

taje u politièkom/ideološkomdiskursu kao konkretna partiku-larnost koja opravdava apstrak-tnu univerzalnu shemu te da bis-mo se suprotstavili fantazmat-skoj strukturi i potkopali njezi-nu la5nu univerzalnost nije do-voljno skrenuti pozornost ljudina druge realnosti, druge margi-

nalizirane skupine. Moje je pita-nje kako umjetnica kao tip ulaziu univerzalnu kvalitetu Umjet-nosti – jer i to je ideološka kon-strukcija – koja nije simptommarginalne figure koja garantiradominantni model (iznimka kojapotvrðuje pravilo). Njegov pri-jedlog za ponovno promišljanjetog problema jest identifikacijasa simptomom – 5enom umjet-nicom – ne kao toèkom inheren-tne iznimke/iskljuèenja iz kon-kretnoga pozitivnog poretka,veæ kao jedinom toèkom istinskeuniverzalnosti, kroz koju sespoznaje refleksivno znanje odruštvenom konfliktu i struktu-rama u kulturi. To je djelotvoranobrat tipiène logike koji sim-ptom na granici diskursa identi-

ficira kao istinsku toèku univer-zalnosti. Umjetnica postaje uni-verzalna figura Umjetnosti.

Stoga æu sada pokušati poka-zati da univerzalne karakteristikeumjetnica nisu udaljene od defi-nicije umjetnosti, veæ upravo de-finiraju što je suvremenost da-nas. Cilj mi je iz generièkihprimjera pokušati definirati za-jednièka svojstva feministièkeaktivistièke umjetnosti shvaæeneglobalno, premda u brojnim raz-lièitim lokalnim i partikularnimkontekstima.

Feministièka umjetnièka praksa

Moj prvi primjer je iz katalogaprve velike izlo5be tajvanskih5enskih umjetnica 20. stoljeæaMind and Spirit (Taipei, Taiwan,1998.), u kojemu se kroz figurupovijesti umjetnica nastoji defi-nirati tajvanski nacionalni identi-tet odvojeno od Kine. Engleskisa5etak teksta Yako Wang navodida su èetiri glavna aspekta femi-nistièke umjetnosti sljedeæi: (1)koncentracija na stvari koje muš-ki umjetnici ignoriraju, (2) krea-tivno izra5avanje kao edukativni

proces podizanja svijesti, (3) raz-matranje 5enskog polo5aja iokolnosti, (4) naglasak na odno-su izmeðu rada, umjetnika idruštva kroz svrhu i znaèenjedjela.

Tvrdim da te briljantne kratkedefinicije odreðuju ono univer-zalno feministièke umjetnièkeprakse – aktivistièke – i da je touniverzalno odreðeno zajedniè-kim pretpostavkama u razlièitimkulturnim kontekstima i nazva-no feministièkim – transcenden-tna definicija.

U odnosu na to, istièem daanaliza politike roda i rodnekonstrukcije ne znaèi nu5no dase feministièka perspektiva javljaiz naèina èitanja rada. Usmjere-nost na konstrukciju rodnog po-retka, kako ga naziva Teresa deLauretis, trajna je tema suvreme-ne umjetnosti i muških i 5enskihumjetnika. Kritika društvenihstereotipa i parodijski radovi ko-ji reformuliraju znaèenja muš-kosti i 5enskosti u terminimareprezentacije noviji su feno-men. No rodna kritika nije ogra-nièena na djela umjetnica niti jerezervirana samo za feministièku

Sanja Ivekoviæ, Osobni rezovi, Galerie im Taxispalais, Innsbruck,Austrija, 6. travnja – 20. svibnja2001.

IImmaa llii uummjjeettnnoosstt rroodd??

Sanja Ivekoviæ, Osam suza, 1976.

Sanja Ivekoviæ, Svjetionik, 1989.

Valja preispitatikulturološku dominantu anglo-amerièkogpromišljanja feminizma i feministièkih umjetnièkih praksi,koja postavlja uvjete u odnosu nakoje su umjetniceiz razlièitih dijelovasvijeta èesto marginalizirane usmislu one su tonapravile prve

uglednoj galeriji Taxis-palais u Innsbrucku ot-vorena je retrospektivna

izlo5ba Sanje Ivekoviæ, prvanjezina retrospektiva kojaobuhvaæa radove u mediju fo-tografije, videa, instalacija iperformansa, od sedamdesetihgodina do radova izvedenihupravo za ovu priliku. O um-jetnièkoj praksi Sanje Ivekoviæna simpoziju O politici tijela islike, odr5anom 7. travnja, go-vorile su kustosica izlo5be Sil-via Eiblmayr, kustosica BojanaPejiæ, socijalna antropologinjaVarana Papiæ, feministièka li-kovna kritièarka Katy Dee-pwell i Nataša Iliæ. Zarez ob-javljuje predavanje Katy Dee-pwell, urednice meðunarodno-ga feministièkog umjetnièkogèasopisa n.paradoxa, u komeautorica govori o projektu Sa-nje Ivekoviæ :enska kuæa(1998.) izlaganom na više me-ðunarodnih izlo5bi, a koji hr-vatska publika još nije imalapriliku vidjeti.

III/55, 10. svibnja 2,,1 31

Leila Topiæ

ole, rolice naziv je najnovi-je izlo5be Veljka Jermanaotvorene u Domu hrvat-

skih likovnih umjetnika. Nazivizlo5be upuæuje na poèetak djeè-je brojalice ili igre, kako istièeAntun Maraèiæ u tekstu buduæegkataloga, te ne daje naslutiti te5i-nu sadr5aja djela koja su izlo5e-na. No ipak, postoji ludièkakomponenta jer je Jermanov rad,poput igre, izdvojen dogaðaj,ogranièen vremenski i prostor-no, a tok i ishod tog rada/igreneizvjestan je i nepredvidiv. Rolei rolice zapravo su svici fotopapi-ra koje autor odmotava, te izvo-di crte5e “svjetlom” (svjetlorise)na mjestu dogaðaja/izlaganja.Podloga tj. fotopapir koju Jer-man koristi za svoje radove, na-kon što se odmota, u obliku jeizdu5enog, polo5enog pravokut-nika te na toj podlozi Jermandjeluje tako što kreira radoverazvijaèem i fiksirom izravno nakemijski osjetljiv materijal. Ob-lik foto papira, naèin na koji jeambala5iran u rolu, kao i naèinna koji je postavljen na zidove,korespondira s kru5nim obli-kom izlagaèkog prostora – ro-tonde Meštroviæeva paviljona.No, ideja izlo5be ne iscrpljuje setek fizièkim podudarnostima skru5nim prostorom, kako navo-di autor koncepta izlo5be AntunMaraèiæ, veæ se krug nalazi i uideji rada.

Uroboros i vjeèno ponavljanjeZašto krug? Krug je znak is-

hodišnog jedinstva i cikliènoga,ponovljenog gibanja, ali i simbolvremena kao slijeda zabilje5enihtrenutaka, kako navodi Rjeèniksimbola Chevaliera i Gheerbran-ta. Maraèiæ navodi ponavljanjegeste, tehnike i teme te svojevr-snu uroboros-fenomenologiju.Naime, kada gledatelj stupi ukru5ni prostor ne mo5e razabra-ti gdje je poèetak, a gdje kraj iz-lo5be, poèinje li izlo5ba radom ukojem umjetnik ispisuje rijeèimoj svijet vlastitim dlanovimanatopljenim u fotografski fiksir ipolo5enim na podlogu, ili taj raduokviruje granice umjetnikovauniverzuma, toèku u kojoj sezatvara jedan egzistencijalni cik-lus. Uroboros je mitska zmijakoja grize vlastiti rep simbolizi-rajuæi zatvoren razvojni ciklus iideju vjeènog ponavljanja. Uisti-nu, radovi kao da se razvijajupred našim oèima; Jerman raz-goliæuje vlastite emocije i stanjate ispisuje rijeè praznina, kojadominira podlogom kao jediniznak prisutnosti. Nakon tog ini-cijalnog rada slijedi potpuna ne-gacija osjeæaja oznaèena frazomfuck all obogaæena tragovima fo-

tokemijskih procesa. Sljedeæa ro-la ukazuje na Jermanov smisaoza ironièni humor. Naime, frazaI dalje bolje zvuèi kao moto za

predstojeæu izbornu kampanju.Nadalje, du5 Meštroviæeve ro-tonde odvijaju se role fotopapirasve zasiæenije tonovima crnoga,smeðega ili sivoga gdje se izmje-njuju podruèja tekstualnoga ipikturalnoga. Vrhunac projekci-

je dijela Jermanove psihe u mate-riju je rad koji evocira apstraktniekspresionizam Jacksona Polloc-ka, u kojem prevladavaju kolo-ristièki akcenti svijetloplavoga iru5ièastoga u vrtlogu drippingakoji stvara bogatu teksturu.

Propitivanje fotografskog medija

Fotografija je tokom 20. sto-ljeæa preuzela ulogu realistiènogslikarstva te na taj naèin postalamiljenicom graðanskoga društva,posebno forma umjetnièke fo-tografije. Jermanov odnos premafotografiji, u poèecima umjetniè-ke prakse unutar neformalneGrupe šestorice autora, jasno jenaglasio njegovu namjeru; propi-tivanje te dekonstrukciju formeumjetnièke fotografije, ali i samefotografije kao medija. Tako jeJerman, u ranim sedamdesetim,hotimice radio tehnièki loše fo-tografije, trgao ih i bušio, grebaopo njihovoj površini, ispisivao ri-jeèi flomasterom. Umjetnikovanamjera jasno se ocrtala u radupod nazivom Krepaj fotografijo, ukome se uz ekspresivne gestefiksirom, tragove boja, paljenja icrte5a javila i tekstualna kompo-nenta. Veæ onda, dalekih sedam-desetih, Jerman je objasnio po-èela svog djelovanja: ”Najbitniji,primaran pokretaè i najjednos-tavniji èin u stvaralaštvu jest te5-nja da se dâ dio izgubljenog sebe,ostavi trag. Povlaèim paralele iz-meðu sliènosti u osnovnim ele-mentima kreiranja i fotografijete rabim fotopapir kao posebnozahvalan materijal za ostavljanjevlastita traga. Prezentiram naj-bitniji i najjednostavniji èin u

stvaralaštvu te ga tematski obra-ðujem najjednostavnijom meto-dom fotografije – prirodnimotiskom.” Taj postupak ostavlja-

nja tragova pomoæu svjetlosti ikemikalija na emulziji kemijskiosjetljiva materijala – fotopapiranazvao je metodom elementarnefotografije. Ostavljanje tragova,bilje5enje egzistencije, javlja sekao središnja tema ciklusa Mojagodina iz 1978., u kome se Jer-man svakodnevno fotografiraobilje5eæi tako svoja razmišljanjavezana uz egzistencijalne proble-me, intimnost i umjetnièkapreispitivanja vlastita rada. Valjanapomenuti da taj rad nije biozasnovan na iskrenoj subjektiv-nosti nevinog subjekta, veæ nasvijesti o odnosu društvene ob-jektivnosti i osobnog do5ivljajate djelovanja. Jerman je shvatiofotografiju kao sredstvo propiti-vanja fotografskog medija, no neu smislu razvijanja novih tehniè-kih moguænosti ili kombiniranjunovih tehnologija, veæ u svrhutautološkog principa; fotografijaje fotografija. Zato u njegovomopusu postoji niz radova kojiupotrebljavaju fotografski mate-rijal kao tautološki i elementarnimaterijal umjetnièke intervencije(izlo5en nesnimljeni film, amba-la5a fotomaterijala u rolama ineosvijetljeni fotopapir).

Parodija prekoraèenjaJermanova umjetnièka praksa

temelji sa na svijesti subjekta opostojanju, on prikazuje kakosubjektivnost (praznina, strah,emocionalne krize, ironijski od-maci, negacija osjeæaja) prodireu jezik umjetnosti pro5imajuæise s njim. Kako istièe AntunMaraèiæ, ispisane rijeèi i naèinizvedbe nisu proizvoljne, niti suizvedene s predumišljajem, onesu svjesne zabilješke postojanja.

Kada je Veljko Jerman na po-èetku svoga umjetnièkog djelo-vanja, napisao fiksirom na foto-papiru Ovo nije moj svijet 9. lis-topada 1974., izmeðu 2 i 3 sataujutro, ispod 5eljeznièkog nad-vo5njaka u Savskoj ulici, radilose o potpunoj i radikalnoj nega-ciji društvenog poretka, preko-raèenju svakodnevnog ponaša-nja te subverzivnoj kritici druš-tva. Danas, Jerman se suoèava stim davno osporenim svijetom,prisvaja ga, zacrtava, upisujesvoju egzistenciju te kru6i unu-tar njegovih zadanosti, potvrðu-juæi tako teoriju MarcelaPleyneta da “u našem vremenunema više prekoraèenja, nemaviše subverzije, nema više preki-da, samo parodija prekoraèenja,parodija subverzije i ponavljanjeprekida”.

politiku, jer postoje i mnogi ra-dovi te vrste koji podr5avaju sek-sistièke ili negativne pornograf-ske stereotipe o 5enama. U opæe-nitoj raspravi o rodu izgubili smova5nost transformacije odnosa inaèina reprezentacije kljuèan zafeministièku misao. Kada kao fe-ministièka kritièarka pokušavamdefinirati feministièke prakse,ukazujem na nešto više specifiè-no. Zamisli o tome što je to spe-cifièno vrlo su razlièite, ali evonekih ideja: u odnosu na rad Sa-nje Ivekoviæ, njezina strategija jefeministièka jer djeluje na širo-kom spektru feministièkih ideja inastojanja za promjenom druš-tvenih, politièkih odnosa u skla-du s revidiranim predstavljanjem5ena. Šira definicija tih razmatra-nja podrazumijeva prepoznava-nje kalkulirane intervencije udruštveno-politièkim pitanjimakako ih rješavaju radovi 5enskihfeministièkih subjekata. To jetermin iz knjige Rosi BraidottiNomadski subjekti (ColumbiaUniv. Press, 1994.), koja razraðu-je dvije starije ideje – osobno kaopolitièko te rani 5enski opis fe-minizma za 5ene i o 5enama. Tujasno postoji naglasak izmeðuspola tih subjekata i politièkeperspektive feminizma.

Feministièki se model isto ta-ko bavi utvrðivanjem feministiè-ke perspektive u radu o društve-nim pitanjima koje se tièu 5ena upolitièkoj agendi i pitanjima kojase identificiraju s tom agendom,pravu na pobaèaj, kampanjamaprotiv nasilja nad 5enama, 5en-skim perspektivama o majèin-stvu, 5enskim bolestima, rakudojke. No nije rijeè samo o 5ena-ma koje rade radove o tim tema-ma, veæ i o naglašavanju priorite-ta 5enskoga glasa, koji èesto de-monstrira nesklad sa suvreme-nim ili trenutaènim shvaæanjimadruštvenog problema. To isto ta-ko mo5e podrazumijevati pozor-nost usmjerenu na fizièku repre-

zentaciju 5enskog tijela i njezinihspecifiènih organa, grudi, vul-ve/vagine, maternice, postavlje-nih nasuprot normativnog uvjeta,tj. trenutaènih i povijesnih druš-tvenih/znanstvenih/medijskihreprezentacija. Ta kategorija kri-tike reprezentacije mo5e ukljuèi-vati dekonstruktivistièke strate-gije u kojima se 5ensko tijelouopæe ne reprezentira kako bi sepromijenilo ili transformiraloshvaæanje polo5aja 5ena.

Univerzalna razina nasilja

U tom bih kontekstu htjelaponuditi èitanje jednog rada Sa-nje Ivekoviæ, :enske kuæe, kojisam vidjela na Manifesti 2 (1998).U galeriji Taxispalais rad je druk-èiji, gotovo dematerijaliziran, iz-veden kao niz tekstualnih znako-va pokraj svakog znaka izlaza zaopasnost, no njegova originalnaprezentacija s bijelim maskama

odljevenih prema licima 5ena u5enskim skloništima, èije su pri-èe isprièane, takoðer je predstav-ljena na videu. Tema :enske kuæesu iskustva 5ena èiji su 5ivotiuništeni nasiljem te su izbjegle u5enska skloništa, u tri razlièitagrada: Zagreb, Luxembourg iBangkok. Projekt je zapoèeo uHrvatskoj, a pozadina silovanjatijekom rata na podruèju bivšeJugoslavije le5i iza istra5ivanjaopæenitijeg nasilja nad 5enama.Kao va5ne elemente konteksta ukojem je rad nastao treba spome-nuti Sanjin vlastiti rad sa 5rtvamarata i njihovom rehabilitacijom teostale projekte Elektre/Centra za5enske studije. Industrija seksa uBangkoku tvori pozadinu ispri-èanih 5enskih prièa, kao i razinakuænog nasilja u bogatoj liberal-noj demokraciji Luxembourga.Instalacija je nastala u suradnji sa5enama koje 5ive u skloništimaza 5ene zbog posljedica nasiljakojem su bile izlo5ene. One nisusamo subjekti rada, veæ i sudioni-ce – rad ne bi postojao bez njiho-ve suradnje i prièanja svojih pri-èa. One svjedoèe trajnom i nep-restajuæem nasilju nad 5enama unašim društvima, istoènim i za-padnim, sjevernim i ju5nim – slu-èajevi imaju lokalnu va5nost, alirazina nasilja je univerzalna. Na-silje nad 5enama je univerzalno,ne u smislu transcendentnih svoj-stava, jer razlozi nasilja vrlo suraznoliki, veæ u smislu zajedniè-kog univerzalnog uvjeta kojem su5ene izlo5ene u patrijarhalnimdruštvima. Nasilje nad 5enamanije ogranièeno na jednu klasu ilirasu. To je glavni oblik nasilja ukuæi/obitelji. :enska kuæa SanjeIvekoviæ dokumentira 5enske 5i-vote iz mjesta sigurnosti, 5enskihskloništa te objašnjava kako su5ene u njih dospjele. Kao dio po-ruke rad izra5ava jasan cilj za po-dizanjem svijesti, vrijednost raz-mjene meðu 5enama – nas kaopublike – kao i iskustvo sudioni-

ca u nastanku rada. Preoblikova-nje 5ivota tih 5ena i briga za nji-hovu djecu nastavlja se zbog me-ðunarodnog nastojanja protivmuškaraca koji zlostavljaju 5ene itrajne ekonomske podrške sklo-ništima za te 5ene. U tom radu jeSanja Ivekoviæ oznaèila univer-zalno tako da još vidimo ono par-tikularno, ali smo prisiljeni ref-lektirati vrijednosti vlastite kul-ture i društva, ne mo5emo se jed-nostavno distancirati od proble-ma kao od neèega što se dogaðadrugima ili u drugoj kulturi. Istotako, mislim da se Sanja Ivekoviæbavi feministièkom problemati-kom (kako je definira Mary Kel-ly) preispitujuæi u umjetnièkomdjelu seksualnost, majèinstvo idruštvenost.

S engleskoga prevela Nataša Iliæ

Ideja izlo=be ne iscrpljujese tek fizièkim podudarnostima s kru=nimprostorom, veæ je krug i uideji rada

BBiilljjeešškkee ppoossttoojjaannjjaa

�eljko Jerman, Role, rolice, Domhrvatskih likovnih umjetnika, 11 – 28. travnja 2001, Zagreb

Sanja Ivekoviæ, Nada Dimiæ File, 2001.

�eljko Jerman suoèava se s davnoosporenim “svijetom” upisujuæi u njegasvoju egzistenciju

32 III/55, 10. svibnja 2,,1.

Branko Kirigin

ako sam u muzejskojbranši veæ više od èetvrtstoljeæa te imam odreðene

reference, mislim da mogu napi-sati par redaka u prilog raspravi ostrategiji razvitka kulture u Hr-vatskoj. Stoga se odazivam pozi-vu Zareza (br. 52, str. 24), iakoosim onoga što sam proèitao unjemu, druge dokumente nisamimao prilike prouèiti.Neopho-dno je stvoriti dobre temelje, na-kon èega æe se lako razviti nova iraznovrsna dostignuæa. Ograni-èit æu se na muzejsku djelatnost iarheologiju. Hrvatska je danaskao stari, spori i dosadno buèanjednocilindrièni motor, kao is-toènonjemaèki Warburg koji seviše, zbog smrada, i ne proizvo-di. No mi se još nismo odreklistarog motora i neodluèni smokrenuti u proizvodnju vlastitog sviše cilindra koji troši manje go-riva, br5i je, tiši i ne zagaðujepreviše okoliš. Mo5da je kulturata koja æe kod nas pokrenutipromjene te æe jednom nestati igrafit kojeg sam nedavno vidio uSplitu: Mrzim Zagreb!

Birokracija i provincijalci

Treba, meðu ostalim, istaknu-ti da su u Hrvatskoj kulturnjaciloše rasporeðeni. S obzirom daZagreb na kulturu troši dvije tre-æine novca koji dr5ava izdvaja zakulturu, logièno je da je koncen-tracija kulturnjaka u njemu naj-veæa. Oni koji ostaju u provinciji(to je prava rijeè, a ne regija)postaju provincijalci, i zanimljivisu metropoli samo kao etnograf-ska pojava (blago vama dolje nasuncu i moru, refren je kojeg uvi-jek èujem kad razgovaram s ne-kim iz Zagreba). Tu poni5avaju-æu èinjenicu za tri i pol milijunagraðana Hrvatske koji 5ive izvanmetropole ilustrira i negativanraspored arheologa u Hrvatskoj.Iako mi najnovije brojke nisupoznate, uvjeren sam da barempolovina zaposlenih arheologa uHrvatskoj radi u Zagrebu. U sva-kom sluèaju, radi ih više nego napotezu od Poreèa do Dubrovni-ka, gdje je i najviše arheološkihnalazišta u nas. Na jednom dru-gom mjestu sam, zajedno s kole-gom, objavio da, unatoè toj raz-lici, arheolozi na našoj obali, iakoih je duplo manje, proizvodeduplo više arheologije od onih uZagrebu. Što to znaèi? Odgovorje vrlo jednostavan. Birokratskipristup arheologiji. Još je gore tošto u Zagrebu nema jake arheo-loške institucije, poput Arheo-loškog instituta u Ljubljani ili uBeogradu ili nekoæ jakog Centraza balkanološka ispitivanja u Sa-rajevu (da navedem samo bli5uokolicu), veæ su arheolozi u Zag-rebu raspršteni u više institucijaod kojih ni jedna nije jaka i nemasnage za pomake. No to birokra-cija voli, jer takav raspored gene-rira prosjeènost kojom se lako,

pored sramotnog sitniša kojegdijeli, manipulira. Ako se to nemo5e promijeniti, a nisam sigu-ran da hoæe, onda bih predlo5io -

kada neki arheolog u Zagrebuode u mirovinu ili napusti svojposao, neka se njegovo mjestougasi i otvori novo mjesto za ar-heologa, recimo u Lici, Vukova-ru, Vrgorcu, na Lastovu ili naMljetu, koji ima više arheološkihnalazišta nego Zagreb. Ili pak za-poslenim arheolozima u Zagrebudati da obraðuju problematikupojedinoga dijela Hrvatske u ko-jem nema arheologa, i to na sus-tavan naèin.

Reizbor

Za kustose (svih vrsti zbirki)bi trebalo uvesti instituciju reiz-bora, kao što je to s nastavnimkadrom na sveuèilištima, daklesvake èetiri godine ili da se s kus-tosima sklapa èetverogodišnjiugovor. Kustosi koji rade ne tre-baju se toga plašiti, ali oni koji nerade, ili rade ispod svakog mini-muma, njima bi doista ovakvamjera mogla pobuditi volju zaradom ili volju da napuste radnomjesto i prepuste ga onima koji5ele raditi i vole izazove. Naime,

poznajem kustose koji su svojumirovinu stekli a da ništa osobi-to vrijedno nisu napravili. Krite-riji za vrednovanje rada kustosa –bez obzira na sve mizernije plaæe- vrlo se lako mogu utvrditi (noovdje nije mjesto da se to obraz-la5e). Ako bi se, nakon dobrihpriprema, reizbor poèeo primje-njivati poveæala brzo bi se mu-zejska proizvodnja, a porezniobveznici, koji nam daju novacza rad, bili bi znatno zadovoljni-ji. To što, kako ka5e ministar

Vujiæ, u kulturi nije izgubljeno nijedno radno mjesto, ne znaèivaljda da svi kulturnjaci proizvo-de dobra djela, odnosno da je no-

vac ulo5en u njih bio opravdan iisplativ. Reizbor kustosa, prepa-ratora, restauratora unio bineophodnu dinamiku, konku-renciju i kreativnost. Vao mi jekad vidim te nesretnike koji ba-zaju po muzejima, èekaju plaæu iusput kukaju kako je mala (kaoda nije mala i onima koji rade).Ne mogu im ništa, a oni mogurazvlaèiti do beskraja svoj nerad ikoèiti one koji 5ele raditi. S dru-ge strane dr5ava to, izgleda, tole-rira, i ne haje gdje joj novac ide,jer previše kulture znaèi sušenjebare o kojoj pjeva Tadijanoviæ(O zemljo moja ti si kao bara, kadgod koja glava iz mulja izviri, neviri dugo, ima tko se stara, da za-tuèena zauvjek se smiri).

Arheološka karta – put u Europu

U Hrvatskoj vam danas nitkone mo5e reæi, na primjer, kolikokod nas ima antièkih nalazišta.Ne mo5e vam nitko reæi, recimo,ni koliko ima starohrvatskih, a oprethistorijskim nalazištima da ine govorim. Koliko je takvih na-lazišta uništeno (ne samo u ne-davnom ratu za koje postoji evi-dencija), koliko ih je ugro5eno, u

kakvom su stanju, koliki su, ko-liko ih je i kako istra5eno – pita-nja su na koje nemamo odgovo-ra. Zna se za pojedine, ali oukupnom stanju nema toènihpodataka za bilo koje razdoblje,osim za starokršæanske crkvekoje je za Dalmaciju (rimsku,znatno veæu od Hrvatske) na sja-jan naèin objavila jedna Francus-

kinja - Pascal Chevalier. Mnogeprostore u Hrvatskoj arheolozinisu nikada ni obišli. Bez takvihregistara nemoguæe je pravitistrategiju istra5ivanja, hijerarhijui prioritete bilo o znanstvenu in-teresu ili o zaštiti i prezentaciji.Stoga je nemoguæe pouzdanoodrediti što i kako treba istra5i-vati i saèuvati, a što dokumenti-rati pa dopustiti novu gradnju,ako je to neophodno.

Bez takvih inventara Hrvat-ska ne mo5e potpisati ni Europ-sku konvenciju o zaštiti arheološ-ke baštine koja je 1992. prihvaæe-na na Malti. Hrvatska je nijemogla potpisati jer prije sveganema popis arheoloških nalaziš-ta prema propisanim kriterijima!U Bosni i Hercegovini 1988.objavili su publikaciju u tri debe-la sveska s registrom arheološ-kih nalazišta, a u Sloveniji sutakvu knjigu objavili davne1975. U Hrvatskoj takve publi-kacije nema, premda je za toodavno (prije slovenske knjige)bila utemeljena jedna institucijau Zagrebu koja još postoji.

Vrijednost takvih inventaramo5da se na prvi pogled ne mo-5e uoèiti pa stoga odgovorni ne

haju da se on i izradi. Osim togato je dug, mukotrpan i dosadanposao kojega se nije lako prihva-titi. Uz to, to zahtijeva timskirad, koji u hrvatskoj arheologijinema tradicije. I sve dok bude ta-ko, inventare koji nas vode u Eu-ropu neæemo imati. Cetinskakrajina i srednjodalmatinski oto-ci bi jedini mogli potpisati spo-menutu konvenciju, ali tu kon-venciju mo5e potpisati Hrvat-ska, a ne dijelovi njezinih jadnihprovincija.

Raspodjela blaga

Va5an segment arheološkogarada, bilo znanstvenog, bilo mu-zeološkog ili zaštitarskog tipa,jest jasno razgranièenje poslovaizmeðu institucija u kojima ar-heolozi rade: muzeji, odjeli zaarheologiju, instituti te slu5bezaštite. Tu vlada kaotièno stanje.Mogu se navesti veoma stariprimjeri u kojima slu5ba zaštiteili pak Odjeli za arheologiju is-kopaju, a iskopane nalaze nisupredali nadle5nom muzeju ilizbirci, koji su jedini ovlašteni zaèuvanje arheološke graðe. Ta ma-terija uopæe nije regulirana. Kakou nas uopæe nije regulirana razi-na dokumentacije i tehnièki as-pekt iskopavanja na naèin kakoje to regulirano u zapadnim zem-ljama, svakakva rješenja su do-puštena, a u takvim uvjetima naj-više stradaju iskopani nalazi.Dakle, neophodno je izraditi no-ve propise koji jasno regulirajukako, tko i što se ima èiniti u ar-heologiji.

U vrijeme don Frane Buliæabili smo na istoj arheološkoj ra-zini kao i ostali djelovi Europe.Danas to nismo i zbog toga nis-mo dio Europe. Kako stvari sto-je teško da æemo se i prikljuèiti,jer naša arheologija (osim èasnihiznimaka) ne kaska za Europom,veæ ide mimo nje.

Naša arheologija ne kaskaza Europom veæ ide mimonje

ZZaaššttoo mmrrzziimm ZZaaggrreebb??

Arheolozi na našojobali, iako ih jeduplo manje,proizvode duplo više arheologije odonih u Zagreb

To što u kulturi nije izgubljeno nijedno radnomjesto, ne znaèivaljda da svi kulturnjaci proizvode dobradjela

III/55, 10. svibnja 2,,1 33

Bojan Radašinoviæ

faruk i ja smo sjedilijedan pored drugoga irazgovarali kako se ka5eko da se oduvijek znamoon je isto studirao veterinurat ga je sprijeèio da ju završineprestano smo dolijevali piæekoje je dolazilo i dolaziloprièao mi je o ratu o linijio doktorima koje je on moraouèiti što je ptsp a koji su mu trebali kao pomoæijedino je doktorica na rebruznala svoj posaospominjao je karahasana velièkoviæastojiæa jergoviæa sidranai sva ta divna imena

* * *nikad ne èitam dok se vozimljepše mi je gledati vanpa makar bila noæili gledati ljude imisliti si svojejednom je moja mamakad smo se autobusomvraæali s morakomentirala ljudekoji navuku zavjesezaspu ili nešto èitajui koji se voze kao koferigledajte promatrajterekao je njezinom razredu gimnazijski profesorna maturalnom putovanjuu opatiju

* * *tomislav obièno iza sebe ostavipepeljaru s par èikova isreæu onoga koji radi za amerikanceon ima dosta novaca ièesto me vodi u kino naamerièke filmoveposlije odemo na æevape s kajmakomkod ramadanijaa onda u drive-in na shakeveliki s vanilijomkasnije me odveze kuæii dugo sjedimo u autu ispred zgradei slušamo radiouvijek potrubi kad odlaziiz nekog razloga znamda ako to ne uèininikad ga više neæu vidjeti

* * *zvao se ned5adbio je raspolo5enjer je društvobilo kod njeganeki ljudi s faksa i par curabez uvijanja mi je rekaoajde doði bajram jeima kolaèa ali su deèki veæ popili pivozaèas sam se spremioi otišaotamo je bilo dosadnosvirala je glupa muzikai tv je bio upaljenbez zvukarazgovor je zapinjao iprete5no smo šutjeli igledali tvned5ad mi je u ruke tutnuohrpu starih slikaima fotku dra5ena petroviæadok je igrao za cibonui jednu na kojoj èimpanzau odijelu grli njega i sestrudruštvo je prièalo o autimai o tipu koji æedoæi u petak i donijetineke majice i hlaèeoriginale ali švercanedobiješ bossove hlaèeza 50 maraka

kutina je grad mistièan i neuhvatljivleon i ja 5elimo ga upoznatio kutini znamo samo toliko dase tamo nalazi petrokemijadilemu otputovati u kutinuautobusom ili vlakomrazrješava leonon obo5ava vlakove i kupeesav taj mikrosvijet kojinetko treba opisati

* * *na današnji dan bimojoj baki bilo 90 godinajoš prije samo godinu danabio sam kod nje s mamom i tetomdonijeli smo puno poklonaèarape vestu dolèevitu hrane ijoš neke sitnicesa smješkom se ljutila na nasjer da je veæ stara i ne isplati sepoklanjati joj tolike stvariza vestu je rekla da æe joj biti “za smrt”bila je slabija nego prije isporije je hodala vukuæi nogerekla je da joj je ta orehnjaèazadnja koju je napravilanismo se na to obazirali jer jeisto govorila mnogo puta prije

Nikad ne èitam dok se vozim

ojan Radašinoviæ roðen je 1975. u Zagrebu. Za zbirku Spregaknji*evnosti i prljavog rublja, 2000. godine je dobio nagradu Go-ran za mlade pjesnike.

Marina Šur-Puhlovski

onekad mislim o èovjekukojem se dopadala mojamajka. Ta staraèka simpa-

tija "došla mu je glave", kako ka-5e fraza. Volim fraze. Slikovitesu. I precizne. Majka je bila udo-vica veæ dvadeset godina. Nije sehtjela udavati ni jednom, kamolidrugi put. Ali bila je dru5eljubi-va. I razgovorljiva. Vapila je zaljudima. Koliko su meni dosaði-vali, toliko su njoj trebali. Uvijekje poznavala sve susjede, ma gdjestanovali. One iz kuæe. I one izulice. Upoznala bi i one iz sus-jednih ulica. Toj progresiji nijebilo kraja...

Onaj starèiæ i nije bio takostar. Šezdesetak godina. Èak jejoš radio: svirao je violinu uoperskom orkestru. Nizak ras-tom imao je lijepo zaobljen tr-bušèiæ na koji bi, kada bi sjeo,polo5io ruke. Kao da ih tu od-mara. Najširi je bio upravo u pa-su; prema gore i dolje su5avaose...

Što reæi o njegovom licu sta-rog dobrièine, ne5enje? Nemasumnje – to lice nije bilo lijepo. Skoje ga god strane pogledali sli-èilo je krumpiru. I to onom kvr-gavom. Glava mu je završavalaæelom u nastajanju, na kojoj je svelikom pa5njom njegovaopreostale mu vlasi; duge; tanke;više 5ute nego sijede. Stanovaoje sam u novom dijelu grada, zakoji nikako nije shvaæao kako jeu njega dospio.

Znate govorio je – ja sam serodio u centru.

To bi potvrdio klimajuæi gla-vom. Baš kao da sam sebi ne vje-ruje!

Na periferiju je dospio takozamršenim putem da bi se –kadbi ga nam pokušao predoèiti – napola tog puta izgubio. Zašutio bitra5eæi pomoæ u prozoru na ko-jem je par grlica opet savijalognijezdo...Marljivo su donosiligranèicu po granèicu...Ka5em,opet, jer su grlice to veæ više pu-ta uèinile.

Prvom paru grlica jako sam seveselila. Nadzirala sam gradnjugnijezda, brigu oko jaja...Drugipar je pogriješio u konstrukcijignijezda: loše ga je polo5io. Prvivjetar strgnuo je gnijezdo s pro-zora, bacio ga na ulicu. Zajednos jajima. Odozgo sam gledala

njihove raspukle ostatke...Netkomi reèe da to "donosi nesreæu".

Praznovjerje! – odgovorilasam, iako sam se veæ boja-

la...Uskoro mi je nesreæa "poku-cala na vrata". Doslovce. Otadapazim na sva zla znamenja. Praz-novjerna sam iz uvjerenja.

***Violinist je k nama došao tra-

gom oglasa u novinama. I on imi htjeli smo promijeniti svojestanove. On se 5elio vratiti ucentar. Mi smo se htjeli riješitisvog stana. Toènije: ne stana ne-go najbli5eg Susjeda. Vrata dovrata. Sa zajednièkim ulaznimhodnikom. Nekad je to bio sus-tanarski stan. Poslije je razdvo-jen u dva zasebna stana, faktièkii pravno. No, u glavi tog Susjedati su se dijelovi opet èudesnospojili: tako je i naš stan dr5aoza svoj. Ako mi odemo –kombi-nirao je – on æe ga zatra5iti nat-rag, pobiti pravno odvajanje,prikljuèiti ga svom sta-nu...Zapravo, stanu njegovesupruge. Preko nje je svojedob-no i ušao u kuæu, na klasièan na-èin: brakom. Imala je sedamde-set kad joj je najzad umro prvimu5: mrski teret iz mladosti.

Drugi mu5 je od nje bio mla-ði dvadeset godina. Kad je došaonalikovao je mršavom, izglad-njelom štakoru. Nos i usta – svesitno – stalno su se micali, kaoda njuškaju: baš kao u štako-ra...Vrat gotovo nije imao: glavamu je rasla iz ramena. Kosa mubijaše prljava, vjeèno zamašæena;kao da se ne mo5e oprati. Iz njeje, poput pepela, ispadala pe-rut...Na ramenima je, osim pe-ruti, imao još grude sala, naliknaslagama zemlje: samo je tu biougojen. Nikad vas nije gledao uoèi, uvijek negdje mimo; iza le-ða, gdje je i 5ivio, toènije: vre-bao. Poput svakog zaplotnjaka...

U kuæi se pojavio po unište-nju grlièinoga gnijezda, toèno,neumoljivo. Kao da je bio doz-van.

Razlika u godinama sakrila jeudovici ono o èemu je uskorobrujalo sve susjedstvo: da no-vom Susjedu nisu "sve koze nabroju". Tom su Susjedu pobjeglesve koze. Osim one stare. Nju jezadr5ao. Tako je konaèno došaodo stana.

Èim se o5enio poèeo nas jetjerati iz stana. Lupao bi nam navrata. Slao uvredljiva pisma, po-nekad sa slikama vragova i naka-za koje bi izrezivao iz ilustrira-nih èasopisa. Uništavao nam jecvijeæe u teglama ispred vrata.Jednom je prilikom uspio isklju-èiti telefon: u hodniku nam jeprerezao vodove. Majka se smi-jala: imala je o èemu prièati. Ja sam se htjela odseliti.

***Violinist je na prvi pogled bio

zadovoljan našim stanom. Stanje bio nevelik, jednoipolsobni,kao i njegov u novogradnji. Alisunèan...S velikih prozora vidiose cijeli grad, sa svojim bezbroj-nim crvenim krovovima...

Na posao bi mogao iæi svakidan pješice! – ushiæivao se. – Ilibarem kad je sunèano! – ispraviose.

Bio je spreman u stanu zadr-5ati majku. Ta ih je tema zbli5i-la, iako bez stvarnih rezultata.Upozorili samo ga na Susjeda,

kojeg je veæ susreo u liftu: Sus-jed nam je, naime, nadzirao sveposjete.

Ne bojim se ja njega! – Od-mahnuo je rukom prema vrati-ma hodnika odakle je Susjed vje-rojatno prisluškivao razgovor.Pred tim vratima 5ivio je polasvog 5ivota. Kad bi èuo da dola-zimo poèeo bi napadno fuæka-ti...

***

Kako æe pokazati buduænost,violinist je ovu neoèekivanuhrabrost – neodgovarajuæu svo-joj popunjenoj, sasvim mekanojpojavi – pokazao iskljuèivo zbogprisustva moje majke. On jemuškarac, govorili su njegovipokreti. Svakog mo5e svladati.Nièeg se ne boji...

Sve smo dogovorili no nakoncu nismo zamijenili stanove.Barem ne tada. Zamijenjeni suposlije, kad mi više tamo nismostanovali. Violinistu je to odga-ðanje pru5ilo nekoliko mirnihgodina za kojih nije ni znao ko-liko je sretan. Njihov je mir ra-zumio tek pošto ga je izgubio.

Do zamjene stanova došlo jetako da smo prvo mi svoj stanzamijenili u kompliciranoj višes-trukoj zamjeni. U detalje ovdjeneæu ulaziti; previše je zamrše-no. Uglavnom: u naš stan uselilaje mlada 5ena s djetetom. Srcoli-ka lica, plavokosa i plavooka.Upravo se rastala od mu5a. I toburno, buduæi da su rastajuæi serazbili svoj stan... Nismo jeupozorili na našeg nasilnog Sus-jeda, upravo suprotno: sve smouèinili da ga do selidbe ne vidi.Sat njezine posjete ugovaralismo kad smo znali da je on od-sutan: na tr5nici je skupljao ot-patke. Da je sluèajem ne bi sus-reo i obratio joj se kakvom pri-jetnjom doèekivali bi je na tram-vaju i pratili do stana. Kad jeuseljavala (a mi iseljavali) prviput ju je vidio: odmah se ponu-dio nositi joj u stan namještaj. Jasam šutke gledala prizor; to zanju nije bilo dobro. Ušao joj je ustan... Više ga neæe moæi istjera-ti.... Ubrzo smo èuli da joj svakidan navraæa, radi ovog ili onog...Kad ga je izbacila poèele supredstave u hodniku. U liftu. Is-pred lifta. Vena nas je jednomnazvala "sva oèajna".

Vi ste me prevarili! – predba-cila nam je.

Jesmo! – priznala sam. – Nis-mo imali izlaza.

Ipak smo joj ponudili izlaz.Violinist koji je i dalje bezus-pješno udvarao majci – smijalase poput djevojke, ali je sve po-nude odbila – i dalje je htio do-biti taj stan. Majka mlade 5ene,pak, stanovala je u njegovu sus-jedstvu, a kæer je htjela stanovatibli5e majci... Tako su njih dvojezamijenili stanove.

Moja majka koja je i daljenavraæala u tu kuæu – radi osta-lih susjeda s kojima je ostala uvezi – došla je posjetiti violinis-ta istog dana kad se uselio. Naš-la ga je kako sjedi na stolici u so-

bi, sav iscrpljen od selidbe. Licemu je bilo naborano od umora,teško je disao. Oko njega bile sunaslagane mnogobrojne kutije.Namještaj je bio nabacan bez re-da: još nije odluèio kamo æe štostaviti. Tepisi su stajali vezani utuljce. Svoje je mjesto pronašaosamo krevet, uzak, spartanski:taj samac nije ugaðao samomesebi.

Dva mjeseca kasnije majka gaje opet posjetila. S nekadašnjimSusjedom i njegovom suprugommimoišla se ispred lifta. Hodalisu ponosno, odluèno, poput dvaparadna konja. On je bio u svomsveèanom odijelu, kupljenomoèito na sajmištu; èak je još mi-risalo na zemlju i staju. Susjedaje pokazivala svje5e obojenu ko-su, tamno crvenu, novu krututrajnu. I svog mladog mu5a.Majku je odmjerila prezirnostisnutih usta.

Violinista je zatekla na mjestugdje ga je dva mjeseca ranije os-tavila, nasred sobe, na stolici, upid5ami. Oko njega su se vidjelebrojne neraspakirane kutije. Tekponeka od njih bila je otvorena iotkrivala neuredno vaðenje stva-ri; tra5ilo se nešto odreðeno, os-talo se odlagalo na pod; bezikakva reda; tu je i ostalo... Vio-linist je jeo na jednoj od kutija(koja mu je, dakle, zamjenjivalastol) iskljuèivo konzerve, jer ni-je instalirao štednjak. Ni hlad-njak. Ni stroj za pranje rublja.Jedino je ukljuèio televizor...Kad je ugledao majku potekle sumu suze...

Vivi tako, rekao je, jer u tomstanu ne mo5e ostati.

Vaš me Susjed hoæe uništiti! Naš, a ne njegov! – primijeti-

la je majka. Sasvim ga je razum-jela. I nas je htio uništiti. Na istinaèin: vršeæi danonoæni pritisak.

Kad god bi prošao hodnikompozvonio bi mu na vrata. Adnevno je prolazio nebrojenoputa, upravo zato da bi mu mo-gao zvoniti. Violinist bi satimakroz zid slušao njegovo fuæka-nje. Veni to nije smetalo; ionakoje bila gluha. Pogrdna pisma saslikama stizala su redovito: krozzid slušao je kako ih ukucava ustroj...

Ja sam propao èovjek – kukaoje. – Ne jedem, ne

spavam. Jedva idem na posao.Kad hoæu vje5bati on mi udara ozid. Prijeti da æe mi uništiti vio-linu. Doveo je i policiju jer to-bo5e "pravim nered"...

Sve smo to prošli. Zakon jebio nemoæan. Èak suprotno:kao da je štitio takve nakaznepojave.

Neki dan sam bio prisiljenoprati nešto rublja. Nisam ga navrijeme odnio u praonicu. Znateda se rublje vješalo na prozoruhodnika! Više se ne vješa! On jezabio prozore! Zamislite: èavli-ma. Ako poène gorjeti mo5emose podaviti...

Valjda æete naæi nekog zazamjenu – tješila ga je majka. Ta-ko ne mo5ete 5ivjeti!

Što mi je bilo da napustimsvoj stan!?– jauknuo je. – Svojmir!

Majci više nije udvarao. Nijeimao snage. Ni vremena. Bio jeokupiran Susjedom. S posla sevraæao svojim neraspakiranimstvarima, stalno se nadajuæi ka-ko æe odande otiæi.

Nemam snage – rekao je –ponovno se pakirati. Spremansam otiæi. To mi daje nadu. Mis-lite da æu naæi nekog za zamje-nu? Vama je uspjelo. Valjda æe imeni...

Još su dugo tako sjedili po-

navljajuæi isto. Onda je majkaustala. Ispratio ju je do ulice. Uovom stanu uopæe nije primaoposjete; a ove ni inaèe nisu bilebrojne...

***Violinist je na podu ostao èi-

tavu godinu. U potpunom nere-du... Odr5avao ga je jedino po-sao. Najviše se bojao da ga ne"otjeraju u penziju". Onda se nebi imao "gdje više skloniti", re-kao je.

Po isteku te godine, noæu,probudio nas je telefon. Javilasam se. Violinist mi nije prepoz-nao glas. Mislio je da razgovara smajkom, što nije èudno: glasovinam slièe.

Gospoðo – rekao je – nemaviše vašeg stana.

Što se dogodilo? – upitalasam.

Izgorio je! – uskliknuo je ispustio slušalicu.

Stan , meðutim, ipak nije iz-gorio. Nagorio je krov i dijelovitavana. Sumnjalo se da je po5arizazvao Susjed, pokušavajuæi sespojiti na strujni vod kuæe, ne bili se riješio troškova za struju...Po5ar je gašen jakim mlazomvode koja je poplavila violinisto-vo neraspakirano domaæinstvo.

Stvari mu plivaju po podu.Sve mu je uništeno! – 5alila ga je majka.

Susjed je bio uhiæen. Violinistje iskoristio njegovo odsustvo ikonaèno uspio zamijeniti stan.Pošto se 5urio prošao je loše:otišao je na periferiju, dalekovan grada, mnogo dalje no što jestanovao prije ovog preseljenja.I tamo je ipak stanovao u gra-du... Sad je s prozora gledao u"bregove" i sela...

Braèni par s dvoje djece, kojise uselio u njegov stan, kratkose veselio ovoj "uspješnoj zam-jeni". Susjed je, tko zna kako,osloboðen i èim se vratio u kuæunastavio je po starom. Fuækanje,pisma, zvonjava, lupanje... Mu5ga je prebio, ali ništa nije posti-gao: Susjed je bio naviknut nabatine. Djecu nije dirao, no obi-lazio im je škole: nastavnicima jedolazio ogovarati njihove rodi-telje...

Sve to isprièala mi je majka,koja je povremeno odlazila obiæite ljude. Mu5 je dan i noæ radio.Vena je bila kod kuæe. Vrijeme jeprovodila "osluškujuæi što joj ra-di Susjed". Na rubu sam 5ivaca – 5alila se majci.

Za jedne od tih majèinih pos-jeta ispratila sam je do naše biv-še kuæe. Nakon dugo vremenaopet sam vidjela Susjeda...

U udobnom 5ivotu vrlo brzoje stario...Sad je izgledao kaougojeni stari štakor. Kretao sesporije, ali s veæom sigurnošæu,kao pravi vlasnik kuæe i njegovihstanara. Nos i usta i dalje su muse pomicali, kao da njuši; njušioje svoje 5rtve...

Otjerao sam vas – rekao namje dobro raspolo5en – i onu pla-vušu! Otjerao sam muzikanta.Otjerat æu i ove! Recite im to! I pun sebe zalupio nam je vratimapred nosom...

A violinist? Otišao je u pen-ziju. Bilo mu je predaleko s peri-ferije putovati u grad. Još je ne-ko vrijeme s prozora promatrao"bregove" i sela, pitajuæi se valj-da što mu se to dogodilo? Ondaje umro, neprimjetno kao što jei 5ivio. Za to smo saznali kad jeveæ bio pokopan.

Jadan èovjek – spominjala gaje majka.

I to je bilo sve što se o njemumoglo reæi, sva istina.

34 III/55, 10. svibnja 2,,1.

Jadan èovjek

arina Šur Puhlovski roðena je uZagrebu 1948. godine. Diplomi-rala je na Filozofskom fakultetu

u Zagrebu (grupe Komparativna knji*ev-nost i Filozofija). Prozu objavljuje od1975. po knji*evnim èasopisima i novina-ma. Dosad joj je izašlo šest knjiga: Tro-janska kobila, 1991., Zec na tavanu,1996., Tajni *ivot, 1998., Zatoèeno zna-nje, 1998., Ništarija, 1999., Pripovijest obivšoj pjevaèici..., 2000.

Svi ti tekstovi napisani su do 1987.godine. Kratka prièa Jadan èovjek nedav-nog je datuma, i pripada zbirci Ispod sto-la, prihvaæenoj za objavljivanje u izda-vaèkoj kuæi AGM.

III/55, 10. svibnja 2,,1 35

Nataša Govediæ

sim što je pogrešno preve-den, pa umjesto podnaslo-va film ceste za pozornicu

("road movie for the stage") ka-zalište Kerempuh oglašava akcij-ski film za pozornicu škotskogautora Stephena Greenhorna, ktome još i redateljica Greenhor-novih Mimoilazišta, Nina Klef-lin, narativni prostor jednog me-dija (filma) pokušava što "dos-lovnije" prenijeti u narativniprostor drugog medija (kazališ-ta). Prijenos je nastojao ostatišto "vjerniji" filmskoj slici: odatlena sceni "realistièan" model auto-mobila, u pozadini glumaca pro-jicira se zbiljska geografska kartaŠkotske, izgovaraju se stvarnaimena škotskih prebivališta pro-tagonista, spominju se doku-mentaristièke kulturalne razlikeškotskog sjevera i juga, glumci sepresvlaèe u skladu s filmski anti-cipiranim, vizualnim promjena-ma mjesta i vremena radnje.Namjera redateljice oèito je bilaizvesti "filmski" realistiènu škot-sku kolokaciju Greenhornovateksta. Ali ni u filmskom medijukoncept "realizma" nema vrijed-nost epistemološke kategorije:nisu ga koristili èak ni rodona-èelnici dokumentarizma, braæaLumière: odnos filma i stvarnos-ti tumaèili su, naime, kao selekci-ju i metaforu, a ne kao bilje6enjezbilje. Brecht je tridesetih godinaXX. stoljeæa "realizam" odrediokao stil reprezentacije koji skrivapolitièku strategiju parazitiranjana reprezentacijskim modelimaXIX. stoljeæa, ukljuæujuæi tu idevetnaestostoljetnu ideju o pri-èi koja se ideologijski legitimirakonzervativnim obiljem deskrip-tivnih detalja o boji, kvaliteti iobliku namještaja te uzorku ta-peta salonskih protagonista, aliprièi koja pri tom nema nikakveveze s kompletnom slikom stvar-nosti, to jest realnošæu i odatle"realizmom". Panoramska iluzijaromana devetnaestog stoljeæa jošæe se dugo (ako je suditi po MiriGavranu i sliènim autorima trivi-jalne knji5evnosti: do danas)zadr5ati kao sinonim "istinskog"umjetnièkog "realizma", perver-zno legitimirajuæi neke od naj-manje slo5enih i/ili kontradik-tornih, pa onda i najmanje real-nih 5anrovskih konvencija. Um-jetnièki æe "realizam", rijeèimamedijskog teoretièara ColinaMacCabea (ali i brojnih metahis-torièara), postati ono što je kon-vencionalno, odmah prepoznat-ljivo, ono što nas ne zbunjuje,ono što nudi jasnu hijerarhiju ijasnu "odgonetku". Zabuna u pri-jevodu podnaslova Greenhorno-ve drame stoga nije sluèajna: onaraèuna na to da æe publika kon-tekst "akcijskog filma" prepozna-ti kao modus realistièniji od ka-zališta, jer su u suvremenim me-dijima akcijski filmovi doista iuèestaliji, komercijalniji, pa ondai konvencionalniji (èitaj: realis-tièniji) od umjetnosti teatra.

Kazalište uzvraæa udaracPozornica, meðutim, ne pris-

taje na vlastito ukidanje. Kolikogod da rado inkorporira video ilifilmske projekcije (koje pamti-mo još od razdoblja Brechtovihre5ija), toliko su na njoj oduvijek

otu5no izgledali rekviziti èije jeznaèenje reprodukcija (ponavlja-nje), a ne reprezentacija (daljnjeinterpretiranje) stvarnosti. Kaošto je nezamisliva starogrèka po-zornica koja na dramsku scenudovodi vjernu reprodukciju voj-nog broda ondašnje epohe, takoje nezamislivo i Shakespeareovokazalište sa zbiljskom kišomunutar Learove scene mahnita-nja. U kazalištu zbilju u praviluzamijenjuje znak, kombiniran spodosta gledateljske mašte. Ko-mercijalni prostori prodavaonicesportske opreme s pultom, bla-gajnom i NIKE tenisicama, "vo5-nje Škotskom" igrane unutarkrupnog i scenski nepomiènogautomobila ili pak kampiranjapod scenski razapetim šatorima(scenografija: Miljenko Sekuliæ)odredit æe Mimoilazašta nedosta-takom mašte i nepoznavanjemogromnih moguænosti scenskesugestije. Na razini redateljskogjezika Kleflinova je u igru uvelagrotesku (dio prièe oko vlasnikasportskog duæana te osvetnikaBinksa kome je ukradena daskaza surfanje na valovima), melod-ramu (zaljubljivanje lika Alexa,kradljivca daske te bjegunca predBinksom, u bezdomnu i "prek-rasnu" Mirren), new age kosti-mografiju uz religioznu retoriku(u liku djevièanski bijele unifor-me gurua koji sebe naziva Obli-kovateljem), rap glazbu kazališ-no dezorijentirane i glazbenokonformistièke grupe Tram 11,èitav niz scena koje spajaju vul-gariziranu 5ensku seksualnost imuško nasilje, glazbeno rappanjeili klasièno pjevanje didaskalijaAlexa i Briana (glavnih likova inajboljih prijatelja)... Ne mo5ese reæi da se redateljica nije pot-rudila oko raznovrsnosti 5anrov-skih citata. Ali ne i oko logiènos-

ti povezivanja pojedinih posuðe-nica, još manje oko naèina na ko-je kazalište izmièe svakom jed-nostavnom "kopiranju" postupa-ka ostalih (ili èak vrlo srodnih)medija. Rezultat: gomilanje trivi-jalnosti.

Prostor jezikaZa jezièni je pak prostor iz-

vedbe iz nepoznatog razlogaodabran prijevod teksta o prig-radskim "provincijalcima" nazagrebaèku kajkavštinu, dakleidiomatika neurbanog govoraprevedena je idiomatikom urba-nog govora. Pozornicom u veli-kim kolièinama odzvanjaju ipsovke, ponovno valjda kao kli-šej koji bismo trebali èitati kaoznak "realistiènosti" uprizore-nja. No psovaèke eksplozije sa-mo su jedan od naèina na koji jeKerempuh tijekom posljednjesezone nekritièki usvojio uliènoverbalno nasilje (baš kao i kva-zifilmske postupke, koji oèitonastupaju kao nerazdvojni stil-ski kôd). Forsiranje rastegnutogtrajanja predstave od ukupnodva i pol sata takoðer je signalnesnala5enja u jeziènom materi-jalu: nizanje avantura dvojicemladih junaka koji odrastaju,sve do gubitka prijateljstva, nijese baš moralo igrati u punoj va-rijanti raskošno rasprièanogdramskog teksta; mogla su seprovesti uèinkovita skraæenja.Tim više što jezik Greenhorno-ve drame nije poezija niti je pri-marno ispovjedan – naprotiv,napisan je kao si5e brojnih ipredvidljivih meðusobnih pre-pucavanja likova. Moram priz-nati da uopæe ne vidim va5nostkazališnog igranja Greenhorno-va filmski komercijalnog pred-loška: sigurna sam da škotskoglumište trenutno nudi i hrvat-skoj publici mnogo zanimljivijedramatièare. Premda mi je jasnokako nepostojanje hrvatske re-pertoarne politike vodi u uvrije-5ene repertoarne promašaje,mo5da ipak na razini upravljanjapojedinim kazalištem ne bi bilozgorega razmisliti o djelima ko-

ja imaju još nešto zajednièkoosim nezahtjevne teme seksa inasilja.

Glumaèki medijŠto dulje pišem o kazalištu,

sve sam uvjerenija da su glumci

"èuvari" njegove izvrsnosti, ali injegove hipokrizije. Hrvatskiglumci malo kad odbijaju ulogezato što se ne sla5u s njihovimsadr5ajem ili redateljskim kon-ceptom (u tom je smislu nedav-ni primjer Anje Šovagoviæ goto-vo herojski), rijetko smatraju daje njihovo mišljenje jednako to-liko va5no kao i redateljevo, ni-su skloni upuštati se u "previše"samostalne, samosvojne ili ne-dajbo5e "kritièke" projekte. Na-ši glumci ne znaju da su u kaza-lišnom poslu oni najva5niji, a neznaju ni da imaju jaku moæ od-luèivanja o ishodu predstave. UMimoilazištima susreæemo sve-ga dva osobnija, pa onda i zna-èajnija glumaèka ostvarenja:Mario Mirkoviæ (Alex) i GoranNavojec (Brian) dobili su zaslu-5enu priliku odigrati glavne ulo-ge melodramatskog putovanjaprema zrelosti, uspješno izbje-gavši zamke cirkuskog prenav-ljanja i samim time dobivši naizvedbenoj uvjerljivosti. IMirkoviæ i Navojec ovom pred-stavom konaèno izlaze iz ladicepod nazivom "jako simpatiènideèki", dokazavši da mogu vješ-to odigrati i širi spektar emocija.No tu je i èitav niz glumaca kojise pojavljuje u maniri stoput vi-ðene, upravo infantilno pojed-nostavljene karikaturalnosti:Anita Matiæ, Edo Vujiæ, TarikFilipoviæ. Mali pomak prema ri-ziènijem osmišljavanju ulogezamjetan je kod duhovitog Duš-ka Gruboroviæa (koji, bez obzi-ra na zrelu dob i muški spol,glumi djeèaka i prometnu poli-cajku) te Tamare Garbajs (zadu-5ene da bude pomalo ironièanukras predstave). U cjelini, an-sambl nije mnogo riskirao. Si-metrièna replika glasi: ali ni (es-tetski) profitirao.

Sublimni objekt ideologijePogodite za èim se traga u

Greenhornovoj predstavi? Nimanje ni više nego za ljepotom.Alex prvo ne mo5e ovu rijeè niizgovoriti, toliko mu je "strana".Ali èim ugleda obna5enu Mirrenna kupanju, èim je spazi u svojnjezinoj besprijekornoj savrše-nosti izgleda cure s naslovnice,Alexu odmah "proradi" centar za

izgovaranje i percipiranje ljepo-te; dapaèe: istog mu trena padana pamet i uzbudljivo medijskotijelo Ursule Andres. Što je dak-le Alexu ranije nedostajalo? Je-dan savršeni seksualni objekt.Komercijalno idealizirana pro-jekcija ljepote na neku opipljivu,ne pretjerano individualiziranu5ensku osobu. Da skratim: ovomnam se predstavom prodaje ideo-logija soft-porn melodrame.Brianu je pak nedostajao Uèitelj.Znaèi i ovdje jedan zamašit ideo-logijski objekt poslušnosti: Au-toritet. Sretan završetak Mimoi-lazišta za publiku predstavljastandardno konzervativno pra-nje mozga: seksualnost (bezikakve unutarnje bliskosti) ivjerski autoritet prikazuju se kao"ljubav" i kao "smisao". Blago na-ma. Od tolikog "realizma" usko-ro æemo se pretvoriti u likove izmeksièke sapunice. A kazalištaæe se zatvoriti u korist meksièkihrestorana. Ili æemo inicirati smje-nu zagrebaèkih ravnateljskih ma-ratonaca: tih velemajstora ideo-logijskog eskapizma. Vi procje-nite što je realnije.

Kazalište u utrobi realistiènog kitaUz Kerempuhovu premijeruGreenhornovih Mimoilazišta

Premijere

Umjetnièki æe "realizam", rijeèimamedijskog teoretièara ColinaMacCabea (ali ibrojnih metahistorièara),postati ono što jekonvencionalno, odmah prepoznatljivo, onošto nas ne zbunjuje, ono štonudi jasnu hijerarhiju i jasnu"odgonetku"

Foto: S. Greenhorn: Mario Mirkoviæ, Tarik Filipoviæ

Karlo Nikoliæ

Otkud nadimak Mance?– Mance je zapravo bratov na-

dimak, on je stariji od mene 4 go-dine ali i mene su veæ od prvograzreda srednje škole zvali Man-ce i tako je to ostalo. Obièno kadse telefonira doðe do porodiènezabune jer ljudi ne znaju da pos-toje dvojica Mancea. Ja sam u bi-ti mali Mance.

Pitam te to zato jer postojizagrebaèki šlager pjevaè IeljkoMance, ima li to veze jedno sdrugim?

– Da, vidio sam plakate. Mo5-da je to igra sluèajnosti, ali mis-lim da bi mo5da ipak trebalo nag-lasiti taj mali. Èovjek iz Malija,

ili èovjek iz Konga, èovjek iz Ga-ne i èovjek iz Senegala. Èovjek izMalija mi se isto sviða kao naslovza kazetu.

Kada si prvi put uzeo gitaru uruke?

– U Karlovcu je opet brat do-bio gitaru za svoj 12. roðendan, aja sam tad imao 7,8 godina. Ondaje postojala ta gitara i do danassam ostao vjeran gitarama doma-æe proizvodnje koje su ondaproizvodile Melodija ili Muzièkanaklada. I sad doma u sobi imamjednu takvu gitaru. Istina, s gita-rama se nisam baš dobro slagaotako da sam razvalio ili oštetiooko desetak gitara dosad što, akouzmemo u obzir da imam 43 go-dine, nije ni puno.

Koliko si dugo na sceni? – O toj sceni ne mogu ništa

reæi. Pokušavao sam nešto osam-desetih godina sa sastavima kao isvi u ono vrijeme kad mi je “ bilovrijeme “ da se bavim muzikom,

iako sam i prije osamdesete imaonekakve srednjoškolske sastave.Pa, recimo da su mi u tom raz-doblju kad se na Filozofskompoèelo svirat’ oni zapravo dalimoguænost da nastupam tamo i

od tada sam imao nešto više kon-cerata i svega. To sad traje oko 7,8 godina. Uglavnom sam svirao uHrvatskoj, nešto malo vani. Zad-nje dvije godine sam nastupao uKarlovcu i Rijeci i malo u Slove-niji. Uglavnom vrlo malo. UZagrebu sam prije svirao po ne-kim lokalima, ali to mi se više neda. Sad eventualno doðem uMoèvaru ako me pozovu ili takonegdje. Za svoju karijeru zbiljane znam jer je ni ne shvaæam oz-biljno.

Svemirski pištoljiPoznat si po karakteristiènoj

izvedbi svojih pjesama koju si samnazvao automatsko pjevanje. Štoje to?

– Ne znam. Jednom su me zakraj intervjua zamolili da ka5emneke stihove pjesama i ja sam to-talno zablokirao. Ta blokada nas-taje nakon što èovjek u tridesetaksekundi izgovori onoliko rijeèi

Luka Bekavac

ortoise su od poèetka svog djelova-nja bili percipirani kao svojevrsna“supergrupa”, u najmanju ruku sto-

ga što su svi èlanovi bili otprije poznati izdrugih skupina (primjerice Slint, Gastr delSol, Palace Brothers, Eleventh DreamDay...). S obzirom na èinjenicu da je malogrupa izvršilo toliko širok i sna5an utjecajne samo na glazbenike i stilska meandrira-nja na “nezavisnoj” sceni, nego i na ukuspublike i njezinu sposobnost percepcijenekih pojava izvan 5anrovski jasno she-matiziranih polja, nije èudno što se novialbum Tortoisea 5eljno èekao gotovo pu-ne tri godine.

Eklekticizam bez granicaKoliko god sami èlanovi Tortoisea bili

nezadovoljni zbog toga, najveæi ih diopublike prepoznaje kao jedno od prvihimena problematièno definirane “stilskeformacije” post-rocka. Sastavljen od glaz-benika koji su skupili sviraèko iskustvo popunk i HC bandovima, Tortoise razbijajuklasiènu formu rock-pjesme, uklanjajuvokale, koncentriraju se na tehnièki savr-šenu ali opuštenu svirku te umjesto (ma-kar i prilièno zahtjevno strukturiranog)razbijaèkog intenziteta nude nenapornu ivrhunski izvedenu mješavinu najrazlièiti-jih glazbenih pravaca, koji mogu variratiod nekih jedva razaznatljivih tragova HC-naslijeða i povijesti rocka (s posve razum-ljivim naglaskom na Krautrock tradiciji),

preko više ili manje suvremenog jazza, dojasnih referencija na noviju klasiènu glaz-bu i ekperimentalnu elektroniku. Kada jeTortoise osnovan, 1993., nije postojala

“scena” u koju bi se njihov zvuk mogaojasno uklopiti, pa je, kroz iduæih nekolikogodina, a pogotovo nakon nastajanja nizagrupa èiji je razvojni put slièio njihovu,Tortoise postao svojevrsni “pojam”, sas-tav tretiran kao paradigmatièna pojava nasceni èija se osovina ne mo5e evidentiratikao stilska konstanta, nego kao jedan tipodnosa prema glazbi.

Kljuèni je album u razvoju njihove ka-rijere bio Millions Now Living Will NeverDie (1996.), a svoju su spremnost na izla-zak iz geta gitaristièke glazbe dokazali su-radnjama s brojnim remikserima (Oval,Autechre, Jim O’Rourke, Luke Vibert...),što je još oèitije podvuklo èinjenicu daTortoise ne funkcioniraju kao predstavni-ci jednog “pravca”, nego kao spona izme-ðu nekolicine periferno povezanih glazbe-nih izraza. Album TNT (1998.), remek-djelo glazbenog eklekticizma, predstavioje jednu elaboriranu i kompliciranu zvuè-nu mre5u koja, bez obzira na svoju poma-lo hladnu izvedbu i gotovo manifestno še-tanje kroz mnogobrojne 5anrove, mo5efunkcionirati i kao kvalitetan easy listeni-ng. Taj je album, meðutim, ostavio Tortoi-se u neugodnom polo5aju grupe koja višenema prostora za napredovanje – u sviraè-

kom i produkcijskom smislu je veæ višeputa postignut maksimum, a dalja stilis-tièka elaboracija bi vjerojatno donijelapreoptereæenje i završila u kaosu. Zbogtoga je album Standards doèekan s odre-ðenom rezervom, ali i vrlo visokim oèeki-vanjima: njime Tortoise nisu morali nad-mašiti samo sebe, nego i cijelu scenu kojusu nehotice stvorili.

Skladni elementi i nezgrapne cjelineNakon svjetske turneje, dugotrajne

pripreme albuma side-projecta Isotope 217i rada na novim albumima “matiènih” gru-pa, Tortoise su prošle godine konaèno sni-mili nove materijale u studiju JohnaMcEntirea te ih objavili za diskografskukuæu Warp (što, kako æemo vidjeti, ipaknije imalo znaèiti da su potpuno prešli uelektronièke vode). U svojih èetrdesetakminuta, Standards nudi deset skladbi, kojebi se grubo mogle podijeliti u tri skupine.Prva bi se skupina (Seneca, Six Pack, Spea-keasy) uvjetno mogla nazvati “tipiènim”Tortoise stvarima – radi se o elegantnimkompozicijama u kojima se stilski diver-gentne smjernice kri5aju jedne s drugima,rezultirajuæi melodiènim i nimalo kaotiè-nim, a ovaj put èak i vremenski kratkimcjelinama. Druga grupa (Monica, Blackja-ck) iznenaðujuæe svjedoèi o tome da su seTortoise voljni pribli5iti i relativno konve-cionalnim formama, u kojima se, osimpovremenih harmonijskih asocijacija naStereolab, nema mnogo toga zanimljivogza èuti, pa u tim toèkama album gravitirapomalo neugodnoj prosjeènosti. Konaè-no, naslovi poput Eros, Eden i Benway iz-gledaju više kao interesantne, ali vrlo gru-be skice za ono što su Tortoise nekada ra-dili, nego kao dovršeni komadi glazbe; unjima koegzistira veæi broj stilskih eleme-nata, ali se oni ne pretapaju jedni u drugefinim sviraèkim poliranjem, kako smo nato navikli, nego se sla5u jedni uz druge pogotovo monta5nim principima, što rezul-tira dojmom rastrzanosti i svojevrsne nez-grapnosti cjeline (koliko god elementi bilidopadljivi sami po sebi).

Zbog svega navedenog, Standards kaocjelina zvuèi kao dokument radnog proce-sa i novih istra5ivanja u otprije odreðenimokvirima, a ne kao zaokru5en i dobro pro-mišljen krajnji rezultat studijskog rada(što je bio sluèaj sa svim dosadašnjim Tor-toise albumima). Veæina naslova, promat-rana izdvojena iz konteksta albuma, mo5e

funkcionirati sasvim dobro, ali ovako he-terogena cjelina ne ostavlja samo dojam“kompilacijske” izgradnje, nego na tre-nutke uistinu zvuèi kao kompilacija raz-nih izvoðaèa, što je mo5da i najnegativnijastrana ovog albuma (naroèito u usporedbis prethodnicima). Naime, jedna od najbo-ljih strana Tortoisea je oduvijek bila to štosu, bez obzira na velik broj stilova kojimasu se poigravali, uspjeli stvoriti prepoz-natljiv zvuk u kojem se, uz oèite izvore izkojih su preuzimali odreðene tipove rješe-nja, uvijek mogla razaznati i jedna posveautentièna i jedinstvena razina. U tom sesmislu Standards, koji tu kvalitativnu razi-nu ne posjeduje u nekom razraðenijemobliku, mo5da mo5e èitati kao album“grupe u tranziciji”, ali u ovom sluèaju ta“tranzicija” prije ima znaèiti regresiju ilikonfuziju nego stvaran iskorak u novapodruèja.

Tortoise u LjubljaniTortoise su mnogo jasnije pokazali što

5ele postiæi svojom glazbom na nedavnomkoncertu u Ljubljani (Cankarjev Dom, 24.travnja), nego što im je to uspjelo uèinitiposljednjim albumom. Naime, na tom suse nastupu neke od kompozicija sa Stan-dards (primjerice, Eros kojom je koncertzatvoren) pribli5ile stvarnim “standardi-ma” s prošlih albuma i poprimile onu “or-gansku kvalitetu” koja se èesto spominjalau napisima o glazbi Tortoisea – manifesti-rale su moguænost da se u nekoliko minu-ta nenametljivim sviraèkim “srastanjima”elemenata proðe kroz nekolicinu (pone-kad i disparatno razlièitih) stilova, bez na-rušavanja skladne strukture cjeline. Takosmo, uz više od pola novog albuma, pred-stavljenog u manje suhoparnoj formi,mogli èuti i izvanredno izvedene starijekompozicije poput In Sarah, Mencken,Christ..., TNT, Swung from the Guttersitd., a izveden je i dobro poznat naslovDjed, kojom su mo5da ponajbolje mani-festirali kako se vještim i postupnim ni-jansiranjima mo5e prijeæi iz oskudne elek-tronike preko tvrdih Krautrock zvukovado opuštajuæih meðuigri udaraljki, kojejasno signaliziraju afinitet prema ameriè-kom minimalizmu šezdesetih godina.

Ukratko, Tortoise su u Ljubljani kroz15 skladbi jasno pokazali zbog èega su jošuvijek visoko cijenjeni te zbog èega namsve mo5e biti 5ao što je Standards tako ne-potpuno posredovao njihove kvalitete.

36 III/55, 10. svibnja 2,,1.

Grupa u tranziciji

Èovjek iz MalijaManojloviæ Mance, kantautor

Tortoise su uvjerljivije pokazali što=ele nedavnim koncertom u Ljubljani, nego posljednjim albumom Standards

Tortoise: Standards (Thrill Jockey / Warp,2000.)

Sebi sam dopustio blago plagiranje nekih stvari jersam sve što se dogaða uzabavnoj glazbi doneklehtio ironièno prikazati

Foto: Jonke Sham

koliko ih mo5e izgovoriti kao, naprimjer trava, konj, pas, jare, golu-bica, koza, nemoguæe. Tako jedošlo do male zabune jer su ljudinauèili neke stihove snimljene nakazeti, a ja ih nisam znao ponovi-ti. Jedno sam vrijeme govorio dasu ti tekstovi neka vrst off poezijea s druge sam strane u tome sve-mu htio izbjeæi nekakvo ponavlja-nje iako sam što se tièe rijeèi i pi-sanja slab. Više volim crtat’ i svira-t’. Tu sam više doma.

Neki su mi ljudi rekli da si zav-ršio Grafièki dizajn neki Likovnuakademiju. Koji si faks završio?

– Završio sam Likovnu akade-miju smjer grafika, a prije togasam dvije godine studirao arhitek-turu. Mogu reæi da sam disciplinukoja se rabi u crtanju gradio to-kom dvije godine arhitekture, akasnije sam mukotrpno tra5io ne-ki svoj likovni izraz. Onda samprimijetio da mi se s crtanjem do-gaða ista stvar kao i s tekstovima,to jest da izbjegavam bilo kakveizmove i stilove i jednostavno cr-tam. U zadnje se vrijeme slu5imskromnim materijalom i uglav-nom radim crte5e malog formata.

Ove godine predajem molbu zaizlo5bu koju æu, nadam se, odr5atiiduæe godine u prostoru èitaoniceVladimir Nazor. Radi se o crte5i-ma malog formata, a mo5da sevremenom odluèim i za neštodrugo.

Moglo se proèitati o tvojoj su-radnji s Rundekom i Kugla glu-mištem no o tvojim se likovnimradovima zapravo malo zna. Jasam èuo za ZZOT. O èemu seradi?

– ZZOT je pokrenut negdjepolovinom osamdesetih. Fren-dovski se skupila ekipa od nekihdesetak ljudi, neki su se bavili teat-rom u Kugla glumištu, neki suimali više smisla za organizaciju,

drugi pak za sam rad i u vrijemeosnivanja naglašeno je da se ti lju-di 5ele baviti multimedijalnošæu.Grupa se, èak izbjegavajuæi klasiè-ne stvari kao što su slikanje i crta-nje, 5eljela baviti dizajnom, stri-pom, instalacijama, performancei-ma i tako. Tu su bili Helena Kla-koèar, Veljko Zorica, Mirjana Vu-kadin, Miljenko Sekuliæ, DarkoŠoša i drugi. Grupa je bila pozvanana nekoliko kolonija, odr5ala jeizlo5be u Casselu, Marseillesu iBremenu i tokom tih desetak go-dina nešto je i napravila. Kasnije jesvatko krenuo svojim putem: nekisu ostali baš u tim umjetnièkim

vodama, a drugi su se ljudi vratiliposlovima koje su i prije radili i vi-še ne djeluju. Grupa je radila i stri-pove koji su bili objavljivani u no-vinama.

Što znaèi rijeè ZZOT?– Ime ZZOT je objašnjeno na

prvoj izlo5bi u Galeriji Karas. Toje zapravo zvuk pritiska na sve-mirski pištolj koji zaleðuje stvari iprotivnike, predmete i ljude. Pri-tiskom na taj pištolj èuje se zvukzzot.

Glazbena savijaèaŠto misliš o elektronièkoj

glazbi?– Ne znam, mogu reæi da glaz-

bu volim i nek’ je ne dijele na niš-

ta. Elektronièka glazba mi se svi-ða ako dolazi od ljudi koji su utome inventivni. Ne slušammnogo tu suvremenu elektroniè-ku glazbu ali sjeæam se da je naBiennalu, mislim negdje šezdese-tih godina bio John Cage koji jevelikim dijelom zaslu5an za nje-zin nastanak. Ne znam ta imenani ljude, ali slušao sam sastavekoji su uzeli nešto od elektroni-ke za svoj izraz a opet ostali utim klasiènim vodama poputMassive Atack-a ili Cocteau Twi-ns-a. U svoje sam vrijeme slušaoJoy Division a strašno mi se svi-ða i Per Ubu koji su na sceni ko-

ristili jedan starinski synthesizer.U to vrijeme sedamdesetih iosamdesetih sam pratio glazbu.Sve novo što se dogaðalo nam jesvima tad bilo zanimljivo. Danass poplavom elektronièke glazbemislim da, ako je èovjek inventi-van, nadahnut i zna se slu5iti teh-nikom, ta glazba takoðer mo5ebiti dobra.

Neke su tvoje pjesme potenci-jalni hitovi. Meni se èini da bi,na primjer, Plavi bar u Urbano-voj izvedbi bio doèekan hvalos-pjevima kritike i publike. Jesi likad razmišljao o snimanju nekihsvojih pjesama u bogatijim aran-manima?

– Pa ne znam, meni se sad do-

gaða da te dvije kazete polakozaboravljam i sviram dalje, idemnaprijed i naprijed i naprijed. Tetakozvane hit pjesme su pojed-nostavljene, one nastaju u nekompjevušenju i ponavljanju neèegašto je i veæ slušano. To me, da seizrazim likovnjaèki, na neki na-èin podsjeæa na kola5, na nekak-vu kombiniranu tehniku. A štose tièe ulaska u studio moglo bise dogoditi da s autorima do ko-jih mi je stalo i koji hoæe mo5daponovno snimim neke pjesme ubogatijem aran5manu. Mislim dabi se onda manje osjeæao taj kan-tautorski štih, a stvar bi mogla

dobiti na glazbenom planu. Me-ðutim, znam sebi reæi: manje raz-mišljaj, manje prièaj, više radi.Eto, to je ta poslovica.

Smatraš li to svoje kolairanjeplagiranjem?

– Sad se moram vratiti na svo-je poèetke. Htio sam biti inventi-van i neki put bih u naletu svojih5elja i moguænosti rekao da nevolim reproduktivnu glazbu. Toje bio koncept da se stvar mo5eširiti dalje, ali znanja o gitari imuzici nisam imao mnogo i iztog mog poluamaterizma i po-luautomatizma nastala je jedna,kako je zovem, zamotana glazbe-na savijaèa. Sebi sam dopustioblago plagiranje nekih stvari jersam sve što se inaèe dogaða u za-bavnoj glazbi donekle htio iro-nièno prikazati.

Lijeni planoviKakvi su ti dojmovi s Crnog

maèka?– Na Crnom maèku sam bio u

back stageu, popeo se na pozorni-cu, odsvirao svojih 30 sekundi isišao s pozornice. I sami organi-zatori znaju kako je sve to prošlopa æe vjerojatno na greškamanauèiti da iduæeg Maèka napravebolje od ovog. Bilo mi je jakodrago kad su Jinxi, s kojima samprijatelj, prošlih godina dobilinagrade. Stvar je uspjela, a sastavovih dana izdaje i novi album.Èuo sam neke pjesme i sviðajumi se. Za Crnog maèka mislim dabi ipak trebalo nanjušiti mlaðebendove koji sviraju inventivnijei pru5iti im šansu da u tome uspi-ju, a manje polagati na komerci-jalu. No, to je dvosjekli maè jerznamo da organiziranje nije lakposao.

Doivljavaš li sebe kao šanso-nijera?

– Poslije takvih stanja nepove-zanoga govorenja teksta u 30 se-kundi, nekakva toka svijesti, kaou Uliksu, onom Joyceovom ro-manu, èovjeku dolaze blokade.Tako i ja sad imam blokadu pa tine znam za sebe ništa reæi nipredvidjeti planove. Rijetko pla-niram nešto i nisam toliko tvr-doglav, a planove koje imam zo-vem lijeni planovi. Mo5da bihtrebao imati više u vidu situacijuu kojoj se nalazim i koja se okomene nalazi. Tu situaciju nemamveæ pomalo letim iznad zemlje ikad poènem koncert nikad neznam kako æe ispast’.

III/55, 10. svibnja 2,,1 37

oèetkom 60-tih formi-rala se takozvana Zagre-baèka škola šansone s

predvodnicima ZvonimiromGolobom, Arsenom Dediæemi Zvonkom Špišiæem da bi se30 godina kasnije, kao posvenetipièan izdanak 5anra poja-vio Milan Manojloviæ Mance.Nastupajuæi u Klubu studena-ta Filozofskog fakulteta Rupate po brojnim zagrebaèkim ka-fiæima ubrzo je stekao zavidanbroj poklonika svoga išèaše-nog stila. Jer, Mance nije oz-biljni kantautor starog tipa,njegove su pjesme ponekadbudalaste parodije ( ili parodi-je budalastog ), ponekad ap-surdni napjevi sroèeni na samonjemu razumljivom jeziku, aponekad se èine duboko pro-5ivljenim. Devedeset i šeste zanezavisnu je izdavaèku kuæuKekere Aquarium snimio kaze-tu Èovjek iz Katange, a èetirigodine kasnije i dvostruki CDÈovjek iz katange/Plavi bar.Kruna njegova izlaska iz pod-zemlja nominacija je za rocknadu na ovogodišnjoj dodjeliNovinarske rock nagrade Crnimaèak.

Što se tièe ulaska ustudio moglo bi sedogoditi da s autorima do kojihmi je stalo i koji hoæe mo,da ponovno snimimneke pjesme u bogatijem aran,manu. Mislimda bi se onda manje osjeæao tajkantautorski štih, astvar bi mogla dobiti na glazbenom planu

Rijetko planiramnešto i nisam toliko tvrdoglav, aplanove koje imamzovem lijeni planovi

Foto: Jonke Sham

Juraj Kukoè

otpuno je normalna pojavada veæina festivala koji seodr5avaju u velikim svjet-

skim metropolama nema veæuva5nost. Vjerojatni je razlog to-me taj da gradovi poput Rima,Pariza ili Rio de Janeira svojomglomaznošæu i bogatstvom sva-kodnevnoga kulturnog i društve-nog 5ivota guše takve meðuna-rodne manifestacije, koje na kra-ju postanu samo dio bogate po-nude kaotiènoga i divovskog ve-legrada. Gradiæi poput Cannesa,San Sebastiana, Karlovyih Varyi,Avignona ili Sundancea skoro da5ive samo zbog tih par dana odr-5avanja filmskog festivala i zbogtoga su mnogo pristupaèniji zastvaranje prave festivalske at-mosfere. Berlin i London su vje-rojatno jedini suprotni primjeri.Buenos Aires, grad u kojem 5ivipetnaest milijuna stanovnika(mnogo više nego u Berlinu iLondonu) odluèio im se pridru-5iti. Njegova taktika jest pobije-diti glomaznost grada jednakomglomaznošæu ponude raèunajuæida æe u tako velikom gradu viseod tristo dvadeset filmova smješ-tenih u dvadeset pet programa,koliko je imalo ovogodišnje izda-nje te mnogobrojni seminari,predavanja, okrugli stolovi, sus-reti, radionice i pressice, uspjeti

pronaæi svoju publiku. Razmiš-ljali su potpuno ispravno, jer jerijetko koje dogaðanje ostalo sla-bo posjeæeno.

Bogat program i visoka kvaliteta

Razlog tome je, uz sjajanprogram, i sjajna organizacija. Ukinima vrlo blizu jedno drugo-me, uz više projekcija svakog fil-ma te dobro oglašena dogaðanjate uz pristupaène cijene i uz mi-nimalne promjene programa, štoje sjajan rezultat za festival s takomnogo filmova, gledatelji sumogli u5ivati u vrhunskim prog-ramima. Kvaliteta filmova bila jeiznimno visoka, a najva5nije je dadjela i programi nisu bili odabra-ni nasumce veæ je svaki programimao smisao, bio pa5ljivo slo5en,a ponuda filmova u konkurencijii sekciji Panorama dala je opse-5an pregled va5nih svjetskih ki-nematografija, ukljuèujuæi repre-zentativne filmove i nepoznatefilmske dragulje. Vidjeli smo fil-move The Circle Jafara Panahija iPlatform Jia Zhangkea, nagraðe-ne na ovogodišnjoj Veneciji, Yi

Yi Edwarda Younga, nagraðen uCannesu, sjajan film In the MoodFor Love hongkongškog velikanaWong Kar Waija, razvikani The

Clouds of May Turèina Nuri Bil-ge Ceylana, iranski BlackboardSamire Makhmalbaf i još deseti-ne sna5nih, va5nih i aktualnih fil-mskih djela koja našem filmofiluuglavnom nisu poznata. Mo5e-mo sa zadovoljstvom reæi da semeðu tim istaknutim filmovima

na festivalu nalazio i Maršal Vin-ka Bresana.

U dodatnom programu istica-le su se retrospekcije filmovakljuènih suvremenih autora po-put Bele Tarra (Sotonski tango,Werckmeister Harmonies), Aus-trijanca Michaela Hanekea (Fun-ny Games, Bennijev video, Sedmi

kontinent), Nicka Parka te ret-rospektiva Truffauta i legendar-nog multimedijalnog autoraChrisa Markera. Osim toga, ret-rospektivno su predstavljeni i fil-movi manje poznatih autora za-nimljivih i dragocjenih opusa,poput Jacka Smitha, koji je svo-jim filmovima inicirao ono što sekasnije nazvalo camp, Hongkon-zanina Johnnyija Toa, stil èijihfilmova nas podsjeæa na njegovajapanskog susjeda Kitana te un-derground provokatora BruceaLaBrucea. Od mnogobrojnih vr-

lo pa5ljivo izabranih ciklusa spo-minjemo opse5an ciklus korej-skog filma, novoga dalekoistoè-nog filmskog diva, zatim ciklusšpanjolskih cenzuriranih ili krozpovijest ignoriranih, a danas va5-nih filmova, ciklus filmova his-panskih redatelja u SAD-u, fran-cuskih eksperimentalnih filmo-va, izbor kratkih filmova s drugihfestivala, zatim onih buntovnihamerièkih anti-holivudskih fil-mova, izbor ambicioznih umjet-nièkih djela prikladnih za mladeitd.

Impresivne promocije argentinskog filma

Posebno treba istaknuti pov-lašteni status koji argentinski fi-lm ima na svom festivalu. Ovazdravorazumska napomena ite-kako je potrebna našim meðuna-rodnim festivalima (Motovun,Split) da bi ih nagnala da slièantretman daju hrvatskom filmu na

hrvatskom festivalu. Tri argen-tinska filma u dugometra5noj, adva u kratkometra5noj konku-renciji, pet argentinskih filmovau ciklusu Panorama i ciklusi pos-veæeni prošlogodišnjem argen-tinskom filmu, klasiènom argen-tinskom filmu, dokumentarnomi kratkometra5nom argentin-skom filmu te isjeèci iz argentin-skih filmova koji se upravo sni-maju, bili su projicirani u najbo-ljim dvoranama u poslijepodnev-nim i veèernjim terminima, uzuvodna predstavljanja i autorekao goste.

Osim impresivne promocijeargentinskog filma, ovaj je festi-val uspio postiæi još jedan fasci-nantan zadatak – omekšati lokal-ne distributere. U zemlju, poma-lo udaljenu od aktualnih svjet-skih umjetnièkih tokova, doveoje hrpetinu velikih svjetskih art-hitova, sjajno primljenih od pub-like i natjerao lokalne distribute-re da prilièno promjene svoju re-pertoarnu politiku. Rezultat jemnogo veæa fleksibilnost ovdaš-njih distributera prema umjet-nièkom, manje komercijalnomfilmu danas nego prije iniciranjafestivala.

Buenos Aires je vrlo pohvalanprimjer glomaznog festivala u

glomaznom gradu, koji, ne samoda savršeno funkcionira, veæ se iodupire tipiènom festivalu obilja,koji bez reda natrpava atraktivnenaslove i smisleno stvara svoj bo-gati program.

Darko Šimièiæ

Galeriji Vaclav Špala uPragu prošli mjesec je bilaprikazana meðunarodna

izlo5ba Modeli fikcije. Kustos iz-lo5be Michal Koleèek okupio jeradove petorice umjetnika pove-zanih u istra5ivanju modela kon-struirane fikcije, ostavljajuæipublici otvoren prostor za raz-mišljanje o tankoj ili nevidljivojgranici izmeðu realnosti i fikcije.Svaki od izlo5enih radova raz-matra neki od moguæih pristupaokvirnoj temi izlo5be. Radovinjemaèkog umjetnika RolandaBodena su digitalno manipulira-ne crno-bijele fotografije nerea-liziranih javnih skulptura smješ-tenih u realni prostor Clevelandai Detroita. Èeški umjetnici To-maš Hlavina i Jan Stolin su pred-stavljeni radovima u širokom

rasponu od manjih skulptura iobjekata do velikih prostornihinstalacija. Maðarski umjetnik

Deszo Szabo izla5e seriju fotog-rafija u boji na kojima su prika-zani prostori umrljani krvlju, os-tavljajuæi promatraèa u dvojbi jeli rijeè o dokumentarnim fotog-rafijama ili još jednoj fiktivnojrealnosti.

Pored radova spomenutihumjetnika, predstavljena je kom-pletna dokumentacija projektaBunkeri nepoznatog autora, rea-liziranog tijekom protekle dvijegodine u okolici Koprivnice.Projektom je obuhvaæeno dese-tak bunkera sagraðenih nepos-redno prije Drugoga svjetskograta u formi obrambene linijekoja je trebala zaštititi Kraljevi-nu Jugoslaviju pred realnomopasnošæu od nacistièke Nje-maèke. Nepoznati umjetnik jenoæu bunkere obljepljivao šare-nim papirnatim tapetama obilje-5avajuæi na taj bizaran naèin dr-

5avne praznike svih dr5ava kojesu se izmjenjivale na tom pros-toru od gradnje bunkera do da-nas: Kraljevine Jugoslavije, Ne-zavisne Dr5ave Hrvatske, Soci-jalistièke Federativne RepublikeJugoslavije i Republike Hrvat-ske. Ideja projekta fokusirana jena interakciji kolektivne memo-rije i politièke manipulacije.Predstavljanju projekta u Praguprethodila su prošlogodišnja iz-laganja u Zagrebu u GalerijiGradska u ljeto prošle godine i uSlavonskom Brodu, u sklopumeðunarodne izlo5be Granice2000, koju su zajednièki organi-zirali Galerija umjetnina gradaSlavonskog Broda i Institut zasuvremenu umjetnost iz Zagre-ba. Taj je projekt svojom provo-kativnošæu svojedobno izazvaoznaèajnu medijsku pa5nju uzemlji, a sada izaziva i širi interesmeðunarodne publike. MarisaRavelli, likovna kritièarka tjedni-ka The Prague Post, koji izlazi uPragu na engleskom jeziku, u re-cenziji izlo5be posebno istièeovaj projekt kao highlight izlo5-be, navodeæi da je rijeè o intri-gantnom i vrlo dobro promišlje-nom public-art projektu.

38 III/55, 10. svibnja 2,,1.

U*itak vrhunskog programaBuenos Aires je vrlo pohvalan primjer glomaznog festivala u glomaznom gradu, koji, nesamo da savršeno funkcionira, veæ se i odupire tipiènom festivaluobilja

Bunkeri u Pragu

3. meðunarodni festival nezavisnog filma, 19. – 29. travnja2001., Buenos Aires

Osim impresivnepromocije argentinskog filma,ovaj je festival uspio postiæi još jedan fascinantanzadatak – omekšati lokalnedistributere

Kvaliteta filmovabila je iznimno visoka, a najva,nijeje da djela i programi nisu biliodabrani nasumceveæ je svaki program imao smisao

Marijan Krivak

pliæani osvajaju Zagreb! Premdazvuèi katastrofièki – pogotovo izvizure vjeèito grintavoga purger-

skog jamranja o onima koji dolaze s juga iopsjedaju naše fakultete, pa onda i našepuce i deèke – ne trebate se plašiti zagrebeè-ki dušobri6nici, klubovi Zagrepèanaca iraznorazni sto6eri za oèuvanje digniteta ag-ramerske kulture kistihanda i vlaškovuli-èanske pseudomistificirajuæe nostalgije i ro-mantièarenja! Mlade cure i deèki iz Splitadošli su nam pokazati kak' stoje stvari sumjetnošæu na prijelomu milenija. Došlisu nam, izmeðu ostalog, otkriti kaj je todizajn vizualnih komunikacija i kaj se sasvim tim mo5e napraviti tak' da izgledakak' da je došlo s art-odsjeka Massachu-setts Institute of Technology, barem. Anije, nego baš iz grada iz kojega su i inte-lektualci našijenci, lukšiæi i škariæi, vikalida smo svi mi Norci.

E pa nismo baš takvi norci. A nisu niSpliæani, barem ne oni koji su ovih danapohodili Zagreb.

Èudo audiovizualnog ukazanjaUmjetnièka akademija iz Splita ukazala

se u punome sjaju svojim kolegama s Aka-demije likovnih umjetnosti u Zagrebu,kao i prijateljima s Akademije dramskihumjetnosti, posebice onima vezanim uzfilm, video i novomedijsku umjetnost. Bašukazala, jer djela mladih Spliæana, naposeona prikazana na video seansi u Multime-dijalnom centru Studentskog centra, dois-ta se mogu okarakterizirati èudom ukaza-nja na ovdašnjem medijskom prostoru.Pravoga, autentiènoga i nepatvorenog au-diovizualnog ukazanja. Èuda što osup-njuje i zapanjuje sve one kojima je videona srcu i duši, a bogme i na oku i uhu. Jerzavidna razina prezentirane audiovizualnepismenosti upravo je tome svjedoèila.

Od 1997. u sklopu Umjetnièke akade-mije u Splitu djeluje i Odsjek za dizajn vi-zualnih komunikacija, kojemu pripada iOdjel za video oblikovanje. On se, po pr-vi put izlazeæi izvan zidova i prostoraUMAS-a, na jednoj ovakvoj skupnoj pre-zentaciji, u MM-u predstavio s 12 radovasvih godišta studenata. Izbor radova, kakoovih prikazanih u video-programu, tako ionih izlo5enih u Galeriji SC-a, saèinili suKa5imir Hraste, Tomislav Lerotiæ, VladoZrniæ i Gorki Vuvela.

Odsjek za dizajn vizualnih komunika-cija koncipiran je tako da se studenti na-

kon dvije godine pripremnog programa(od 2001. ta æe pripremna faza trajati tekjednu godinu) opredjeljuju za dizajn vi-zualnih komunikacija ili za medijsku um-

jetnost. U pripremnoj fazi upoznaju se sosnovama video oblikovanja, dizajnom,moguænostima kompjutora i raznim vido-vima manipulacije raèunalnom tehnologi-jom. Tu su i uvod u filmsku estetiku i po-vijest umjetnosti. U kasnijem dvo-, od-

nosno tro-godišnjem opredjeljenju zaMedijsku umjetnost, student se temeljnobavi praktiènim radom na filmu, videu idigitalnoj estetici, odnosno tehnologiji tepola5e diplomski rad izveden u profesio-nalnoj produkciji.

Vlado Zrniæ, uz Slobodana Jokiæa mo5-da najva5niji video-autor koji je ujedno ipredavaè na ovom odsjeku UMAS-a,predstavio je video program mladih video-dizajnera s napomenom da su prva gene-racija studenata veæ apsolven-ti/diplomanti, u èemu su Spliæani uspjelipreteæi srodni studij na Likovnoj akade-miji u Zagrebu.

Up-to-date radovi i produkcijaA sada ponešto o samim radovima stu-

denata. Za njih se, gledajuæi u cjelini, mo-5e reæi da veæ uvelike premašuju juniorskirang, kojemu po uzrastu još pripadaju testaju uz bok svojim kolegama seniorima imogu se ukljuèiti u svaku pravu selekcijuna ovim prostorima doista up-to-date vi-deo i eksperimentalne produkcije. Jerimena poput Gotovca, Galete, Bukovca,Mustaæa te veæ spomenutih Zrniæa i Joki-æa – da dalje ne nabrajamo i doajene ek-sperimenta kao i pionire video-arta u nas– dostatno su svjedoèanstvo ovoj tvrdnji.Dakle, bez obzira na deklarirana 5anrov-ska odreðenja, svi radovi pripadaju videoprodukciji, veæ i stoga što se klasièna fil-

mska vrpca, pa i u onim uratcima što se iz-jašnjavaju kao eksperimentalni film, goto-vo više uopæe ne koristi.

Mladi videoti iz Splita, zealoti digitalne

tastature, doista su pravi majstori-naviga-tori na zrnatoj strukturi zaslona i rasprše-noj teksturi videa.

Ta magija vizualne dinamike izuzetnoje inkorporirana u dojmljive tonske obra-de radova, tako da smo bili prisutni pot-punom audio-vizualnom do5ivljaju.

U skupinu 5estokih udara na sva èula utome smislu treba izdvojiti

narativnu dosjetku Deset do deset Mati-je Debeljuha i Vanje Æiniæa te eksperi-mentalnu manipulaciju Obavezan smjerJelene Nazor, kao i digitalni preobra5aj

Untitled Milivoja Modica. Deset do deset vizualno je pitka i nara-

tivno jasno postavljena video-struktura,no mo5da ipak bez odgovarajuæe poente,èemu sama prièa, èini se, svojim cjelokup-nim fabuliranjem, treba voditi. Rijeè je ozamjeni kofera, temeljnoj zabuni koja jeautoreferentna na samu Akademiju i nje-zine studente, kao i na feedback što ga um-jetnièki rad ima u trivijalnom kontekstuneispunjenih oèekivanja kradljivca kofera.No, kao što rekoh, jasna prièa nije naprimjereni naèin i poentirana.

Obavezan smjer pravi je mali video-horror, ovo posebice zbog zvuènog udarau jednome trenutku uradka, sa suptilnimasocijacijama na neke veæ klasiène ekspe-rimente Toma Gotovca. Sniman u vlaku iiz vlaka, ovaj se svojevrsni pokretni interi-jer pokazuje vrlo podatnim za mnogovr-sne eksperimente prema tretiranom ek-sterijeru.

Untitled je autoportret mladoga autorašto ne te5i slo5enosti strukture, veæ jed-nostavnoj analizi moguænosti digitalnetehnologije. Ispituju se preobrazbe licakroz vizualnu manipulaciju. I ovome seminimalistièkom ostvarenju mogu pripi-sati 5anrovske odrednice horrora!

Mnogo je manje uspjela Prevara MarisÆiliæ, koja nije uspjela prevariti svojomkompjutorskom manipulacijom – kako seubrzo otkriva! – mehanizma flipera. Mo5-da bi uradak bolje izgledao da se prikazi-vao na laptopu, odnosno kompjutoru zakoji je i napravljen.

UMAS-ovo prvenstvo pred FRKOMSljedeæa se skupina radova mo5e naz-

vati poetskom. Minijature Be my FriendDunje Sabliæ i Where do Gods Live? LizeVufiæ, tek su naznake u kojem bi se smje-ru ove dvije mlade autorice mogle razvija-ti. No, ka5em, tek naznake, jer su konaè-ni uratci još ponešto nedoraðene cjelineintimistièke, ali i naglašeno hermetièki si-tuirane.

Veæ se sljedeæi uradak Lize Vufiæ – kaoi u sluèaju Jelene Nazor, o èemu koju ri-jeè nešto kasnije – svojevrsni hommagePhilipu Glassu, The Photographer, odli-kuje veæom komunikativnošæu, kao i èis-tijom fakturom eksperimenta. Autoricasugestivno rabi svjetle i tamne plohe ka-ko bi i sinestezijski iskazala fenomen fo-tografije kroz medij videa, koji u ovomesluèaju doista postaje multimedijalnim.

Izrazito intimistièki radovi MarijePrusine, Posljednji rez i Rainwalk, posje-duju suptilnost kojom se ulazi pod ko6u iplijene svojom poetskom strukturom.Ovi su uratci, u tradicionalnom estetiè-kom poimanju, gotovo opipljivo, lijepi.Ljepota bilje5enja obiènih detalja, kodautorice tek neznatno manipulirana sa-mozadanim medijem, jest ta pred kojomèesto padaju razni nonsensi formalnogegzibicionizma.

Prema mojemu sudu, tri najbolja radaove selekcije zaslu5uju posebnu pozorno-st. Najprije, veæ spomenuta Jelena Nazori njezin rad Dodir. Definiran kao eksperi-mentalni film, ovaj je uradak djelo zavid-ne medijske osviještenosti. Nakon što jepokazala da mo5e napraviti solidan i de-patetizirani video-horror, kao i referen-tnu eksperimentalistièku vje5bu, poputObaveznog smjera, autorica se vraæa toli-ko nedostajuæoj i dragocjenoj poetskojnaraciji. Kada je ta naracija èisto struktu-rirana, tada i patetika mo5e biti suvisla. Upetnaestominutnom radu, mlada autoricaasocijativnim nizovima sla5e slièice izsvoje intime, diskretno ni5uæi detalje kojigovore o visokoj razini vlastite medijskepismenosti.

Medij poetske proze sretno se uklapa uaudio-vizualnu sinesteziju, dopunjujuæicjelinu te obogaæujuæi medij videa i suvis-lim literarnim esejem.

Poljièka cesta 25, dokumentarni video-uradak Gorana Èaèea, stoji, pak, na dru-gome polu umjetnièkog prosedea. Bilje5e-æi svakodnevicu sitnih lopova i dealera nau naslovu istaknutoj lokaciji, ovaj se radistièe zavidnom zrelošæu, kako u doku-mentaristièkoj perceptivnosti tako i u svi-jesti da se snimljeni materijal treba posla-gati u cjelinu koja nadilazi imperative gra-ðe. Svijet dopea i boksa na taj naèin zado-biva i posebiènu lirsku dimenziju. Rad jeto iz kojega se nasluæuje poseban autorskinerv.

Konaèno, Scenes from Family Life Iva-ne Runjiæ urnebesno je zabavna dosjetkakoja govori i o suptilnoj (postmodernoj?)medijskoj osviještenosti autorice. Naime,na predlo5ak holivudskoga obiteljskog fil-ma, namontiran je posve drugi dijalog ko-miène fakture. (Rad je izazvao salve smi-jeha meðu prisutnima na projekciji!) In-tervenirajuæi na sirovi materijal, kao u me-todi i tehnici palimpsesta, autorica je stvo-rila novu cjelinu, dodajuæi veæ postojeæempredlo5ku novo znaèenje. Ovaj opleme-njeni ready-made pokazuje se beskrajnozabavnim, par excellence postmodernimuratkom.

Sumirajuæi viðeno, mogu samo po5elje-ti što èešæe posjete splitskih video-ridiku-la hrvatskoj prijestolnici. Jer, kako sadastvari stoje, retrospektiva UMAS-a osvajaponajprije s nekoliko bodova prednostipred godišnjom produkcijom sa zagrebaè-ke FRKE. Svaka sliènost s trenutaènimstanjem na ljestvici prve hrvatske nogo-metne lige sasvim je namjerna!

III/55, 10. svibnja 2,,1 39

Spliæani osvajaju ZagrebRadovi mladih Spliæana, naposeoni prikazani na video seansi uMM centru, doista su èudo ukazanja na ovdašnjem medijskomprostoru

Gostovanje Umjetnièke akademije u Splitu,Multimedijalni centar Studentskog centrau Zagrebu, svibanj 2001.

Mladi videoti iz Splitadoista su pravi majstori-navigatori na zrnatojstrukturi zaslona i raspršenoj teksturi videa

Matija Debeljuh: Dizajn 3G video; Vanja Èiniæ: Dizajn 2G Video; Deset do deset: 2000., eksperimentalni film: 6'30"

Jelena Nazor: Dizajn 4G Video, Dodir, 2000., eksperimentalni film: 15'22"

Ivana Runjiæ: Dizajn 4G Video, Scenes From Family Life, 2000., eksperimentalni film: 3'11"

Krešimir Krnic

ada je prije 11 godina kaoèetvrti broj Mosta za 1990.godinu izašao zbornik Hr-

vatske Indije posveæen u cijelostišezdesetoj godišnjici 5ivota na-šeg proslavljenog slavista i filolo-ga mnogih filologija, akademikaRadoslava Katièiæa, struèna jejavnost izrazito povoljno ocijeni-la njegov sadr5aj i trud prireðiva-èa. Nova je okrugla obljetnicaakademika Katièiæa pru5ila po-vod da se orijentalisti ponovooglase svojim radovima, ovaj putzbornikom simbolièkog nazivaTrava od srca (Hrvatske Indije2). I ovoga je puta, kao i u pret-hodnom sluèaju, pred našu jav-nost izlo5en zbornik izuzetnokvalitetnih priloga znanstvenikašireg orijentalistièkog kruga – in-dologa, turkologa, arabista, sino-loga, hebreista, indoeuropeista,

politologa te znanstvenika izdrugih struka koji se pored svojediscipline bave i nekim vidomorijentalistike.

Istok na našim prostorimaPopis suradnika upuæenijem

æe èitatelju veæ sam po sebi bitijamstvo kvalitete i zanimljivostipriloga (Bulcsú László, AdalbertRebiæ, Ranko Matasoviæ, MislavJe5iæ, Vitomir Belaj, RadaIvekoviæ,Ekrem Èauševiæ, FehimNametak, Muhamed Vdraloviæ,Tatjana Paiæ–Vukiæ, VladimirDevidé, Snje5ana Zoriæ, ZoranaBakoviæ, Mario Rebac, BrankoMerlin, Tomo Vinšæak, Ru5icaÈièak–Chand, Duško Topaloviæ,Goran Kardaš, Ines Vupanov,Zdravka Matišiæ, Biljana Romiæ,Esma Kurbegoviæ–Kresnik, IgorGrbiæ, Mladen Grèeviæ).

Pojedine su teme koje se uzborniku obraðuju èak i izravnovezane uz naše i nama bliskeprostore. Posebno tu mo5emo

svrstati radove turkologa i ara-bista: Èauševiæev – Tri katolièkateksta na turskom jeziku u Bosni iHercegovini, Nametkov – Kro-nostihovi mostarskog pjesnikaHasana Zijaija, Vdraloviæev –Berigvi u Bosni i Hrvatskoj teTatjane Pajiæ–Vukiæ – Arapski,turski i perzijski rukopisi Nacio-nalne i sveuèilišne knji6nice uZagrebu. U blisku bismo skupinusvrstali i radove V. Devidéa Hai-ku poezija u Hrvatskoj, V. Belaja –Uz Katièiæevu rekonstrukciju tek-stova o baltoslavenskoj Majci bo-gova i B. Merlina – Ponešto o Šuf-flayavom romanu Na Pacifiku2255. Kao svojevrstan nastavakniza èlanaka o misionaru hrvat-skog podrijetla Ivanu Filipu Vez-dinu objavljenih u zborniku iz1990. znaèajan je èlanak ZdravkeMatišiæ Ivan Filip Vezdin (stanjei perspektive istra6ivanja), u ko-jem se jasno istièe potreba reva-loriziranja pojedinih Vezdinovihdjela. U skupinu èlanaka više us-mjerenih na knji5evnoteorijskopodruèje svrstali bismo radove S.Zoriæ o va5nosti teorije obredaza kazalište i izvedbu, BiljaneRomiæ o dvama proznim djelimaM. G. Vassanjija, kanadskog pis-ca indijskog podrijetla te EsmeKurbegoviæ–Kresnik o Hesseovuputu do Siddharthe.

Iz vremena i povijestiU skupini, pak, èlanaka s pri-

jevodima izvornih knji5evnihdjela spominjemo nadahnuti i vr-hunski doumljen prijevod s ak-kadskog bajalice Trava od srcaBulcsúa Lászla. Uz prijevod do-lazi i opse5na analiza samog pre-voðenog teksta te studija o ak-kadskom pismu i jeziènom sus-tavu. Ovaj je èlanak ujedno i jedi-ni u èitavome zborniku koji zah-tijeva nešto veæi anga5man èita-telja, kako zbog same teme tako izbog poznatog stila profesoraLászla koji nas uvijek iznova iz-

nenaðuje i oduševljava svojimspecifiènim stilom pisanja hrvat-skoga. I temom i izvedbom, a isimbolikom ovaj èlanak je svaka-ko s pravom stavljen na prvomjesto u zborniku, kao svojevr-sna posveta sveèaru. Drugi jetekst, kojemu kao okosnica stojiprijevod izvornog teksta, èlanakMislava Je5iæa Îœâ-upanišad, kojiuz prijevod same upanišadi, dajei knji5evno-povijesni kontekstsamog djela, kao i brojne bilješkei pojašnjenja uz prijevod, dajuæiovom zborniku posveæenome fi-lologu još jedan klasièan filološkiprinos. Èlanak Mistika ili ljubav-na lirika (Vidyâpati) GoranaKardaša takoðer nam uz temeljitiprikaz Vidyâpatijeva knji5evnogstvaralaštva i knji5evnog razdob-lja u kojemu je djelovao daje i ne-koliko uspješnih prijevoda nje-govih stihova.

Meðu èlancima u5e povezani-ma s orijentalnom filologijomspomenimo još opse5an pregledtranskripcije kineskih znakova uneki alfabetski sustav, posebno seobziruæi na moguæa rješenja togaproblema za hrvatski pravopis teèlanak Ranka Matasoviæa o eti-mologiji staroindijske rijeèi aœru(suza) Èlanak Adalberta RebiæaEtiološke prièe, mitski elementi isimboli u Knjizi postanka, pru5anam uvid u biblijski naèin raz-mišljanja i izra5avanja istièuæinaglašenu teologiènost, a neznanstvenost biblijske poruke. Uèlanku Ines Vupanov From a Ta-mil Catechism to a Tamil Gram-mar, na primjeru isusovaèkogmisionarskog rada u ju5noj Indi-ji u 16. stoljeæu pokazuje se nakoji se naèin potreba za prenoše-njem vlastitih ideja polako pret-varala i u nu5nost izuèavanja je-zika skupine kojoj se te ideje pre-nose, dovodeæi na posljetku doprvih europskih gramatièkih pri-ruènika za tamilski jezik. Izvor-no je filozofski intoniran èlanak

Rade Ivekoviæ Druga povijest,drugo vrijeme? o suodnosu sub-jekta, vremena i povijesti s obzi-rom na poimanje tih pojmova uindijskom misaonom ozraèju.

Politièka pitanjaNekoliko se èlanaka u zborni-

ku bavi i u5e povijesno politiè-kim pitanjima vezanima uz istoè-ne zemljopisne prostore. U èlan-ku Zorane Bakoviæ U potrazi zalikom u zrcalu raspravlja se o na-èinu na koji se staro kinesko je-dinstvo civilizacije postupnopretvorilo u naciju. Problemi pakvezani uz odnos pojedinih vjer-skih skupina (poglavito musli-mana i hinduista) na Indijskompotkontinentu obraðuju se u dvaèlanka, onome Ru5ice Èièa-k–Chand Uloga religije u obliko-vanju etnièkog identiteta: islam imuslimani na Indijskom potkon-tinentu te u èlanku Kašmir – 6r-tva geopolitike, politologa DuškaTopaloviæa. Dok se u prvome oddvaju èlanaka s razlièitih motriš-ta promatra nazoènost musli-manskih zajednica u Indiji kra-jem 19. stoljeæa, u drugome se iz-nosi geneza sukoba oko Kašmirai pregled trenutne situacije natom podruèju.

Uz navedene èlanke u zbor-niku nalazimo i putopisno-re-porta5ni prikaz Tome VinšæakaBuddhistièko hodoèastilište Kai-lâs o putovanju manje skupinestudenata i nastavnika Filozof-skog fakulteta u Zagrebu na jed-no od najsvetijih mjesta u Aziji.Spomenimo još da zbornik, kojivrlo efektno poèinje jednako ta-ko i završava – dvama umjetniè-kim prilozima: izborom pjesamaIgora Grbiæa nastalih za autoro-va boravka u Indiji te izborompod nazivom Slike iz Indije zakoji je svoje indijske fotografijeprobrao majstor fotografijeMladen Grèeviæ.

Ivo Vidan

uæni pištolj, roman u izvorniku ob-javljen 1999. godine, prvo je veæedjelo koje je nastalo nakon što je

spisateljica dobila Nobelovu nagradu zaknji5evnost, (1991) i prvi njezin romankoji se zbiva u Ju5noafrièkoj Republicinakon ukidanja Apartheida, strogog ra-sistièkog zakonodavstva, koje se temeljina naèelu meðudobne razdvojenosti cr-naca, bijelaca, mješanaca, Indijaca… Ti-me je ovo veæ drugi roman – a prevela gaje Anka Katušiæ Balen – koji nam dolaziiz preureðene Ju5ne Afrike. Prvi je bilaSramota J. M. Coetzeea, o kojoj je tako-ðer veæ bilo rijeèi na ovom mjestu, alidok Coetzee otkriva nove vidove starihproblema, Gordimer je, u društvenomsmislu, uvjerena u postignuti napredak.Pogotovo kad se ima u vidu njezin pret-hodni roman, Sinovljeva prièa, iz 1990.godine, prvo njezino dulje djelo kod nas,što je u prijevodu Nade Šoljan objavlje-no u seriji nobelovaca, u izdanju Školskeknjige.

Pozitivnije ozraèjeBuduæi da je nastao u novom politièkom

kontekstu, Kuæni pištolj podrazumijeva rav-nopravnost, slobodnu komunikaciju i pra-vedniji sudski postupak – iako se veæ i pre-ma ranijem romanu u rasistièkoj dr5avi po-èelo odstupati od strogog razdvajanja spo-lova, pa i stambenih naselja, usprkos bud-nome policijskom motrenju i ka5njavanjuoporbenoga politièkog udru5ivanja. Kuænipištolj zbiva se u tom pozitivnijem ozraèju,ali bit romana privatna je prièa o zloèinu ikazni bez metafizièkih implikacija jednogDostojevskog – makar se nepredvidiva i ne-zakoèena junakinja èesto naziva Nastasjomi karakterom podsjeæa na znameniti lik uIdiotu Dostojevskoga. Roman je u biti psi-hološka studija, u središtu koje su roditeljibijelca-ubojice, a tek posrednije tu je prijes-tupnik Duncan sam. Na toj razini sekun-darnu ulogu imaju njegov crnaèki prijateljKhulu i odvjetnik crnac Motsamai.

Èitatelj na poèetku oèekuje kriminalis-tièki roman s uobièajenim 5anrovskim kon-vencijama, ali u pitanju uopæe nije tko jekrivac, pa ni motiv èina, nego naèin mišlje-nja i put emocionalnog reagiranja, kojiDuncana vode do ispaljivanja metka. Povodse raða u nesvakidašnjem zapletu nekolikospolnih partnera, ponajviše homoerotièkihsklonosti, ali ne odvojenih od heterosek-sualnih 5elja nekih od njih. Tema skanda-lozna po svim kriterijima graðanskog mo-rala, reklo bi se do u pornografske detalje, ada autorica ne optu5uje ni ne sudi, ali niti neobilje5ava izlaganje ma i daškom lascivnos-ti. Dapaèe, na èitatelja, ako ne pripada jed-nako le5ernoj erotièki povezanoj zajednici,prije æe to djelovati deprimantno i odbojno.

Ubojstvo u drugom planuBitni sadr5aj knjige ne èine te senzacio-

nalne i nesvakidašnje okolnosti u uskomkrugu pojedinaca, nego problem interpre-

tacije samog ubojstva. Kako shvatiti moti-vaciju Duncana da digne pištolj koji opa5ana stolu, i puca u èovjeka? Nije moguæenjegovo psihièko stanje analizirati izolira-no od ponašanja njegovih prijatelja – uoèidogaðaja, ali i naknadno, pri svjedoèenjuonih 5ivih , dakako. Natalie/Nastasja dje-luje bezdušno; ne stoga što je, neoèekiva-no za nju samu, legla s Jespersenom, neka-dašnjim ljubavnikom sada dvostruko iz-nevjerenog Duncana, veæ zato što joj nijeva5no tko je od njih dvojice otac zaèetogdjeteta. Vivjeti s njom mora da je uz nasla-du bio i pakao. Tim više što je Duncan ra-nije vratio Nastasju u 5ivot ne dopustivšida se ta, njemu tada još nepoznata djevoj-ka, na smrt spremna natjerana oèajem,utopi. Njezino i Jespersenovo apsolutnoshvaæanje slobode on u praksi nije mogaopodnijeti.

Makar je prema sudu tu5iteljeva psihi-jatrijskog eksperta Duncan proraèunan iracionalan, psihijatar na braniteljevoj stra-ni vidi krivca kao emocionalno nesuzdr5i-va. Èitatelju je to shvaæanje bli5e, iako jeDuncan, arhitekt i konstruktor vrlo prak-tiènih nacrta, u slu5bi svoje tvrtke èak uzatvoru, dok èeka presudu, oèito gospo-dar vlastitih planova. Èovjek je, meðutim,vrlo kompleksno biæe. Kao što ka5e nje-gov prijatelj Khulu, na suèevo pitanje je liDuncan volio Nataliju uza svu nesretnostkojoj je ona bila uzrok: “Tko od nas mo5ereæi što znaèi voljeti”. Objekt njegovihosjeæaja je, nesreæom, “neurotièna osobaslo5enih samorazornih sklonosti”, kakoka5e braniteljev psihijatar, vrlo razlièita odDuncana samog. On pak, zato što su nje-govi partneri zajedno izveli èin maksimal-no ‘odvratan u svojim implikacijama’, za-dobiva, usprkos zloèinu, èitateljeve sim-patije; to što u zatvoru nastavlja svoj pro-fesionalni rad pribavlja mu izvjesno poš-tovanje. Poštovanje stjeèe i odvjetnik koji

pak obavlja svoj profesionalni posao. Tajukljuèuje i moralnu podršku branjeniku injegovim roditeljima; nije meðutim u od-nosu na krivca i na tijek zbivanja emocio-nalno involviran.

U sudniciU treæoj treæini roman se skoro sav

sastoji od raspravljanja pred sudom otehnièkim detaljima: je li Duncan izašaoda nahrani psa, pa tek onda – fatalno, od-luèio otiæi na mjesto gdje je prethodneveèeri do5ivio šok, ili je redoslijed biosuprotan, kako razlikovati “prestanaksvijesti” od “gubitka svijesti”, te o dru-gim suptilnim razlikama o kojima ovisikarakter poèinjenog zloèina. Takve dis-tinkcije podsjeæaju na najbolje amerièkeTV serije o pravnim sluèajevima, kojemisleæim gledateljima uzimaju više dahanego prisustvovanje napetim trenucimanasilja dok se èini prijestup.

Dok je glavni uzroènik Duncanovekrivice osoba “koja se pobunila protivnaèela ‘reda’”, shvaæajuæi proizvoljnu be-zobzirnost kao slobodu, u obrazlaganjuosude pratimo nadasve skrupulozno su-èevo razmišljanje i o okolnostima o koji-ma se njegova dva prisjednika ne sla5u.Ovo, dakle, nije štivo koje æe prvenstve-no zadovoljiti ljubitelje krimiæa i detekci-je. Tajna koju nosi ta prièa nije u èinjeni-cama, nego u moralnoj dimenziji ukupnadogaðanja – kako ga shvatiti i protumaèi-ti. Autorica se kloni toga da svom kom-pleksnom viðenju zbivanja dade ekspli-citno duhovni naglasak. Znaèajno je ipakda jedini religiozni lik, otac ubojice, defi-nira molitvu, na tragu Simone Weil, kaostanje duboke koncentracije. Time mo5-da i ova, na konkretnim podacima izgra-ðena prièa, poprima osobne koje nadma-šuju granice autorièina svjetonazora.

40 III/55, 10. svibnja 2,,1.

Knjiga s istokaZbornik izuzetno kvalitetnih priloga znanstvenika šireg orijentalistièkog kruga

Trava od srca (Hrvatske Indije 2),Sekcija za orijentalistiku Hrvatskog filološkog društva i Izdavaèku djelatnost Filozofskogfakulteta Sveuèilišta u Zagrebu,Bibliotheca orientalica(niz: Prinosi, knjiga 2), ur. EkremÈauševiæ, Zdravka Matišiæ, Branko Merlin, Muhamed�draloviæ i gost urednik MarkoTadiæ, Zagreb, 2000.

Zloèin i kaznaBit romana privatna je prièa o zloèinu i kazni bez metafizièkih implikacija jednog Dostojevskog

Nadine Gordime: Kuæni pištolj, s engleskoga prevela Anka Katušiæ Balen,Algoritam, Zagreb, 2000.

III/55, 10. svibnja 2,,1 41

David Šporer

anas, gotovo stotinu godina nakonobjavljivanja, Teèaj opæe lingvistikeFerdinanda de Saussurea predstav-

lja odreðeno opæe dobro humanistièkihdisciplina. Stoga i nije èudno da su idejeizlo5ene u Teèaju, kao i detalji i okolnostivezane uz nastanak ove knjige i 5ivot nje-zina autora – kojeg se smatra jednim odnajva5nijih autora s podruèja lingvistike,ako ne i utemeljiteljem suvremene lingvis-tike – predmetom mnoštva razlièitih knji-ga, rasprava, biografskih i memoarskihdjela u kojima je malo što ostalo nepozna-to. Zato pisati o De Saussureu danas pred-stavlja više povod za utvrðivanje gradiva, amanje prikazivanje ili predstavljanje neèegnovog i nepoznatog.

Prièa o tvorcu Teèaja poèinje 1857. uVenevi. Nakon mladosti i školovanja, tegodine dana studija "egzaktnih znanosti"(fizike i kemije) u rodnome gradu DeSaussure 1876. sti5e u Leipzig koji je u tovrijeme sjedište tzv. mladogramatièarskelingvistièke škole. U Leipzigu boravi èeti-ri godine, provevši školske godine1878/79. jedan semestar u Berlinu. Navr-šivši dvadesetjednu godinu objavljuje uLeipzigu raspravu pod naslovom Mémoiresur le systéme primitif des voyelles dans leslangues indo-européennes (Rasprava oprvobitnom samoglasnièkom sustavu uindoeuropskim jezicima) kojom postajepoznat u lingvistièkim krugovima. Godi-nu potom, 1880. u Leipzigu brani doktor-sku tezu (De l' emploi du génitif absolu ensanskrit) koja æe biti objavljena 1881. go-dine u Venevi. Karijeru nastavlja predava-juæi prvo desetak godina u Parizu, te po-tom do kraja 5ivota u Venevi, i to baveæise u svojoj sveuèilišnoj i predavaèkoj kari-jeri historijskom lingvistikom, kompara-tivnom gramatikom i sanskrtom. Pri kra-ju 5ivota odr5ao je tri serije predavanja utri školske godine (1906/07, 1908/09,1910/1911) o opæoj lingvistici. Nakonnjegove smrti 1913. godine, na temelju DeSaussurovih skica za te tri serije predava-nja, te bilje5aka još petnaestoro slušaèa,dvojica njegovih studenata i kasnije poz-natih lingvista – Charles Bally i AlbertSechehaye - sklopili su i objavili 1916. go-dine knjigu pod naslovom Cours de lin-guistique générale (Teèaj opæe lingvistike).

Danas mo5e izgledati kao paradoksal-ni kuriozitet da je knjiga koju njezin au-tor zapravo nije napisao imala velik i da-lekose5an utjecaj na razlièite društveno-humanistièke discipline u 20. st. Nomoglo bi se reæi da sudbina Teèaja upravotime pridaje novu nijansu rijeèi temelj –naime, ako je ona temelj mnogih suvre-menih znanstvenih disciplina, onda susve te discipline izrasle na savim osobitoj"odsutnosti" temelja.

PrijevodU sluèaju hrvatskog prijevoda koji je,

eto, konaèno objelodanjen rijeè je o solid-no obavljenu poslu. U knjizi je prevedenapopratna kritièka aparatura talijanskog iz-danja koja je standardna oprema, prihva-æena i u Payotovu francuskom izdanju DeSaussureova Teèaja. Pored uvoda, uredniè-ka ruka talijanskog lingvista Tullia deMaura stoji i iza više od tri stotine bilje5a-

ka uz tekst, opse5ne biografije i prikazaDe Saussureove koncepcije, dodataka kojigovore o mre5i razlièitih veza, odnosa iutjecaja De Saussurea i Teèaja kako u nje-

mu suvremenoj lingvistici, tako i kasnije.Na kraju se nalazi opse5na bibliografija,dopunjena kazalom, a uz rub teksta nalazise paginacija prvog izdanja Teèaja štoolakšava snala5enje u tekstu, posebice akose èitatelj paralelno koristi i francuskimizvornikom (i to izdanjima u kojima jezadr5ana paginacija prvog izdanja). Poredtoga prevoditelj i prireðivaèi odluèili su sepridr5avati dobrog i korisnog prevoditelj-skog obièaja: gotovo svaki va5niji pojampopraæen je originalnim nazivom u zagra-dama, što umanjuje terminološke nejas-noæe, posebice u sluèajevima u kojima seteško odluèiti za neku definitivnu varijan-tu, ili pak u sluèaju u kojem ne postojikonsenzus oko prevoðenja nekih termina.Tako je primjerice sluèaj da se u nekim je-zicima De Saussureovo parole prevodi sodreðenim, koliko toliko adekvatnim iz-razom, dok je u ponekim jezicima praksada se zadr5i izvorni naziv. U hrvatskom

prijevodu sve nedoumice oko razumijeva-nja izraza langage, langue i parole elegan-tno su riješene na upravo opisani naèin:prihvaæeni prijevodni ekvivalenti (jeziènadjelatnost, jezik i govor) popraæeni su još ifrancuskim nazivima. Ukratko, rijeè je okorektnom i pouzdanom izdanju.

Mijenjanje i trajanjeNo postoji detalj koji odmah upada u

oèi. Unatoè tomu što se veæ od poèetakarecepcije De Saussurea u nas uvrije5ilofrancusko signifié prevesti s oznaèeno, uovom prijevodu signifié je prevedeno s oz-naèenik. Naravno postoji niz valjanih ar-gumenata koji se mogu navesti u prilogtakvom izboru. No jednako tako postoji

èitav niz valjanih argumenata protiv. Ako iostavimo po strani konfuziju koja æe nas-tati, jer bit æe onih koji æe spremno prih-vatiti novi izraz, ali i onih koji æe se novojvarijanti prijevoda jednog od kljuènih ter-mina cijeloga De Saussureova teksta opi-rati, ostaje još dovoljno drugih razloga dase zadr5i oznaèeno. Naime, u priruènici-ma, pojmovnicima, raspravama, izlaganji-ma na struènim skupovima, dakle u struè-noj literaturi – bilo da je rijeè o prijevodi-ma, bilo da je rijeè o radovima domaæihautora – uvrije5ilo se oznaèeno. Jednakotako èitave su generacije studenata usvoji-le taj izraz te je teško oèekivati da æe i onikoji spremno prihvate novi prijevod i da-lje jednako nesvjesno izgovarati oznaèe-nik, kao što im je nesvjesno iz usta izlazi-lo oznaèeno. Uzgred reèeno, o tom nes-vjesnom i svjesnom, odnosno o povratkupotisnutog izraza mo5da na svoj naèinsvjedoèi i kolebanje oko izraza u prijevo-du Uvoda Tullia de Maura u kojem se nanekoliko mjesta (str. 26 - 28) javljaju èasoznaèenik èas oznaèeno, dok je u, primje-rice, francuskom izdanju posrijedi uvijeksignifié.

Ustav i De SaussureKakva je veza izmeðu ustava i De Saus-

surea? Duboko u temeljima društava ukojima 5ivimo usaðena su naèela kontrak-tualizma. Jedan od izdanaka tog društve-nog ugovora kao temeljnog postulata or-ganizacije dr5ave i društva, njegov simbo-lièki izraz jest ustav. Slièno piscima prvihustava, moglo bi se reæi da je De Saussure

bio jezièni kontraktualist jer cijeli Teèajpoèiva na postulatu o ugovornoj, konven-cionalnoj naravi jezika. Jednako tako, akoje ustav temeljni i utemeljujuæi dokumentneke dr5ave, slièno je tome Teèaj opæe lin-gvistike nešto poput ustava mnogih huma-nistièkih disciplina koje su u obliku u ko-jem ih danas poznajemo utemeljene upra-vo na Teèaju opæe lingvistike.

No postoje još neke konkretnije vezebaš izmeðu našeg ustava i Teèaja. Akosmo Ustav dobili tek nedavno, kojihdvjestotinjak godina nakon prvih pisanihustava, jednako smo tako tek kojih stoti-njak godina nakon nastanka Teèaja dobilinjegov prijevod. Stoga je onaj spominjaniodsutni temelj u našoj kulturi bio dvos-truko odsutan. Naime, ne samo da je tonenapisan tekst, veæ je kao nepreveden –ili djelomièno preveden, uzmemo li u ob-zir beogradski prijevod koji pak, jer nijeimao popratnu kritièku aparaturu, zaosta-je za kvalitetom ovoga – u nas imao statusnalik onome kakav imaju preci na spiritis-tièkim seansama. Napokon, baš kao što jeupravo drugi put promijenjen Ustav, na-kon što je prije tri mjeseca veæ bio promi-jenjen, tako se i urednièko-prevoditeljskitim koji je radio na De Saussureovu Teèajuodluèio na terminološke preinake.

Primjer preimenovanja na koji su seodluèili prevoditelj i urednici ukazujemo5da na analogije i veze koje su èini sedublje ili tipiène – upravo jer su nesvjesne– za našu kulturu, i to u veæoj mjeri negošto smo svjesno spremni priznati. Jer sjedne strane preimenovanja i preinakedoslovna su primjena De Saussureovihpostavki o arbitrarnosti i konvencional-nosti jeziènih znakova. No s druge stra-

ne, u svojoj prenesenoj, nedoslovnoj di-menziji te su geste mo5da figure odnosaprema temeljima uopæe (bez obzira je liposrijedi jezièna ili socijalno-politièka za-jednica).

Napisani i nepisani ugovoriKontraktualizam podrazumijeva da

ništa nije bogom dano i nepromjenjivo –upravo zato što je dogovoreno – i zbogtoga se ustavi nadograðuju i modificiraju.Jednako tako, i jezik se razvija, evoluira.No postoji nešto što pripada sferi nepisa-nih prava, odreðenih obièaja koji regulira-ju sve ono što ustavom nije bilo moguæeregulirati u trenutku njegova sklapanja.Primjeri dr5ava bez ustava, u kojima je 5i-vot ipak reguliran odreðenim pravilima iz-nad svih pojedinaca koji èine to društvo,dakle kada nije rijeè o tiranijama i autok-racijama, pokazuju da zapisivanje pravila

nije garancija njihova provoðenja. Pisaniugovor svoju vrijednost ne dobiva samopo tome što je zapisan, nego i po svojojtrajnosti, po onome dijelu koji ostaje ne-pisan, a ipak je reguliran praksom provo-ðenja. Taj nepisani ili nenapisani dio svje-doèi upravo o va5nosti koju ponekad ima-ju odsutni temelji.

Upravo zato što kod nas ugovori u naj-veæem broju sluèajeva nemaju nikakvuvrijednost, i nikakvu trajnost, raskorak iz-meðu prakse i pravila koja bi trebala regu-lirati tu praksu neprestano se pokušava ri-ješiti prilagoðavanjem pisanih pravilapraksi. Meðutim ne postoji naèin da sepraksa savršeno obuhvati pravilima, nemasavršenog ustava. I onda se slabost, ne-tvrdoæa, ne-fiksiranost naših uzajamno"dogovorenih" pravila pokušava nadom-jestiti njihovim stalno novim, preraðenim,svaki puta naizgled savršenijim i sveobuh-vatnijim grafièkim fiksiranjem. I umjestoda arbitraran bude dogovor o sadr5ajuugovora, u nas postaju arbitrarni samiugovori.

Rijeèi i stvariAko stalno mijenjamo nazive ulica i

klubova, ako stalno mijenjamo pravopise,ako stalno mijenjamo ustave, je li ondasasvim sluèajno da stalno mijenjamo ikljuène struène termine? Kao što stalnomijenjamo društvene pravopise jednakotako mijenjamo i jeziène ugovore, jezièneustave. Neprestano mijenjamo rijeèi da nebismo morali dirati u poredak stvari, kaošto neprestano mijenjamo vlastitu prošlo-st, kako ne bismo morali mijenjati vlastitusadašnjost. Stalnim preispisivanjem, stal-nim mijenjanjem naše društvo pretvara seu veliki laboratorij, naš jezik u trajni ek-speriment, a naši 5ivoti u kontinuirano is-kustvo ekscesa.

I tad se javlja nostalgija. Naravno, to jebremenita rijeè, rijeè koju je ovih desetakposljednjih godina jako opteretilo. Alinostalgièara je kod nas uvijek bilo. I tanostalgija nije uvijek bila samo izraz idea-lizacije prošlosti, politièke opcije ili ideo-loške obmane. Ono što svi potcjenjujemokada ne razumijemo tuðu nostalgiju, to jeda je nostalgija ne samo èeznuæe za neèimèega više nema, da ona nije samo nostalgi-ja za nekim konkretnim oznaèenim/ozna-èenikom, veæ je ona – mo5da èak u veæojmjeri - oznaèitelj otpora kontingenciji 5i-vota, 5elje za kontinuitetom. Stoga neæebiti èudno ako se u nas javi jedan novi sojnostalgièara – oznaèenostalgièara – kojine èeznu za konkretnim oznaèenim, veæza nepisanim oznaèiteljima trajanja.

OznaèenostalgijaUz objavljivanje hrvatskoga prijevoda Teèaja opæe lingvistike

Ferdinand de Saussure, Teèaj opæe lingvistike, preveo Vojmir Vinja, ArTresornaklada i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2000.

Ako stalno mijenjamonazive ulica i klubova,ako stalno mijenjamopravopise, ako stalno mijenjamo ustave, je lionda sasvim sluèajno dastalno mijenjamo i kljuène struène termine?

U sluèaju hrvatskog prijevoda koji je, eto, konaèno objelodanjen rijeè je o solidno obavljenu poslu

Jurica Pavièiæ

oæe li nepoznat netko sut-ra dr5ati knjigu Ante To-miæa Što je muškarac bez

brkova prijelomnom hrvatskomknjigom prvih godina 21. stolje-æa, teško je suditi. Ono štopouzdano mo5emo reæi danas je-st da je vlaški humoristièki ro-man splitskog pisca knjiga kojaje odluèno promijenila status irecepciju hrvatske proze kod hr-vatskih èitatelja. Smiljevaèkimuškarci bez brkova odigrali suu hrvatskoj knjizi ulogu Breša-novog Kako je poèeo rat na momotoku u hrvatskom filmu. Tomi-æeva knjiga stekla je popularnostna FAK-ovskim èitanjima, zasje-la na liste bestselera i postala ta-kav društveni fenomen da je vo-diteljice Briljanteena preporuèu-ju u eter, a srednjoškolke posu-ðuju jedna drugoj.

Rani pijetaoU cijelom tom sluèaju ima

ponešto ironije. Dok je Tomiæe-va druga knjiga, solidno napisanzicer-bestseler bez puno rizika,do5ivjela uspjeh kakav hrvatskaknjiga odavno ne pamti, prozniprvijenac Ante Tomiæa nije biote sreæe. Zbirka prièa Zaboraviosam gdje sam parkirao izišla jejoš 1997. u izdanju splitskogKnji6evnog kruga. Malo zbogdruštvenog i kulturnog okru5jakoje je 1997. ipak bilo drukèijenego danas, a malo zbog iner-tnosti nevještog izdavaèa, Tomi-æeva je prva knjiga ostala totalnoneproèitana. Nije je bilo na toplistama ni po ustima srednjoš-kolki, a ako æemo pravo èak ni uknji5arama. Mjesecima nakonizlaska pojavile su stidljivo prverecenzije, i to u struènoj perio-dici. Tek sad, nakon «sluèajaSmiljevo», izdavaèi su otkrili daje, eto, taj Tomiæ pisao cijelo vri-jeme i izbacili drugo, proširenoizdanje Zaboravio sam gdje samparkirao s pridodanih desetaknovih prièa. Ironija cijele te si-tuacije u tome je što je Tomiæe-va prva knjiga, izgubljena u mo-ru nezainteresiranosti, superior-na drugoj: raznovrsnija, odva5-nija i društveno uzbudljivija.

U svom drugom, proširenomizdanju Zaboravio sam gdje samparkirao sadr5i 24 proze od ko-jih je 14 preneseno iz zbirke iz-vorno izišle pod tim naslovom.Da se Tomiæeva kolekcija poja-vila prvi put sada, kritièari bi jerutinski pohvalili uz konstataci-ju kako je rijeè o solidnoj knjizikoja se savršeno uklapa u foto-robot nove proze devedesetih.

Verizam, analiza društvenihmalformacija, short story inspiri-ran Carverom, koketiranje s5anrom i supkulturom, izrazita

urbanost, hemingvejevsko-kar-verovski minimalizam, umješnokorištenje slenga, politièka sub-verzivnost i ljubav za marginali-je - dakle, sve osobine hrvatskeproze kasnih devedesetih, pos-toje i kod Tomiæa. Da je Zabora-vio sam gdje sam parkirao izišladanas, Tomiæa bi uporeðivali sPerišiæem, Kulenoviæem i Pupli-nom, ustvrdili bismo da pišenešto bolje od njih (jer piše), alinjegova knjiga ne bi bila revolu-cija. No, 1997. kad je u Tomiæevsvešèiæ izišao kod izdavaèa spe-cijaliziranog za filološke studije,o «prozi devedesetih» nije biloni govora, a verizam se u hrvat-skoj prozi svodio na memoarskehitove poput onog AlemkeMirkoviæ. Tomiæeva knjiga po-javljuje se u to vrijeme kao naja-va trenda, kanonizacija trenda isubverzivno potkopavanje tren-da u isto vrijeme. Èovjek bi sadmogao demagoški reæi kako jeZaboravio sam gdje sam parkiraobio pijetao koji je prerano kuku-riknuo i zato bio neshvaæen, alito ne bi bilo toèno. Tomiæ nijebio neshvaæen, on je bio nepro-èitan.

Heterogenost zbirikeZaboravio sam gdje sam parki-

rao tipièna je prva knjiga po to-me što je nastajala dugo, u raz-doblju tra5enja, pa je zato i he-terogena. Njeno srce i najboljidio èine karverovske sentimen-talno-depresivne kratke prièe(Šišanje, Pornoèasopis). Sliène sui jednako sentimentalno-tjes-kobne prièe Dok nas smrt ne ras-tavi i Paša koje, meðutim, oslon-cem na jaku gegovsku poantuviše podsjeæaju na tradiciju ame-rièke novinske prièe tipaO.Henry ili Twain. Dio proza sukronikalne generacijske prièe sasplitskog asfalta koje više odajuutjecaj Jergoviæa i sarajevske no-vele (Skakavci, Kao sendviè izsamoposluge). Tomiæ ponegdjekoketira sa 5anrom: Šum na srcutako je totalno tarantinovskaprièa koju kao da je napisao Jo-hn Williams, a Gola predsjedni-kova kæi parodija hard boiledakoja jako podsjeæa na Tribusonaèije romane o Baniæu Tomiæ,prema vlastitoj tvrdnji, u dobanastanka knjige nije proèitao. Uknjizi se (kao njen najtanji dio)nalaze i proze nastale u razlièi-tim novinskim prigodama: uskr-šnje i bo5iæne prièe, ili prièaSmrt predsjednikova psa nastalaza istonaslovljeni temat èasopisa

Torpedo. Ukratko, rijeè je o raz-novrsnoj, heterogenoj, mo5dasvaštarskoj zbirci, što joj je i vr-lina i slabost. Vrlina, jer nije

predvidiva i dosadna. Slabost,jer nije ujednaèena, s tim da taslabost u novom, Hena Como-vom izdanju ne dolazi do izra5a-ja, jer su zbirci pridodane uglav-nom dobre kratke prièe.

Godinu dana prije nego štoæe iziæi TG 5, Noæna smjena, So-ba za razbijanje i Kratki izlet i ti-me zapoèeti prièa o novoj hr-vatskoj prozi, Tomiæ je izbaciozbirku koja se fajterski uhvatilau koštac s društvom, politikom,ulicom, drogom i ratom. Ali,dok veæinu knjiga nove prozekarakterizira gubitnièki patos,disidentski gnjev i negativnafascinacija kloakom, Tomiæ usvom prvijencu potkapa poeti-ku koja tek treba nastati. Nje-gove proze vrve veteranima, alioni nisu pravedni luzeri, negognjavatori èiji socijalno-patetiè-ni diskurs biva izvor komike.Tomiæ piše o pljaèki i pale5u uOluji, ali ne gestom koja bi sesvidjela HHO-u: njegova je po-zicija groteskna i karnevalizacij-ska, sliènija Srðanu Dragojeviæuiz Lepa sela lepo gore nego izRana. Tomiæ piše o heroinu, aline iz socijalizirajuæe perspekti-ve. Umjesto na urbanim spavao-nicama, akulturiranom radniš-tvu i socijalnom jadu njegov jeinteres više na galeriji 5ivotnih,slabih i krhkih karaktera koji suza svoju frku – kako to veæ bivau komediji – sami krivi. Tomiæe-va pozicija posebna je po tomešto je razorno nadideološka: nire5imska ni oporbena, ni libe-ralna ni konzervativna, izmièedruštvenim i poetièkim stereo-tipima posuðujuæi iz proturjeè-nih vrela.

Humori razniPovodom Što je muškarac bez

brkova kritika je èesto pisala oèeškom humoru, ma što to znaèi-lo. Ako se u nas pod èeški hu-mor i trpa svašta, kod Tomiæa taetiketa dr5i vodu. Splitski pisacdeklarirani je fan Menzela, Hra-bala i Škvoreckog, pa i Zabora-vio sam gdje sam parkirao imapuno èeškog, osobito tamo gdjese dotièe politike. Ali Tomiæevaprva zbirka ima i puno ameriè-kog, a osobito je to imala u pr-vom, su5enijem izdanju. Carversigurno visi nad tom prozomkao novelistièki Mesija, ali tu jei Tarantino sa svojim autotema-tiziranjem 5anra, tu su i Twain iSalinger. Suprotno uvrije5enimsociokulturnim stereotipima,kod Tomiæa je amerièki aspektonaj pesimistièki, tugaljivi, sen-timentalni, gubitnièki, a europ-ski onaj zabavljaèki, satirièni,optimistièki i vedri. Što je muš-karac bez brkova razrada je togdrugog, èeškog podteksta pret-hodne knjige koji je u popular-nom romanu ostao sam, bezsvog amerièkog korektiva. Zatoje – barem za vašeg recenzenta –druga Tomiæeva knjiga jednos-tranija i manje va5na od prve.Manje va5na poetièki: jer, soci-jalno, Što je muškarac bez brkovaznaèi recepcijsku revoluciju. Re-voluciju zahvaljujuæi kojoj æeproèitan biti i prethodnik koji biinaèe èamio u nelijepim korica-ma u kutu tek pokoje srednjo-dalmatinske knji5nice.

Sanja Jukiæ

« jubav je po svojoj naraviu ekscesu, i ako ne ljubi-mo beskrajno, gotovo i

ne ljubimo», ka5e Jaulnay, a Luh-mann se nadostavlja radikalizira-juæi definiciju: «Sam eksces mje-ra je ponašanja». Baudrillardpropada u neku vrstu ekstatièneromantike (samo privremeno!) iljubav vidi kao «silinu 5elje kojavas nosi», kao «smrt koja vas po-ziva», dok Maleš, pozabavivši sesimptomatikom «bolesti» zvaneljubav, zaljubljenu individuupouzdano prepoznaje po «iz-maklim reakcijama», «gestamasliènim… nastupu individue podopijatnim diktaturama» i po to-me što «sigurno ne la5e» i sam sezala5uæi za «ljubav bez navodni-ka», pristajuæi time nedvojbenona «tako ukusne la5i».

LjubavniciZašto tekst o pjesmama Drage

Glamuzine zapoèinjem takvimdidaktiènim ljubavnim natukni-cama? Zato što je ova iznimnapoezija na tematskoj razini per-formativ upravo takve, ekscesne,strastvene ljubavi èiju anatomijuèine pomaknute, nekonvencio-nalne ljubavne relacije, koje imajupredstaviti osjeæajno najekstrem-nije, a društveno najpotisnutije,neprihvaæene varijacije i realizaci-je ljubavi. Tako su protagonistiove poezije uglavnom ilegalni lju-bavnici, a jedan od razloga zaštose Glamuzina odluèio za moralnoneprihvatljiv odnos kao središnjiemocionalni sto5er svoga teksta,nije provokacija puritanski nas-trojenih duhova, veæ razmicanjeformalnih koènica i teških zasto-ra moralnih konvencija kako bi sedošlo do onoga što stvarno pos-toji iza regularnih kulisa, a zovese ljubav bez navodnika i para-doksalno je trajnoga, samoob-navljajuæega intenziteta upravozahvaljujuæi spomenutim etièkimzaprekama. Pisati o ljubavi znaèinadostavljati se na proteklo poet-sko desetljeæe u smislu orijentaci-je na zbilju, no konotacije što seovdje uz taj pojam ve5u su druk-èije. Dok je ljubav najèešæe bilaodlièno sredstvo za demonstraci-ju jednoga od središnjih proble-ma devedesetih – krize neposred-ne komunikacije, ovdje postajetema-odgovor na svijet bez topli-ne i komunikacije – raritet kojitreba reaktualizirati, izvuæi ga is-pod gomile surogata, virtualnihnadomjestaka, ravnodušja, o5iv-

jeti ga u njegovom najizvornijem,najenergiènijem izdanju, èak iako ono izlazi izvan granica druš-

tveno dopuštenoga ponašanja,èak i ako znaèi, citirat æu autora,uzajamno mesarenje ljubavnika.Glamuzini je stalo demistificiratiupravo takve moralno nepo5eljneili na bilo koji naèin neuobièajenesituacije, i èitatelju prikazati au-tentiènost i rafiniranost osjeæajašto postaju opsesija njegovih li-kova koji se u njima zatjeèu. No,autor ljubav ne predstavlja kaoru5ièastu metaforu, veæ je kon-kretizira 5estokom spregom sek-sa, ljubomore, 5udnje, sukoba,iracionalnih postupaka likova,njihovih definitivnih odlazaka ijoš pouzdanijih povrataka, klima-vih braènih i izvanbraènih spo-na… Izmeðu postojane, predvi-dive, ustajale ljubavi, s jedne stra-ne, i strasti koja izmièe razum-skoj kontroli, s druge strane, Gla-muzinini protagonisti uvijek æeizabrati ono drugo, èesto auto-destruktivno, èime ova poezijagradi specifiènu interpretacijuslojevitih interaktivnih odnosa uizvantekstualnoj zbilji koja bitnokorigira uhodane moralne stereo-tipe, drugim rijeèima, ruši tradi-cionalno postojeæe tabue.

Pet ciklusaNa kompozicijskoj razini uo-

èavamo pet ciklusa èiji naslovi,usput reèeno, upuæuju na zaigra-nu kombinaciju citata, citatnihaluzija i ulomaka iz svakodnev-

42 III/55, 10. svibnja 2,,1.

Tomiæeva pozicija posebnaje po tome što je razornonadideološka: ni re=imskani oporbena, ni liberalna nikonzervativna, izmièedruštvenim i poetièkimstereotipovima posuðujuæiiz proturjeènih vrela

Ante Tomiæ, Zaboravio sam gdjesam parkirao, Hena com, Zagreb,2001.

Prava proza devedesetih

Ova poezija gradi specifiènu interpretacijuslojevitih interaktivnih odnosa u izvantekstualnojzbilji koja bitno korigirauhodane moralne stereotipe, drugim rijeèima, ruši tradicionalnopostojeæe tabue

Drago Glamuzina, Mesari, Naklada MD, Zagreb, 2001.

Ljubav bez navodnika

Analogno iscrpljivanju zbiljskoga okru,ja, prije svega u smislu prikazivanjarazlièitih naoko bizarnih ili etièkispornih varijacijaodnosa individua unjemu, Glamuzinase odluèio za izrazpo nekim osobitostima nalikepskome

III/55, 10. svibnja 2,,1 43

Daša Drndiæ

es! Gimme five, rekla bih Ve-lièkoviæu da je bio tu kadsam sklopila korice njegove

knjige. Sad, meni bi ovo bilo dovolj-no, ali, vele, ne mo5e tako. Treba is-pisati još.

Dakle, od Konaèara prekoÐavola u Sarajevu do Oca “njegove”kæeri Velièkoviæ se u sprintu probiokroz zamke knji5evnog stvaralaštvai stigao do otvorenog, slobodnogprostora spisateljskog. Danas, širo-ko mu je polje. Na tom polju le5i 5i-vot; Velièkoviæev 5ivot (onaj stvarnii onaj, kao, izmišljeni), 5ivoti njemubliskih ili stranih, 5ivoti njegovih ju-naka; le5i prošlost, le5i danas i sut-ra. Na piscu je da bira, da kopa, èep-rka, razgræe. Na tom smetlištu, natom odlagalištu, u toj riznici, kakogod, naðu se svakojake male i velikestvari. Neke su skrivene, neke boduoèi. Velièkoviæ je nauèio birati i onošto odabere sla5e u svoju spisatelj-sku košaru: pa ili èisti, dotjeruje,oblikuje, transformira, sabija, ili os-tavlja onako kako zatièe, neobraðe-no, golo i sirovo.

Malo rijeèiZato Otac moje kæeri ima relativ-

no malo rijeèi, a gotovo nimaloonih ispraznih, nepotrebnih. Nje-gov junak, neurotièni dizajner rek-lama, pritisnut objektivnim 5ivot-nim nedaæama koje donosi novoposlijeratno sarajevsko vrijeme(“Ne vidi se više rov u kome samdr5ao pušku gledajuæi 5ivot buba.Urušio se i zarastao u travu.”), ali igušeæi se u vlastitom (nagomila-nom) nezadovoljstvu, frustracija-ma, seksualnim fantazijama, povre-meno ohrabren osjeæajem svemoæikoje alternira s osjeæajem totalnenemoæi (manièno-depresivni “juna-k” našeg doba?) pred imperativompre5ivljavanja - jer on ima viziju, aline i šansu (ili hrabrost) da tu vizijubar pokuša ostvariti – taj Velièkovi-æev junak savršen je promatraè. Onpred èitaoca baca pabirke svog 5i-vota koji se kao vinova loza meðu-sobno prepleæu obavijajuæi i njegasamog; on gleda kako se pretvara uèovjeka sabijenog u kalup od gipsa;on vidi sebe kako izbezumljeno ši-ba od “cilja” do “cilja”, kako kaogladna krtica skuplja zalogaje kojimu imaju osigurati mir i ravnote5u(braènu, roditeljsku, profesionalnu,društvenu), da bi ustanovio kako suti “plodovi” truli prije nego što do-ðe vrijeme za njihovo konzumira-nje, kako je èitava ta iscrpljujuæa ra-bota zapravo velika prijevara.

Ne navodi Velièkoviæ bez razlo-ga, èini mi se, kao moto knjige rije-èi Van Gogha: “Ovaj svijet je oèitosklepan na brzinu.” Isto tako, samnaslov, iako pomalo nezgrapan, im-plicira stav koji je odmak, gard, a ne

ispovijed, pogotovo ne propovijed. Velièkoviæev junak prièa u pr-

vom licu, ali knjiga je oèišæena odsentimenta (la5nog). Tamo gdje bi

“epski” pripovjedaèi posegnuli zastereotipom, tamo gdje bi se pateti-ka (uz mnoštvo rijeèi) batrgala daispliva na površinu i klikne “evome!”, Velièkoviæ koristi humor iironiju. Njegov je junak prema sebiiskren, što mu dopušta da bude iokrutan i kritièan, što mu dopuštasebe da vidi kao karikaturu, kao lo-sera, kao “ništa posebno” unatoègrèu da bude upravo to – poseban(“Ja sam odrastao… Neæu da memilke po kosi. Imam perut.”); po-seban ljubavnik, poseban otac, po-seban dizajner reklama (za rublje,za cipele brodarice, za sanitarneuloške Always).

Kru,no kretanjeKonstrukcija Velièkoviæeve knji-

ge je eliptièna. Podsjeæa me na raz-govor s mojom kæeri kad je imala trigodine. Pred nju sam stavila jednuod onih crtanki s crno obrubljenim5ivotinjama, igraèkama, predmeti-ma, a unutra prazno. Donijela samjoj bojice i rekla – evo, ispuni to,oboji. Ona je pitala: “A zašto?” Pr-stom je pokazala na crte5 i rekla:“Ovo treba biti crveno, ovo mo5ebiti plavo, ovo 5uto i tako dalje. Aline mora.” Velièkoviæ se i sadr5ajno ilingvistièki kreæe kru5no. Svakatoèka na toj putanji mo5e biti i po-èetna i završna. Unutrašnjost njego-va kruga moguæe je ispuniti ovako ionako. Ali okvir je tu, zadan i èvrst.Potez je jak. U centrifugalnom (evomalo patetike) vihoru 5ivota toèkenjegovog kruga ne bje5e. Sabijajuse, pripijaju se. Toèke tog pripovjed-nog kruga zapravo su kratka pog-lavlja, prièice, èije su karike (veze,spojnice) posljednja rijeè, slika iliideja kojima naredna prièa doslovnopoèinje. Tako Velièkoviæ elegantnoklizi svojom pripovjednom puta-njom, prebacujuæi se iz svijeta stvar-nosti u svijet fantazije, iz svijeta ob-lika u svijet ideja, iz svijeta slika usvijet zvuka i obrnuto.

Tko je, kakav je taj Velièkoviæevanti-junak? On nosi pletene cipele(“koštale su 130 maraka. Ljetne, satankim ðonom. Slovenaèke”), op-sesivno igra tetris (što mu doðe kaoopsesivna masturbacija) ne bi li seiskljuèio iz stvarnosti koja ga sve vi-še iritira i u kojoj sve slabije fun-kcionira, dok se istovremeno vrpo-lji pred monitorom u strahu da nepropusti nešto veliko i uzbudljivo,neku 5ivotnu šansu, nadajuæi se daæe ugrabiti barem a slice of life sokusom èokolade. A ta kriška 5ivo-ta, kad god povjeruje da joj se pri-mièe, pretvara se u 5abu krastaèu, ugrotesku.

Portret antijunakaVelièkoviæev junak nije kritièan

samo prema sebi; on ima politièki ietièki stav s kojim se veæina èitalacamora slo5iti. (Oni koje bi stavoviVelièkoviæevog junaka iritirali, ti ne

èitaju knjige nego brane sumnjivedignitete, entitete i bankovne raèu-ne). Velièkoviæ (njegov junak) svo-je stavove ne elaborira, on ne doci-ra, on se “samo igra” èinjenicama.(“Zakasnio sam pet minuta. Direk-tor veæ umaèe kocku u kafu. Usta-je, rukujemo se. Na sebi ima boss,boss, boss, boss, versace i boss.”)Taj stav na razini šturog komentaraprote5e se na, štono bi rekli – “èita-vu paletu” (!!!) 5ivotnih situacija.Velièkoviæ (unutar fluidne prièe)komentira promašenu i za Sarajlijeponi5avajuæu misiju UN-a (“Znamodakle znam onog èokoladnog voj-nika sa slike! On mi je nudio dvade-set konzervi coca-cole za moj al-bum maraka.”; “Dole, u gradu, is-pred Skupštine, nove zastave sa 5u-tim trokutom i bijelim zvjezdicamavise poderane po šavovima. Kao dr-5ava.”; “Našao sam joj mjesto/kæerki za kakanje/ izmeðu dva bi-jela d5ipa sa registracijom UN. Tosu oni automobili koji stoje parki-rani na travi, prolaze kroz crveno igaze prolaznike.”); komentira slo-bodu-neslobodu, nelagodu, kreta-nja unutar granica zemalja nedoðija(“Uzimaju moj pasoš i izlaze. Ka5umi da saèekam. Hrvatsko nebo jenebesnije od slovenaèkog. Ali suzato slovenaèki oblaci br5i od hr-vatskih. Slovenaèki leptirovi su ša-reniji od hrvatskih. Imaju prekras-ne slovenaèke šare. Hrvatske pticeimaju sjajnije perje. I njihov cvrkutje hrvatskiji. Gle! Slovenaèka pèelasletjela je na hrvatski cvijet. Kolikouzbuðenja i otkriæa èeka putnika naovim malim sporednim prelazima,u vukojebinama koje su hrabri pret-vorili u karaule! Najzad, vraæaju mipasoš. Dobrodošli u Zemlje zalaze-æeg sunca”); komentira prekid ukomunikaciji.

Nemoguænost sporazumijevanjakao zaraza zahvaæa veæinu ljudi skojima Velièkoviæev dizajner dolaziu kontakt. Razgovori, zapravo pita-nja njegove kæeri o svakodnevnim5ivotnim pojavama i situacijama, teoèevi odgovori, slu5e Velièkoviæu (ai èitaocu) kao ventil – kao još jednosredstvo za oslobaðanje od frustra-cija i oni se kao konstanta provlaèekroz roman. Uglavnom uspješni, tirazgovori su jednostavni i nedvos-misleni, uz to najèešæe i duhoviti.(“Ja volim Bosnu i Hercegovinu”,ka5e ona. “Voli, ko ti brani. Kad od-rasteš, pleti èarape za nju.”)

Bolovi razniI, na kraju, ili mo5da na poèetku

– Velièkoviæevog junaka kroz cijeluprièu prati nepodnošljiva tjelesnabol locirana u testisu (tu su nekeklice 5ivota, ne?), koja mu psihièki ifizièki zagorèava dane. (“Zaštoimam ovu ko5nu vreæicu punu bolakoji tinja u tijesnim hlaèama?”). Onobilazi lijeènike, mijenja terapije,guta antibiotike da bi na kraju, dos-lovno na kraju knjige saznao (spoz-nao?): “To od èega si ti bolestan, nelijeèi se antibioticima. Ne lijeèi senikako. Sa tim se 5ivi.”

Ali, Velièkoviæev uspješni dizaj-ner više ne èuje. Dezintegriran ka-kav jest, on nema snage slušati iprihvaæati bilo kakve savjete. Nakonšto mu 5ena i dijete emigriraju uAustraliju, vraæa se svom kompjute-ru i pilji u monitor na kojem piše:Now it’s safe to shut yourself down.

Hoæe to uèiniti ratovi. Ubijatiljude i ostaviti ih da 5ive.

noga iskaznoga materijala koja senastavlja i u tekstovima kao jedanod dominantnih «izvedbenih»postupaka. Ono što je odmahuoèljivo je heterogenost prveskupine pjesama u zbirci u odno-su na ostale èetiri. Rijeè je o stil-skoj razlici koja je povezana s od-nosom lirskoga subjekta i zbilje.U prve dvije pjesme prvoga ciklu-sa, subjekt je uèahuren u svoj ta-mi, njemu samome nespoznatlji-vi duhovni prostor, odakle, slijepza neposrednu materijalnu zbiljui svjestan svoje izoliranosti u njoj,te5i kozmièkim prostranstvima,višim sferama koje æe udomitinjegovo biæe. Dijelovi stvarnostise metaforiziraju gradeæi alegori-ju subjektove usamljenosti i pot-rage. U ostalim pjesmama prvogabloka postupno se mijenja udio iuloga zbilje, ona sve više prodireu tekst, a uz izlo5eno se Ja (kojedominira zbirkom) pojavljujenjegov intimni adresat s kojim jeu izravnoj vezi, te On, treæi lik,pratilac gotovo svih varijanti Ja-

Ti odnosa u zbirci – strukturno iz-ra6en ili tek posredno prisutan.Kao da iz poèetno naznaèene«zvjezdane» perspektive, kojajasno zacrtanim individualizmom- razlikom, nadilazi Zemaljskapravila, subjekt objektivira sebe uniz stvarnih situacija koje oprim-jeruju njegov ambivalentan senzi-bilitet. Ovdje mislim na simulta-no od5ivljavanje zbilje i projicira-nje toga konkretnoga iskustva naunutarnji do5ivljaj, a odatle u tek-st (primjerice, u pjesmi Šeæernabolest). Pritom konkretno iskus-tvo nije jednodimenzionalno, veæanticipira stanje koje mu je pret-hodilo (Hera, Kao da ih nikad ni-je voljela, Stari gospodin koji ju ješevio…), okolnosti na istoj vre-menskoj razini (Hvataè vjetra,Trkaèi…) ili posljedice koje bimogle uslijediti (Obrana i pos-ljednji dani, Ispru6eni…). Svi ti«dodatni» navesci profiliraju ulo-gu veæ spomenutog Treæega koji,dakle, nije u središtu predstavlje-noga zbivanja, ali ga pritišæe svo-jom sjenom bivšega ili potencijal-nog sadašnjeg Drugog. Toènije,njegovo postojanje reflektira sena Ja-Ti relaciju kao najèešæe ira-cionalna emocionalna prijetnja(primjerice u pjesmi Rekao je, ne-moj se ljutiti, rekla je, ne ljutim se)ili kao paradigma moralno odgo-vornog ponašanja kojemu replici-ra strast (kao u pjesmi Snijeg koji

je upravo poèeo padati ili Malinoæni razgovor). Kako bi struktur-no izrazio oba odnosa istodobno– Ja-Ti i Ja-Ona, Glamuzina po-se5e za formom obraæanja JaDrugome (odnosno Ti) – zapravopasivnome slušaèu, koji je samomedij prijenosa slike primarnogaodnosa Ja-Ona u svijest Ja-in-stance, gdje se konaèno utvrðujunjihove meðusobne pozicije. Utim dinamiènim varijacijama po-vezivanja pojedinih lirskih lica,ponekad se dogodi da perifernonazoèan Drugi (zapravo Treæi)replicira tome Ja na površini tek-sta, pri èemu su moguæe i drugeopcije – primjerice, da taj glas pri-pada udvojenom Ja ili mo5da èakizvantekstualnom Nad-ja koje sena trenutak iz svenazoène, alineobjavljene pozicije, spušta utekst (posebice vidljivo u pjesmiMali noæni razgovor).

Citatnost i epski izraziNapetu, erotiènu igru izmeðu

krajnjih toèaka višekutnih geo-metrijsko-ljubavnih likova Gla-muzina komplicira uvoðenjemintertekstualnih i intermedijalnihnarativnih dijelova (ili njihovomkombinacijom) – situacija kore-lativnih subjektovom iskustvu iosjeæajnim stanjima koje su, kaotakve, eksplicitno naznaèene (Oèemu govorimo kad govorimo oljubavi, Špilja plivaèa, Kao da ihnikad nije voljela…) ili su impli-citno podrazumijevajuæe (Drhta-vi jeleni). Niti relaciju s èitate-ljem autor ne zanemaruje, nas-tavljajuæi neposredniju igru s nje-govim poznavanjem podtekstnihpredjela - u pjesmama autorefe-rencijalnog karaktera, gdje izrav-no navodi izvore upotrijebljenihcitatnih odsjeèaka ili autore èijimu je senzibilitet blizak (primje-rice u pjesmama Da je Kleopatrinnos bio samo malo kraæi, Singula-ritet, Nešto galopirajuæe), ali ne inaèin i hijerarhiju njihove integ-racije (što prepušta otkriti recipi-jentu). Uvlaèi ga u tekst i meta-tekstualnim napomenama koje usebi kriju moguænost razmjenenjegova (èitateljeva) intimnogasvijeta s intimnim svjetovima ra-sutima u tekstu.

Analogno iscrpljivanju zbilj-skoga okru5ja, prije svega usmislu prikazivanja razlièitihnaoko bizarnih ili etièki spornihvarijacija odnosa individua u nje-mu, Glamuzina se odluèio za iz-raz po nekim osobitostima nalikepskome. Tu mislim na narativnuorganizaciju prezentiranoga do-gaðaja, doduše istrgnutoga iz pri-padajuæeg mu šireg prostorno-vremenskoga okru5ja (koji hipo-tetièki postoji i implicitan je), nalikove situirane u odreðenom, alikrnjem prostoru i vremenu (noæ,ulica, hotelske sobe, klupa u par-ku, krèma, bar…- prigodno kon-tekstualiziraju njihove odnose istanja), na postojanje suvisle lek-sièke i sintaktièke organizacije.Ono što redovno izostaje i iz-nevjeruje «pravu, zaokru5enuprièu», je jasno lociran poèetak izavršetak, tako da sudbina likovauvijek ostaje lebdeæa, neuokvire-na, posve neizvjesnoga ishoda…

Drago Glamuzina je, mo5emoiz èitateljske perspektive na krajureæi, napisao izvrsnu zbirku poe-zije koja plijeni carverovskimpristupom zbilji, zbirku kojakrajnje fleksibilnim oèima motriljubav i, stoga, istodobno šokira ifascinira eksplicitnim, realistiè-no-poetiènim jezikom i prizori-ma najdubljega oèaja i sreæe liko-va što u njoj 5ive.

Od Konaèara preko Ðavolau Sarajevu do Oca “njegove” kæeri Velièkoviæse u sprintu probio krozzamke knji=evnog stvaralaštva i stigao do otvorenog, slobodnogprostora spisateljskogNenad Velièkoviæ: Otac moje kæeri ,Bosanska knjiga, Sarajevo2000.

Svijet sklepan na brzinu

Dok je ljubav najèešæe bila odlièno sredstvo zademonstraciju jednoga od središnjih problema devedesetih – krizeneposredne komunikacije, ovdje postaje tema-odgovor nasvijet bez topline ikomunikacije – raritet koji trebareaktualizirati

Muharem Bazdulj

obro je poznata ona Cole-ridgeova teza o tome kakose svi ljudi raðaju ili kao

aristotelovci ili kao platonisti.Ova bi se misao mogla parafrazi-rati reèenicom da su pisci krimi-nalistièkog 5anra ili "Englezi" ili"Amerikanci". (Radi se, naravno,o okvirno odreðenim kategorija-ma bez nu5ne veze s zemljopi-som.) "Englezi" su ovdje plato-nisti: interesira ih formalna orga-nizacija teksta, intelektualna igra,problem koji je logièke, gotovomatematièke, prirode. "Ameri-kanci" su, naravno, aristotelovci:zanima ih stvarni 5ivot, realistiè-niji su, a više od pukoga logièkogproblema interesira ih "društvenafreska". "Englezi" su AgathaChristie, Arthur Conan Doyle,Gilbert Keith Chesterton, EdgarAllan Poe itd.; "Amerikanci":Raymond Chandler, DashiellHammet, Ross McDonald itd.(Na domaæem terenu, Tribusonje "Amerikanac", a Pavlièiæ "En-glez".) Obje podvrste kriminalis-tièkog 5anra imaju svoje apolo-gete i osporavatelje. U eseju TheSimple Art of Murder RaymondChandler tvrdi da su "engleski"krimiæi puki manirizam te ih jenemoguæe promatrati kao umjet-nièko djelo, a "amerièki" su, nap-rotiv, hard-boiled chronicles ofmean streets with a perfunctorymystery element dropped in likethe olive in a martini. Borges ujednom predavanju odr5anom1978. na Univerzitetu Belgranoveli: "Trenutaèno, detektivski 5a-nr u Sjedinjenim Dr5avama jeopao. Detektivski 5anr je realis-tièki, pun nasilja, pa i seksualnog.U svakom sluèaju, nestao je. Za-boravljeno je intelektualno pod-rijetlo detektivske prièe. Ono seodr5alo u Engleskoj, gdje se jošuvijek pišu veoma mirne novele,

gdje prièa teèe u nekom engles-kom selu; tamo je sve intelek-tualno, sve mirno, nema nasilja niveæih krvoproliæa."

Greeneovska dihotomijaMartin Amis (roðen 25. 8.

1949.) je engleski pisac, pisac sporodiènim literarnim pedig-reom. Njegov je otac, naime,Kingsley Amis, vodeæi prozni pi-sac onoga britanskog literarnognaraštaja iz sredine pedesetih go-dina 20. stoljeæa, naraštaja kojemsu pripadali, primjerice, PhilipLarkin, Donald Davie, ThomGunn, Alan Sillitoe, ArnoldWesker te John Osborne. MartinAmis u knji5evnost je ušao navelika vrata, njegovo prvo djelo,roman The Rachel Papers (1973)ovjenèano je Nagradom Somer-set Maugham. I evo veæ skoro tridesetljeæa Amis svake dvije-trigodine s metronomskom taènošæuobjavljuje svoje knjige: romane,zbirke prièa te eseje. Uz JulianaBarnesa i Salmana Rushdieasmatra se 5ivuæim klasikom, jed-nim od najboljih britanskih pisa-ca svoje generacije. Dosad pos-ljednje njegovo publicirano os-tvarenje jest Experience (objav-ljeno 2000.). Radi se o memoar-skoj knjizi u kojoj se Amis bavivlastitim odnosom s ocem (ovaizazovna telemahijska tema kak-vom se bavio Kiš u knjigama izPorodiènog cirkusa ili Paul Austeru Izumu samoæe obogaæena je èi-njenicom da je Amisov otac ipakliterarna celebrity). Èest je sluèajda djeca slavnih pisaca pišu o svo-jim oèevima, no ovo Amisovodjelo valjda je jedinstven primjerknjige o slavnom piscu koju pišenjegov sin – slavni pisac.

Roman Noæni vlak (NightTrain) u originalu je objavljen1997. godine. Rijeè je o krimina-listièkom romanu pisanom u

"amerièkom" kljuèu. Meðutim,još i danas piscu Amisova rangakritièari su skloni zamjeriti bav-ljenje "5anrovskim" romanom.Nekoliko prikaza ovog romanaobjavljenih u britanskom tiskupoèinje usporedbom Amisa sGrahamom Greeneom. Greeneje, naime, u suvremenoj engles-koj kulturi paradigma autora kojinaizmjenièno piše "ozbiljne" i"zabavne" romane. U takvoj di-hotomiji "krimiæi" nu5no upada-ju meðu "zabavne" romane. Ipak,Amis se odluèio suprotstavitiovoj predrasudi romanom koji æeu isto vrijeme biti i "ozbiljan" i"zabavan".

Ubojstvo ili samoubojstvoRoman poèinje sljedeæim pa-

susom: "Ja sam policija. Samaizjava, a moguæe i konstrukcija,mo5e zvuèati neobièno. Ipak,tako obièavamo govoriti. Raz-govarajuæi meðusobno nikad nebismo rekli da smo policajci,policajke ili redarstvenici. Jed-nostavno, govorili bismo dasmo policija. Ja sam policija. Jasam policija i moje je ime detek-tiv Mike Hoolihan. Takoðer, jasam 5ena." Veæ u sljedeæem pa-susu detektivka saopæava da jeono što slijedi izvješæe o najgo-rem sluèaju koji je ikada dobila.Radi se o smrti Jennifer Roc-kwell.

Jennifer Rockwell bila je kæipolicijskog pukovnika TomaRockwella, bivšega dugogodiš-njeg pretpostavljenog detektiv-ke Hoolihan. Na prvi poglednjezina smrt izgleda kao samou-bojstvo. Nije, meðutim, bilooproštajne poruke, a Jennifer sesvima koji su je poznavali èinilakao posljednja osoba koja bi po-èinila samoubojstvo. Prelijepamlada astrofizièarka u sretnombraku bez djece bila je svaèijaljubimica. (Detektivka MikeHoolihan na jednom mjestu ka-5e: "Promatrala sam je kako serazvija u osobu koja æe zasjenitisavršenstvo.") Nakon kratkesumnje u ubojstvo sluèaj je ipaknedvojbeno zakljuèen dokaza-nim suicidom. Pukovnik Tomnakon sprovoda moli Hooliha-novu da za njega istra5i sluèaj,da otkrije razloge samouboj-stva.

Ovdje poèinje prava prièa ro-

mana, prièa o samoubojstvu. Atu je Amis na svom terenu. Ovoje jedna od njegovih opsesivnihtema. Bavio se njome ranije više

puta, no najizrazitije u romanuiz 1984.: Money: A Suicide No-te. Još od Antike i Biblije sa-moubojstvo je vjeèita literarnatema. Sve organizirane religijega osuðuju. Branili su ga teorij-ski, recimo, Epiktet i JohnDonne, a praktiène apologijesamoubojstva su svakodnevne:hoæu reæi da se svako malo net-ko ubije. Meðu epohalnim um-jetnicima samoubojica ima do-voljno za omanje groblje. U Mi-tu o Sizifu Albert Camus tvrdida je samoubojstvo jedini doistaozbiljan filozofski problem. Naj-mudriju reèenicu o razlozimasamoubojstva napisao je Scho-penhauer u Svijetu kao volji ipredstavi. On ka5e da nema ta-ko malene sitnice za koju bimogli garantirati da nekoga ne-æe otjerati u samoubojstvo, alida isto tako ne postoji ništa to-liko veliko da bi ama baš svako-ga natjeralo da sam sebi presudi.Kad je rijeè o razlozima protivsamoubojstva najduhovitija inajkonciznija je bila Patti Smi-th. Radi se, naravno, o onojznamenitoj izjavi da se samou-bojstvo ne isplati jer se na tajnaèin propušta sljedeæi albumRolling Stonesa.

Istraga detektivke Hoolihanna poèetku kao da napreduje.Ona "hvata" nekoliko tragova:probleme na poslu, potencijal-nog ljubavnika, moguæe proble-me s drogom. No Hoolihanovaje ipak isuviše pronicljiva da nebi otkrila kako su u pitanju la5-ni tragovi. Kao u Doyleovoj pri-èi The Problem of Thor Bridge,gdje ljubomorna supruga insce-nira vlastito samoubojstvo kaoubojstvo ne bi li se posthumnoosvetila mu5u i njegovoj mladojljubavnici, tako je i JenniferRockwell svoje misteriozno,metafizièko, samoubojstvo po-kušala prikazati kao klasièansluèaj "bje5anja od problema".Samo što su njezini motivi bilihumaniji: 5eljela je one koje jevoljela lišiti moguæeg osjeæanjakrivice. Hoolihanova ju je ra-zotkrila, no Jennifer je vjerojat-no i to 5eljela. Pri kraju romanadetektivka ka5e: "PukovnikuTomu mogu izreæi samo la5i iništa drugo; Jenniferine la5i.Što bih mu drugo mogla reæi?Gospodine, vaša kæi nije imala

motiv. Imala je standarde. Viso-ke. Koje nismo ispunjavali."

Portret jednog glasaMarguerite Yourcenar ka5e da

je svaki roman u prvom licu ustva-ri "portret jednoga glasa". Ovdjetaj glas predstavlja detektivka Mi-ke Hoolihan. U kreiranju ovog li-ka oèiti su utjecaji noira, odnosno"amerièkog" kriminalistièkog ro-mana. (Na ove utjecaje aludira iPatrick Mcgrath u New York Ti-mesu - njegov prikaz romana prizi-va Chandlera: Her Long Goodbye;Elizabeth Gleick u Timeu je jošeksplicitnija: A Darker Shade ofNoir). No, kako naèiniti noir de-tektiva, a da to ne bude blijeda ko-pija Phillipea Marlowea te da seopet uklapa u onaj klasièni (i uzor-ni) portret detektiva koji poèinjeglasovitom reèenicom But downthese mean streets a man must gowho is not himself mean, who isneither tarnished nor afraid. WalterMosley je pokušao biti crnji od cr-nila sa svojim privatnim detekti-vom crncem u poznatom (nedav-no i ekraniziranom) romanu Vragu plavoj haljini. Amisova inovacijaje 5enski Marlowe s muškim ime-nom, obrnuta verzija heroja oneproslavljene pjesme Johnnija Cas-ha A Boy Called Sue. Detektivka,bivša alkoholièarka koju je otac udjetinjstvu seksualno napastovao,zaista – kako ka5e Elizabeth Glei-ck – granice noira pomièe gotovodo same tmine.

Martin Amis napisao je, dakle,izvrstan roman. Na prvi pogledklasièan "amerièki" noir krimiæ(5anrovska je karakteristika roma-na naglašena i u jeziku, u ciniènomchandlerovskom idiomu) pred-stavlja ustvari istanèanu romanes-knu studiju o samoubojstvu. Who-dunit postaje whydunit, no odgo-vora svejedno nema. Tipièni èita-telj krimiæa ostat æe uskraæen zarješenje zagonetke kao u GaddinojZbrci u ulici Merulana ili Dicken-sovoj Tajni Edwina Drooda.

Naraštaj kojem je pripadaoMartinov otac Kingsley Amis upovijesti knji5evnosti poznat jekao angry young men. Kršteni suprema nazivu drame Johna Osbor-nea Look back in anger. Ova je fra-za u engleskom jeziku i kulturipostala posloviènom. Po ovoj Os-borneovoj drami Tony Richardsonje snimio istoimeni film, a slavna jei pjesma Davida Bowiea Look backin anger. Kao u nekom tipiènomgeneration gapu sin se suprostavljaocu na naèin na koji se grupa Oa-sis suprotstavlja Davidu Bowieu.Jer, neizreèena poruka Amisovejunakinje detektivke Hoolihanupuæena pokojnoj Jennifer Roc-kwell bila bi identièna onom stihubraæe Gallagher: And don't lookback in anger, I heard you say.

44 III/55, 10. svibnja 2,,1.

(Don't) Look Back in AngerNa prvi pogled klasièan"amerièki" noir krimiæpredstavlja ustvari istanèanu romanesknu studiju o samoubojstvu

Martin Amis, Noæni vlak, s engleskoga preveo PetarVujaèiæ, V.B.Z., Zagreb, 2000

Maja Lovrenoviæ

nformatica Museologica, publika-cija Muzejskog dokumentacij-skog centra u Zagrebu, dvobroj

3-4/2000, tematski je posveæena fo-tografiji u muzeju. Tekstovi brojnihautora iscrpno pokrivaju razlièite as-pekte pristupa fotografiji kao mediju,

njezinoj ulozi muzejskog predmetai(li) muzejske dokumentacije te prob-lematike prikupljanja, vrednovanja i

arhiviranja fotografske baštine. Ta raz-matranja dolaze u vrijeme munjevitograzvoja digitalne tehnologije koja pri-jeti nestankom fotografije, no istovre-meno otvara nove moguænosti na po-lju vizualnih komunikacija. Lada Dra-5in Trbuljak u tekstu O fotografiji unašim muzejima ukazuje na ironijunestajanja fotografije u trenutku kad jeona dospjela u muzeje, sve više uva5e-na i prouèavana kao medij umjetniè-

kog izraza, ali i na njezine sposobnostipreobrazbe i pre5ivljavanja upravo uokvirima digitalne revolucije. Istica-

njem srodnosti fotografije i muzejakao èuvara memorije i svjedoèanstvaza buduænost Trbuljak otvara pitanja omuzejskim zbirkama fotografije u Hr-vatskoj, a ona su u tekstovima Ive Ma-roeviæa, Vesne Deliæ-Gozze i VelimiraKošèeviæa razraðeni kroz razmatranjamuzealnosti fotografije s obzirom nanjezinu dokumentarnu i(li) vizualnuvrijednost te kriterije skupljanja i stva-ranja fotografskih zbirki.

Tema broja takoðer obuhvaæa pri-kaz zbirki fotografija i fototeka u zag-rebaèkim muzejima, ukljuèujuæi i fondfilmske graðe Hrvatskog povijesnogmuzeja. Prikazana su i tri razlièita mu-zeja fotografije, Fotomuseum Winter-thur, Tokijski muzej fotografije i Dan-ski nacionalni muzej fotografije tekoncepti i programi rada takvih speci-jaliziranih institucija koji se istovre-meno obraæaju aspektima i umjetnièkei primijenjene fotografije, stvarajuæimjesta (inter)aktivne suvremene vi-zualne komunikacije. Od dagerotipijedo digitalne fotografije Miljenka Smok-vine daje kratak povijesni pregled os-novnih fotografskih tehnika i formata,od kojih smo, za samo 160 godina,prešli fascinantan put od kemije bakrai srebra do elektronike silicija, od 5eljeza istinitim i realnim odrazom stvar-nosti do nove virtualne stvarnosti.

Fotografija u muzejuInformatica Museologica, 31 (3-4) 2000.

O redatelju: Kiki - KristijanUgrina, rodio se, prohodao,

pa krenuo prema kazalištu,otamo od Trešnjevke premagradu. Roditelji, ne baš strogi,rekoše mu: "Kad budeš mogaosam iæi tramvajem u grad, on-da naði i to kazalište". Tako jeKiki èekao, još kao mali bio jedijete, reæi æe pa5ljivi zapisivaèzbivanja i one trešnjevaèkestvarnosti kada se za doruè-kom snimaju audio kasete sdomaæim zvucima za djeda uÈileu. Sa šest godina pita Kikimamu dobijaju li glumci pla-æu, pa zbog njezinog potvr-dnog odgovora odluèi biti glu-mac. Poène se motati poZKM-u od svoje desete, jer ta-

mo bijaše kazališno uèilište zaklince. Eno ga i danas tamo.Sretni današnji otac Kiki, sinKosta Kai od pet i Korana odèetiri godine, hodaju po gra-du, a klinci za njima vièu "Hu-go, Hugo", pa se Kosta Kaiokrene i ka5e: A znate li vi tkosam ja? Eto uvoda u Kikijevodgovor na pitanje kako jedošlo do "Planeta tišine"

Pa "Vesna me zvala, da vo-dim priredbu povodom 115.godišnjice centra Slava Raškaji onda sam najave govorio naznakovnom jeziku. Najzad,odradio sam 14 mjeseci civil-nog vojnog roka u Centru zaslijepe i slabovidne Vinko Bek.

Tako se to nekako spojilo,potreba da upozorimo, prvomkazališnom predstavom naznakovnom jeziku, kako pos-toji kulturna i jezièna manjina- gluhi. Velimo pokazati kakoje lijep znakovni jezik, jer toje jezik kao i svaki drugi. Naj-zad, uspjeh ove predstave mje-rit æemo i tako što 5elimo pri-vuæi fondacije da ulo5e u for-miranje rehabilitacijskog cen-tra u kojem bi gluhi i slabovid-ni kreativno provodili vrije-me."

Meni su bitni ljudi u pred-stavi, "ka5e Kiki", jer su 5eljeliizaæi na pozornicu i dobro bibilo s tom predstavom sada

malo putovati. Evo tih putni-ka: Angel Naumovski (sinop-sis), Vojin Periæ (scenarij), Lji-ljana Zagorac (pokret), VeljkoZorica (scena), MarioMirkoviæ (glazba), Tanja Her-ceg (kostimi) i glumci IvanPlejiæ, Milena Raškoviæ, Da-mir Dovšak, KatarinaVidakoviæ, Lea Starèeviæ, Du-šan Došenoviæ, Matija Smetiš-ko, Igor Šošiæ, MarinMartinoviæ, Ivanka Vrbos,Goran Matijeviæ, Branka Re-šetar, Slavica Pemper, AngelNaumovski.

Bosiljko Domazet

III/55, 10. svibnja 2,,1 45

Daša Drndiæ

ovosadska Polja izlazeèetrdeset i šest godina.Èasopis je u poèetku ob-

javljivan pod okriljem Tribinemladih i okupljao je jugoslaven-ske pisce modernistièke i avan-gardistièke orijentacije bliskeorijentaciji tadašnjeg beograd-skog Dela. Bez obzira na prom-jene urednièkih koncepcija, to-

kom svih ovih godina Poljakonstantno zadr5avaju otvore-nost za nove literarne i teorijskeideje, kao i za pisce sa svih ju5-noslavenskih prostora (i šire).

Danas pogotovo Polja nasto-je iæi u korak s vremenom. Nekao efemerna bilješka knji5ev-nog trenutka, niti kao snimak i

presjek postojeæe literarne i du-hovne klime, nego kao inicija-tor 5ivih, kreativnih i provoka-tivnih procesa. Po rijeèima glav-nog i odgovornog urednika,Lasla Blaškoviæa, “Okvir èaso-pisa je eliotovski; ne borba zaisticanje ili nametanje posebnihideja, koliko napor da se inte-lektualna djelatnost odr5i na vi-sokom nivou. Ta vrsta knji5ev-ne i duhovne sublimacije kores-pondira s onim što GyõrgyKonrad naziva ‘meðunarodnomintegracijom inteligencije’, ra-èunajuæi na ljude koji se sasvimdobro osjeæaju u vlastitoj, koli-ko i u kulturi drugih naroda.”

S obzirom na to da je 2001.godina i šezdeseta obljetnicasmrti Jamesa Joyca, posljednjibroj Polja donosi odlomak iz18. poglavlja Uliksa u prijevoduZorana Paunoviæa te kritièki os-vrt tog autora u kojem seJoyceov roman promatra iz per-spektive “znaèaja trivijalnihstvari”.

Polazeæi od dvije pjesme –jedne Ezre Pounda i druge T. S.Eliota, Slobodan Beljanski radine samo komparativnu, veæ i es-tetsko-filozofsku analizu poeti-ke spomenutih pjesnika, traga-juæi za toèkama u kojima su tepoetike meðusobno srodne, od-nosno divergentne.

Uz odlomak iz romana Sreb-rni golub Andreja Belog (BorisaBugajeva 1880-1934) poznati-jeg kao pjesnika simbolista,stoji esej J. M. Lotmana o jezi-ku Belog, njegovim eksperi-mentiranjem s dadizmom i o ti-pološkim sliènostima izmeðuproze Belog i one JamesaJoycea. Od prijevoda Polja jošdonose odlomak iz romanaGyõrgya Konrada Melinda iDragoman, pjesme Primo5aÈuènika, te šest eseja-prièaamerièko-ruskog pisca Alek-sandra Genisa. (Genisov “filo-loški roman”, Dovlatov i okoli-na, beogradska Geopoetika ob-javila je 2000., a njegovu Ame-

rièku azbuku 1999. godine). O Nezemaljskim pojavama

Jovice Aæina kritièki pišu PetarPjaniæ, Olivera Ðurðeviæ i Ne-nad Miloševiæ.

Blok “domaæe” knji5evnostisadr5i prozu Zorana Æiriæa(Ako se ikada budemo rastali),Igora Marojeviæa (Vaš Osvald),Gorana Stankoviæa (Zona ja-guara) te poeziju Ane Ristoviæ,Ota Horvata i Saše Jelenkoviæa.

U eseju Etièka parabola iideološka apologija, VladislavaGordiæ komparira roman An-tonija Isakoviæa Crveni šal s ro-manom Milete Prodanoviæa Cr-vena marama, sva od svile. Opjesništvu Jovana Hristiæa pišeGojko Bo5oviæ, dok broj zak-ljuèuje Duško Radosavljeviækritièkim osvrtom èiji naslovjasno predoèava njegov sadr5aj:Zakasnela transformacija – Srbi-ja na poèetku XXI veka.

Sljedeæi broj Polja bit æe pos-veæen djelu Aleksandra Tišme.

ÈasopisiPolja, Èasopis za knji,evnost iteoriju Novi Sad, glavni urednikLaslo Blaškoviæ, januar-februar2001.

Ivanèica Tarade

zgradi Matice hrvatske,24. travnja 2001., dr. Mi-loš Judaša, docent na In-

stitutu za istra5ivanje mozga,odr5ao je predavanje Mozak, štoje to? - anatomija i fiziologija.Predavaè je, meðu ostalim, po-ziv iskoristio za dobru "rekla-mu" za mozak tj. za upoznava-nje posjetitelja s neuroznanoš-æu. Ne smijemo zaboraviti dabez te kile i pol organa (u pros-

jeku) u našoj glavi ne bi posto-jalo ni jedno jedino slovo, a ka-moli smislene reèenice: bili bis-mo, jednostavno, hrpa nièega.Na samom poèetku Judaša jedao na znanje da o najavljenojtemi neæe biti mnogo rijeèi, ne-go da je va5nije pitanje o fun-kciji mozga i o tome mo5e li sena njega utjecati i na taj naèinispraviti eventualne poteškoæeu njegovu funkcioniranju.

Ukratko, neuroznanostpokriva sve, od molekule doshizofrenije, i polazna su jojtoèka druge znanosti, kao mo-lekularna biologija i genetika.

Mozak se od svih ostalih "jed-nostavno" graðenih organa raz-likuje po velikom broju stanicai zapravo ga se mo5e smatratisklopom organa u jednom.Neuroznanost je struka kojajoš uvijek nastaje i koja æe sejoš dugo razvijati, pogotovošto se naših prostora tièe, bu-duæi da se u našoj zemlji bašnitko previše ne brine za tu vr-stu znanosti, pa tako sva ulaga-nja odlaze na potpuno nepoz-nate ili nerazumne stvari. Isti-na, pomalo sam sumnjièavaprema izjavi da se pokusi izvo-de samo na miševima ili štako-rima – mislim da u nekim dru-gim zemljama postoji veæa raz-nolikost u izboru "pokusnihkuniæa".

Predavanje je završilo ras-

pravom o ovisnosti o pušenju.To je povuklo za sobom pitanjei o izluèivanju dopamina umozgu – biološke podloge svimovisnostima. Na razoèarenjejednoga strastvenog protivnikapušenja Judaša je priznao da isam u5iva u cigaretama, ali dase "od neèeg mora umrijeti".Naglasio je da se od pušenjamo5e dobiti rak, ali ne i Alzhei-merova bolest. Pušenje je štet-no, ali ne toliko za mozak, ka5eJudaša. Za jednog znanstvenikakoji je gotovo cijeli 5ivot pos-vetio tom organu, izbor je logi-èan. Ipak neæu provjeravati nasebi istinitost te izjave.

U svakom sluèaju, bilo je totek prvo od šest predavanja ko-ja nam prireðuje Matica hrvat-ska. Sljedeæe æe se odr5ati 22.

svibnja, kada æe predavaèica dr.Nada Bešenski govoriti o dos-tignuæima u dijagnostici. Nazivteme je Mo6emo li vidjeti mo-zak? Tijekom godine æe se jošodr5ati predavanja o budnosti isnu, fiziologiji boli, razlozima inaèinu starenja ljudskog mozgai duševnim bolestima.

Ako mislite da mozak ne ko-ristite dovoljno, iskoristite svovrijeme ovog 5ivota da ga poè-nete više koristiti, jer njegovaje "arhitektonska mapa" mo5dakomplicirana, ali je u vašoj gla-vi, i to vam daje za pravo da je iiskoristite. Mo5da æe i èitanjekakvih novina za kulturu proiz-vesti jaèe izluèivanje dopaminakao jednu zdravu i zanimljivuovisnost…

PredavanjaCiklus predavanja o ljudskommozgu u Matici hrvatskoj

PredstavePredstava Planet tišine odigrana je u okviru odr,avanja meðunarodnogsimpozija Znakovni jezik ikultura gluhih u organizacijiHrvatske udruge gluhoslijepih osoba Dodir,Odsjeka za ošteæenja sluhaEdukacijskog rehabilittacijskog fakuultetaSveuèilišta u Zagrebu i Filozofskog fakulteta Dru,beIsusove, što je odr,an u Zagrebu, od 3. do 5. svibnja2001.

Foto: Bosiljko Domazet

Antun Pinteroviæ

ospodin Gluhak se varakada uvijeno sugerira dami nisu poznata oklijeva-

nja oko odvojenog/sastavljenogpisanja negacije s glagolima u po-vijesti hrvatskoga pravopisa. Me-ne zaista ne bi smetalo pisati ne-æu, ali bi onda bilo logièno pisatii nedam, neznam, nemogu, i t. d.,baš kao i naši predci iz razdobljatzv. Zagrebaèke škole. Nekakvaje dosljednost u tim pitanjimaipak nu5na. S druge pak strane,ne valja opet neke pojmove brka-ti. Ne mo5emo se pozivati na hr-vatsku pravopisnu predaju upogledu sastavljenog pisanja ne-æu samo u tom jedinom sluèaju.To intelektualno nije pošteno.Jer baš kao što je NevenJovanoviæ u svom èlanku ustvr-dio da ga (nas sve) pogr(j)eška nepodsjeæa na Broza (Ivana, ne Ti-ta!), nego na Paveliæa, tako bih ija mogao reæi da me (nas sve) ne-æu ne podsjeæa toliko na Gaja,Šuleka ili Vebera, koliko naUputstva i na tzv. Novosadskipravopis!

Alemko Gluhak je tako skorocijeli svoj èlanak usredotoèio nato nesretno ne æu (neæu), premda

sam ja u svom osvrtu progovorioi o nekim drugim (va5nijim) pi-tanjima koja se tièu osjeæaja hr-vatskoga jeziènog identiteta.

Hrvatski pisci prije BrozovaPravopisa i Maretiæeve Gramati-ke pisali su veæinom negaciju sas-tavljeno s glagolom. Pa dobro!Ali to nije jedina znaèajka njiho-va pravopisa i jezika: upotreblja-vali su oni takoðer stare oblikemno5ine kosih pade5a, te morfo-fonološki pravopis. Da li bi setrebalo vratiti takoðer i tim drev-nim znaèajkama hrvatskoga pra-vopisa? Ja u naèelu ne bih imaoništa protiv, ako bi tako odluèilaveæina jeziènih potrošaèa, što mise ipak èini posve utopiènim. Jernekakav se vremenski termin –ante quem non – ipak mora pos-taviti, premda se Paveliæev Dr-5avni ured za jezik na takav zah-tjev nije mnogo obazirao, kada se(djelomièno! jer se nije vratio nasastavljeno pisanje negacije s gla-golom) vratio na predbrozovskimorfo-fonološki pravopis. Usvom èlanku u Matici (br. 8, 8.kolovoza ‘99) – koji g. Gluhakvjerojatno nije imao prilike pro-èitati – pokušao sam pokazati ka-ko valja polaziti od Brozova Pra-vopisa iz 1892., ne zato što je onbio »vukovac«, nego upravo zatošto je èitava hrvatska knji6evnapravopisna predaja bila fonološka.I tu moram ipak podvuæi èinjeni-cu da upravo tim naèelom neprimjenjujem naèelo identifika-cije hrvatskoga jezika zavisno odsrpskoga, odnosno u suprotnosti

sa srpskim, što mi spoèitnuJovanoviæ. A postoji i jedan po-vijesno-politièki argument: Bro-zov je Pravopis ipak propisala hr-

vatska Vlada u priznatoj hrvat-skoj dr5avi, koja je imala svoj Sa-bor, svoga bana i svoga ministraprosvjete (odjelnog predstojnikaza bogoštovlje i nastavu); istièemipak, jer je glavar dr5ave ipak bionehrvat – da ne velim da je biozapravo antihrvat – i autokrat,koji je nehotice – politièkomnespretnošæu – pridonio hrvat-sko-srpskom politièkom, ali i je-ziènom, zbli5avanju. A to, na5a-lost, više ne æe biti sluèaj od1918. nadalje: hrvatski æe se pra-vopisi propisivati iz Beograda.

Što se pak tièe samoga pisanjane æu ili neæu, bez obzira na tošto smatram da je to sitnica uusporedbi sa svim onim što namje došlo – silom ili milom – iz je-zika naše »braæe«, odnosno »cr-noga Doppelgängera«, kako reèeg. Jovanoviæ, argument razli-kovnosti, kojim se g. Gluhakslu5i, da bi opravdao sastavljenopisanje neæu, ne èini mi se apso-lutno neospornim, salvo iuresvih onih umnih hrvatskih jezi-koslovaca èija imena navodi, akoji su bili argumentirali u is-tom smislu. Ja osobno – subjek-tivno dakle – ne osjeæam oblikneæu kao istovjetan s oblikomnemam, veæ zato što postoji in-finitiv nemati, gdje je izvornioblik glagola ne imati i morfo-loški izmijenjen u novu rijeè(oblici *mam, *mati ne posto-

je), dok je infinitiv za ne æu – nehtjeti, a oblik æu dolazi i u dru-gim sintagmama: doæi æu, baš æusutra doæi; ili bi onda takoðertrebalo pisati: doæu (kao što Sr-bi uostalom i pišu) ili – još gore– bašæu sutra doæi?! (a to ni Srbine pišu!) Usput budi reèeno daTalijani tako i postupaju s nekimsvojim enklitikama: datemelo,na pr., što bi se pohrvaæeno pi-salo: dajtemiga! Isto tako smat-ram – pa makar se time zamjerioi mom slavnom praujaku Vat-roslavu Jagiæu! – da neæu ne mo-5e biti istovjetan niti s nisam, jernijedan prosjeèni suvremeni je-zièni potrošaè više ne osjeæa eti-mološko podrijetlo toga oblika:ne+esmü > nìsmü > nijèsam >nísam, pa si ne mo5e protumaèi-ti zašto ne+æu, a ni+sam, zbogèega je rijeè nisam i do5ivljavanakao posebna rijeè, dok to neæu(ne æu) nije neminovno, jer ina-èe raspre o neæu (ne æu) niti nebi bilo, kao što je niti nema okonemam, nemoj ili nisam.

Smatram da u pitanjima te na-ravi subjektivni èimbenik igratakoðer gdjekad va5nu ulogu, teda je stoga èesto teško ispravnoi jednoznaèno na tom «hajklih»podruèju »zakonovati«. Bilo bimo5da zanimljivo provesti istra-gu o tom koliko prosjeènih hr-vatskih jeziènih potrošaèa osje-æa neæu kao jednu rijeè, a koliko,ne æu, kao dvije. I baš zato samu svom èlanku izrièito istaknuoda što se tièe pisanja pre-dak/predci, pretci, preci, pa i po-gr(j)eška, »ja tu ne bih previšestrogo i jednosmjerno normi-rao, nego bih ostavio izbor hr-vatskim jeziènim potrošaèi-ma…«

Na kraju, u pogledu moje

upotrebe tiskovnih navodnika,g. Gluhak ima potpuno pravo.Hrvatski je uzus »…«, a ne «…»,kako sam ih ja pisao u svom na-vedenom èlanku. No razlog nijehrvatski Word 2000, kako pred-mnijeva g. Gluhak, nego fran-cuski Word 97 (s moguænošæuhrvatske tipkovnice), kojim (ikojom) se slu5im, a koji auto-matski obræe navodnike "…" u«…», prema francuskom tipkov-nom obièaju. Zahvaljujem g.Gluhaku na toj primjedbi. Us-put budi reèeno da Brozov Pra-vopis tiskovne navodnike(»…«) uopæe ne spominje. TekHrvatski Pravopis iz 1944. izri-èito veli: »Uz obièni oblik (…)postoji u tisku još jedan oblik(»…«, u talijanskom i francuz-kom tisku obratno «…»).«

Iznenadila me zadnja Gluha-kova reèenica: »O drugim èud-nim [kurziv je moj] tvrdnjama idrugome što u vezi s jezikom pi-še Antun Pinteroviæ – neæu (neæu) i ne bih.« Kako vele Francu-zi, ili je g. Gluhak tu nešto previ-še lanuo, ili nešto premalo. Jerako je nešto mislio reæi, trebao jemisao izreæi do kraja; ako paknije, onda je trebao zamuèati,kako se ne bi stekao dojam kaonekog zlonamjernog besplatnogomalova5avanja. Èujte, zabòga,gospon Gluhak, pa i mi smo seovdje, na zapadnoeuropskimsveuèilištima, uspjeli dovinuti –teškom mukom, istina, jer minismo u5ivali blagodati socijalis-tièke i bratstvojedinstvojonštestvarnosti! – ipak do dostojnerazine struènoga jezikoslovnogznanja; nismo ipak baš svi polu-pismeni gastarbajteri!

Kušlec japici Jagiæu, i najte sepreveæ srditi!

46 III/55, 10. svibnja 2,,1.

Osvrt na reakciju Alemka GluhakaUz tekst Alemka Gluhaka Neæe iline æe, neka mu, Zarez, broj 54

1.Arsenijeviæ, Vladimir, Mexico, Rende, Beograd - 80 kn

2.Arendt, Hana: Istina i la u politici, Filip Višnjiæ, Beograd - 30 kn

3.Arsenijeviæ,Vladimir: Anðela, Stubovi kulture, Beograd - 60 kn

4.Auster, Paul: Meseèeva palata, Geopoetika, Beograd - 58 kn

5.Auster, Paul: Otkrivanje samoæe, Geopoetika, Beograd - 50 kn

6.Auster,Paul: Njujorška trilogija, Geopoetika, Beograd - 58 kn

7.Barnes, Julian: Istorija sveta u 10 1/2 poglavlja, Geopoetika,

Beograd - 50 kn

8.Barnes, Julian: Troje, Geopoetika, Beograd - 58 kn

9.Blackburn, Simon: Oksfordski filozofski reènik, Svetovi, Novi

Sad - 125 kn

10.Cortasar, Julio: Školice, No limit books, Beograd - 84 kn

11.Deleuze,Gilles/Guattari, Felix: Anti-Edip, Izdavaèka knji=arnica

Zorana Stojanoviæa, Novi Sad - 130 kn

12.Eliade, Mircea: Šamanizam, Izdavaèka knji=arnica Zorana

Stojanoviæa, Novi Sad -130 kn

13.Fellini, Federico: Napraviti film, Institut za film, Beograd - 44 kn

14.Genette, Gerard: Umetnièko delo - estetska relacija, Svetovi,

Novi Sad -55 kn

15.Genette, Gerard: Umetnièko delo - imanentnost i transceden-

tnost, Svetovi, Novi Sad - 55 kn

16.Girardet, Raoul: Politièki mitovi i mitologije, XX vek, Beograd -

43 kn

17.Goldsworty, Vesna: Izmišljanje Ruritanije, Geopoetika,

Beograd - 70 kn

18.Jerofejev, Viktor: Enciklopedija ruske duše, Geopoetika,

Beograd - 58 kn

19.Jones, Steven (prir.): Virtuelna kultura, XX vek, Beograd - 44

kn

20.Jovanov, Svetislav: Reènik postmoderne, geopoetika,

Beograd - 38 kn

21.Konstantinoviæ, Radomir: Dekartova smrt, Agencija "Mir",

Novi Sad - 94 kn

22.Kundera, Milan: Neznanje, Stubovi kulture, Beograd - 50 kn

23.Le Goff, Jacques: Nastanak èistilišta, Izdavaèka knji=arnica

Zorana Stojanoviæa, Novi Sad - 106 kn

24.Novak Koloman: Luminokinetika, Prometej, Novi Sad - 122

kn

25.Ransmayr, Christoph: Morbus Kitahara, Geopoetika, Beog-

rad - 58 kn

26.Ransmayr, Christoph: Uasi leda i mraka, Geopoetika,

Beograd - 34 kn

27.Ricoeur, Paul: Vreme i prièa, Izdavaèka knji=arnica Zorana

Stojanoviæa, Novi Sad - 94 kn

28.Rihtman-Auguštin, Dunja: Ulice moga grada, XX vek,

Beograd - 40 kn

29.Šuvakoviæ, Miško: Pojmovnik moderne i postmoderne likov-ne umetnosti i teorije posle 1950. Prometej, Novi Sad - 234 kn

30.Gi=ek, Slavoj: Metastaze uivanja, XX vek, Beograd - 36 kn

knji"ara i antikvarijat «konzor»,

Ilica 42, 10 000 Zagrebtelefon/fax: 488 31 88 488 31 87 488 31 76

radno vrijeme: 9-21

III/55, 10. svibnja 2,,1 47

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanjaadresa uredništva: Hebrangova 21, Zagreb

telefon: 4855-449, 4855-451fax: 4856-459

e-mail: zarez@zg.tel.hrweb: www.zarez.hr

uredništvo prima: radnim danom od 12 do 15 satinakladnik: Druga strana d.o.o.

za nakladnika: Boris Marunaposlovna direktorica: Nataša Polgar

glavna i odgovorna urednica: Andrea Zlatarpomoænice glavne urednice: Katarina Luketiæ

redaktor: Boris Beckredakcijski kolegij:

Sandra Antoliæ, Tomislav Brlek, Grozdana Cvitan, Dean Duda, Nataša Govediæ, Giga Graèan, Nataša Iliæ,

Agata Juniku, Pavle Kaliniæ, Branimira Lazarin, Jurica Pavièiæ, Iva Pleše,

Dušanka Profeta, Dina Puhovski, Srðan Raheliæ, SabinaSaboloviæ, David Šporer, Igor Štiks, Gioia-Ana Ulrich,

Davorka Vukov Coliægrafièki urednik: �eljko Zorica

lektura: �ana Mihaljeviætajnica redakcije: Lovorka Kozole

priprema: Romana Petrinectisak: Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20a

Tiskanje ovog broja omoguæili suInstitut Otvoreno društvo Hrvatska

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske

Cijene oglasnog prostora1/1 stranica 4500 kn1/2 stranice 2500 kn1/4 stranice 1600 kn1/8 stranice 900 kn

PRETPLATNI LISTIÆizrezati i poslati na adresu:

dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja10000 Zagreb, Hebrangova 21

Delim se pretplatiti na zarrez:

6 mjeseci 120,00 kn s popustom 100,00 kn12 mjeseci 240,00 kn s popustom 200,00 kn

Kulturne, znanstvene i obrazovne ustanove testudenti i uèenici mogu koristiti popust:

6 mjeseci 85,00 kn12 mjeseci 170,00 kn

Za Europu godišnja pretplata 100,00 DEM, zaostale kontinente 100,00 USD.

PODACI O NARUÈITELJU

ime i prezime:adresa:telefon/fax:vlastoruèni potpis:

Uplate na =iro-raèun kod Zagrebaèke banke:30101-601-741985. Kopiju uplatnice prilo=itilistiæu i obavezno poslati na adresu redakcije.

Gioia-Ana Ulrich

AustrijaEl Greco, Kunsthistorisches Museum,Beè, od 4. svibnja do 2. rujna 2001.

eèki Kunsthistorisches Mu-seum ove je godine svoju ve-liku posebnu izlo5bu posve-

tio slikaru Domenikosu Theoto-kopoulosu, poznatijem pod ime-nom El Greco (oko 1541. –1614.). Ovo je prva velika monog-rafska izlo5ba ovoga slavnog slika-ra na njemaèkom govornom pod-ruèju. Reprezentativnim izboromod èetrdesetak umjetnièkih djelapredstavljen je El Grecov rad i nje-gov razvoj od bizantskoga slikaraikona do njegova individualnogaekspresionistièkog stila, što ga jeuèinilo preteèom ekspresionistiè-koga slikarstva 20. stoljeæa. Izlo5-

ba koja se mo5e razgledati do 2.rujna realizirana je uz pomoæ vo-deæih svjetskih muzeja, poputmadridskog Musea del Prado, was-hingtonske i londonske NationalGallery, njujorškog MetropolitanMuseum of Art, koji su beèkomeMuzeju na raspolaganje dali svojanajljepša djela.

NjemaèkaKnji,evne nagrade Akademije za je-zik i pjesništvo

ajznaèajnija njemaèka knji-5evna nagrada GeorgBüchner ove æe godine biti

dodijeljena austrijskoj knji5evniciFriederike Mayröcker, objavila jeNjemaèka akademija za jezik ipjesništvo u Darmstadtu. Büchne-

rova nagrada dodjeljuje se svakegodine u listopadu uz iznos odšezdeset tisuæa njemaèkih maraka.Friederike Mayröcker roðena je1924. godine u Beèu, njezin knji-5evni rad obuhvaæa pjesme i ek-sperimentalnu prozu, romane, ra-dio-drame, drame i eseje, a djela sunastala pod utjecajem dadaizma inadrealizma. Sedamdesetšestogo-dišnja kæi ravnatelja škole po zavr-šetku Drugoga svjetskog rata naj-prije je radila kao profesor engles-koga jezika u rodnome Beèu. Go-dine 1946. objavljuje svoje prvepjesme u avangardnom èasopisuPlan, a od kraja šezdesetih djelujekao slobodna knji5evnica. Nakonprve knjige pod nazi-vom Larifari (1956.)objavljuje više od se-damdeset naslova.Zajedno s dugogo-dišnjim partneromErnstom Jandlom,austrijskim pjesni-kom i takoðer dobit-nikom Büchnerovenagrade (1984.), pišenagraðivanu radio-dramu Fünf MannM e n s c h e n .Mayröcker je dobit-nica brojnih znaèaj-nih nagrada, meðuostalim knji5evnihnagrada Georg Trakl(1977.), FriedrichHölderlin (1993.) teElse Lasker Schülernagradom za poeziju(1996.). Iako djelujeveæ dugi niz godina,autorica je poznatasamo manjem kruguèitatelja, no vrlo cije-njena meðu kritièarima koji njezinrad prate s oduševljenjem. Friede-rike Mayröcker tek je sedma 5enakojoj je pripala ova nagrada kojase dodjeljuje veæ 77 godina (prijetri godine nagraðena je ElfriedeJelinek).

Berlinski publicist FriedrichDieckmann, nekadašnji dramaturgBerlinskog Ensemblea, dobitnik jenagrade za knji5evnu kritiku Joha-nn Heinrich Merck, koju takoðerdodjeljuje Njemaèka akademija zajezik i pjesništvo uz iznos od dva-deset tisuæa njemaèkih maraka.

Nagrada Sigmund Freud zaznanstvenu prozu bit æe dodijelje-na povjesnièaru umjetnosti Hor-stu Bredekampu iz Berlina, tako-ðer uz iznos od dvadeset tisuæamaraka.

Giuseppe Sinopoli srušio se napozornici

edan od najznaèajnijihsvjetskih dirigenata Giusep-pe Sinopoli umro je 20.

travnja u Berlinu. Pedesetèetvero-godišnji talijanski dirigent dobioje srèani infarkt za dirigentskimpultom tijekom izvedbe opere Ai-da u berlinskoj Njemaèkoj operi.Nemio dogaðaj zbio se kratko na-kon pauze u treæem èinu. Svi po-

kušaji njemaèkog lijeènièkoga ti-ma da ga reanimiraju bili su uza-ludni. Sinopoli se ovim gostova-njem nakon deset godina vratio uberlinsku Operu, a izvedbu Aideposvetio je intendantu Njemaèkeopere Götzu Friedrichu, koji jepreminuo u prosincu prošle godi-ne. Talijanski dirigent je od 1992.vodio drezdensku Staatskapelle, a2003. je trebao postati glazbeniravnatelj tamošnje Semperopere.Na ljetnom festivalu u Bayreuthutrebao je ravnati Wagnerovom tet-ralogijom Prsten Niebelunga. Si-nopoli je djelovao i kao skladatelj,1983. postao je šef-dirigent Lon-donskih filharmonièara, a publikuje oduševljavao svojim 5estokim iinteligentnim izvedbama Puccini-ja i Verdija.

PoljskaPolanski snima u Varšavi

edatelj Roman Polanski jekao dijete do5ivio ulazaknjemaèkih trupa u Varšavu.

Sada, nakon šezdeset dvije godine,pokušava o5ivjeti prošlost: u uliciNowy Swiat u blizini varšavskogasStarog grada Polanski za svoj novifilm inscenira napad Wehrmachtana Varšavu. Film govori o polj-

skom pijanistu Wladislawu Szpil-manu kojega iz geta oslobaða na-cistièki oficir, veliki ljubitelj umjet-nosti. Polanski od 1962. godine ni-je snimao u rodnoj Poljskoj. Pro-ducent filma Gene Gutowski tako-ðer je pro5ivio rat u Varšavi, kao ikostimograf Andrzej Szeinaich,kojemu je na poèetku njemaèkeokupacije bilo devet godina. Polan-ski je istaknuo da ovim filmom ne5eli sudjelovati u aktualnim polj-skim diskusijama o sudjelovanjuPoljaka u ratnim zloèinima. «Priv-

laèi me nestranaèki realizam kojimSzpilman prikazuje svoje dogaðaje.Kod njega nema dobrih i loših Po-ljaka, dobrih i loših Nijemaca, dob-rih i loših Vidova. Usprkos tome,bit æe to igrani film – moja posveosobna vizija dogaðanja», izjavio je

Roman Polanski na snimanju

Roman Polanski s glavnim glumcem

Giuseppe Sinopoli

El Greco

El Greco

El Greco