250 godina Hrvatskog šumarstva - .: Hrvatske šumecasopis.hrsume.hr/pdf/217.pdf · HRVATSKE ŠUME Broj 217-218 ... Duhovi, Marinko ... iz velikog broja šumskih radnika sjekača

HRVATSKE ŠUME Broj 217-218 | Siječanj-veljača 2015. 1

ČASOPIS ZA POPULARIZACIJU ŠUMARSTVA ■ Broj 217-218 ■ Godina XVII. ■ Zagreb, siječanj-veljača 2015. ■ ISSN 1330–6480

250 godina Hrvatskog šumarstva

Primljeni sjekači na neodređeno EFNS Švicarska Sanacija

2 HRVATSKE ŠUME Broj 217-218 | Siječanj-veljača 2015.

18 Zgrada rasadnika Oštarije

Mjesečnik “Hrvatske šume” • Izdavač: “Hrvatske šume” d.o.o. Zagreb • Predsjednik uprave: Ivan Pavelić • Glavni urednik: Goran Vincenc • Novinari: mr. sc. Irena Devčić, Marija Glavaš i Goran Vincenc • Uređivački odbor: predsjednik Branko Meštrić, Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert

Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran • Adresa redakcije: Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb, tel.: 01/4804 169, faks: 01/4804 101 • e-mail: [email protected], [email protected]štvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.Naslovna stranica: Filigranski okov, Goran Dorić • Zadnja stranica: Duhovi, Marinko BošnjakovićGrafičko oblikovanje, lektura, priprema i tisak: Kerschoffset Zagreb d.o.o.Naklada: 6200 kom.CJENIK OGLASNOG PROSTORA • Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn. • Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti). U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

3 Hrvatsko šumarstvo slavi 250 godina organiziranog gos-podarenja šumama

4 Sjekači primljeni na neodređeno, uskoro i revirnici 7 Jak napad borovog četnjaka na području Paga i Karlobaga8 Božićna drvca rasprodana u trenu9 Usvojen Operativni program „Konkurentnost i kohezija“10 Obična bukva budućnost srednje Europe?12 Dugotrajan i opsežan zahvat vraćanja u ravnotežu13 Novi početak za Parkove prirode Lonjsko polje

i Medvednica15 Nastavljen kontinuitet osvajanja medalja17 Lužnjak dobro, jasen nikako18 Šume knezova krčkih i dalje sjaje punim sjajem

21 Rad sa žičarom ima i koristi i nedostataka28 Skup, ali i učinkovit postupak30 Kuglači brane ponos šumarskoga sporta31 Pasji trn, pastrn32 Očuvajmo močvarna staništa za našu budućnost34 Siromašni šumama - veliki uvoznici drveta36 Sydneysko obećanje38 Bršljan je puno više od sirupa protiv kašlja39 Jestiva, radiotropna, mesožderka41 Gušimo li se u vlastitom smeću?43 Nakon azijske strizibube u Hrvatskoj se

namnožile azijske bubamare44 Nevjerojatni um Viktora Schaubergera


NAJAVE • Tekst/foto: Goran Vincenc

VElIKa ObljEtNIca 1765. - 1915.

Hrvatsko šumarstvo slavi 250 godina organiziranog gospodarenja šumama

Šumarska struka u Hrvatskoj ove godine slavi veliku ob-ljetnicu. Proteklo je dva i pol stoljeća kako je u Hrvat-skoj prihvaćeno načelo potrajnog (održivog) gospodarenja šumama po kojemu se gospodari i danas. Iako prvi pisani

dokumenti u kojima se regulira odnos čovjeka prema šumi na našem prostoru potječu iz 12. stoljeća, osnutak prvih šumarija 1765. godine na području tadašnje Vojne krajine, obrambenog štita Europe prema Osmanskom carstvu, smatra se službenim početkom organiziranoga šumarstva u Hrvatskoj. Godine 1846. struka se oku-pila u staleškoj udruzi Hrvatskom šumarskom društvu (HŠD). Raz-voj struke pratio je i razvoj visokoškolskog obrazovanja i znanosti. Šumarstvo se u Hrvatskoj moglo učiti u strukovnoj školi već od 1860., a studirati na Sveučilištu u Zagrebu od 1898. godine. Stručni in ženjerski rad došao je do izražaja i bio temelj počecima nastanka organiziranoga šumarstva kao struke i znano sti i to istovremeno kada i u središnjoj Europi.

Rezultat toga su najočuvanije šume Europe, bogata biološka raznolikost, veliki broj zaštićenih prirodnih objekata, vrhunska sirovina za pilansku industriju te zdrav ekosustav na kojemu nam mnogi zavide.

Ovako važna obljetnica za hrvatsko šumarstvo povod je ve-likoga broja događaja koje će u suradnji s Hrvatskim šumarskim

Razdoblje Mjesto održavanja Aktivnostveljača-prosinac Šumarski dom Zagreb i zgrade drugih

šumarskih institucijaBaneri s logotipom obilježavanja 250 godina hrvatskoga šumarstva

tijekom godine Jumbo plakati uz prometnice na reklamne ploče Hrvatskih šumaveljača Sabor RH Tematska sjednica Saborskog odbora za poljoprivreduveljača Opatija 59. Seminar biljne zaštiteveljača Vojnić Stručni skup „250 godina šumarstva na karlovačkom području“ožujak Šumarski dom Zagreb Tiskovna konferencija povodom cjelogodišnjeg obilježavanja 250 godina hrvatskoga

šumarstvaožujak Šumarski fakultet i NPŠO Zalesina Znanstveno savjetovanje „Šumarsko inženjerstvo – sadašnje stanje i budući izazovi“tijekom godine Dani otvorenih vrata šumarskih institucijaožujak Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu Središnja svečanost povodom obilježavanja 250 godina hrvatskoga šumarstvatravanj Hrvatska akademija znanosti i

umjetnosti – Akademija šumarskih znanosti

Okrugli stol „Pravna zaštita šuma“

lipanj Krasno-Gospić Dani hrvatskoga šumarstvalipanj-prosinac Bjelovar i drugi gradovi Izložba fotografija 11. bjelovarskog salona „Šuma okom šumara“svibanj-listopad Gradovi diljem Hrvatske – turističke

destinacijeIzložba „250 godina hrvatskoga šumarstva“

tijekom godine Postavljanje spomen-ploča zaslužnim šumarimarujan Našice 10. dani biomasestudeni Šumarski fakultet u Zagrebu Znanstveno-stručni skupprosinac Šumarski dom Zagreb Završna sjednica UO i NO i 119. sjednica Skupštine HŠD-aprosinac Šumarski dom Zagreb Tiskovna konferencija povodom završetka obilježavanja 250 hrvatskoga šumarstvatijekom godine Hrvatska akademija znanosti i

umjetnosti – Akademija šumarskih znanosti

Predavanje

Izložba

tijekom godine Izložbe umjetničkih radova autora šumaratijekom godine Izdavanje prigodnih i popularnih knjiga i brošura o šumi i šumarstvu

društvom organizirati Hrvatske šume d.o.o., Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski šumarski institut, Akademija šumarskih znanosti, Hrvatska komora inženjera šumarstva i drvne tehnologije te brojne druge šumarske institucije. Obilježavanje 250 godina hrvatskog šumarstva održavat će se tijekom cijele 2015. go-dine nizom događaja, predavanja, manifestacija, Danima otvorenih vrata, izložbi, tematskih sjednica i sl., a aktivnosti možete vidjeti u priloženoj tablici:

Ploča u spomen prve šumarije koja se nalazi na ulazu u Šumarski muzej Krasno


AKTUALNO • Tekst: Goran Vincenc • Foto: D. Popović

ZapOŠljaVaNjE

Sjekači primljeni na neodređeno, uskoro i revirnici

Zadovoljni sjekači u šumariji Bjelovar

posljednjih godina svjedoci smo velike ekonomske krize koja je dovela do velikog broja otpuštanja radnika, ne samo u Hrvatskoj, već i u cijeloj Euro-pi. Krize nije bio pošteđen niti šumarski sektor. No, nova vijest o zapošljavanju radnika – sjekača na ne-određeno mogla bi biti prekretnica i najava boljih dana u šumarstvu.

Ove godine, hrvatsko šumarstvo slavi 250 godina posto-janja i organiziranog gospodarenja šumskim kompleksi-ma. Mnogi su mislili kako će i ova godina proteći u krizi te da će se negativni ekonomski trendovi nastaviti. Ipak,

pozitivni pomaci počeli su sredinom prosinca prošle godine kada je Nadzorni odbor Hrvatskih šuma d.o.o. odobrio zapošljavanje na neodređeno za čak 247 šumskih radnika – sjekača. Vijest je to koja će razveseliti mnoge obitelji, a njena težina još je veća kada znamo da će se radnici zapošljavati u ruralnim sredinama, gdje su mogućnosti za zaposlenje svedene na minimum.

Kriterije za zapošljavanje utvrdila je Uprava Društva zajedno sa Sektorom za šumarstvo i Službom zaštite na radu, a riječ je o radnicima koji su se istakli znanjem, zalaganjem i odgovornošću na poslu. Kandidati za radni odnos na neodređeno vrijeme su šumski radnici sjekači koji su u HŠ radili najmanje 6 mjeseci na navedenim poslovima, a koji su imali izvršenje norme iznad 100 % te koji su stručno osposobljeni za rad motornom pilom i osposobljeni za rad na siguran način.

Nadalje, vrlo je važno da svi predloženi radnici obave deta-ljan liječnički pregled koji uključuje digitalnu fotopletizmografiju. Takvim se visokokvalitetnim medicinskim pregledom otkrivaju predispozicije za moguću invalidnost. Sjekačko zanimanje je među najopasnijima u Hrvatskoj stoga je bitno da radnici sa kojima se pot-pisuje Ugovor budu u potpunosti zdravi. Pregledi za sve podružnice Hrvatskih šuma d.o.o. obavljaju se u 3 medicinska centra: Zagreb, Bjelovar i Delnice koji su osposobljeni napraviti ovakav pregled.

Prva na redu bila je bjelovarska podružnica Hrvatskih šuma gdje smo za komentar zamolili Jasnu Tulić, rukovoditeljicu Pravnog, kadrovskog i općeg odjela:

- Primjenom kriterija Uprave Društva o mogućnosti zapošljavanja šumskih radnika sjekača na neodređeno vrijeme i to između šumskih radnika sjekača koji su tijekom prošle godine radili temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme do 19. prosinca 2014. godine, izdvojeno je 59 radnika koji zadovoljavaju kriterije. Nakon što smo dobili prve svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada - poslove šumskog radnika sjekača, potpisani su prvi ugovori o radu na neodređeno vrijeme sa dvojicom šumskih radnika - sjekača s mjestom rada u šumariji Bjelovar te četvoricom s mjestom rada u šumariji Sirač koji su počeli s radom 26. siječnja 2015. godine. - ističe Tulić, pa nastavlja:

- U tijeku je potpisivanje ugovora o radu za radnike sjekače os-talih šumarija bjelovarske podružnice, kako pojedina grupa radnika obavi specijalistički pregled. Očekuje se da će tijekom idućih mjesec

dana biti obavljeni svi prethodni pregledi radnika na medicini rada, te da će početkom veljače biti potpisani svi ugovori na neodređeno vrijeme sa radnicima kojima bude utvrđena puna zdravstvena spo-sobnost. Napominjemo da je osim navedenog zapošljavanja na neodređeno vrijeme, UŠP Bjelovar tijekom siječnja zaposlila i 26 šumskih radnika sjekača na određeno vrijeme, - dodala je Tulić.

Ukoliko zadovolje sve kriterije, Ugovor na neodređeno trebali bi dobiti i radnici iz drugih podružnica i to: UŠP Vinkovci – 16 rad-nika, UŠP Ogulin – 6 radnika, UŠP Sisak 7 radnika, UŠP Požega – 2 radnika, UŠP Našice – 31 radnik, UŠP Nova Gradiška – 20 radnika, UŠP Senj – 12 radnika, UŠP Karlovac – 6 radnika, UŠP Buzet – 1 radnik, UŠP Zagreb – 14 radnika, UŠP Delnice – 51 radnik, UŠP Koprivnica – 22, ukupno 247 radnika. No to nije sve:

- Plan je raspisati natječaj za revirnička radna mjesta do kraja ovoga kvartala gdje ćemo zaposliti stotinjak revirnika – najavio je za kraj predsjednik Uprave Društva, Ivan Pavelić.

DALIBOR SEVEROVIĆ (38) sjekač šumarija Bjelovar – U Hrvats-kim šumama sam počeo raditi u listopadu 2010. godine i očekivao sam ovaj ugovor. Stalni radni odnos u Hrvatskim šumama mi je ostvarenje životnog sna. Jako sam sretan.DAMIR MILOBARA – upravitelj šumarije Sirač – Primanje šumskih radnika sjekača u stalni radni odnos znači izuzetno puno za ruralni kraj kao što je ovo područje, tim više što je mnogo ljudi nezaposleno i jed-va spaja kraj s krajem. Ovo zaposlenje radnika zasigurno će pozitivno odjeknuti Općinom Sirač, te unijeti optimizam lokalnom stanovništvu oko zapošljavanja novih radnika u svom okruženju.STJEPAN KOVAČEVIĆ – voditelj UŠP Bjelovar - UŠP Bjelovar, jed-na od najvećih i po izvršenju i prihodu, najboljih UŠP unutar Društva, konačno je dočekala nakon dužeg vremenskog razdoblja, mogućnost zapošljavanja većeg broja šumskih radnika sjekača na neodređeno vri-jeme. Nagrada je to i priznanje za dobru organizaciju rada šumarstva u smislu pripreme i stručnog osposobljavanja radnika za kvalitetno obav-ljanje poslova sjekača. Kroz sve ove godine stagniranja u zapošljavanju stalnih radnika, iz velikog broja šumskih radnika sjekača koji su u pro-teklom razdoblju radili na određeno vrijeme, iskristalizirao se određeni broj kvalitetnih i izuzetno sposobnih radnika koji su svojim radom zaslužili postati dio našeg Društva.


AKTUALNO • Tekst/foto: Goran Vincenc

KoMENtar

Godina 2014.loša godina za hrvatsko šumarstvoUgledna njemačka osiguravateljska kuća Münich Re iznijela je podatke o štetama nastalim u svijetu od elementarnih nepogoda u 2014. godini. prema tim podacima, priroda je bila milosrdnija prema ljudsko-me rodu od prethodne 2013. godine. Ipak, pitate li hrvatske šumare, riječ je o jednoj od najgorih godina u šumarskoj povijesti.

Osiguravateljska kuća Münich Re iz Njemačke provela je istraživanje o štetama koje su prouzročile elementarne nepogode i prirodne katastrofe u svijetu tijekom prošle 2014. godine. Prema tim podacima, materijalni gubici u

prošloj godini iznosili su 700 milijardi kuna što je znatno manje u odnosu na prethodnu 2013. godinu, kada su štete od prirodnih katastrofa iznosile 900 milijardi kuna i manje od desetogodišnjeg, čak i tridesetogodišnjeg prosjeka. Prošle je godine u nepogodama život izgubilo 7700 ljudi pri čemu su najgore prošle Indija i Paki-stan gdje su poplave odnijele 665 života. Usporedbe radi, u 2013. godini broj poginulih u prirodnim katastrofama na svjetskoj razini iznosio je 21.000 ljudskih života. Drastično smanjenje broja pogi-nulih pripisuje se pravovremenoj reakciji vlasti pojedinih država na slučajeve upozorenja te su na vrijeme evakuirali stanovništvo npr.tijekom uragana Hudhuda koji je pogodio istočnu indijsku obalu ili tajfuna Hagupita koji je pogodio Filipine.

Na žalost, područje jugoistočne Europe neće po dobrome pam-titi 2014. godinu, ni po broju žrtava niti po gubitcima koji su bili među najvećima u povijesti.

Šumari su godinu započeli velikim radovima sanacije nakon oluje Teodor koja je pogodila sjeverne i zapadne dijelove zemlje u studenom 2013. godine. U siječnju 2014. godine, dok se pokušavalo dovesti Sljeme u kakvo takvo normalno stanje nakon što je samo u jednome danu u oluji stradalo 25.000 kubika bukove šume nado-mak glavnoga grada, nitko nije niti slutio kako će početak veljače donijeti prave glavobolje.

U noći sa prvoga na drugi veljače, Gorski kotar pogodila je ledena kiša koja je zbog intenziteta nanijela nesagledive štete čije će posljedice Hrvatska osjećati još desetljećima. Apokaliptični prizori šuma u kojima su prevladavala stabla bez krošanja obišli su cijelu Europu, a najviše su stradale bukove sastojine na području šumarija Gerovo, Prezid, Tršće, Fužine, Lokve, Crni Lug i Mrkopalj.

Sve raspoložive službe danonoćno su radile kako bi stanovništvu omogućili koliko-toliko normalan život, a među njima, šumari su dali veliki obol u normalizaciji stanja. Štete su se brojale u mili-junima no najgori posao tek je slijedio jer je trebalo izvući silnu drvnu masu iz šume kako bi se ponovno uveo šumski red, jer je sa proljećem prijetila velika najezda sekundarnih štetnika čija bi aktivnost izazvala pravu ekološku katastrofu. Na sanaciji šuma Gorskog kotara radili su šumari i šumarski strojevi iz svih krajeva Hrvatske kako bi se posao obavio prije ljetnih temperatura. Zbog opsežnosti i kompliciranosti obavljenih poslova, goranska ledena kataklizma iz 2014. godine smatra se najskupljom elementarnom nepogodom u povijesti Republike Hrvatske.

Nekako paralelno sa radovima sanacije u Gorskom kotaru, područje Posavine konstantno je patilo zbog visokog vodostaja Save i njenih pritoka, koja je najčešće uz Kupu i Unu radila poplave od veljače pa sve do rujna. Katastrofa je uslijedila u svibnju kada


je kod mjesta Rajevo selo i Račinovci popustio savski nasip nakon što je nekoliko dana ekstremnih kiša dovelo do kataklizmičkih bu-jica u susjednoj Bosni i Srbiji. Bila je to katastrofa koja je odnijela ljudske žrtve, golemu materijalnu štetu na imovini, a šumarima je zadala nove glavobolje jer je visok vodostaj uništio pomladak, dok je šteta na divljači, pogotovo srnećoj, tolika da će se posljedice osjećati iduće tri do četiri godine. Iz tog razloga u 2015. godini će na području UŠP Vinkovci u potpunosti izostati odstrel srneće divljači.

No, izuzetno kišna godina imala je i svoje pozitivne učinke. Ne treba zaboraviti kako će prošla godina ući u anale kao godina sa iznimno malim brojem šumskih požara, čemu je umnogome pri-donijela činjenica da je u priobalju bio iznimno veliki broj kišnih dana. U Istri je u srpnju kišilo čak 21 dan!

Iako se očekivao nastavak gradacije gubara kao nastavak na prošlu, 2013. godinu, to se nije dogodilo tako da je populacija u opadanju. Pretpostavka je da je tomu kumovalo širenje gljivice En-tomophaga maimaiga koja je prirodni neprijatelj gubara, no ispi-tivanja su u tijeku i tek će rezultati otkriti pravi razlog toj pojavi. No više brine širenje gljivice Chalera fraxinea, opasnog patogena, uzročnika kronične bolesti jasena koja često završava sušenjem domaćina.

Ipak, godina će ostati u pamćenju zbog dviju velikih elemen-tarnih nepogoda koje su imale direktan utjecaj na šumarsku struku koja će se od posljedica oporavljati godinama. I dok će se financijski gubitci još nekako i pokriti (Europska unija pristala je pomoći kod slučaja ledoloma, zagrabivši u Fond solidarnosti; proljetne poplave još čekaju evaluaciju), ekološka šteta će se osjetiti kroz duži vre-menski period. Iskustva iz Francuske i Njemačke, koje su u novijoj povijesti prošle slične kataklizme govore o čak 30 godina oporavka ekosustava. Stoga jedini razumni komentar na prošlu godinu glasi: Ne ponovila se!

Fragment iz dnevnika augusta Šenoe:“staro ljeto”, 31.12.1880.g. Svršeni su računi ove godine. Bila je Boga mi crna po nas Hrvate. Dobrote nedoživismo nikakove, zla i premnogo. Kiša i tuča, poplava poharala zemlju... 9. studenoga ošinu nas straho-viti potres te uništi u našem liepom Zagrebu mnogo liepih nada. Ne samo ljudi, ne samo Madjari i Austrijanci, i narav se proti nama urotila, sve zlo je navalilo na nas biedne Hrvate. Hoće li bolje biti? Mora jedan put, ta gore nemože biti nego što je sada. Da se ta crna godina i ljuto zavši, padala je danas u Zagrebu tuča. Vrieme je toplo, vlažno kao u proljeće, sniegu ni traga. Mi stojimo moralno i materijalno u blatu.Hoće li Bog tome biednome narodu ikada pomoći? upitah se često za ovih zadnjih dana godine. Čovjek gotovo da sdvoji, to-liko se pojavila kod nas kukavica, toliko ništarija i propalica, toliko ima lopovštine, da te groza hvata. Poštenje, dosljednost, karakter dan danas su kod nas gotovo suvišni pojmovi.” Bilo je to posljednje Silvestrovo Augustova života. Imao je samo 43 godine, kada je umro, 13.12.1881. godine...

Borov četnjak gnijezdar (Thaumatopoea pityocampa Schiff, Lepidoptera: Thaumetopoeidae) najvažniji je štetnik u mediteranskim borovim šumama koji ima potencijal stvaranja vrlo jakih populacija i izaziva-nja golobrsta.

AKTUALNO • Tekst: Irena Devčić • Foto: M. Dasović, Lj. Šestan

MEDItEraNSKI ŠtEtNIK

Jak napad borovog četnjaka na području Paga i Karlobaga

Na području šumarija Pag i Karlobag, tijekom mjese-ca siječnja zabilježen je jak napad borovog četnjaka gnjezdara. Radnici šumarije Pag rade na uklanjanju zaraze rezanjem grana na kojima se nalaze gnijezda.

Borov četnjak gnjezdar sekundarni je štetnik i napada fiziološki oslabljena stabla, koja su često slabijeg zdravstvenog stanja zbog izloženosti jakoj buri i posolici što na otoku Pagu nije neobično. Poseban problem pri zaustavljanju jače zaraze predstavljaju pri-vatne šume, čiji vlasnici se u pravilu ne brinu ili slabo brinu za

Napadnuto stablo


svoje posjede. Stoga je mehaničko uklanjanje zaraženih grana sta-bala ograničeno na državne šume, a zaraza se ponovno širi s privat-nih terena. U procesu umiranja šuma štetočine su, uz klimatske činitelje, najznačajniji čimbenici. No kako na klimu, barem za sada, ne možemo utjecati, štetočine ostaju lokalni činitelj na kojeg možemo utjecati pri-mjenom mjera i sredstava zaštite prilagođenih ekološkim normama. Borov četnjak jedan je od najčešćih štetnika u mediteranskim borovim šumama koji ima potencijal stvaranja vrlo jakih populacija i izazivanja golobrsta. Njegova opasnost leži i u tome što kod ljudi može izazvati jake alergijske reakcije.Crvenilo i osip na koži posljedica su dodira s otrovnim dlačicama gusjenica koje vjetar lako raznosi. Kako bi se turističko-estetska funkcija med-iteranskih šuma održala te spriječila urtikarija kod ljudi, krenulo se i sa suzbijanjem ovog štetnika pesticidima. Suzbijanja su se od 1978. godine provodila avioaplikacijom biološkim i biotehničkim insek-ticidima cijelih sastojina što je znalo biti i nekoliko tisuća hektara. Danas se zbog razvijenog turizma i osjetljivog ekosustava, primjen-juju isključivo ekološki povoljniji selektivni insekticidi. Terestrički se tretiraju samo rubovi sastojina uz prometnice, naselja i turističke objekte što godišnje iznosi nekoliko stotina hektara.

No, borov četnjak brzo se razmnožava i njegovo je širenje teško zaustaviti. Ženka na iglicama bora polaže jaja iz kojih nakon mjesec dana izlaze gusjenice koje grizu iglice bora. Smještaju se u gnijezda pod vrhom bora ili na granama izloženim suncu, a u jed-nom gnijezdu može biti i do 800 gusjenica. Gusjenice se u gnijezdu zadržavaju danju, a noću izlaze u noćno haračenje borovih iglica. Kod povoljnih klimatskih prilika, gusjenice uopće ne prolaze stadij anabioze, već se hrane svo vrijeme. Za vrijeme prehrane, gusjenice u velikoj mjeri ovise o količini sunca te temperaturi, što i jest razlog zadržavanja u gnijezdu, u kojemu je temperatura znatno viša nego vani. Izraziti su socijalni kukci. U povoljnim prilikama, gusjenice već u ožujku napuštaju gnijezda i prelaze na kukuljenje u zemlji. Kod prelaženja na prežderavanje ili kukuljenje na zemlji, gusjenice uvijek idu jedna iza druge, a ne u više kolona kao kod hrastova četnjaka. Zanimljiv je podatak da, ako se ukloni jedna gusjenica iz sredine kolone, ostale čekaju da se začelje spoji s prednjim dijelom, pa tek onda nastavljaju put. Kolone gusjenica mogu biti duge i više metara. Od tuda i naziv četnjak jer stupaju u četi.

Uslijed značajne zaraze borovim četnjakom i na području šumarije Karlobag UŠP Gospić, pristupilo se ručnom uklanjanju zapredaka na čemu je angažiran veći broj djelatnika. Zapretke je vrlo lako prepoznati na prorijeđenim granama borova koji iz daleka izgledaju poput pamučnih gnijezda odnosno kukuljica. Stabla pot-puno obrštenih borova teško se oporavljaju, a sastojine ne ispunja-

AKTUALNO • Tekst: Irena Devčić • Foto: M. Dasović, Lj. Šestan

MEDItEraNSKI ŠtEtNIK

Jak napad borovog četnjaka na području Paga i Karlobaga

vaju općekorisnu funkciju šume. Preventivne metode zaštite šuma su daleko ekološki najprihvatljivije. One se baziraju na podržavanju onih činitelja koji su nepovoljni za rast i razvoj štetočina te na održavanju povoljnih ekoloških uvjeta za razvoj i rast stabala u šumi. Usprkos preventivnim mjerama nisu rijetke situacije kada moramo pribjeći kurativnim mjerama zaštite odnosno mehaničkim i biološkim mjerama ili zadnjoj, ekološki najgrubljoj, upotrebi pes-ticida. Od preparata koristili su se uglavnom ekološki prihvatljiviji biološki (Foray) i biotehnički (Dimilin) preparati. Terestričko tre-tiranje ruba šume opravdava i činjenica iz bioekologije vrste, koja je svjetloljubiva te se veći dio populacije nalazi na rubu sastojine. Isto tako, mogući gubitak prirasta drvne mase zbog golobrsta unutar sastojine je u gospodarskom smislu zanemariv zbog vrlo ni-ske cijene, odnosno slabog plasmana drveta bora na tržištu. Takvim načinom zaštite cijeli je postupak racionaliziran u ekonomskom i ekološkom smislu. U odnosu na aviotretiranja većih površina, troše se puno manje količine insekticida te se time daje prostor primjeni skupljih, ali ekološki znatno prihvatljivijih biotehničkih i bioloških pripravaka (Dimilin, Foray i sl.).

Iz šumarske savjetodavne službe također su sredinom pro-sinca prošle godine upozorili sve šumoposjednike da obrate pažnju na eventualnu pojavu ovog štetnika. Navode kako se u Hrvatskoj najčešće koriste već navedene mehaničke metode suzbijanja, ali i biološke i biokemijske metode - korištenje sredstava na bazi pato-gene bakterije Bacillus thuringiensis. Zaprašivanja se preporučuju u jesen kada su gusjenice u prvim stadijima razvitka, dok se nisu smjestile u zajednički zapredak koji im pruža toliku zaštitu da su preživljavale i tretiranja DDT-em! Naravno prije nego što je isti zabranjen.Tretiranja patogenom bakterijom Bacillus thuringiensis pokazalo je dobre rezultate i u kasnijim presvlačenjima.U svijetu se stalno istražuju i traže nove mogućnosti biološkog suzbijanja pomoću različitih parazita jajnih legala i gusjenica. Prirodni su mu neprijatelji šumski mravi, ose najeznice, muhe gusjeničarke, neki kornjaši i virusna bolest poliedrija. Jedan od prirodnih neprijatelja ovog defolijatora je kornjaš veliki gusjeničar ili trčak moškatni (Calosoma sycophanta) koji se hrani gusjenicama.

Jaki napad borovog četnjaka

Mehaničko tretiranje gnijezda borovog četnjaka


DOGAĐAJI • Tekst/foto: Marija Glavaš

HrVatSKE ŠUME U CarItaSoVoJ aKCIJI

Božićna drvca rasprodana u trenuHrvatske šume su se još jednom odazvale caritasovoj humanitarnoj akciji Za tisuću radosti. Dvanaesta po redu, akcija održana netom prije Božića, 20. prosinca 2014. godine pod motom Sve je moguće. Dvjesto smre-ka uzgojenih u rasadnicima lukavec i brestje koji se nalaze na području Uprave šuma podružnice Zagreb prodano je u svega nekoliko sati. Hvalevrijednu akci-ju u kojoj su sredstva donirana najpotrebitijima doš-li su poduprijeti dosadašnji predsjednik republike Hrvatske Ivo Josipović i zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba Sandra Švaljek.

Predbožićna, dvanaesta po redu, Caritasova akcija Za tisuću radosti pod motom Sve je moguće protekla je u veselom i živom ozračju. Na glavnom zagrebačkom trgu, Trgu Bana Josipa Jelačića, u prijepodnevnim satima, u subotu, 20.

prosinca 2014. godine okupilo se mnoštvo, čulo se zborno pjevanje nekolicine mladih ljudi, a prostor između sata i konja se zazelenio i zamirisao. Hrvatske šume su u ovoj humanitarnoj akciji sudjelovale jedanaesti put. Svojom donacijom božićnih drvaca, naša je tvrtka još jednom donijela barem malčice radosti u domove naših najpore-bitijih sugrađana. Drvca su dopremili djelatnici Radne jedinice Rasadnik, iz rasadnika Lukavec i Brestje koji se nalaze na području Uprave šuma podružnice Zagreb, koji su u tu svrhu odabrali dvjesto najljepših primjeraka smreka. Obične smreke, Pančićeve omorike i srebrne smreke koje su Trgu Bana Josipa Jelačića donijele malo prirodnog šumskog ozračja, prodane su u vrlo kratkom vremenu. Ta

su božićna drvca donijela, kako je za radijski intervju kazala glas-nogovornica Hrvatskih šuma Ana Juričić Musa - dvostruku radost – onima u čijim su domovima uljepšali praznike i onima kojima je ukazana pomoć.

Djelatnici Hrvatskih šuma su, kao i uvijek do sada, već u ranim jutarnjim satima pomogli prodavati i otpremati drvca. Kao i prethodnih godina pozornost medija privukla je radnica Marijana Božić, zaposlena u rasadniku Lukavec. Prijašnjih je godina uspi-jevala nagovoriti zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića kupiti drvce po cijeni većoj od predviđene tako da je do socijalno ugroženih osoba stigla koja kuna više. Za ove je akcije to pokušala sa zamjenicom gradonačelnika Grada Zagreba Sandrom Švaljek, a kasnije je doživjela počast da je dođe pozdraviti tadašnji predsjed-nik Republike Hrvatske Ivo Josipović osobno.

Osim predsjednika Josipovića i zamjenice gradonačelnika Švaljek akciju su došli poduprijeti ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje Vinko Filipović, poznati hrvatski nogometaš Dario Šimić, drugi ugledni gosti te mnogobrojni građani.

Ravnatelj Caritasa monsinjor Fabijan Svalina izrazio je zado-voljstvo zbog činjenice da su se božićna drvca prodala u rekord-nom vremenu. To je u intervjuu za medije potvrdila i zamjenica gradonačelnika Švaljek zaključivši kako su čuda doista moguća, pohvalivši usput dobru organizaciju. Kazala je kako je se osobito dojmilo što je čula da su se neki građani odrekli kupljenih božićnih drvaca i poklonili ih onima koji to ne mogu.

Sve su smreke prodavane s korijenom u odgovarajućim teglama te su se kasnije mogle posaditi i nekome trajno uljepšati dvorište. Na taj su način Hrvatske šume kroz Caritasovu akciju poslale i snažnu ekološku poruku.

tadašnji Predsjednik republike i

radnica MarijanaZamjenica gradonačelnika Švaljek

Drvca su brzo rasprodana Odabir je pao


DOGAĐAJI • Tekst: Goran Vincenc

Nedugo nakon usvajanja partnerskog sporazuma sa Europskom unijom, usvojen je i operativni program „Konkurentnost i kohezija“, ključni plansko-pro-gramski dokument na temelju kojeg će se koristiti sredstva Europskog fonda za regionalni razvoj i Ko-hezijskog fonda u idućih sedam godina. Kao i kod Partnerskog sporazuma, važno je naglasiti kako i ovaj dokument u sebi sadrži šumarstvo kao jedno od područja ulaganja iz ESI fondova.

Vlada Republike Hrvatske je sredinom prosinca, nakon višemjesečnog usuglašavanja stavki, prihvatila prijed-log Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija“ za financijsko razdoblje Europske unije 2014. - 2020., a

nedugo zatim, isto je učinila i Europska komisija, donošenjem Od-luke o odobrenju ovoga Programa. Kako je istaknuo potpredsjed-nik Vlade i ministar regionalnog razvoja i fondova Europske unije Branko Grčić, riječ je o našem najvećem operativnom programu čijim je prihvaćanjem otvoren put za korištenje 6,881 milijardi eura koji su predviđeni za ulaganja u rast i razvoj. Od tog novca, 4,321 milijarda eura naći će se na raspolaganju iz Europskog fonda za regionalni razvoj, dok će 2,559 milijardi eura biti na raspolaganju iz Kohezijskog fonda.

Gotovo 2 milijarde eura iz Europskog fonda za regionalni raz-voj bit će iskorišteno za podršku malim i srednjim poduzećima, istraživanja i inovacije, a značajni udio ulaganja, više od 3,5 mili-jardi eura, uložit će se u zaštitu okoliša, prilagodbu klimatskim promjenama i mrežnu prometnu infrastrukturu.

Operativni program „Konkurentnost i kohezija 2014. - 2020.“ izrađen je u suradnji državne uprave, predstavnika jedinica lokalne i regionalne samouprave, socijalnih partnera i civilnog društva, a

FINaNCIJSKo raZDoBLJE 2014. - 2020.

Usvojen Operativni program „Konkurentnost i kohezija“

cjelokupni proces koordiniralo je ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije.

U izradi dokumenta važna je bila i kontinuirana suradnja sa službama Europske komisije, koja po završetku procesa donosi operativne programe, odnosno formalno odobrava korištenje ESI fondova kako je propisano u tim programima.

ova informacija izuzetno je važna i šumarskom sektoru koji je zastupljen u Specifičnom cilju 6iii3 pod nazivom „Razmini-ranje, obnova i zaštita šuma i šumskog zemljišta u zaštićenim područjima i područjima mreže Natura 2000“. Pod rezultatima koji se žele postići unutar ovog cilja uz potporu Europske unije navodi se sljedeće:

„Državnim šumama u Republici Hrvatskoj gospodari se u skladu sa strogim načelima održivog gospodarenja šumama koja se temelje na šumskogospodarskim planovima (ŠGP) te sukladno zahtjevima FSC certifikata. U područjima dugotrajne onečišćenosti minama nije moguće gospodariti šumama u skladu s temeljnim načelom Nove Strategije EU-a za šume (održivo gospodarenje šumama) te provoditi šumskogospodarske planove. Zbog toga ove šume imaju umanjene mogućnosti pružanja usluga ekosustava i općekorisnih funkcija šuma. Glavni rezultati koje se očekuje postići unutar ovog Specifičnog cilja su:

- stvaranje uvjeta koji će omogućiti gospodarenje šumama u skladu sa ŠGP-ovima uklanjanjem mina i neeksplodiranih ubojnih sredstava (NUS)

- poboljšanje proizvodnosti, stabilnosti i bioraznolikosti šuma njihovom obnovom i zaštitom

- promoviranje usluga šumskih ekosustava. Time će se stvoriti uvjeti za strukturni i gospodarski održivi raz-

voj ovih šuma.Ovaj specifični cilj usredotočit će se na šume i šumska zemljišta

unutar zaštićenih područja i područja mreže Natura 2000, koja su onečišćena ili se sumnja na onečišćenost minama ili su donedav-

no bila onečišćena minama. Očekuje se razmini-ranje oko 7.000 ha šuma i šumskih zemljišta unutar zaštićenih područja i područja mreže Natura 2000 te njihovo vraćanje javnom korištenju (sma-njenje ukupne površine šuma onečišćenih minama za oko 25 %). U šumama i šumskim zemljištima koja su nedavno razminirana nužno je provesti ra-dove obnove i zaštite kako bi se obnovile šume te poboljšala njihova stabilnost i općekorisne funkcije. U svrhu postizanja boljeg stanja očuvanja zamje- nom šumskih sastojina stranih vrsta sastojinama autohtonih vrsta drveća, planirano je obnoviti ukupno 358 ha šumskih površina unutar zaštićenih područja i područja mreže Natura 2000, što će do-prinijeti i poboljšanju općekorisnih funkcija šuma.“

Izuzetno je važno naglasiti kako se područja koja nisu navedena u ovim strateškim dokumen-tima neće moći sufinancirati sredstvima EU-a! Na šumarima je sada da počnu rad na pripremi pro-jekata, koji će donijeti korist, kako šumarstvu, tako i društvu u cjelini.


DOGAĐAJI • Tekst: Marija Glavaš • Foto: M. Glavaš, M. Ivanković

NJEMaČKI StrUČNJaCI U HrVatSKoJ

obična bukva budućnost srednje Europe?Sredinom prosinca 2014. godine, u dvorani Hrvat-skog šumarskog društva u Zagrebu predavanja su održali stručnjaci iz republike Njemačke. Dr. sc. ai-katerini Dounavi s Odjela zaštite šuma na Institutu za šumska istraživanja smještenom u pokrajini Ba-den-Württemberg i prof. dr. sc. Heinz rennenberg s Instituta šumske botanike i fiziologije drveća u Freiburgu izlagali su pred šumarskim stručnjacima iz Hrvatskog šumarskog instituta, Šumarskog fakul-teta, Ministarstva poljoprivrede i Hrvatskih šuma. Predavanja su održana u sklopu bilateralne suradnje između Hrvatske (MZoS) i Njemačke (DaaD).

Hrvatski šumarski institut organizirao je dva predavanja u dvorani Hrvatskog šumarskog društva u Zagrebu. Izla-ganje dr. sc. Aikaterini Dounavi s Odjela zaštite šuma na Institutu za šumska istraživanja smještenom u pokrajini

Baden-Württemberg bilo je podijeljeno u dva dijela. Prvi se odno-sio na genetičke aspekte u šumarstvu i zaštiti šuma. Drugi, na temu Tolerancija obične bukve na stres izazvan sušom, nadovezivao se na pokuse koji su se provodili u četiri zemlje od kojih je jedna Hrvat-ska. Prof. dr. sc. Heinz Rennenberg s Instituta za šumarsku bota-niku i šumsku fiziologiju održao je predavanje na temu Kruženje dušika u šumskim ekosustavima vezano uz klimatske promjene. Uvažene goste su predstavili voditelj projekta za Hrvatsku dr. sc. Mladen Ivanković, predstojnik zavoda za genetiku, oplemenjivanje šumskog drveća i sjemenarstvo u HŠI i koordinatorica i organiza-torica projekta dr. sc. Nevenka Ćelepirović voditeljica laboratorija za molekularno–genetička ispitivanja.

Ćelepirović je održala uvodno izlaganje u kojem je opisala na koji način i pod kojim uvjetima su rađeni pokusi na sadnicama obične bukve u Hrvatskoj. Pojasnila je kako je cilj projekta bio utvrditi molekularno–genetičke i fiziološke markere obične bukve otporne na sušu koji se mogu koristiti za utvrđivanje provenijencija. U tu svrhu su u Hrvatskoj odabrane dvije provenijencije, jedna na području šumarije Karlobag unutar Uprave šuma podružnice Gospić i druga na području šumarije Zagreb unutar UŠP Zagreb. S Velebita i Medvednice je u plastenik HŠI–a preneseno sto dvogodišnjih sad-nica koje su presađene u kontejnere. Na taj su način, pojasnila je dalje Ćelepirović, sve stavljene u jednake uvjete. Svaka je sadnica zatim kodirana prema provenijenciji te su za svaku svakodnevno bilježeni podatci o fenološkim stadijima, temperatura, vlaga, visine i drugi parametri. Biljke su u kontejnere presađene u travnju 2013. godine, a pokus je započeo dva mjeseca kasnije, u lipnju te je tra-jao šest tjedana. Sastojao se u umjetnom stvaranju sušnih uvjeta kojima je bilo izloženo pedeset biljaka, što znači da od tada nisu zalijevane, dok je druga polovina održavana u normalnim uvjetima. U tom periodu se jednom tjedno provodilo uzorkovanje biljaka. Od svake je provenijencije bilo uzorkovano po deset biljaka na način da je po pet bilo izloženo suši, a drugih pet je predstavljalo kontrolnu

skupinu. Daljnji provedeni postupak se sastojao od vađenja sadnica iz kontejnera, ispiranja od tla te odvajanja stabljike, lišća i korijenja. Uzorci lišća i korijena stavljeni su u cryo tube (male cilindrične posude za dugotrajnu pohranu genetskog materijala) i pohranjeni u kontejner s tekućim dušikom na - 196 ºC. Nakon uzorkovanja svih biljaka, sakupljeni uzorci su poslani u njemački institut na genetičke i fiziološke analize.

Na opisano se nadovezao drugi dio izlaganja voditeljice molekukarno-genetičkog laboratorija u Baden-Württembergu, Dounavi. Prisutne je upoznala s podatkom o tome kako su sad-nice uzimane iz još dvije provenijencije u Njemačkoj, točnije u pokrajinama Baden-Württemberg i Bavarskoj te iz provenijencija smještenih u Grčkoj i Bugarskoj. Te su sadnice bile podvrgnute is-tovjetnom pokusu i prenesene u laboratorij u Baden-Württembergu. U pristiglim uzorcima su uz pomoć specijalnog stroja analizirani genetski markeri, mikrosateliti (dijelovi jezgre DNK koje karakte-rizira uzastopno ponavljanje istih parova dušičnih baza). Rezultati su pokazali da su genetske razlike najveće unutar bugarske popu-lacije i da je ista najneotpornija na stres. Nadalje, pokazalo se da su genetski međusobno najsličnije njemačke populacije s time da je populacija iz Baden-Württemberga otpornija od bavarske. Hrvatska je populacija otpornija od njemačkih, a najboljom se pokazala grčka kod koje su se pokazale nešto veće genetske razlike. Temeljem ana-lize uzorci su svrstani u grupe prema genotipu. Slijedi fiziološka analiza, a zatim će svi rezultati biti objavljeni u njemačkom znan-stvenom časopisu.

U prvom dijelu izlaganja, Aikaterini Dounavi je navela prim-jere korištenja genetskih metoda u zaštiti šuma. Osvrnula se na nekadašnje metode, od prije dvadesetak godina, kada su genetičari promatrali fenotipove i razlike u provenijencijama. Danas koriste molekularnu genetiku, što znači da su, osim fenotipske, sada u mogućnosti odrediti i molekularnu konstituciju svake individue.

Navela je neke konkretne primjere genetskih analiza koje je proveo institut u Baden-Württembergu. Radili su na verifikaciji po-lena u svrhu produkcije kvalitetnog sjemena divlje trešnje, hrasta lužnjaka, hrasta kitnjaka, križanaca ovih dviju vrsta i obične bukve. Na temelju njih su provodili testove koji su imali za cilj pokazati

tema europske šume i globalno zatopljenje


kako silvikulturni tretman utječe na genetske varijacije. Zaključili su kako tretman nema veći utjecaj.

Drugi vid analiza koji su provodili bilo je uočavanje i iden-tifikacija štetnika i patogena. Cilj tih istraživanja je bio ustanoviti postoje li razlike u otpornosti među vrstama nakon što su stabla napadnuta, odnosno inficirana. Među primjerima koje je navela osobito su zanimljivi bili oni kod kojih su vršene genetske analize azijske strizibube (lat. Anoplophora glabripennis) i kestenove ose šiškarice (Dryocosmus kuriphilus) u stadiju ličinaka. Identifikacija genetskih markera u tom stadiju daje siguran odgovor na pitanje treba li ili ne posjeći neko stablo. Naime, samo morfološko pro-matranje nije pouzdano zbog velike sličnosti među raznim vrstama mogućih prisutnih ličinaka.

Terenska istraživanja u Njemačkoj su pokazala da su problemi napada na nekim lokacijama jako izraženi, dok na drugima gotovo izostaju pa se nameće poveznica otpornosti i provenijencije. Uz to se nametnulo pitanje je li u otpornijim stablima prisutna veća kon-centracija sekundarnih metabolita. To su razne molekule prisutne u većini vaskularnih biljaka, koje ako su u većim koncentracijama štite od biljojeda i štetnika. Drugo je pitanje koji su to geni odgovo-rni za proizvodnju tih metabolita.

Dounavi je zaključila kako bi spoznaja o tome koja je populaci-ja otpornija na stres omogućila donošenje ispravnih odluka o načinu održivog gospodarenja šumama, kao i odluke o očuvanju šuma.

Prof. dr. sc. Heinz rennenberg u svome je izlaganju prikazao rezultate prvih mjerenja količine dušika u listincu i raspadnutoj ko-rijenovoj masi sadnica obične bukve, količine dušika i biomase koji se vrati u živuću sadnicu te udio dušika koji prime pojedini dijelovi bukve. Rezultati su pokazali da se velika količina dušika iz listinca i korijenove mase ugradila u mikrobiološku biomasu.

Tijekom pokusa prstenovana su zrela bukova stabla na jed-noj lokaciji u Njemačkoj čime je narušen dovod vode i hranjiva prema krošnjama čime su umjetno stvoreni uvjeti suše. Time su mikroorganizmi u tlu dobili prednost u pridobivanju dušika. Na mikrobiološku aktivnost tla utjecala je raspodjela i otpuštanje uglji-

ka u bukovim stablima. To je otpuštanje bilo smanjeno u umjetno stvorenim uvjetima suše zbog čega su stabla bila u mogućnosti samo kratkotrajno iskoristiti dušik oslobođen iz mikrobiološke biomase. Kada dođe do velikog natjecanja unutar mikrobiološke biomase organski dušik postaje dominantan izvor dušika za bukovo korije-nje. Pokazalo se da izlaganje bukve uvjetima globalnih klimatskih promjena jako utječe na mogućnost uzimanja dušika. Bukva koja nije u mogućnosti doći do dušika nadoknađuje potrebe pridobiva-nja hranjiva smanjenim ispuštanjem ugljika. To za posljedicu ima propadanje mikrobiološke biomase, kao i kratkotrajno poboljšanje dostupnosti dušika drveću. U uvjetima suše smanjena nitrifikacija uzrokuje narušavanje dostupnosti nitrata što dovodi do akumulira-nja bakterijske i biljne biomase. Usporedbom zrelih bukovih sta-bala i prirodnog podmlatka zaključeno je da je opskrba dušikom ovisna o godišnjim dobima. Pri tome zrela stabla imaju prednost u proljeće, a podmladak u jesen.

Rennenberg smatra da je obična bukva buduća potencijalna autohtona vegetacija srednje Europe na marginalnim, odnosno nu-trijentima siromašnim tlima.

Dr. sc. aikaterini Dounavi

posjet šumariji Karlobag


DOGAĐAJI • Tekst/foto: Marija Glavaš

SaNaCIJa SaDNJoM Na MEDVEDNICI

Dugotrajan i opsežan zahvat vraćanja u ravnotežuOgromne štete koje su posljedica velikih vremenskih nepogoda na Medvednici zahtijevaju opsežne za-hvate u vidu sanacije. ozbiljno narušena ravnoteža šumskog ekosustava na području Zagrebačke gore prijetnja je žiteljima Podsljemenske zone, osobama čije radno mjesto zahtijeva svakodnevni odlazak na Medvednicu i redovitim posjetiteljima. Ne treba ni spominjati da je istodobno narušen i izgled omilje-nog izletišta Zagrepčana. Djelatnici šumarije Zagreb svakodnevno ulažu ogromne napore kako bi sve vra-tili u ravnotežu.

Višekratni naleti olujnog nevremena praćeni jakim padali-nama na Medvednici nanijeli su ozbiljne štete šumama kroz masovna izvaljivanja stabala. Istodobno su uzro-kovali otvaranja pojedinih klizišta i oštećenja cesta i

staza. Za prvog i najjačeg naleta, oluje Teodor, dana 11. studenog 2013. godine oštećen je i krov šumarije Zagreb koja je sastavnica Uprave šuma podružnice Zagreb. Uslijedili su jači naleti vjetra u siječnju, veljači i svibnju te niz manjih naleta i jakih kiša tijekom

prošle godine. U njima je do sada na Medvednici stradalo oko 3.000 ha površine na kojoj se izvalilo oko 40.000 m3 drvne mase.

Odmah po nastanku šteta, već od prve dojave, djelatnici šumarije Zagreb izlazili su na teren obavljati opsežan i težak za-datak oslobađanja prometnica i uspostave šumskog reda. Svjesni činjenice koliko je lokacija značajna i svakodnevno posjećivana, djelatnici šumarije Zagreb dolazili su raditi i praznicima i viken-dima.

Ogroman trud je morao biti uložen u sustavnu pripremu sas-tojina za sanaciju sadnjom. Ona je uključivala i uključuje iz-radu, izvlačenje drvne mase i uspostavu šumskog reda, odnosno privlačenje drvnog materijala na hrpu. Ovdje je nužno napomenuti da je izvođenje ovih radova često otežavano neovlaštenim i ne-nadanim posjetima planinara i svih drugih posjetitelja radilištima koji se oglušuju na upozorenja o opasnosti. Takvim ponašanjem ugrožavaju svoje živote i zdravlje i živote djelatnika šumarije.

U uspostavi normaliziranja stanja na Medvednici čitavo su vrijeme bili angažirani vanjski izvođači. Zbog velikog manj-ka potrebnih zaposlenika u šumariji Zagreb bilo ih je nužno angažirati i za sanaciju sadnjom. Što se tiče pripreme za sanaciju pošumljavanjem i popunjavanjem, šumariji Zagreb u pomoć su pri-tekli radnici iz šumarije Samobor, također sastavnice Uprave šuma podružnice Zagreb.

Nanesena šteta je ogromna


DOGAĐAJI • Tekst: Irena Devčić • Foto: I. D., WWF

oDrŽIVI tUrIZaM

Novi početak za parkove prirode lonjsko polje i MedvednicaNa mjestima gdje ima prirodnog podmlatka, mahom bukve, a

manje jele i hrasta kitnjaka obavljalo se i čepovanje nakon kojeg će uslijediti daljnja njega kroz potrebne uzgojne zahvate. Na mjestima gdje je nužna sanacija sadnjom provodilo se snimanje, odnosno kartiranje progaljenih površina. Kartiranjem su utvrđene inicijalne jezgre, a zatim su prema stupnju narušenosti sastojina određeni pri-oriteti obnove.

tijekom 2014. godine na Medvednici je posađeno 43.000 sadnica obične bukve i 20.450 sadnica hrasta kitnjaka pretežne sta-rosti dvije godine. Za sanaciju su odabrane ove vrste iz razloga što upravo one čine većinski udio autohtone vegetacije Medvednice, a nepogode koje su se dogodile nisu narušile i strukturu tla. Sve su posađene sadnice, kao i one koje će se saditi proizvedene u rasad-nicima radne jedinice Rasadnici na području UŠP Zagreb. Za san-aciju je odabrana metoda sadnje sadnicama u kontejnerima za što su rasadnici posebno proizveli 3.500 komada sadnica obične bukve. Metoda sadnje konejnerskih, odnosno sadnica obloženog korijena je odabrana zbog nedostatka vremena, tj. potrebe brze sanacije narušenog šumskog ekosustava kao i sprečavanja otvaranja novih klizišta. Velika je prednost ovakve sadnje što ne podliježe vremenu prestanka vegetacije, što znači da se obnova njima može praktički vršiti u bilo kojem razdoblju. Ove se godine nastavlja s obnovom i pomlađivanjem sadnicama golog korijena.

Obzirom da su područje UŠP Zagreb, osim jakih olujnih vjetro-va, višekratno zahvatile i nepogode u vidu poplava (nizinski dijelo-vi), namjera je i dalje povećavati proizvodnju kontejnerskih sadnica u rasadnicima. U tu svrhu će se proizvodnja proširiti na sadnice poljskog jasena.

Budući da su svi zahvati u šumarstvu dugoročna ulaganja bit će potrebne godine da se mlade sadnice razviju u snažna odrasla stabla. No, valja znati da će ona Zagrebačku goru učiniti ljepšom i stabilnijom nego što je bila prije stradavanja.

opsežna priprema tla za sanaciju

rad po svakojakim uvjetima

ravnatelji dvaju hrvatskih parkova prirode primili su certifikat za održivi turizam koji dodjeljuje Fede-racija Europarc, a prvi radni dan kao parkovi s ovim prestižnim certifikatom proslavili su s dionicima svo-jih parkova i WWF-om koji im je pomogao u cijelom procesu kroz projekt „parkovi Dinarskog luka“

Ravnatelji hrvatskih Parkova prirode Lonjsko polje i Med-vednica susreli su se s interesnim skupinama svojih par-kova kod jednog od dionika PP Medvednica na Sljemenu te zajedno proslavili novi početak rada za naše prve par-

kove koji su dobitnici Europskog certifikata za održivi turizam ko-jeg dodjeljuje Europarc Federacija. Zaposlenicima parkova tom se prigodom pridružio i pomoćnik ministra zaštite okoliša i prirode Nenad Strizrep, gradonačelnik Kutine Andrija Rudić te zamjenica gradonačelnika Zagreba Sandra Švaljek, kao i predstavnici WWF-a u Hrvatskoj.

Svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF je unutar projekta „Parkovi Dinarskog luka“ pomogla Parkovima prirode Medved-nica i Lonjsko polje, Nacionalnom parku Una u BiH te srpskim zaštićenim područjima Nacionalni park Fruška Gora i Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje, da uspostave dobru suradnju s interesnim skupinama u parkovima i tako dođu do prave strategije o održivom turizmu, a konačno i do samog certifikata. U Europskom parlamentu u Bruxellesu 11. prosinca 2014. godine, ravnateljima parkova uručen je certifikat, a od ponedjeljka, 15. prosinca, par-kovi su i službeno započeli svoj rad kao parkovi s prestižnim cer-tifikatom.

- Ponosna sam jer smo kao dio dinamične priče Parkova Di-narida svi zajedno dobili priznanje najveće europske organizacije


parkova - Federacije Europarc. Proces nominacije pokazao je kako moderan pristup upravljanju parkovima daje rezultate, istinsko uključivanje dionika i preuzimanje odgovornosti svakog člana Fo-ruma za održivi turizam garancija je uspjeha, - istaknula je Andrea Štefan, vršiteljica dužnosti direktora WWF-a u Hrvatskoj dodavši da joj je drago što se u avanturu dobivanja certifikata za održivi turizam upustio i Nacionalni park Kornati.

Zaštićena područja pružaju višestruke dobrobiti za društvo i prilika su za gospodarski razvoj. Upravo su turizam, rekreacija, edukacija i istraživanje uloge koje, uz samo očuvanje prirode, danas imaju zaštićena područja.

Ravnateljica PP Medvednica Snježana Malić-Limari istaknula je da je dobivanje certifikata velika čast za park, ali i obaveza.

- Čeka nas puno posla kako bi proveli petogodišnju Strategiju i to surađujući sa svima: članovima Foruma dionika PP Medvednica, drugim zaštićenim područjima, s poslovnim partnerima, Europarcom, WWF-om i drugima, jer taj proces umrežavanja nije statičan. Ovim certifikatom postajemo pre-poznatljivi i na turističkim tržištima ne samo u regiji već i u Europi i to trebamo iskoristiti, jer smo svrstani među vodeće parkove po pitanju razvoja održivog turizma i to je motiv više da opravdamo poziciju realizacijom što više projekata - od Centra za posjetitelje Medvedgrad ili ZET-ove žičare do brendiranja parka ili ozelenja-vanja javnog prijevoza, - istaknula je Malić-Limari dodavši da je je-dan od ciljeva i načela certifikata, uz očuvanje prirode, i povećanje ekonomskog rasta na dobrobit svih članova Foruma, a tako i parka kao nositelja certifikata. Posebno se zahvalila Uredu za gospo-darstvo Grada Zagreba i Turističkoj zajednici Grada Zagreba koji su financijski popratili verifikaciju Parka prirode Medvednica, kao i zaposlenicima parka, članovima Foruma dionika te WWF-u koji ih je potakao na cijelu avanturu.

Vršitelj dužnosti ravnatelja PP Lonjsko Polje Goran Gugić podsjetio je da Park prirode Lonjsko polje predstavlja jedan od najznačajnijih nizinskih poplavnih ekosustava u Europi.

- Lonjsko polje istovremeno sadržava jedinstven živući kul-turni krajobraz koji svjedoči o tome kako čovjek živi s rijekom, a ne protiv nje. Izuzetno je važno očuvati originalnost načina života lokalnog stanovništva i autentičnosti toga krajobraza. Europski cer-tifikat za održivi turizam nam omogućuje da u suradnji s lokalnim

stanovništvom i uz njihovo aktivno uključivanje u turističku po-nudu i sustav posjećivanja parka pridonosimo održivom razvoju ne samo Lonjskog polja, već i regije, - zaključio je Gugić.

WWF je ovaj važan događaj za zaštitu prirode i održivi turizam odlučio dodatno poduprijeti, te je pokrenuo regionalnu reklam-nu kampanju kojom želi povezati ljude s prirodom i to na način buđenja ponosa na prirodne ljepote njihovih domovina. U okviru kampanje snimljena su četiri TV i radio spota koji predstavljaju po jedan park iz četiri zemlje Dinarskog luka (Hrvatska, BiH, Srbija i Crna Gora). Svaki park ima drukčiju priču: u PP Lonjsko polje u Hrvatskoj naglasak je na promatranju ptica, u NP Una u BiH na-glasak je na ljubavnoj legendi, u SRC Gornje Podunavlje u Srbiji govori se o Europskoj Amazoni i nestalom gradu Bodrogu, dok se u crnogorskom NP Biogradska gora naglasak stavlja na ribolov i idealno okruženje za obitelj. Svi se spotovi mogu pogledati na web stranici www.discoverdinarides.com.

Početkom ove godine započinje i interaktivni dio kampanje, gdje će svi ljubitelji prirode putem Facebook stranice Dinaric Arc Parks imati priliku sudjelovati u nagradnom natječaju na način da podijele svoje zanimljive životne priče koje su doživjeli u nekom zaštićenom području. U duhu kampanje, glavna nagrada bit će upravo nezaboravno vikend iskustvo u jednom od parkova.


DOGAĐAJI • Tekst/foto: oliver Vlainić

Švicarski kanton Graubünden bio je domaćin 47. europskog šumarskog natjecanja u nordijskom skijanju koje se održalo od 12. do 16. siječnja 2015. godine. Kanton je smješten u istočnom dijelu Švi-carske u visokim alpama i najveći je kanton države. Kao rubni švicarski kanton graniči s Lihtenštajnom, austrijom i Italijom. Pripada u najviša područja Europe, a u njemu je smješten najviši grad Europe, mondeni St. Moritz na 1.850 m n.v., mjesto održa-vanja dvaju zimskih olimpijskih igara 1928. i 1948. godine. Glavni i najveći grad kantona je Chur, uje-dno i industrijsko središte. Kroz kanton protječu ri-jeke Inn i rajna u čijim dolinama je koncentrirano i stanovništvo i gospodarstvo. to je kanton s najviše površina pod šumama te je šumarstvo uz stočarstvo i turizam glavna gospodarska djelatnost.

Kao i na prethodnim natjecanjima program se sastojao od jednog dana treninga, dva dana natjecanja i dva dana za stručne ekskurzije. Trening je održan 13. siječnja u Biatlon areni Lenzerheide koja se nalazi 4 kilometra od

mjesta Lenzerheida, a uz nju se nastavlja golf centar.U dva dana predviđena za izlete (12. i 15. siječnja) bilo je

ponuđeno šest dnevnih i šest poludnevnih izleta. Hrvatski sudionici odabrali su sudjelovati na dva dnevna i jednom poludnevnom izletu.

Prvi dnevni izlet obuhvatio je posjet šumarskoj školi u Ma-ienfeldu i obližnjem Heidinom selu, izvornom mjestu po kojem je švicarska spisateljica Johanna Spyri napisala jedno od svjetski najpoznatijih dječjih djela Heidi. Šumarska škola sastavni je dio Vi-sokog učilišta Jugoistočne Švicarske (ibW) sa sjedištem u Churu. Učilište obrazuje kadrove za strojarstvo, računalstvo, ekonomiju, šumarstvo, drvnu industriju, arhitekturu, građevinarstvo, dizajn i

47. EFNS ŠVICarSKa

Nastavljen kontinuitet osvajanja medalja

strane jezike te organizira razne tečajeve i seminare. Uz šumarsku školu se nalazi i kampus za smještaj učenika. Škola obrazuje kadrove za šumarstvo i drvnu industriju. Opremljena je modernim strojevima na kojima učenici uče obrađivati drvo. Nedaleko od škole nalazi se skupina starih stabala hrasta lužnjaka koja su ostav-ljena prilikom krčenja prašuma i pretvaranja površina u pašnjake. Nakon upoznavanja sa školom bilo je zanimljivo vidjeti ambijent švicarskog alpskog sela iz druge polovine 19. stoljeća kroz posjet kući opremljenoj namještajem i rekvizitima kakvi su se tada koris-tili, a koja je opisana u priči o djevojčici Heidi i njenom djedu te dječaku Petru.

Drugi dnevni izlet bio je posjet Institutu za snijeg, lavine i skijanje u Davosu. Pošto je Švicarska alpska zemlja, prekrivena ve-likim količinama snijega i rizikom od življenja s lavinama, posto-jala je potreba za osnivanjem ovakvog instituta čijim djelovanjem su razvijeni učinkoviti instrumenti za institucije i stanovništvo koji pomažu u upravljanju rizicima od prirodnih nepogoda kao i analizi klimatskih i ekoloških promjena. Uz institut, posjećen je i muzej zimskih sportova s bogatom zbirkom zimske sportske opreme i dokumenata. Eksponati obuhvaćaju razvoj zimskih sportova od početka do danas (sanjke, bob, skije, ski vezovi, klizaljke i dr.).

Poludnevni izlet sastojao se od posjeta Bergholz centru u Ber-guenu. Centar je sjedište tvrtke specijalizirane za iskorištavanje šuma u planinskom području, posjeduje vlastitu pilanu i proizvod-nju proizvoda od drveta: ograda, vrtnog namještaja, žardinjera, odvodnih kanala i mostova. Tu je također tvrtka Florinett koja se bavi odabirom, sječom, sušenjem, pripremom i prodajom rezonan-tnog drveta od smreke. Zanimljivost je kako se sječa stabala smreke odvija u skladu s mjesečevim mijenama samo u zimskim mjese-cima te se suši u hladnim uvjetima da bi se dobio što kvalitetniji materijal za glazbala.

Osim ovih izleta domaćini su organizirali i ostale vrlo zanimljive izlete:

- stare željezničke pruge Albula i Bernina koje čine jezgru zonu UNESCO-ve svjetske baštine i muzej Nacionalnog parka Švicarske

Hrvatska zastava na otvorenju


- tvrđava muzej Creastawald (sustav vojnih utvrda u švicarskim Alpama od početka 2. svj. rata), stara rimska cesta Via Mala (prijelaz preko Alpa star 2.000 godina) i crkva Zillis (romanička crkva svjetski poznata po svom oslikanom stro-pu)

- šetnja na krpljama oko planinskog jezera Lenzerheide i kroz park prirode Ela

- posjet lokalnim obrtima s proizvodnjom mesa od govedine- razgledavanje grada Chura i posjet Povijesnom muzeju

Graubünden- željeznički muzej Albula u Berguenu- skijanje i sanjkanje u obližnjim skijaškim centrima.Pojedinačna natjecanja održana su 14. siječnja u Biatlon

areni Lenzerheide. Najbolji rezultat polučio je Alen Abramović, u kategoriji preko 31 godinu klasičnim načinom, koji je osvojio 3.

mjesto, a uz bolji Alenov rezultat gađanja vjerojatno ni prvo mjesto ne bi pobjeglo jer je zaostatak za pobjednikom bio 46 sekundi. U pojedinačnoj ženskoj konkurenciji klasičnim stilom u kategoriji preko 31 godinu Andreja Ribić osvojila je 15. mjesto i preko 41 godinu Tijana Grgurić 17. mjesto, a u muškoj konkurenciji preko 41 godinu Denis Štimac 41. mjesto, Andrija Crnković 53. mjesto, Tomislav Kranjčević 58. mjesto i Goran Bukovac 61. mjesto, te preko 71 godinu Hranislav Jakovac 17. mjesto. U ženskoj konkuren-ciji slobodnim stilom preko 61 godinu Marija Gubić osvojila je 5. mjesto, dok su rezultati u muškoj konkurenciji preko 21 godinu Blažimir Crnković 6. mjesto, preko 31 godinu Alen Abramović 5. mjesto, preko 41 godina Mladen Šporer 9. mjesto, Neven Vukonić 19. mjesto i Klaudio Lisac 21. mjesto. Zadnjeg dana natjecanja, prva hrvatska muška štafeta osvojila je 7. mjesto, druga 36. mjesto, dok je ženska štafeta osvojila 18. mjesto. Prva muška štafeta ostvarila je sjajan rezultat pogotovo jer je nakon prve izmjene bila iznad četrdesetog mjesta što je kasnije sjajnim trčanjem nadoknađeno.

Nakon završetka štafetnog natjecanja sve ekipe su prezentirale malu gastronomsku ponudu svojih država i regija. Uz kušanje raznih većinom suhomesnatih, te slanih, slatkih i tekućih proizvoda svi su-dionici su se međusobno družili. Šumari iz 21 države i 14 regija razmjenjivali su iskustva od šumarstva do ekonomije. Bilo je ugod-no slušati drugu godinu za redom pohvale izrečene na račun sjajne organizacije 45. EFNS-a u Hrvatskoj 2013. godine. Uspoređujući se s drugima u pitanju sportskog dijela, organizacije ekskurzija te otvaranja i zatvaranja natjecanja može se zaključiti da je ljestvica organizacije u Gorskom kotaru te godine visoko postavljena.

Sljedeće 48. europsko šumarsko natjecanje u nordijskom ski-janju održat će se u Norveškoj (Oslo) 2016. godine, a nakon toga kao domaćini slijede Latvija 2017., Južni Tirol 2018. (jubilarno 50. natjecanje) i Bavarska 2019. godine.

Organizaciju kompletnog sudjelovanja realizirali su delnički ogranak i središnjica Hrvatskoga šumarskog društva uz pomoć Hrvatskih šuma i Šumarskog fakulteta u Zagrebu.

alen abramović

Hrast lužnjak u alpama

Na pobjedničkom postolju

Start muške štafete


SJEmENArSTVO • Tekst/foto: Goran Vincenc

rEZULtatI SEZoNE SaKUPLJaNJa SJEMENa

Lužnjak dobro, jasen nikakoKampanja jasena sakupljenog šumskog sjemena tra-jala je od 6. listopada pa sve do početka prosinca. Iako je sezona bila sa izuzetno mnogo padalina, to se nije odrazilo na urod koji se uglavnom može ocijeniti kao prosječan. osim jasena...

Kišna godina nije utjecala na kvalitetu i urod šumskoga sjemena, kojeg je ove godine skupljeno ukupno 1.989.038 kilograma, zbog čega ćemo 2014. godinu pamtiti kao prosječnu kod gotovo svih vrsta kod kojih

se prema pravilniku vodi kampanja sakupljanja sjemena. Kišno raz-doblje ipak je utjecalo da šumsko sjeme sazrije nešto ranije negoli je uobičajeno no to nije značajnije utjecalo na krajnji rezultat. Hrast lužnjak čije se sjeme skupljalo u sjemenskim sastojinama na čak 11 uprava imao je značajniji urod tek na području UŠP Vinkovci, gdje ga je na kraju preuzeto 1.178.202 kilograma. Treba uzeti u obzir kako je ove godine na tom području vođena i medijska kampanja nastala zbog velikog broja unesrećenih ljudi u proljetnim poplava-ma, kojima je jesenje sakupljanje žira redovan način popunjavanja kućnoga proračuna.

Na području cijele Hrvatske preuzeto je ukupno 1.788.088 kg sjemena hrasta lužnjaka, a osim vinkovačkog područja, značajne količine sakupljene su na područjima UŠP Našice gdje je preuzeto 173.075 kilograma, zatim UŠP Bjelovar gdje je preuzeto 137.134 kilograma te UŠP Zagreb gdje je ukupno preuzeto 122.744 kilo-grama.

Osim lužnjaka, značajne su količine sakupljenog sjemena hras-ta kitnjaka kojeg je ukupno otkupljeno 167.312 kg. Kod kitnjaka bilježimo nešto bolji urod žira na području našičke podružnice gdje je ukupno otkupljeno 60.256 kilograma sjemena. Značajne količine prikupljene su još na području UŠP Osijek (21.011 kg) te UŠP Požega (20.447 kg).

od ostalih šumskih svojti značajan udio u otkupu sjemena imao je crni orah koji je skupljen u sjemenskim sastojinama na području tri uprave: UŠP Vinkovci, UŠP Osijek te UŠP Koprivnica. UŠP Vinkovci imaju značajnu ulogu te je na tom području preuzeto

25.000 kg sjemena, dok je ukupno preuzeto 31.877 kg. Sakupljalo se i preuzimalo sjeme europskog pitomog kestena i to na području dviju podružnica: UŠP Koprivnica gdje je preuzeto 477 kilograma te UŠP Požega sa 286 kilograma, ukupno 763 kilograma sjemena.

Što se tiče mediteranskih vrsta, živo je bilo na području UŠP Buzet gdje je za vrijeme kampanje preuzeto 260 kilograma sjemena hrasta medunca, 536 kilograma sjemena cera te 202 kilograma sje-mena hrasta crnike. Zanimljivo je da je preuzeto i 44 kilograma hrasta lužnjaka koji pripada posebnoj, mediteranskoj provenijenciji i koristi se za sjetvu na području doline rijeke Mirne.

No ono što svakako zabrinjava je izostanak uroda poljskog jase-na. I dok je u 2013. godini sakupljeno svega 1.431 kilogram i to pri-je svega u posavskom bazenu (urod u Podravini izostao je u potpu-nosti), ove godine se sa problemom uroda suočila cijela zemlja te je urod izostao u svim registriranim sjemenskim šumskim objektima.

Točan razlog tek se treba ustvrditi, no prst sumnje je usmjeren prema gljivici Chaleri fraxinea te jasenovoj pipi, a vrlo vjerojatno da je riječ o kombiniranom napadu ova dva štetnika. Činjenica je da će izostanak uroda sjemena, ukoliko se bude učestalo ponavljao, predstavljati veliki problem u budućnosti. Jasen je u samo nekoliko godina postao vrsta kojoj prijeti sudbina brijesta, a kako je riječ o ozbiljnoj gospodarskoj vrsti, hrvatsko šumarstvo moglo bi pretrp-jeti ozbiljne štete.

Iz toga je razloga na inicijativu Hrvatskih šuma d.o.o. Minis-tarstvo poljoprivrede u rujnu je donijelo Izmjene pravilnika o pro-venijencijama koje se između ostalog odnose i na poljski jasen (Fraxinus angustifolia).

Dosadašnjim Pravilnikom o provenijencijama svojti šumskog drveća korištenje šumskog reprodukcijskog materijala poljskog jasena bilo je dozvoljeno isključivo unutar jedne sjemenske zone. Izmjenama Pravilnika o provenijencijama, korištenje istog doz-voljeno je i dalje unutar jedne sjemenske zone, međutim u slučaju višegodišnjeg izostanka uroda unutar jedne sjemenske zone iznim-no je, uz suglasnost Službenog tijela dozvoljeno njegovo korištenje unutar sjemenske oblasti.

Ipak se nadamo kako za navedenim mjerama neće biti potrebe.


vIJestIce Iz pODružnIcA • Tekst/foto: redakcija i suradnici

ŠUMarIJa JoSIPDoL, UŠP oGULIN

Šume knezova krčkih i dalje sjaje punim sjajem

Šumarija josipdol nalazi se u sastavu Ogulinske po-družnice Hrvatskih šuma. Po svim karakteristikama, to je šumarija koju obilježava gospodarenje sastoji-nama raznih vrsta četinjača, od kultura ariša, smre-ke i običnog bora pa sve do prebornog gospodarenja u višim dijelovima. to je ujedno i kraj hrvatskih kne-zova Frankopana koji su stolovali iz poznatog grada Modruša u 14. i 15. stoljeću.

Šumarija Josipdol jedna je od pet šumarija Ogulinske podružnice Hrvatskih šuma. Smještena unutar plodne ogulinske doline i na obroncima Male i Velike Kapele, šumarija Josipdol se smjestila u okruženju šumarije Ogulin

na sjeveru, šumarije Drežnica na zapadu, šumarije Brinje gospićke podružnice na jugu dok su na istoku šumarija Saborsko–Plaški te vojno vježbalište Eugen Kvaternik koje pripada Ministarstvu ob-rane. Šumarija ima 4 gospodarske jedinice: Alilovica (3.713 ha), Makovnik (3.932 ha), Modruš (2.521 ha) i Radošić (1.572 ha).

Alilovica i Makovnik su najveće i najproduktivnije gospodarske jedinice koje se nalaze na planini Mala Kapela (Makovnik) i Ve-lika Kapela (Alilovica) gdje se gospodari na preborni način jelom i bukvom. Gospodarske jedinice Modruš i Radošić zanimljive su jer velike površine zauzimaju mješovite sađevine običnog bora, ariša te duglazije. Naime 60-ih godina u obližnjem Plaškom otvorena je tvornica celuloze, stoga su vlasti počele saditi četinjače na poljo-privrednim površinama. Kao rezultat, danas imamo oko 70 posto površina pod običnim borom dok ostalo čine američki borovac, ariš i duglazija. Kako je tvornica celuloze propala, tako više ne postoji potreba za ovim vrstama alohtonog drveća te se čeka kraj ophodnje kako bi se napravila konverzija. Cijelu proceduru konverzije objas-nio nam je upravitelj šumarije Josip Belančić:

- Na ovim prostorima kupina predstavlja veliki problem jer je vrlo agresivna što onemogućava redovnu konverziju tako da je najučinkovitija metoda da nakon sječe napravimo mehaničku ob-radu tla poslije koje površinu naseli kupina koju pustimo da formira

nekoliko listova. Nakon što kupina prolista, tijekom kolovoza i početkom rujna se tretira herbicidom i tek nakon što prođe karenca u jesen, sadi se smreka rijetkom sadnjom. Razlog tomu je što će sjeme sa susjednih površina također pasti na sađenu površinu i u kratkome vremenu dostići smreku te smo na taj način dobili sta-bilnu mješovitu sastojinu koja odolijeva napadu potkornjaka koja je opet dovoljno gusta da sakrije svjetlo kupini. Ta metoda se pokazala najučinkovitijom, - zaključuje Belančić.

Šumarija u čijem je sastavu i poznati rasadnik Oštarije zapošljava 54 djelatnika. Njih 8 brinu se za rasadnik dok ostatak brine o etatu koji je prošle godine iznosio 33,8 tisuća m³. Glavne vrste su jela sa 13,7 tisuća m³ te bukva sa 12,3 m³. Od ostalih vrsta, prošle godine je posječeno 2.800 m³ smreke, 2.600 m³ bora, a bilo je i nešto malo ariša te gorskog javora.

Veliki problem u gospodarenju predstavljaju minski sumnjiva područja, pogotovo u visokoj šumi GJ Makovnik i to na površini od 1.564 ha sa grubo procijenjenom drvnom zalihom od 1.440.000 kubika. Osim što je drvna zaliha nedostupna, minski sumnjiva područja su legla zaraza koja se ne mogu sanirati, a šire se na okolne površine. Tu se prvenstveno misli na potkornjaka. Minski je sumnjivo i 286 ha unutar GJ Radošić te 131 ha unutar GJ Modruš, ukupno 1.980 ha. Dodatne probleme zna raditi lokalno stanovništvo koje nelegalno ulazi u minski sumnjiva područja što pravi golemi problem šumarima. Tome se na kraj pokušalo stati raznim meto-dama, pa čak i zatvaranjem ceste sa kamenim materijalom, no na žalost, neodgovorni pojedinci uvijek nekako nađu put do šume gdje čine šumsku štetu.

Prošlogodišnja ledena kiša koja je devastirala Gorski kotar sti-gla je i do Josipdola no u znatno manjoj mjeri tako da je stradalo 2.000 m³ bruto mase ariša i običnog bora na nadmorskoj visini od 300 - 400 metara, unutar GJ Modruš. Površine su sanirane kao slučajni prihod i nema trajnih posljedica na sastojinu.

Značajan problem predstavljaju i neriješeni imovinsko pravni odnosi koji znaju biti ozbiljan kamen spoticanja pri gospodarenju, pogotovo u gospodarskim jedinicama Modruš i Radošić. Naime, na nekim česticama uknjižena su dva vlasnika što je posljedica raspuštanja općenarodne imovine početkom 90-ih. Problem je u tome veći što ne postoji jasno razgraničenje katastarske čestice na dva vlasništva zbog čega je provođenje gospodarske osnove sve-

Zgrada šumarije josipdol

Upravitelj Josip Belančić


deno na nemoguću misiju.- Dovoljan je pogled na kartu tih gospodarskih jedinica gdje

se jasno vidi u čemu je problem. Mnogo, gusto raspoređenih sit-nih čestica veličine do 0,5 ha na maloj površini, - pokazuje nam Belančić.

Ipak, ponos šumarije i UŠP ogulin svakako je rasadnik Oštarije, najveći u Hrvatskoj te jedan od najpoznatijih po proiz-vodnji četinjača u ovome dijelu Europe. Smješten na 32 ha, rasa-dnik je nekoć proizvodio 5 milijuna sadnica. Osnovan je kako bi se pošumilo veliko područje u što kraće vrijeme za potrebe tvor-nice celuloze u Plaškom te za očetinjavanje koje je 60-ih bilo u modi. Iako je današnja proizvodnja puno manja, oko 820 tisuća, u šumariji Jospidol su zadovoljni jer jedini proizvode školovane sad-nice četinjača (proizvodnja od 560 tisuća), a znatan udio predstavlja i proizvodnja hortikulturnog materijala (260 tisuća). Proizvodnji će u buduće pomoći i nova moderna akumulacija koja se napaja vo-dom iz obližnjeg izvora.

Na području šumarije Josipdol nalazi se i nekoliko zanimljivih turističkih lokacija, koje je svakako vrijedno posjetiti. Samo mjesto

nalazi se na, donedavno vrlo važnom prometnom pravcu između Karlovca i Senja, popularnoj cesti Jozefini. Kod mjesta Oštarije, nalazi se tzv. Francuski most koji je gradio Napoleonov general Au-guste Marmont, a koji je bio sastavni dio te povijesne rute.

Povijesni grad Modruš, također se nalazi na području šumarije. Riječ je o ruševinama utvrde u kojoj su stolovali hrvatski knezovi Frankopani u 14. i 15. st., a sve do II. svjetskog rata bio je značajno mjesto u Ogulinskom kraju. Danas je i utvrda i selo ostavljeno zubu vremena iako je riječ o mjestu sa velikim turističkim potencijalom jer je okolina predivna.

Jezero Sabljaci nadomak Josipdola također je popularno izletište te omiljena meka ribiča. Rijeka Mrežnica (ponornica, ne rijeka Mrežnica koja se ulijeva kod Karlovca) koja puni jezero Sabljaci ujedno napaja pitkom vodom cijeli ogulinski kraj, a kako dobro znamo da u kvaliteti vode veliku ulogu ima i šuma, onda je jasno da se lokalni šumari imaju čime dičiti.

Šume i šumsko zemljište šumarije, kao i uglavnom cijelog ogulinskog kraja, bile su feudalni posjedi modruških knezova Frankopana od 1225. godine sve do 1671. godine kada postaju vlasništvo habsburškog dvora. Reformom Vojne krajine 1762. go-

Zgrada rasadnika Oštarije

Stara šumarija u Modrušu

Izvor Mrežnice


dine predane su na upravljanje vojnim vlastima, u ovom slučaju Ogulinskoj pukovniji. Ukidanjem feudalnog sustava 1848. godine Krajišnici dobivaju pravo korištenja carskog šumskog zemljišta za vlastite potrebe. Zakonom iz 1860. godine osniva se u Ogu-linu šumarski ured, a 1878. godine ogulinska imovna općina sa tri šumarije: Ogulin, Plaški i Brinje. Imovne općine egzistiraju do 1947. godine, a od tada su sve šume i šumska zemljišta proglašena Opće Narodnom imovinom. Ovakav imovinsko-pravni status zadržan je do 1990. godine, kada prema Zakonu o šumama sve šume i šumska zemljišta postaju državno vlasništvo Republike Hrvatske.

Zanimljivo je da je zgrada šumarije bila u Modrušu sve do 50-ih godina prošlog stoljeća, nakon čega je iz praktičnih razloga prebačena u Josipdol. Sadašnja zgrada ove će godine dobiti i novo ruho, jer je planom odobrena obnova fasade, krovišta i stolarije. Upravitelju Belančiću obećali smo o tome novi prilog, zbog čega se radujemo novom susretu sa josipdolskom šumarijom.

Šuma ariša i duglazije

obnovljena sastojina običnoga bora i smreke

prOIzvODnJA • Tekst/foto: Goran Vincenc

Nedavno se u medijima digla velika prašina zbog uporabe konja samaraša za rad u šumarstvu na teš-ko pristupačnim terenima Velebita. teški uvjeti kako za konje tako i za ljude koje nalazimo u planinskim goletima, nažalost nemaju alternativu, no tvrtka Hr-vatske šume nastoji humanizirati posao gdje god je to moguće. odrađivanje poslova privlačenja sa žiča-rom jedna je od metoda koja, ukoliko su zadovoljeni određeni uvjeti, može olakšati posao te donijeti ušte-de u najskupljoj fazi pridobivanja drvne sirovine.

Planinski dio Hrvatske bogat je šumama kojima gos-podare Hrvatske šume d.o.o. Strmi i nepristupačni tereni često predstavljaju prepreku u gospodarenju, točnije u privlačenju drvne mase zbog čega je potrebno izdvojiti

značajna sredstva kako bi se izgradila infrastruktura koja će olakšati pristup mehanizaciji poput kamiona, forvardera ili skidera, koji imaju mogućnost zamijeniti čovjeka i životinje u teškom fizičkom radu.

No, učinak forvardera i skidera je limitiran konfiguracijom te-rena zbog čega je potrebno raditi dodatne traktorske vlake što do-

Pokretna žičara u GJ Senjsko bilo

MEtoDE PrIVLaČENJa trUPaCa

rad sa žičarom ima i koristi i nedostataka


prOIzvODnJA • Tekst/foto: Goran Vincenc

MEtoDE PrIVLaČENJa trUPaCa

rad sa žičarom ima i koristi i nedostataka

datno poskupljuje fazu privlačenja drva iz šume, a negativan učinak vidljiv je i u većem uništavanju tla što dodatno dolazi do izražaja ukoliko je pomladak već dosegao određenu dob i visinu. Stoga je na terenima sa velikim nagibima i postojećom infrastrukturom posao moguće odraditi sa pokretnom žičarom. Riječ je o strojevima koji se koriste kao nadogradnja, najčešće na kamionsku šasiju, na kojoj se nalazi pokretački dio mehanizma. Drugi dio mehanizma, pokretna kolotura, postavlja se na suprotan kraj sječine, osiguravanjem na najmanje 2 čvrsta uporišta. Između te dvije komponente razvuče se sajla sa kopčama za trupce koji se uz pomoć radnika kopčaju te uz pomoć sajle putem koloture izvlače do pomoćnog stovarišta. Važno je naglasiti kako u slučaju uporabe žičare mora postojati pomoćno stovarište, što znači da mora postojati šumski put do kojeg će se trupci privući žičarom kako bi ih nakon toga mogao preuzeti šumarski kamion. Ukoliko puta nema, dodatni posao bi morali odraditi šumski traktori što dodatno povećava cijenu privlačenja i posljedično stvara preveliku cijenu trupca.

Korist od žičare najviše se očituje u očuvanju tla od devastaci-je koju uzrokuje višestruki prolazak mehanizacije jednom te istom vlakom. To je posebno vidljivo na terenima na kojima imamo već razvijen pomladak koji bi se pod teretom mehanizacije uništio što bi u konačnici donijelo dodatne troškove u obnovi šume. Žičarom se trupci dignu za dužinu kopče te je jedina šteta na tlu napravljena od eventualnog potezanja trupca po tlu.

Žičara je korisna i na terenima sa velikim nagibom koji pred-stavljaju problem za šumarsku mehanizaciju no tu opet moramo istaći važnost već postojeće infrastrukture (šumska cesta ili trak-torska vlaka)

Kako bi se uvjerili u korist žičare, posjetili smo šumariju Senj, UŠP Senj gdje u gospodarskoj jedinici Senjsko bilo radila jedna žičara. Radovi su započeli početkom listopada, a završeni su krajem godine.

- Osnovni razlog angažiranja žičare u GJ Senjsko bilo su ve-liki nagibi terena koji se kreću od 30˚ do 50˚. Alternativa je bila izgradnja vlaka koje bi na ovom terenu bile 3 - 4 kategorije što je poprilično skupo. Teren je ovdje kompliciran. Planinski uvjeti na visinama od 700 do 950 metara nadmorske visine. Osim toga, na ovom području je žičara radila 1988. godine i imamo pozitivna iskustva, stoga nije bilo prepreka u ponovnom angažiranju, - kaže nam Tomislav Tomljanović, upravitelj šumarije Senj.

Angažiranju žičare je prethodila i činjenica kako na tom području rastu šume slabije kvalitete. Uglavnom je riječ o bukvi, a ima i malo gorskog javora i jele. No kvaliteta je loša, stoga je trebalo naći što jeftiniji način privlačenja kako bi se mogao postići pozitivan cjenovni rezultat. Pošto Hrvatske šume nemaju svoju žičaru, putem javnoga natječaja odabran je izvođač sa kojim je pot-pisan ugovor.

Zanimali smo se i za tehniku rada koja je u ovome slučaju bila poludebalna kako bi šteta na tlu bila što manja. Postupak ide tako da dva sjekača prvo posijeku liniju nakon čega se montira žičara. Dva radnika kopčaju debla za žičaru dok u isto vrijeme jedan radnik upravlja žičarom i hidrauličkom dizalicom iz kabine na šasiji ka-miona koji se nalazi na pomoćnom stovarištu. Tamo je i poslovođa Hrvatskih šuma koji zaprima trupce, a s njime je još jedan radnik koji motornom pilom presijeca trupce radeći sortimente prema postavljenim normama. Nakon toga kamion odvozi trupce u pilanu.

Posebnosti privlačenja trupaca sa žičarom nedavno su se mogli uvjeriti i studenti Šumarskog fakulteta u Zagrebu, koji su u sklopu terenske nastave iz predmeta Mehanizacija u šumarstvu u pratnji profesora Dubravka Horvata posjetili GJ Senjsko bilo.

Ovom tehnikom rada štede se i ljudi i novac, a negativan učinak na tlo je minimalan. Ipak, još jednom naglašavamo kako moraju biti zadovoljeni određeni preduvjeti.

Na žalost, planinske vrleti još uvijek su nedostupne modernoj mehanizaciji, stoga će proći još neko vrijeme prije nego se rad čovjeka i životinje, u ovome slučaju konja, u potpunosti makne iz šume.

Upravljačka kabina žičare Korisna na nagnutim terenima sa postojećom infrastrukturom

Žičare u austriji


vIJestIce Iz pODružnIcA • Tekst/foto: redakcija i suradnici

UŠP Požega

• Plan proizvodnje za 2014. godinu je izvršen s 103,42 %, odnosno od planira-nih 159.978 m³ posječeno je 165.448 m³.

• Izvršenje norme na sječi i izradi u 2014. godini izvršeno je sa 110 %. Izvršenje norme na izvlačenju drv. sortimenata os-tvareno je sa 103 %. Kupcima je u 2014. godini otpremljeno 162.054 m3 drvnih sortimenata. Zaliha je na dan 31.12.2014. iznosila 18.9118 m3. Svi radovi BOŠ–a su izvršeni sa 100 %.

• U 2014. godini je proizvedeno 109.478 m3

tucanika i separiranog kamena, od toga u kamenolomima drugih UŠP 62.240 m3.

• Ukupno je izgrađeno 13,08 km donjeg stroja šumske ceste i 9,18 km gornjeg stroja, radovi na izgradnji i popravku šumskih traktorskih vlaka su izvršeni na dužini od 111,96 km.

• U 2014. godini dogodile su se velike štete na šumskim prometnicama zbog nepovo-ljnih vremenskih prilika i velikih količina oborina (slika 1 i 2) zbog čega su izvršeni radovi na održavanju i sanaciji šumskih prometnica u iznosu od 1.791.944 kn. Veći dio šteta je ostalo za sanirati i u 2015. godini.

UŠP NaŠice

• U tijeku je čišćenje koljika. Za prvi kvar-tal 2015. godine planirano je izvršiti ra-dove na 345,14 ha.

• Sječa i izrada za prosinac 2014. godine je izvršena za F1 oblovinu u iznosu od 11.337 m3 i prostorno drvo u iznosu od 6.896 m3, ukupno 18.233 m3. Privlačenje F2 oblovine izvršeno je u iznosu od 12.941 m3 za oblovinu, 5.655 m3, ukupno 18.596 m3.

• U prosincu 2014. godine je otpremljeno 12.769 m3 oblovine i 9.884 m3 prostornog drveta, ukupno 22.653 m3.

• Zaliha je na dan 31.12.2014. godine iznosila 210 m3 crnogorice i 6.700 m3

bjelogorice u šumi. Na pomoćnom stovarištu nalazilo se 189 m3 crnogo-rice i 9.021 m3 bjelogorice. Na glavnom stovarištu nalazilo se 238 m3 bjelogorice.

• U tijeku su završni uređivački radovi za gospodarsku osnovu Orahovačka planina u šumariji Orahovica i gospodar-sku osnovu Krndija Našička u šumariji Našice.

• U lovačkoj kući Đedovica je u prvoj polo-vini siječnja ostvareno 117 noćenja.

UŠP Nova gradiŠka

• Plan proizvodnje za 2014. godinu izvršen je s 98 %. Od planiranih 355.279 m³ drvne mase posječeno je 346.430 m³.

• Norma na sječi i izradi izvršena je sa 104 %. Radovi BOŠ-a izvršeni su sa 100 %.

• Kupcima je isporučeno 348.227 m³, odnosno 127.032.757 kn što iznosi 99 % od plana.

• Izgrađeno je 7,5 km donjeg stroja šumskih prometnica i 7,8 km gornjeg stroja. Izgradnja i održavanje šumskih vlaka realizirana je u duljini od 21,87 km. Nepovoljne vremenske prilike uzro-kovale su u dva navrata značajne štete na šumskim prometnicama uglavnom u brd-skom području Podružnice. Troškovi sa-nacija iznose 2.429.230 kn. Građevinska operativa je angažirana na održavanju šumskih prometnica i vlaka na području šest šumarija.

• S 19. siječnjem 2015. godine ostvarena je proizvodnja od 7. 142,42 m³ (2,10 %). Trend nepovoljnih vremenskih prilika se nastavlja i trenutno značajno utječe na planske dinamike.

• Trenutno su aktualni radovi na uspostavi šumskog reda, doznaci, čišćenju, pripremi staništa, vađenju sadnica i popunjavanju te uklanjanju ograda.

• Odjel za uređivanje šuma je u fazi završnih radova za gospodarske jedinice Slavon-sko brodske šume, Novo kapelačke šume, Ml.Vodicu–Puavice i Ljeskovača.

UŠP Zagreb

• Od 1. siječnja do 31. prosinca 2014. go-dine proizvedeno je 331.039,45 m³ čime je plan proizvodnje izvršen sa 100,29 %. Zaliha u šumi, na pomoćnom stovarištu i glavnom stovarištu iznosila je 27.113,36 m³, a na vanjskom skladištu 14,62 m³. Od 1. do 19. siječnja 2015. godine proiz-vedeno je 13.604,22 m³ ili 4,06 % plana proizvodnje. U tijeku je izrada svodne in-venture za 2014. godinu.

• U tijeku su uzgojni radovi njege sastojina II. dobnog razreda. Pri tome se uklan-jaju ili prevršavaju stabalca koja ometaju razvoj kvalitetne šume i formira njezina struktura.

• Praćenje stanja zaraze mrazovacem je pri kraju. Za sada niti jedna šumarija ne jav-lja da je povećana njegova brojnost.

• U rasadnicima se odvijaju radovi čišćenja i održavanja rasadnika, prihrana biljaka, sjetva u kontejnere te inventura sadnog materijala,sitnog inventara i osnovnih sredstava.

• Hortikultura je postavila sprave za vježbanje u park-šumi Grmoščica uz ulicu Graberje i na šumskoj stazi Miro-slavec. Završeno je uređenje šumske staze u Jelenovačkom potoku.

UŠP bjelovar

• U prosincu 2014. godine je posječeno i izrađeno 44.656 m3 drvnih sortimenata. Prema Planu proizvodnje za 2014. go-dinu izvršenje je ostvareno sa 105 %. Prodano je 39.821 m3 drvnih sortimenata i ostvaren prihod od 17.928.203,00 kn uz prosječnu cijenu od 335 kn/m3. Izvršenje prema Planu prodaje iznosi 100,60 %, a financijsko izvršenje 106,54 %.

• Zahvaljujući velikom uloženom trudu i dobroj organizaciji, a uz pomoć povoljnih vremenskih prilika, uspješno je priveden kraju opsežan i zahtjevan posao jesenske sadnje sadnica na području UŠP Bjelovar (876.000 kom). Kao rekordere po količini posađenih sadnica svakako treba izdvojiti šumariju Bjelovar sa 222.000 i šumariju Garešnica sa 218.000 posađenih sadnica.

• Svi ostali radovi biološke obnove šuma završeni su u skladu sa planiranom di-namikom i biološkim rokovima unatoč vrlo prevrtljivim vremenskim prilikama.

• Na području šumarije Ivanska održana je terenska nastava za studente V. se-mestra preddiplomskog studija iz pred-meta Osnove mehanizacije šumarstva i Pridobivanje drva I. Terenska nastava I. semestra diplomskog studija iz predmeta Pridobivanje drva II i Mehanizacije pri-dobivanja drva održana je na području šumarije Garešnica, gdje su studenti osim mehanizacije Hrvatskih šuma imali pri-like vidjeti prezentaciju rada harvestera na sječi sanitara četinjača.

• Završen je unos u bazu podataka o šumskim štetama i štetnicima Izvještajno Prognostičke Službe (IPP) Hrvatskog šumarskog instituta. Prema prognozi nije primijećena pojačana populacija gubara za 2015. godinu u gospodarskim jedini-cama koje se nalaze na području gorja Papuk i Psunj za koje je prošle godine


prognoziran jak napad gubara koji se nije ostvario.

• Šumarija Suhopolje preselila se iz grada Virovitice u novu zgradu u Suhopolju. Novi radni prostori omogućit će racional-niji, kvalitetniji rad i neposrednije odnose s lokalnim stanovništvom.

UŠP osijek

• Svi su radovi iz plana BOŠ-a za 2014. go-dinu kao i radovi u rasadnicima izvršeni prema planiranim količinama. U tijeku su radovi pripreme staništa za proljetnu sad-nju, a radi se i njega orezivanja grana u kulturama euroameričkih topola.

• Plan proizvodnje u 2014. godini izvršen je u količini od 207.125,00 m³. Od uku-pne proizvodnje 73,1 % ili 151351,08 m³ izvršeno je vlastitim kapacitetima UŠP Osijek, 1,4 % ili 2.899,11 m³ izvršile su druge Uprave, 24,2 % ili 50.093,06 m³ izvršeno je u samoizradi dok je na panju prodano 1,3 % ili 2.781,75 m³. Bez obzira na vrlo nepovoljne vremenske prilike ti-jekom 2014. godine (veći dio uprave u nekoliko navrata poplavljen) sva proizve-dena drvna masa izvezena je na pomoćno stovarište. To je prije svega ostvareno zahvaljujući vlastitim kapacitetima i do-broj koordinaciji poslova i kapaciteta ti-jekom kritičnih razdoblja.

• Dana 15. siječnja 2015. godine na području šumarije Valpovo, održana je

interaktivna terenska radionica o prim-jeni HN normi za hrast lužnjak. Radion-icu je vodio Stjepan Lončar, viši stručni suradnik u proizvodnji, a na radionici je sudjelovalo 17 revirnika i pomoćnika re-virnika iz UŠP Osijek.

UŠP koPrivNica

• Početkom studenog 2014. godine održana je nastava studentima druge godine pred-diplomskog studija Urbanog šumarstva, zaštite prirode i okoliša iz predmeta Opća i krajobrazna ekologija na području šumarija Koprivnica, Repaš i Varaždin. Tema terenske nastave bila je ekološka problematika nizinskih šuma Podravine.

• Realizacija sječe i izrade tijekom mjeseca studenog i prosinca iznosila je 31.092 m³ oblovine i 30.345 m³ prostornog drva što ukupno iznosi 61.437 m³. Ukupno je tijekom godine izrađeno 393.425 m³ drvne mase čime je prema Planu proiz-vodnje ostvareno 104 %.

• Od uzgojnih radova tijekom studenog i prosinca rađene su pripreme staništa, njege, čišćenja, sanacije te sadnje na površini od 1.193 ha.

• Pregledana je i odobrena gospodarska os-nova za gospodarsku jedinicu Zelendvor u šumariji Varaždin.

• Utvrđena je umjerena brojnost populacije mišolikih glodavaca u odsjecima u fazi obnove te su provedene mjere zaštite na

28,45 ha. Završeno je praćenje gustoće populacije mrazovaca uz pomoć ljepljivih prstena na stablima. Od 29 lokaliteta povećana brojnost je samo na jednom, na području šumarije Kloštar Podravski.

• U rasadnicima je izvađeno i isporučeno 1.796.975 komada šumskih sadnica (797.370 obične bukve, 602.165 hrsta lužnjaka, 229.025 crne johe, 110.180 hrasta kitnjaka, 46.265 crnog oraha, 6.900 topole, 2.270 poljskog jasena, 1.100 pito-mog kestena, 1.050 običnog bora i 650 komada duglazije).

UŠP viNkovci

• Svi planirani radovi za 2014. godinu su uspješno završeni.

• Proizvodnja drvnih sortimenata izvršena je u količini od 376. 909 m3, što je 101 % od rebalansiranog Plana sječa (372.236 m³). Privlačenje drvnih sortimenata izvršeno je 98 % kapacitetima poduzeća. Od toga 267.047 m3 vlastitim strojevima i 1.113 m3 strojevima drugih podružnica, a svega 489 m3 kapacitetima privatnih poduzetnika.

• Zalihe drvnih sortimenata na dan 31. prosinca 2014. godine iznosile su 37.052 m3, od čega se 18.886 m3 nalazilo u šumi, 17.983 m³ na pomoćnim stovarištima i 183 m3 na glavnim stovarištima.

UŠP osijek - terenska radionica; foto: D. Vračević


2. veljače –Dan zaštite močvarnih staništaPovodom Svjetskoga dana zaštite močvarnih staništa posjetili smo Ornitološki rezervat Crna mlaka u blizini Jastrebarskog. Ornitološki rezervat Crna mlaka, očuvan u gotovo izvornom obliku, veliko je ravničarsko šumovito prostranstvo bogato hrastom lužnjakom, a po svojim jedinstvenim hidrografskim i vegetacijskim obilježjima, kao i bogatstvu ptičjih vrsta izuzetna je europska i svjetska vrijednost. Nadamo se da će Vam fotografije koje donosimo barem malo dočarati mir i spokoj koji vlada u tom zaštićenom području te važnost očuvanja močvarnih staništa u svijetu.

Foto: Goran Vincenc


2. veljače –Dan zaštite močvarnih staništaPovodom Svjetskoga dana zaštite močvarnih staništa posjetili smo Ornitološki rezervat Crna mlaka u blizini Jastrebarskog. Ornitološki rezervat Crna mlaka, očuvan u gotovo izvornom obliku, veliko je ravničarsko šumovito prostranstvo bogato hrastom lužnjakom, a po svojim jedinstvenim hidrografskim i vegetacijskim obilježjima, kao i bogatstvu ptičjih vrsta izuzetna je europska i svjetska vrijednost. Nadamo se da će Vam fotografije koje donosimo barem malo dočarati mir i spokoj koji vlada u tom zaštićenom području te važnost očuvanja močvarnih staništa u svijetu.

Foto: Goran Vincenc


• Prodano je 378.746 m3 drvne mase što je 102 % od planiranih 369.786 m3, odnosno 197.790.477 kn.

• Od uzgojnih radova u prosincu su završene njege mladika i čišćenje koljika, a popunjavanje sadnicama hrasta i jasena nastavljeno je i u siječnju ove godine pre-ma ovogodišnjem Planu BOŠ-a.

• Tijekom cijele jeseni i u zadnja dva mjeseca na svim pomlađenim površinama vršeno je intenzivno suzbijanje glodavaca dozvoljenim rodenticidom zbog velike brojnosti glodavaca. Kontrolom istih površina ustanovljeno je da je provođenje preventivnih mjera spriječilo štete na pomlatku i mladiku. Suzbijanje glo-davaca se nastavlja i u prvom mjesecu do dozvoljenih rokova. Završeno je praćenje šumskih štetnika velikog i malog mra-zovca u sastojinama hrasta lužnjaka. Iz trenutnih podataka može se zaključiti da će izostati zaraza hrastovih sastojina šumskim štetnicima u proljetnim mjese-cima ove godine.

UŠP ogUliN

• U predblagdanskom razdoblju, rasad-nik Oštarije u ponudu je uvrstio božićna drvca obične jele, smreke, bodljikave smreke i Pančićeve omorike, u teglama i rezana. Sadni materijal četinjača je to-liko kvalitetan te ga uzimaju i druge Podružnice. Velika količina božićnih drvaca i narednih godina biti će raspoloživa za prodaju kupcima unutar i izvan Hrvatskih šuma d.o.o.

• Sukladno planiranim radovima na pri-dobivanju drvnih sortimenata protekla 2014. godina završila je sa realizacijom 99,54 % od plana. Unatoč nepovoljnim vremenskim prilikama te natprosječnom količinom oborina u mjesecima najveće proizvodnja, godina se pokazala izuzetno uspješnom. Uloženi napori odrazili su se i na rekordno dobar financijski rezultat.

• Radovi biološke obnove šuma su 100 % realizirani, a odnose se sukladno propi- sima podjednako na sve grupe šumskouzgojnih radova. Također su izvršeni radovi na sanaciji i održavanju šumskih prometnica koje su u 2014. go-dini stradale od velikih količina voda i bujičnih tokova na njima.

UŠP sPliT

• Na području šumarija Benkovac, Brač, Drniš, Imotski, Knin, Sinj, Split, Zadar i Metković i dalje su u tijeku radovi na pošumljavanju i podizanju sastojina. Uk-

upni plan BOŠ-a u 2014. godini izvršen je za 11 mjeseci s 85 % realizacije.

• Tijekom 2014. u rasadniku Piket d.o.o. uzgojene su šumske sadnice s obloženim korijenom i to najvećim dijelom za potrebe UPŠ Split u količini od 388.322 kom kontejnerskih sadnica crnogorice te nešto bagrema. Pokrenuta je i proizvod-nja šumskih sadnica obične jele i smreke u kontejnerima koje će se nakon daljnjeg školovanja koristiti za pošumljavanje na šumarijama kontinentalnog dijela Hrvatske. Pored uzgojenog šumskog sad-nog materijala, Piket je pokrenuo i proiz-vodnju sadnica smilja, a sve u skladu trenda potražnje na tržištu.

• Mališanima u Dječjem vrtiću Bosiljak u mjestu Marina, nedaleko Trogira, pod okriljem priče Gospođa šuma i njezina šumica, ukazalo se na važnosti šume za naš planet. Djeca su od djelatnice An-dree Rubin saznala kako čuvati šumu te kako mogu pomoći da taj raznolik biljni i životinjski svijet ostane trajno sačuvan za buduće generacije.

UŠP bUZeT

• Šumarija Poreč, je u prosincu prošle go-dine završila pošumljavanje na području šumarije Buje, svi radovi koji su bili planirani u 2014. su završeni.

• Zbog sušenja duglazije u šumi Kontija izvršena je sječa i izvlačenje na pomoćno stovarište, a dio stabala duglazije kupila je Ambalaža Lanišće.

• Nastavljena je planirana sadnja hrasta lužnjaka u Tullyeve cijevi na području šumarije Buzet, GJ Mirna.

UŠP gosPiĆ

• Plan proizvodnje u 2014. godini izvršen je sa 101,69 %, a također su u potpunosti izvršeni i svi planirani radovi BOŠ-a.

• Uslijed značajne zaraze borovim četnja-kom na području šumarije Karlobag, pris-tupilo se ručnom uklanjanju zapredaka na čemu je angažiran veći broj djelatnika.

• Na području šumarije Gračac u GJ Istočni Resnik pijavica je prouzročila veliku štetu, a posljedice su izvale stabala crnog bora u količini oko 50 m³.

• Šumarija Udbina u suradnji sa Savje-todavnom službom provodi konstantan rad na edukaciji lokalnog stanovništva o važnosti i benificijama upisa šumoposjednika u upisnik resornog Mini-starstva

UŠP seNj

• Šumarija Rab bila je domaćin učenicima šumarstva Srednje šumarske škole Gračac za izvršenje terenske nastave. Up-ravitelj šumarije, Boris Belamarić održao im je predavanja na temu „Šuma Dundo“ i „Pošumljavanje krša na otoku Rabu“.

• Na području šumarije Pag zabilježen ve-liki napad borovog četnjaka gnjezdara (Cnethocampa pythiocampa). Radnici šumarije rade na uklanjanju gnijezda re-zanjem zaraženih grana. Stabla su osla-bljena na područjima koja su jače izložena buri i posolici.

UŠP sisak

• Zbog poplava radovi su otežani ili pot-puno onemogućeni u šumarijama: Sisak, Sunja, Hrvatska Dubica i Lekenik. U sas-tojinama je završena sjetva žira – ukupno 230.733 kg. Posađeno je 240.000 sadnica hrasta lužnjaka, 59.000 sadnica hrasta kit-njaka i 206.000 sadnica poljskog jasena. U šumariji Sunja radovi sadnje nisu se mogli izvršiti zbog poplave. Provode se radovi na suzbijanju glodavaca na površini 183 ha. Izvršeno je čišćenje sas-tojina na 24 ha.

• Izvode se intenzivni radovi na sanaciji šumskih prometnica, uzrokovanim popla-vama u jesen 2014.godine, na području cijele UŠP Sisak. Prekinuta je izgradnja šumske ceste Vješala u šumariji Glina i Dvorišća-Viduševac zbog mekanog i raskvašenog zemljorada.

UŠP karlovac

• U mjesecu prosincu skupni lovovi na di-vlje svinje u lovištima UŠP Karlovac su na vrhuncu. Planirani odstrjel se prven-stveno realizira sa stranim lovnim gos-tima. Dana 5.12.2014. godine održan je reprezentativni lov Predsjednika Uprave HŠ d.o.o. u lovištu Petrova gora. Lov je uspješno završen na zadovoljstvo lovaca i organizatora, a za gastronomsku ponudu su se pobrinuli djelatnici Lovačkog doma Muljava.

• Prodaja drvnih sortimenata za studeni i prosinac iznosila je 48.161 m³ što je donijelo prihod od 13,7 milijuna kn s prosječnom prodajnom cijenom od 284 kn/m³. Tijekom čitave godine prodano je 300.368 m³ drvnih sortimenata s finan-cijskim prihodom od 89,0 milijuna kuna i prosječnom prodajnom cijenom od 296 kn/m³.



HOrtIKuLturA • Tekst/foto: Marija Glavaš

Sadnja odraslog stabla ili rekultivacija podrazumi-jeva višesatni i relativno kompliciran postupak. Isti zahtijeva timski rad uvježbanog ljudstva, upotrebu mehanizacije, raznih alata i pomno izbalansiranu smjesu tala i kvalitetne prihrane. razlozi za takav skupi i donekle rizičan zahvat mogu biti brzo podi-zanje gradskih drvoreda, preveliko stablo za koje više nema mjesta na trenutnoj lokaciji ili prirodna katastrofa uslijed koje je narušena vizura neke loka-cije. takvo stablo može se dodatno osigurati od vje-tra, jake kiše ili snijega postupkom sidrenja.

Svaka presadnja predstavlja svojevrsni šok za biljku koji je to veći što je biljka starija. Zato je odrasla stabala nužno pod-vrgnuti intenzivnoj njezi prije, za vrijeme i nakon presad-nje. Činitelji koji se obavezno uzimaju u obzir kod takvog

zahvata su kvaliteta tla, dubina jame koja će se iskopati i drenaža. Takva presadnja, odnosno rekultivacija vrši se na jedan od tri načina: golog korijena, s busenom ili u kontejnerima. Trogodišnja i četverogodišnja stabla moguće je presaditi s golim korijenom, a sva starija presađuju se s busenom. Kod kontejnerske presadnje sta-rosna dob ne igra ulogu. Iznimno je važno da kod vađenja što više korpusa korijena ostane netaknuto kako bi stablo na raspolaganju imalo što više postranog korijenja i korjenčića.

Najbolje vrijeme za takav zahvat je jesen, kasna zima ili rano proljeće kada vegetacija miruje. Za postupak rekultivacije nužno je odabrati potpuno zdravo i vitalno stablo. Pri tom je idealno pre-saditi ga na mjesto sa što sličnijim stanišnim uvjetima u kojima je do tada raslo. Isti tip tla, pH tla i količina svjetlosti i smjer iz kojeg dolazi svjetlo, činitelji su koji će umanjiti šok. Ljudi kojima je takav vid rasadničarstva posao, dosjetili su se privezati vrpcu na granu na onoj strani stabla koju osvjetljava sunce. Na taj način je lako odrediti na koju stranu ga treba okrenuti kada se presađuje.

Kopanje jame moguće je obaviti ručno kod manjih stabala,pri tome se lopatom čine oštri rezovi. Lopata treba biti okrenuta od korijenovog sustava kako bi ovaj ostao što očuvaniji. Veća stab-la vade se bagerom. Praksa je pokazala da se najlakše adaptiraju stabla uzgojena u rasadnicima. Također, pokazalo se da se četinjače primaju bolje od listača, a grmovi bolje od stabala.

PrESaDNJa oDraSLoG StaBLa

Skup, ali i učinkovit postupak

U daljnjem tekstu opisana je jedna od metoda takve presadnje. Izbor metode bio je uvjetovan lokacijom na kojoj su stabla uzga-jana, njihovom starosnom dobi te duljinom puta koji su prešla do odredišta. Činjenica da su stabla uzgojena u za to specijaliziranom rasadniku, kao što je već navedeno, povećala je sigurnost u uspjeh zahvata.

Obzirom da je odredište bilo udaljeno oko 1.000 km, za način transporta odabran je kamion jer se na taj način stablima osigurala dovoljna količina kisika. Obzirom na njihovu starost, kod vađenja je korištena mehanizacija, točnije bager s hidrauličkom rukom. Grane krošanja bile su usmjerene prema gore i povezane trakama kako se ne bi oštetile tijekom utovara i istovara. Ulogu zaštite imala je i juta omotana oko debla, a koja je onemogućila oštećivanja kore i time daljnje potencijalne štete za stablo. Busen se osim jute,koja ima ulogu zaštite korjenčića, običava zaštititi i metalnom biorazgradi-vom mrežom koja doprinosi stabilizaciji.

Kod svih metoda bitno je iskopati jamu odgovarajuće veličine, što znači da nikako ne bi smjela biti dublja nego što je korijen dugačak. U protivnom bi se pod korijenom nakupljao višak vode, a to bi uzrokovalo truljenje.

Prije postavljanja stabla u jamu nužno je obaviti još neke pripremne radnje. To uključuje punjenje dna jame kamenjem veličine oko 30 cm i polaganje širokih traka od geotekstila na ka-

Miješanje smjese

Spuštanje stabla u jamu

Sajla provedena kroz omču


menje što služi drenaži. Na geotekstil se dodaje nešto zemlje s još primiješanog kamenja.

Kako bi presađeno stablo bilo potpuno osigurano od mogućih naleta vjetra, snijega ili ledoloma može se trajno učvrstiti jednom od metoda podzemnog sidrenja. Osim podzemnog, postoje i metode nadzemnog sidrenja koje se koriste kod osiguravanja dubećih sta-bala koja za ljude imaju veliki značaj, npr. spomenika prirode.

U ovom slučaju izvedeno je podzemno sidrenje uz pomoć dugačke šipke i metalnih čeličnih sajli. Radi se na način da se šipka po nekoliko puta zabija u jamu zajedno s jednom po jednom sajlom. Čelične sajle ostaju zabijene duboko u zemlji, a šipka na koju se pričvršćuju se svaki puta izvuče. Sajle ostaju pravilno raspoređene uz unutarnji rub jame. Pričvršćena na svaku sajlu, pod zemljom os-taje metalna nožica koja se zaglavljuje i time onemogućuje njegovo vađenje. Iz jame ostaje viriti mali dio sajle s omčom na vrhu i time je završena prva faza sidrenja.

Stablo se s kamiona spušta uz pomoć dizalice. Dizalica završava kukom na koju su zakačene široke trake na koje se polaže stablo. Uvježbani tim, vozač kamiona i osoba specijalizirana za obavljanje radova u arborikulturi usmjeravaju stablo prema jami. Vozač uprav-lja dizalicom, a osoba koja se kreće pored kamiona oslobađa ga tra-ka i spušta u jamu. Kada busen sjedne u jamu potrebno ga je posve

uspraviti. To se radi tako da ga nekoliko osoba povuče uz pomoć konopa koji je prethodno privezan oko debla, najprije na jednu i zatim na suprotnu stranu. Kod usmjeravanja im pomaže osoba koja se nalazi na određenoj udaljenosti i koja ima uvid u to kako ono trenutno stoji. Nakon što je uspravljeno, stablo zbog svoje velike mase samostalno stoji u jami.

Slijedi drugi dio podzemnog sidrenja koji počinje pravilnim raspoređivanjem triju crnih pravokut-nih traka od biorazgradivog materijala na busen. Te trake imaju za funkciju bolju zategnutost dviju čeličnih sajli koje se postavljaju preko busena, a kra-jevi provlače kroz omče koje su ostale viriti iz zemlje. Taj postupak izvode dvije osobe uz pomoć specijalnih alata.

Nakon što je stablo potpuno osig-urano od svih vremenskih nepogoda jama se može zatrpati.Budući da je sta-blo neminovno doživjelo svojevrstan šok,nije dovoljno jednostavno zatrpati jamu iskopanom zemljom. Kako bi se što bolje prilagodilo novim stanišnim uvjetima potrebno mu je osigurati mješavinu bogatu hranjivima. Zato se u određenom omjeru miješaju sitni šljunak, pijesak, humus i tzv. glinapor koji ima za svrhu regulaciju vodno-zračnog režima u zoni korijena.

Potpunom zatrpavanju jame pre-thodi i dodatna prihrana. U konkretnom ovdje opisanom slučaju, u tu je svrhu korišteno sporo razgradivo gnojivo. Taj supstrat, osim što vrši ulogu pri-hrane, pomaže u regulaciji količine vode i zraka u zoni korijena. Gnojivo ostaje u jutenim vrećicama i postavlja se na pravilnim razmacima, u krug oko stabla. Jama se nakon toga zatrpava već navedenom smjesom, još jednim slo-jem humusa, dodaje se još glinapora i

na kraju se tanak sloj zemlje. Posljednji sloj ima za ulogu vizualno uklapanje stabla. Zato se oko debla navlači materijal istovjetan onome u okolišu, npr. zemlja ili šljunak.

Juta i metalna žica koji omotavaju busen ostaju u zemlji, a ne odstranjuje se ni juta omotana oko debla. Za razgradnju mreže je potrebno oko pet godina, dok se juta raspadne vrlo brzo.

Još jedna radnja koja se obavlja istodobno sa zatrpavanjem jame je prerezivanje traka oko krošnje, a to smije obaviti osoba koja ima položen penjački ispit.

cijeli postupak rekultivacije traje više od tri sata i vrlo je skup, ali rezultat je vrijedan i truda i novca. Dobiva se lijepo i zdra-vo stablo koje djeluje kao da je oduvijek tu.

Odličan primjer ovakve sadnje je sadnja stabala starijih od dvadeset godina krajem prošle godine u park–šumi Maksimir. Razlog akcije bila je narušena vizura parka koji je znatno stradao u oluji Teodor, u studenom 2013. godine. Obzirom na veliku, sva-kodnevnu posjećenost parka od strane građanstva, bilo je nužno po-puniti velike praznine nastale nakon vjetroizvala velikih i starih sta-bala. Inicijativu su pokrenuli čelni ljudi radne jedinice Hortikultura koja je u sastavu Uprave šuma podružnice Zagreb i Javne ustanove Maksimir. Sadnju stabala je odobrio Gradski zavod za zaštitu spo-menika i kulture, a financirao Grad Zagreb.

Konačan rezultat


spOrt • Tekst: Goran Vincenc • Foto: KK Hrast

raDNIČKa SPortSKa DrUŠtVa

Kuglači brane ponos šumarskoga sporta

Članovi KK Hrast

Šumari osvajaju pehareU ne tako dalekoj prošlosti, postojao je cijeli niz sportskih kolektiva osnovanih od djelatnika tvrtki koji su se sa više ili manje uspjeha natjecali u ligama bivše države. ta vremena su iza nas, sportski kolek-tivi su se ugasili, a tek rijetki entuzijasti nastavljaju tradiciju bavljenja sportom na klupskoj razini. Ku-glački klub Hrast iz Požege upravo je takva priča.

Nekoć su u bivšoj državi sva poduzeća koja su držala do sebe i svojih radnika osnivali sportska i kulturna društva u kojima su djelovali zaposlenici firme. Radnički sport-ski klubovi imali su tvrtku kao sponzora, a neka od tih

sportskih društava ispisala su najljepše stranice sportske povijesti ove zemlje. No vremena su se umnogome promijenila, brojne tvrtke su propale, a samim time ugasio se i taj mali kotačić sportske po-vijesti. Novonastala poduzeća nemaju financijsku snagu sponzori-rati profesionalni sport sa zahtjevima 21. stoljeća i to na neki način određuje budućnost profesionalnog sporta u Hrvatskoj.

Požeški šumari ne daju da ta tradicija odumre. Prije 15 godina zajedno su osnovali kuglački klub Hrast koji se danas natječe u 3. državnoj ligi Istok. Iako klub nema financijske koristi od poduzeća Hrvatske šume, činjenica je da su svi članovi zaposlenici ove tvrtke te da su šumari osnovali sportski klub.

- Naši članovi su zaposlenici koji obavljaju različite poslove u poduzeću. Imamo i sjekače i tehničare i inženjere... i u klubu nema nikakvih hijerarhija. Važno je jedino druženje, - kaže nam Velibor Vujić, predsjednik kuglačkog kluba Hrast, koji je zaposlen na mjes-tu upravitelja radne jedinice TMG Požega.

Pitali smo ih kako je došlo do ideje i zašto baš kuglanje. Vujić na to odgovara:

- Svi kolege su bivši sportaši koji su se natjecali u drugim spor-tovima poput košarke, rukometa, nogometa... No kada čovjek dođe u godine, tijelo ne može više pratiti napore natjecateljskog ritma, a želja za natjecanjem i bavljenjem sportom i dalje postoji. Kuglanje

je sport sa kojim se mogu baviti osobe svih dobnih skupina stoga je i logično bilo da odaberemo kuglanje kao sport. Naziv kluba Hrast je logičan s obzirom da smo svi šumari.

Kuglački klub Hrast je u potpunosti amaterski, financira se članarinom dok putovanja i natjecanja zajednički financiraju članovi podjelom troškova. Na gostovanja Treće lige Istok idu sa osobnim automobilima, ponekad i na udaljenosti veće od 100 ki-lometara. No kako ističe Vujić sve se da podnijeti zbog druženja i ljubavi prema sportu. Ne tako davno dobili su pomoć u prijevozu i sportskoj opremi od strane UŠP Požega te smatra da bi to trebalo nastaviti, najviše radi očuvanja sporta među šumarima.

- S obzirom da kolege kuglači rade u različitim šumarijama, nemamo prilike družiti se. Ovako, uz sport, družimo se, razmjenju-jemo iskustva... A kada padne pobjeda, počastimo se i ćevapima. To su sitne radosti, no nama su drage i zbog toga kuglamo, - uz smijeh će Vujić

Kuglački klub Hrast trenira i kugla domaće utakmice u grads-koj kuglani u Požegi što im omogućuje Grad Požega što je velika pomoć jer ne moraju plaćati najam. Za sada treniraju jednom do dva puta tjedno, domaće utakmice odigravaju se nedjeljom poslij-epodne dok subotom popodne igraju kao gosti. Kao najveći uspjeh Hrastovi ističu božićni turnir kada učestvuju klubovi iz viših i nižih rangova natjecanja koji su osvojili i za što su dobili novčanu na-gradu. Za sada ih zadovoljava Treća liga Istok, a za veće domete trebali bi se pojačati. Kako ističe predsjednik Vujić, nekoliko bivših članova natjecalo se ili se još uvijek natječe u Drugoj ligi. Kada bi se oni vratili, klub bi mogao ostvarivati i bolje rezultate, te napasti Drugu ligu.

No članovima to nije najvažnije. Bitno je jedino druženje i ljubav prema sportu. I čast da brane boje šumara sportaša u klup-skom natjecanju na državnoj razini.


MALA encIKLOpeDIJA ŠuMArstvA • Tekst: Irena Devčić • Foto: arhiv

Pasji trn je listopadni grm ili niže stablo, visoko do 6 metara s vrlo snažno razvijenim korijenim susta-vom. raste na šljunkovitim i pješčanim sprudovima, u kontinentalnim šumicama vrba i joha.

Pasji trn (Hippophaë rhamnoides L.) glacijalni je relikt, a povlačenjem ledenjaka ova vrsta se širila prema sjeveru i višim planinskim položajima. U Hrvatskoj je zabilježena uz dravske obale u zapadnom dijelu naše zemlje do slo-

venske granice, zatim u Dubravi na Dravi te Legradu. Zbog svoje ugroženosti vrsta se nalazi na crvenom popisu vaskularne flore u Hrvatskoj. Najveći uzročnici ugroženosti flore u europskim razmjerima jesu degradacija staništa, intenzivna poljoprivreda, utjecaj ostalih gospodarskih djelatnosti te unos invazivnih stranih vrsta. Pasji trn prvenstveno je ugrožen opsežnim hidrotehničkim zahvati-ma na vodotoku rijeke Drave čime se uništavaju njegova prirod-na staništa. Posljednji literaturni navodi, kao i sabrani herbarijski materijal potječu iz kraja 19. stoljeća. Mjere zaštite do sada nisu poduzimane, a stručnjaci predlažu reintrodukciju iz Slovenije i Mađarske na prikladna staništa, odnosno u širem području gdje je vrsta zabilježena.

Pasji trn je listopadni grm ili niže stablo, visoko do 6 metara s vrlo snažno razvijenim korijenim sustavom. Raste na šljunkovitim i pješčanim sprudovima, u kontinentalnim šumicama vrba i joha. Postrani ogranci razvijaju se u snažne trnove, a jednogodišnje grane prekrivene su srebrnastosivim dlakama. Listovi su izmjenični, li-nealni, vrbi slični s donje strane bjelkasto-sjajni i cjelovita ruba. Cvjetovi su dvodomni, razvijaju se na prošlogodišnjim ograncima, neugledni i sitni (oko 3 mm). Muški su cvjetovi sa 4 prašnika, u gustim kuglastim nakupinama, a ženski su pojedinačni. Plod je narančastocrvena sočna boba. Unutrašnjost ploda slična je orahu i većinom jednosjemena. Plodovi su ukusni i sočni te obiluju hra-njivim tvarima zbog čega se njihov uzgoj preporuča u nekim zem-ljama. Bobe sadrže na kalcij vezanu jabučnu kiselinu, zatim kverci-tin, masno ulje, manit, vinsku i maslačnu kiselinu i izuzetno mnogo

UGroŽENI GrM

Pasji trn, pastrn

vitamina C. Pasji trn s obzirom na sadržaj vitamina C premašuje sve poznate sorte voća i povrća čak i limun, koji je inače poznat po bogatstvu vitamina C. Zanimljivo je, međutim, upravo visoko kolebanje sadržaja vitamina C u bobama pasjeg trna, što bi se među ostalim moglo objasniti klimatskim utjecajima. Kod kišovitog ili oblačnog vremena sadržaj vitamina C je relativno malen, dok za sunčanog vremena ponovo osjetno raste. Ta kolebanja nisu utvrđena samo na sunčanim mjestima nego i na padinama koje leže u sjeni, tako da se pretpostavka čini opravdanom, kako na sadržaj vitamina C utjecaj vrše, kroz oblake filtrirane ili nefiltrirane ultraljubičaste sunčane zrake. Od davnina su plodove pasjeg trna dodavali hrani domaćih životinja, a i sam naziv hippophae (od grčkog konjski sjaj - op.a.) može se s tim povezati, zbog utjecaja vitamina C na sjaj konjske dlake. Bobe pasjeg trna sadrže osim toga još vitamin A, odnosno njegov provitamin, grupu B vitamina, vitamin E i vitamin P koji, kako je poznato, još pojačava djelovanje bogatstva vitamina C. Sadržaj boba vitaminom A vrlo je značajan i od mnogog voća često nadmoćniji. U zadnjim desetljećima pasji trn se upotrebljava samo kao ukrasni grm u parkovima i vrtovima. Tek na temelju re-zultata istraživanja ljekarnika Lohnera iz Münchena, pasji trn je postao iz ukrasnog grma i ljekovita biljka od velike važnosti.

pasji trn

plod

Dijelovi biljke


zAŠtItA prIrODe • Tekst/foto: Irena Devčić

raMSarSKa KoNVENCIJa

očuvajmo močvarna staništa za našu budućnostSvake se godine 2. veljače obilježava kao Svjetski dan močvarnih staništa, čime se podsjeća na datum potpisivanja ramsarske konvencije 2. veljače 1971. godine, u Iranskom gradu ramsaru na obali Kaspij-skog jezera.

Još prije tridesetak godina, ljudi su močvarna područja sma-trali nepotrebnima, prljavima i izvorima različitih bolesti. Up-ravo takvo vjerovanje dovelo je do uništavanja najbogatijih ekoloških sustava. U močvarnim područjima (koja danas čine

6 % površine Zemlje) živi 40 % svih biljnih i životinjskih vrsta. Pokušavajući spriječiti daljnju devastaciju močvarnih područja, 116 država svijeta, među kojima i Hrvatska, potpisale su tzv. Ramsarsku konvenciju kojom se obvezuju na očuvanje močvara na vlastitom teritoriju. Jedno od najvećih dostignuća Ramsarske konvencije je popis močvara od međunarodne važnosti. Na području Hrvatske, u riječnim dolinama sačuvana su prostrana močvarna područja koja predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke i krajo-brazne raznolikosti, posebice na razini zapadne i srednje Europe. Međutim to su ujedno i najugroženiji ekološki sustavi u Hrvatskoj.

Na ramsarskom popisu nalaze se Lonjsko i Mokro polje, Kopački rit, donji tok rijeke Neretve i ribnjaci Crna Mlaka. Svjetski dan močvarnih staništa ove godine odvija se pod motom: Močvarna staništa za našu budućnost! Organizatori žele naglasiti kako na određeni način budućnost čovječanstva ovisi upravo o vlažnim i močvarnim područjima. To su mjesta gdje se pročišćava voda, ona pružaju stanište ribama, vlažna područja su mjesta uzgajanja riže, jedne od glavnih namirnica koja prehranjuje bilijune ljudi diljem svijeta. Močvarna staništa djeluju kao prirodna obrana od velikih poplava upijajući suvišnu vodu kao spužva, predstavljaju prirodne retencije koje zadržavaju vodu da se ne prelijeva u druge dijelove, gdje je često velika koncentracija stanovništva. Omogućavaju preživljavanje ljudi i životinja za vrijeme velikih suša te štite mnoga obalna područja. Vlažna staništa nevjerojatno su bogata biološkom raznolikošću te od vitalnog značaja za pohranu ugljičnog dioksi-da. Na žalost, vrlo često sve nabrojane dobrobiti vlažnih staništa nisu prepoznate u širem kontekstu. Isušivanja takvih područja te pojačana urbanizacija okoliša dovela je do toga da je u posljedn-jih stotinjak godina 64 % močvarnih područja jednostavno nestalo. Hrvatska je jedna od zemalja koja je izvršila projekt Inventa-rizacija močvarnih staništa. Rezultat projekta je iscrpan pregled močvarnih staništa Hrvatske gdje je po prvi put identificirano i

Veliko blato na otoku pagu


kartirano oko 3.800 pojedinačnih lokaliteta, kao i 8 velikih kom-pleksnih močvarnih područja većinom smještenih u poplavnim nizinama rijeka Save, Drave - Dunava, Kupe, Neretve i drugih. Prema rezultatima projekta, oko 6,9 % površine Hrvatske prekrive-no je močvarnim staništima. Dodatno, 56.500 km vodenih tokova i obale mora također pripada močvarnim staništima prema ramsar-skim kriterijima. Ovi podaci predstavljaju i značajan doprinos za međunarodne baze podataka - Ramsar, Medwet i druge. Koristeći metodu GIS kartiranja, projekt je omogućio obavljanje različitih analiza u procesu regionalnog i nacionalnog prostornog i razvojnog planiranja što se redovito provodi u Državnom zavodu za zaštitu prirode na zahtjev mjerodavnih ministarstava i institucija. Rezultati CROWET projekta koriste se također u važnom programu zaštite prirode - uspostavi Nacionalne ekološke mreže i EU ekološke mreže NATURA 2000. Brojna važna i ugrožena močvarna područja iz CROWET baze podataka unesena su u CRO-NEN bazu podataka o područjima Nacionalne ekološke mreže. Najveći broj močvarnih područja je iz kategorije izvora i lokava, ali je njihova površina vrlo mala. Stoga proizlazi da broj lokaliteta nije pokazatelj bogat-stva ni reprezentativnosti močvarnih područja, važniji indikator je površina prekrivena močvarnim staništima. Urbanizacija, krup-ni infrastukturni zahvati, degradacija zemljišta, onečišćenje okoliša, prekomjerno iskorištavanje prirodnih izvora i unošenje stranih vrsta u ekološke sustave glavni su razlozi ugroženosti močvarnih staništa. Izraženom urbanizacijom proteklih pedesetak godina najviše su stradala močvarna staništa koja su se isušivala i smanjivala reguliranjem vodotoka, kako se širio naš životni prostor i rasla potreba za poljoprivrednom proizvodnjom. Upravo poljo-privredne aktivnosti u kombinaciji s vodnogospodarskim zahvatima pozitivno su djelovale na kvalitetu naših života no istovremeno smo ostavljali nemjerljive posljedice za naš okoliš. Danas veliki problem predstavlja unošenje povećane količine organskih tvari (mineralna gnojiva, otpadne vode i sl.), zbog čega dolazi do niza promjena u ovim osjetljivim ekosustavima. Kako bi se zaustavila daljnja degra-dacija ovih vrijednih područja, Hrvatska je najznačajnija močvarna i vlažna staništa zaštitila određenim stupnjem zaštite. Kopački rit, Lonjsko polje te Vransko jezero proglašeni su parkovima prirode, manje površine nalaze se pod zaštitom županijskih javnih ustanova za zaštićena područja kao npr., Veliko i Kolanjsko blato na otoku Pagu ili Crna Mlaka na području Zagrebačke županije. No, od bro-jnih močvarnih i vlažnih staništa na ramsarskom popisu nalaze se svega četiri izuzetno vrijedna područja. Poplavne ravnice Lonjskog polja jedno su od najugroženijih tipova staništa. Većina europskih rijeka su kanalizirane ili su ostavljeni mali koridori između obal-nih nasipa. U srednjoj Posavini oko 70 % površine bivše poplavne ravnice ostalo je nedirnuto, 100.000 ha vlažnih staništa jedinstven je postotak u europskim razmjerima. Niti u jednom dijelu porječja Dunava danas nije preostala tako velika površina vlažnih staništa. Cijelo područje od vitalne je važnosti pročišćavanja voda te djeluje

kao područje disanja Save i Dunava. Uloga Srednje posavine kao retencije za obranu od poplava

grada Zagreba, Siska, Karlovca i Donje Posavine izuzetno je važna i u skladu je s bitnim značajkama područja. Vodni val za vrijeme poplava plavi područja kao što su udolina Kupčine, Turopolja, Žutice, Lonjskog polja, Opeka, Trstike, Mokrog polja i Zeleni-ka. Ovaj fenomen ne može se vidjeti duž niti jedne druge europ-ske rijeke. Retencijska područja najčešće su prekrivena šumama. Korištenje šuma jedno je od najbitnijih ekonomskih djelatnosti u području i bazirano je na ekstenzivnom uzgoju. Park prirode Lonjs-ko polje pokriva samo polovinu velikog područja poplavnih staništa Posavine. Posebni ornitološki rezervat „Crna Mlaka” najvažnije je zaštićeno područje u Zagrebačkoj županiji. Izuzetno je važno stanište za ptice stanarice i gnjezdarice, predstavlja odmorište za preletnice, a važna je postaja i u ekološkoj mreži. Površina rib-njaka iznosi 645 hektara te se godišnje proizvede 350 tona ribe od čega se 80 % izvozi u zemlje EU. U području ribnjaka nalaze se i vrlo vrijedna staništa hrasta lužnjaka u kojem obitava veliki broj ptica ali i drugih životinja, primjerice u rubnim dijelovima nalazi se stanište dabrova, vidri, srna i jelena. Kopački rit smatra se jed-nom od najočuvanijih fluvijalno-močvarnih nizina u Europi koju karakterizira iznimna ljepota krajolika i velika biološka razno-likosti. Najveću površinu prekrivaju šume bijele vrbe te močvarna i travnjačka vegetacija. Močvarni uvjeti pogodni su za život veli-kog broja vodozemaca, riba, ptica i sisavaca pa je zbog bogatstva životinjskog svijeta južni dio Parka proglašen posebnim zoološkim rezervatom. Kopačkom ritu posebnu zanimljivost daju ptice, a poznat je i kao jedno od najvećih mrjestilišta riba dunavskog sliva. Do sada su zabilježene 282 vrste ptica, od kojih se 141 redovno ili povremeno gnijezdi. Zbog važnosti Kopačkog rita kao močvarnog staništa i obitavališta velikog broja ptica 1986. godine uvršten je na listu važnih ornitoloških područja Europe.

Dolina donjega toka Neretve sadrži najveće i najvrjednije os-tatke sredozemnih močvara na istočnoj jadranskoj obali i jedno je od malobrojnih takvih područja preostalih u Europi. U novije vrijeme te su močvarne površine bile podosta degradirane pa su preostale uglavnom kao rascjepkani izdvojeni otoci s intenzivno obrađivanim i naseljenim okružjem. Vodne regulacije, izgradnja akumulacija u uzvodnome dijelu te isušivanje i pretvaranje močvarnoga u poljo-privredno zemljište, nepovratno su izmijenili izgled ovoga prostora. Negdašnji prostrani trščaci i lagune, vrijedni za zimovanje i selidbu izuzetno raznolikoga ptičjeg svijeta, kao i za hranidbu i mrijest riba, danas su svedeni na ostatke, i dalje ugrožene različitim ljudskim djelatnostima. Ipak, ovaj je prostor i u svojemu današnjem stanju, sa stanovišta očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti, područje od međunarodne važnosti.

Močvare su staništa gdje voda i kopno prirodno međudjeluju u zaštiti voda, životinja, biljaka i ljudi. Vlažna staništa spadaju među najvrjednija staništa za očuvanje života na zemlji upravo zbog toga što je život nastao iz močvarnih područja.

Vransko jezero

Močvarna područja često su i ornitološki rezervati


eurOpsKO ŠuMArstvO • Tekst: Marija Glavaš • Foto: arhiva

bElGIja

Siromašni šumama - veliki uvoznici drvetaBelgija nije odveć šumovita zemlja, niti se može po-hvaliti velikom proizvodnjom drvnih sortimenata, a ni drugih proizvoda od drveta. to je zemlja koja uvo-zi velike količine drveta i uz to predstavlja centar dis-tribucije susjednim zemljama. Ipak, belgijske šume imaju perspektivu. Dokaz tome je da se u zadnjih sto i pedeset godina šumski pokrov te zemlje povećao za 25 %. Danas belgija ima 22 % šumskog pokrova. Od toga se gotovo 80 % nalazi na jugu, tj. Valonskom području gdje je svakodnevni jezik u upotrebi fran-cuski.

Sama Belgija veličine je 3.052.800 ha, od toga na šume i šumska zemljišta otpada otprilike 678.600 ha, dakle oko 22 %. Daleko je najviše šuma, 78 % koncentrirano u Va-loniji, na jugoistoku zemlje, na granici s Njemačkom, Luk-

semburgom i Francuskom. Na Flandriju, tj. sjeverni dio otpada 21 % šuma kojih je glavnina smještena na sjeveru pokrajine, dok na uski pojas oko glavnog grada Brisela 1 %. Od ukupnog broja šuma čak četrdeset posto otpada na plantaže. Drvna zaliha Belgije iznosi oko 262 m3/ha. Najzastupljenije vrste drveća spadaju u tvrde listače kao što su bukva, hrast, jasen, javor, orah, koje kao takve predstavljaju 52 % šumskog resursa. Samu Valoniju prekriva 30 % šuma, a najznačajnije područje je plato u regiji Ardennes. Oko polovine Valonije čine šume listača, točnije hrasta i bukve. Jednu trećinu tog dijela Belgije čini obična smreka koja je u najvećem dijelu sađena na nekadašnjim staništima hrastovih panjača. Šume Valonije karakteristične su za ruralne sredine i igraju važnu ulogu u ekonomiji zemlje. Šume Flandrije najvećim dijelom čine plantaže borova i topola, a samo trećinu njihovih šuma čine šume listača, tj. više vrsta hrastova i obična bukva. Šume Flandrije su šume ur-banih sredina. Budući da su podatci o šumskom pokrovu za Flan-

driju poražavajući, daleko od europskog prosjeka, taj se sjeverni dio, nizozemskog govornog područja, trudi promijeniti stanje. Zato sudjeluju u UN–ovom Programu za okoliš u sklopu kojega dobro-voljci u jednom danu posade velik broj šumskih sadnica.

Privatnih je šuma u Belgiji 58 % i raspodijeljene su na oko 100.000 vlasnika koji u prosjeku posjeduju 2,5 ha što znači da je vlasnika mnogo, a šume su rascjepkane. Na državne šume koje su podijeljene po regijama otpada 11 %, a 28 % pripada raznim zajed-nicama i socijalnim centrima. Preostalih 3 % crkveno je vlasništvo. Svim šumama koje nisu privatne upravljaju nadležne institucije raspoređene po regijama. U Valoniji tako djeluje DFN, tj. Odjel prirode i šuma, u Flandriji ABN – Agencija za prirodu i šumu, a u Briselu IBGE – Institut za gospodarenje okolišem. Velika prednost belgijskog šumarstva je ta što su šumarska politika i administracija u najvećoj mjeri decentralizirane.

Budući da Belgija nije bogata šumom uvozi puno drveta, no obzirom na povoljan kopneni i pomorski položaj, zemlja pred-stavlja distribucijski centar drvnih proizvoda susjednim zemljama. Najviše uvoznika i drvne industrije nalazi se u Flandrijskom dijelu gdje su ujedno i najvažnije luke. Uvoz unutar Europske unije odno-si se većinom na trupce od mekog i tvrdog drveta iz Francuske, Nizozemske i Njemačke te na piljenu građu od mekanog piljenog drveta iz Njemačke, Švedske i Nizozemske. Van Europske unije uvoze mekanu piljenu građu iz Rusije, a van kontinenta piljeno, tropsko, tvrdo drvo iz Kameruna, Malezije, Indonezije i Brazila. Tvrdu piljenu građu uvoze iz SAD-a, ivericu iz Brazila, a namještaj i podnu građu iz Kine. U vrijeme najveće krize u Europskoj uniji uvoz drvnih proizvoda u Belgiju bio je veći nego u druge zemlje, tj. ostao je stabilan.

Institucije koje obrazuju buduće šumarske kadrove su: Odjel agronomije na Visokoj školi u provinciji Liège, Odjel šumarstva i prirodnog gospodarenja na Agro–Biotehnološkom fakultetu te Odjel šumarstva, prirode i pejzaža na Katoličkom Univerzitetu u Leuvenu. U sklopu Katoličkog Univerziteta nalazi se i Institut za Zemlju i život na kojem se proučava šuma, dok u sklopu Ghent Univerziteta u mjestu Kortrijk djeluje šumarski laboratorij.

PEFC je u Belgiji na snazi od lipnja 2007. godine, a prije toga je bio poznat pod nazivom Woodnet.

Međunarodna mreža Natura 2000 štiti 36 % površine belgi-jskih šuma razmještenih na deset lokacija. Pod zaštitu je stavljeno, odnosno klasificirano kao prirodni i šumski rezervati 12.000 ha šuma u svrhu očuvanja biodiverziteta. Za razliku od većine drugih europskih zemalja Belgija ne dozvoljava kampiranje unutar svojih rezervata i nacionalnih parkova.

U najzelenijoj provinciji Flandrije Limburgu nalaze se tri na-cionalna parka od kojih je najveći Hoge Kampen koji se rasprostire na 5.700 ha, a osnovan je 2006. godine. Park krase borove šume i umjetna jezera nastala vađenjem šljunka. Na njegovu području obitava 6.000 biljnih i životinjskih vrsta od kojih je česta jelenska divljač, jastrebovi, sokolovi, škanjci mišari, legnjevi (vrsta ptica), obična smukulja (zmija iz porodice guževa) te skakavci, mravlji lavovi (predatori mrava), ose – pčele kopačice, brojne vrste vilin-

Nacionalni park Hoge Kampen u Flandriji


skih konjica i leptira. Najviše kote parka prelaze svega sto meta-ra nad morem. Nacionalni park Doline Burdinalea i Mehaignea smješten u Valoniji nazvan je po dvjema rijekama. Čine ga ekosus-tavi močvara, livada i dolina koji se rasprostiru na 11.000 ha. Zbog velikog biodiverziteta uvršten je u mrežu Natura 2000. Rezervat prirode Zwin zaštićen je od poljoprivrednog napretka 1939. godine, a 1952. godine proglašen je nacionalnim rezervatom najstarijim u državi. Veličine je svega 150 ha, od kojih je 25 ha smješteno u Nizozemskoj. Karakteriziraju ga močvare i dine, a najznačajniji je po rodama koje su raštrkane po čitavom parku. Predstavlja važan centar za ornitološka znanstvena istraživanja budući da služi kao odmorište selicama iz Afrike.

park prirode High Fens–Eifel nalazi se u valonskoj pokrajini Liège na granici s Njemačkom. Ukupno se prostire na 250.000 ha, veći dio smješten je u Njemačkoj dok na Belgiju otpada 4.500 ha. Belgijanci ga smatraju svojim najvažnijim i najočuvanijim prirod-nim rezervatom. Osnovan je tek 1957. godine obzirom da njegova starost seže u ledeno doba što znači da je ova uzdignuta močvara stara oko 7.500 godina. Do srednjeg vijeka na tom se području prostirala velika šuma, danas je to močvarno zemljište i tresetište te brda prekrivena niskom travom ili šumom. Prirodne šume hrasta kitnjaka, obične bukve i breze uvelike su zamijenjene vrijeskom i smrekom. Ipak, park je iznimno bogat florom i faunom, a važnost mu osobito pridaju rijetke i raznolike močvarne biljke i vrijesak. Neke od tamošnjih vrsta karakteristične su za visoke močvare, npr. okruglolisna rosika (Drosea clavatum) koja spada u prijelazne cre-tove, crvotočina (Lycopodium clavatum), mahovica (Vaccinium oxycoccus), biljka lat. naziva Trientalis europea koja je simbol parka i dr. Uobičajenu faunu predstavljaju divlje svinje, jelenska i srneća divljač. Ugrožene vrste koje tamo obitavaju su divlja mačka, kuna i guske roda Branta, a očevici tvrde da su vidjeli i risa. Park je najugroženiji ljeti kada šumski požari predstavljaju stalnu prijetnju. U požaru koji je izbio 2011. godine izgorjelo je 1.000 ha parka i

trebat će godine dok se sasvim ne oporavi. High Fens–Eifel najos-jetljivija je točka belgijskog ekosustava i istodobno predstavlja na-jekstremniji okoliš. Park je vrlo zanimljiv i po tome što predstavlja područje subalpske klime, najhladnije u državi i uz to najvišu točku u državi, a to je vrh Signal de Botrange sa 694 metra nad morem.

Arboretum Groendaal osnovao je kralj Leopold II 1897. godine. Tu lokaciju karakterizira značajan pokrov obične bukve. Krasi ga više od četiristo različitih vrsta, većinom egzotičnih grmova i drveća kao i šumski muzej. Nalazi se nadomak Brisela.

Nedaleko od glavnog grada nalazi se i najveća i najstarija šuma u Belgiji. Šuma Sonian prekriva gotovo 5.000 ha, a od željeznog doba do vremena vladavine Karla Velikog se iskorištavala i koristila za hranu, krmivo, zaklon i drvnu masu za izgradnju kuća i brodova. Šuma nosi ime po rijeci Senne koja je do srednjeg vijeka meandri-rala kroz nju. Znalci smatraju da predstavlja ostatke antičke šume Silva Carbonaria ili ugljene šume, budući da se iskorištavala i za ugljen koja se u rimsko doba protezala od obala rijeke Rajne do obala Sjevernog mora. Najveći udio u ovoj šumi zauzima bukva sa svojih 80 %. Mnoge od bukvi koje se tamo nalaze starije su od dvjesto godina i velikih dimenzija pa šumu radonazivaju i Katedra-lom bukvi. Do pojave takve monokulture došlo je zbog intenzivnog iskorištavanja i konverzija raznih vrsta bukve u prošlosti. Sadnju je organizirao pejzažni arhitekt Joachim Zinner koji je radio za Habz-burgovce u 18. st. Danas šumari pokušavaju povećati biodiverzitet sadnjom hrasta. Šuma je još uvijek bogata divljači. Dapače, biodi-verzitet faune je u porastu te nakon dugog odsustva, Sonian ponovo obitavaju lisica i divlja svinja. Dijelovi šume nose FSC certifikat.

Čarobna šuma, kako su je nazvali opčarani posjetitelji nosi ime Hallerbos i prostire se na 552 ha u pokrajini Brabant u Flamanskom i Valonskom dijelu. Posjetitelji koji ovu šumu posjete u proljeće opisuju je kao šumu iz bajke jer tada tlo zastre sag tamnoplavih zvončića.

Šuma Sonian


pArKOvI • Tekst: Irena Devčić • Foto: G. Vincenc

SVJEtSKI SIMPoZIJ ParKoVa

Sydneysko obećanjeSvjetski kongres parkova prvi put je održan 1962. godine te se od tada organizira jednom u deset godi-na, posljednji put u Durbanu, Južna afrika 2003. go-dine. Kongres pod nazivom „Parkovi, ljudi, planet: inspirativna rješenja”, održao se od 12. do 19 stu-denoga 2014.godine, u organizaciji IUCN-a i Vlade australije i to u Sydneyu, gdje je WWF predstavio i rezultate procjene dobrobiti ekosustava u parkovima naše regije.

Preko 5.000 delegata iz više od 160 zemalja, među kojima i visoki predstavnici država i međunarodnih organizacija, upravljači zaštićenih područja, predstavnici privatnog sek-tora i lokalnih zajednica, sudjelovali su na IUCN-ovom

Svjetskom kongresu parkova u australskom Sydneyu. Ovaj jedin-stveni događaj, koji se održava jednom u deset godina, završen je zajedničkim, takozvanim Sydneyskim obećanjem svih sudionika da će uložiti više napora u očuvanje prirode, borbu protiv klimatskih promjena i smanjenja biološke raznolikosti, ali i inspirirati ljude diljem svijeta da što više ulažu u jedinstvene prirodne vrijednosti kako morskih tako i kopnenih zaštićenih područja. Predstavnici WWF-a sa svih strana svijeta nazočili su ovom važnom događaju kako bi diskutirali o zaštiti i upravljanju osjetljivim staništima i ekosustavima od kojih su mnoga bitna i za opstanak čovječanstva.

- Širom svijeta, milijuni ljudi se oslanjaju na usluge koje pružaju zdravi ekosustavi u zaštićenim područjima od hrane, vode, čistog zraka, stabilizacije klime do mogućnosti zapošljavanja. Zaštićena područja su ključ zdrave, raznolike i produktivne okoline, koja je temelj dugoročnog održivog razvoja, - izjavio je Marco Lambertini, generalni direktor WWF-a. Sydneyskim obećanjem se naglašava put

ka postizanju globalnog cilja za zaštitom 17 posto kopnenih i 10 posto morskih područja do 2020. godine.

Iako su nedavni izvještaji Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN) i Programa Ujedinjenih naroda za zaštitu okoliša (UNEP) pokazali da je Planet na putu da dostigne ovaj cilj, potrebno je više truda kako bi se područjima, koja su bitna za bioraznolikost i usluge ekosustava, dobro i ravnopravno upravljalo. Uslijed rastućeg apetita za prirodnim resursima, 310 novih vrsta je dodano na IUCN-ovu Crvenu listu ugroženih vrsta. Stoga je na Kongresu naglašeno kako je neophodno uspostavljati nova zaštićena područja u svrhu zaštite prirode te zaustavljanja daljnjeg trenda istrebljivanja vrsta. Glavni fokus je stavljen na ekonomske dobrobiti i isplativost sv-jetskih prirodnih područja, uključujući njihov doprinos u mitigaciji i adaptaciji na klimatske promjene. Globalno, zaštićena područja

igraju važnu ulogu u smanjenju emisi-je ugljičnog dioksida u atmosferu, ali su i ona ugrožena uslijed klimatskih promjena. Stoga je WWF na Svjet-skom kongresu parkova prezentirao novu metodologiju za adaptaciju na klimatske promjene, poznatiju kao CAMPA (Climate Adaptation Meth-odology for Protected Areas), kojom se znatno povećava otpornost par-kova na klimatske promjene. Ova metodologija u posljednje dvije godine provedena je u 58 zaštićenih područja regije, uključujući i 18 zaštićenih područja u Hrvatskoj. CAMP-a je implementirana na regionalnom nivou u okviru WWF-ovog projekta Parkovi Dinarskog luka. Upravo početkom prosinca prošle godine održana je osnivačka skupština regionalne aso-cijacije naziva „Parkovi Dinaridi – mreža zaštićenih područja Dinarida“. Predstavnici 36 parkova iz regije Di-narskog luka izabrali su predsjednika i upravno vijeće asocijacije čija svrha je omogućiti lakšu razmjenu iskustava,

pp Vransko jezero

PP Medvednica


razvijanje zajedničkih projekata te zajedničku promociju. Predsjednikom skupštine asocijacije proglašen je pomoćnik ministra zaštite okoliša i prirode Republike Hrvatske Nenad Strizrep koji je naglasio kako je „Os-nivanje ove asocijacije za Hrvatsku je veliko priznanje, a Hrvatska svo-jim iskustvom želi doprinijeti drugim zemljama u regiji da razvijaju sustav upravljanja zaštićenim područjima i spremna je u tome preuzeti vodeću ulogu u regiji.“ Sjedište asocijacije u prve tri godine bit će u Crnoj Gori, a njezin upravni odbor čine po jedan predstavnik iz svake od osam zemalja Dinarskog luka, iz Hrvatske to je ravnateljica Parka prirode Medved-nica Snježana Malić-Limari.

Što se tiče samih podataka vezanih uz našu regiju koji su izne-seni na svjetskom simpoziju u Syd-neyu, istaknuto je kako su najveći ekonomski iskoristivi resursi u parkovima turizam, komercijalna upotreba vode, šume i zapošljavanje. Nacionalne organizacije WWF-a iz Meksika, Brazila, Italije i drugih zemalja zainteresirani su u svojim zemljama provesti ovu metodologiju, koja je prvi put kod nas provedena na nacionalnom, odnosno regionalnom nivou, dok je Institut Luc Hoffman, u suradnji s Oxfordom, zainteresiran za daljnju obradu podataka zaštićenih područja Dinarskog luka.

Tel.: 63 26 26 000 Fax: 63 27 22 327

Tel.: +48 63 26 26 000 Fax: +48 63 27 22 327

www.wood-mizer.eu

Pouzdan dizajn i odlična produktivnost

Glava s konzolomEl. posmak naprijed/natrag i gore/doljeEl. namještanje rezaMogućnosti:• Električni ili benzinski ili dizel motor• Hidraulično ili Super hidraulično namještanje trupca• Predrezač• Podvozje za transport

LJUDI. DRVO. PILANA.

PREGIMEX d.o.o. Slavka Batušića 31, 10090 ZAGREB Fax: 013894668 Mob: 0989934639 E-mail: [email protected]

www.woodmizer.com.hr

Pilana

Na Kongresu su predloženi i novi modeli financiranja uključujući kombinaciju javnog i privatnog financiranja. Moderna tehnologija se pokazala kao bitna nova stavka u zaštiti prirode s uvođenjem no-vog Google podvodnog streetviewa, kao i alata uz pomoć kojeg se identificira nelegalni ribolov. NASA je omogućila najsuvremeniju satelitsku tehnologiju u snimanju zaštićenih područja kako bi se nji-hovo praćenje poboljšalo.

PP Kopački rit


LJeKOvItO BILJe • Tekst: Marija Glavaš • Foto: M. Glavaš, arhiv

otroVaN ILI LJEKoVIt, ŠtEtaN ILI DEKoratIVaN?

bršljan je puno više od sirupa protiv kašljaSvima dobro poznat i stoga lako prepoznatljiv, br-šljan se s jedne strane smatra parazitskom biljkom koja zagušuje drveće i oštećuje zidove, a s druge strane lijepom, zimzelenom dekorativnom biljkom. Bršljanov nektar predstavlja bogat izvor hrane pče-lama i leptirima, a bobice pticama. Dobro je poznat kao biljka koja čini glavnu sastavnicu sirupa za lak-še iskašljavanje koji se kod nas naveliko reklamira. Kao lijek se najčešće upotrebljava u vidu ekstrakta, a nikako se ne preporučuje konzumacija njegovih si-rovih dijelova zbog blage otrovnosti.

Stari Grci su bršljan posvetili bogu vina i veselja Dioniz-iju. Prema jednoj legendi njega su oteli mornari dok je bio dječak nadajući se prodati ga za roba u Egiptu. Spriječio ih je zaplevši njihov brod u bršljan i lozu. Druga legenda ka-

zuje kako je jedna nimfa plesala pred Dionizijem do iznemoglosti pa ju je on iz sažaljenja pretvorio u bršljan. Stari Rimljani jako su cijenili bršljan, a njihov bog vina i veselja imena Bahus, kao i Di-onizije, sa sobom je nosio bršljan koji je obojici zapravo služio kao sredstvo za triježnjenje. Stari Rimljani bi njime omatali stupove zgrada u kojima se prodavalo vino.

Opis: bršljan, lat. Hederahelix, je zimzelena penjačica koja se stere i po trideset do pedeset metara po podlozi. Podloga na koju se pričvršćuje zračnim korijenčićima je u većini slučajeva verti-kalna, a rijetko se stere po tlu. Lišće je nasuprotno, tamno zeleno, svjetlo zelenog naličja, na opip voštano i glatko, dužine od 50 do 100 mm, s peteljkama dužine od 15 do 20 mm. Mlado lišće ima po tri ili pet lapova i obraslo je dlačicama. Lapovi nestaju kada lišće sazrije pa ono biva srcoliko ili u obliku romba. Cvjetovi dolaze u pojedinačnim glavicama, promjera od tri do pet cm, žutozelene su boje i bogati nektarom. Plodovi su ljubičastocrne bobice promjera od šest do osam mm koje sadrže od jedne do pet sjemenki. Javljaju se godinu dana nakon cvatnje u ožujku i travnju.

Vrijeme cvatnje: od kolovoza do listopada, ali cvat može početi i ranije, odnosno završiti kasnije.

potpuno prekriven prozor

Dekorativno tamnozeleno lišće


GLJIve nAŠIH KrAJevA

BUKoVaČa

Jestiva, radiotropna, mesožderka

rasprostranjenost i stanište: prirodno jako raširen po čitavoj Europi i po zapadnoj Aziji. U prirodi pronalazi drveće koje koristi kao podlogu na koju čvrsto prijanja i raste uvis u potrazi za svjet-lom. U naseljenim područjima koristi umjetne vertikale kao što su zidovi ili stupovi.

Vrijeme sabiranja: lišće se sabire od proljeća do jeseni, a na-jbolja je rana jesen.

Ljekovit sadržaj: list sadrži saponine, među kojima alfa hederin i herakozid C, sterole, flavonoide, polialkine (falkarinon-andfalkarinol) i dr.

ljekovito djelovanje: bršljan ima vrlo široku primjenu u liječenju, a najčešće se primjenjuje u vidu standardiziranog ekstrak-ta, tj. aktivne tvari strogo određene koncentracije koja je ljekovita i sigurna za primjenu. Najpoznatiji je kao sredstvo koje se koristi kod tegoba s dišnim putovima. Djeluje kao ekspektorans što znači da pomaže kod iskašljavanja bronhalne sluzi. Osim kod kroničnog bronhitisa, može se koristiti u slučaju hripavca, astme, alergijskog rinokonjuktivitisa te kronične opstruktivne bolesti pluća.

Saponini u lišću djeluju antifungalno pa je dobar prijatelj žena u borbi protiv Candide. Također, ublažava bolne menstruacije, a bolno stezanje mišića olakšat će i u slučaju žučnih kolika. Budući da djeluje protuupalno, neki ljudi koji pate od reume, artritisa ili gihta bršljanovo lišće izravno utrljavaju u kožu. To čine i oni koji se žele riješiti celulita, svrbeža, crvenila kože uslijed pretjeranog izlaganja suncu, debelih žuljeva, žele ublažiti opekline ili spriječiti ožiljke. Čaj od lišća može se koristiti protiv peruti. Bršljan povoljno djeluje kod nepravilnog rada jetre i žučnog mjehura, u borbi protiv znojenja, jakih proljeva, neuropatske boli te čira na dvanaestercu. Saponinfalkarniol djeluje antikancerogeno.

Kontraindikacije i mjere opreza: nikako nije uputno kon-zumirati sirove bobice ili lišće bršljana jer su blago otrovni. Kon-zumacija malih količina uzrokuje smetnje u probavnom traktu, a većih teškoće s disanjem, mišićnu slabost, probleme s koordinaci-jom, temperaturu, halucinacije pa čak i komu. Vrtlarima i ljudima kod kojih doticaj s falkarniolom u lišću izaziva nadražaj kože, tj. koji su na njega alergični, za rad se preporučuje zaštitna odjeća i rukavice. Konzumiranje bršljana se nikako ne preporučuje osobama oboljelim od raka koje uzimaju antineoplastike, a ne preporučuje se ni trudnicama ni dojiljama zbog nedostatka provjerenih podataka.

Tekst: Marija Glavaš • Foto: arhiv

Poznate jestive gljive bukovače, latinski Pleurotu-sosteratus, najčešće se viđaju u listopadnim šumama, naslagane jedne iznad drugih. to je vrlo varijabilna vrsta, koja se razlikuje prije svega izgledom i prema vrstama drveća na kojem dolaze. Za ljubitelje glji-va imaju više prednosti: dobar okus, dug period sa-kupljanja i lak uzgoj.

Bukovače su koristan činitelj šumskog ekosustava jer mu vraćaju potrebne minerale tako što razgrađuju mrtvu tvar zbog čega se ubrajaju u saprofite. Osobito su za-nimljive zbog činjenice da njihovi miceliji imaju spo-

sobnost probaviti nematode i bakterije zbog čega spadaju u rijetke gljive mesožderke. Prvi uzgajivači ove vrste gljiva bili su Nijemci za potrebe prehrane u Prvom svjetskom ratu. Danas se uzgaja po čitavom svijetu, ne samo za prehranu nego i kao ljekovita te ra-diotropna gljiva. Radiotropna znači da ima sposobnost upiti radio-aktivne elemente, konkretno, bukovača može upiti određeni izotop cezija pa u slučaju nuklearne katastrofe postaje otrovnim otpadom.

Opis: bukovača je poveća saprofitska gljiva koja se u šumi na-lazi u skupinama. Budući da dolazi na živućim ili srušenim sta-blima te panjevima, klobuk je najčešće polukružan, u obliku lepeze ili bubrežast jer prati valjkasti oblik debla. Raste li bukovača na vrhu panja, klobuk će imati gotovo kružan oblik. Promjera je od 5 do 25 cm, a boja mu varira od bijele i sive do žućkastosmeđe i smeđe što je povezano s varijetetima i godišnjim dobima. Varijetet spodoleucus ima klobuk bijele boje, var. pulmonarius bijele, krem ili boje kože, var. salignus svijetlo smeđe, a var. columbinus dolazi u raznim tonovima plave sa žućkastim ili smeđim vrhom. Klobuk

Manje je poznat kao medonosna biljka

Bukovače na stablu


je u mladosti konveksan, ponešto sluzav, gladak i uvijena ruba dok se kod zrele gljive izravnava, a rub postaje valovit i s nekoliko us-jeka. Listići su u početku bijeli zatim sivkasti, a ponekad sa zrelošću postaju i žućkasti, šire se lepezasto od baze prema rubu klobuka. Varijetet glanduolus ima bijela zrnca po rubovima listića. Stapka je rudimentarna i razvije se ili ne razvije, ovisno o položaju gljive. Ako postoji, vrlo je kratka, debela, ponešto savijena i s dlačicama u blizini baze. Meso stapke je gusto i bijelo. Spore su glatke, cilindričnog do bubrežnog oblika i ostavljaju bijeli do ljubičastosivi otisak koji je najbolje vidljiv na tamnoj podlozi.

Miris i okus: znalci tvrde da su bukovače ubrane u prirodi boljeg okusa od onih iz uzgoja. Okus je izražajan, no teško ga je opisati, neke ljude podsjeća na anis, neke na brašno.

Stanište i rasprostranjenost: raširena je po mnogim šumama umjerene i suptropske klime po čitavom svijetu izuzev sjeveroza-padnog Pacifika Sjeverne Amerike. Bukovače svakako preferiraju šume listača, odnosno listopadna stabla, prvenstveno bukvu, vrbu i topolu, ali se nađu i na četinjačama, npr. borovima.

Vrijeme branja: moguće ih je sakupljati od listopada do ožujka, dakle zimi, ali ima varijeteta koji se nađu u proljeće i tijekom ljeta.

Sastav i ljekovitost: sadrže veliki broj antioksidanata i vita-mine A, C, D i E, minerale, veliku količinu proteina i esencijalnih masnih kiselina. Bukovače imaju antibiotička i antialergijska svoj-stva i dokazano snižavaju razinu kolesterola u krvi.

jestivost: bukovače su vrlo cijenjene kao jestive gljive. Mogu se pripremati na razne načine pa mogu biti glavni sastojak u juhama, umacima, mogu se pržiti na maslacu, pohati, dinstati ili kiseliti; od njih se može raditi pašteta ili čips. Za sušenje je nužan hladni zrak kako gljiva ne bi izgubila okus i aromu. Odlično se slažu s nekim vrstama sira, pečenim jajima, morskom hranom ili bijelim mesom.

Kontraindikacije: bukovače sadrže male količine arabitola koji spada u šećerne alkohole koji u nekih ljudi može prouzročiti želučane tegobe.

Slične gljive: moguća je zamjena s također jestivom brijestovačom (Pleurotus sapidus).

Uzgoj: bukovače je vrlo lako uzgojiti na različitim podlogama kao što su sijeno, lišće, ostatci pamuka, piljevina ili papir raznim metodama. Vjerojatno najjednostavnija metoda je ona kod koje se u bukov, topolin ili vrbov panj buše rupe pa u njih inokulira micelij. Druga metoda je ona koja uključuje dvije prostorije i vreće koje se slažu jedne na druge, a između kojih su drvene letve. U prvoj, prethodno steriliziranoj prostoriji, prozirne vreće se ne buše i u njima se nalazi supstrat i miceliji koji se tek razvijaju. Kada plodna tijela postanu vidljiva vreće se premjeste u drugu prostoriju, a vreće izbuše. U prvu prostoriju se smještaju nove vreće sa supstratom i micelijima. Nakon što se gljive u drugoj prostoriji posve razviju i poberu, u nju se premještaju vreće iz prve. Tako se dobiva puni za-tvoreni krug procesa. Ono na što treba osobito paziti su održavanje sobne temperature, iznimno visoke vlage, desetsatnog ne prejakog osvjetljenja i iznimne higijene.

postoje razni varijeteti

Uzgoj inokulacijom micelija u panj

Dobro se slažu s porilukom


eKOLOGIJA • Tekst: Irena Devčić • Foto: G. Vincenc, arhiva

SEDMI KoNtINENt

Gušimo li se u vlastitom smeću?Sedmi kontinent naziv je za brzorastuće količine ot-pada u našim morima i oceanima koji svojom veli-činom iz zraka često izgledaju kao plutajući otoci. Jedan takav otok prvi je puta primijećen 1997.go-dine između obala Kalifornije i Havaja. od tada se utrostručio i danas ima oko 3,5 milijuna četvornih kilometara te je sedam puta veći od Francuske!

Nezbrinutost smeća predstavlja velik problem za naš planet Zemlju, pogotovo sa sve većim porastom ljudske populacije. Danas je sigurno najveći problem u svijetu zagađenje okoliša, odnosno sve veća količina otpada

koji nam ugrožava kvalitetu življenja i to ne samo našu, nego i drugih živih bića. Plastična ambalaža predstavlja veliku prijetnju za okoliš. Plastične vrećice koje završe u moru postaju prijetnja za morski život. Zabilježeno je da je nakon porasta uporabe plastičnih vrećica u ljudskom svijetu došlo i do porasta uginulih životinja u morskom svijetu. Na primjer, neke morske životinje, uključujući morske kornjače i dupine, uginule su od posljedica gutanja plastičnih vrećica. Što se tiče oceana, opasnost od zagađenja je tim veća što struje smeće mogu odnijeti na velike udaljenosti.

- Milijun i pol životinja godišnje ugiba od plastičnog otpada u oceanima i taj bi se problem mogao pogoršati, - rekla je Lau-rence Maurice, jedna od dužnosnica francuskog Istraživačkog cen-tra za razvoj (IRD). Nedavna istraživanja tog centra, predstavljena tijekom znanstvenog skupa u Ekvadoru, upozoravaju na opasnost nazvanu sedmi kontinent. Radi se o otocima plastičnog otpada u Tihom, Atlantskom i Indijskom oceanu. Te otoke nose morske stru-je i oni su ponekad blokirani u virovima oceana, bez mogućnosti biorazgradnje.

- Boca se ne može razgraditi pod djelovanjem bakterija jer gljiv-ice ne djeluju na plastiku, - podsjetila je stručnjakinja IRD-a i po-jasnila da je 80 % plastike koja sačinjava taj otpad od polietilena, jednostavnog i jeftinog polimera poznatog po visokoj otpornosti.

otpad predstavlja velik problem i životinjama, koje se pokušavaju njime hraniti te tako masovno ugibaju gušeći se plastičnim čepovima, vrećicama, četkicama za zube i sličnim odbačenim predmetima. Nisu neobični slučajevi poput onoga kada je mladi albatros pronađen mrtav, a želudac mu je bio prepun plas-tike za koju su njegovi roditelji mislili da je hrana. Jedna od posljed-njih velikih tragedija koja je zadesila svijet u prošloj godini jeste i nestanak malezijskog aviona na letu MH370. Potraga za nestalim zrakoplovom dovela je nažalost samo do pronalaska ogromnih količina otpada u Indijskom oceanu. Godine 2011. Udruga zaštite kitova i delfina pokrenula je uzbunu i objasnila da plastični otpad predstavlja smrtnu opasnost za te životinje zbog gutanja i zaplitanja u njih. Od 2012. godine, prestižni časopis Biology Leetters je smrt-nosnom juhom nazvao slojeve plastičnog otpada, koje se ponekad može naći i na dubini do 1.500 metara.

- To je golemi problem. Polazi se od toga da se samo u Sjever-nom moru na morskom dnu nalazi i do 300.000 tona plastičnog otpada, - izjavio je Thilo Maack, morski biolog Greenpeacea Njemačke.

Smeće u moru veliki je problem


- U sjevernom Pacifiku postoje gigantski otpadni vrtlozi, takoz-vani Great Pacific Garbage Patch, koji je veličine središnje Eu-rope, a godišnje raste za 80.000 četvornih km. Naravno da se veliki plastični dijelovi mogu ciljano izvlačiti iz vode, ali se problem time ne rješava. Plastika se raspada u sve manje dijelove, koji na koncu ne budu veći nego planktonski organizmi u moru. Ukoliko bi se ta plastika filtrirala iz mora, filtrirao bi se istovremeno i plankton, koji to ne bi preživio, stoga filtriranje ne dolazi u obzir, - dodaje Maack.

Najveći dio otpada kojeg se može pronaći u moru je plas-tika. Procjenjuje se da od godišnje proizvedenih 280 milijuna tona plastike 20 % završi u moru, a otpad koji pluta samo je manji dio problema.Pacifik je najveći ocean na svijetu i proteže se na oko 30 % Zemljine površine.

- Sveobuhvatno čišćenje u praksi gotovo da je nemoguće proves-ti. A čitav ocean nadlijetati i iz zraka pretražiti mjesta na kojima se skuplja smeće je preskupo, - kaže Watson-Wright direktorica u In-tergovernmental Oceanohraphic Commission (IOC) međudržavnoj organizaciji koja je dio UNESCO-a i koja se, među ostalim, bavi istraživanjem svjetskih mora. Jedina mogućnost da se situacija u morima dugoročno poboljša je da se načelno nešto promijeni, sug-lasni su stručnjaci. Herkulovski zadatak, kako za lokalne ili nacio-nalne vlade tako i za svakog pojedinca koji odgovornim odnosom prema smeću, odnosno sprječavanjem gomilanja smeća želi i može doprinijeti poboljšanju situacije.

Sasvim suprotan i gotovo nevjerojatan problem s druge strane ima Švedska. Vjerovali ili ne toj zemlji nedostaje otpada te je najveći uvoznik smeća iz drugih zemalja. S dugogodišnjom tradici-jom recikliranja i paljenja otpada, Švedska sada ima previše spali-onica koje smeće pretvaraju u energiju, a premalo smeća da popuni kapacitete. I sami su svjesni da zvuči prilično čudno stoga i pred-sjednik uprave švedske Čistoće Weine Wiqvist kazuje kako „gotovo poremećeno zvuči podatak da netko uvozi smeće, ali nije problem švedski uvoz već goleme količine otpada na odlagalištima u drugim zemljama. Ne uvozi smeće samo Švedska, od zemalja EU to čine i Njemačka, Belgija i Nizozemska. Njemačka pojedinačno uvozi najveće količine, ali je Švedska prvi uvoznik po udjelu spaljenog smeća“. Švedska je prošle godine uvezla 850 tisuća tona gorivog smeća, ukupno je spalila 5,5 milijuna tona, a po dostupnim najava-ma o povećanju broja i kapaciteta spalionica, pretpostavlja se da će do 2016. uvoziti oko 2 milijuna tona smeća. Nove spalionice grade se kako bi koristile smeće iz drugih zemalja. Cilj je u konačnici smećem zamijeniti druge vrste goriva. Osim što su energetski is-plativije, iskorištavaju 90 % energije smeća, mnogo više nego pri uobičajenoj proizvodnji struje, spalionice smeća iznimno pridonose očuvanju okoliša jer koriste otpad s odlagališta na kojima se stvara golemi dio ukupne emisije stakleničkog plina metana.

Spašene kornjače iz utočišta na Zanzibaru

zAnIMLJIvA prIrODA • Tekst: Irena Devčić • Foto: arhiv

oPaKE BUBaMarE

Nakon azijske strizibube u Hrvatskoj se namnožile azijske bubamare

azijska bubamara (Harmoniaaxyridis) je vrsta kuk-ca iz reda kornjaša (Coleoptera) jednako kao i eu-ropska bubamara. Potječe iz istočne azije, nešto je veća od svoje europske rođakinje, a postoji u mnogo različitih boja, od žute, žutosmeđe, narančaste, na-rančastosmeđe do crvene pa i crne, na krilima ima karakteristične točkice čiji broj varira od nula do de-vetnaest.

Prošlu godinu završili smo izvještavanjem o napadu azijske strizibube koja je na području šumarije Biograd počinila velike štete. Azijska strizibuba unesena je u našu zemlju slučajno, s uvezenim sjemenom biljaka, no proširila se vrlo

brzo te postala veliki štetnik drveća i grmlja, prvenstveno zbog ne-postojanja prirodnih neprijatelja. Za razliku od nje azijska bubamara ovdje nije slučajno, u Europu je dovezena potkraj prošlog stoljeća radi kontrole nad lisnim ušima u staklenicima. No, kao i velika većina stranih vrsta, zbog nepostojanja prirodnih neprijatelja, brzo se proširila čitavim kontinentom. Azijska bubamara unesena je kao strana vrsta u Sjevernu Ameriku i Europu prvenstveno kao biološki kontrolor jer je iznimno važan predator za lisne i štitaste uši. U SAD je uvezena još daleke 1916. u svrhu kontrole biljnih štetnika. Prema službenim podacima entomologa Fakulteta poljoprivrednih znanos-ti američke države Pensylvanije, odlukom američkog Ministarstva poljoprivrede prvo službeno i stručno puštanje azijskih bubamara bilo je u upravo u toj državi tek 1978. i 1981. Ipak, prve bubamare koje prezimljuju nisu zabilježene sve do 1993. U SAD-u su se azij-ske bubamare radi svoje velike proždrljivosti počele koristiti i na poljima soje (2001.) gdje se hrane lisnim ušima i drugim štetnicima na biljkama te doprinose financijskoj uštedi uzgajivačima soje. Sada stručnjaci bilježe značajan porast populacija azijskih bubamara u Louisiani, Pennsylvaniji i drugim sjevernim državama SAD-a. En-tomolozi smatraju da povećanje populacija azijskih bubamara nije

azijska bubamara


zAnIMLJIvA prIrODA • Tekst: Irena Devčić • Foto: arhiv

oPaKE BUBaMarE

Nakon azijske strizibube u Hrvatskoj se namnožile azijske bubamare

posljedica ranijih puštanja prema odluci američkog Ministarstva poljoprivrede, već je posljedica slučajnog unosa na području New Orleansa i to s teretnih brodova.

Ove jeseni rojevi bubamara pojavili su se po dvorištima, kućama i stanovima širom Srbije.

- Azijske bubamare u Srbiji su se prvi put pojavile na Fruškoj gori 2008. godine, a od tada su se udomaćile, prilagodile i skoro potisnule domaće bubamare, - navodi Milenka Perić iz Zavoda za biocide i medicinsku ekologiju Republike Srbije. Nakon dojava o rojevima ovih napasti po susjednoj nam Srbiji, nije trebalo dugo čekati a da se najezda azijskih bubamara proširi i po Slavoniji, pri čemu je najviše stradao Osijek. Azijske bubamare mogu izazvati neugodne alergijske reakcije, a umirovljena profesorica s Poljo-privrednog fakulteta u Osijeku, Marija Ivezić, objašnjava kako valja izbjegavati ubijanje ove bubamare s obzirom da tada ispušta hemolimfu koja je neugodna mirisa te kod nekih ljudi može izazvati i alergiju.

- Posebno su ugroženi astmatičari, a može izazvati i neugodan konjunktivitis. Suprotno mišljenjima da te bubamare ne treba dirati, zapravo treba upozoriti da ih, kad je god to moguće, usisavamo i na taj način uništimo. Inače, azijske bubamare hrane se lisnim ušima, a kada njih nema, tada se hrane našim domaćim bubamarama - kazala je profesorica Ivezić. Prema izviješću njemačkih znanstvenika koje je objavljeno u časopisu Science, azijska bubamara izrazito je in-vazivna te uspješno dobiva rat u borbi s domaćim svojtama iz neko-liko razloga. Imaju izuzetno snažan imunološki sustav, a u tjelesnim tekućinama kolaju im antimikrobni peptidi i moćan antibiotik har-monin. To im omogućuje da se protiv patogena bore uspješnije od domaćih vrsta bubamara. Njezine prednosti uključuju i veću plod-nost, brži životni ciklus, nedostatak predatora te izostanak bolesti na područjima u koja dospije. Stručnjaci ističu da je njihov prirodni antibiotik tako dobar da bi se mogao upotrijebiti za razvoj novih lijekova. No prema njemačkom istraživanju najmoćnija od svih oružja je sićušna gljivica, u stručnim krugovima poznata kao mikrosporidija. Azijske bubamare ove gljivice u svojoj krvi održavaju u neaktivnom stanju, još uvijek nije jasno na koji način to rade, međutim kada druge bubamare napadnu njihova jajašca i ličinke, gljivice se aktiviraju i ubiju domaće kukce.

Zbog sličnosti s našim bubamarama, har-lekinska je bubamara dugo ostala nezapažena u Hrvatskoj. Službeno, prvi objavljeni znanstveni članci spominju je u 2008. godini, no vrlo je vje-rojatno da je došla ranije. Razotkrile su je tek po-jave velikih jesenskih najezdi kakve do sada nisu zabilježene. Proširila se po cijeloj Hrvatskoj, od Slavonije preko sjevernojadranskih otoka do vi-sokih planinskih vrhunaca Dinare. Azijska buba-mara može imati osnovnu narančastu, crvenu ili crnu podlogu, može biti bez ijedne točkice, odnosno može ih imati i do 22. Teško ih je prepoznati, točnije moguće ih je odrediti prema malom slovu M, koje ta vrsta bubamare krije na svome prsištu. Tijekom listopada i studenog traže sklonište u objektima te

ih se može pronaći i u rano proljeće kada se bude. U Velikoj Bri-taniji stručnjaci su čak razvili aplikaciju za pametne telefone koja prepoznaje azijske bubamare i mole građane da im dojave čim ih primijete. Budući da ima sposobnost preživljavanja u područjima s velikim rasponima temperatura, očekuje se da bi se uskoro mogla proširiti po cijelom svijetu, a već se počela pojavljivati u južnoj Af-rici i Latinskoj Americi. Neki stručnjaci štoviše smatraju da je već sada previše kasno da se nešto poduzme.

osim što su dosadne te izazivaju alergije, problem je i u tome što se znaju hraniti grožđem kada im ponestane biljnih uši,stoga se često nalaze u vinogradima. Ako završe u vinu, njihove moćne ke-mikalije mogu promijeniti njegov okus.Prema mišljenju stručnjaka unos azijske bubamare kao strane vrste u Europu bila je velika pogreška. Budući da azijska bubamara gotovo i nema prirodnih ne-prijatelja u Europi, ona se brzo proširila i istisnula europske vrste bubamara. Europske bubamare prezimljuju u prirodi najčešće ispod kore suhog drveća ili na hladnim mjestima u kućama. Međutim, azijske bubamare izvan svoje 'domovine' hiberniraju u kućama i drugim objektima, a u tu svrhu okupljaju se u kolonije koje broje nekoliko desetaka tisuća buba, a ponekad i do milijun. Njihovo prezimljavanje u prirodi je uobičajeno, no prezimljavanje u našim domovima i drugim objektima nije bezazleno jer njihove izlučevine uzrokuju kontaminaciju. Danas znamo da invazivne vrste na nekom području, uz izravno uništavanje staništa, predstavljaju najveću opasnost za njegovu biološku raznolikost. Kontrola invazivnih vrsta i smanjivanje njihova utjecaja na domaće vrste ali i cjelok-upne ekološke sustave danas je jedan od najvećih izazova zaštite prirode u Europi. Stranu invazivnu vrstu, nažalost, gotovo nikad nije moguće ukloniti iz staništa u koje se proširila. Rano otkrivanje strane vrste u ekološkom sustavu od velike je važnosti jer tada što prije može započeti s hitnim mjerama kontrole širenje i njezinog uklanjanja. U Hrvatskoj je Zakonom o zaštiti prirode zabranjen unos stranih vrsta u otvorene ekološke sustave.

jajašca


FELJTON • Tekst: Marija Glavaš • Foto: arhiv

LUGar – IZUMItELJ

Nevjerojatni um Viktora Schaubergera

Viktor Schauberger rođen je 30. lipnja 1885. godine u Holzschlagu u Gornjoj austriji. Njegov otac, djed, pradjed i čukundjed zarađivali su za život radeći u šumi. premda je šumarska tradicija u njegovoj obite-lji dosegla preko četristo godina njegov ju je otac ka-nio prekinuti. Zato je puno uložio u fakultetsko obra-zovanje svojih sinova. jedini koji je odbio ponudu za daljnje školovanje bio je njegov najmlađi sin Viktor.

Mladića, Viktora Schaubergera sasvim je ispunja-valo vrijeme provedeno u šumi. On je želio učiti promatrajući prirodu na licu mjesta.Ta njegova žudnja se ostvarila tek nakon što je završio Prvi svjetski rat

(1914. – 1918. god.) iz kojeg se vratio ranjen. Princ Adolf Schau-berg–Lippe ga je zaposlio u svojoj, gotovo netaknutoj šumi od 21.000 ha, smještenoj u Gornjoj Austriji. Tu je stekao prve spoznaje o kretanju i energiji vode ili bolje rečeno doživio prosvjetljenje.

Noću je, vrebajući krivolovce na pastrve, došao do spozna-je kako voda u rijeci ima veću snagu noću nego danju i kako je tok najjači za punog Mjeseca. Pitao se kako brzi vodeni tok ne sprječava pastrve u lakom iskakanju i to u suprotnom smjeru. Na-kon desetljeća promatranja i razmišljanja došao je do zaključka da prirodni vodeni tok ima način nadogradnje energije. Ta nadograd-nja, odnosno sinergija odnosi se na smjer suprotan od tijeka vode, a pastrva koristi upravo nju. Uz pomoć te energije pastrva biva usi-sana i odaslana uvis, u spiralnom kretanju koje izgleda poput vira koji se stvara iznad vode. Potvrdu za svoju, tada još pretpostavku, pronašao je u kamenju nošenom vodenim tokovima. Shvatio je da za prijenos tereta nije bitna njegova masa, već oblik, doba dana i mjesečeve mijene. Promatrao je kako se jajoliki kamen veličine ljudske glave giba kružno poput pastrve za punog mjeseca. Otkrio je da priroda često koristi oblik hiperbolične spirale unutar koje djeluje centripetalna sila, a na taj način se kreće tekućina u koritu rijeke ili potoka, sok u drvu i krv u žilama. Za centripetalno gibanje kroz hiperboličnu spiralu karakteristični su simptomatično opada-nje temperature i kontrakcije te konstantni razvoj, pročišćavanje i rast te proces implozije. Suprotnu, centrifugalnu silu koja se kreće pravocrtno, priroda koristi kada nešto slabi i razgrađuje. Dakle, kod razgradnje mrtvih organizama. Nju karakteriziraju podizanje tem-perature, širenje i eksplozija. U prirodi se ova dva gibanja konstant-no izmjenjuju. Te mu su spoznaje kasnije omogućile dizajniranje izuma koji su imitirali prirodne tokove rasta i razvoja.

Njegova su zapažanja odgovarala onome što su ga učili otac i stric, a to je da rijeka, sve pa i najmasivnije trupce najbrže pren-ese za hladnih i jasnih noći. Njegove spoznaje i znanja načinile su ga poznatim pa je njegove pokuse najprije sponzorirala Aus-trijska vlada, a kasnije jedno korporativno poduzeće. Potreba za učinkovitijim prijevozom trupaca odvela ga je na rijeku Mürz u Donju Austriju. Tamo je 1926. godine postavio svoju prvu insta-laciju u vidu vodenog kanala. Kanal je sadržavao spiralne tračnice, a temperatura vode u njemu je bila strogo kontrolirana. Pokazalo se da se Schaubergerovim kanalima trupci mogu prenositi na iznimno velike udaljenosti i s daleko većim kapacitetom nosivosti nego što je do tada bilo. Ti kanali nisu bili postavljani na način da trupac od početne do krajnje točke prevaljuje najkraći put već su pratili sve riječne meandre.

Bio je žestoki protivnik kanaliziranja rijeka i stoga je uporno, no uzaludno pokušavao doprijeti do njemačkih vlasti pišući pisma i članke. Odmah je spoznao kakve sve opasnosti to donosi te je oštro kritizirao njemačke metode. Do njegovog izrazito negativnog stava došlo je za posjete Njemačkoj, gdje je imao priliku promatrati rijeku Rajnu. Nakon što je šuma oko rijeke posječena, odnosno de-vastirana, a Rajna kanalizirana, nivo vode je pao i ona se zamutila. Prije toga, voda je bila kristalno čista i kroz nju se vidjelo nekoliko metara. Izravnavanje je dovelo do jačanja toka, a mulj je stao čepiti korito. Kapacitet korita postao je premalen za jače padaline pa je voda stala otjecati u okoliš i oštećivati vegetaciju, tlo i kamenje uz obale. To je dovelo do potrebe betoniranja obala i jaružanja kori-ta. Sve je to za Schaubergera bilo alarmantno, a genijalni je lugar imao rješenje za nastale probleme. Njegovo je rješenje uključivalo

Viktor Schauberger


spuštanje nivoa rijeke i regulaciju temperature vode, a isključivalo jaružanje. Ukazivao je kako je jedan slučaj poplave dovoljan da se, iako izjaružano, korito ponovo prepuni. Vlasti nisu prihvatile nje-govu ideju, već se diljem Europe i danas provode metode vodnog gospodarenja koje su u potpunosti u suprotnosti s prirodom.

Schauberger se potom posvetio konstruiranju brojnih izuma koji su bili namijenjeni sprečavanju katastro-fa koje je donijela industrijalizacija. Zaključio je da u tehnologiji koja daje loše rezultate i uzrokuje velike nega-tivne prevrate u prirodi, moraju postojati greške. Ondašnja i današnja tehnologija rade na principu centrifugalne sile kod koje čestice medija bivaju najprije oslab-ljene pa zatim rastavljene i na kraju ras-topljene. Smatrao je kako treba prekinuti s proizvodnjom koja radi na principu eksplozije i početi proizvoditi naprave i strojeve koji rade na principu implozije.

Među njegovim brojnim izumima, još jedan koji je moguće primijeniti u šumarstvu, konkretno, u rasadničkoj proizvodnji, bio je specijalno izrađen plug. Naime, još jedan moderan patent kojem se Schauberger izričito protivio bila su umjetna gnojiva. Povijest ma-sovne proizvodnje tog sredstva za pri-hranu seže u doba Prvog svjetskog rata, a glavni akter je kemičar - nobelovac Fritz Haber. On je prvi sintetizirao amonijak na način na koji ga je i danas moguće isplativo masovno proizvoditi. To je omogućilo proizvodnju umjetnih gnojiva i time masovnu proizvodnju hrane.

Znanstvenici njegova vremena znali su da je za rast biljaka nužan dušik, da ga rijetke vrste mogu vezati iz zraka, kao i da zemlja ima ograničen kapacitet. Dotadašnji je uzgoj usjeva bio vrlo spor, a Fritz Haber je to radikalno promijenio, ali njegov motiv nije bio samo humanitarnog karaktera. To što je od tada bilo moguće brzo i masovno nahraniti Njemačku za njega je značilo vjeru u prevlast na frontu. Riješio je tada aktualan problem nemogućnosti uvoza salitre iz Čilea zbog britanske pomorske blokade. Natrijev nitrat ili salitra (NaNO3) je prirodni izvor sirovine za gnojiva, a Čile ga je gotovo sam proizvodio.

Nakon svega nekoliko godina masovne upotrebe pokazalo se da se tlo tretirano umjetnim gnojivom pretvora u zagađeno. Schau-berger se dao u potragu za rješenjem i pronašao ga. Svojim je pažljivim promatranjem otkrio da upotrebom željeznog pluga do-lazi do oslobađanja topline zbog čega se omekšava njegov vanjski sloj. To je uzrokovalo padanje željezne prašine na tlo. Te željezne čestice bi se ubrzo pretvarale u hrđu koja uzrokuje električno pražnjenje između vlažnog tla i atmosfere čime se isušuje zemlja i tako smanjuje njezin potencijal. Znajući da tlo bogato bakrom do-bro zadržava zemljanu vlagu Schauberger je odlučio izvesti pokus u kojem će obogatiti tlo tim elementom. To je učinio tako da je željezni plug prelio bakrom. Pokus koji je izveden takvim plugom bio je više nego zadovoljavajući. Urod na jednoj farmi blizu Salz-burga se povećao za 50 %. Vremenom su takvi pokusi pokazali i dodatne velike prednosti. Bilje koje je uzgajano na zemlji oranoj i drljanoj bakrenim plugom pokazalo se otpornijim na štetnike i imalo je manje potrebe za prihranu dušikom. Kasnije je, nakon što je prostudirao pokrete krtice, dizajnirao plug s centripetalnim kretanjem. Tlo takvom plugu nije pružalo gotovo nikakav otpor pa su izostali pritisak, trenje i zagrijavanje koji vode gubitku vlage u tlu. Masovnoj proizvodnji takvih plugova ispriječila se industrijska proizvodnja umjetnih gnojiva.

Razdoblje koje je prethodilo radu na bakrenom plugu, Drugi sv-jetski rat, bilo je osobito loše za Schaubergera. Nacisti su se osobito

zainteresirali za njegovu ideju o zračnoj turbini koja se podiže uz pomoć tekućina i plinova. Zatočili su ga u koncentracij-skom logoru Mauthausen–Gusen na sjeveru Austrije i dodijelili mu više od dvadeset tehnički obrazovanih logoraša. Pod kraj rata su motore u obliku diskova koje je patentirao za naciste konfiscirali Amerikanci i Rusi.

Kasnih pedesetih godina 20. stoljeća Viktor Schauberger i njegov sin Walter posjetili su SAD. Originalni disk motori potpali su u ruke Rusa te su se Ameri-kanci uplašili kako će se Schaubergerova tehnologija jednoga dana pojaviti iznad američkog tla u vidu ratnog zrakoplov-stva na nuklearni pogon. Poziv Ameri-kanaca bila je manipulacija i Schauberger je bio prisiljen potpisati ustupanje pa-tenta američkom konzorciju. Ugovor je sadržavao izjavu prema kojoj sav njegov rad i saznanja u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti pa čak i misli smije dijeliti isključivo s izvjesnim Robertom Don-nerom, šefom teksaškog konzorcija.

Nakon što su dozvolili ocu i sinu vratiti se u rodnu Austriju, čarobnjak vode, kako su ga zvali, bio je potpuno devastiran. Starac oslabljenog srca

neprestano je ponavljao:„uzeli su mi sve, ja čak nemam ni sebe“. Agonija najvećeg uma šumarstva je kratko trajala, umro je 25. rujna 1958. u Linzu, pet dana nakon povratka iz Amerike.

Dio očuvanog kanala za prijevoz trupaca

Schaubergerov plug


DJeČJI KutAK • Priredila: Ljilja Ivković

„Tko to ide, tko to gazipo šuštavoj šumskoj stazi?“

IspravakU prošlom broju došlo je do nenamjerne pogreške. Naime rad koji je potpisan pod imenom Laura Delić djelo je mlade autorice Nike Jurčević. Ovim putem se ispričavamo mladoj autorici na slučajnoj pogrešci.

Polazeći od saznanja da se većina dječjih sposobnosti i potencijala razvija u predškolsko doba, vrlo je važno da djeca od najranije dobi mogu doživjeti i upoznati prirodu , naučiti je voljeti i poštivati te ot-krivati mogućnosti vlastitog djelovanja na očuvanju i zaštiti životnog okruženja .

Cilj suradnje s časopisom u programu „Tko to ide, tko to gazi po šuštavoj šumskoj stazi“ je da djecu potičemo na usvajanje spoznaja, raz-vijanje pozitivnih navika prema očuvanju šume i šumskog stanovništva.

U ovom programu upoznat će se sa načinom življenja i karakteristi-kama šumskih životinja kroz razgovore, zagonetke, pjesme, priču i igru.

Vesela šuma

Ujutro se šuma budi

kada dođe dan!

Jer kada se životinjice naspavaju,

više ne trebaju san!

U šumi živi puno životinja:

srna, zec, medvjed, sova, lisica!

Kada dođe do problema,

uvijek ima rješenja!

Životinje si uvijek pomažu,

jer štititi šume moraju.

Uvečer šuma spava,

nakon dugoga dana,

jer kada dođe noć,

na spavanje treba poć!

Ana-Marija Šarušić 7.c Prva osnovna škola Dugave

Zagreb

Dječji vrtić “Bukovac”SKUPINA LOPTICA

Odgojiteljica: Mira Vilić

IDa PaNCEr, 5, 11 godina

SRNA I SRNJAK

„ Hitra i laka, čuva je šuma svaka, negdje ispod grane čeka je malo lane.“

(srna)


Dječji vrtić „Gustav Krklec“ KrapinaOdgojiteljice: Mirjana Družinec i

Marina Kozina

IVaNo MIKŠa, 5,4 godinaIzjava: „Obitelj srna se igra na livadi.“

Dječji vrtić “Josipdol”Odgojiteljice: Mirjana Družinec i

Marina Kozina

Leonarda Sabljak. 5,10 god. Izjava: “srna nema rogove, a srndaći imaju malo manje rogove. Po zimi srne i srndaći grickaju koru drveća.”

Dječji vrtić “Pčelica”Odgojiteljice: Đurđica Salopek i Nives

Pepeunik

Leon Jozić, 5,3 g.

Komentar: “Srna je bez rogova ili košuta,a jelen ima rogove.Srna živi u šumi.Ja sam vidio srnu,moji deda i baka imaju blizu kuće polje pa su tamo došle.Srne jedu travu.One su dobre životinje,jednom sam ju hranio.”

Dječji vrtić “Ploče”Odgojiteljice: Snježana Merdžan i

Zagorka R. Burić

Vanja Spehar, 6 godina

Komentar Lucije Marinović (6 godina):“Malo lane je jako nestašno i znatiželjno, a njegova mama, prava dobra mama, svugdje ga prati i čuva.”

Dječji vrtić “Sunčana”Odgojiteljice: Ana Kasana i Suzana

Holzinger

ante Katavić, 6.6 god

Dječji vrtić “Ravna Gora”Odgojiteljice: Snježana Janeš i

Martina Grgurić

Ema Jakovac, 5,9 godinaKomentar djeteta: “Košuta voli živit sa svojim mužem jelenom.”

Dječji vrtić “Vedri dani”Odgojiteljice: Leonarda Stopić i Vera

Siročić

ria Bartolić, 6.1gRijina izjava: “Srnjak je sličan jelenu, ali ima manje rogove i njegovo mladunče je lane.”

Dječji vrtić “Zapruđe”Odgojiteljice: Lidija Marđetko i

Biserka Drempetić

Luka Štefanec, 6 g.Lukina izjava: “Srne se moraju skrivati u šumi od lovaca.“

Documents

250 godina Hrvatskog šumarstva - .: Hrvatske šumecasopis.hrsume.hr/pdf/217.pdf · HRVATSKE ŠUME Broj 217-218 ... Duhovi, Marinko ... iz velikog broja šumskih radnika sjekača