3 La Tourov pastel - · PDF fileU svojim portretima pariških dvorskih ličnosti, kombinirali su, kako Jean, tako i kasnije François, ... ( kako su to nazvali mnogi teoretičari)

I Smisao poesisa materijalnosti

Suhe boje - Il modo secco 3. La Tourov PASTEL

1

3. La Tourov PASTEL 3.1. Uvod

3.2. Bliže određenje La Tourove umjetnosti 3.3. Ključne stečevine, spoznaje i saznanja o klasičnom pastelu;

Quentine de la Tour: portret: Voltaire

3.1. Uvod

Tehnika, nazvana i - manira suhom bojom - što su u vrijeme Leonarda nazvali IL MODO SECCO , odnosno IL MODO NUOVO, dovedena je u vrijeme Mauricea Quentina de la Toura do svoje potpune perfekcije: ←3/1. Maurice Quentin de la Tour: Mme. Pompadour, detalj virtuoznog tehnicizma, kod kojeg je poetska nota svedena na gotovo puku narativnost…

Ipak, na nekim mjestima je evidentno i - brisanje, - skidanje već nanesenog tona, kako bi se postigla suptilno modeliranje - i eventualni smekšani potez…

Detalj Leonardovog kartona izvedenog u tehnici modo nuovo građenog razigranim crtačkim bravurama, kao i magličastim prijelazima, uspoređen sa detaljem La Tourove Mme. Pompadour zorno ukazuje razlike: ←3/2. Leonardo: Sant’Anna, La Madonna, il bambino e suo Giovannino , detalj Leonardo započinje gradnju linearnim potezima, nastavlja plošnim nanošenjem, ali je evidentna i kombinacija različitog nanošenja ...; na primjer,

- jedan sloj razmaže, - sljedeći nanosi šrafirano, - kasnije opet razmazuje…



2

Za razliku od već razmatranog Leonardovog londonskog kartona Sant'Anna… , gdje dolazi do izražaja ona poetska tehničnost, odnosno racionalna osjetilnost renesanse, koja se zasniva na ravnoteži racionalnog i iracionalnog , klasični pastel Quentina de la Toura predstavlja tipični primjer virtuoznog tehnicizma, kod kojeg je poetska nota svedena na gotovo puku narativnost ( narrare …lat. pričati, ali i prikazivati…)

Ali, La- Tourov Voltaire fascinira i svojom poetskom… …racionalnom osjetilnošću…

← 3/3. M.Q.de la Tour: Voltaire Posebnu pažnju posvećuje smekšavanju kontura i naglašava1...

…više nego išta drugo... čuvaj se jakih i grubih kontura !

Protežiran od portretista Largillierea, Maurice Quentin de la Tour je rano stekao slavu u Parizu. Kako ga opisuje Huyghe2, bio je…

...ekscentrik, duhovit i ironičan, prijatelj aristokrata, filozofa i naučnika...

Dorival3 navodi njegove slijedeće misli:

...oni misle da ja hvatam samo crte njihovih lica ali ja silazim,

bez njihova znanja u dubinu njihove unutrašnjosti i vidim ih u cijelosti...

1 Maurice Busset: La Technique moderne du Tableau, Paris, 1929 /s.125 2 Huyghe: Louvre; New York, 1951, str. 172. 3 Bernard Dorival: Francusko slikarstvo, Zagreb 1959, str.158.



3

3.1.1. NAJVAŽNIJI IZVORI

- Bernard Dorival: Francusko slikarstvo, Zagreb 1959, - Busset, Maurice: La Technique moderne du Tableau, Paris, 1929 - Das Grosse Lexikon der Graphik ,Breunschweig, 1984 - Elie Faure: Povijest umjetnosti V , Zagreb 1955 - Huyghe: Louvre; New York, 1951, - Huyghe, René: Dialoge avec la visible, Paris, 1955, - Journal - Dnevnik piše Delacroix od 1822 do 1824 i od 1847 do smrti

1863. - J.Gallego: La grande histoire de XVIII st. en France et Italie, SKIRA

1973. - Kruno Prijatelj: Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982. - Leo van Puyvelde: La Renaissance flamande de Eyck à Metsus, Bruxelles,

1968 - Leonardo da Vinci: Trattato della pittura, /Beograd, 1964. - Likovna enciklopedija, Zagreb, 1962 - Metka Kraigher-Hozo: Metode slikanja i materijali, Sarajevo, 2007. - R.Pallucchini: Veronese, 1940 / Rizzoli, VERONESE, Milano, 1968

3.1.2. IZVORI SLIKA

3/1. Muzeji, Louvre, Paris, 1995. 3/2. MUZEJI, National Gallery, London; Milano 1967. 3/3. Connaissance des Aerts, november, Paris, 1994. 3/4. MUZEJI SVETA, Ermitage, Beograd, 1979, str. 103. 3/5. Das Grosse Lexikon der Graphik ,Breunschweig, 1984. 3/6. Musei VENEZIA, MILANO 1968, str.65, slika 1. 3/7. Kruno Prijatelj: Barok u Hrvatskoj, Zagreb, 1982, str. 852, sl.466. 3/8. commons.wikimedia.org. 3/9. blog.apahau.org. 3/10. www.wikipaintings.org. 3/11. Connaissance des Aerts, november, Paris, 1994. 3/12. Muzeji, Louvre, Paris, 1995. 3/13. Muzeji, Louvre, Paris, 1995. 3/14. Rizzoli, VERONESE, Milano, 1968/ Tav. XXVI. 3/15. www. artpainting. com. 3/16. commons.wikimwdia.org. 3/17. Muzeji, Louvre, Paris, 1995. 3/18. wikipainting.org. 3/19. drawpaintprint.tumbir.com. 3/20. Das Grosse Lexikon der Graphik ,Breunschweig, 1984. 3/21. commons.wikimedia.org. 3/22. Muzeji, Louvre, Paris, 1995. 3/23. Muzeji, Louvre, Paris, 1995. 3/24. Muzeji, Louvre, Paris, 1995. 3/25. Muzeji, Louvre, Paris, 1995.



4

3.2. Bliže određenje La Tourove umjetnosti 3.2.1. Leonardov doprinos francuskom pastelu

3.2.2. Maurice Quentin de la Tour i njegovo vrijeme

3.2.3. Od Quentina de la Toura do Delacroixa 3.2.1. Leonardov doprinos francuskom pastelu Znamo da je Leonardo svoje zadnje godine života proveo u Fontainbleauxu i tako sudbonosno uticao na procvat renesansne umjetnosti u Francuskoj, između ostalog i na pridavanje značaja tehnici, tek kasnije nazvanoj pastel... Ipak, mnogi smatraju, kako smo već naglasili kod razmatranja Leonardovog modo nuovo, da su „pravi začetnici“ pastela u smislu afirmirane tehnike koja nema više samo studijski karakter Jean Clouet i njegov sin François Clouet. Sa sigurnošću se tvrdi da je Jean Clouet autor 130 portretnih crteža urađenih u periodu između 1514-1540, rađenih crnom kredom i sangvinom... ←3/4. François CLOUET: Portret Charlesa IX, studija i slika ( dolje ) Studija: Peterburg, Ermitage; oko 1566 ; crtež kredama u boji na kartonu; način „slikanja“ suhim bojama je u ovom slučaju bliži Holbeinu, nego Leonardu; u pitanju je suptilni crtež građen finim mekim šrafurama, bez razmazivanja kreda; Leonardov londonski karton uticao je na mnoge francuske i flamanske majstore. Kako navodi Puyvelde4...

...crtež su mogli vidjeti prilikom boravka na francuskom dvoru. Kružili su i crteži napravljeni prema njegovim portretima...

Jean Clouet je rođen u Bruxellesu, 1485. godine ( umire 1540. u Fontainbleauu). Potpisivao se i kao Jehannet, Janet. Djelovao je u Toursu, a od 1529. godine u Parizu kao dvorski slikar i sobar Françoisa I. François Clouet , sin Jena, rođen je u Fontainbleauu, 1516.godine ( umire 1572). Vjeran očevoj tradiciji, nastavlja održavati duh nizozemsko-flamanske objektivnosti i koncentracije na stvarnost, koje se ne odriče ni tada kada radi portrete s reprezentativnim namjerama. Pripisuje mu se nekoliko slika i oko 50 crteža - portretnih pastela.

4 Leo van Puyvelde: La Renaissance flamande de Eyck à Metsus, Bruxelles, 1968, str. 11.



5

U svojim portretima pariških dvorskih ličnosti, kombinirali su, kako Jean, tako i kasnije François, crnu kredu, sangvinu i bijelu kredu, te tako postizali dojam plastičnosti, ali i duh nizozemsko-flamanske objektivnosti... Kasnije je niz velikih pastelista, naročito u portretu dalo osamnaesto stoljeće. Nezaobilazna je Rosalba Carriera, iako je kasnije nadmašuje Maurice Quentin de la Tour… Kako navodi Dorival5 za Rosalbu ...

…istina, francuska publika je voljela ženu, strankinju Rosalbu Carriera, koja je siromaštvo svog talenta nadoknađivala šarmom…

←3/5. Rosalba Carriera: Watteau, detalj Frankfurt, Städelsches Kunstinstitut, 1721; pastel, 26,6 x 23 cm. Rosalba Carriera rođena je u Veneciji 1675. godine ( umire 1751. ). Prvotno je radila minijature i portrete u ulju ali je kasnije, u tehnici pastela izgradila vlastitu maniru. Pored Pariza radila je i u Dresdenu. Ova slikarica iz umjetničke venecijanske porodice, svoje poduke je stjecala kod G. Diamantinija , A. Balestre, kao i našeg Benkovića, jednog od posljednjih Schiavona koji su ostavili u talijanskom slikarstvu vidne tragove. Pallucchini, jedan od vrhunskih teoretičara venecijanskog slikarstva, smatra da je slika Žrtva Abrahamova remek-djelo i ...

…slika koja je u Veneciji stvorila školu.

←3/6. Rosalba Carriera: Portret dame, detalj Venecija, Academia ; 50 x 40 cm; pastel; postiže i pikturalnost u toplim akcentima na kosi i dekolteu;

←3/7. Benković DALMATINO: Žrtva Abrahamova , detalj Zagreb, Strossmayerova galerija; ulje na platnu; dramatsko osvjetljenje: kompozicija sugerira prodiranje svjetlosti izvan slike... Federiko Benković Dalmatino / Bencovich Schiavon rođen je u Omišu, 1677. godine ( umire1753, u Gorici). Školovan je u Veneciji i Bologni. Slika Žrtva Abrahamova je iz ciklusa koji je rađen za Pommersdorfern, dok je djelovao u Beču. Pod stare dane se povukao u Goricu kod porodice Attems.

5 Bernard Dorival: Francusko slikarstvo, Zagreb, 1959/ str. 148.



6

3.2.2. Maurice Quentin de la Tour i njegovo vrijeme

Već Joseph Vivien ( 1657-1734) razvio je tehniku pastela do virtuoznosti. Radio je gotovo isključivo u pastelu, a ističe se i kao prvi portretist koji je izvodio portrete u čitavoj figuri. Kako je zapisao Dorival6 …

Vivien, Francuz iz Kölna, uzevši tu tehniku od Nanteuila doveo je do tolikog savršenstva da ga nisu nadmašili

ni La Tour ni Perronneau... ←3/8. Joseph Vivien:Portrait of Man Getty Museum, 1725.; pastel na plavom papiru; 914 x 660 mm.

3/9. Robert Nanteuil: Portret→ Robert Nanteuil je rođen u Reimsu, 1623. godine ( umire 1678. u Parizu). Bio je bakrorezac, pastelist i crtač. Portretno slikarstvo je usavršavao kod Champaignea. Slikao je portrete in vivo. Napisao je i studiju Maximes et Réflexions sur la peinture et sur la gravure. Osamnaesto stoljeće je dalo , naročito u portretu, niz velikih pastelista.

3/10. Jean-B. Perronneau: Abraham van Robais → Paris, Louvre; 73 x 59 cm; pastel; maksimalno zasićenje; postizanje materijalnosti ( uvojci, kosa, čipka...). Jean-Baptiste Perronneau je rođen u Parizu 1715. godine ( umire 1783. u Amsterdamu) . ←3/11. Maurice Quentin de la Tour: Autoportret Paris, Louvre, 1751. ;56 x 45 cm; pastel; Maurice Quentin de la Tour rođen je u St. Quentinu 1704. godine ( umire 1788.) sto godina nakon Georgea de la Toura. Školovao se u Parizu; Protežiran od portretista Largillierea, Maurice Quentin de la Tour je rano stekao slavu u Parizu. Već u tridesettrećoj godini primljen je u Akademiju.

6 Bernard Dorival: Francusko slikarstvo, Zagreb, 1959/ str. 148.



7

Kako La Toura opisuje Huyghe7, bio je...

…ekscentrik, duhovit i ironičan, prijatelj aristokrata, filozofa i naučnika...

←3/12. M. Q. de la Tour: Portrait : Voltaire 36 x 28,5 cm; pastel na papiru ; polazeći od srednjeg toplo ružičastog tona nanosio je tamne sjene i svjetlija uzdizanja bijelim i plavičastim tonovima;

3/13. M. Q. de la Tour: Mme. Pompadour → Paris, Louvre; 1755. ; 175,15 x 128,05 cm; pastel na papiru) ;

3/14. Maurice Quentin de la Tour: Mme. Pompadour, detalj → na nekim mjestima je evidentno i brisanje, skidanje već nanesenog tona, kako bi se postiglo suptilno modeliranje i eventualni smekšani potez…

Njegovi pastelni portreti značajni su i kao kronika vremena… Time su sačuvane fizionomije svih značajnih osoba tog vremena. Na žalost, vještini i savršenstvu, koje je La Tour postigao u toj tehnici, znatno su štetila njegova eksperimentiranja sa fiksiranjem...

7 Huyghe: Louvre; New York, 1951, str. 172.



8

Od Quentina de la Toura do Delacroixa Već u uvodu smo naglasili da - za razliku od već razmatranog Leonardovog londonskog kartona Sant'Anna…, gdje dolazi do izražaja ona…… poetska tehničnost, racionalna osjetilnost renesanse, koja se zasniva na ravnoteži racionalnog i iracionalnog…klasični pastel Quentina de la Toura predstavlja tipični primjer virtuoznog tehnicizma. Boje su zatomljene, prigušene, kako bi do izražaja došao sam karakter objekta… Kao da je zaboravljeno ono raskošno carstvo boje, prisutno kod majstora baroka, pogotovo kod Velásquezovih bojenih partitura ili Veronesejeve poetike boje… Naime već kod Veronesea, su boje intenzivne. Iako kod njega još uvijek prevladava crtačka manira, značajni su i bojeni akcenti. Stvaranjem kontrastnih bojenih refleksija, na svojim djelima je postizao ( kako su to nazvali mnogi teoretičari)…

… orkestriranu svjetlost i blistavu jasnost !

←3/15. Veronese: Il martirio di san Sebastiano, detalj u gornjem dijelu slike Venezia, Chiesa di San Sebastiano; 1565; 355 x 540 cm; ulje na platnu; već kod Veronesea, su boje intenzivne; iako kod njega još uvijek prevladava crtačka manira, značajni su i bojeni akcenti; stvaranjem kontrastnih bojenih refleksija, na svojim djelima je postizao orkestriranu svjetlost i blistavu jasnost ! Zato ne čudi veliki utjecaj Veronesejeve poetike boje8 na Tiepola, a kasnije na romantičare, prije svega na Delacroixa. Delacroixove orkestrirane svjetlosti predstavljaju samo nastavak Veroneseovih davnih istraživanja. Na njegovim bravuroznim kolorističkim skicama konja, silina se reflektira čak i na nebu, u pejzažu… ←3/16. Delacroix: Tigre attaquant un cheval effrayé par un orage Mussée du Louvre, Cabinet des Dessins , Pariz; 1826 -29.; 79 x 249 mm; akvarel i gvaš za «uzdizanje». Delacroix i na ovom primjeru istražuje specifične svjetlosne efekte, kako smo već konstatirali...

... u bojenoj harmoniji jačih i slabijih akorda , boje su očito nanesene u ekspresivnom ritmu, punom neke specifične atmosfere...

8 R.Pallucchini: Veronese, 1940 / Rizzoli, VERONESE, Milano, 1968/ str.13



9

Istina, svjetlošću je oduševljen već i romanizirani flamanac Paul Bril, koji je djelovao u Italiji krajem 16. i u početku 17. stoljeća. Dorival9 navodi da je Paul Bril… ... začetnik luminističkog krajolika. Prvi je slikao sunce ! ←3/17. Paul Bril: Pan und Syrinx Braća BRIL, Paul ( 1554-1626) i Mattheus ( 1551- 1583), stjecali su edukaciju kod oca, ali su rano otišli u Rim i tu djelovali do kraja života. Značajna je bila i njihova škola u kojoj se obrazovao veći broj slikara među kojima i A. Tassi, učitelj Lorraina. Ipak, već je Vermeera, pored svjetlosti, sve više oduševljavala i sama boja , njena zvučnost i zasićenost, što danas nazivamo terminom - kroma... BOJA je refleksija svjetlosti s površine. Približavanjem sumraka boje nam u krajoliku postaju nekako prigušene, a u jasnoj mjesečinom obasjanoj noći, predmete uglavnom vidimo u crnim i sivim tonovima... neku tvar vidimo primjerice, kao crveni objekt zato što tu tvar obasjava bijela svjetlost, a taj objekt apsorbira sve valne duljine te svjetlosti osim crvene, koja se reflektira u ljudsko oko ( u oku su tri vrste fotoreceptora, specijaliziranih za crvenu, zelenu i plavu boju). Nakon podražaja receptora nastaje kemijska reakcija, a informacija se o boji prenosi u mozak. Dakle, u pitanju je psihofizički fenomen izazvan svjetlom. Boja je uvjetovana trima činiteljima: 1. spektarnim sastavom svjetla koje pada na promatrani predmet, 2. molekularnom strukturom tvari od koje se svjetlo odbija, odnosno tvari koja svjetlo propušta, i 3. kvalitetom osjeta promatrača. I Delacroix je oduševljen svjetlošću samom. Svjetlošću u svim njenim kromatskim jačinama oduševljava se u to vrijeme i Goethe: 3/18. Goethe: Kružna paleta Goethe ima polemički odnos do starijih teorija. Interesiraju ga svi fenomeni boje u prirodi…

boje su djela svjetlosti, djela i patnje… Naime, dok je Aristotelova skala boja podrazumijevala bijelu, žutu, crvenu, zelenu, plavu i crnu, Newttnovim otkrićem spektra postavljen je drukčiji redoslijed … Žutu i plavu tek su u 18. stoljeću počeli međusobno miješati da bi dobili zelenu. Od Aristotela boje su razvrstavali prema osima, krugovima i spiralama…

9 Bernard Dorival: Francusko slikarstvo, Zagreb 1959/ str.109.



10

Uvijek je postojalo mjesto za crno i mjesto za bijelo, često na jednom ili drugom kraju ljestvice na osi je to davalo sljedeći poredak: bijelo, žuto, crveno, zeleno, plavo, crno. Newton: utvrdio niz boja : ljubičasto, indigo plavo, zeleno žuto, narančasto crveno ( prvi put isključena crna i bijela) tako se u XVII stoljeću crno i bijelo izdvoje u zaseban svijet ( svijet koji se čak suprotstavlja svijetu boja... danas znamo da ono što doživljavamo bijelo nije homogeni medij, nego mješavina mnogih valnih dužina koje možemo s pomoću obične prizme ili spektroskopa učiniti vidljivim ... rezultat. spektar poput duge...sedam boja: crveno, narančasto, žuto, zeleno, plavo, modro i ljubičasto ( bijela boja se , dakle, raspala u svoje sastavnice; svaka boja ima svoju određenu duljina vala...) Dakle, i Delacroix je oduševljen svjetlošću samom. Kao za Goethea, i za njega su…

… boje djela svjetlosti… Dakle, afirmirana je direktna akcija boje, usmjerena na čulnost, bez neophodnog intelektualnog značenja. Boja ne predstavlja više samo dodatak crtežu, već postaje kreativni izvor. ←3/19. EUGÈNE DELACROIX : Sunset, 1850. Na Delacroixovom pastelu Sunset - u bojenoj harmoniji jačih i slabijih akorda , boje su očito nanesene u ekspresivnom ritmu, punom neke specifične atmosfere , gdje su spoznaje i saznanja o kromi, kao autentična kreativna nastojanja došla do punog izražaja…

To je Delacroixov kromatizam ! Svakako moramo imati u vidu i činjenicu da Delacroix djeluje u vrijeme romantizma…Tada Goethe proučava boju, pogotovo nakon svog puta u Italiju.

Već 1810. godine je objavio svoj Zur Farbenlehre. Suprotno od fizičara koji su smatrali da određenu boju mogu točno definirati, izmjeriti, Goethe misli suprotno: …boja koju nitko ne gleda ne postoji…

nema boje bez percepcije, bez ljudskog pogleda ili pogleda životinje…



11

U samoj gradnji ide Delacroix još dalje: boji podređuje i liniju i formu jer kako sam kaže... 10...nema uglavnom ni svjetla ni sjene.

Postoji kolorirana masa svakog predmeta, na kojoj su različiti odsjevi sa svih strana...

Time Delacroix već anticipira Ostwalda: u pitanju su komplementarne boje: ako manjka dio spektra, ostaje boja koja je komplementarna sa onom koju smo spektru oduzeli ( spojene će opet dati bijelu svjetlost) parovi pet komplementarnih boja: - crvena i plavozelena (cijan) - narančasta i plava, - žuta i modra ( koja je bliska ljubičastoj) - žutozelena i ljubičasta - zelena i grimiznocrvena ( tj. ljubičasto crvena, magenta...; grimizno crvena vrlo dobro komplementira niz boja ;

grimizno crvena se može nadovezati na toplu crvenu i tako dovesti sve u krug...) Ostwald...(1853-1932) ucrtao u krug i prijelazne nijanse... Kako je sam Delacroix zapisao: Sa bojom se postiže svečanost za oči ... Odnosno, kako to zapisuje Huyghe…

…11se franchit une crête de partage des yeaux ! ←3/20. E. Delacroix: Zalazak sunca, detalj U svom Journalu12 razmišljajući o boji, često koristi muzičke termine…

...13govori o gami boja, jedna je ugušena, druga je prodorna, oštra, piskava, treća je visokog tona... Govori se o tonalitetu!

Dok se u muzici govori o koloraturi!

10 Delacroix: Journal 11 René Huyghe: Dialoge avec la visible, Paris, 1955, str. 207. 12 Journal - Dnevnik piše od 1822 do 1824 i od 1847 do smrti 1863. 13 René Huyghe: Dialoge avec la visible, Paris, 1955, str. 206.



12

Već tu naslućujemo procvat koji je doživjela ova tehnika i kasnije u radovima - E. Maneta, - H.T.Lautreca i naročito - E. Degasa, na koje se nadovezuju pojedini - fauvisti i ekspresionisti... U zadnje vrijeme veća pažnja se ponovo posvećuje pastelima Odilea Redona kao nanovo valoriziranim kreacijama sa velikim osjećajem za rafiniranije kolorističke harmonije i muzikalnost linije... Mnogi su zaključili da…

…Redon stvara u svijetu snova imaginarnih predodžbi... Kako je zapisao Dorival14 …

...on je logiku vidljivog stavio u službu nevidljivog!

3/21. Odile Redon : Ophelia, detalj, 1900/05.→

14 Dorival : Francusko slikarstvo, Zagreb 1959, str.266.



13

Ključne stečevine, spoznaje i saznanja o klasičnom pastelu

Quentine de la Tour: portret: Voltaire

3.3.1. uvodne napomene 3.3.2. princip gradnje 3.3.3. instrumentacija

3.3.1. uvodne napomene

←3/22. Maurice Quentin de la Tour: █ Voltaire

( svi navodi koji se odnose na izabrani primjer analize, kao ključni pomak označeni su posebnom oznakom █ ). 36 x 28,5 cm; pastel na papiru posebnu pažnju posvećuje konturama i naglašava15...

…više nego išta drugo... čuvaj se jakih i grubih kontura !

Dorival16 navodi njegove slijedeće misli:

...oni misle da ja hvatam samo crte njihovih lica ali ja silazim, bez njihova znanja u dubinu njihove unutrašnjosti

i vidim ih u cijelosti...

15 Maurice Busset: La Technique moderne du Tableau, Paris, 1929 /s.125 16 Bernard Dorival: Francusko slikarstvo, Zagreb 1959, str.158.



14

3.3.2. princip gradnje pastel, zavisno od načina rada, ima nekada više crtaće a ponekad i sasvim slikarske karakteristike; suhi potez boje u štapićima nanosi se na podlogu različitim metodama, a često i sistematski jednakomjerno razmazuje i postiže specifična obojena površina, koja daje crtežu slikarski karakter; Mnogi majstori, pogotovo prilikom gradnje pastela primjenjuje tipičnu slikarsku gradnju, gdje plošna razmazivanja pastelnog praha prevladavaju crtačke „šrafure”; tonovi se razmazuju prstima, jelenjom kožom, mekom spužvom, krpicama ili specijalnim rastiračima… obojena ploha gradi se u slojevima razmazivanjem različitih tonova i na taj način obogaćuje izmiješanim među tonovima sve dok površina nije zasićena ( zasićenu površinu možemo ponovo aktivirati među fiksiranjem); na pojedinim mjestima vidljiv je i inverzni crtež, izvlačenje bjelina pomoću meke gume, kao što se to radi i u tehnici ugljena… princip gradnje zasnivao se na sljedećim fazama gradnje:

3.3.2.1. pripremni radovi, 3.3.2.2. nosilac

3.3.2.3. iscrtavanje 3.3.2.4. pod-slikanje i slikanje

3.3.2.5. fiksiranje 3.3.2.6. uramljivanje

3.3.2.1. pripremni radovi, najčešće svoje pastele započinje direktno , bez prethodnih skica i crteža; 3.3.2.2. nosilac pastelna tehnika diktira mnoštvo specifičnosti tipičnih inače i za crtež kredom;

3/23. Maurice Quentin de la Tour: █ Voltaire, detalj→

█ na makro detalju se vidi gruba tekstura papira, kao i osnovna siva boja nosioca…



15

najčešće papir za pastel pored same papirne pulpe sadrži i grublje čestice nekog punila nanesene jednostrano na papir prilikom proizvodnje; podloga se može pripremiti i dodatnim prepariranjem uz dodatak mramornog praha … majstori pastela – Francuzi, koristili su standardne papire koje su pripremali specifično prema svojim subjektivnim željama; papir mora biti grubo zrnate strukture i imati sposobnost prihvaćanja finih čestica pigmenta koje će biti tek naknadno vezane najkvalitetnijim fiksirima; dakle, podloga mora imati sposobnost prihvaćanja finih čestica pigmenta, koje će biti tek naknadno vezane najkvalitetnijim fiksirom, koji neće bitno izmijeniti baršunastu strukturu bojenog nanosa… 3.3.2.3. iscrtavanje rad započinje ugljenom, krejonima ili pastelima; kompoziciju odnosno konstrukciju studije majstor je najprije uradio linearnim potezima, 3.3.2.4. pod-slikanje i slikanje

←3/24. Maurice Quentin de la Tour: Voltaire, detalj djelo gradi i plošnim nanošenjem, ali je evidentna i

- kombinacija različitog nanošenja u različitim slojevima; - tako se, na primjer, jedan sloj razmaže, - sljedeći nanosi šrafirano, - kasnije opet razmazuje...

u pitanju je slikanje mekšim posnim kredama ; prve umjetne krede sadržale su pigment i bijelu glinu, ili gips i vezivo ( tragant, gumiarabika, tutkalo...)…



16

to su ustvari već prvi pasteli, iako sam termin pastelo ( od ital. pasta – tijesto) spominje prvi Lomazzo ( Milano 1585. godine)… ■ često su se slikari pastelisti služili i među fiksiranjem, čime su postizali sličan efekt; ( svi primjeri, koji su navedeni kao analogije izabranom ključnom primjeru, označeni su posebnom oznakom ■ ) . tako je moguće da je na nekim mjestima površinu dodatno aktivirao i među fiksiranjem, 17 možda pomoću mješavine gume, tutkala ili aloe i vode sa dodatkom alkohola… zatim su se čestice pigmenta iz pastela „hvatale „ za zrnati fiksirani donji sloj; posebni efekti postizali su se i različitim metodom fiksiranja –

- bližim tretmanom za intenzivniji tonalitet i - udaljenijim fiksiranjem za blaži tonalitet…

koristi i druge metode specifičnog nanošenja – kao što je – - kombinacija pastela i ugljena, - pastela smekšanog na pari i tretiranog u toj fazi za jači

intenzitet, kao za tretiranje kistom, te kasnije pastelom… ( tvrđi pastel ima više gume, te raskvašen na pari može ostaviti precizniji trag…)

←3/25. M.Q.de la Tour: ■ Mme Pompadour, detalj dakle, polazeći od srednjeg toplo ružičastog tona nanosio je tamne sjene i svjetlija uzdizanja bijelim i plavičastim tonovima;

17 Leonardo da Vinci: Trattato della pittura, /Beograd, 1964 /s. 208)



17

3.3.2.5. fiksiranje ■ kao sekundarno vezivo ( pastelni fiksir) mogao je koristiti želatinski fiksativ ( sa vodom i alkoholom) ali, nepravilnim fiksiranjem gubi se baršunasti karakter boje; zato slikari radije pribjegavaju metodama, koje će očuvati pastelni prah na površini bez, ili uz minimalno fiksiranje… istina, pastelima Mauricea Quentina de la Toura, znatno su štetila njegova eksperimentiranja sa fiksiranjem… 3.3.2.6. uramljivanje često se savjetuje i preliminarno uramljivanje prije samog početka gradnje pastela, kako bi nakon završetka bilo što manje tretmana koji bi oštetili baršunastu površinu… kod konačnog uramljivanja nakon završetka rada, pogotovo ako pastel nije fiksiran – uramljivanje ispod stakla može biti problematično…

staklo moramo sa unutrašnje obrisati vlažnom krpom jer inače može prilikom uramljivanja da elektricitet pomjeri djeliće pigmenta…

3.3.3. instrumentacija novine i neke karakteristike:

3.3.3.1. boje 3.3.3.2. veziva

3.3.3.3. pasteli 3.3.3.1. boje uopćeno govoreći, u pastelu se mogu koristiti pigmenti koji su postojani na svjetlost, neotrovni, vremenski postojani ( ne olovno bijela, ali zato sve ostale ), sitno zrnati i mekog opipa ( ni previše mekani pigmenti nisu pogodni, ali može se , u ovom slučaju, dodati pečeni gips ); najčešće se u pastelu koriste sljedeći pigmenti:

- kaolin, - oker svih tonova, - cinkova i stroncijum žuta - sve zemlje ( ali ne i prirodna siena), - kaput mortum, - indijsko crvena,



18

- kraplak; neki pigmenti , među kojima je i kraplak , postaju sušenjem tako tvrdi da im prilikom pripreme pastela dodati i neki mekši pigment, dok je kod drugih pigmenata slučaj opet obrnut te se sušenjem mrve ( u ovom slučaju dodaje se kao vezivo pečeni modelarski gips).

- mangan ljubičasta - cinober , - berlinsko plava, - elefantinum, - ultramarin - zelena zemlja, - pečena zelena zemlja,

kao punila - za „pastelni ton”, odnosno za bolje prekrivanje - koristio se - bolus i - kreda

3.3.3.2. veziva karakterističan baršunasti optički utisak pastelom obojene površine daju samo pasteli sa minimalnom količinom primarnog i sekundarnog veziva:

- primarna veziva: ( u samom pastelu), zavisno od vrste pigmenta veziva se dodaju u minimalnoj količini, većinom ne više od 3% ( od količine veziva zavisiti će baršunasta struktura, odnosno mekoća ili čvrstoća pastela); nekada se mnogo koristio štirak od zobi, kasnije gume ( pogotovo tragant guma koja je u otopini gušća i žilavija, te se koristi i kao uguščivač i stabilizator vodenih boja ; preporučuje se da se za pripremu otopine koristi usitnjena guma, nakvašena prethodno u alkoholu…), te tutkala

- sekundarna veziva: ( u obliku fiksira); kao sekundarno vezivo ( fiksir) mogao je koristiti želatinski fiksir ( sa vodom i alkoholom) ili alou sa dodatkom alkohola… 3.3.3.3. pasteli prvi pasteli spravljani su od crvenih zemljanih pigmenata, bijelih i crnih; količinom veziva regulirana je i čvrstoća pojedinih vrsta pastela; za vlastito spravljanje pastela potreban je sljedeći materijal: tragant guma, pigment, precipitarna kreda, slikarske lopatice, mjerne posude , avan i tučak, staklene pločice (za oblikovanje), novinski papir ( za sušenje)… izmiješa se blaga otopina traganta i vode. te se sa ovom otopinom pripremi bijela osnovna masa miješanjem otopine sa precipitarnom kredom, i crnu osnovu masu miješanjem sa crnim pigmentom; željenu količinu među tonova dobivamo miješanjem određenih pigmenata sa baznom bijelom i baznom crnom kao i međusobnim miješanjem… različiti pigmenti traže različitu koncentraciju veziva ( za mekoću se može dodati i talk); Francuzi proizvode normalni i čvršći pastel, a razlikuju se, prije svega, u omjeru veziva i pigmenta, kao i po obliku…

- tradicionalne meke pastele nazivaju Englezi soft pastels a Francuzi pastels doux; moraju se barem minimalno fiksirati … - tvrđi pasteli ( tz. krejoni) sadrže više primarnog veziva…



19

Documents

3 La Tourov pastel - · PDF fileU svojim portretima pariških dvorskih ličnosti, kombinirali su, kako Jean, tako i kasnije François, ... ( kako su to nazvali mnogi teoretičari)