Embed Size (px)
Citation preview
30. IV. 1671,;IZDAO O D B O R ZA PROSLAV U ZRINSKIH I F R A N K O P A N A
U OSIJEKUU R E D I O R. F. M f l O J E R
ZA NAROD ŽIV! TK O JE UMRO ZA N i! PETAR ZRINSKI i KRSTO FRANKOPAN
i í w j í
A D R IA N S Z K O G A M O R A
S Y R E N AGROFF ZRINSZKI P E T A R
X I< n JL
g j g g t g g g g
CFfí¡>
GRADSKA i SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA OSIJEK
■li |||íi|
871311612'cwaJ
LIŠTE 3 a s t r o s s m a y e r a
U O SIJEKU GRADSKA I SVF-UttUéNA KNJIŽNICA
Signatura:
Š T A M P A N A ú B E N E C Z l H . i
Pri Zamarij Turrinu. Leta M.DC.LX. ^
Dopuíchenicm Obchinízkim.
S í* »
NASLOVNA STRANA ,, ADRIANSKOGA MORA SIRKNE"
30. IV. 1671S P O M E N S P I S
IZDANO l T l'.ORIST: osnutka Javne pučke knjižnice i čitaonice
u Osijeku i spomenika Zrinskih i Frankopana u Zagrebu po
odboru za proslavu Zrinskih i Frankopana u Osijeku, zaključ
kom izaslanika ovih društava: „hrvatska Čitaonica“ (Vražić,
Ritezer, Schmidt), „Lipa“ (dr. Michl, Suchanek), „Gusle“ i „Srpski
Sokol“ (dr. Belajčić ), „Zrinjski“ (Kristič, Knopp, Hartl, D. Haf-
ner), ,,Braća hrvatskog Zmaja“ (Mayer), „Klub hrvatskih književ
nika“ (Magjer), „Jugoslavenski omladinski klub“ , tfMepokoj. R.
Neuman), ,,Savez trgovaca“ (Eisner) „Zajednica“-' (Glembay),
Hrvatski Sokol“ iz Donjega grada (Turkalj, Škrinjarić), „Javna
pučka knjižnica i čitaonica“ (Trohar), „Prosvjeta“ (Fichtner,
riml-Hntunović), „Zabavni odbor -SHS željezničara“ (Mešeg,
Capić) i „Hrvatsko narodno kazalište“ (Bublik) na sastanku
15. i 22. 111. i 22. IV. 1919.
U K I: D 1 O R D D O L F O F K f l N J I M M H O J F. R
Svijetao primjer najbolji je poticaj.
MAČ, KOJIM SU ODRUBLJENE GLAVE PETRA ZR1NSKOOA I KRSTE FRAKOPANA
M noge svoje slavne i neslavne uspom ene nasto jao je grad W ienerneustad t usčuvati u svom muzeju, koji se nalazi u gradskoj vijećnici, zajedno s gradskim ar- kivom. Taj muzej ima i za nas Hrvate važnost. U n jem u se naime pokazuje mač, kojim su od rub ljene glave Petra Zrinskoga i Franje Krste Frankopana. Taj mač je ravan, nešto dulji od metra, na obje strane oštar, a na bridu zaokružen, a ima ove napise :
Na jednoj s t ran i :Gott allein die Ehr Nix mer due ich beger.
Karl Hasch von der Neustadt.Za tim slijedi urezani kotač :Hicce rebelle caput v index dem essu it ensis F ran g o p an e tibi, Petre tibipue Zrini.(Ovaj osvetnički mač o d rub io je glavu urotničku
tebi F rankopane i tebi Petre Zrinski.)Na d rugoj s t ra n i :D er find es verlorn wird,D er kauft es feil wirdDer stirbt eh dasz er krank wird.
Anno 163 (Iza toga urezana vješala.)
F rangepan et Petrus gladio cecidere sub isto Zrinio iste comes, marchio et alter erat. (Frankopan i Petar Zrinski padoše p o d tim mačem,
ovaj je bio grof, a onaj markiz.)U muzeju čuva se još slika, koja prikazuje s m a k
nuće, te dva puceta Z rinskoga dolmana.
Trideseti travanj od sad treba da bude dan osvetne slave za sm rt Z rin skoga i F rankopana '
HRVATSKI MUČENICI BAN PETAR ZRINSKI I FRANJO KRSTO FRANKOPAN
■Vjerna u Hrvatskoj porodica, čija bi imena većim sjajem sjala na obzorju hrvatske prošlosti kao što
su sjala imena starih hrvatskih rodova knezova Šubića- Zrinskih i Frankopana. Dične te p o rod ice preko šest stoljeća sudje lovahu u političkom i kulturnom životu hrvatskoga naroda . O ve su podale hrvatskom narodu dvanaest banova, od kojih su neki zaista odlučivali udesom hrvatskoga kraljevstva. Tko se ne sjeća s a m o slavnoga p r im orskoga bana Pavla 1. Subića-Bribirskoga (1272— 1312), koji je ustao protiv zadnjega Arpadovića Andrije III. »Mlečanina« ? Tko se ne sjeća toga diva, koji je svojim patriotskim radom i nastojanjem spriječio z lonam jerne osnove Andrijine matere, podle i lu kave Mlečanke Tomasine Morosini i n jezinoga brata Albertina Morsini, koji su htjeli da divnu hrvatsku zemlju i modri hrvatski Jadran p osvem a sp rem e p o d vlast grabežljivoga krilatog lava sv. Marka? A što da re knem o tek o najvećem junaku svih vjekova i vremena, sigetskom e lavu i hrvatskom Leonidi Nikoli Subiću- Zrinjskome, tom e uzoru viteštva, junaštva i zadane riječi? To sve bijahu muževi, koji su ostavili časnu
Muškarcu je rad životna potreba, a ženi: ljubav.
uspomenu, svim poznijim hrvatskim naraštajima i po
dali im svijetao i sjajan primjer, kako se bori za nje
zinu i našu dragu i slatku s lobodu !
1 1 .
Hrvati izabravši Ferdinanda Habsburgovca na
Cetinu za kralja hrvatskoga, nadahu se, da će im on
biti čvrsta potpura i obrana u boju protiv Turaka. Ali
nažalost, njegovim izborom, slabo bi pomoženo Hr
vatskoj. Ne samo da se nijesu riješili krvoločnih T u
raka, već si naprtiše na vrat i drugo, još i veće zlo,
koje im posla bečki dvor kao nagradu za njihove to
like žrtve. Surove čete njemačke soldateske, te njemački
oficiri i generali poplaviše doskora naše krajeve i iz-
vagjahu na jadnomu narodu gore i teže zulume od
samih Turaka, od kojih nije patio, samo prosti puk
već i velikaši, koji su uzalud slali u Beč tužbe i jad i
kovke na zulume njemačke soldateske. Po svojim po
uzdanicima slali su njemački časnici neprestano u Beč
lažne poruke, da su hrvatska gospoda ponajviše kriva,
što Turci često provaljuju u hrvatske krajeve, jer da
oni upravo hotimično izaziviju kavge s njima. Naročito
su karlovački generali mrzili odlične rodove Zrinjskih
i Frankopana* koji su po cijeloj Hrvatskoj imali svoje
kićene gradove i bogate posjede. Divni gradovi i zamc'
bijahu trn u oku njemačkim generalima i njihovim po
magačima u Beču, koji su neprestano snovali, na koji
način da se dokopaju toga bogatstva. Decenije šurovali
su potajno s Turcima i ove huškali, da provaljuju u
krajeve, gdje su Zrinski i Frankopani imali svoje po
sjede. Razumljivo je, da predstavnici tih rodova nijesu
Najljepši su oni dani, koje smo posvetili kojim dobrim djelom .
5
mogli skrštenih ruku gledati, kako im Turčin uništava
bogate posjede, a bijedni narod kolje i odvodi u su
žanjstvo. Uslijed tih neprestanih i krvavih bojeva s
Turcima, počela se slava roda Zrinjskoga pronositi cije
lim zapadom, a Turci počeli su sve jače strepiti pred
njihovim junaštvom. Nikola VII. Zrinski, praunuk si-
getskoga junaka Nikole IV., kao i njegov kršni brat
Petar IV. Zrinski, bijahu proslavljeni junaci, koje su
poštivali svi zapadno-evropski vladari i odlikovali ih
mnogim častima. Sam Nikola VII. piše u jednom svom
listu o svom srećnom ratovanju s Turcima »ar gusto
krat gospodin Bog da nam se turske sramote nagle
dati«. ...
A slično postupao je s Turcima i njegov brat
Petar, koji je u svojoj dokolici provodio srećne dane
u krugu svoje umne žene Katarine Frankopanke, te
velike i oduševljene Hrvatice, koja je svim srcem lju
bila svoju domovinu, koja je od tadanjih hrvatskih
velikašica jedina iskreno ljubila i narodni hrvatski jezik
i u njemu pisala nabožne i ostale knjige. Zaista svijetla
ženska pojava u ono tužno doba ! Petar bijaše »strah $
i trepet Bosne i Hercegovine«, a podjedno u vječnoj
borbi i kavgi s njemačkim krajiškim časnicima i s kar
lovačkim generalom grofom Herbartom Auerspergom.
Na njegove podle spletke slavni je Petar svaki čas
primao iz Beča zabrane i poruke, da ne smije ratovati
s Turcima, jer da ih time vrijegja i izazivlje.
Ali kada su u Beču počeli ozbiljno pomišljati o
lome, kako da Ugarsku i Hrvatsku pretvore u austrijske
provincije, tada planuše braća Zrinski. Rogjenu svoju
grudu bili su spremni braniti i oružanom rukom pro-
Kasno kajanje izgubljeno ne vraća.
6
tiv svakoga pokušaja bečkoga dvora. U to umre upravo kralj i car Ferdinand III. dana 2. travnja i 657., a naslijedi ga njegov 17 godišnji sin L e o p o l d I On bijaše ružan i mlitav. U vladarske poslove slabo se razumio. Tu nije mislio svojom glavom, već glavom svojih prepredenih i neiskrenih savjetnika, megju ko jima su se osobito isticali: grof Ivan Porcija, knez Ivan Auersperg, stariji brat karlovačkoga generala Herbarta i knez Većeslav Lobkovitz.
To bijahu ljudi slaba značaja, kojima je glavna i jedina briga bila, kako da se lakše i brže zabogate. Ivan Auersperg bijaše megju njima najgori i najpodliji. Preko mjere tašt i bezumno slavohlepan bijaše općenito omražen, naročito megju Hrvatima i Ugrima.
Većeslav Lobkovitz bio je odličnoga držanja i vanjštine, a uz to vanredno duhovit. Radi porugljivih i peckavih primjedaba postao je takogjer dosta omražen. Uz to bio je takogjer »nemilosrdan i bez ikakvoga pravnog ¡moralnog osjećaja'. Vazda je imao pred očima samo vlastite interese kao i njegov predčasnik Auersperg. Leopold se u njega silno pouzdavao. On je bio onaj, koji je dlične prvake roda Zrinskoga i Frankopana doveo na stratište i prikazao ih Leopoldu kao najveće veleizdajnike i buntovnike.
Uz takove „tajne savjetnike“ nije nikakvo čudo da je Leopold u hrvatskim velikašima gledao same buntovnike, koji rade na zator bečkoga dvora. Pogotovo je to izbilo u jačoj mjeri iza Vašvarskoga mira, koji je sklopljen 10. kolovoza 1664. — Premda je Leopoldu vojskovogja general Rajmund Montecuccoli pomoću francuskih pomoćnih četa održao kod Sv.
Pjesmu, koju ti pjevaš, pjevat će i tvoja djeca.
I
Gottharda na rijeci Rabi sjajnu pobjedu nad velikim vezirom Ahmedom Koprolijem (Čuprilićan), to ipak bečko dvorsko ratno vijeće sklopi tako sramotan mir na 20 godina, da su pobjegjenim Turcima ostale ne samo sve zemlje, koje su dosele imali u rukamama, već im se Leopold obvezao platiti još i 200.000 talira ratne odštete !
Ovaj sramotni mir nakon ovako sjajne pobjede presenetio je sav kršćanski svijet. Hrvatska i Ugarska, koje su najviše stradavale od turskoga zuluma, htjele su da se rat za oslobogjenje svom snagom nastavi, jerbo je svetogotthardska pobjeda bila prva sjajna pobjeda kršćanstva, koja je potkopala temelje silnoga i dosele nepobjedivoga osmanlinskoga carstva. — Ali time, što je u Vašvaru sklopljen onaj sramotni mir, bile su sve lijepe nade Hrvatske i Ugarske pokopane.
Pošto bečki dvor nije nikako htio dozvoliti, da se redovito sastanu sabori, na kojima bi se iznijele na javu sve tegobe i nevolje s kojih pati Hrvatska i Ugarska, planuše mnogi velikaški rodovi, da prava svoja i svoga naroda zaštite pred nasiljima bečkoga dvora.
U prvi mah pomišljali su nezadovoljni velikaši, da potraže pomoć u Poljske i Švedske. No doskora uvi- dješe, d > im od njih ne može biti mnogo pomoći. Pomišljalo se i na Veneciju, ali jer je ova sama bila u ratu s Turcima, odustalo se brzo i od nje. Preostade samo još Francuska, čiji je vladar Ljudevit XIV. iz svih sila nastojao, da uskoleba svjetski položaj Hapsburgovaca. f rancuski poslanik u Veneciji, Petar de Bonzy, biskup bozierski, bio je posrednikom izmegju nezadovoljnih, hrvatskih i ugarskih velikaša, koje je nepravda bečkoga
7
Hrvatski narod, dočekat će skoro bolju sreću, ako mu muževi budu valjani napredni gospodari, a žene dobre kućanice.
d v o r a više zbližila n e g o dose le , na ro č i to N ik o le i Petra Z r in jsk o g a , palatina F ran je W esse leny i , a o s t r o g o n s k o g a n a d b i s k u p a D ju re Lippaya, d r ž a v n o g s u c a ( iu d e x cu- r iae) F ran je N a d a s d y -a i d ru g ih , ko je je p o d u p i r a la u n j ih o v im n as to ja n j im a i u m n a P e t ro v a že n a Katarina sa s v o j im m la g ja h n im b ra to m F ra n jo m K rs tom F ra n k o - p a n o m T ržačk im . D u š a s v e g a p o k re ta bio je b an Ni k o la Z rinsk i , koji se n a k o n v a š v a r s k o g a mira sa s tao u B eču s nek im od ličn im F ra n c u z im a i sk lop io lična pri jateljstva.
N jim a je N iko la živim r iječim a o p isa o p a tn je i n ev o l je h rv a ts k o g a i u g a r s k o g n a r o d a tako, d a je m ark iz G nitry, je d a n o d L ju d e v i to v ih d v o ra n ik a iz.avio d a bi na jbo l je b i lo , da Hrvati i M adžari iz ab e ru L ju d e vita XIV. za s v o g a kralja. Kao m o ć a n i u g le d a n v la d a r o n bi b e z u v je tn o u z e o u zaštitu ove dvije ze m lje i d o s k o r a ih o s lo b o d i o i b e č k o g a i tu r s k o g jarm a. — D ak a k o da je b an , kao i n je g o v b ra t Pe ta r , o b je r u č k e prihvatio o v u p o n u d u tako , d a je v eć s re d in o m ru jna 166'4 k nez P e ta r p o s la o sv o ju ž e n u Katarinu u V e n e ciju d a o n d je stupi u d o d i r s p o s la n ik o m b isk u p o m P e t r o m d e B onzy . D a p a č e knez P eta r b io je tako o d u še v l je n za sa v e z s francusk im kraljem, d a je htio o s o b n i doći u V eneciju da vo d i p re g o v o re . N o p o slanik d e B onzy , p o savjetu s a m o g a kralja L jndev ita XIV., p o ru č i P e t ru n e k a ne dolazi u Veneciju , je r bi to m o g lo k o m e pasti u oči, v eć n ek a p o s re d n ik o m b u d e ko ja povje rl j iva ličnost. Z rinski p re d lo ž iš e B on z y ju p ism en i sastavak, da je H rv a tsk a i U g a r sk a n e z a d o v o l jn a p o d n je m a č k p m u p r a v o m i d a k ru n u sv. S t jepana n u d e L judevitu XIV. Sa svojim četam a,
U ovome rata požalili su muogi, što su u svojoj mladosti odnemarili školu, te zato pored svojih zdravih očiju ostali slijepi.
/
kao i sa p o m o ć n im če tam a francusk im provalili bi na ■tursko zemljište , zepoče l i rat za o s lo b o g je n je i u isto vrijem e detroniz ira l i L e o p o ld a , izabrali L judev ita XIV.
M eg ju t im d o g o d i se velika nes reća . N a 18. s tu d e n o g a 1664 . p o g ib e ban N iko la u lovu u K u ršan eč k o m lugu n e d a le k o o d Č akovca . Vele, d a g a je ra z d e ra o divlji v e p a r koji je b io ranjen . Neki u to s u m n ja ju i d rže , da je iz za s jed e n a p a d n u t i ubit. Č u d n o je sv a kako d a takav junak , kakav je bio ban Nikola, nije ni p u c a o ni s jekao , p r e m d a je im ao u za se i m a č i pu šk u .
Sm rt n je g o v a b ijaše za n e z a d o v o l jn ik e velik u d a rac, d o k za T u rk e neo p is iv a rados t . Kaniški su Turc i na pr. dali o d veselja pucati, a nekoji bečk i ministri nijesu ta k o g je r tajili, d a isto o s je ća ju kao i Turci.
N akon d v o m je s e č n o g a k rzm an ja im e n o v a Leo- p o ld kneza P e tra Z r in jsk o g a h rvatsk im b a n o m i to 24 s i ječn ja 1665. D a m u po la zk a kralj, n azv a g a u d ip lom i ju n a k o m razn im starim hrvatsk im junac im a Zelimiru, Z v o n im iru i Krešim iru . N a z v a o ga i »štitom kršćanstva a s traš i lom T uraka« .
O v o laskavo p r iznan je i im e n o v an je ipak nije Petra odv ra t i lo o d n je g o v ih o sn o v a . U sv o jo j duši o s tao je p ro tivn ik b e č k o g a dvo ra . N a r o d n e n ev o l je i u stavne p o v r e d e bile su prevelike , d a bi g a odvrati le o d d o b r o p ro m iš l jen e o sn o v e . U to vri jem e u d a d e svo ju k rasn u kće r Je lenu za k n ez a F ra n ju R akoczy ja u T re n č in sk im T o p l ic am a i p o d j e d n o sk lop i s n jim e pis meni u g o v o r na sp a s U g a r sk e i H rvatske . U ru jnu 1667. n a g je n o v o g a savezn ika u b o g a to g š ta je rsk o g upravitelja E ra z m a T a f tenbacha , koji je ta k o g je r bio n ezad o v o l jan s polit ikom b e č k o g a dvora .
9
V stara vretneua mnogo se pata reklo: „Dat će Bog.f<‘ al iskustvo naučilo nas, da on daje satno radiš/.
10
1 u p ra v o u- času, k ada je b an P e ta r mislio da će najlakše p ro v es t i o s lo b o g je n je sv o je d o m o v in e , sn a g je g a osjetlivi udarac . Lukavi francusk i kralj L judevit XIV. n a k o n o d u l je g a ša ran ja izjavi, d a m u ne m o ž e p o m o ć i i da g a ostavlja »zauvijek«. T o n ap u š tan je uslijedilo je n a je d n o m zato, je r se L judevit ta jno n a g o d io s Leo- p o ld o m z b o g d io b e šp a n jo lsk e baštine i p o lu č io o n o , za čim je toliko težio.
1 tako o s ta d e P e ta r Zrinski n a cjedilu . Niti P o l j ska niti V enecija n e h t je d e g a p odupr i je t i , b u d u ć i se o v a p o s l j e d n ja izmirila s T u rs k o m . Ali htijući p o š to p o to p ro v es t i sv o je nam jere , od luč i najviše, p o n a g o v o ru s v o g a l jub im ca k ap e ta n a F ran je B u k o v a č k o g a sk lop i t i sa v ez i sa s a m o m T u rs k o m . U to ime p o s la s a m o g a B u k o v a č k o g a u S o lun k su ltanu M e h m e đ u IV., koji g a vr lo li jepo primi na sam Badn jak 1669. Uvjeti sa v ez a b i j a h u : d a U garska i H rv a tsk a d o la ze p o d p o krovite ljs tvo su l tan o v o i p laća ju god išn j i d an a k od 12.000 talira, koji se ne m o ž e n ikada povećati . Sultan će o b im z e m ljam a očuvati u s tav i n j ihove sta re s l o b o štine. P e ta r Zrinski i n jegov i p o to m c i v lada t će H rv a ts k o m i U g a r sk o m , a p o m a g a t će g a bud im sk i P a š a sa 30.000 vo jske . G ra d o v e , ko je bi Turci oteli N ijem cim a , p r e d a t će H rva tim a i U grim a.
Ali tadanji veliki vezir A h m e d K6pr61i b ijaše p ro tiv to g a u g o v o r a , jer nije im ao volje da se zarati s L e o p o ld o m , a valjda nije p ra v o ni v je ro v a o Petru Z r in sk o m u . N o Bukovački, držeći d a će sa sam im su l t a n o m u tanačen i savez uspjeti, dojavi b an u p o sv o m d r u g u k a p e ta n u P o g le d ić u to b o ž n j i povo ljn i rezultat po s la n s tv a . N a tu vijest uze se b an sp rem a ti sa šurja-
Ko ne prolazi stazom poštenja, zabasat će na stranputici zla.
11
k o m F ra n jo m K rstom F r a n k o p a n o m na us tanak . Sve svo je k m e to v e n<i P r im o r ju i u G o rs k o m ko ta ru p o z o v e na o ru ž je i o b e ć a š e im o s lo b o g je n je , ak o se za njih. d ignu . P o u z d a n ik p a k o K rs te F ra n k o p an a , kape tan G a š p a r Čolnić, p o g je o p e t s 30 konjan ika u Z a g r e b i na M a rk o v o m t rg u p o z v a g r ičke g rag ja n e , d a se p r i ključe b a n u P e tru Z r in sk o m u , š to ovi vese l jem i učiniše, ali za g reb ač k i K ap to l b ijaše pro tivan . Č o ln ić o d e p re k o Save u B rezn icu i p o z v a h rv a tsk o p l e m stvo da se priključi b a n u i d a se tako o s lo b o d i n je m a č k o g a nasilja.
D o k se to sve zb ivalo u H rva tsko j, d o z n a b e č k a v lada k ro z s v o g a rez iden ta k o d p o r te Ivana C a s a n o v e što je Z rinsk i u tanač io p re k o B u k o v a č k o g a sa su l ta nom , p a se uze | o zb i l jno sp rem a ti da o d b i je taj u d a ra c
M eg ju t im u b rz o opaz i b an Petar, da g a i Turc i varaju , p a našavši se o d sv ijuh n a p u š te n i s lom ljen ih krila, od luč i d a se k o n a č n o izmiri s bečk im d v o r o m , te u tu sv rh u pos la z a g r e b a č k o g a b isk u p a M artina B orkov ića u Beč da p o s re d u je , a m alo iza n je g a i sv o g a s ina je d in ca Ivana A n tuna . N o jo š prije n e g o li je b an P e ta r d o b io b ilo kakovi povo ljn i g las iz Beča, o d n o s n o za traženo o p ro š te n je , provali u j e d a r e d ca rska v o jsk a u M e g ju m u r je i udari na Č akovac , g d je su u to d o b a boravili P e ta r Zrinski sa obitelji i knez F ran jo Krsto F ra n k o p a n . Ban je u prvi m ah h tio d a se o p r e ca rsko j vojsci, ali g a je d a n o d n je g o v ih k a p e tana je d v a o d g o v o r i o d toga. O n sam n e h t je d e se s a stati s n je m ač k im genera lim a k o je je iz d n a d u š e m r zio, već iste n o ć i u 1 1 sati o p ro s t i se od ž e n e Kata-
Ako želimo, da narodna naša budućnost bude sretnija, moramo svo/u djecu uzgajati tako, da postanu bolji ljudi, nego što smo mi sami.
12
r ine i sa šu r j ak om F ra n j om F r a n k o p a n o m i s p r a tn jo m o d nek ih 25. l judi k rene na p u t u Beč. Jadnik, nije ni u s nu slutio, da se n ikada više živ ne će vratiti k svo jo j l jubl jenoj Katarini, niti će n je g o v e oči više ugledat i d r a g e h rvat ske d o m o v i n e . . .
Meg ju t im s u r o v a n j em ač ka so lda teska ušavši u Čakovac , stala je nemilo p o n je m u harati. Najp r i j e se baci la na i zvr sna vina u p o d r u m u č a k o va č k o ga g r a d a1 opi jala se u tolikoj mjeri, da s u časnici moral i i z b i jati d n a o d b ač av a i prol i jevat i vino, s a m o da ih o d vuk u o d n j e g i . Iza t o g a usl i jedi lo je p l j ačkanje . L a komi časnici p rednjači l i su u svem u. Div n o p ok uć t svo . s ja jno oružje , s ku p oc je n i sagovi , kuhin j ske sprave , pet pari kon ja i koči je s o p r e m o m o d v u k o š e iz Č a kovca. G en e ra l S p an ka n pr isvoj io si je kon je i koči ju,2 ure, m n o š t v o sa g ov a , 1 s r eb rn i m a č i 12 velikih s r eb rn ih v rčeva. Pu kov n ic i G r a n a i Lesl ie o ruž je i osta le konje , kap e tan Kanicki 12 s r eb r n ih tasa i s to- njaka, a d r ug i s k u p o c j e n e vel ike s r e b r n e svi jećnjake, u o p ć e sve, što se dalo odni jet i tako, da kada je p o slanik r a tn o g vi jeća F ra n jo b a r u n Wi ldens te in d o š a o da u ca rev o ime plijeni u Č a k o vc u , nije već ništa n a ša o a carski časnici stavljali su m u sve m o g u ć e z a preke . Banici Katarini nije ost a lo n igd je ništa, pa se p u n im p r a v o m potuži la caru, d a su joj carski vojnici i časnici sve odnijeli , ne ostavivši joj »ni zdjele , ni r až n ja - — A sl i čno zbivalo se i p o ostal im Z r i n sk o F r a n k o p a n s k im g r a d o v i m a (Svarča, Ozal j , Ribnik, N o v i g r ad , Sever in, Bosi l jevo itd.), g d je je o p e t ha rač io H erbe r s t e in . N a Ozl ju g r a d u istrgali su vrata i p r o z o r e i poskida l i iste b r a v e . . . .
Z a fu d je m a n e v a zd a sm o s tro g i s u d ija , za svoje r je č iti b r a n i te l j .
13
U to isto v r i j eme st igoše Pe ta r Zrinski i F ra n jo Krs to F r a n k o p a n u Beč, da se l ično p r e d L e o p o l d o m o pr av d a ju . . .
1 1 !.
I sp rva p o s tu p a lo se s P e t r o m Zr inskim i F r a n jom F r a n k o p a n o m na o ko l i jepo i u d v o r no . O s o b i t o se u tom l jubežl j ivom susre ta ju ist icao minis tar Lo b - ko ic. N a n j e g o v n a g o v o r nap i s ao je Petar Zrinski odu l j e p i s m o s v o m e zetu Ra k6 cz y ju i kćeri Jeleni , nek . o d u s ta n u o d da l jega po kr e ta prot iv Beča, j er da je Turč in p r o s t a v a r a l i c .
O v a p i sm a zoistd su p o m o g l a b e č k o m dvor u . Ustanak u s j e ve rno j Ugarsko j o d m a h je pres tao, ali Z r i n s k o m u i F r a n k o p a n u nije b ilo ništa p o m o ž e n o . Ne s a m o d a se n i j e s u “smjeli više m e g j u s o b n o s a s t a jati već n i je su ni n ikoga d r u g o g k n jima puštali. Sta više. ih p o d oštri n a d z o r i pasku. P re d n j ihove s o b e staviše jake vojničke straže š g o l i m sabl jama.
L o b k o v ic je tro ruke o d radost i , da se na ovaki laki nač in d o m o g a o Z r i n sk og a i F ra nk o pa na , za ko je je već un apr i j ed s tvor io os n o v u , kako će ih m i m o ■vakoga z a k o n a i p r o p i s a kral j evs tva h rva t sk oga staviti
p r ed tugji bečk i sud, koji nije u n iko jem s lučaju b io k o m pe te n t an da sud i hrvat skim vel ikašima. Ist raga vukla se p r e k o reda d u g o tako, da je j e d n o m z g o d o m l ' et ar Zrinjski izjavi j sucu istražitelju H o c h e r u „da ne vjeruje, da će g a i na s u d n j e m d a n u o v ak o t e ško mučit i“. . .
Z lobn i neprijatelji nj ihovi složiše se k o n a č n o j ed n og la s no u su du , da su Zrinski i F r a n k o p a n p o -
£to nam providnost dosudi, vazda j e 'z a nas najbolje i onda — kad nam srce rani, dušu hi da i glavu obori.
14
činili ziočin veleizdaje, koji im je nedvojbeno i dokazan, pa da se mogu staviti pred sud.
Parnicu Frankopanovu uzeo je sud u raspravu dne 9. i 10. travnja, ustanovivši najprije svoju tobož nju kompetentnost, odbivši dakako jednoglasno prigovor Frankopanov protiv te kompetentnosti. Na 11. travnja bude Frankopan odsugjen na smrt, jer je krivac, što nije bečkom dvoru prijavio savez Petra Zrin- skoga s Turčinom, već mu se još piidružio i u svemu ga podupirao.
Protiv Zrinskoga sastao se sud na 18 travnja. Sudac Abele uložio je svu snagu svoga uma, znanja i mržnje, samo da dokaže, kako je Zrinjski prvi i glavni vjerolomac, buntovnik i lupež, pa ga stoga treba osuditi na smrt i to tako, da mu se pored glave odsiječe još i desna ruka, sva imanja zaplijene, a odsječena glava nabije na kolac i istakne u Megjumurju. Takova teška kazna zato, jer je htio da bude ono isto što je Njegovo Veličanstvo, t. j. vladar FIrvatske, pa stoga neka se mjesto krune takne kobac njegove glave. 1 zaista još istoga dana bi Petar Zrinjski odsugjen na smrt i to da mu se odsiječe glava i desna ruka, dok je nabijanje glave na kolac zabačeno.
Na 21. travnja skupiše se u Lobkovićevom stanu tajni savjetnici u vijeće, kako da se caru Leopoldu pred loži pravorijek suda. Lobkovic je sve sile upeo, da se onako osuda predloži, kako je to sud izrekao. »Dok je god Zrinski živ, car nije pred njim siguran I* go vorio je i uvjerao Lobkovic. Konačno nakon dugog vijećanja bi zaključeno, da je parnica provedena u redu i korektno i car se umoljava, da potvrdi smrtnu osudu.
Rod Zrinjskih i Frankopana nije samo tvrdio, već i djelom dokazao, da ban Hrvatima ima biti isto što i kralj.
15
28. travnja oko 4 sata poslije podne proglasiše carski komisari Krsto Abele i dr. Leopold Molitor, Petru Zrinjskome i šurjaku mu Franji Frankopanu smrtnuosudu.
Drugi dan 29. travnja Zrinjski i Frankopan pro- vedoše zadnji dan u pripravi za smrt i vječnost. Obojica napisaše još oprosna pisma svojim dragim dru- garicama. jedno i drugo pismo puno je ljubavi i nježnosti. Petar Zrinjski, kao ban i Hrvat, napisao je svojoj dragoj Katarini u hrvatskom jeziku, dok je Irankopan svojoj ljubljenoj mlagjahnoj ženi Juliji Naro, Talijan ki, jedan u talijanskom jeziku.
Napokon osvanu kobni dan 30. travnja 1671. Zrinski i Frankopan slušahu oko 6 sati u jutro svetu misu i ostadoše u molitvi do 8 sati U to doba pripremahu carski povjerenici sve za smaknuće. Oko 9 sati uvedoše najprije kneza Petr3* u prvo dvorište carske oružane, gdje su već čekali povjerenici Smrtna osuda bi još jednom pročitana sa svim njezinim razlozima.
U zadnji još čas stiže vijest da je car Zrinskoga pomilovao, te mu se oprašta siječenje desne ruke. lađa se uspne na uzvišeno mjesto, koje je bilo prekriveno crnim suknom, sam si skine gornju haljinu, te ju predade svome komorniku Teodoru, razgali sebi odjeću i izvadi zlatom vezeni rubac za oči, koji mu sveza komornik. Dignuvši bujnu podulju kosu i ne ickaši ni riječi, spusti se na koljena i prigne glavu. ( hlbivši ura deveti sat, zamahne krvnik, dok Zrinjski zavapi: >U Tvoje ruke, Gospode, predajem duh svoj! « Prvi uda:ac ne odrubi glave, već istom drugi. Truplo
Najveći ju n a ci p r i Čaši, često su kukavice na djelu.
16
Petrovo odnesoše četvorica ljudi na stranu i pokriše ga crnim suknom . . .
Zatim ođoše povjerenici u drugo dvorište, gdje se imalo obaviti smaknuće Franje Frankopana. Doveden na stratište, Frankopan je slabo slušao čitanje osude, već se neprestano usrdno molio Bogu i nekoliko puta poljubio raspelo. Uspeo se na stratište, sam si je tako- gjer razgalio vrat i po sluzi Bernardinu dao si zavezati oči. Uskliknuvši „isuse i Marijo!" primi prvi udarac ali tako nesrećno, jer ga je krvnik zahvatio po desnom ramenu i bacio svom silom na tle. Nesrećni knez ht ede da ustane, no u tom ga zapriječi drugi udarac, koji mu konačno odrubi glavu . .. Prisutni narod nije mogao da gleda toliko mrcvarenje, uzbuni se, a krvnik bi zatvoren.
Trupla obojice mučenika smjestiše u lijesove, prekrivene crnim suknom, te ih odvezoše u crkvu i ondje sahraniše. Petru Zrinskom bijaše pedeset, a Franji Frankopanu tek trideset godina . . .
S banom Petrom Zrinskim leše u grob »oduševljeni Hrvat u misli i u radu. Kome bijaše samo stalnost njegove domovine i naroda glavno načelo i težnja« . . . , dok s mlagjahnim Franjom Krstom Fran kopanom pade u grob posljednji svoga roda, koji je oduševljeno pristao uz svoga svaka Petra Zrinskoga, da bijednoj i ispaćenoj svojoj hrvatskoj otadžbini pribavi oslobogjenje ispod iugjinskoga jarma. . .
** *
I nakon 247 godina, kako kosti hrvatskih veii kana i narodnih mučenika počivaju u tugjini dopriješe do njihovoga dragog groba u tugjini gromovni gla
Da hrvatski narod još živi, ima da zahvali domoljublju i požrtvovnosti svojihsinova
17
sovi njihovoga ispaćenog naroda . . . Dopre do njih osvetnički ali pobjedonosni krik: Divovi naroda hrvatskoga, mučenici roda svoga, vi ste osvećeni! Grabežljivi dvoglavi orao svladan je i hrvatski narod polaže ga otkinutih pandža i slomljenih krila na Vaš dragi grob, s kojega se ne će više nikada vinuti u visine, da odanle i opet zaokruži nad Vama i Vašim plemenitim i junačkim narodom . . . 1 nije daleko onaj čas, kada ćemo Vaše drage ostanke prenijeti u domovinu Vašu, da ih položimo u pet i n o v i grob, ko jem će hodočastiti zahvalni Vaš narod.
Na tom dragom grobu kazivat će očevi hrvatski i majke hrvatske djeci svojoj patnje Vaše, boli i borbu Vašu . . . Ali kazivat će im i to, da ste Vi nakon dva i p6 vijeka ipak slavno pobijedili nepravdu i silu . . . Vaš hrvatski narod još živi, kao što još stoje i Vaši ponosni gradovi, u kojima ste snovali i radili za slobodu Vašega naroda. Vaša uspomena živi i živjet će u vjekove, živjet će dotlije, dok bude hrvatskoga imena i plemena, koga ne će nekažnjeno nitko maknuti sa svjetskoga poprišta!
Alilutin Mayer
Sve što prevrši pravu mjeru, ruši se samo od sebe.
»M oje drago srce ! N em oj se žalostiti svrhu ovoga
m oga pisma, niti burkati. Polag božjega đokončanja
sutra o deseti uri budu mene glavu sekli i tulikajše
naukupe tvojemu bratcu. Danas smo jedan od dru
goga srčeno prošćenje uzeli. Zato jemljem ja sada po
ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, tebe p ro
šeci, ako sam te u čem zbantuval, ali ti se u čem za-
meril (koje ja dobro znam) i oprosti mi. Budi Bog
hvaljen, ja sam k smrti dobro pripravan, niti se pla
šim, ja se ufam u boga vsvemogućega, koji me je na
ovom svitu ponizil, da se tulikajše mene hoće smilo-
vati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti
ufam se), da se mi naukupe pred njegovim svetim
tronušem u diki vekivečne sastanemo. Veće ništar ne
znam ti pisati, niti za sina, niti za druga đokončanja
našega siromaštva, ja sam sve na volju božju ostavil«.
ZADNJE PISMO PETRA ZR1NSKOGA
SVOJOJ ŽENI KATARINI*)
*) Kao ban hrvatski i pisac hrvatski on je svojoj ženi ba
nici i spisateljici hrvatski pisao.
Ne zaboravimo nikada, da su se za narodna slobodu, koju smo mi doživjeli boriili kroz vjekove najbolji naši sinovi.
ZADNJE PISMO KRSTE FRANKOPANA
SVOJOJ ŽENI JULIJI NARO*)
Predraga i preljubljena Julijo, moja draga! Pošto
mi je voljom neba i božjom odredbom prijeći iz ovoga
svijeta u drugi, da tako dadem zadovoljštinu za p o č i
njene uvrede proti carskom Veličanstvu prem ilostivoga
gospodara, htjedoh te iz srca da zagrlim ovim redcima
i reći ti posljednji s Bogom , moleći te, moja Ijubezna
Julijo, da mi za božije milosrgje oprostiš kršćanskom
blagohotnosti, budeš li radi moje neobzirnosti morala
trpjeti uvreda i muka. Isto te tako molim , draga Julijo,
da mi oprostiš svaku i najmanju uvredu koju <8am ti
nanio, otkad smo se uzeli Ja ti sa svoje praštam od
svega srca i sa svom dušom i zaboravljam na svaki
povod nesporazum ljenja, što si ga meni nrouzročila,
ma da i jest b io tek posljedica tvoje čiste i prave lju
bavi spram mene. Opraštam se od svih rogjaka i pri-
jatelja mojih i preporučam ti se za jedne zadušnice za
moju dušu. Nadam se, da će ona za nekoliko sati u ž i
vali božanski pogled m ilošću i pom oću božjom . M oja
draga Julijo ! Želio bih iz sve duše, da ti uzm ognem
ustaviti posjednji spomen svoje najdublje ljubavi, ali
sam go i siromah. No zamolio sam N jegovo Veličan-
’ ) Ovo posmrtno pismo pisao je Frankopan na talijanskom
jeziku, budući da mu je žena bila Talijanka.
Slobode vrijedan jest samo onaj narod, kojim si je mole izvojstiti i iisčuvatL
20
stvo, da se napram tebi iskaže veledušnim po svojoj prirogjenoj dobroti i milosti, kao dokaz moje zahval nosti prema tvojoj vjernosti, pa s toga ni ne sumnjam, da ćeš osjetiti dokaze slavnoga veledušja. Opraštam se takogjer s Orfejom i molim ga, da mi oprosti, štogod sam mu na žao učinio, te ga zakiinjem ljubavlju, koju mi je vazda iskazivao, da zamoli oproštenje najponiz- nijom molbom od Njeg. Veličanstva cara, ako ga je čim god uvrijedio, što bi dalo povoda srdžbi. Vrata milosti ne će mu biti zatvorena, a može dapače da bude dionikom koje carske blagodati, za što smjerno zamolih Njeg. Veličanstvo. Neka mi ne zamjeri, što mu ne ostavljam nikakove uspomene, jer nerm m ništa njega dostojna. Tijem, draga moja Julijo, s Bogom ! Ja sam ti na ovom svijetu bio odan muž, a na drugom bit ću ti najvjerniji posrednik kod Boga. Ostajem za uvijek, moja draga Julijo, tvoj najljubljeniji i na vjerniji muž Franjo Frankopan. U Wiener Neustadtu 20. aprila 1671. P. S. Ako bi sluga Bernardin došao k tebi- preporučam ti ga, moja draga Julijo, za ljubav moju i za vjernosl, kojom mi je služio«.
Vrijedni smo sinovi domovine samo onda, kad živimo njoj u korist i čast.
NAPIS NA GROBNOJ PLOČI PETRA ZRIN- SKOGA 1 KRSTE FRANKOPANA U W1ENER-
NEUSTADTU*)H O C IN TVM VLO
IACENT COM ES PETRVS ZRIN IVS
BANVS CROATIAE ET
MARCHIO FRANCISC. FRANG iPAN VLTIM VS FAM ILIAE
QVI QVIA CAECVS CAECVM D VXIT
AMBO IN H AN C FO VEAM CEC IDERVNT. Izpod toga krvnički mač s dvije mrtvačke gla^e
i riječima :I »ISCITE M O RTALES ET CASV DISC1TE NOSTRO
O BSERVARE FIDFM, REG IBVS ATQ VE DEO ANNO DOM. M DCLXXI D IE XXX. APR. HORA iX.
AMB1TIONIS META EST TVMBA.(•U ovom grobu počivaju grof Petar Zrinski, ban
Inv,liski i markez Franjo Frankopan, posljednji od po- m ulice, koji, jer je slijepac vodio slijepca, oba u ovu ii.uliiie jamu“. Pod mačem: „Učite se smrtnici i po n.ivcm se učite slučaju uzdržavati vjernost kraljevima i I'.o j m i. God Gosp. 1671. dana XXX. Apr. ure 9 Cilj l istine je grob*.)
) Ploča se nalazi na vanjskom južnom zidu gradske župnei'rkvt!.
sretau je onaj narod, u koga su muškarci pravi rodoljubi, a žene dobre matere.
ZRINSKI I FRANKOPANl KAO KNJIŽEVNICINIKOLA I PETAR ZRINSKI
Petar Zrinski rodio se god. 1621. u Vrbovcu, a brat njegov Nikoia 1620. u Čakovcu. Nauke su izučili kod Isusovaca u Gracu i Trnavi. Odgoja njihova završila se putom u Italiju, naročito u Rim, gdje je papa Urban Vili. primio braću veoma ljubazno i poklonio im svezku svojih pjesama.
Nikola Zrinjski izdao je svoja pjesnička djela pod naslovom „Adriai Tengernek Syrenaia“ (Beč, 1651.), u kojoj knjizi pored lirskih pjesama ima heroičko ro mantički ep u XV. pjevanja o sigetskom junaku. Pored ove knjige ostala nam je njegova dirljiva „Elegia fia halalara“ (U smrt moga sina), koja se smatra biserom madžarske lirike XVII. stoljeća.
Petar Zrinski pisao je u latinskom jeziku o latinskim riječima, a u svoje je gradove sabrao velike biblioteke i umjetnička djela. U Mlecima je 1660. izdao u hrvatskom prijevodu madžarsko djelo svojega brata Nikole pod naslovom „ Adrianszkoga mora Syrena“ . Knjiga je štampana u folio obliku, a ukrašena originalnim drvorezima, što ih je izradio Jac. Piccinus, i to je najraskošnije i opremljeno i izdano pjesničko djelo u starijoj hrvatskoj književnosti. Rečeno djelo sadrži: 1.) „Pisan II. v kojoj se spočita velika okornost Viole“ ,
K a d n a s su d b in a po f/odi svojom p je sn ic o m , n e žv li sva ki p u t d a n a s sm rvi, v eć p o n a jv iše sam o to, d a n a šu sn a g u r a zb u d i i volju, p o tič e na k o rista n r&d.
23
ii 56 tercina. 2.) „Pisan 11. v kojoj se spoznaje tužba /virarova“ , u 36 kvartina.'3.) „Obsidu Sigecku“, epsku pjesan u 15 „delova“ ili pjevanja. 4.) „Plač Ariane“ u polemetrima 5.) „Žalost Orfeusa za Euridicom“, takogjer /,) „Epigramata“ svojim junacima. 8 ) „Vzdihanje k od- Kupitelju na križu razpetom. 9.) „Izpivanje“ , u pet l vartina. 10) „Tumačenje imen i riči neznanih“.
Petar Zrinski posvećuje knjigu „plemenito i dobro mienini, svake hvale i časti dostojnim, virnim i vridnim innakom, vse horvacke i primorske krajine hrabrenim
i te/ovom“, a preveo je knjigu „iz ugrskoga na hrvatski naš jezik . . . starijih mojih u svakom kripostnom činu
ntc nasliđujući“ . Hrvatskim vitezovima poklanja svoje l|do: prvo, „da svit vidi, kakove sini i viteze ov naš
nr.ag (hrvatski), zdrži, redi i poštuje, premda od vno- ili /.apuščeni i skoro zanemar vrženi jesmo“ ; drugo,
• ila se mi u slavna ova dila kako u zrcalo nagledaju|;i pn/nati moremo“ , i treće, „da se diče tijem potomci onih (Hrvata), koji su slavno pali kod Sigeta"
Rad Petra Zrinskoga može se prije nazvati parali. i/om nego li prijevodom, jer na mnogo mjesta ide '.vo|im samostalnim putem, slaveći djela junaka siget- ■.ki>)>;«. Petar je mnogo ljepše izrekao svoju nakanu u pu-ilgovoru, nego li brat mu Nikola u madžarskom; onaj je posve skroman, ne će se taknuti o slavu s bra- lom Nikolom, koji nekako dosta smjelo izriče svoje mrili; Petar se ponosi svojim patriotizmom, čega u Nikole nikako nema; Petrova je pjesma smjera hrvat- koj-a, namijenjena narodu hrvatskomu, da mu u uspo
meni sačuva slavu na borioce pod Sigetom. Petar je po griješto izostavljao iz madž. originala (u „Opside
/ ’ i'i/f/f je pravi, čas, d a sva k i H rvat d je lo m doleaže, da j e vrijed a n -potom a k sla v n ih svojih djedova.
4
24
sigetske' 34 strofe), a gdješto opet i dokazao (111 novih strofa) od svoga i preragjivao original. Jezik je čakavski pomiješan s kajkavskim. O blik pjesme poka zuje, da je poznavao knjigu dubrovačku. Njegovo je i latinsko stručno djelo ,,De beliica disciplina resti- tuenda“ .
FRANJO KRSTO FRANKOPAtf
Fo.slije smrti svojega oca Vuka Krste (1652), po • vjeren je zagrebačkom Kaptolu nadzor nad baštinom Franje Krste Humanističke nauke svršio je na isuso vačkoj gimnaziji u Zagrebu, a god 1656. pošao je u Italiju, radi dalje naobrazbe, i to — čini se — u Ma- ceratu, gdje je još iste godine izdao jednu latinsku pjesmu, koja je kasnije izašla u talijanskom prijevodu („D ivoto pianto composto in versi latini del conte Francesco Cristophoro Frangipani“ , Loreto 1794). U Italiji se oženio plemenitom Rimljankom Julijom de Naro. Tu je zavolio i savremenu talijansku poeziju u kojoj je prevladalo pastirstvo i anakreontika, pa je prvi prenio poeziju ove ruke u hrvatsku književnost, s ovu stranu Velebita i najbolji hrvatski lirik do potkraj XVIII. stoljeća.
Frankopan je za tamnovanja pjevao ljubavne pjesme u duhu savremene galantne lirike, prpošne i raspasane, ali refleksivnu njegovu liriku zalio je ipak mrtvi val tuge utamničenika. Kao takav priredio je posve za tisak zbirku lirike pod naslovom „Gartlic za čas kratki“ , koju je kasnije nepotpuno izdao Ivan Kostren- čić pod naslovom „V rtić “ (1871). U „Gartlicu“ (Garten- vrl) nalaze se „cvitja vsakojačkih popivak“ , ali pjesnik
Ako se ugledan, o u nesebičnosti i požrtvovnost naših najvećih muževa, kojima ime povjesnica čuva, bit će nam nova država skoro ujedinjena.
25
se boji, da će mu cvjetovi biti maganjasti, ne će lijepo izacvasti, ,,az moja meštrija ni vrtlarija“ . ,,K tomu za sadit cvitja — kaže dalje u predgovoru — triba je vrime povoljno, srce zadovoljno. Ovi pako gartlic je zasadjen o oblačnih dnevih v urah nesrićnih, srcem turobnim, mislih nepriličnih“ .
Osobito valja istaknuti, da se u „Gartlicu" opaža utjecaj narodne poezije, njenih motiva i dikcije, te se on, uopće bogat pjesničkim oblicima, služi i narodnim desetercem i dikcijom narodne pjesme. Frankopan je prema tvrdome značaju Petra Zrinjskoga mekan, nježan i osjećajan, premu njemu epiku on je čisti li rik. Osjećaj mu je mekan i nježan, ali nije raznježen ; topao je, ali se ne rastapa; teče, ali se ne razliva. Ima u njegovim pjesmama i duševne vedrine, pa i u očaju dosta samoprijegora, postojanosti i muževnosti.
Pisao je i prozom. Od ovoga rada važan je u l( / mak jedne komedije bez naslova, čiju je radnju loka- lizovao na domaćem tlu. Ta je komedija prijevod Molierova „George Dandiria“ , koji je izišao 1668., pa će to jamačno biti uopće prvi prijevod ove savremene ko.i edije.
KATARINA ZRINSKA
Sačuvao se rukopis „S ibile“ , knjige gatalice u stihovima, ukrašen©' slikama, koja bijaše vlasništvo Katarine Zrinske, kćerke Vuka Krste Frankopana i žene Petra Zrinskoga. Proučavanjem jezika dokazano je, kao vrlo vjerojatno, da je to djelo Petra Zrinskoga. Ali ni ta „Sibila“ nije izvorno pjesničko djelo već
Ne propada narod u koga je narodni ponos jak, a samosvijest živa.
26
prijevod „Fortune1, što je izašla na madžarskom je
ziku god. 1594
Katarina Zrinska istakla se književnim radom time,
što je izdala „Putni tovaruš“ (Mleci, ¡661.), molitvenik
„iz nimškoga na hrvatski jezik istomačen i spravljen“,
sa drvorezima Elisabete Piccini, a namijenjen „vsega
hrvatskoga i slovinskoga orsaga gospod i i poglavitim
ljudem obn jega spola, vsake vrste i fele dobrim krš-
čen ikom “.
Knjiga (prvo izdanje) ima 441 stranu, štampana
je u 12-tini. Naslov je ova j: „Putni Tovaruš (drug)
vnogim i lipimi, novim i i pobosnim i molitvami iz nim-
skoga na liervaczki jezik isztomachen i szpraulen po
meni groff Frankopan Catharini goszpodina groffa
Petra Zrinskoga hisnom tovarussu. Pernich szada u
štampi na suitlo dan i vnogim pobosnim lyudem na
vsivanju i tovaristno vd ilyen“.
*
Katarina, kći Ferdinanda Frankopana i Marije
Brankovićeve, praunuka despota G jurg ja Brankovića,
a žena sigetskog junaka Nikole Zrinskog, napisa i izda
„Molitvene knjižice, on koterich je med drugim i po-
božn im i nauki i molitvami Marijanski i mrtvečki offi-
c ium “ (1560.)
HRVATSKI PISCI I PJESNICI PREMA ZRINSKIMA I
FRANKOPANiMA
Jurju Zrinskome, sinu sigetskoga junaka Nikole,
posvećuju svoja djela Pergošić u Hrvatskoj, Karnautić
iz Zadra i Zlatarić iz Dubrovnika.
Nikoli i Petru Zrjnskom , dok su još bili nejaka
V elik a trp i, ako j u su d b in a p r ik u je uz la n a c s itn ih d ušica .
27
dieča, posvećuje Franjo G lavinić svoje hrvatsko djelce
„Četiri poslidnja človika“, (Mleci, 1628.). Juraj Ratkaj,
kanonik zagrebački, posvećuje svoje djelo „Memoria
regum et banorum Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae“
(Beč, 1652.) m ladom e kralju Ferdinandu IV. te Nikoli
i Petru Zrinskome Ne zadugo Dubrovčanin Vladislav
Menčetić pjeva panegirik Petru Zrinskome i slavi ga
kao bojnika i umnika, koji bi b io dostojan ,kra!jevat
svijet1.*
Franjo G lavinić posvetio je Vuku Krsti Franko
panu svoje djelo ,Cvit svetih“’ (1 (>28), a Baltazar M ilo
vec izdao je troškom Katarine Zrinske i posvetio joj
knjigu „Dvoj dušni kinč' (Beč, 1661.).
Zanim ivo je, da je Katarina, kći Ivana Frankopana
Cetinskoga, udata za Madžarina Gavru Pereny a još g.
1533. dala štampati poslanicu sv. Pavla, prijevod svoga
dvorskoga kapelana Benka K om ja tia i njoj je posve*'
ćena ova prva madžarska štampana knjiga.
Što u ist in u h oćem o, o d toga n a s n iš ta od v ra titi ne će.
IZ „SIRENE“ (ADRIANSZKOGA MORA SYRENA) PETRA ZRINSKOGA
Ali te prisega more bit zdržava Cesara nimškoga, ka se kod vas đava;Z n a j d a t e od t o g a s a m B o g r a z v r g a v a n e m o g u ć n o s t s v o g a k a d a o p r o š ć a v a .
Ako se pak ufaš, bane v pomoć nimšku da od nje prijimaš tvoju sriću Z iinsku: v e r u j N i m c u , d a z n a š , k a k o s u n c u z i m s k u , od njega moć imaš kad primeš smrt tminsku.
Još i sam to bolje moreš razumiti, d a b i t e r a d g l j u b i j e p o d z e m l j o m v i d i t i 11 e g d a ž i v a s a b l j e m o r a j u s l i d i t i . - t a k e j' N i m a c v o l j e t e b i u g o d i t i
M a l o j’ k i p r i j a z a n j u r n i m š k u n e s p o z n a Ugrom je protivan i kruto dotožna;Hrvat ki j’ već viran tomu j’ već nazlobna vnoga j’ za to vsalc dan vsud prilika složna
Nimcu li veruješ ti razumni bane ?O d njega šćekuješ pomoći poslane?Ki, s kimi vojuješ, želi zakopane, prij’ neg, ku ziskuješ, u pomoć se gane.
Prijaznosti Nimške gdo b’ ne znal poznati, kako s Ugri zlizke znadu baratati, katane ugrske za ništar držati; hiljad znam istinske na te elde dati
A 1 po ričah tvojih neka t’ Nimac priđe:Na nogah rakovih znaš li da on ide?Potle duši. vas vsih ’z mrtvih tel izide Siget grad ruk svojih već Nimci ne vide.
Iz o vo g a se vid i, kamo je ciljao p je sn ik ovom » h istorijom « : p r ik a za ti za s lu g e H rvata i n e v je r u N im aca. A da to g a u n a p r je d ne b u d e, h rv a ts k i ep os is tiče , e d je sam o m ože, h rv a ts k u h ra b ro st, h rv a tsk o ju n aštvo h rv a tsk i narodni K arak ter.
Tko sebi dobro želi, ne smije ni drugomu učiniti krivo.
POZVANJE NA VOJSKU
Na vojsku, na vojsku, vitezi zibrani, kog god majka junačka othrani!Jur bubni, herpauke posvuda se čuju, sipi, irumbite na dalek glasuju,
dični šeregi skup se zastaju.
Na noge, na noge, vi jalni le ž a c i !U vojsku, u vojsku, hranbreni junaci ! Sablje i puške nabrzom priprav’te, sabe i konje viteški oprav’te,
vreda pot'ež’te k slavnom dundaru !
Stirajte od srca vsak oblak plahosti, vazmite na se šćit batrivosti!Dražje nam budi glas, ime, poštenje neg hip, magnutje, sramotno živlenje:
navik 011 živi, ki zgine pošteno.
Ni moć izmislit hvalnije skszanje neg na mejdanu vridno držanje, gdi gromi od pušak i sablje se viju, vnoga gospoda krv svoju preliju
za domovinu, za veru kršćansku.
Boga višnega na pomoć zazov’te, vaših starih glas, ime p onov’ te, na svoje sprotivne naval’ te ognjeno, jedan drugoga izruč’ te ljubleno,
živ'te bratinski, pogin’ te v i te š k i!
U svjetlu vanrednih životnih p r ilik a -pokazuje svaki narod tko je i koliko vrijedi u utakm ici svjetske arene.
30
Kada vam s r ića na ruku potegne , te r neprijate lj iz m es ta okrene, oh, kakvo p o š ten je , pa jdaši bogati , sablje , pa loš i i konji bahati ,
sp ra v e kovane, sv i te g o sp o d sk e !
N u b raća i jublena, na noge, na noge, tu r sk o m m isecu da t lač im o r o g e !Z a veru k ršćansku , v i te š tva zlamenje, sv i tu na hasan a nam na po š ten je
naj nam ne b u d e p rem i io živlenje!
Franjo Krsto Frankopan
EPIGRAM
N ajgušće ž e s to k e Jele vjetri viju,
Višnji turnji go rk e
1 g o re v isoke Najveć strieli biju,
U do line n izo k e T riesk i n e dosp iju .Već m ah e pojimlju ,
Petar Zrinski
Do slave vodi: duh, hrabrost i vještina.
U SLAVU ZRINJSKOM 1 FRANKOPANU
Bijesno zvijere, ćesa r podli, N e v je ra n st iže z loćom kugu,Krv junaka sigetskih proli I lance skova našem Jugu.
T m ina , p ro k le ts tv o s v u d zaviada, P o n o r ro p s tv a i tugja sila,A viš kule Sigeta g rad a Savi se ucviljena vila.
N a b e d em klonu sirotica,P lače i jeca, suze ro n i ;K osa joj pa la p reko lica,Da ga o d zvijeri silnih skloni.
N evo l je teške ta ru roba ,G ine ž ivo t bijednih s inova , Pada ju žrtve , pa iz g ro b a O s v e tu t raže p rad jed o v a .
P ro laze teški, crni dani,D ok vječna m ijena i tu siiu U zd rm a , sruši, u ta mani,S lo b o d u Braći vrati milu.
U s tad e vila i poz iva Z d ru ž e n i na ro d , Sinke Juga, S p a s te g robn icu , gdje p o č iv a Ju n a k P e ta r pokraj sv o g d ru g a .
T o začu Zrinski u tugjini,G d je ga vijek teški lanac prati , T e kliče g rom ko D o m o v in i: S re ć n a nam b u d i Vječna Mati.
Ju g o s la v e n e po zd rav i mile i sp re d ro b o v a u g ro b u svom , G d je sn o se te re t tug je sile, Po v ra tak čekajući u do m !
Beorpafi 2 |ll ki9l9. C. C. X
Tajni dušmanin opasniji je od očita neprijatelja, je r ovaj se pošteno bori, dok onaj. nišani podlo iza busije.
RUKO VET EPIGRAMA
DVOGLAVI O R O
N eb u p o d o b lak e d izao je krila,Oč i bi le oganj, u p a n d ža m a sila,K ljuvao je b i se r sv ak o m u sa vra ta ;O n d a došla P ra v d a s red p o n o ć n o g sata, M ahnito j aždaji oprž ila perje ,Pa sad v je ta r vitla š išavo iverje I ko b u g a c d a n e sam rtn ičk e trati . . .— — T ak o biva svakom , kad N em eza p la t i .
SL O B O D A
S lo b o d a kad sine do n e b a zah v aća ,A1 joj zato i jes t c ijena ne izm jerna.N iš t joj nije z la to i z rna b ise rn a ;S lo b o d a se krvlju znača jeva plaća.
MAV
Primali s te n ovac , n a m a dali čagju,P o g rd u i p so v k u na n as s te sipali I kidali s lavu k ra ljevs tva nam lagju,Koja vas sad u sv o m b ijesu tek . . . žali.
KROZ G O D IN E . . .
Slagali sm o u se jed i o trov ljuti,Taložili na dnu m n o g u gorku suzu I gutali s rdžbu . O k o v a n u uzu Rastrg li sm o o n d a i naši su puti Planu li u tili čas ko v a tra s a m a ;Platili sm o ha rač b ičem aždajam a.
Do sa ? n o sta ln o s ti ne m o že d o ć i n a r o d , k o ji n e m a s a m o p o u zd a n ja n v la s t i tu svo ju s n a g u , veo se vječno p r iš iv a v a su s je d u o s k u t.
33
M A DŽARSKOM V L A S TO D R ŠC I!/
D o k su do tri b ra ta trli se i klali,Ti si u š u r b rao , dragi moj golube,I u m u tn o m hvato. U to su si dali B raća tv rd u vjeru. Sad ti čačka j z u b e !
29. X. 1918.
I taj čas je d ošo dug o željkovani,1 taj čas je d ošo i n e b o se d an i;1 taj čas je d o š o : S lo b o d n a tri brata O s n o v a š e dom svoj. P r e d n j ihova vrata S inu lo je su n ce i d ru ž b a se b r a t i ;Jedno sad su : Srbin , Slovenac, Hrvati.
SHS
Z ag r l jen a do tri b r a ta d o m o m jezde,Ko m o d ro m na n e b u do tri svijetle zvijezde, Š to će R o d u cijelom d a s ja je i krijepe S v a k o g p u tem naše b u d u ć n o s t i lijepe,O d je su do tri b ra ta o d sa d tijelo jedno,Što s lavom v jenčava c a rs tv o nep reg ledno .
*
D o tri s lova sam o, al sv im a su draga, A m a n e t naš to je, š to n a s k cilju vodi,P a u s t r e b a 1’ : p o ć i ćem o i p ro t 'v raga ,J e r to sve t je zalog svanulo] s lobodi .
* ^
S am o do tri slova, ali m n o g o m dosta,Da m am e n pobjesni. Pa n eka ih ! N am a Svetin ja su, što će nav ijeke osta t A m anet , koj’ svijetli p o p u t a lem -kam a.
O S A M S T O G O D IŠ N J E M SU SJED U
V je rovao nisi ni suz i i kletvi,Ni p o š te n ju našem , ni d elii ni htijenju ,Pa e to : š to si n am smislio u sjetvi, Požnjeoks i u svom p a d u , pon ižen ju .
A k o n a m j e č a st u o p a sn o sti, treb a s m je s ta s k o č iti n a sa m o o b r a n u —
in a če o s ta t će l ja g a n a n a m a .
34
DUGO Si NAM . . .
Dugo si nam oči dimio i čagjti
Sipao u lice. Gutali smo sve to
l snosili mirno, dok nam nije sveto
Pramaljeće ćošlo, pa nam našu lagju
Slavom ovjenčalo. 1 sad brza ptiče — —
— — Sa tvog groba Rodu cijelom život sviće.
%
KRUNI NAGNUTIM KRIŽEM
Dugo si nam. dugo život teretila
1 1(6 teška pala svu sudbinu vila :
U to zasvjetlila naše krvi kruna,
A ti si u bezdan pala s tvojeg truna.
OSIJEKU.
Lijepi ti moj grade, pun riječi i fraza,
Ti si za lihvare vazda bio maza,
A ratnim bankarom . . . prepuna magaza.
*
Skinuli su table i napise tugje,
Al ti osta opet tugjincu . . . orugje.
Dosta da se kaže: govori hrvatski,
A kolje i svagja k6 i prije — bratski.
*
Na oko si lijep, svjež i mlad ko neva,
Tek svirala tvoja staru pjesmu pjeva,
Pa mi često puta muti se i gruša,
Jer ti srce hladno, još praznija duša. . .
R. F M.
SVćUĆIUŠTE JOSIPA JURJA S fROSSMAYERA-
U OSIJEKU ' GRADSKA ! SVEUČILIŠNA
KNJIŽNICA OSIJEK
Uspjehom će sve urodili, što je zasnovao zanos, a ostvarila nesebičnost.
37
* 1 i pl / .A JC ■ »Z r in sko F ra nk o p an ka . P jeva »L ipa« i
»Zrinski«
- I K U M IČ IĆ : „Petar Z r in js k iH i s t o r ič k a drama,
'.idn ji (5.) čin p rikazu ju č lanov i H rvatskog narod-
ii.i;' kazališta u O s ijeku nasto lan jem kazal. ravnatelja
V ladim ira Bub lika, a u režiji A. V. Beka. L ica : Petar
Zrinski : Vaso Veselinović, Krsto F rankopan : A. V.
^ l'.ek, Juraj T a rd ić : Vatroslav H lad ić , paž B enard ino :
Jelena Stanić, opat O to n Kapucin : M arko Veble, dr.
I.eopo ld M o lito r : Ivan Roch.#
III. Poslije izvedenoga rasporeda u kazalištu bit će
komers u spom en Z . i F. u veliko j dvorani Hotel-
Royala, na ko jem sud je lu ju svi sudje lovatelji same
proslave i č lanov i kul. prosv. društava dek lam ovan jem ,
predavan jem , p jevan jem , m uzic iran jem ild.
* Č IJ I ,N I:: I. za proslavu u kazalištu ( lo že : operne ci-
j jiMie, parket i ga lerija : dramske cijene). II. za kom ers u
I iotel-Royalu: p o osob i 3 K, gjaci i učenice 2 K, a
' obitelj sa četiri č lana 10 K. S pom en sp is : 2 K Rođo-
ijne dop isn ice 50 fii. Č ist utržak nam ijen jen je osnutku
ne pučke kn jižn ice i čitaonice u O s ijeku i za spo-
nik Z r in sk o g i F rankopana u Zagrebu , pa se pre
li: i novčan i iznosi prim a ju zahva lnošću i objelo-
t (l.mii će se javno . Posebn i arci za sabiranje p r iro sa za
i spom enik Z . i F. bit će iz ložen i na b lagajn i u kazalištu
l i Hotel-Roya lu . Poštom se šalju, kao i preplate, Jos ip i
I ( ilem bay. O s ije k I. Pejačevićeva 3 4 , a svi dop is i i
i upiti tajništvu o d bo ra za proslavu Z . i F. u O s ijeku 1. (G a
] jev trg. 4.), g d je će se dobivati spom en spis i dop isn ice .,
| Na 30. IV. 1919. kao dan N a ro dn o g a b lagdana
j treba da svaki svo ju kuću okiti trobo jkom !
I UŽI ODBOR ZA PROSLAVU Z. i F. U OSIJEKU:
I S. Trohar, M . Mayer. M. Kristić, V. Bub lik , R. F. M agjer,
T. K nopp .
(Svi izaslanici hrv. kult.-prosvj. društava, označeni na l.s tr . 4 „Spoinen-spisa% članovi su odbora za proslavu Z. i F u Osijeku j uz M. Pinterovićev i B. Šrama, ko,i tamo liijesu spomenuti).
J EKA od OSIJEKA
ILUSTROVAN! KNIŽEVNO-UMJETNIČKI A L M A NAH I VELIKI KA LEN D A R Z A GODINU 1920.
Izdaje Klub Hrvatskih Književnika u Osijeku.Naslovni list po narodnim motivima sa starohrvatskog
veza izradila D. DRUOOVIĆEVA
C IJ E N A 7 K, POŠTOM 8 K. N O V A C V A L J A P O S L A T I U N AP R IJED N A U PR AV U K. H. K. O SIJEK ( G A J E V T R G 4.)
PREPLATE OBJELODANIT ĆE SU U »JEK I OD OSIJEKA«. TKO
MOŽE NEKA NARUČI VIŠE KOMADA JEKE I RA ZD IJEL I
MEGJU MLADEŽ, SELJAKE I RADNIKE.
»Jeka od Osijeka« sadržavat ee vrlo mnogo zabavnih i poučnih
prinos« (pripovijedaka, pjesama, crtica, aforizama, rasprava i t. d.
od V. Dukata, Š. Petranoviea, M. Lazarića, Ts7. Vlašiea, Patila Belić-
Maroševićeve, dra. R. Horvata, Gj. Arnolda, dr. I Kršnjavoga, Stj.
Djakoviča, A. Morića, dra. F. Nikolića,M. Mayera, dra. Jan Magiere,
Josipe Glembayeve, B. Šrama, J . Lovretića, o. M. Barbarića, Lj.
Dlustiiša, Ive Rod. R. F. Magjera, 15. A. Servaeija, T. Tomusovića,
M. Vežića, De Gore, J . Žerava, I. Crepića, dra Higy-Manđića, J
Medveda, I. Rabara, M. Pavlovića, V. A. Kulundžića itd., a od sli
kara: prof. Orlića, Leovića, Filakovca D. Renarića, Š. Šantel.4, S.
Tomerlina i drugih.
Za god. 1920 izdat će K.H.K. u 0 . po treći puta alma
nah i kalendar „Jeku od Osijeka“ i već od prije naum-
ljeni pučki kalendar sa kalendariumom, adresatorom
grada Osijeka, sajmovnikom i t. d. Bit će u njima po
prvi puta zastupana ćirilica. Uz hrvatske i srpske pisce
bit će u rečenim djelima zastupani i slovenački, češki i
poljski pisci, koji obećaše svoje suradništvo.
ČIST UTRŽAK NAMIJENJEN JE STRO SS.VIA YER OVOM
DOMU U OSIJEKU.Kako je »Jeka« patriotski pothvat, ne bi smjelo b ti be'. njt* SI IS. doma.
Nek:\ se uvaži, d i je baš osnutkom »JEKE« prestao i/l.i/iiiti Mnogo
godišnji »Esseker 13o'e<.
PREDRADNJE Z A PROSLAVU NARODNOGA BLAGDANA NA DAN SV. ĆiRILA ! METODA
(5. SRPNJA 1919.)valja postepeno udešavati odm ah p o
slije Zrinsko - Frankopanske proslave.
Isto će se učiniti i u Osijeku i za tu
prigodu izdati poseban spomen spis,
seriju rodoljubnih dopisnica i koju
skladbu u rečenu svrhu, pa da se od
utrška namaknu potrebna sredstva za
mjesne potrebe kulturno - prosvjetnih
društava ■
PROBFSAne KfSflNjčE\?iće\?E pjesmeizašle su u lijepoj oprem i K>H. K.
u O. sa slikom i potpisom pjes
nikovim . Tu se nalaze na okupu
iz svih njegovih knjiga pjesama
najljepše uz iscrpivu studiju o
samom Kranjčeviću iz pera Lj.
Dlustuša. Knjizi su dodani b ib lio
grafski podaci, koji pružaju pre
gled o Kr. pjesnikovanju i životu.
Cijena je 3 K 60 f.
HRVATSKI I S I J H I I KNJIŽEVNICI Nil PRO- PIITOVMJD m OSIJEK
d o b r o će uraditi, ako svo j d o lazak na jav e K.H.K. u O. nekoliko dana prije, pa da za sv o g b o r a v k a u O si jeku od rže k o je inform ativno pre dav an je o kulturno-soci ja ln im tečev inam a i prilikama, pa tako d je lo tv o rn o p o rade oko h rv atsk e i sves lav en ske
uzajam nosti.
S V E P O Š IL JK E 1 U P IT E , ko ji s e o d no se na h r v a t sku k n jiževno st , nabavu knjiga, dopisnica, skladbi, slika i drugo, k a o i priredbu kulturno - p ro s je tn ih p ro s lav a v al ja upraviti na n a s lo v : Klub hrvatskih
književnika u Osijeku, I G a je v trg 4.
N A K L A D N I C I M A , N A K L A D N I M K N J I Ž A R A M A I O D B O R I M A KULT. - P R O S V J E T N I H P R O S L A V A ,koje potrebuju izvornih rukopisa, sk ladba i val janih p r i je voda iz slavenske i sv je tske književnosti, preporu čam o da se obrate, u s luča ju potrebe, na K.H.K. u O , koji će rado besplatno posredovati izm eg ju književnika i v lasnik i autorskog prava, a bu de li od p o tr e b e staviti se u sp o razum, skladateljim a, sl ikarima i kiparima u svrhu repro
dukcija njihovih slika i skulptura.
IZD A N JA K. H. K. U O S I J E K U U Z A M J E N Udobiva svako uredništvo, ako ih zatraži i šal je sv o j list besplatno K.H.K. u O , koje prim ljen e knjige, novine i časo p ise sprema i ustuplju je javnoj p u čkoj knjižnici i č i
taonici, koju rečeni Klub rukovodi.
K N JI Ž E V N I C I I J A V N ! K U L T U R N I R A D N I C Idobivaju u svrhe naučne i kn jiževne sva izdanja K.H.K. u O., ako zatraže, besplatno, ali su dužni saradnjom, d o pisivanjem i javnim predavanjim a po tp o m o ći rad i n a
s to jan je K.H.K. u O.
J U G O S L A V E N S K A H I M N AS K L A D B A ZA KLAV IR I P J E V A N J E
U G L A Z B I O : V A L E R E F. A N T U N O V I Ć R I J E Č I : R U D O L F A F R A N J IN A M A G JE R A .
C I J EN A 3 K IS TA SK L A D BA KA O D O P IS N IC A 5 0 F1L1RA ,,D A V O R IJA Z R IN S K O -F R A N K O P A N S K A “ O D IS T O G A S K L A D A T E L JA KAO D O P IS N IC A 50 f
R. F. M A G J E R
inOJ PUT E R O T IK APJESME
Za svaku knjigu nacrtao je u dvije b o je naslovni list s lo - veiiačkl slikar prof. Šaša Šantel. C i jena svakoj knjizi, koje su t iskane u obliku albuma, 2 K. Dobiv se u k n j i žarama H rvatskog štamparskog zavoda d. d. u Osijeku.
P R E G L E D A J T E S V O J E K NJ IŽ NI CE,pa suvišne knjige dajte za osnutak jav ne p u čke knjižnice i Čitaonice, koju osniva Kiub hrvatskih književnika u O si jek u u svojim prostorijam a (soba 23.) u prizemlju niže pu čke škole u Jiigerovoj ulici. Imena darovatel ja o b je lodaniti će se u narednom godištu „ Je k e od O si je k a “ i drugim os ječkim
novinama.
S L IK n R S K H JŠ K O L n HKPiD. S LIKR R H
Slciv^a TomcrlinaP o d u č a v a se u c rtan ju i S likan ju po
na rav i , kompoziciji, portre tiran ju u svim teh n ik am a .
Prijaviti se m ože sv a k e srijede i četvrtka od 3 —5 sa t i posli je p o d n e u p ro s to r i jam a jav n e pučke knjižnice i č itaonice K luba hrva tsk ih književnika u Osijeku (P u č k a ško la u Jdgerovoj ulici, prizemno, desno, s o b a broj 23.)
DRAGUTIN HAFNER, OSIJEKAgenturni i komisionalni posao. — Zastupnik prvorazrednih
domaćih i čeških tvornica i trgovačkih kuća.N u g ja p rav e dalmatinske proizvode, i to v in a : opo lo , s to lno c rv en o , c rno -tam no , b ije lo ž u tk a s to , likere P ro še k i V ugava, č i s t i m aslinova u lja , s rd je le , sm okve, badem e i suhe v iš n je ; n ada lje ra z n e p a rfu m erije , kem ikalije, g ra g je v n o g m a te rija l , g o riv ih d rv a i ug ljena , sve uz
p ovo ljne ,c ijene i uv je te .N a s l o v za p i s m a : O si j e k , I . , I l i r s k a u l . 1 1 . B r z o j a v i : D R A G U T I N H A F N E R , O si je k .
FILATELISTE!P o d u p r i te Vašu A b on ira jte V aš sam osta ln i i n eov isn i o rg an
d om aću s t ru č n u J U G O S L A V E N S K I F I L A T E L I S T A *š tam pu , je r to je i Frvorazredna oprema i sadržaj!
u i n t e r e s u l i a š e m i q ° d i š n i ; i p r e t p l a t a K i r i -i r i p l i k i i n n p A dresa za sve p o š iljk e :
7 ., , „JU G O S L A V E N S K I F IL A T E L IS T A “f i l a t e l i j e ! , S lavonija S H S O SIJEK I. pošt. p re tin ac 48.
TRCjOVACKl DOM
F l o r ij a n a S t a h e t t ij a B a s t i n i c iT E L E F O N 240. O S I J K K I. T EL E FO N 240.
B o g a to so r t i rano sk lad iš te svih vunen ih , p a m u čn ih i svilenih tkanina f ran c u sk e i engleske p roven ijenc ije . P la tn en a i k ra tka ro b a u svim vrs tam a i cijenama. U od je len ju za konfekciju su najnoviji m odel i kućn ih op rava iz
vlas ti tog k ro jačkog ateliera.
Veliki izbor bosanskih narodnih veziva, Poznato solidna
podvorba i umjerene cijene.
Moderno i najveće
S vratište,Royal‘Osijek /.
ističe se svojom elegantnom kavanom te izvrsnim restau-
rantom.
Kinokazalište „Royal* donosi stalno najbolje filmove.
U M J E T N A K L E S A O N AKOSTE NANAY-a I D R U O
Izradju je sve vrsti klesarskih, kiparskih i betonskih radnja, n a d g ro b n e s p o m e nike, g ro b n ice , sp o m en p lo če i t. d.
NASLOV: OSIJEK 1., Nova ulica br. 43.
I Zavod za iimjetno 1 svjetloslikanje
O S I J E K IIIŠiroka ulica 1. =
LAVOSLAV KOZMARO S IJE K KAPUCINSKA ULICA 4.
Vazda veliki izbor cipela svake vrsti. Po m jeri izragjuju se n arudžbe brzo. Cijene prim jerene.
VELIKO SKLAD IŠTE
= = CIPELAV' _
i svih vrsti slamnatih S E S IR Aza gospodu, gospodjice, dječake i djecu od najednostavnije do najfin ije izradbe na veliko i na m alo p r o d a je :
TRGOVAČKA KUĆA CIPELAALEX. BÜCHLER
Osijek I. Deszathycina ulica 4.Telefon br. 212. — ............. . - — Telefon br. 212.
Narode!Potpisaj prvi
Narodni 4°0 zajam
Prvorazredno svratiste, kavana i restauracijaH OTJE L C E N T R A LOSIJEK I. Trg Khuen Hedervarya 3.
Izvrsna pića i dobra kuhinja. Svake večeri koncert gospojinske glazbe. Sobe u 1. i II. katu lijepo
uregjene i udobne. Podvorba savjesnaVlasnik VJEKOSI.AV OŽANIĆ
S R I J E M S K I P O D R U MOSIJEK I. Pejačevićeva ulica 4.
Ročište osječkog gragjanstva i svih Hrvata iz okolice. Prostorije prijane. Vrt lijepo uregjen. Toči se izvrsno iločko vino. Dobra kuhinja. Podvorba i :-
vrsna. Cijene umjereneVlasnik NIKOLA KARLOVIĆ
JOSIP ZIMERMANNtrgov ina žita i domaćih plodina
Kupuje i prodaje svaku količinu robe, kojom trguje. PISARNA: Osijek I. Deszathyčina ul 13 Telefon pisarne: 238—612. STAN: Preradovićevo šetalište
broj 4. Telefon stana: 612.
O S IJE K I. Županijska ulica 8. M eh an ičar* u vlastitoj kući. Preporuča svoje veliko skladište šivaćih strojeva i njihovih dijelova
kao i vlastita radionica istih.
Eligius Gregorurar i zlatar
Osijek: i. Trg Khuen-Hedervarya
Najveći izbor u alemina, zlatu, srebru i kina-srebru.
Bogato skladište svih vrsti satova
F O T O G R A F SK I ATELIER
Franjo Svirče vicizragjuje slike u svakoj veličini. Izradba fina slič
nost zajamčena.
OSIJEK 1. Kapucinska ulica broj 14
Telefon broj 446.
— Biser kosa —Tko još ne poznaje glasovitu „Biser kosu“ i orugje,
neka odmah naruči kod Središne otpremne kuće „Bi
ser kosa“ Osijek 1. Strossmayerova ulica 2.
A D O L F G O L D ST E IN
Primam iz svakog sela zastupnike za moje kose uz
visoku proviziju. — Cijenik badava.
Drogerija i parfumerija Crvenom Križu
AL ADAR G O B E T Z K YOsijek 1. Županijska uiica.
Bogato skladište parfumerija toaletnih sapuna i kosme- tičkih sredstava. Crem Ideal. Za rekonvalascente Sama- tose, Samatogen, Drouge, kemikalije, kirurgičke sprave, bandaže. Sve potrepštine za njegu bolesnika. Sva hraniva sretstva za djecu. Fotografičke sprave i potrepštine Po
sluga brza i solidna.Telefon 203. Telefon 203.
•94(4gy.5)
AšlT R
kao središnja zadruga
u O s i j e k i v a .
Utemeljene godine 1875., preustrojeno godine 1911.
Zadatak društva.Zadatak je društva, da unapredjuje cjelokupno
domaće gospodarstvo n opće i svaku granu gospodarstva napose, naročito, da na temelju uzajamnosti unapredjuje vjeresiju, štednju, privredu i gospodarenje svojih članova ; njegova je još i ta zadaća, da kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljskoj vladi i zemaljskom zastupstvu stoji uz bok kao savjt-
tu jući organ u svima odnošajima, koji se tiču zemljišne kultuj-e. (§ 1. društvenih pravila.)
Članovi.Članovima društva mogu b i t i :1. gospodarska društva kao zadruge, ustrojena
radi provedbe zadataka društvenih ;2. izravno samostalni i moralno neporočni
pojedinci, jurističke osobe ili zadruge, ako se dotičnici, odnosno članovi zadruge, bave po ljo privredom.
O prim itku članova odlučuje upravni odbor društva. (§ 4.)
Brodska hrvatska e s k o n t n a i mjenjačna banka(D IONIČARSKO DRUŠTVO)
P O D R U Ž N IC A O S IJE K I.
Središnjica : Brod n. S.
Podružnice: Zagreb i Djakovo®
Dionička glavnica K 6,00°.000’—
Pričuve preko K 2,500.000*—
Obavlja sve bankovne transakcije najkulantnije.
Finansira trgovačka i industrijska poduzeća.
/
