295
PARNI Č NI POSTUPAK 3.2. GRAĐANSKO PROCESNO PRAVO 3.2.1. PARNIČNI POSTUPAK

3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 1 -

33..22.. GGRRAAĐĐAANNSSKKOO PPRROOCCEESSNNOO PPRRAAVVOO

33..22..11.. PPAARRNNIIČČNNII PPOOSSTTUUPPAAKK

Page 2: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 2 -

ODLUČIVANJE U GRANICAMA ZAHTEVA

(Član 3. Zakona o parničnom postupku)

11.. Sud odlučuje u granicama tužbenog zahteva i onda kada tužilac propusti da preinači tužbu

određivanjem većeg iznosa, u smislu nalaza veštaka.

Iz obrazloženja:

Žalbom tužilje se neosnovano osporava pravilnost utvrđene visine naknade štete na ime prome-njene tržišne vrednosti stana, s obzirom da tužilja svojim podneskom, kojim je navela da nema pri-medbi na dopunski nalaz veštaka, nije zahtevala promenu iznosa u odnosu na utvrđeni.

Naime, tužilji je na raspolaganju bila mogućnost da, nakon veštačenja, postavi tužbeni zahtev na viši iznos (preinači tužbu), što ona nije učinila, a kako se sud može kretati jedino u granicama posta-vljenog tužbenog zahteva - nije postojao osnov za drugačije presuđenje.

(Iz presude Apelacionog suda u Beogradu, Gž1. 6042/2011(2) od 25.05.2012. godine)

22.. Navodi tuženog o postojanju protivpotraživanja moraju biti izneti u formi kompenzacio-

nog prigovora ili kompenzacione protivtužbe da bi sud imao obavezu da o tim navodima ras-pravlja i odlučuje, a u protivnom samo pozivanje tuženog na postojanje protivpotraživanja bez značaja je za presuđenje.

Iz obrazloženja: Prema stanju u spisima, predmet spora je tužiočev zahtev da se tuženi obaveže na izmirenje nov-

čane obaveze na ime neplaćene cene uglja koju je tužilac tuženom isporučio. U toku postupka tuženi je osporavao da je navedeni ugalj čija se naplata cene tužbom traži primio od tužioca. Prvostepeni sud je navedene sporne činjenice od kojih zavisi pravilna primena materijalnog prava utvrđivao sa-slušanjem svedoka, pa je utvrdio da je tužilac tuženom isporučio ugalj čiju naplatu cene traži, čime je tužilac dokazao osnovanost svog zahteva za naplatu cene iste robe. U toku spora tuženi je ospora-vao i visinu tužiočevog potraživanja, navodeći i ukazujući da on ima protivpotraživanje prema tu-žiocu i to u većem iznosu od onoga koji je tužilac opredelio svojim zahtevom, ali navedeno potraži-vanje nikada nije u formi kompenzacionog prigovora ili kompenzacione protivtužbe opredeljeno is-takao, pa stoga i nije postojala obaveza suda da o istom odluči. Naime, sud shodno članu 3. stav 1. Zakona o parničnom postupku odlučuje u granicama zahteva koji su postavljeni u postupku, pa sto-ga samo ako tuženi svoje potraživanje prema tužiocu na koje ukazuje u toku spora formira kao kom-penzacioni prigovor ili kompenzacionu protivtužbu, sud ima obavezu da u smislu člana 342. stav 3. Zakona o parničnom postupku pored odluke o zahtevima koji se tiču glavne stvari i sporednih tražbi-

Page 3: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 3 -

na donese i odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja. Kako u kon-kretnoj parnici tuženi pored navoda da ima protivpotraživanje prema tužiocu, nije isto istakao u for-mi kompenzacionog prigovora odnosno kompenzacione protivtužbe, to o istima sud i nije mogao raspravljati niti donositi odluku, pa su stoga i takvi žalbeni navodi tuženog neosnovani.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda Pž. 14080/05 od 22.03.2006. godine)

33.. Da li se nedozvoljena raspolaganja u smislu člana 3. stav 3. novog Zakona o parničnom po-

stupku odnose samo na nedozvoljena raspolaganja zahtevima koje su stavile u toku postupka, u smislu izuzetka od pravila o slobodnom raspolaganju zahtevima iz stava 2. istog člana (nače-lo dispozicije, kao procesno načelo), ili se ovo ograničenje odnosi i na raspolaganja po odred-bama materijalnog prava, koja bi bila u suprotnosti sa prinudnim propisima, javnim poret-kom i pravilima morala?

Sud po službenoj dužnosti pazi da li su raspolaganja stranaka protivna prinudnim propisima, jav-

nom poretku i pravilima morala. U fazi prvostepenog postupka sud neće doneti presudu na osnovu priznanja, propuštanja ili odricanja, neće zaključiti sudsko poravnanje ako utvrdi da se radi o nedo-zvoljenim raspolaganjima. Ako posumnja da stranke neistinito prikazuju činjenice da bi ostvarile nedozvoljeno raspolaganje zahtevom, može narediti da se dokazuju činjenice koje između stranaka nisu sporne. Prema članu 7. stav 3. Zakona o parničnom postupku sud je ovlašćen da utvrdi i činjeni-ce koje stranke nisu iznele i izvede dokaze koji stranke nisu predložile ako iz rezultata raspravljanja i dokazivanja proizlazi da stranke raspolažu zahtevima kojima ne mogu raspolagati. Dakle, ograni-čenje raspolaganja stranaka se odnosi i na odredbe procesnog i materijalnog prava.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

NAČELO NEPOSREDNOSTI

(Član 4. Zakona o parničnom postupku)

44.. Veštačenje iz drugog postupka može se koristiti kao dokaz u konkretnoj parnici, samo uz

izričitu saglasnost stranaka.

Iz obrazloženja: Prema odredbama Zakona o parničnom postupku i njegovim opštim načelima, sud je dužan da u

postupku razmotri i oceni sve izvedene dokaze i to pojedinačno kao i sve zajedno, ali se iz same či-njenice da se postupak vodi između tačno opredeljenih stranaka i po opredeljenom zahtevu, u tom postupku mogu ceniti samo dokazi koji su u istom postupku kao dokazi izvedeni, a dokazi iz drugog

Page 4: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 4 -

postupka samo ako su parnične stranke izričito i nedvosmisleno prihvatile, u cilju ekonomičnosti po-stupka, kao dokaze i u konkretnoj parnici. Stoga pogrešio je prvostepeni sud, čineći apsolutno bitnu povredu iz člana 361. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupku kada je prihvatio kao tačnu i utvrđenu činjenicu iz nalaza komisije veštaka određenog u predmetu P. br. 4055/95 kao polaznu osnovu za razrešenje odnosa među parničnim strankama u ovom sporu, rešavajući time prethodno pitanje na navedeni način. Sud je ovlašćen da prethodno pitanje samostalno reši sa dejstvom navede-nog rešenja samo u konkretnoj parnici, ali ako mu je za to potrebno utvrđenje određenih činjenica, za utvrđenje istih mora da sprovede dokaze u konkretnom postupku i potom izvrši njihovu ocenu. Do-kazi iz drugog postupka, u konkretnom slučaju nalaz komisije veštaka mogu se ceniti samo uz izriči-tu saglasnost stranaka jer time oni postaju dokazi i u konkretnoj parnici.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 11521/05 od 23.02.2006. godine)

NAČELO OBOSTRANOG SASLUŠANJA – NAČELO KONTRADIKTORNOSTI

- audiatur et altera pars - (Član 5. Zakona o parničnom postupku)

55.. Ukoliko je stranci podnesak suprotne strane dostavljen bez priloga tj. dokaza koji su dati

kao prilog istog, uskraćena joj je mogućnost raspravljanja pred sudom, čime je povređeno na-čelo obostranog saslušanja (načelo kontradiktornosti), i načinjena apsolutno bitna povreda po-stupka iz član 361. stav 2. tačka 7. Zakona o parničnom postupku.

Iz obrazloženja: Na rešenje o izvršenju na osnovu verodostojne isprave, koje je doneto po predlogu tužioca, pre-

ma stanju u spisima tuženi je podneo prigovor kojim je isto rešenje osporio u celosti, dostavljajući u prilogu navedenog prigovora dokaze o izvršenju svoje obaveze po osnovu zakupnine. Kako je prema povratnici koja se nalazi u spisima, tužiocu uz poziv za ročište dostavljeno rešenje i prigovor, a u spisima predmeta nema traga da su mu uz prigovor dostavljeni i navedeni prilozi, to osnovano tuži-lac navodi da mu je propuštanjem dostave navedenih priloga uskraćena mogućnost da se o istima iz-jasni. Pored iznetog, na samom prijemnom pečatu za prigovor tuženog - izvršnog dužnika naznačeno je da je prigovor primljen u dva primerka sa tri priloga iako prema stanju u spisima navedeni prigo-vor ima znatno veći broj združenih priloga koji su dati u prilogu prigovora. Kako shodno iznetom tu-žiocu nisu dostavljeni dokazi, koje je u prilogu prigovora dostavio tuženi za svoje navode iz prigovo-ra da je izmirio obavezu koja je predmet tužbenog zahteva, a sud je navedene dokaze cenio u toku prvostepenog postupka i pri donošenju pobijane presude, to su osnovani žalbeni navodi da je tužiocu uskraćena mogućnost raspravljanja propuštanjem suda pri dostavi dokaza tuženog, čime je povređe-no i raspravno načelo, te je odluka doneta uz apsolutno bitne povrede iz člana 361. stav 2. tačka 7. Zakona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 13196/05 od 9.01.2006. godine)

Page 5: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 5 -

RASPRAVNO NAČELO I OGRANIČENJE NAČELA

MATERIJALNE ISTINE I ISTRAŽNOG NAČELA (Član 7. Zakona o parničnom postupku)

66.. Sud samo ceni dostavljene dokaze, kao i one koje je po predlogu stranaka izveo u toku po-

stupka, a nije ovlašćen da strankama nalaže koje dokaze treba da dostavljaju radi utvrđenja spornih relevantnih činjenica.

Iz obrazloženja: Nisu osnovani žalbeni navodi tuženog - da je sud bio dužan da mu naloži da dostavi dokaze o

svojoj poslovnoj praksi, da bi ih potom mogao ceniti pri donošenju pobijane odluke. Svaka stranka koja iznosi određene navode u parničnom postupku dužna je da sudu predloži ili dostavi dokaze za te svoje navode - član 220. i 223. Zakona o parničnom postupku. Stranke su dužne da iznesu sve činje-nice na kojima zasnivaju svoje zahteve i da predlože sve dokaze kojima se utvrđuju te činjenice - član 7. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Sud utvrđuje relevantne činjenice isključivo na osnovu predloženih i izvedenih dokaza - član 7. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Iz toga proizlazi, da-kle, da sud nije ovlašćen da nalaže strankama dostavljanje određenog dokaza, već je to obaveza sa-mih stranaka.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 4296/2010 od 07.10.2010. godine)

77.. Sud ne može, bez predloga stranaka, po službenoj dužnosti odrediti izvođenje nekog doka-

za, osim ukoliko posumnja da se radi o nedozvoljenom raspolaganju stranaka ili kada je po-sebnim propisima to predviđeno, a u odsustvu relevantnih dokaza o postojanju spornih činje-nica zaključiće primenom pravila o teretu dokazivanja.

Iz obrazloženja: Pravilno je takođe stanovište prvostepenog suda, da je u situaciji u kojoj je tuženi protivtužbu

podneo, prema stanju u spisima i navodima samog tuženog, sa zahtevom za naknadu štete prouzro-kovane upravo isporukom robe po računu br. 1245 u odnosu na koga je tužba povučena od strane tu-žioca, zahtev protivtužbe nije u direktnoj vezi sa tužbenim zahtevom (posle povlačenja dela tužbe koji se odnosio na sporni račun 1245), te da stoga s obzirom da nije ni koneksan, niti je tužba podne-ta kao kompenzaciona, nije nužno jednovremeno raspravljanje, pa je po protivtužbi formiran posebni predmet. Prema iznetom kako je prvostepeni sud pravilno našao da zahtev iz protivtužbe nije u vezi sa tužbenim zahtevom, to je pravilno prvostepeni sud na osnovu člana 192. Zakona o parničnom po-

Page 6: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 6 -

stupku odbio istovremeno raspravljanje, po protivtužbi, jer bi to značajno produžilo okončanje ovog postupka. U toku postupka osim navoda o izvršenoj reklamaciji primljene robe, tuženi nije imao dru-ge navode kojima osporava tužbeni zahtev. Navodi u pogledu osporavanja računa br. 1245 su otklo-njeni povlačenjem tužbe u odnosu na isti. U vezi reklamacije robe po drugim računima dostavljeni su samo zapisnici komisije tuženog pri prijemu robe, ali tuženi ne dostavlja istovremeno i dokaz da su navedeni zapisnici kao reklamacija kvaliteta dostavljeni tužiocu ili da je reklamacija u zakonskom roku upućena – izvršena tužiocu na drugi način a u skladu sa čl. 481. i 482. Zakona o obligacionim odnosima. Stoga je pravilno prvostepeni sud primenio pravila o teretu dokazivanja tako što je našao da teret dokazivanja navedenih reklamacija bio na tuženom a tuženi isti nije dokazao i doneo odluku, kojom se tužbeni zahtev usvaja i tuženi obavezuje na plaćanje.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda Pž. 10865/06 od 23.01.2007. godine)

88..

Radi utvrđivanja bitnih činjenica sud se kreće u granicama predloženih dokaza, i izvodi samo dokaze koje su predložile stranke, jer nema obavezu da utvrđuje materijalnu istinu. Sa-mo ako posumnja da se radi o nedozvoljenom raspolaganju stranaka sud će izvoditi i dokaze koje same stranke nisu predložile.

Iz obrazloženja: Neosnovano se u žalbi navodi da je sud bio dužan da utvrđuje i činjenice koje su sporne, a koje

stranke nisu iznele, niti su predložile dokaze za utvrđivanje istih, jer je prema članu 7. Zakona o par-ničnom postupku sud dužan da izvodi dokaze koje stranke nisu predložile, samo ako iz rezultata ras-pravljanja i dokazivanja proizlazi da stranke raspolažu zahtevima kojima ne mogu raspolagati u smi-slu člana 3. stav 3. istog zakona ili kad je to posebnim propisima predviđeno. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o navedenim situacijama, to neosnovano u žalbi navodi tuženi da je sud morao izvo-diti i dokaze koje on nije predložio. Odredbama člana 7. Zakona o parničnom postupku koji je stupio na snagu 23. februara 2005. godine napušteno je načelo materijalne istine u kome je sud sve činjeni-ce morao da utvrđuje izvođenjem svih dokaza, bez obzira na to koje su dokaze stranke predložile, a iz razloga potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda Pž. 1823/06 od 24.05.2006. godine)

99.. Da li je parnični sud ovlašćen, imajući u vidu odredbe iz člana 7. novog Zakona o parnič-

nom postupku, da izvodi dokaze po službenoj dužnosti, van izuzetka iz stava 3. ovog člana (ko-ji se odnosi samo na nedozvoljena raspolaganja) tj. da li je ovlašćen izvede i dokaze koje stran-ke nisu predložile ako su ti dokazi od značaja za odlučivanje, kako je to bilo propisano u članu 7. stav 3. ranijeg zakona, te ukoliko jeste – na kojoj zakonskoj normi bi se takvo ovlašćenje za-snivalo (s obzirom da je novi zakon brisao izričitu normu na kojoj se temeljilo ovlašćenje za primenu istražnog načela, iz člana 7. stav 3. ranijeg zakona)?

Page 7: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 7 -

Odredbom člana 7. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da su stranke dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahteve i da predlože dokaze kojima se utvrđuju te či-njenice, a stavom 2. istog člana je predviđeno da sud utvrđuje sve činjenice od kojih zavisi odluka o osnovanosti zahteva. Stav 1. navedenog člana 7. Zakona o parničnom postupku direktno ukazuje na prednost načela dispozicije stranaka, ali na uspostavljanje dužnosti stranke da se angažuje u postup-ku, da iznese činjenice i predloži dokaze koji idu u prilog njenim tvrdnjama. Sud i dalje ima obavezu da utvrdi sve činjenice od kojih zavisi odluka o osnovanosti zahteva, ali ta obaveza suda više nije propisana kao njegova dužnost. Bitne činjenice za odluku o osnovanosti zahteva utvrđuje sam sud i to imajući u vidu materijalno-pravne odredbe koje mu ukazuju koje su to činjenice neop-hodne za utvrđenje da bi se pravilno odlučilo o osnovanosti postavljenog zahteva. Pri tom uvek se polazi od dužnosti stranaka da iznesu i same sve činjenice i predlože dokaze na kojima zasni-vaju svoj zahtev. Sud će shodno članu 299. Zakona o parničnom postupku, postavljanjem pitanja i na drugi celishodan način da se stara da se u toku rasprave iznesu sve bitne činjenice, da se do-pune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se dopune označena dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i uopšte da se pruže sva razjašnjenja potrebna da bi se utvrdilo činjenično stanje važno za odluku. Odredba člana 299. Zakona o parničnom postupku, dovodi se u vezu sa stavom 2. člana 7. istog Zakona. Sud može shodno članu 245. stav 3. Zakona o parnič-nom postupku izvesti dokaz suočenjem svedoka čiji se iskazi razlikuju o bitnim činjenicama. Sud će određene činjenice i određene dokaze utvrđivati po službenoj dužnosti samo ako sumnja da strane zloupotrebljavaju pravo odnosno da raspolažu zahtevima kojima ne mogu raspolagati u smislu člana 3. stav 3. Zakona o parničnom postupku, jer je uloga suda upravo da spreči ovakvo raspolaganje. Druga situacija u kojoj će sud moći da postupa takođe po službenoj dužnosti je si-tuacija kada je posebnim propisima to predviđeno, ali onda su posebni propisi upravo osnov i iz-vor njegovih ovlašćenja i razloga takvog postupanja.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10.i 7. i 14.11.2006. godine)

1100.. Sud je u dokaznom postupku ograničen na izvođenje dokaza koje su same stranke predlo-

žile i sam po službenoj dužnosti ne određuje izvođenje dokaza koji nisu predloženi radi utvrđi-vanja materijalne istine, osim izuzetno, ako smatra da se radi o nedozvoljenom raspolaganju stranaka.

Iz obrazloženja: Kako je po stupanju na snagu novog Zakona o parničnom postupku (23. februara 2005. godine)

spor nastavljen po odredbama novog Zakona o parničnom postupku, to je shodno izmenama koje u parnični postupak unosi novi zakon, na strankama isključivi teret dokazivanja svojih navoda u toku parničnog postupka, dostavljanjem dokaza ili predlaganjem dokaza koje je potrebno izvesti u toku postupka. Sud više nije dužan po službenoj dužnosti da utvrđuje materijalnu istinu određujući izvo-đenje i dokaza koje stranke nisu predložile, a koje sam smatra za potrebne za utvrđivanje činjeničnog stanja odnosno potpune materijalne istine. Naprotiv, sud se u pogledu dokaza koji će se izvesti kreće u okviru predloženih dokaza od strane stranaka, pa je stoga imajući u vidu nastavak ovog postupka po označenim odredbama novog Zakona o parničnom postupku, pravilno prvostepeni sud u situaciji

Page 8: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 8 -

u kojoj nije obezbeđeno izvođenje novog veštačenja na sve sporne okolnosti, a sam punomoćnik tu-žioca je izjavio da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno i da predlaže donošenje odluke na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, navedeno postupanje punomoćnika tretirao kao odustajanje od ranije predloženih dokaza izvođenja novog veštačenja i odluku doneo ocenom raspoloživih dokaza izvedenih u toku postupka. Iz navedenih razloga neosnovani su svi žalbeni navodi tužioca u pogledu apsolutno bitne povrede u toku prvostepenog postupka nesprovođenjem novog veštačenja na sporne okolnosti.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda Pž. 8228/05 od 20.10.2005. godine)

SLOBODNO SUDIJSKO UVERENJE U

OCENI DOKAZA (Član 8. Zakona o parničnom postupku)

1111.. Pisani dokaz predstavlja akt tržišne inspekcije o oduzimanju predmeta zbog osnovane

sumnje organa uprave u povredu prava intelektualne svojine, koji parnični sud ocenjuje slo-bodno, samostalno i suvereno, kao i druge izvedene dokaze.

Iz obrazloženja: Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahteve i da predlože dokaze

kojima se utvrđuju te činjenice - član 7. Zakona o parničnom postupku. Saglasno tome, tužilac je predložio da sud odredi privremenu meru, a kao dokaz je priložio odluku tržišne inspekcije donetu u vršenju njenih ovlašćenja primenom odredbi Zakona o posebnim ovlašćenjima radi efikasne zaštite prava intelektualne svojine. Nije predložio druge dokaze radi utvrđivanja činjenica bitnih za utvrđi-vanje ispunjenosti uslova za određivanje privremene mere. Isti stav - da je za određivanje privreme-ne mere dovoljan uslov to što je tržišna inspekcija izvršila isključenje proizvoda iz prometa zbog osnovane sumnje da se radi o povredi prava, ponavlja i u žalbi. Privredni apelacioni sud prihvata sta-novište prvostepenog suda da izneto ne predstavlja dovoljan dokaz o ispunjenosti uslova da se u ovoj fazi postupka odredi privremena mera isključenjem navedenih proizvoda iz prometa. Tačno je da su odredbama Zakona o posebnim ovlašćenjima radi efikasne zaštite prava intelektualne svojine pojedi-na ovlašćenja u vezi sa zaštitom ovih prava data i organima uprave, pa i Ministarstvu trgovine i uslu-ga - Odeljenju tržišne inspekcije. Inspekcija ima ovlašćenje da, kada ima osnovanu sumnju da je iz-vršena povreda prava, izvrši oduzimanje predmeta, da o tome obavesti nosioca prava, kao i lice od koga je roba oduzeta, te da dalje sa robom postupa u zavisnosti od dispozicije stranaka odn. odluke suda. Međutim, iz navedenog ne proizlazi da odluka i akt inspekcije obavezuje sud da na osnovu ta-kvog akta obavezno donese privremenu meru i ne sužava njegova ovlašćenja kao organa koji je po zakonu ovlašćen da postupa u predmetima građanskopravne zaštite prava na industrijski dizajn, uključujući i odlučivanje o privremenim merama, da odlučuje suvereno i samostalno, na osnovu či-njeničnog stanja utvrđenog na predlog stranaka, te da donese odluku o takvom predlogu. U suštini, kada bi sud bio dužan da na osnovu akta bilo kog organa uprave istovremeno donese odluku, to bi značilo da to odlučivanje i nije u nadležnosti suda, već organa uprave.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 14767/10 od 10.01.2011. godine)

Page 9: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 9 -

PRETHODNO PITANJE

(Član 12. Zakona o parničnom postupku)

1122.. Ukoliko je upravni akt konačan i pravosnažan on proizvodi dejstvo u pravnom prometu i

parnični sud mora to uzeti u obzir pri donošenju odluke o tužbenom zahtevu.

Iz obrazloženja: Činjenica je da je Agencija za privatizaciju, posle otvaranja stečajnog postupka nad tužiocem do-

nela rešenje kojim je poništila spornu odluku tužioca od 27. januara 2005. godine. To rešenje Agen-cije po svojoj pravnoj prirodi predstavlja upravni akt, o čijoj se pravnoj valjanosti u pogledu sadržine i nadležnosti određenog organa za njegovo donošenje kao i u pogledu zakonitosti istog, ne može ras-pravljati u parničnom postupku, već isključivo u upravnom sporu pokrenutom pred Vrhovnim su-dom. Stoga prvostepeni sud je u konkretnoj situaciji morao utvrditi da li je navedeno rešenje Agenci-je za privatizaciju kojim je poništena odluka tužioca od 27. januara 2005. godine konačno i pravo-snažno, a ne sam ceniti u parničnom postupku pravilnost navedenog rešenja. Ukoliko je upravni akt konačan i pravosnažan on proizvodi dejstvo u pravnom prometu i parnični sud mora to uzeti u obzir pri donošenju odluke o tužbenom zahtevu. Stoga ako je pravosnažno navedenim rešenjem poništena odluka tužioca o prodaji spornih nepokretnosti, onda se to mora uzeti u obzir, bez mogućnosti prei-spitivanja pravilnosti iste od strane parničnog suda. To bi značilo da je otuđenje imovine koje je predmet rasprave izvršeno zaključenjem ugovora bez odgovarajuće odluke nadležnih organa, predvi-đene članom 398a. stav 2. Zakona o preduzećima.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 13222/05 od 16.01.2006. godine)

1133.. Odlučivanje suda o zahtevu za utvrđenje prava svojine tužioca sa sedištem na teritoriji

bivše republike - članice SFRJ, proceduralno je uslovljeno zaključenjem bilateralnog sporazu-ma između naše zemlje i odnosne države, kojim će se regulisati procedura rešavanja zahteva i ustanoviti državna tela koja će po takvim zahtevima postupati, dakle odlučujući o zahtevima za utvrđenje prava na pokretnoj i nepokretnoj imovini pravnih lica, primenom odredaba Spo-razuma o pitanjima sukcesije ("Službeni list SRJ - Međunarodni ugovori", br. 6/2002), što predstavlja prethodno pitanje i osnov za prekid parničnog postupka iz člana 215. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku.

Iz obrazloženja: Prema stanju u spisima, predmet tužbenog zahteva je utvrđenje tužiočevog prava vlasništva na

poslovnom prostoru u kome se nalazi sedište tuženog i koji je prilikom osnivanja tuženog unet kao

Page 10: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 10 -

osnivački ulog tuženog preduzeća. Tužilac je strano pravno lice sa sedištem na teritoriji jedne od re-publike - bivše članice SFRJ, a tuženi je kao pravno lice osnovano od bivše poslovne jedinice prav-nog prethodnika tužioca sa sedištem u Republici S... Viši trgovinski sud je rešenjem Pž. 6029/04 od 29. decembra 2004. godine ukinuo prvostepenu presudu kojom je tužbeni zahtev bio usvojen, navo-deći da je sporni odnos potrebno rešiti primenom Sporazuma o pitanjima sukcesije zaključenim iz-među bivših republika SFRJ kao država sukcesora. U navedenom rešenju ukazano je da prema sta-novištu Višeg trgovinskog suda sudska nadležnost nije isključena, već je uslovljena sprovođenjem postupka u skladu sa zaključenim bilateralnim sporazumom, a sve shodno članu 4. istog Sporazuma o pitanjima sukcesije i dat je nalog za postupanje. U ponovnom postupku sud je utvrđivao relevantne činjenice za rešenje spora, a to su da li je došlo do zaključenja bilateralnog sporazuma i koja je pro-cedura odlučivanja po zahtevima predviđena navedenim sporazumom, koja su tela države nadležna, da li je tužilac podneo takav zahtev nadležnim telima i da li je po istom sprovedena procedura, kao i koji je ishod navedene procedure, odnosno koja je odluka navedenih tela po zahtevu tužioca. Samo ukoliko bi navedeno telo koje je zaključenim bilateralnim sporazumom ustanovljeno kao nadležno za odlučivanje po zahtevu pravnih lica, osporilo zahtev tužioca, stekli bi se proceduralni uslovi za odlučivanje suda po spornom zahtevu. Pravilno postupajući, prvostepeni sud je u smislu odredaba Zakona o parničnom postupku po nalozima Višeg trgovinskog suda, utvrdio sve navedene sporne i relevantne činjenice, utvrđujući da je tužilac podneo zahtev za vraćanje imovine Saveznom ministar-stvu za ljudska i manjinska prava, shodno uputstvu o sprovođenju Aneksa G Sporazuma o pitanjima sukcesije koje je donelo Savezno ministarstvo pravde dana 2. septembra 2002. godine i da pri nave-denom ministarstvu još uvek nije formirano radno telo koje bi rešavalo po navedenim zahtevima, niti je navedeno ministarstvo odredilo izvršne organe ili druge za sprovođenje svojih odluka. Pravilno je prvostepeni sud, imajući u vidu navedene utvrđene činjenice, kao i činjenicu da o zahtevu tužioca koji je podnet Savetu ministara SCG u vezi realizacije spornog prava koje je predmet ove tužbe nije doneta odgovarajuća odluka, odnosno da se njegov zahtev nalazi u proceduri odlučivanja od strane nadležnih tela, našao da se nisu stekli uslovi za donošenje odluke od strane suda povodom zahteva tužioca u ovoj parnici. Navedeno iz razloga što tek ukoliko bi zahtev tužioca bio osporen, stekli bi se uslovi da se postupak nastavi i u pogledu zahteva tužioca donese odgovarajuća odluka, što sve uka-zuje da je zaključenje bilateralnog sporazuma i sprovođenje postupka po istom prethodno procedu-ralno pitanje od koga zavisi dalje postupanje suda po zahtevu za utvrđenje prava svojine, pa je stoga pravilno prvostepeni sud na osnovu člana 215. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku preki-nuo postupak do okončanja postupka odnosno procedure po zahtevu tužioca Savetu ministara SCG. Neosnovani su žalbeni navodi da je sud morao odbaciti tužbu i da tužilac nema pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje sa navedenom sadržinom kao i o preuranjenosti iste, jer se iz navede-nih razloga okončanje postupka po proceduri pred Savetom ministara SCG postavlja kao prethodno pitanje proceduralnog karaktera, od koga će zavisiti dalji tok ovog postupka, pa je stoga pravilno pr-vostepeni sud prekinuo isti do okončanja navedenog postupka.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 8799/05 od 7.11.2005.godine)

1144.. Parnični sud nema ovlašćenja da prethodno pitanje sam rešava ako je o njemu pravnosna-

žno odlučio redovni sud u upravnom sporu.

Page 11: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 11 -

Iz obrazloženja: Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužiocu je otkazan ugovor o radu zato što je izborno veće

M... fakulteta na sednici od 26.6.2002. godine donelo odluku o neizboru tužioca u zvanje redovnog profesora. Tu odluku povodom izjavljenog prigovora, potvrđuje Savet fakulteta svojom odlukom od 14.7.2003. godine. Pravosnažnom presudom Okružnog suda u B... U. 1041/2003 od 7.4.2004. godi-ne poništena je odluka Saveta fakulteta. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primenjeno materijalno pravo kada je poništen otkaz ugovora o radu i kada je tužilac reintegrisan u radni odnos, zato što je otpao osnov za davanje otkaza. Pravni osnov za davanje otkaza predstavljala je konačna odluka izbornog veća M... fakulteta od 28.6.2002. godine. Ta odluka (upravni akt) od prejudicijelnog značaja eliminisana je iz pravnog poretka pravosnažnom presudom Okružnog suda u B... u postupku sudske kontrole zakonitosti upravnog akta, čime je odluka izbornog veća izgubila svojstvo konačno-sti. Odlukom suda iz upravnog spora parnični sud je vezan. Vezanost parničnog suda proizlazi iz čla-na 11. ranije važećeg Zakona o parničnom postupku (sada član 12.) na osnovu tumačenja a contrario (parnični sud je ovlašćen da rešava prethodno pitanje u kome ne postoji odluka suda ili drugog nad-ležnog organa). U ovom slučaju parnični sud nema ovlašćenje da prethodno pitanje sam (drukčije) rešava, s obzirom da odluka od prejudicijelnog značaja već postoji i da kao pravosnažna ima snagu zakonske istine. Imajući u vidu izloženo, bez uticaja su navodi u reviziji da treba praviti razliku iz-među sudske odluke u upravnom sporu koja je doneta "punom jurisdikcijom" i odluke kojom je sa-mo poništen upravni akt. Istaknuto razlikovanje u pogledu odluka povodom kontrole zakonitosti upravnog akta nije od značaja za parnični sud (koji kao što je istaknuto ne može da ocenjuje valja-nost razloga odluke donete u upravnom sporu).

(Iz presude Vrhovnog suda Srbije, Rev. II 619/05 od 20.10.2005. godine)

ZADRŽAVANJE NADLEŽNOSTI

– PERPETUATIO FORI (Član 15. Zakona o parničnom postupku)

1155.. Ako je spor između tužioca - pravnog lica i tuženih običnih – prostih suparničara, od kojih

je jedan pravno lice, a drugi – fizičko lice, pravnosnažno okončan samo u odnosu na pravno li-ce, prestao je i odnos suparničarstva na kome je bila zasnovana stvarna nadležnost trgovin-skog suda za fizičko lice, što dovodi do nemogućnosti zadržavanja stvarne nadležnosti trgovin-skog suda za fizičko lice.

Iz obrazloženja: Presudom drugostepenog suda odbijena je žalba prvotuženog i potvrđena presuda Trgovinskog

suda u N... u prvom i trećem stavu izreke kojom je odlučeno o tužbenom zahtevu u odnosu na prvo-tuženog i o zahtevu po protivtužbi prvotuženog u odnosu na tužioca. Time je pravosnažno presuđen navedeni spor u odnosu na prvotuženog i to kako po zahtevu tužioca koji se odnosi na prvotuženog, tako i po protivtužbi prvotuženog. Po pravosnažnom okončanju navedenog spora između označenih

Page 12: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 12 -

stranaka koje su pravna lica, kao nerešen je ostao spor po tužbi tužioca u odnosu na drugotuženog koji je fizičko lice, a po osnovu ugovora o jemstvu za ispunjenje obaveza prvotuženog. Kako je u ponovnom postupku, po ukidanju dela odluke koja se odnosi na drugotuženog presudom Višeg trgo-vinskog suda, postupak nastavljen samo u odnosu na drugotuženog koji je fizičko lice, a pravosna-žno je okončan u odnosu na prvotuženog, te stoga navedeno fizičko lice koje više nije u odnosu su-parničarstva sa pravnim licem (po kom osnovu bi se mogla zasnivati nadležnost trgovinskog suda), to je pravilno prvostepeni sud našao da za rešenje navedenog spora po tužbi tužioca protiv tuženog – fizičkog lica trgovinski sud nije nadležan, jer se ne radi o sporu iz člana 15. Zakona o sudovima, pa se stoga pobijanim rešenjem oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u navedenoj parnici i spise predmeta po pravosnažnosti rešenja o oglašavanju nenadležnim ustupio Opštinskom sudu u N... kao stvarno i mesno nadležnom za rešavanje ovog spora.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 9098/05 od 23.12.2005. godine)

SUDSKA (APSOLUTNA) NADLEŽNOST (Član 16. Zakona o parničnom postupku)

1166.. Sud tokom celog postupka, po službenoj dužnosti, pazi da li rešavanje spora spada u sud-

sku nadležnost. Kada u toku postupka utvrdi da za rešavanje spora nije nadležan sud, nego neki drugi domaći organ, oglasiće se nenadležnim, ukinuće sprovedene radnje u postupku i od-baciće tužbu.

Iz obrazloženja: Prvostepeni sud se rešenjem oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u sporu po tužbi tuži-

oca protiv tuženog – nadležnog Odeljenja Republičkog geodetskog zavoda, istim ukinuo sve sprove-dene radnje a tužba je odbačena. Žalba tužioca je neosnovana jer je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je za rešavanje po tužbenom zahtevu nadležan upravni organ u upravnom postupku, a ne sud - sa-glasno odredbama Zakona o državnom premeru i katastru. Naime, pazeći po službenoj dužnosti (u smislu člana 16. Zakona o parničnom postupku) i razmatrajući da li rešavanje predmetnog spora spa-da u sudsku nadležnost, prvostepeni sud je utvrdio da je za rešavanje o tužbenom zahtevu nadležan da postupa upravni organ u upravnom postupku, a ne sud. Pomenutim Zakonom predviđeno je da Republički geodetski zavod, kao državni organ, u vršenju javnih ovlašćenja u upravnim poslovima državnog premera, osnivanja i obnove katastra nepokretnosti rešava u upravnom postupku u prvom stepenu. Prvostepeni sud je stoga pravilno odlučio pobijanim rešenjem, koje je doneto uz pravilnu primenu odredaba člana 279. stav 1. tačka 1. i član 280. Zakona o parničnom postupku. Izjavljenom žalbom tužioca se neosnovano ukazuje da je prvostepeni sud bio dužan da ispita zašto je Služba za katastar nepokretnosti odbila da postupi po zahtevu tužioca za omeđavanje njegove parcele, pa on nije imao drugu alternativu sem da se obrati sudu te da je obaveza suda bila da obaveže drugi nadle-žni organ da izvrši svoju zakonsku dužnost i obavezu.

Page 13: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 13 -

Naime, shodno članu 1. Zakona o parničnom postupku, uređuju se pravila postupka za pruža-nje sudske zaštite po kojima se i odlučuje prilikom rešavanja građanskopravnih sporova iz ličnih, porodičnih, radnih, privrednih, imovinskopravnih i drugih građanskopravnih odnosa, osim sporo-va za koje je posebnim zakonom predviđena druga vrsta postupka. Sud tokom celog postupka, po službenoj dužnosti, pazi da li rešavanje spora spada u sudsku nadležnost. Kada u toku postupka utvrdi da za rešavanje spora nije nadležan sud, nego neki drugi domaći organ, oglasiće se nena-dležnim, ukinuće sprovedene radnje u postupku i odbaciće tužbu. U konkretnom slučaju, tužbe-nim zahtevom se ne traži činidba na koju sud može da obaveže tuženog, već omeđavanje kata-starske parcele uz poštovanje površine iz lista nepokretnosti i oblika iz skice, pa predmet ovog spora ne spada u sudsku nadležnost, već u nadležnost upravnog organa, a o tome se odlučuje u upravnom postupku.

(Iz rešenja Višeg suda u Užicu, Gž. 555/2010 od 13.04.2010. godine)

1177.. Trgovinski sud, kao sud Republike Srbije (domaći sud) nadležan je za rešavanje u sporu

između dva strana pravna lica po tužbi zbog povrede žiga koja sadrži imovinskopravni zahtev, saglasno članu 54. Zakona o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja, jer se zah-tevi za uništenje proizvoda kojima je izvršena povreda prava i za utvrđenje povrede, odnosno za zabranu povrede, mogu smatrati imovinskim zahtevima u širem smislu.

Iz obrazloženja: Spor zbog povrede žiga između dva strana pravna lica je spor sa međunarodnim elementom, pa

se imaju primeniti odredbe Zakona o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja. Za za-snivanje nadležnosti domaćeg suda nije ispunjen uslov iz člana 46. navedenog zakona, jer tuženi ne-ma prebivalište, odnosno sedište na teritoriji Republike Srbije. Domaći sud ne može biti nadležan ni na osnovu sporazuma stranaka, jer je odredbom člana 49. stav 2. navedenog zakona propisano da se stranke mogu sporazumeti o nadležnosti suda Republike Srbije, ako je bar jedna stranka pravno lice sa sedištem na teritoriji Republike Srbije. Nisu ispunjeni ni uslovi iz člana 53. istog zakona, jer se ne radi o sporu o vanugovornoj odgovornosti za štetu nastalu na teritoriji Republike Srbije, ako tužba ne sadrži zahtev za naknadu štete. Međutim, prema članu 54. ovog zakona, u sporovima o imovinsko-pravnim zahtevima nadležnost domaćeg suda postoji ako se na teritoriji Republike Srbije nalazi imovina tuženog ili predmet koji se tužbom traži. Kako i zahtev za utvrđenje povrede, odnosno za-branu iste i zahtev za uništenje predmeta kojima je povreda učinjena, u širem smislu imaju karakter imovinskopravnih zahteva, a tužba je upravljena prema predmetima, imovini tuženog koja se nala-zi na teritoriji Republike Srbije, zaplenjenoj od strane domaćih carinskih organa, to se i nadležnost trgovinskog suda, kao domaćeg suda zasniva na navedenoj odredbi. Stoga se sud, po prijemu tužbe, neće oglasiti apsolutno nenadležnim, već će tužbu dostaviti tuženom na odgovor prema odredbama Zakona o parničnom postupku.

(Pravno shvatanje Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 26.03.2007. godine)

Page 14: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 14 -

1188.. Norme o mesnoj nadležnosti mogu se shodno primeniti na utvrđivanje međunarodne nad-

ležnosti u svakom slučaju kada ne bi bilo moguće uspostavljanje nadležnosti u nekom sporu po normama o međunarodnoj nadležnosti, ali bi bilo moguće na osnovu normi o mesnoj nadle-žnosti, zbog nepoklapanja kriterijuma nadležnosti usvojenih u ovim dvema vrstama normi.

Iz obrazloženja: Tuženi je u podnesku istakao prigovor koji je naslovio kao "prigovor mesne nenadležnosti", ali iz

njegove sadržine je jasno da je u pitanju prigovor međunarodne nenadležnosti prvostepenog suda. Glavninu normi o međunarodnoj nadležnosti u našem pravnom sistemu sadrži Zakon o rešavanju suko-ba zakona sa propisima drugih zemalja (treća glava, čl. 46 - 75). Dakle, pored kolizionih normi za statu-sne, porodične i imovinske odnose sa međunarodnim elementom, ovaj zakon sadrži i pravila o nadle-žnosti sudova i drugih organa Republike Srbije za raspravljanje takvih odnosa. Manji broj odredaba o međunarodnoj nadležnosti našeg pravosuđa nalazi se u drugim zakonima i međunarodnim ugovorima (u starijim dvostranim ugovorima o pravnoj pomoći i nekim višestranim međunarodnim sporazumima). Zakon o parničnom postupku (član 27), predviđa dva slučaja kada je domaći sud međunarodno nadle-žan: - kada je njegova nadležnost izričito određena zakonom ili međunarodnim ugovorom, - kada nje-gova nadležnost proizlazi iz odredaba zakona o mesnoj nadležnosti domaćeg suda. Shodna primena odredaba o mesnoj nadležnosti moguća je ako u zakonu ili međunarodnom ugovoru nema izričite od-redbe o nadležnosti domaćeg suda za određenu vrstu sporova. U pogledu tumačenja navedenog uslova za shodnu primenu normi o mesnoj nadležnosti, u teoriji su se iskristalisala dva stava. Pojedini autori smatraju da ovaj uslov treba strože tumačiti, tako da bi se odnosio samo na pravne praznine u Zakonu o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja i drugim zakonima i međunarodnim ugovorima koji sadrže norme o nadležnosti sudova (Republike Srbije). To znači da bi se norme o mesnoj nadležno-sti mogle primeniti samo na one sporove koji nisu posebno spomenuti normama o međunarodnoj nad-ležnosti. Drugi preporučuju fleksibilno tumačenje ovog uslova, tako da se norme o mesnoj nadležnosti mogu shodno primeniti na utvrđivanje međunarodne nadležnosti u svakom slučaju kada ne bi bilo mo-guće uspostavljanje nadležnosti u nekom sporu po normama o međunarodnoj nadležnosti, ali bi bilo mo-guće na osnovu normi o mesnoj nadležnosti (zbog nepoklapanja kriterijuma nadležnosti usvojenih u ovim dvema vrstama normi). rugo tumačenje je prihvatljivije, jer omogućava sudu da koriguje ponekad previše restriktivno formulisane norme o međunarodnoj nadležnosti. Sedom rečenog, dovođenjem u ve-zu odredbe iz člana 27. i člana 63. Zakona o parničnom postupku, dolazi se do zaključka da bi u kon-kretnom slučaju bila prisutna međunarodna nadležnost prvostepenog suda.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 1573/07 od 19.02.2007. godine)

1199.. Da li je u smislu člana 52. Zakona o parničnom postupku za postupanje nadležan trgovin-

ski sud na čijem području se nalazi carinarnica Uprave carina Republike Srbije koja je oduze-la robu sa krivotvorenim žigom, obzirom da su i tužilac i tuženi pravna lica iz inostranstva, a neophodno je hitno postupanje i odlučivanje o privremenim merama u smislu odredbi Zakona o žigovima, obzirom da se radi o sporovima zbog povrede žiga?

Page 15: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 15 -

Povreda žiga predstavlja slučaj nanošenja vanugovorne štete. Građanskopravna zaštita žiga bliže je regulisana Zakonom o žigovima („"Službeni list SCG"“, br. 61/04), a na međunarodnom planu ova materija regulisana je Pariskom konvencijom za zaštitu intelektualne svojine. Građanskopravna zaštita žiga se ostvaruje u parničnom postupku pred nadležnim sudom. Prema članu 15. stav 1. tačka đ) Zakona o sudovima ("“Službeni glasnik RS“," br. 46/91, 60/91, 18/92 i 71/92), za sporove koji se odnose na zaštitu i upotrebu firme i žigova, kao i na nelojalnu konkurenciju, stvarno je nadležan pri-vredni sada trgovinski sud, ako se kao stranke pojavljuju preduzeća i druga pravna lica, imaoci rad-nji kao i strana fizička i pravna lica. Povreda žiga ili prava iz prijave u smislu člana 58. Zakona o ži-govima smatra se svako neovlašćeno korišćenje zaštićenog znaka od strane bilo kog učesnika u pro-metu u smislu člana 33. ovog zakona. Povredom žiga smatra se i podražavanje zaštićenog znaka stav 2. član 58. Zakona o žigovima. Na osnovu iznetog i prema opisanoj situaciji u postavljenom pi-tanju, postoji stvarna i mesna nadležnost trgovinskog suda na čijem se sedištu nalazi carinarnica Uprave carina Republike Srbije za postupanje, jer tužilac ino pravno lice može da podnese tužbu i sudu na čijem je području štetna radnja izvršena ili na čijem je području štetna posledica nastupi-la, pa i u situaciji kada je šteta nastupila krivotvorenim žigom, shodno članu 52. stav 1. Zakona o parničnom postupku, pod uslovom da se radi o imovinsko-pravnim zahtevima, što je u vezi člana 53. Zakona o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10.i 7. i 14.11.2006. godine)

2200.. Ukoliko se tuženi upustio u raspravljanje bez isticanja prigovora nenadležnosti domaćeg

suda, i pored postojanja prorogacionog sporazuma o nadležnosti suda druge države, ima se smatrati da je izričito prorogirani sud derogiran kasnijom prećutnom prorogacijom.

Iz obrazloženja: U konkretnom slučaju došlo je do prećutne prorogacije nadležnosti suda. Prorogacija nadle-

žnosti je sporazum stranaka kojim oni određuju sud neke zemlje koji će odlučivati o nekoj njihovoj pravnoj stvari. U konkretnom slučaju citiranim ugovorima stipulisano je da za slučaj spora bude nad-ležan sud zemlje prodavca. Pošto je prodavac tužilac, a sedište tužioca se nalazi u K...L.., onda bi po prorogacionom sporazumu trebalo da bude nadležan sud K...L... za suđenje u sporu između parnič-nih stranaka. Međutim, nižestepeni sudovi pravilno rezonuju kada zaključuju da je prećutna proro-gacija starija od izričite. Naime, i pored postojanja prorogacionog sporazuma (klauzule), ukoliko se tuženi upustio u raspravljanje pred nenadležnim sudom, bez isticanja prigovora njegove nenadležno-sti, ima se smatrati da je izričito prorogirani sud derogiran kasnijom prećutnom prorogacijom.

(Iz rešenja Vrhovnog suda Srbije Prev. 292/06 od 28.09.2006. godine)

2211.. Neosnovan je prigovor apsolutne nenadležnosti suda za postupanje u sporu po tužbi poslo-

davca protiv tuženog Fonda za penziono i invalidsko osiguranje zaposlenih radi povraćaja (re-fundacije) novčanih sredstava isplaćenih od strane poslodavca radniku na ime naknade, koja

Page 16: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 16 -

se prema rešenju tuženog isplaćuje na teret tuženog fonda, jer se u ovom sporu ne utvrđuje zakonitost samog rešenja kojim je određeno plaćanje naknade radniku tužioca na teret tu-ženog, već se zahteva povraćaj (refundacija) sredstava koja je tužilac isplatio, a koja padaju na teret tuženog.

Iz obrazloženja: Rešenjem tuženog br. 182.2-500072/03 od 13.11.2003. godine radniku tužioca I.S. iz R... prizna-

to je pravo na isplatu naknade zarade za razliku akontacije zarade koju je primao i iznosa od 6.784,26 dinara i akontacije zarade koju ostvaruje na drugom odgovarajućem poslu. U tom rešenju određeno je da tužilac kao poslodavac vrši isplatu novčane naknade radniku na teret tuženog, a tu-ženi je obavezan da tužiocu nadoknadi iznos sredstava nastao isplatom naknade u roku od 5 dana od dostavljanja urednog zahteva u smislu član 26 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju zapo-slenih ("Službeni glasnik Republike Srbije", br. 89/03). Pošto tužilac ovu razliku naknade nije ispla-tio, I.S. je pokrenuo parnični postupak protiv tužioca pred Opštinskim sudom u A.... Pravnosnažnom presudom Opštinskog suda u A.... P-10/04 od 11.11.2004 godine, obavezan je tužilac da I.S. isplati navedenu naknadu za celu 2003 godinu sa kamatom počev od dospelosti naknade za svaki mesec po-jedinačno do konačne isplate. Pošto tužilac u paricionom roku nije postupio po toj presudi, I.S. je po-krenuo izvršni postupak protiv tužioca, kod Opštinskog suda u A.... u predmetu I-106/05, pa je u tom postupku tužilac I.S. isplatio 23.232,00 dinara dana 9.9.2005 godine i 23.231,00 dinara dana 7.10.2005 godine. Tuženi je tužiocu iznos od 8.936,27 dinara po konačnom rešenju za 2003. godinu već refundirao, pa tužilac u ovom sporu traži da mu tuženi isplati preostali iznos od 37.526,73 di-nara. Prema tome, ne radi se o upravnom postupku, pa je neosnovan prigovor apsolutne nenadle-žnosti trgovinskog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari, već o obligacionom odnosu, obzirom da je tužilac svom radniku I.S. isplatio naknadu zarade na teret sredstava tuženog, upravo onako ka-ko je to navedenim rešenjem tuženog od 13.11.2003 godine i određeno. Neosnovani su navodi žalbe da trgovinski sud nije apsolutno nadležan za postupanje u ovom sporu, jer se u ovom sporu ne utvr-đuje zakonitost samog rešenja kojim je određeno plaćanje naknade radniku tužioca na teret tuže-nog, već se zahteva povraćaj sredstava koja je tužilac isplatio, a koja padaju na teret tuženog.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 3774/06 od 5.12.2006. godine)

2222.. Propuštanje nadležne filijale Narodne banke da, u vršenju poverenih javnih ovlašćenja,

odluči o zahtevu za povraćaj carine i drugih uvoznih dažbina u postupku ostvarenja prava na izvozne stimulacije, ne može dovesti do promene zakonom ustanovljene nadležnosti navedenog organa, jer da propuštanje nekog organa da postupi u skladu sa poverenim javnim ovlašćenji-ma ne dovodi automatski do ustanovljavanja sudske nadležnosti u parničnom postupku, već daje pravo podnosiocu zahteva da zaštitu ostvari u upravnom postupku podnošenjem žalbe zbog "ćutanja administracije" drugostepenom organu ili pak pokretanjem upravnog spora.

Iz obrazloženja: Prvostepenim rešenjem Trgovinski sud u B... oglasio se apsolutno nenadležnim za postupanje u

ovom sporu, pa je ukinuo sve sprovedene radnje i odbacio tužbu. Iz spisa predmeta kao i navoda ža-

Page 17: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 17 -

lioca, nesumnjivo proizlazi da osnov postavljenog tužbenog zahteva za isplatu iznosa od 876.500,78 dinara, predstavlja zahtev za vraćanje 1% vrednosti izvršenog spoljnotrgovinskog posla, po ugovori-ma o spoljnotrgovinskom poslu, koje je tužilac ostvario tokom 2002. i 2003. godine, a na osnovu prava na podsticaj izvoza, propisan Odlukom o povraćaju carinskih i drugih uvoznih dažbina i o dru-gim merama za podsticaj izvoza. Iz sadržine postavljenog tužbenog zahteva proizlazi da se u kon-kretnom slučaju radi o sporu iz imovinsko-pravnih odnosa, čije je rešavanje na zakonu zasnovanom odlukom stavljeno u nadležnost ne suda nego drugog domaćeg organa. Stoga je prvostepeni sud na osnovu pravilne primene odredbe člana 16. stav 2. Zakona o parničnom postupku, našao da nije nad-ležan za odlučivanje u ovome sporu, što je za posledicu imalo i pravilnu odluku o odbacivanju tužbe. Naime, iz sadržine Odluke o povraćaju carinskih i drugih uvoznih dažbina i o drugim merama za podsticaj izvoza proizlazi da je ista doneta na osnovu ovlašćenja iz člana 61. Zakona o spoljnotrgo-vinskom poslovanju, te da je istom ustanovljeno pravo preduzeća i drugih pravnih lica koja obavljaju poslove spoljnotrgovinskog poslovanja, na ostvarivanje prava na povraćaj carine i drugih uvoznih dažbina kao i na druge mere podsticaja izvoza, pod uslovima propisanim tom odlukom. Osim usta-novljavanja samog prava na povraćaj carine i drugih uvoznih dažbina, navedenom odlukom propisan je i postupak u kome se navedena prava ostvaruju, pa je u članu 11. propisano da se zahtev za ostva-rivanje prava iz odluke podnosi Filijali NBJ nadležnoj prema sedištu podnosioca zahteva, dok je u članu 12. stav 2. propisano da će nadležna Filijala NBJ rešenjem odbiti zahtev ukoliko na osnovu podnesene dokumentacije utvrdi da preduzeće ne ispunjava uslove za ostvarivanje prava iz ove odlu-ke. Istovremeno u stavu 3. navedenog člana, propisano je da se protiv rešenja iz stava 2. može izjavi-ti žalba Narodnoj banci Jugoslavije. Iz sadržine navedenog propisa proizlazi dakle da je pomenutom odlukom Narodnoj banci Jugoslavije povereno vršenje određenih javnih ovlašćenja, iz čega dalje proizlazi da je u vršenju istih ona bila dužna da u smislu odredbe člana 2. Zakona o opštem uprav-nom postupku, postupa u skladu sa odredbama navedenog zakona. Neosnovan je navod žalioca da iz činjenice što Narodna banka Jugoslavije nije državni organ, proizlazi kao logična posledica da ista u svom radu ne donosi upravne akte i ne postupa po pravilima Zakona o opštem upravnom postupku. Nasuprot žalbenim navodima, stvarna nadležnost Narodne banke za odlučivanje o ovoj vrsti tužioče-vih prava ustanovljena je saglasno članu 17. Zakona o opštem upravnom postupku, pomenutom od-lukom koja svoju snagu crpi i iz odredaba Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju. Stoga je u vrše-nju ovlašćenja poverenih navedenom odlukom, Narodna banka Jugoslavije bila dužna da postupa po pravilima Zakona o opštem upravnom postupku, a to znači da i tužilac, kao podnosilac zahteva za ostvarenje određenih izvoznih stimulacija ima sva prava koja mu iz navedenog zakona proizilaze. Iz navedenog proizlazi dakle, da je u konkretnom slučaju, propuštanje drugotuženog da po zahtevu tu-žioca donese pozitivno ili negativno rešenje, imalo za posledicu tužiočevo pravo da u smislu odredbe člana 208. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku izjavi žalbu drugostepenom organu iz člana 12. stav 3. Odluke o povraćaju carinskih i drugih uvoznih dažbina i o drugim merama za podsticaj izvoza. Činjenica na koju se žalbom ukazuje, da je drugotuženi propustio da donese bilo kakvo reše-nje po podnetom zahtevu, te da je tužiocu uz dopis vratio podnetu dokumentaciju, ne može dovesti do promene zakonom ustanovljene nadležnosti određenog organa a u pogledu odlučivanja o nekom pitanju. Dakle, propuštanje nekog organa da postupi u skladu sa poverenim mu javnim ovlašćenjima ne dovodi automatski do ustanovljavanja sudske nadležnosti u parničnom postupku, nego naprotiv daje pravo podnosiocu zahteva da zaštitu ostvari u upravnom postupku ili pak pokretanjem upravnog spora u situaciji kada nije ustanovljena dvostepenost.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 1763/05 od 24.03.2005. godine)

Page 18: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 18 -

2233.. Trgovinski sud nije nadležan da u parničnom postupku odlučuje o zahtevu za plaćanje na-

knade za odvodnjavanje, tj. da utvrđuje postojanje i visinu ove obaveze, već je za to nadležan drugi organ - javno vodoprivredno preduzeće u okviru javnih ovlašćenja koja su mu poverena zakonom, a rešenje tog preduzeća kao upravni akt kojim se utvrđuje obaveza plaćanja nakna-de za odvodnjavanje, predstavlja izvršnu ispravu za čije izvršenje je stvarno nadležan sud op-šte nadležnosti.

Iz obrazloženja: Prvostepenim rešenjem Trgovinski sud u Z... oglasio se apsolutno nenadležnim za postupanje u

ovoj pravnoj stvari, pa je tužbu odbacio kao nedozvoljenu i ukinuo sve sprovedene radnje. Iz spisa predmeta proizlazi da je predmet tužbenog zahteva isplata godišnjeg iznosa naknade za odvodnjava-nje za 2003. godinu, a po osnovu rešenja tužioca broj 02072008 od 10. marta 2003. godine. Čitanjem navedenog rešenja utvrđuje se da je isto doneto na osnovu člana 5. stav 1. Odluke o visini naknade za odvodnjavanje u 2003. godini, a u skladu sa članom 99. stav 3, čl. 100, 101. i 107. Zakona o vo-dama. Navedeno rešenje tužilac je doneo u vršenju svojih zakonom mu poverenih javnih ovlašćenja, te stoga isto po svojoj pravnoj prirodi predstavlja upravni akt iz člana 96. Zakona o vodama, a sagla-sno članu 18. Zakona o opštem upravnom postupku. Naime, u konkretnom slučaju radi se o naplati naknade kao obavezne dažbine, a ne o naknadi koja se plaća za izvršenu uslugu. Ovo stoga što je članom 99. Zakona o vodama propisano da se sredstva za finansiranje vodoprivredne delatnosti obezbeđuju iz više vrsta naknada od kojih neke predstavljaju javni prihod, a neke predstavljaju pri-hod javnog vodoprivrednog preduzeća – ovde tužioca. Iz navedenog proizlazi da za utvrđivanje kako postojanja same obaveze plaćanja naknade za odvodnjavanje, tako i njene visine, nije nadležan sud u smislu odredaba članova 12. Zakona o sudovima (odnosno člana 21. Zakona o uređenju sudova), te člana 15. Zakona o sudovima (koji je i dalje na snazi u smislu člana 84. Zakona o uređenju sudova). Naprotiv, radi se o pravnoj stvari za čije je utvrđivanje nadležan subjekt određen posebnim zako-nom, a u smislu člana 18. Zakona o opštem upravnom postupku u vezi člana 96. Zakona o vodama. Iz navedenog proizlazi da je u konkretnom slučaju prvostepeni sud pravilno zaključio da za rešava-nje spornog odnosa nije nadležan sud nego drugi domaći organ, te da je na osnovu pravilne primene odredbe člana 16. stav 2. Zakona o parničnom postupku u svemu doneo pravilnu odluku. Na pravil-nost pobijane odluke nije od uticaja činjenica što je po osnovu tužiočevog predloga za izvršenje na osnovu verodostojne isprave doneto rešenje Iv. broj 832/04 od 20. aprila 2004. godine, te rešenje pod istim brojem od 7. juna 2004. godine, kojim je konstatovano da će se postupak nastaviti kao po-vodom prigovora protiv platnog naloga. Ovo stoga što pogrešan uput suda ne može menjati apsolut-nu nadležnost suda. Kako iz gore navedenog proizlazi da u konkretnom slučaju za utvrđivanje oba-veze plaćanja naknade za odvodnjavanje i njene visine nije nadležan sud, nego drugi organ odnosno javno preduzeće u obimu poverenih mu javnih ovlašćenja, to nije bilo mesta donošenju gore navede-nih rešenja. Sud je cenio žalbene navode o tome da je počev od 2001. godine Uprava prihoda presta-la sa prinudnom naplatom neisplaćenih dugovanja po osnovu naknade za odvodnjavanje, iz čega bi proizlazilo da tužilac ukazuje da je za sprovođenje prinudne naplate nadležan sud. Iako u ovom kon-kretnom sporu nije sporno pitanje nadležnosti suda za sprovođenje izvršenja nego nadležnosti suda za meritorno presuđenje u parničnom postupku, radi pravne pouke tužioca, a u cilju olakšavanja ostvarenja njegovih prava, ovaj sud kao drugostepeni daće sledeće pravno mišljenje. Po nalaženju

Page 19: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 19 -

ovog suda rešenje tužioca broj 02072008 od 10. marta 2003. godine predstavlja izvršnu ispravu u smislu člana 16. stav 2. tačka 2. Zakona o izvršnom postupku, čije se izvršenje sprovodi prema od-redbama čl. 261, 264. stav 1, čl. 265. i 266. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku. Stoga je tuži-lac imao mogućnost da navedeno rešenje snabde klauzulom izvršnosti i potom dostavi nadležnom su-du na izvršenje. Za sprovođenje navedenog izvršenja bio bi nadležan sud opšte nadležnosti jer njegova nadležnost proizlazi iz člana 21. stav 2. Zakona o uređenju sudova. Ovo stoga što za ovu vrstu izvrše-nja nije propisana nadležnost trgovinskog suda, niti u članu 15. Zakona o sudovima (koja je odredba i dalje na snazi u smislu propisa iz člana 84. Zakona o uređenju sudova), kao ni članom 24. Zakona o uređenju sudova. Kako navedeno rešenje u sebi sadrži naplatu dela javnih prihoda, isto bi se moglo prinudno naplatiti i preko Poreske uprave, a u skladu sa odredbama Zakona o poreskom postupku i po-reskoj administraciji, ali nema nikakve smetnje da se isto prinudno naplati i preko suda (na gore opisa-ni način) jer je u navedenoj naknadi sadržana i naknada koja predstavlja prihod tužioca, pri čemu bi postojala obaveza tužioca da deo javnih prihoda prenese na za to posebno određeni račun.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 8468/04 od 16.11.2005. godine)

2244.. Postojanje osporenog potraživanja za neizmirenu poresku obavezu ustanovljenu izvršnim

rešenjem upravnog organa, utvrđuje se u sudskom postupku pred mesno nadležnim trgovin-skim sudom, a ne u upravnom postupku pred nadležnim upravnim organom.

Iz obrazloženja:

U konkretnom slučaju pogrešilo je stečajno veće kada je na parnicu uputilo tužioca kao stečaj-nog poverioca koji je za prijavljeno potraživanje imao izvršnu ispravu. U situaciji kada je stečajni upravnik osporio prijavljeno potraživanje stečajnog poverioca zasnovano na izvršnoj ispravi, tada je stečajno veće moralo da shodno odredbi člana 127. stav 2. Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji uputi na parnicu stečajnog dužnika radi utvrđenja da ne postoji prijavljeno potraživanje stečajnog poverioca zasnovano na izvršnoj ispravi. Pri tome, prvostepeni sud nije imao u vidu da tu-žilac poseduje izvršnu ispravu, te da tuženi osporavanje utuženog potraživanja može zasnovati samo na razlozima iz člana 51. stav 1. tačka 4. i 8. Zakona o izvršnom postupku. Međutim, kada je već stečajno veće dalo pogrešno uputstvo i kada je prvostepeni sud utvrdio prijavljeno potraživanje tužioca kao ste-čajnog poverioca prema tuženom kao stečajnom dužniku, tada nije bilo mesta da Viši trgovinski sud na-đe da rešavanje predmetnog spora ne spada u sudsku nadležnost, već u nadležnost upravnog organa. Tačno je da je predmet prijavljenog potraživanja neplaćena poreska obaveza i zatezna kamata zbog doc-nje u isplati ove poreske obaveze i da je postupak u kome se utvrđuje i naplaćuje porez poseban upravni postupak u smislu odredaba čl. 11, 33, 34 i 54. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji. Viši trgovinski sud je međutim prevideo da je poreska obaveza tuženog prema tužiocu utvrđena na osnovu izvršenog rešenja tužioca. Izvršno rešenje tužioca doneto u upravnom postupku predstavlja izvr-šnu ispravu. Stoga se više ne radi o postupku utvrđivanja i naplate poreza, već o postupku u kome se utvrđuje da li i dalje postoji prijavljeno potraživanje tužioca prema tuženom, odnosno da li je tuženi iz-mirio utvrđeno potraživanje iz poreskog rešenja ili je to poresko rešenje poništeno, preinačeno ili na dru-gi način stavljeno van snage. Ove okolnosti mogu se utvrđivati samo u sudskom postupku.

(Iz rešenja Vrhovnog suda Srbije, Prev. 258/2005 od 7.07.2005. godine)

Page 20: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 20 -

2255.. Odredbe Zakona o preduzećima o proceni uloga u stvarima i pravima od strane ovlašće-

nog procenjivača, odnosno osnivača društva s ograničenom odgovornošću, ne isključuju sud-sku nadležnost kada je u pitanju spor osnivača o visini osnivačkih udela.

Iz obrazloženja: Pobijanim rešenjem P. 147/04 od 8.3.2005. godine prvostepeni sud je u izreci pod I odbio prigo-

vor apsolutne nenadležnosti suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari. U izreci pod II odbio je prigo-vor da bi postupak trebalo sprovesti po pravilima vanparničnog postupka, i u izreci pod III odbio je prigovor da je tužba za utvrđenje nedozvoljena. Drugotuženi u žalbi ukazuje da nije bilo mesta dono-šenju ožalbenog rešenja, te da prvostepeni sud pogrešno tumači tužbeni zahtev sa ciljem da opravda osnovanost vođenja parnice u ovoj pravnoj stvari. Daljim navodima žalbe ukazuje da se očigledno može utvrditi da je predmet tužbenog zahteva visina uloga članova društva. Sporno pitanje između istih je pre svega visina nenovčanog uloga drugotuženog. Tužioci osporavaju visinu istog uloga, ne priznajući rešenje Saveznog ministarstva za ekonomske odnose sa inostranstvom od 11.9.2002. godi-ne, kojim je utvrđena vrednost uloga u mašinama i opremi drugotuženog, kao ni izveštaj ovlašćenog procenjivača iz juna 2003. godine. Daljim žalbenim navodima tuženi drugog reda ukazuje da sud ne može da odlučuje o spornom pitanju visine uloga članova, jer predmet nisu pravna, već faktička pita-nja, tj. visina uloga. Po daljim navodima žalioca, stranke to mogu da utvrde sporazumno, ili ovlašće-ni procenjivači, te da prvostepeni sud pogrešno zaključuje da odredbe člana 339. u vezi člana 200. Zakona o preduzećima ne isključuju sudsku nadležnost. Osim toga, tuženi drugog reda ukazuje da rešenje o obezbeđenju dokaza ne može biti usvojeno od strane suda kao dokazno sredstvo za utvrđi-vanje činjenice visine duga, kako to pogrešno zaključuje prvostepeni sud kada svoje stanovište za-sniva na rešenju donetom u obezbeđenju dokaza R. 717/03 od 20.11.2003. godine, uz navođenje da je navedenim rešenjem, odnosno procenom veštaka, kao sastavnim delom, istog utvrđena visina ne-novčanog uloga, a da bi i pored toga, u parničnom postupku odredio izvođenje dokaza putem nalaza i mišljenja veštaka sa predmetnom utvrđivanja visine uloga stranaka. Dalje ukazuje na pogrešnu od-luku prvostepenog suda donetu u izreci pod III. Predložio je da se ožalbeno rešenje preinači saglasno navodima žalbe, tako što bi se usvojili procesni prigovori i Trgovinski sud u B... oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Viši trgovinski sud je našao da žalba nije osnova-na. Iz stanja u spisima proizlazi da su tužioci tužbom te deklarativno postavljenim tužbenim zahte-vom tražili da se utvrdi suvlasnički udeo u Preduzeću za proizvodnju i trgovinu "E..." DOO u B.., ta-ko što bi sud utvrdio da ukupan kapital navedenog preduzeća iznosi 378.699.17 USD, a pojedinačni ulozi osnivača i članova iznose: tužioca prvog reda - D.D. iz B.., iznos od 102.000,00 USD, što pred-stavlja 26,94% suvlasničkog udela; tužioca drugog reda - D.V. iz B.., iznos od 25.500,00 USD, što predstavlja 6,73% suvlasničkog udela; tuženog drugog reda – inostranog preduzeća, iznos od 251.199,17 USD, što predstavlja 66,33% suvlasničkog udela. Tužbeni zahtev zasniva se na sledećim činjenicama: Tužioci i drugotuženi su osnivači pomenutog preduzeća. Na bazi odluke o povećanju kapitala drugotuženi se obavezao da će osnovani kapital preduzeća povećati za 327.882,56 USD i da će isti staviti na raspolaganje u roku od šest meseci, što nije učinio, pošto je mašine i opremu za fa-briku tj. ulog u stvarima pokušao da unese na osnovu sporne procene procenitelja. Pokušao je da pre-

Page 21: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 21 -

varom unese polovne i neupotrebljive mašine, kao nove i da predstavi da iste vrede 327.882,56 USD, iako je njihova vrednost 251.199,17 USD, te da na taj način prevari i ošteti tužioce. Na ovaj način bi drugotuženi upisom nerealnog osnivačkog udela stekao 75% vrednosti osnivačkog udela i po statutu preduzeća smenio prvotužioca D.D, direktora i osnivača, i tako imao pravo odlučivanja. Kao dokaz priložili su: ugovor o osnivanju preduzeća "E..." DOO u B... od 11.6.2001. godine, reše-nje Trgovinskog suda u B... Fi. br. 5393/01 od 15.6.2001. godine, odluku o povećanju kapitala od 20.7.2002 godine, ugovor o izmeni ugovora o osnivanju preduzeća "E..." DOO u B... od 1.8.2002.. godine, odluku o povećanju kapitala preduzeća "E..." DOO u B..., od 27.2.2003. godine, ugovor o ustupanju osnivačkog uloga od 27.3.2003 godine, rešenje Trgovinskog suda u B... V Fi. br. 10830/03 od 12.11.2003. godine, žalbe na rešenje Trgovinskog suda u B... FI. br. 10830/03 od 12.11.2003. go-dine, dopunu žalbe na rešenje Trgovinskog suda u B... V Fi.br. 10830/03 od 12.11.2003. godine, kri-vičnu prijavu, nalaz i mišljenje procenitelja "I..." od 25.6.2003. godine. Drugotuženi je istakao pro-cesne prigovore, o kojima je sud odlučio ovim rešenjem. Saglasno iznetom, a imajući u vidu navode tuženog drugog reda isticane u toku trajanja prvostepenog postupka, a posebno sada ceneći i date žalbene razloge, drugostepeni sud nalazi da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je doneo ožal-beno rešenje i odbio sve procesno-pravne prigovore tuženog drugog reda, dajući razloge, koje pri-hvata i ovaj sud i žalioca na iste upućuje. Prvostepeni sud svoju odluku u delu kojim je odbio prigo-vor apsolutne nenadležnosti pravilno zasniva na odredbi člana 16. stav 1. Zakona o parničnom po-stupku (Službeni glasnik RS, br. 125/04), nalazeći utemeljenje za takvo stanovište u odredbama člana 200. Zakona o preduzećima ("Službeni list SRJ", br. 29/96, 33/96, 29/97, 59/98, 74/99, 9/01 i 36/02) pod naslovom "Izveštaj o ulozima u stvarima i pravima" koji propisuje: "(1) Ako se za osnivanje ak-cionarskog društva obezbeđuju ulozi u stvarima i pravima, akcionari, pre prijave za upis u registar, sačinjavaju i potpisuju izveštaj o ulozima u stvarima i pravima. (2) U izveštaju se posebno navode predmeti uloga i isprave o proceni uloga u stvarima i pravima koju je izvršio ovlašćeni procenjivač, odnosno osnivači, kao i dokazi o stavljanju tih stvari i prava na raspolaganje društvu. (3) Ako se u akcionarsko društvo kao ulog unosi preduzeće, uz izveštaj iz stava 1. ovog člana prilaže se bilans preduzeća za poslednje dve poslovne godine, kao i isprava o proceni vrednosti preduzeća. U članu 339. Zakona o preduzećima propisano je da se "na izveštaj o ulozima u stvarima i pravima društva s ograničenom odgovornošću shodno se primenjuju odredbe člana 200. ovog zakona". Iz izloženog proizlazi da prvostepeni sud pravilno zaključuje da citirane odredbe Zakona o preduzećima ne isklju-čuju sudsku nadležnost kada je u pitanju spor o visini osnivačkih udela, kako to pogrešno navodi tu-ženi drugog reda u žalbi. Po nalaženju ovoga suda ne mogu se prihvatiti kao osnovani ni ostali navo-di u žalbi tuženog drugog reda, jer se na rešenje ove pravne stvari imaju primeniti odredbe Zakona o preduzećima ("Službeni list SRJ", br. 29/96, 33/96, 29/97, 59/98, 74/99, 9/01 i 36/02) koji je važio u vreme nastanka spornog odnosa, a ne Zakon o privrednim društvima ("Službeni glasnik RS", br. 125/2004), jer u članu 457. Zakona o privrednim društvima nije predviđena njegova retroaktivna pri-mena na sporove koji su nastali pre stupanja na snagu. Pozivanje tuženog drugog reda u žalbi da pr-vostepeni sud pogrešno tumači tužbeni zahtev, bez uticaja je na drugojačije odlučivanje u ovoj prav-noj stvari kada su u pitanju istaknuti procesno pravni prigovori. Ovo zbog toga što iz stanja u spisi-ma, te i obrazloženja ožalbenog rešenja, proizlazi da tužioci podnošenjem tužbe u suštini traže utvr-đenje pravnog odnosa - utvrđenje suvlasničkih udela u određenom procentu - određenoj srazmeri, a ne traže procenu vrednosti nenovčanih uloga o čemu je odlučeno u postupku obezbeđenja dokaza u predmetu R-717/03, zbog čega je pravilno odbijen prigovor tuženog drugog reda, da bi dalji postu-

Page 22: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 22 -

pak trebalo sprovesti po pravilima van parničnog postupka. Saglasno iznetom, pravilno prvostepeni sud zaključuje da u ovoj pravnoj stvari nema mesta obustavi parničnog postupka po članu 19. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Ne mogu se prihvatiti kao osnovani ni ostali navodi u žalbi tuženog drugog reda, posebno da je tužbeni zahtev za utvrđenje visine uloga osnivača u suprotnosti sa odred-bom člana 187. Zakona o parničnom postupku, te da se tužbom za utvrđenje ne može tražiti utvrđe-nje postojanja određenih činjenica. Ovo zbog toga, što iz tužbe, te postavljenog tužbenog zahteva, proizlazi da ovde tužioci ne traže procenu vrednosti nenovčanih uloga, već u suštini traže utvrđenje pravnog odnosa utvrđenje suvlasničkih udela u određenom procentu, srazmeri (26,94% prema 6,73% prema 66,33%), a na osnovu procene vrednosti nenovčanih uloga, koja je već izvršena u postupku obezbeđenja dokaza. Stoga, pravilno prvostepeni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o spornom pravnom pitanju koje treba raspraviti kao spor o udelu, kao pravnom odnosu, a ne o vred-nosti nenovčanog uloga, kao pravnoj činjenici.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 4660/05 od 17.06.2005. godine)

2266.. Odlučivanje o zahtevu da se obaveže tuženi da sredstva ostvarena privatizacijom prene-

se u Republički fond za penzijsko invalidsko osiguranje, ne spada u sudsku nadležnost, već se radi o upravnoj stvari iz nadležnosti Ministarstva privrede, koje obavlja poslove koji se odnose na privatizaciju, a u okviru toga i da, vršeći nadzor nad primenom odredaba Zako-na o privatizaciji, utvrđuje da li su sredstva ostvarena od prodaje kapitala u postupku pri-vatizacije korišćena za finansiranje republičkog fonda nadležnog za penzijsko invalidsko osiguranje.

Iz obrazloženja: Iz navoda tužbe proizlazi da je dana 31. decembra 2003. godine zaključen Ugovor o prodaji dru-

štvenog kapitala UDTP "C.G." i to metodom javne aukcije između Agencije za privatizaciju i direk-tora tužioca, pri čemu je kupac platio odjednom kupoprodajnu cenu. Međutim, sredstva ostvarena od privatizacije nisu u skladu sa članom 60. Zakona o privatizaciji, uplaćena Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje radnika. Tužilac je istakao da privatizovano preduzeće ima 104 radnika, od kojih bi polovina koristila naknadu kod Tržišta rada ili bi otišla u penziju. Kako kod Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje nije iz sredstava ostvarenih privatizacijom, uplaćen do-prinos za radni staž ostvaren u preduzeću, to radnici istog ne mogu ostvariti navedena prava. S obzi-rom na iznete razloge tužilac je predložio da sud donese presudu kojom će obavezati tuženog da sredstva ostvarena privatizacijom prenese u Republički fond za penzijsko invalidsko osiguranje. Pra-vilno pri ovakvom stanju stvari prvostepeni sud nalazi da u smislu člana 16. stav 1. Zakona o parnič-nom postupku odlučivanje o zahtevu tužioca ne spada u sudsku nadležnost, već se u konkretnom slu-čaju radi o upravnoj stvari. Članom 41b. stav 1. Zakona o privatizaciji propisano je da se sredstva ostvarena od prodaje kapitala u postupku privatizacije uplaćuju na račun Agencije za privatizaciju. Stavom 2. istog člana propisano je da se sredstva iz stava 1. člana 41b. posle izmirivanja troškova prodaje u postupku privatizacije, uplaćuju na uplatni račun buxeta Republike Srbije. Članom 60. Za-kona o privatizaciji propisano je da se sredstva iz člana 41b. stav 2. koriste, između ostalog, i za fi-nansiranje republičkog fonda nadležnog za penzijsko i invalidsko osiguranje zaposlenih. Članom 62.

Page 23: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 23 -

Zakona o privatizaciji propisano je da nadzor nad primenom odredaba zakona i propisa donetih na osnovu Zakona o privatizaciji vrši Ministarstvo nadležno za poslove privatizacije. Dakle, Zakonom o privatizaciji propisana je nadležnost upravnog organa i to ministarstva nadležnog za poslove privati-zacije da vrši nadzor nad primenom zakona pa i odredbe člana 60. Zakona o privatizaciji. Član 62. stav 2. Zakona propisuje da kontrolu rada ministarstva nadležnog za poslove privatizacije u sprovo-đenju postupka privatizacije vrši nadzorni odbor Narodne skupštine Republike Srbije. Dakle, pri ovakvom stanju stvari pravilno prvostepeni sud zaključuje da ministarstvo nadležno za poslove pri-vatizacije može utvrđivati, u konkretnom slučaju, po pravilima upravnog postupka da li su sredstva ostvarena od prodaje kapitala u postupku privatizacije korišćena za finansiranje republičkog fonda nadležnog za penzijsko invalidsko osiguranje.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 2943/05 od 21.04.2005. godine)

2277.. U situaciji kada postoje sporovi sa inostranim elementom u kojima je moguća prorogacija,

preuranjeno je oglašavanje međunarodne nenadležnosti odmah po prijemu tužbe. U ovakvim slučajevima tužba se ne odbacuje, već je potrebno istu dostaviti na odgovor tuženom, pa ako se tuženi izjasni ili se na drugi način upusti u raspravljanje a ne prigovori nadležnosti, smatraće se da je dao pristanak da mu sudi domaći sud.

Iz obrazloženja: Pobijanim rešenjem Trgovinski sud u B... oglasio se nenadležnim i odbacio tužbu. Navedena od-

luka nije pravilna, jer je zasnovana na pogrešnom pravnom shvatanju prvostepenog suda. Članom 15. Zakona o parničnom postupku, predviđeno je da sud ocenjuje sopstvenu nadležnost prema okol-nostima koje su postojale u momentu podnošenja tužbe (dostavljanja ove sudu), te predviđa da na-knadna promena činjeničnog sklopa neće dovesti do gubitka nadležnosti ukoliko bi, prema izmenje-nim činjenicama, bio nadležan drugi nadležni sud iste vrste. To znači, da se nadležnost ocenjuje po navodima tužbe i stanju poznatom sudu, u momentu kada mu je tužba dostavljena. Ukoliko sud, pre-ma okolnostima tog momenta, ustanovi da je nadležan, kasnija izmena okolnosti koja bi dovela do gubitka nadležnosti suda koji se nadležnim oglasio, neće dovesti do gubitka nadležnosti – ona se za-mrzla (tj. zamrznuto je i činjenično stanje), okamenila – perpetuatio fori. Ovde se pita koji je mome-nat bitan za ocenu međunarodne nadležnosti jugoslovenskog suda i da li izmena činjenica koja uzro-kuju gubitak nadležnosti jugoslovenskog pravosuđa vodi oglašavanju sudova nenadležnim, ili dolazi do ustaljivanja nadležnosti, isto kao što je to po Zakonu o parničnom postupku za interne stvari.

Pitanje je, dakle, deluje li princip perpetuatio fori u formi perpetuatio iurisdictionis. Zakon o re-šavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja ("Službeni list SFRJ" br. 43/82, 72/82 i "Službe-ni list SRJ" br. 46/96), predviđa da je za ocenu nadležnosti domaćeg pravosuđa merodavan momenat kada je parnica počela teći, dakle momenat dostavljanja tužbe tuženom. I to je sve. Iz ovakve odred-be proizilaze tri nesporna zaključka: 1. zakon eksplicitno reguliše samo pitanje momenta merodav-nog za ocenu nadležnosti jugoslovenskih sudova; 2. zakon predviđa kao relevantan momenat koji je različit od onoga za koji Zakon o parničnom postupku vezuje ocenu interne nadležnosti – početak to-ka postupka, a ne momenat pokretanja postupka (parnice); 3. zakon ništa ne kaže eksplicitno o usta-ljivanju međunarodne nadležnosti. Ovde je osnovno pitanje (dilema), da li je zakonodavac svesno napustio kriterijum momenta koji sadrži Zakon o parničnom postupku i pomerio ga na vremenski ka-

Page 24: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 24 -

sniji momenat – momenat dostavljanja tužbe tuženom ili je u pitanju redakcijska nespretnost. Drugo-stepeni sud se opredeljuje da je u pitanju svesni akt zakonodavca. Perpetuatio fori služi da bi se sprečile manipulacije u vezi sa nadležnošću, do kojih dokazi usled činjenice da su osnovne nadle-žnosti, često, varijabilne tačke vezivanja. Iz toga sledi da njihovom svesnom promenom tuženi može uticati na odugovlačenje postupka, ukoliko bi se sud koji je zasnovao nadležnost, zbog promene do-micila, ima oglasiti nenadležnim, a novi sud bi imao zasnovati svoju nadležnost. Zato načelo pravne sigurnosti i ekonomičnosti postupka govori u prilog ustaljivanja nadležnosti. Sama mogućnost zlou-potreba će se smanjiti ukoliko se jedan momenat uzme kao bitan, i posle njegovog proteka dolazi do ustaljivanja nadležnosti, znači, ukoliko se prenebregava kasnija izmena činjeničnog stanja. Pošto do zloupotreba može doći najčešće, pošto je tuženi saznao da je tužen, a to je po pravilu momenat kada dobije tužbu, s jedne strane, i kako je dostava dugotrajniji proces u stvarima sa stranim elementom nego bez njega (najčešće je dostava u inostranstvo), s druge strane, logično je da je zakonodavac po-merio momenat relevantan za ocenu nadležnosti sa momenta dostavljanja tužbe sudu, na dostavlja-nje tužbe tuženom. Time se maksimalno izašlo u susret normalnom odvijanju života, toku stvari, u sprečavanju i mogućnosti naknadnih, svesnih i namernih manipulacija. Dakle, relevantan momenat za ocenu postojanja međunarodne nadležnosti je momenat dostavlja tužbe tuženom, kako to i u za-konu piše. Sud ex offo ocenjuje da li je nadležan međunarodno, prema činjeničnom stanju vezanom za momenat dostavljanja tužbe tuženom, a koje mu je poznato i u tužbi navedeno. Samo ukoliko se uzme da član 81. citiranog zakona sadrži u sebi i pravilo o ustaljivanju međunarodne nadležnosti, a ne samo pravilo o momentu relevantnog za procenu postojanja nadležnosti, on ima puni smisao. Zbog toga treba smatrati da ga on i sadrži, ukoliko u momentu dostavljanja tužbe tuženom bude us-postavljena nadležnosti domaćeg pravosuđa, naknada izmena činjenica neće uticati na njen gubitak. Domaći sud će ostati nadležan i ukoliko se na primer, posle dostavljanja tužbe promeni domicil tuže-nog na kome je bila zasnovana nadležnost domaćeg suda. Ona se okamenjuje. Takođe, domaći sud bi imao da nastavi postupak i ukoliko je pogrešno procenio da je nadležan, ali kasnija izmena činje-nica zaista dovede do njegove nadležnosti, iz razloga celishodnosti. U konkretnom slučaju, prvoste-peni sud očigledno uopšte nema u vidu i ne uzima u obzir član 81. Zakona o rešavanju sukoba zako-na sa propisima drugih zemalja, koji u sebi sadrži i pravilo o ustaljivanju međunarodne nadležnosti, ali i pravilo o momentu relevantnom za procenu postojanja nadležnosti. Međunarodna nadležnost je apstraktna nadležnost, jer se odnosi na ovlašćenje svih sudova u jednoj zemlji da postupaju u određe-noj stvari. Međunarodna, stvarna i mesna nadležnost procesna su pretpostavka između kojih postoje određene sličnosti. Ipak, ove vrste nadležnosti treba razlikovati i u praksi posebno ispitivati, jer su posledice njihovog nepostojanja različite. Način utvrđivanja međunarodne i mesne nadležnosti i po-sledice nenadležnosti, regulisane su Zakonom o parničnom postupku. U principu, sud pazi na svoju međunarodnu nadležnost po službenoj dužnosti u toku celog postupka (apsolutna nadležnost). Među-tim, za ocenu međunarodne nadležnosti bitne su činjenice koje postoje u vreme kada parnica počinje da teče (član 81. Zakona o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja). To znači da se međunarodna nadležnost ustaljuje i kasnije promene ne dovode do gubitka međunarodne nadležno-sti. Tačno je da kada utvrdi da nije međunarodno nadležan, sud je obavezan da se po službenoj du-žnosti oglasi nenadležnim, da ukine sve radnje u postupku i odbaci tužbu. Međutim, od ovog pravila se odstupa u sporovima u kojima nadležnost zavisi od pristanka tuženog. Treba smatrati da nadle-žnost zavisi od pristanka tuženog u sporovima u kojima je moguća prorogacija nadležnosti. Na odre-đene oblike svoje nenadležnosti sud pazi po službenoj dužnosti i u povodu prigovora tuženog samo do određenog momenta u razvoju postupka. Stoga, ako u takvim slučajevima sud propusti da utvrdi svoju nadležnost (ex offo) te ako ni tuženi ne prigovori njegovoj nenadležnosti, on će postati nadle-

Page 25: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 25 -

žan. Ova se procesna pojava naziva presumirana ili prećutna prorogacija (prorogatio tacita) zbog to-ga što se iz okolnosti da je tužilac podneo tužbu nenadležnom sudu te da tuženi nije prigovorio nena-dležnosti suda izvodi zaključak o konkludentnom pristanku na nadležnost tog suda. U domaćem par-ničnom postupku moguća je prećutna prorogacija stvarne i mesne nadležnosti. Sporno je, da li je moguća prorogacija međunarodne nadležnosti. Tačno je da postoji mišljenje da, de lege lata takva prorogacija ne bi bila dopuštena i to stoga što sud na svoju apsolutnu nadležnost pazi po službenoj dužnosti u toku celog postupka, dakle drukčije nego na mesnu i neke oblike stvarne nadležnosti u pogledu kojih je prećutna prorogacija moguća. Međutim, suprotan stav mogao bi naći uporište u od-redbi člana 50. Zakona o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja po kojoj se, u sluča-ju kad nadležnost suda zavisi od pristanka tuženog da sudi domaći sud, smatra da je tuženi dao pri-stanak podnošenjem odgovora na tužbu odnosno prigovora na platni nalog, a nije osporio nadležno-sti ili se upustio u raspravu. Naime, osim na slučajeve u kojima je izričito zakonom predviđeno da nadležnost domaćeg suda zavisi od pristanka tuženog (te slučajeve navodi i prvostepeni sud citiraju-ći relevantne odredbe Zakona o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja), odredba čla-na 50. Zakona o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja, može se odnositi i na sluča-jeve prorogacije međunarodne nadležnosti, budući da je i ovde za utemeljenje nadležnosti domaćeg suda potreban svojevrstan pristanak tuženog. Ovakva interpretacija odredbe člana 50. Zakona o reša-vanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja , je relativno široka, ali bi njoj u prilog govorilo više razloga. Najpre, ona omogućava da se i u pogledu međunarodne nadležnosti postigne ono što se i inače postiže prećutnom prorogacijom mesne i nekih oblika stvarne nadležnosti. Zatim, pomanjka-nje jurisdikcije domaćeg suda u slučaju kada se njegova međunarodna nenadležnost može ukloniti prorogacijom ne bi trebalo izjednačavati sa pomanjkanjem jurisdikcije u ostalim slučajevima. U pr-vom se slučaju radi o nedostatku jurisdikcije koja se može otkloniti dispozicijom stranaka, u drugom ne. Zato se i potreba da se insistira na primeni odredbe člana 16. Zakona o parničnom postupku, u ta dva slučaja ne nameće istim intenzitetom i iz istih razloga. Bio bi preterati formalizam insistirati na primeni stroge odredbe člana 16. Zakona o parničnom postupku i u slučaju kad se nedostatak juris-dikcije može dispozicijom stranaka otkloniti. Dalje, ni interesi tuženog ne bi ovakvim pristupom bili bitno ugroženi, već samim tim što je propustio da prigovori nenadležnosti domaćeg suda, tuženi je pokazao da mu nije stalo do toga da taj sud ne odlučuje o njegovoj pravnoj stvari. Konačno, prihva-tanjem prećutne prorogacije približili bi smo se rešenjima koja su usvojena i u većini evropskih ze-malja i nizu međunarodnih konvencija. Dakle, sud jeste obavezan da se po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim, da ukine sve radnje u postupku i odbaci tužbu, kada utvrdi da nije međunarodno nadle-žan. Međutim, od ovog pravila, odstupa se u sporovima u kojima nadležnost zavisi od pristanka tu-ženog. Treba smatrati da nadležnost zavisi od pristanka tuženog u sporovima u kojima je moguća prorogacija nadležnosti. Sporovi iz ugovora su tipični primer sporova koji spadaju u prorogiranu nadležnost, jer je kod njih dozvoljeno, a i najčešće je, ugovaranje nadležnosti (i izričito i prećutno). Dakle, poenta zauzetog pravnog stava nije samo u tome da u sporovima u kojima je moguće zasniva-nje nadležnosti na osnovu pristanka tuženog momenat donošenja odluke o međunarodnoj nadležno-sti suda odlaže se do trenutka kada tuženi da odgovor na tužbu ili svoju prvu izjavu na pripremnom ročištu, odnosno na prvom ročištu za glavnu raspravu. Poenta je u tome da u sporovima sa inostra-nim elementom u kome je moguća prorogacija, o kome se u konkretnom slučaju radi, sud je dužan da se oglasi nenadležnim po službenoj dužnosti, tek onda ukoliko tuženi uopšte ne odgovori na tužbu i neodazove se pozivu suda da prisustvuje pripremnom ročištu, a po zakonu ne postoji drugi osnov za zasnivanje nadležnosti, osim pristanka tuženog.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 3065/05 od 3.10.2005. godine)

Page 26: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 26 -

OBUSTAVA PARNIČNOG POSTUPKA (Član 18. Zakona o parničnom postupku)

2288.. Ne postoje uslovi za obustavu parničnog postupka i nastavak postupka po pravilima van-

parničnog postupka, kada pored predloga tužioca za uređenje korišćenja određene katastar-ske parcele, postoji i zahtev da se utvrdi da je tužilac nosilac prava korišćenja na spornoj par-celi, jer se o spornom pravu na stvari ili o spornom obimu prava, rešava prema pravilima par-ničnog postupka, u smislu člana 145. Zakona o vanparničnom postupku.

Iz obrazloženja: Prema članu 141. Zakona o vanparničnom postupku, u ovom postupku se uređuje način upra-

vljanja i korišćenja zajedničke stvari suvlasnika, sukorisnika i drugih sudržalaca iste stvari (zajed-ničari). Postupak može pokrenuti svaki zajedničar koji smatra da je povređen u pravu upravljanja ili korišćenja zajedničke stvari, predlog mora obuhvatiti sve zajedničare, sadržati podatke o zajedničkoj stvari i razloge zbog kojih se postupak pokreće, a po zakazanom ročištu zajedničarima će se ukazati na mogućnost da sporazumno urede način upravljanja, odnosno korišćenja zajedničke stvari. Ukoli-ko se zajedničari ne sporazumeju sud će izvesti potrebne dokaze i na osnovu rezultata celokupnog postupka doneti rešenje kojim će urediti način korišćenja ili upravljanja zajedničkom stvarju prema odgovarajućim zakonskim propisima materijalnog prava, te vodeći računa o njihovim posebnim i za-jedničkim interesima. Međutim, kada je među zajedničarima sporno pravo na stvar koja je predmet postupka ili je sporan obim prava, sud će uputiti predlagača da u određenom roku pokrene parnicu ili postupak pred upravnim organom radi rešenja spornog prava, odnosno pravnog odnosa u smislu člana 145. Zakona o vanparničnom postupku. U konkretnom slučaju u predmetnom postupku nije podnet samo predlog za uređenje načina korišćenja kat. parcele broj 4717 od strane tužioca, u kom slučaju bi bila pravilna odluka prvostepenog suda da se postupak obustavi a nastavi po pravilima vanparničnog postupka, nezavisno od toga da li se protivna strana, u konkretnom slučaju tuženi, sla-že sa podnetim predlogom, jer se u odsustvu sporazuma zajedničara i prema odredbama vanparnič-nog postupka odlukom suda može urediti način korišćenja zajedničkom stvarju. Međutim u ovoj par-nici tužilac je tražio da se utvrdi da je on nosilac prava korišćenja na spornoj katastarskoj parceli, pa sledi da je saglasno članu 145. Zakona o vanparničnom postupku među strankama sporno pravo na stvar a isto se ne rešava u vanparničnom postupku i prema odredbama Zakona o vanparničnom postupku, već Zakona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 2973/06 od 31.08.2006. godine)

2299.. U vanparničnom postupku se ne može razrešiti pitanje prava na naknadu po propisima o eks-

proprijaciji, ako je sporan pravni osnov u pogledu izgubljenog korišćenja dela sporne parcele, jer se radi o imovinsko-pravnom odnosu koji se raspravlja po pravilima parničnog postupka.

Page 27: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 27 -

Iz obrazloženja: Nižestepeni sudovi nalaze da je kp.broj 322/2 KO Č... (sada kp.broj 705) umanjena na račun kp.

680/1, bez ikakvog pravnog osnova, da je korisnik kp.broj 680/1 - Preduzeće za vodovod i kanaliza-ciju, protivnik u ovom postupku, u obavezi da pravnim sledbenicima pok. Lj.L., predlagačima plati naknadu za deo nepokretnosti na kome je izgubljeno pravo svojine, u smislu člana 140. Zakona o vanparničnom postupku ("Službeni glasnik SRS", br. 25/82, 48/88, "Službeni glasnik RS", br. 46/95, 18/2005). Izraženo pravno stanovište nižestepenih sudova u pogledu primene relevantnog propisa za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari je pogrešno. U vanparničnom postupku, kada je u pitanju ekspro-prisana nepokretnost, naknada se određuje i u drugim slučajevima oduzimanja privatne svojine ili gubitka drugih stvarnih prava za koje je bivšim vlasnicima zakonom predviđeno pravo na naknadu. To bi značilo, da se ova odredba odnosi i na postupak arondacije poljoprivrednog zemljišta, uklju-čujući i pitanje naknade po propisima o eksproprijaciji (član 39. Zakona o poljoprivrednom zemljištu - "Službeni glasnik RS" broj 49/92) i kod arondacije šuma (član 77. Zakona o šumama - "Službeni glasnik RS" broj 46/91). I ranijem vlasniku građevinskog zemljišta kome se ono oduzima na osnovu odluke nadležnog organa pripada pravo na naknadu po propisima o eksproprijaciji, to znači da ako se pitanje naknade ne reši sporazumom učesnika, o njoj odlučuje vanparnični sud. U slučaju kad je po Zakonu o načinu i uslovima priznavanja prava i vraćanja zemljišta koje je prešlo u društvenu svo-jinu po osnovu poljoprivrednog zemljišnog fonda i konfiskacijom zbog neizvršenih obaveza iz oba-veznog otkupa poljoprivrednog proizvoda ("Službeni glasnik RS" broj 18/91 sa izmenama i dopuna-ma), zahtev ranijeg sopstvenika osnovan a ne postoji mogućnost vraćanja istog ili drugog zemljišta, njemu će se isplatiti novčana naknada u kojoj, ako se ne postigne sporazum u upravnom postupku, odlučuje opštinski sud u vanparničnom postupku (član 9). Odredba člana 140. Zakona o vanparnič-nom postupku odnosi se i na određivanje naknade po propisima o nacionalizaciji, kad je takođe predviđena nadležnost vanparničnog suda (član 60. stav 3. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta iz 1958. godine ("Službeni list SFRJ" broj 52/58). Međutim, primenom čla-na 140. Zakona o vanparničnom postupku ne može se razrešiti pitanje prava na naknadu u kon-kretnom slučaju kada je sporan pravni osnov u pogledu izgubljenog korišćenja dela sporne par-cele, jer se radi o imovinsko-pravnom odnosu, koji se nastavlja po pravilima parničnog postup-ka (član 1. Zakona o parničnom postupku). U pogledu izvršenih promena na spornom delu parce-le sudovi su utvrđenje isključivo zasnovali na izveštaju katastra, zanemarujući materijalne doka-ze koje je priložio protivnik predlagača, a radi se o kopiji plana i posedovnom listu, kao i prijavi za ustanovljenje i vođenje evidencije koje se odnose na pravo korišćenja cele navedene parcele. U takvoj situaciji, radi se o sporu iz građansko-pravnog odnosa koji se ne može raspraviti po pravilima vanparničnog postupka. Stoga je primenom člana 16. Zakona o vanparničnom postup-ku, trebalo obustaviti ovaj postupak i po pravnosnažnosti te odluke postupak sprovesti po pravi-lima parničnog postupka pred nadležnim sudom".

(Iz rešenja Vrhovnog suda Srbije u Beogradu, Rev. 2401/05 od 24.11.2005. godine)

3300.. Pravo na otkup stana, nije potraživanje prema stečajnom dužniku, pa se ne mora prijavlji-

vati u stečaju nad davaocem stana na korišćenje - zakupodavcem. Ako je prijava podneta istu treba smatrati zahtevom korisnika stana za otkup stana od davaoca - zakupodavca. O zahtevu za otkup stana odlučuje stečajni upravnik uz saglasnost odbora poverilaca i obaveštenje ste-čajnog sudije, jer se radi o radnjama upravnika koje su od uticaja na stečajnu masu. Ako ste-

Page 28: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 28 -

čajni upravnik iz bilo kog razloga odbije da zaključi ugovor o otkupu stana, korisnik stana će pokrenuti vanparnični postupak u skladu sa članom 16. Zakona o stanovanju radi donošenja rešenja koje će zameniti ugovor o otkupu stana. Za navedeni vanparnični postupak je nadle-žan opštinski sud, a ne trgovinski sud, jer za vanparnični postupak nema atrakcije nadležnosti. Ukoliko u toku vanparničnog postupka pred nadležnim opštinskim sudom, među učesnicima (korisnik stana i stečajni dužnik) budu sporne činjenice važne za rešenje prethodnog pitanja u pogledu postojanja prava ili pravnog odnosa, vanparnični sud će učesnika čije pravo smatra manje verovatnim uputiti na parnicu ili postupak pred upravnim organom, radi rešenja spor-nog prava odnosno pravnog odnosa, na osnovu čl. 22. – 23. Zakona o vanparničnom postupku. Za tu parnicu nadležan će biti mesno nadležan trgovinski sud, jer će shodno čl. 15. Zakona o sudovima doći do atrakcije nadležnosti. Dalji tok vanparničnog postupka u opisanoj situaciji shodno čl. 24. Zakona o vanparničnom postupku, zavisiće od postupanja učesnika u istom. Ako je korisnik stana radi otkupa stana podneo tužbu trgovinskom sudu, sud će shodno članu 19. Zakona o parničnom postupku obustaviti parnični postupak i predmet po pravosnažnosti tog rešenja ustupiti mesno nadležnom opštinskom sudu. Ako je korisnik stana podneo tužbu samo radi utvrđivanja njegovog prava na otkup, bez zahteva za otkup stana ista će se odbaciti kao nedozvoljena. Tek po sticanju prava svojine na stanu otkupom, poverilac može podneti iz-lučnu prijavu, odnosno zahtev radi izlučenja stana iz stečajne mase stečajnog dužnika. Eventu-alna prodaja stana u toku stečaja ne utiče na pravo i mogućnost otkupa u skladu sa Zakonom o stanovanju.

Iz obrazloženja: Član 30. Zakona o stanovanju predvideo je da se od dana stupanja na snagu navedenog zakona

na stanu više ne može steći stanarsko pravo. Lica koja su do dana stupanja na snagu zakona stekla stanarsko pravo po ugovoru o korišćenju stana, nastavljaju sa korišćenjem stana po osnovu tog ugo-vora sa pravima i obavezama utvrđenim Zakonom o stanovanju, pod uslovima iz čl. 31.-39. istog za-kona. Članom 31. predviđeno je da ako nosilac stanarskog prava koji je to pravo stekao do dana stu-panja na snagu Zakona o stanovanju ne zaključi ugovor o otkupu stana do 31. decembra 1995. godi-ne, nastavlja da koristi stan kao zakupac stana na neodređeno vreme. Takav zakupac stana shodno izričitim odredbama stava 2. člana 31. može taj stan da otkupi po odredbama navedenog zakona. Član 16. citiranog zakona predviđa da je nosilac prava raspolaganja na stanu u društvenoj svojini i vlasnik stana u državnoj svojini dužan da nosiocu stanarskog prava, odnosno zakupcu koji je to svojstvo stekao do dana stupanja na snagu tog zakona, na njegov zahtev podnet u pismenoj formi, omogući otkup stana koji koristi pod uslovima propisanim istim zakonom. U 4. stavu istog člana predviđeno je da ako nosilac prava raspolaganja odbije zahtev za otkup tog stana ili ne zaključi ugo-vor o otkupu u roku od 30 dana od dana podnošenja zahteva, lica koja su precizirana mogu da pod-nesu predlog nadležnom sudu da u vanparničnom postupku donese rešenje koje će zameniti ugovor o otkupu. Članom 11. istog zakona propisano je da u slučaju promene vlasnika stana datog u zakup, novi vlasnik stana stupa u prava i obaveze zakupodavca. Imajući u vidu citirane odredbe, otvaranje postupka stečaja nad nosiocem prava raspolaganja na stanu nije od uticaja na zakonom izričito predviđena prava korisnika stana koji je stupanjem na snagu zakona stekao svojstvo zakupca na neo-dređeno vreme i pravo da navedeni stan otkupi. Radi se međutim o pravu, a ne o ma kakvom potraži-vanju. Pravo na otkup stana svakako nije novčano potraživanje, nije ni izlučno pravo s obzirom da se tek realizacijom tog prava, odnosno zaključenjem ugovora o otkupu stana može govoriti o stica-nju prava svojine nad stanom shodno članu 25. Zakona o stanovanju, pa bi tek tada i nastao osnov za

Page 29: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 29 -

izlučno potraživanje korisnika stana. Ne radi se ni o vrsti razlučnog potraživanja jer se ne radi o ma kakvoj vrsti odvojenog namirenja na sredstvima dobijenim prodajom stana, već o pravu na otkup navedenog stana. To ukazuje da se ne radi o potraživanju, već o određenom pravu pa stoga prijava stečajnom dužniku i nije potrebna, a ukoliko ista i bude podneta i naslovljena kao prijava, trebalo bi je zapravo smatrati zahtevom korisnika stana da se ostvari njegovo pravo na otkup stana i zaključi ugovor o otkupu istog. Ako stečajni upravnik ne odgovori na takav zahtev korisnika stana u roku od 30 dana ili isti odbije zakupac bi, (shodno članu 16. stav 4. Zakona o stanovanju) predlogom pred nadležnim sudom trebalo da pokrene vanparnični postupak u kome će sud doneti rešenje koje za-menjuje ugovor o otkupu. Tek donošenjem tog rešenja od strane vanparničnog suda i njegovom pravnosnažnošću, steći će se osnov za sticanje svojine na stanu koji je predmet otkupa a otplatom prve rate cene stana, kupac će postati vlasnik istog i on će moći da podnese izlučnu prijavu stečaj-nom dužniku zahtevajući da se navedeni stan izluči iz mase, jer je isti njegovo vlasništvo. Za nave-deni vanparnični postupak nije nadležan trgovinski sud, već opštinski sud jer shodno odredbama člana 15. Zakona o sudovima, atrakciona nadležnost trgovinskog suda postoji samo za sporove - parnice koje su nastale u toku i povodom stečaja, a u konkretnom slučaju ne radi se o parničnom, već o zakonu propisanom vanparničnom postupku, pa stoga i nema mesta primeni atrakcione nadležno-sti. Ukoliko je korisnik stana, ipak, po uputu stečajnog upravnika podneo tužbu sudu sa zahtevom da se utvrdi postojanje njegovog prava na otkup stana, sud kao prethodno pitanje mora rešiti da li tuži-lac želi da otkupi stan te stoga traži utvrđenje navedenog prava ili samo želi da se sudskom odlu-kom potvrdi njegova zakonska mogućnost otkupa u odnosu na sadašnjeg nosioca prava raspolaganja i sve buduće nosioce, a suštinski ne želi da odmah pristupi otkupu stana zaključenjem ugovora. Uko-liko korisnik stana želi otkup stana i ostvarenje svog prava na otkup taj parnični postupak treba obu-staviti shodno članu 19. Zakona o parničnom postupku i spis dostaviti vanparničnom sudu kao nadležnom za rešavanje po navedenom zahtevu. Ukoliko pak tužilac kao korisnik stana ne želi pod-nošenjem tužbe i da ostvari svoje pravo, već samo da potvrdi postojanje svog prava, tužbu treba od-baciti kao nedozvoljenu, jer lice koje nije spremno da ostvari svoja prava nema ni pravni interes za utvrđivanje istih pred sudom. Ne radi se o potraživanju, već o mogućnosti korisnika stana, pa će sto-ga postojanje navedenog prava biti ispitivano samo ukoliko nosilac istog želi da ga ostvari. Sama prodaja stana, pre nego što korisnik istog ostvari pravo na otkup, shodno izričitim odredbama člana 11. Zakona o stanovanju nije od uticaja na prava zakupca i njegovu mogućnost otkupa stana jer u slučaju promene vlasnika stana datog u zakup novi vlasnik stupa u prava i obaveze zakupodavca.

(Pravno shvatanje usvojeno na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 3.11.2005. godine)

STVARNA NADLEŽNOST

(Član 28. Zakona o parničnom postupku)

3311.. Koji sud je stvarno nadležan po tužbi fizičkog lica – zaposlenog kojim traži naknadu štete

prouzrokovane činjenicom da je ostao bez ostvarenja prava na besplatne akcije odnosno isto mu je uskraćeno krivicom subjekta privatizacije?

Page 30: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 30 -

Po tužbi zaposlenog koji nije ostvario pravo na besplatne akcije, a kojom traži naknadu štete od subjekta privatizacije zbog čije krivice mu je navedeno pravo uskraćeno, stvarno je nadležan opštin-ski sud, jer se radi o zahtevu za naknadu štete fizičkog lica koje nikada nije steklo svojstvo akcio-nara, prema subjektu privatizacije.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10.i 7. i 14.11.2006. godine)

3322.. Trgovinski sud je stvarno nadležan da odlučuje o zahtevu za utvrđivanje prava na akcije,

kao statusnom sporu proisteklom iz privatizacije, ali nije stvarno nadležan da odlučuje u spo-ru po tužbi radnika za povraćaj iznosa obustavljenog od zarade na ime kupovine akcija, po osnovu koji je otpao.

Iz obrazloženja: Predmet ovoga spora nije zahtev tužioca za priznavanje prava na akcije po osnovu izvršenih

uplata, odnosno osporavanje odluke kojom su priznate deonice uplaćene do 24. januara 1994. godi-ne, da bi se zaključilo da se radi o sporu proisteklom iz privatizacije. Nezavisno od prava tužioca po osnovu uplate deonica u postupku privatizacije, tužilac postavlja zahtev za povraćaj uplaćenog iz-nosa koji tuženi drži bez pravnog osnova, ne osporavajući odluku tuženog da se ne priznaju sredstva uplaćena u periodu od 1995. do 2000. godine. Tuženi je istakao prigovor stvarne nenadležnosti tr-govinskog suda, pa je prvostepeni sud zauzeo pravni stav da tužilac ne traži utvrđivanje prava na ak-cije, zašta bi sud bio nadležan, niti naknadu štete zbog neostvarenog prava na akcije, već traži novča-na sredstva koja se kod tuženog nalaze bez pravnog osnova. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužilac kao zaposleni od tuženog traži sredstva koja mu je tuženi obustavio od zarade po osnovu koji je otpao. Dakle, radi se o imovinsko-pravnom sporu, a ne statusnom sporu.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 4185/06 od 30.05.2006. godine)

3333.. Rešenja Agencije za privatizaciju imaju karakter konačnih upravnih akata čija se zakoni-

tost ceni u upravnom sporu pred Vrhovnim sudom Srbije.

Iz obrazloženja: Podnetom tužbom tužilac je predložio da se poništi rešenje tužene Agencije za privatizaciju

od 25. februara 2004. godine, kojim je potvrđeno da su prenete akcije bez naknade zaposlenima u postupku prodaje u skladu sa odredbama Zakona o privatizaciji. U prethodnom ispitivanju tužbe Viši trgovinski sud je našao da nije stvarno nadležan za rešavanje ove pravne stvari. Odredbom člana 17. stav 1. tačka 3. Zakona o sudovima ("Službeni glasnik RS" br. 46/91....71/92) koja važi do 1. januara 2007. godine saglasno članu 85. Zakona o uređenju sudova, propisano je da Vrhov-ni sud odlučuje o zakonitosti konačnih upravnih akata republičkih organa ako zakonom nije dru-gačije određeno. Odredbom člana 44. stav 2. Zakona o svojinskoj transformaciji ("Službeni gla-

Page 31: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 31 -

snik RS" br. 32/97) propisana je mogućnost vođenja upravno-računskog spora protiv konačnih rešenja Direkcije za procenu vrednosti kapitala pred Višim privrednim sudom. Međutim, odred-bom člana 78. Zakona o privatizaciji ("Službeni glasnik RS" br. 38/01), koji je stupio na snagu 7. jula 2001. godine prestao je da važi Zakon o svojinskoj transformaciji i propisi doneti na osnovu tog zakona. Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o konač-nom upravnom aktu republičkog organa, ovaj sud je ocenio da je za rešavanje konkretne pravne stvari stvarno i mesno nadležan Vrhovni sud jer je prestankom Zakona o svojinskoj transforma-ciji prestala mogućnost vođenja upravno-računskog spora protiv konačnih rešenja tužene pred Višim trgovinskim sudom.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Urs. 17/04 od 27.12.2005. godine)

3344.. Trgovinski sud nije stvarno nadležan da odlučuje u sporu za naknadu vanugovorne štete

koja nije proistekla iz obavljanja privredne delatnosti pravnih lica, niti predstavlja onemogu-ćavanje ili ometanje takve delatnosti.

Iz obrazloženja: Predmet spora je zahtev za naknadu štete, koja je po navodima tužilaca nastala donošenjem ne-

zakonite odluke tuženog o privremenom postavljanju metalnih kontejnera sa dvorištima za sekun-darne sirovine u prostoru zapadno od ulice I.R. u N.B, a koja se po njihovim navodima ogleda u umanjenju tržišne vrednosti stanova. Iz navedenog proizlazi, dakle, da je osnov postavljenog tu-žbenog zahteva, zahtev za naknadu vanugovorne štete nastale kao posledica odluke tuženog. Dalje iz navedenog proizlazi da parnica započeta ovako podnetom tužbom ne predstavlja spor iz međusob-nih privrednih odnosa parničnih stranaka, niti se radi o zahtevu za naknadu štete nastale u obavljanju privredne delatnosti. Pravilno je prvostepeni sud zaključio da za rešavanje spora sa ovako postavlje-nim tužbenim zahtevom trgovinski sud nije stvarno nadležan, a u smislu odredbe člana 15. stav 1. tač. a, b. i v. Zakona o sudovima. Neosnovani su i neistiniti žalbeni navodi da u konkretnom slučaju nema mesta primeni člana 15. Zakona o sudovima. Nasuprot žalbenim navodima, shodno odredbi člana 84. Zakona o uređenju sudova, primena odredbe člana 24. odložena je do 1. januara 2007. go-dine, odnosno i dalje je na snazi odredba člana 15. Zakona o sudovima, koju je pravilno primenio i prvostepeni sud. Tačni su žalbeni navodi o tome da prvotužilac u smislu člana 11. Zakona o održa-vanju stambenih zgrada ima svojstvo pravnog lica, kao i da se ostali tužioci sa prvotužiocem nalaze u pravnom odnosu suparničarstva iz člana 199. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004), ali ovi navodi nisu od uticaja na pravilnost pobijanog rešenja. Ovo stoga što je u smislu člana 15. Zakona o sudovima, za postojanje stvarne nadležnosti trgovinskog suda potrebna kumulativna ispunjenost dve vrste uslova, a to su: svojstvo učesnika u sporu i vrsta spora. U kon-kretnom slučaju obe parnične stranke jesu pravna lica, odnosno lica koja u svojstvu suparničara, a u smislu člana 15. stav 1. tačka v) Zakona o sudovima, učestvuju u parnici, ali se ne radi o sporu koji po svojoj vrsti spada u sporove iz međusobnih privrednih odnosa navedenih lica, kako je to pred-viđeno tačka a) navedenog člana.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 13748/05 od 21.12.2005. godine)

Page 32: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 32 -

ODREĐIVANJE NADLEŽNOSTI PREMA VREDNOSTI SVAKOG

POJEDINOG ZAHTEVA (Član 30. Zakona o parničnom postupku)

3355.. Vrednost predmeta spora se kod formalnog suparničarstva utvrđuje prema vrednosti sva-

kog pojedinačnog zahteva.

Iz obrazloženja:

U konkretnoj parnici više tužilaca jednom tužbom ostvaruje zahteve koji se zasnivaju na istovr-snom činjeničnom i pravnom osnovu, tako da čine procesnu zajednicu formalnih aktivnih suparni-čara. Svaki suparničar je u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja ne koriste niti štete drugim suparničarima – član 303. Zakona o parničnom postupku. Kod formalnog suparničar-stva vrednost predmeta spora se utvrđuje prema vrednosti svakog pojedinačnog zahteva, shodnom primenom člana 31. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 2 1522/10 od 08.06.2010. godine)

OPŠTA MESNA NADLEŽNOST PREMA SEDIŠTU TUŽENOG PRAVNOG LICA

(Član 40. Zakona o parničnom postupku)

3366.. U sporu po tužbi potpisnika menice protiv imaoca menice sa zahtevom za poništaj i povra-

ćaj menice, mesno je nadležan sud prema sedištu tuženog pravnog lica – imaoca menice (opšta mesna nadležnost), a ne sud po mestu plaćanja (posebna mesna nadležnost), jer nije reč o spo-ru imaoca menice protiv potpisnika, već obrnuto.

Iz obrazloženja: Prema stanju u spisima predmeta tužilac je podneo tužbu sa zahtevom da se utvrdi da je bez

pravne važnosti – ništava menica serije AA0614528 izdata u Z... dana 6.12.2006. godine sa rokom dospelosti 15.12.2006. godine na iznos od 7.940.000,00 dinara, po kojoj je trasant ovde tužilac, a ko-risnik ovde tuženi, te da se obaveže tuženi da vrati menicu u roku od 15 dana. Pravilno je prvostepe-ni sud odlučujući po podnetom prigovoru tuženog o mesnoj nenadležnosti Trgovinskog suda u Z... isti usvojio i oglasio se mesno nenadležnim u smislu člana 20. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Page 33: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 33 -

Pri tome, pravilno je prvostepeni sud zaključio, da se na konkretnu situaciju ne može primeniti član 45. Zakona o parničnom postupku, koji reguliše posebnu mesnu nadležnost za sporove o naknadi štete i propisuje da je pored opšte mesne nadležnosti nadležan i sud na čijem je području štetna rad-nja izvršena, ili sud na čijem je području štetna posledica nastupila, kao ni član 58. istog zakona koji predviđa kao posebnu nadležnost za suđenje u sporovima imaoca menice ili čeka protiv potpisnika menice ili čeka, i to sud mesta plaćanja pored opšte mesne nadležnosti. Ovo stoga što se ocena me-sne nadležnosti vezuje za sadržaj postavljenog tužbenog zahteva. Kako je predmet tužbenog zahte-va poništaj i povraćaj predmetne menice, ne može se mesna nadležnost zasnivati prema članu 45. Zakona o parničnom postupku, s obzirom da se tužbenim zahtevom ne traži naknada štete. Isto tako, mesna nadležnost se ne može zasnivati na članu 58. Zakona o parničnom postupku, s obzirom da iz spisa predmeta proizlazi da spor nije nastao po tužbi imaoca menice protiv potpisnika menice već obrnuto, tužbu je podnelo lice koje je potpisnik predmetne menice protiv tuženog kao imaoca iste. Stoga je pravilno prvostepeni sud zaključio da je mesno nadležan sud prema sedištu tuženog, shod-no članu 41. stav 2. Zakona o parničnom postupku, koji predviđa da je za suđenje u sporovima protiv pravnih lica opšte mesno nadležan sud na čijem se području nalazi njegovo sedište.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 2779/07 od 2.4.2007. godine)

POSEBNA MESNA NADLEŽNOST

(Član 44. Zakona o parničnom postupku)

3377.. U sporovima za naknadu vanugovorne štete postoji ravnopravna mesna nadležnost suda

prema mestu sedišta tuženog, kao i suda prema mestu gde je štetna radnja izvršena ili štetna posledica nastupila.

Iz obrazloženja: Neosnovani su žalbeni navodi tuženog o tome da je prvostepeni sud pogrešno primenio odredbe

o mesnoj nadležnosti kada je doneo odluku kao u stavu II izreke pobijanog rešenja. Ovo stoga što se u konkretnom slučaju radi o sporu proisteklom iz vanugovorne odgovornosti za štetu, za koju je osim suda opšte mesne nadležnosti nadležan i sud na čijem je području štetna radnja izvršena ili sud na čijem je području štetna posledica nastupila, a u smislu člana 45. stav 1. Zakona o parnič-nom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004). Kako je u konkretnom slučaju osnov posta-vljenog tužbenog zahteva, zahtev za naknadu štete i to proistekle iz vanugovorne odgovornosti tuže-nog, to proizlazi da postoji ravnopravna nadležnost po sedištu tuženog kao i po mestu gde je štetna posledica nastupila, odnosno ravnopravna nadležnost Prvog opštinskog suda u B... i Četvrtog op-štinskog suda u B... Stoga nema povrede odredaba Zakona o parničnom postupku u činjenici da je prvostepeni sud predmet ustupio jednom od mesno nadležnih sudova koji su stvarno nadležni za od-lučivanje u ovome sporu.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 13748/05 od 21.12.2005. godine)

Page 34: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 34 -

NADLEŽNOST ZA BRAČNE SPOROVE (Član 48. Zakona o parničnom postupku)

3388.. Za suđenje u bračnom sporu, prema izričitim zakonskim odredbama, nadležan je - pored

suda opšte mesne nadležnosti - i sud na čijem području su supružnici imali poslednje zajednič-ko prebivalište. Prilikom odlučivanja o ovom pitanju, dakle, irelevantan je najbolji interes ma-loletnog deteta.

Iz obrazloženja: Prvostepeni sud se oglasio mesno nenadležnim, pozivajući se u razlozima na odredbu člana

47. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa članom 209. Porodičnog zakona. Ovakav stav nije jasan. Relevantna odredba: Za suđenje u bračnim sporovima nadležan je - pored suda opšte me-sne nadležnosti - i sud na čijem području su supružnici imali poslednje zajedničko prebivalište - član 47. Zakona o parničnom postupku. Supružnici su u konkretnom slučaju, prema navodima iz tužbe, poslednje zajedničko prebivalište imali u "U", a tužba je i podneta tamošnjem Opštinskom. Dakle, imajući to u vidu, jasno je da je za postupanje u momentu podnošenja tužbe mesno nadle-žan bio taj Opštinski sud. Tužena je posle podnošenja predmetne tužbe i sama podnela tužbu, ali drugom sudu - Opštinskom sudu u "B". Međutim, to ne može uticati na već zasnovanu mesnu nadležnost po tužbi tužioca, niti se prilikom odlučivanja o mesnoj nadležnosti sud može rukovo-diti "najboljim interesima maloletnog deteta", jer ovo ni po jednoj zakonskoj odredbi ne utiče na mesnu nadležnost. Uz to, u žalbi se osnovano ukazuje i na to da nije jasno kako je prvostepeni sud mogao da se u ovoj fazi postupka oglasi mesno nenadležnim, jer prigovora tužene nema, a ne radi se o isključivoj mesnoj nadležnosti - član 20. Zakona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Višeg suda u Valjevu, Gž. 285/2010 od 04.02.2010. godine)

NADLEŽNOST SUDA PREMA MESTU OGRANKA PRAVNOG LICA

(Član 54. Zakona o parničnom postupku)

3399.. U sporovima koji proizlaze iz pravnog odnosa te jedinice, za suđenje protiv pravnog lica

koje ima poslovnu jedinicu van svog sedišta, pored suda opšte mesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem se području nalazi ta poslovna jedinica.

Page 35: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 35 -

Iz obrazloženja: Žalbeni navodi (da prvostepeni sud nije doneo odluku o prigovoru mesne nenadležnosti) su neo-

snovani. Odluka prvostepenog suda o prigovoru mesne nenadležnosti je pravilna. Za suđenje u spo-rovima protiv pravnog lica koji ima poslovnu jedinicu van svog sedišta, ako spor proizlazi iz prav-nog odnosa te jedinice, pored suda opšte mesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području na-lazi ta poslovna jedinica - član 53. Zakona o parničnom postupku. Zato je prvostepeni sud pravilno, uz primenu navedene odredbe, utvrdio da je ugovor zaključen u mestu u kome tuženi ima poslovnu jedinicu, te da nije osnovan prigovor mesne nenadležnosti.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 9747/10 od 23.12.2010. godine)

ISKLJUČIVA MESNA NADLEŽNOST U SPOROVIMA U TOKU I POVODOM STEČAJNOG POSTUPKA (Član 58. Zakona o parničnom postupku)

4400.. Za sve sporove koji su vezani za stečajnu masu i za stečajni postupak koji se sprovodi

nad stečajnim dužnikom, isključivo je mesno nadležan trgovinski sud koji sprovodi stečajni postupak.

Iz obrazloženja: Pobijanim rešenjem prvostepeni sud se oglasio mesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj

stvari, s pozivom na odredbu člana 41. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Osnovano se žalbom tužioca ukazuje da je prvostepeni sud pogrešno primenio materijalno pravo kada se oglasio mesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Naime, nad pravnim prethodnikom tužioca "S..." A.D. u S..., rešenjem Trgovinskog suda u B... otvoren je stečajni postupak. Nakon prodaje dužnika u stečaju kao pravnog lica, rešenjem istog suda St. 7035/02 od 10. jula 2003. godine, obustavljen je stečajni postupak u odnosu na stečajnog dužnika "S..." A.D. u stečaju, a stečajni postupak nastavljen protiv stečajne mase. Prema odredbi člana 57. Zakona o parničnom postupku, za suđenje u sporovi-ma koji nastaju u toku i povodom stečajnog postupka, isključivo je mesno nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji sprovodi stečajni postupak. Iz ove zakonske odredbe proizlazi da za sve sporove koji su vezani za stečajnu masu i za stečajni postupak koji se sprovodi nad stečajnim dužni-kom, isključivo je mesno nadležan sud koji sprovodi stečajni postupak. Kako u konkretnom slučaju Trgovinski sud u B... sprovodi stečajni postupak nad tužiocem, to nije bilo mesta za primenu člana 41. stav 2. Zakona o parničnom postupku, jer ova odredba reguliše opštu, a ne posebnu mesnu nad-ležnost, koju propisuje član 57. istog zakona za sporove koji nastaju u toku i povodom stečajnog postupka.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 1019/06 od 14.02.2006. godine)

Page 36: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 36 -

ODREĐIVANJE MESNE NADLEŽNOSTI OD STRANE VIŠEG SUDA

- DELEGACIJA NALDEŽNOSTI (Član 62. Zakona o parničnom postupku)

4411.. Stranački status sudije postupajućeg suda predstavlja samo razlog za njegovo isključenje

od postupanja u tom sporu, a ne i za isključenje ostalih sudija tog suda, odnosno delegaciju drugog stvarno nadležnog suda za presuđenje takvog spora.

Iz obrazloženja: Prema članu 62. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004) najviši

sud određene vrste u Republici Srbiji može na predlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u po-jedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležan sud sa njegovog područja, ako je očigledno da će se tako lakše sprovesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi. Na osnovu te odredbe može biti određeno postupanje drugog stvarno nadležnog suda, ako sud koji je po zakonu mesno nadležan nije u mogućnosti da postupa u konkretnom predmetu (nužna delegacija) ili ako njegovo postupanje u konkretnom predmetu nije svrsishodno (svrsishodna delegacija). U konkretnom sluča-ju nije ispunjen ni jedan od uslova iz člana 62. stav 1. Zakona o parničnom postupku, za određivanje drugog stvarno nadležnog suda. Činjenica da je sudija postupajućeg suda stranka u postupku nije važan razlog za delegaciju. Ako je sudija postupajućeg suda sam stranka u postupku to je razlog za njegovo isključenje od postupanja u tom postupku, ali ne i razlog za isključenje drugih sudija toga suda. Sama činjenica da je sudija stranka u postupku nije okolnost koja dovodi u sumnju nepristra-snost drugih sudija toga suda. U suprotnom, s obzirom na predmet spora, to bi bila okolnost koja do-vodi u sumnju nepristrasnost sudije svakog drugog suda kome bi se delegirala nadležnost. Stoga nisu ispunjeni uslovi ni iz člana 61. Zakona o parničnom postupku, za određivanje drugog stvarno nadle-žnog suda da postupa u ovoj pravnoj stvari. To dalje znači da je Opštinski sud u L... kao stvarno i mesno nadležni sud dužan da postupa u ovoj pravnoj stvari, bez obzira što je tužilac u predmetnoj parnici sudija toga suda."

(Iz rešenja Vrhovnog suda Srbije u Beogradu, R. 144/06 od 8. 03. 2006. godine)

ISKLJUČENJE I IZUZEĆE (Član 67. Zakona o parničnom postupku)

4422.. Sticanje svojstva punomoćnika stranke i ovlašćenog sudskog tumača u istom licu predstavlja

relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, kao i razlog za isključenje – izuzeće tumača.

Page 37: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 37 -

Iz obrazloženja: Viši trgovinski sud je cenio žalbene navode tuženog da je priloženu dokumentaciju preveo pu-

nomoćnik tužioca, tako da nije jasno da li je priložena kompletna dokumentacija vezana za poslova-nje stranaka, ali nalazi da su i ovi bez uticaja na drugačije rešavanje o žalbi. Naime, tačni su žalbeni navodi tuženog da je prevod dokumentacije tužioca izvršen od strane ovlašćenog sudskog tumača Š. Š. M., koja je ujedno i ovlašćeni punomoćnik ovde tužioca. Međutim, kao prvo Viši trgovinski sud ukazuje da tuženi nakon prijema prevoda dokumentacije tužioca nije ukazao na navedenu okol-nost, niti doveo u sumnju verodostojnost samog prevoda, odnosno pokrenuo proceduru radi isključe-nja sudskog tumača u skladu sa članom 68. Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da is-ključenje i izuzeće mogu tražiti i stranke, a stranka može da zahteva isključenje ili izuzeće samo su-dije koji postupa u određenom predmetu. Stranka je dužna da podnese zahtev čim sazna da postoji razlog za isključenje odnosno izuzeće, a najdocnije do završetka raspravljanja pred prvostepenim su-dom, a ako nije bilo raspravljanja do donošenja odluke, a zahtev za isključenje ili izuzeće sudije Vi-šeg suda stranka može staviti u pravnom leku ili u odgovoru na pravni lek, a ako se pred Višim su-dom održava rasprava onda do završetka rasprave, te stranka je dužna da zahtev obrazloži i navede okolnosti na kojima zasniva svoj zahtev. Članom 261. istoga zakona propisano je da odredbe ovoga zakona o veštacima primenjuju se shodno i na tumača, a član 253. stav 1. da veštak može biti is-ključen ili izuzet iz istih razloga kao i sudije ili sudija-porotnik, ali se za veštaka može uzeti i lice ko-je je ranije bilo saslušano kao svedok. Na kraju članom 66. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom po-stupku propisano je da sudija ne može vršiti sudijsku dužnost (isključenje) ako je sam stranka, za-konski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu sa ovlašćenika sa obaveznika ili regresnog obveznika ili ako je u istom predmetu saslušan kao svedok ili veštak. Tuženi predlog za isključenje sudskog tumača nije podneo sve do zaključenja glavne rasprave. Prema citiranoj od-redbi člana 66. Zakona o parničnom postupku eksplicitno je propisano da je razlog za isključenje su-dije činjenica da je punomoćnik stranke u postupku. Odredba koja reguliše položaj sudskog tumača upućuje na analognu primenu odredbi koji regulišu položaj veštaka. Ove odredbe opet, kada je u pi-tanju isključenje ili izuzeće veštaka upućuju na primenu odredbi koje regulišu isključenje i izuzeće sudije. Međutim, odredba člana 253. stav 1. Zakona o parničnom postupku nije eksplicitna kao od-redba člana 66. istog zakona, jer se u istoj propisuje da veštak "može" da bude isključen iz istih raz-loga, kao i sudija, dok se u odredbi člana 66. navodi da sudija "ne može" vršiti sudijsku dužnost u kasnije navedenim situacijama. Dakle, Viši trgovinski sud smatra da činjenica da je isto lice puno-moćnik tužioca i sudski tumač predstavlja relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja nije uticala na zakonitost i pravilnost same odluke. Pored navedenog, Viši trgovinski sud ukazu-je da je tuženi činjenice u navedenom smislu istakao tek u žalbi iako, ih je nesporno mogao izneti i do zaključenja glavne rasprave, na koji način je postupio suprotno ovlašćenjima, odnosno okvirima regulisanim citiranom odredbom člana 485. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda Pž. 1984/06 od 14.12.2006. godine)

4433.. Da li se odredba člana 66. stav 1. tačka 7. Zakona o parničnom postupku shodno primenju-

je i na postupajućeg sudiju u parnici, ako je bio predsednik veća, ili član veća poravnanja? Ove odredbe primenjuju se i na postupajućeg sudiju u parnici, ako je bio predsednik veća, ili

član veća prinudnog poravnanja zaključenog između tuženog i njegovih poverilaca, ukoliko je tu-žilac poverilac čije je potraživanje koje predstavlja predmet tužbenog zahteva bilo prijavljeno i ospo-

Page 38: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 38 -

reno u postupku prinudnog poravnanja. To proizlazi iz odredbe člana 52. Zakona o prinudnom po-ravnanju, stečaju i likvidaciji kojom je predviđeno da se na postupak prinudnog poravnanja shodno primenjuju odredbe ovog zakona o stečaju, osim odredaba o stečajnom sudiji i odboru poverilaca.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

ISKLJUČENJE ILI IZUZEĆE SUDIJE KOJI ODLUČUJE

PO PRAVNOM LEKU (Član 69. Zakona o parničnom postupku)

4444.. Stranka može da zahteva isključenje ili izuzeće i sudije Vrhovnog kasacionog suda čim sa-

zna da za to postoji razlog, u vanrednom pravnom leku ili odgovoru na pravni lek, a najdocni-je do odlučivanja o vanrednom pravnom leku.

Iz obrazloženja: Odredba člana 68. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 125/04) dala je mo-

gućnost strankama da i one iz zakonom propisanih razloga (član 66.) traže isključenje ili izuzeće su-dije koji postupa u određenom predmetu. Odredbom stava trećeg ovog člana predviđen je rok do ko-ga to stranke mogu učiniti tako što je određeno da zahtev za isključenje ili izuzeće sudije višeg suda mogu staviti u pravnom leku ili odgovoru na pravni lek a ako se pred višim sudom održava rasprava do završetka rasprave. Ova odredba izmenjena je članom 14. Zakona o izmenama i dopunama Zako-na o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 111/2009) koja je odrednicu "višeg" zamenila "drugostepenog" pa je tako sada propisano da stranka može zahtev za isključenje ili izuzeće sudije drugostepenog suda staviti u pravnom leku ili odgovoru na pravni lek a ako se pred drugostepenim sudom održava rasprava do završetka rasprave. Ovako formulisana odredba stava 3. člana 68. u pri-meni izaziva dileme. Mišljenje jednog broja sudija je da stranka ne može tražiti isključenje ili izuze-će sudije Vrhovnog kasacionog suda jer je odredba jasna i ona daje mogućnost strankama da traže is-ključenje ili izuzeće sudije drugostepenog suda ali ne i sudije Vrhovnog kasacionog suda. Druga grupa sudija, zastupa stav da stranke imaju pravo, zbog ostvarenja načela o pravu na pravično suđenje i suđe-nje od strane nepristrasnog suda, da zahtevaju isključenje ili izuzeće i sudije Vrhovnog kasacionog suda. Pravo na pravično suđenje garantovano je članom 32. Ustava Republike Srbije kojom je propisano da svako ima pravo da nezavistan, nepristrasan i zakonom već ustanovljen sud, pravično i u razumnom ro-ku javno raspravi i odluči o njegovim pravima i obavezama. Zahtev za isključenje odnosno izuzeće je u funkciji omogućavanja prava na pravično i nepristrasno suđenje. Ustav ovo pravo ne ograničava na sud određene vrste odnosno određenog stepena već se ovo pravo odnosi na svaki sud koji odlučuje o određe-nom pravu stranke. Posmatrano u tom svetlu stranke imaju pravo da traže isključenje ili izuzeće i sudije Vrhovnog kasacionog suda. Polazeći od sadržine odredbe člana 68. stav 3. izmenjene članom 14. Zako-na o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku povezano sa odredbama člana 69. (nedopu-šten zahtev za isključenje ili izuzeće) i člana 70. (zahtev za izuzeće i isključenje predsednika Vrhovnog kasacionog suda), Građansko odeljenje Vrhovnog kasacionog suda se opredelilo za većinski izražen stav

Page 39: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 39 -

da stranke mogu zahtevati isključenje ili izuzeće sudije Vrhovnog kasacionog suda i to u pravnom leku o kome se odlučuje pred Vrhovnim kasacionim sudom odnosno odgovoru na pravni lek a najdocnije do odlučivanja o tom pravnom leku. Usvojeni zaključak baziran je na načelu sadržanom u članu 2. Zakona o parničnom postupku da stranke imaju pravo na jednaku, zakonitu i pravičnu zaštitu svojih prava, koja podrazumeva da im sudi nepristrasan sud u svim stepenima, što znači da im se omogući korišćenje insti-tuta isključenja ili izuzeća i sudije Vrhovnog kasacionog suda.

(Zaključak usvojen na sednici Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda 13.09.2010. godine)

STRANAČKA SPOSOBNOST

(Član 74. Zakona o parničnom postupku)

4455.. Vlada Republike Srbije, ni njene službe, nemaju svojstvo pravnog lica, a time ni stranačku

sposobnost, pa ne mogu biti stranka u parničnom postupku.

Iz obrazloženja:

Stranka u postupku može biti svako fizičko i pravno lice - član 73. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Prema tome, neosnovani su navodi revizije kojima se ukazuje na prestanak postojanja Dr-žavne zajednice Srbije i Crne Gore i poziva na član 1. stav 6. Uredbe o položaju pojedinih institucija bivše Srbije i Crne Gore i službi Saveta ministara (prema kom Avio-služba menja naziv u Avio-slu-žbu Vlade) i član 2. stav 2. Uredbe o osnivanju Avio-službe Vlade (Avio-služba Vlade pruža usluge prevoza vazduhoplovom i za potrebe trećih lica, uz naknadu i po tržišnim uslovima). Naime, ni Vla-da Republike Srbije nema svojstvo pravnog lica, pa ga ne može imati ni služba te Vlade, imajući u vidu da je to organ Republike Srbije u smislu člana 122. Ustava Republike Srbije. Pri tome, niti je posebnim propisom određeno da Avio-služba Vlade može biti stranka u postupku (član 73. stav 2. Zakona o parničnom postupku), niti joj se može priznati svojstvo stranke (član 73. stav 3. istog Za-kona), s obzirom da je stranka mogla biti jedino Republika Srbija, a ne neki od njenih organa sa-mostalno. Ovaj sud, kao revizijski, nalazi i da nije neophodno detaljno obrazlagati rešenje kojim se revizija odbija kao neosnovana, s obzirom da se u reviziji ponavljaju žalbeni razlozi koji su bili pred-met ocene drugostepenog suda, u smislu odredbe člana 405. stav 2. a u vezi člana 412. stav 5. Zako-na o parničnom postupku.

(Iz rešenja Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 114/10 od 24.02.2010. godine)

4466.. Banka je stranka u parničnom postupku, a označenje filijale samo bliže određuje u vezi

kog posla je spor nastao.

Page 40: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 40 -

Iz obrazloženja: Ni žalbeni navodi da punomoćnik tužioca – imenovani advokat nema uredno punomoćje takođe

nisu osnovani. Naime, prema stanju u spisima navedeni advokat je dostavio punomoćje banke u toku postupka, pa stoga ima ovlašćenje da zastupa tužioca. Pored toga, ako je stranku zastupalo lice bez urednog punomoćja, to predstavlja apsolutno bitnu povredu iz člana 361. stav 2. tačka 9. Zakona o parničnom postupku samo ako se odnosi na žalioca. U konkretnoj situaciji to nije slučaj, jer je žalbu podneo tuženi. Izneti navodi u pogledu zastupanja se odnose na tužioca.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 7287/2010(2) od 25.03.2010. godine)

4477.. Opštinski ili gradski odbor političke organizacije nema svojstvo pravnog lica, pa ne može

biti ni stranka u postupku, u smislu odredbe člana 73. stav 1. Zakona o parničnom postupku, već stranačka sposobnost pripada političkoj organizaciji, koja stiče svojstvo pravnog lica upi-som registar kod republičkog organa uprave nadležnog za poslove pravosuđa.

Iz obrazloženja: Neosnovani su žalbeni navodi da je u postupku kao tuženi učestvovalo lice koje ne može biti

stranka u postupku. U konkretnom slučaju kao tuženi je označena politička organizacija "S...p...o..." iz B... – Gradski odbor u K... Prema članu 73. stav 1. Zakona o parničnom postupku stranka u po-stupku može biti svako fizičko i pravno lice. Prema članu 7. Zakona o političkim organizacijama, politička organizacija upisuje se u registar danom podnošenja prijave republičkom organu uprave nadležnom za poslove pravosuđa. Upisom u registar politička organizacija stiče svojstvo pravnog lica. Stranka u postupku, saglasno članu 73. stav 3. Zakona o parničnom postupku može biti politič-ka organizacija, a ne opštinski odbor političke organizacije. Iz ovoga proizlazi da je tuženi pravilno označen, jer je označen kao politička organizacija "S...p...o..." iz B... a Gradski odbor u K... koji je dužnik obaveze nema svojstvo pravnog lica jer, je u okviru "S...p...o...", tako da je "S...p...o..." du-žnik obaveze za Gradski odbor K.., pa je pravilno označen naziv tuženog.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 3947/07 od 24.5.2007. godine)

4488.. Prevođenje pravnog lica u neaktivan status ne znači istovremeno prestanak postojanja

pravnog lica, pa se tužba protiv njega ne može odbaciti zbog nedostatka stranačke sposobnosti.

Iz obrazloženja: Prvostepeni sud odbacio je tužbu, sa obrazloženjem da su privredni subjekti bili dužni da izvrše

prevođenje kod Agencije za privredne registre do 15. juna 2005. godine, te kako tuženi to nije uči-nio tužba je podneta protiv pravnog lica koje ne postoji, jer je članom 8. Zakona o privrednim dru-štvima propisano da privredno društvo stiče svojstvo pravnog lica unošenjem podataka o tom dru-štvu u registar, koji se vodi na način propisan zakonom, kojim se uređuje registracija privrednih su-bjekata. Odredbom člana 82. stav 1. Zakona o registraciji privrednih subjekata propisano je da pri-

Page 41: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 41 -

vredni subjekti koji su do dana stupanja na snagu zakona upisani u odgovarajući registar, dužni su da na propisanom obrascu podnesu Registru registracionu prijavu za prevođenje u registar, najka-snije do 15. juna 2005. godine. Odredbom člana 84. istog zakona, propisano je da za registracionu prijavu iz čl. 82. i 83. ovog zakona, ne plaća se naknada za registraciju. Ako privredni subjekti ne postupe u skladu sa čl. 82 i 83 ovog zakona, registrator ih prevodi u neaktivan status, u skladu sa ovim zakonom. Iz citiranih propisa proizlazi, da prevođenje pravnog lica u neaktivan status ne znači istovremeno i prestanak postojanja pravnog lica, kako pravilno ukazuje u žalbi tužilac. Tužba se može odbaciti zbog prestanka postojanja pravnog lica, primenom odredbe člana 78. Zakona o par-ničnom postupku, ali u situacijama koje propisuju odgovarajuće odredbe Zakona o stečajnom po-stupku i Zakona o privrednim društvima ili pak drugih odgovarajućih zakona. Odredba člana 8. Za-kona o privrednim društvima pogrešno je primenjena, jer ista propisuje da privredno društvo stiče svojstvo pravnog lica unošenjem podataka o tom društvu u Registar, koji se vodi na način propisan zakonom kojim se uređuje registracija privrednih subjekata. Kako je konkretno privredno društvo nastalo pre stupanja na snagu navedenih odredaba i upisano je u odgovarajući registar, iz iznetog proizlazi da je steklo svojstvo pravnog lica. Odredbom člana 73. stav 1. Zakona o parničnom po-stupku propisano je da stranka u postupku može biti svako fizičko i pravno lice. Dakle, tuženi je ste-kao svojstvo pravnog lica upisom u sudski registar, a u međuvremenu potrebno svojstvo nije izgu-bio, usled prevođenja u neaktivan status, pa je iz iznetih razloga prvostepeni sud dužan da predmet-nu tužbu uzme u razmatranje.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 12843/05 od 30.11.2005. godine)

4499.. Uvidom u registar pravnih lica koji se vodi za određenu teritoriju ne može se utvrditi da

pravno lice koje je označeno kao stranka ne postoji uopšte, već samo da nije registrovano na toj teritoriji.

Iz obrazloženja: Osnovano se u žalbi navodi da se uvidom u Registar Trgovinskog suda u K... ne može utvrditi

da li postoji upisano pravno lice koje je stranka u postupku, već se može utvrditi samo da li takvo li-ce postoji na teritoriji tog suda. Stoga pogrešan je zaključak prvostepenog suda da je uvidom u re-gistar pravnih lica Trgovinskog suda u K... mogao utvrditi da tako označen privredni subjekat ne po-stoji, a što bi bilo neotklonjiv nedostatak, pa bi se tužba mogla odbaciti. Činjenica da ne postoji tako upisani subjekt na teritoriji suda pred kojim se postupa, ne može prouzrokovati zaključak da je pred-log podnet prema nepostojećem pravnom licu.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 12462/05 od 27.12.2005. godine)

5500.. Radnja je samo oblik obavljanja delatnosti, koja ima svoj naziv - oznaku firme u kojoj mo-

ra biti sadržano lično ime osnivača, vlasnika, kada tek izvršni dužnik stiče svojstvo stranke pred sudom.

Page 42: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 42 -

Iz obrazloženja: Pobijanim rešenjem prvostepeni sud je odbacio kao neuredan predlog za izvršenje na osnovu

izvršne isprave poverioca - Preduzeća "D..." D.O.O. u B..., pozivom na odredbe čl. 49. i 243. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 125/04). Iz stanja u spisima proizlazi da je puno-moćnik izvršnog poverioca, advokat D.M. iz K.., podneo predlog za izvršenje na osnovu izvršne is-prave - pravnosnažne izvršne presude Trgovinskog suda u N... P-1473/04 od 2. decembra 2004. go-dine, označavajući kao izvršnog dužnika Radnju za posredovanje, promet robe na veliko i knjigo-vodstvene poslove "B..." u N... Zakonskim propisom iz člana 49. stav 1. Zakona o izvršnom postup-ku, između ostalog je predviđeno da u predlogu za izvršenje moraju biti između ostalog označeni iz-vršni poverilac i izvršni dužnik. U konkretnom slučaju punomoćnik izvršnog poverioca nije pravil-no označio izvršnog dužnika kao stranku u postupku izvršenja u ovoj pravnoj stvari, jer u Radnju za posredovanje, promet robe na veliko i knjigovodstvene poslove "B..." u N... nije označen vlasnik kao fizičko lice. Radnja je samo oblik obavljanja delatnosti, koja ima svoj naziv - oznaku firme u kojoj mora biti sadržano lično ime osnivača, vlasnika, kada tek izvršni dužnik stiče svojstvo stranke pred trgovinskim sudom. Navedene okolnosti ukazuju na neosnovanost navoda u žalbi poverioca da je u svemu postupio shodno članu 49. Zakona o izvršnom postupku, te da iz sadržine predloga proiz-lazi da je pravilno označio izvršnog dužnika. Nasuprot žalbenim navodima, po nalaženju drugostepe-nog suda proizlazi da je prvostepeni sud donošenjem ožalbenog rešenja pravilno primenio odredbu člana 49. Zakona o izvršnom postupku, u vezi člana 103. stav 6. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 125/04).

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 4109/05 od 13.05.2005. godine)

PRIZNAVANJE SVOJSTVA STRANKE (Član 74. Zakona o parničnom postupku)

5511.. Konzorcijum kao oblik udruživanja više lica radi kupovine kapitala, odnosno imovine jed-

nog subjekta privatizacije, nije ni pravno ni fizičko lice, ali mu je Zakonom o privatizaciji pri-znata ugovorna sposobnost, a na osnovu člana 73. stav 3. Zakona o parničnom postupku pri-znaje mu se i svojstvo stranke u parničnom postupku, tako da procesna legitimacija pripada konzorcijumu, što znači da članovi konzorcijuma ne mogu biti pojedinačno stranka u postup-ku i ne mogu pojedinačno preduzimati pravne radnje tokom postupka, već konzorcijum pred-stavlja jedno lice koga članovi konzorcijuma ugovorom imenuju za svog predstavnika, i koji istupa u ime i za račun konzorcijuma pred svim državnim organima, kao i prema sudu i zastu-pa interese ostalih članova konzorcijuma.

Iz obrazloženja: Pobijanim rešenjem odbačen je predlog fizičkih lica P.N. iz U. i N.N. iz U, članova konzorcijuma,

za ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari. Ispitujući pobijano rešenje u smislu člana 372. Zakona

Page 43: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 43 -

o parničnom postupku, Viši trgovinski sud je našao da žalba tuženih članova konzorcijuma P.N. i N.N. nije osnovana. U donošenju pobijane presude nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. Zakona o parničnom postupku, na koje drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni povrede iz člana 361. stav 2. tačka 12. istog zakona, na koju se neosno-vano poziva tuženi. Pravilno je pravno stanovište prvostepenog suda kojim konstatuje da kao parnična stranka u postupku može biti jedino konzorcijum fizičkih lica koji čine B.N, P.N. i N.N, kojima je u postupku kupovine 70% društvenog kapitala subjekta privatizacije priznata ugovorna sposobnost, pa je saglasno članu 73. stav 3. Zakona o parničnom postupku sud nave-denom konzorcijumu priznao i svojstvo stranke, kao obliku udruženja koji inače nema stranač-ku sposobnost propisanu odredbom člana 73. st. 1. i 2. istog zakona. Ovo posebno, imajući u vidu specifičnost i posebnog oblika udruživanja konzorcijuma shodno Zakonu o privatizaciji, koji kao udruženje raspolažu kupljenom imovinom subjekta privatizacije, i pojedinačni članovi konzorci-juma ne mogu biti pojedinačno stranka u postupku i ne mogu pojedinačno preduzimati pravne radnje tokom postupka. Konzorcijum predstavlja jedno lice koga članovi konzorcijuma ugovo-rom imenuju za svog predstavnika, i koji istupa u ime i za račun konzorcijuma pred svim držav-nim organima, kao i prema sudu i zastupa interese ostalih članova konzorcijuma.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 14353/05 od 13.04.2006. godine)

ZASTUPNIK PRAVNOG LICA U POSTUPKU

(Član 77. Zakona o parničnom postupku)

5522.. Samo ukoliko su zasnovana na statutu i upisana u registar su relevantna ograničenja ili

uslovljavanja ovlašćenja statutarnog zastupnika.

Iz obrazloženja:

U toku postupka, prvostepeni sud je – između ostalog - utvrdio da je nad navedenom Kompani-jom, rešenjem Trgovinskog suda od 28.05.2008. godine, otvoren postupak stečaja. Isto tako, 26.11.2008. godine usvojen je plan reorganizacije, a nakon toga (05.01.2009. godine) određen zastoj stečajnog postupka.

Rešenjem stečajnog sudije od 02.12.2009. godine konstatovana je ranije usvojena izmena plana reorganizacije, a po rešenju istog suda od 04.06.2010. godine obustavljeno je izvršenje plana reorga-nizacije i određen nastavak postupka bankrotstvom.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 14001/2010(5) od 06.10.2011. godine)

5533.. Da li je upis direktora preduzeća u registar konstitutivan ili samo deklarativan, s obzirom

na odredbu iz člana 482. novog Zakona o parničnom postupku - da je "zastupnik stranke lice

Page 44: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 44 -

upisano u registar kao ovlašćeno lice (statutarni zastupnik)", te da li se licu koje je upisano u registar može priznati svojstvo statutarnog zastupnika za potrebe vođenja postupka u privred-nom sporu, dok mu se istovremeno to svojstvo ne bi priznalo prilikom razrešavanja materijal-no-pravnog odnosa koji je i doveo do spora - npr. da li je punovažan obligacioni ugovor koji je to lice potpisalo?

Upis u registar direktora preduzeća – privrednog društva, kao i upis drugih zastupnika (član 50. Zakona o registraciji privrednih subjekata) je deklarativan, jer neko lice postaje direktor ili zastup-nik odlukom privrednog društva, a ne odlukom i upisom registra (ranije suda). Pitanje karaktera upi-sa nije od značaja, već je od značaja dejstvo upisa prema trećim licima (zbog kojih se upis i vrši). To dejstvo je Zakonom o parničnom postupku posebno i izričito propisano u pogledu zastupanja u parnici, tako da je statutarni zastupnik privrednog društva, kao i drugog pravnog lica, samo ono li-ce koje je upisano u registar, a ne i lice koje (iz bilo kog razloga) nije upisano. Sud nema ovlašćenja da "licu koje je upisano u registar prizna svojstvo statutarnog zastupnika za potrebe vođenja postup-ka", kako se navodi u pitanju, već je parnični sud zakonski obavezan da to lice smatra parničnim za-stupnikom stranke. Da li je to isto lice u prethodnom materijalno-pravnom odnosu bilo ovlašćeno za zastupanje pravnog lica, zavisi od drugih konkretnih okolnosti – odluka o njegovom izboru ili raz-rešenju, obima ovlašćenja u zastupanju, upisa u registar, savesnosti druge ugovorne strane itd. (čl. 10. i 25. Zakona o privrednim društvima, član 3. tačka 2. Zakona o registraciji privrednih subjeka-ta). Stoga je moguć zaključak suda da lice u pitanju nije bilo ovlašćeno za zaključivanje ugovora, ali nije moguć zaključak suda da to lice nije zastupnik u parnici, jer ono to jeste na osnovu izričite od-redbe člana 482. Zakona o parničnom postupku.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10.i 7. i 14.11.2006. godine)

5544..

Da li su termini "zakonski zastupnik" i "ovlašćeno lice" (statutarni zastupnik) preduzeća i

drugih pravnih lica, koje se upisuje u registar, sinonimi po odredbama novog Zakona o par-ničnom postupku, ili je zakon razgraničio pojam "zakonskog zastupnika" od "ovlašćenog li-ca" iz člana 482, kao statutarnog zastupnika preduzeća i drugog pravnog lica, koje se upisuje u sudski registar ili privredni registar?

Zakonski zastupnik je zastupnik stranke – fizičkog lica koje nema parničnu sposobnost (član 75. Zakona o parničnom postupku), i to su roditelj ili staratelj tog lica. Ovaj termin, kao ni odredbe Zakona o parničnom postupku o zakonskom zastupanju, se ne odnosi na pravna lica, koja su po-slovno i parnično sposobna, i koja zastupa njihov statutarni zastupnik u smislu člana 482. Zakona o parničnom postupku. Na tu razliku jasno ukazuju i odredbe čl. 265. i 361. Zakona o parničnom postupku, koje razlikuju zakonske zastupnike i zastupnike pravnih lica u pitanjima saslušanja stranke i povreda u zastupanju. Samo izuzetno, pravno lice može imati specifičnog zakonskog zastupnika, i to privremenog zastupnika iz člana 79. Zakona o parničnom postupku.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10.i 7. i 14.11.2006. godine)

Page 45: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 45 -

5555.. Ako je zastupnik (ex lege ili na osnovu statuta) ovlašćen da u ime preduzeća zaključuje

ugovore i vrši druge pravne radnje bez ograničenja, ovlašćen je i za zaključenje arbitražnog ugovora (ugovora o izbranom sudu).

Iz obrazloženja: Kada je u pitanju ovlašćenje za zaključenje arbitražnog ugovora, osnovno pitanje koje se ja-

vlja prilikom zaključenja arbitražnog ugovora preko zastupnika (zakonskog ili statutarnog) ili pu-nomoćnika pravnog lica, jeste pitanje prekoračenja ovlašćenja. Prema jugoslovenskom Zakonu o preduzećima (čl. 41. i 42.) koji je važio u to vreme, zastupnik (ex lege ili na osnovu statuta) je ovlašćen da u ime preduzeća, a u granicama svojih ovlašćenja zaključuje ugovore i vrši druge pravne radnje. U tom smislu, ako zastupnik u granicama svojih ovlašćenja zaključi arbitražni ugovor, a zastupani neposredno postaje ugovorna strana takvog ugovora, te ga ugovorena nadle-žnost arbitraže obavezuje. Kada je, pak, opštim aktom pravnog lica određeno i u registar upisa-no da njegov zastupnik određene ugovore može zaključiti samo uz saglasnost organa upravlja-nja, saglasnost može biti data prethodno, istovremeno ili naknadno ako što drugo nije upisano u sudski registar (član 55. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima). Sledstveno tome, ako zastup-nik zaključi arbitražni ugovor bez saglasnosti zastupanog, zastupani je u obavezi samo ukoliko odobri učinjeno prekoračenje (naknadna saglasnost). Kada zastupljeni u roku koji se prema re-dovnom toku stvari pretpostavlja odobri ovo prekoračenje, arbitražni ugovor je punovažan i proizvodi dejstvo od momenta zaključenja u smislu člana 55. stav 3. Zakona o obligacionim od-nosima. Nasuprot tome, ako saglasnost nije data, smatra se da ugovor o arbitraži nije ni zaključen (član 55. stav 4). Činjenica savesnosti ima određenog uticaja na punovažnost pravnog posla sa-mo u okviru prekoračenja ovlašćenja po vrsti i vrednosti pravnog posla. Naime, kada je druga strana savesna (što može biti samo u pogledu registrovanih internih ograničenja ovlašćenja), može odmah po saznanju za prekoračenje, ne čekajući da se zastupani u ugovoru izjasni, izjavi da se ne smatra ugovorom vezanom (Zakon o obligacionim odnosima - član 87. stav 4). Kada je u pitanju posebno punomoćje, da bi zaključio ugovor o arbitraži punomoćnik mora imati posebno ovlašćenje za svaki pojedini slučaj (Zakon o obligacionim odnosima - član 91. stav 4). Ovo pu-nomoćje, u smislu člana 90. istog zakona, mora biti u pismenoj formi. U posebnom punomoćju, treba da budu naznačeni svi bitni elementi arbitražnog ugovora, što znači da nije dovoljno samo ovlastiti punomoćnika da zaključi arbitražni ugovor. Punomoćnik kome je dato opšte (generalno) punomoćje mora imati posebno punomoćje za zaključenje arbitražnog ugovora, budući da "re-dovno poslovanje" ne podrazumeva i preduzimanje ovog pravnog posla.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 13602/05 od 26.06.2006. godine)

5566.. Arbitražni sporazum zaključen protivno ograničenju sadržanom u statutu i osnivačkom

aktu obavezuje pravno lice za čiji račun je zaključen i pored toga što je ograničenje upisano u registar, osim ako je saugovarač za ograničenje znao ili je morao da zna.

Page 46: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 46 -

Iz obrazloženja: Arbitražni sporazum zaključen protivno ograničenjima sadržanim u statutu i osnivačkom aktu

obavezuje pravno lice za čiji račun je zaključen i pored toga što je ograničenje upisano u sudski re-gistar. Ovde je pozitivno pravo SCG bilo bitno različito od većine evropskih pravnih poredaka koji na ovakve slučajeve zastupanja pravnih lica po zakonu primenjuju teoriju o tzv. prividnom puno-moćju. Uz manje razlike, prekoračenja ovlašćenja koje je učinio punomoćnik obavezuju vlastodavca, ukoliko je treće lice bilo u dobroj veri, odnosno kada je razumno moglo da veruje da je punomoćnik ovlašćen da obaveže principala arbitražnim sporazumom. Naravno, za zaključenje arbitražnog spora-zuma koji se može zaključiti i od strane punomoćnika zastupanog, neophodno je specijalno puno-moćje dato za svaki pojedini slučaj. Generalno punomoćje za zaključenje svih pravnih poslova nije dovoljno. Takođe, punomoć zaključenja arbitražnog sporazuma mora da bude data u istoj onoj formi koja važi za arbitražni sporazum. Ukoliko punomoćnik prekorači granice svog ovlašćenja u vezi sa zaključenjem arbitražnog sporazuma, a kada su u pitanju pravna lica na koja se primenjuje režim Za-kona o preduzećima, prekoračenje ovlašćenja punomoćnika ima dejstva prema trećim licima, samo ukoliko je ono za njih znalo ili je, pak, moralo da zna. Zakon o preduzećima ovde, dakle, u potpu-nosti prihvata teoriju o prividnom punomoćju. Na kraju valja dodati da na punovažnost zaključe-nja arbitražnog sporazuma, bilo putem zastupnika ex lege pravnog lica, bilo putem njihovog prokuri-sta, odnosno punomoćnika, nema uticaja činjenica da je pravni posao zaključen van okvira pravne sposobnosti pravnog lica punovažan ili, pak, ne. Ovakvo rešenje proizlazi iz principa autonomije arbitražnog sporazuma.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 13602/05 od 26.06.2006. godine)

5577.. Da li parnični sud može odmah odbaciti tužbu koju nije potpisao statutarni zastupnik (di-

rektor) privrednog društva, već diplomirani pravnik ili drugo lice zaposleno kod tužioca (koje nije upisano u registar kao lice ovlašćeno za zastupanje), s obzirom da novi Zakon o parnič-nom postupku u članu 92. uopšte ne predviđa mogućnost da sud dozvoli da radnje u postupku privremeno izvrši lice koje nije podnelo punomoćje, a koja je mogućnost postojala u članu 98. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku?

Iako je u postavljenom pitanju izostavljen podatak da li je uz tužbu koju je potpisalo navedeno

lice priloženo punomoćje za to lice izdato od strane ovlašćenog lica ili ne, prilikom davanja odgovo-ra poći ćemo od pretpostavke da se pitanja odnosi na situacije kada je tužbu potpisao diplomirani pravnik ili drugo lice zaposleno kod tužioca koje nije upisano u registar kao lice ovlašćeno za za-stupanje, a uz tužbu nije priloženo punomoćje za to lice. Pre davanja odgovora mora se ukazati da je pogrešna konstatacija iz postavljenog pitanja da je statutarni zastupnik privrednog društva samo direktor. U smislu odredbe člana 482. Zakona o parničnom postupku, kada se radi o postupku u pri-vrednim sporovima tada je statutarni zastupnik lice koje je u registar upisano kao ovlašćeno lice. Zakon o privrednim društvima u članu 25. u kome govori o zastupnicima i njihovim ovlašćenjima ne propisuje izričito ko sve može biti zastupnik privrednog društva, ali to proizlazi iz mnogih odredaba ovog zakona. Ukoliko je podneta tužba potpisana od lica koje nije statutarni zastupnik privrednog društva u smislu navedenih odredaba i propisa, a uz istu nije priloženo punomoćje kojim se nave-deno lice ovlašćuje da u ime privrednog društva podnese tužbu, sud će takvu tužbu odbaciti, kao

Page 47: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 47 -

podnetu od neovlašćenog lica. Ovo stoga što je članom 92. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano da je punomoćnik dužan da prilikom preduzimanja prve radnje u postupku podnese pu-nomoćje. Ovde se međutim, mora napomenuti da se tužba ne može automatski odbaciti ukoliko se iz iste vidi da nije potpisana od strane direktora privrednog društva. Ovo stoga što iz gore navedenog proizlazi da istu u ime privrednog društva može podneti i potpisati neko drugo lice zaposleno kod tužioca koje ima svojstvo statutarnog zastupnika ili koje je na isto postupanje ovlašćeno. U tom smislu sud bi bio dužan da na osnovu podataka iz nadležnog registra, koji su javni, prethodno utvrdi da li je tužba potpisana od ovlašćenog lica.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10.i 7. i 14.11.2006. godine)

5588.. Smrću statutarnog zastupnika pravnog lica ne prestaje punomoćje za zastupanje pravnog

lica, jer isto u smislu člana 94. Zakona o parničnom postupku prestaje samo smrću fizičkog li-ca koje je stranka, ali novi statutarni zastupnik može opozvati punomoćje.

Iz obrazloženja: Prema stanju u spisima, na ročištu za glavnu raspravu od 7.6.2006. godine punomoćnik tužioca

je obavestio sud da je bivši vlasnik i zakonski zastupnik tužioca preminuo, te je dostavio punomoć-je novog vlasnika V.N. Rešenjem suda mu je naloženo da u roku od osam dana dostavi uz ovu puno-moć i dokaz da je navedeno lice – V. N. novi vlasnik ili zakonski zastupnik tužioca. Na istom ročištu za glavnu raspravu sproveden je dokazni postupak i glavna rasprava je zaključena. Kako punomoć-nik tužioca nije dostavio punomoćje u ostavljenom roku od osam dana sud je doneo pobijano rešenje kojim se glavna rasprava ponovo otvara, a potom postupak prekida upravo iz navedenih razloga. Kako je tužilac pravno lice, to prema zakonu njega zastupa njegov statutarni zastupnik, a ne zakon-ski zastupnik, te se s toga odredbe člana 214. stav 3. Zakona o parničnom postupku koje predviđaju prekid postupka u slučaju smrti zakonskog zastupnika ili prestanka njegovog ovlašćenja za zastupanje, ne mogu primeniti u konkretnom slučaju. Navedene odredbe odnose se na zakonske zastupnike fizič-kog lica, a prema odredbama člana 482. Zakona o parničnom postupku, kojima se reguliše postupak u privrednim sporovima, zastupnik pravnog lica je lice upisano u registar kao ovlašćeno lice, odno-sno statutarni zastupnik. Smrću statutarnog zastupnika ne prestaje punomoćje dato punomoćniku, jer isto u smislu člana 94. Zakona o parničnom postupku prestaje smrću fizičkog lica koje je stranka, a ne i smrću statutarnog zastupnika koji je po zakonu zastupnik pravnog lica. Smrću statutarnog zastupnika pravnog lica ne prestaje punomoćje za zastupanje navedenog pravnog lica dato od strane umrlog sta-tutarnog zastupnika, a novi statutarni zastupnik može opozvati isto punomoćje.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 9410/06 od 14.12.2006. godine)

5599.. Status zakonskog zastupnika preduzeća može imati samo lice koje je izabrano za direktora

odlukom organa upravljanja preduzeća i samo tako izabrano lice je legitimni zakonski zastup-nik preduzeća, bez obzira na to da li je odluka o njegovom postavljenju upisana u Registar.

Page 48: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 48 -

Iz obrazloženja: Tužilac je tražio utvrđenje svog potraživanja u opredeljenom iznosu glavnog duga, i to po osno-

vu naknade štete prouzrokovane raskidom ugovora zaključenog između tužioca i tuženog, a zbog neizvršenih usluga izrade ormarića. Među parničnim strankama je sporno da je sravnjenje među-sobnih obaveza kojim se utvrđuje njegovo dugovanje od 29. septembra 1998. godine potpisalo ovla-šćeno lice, da bi se to tretiralo kao priznanje duga koje dovodi do prekida zastarelosti, imajući u vidu da je navedeni protokol potpisan od lica koje je u tom trenutku bilo izabrano za zakonskog za-stupnika, ali nije još bilo upisano u sudski registar. Pravilno je pri oceni osnovanosti tužbenog zah-teva odnosno pri oceni istaknutog prigovora zastarelosti, prvostepeni sud, po izvršenom uvidu u za-pisnik od 29. septembra 1998. godine, koji je potpisan od strane direktora tuženog Ž.S. našao da nije nastupila zastarelost potraživanja, iz razloga što je tuženi svojim radnjama priznao potraživanje, od-nosno navedenim zapisnikom se nedvosmisleno priznaje dug na neposredan način i odnosno ponaša-nje predstavlja potvrdu tuženikove obaveze prema tužiocu. Okolnost da je navedeno sravnjenje pot-pisalo lice koje u tom trenutku nije bilo upisano u sudski registar, nije od uticaja na tretiranje takvog sravnjenja kao priznanja duga datog od strane ovlašćenog lica, koje dovodi do prekida zastarelosti, imajući u vidu da je odlukom upravnog odbora preduzeća navedeno lice izabrano za zakonskog za-stupnika i stoga je legitimni zastupnik preduzeća od dana donošenja označene odluke, bez obzira što u trenutku sačinjavanja zapisnika još nije bio upisan u sudski registar. Neosnovani su žalbeni navodi tuženog da se svojstvo direktora, odnosno zakonskog zastupnika preduzeća stiče upisom u registar privrednih subjekata. Naime, upis lica ovlašćenog za zastupanje privrednog društva ima deklarati-van, a ne konstitutivan karakter. Njima se treća lica obaveštavaju koje je lice ovlašćeno za zastupa-nje preduzeća i koja su njegova ograničenja u zastupanju. To znači da se svojstvo lica ovlašćenog za zastupanje preduzeća ne stiče u trenutku upisa u sudski registar. Direktor tuženog Ž.S. bio je direktor pre upisa u sudski registar, i to na temelju odluke upravnog odbora preduzeća o njegovom imenova-nju. Upisom njega kao lica ovlašćenog za zastupanje, registarsko stanje usklađuje se sa stvarnim sta-njem i ono od tog trenutka ima dejstvo prema savesnim trećim licima. Status zakonskog zastupnika preduzeća može imati samo lice koje je postavljeno za direktora odlukom njegovog legitimnog orga-na upravljanja i samo tako postavljeno lice je legitimni zakonski zastupnik preduzeća, bez obzira na to da li je odluka o njegovom postavljenju upisana u registar.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda, Pž. 2825/05 od 7.04.2005. godine)

6600.. Veterinarski institut u sudskom postupku zastupa direktor te ustanove, koji ima prava i

dužnosti direktora preduzeća.

Iz obrazloženja: Članom 9. Zakona o javnom pravobranilaštvu propisano je da Republičko javno pravobranila-

štvo u sudskom i upravnom postupku zastupa Republiku Srbiju i njene organe i organizacije, radi ostvarivanja njihovih imovinskih prava i interesa i ima položaj zakonskog zastupnika. U konkret-nom slučaju, Veterinarski institut je osnovan kao ustanova, te se na njega primenjuju odredbe Zako-na o javnim službama. Članom 17. Zakona o javnim službama propisano je da direktor rukovodi ustanovom, a članom 19. istog zakona propisano je da direktor ustanove ima prava i dužnosti direk-tora preduzeća. Kako je Veterinarski specijalistički institut, institut koji za svog zastupnika ima di-

Page 49: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 49 -

rektora, to javni pravobranilac ne može vršiti istu funkciju. U konkretnom slučaju zastupnik tužioca je punomoćje dao advokatu, koji je kao takav mogao da preduzima sve radnje u postupku, pa i da prima pismena, pa se prijem sporne presude mora smatrati urednim. Iz tih razloga navodi iz žalbe su neosnovani.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 6534/05 od 8.11.2005. godine)

6611.. Da li se odredba iz člana 214. tačka 3. Zakona o parničnom postupku, po kojoj nastupa

obavezni prekid postupka zbog smrti zakonskog zastupnika stranke ili prestanka njegovog ovlašćenja za zastupanje, odnosi i na smrt ili razrešenje direktora preduzeća ili drugog prav-nog lica, kao ovlašćenog lica – statutarnog zastupnika iz člana 482. istog zakona?

Odredba člana 214. stav 3. Zakona o parničnom postupku po kojoj se postupak prekida kad za-konski zastupnik stranke umre ili kad prestane njegovo ovlašćenje za zastupanje, ima u vidu samo zakonskog zastupnika parnično nesposobne stranke (član 75. Zakona o parničnom postupku), a ne i zastupnika pravnog lica. Razrešenje direktora pravnog lica podrazumeva da se na istu funkciju bi-ra – imenuje drugo lice, kao direktor i zastupnik, i za tok postupka nema nikakav značaj. Smrt direk-tora pravnog lica u toku parnice takođe nema značaja, ako pravno lice ima druge zastupnike, upisane u registar u smislu člana 482. Zakona o parničnom postupku, ili ako pravno lice ima punomoćnika u parnici (jer smrću statutarnog zastupnika pravnog lica ne prestaje punomoćje). Problem postoji kada je direktor jedini statutarni zastupnik, umre u toku parnice, a pravno lice nema punomoćnika. Stranka tada nema nikakvog zastupnika i postupak se ne može voditi. U vreme važenja Zakona o parničnom postupku iz 1977. godine od strane Višeg trgovinskog suda utvrđen je odgovor iz 2000. godine po kome: ako preduzeće u kraćem roku ne može da odredi drugog zastupnika, parnični postu-pak treba prekinuti shodnom primenom odredbe člana 212. tačka 4. (sada 214. tačka 3.) Zakona o parničnom postupku i nastaviti po članu 215. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Izmene u no-vom Zakonu o parničnom postupku omogućuju i drugačija rešenja: pored prekida postupka (ali shodnom, tj. analognom primenom člana 214. tačka 3. Zakona o parničnom postupku), zastoj u po-stupku da bi se stranci omogućio izbor novog direktora – statutarnog zastupnika po članu 219. Za-kona o parničnom postupku, te postavljanje privremenog zastupnika po članu 79. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

6622.. Da li u slučaju smrti ili razrešenja direktora preduzeća prestaje punomoćje izdato advoka-

tu ili drugom punomoćniku, ili se punomoćje ograničava u smislu člana 94. stav 2. novog Za-kona o parničnom postupku, odnosno da li je punomoćnik preduzeća tada ovlašćen da predu-zima samo radnje u postupku koje ne trpe odlaganje?

Personalne promene u pravnom licu, kakve su smrt ili po drugom osnovu prestanak ovlašćenja za zastupanje dotadašnjeg statutarnog zastupnika iz člana 482. Zakona o parničnom postupku, na

Page 50: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 50 -

izdato punomoćje nemaju nikakvog uticaja. Dotadašnji punomoćnik to ostaje, sa dotadašnjim ovla-šćenjima u pogledu zastupanja pravnog lica, uz mogućnost novog statutarnog zastupnika da opozove punomoćje po članu 93. Zakona o parničnom postupku. Odredbe člana 94. Zakona o parničnom po-stupku ne primenjuju se na punomoćnike pravnih lica. Do prestanka punomoćje koje je izdalo prav-no lice, odnosno njegov statutarni zastupnik, dolazi samo u slučajevima iz člana 95. stav 1. i člana 484. stav 1. Zakona o parničnom postupku – u slučaju prestanka pravnog lica, odnosno otvaranja postupka stečaja ili likvidacije nad pravnim licem.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

6633..

Da li se parnični sud, prilikom donošenja presude zbog izostanka, odlučivanja o predlogu

za ponavljanje postupka, i uopšte – prilikom ocene ovlašćenja za preduzimanje parničnih rad-nji u postupku, može upuštati u ocenu pravilnosti i zakonitosti konačnih upisa u registar di-rektora preduzeća, kao zastupnika stranaka u parničnom postupku, s obzirom na izričitu od-redbu iz člana 482. novog Zakona o parničnom postupku – da je "zastupnik stranke lice upisa-no u registar kao ovlašćeno lice (statutarni zastupnik)", posebno npr. ako je upis bio izvršen protivno pravilu o nespojivosti funkcija iz člana 68. stav 1. Zakona o preduzećima ("Službeni list SRJ", br. 29/96, 33/96, 29/97, 59/98, 74/99, 9/01 i 36/02), u kome je propisano da "u poveza-nim preduzećima, direktor matičnog preduzeća ne može biti direktor zavisnog preduzeća, a di-rektor zavisnog preduzeća - direktor matičnog preduzeća"?

Parnični sud se ni u kom slučaju i ni iz kojih razloga ne može upuštati u valjanost upisa u re-gistar lica koje se u parnici javlja kao statutarni zastupnik stranke – pravnog lica, jer bi postupao protivno odredbi člana 482. Zakona o parničnom postupku, čiji osnovni smisao jeste da se parnič-nom sudu olakša utvrđivanje ko je zastupnik pravnog lica. Razume se da su izuzetak parnice čiji je predmet, u skladu sa zakonom, upravo utvrđivanje da je upis u registar ništav (član 69. Zakona o registraciji privrednih subjekata, član 62. Zakona o postupku za upis u sudski registar, za pravna li-ca koja nisu privredni subjekti), odnosno parnice u kojima se pobija odluka o izboru lica u pitanju za člana organa – zastupnika.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

6644.. Da li je direktor preduzeća, kao stranke u parničnom postupku, u smislu člana 77. stav 2.

novog Zakona o parničnom postupku dužan da prilikom preduzimanja prve radnje u postup-ku dokaže svoje zastupničko svojstvo, te da li će sud odbaciti tužbu koju je podnelo lice koje se predstavlja kao direktor preduzeća, a uz tužbu nije priložilo dokaz o svom zastupničkom svoj-stvu u smislu člana 77. stav 2. novog Zakona o parničnom postupku?

Odredba člana 77. stav 2. Zakona o parničnom postupku, odnosi se na zakonske zastupnike, a ne na statutarnog zastupnika pravnog lica iz člana 482. Zakona o parničnom postupku. Ukoliko statu-

Page 51: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 51 -

tarni zastupnik (direktor ili drugo lice koje ima to svojstvo u smislu odredaba Zakona o privrednim društvima) uz tužbu koju je potpisao nije priložio dokaze o svom zastupničkom svojstvu, sud će po pravilu smatrati da njegovo zastupničko svojstvo nesumnjivo proizlazi iz javnih podataka upisanih u registar. U slučaju sumnje (samog suda ili pak izražene od strane protivne stranke) da li lice koje je potpisalo tužbu ili drugi podnesak ima zastupničko svojstvo, prvostepeni sud navedenu činjenicu može proveriti po službenoj dužnosti uvidom u javnu knjigu – registar ili pak može pozvati nave-deno lice da dostavi dokaze o tom svojstvu, na osnovu člana 278. a u vezi sa čl. 78. i 103. Zakona o parničnom postupku. Ukoliko je u slučaju sumnje, prvostepeni sud postupio na gore opisani način, a pozvano lice u ostavljenom roku ne postupi po nalogu suda, prvostepeni sud će tužbu odbaciti sa pozivom na odredbu člana 279. stav 1. tačka 7. Zakona o parničnom postupku.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

6655..

Knjižno zaduženje, kao jednostrana izjava volje parnične stranke, može predstavljati pri-

znanje duga, ukoliko je isto potpisao statutarni zastupnik ili lice koje je izričito ovlašćeno pi-smenim ovlašćenjem zastupnika pravnog lica da izvrši priznanje duga.

Iz obrazloženja: Izveštaj o knjiženju tuženog je, prema stanovištu ovoga suda, jednostrana finansijska dokumen-

tacija evidencionog karaktera, te se stoga samo na osnovu istih (posebno kada protivna stranka ospo-rava tačnost unetih podataka) ne može utvrditi pravna priroda međusobnog poslovnog odnosa strana-ka. Knjižno zaduženje koje je dao tuženi i kojim po određenim osnovima prihvata postojanje svog dugovanja prema tužiocu, ne može biti dokaz o pravnoj prirodi međusobno poslovnog odnosa stra-naka, već sud samo može ceniti da li je dostavljanjem navedene jednostrane izjave volje tuženi pri-znao tužiocu postojanje svog dugovanja po osnovu i visini, imajući pri tom u vidu da priznanje duga može učiniti samo zakonski odnosno statutarni zastupnik ili lice koje je izričito ovlašćeno pisme-nim ovlašćenjem zastupnika pravnog lica da izvrši priznanje duga.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 12434/05 od 27.12.2005. godine)

PARNIČNA SPOSOBNOST FIZIČKOG LICA

(Član 79. Zakona o parničnom postupku)

6666.. Ni na koji drugi način osim izvođenjem odgovarajućih dokaza (pa ni tzv. "pozajmljiva-

njem dokaza" iz drugog postupka) ne može se raspravljati pitanje parnične sposobnosti stranaka.

Page 52: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 52 -

Iz obrazloženja: Sve sprovedene radnje u postupku ukinute su prvostepenim rešenjem i tužba je odbačena. S tim

u vezi, u žalbi se osnovano ukazuje da se ne može pouzdano zaključiti da li je prvostepeni sud odba-cujući tužbu pravilno primenio odredbe člana 77. stav 1. i člana 78. stav 5. Zakona o parničnom po-stupku, i to zbog toga što nije na pouzdan način utvrdio da li tužilja ima ili nema parničnu sposob-nost. Naime, prvostepeni sud izvodi kao dokaz naznačene spise drugog navedenog Opštinskog suda i utvrđuje da je u tom predmetu veštačena poslovna sposobnost tužilje, te da je tada imenovani veštak - neuropsihijatar zaključio da tužilja nije sposobna da sama zastupa svoje interese, zbog čega joj je i po-stavljen privremeni staratelj. Iz ovoga prvostepeni sud zaključuje da tužilja i u konkretnom predmetu ne-ma parničnu sposobnost. Međutim, veštak - neuropsihijatar se izjašnjavao samo za potrebe postupanja u prethodnom predmetu pred drugim sudom, u kome nije raspravljano oduzimanje poslovne sposobnosti tužilje (ili bar u vezi sa tim nema dokaza u spisima). To dalje znači da se zaključak prvostepenog suda o tome da tužilja nema parničnu sposobnost ne može prihvatiti kao pouzdan. Pitanje parnične sposobnosti tužilje se u ponovnom postupku mora raspraviti izvođenjem odgovarajućih dokaza, a ne tzv. "pozajmlji-vanjem dokaza". To je preduslov da prvostepeni sud donese zakonitu odluku.

(Iz rešenja Višeg suda u Valjevu, Gž. 310/2010 od 25.02.2010. godine)

6677.. Stranačka sposobnost pravnog lica određuje se prema pravu države po kome je osnovano,

a ako pravno lice ima stvarno sedište u drugoj državi, a ne u onoj u kojoj je osnovano i po pra-vu te druge države ima njenu pripadnost, onda po pravu te države.

Iz obrazloženja: Pripadnost pravnog lica određuje se po pravu države po kome je ono osnovano, a ako ima stvar-

no sedište u drugoj državi, a ne u onoj u kojoj je osnovano i po pravu te države ima njenu pripadnost, smatraće se pravnim licem te države. Po pravu države čiju pripadnost ima ceni se pravna sposob-nost, a i sposobnost biti parnična stranka u smislu člana 77. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Prema odredbi člana 13. Zakona o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja sud ili dru-gi nadležni organ će po službenoj dužnosti utvrditi sadržinu stranog merodavnog prava. Organ iz stava 1. ovog člana može zatražiti obaveštenje o stranom pravu od saveznog organa nadležnog za poslove pravde. Stranke u postupku mogu podneti javnu ispravu o sadržini stranog prava. S obzirom da su u konkretnom slučaju na okolnost postojanja tužioca kao pravnog lica prema pravu države K... priloženi faksovi uverenja od 4. jula 2002. godine i 16. septembra 2004. godine sa kontradiktor-nom sadržinom, to nije otklonjena sumnja da li tužilac po države K.., gde je osnovan i dalje postoji, što izaziva sumnju da li isti može biti stranka u postupku, saglasno članu 79. stav 4. a u vezi sa čla-nom 17. Zakona o rešavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja.

(Iz rešenja Vrhovnog suda Srbije Prev. 443/05 od 12.07.2006. godine)

6688.. Stranačka sposobnost stranog pravnog lica određuje se prema pravu države po kome je

osnovano, a kada pravno lice ima faktičko sedište u drugoj državi, a ne u onoj u kojoj je osno-vano, smatraće se pravnim licem te države.

Page 53: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 53 -

Iz obrazloženja: Prvostepenim rešenjem odbijen je zahtev tuženog za obezbeđenjem troškova parničnog postup-

ka - aktorskom kaucijom. U obrazloženju je navedeno da je sedište tužioca u Grčkoj sa kojom dr-žavom SCG ima zaključen bilateralni sporazum o oslobađanju od polaganja troškova parničnog postupka na ime obezbeđenja istih - Konvenciju o uzajamnim pravnim odnosima iz 1959. godine, u kom smislu je zahtev tuženog neosnovan, sa pozivom na odredbe člana 83. Zakona o rešavanju su-koba zakona sa propisima drugih zemalja. Blagovremenom žalbom tuženi je osporio donetu odluku iz svih razloga iz člana 360. ZPP. Naveo je da sedište tuženog nije u Grčkoj, već da je tuženi pred-stavništvo - agencija kompanije čije je sedište u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, u odnosu na ko-ju državu valja proveriti da li postoji reciprocitet u odnosu na oslobađanje od polaganja predujma za parnične troškove. Istakao je da takođe nije sigurno utvrđeno da li tužilac uopšte postoji i pozvao se na potvrdu od 27.11.2001. godine čija je važnost bila 6 meseci. Istakao je da se u pobijanoj odluci govori o parničnoj sposobnosti bez dokaza. Predložio je da se pobijana odluka preinači i zahtev tuže-nog usvoji ili da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Viši trgovinski sud je ispitao pobijanu odluku u granicama žalbenih navoda. Žalba nije osnovana. Drugostepeni sud, na osnovu stanja u spisima, nije našao da je počinjena ista apsolutno bitna povreda. Najpre, terminološka greška vezana za označavanje stranačke sposobnosti kao parnične, otklonjena je rešenjem prvostepenog suda od 28.9.2005. godine. Drugostepeni sud nalazi da je pravilna odluka prvostepenog suda da tužiocu, koji je nesumnjivo predstavništvo kompanije iz UAE i koji, kao takav, u smislu člana 73. stav 1. ZPP, nesumnjivo ne bi imao stranačku sposobnost, prizna postojanje takve sposobnosti. Naime, stranačka sposobnost stranog pravnog lica određuje se prema pravu države po kome je osnovano. Kada pravno lice ima faktičko sedište u drugoj državi, a ne u onoj u kojoj je osnovano, smatraće se pravnim licem te države. U spisima predmeta nalazi se potvrda Ministarstva nacionalne privrede Republike Grčke od 27.11.2001. godine kojom se potvrđuje da tužilac postoji kao evidentiran u Odeljenju stranih preduzeća. Ovo znači da tužilac prema pravu Grčke uživa status samostalne kompanije i stoga mu se isti ima priznati. Činjenica da je važnost povrede ograničena na 6 meseci nema uticaja, jer na stra-načku sposobnost prvostepeni sud po službenoj dužnosti pazi u toku celog postupka, pa će stoga, na zahtev suda, tužilac po potrebi dostaviti novu potvrdu, ukoliko je to među strankama sporno. Na tu-ženom je da dokaže da je tužilac prestao da postoji jer tužilac ima dokaz o svojoj registraciji. S druge strane, prema članu 73. stav 3. ZPP, parnični sud može, izuzetno sa pravnim dejstvom u određenoj parnici, priznati svojstvo stranke i onim oblicima udruživanja i organizovanja koje nemaju stranačku sposobnost ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini ispunjavaju bitne uslove za sticanje stranačke sposobnosti, a naročito ako raspolažu imovinom na kojoj se može sprovesti izvršenje. U konkretnom slučaju sasvim je jasno iz stanja u spisima da je tužilac uredno registrovan kod nadle-žnih organa Republike Grčke koji su dozvolili njegovo osnivanje uz obaveznu garanciju na iznos od 50.000 USD što je bio dovoljan osnov da se tužiocu kao zavisnoj kompaniji, odnosno predstavni-štvu, odnosno agenciji prizna stranačka sposobnost, kako je to prvostepeni sud pravilno i učinio. Prema tome, i prema domaćem pravu, ima osnova da se tužiocu prizna status stranke u ovom postup-ku. Kako je sedište tužioca u Grčkoj, to je pravilno prvostepeni sud primenio međunarodni sporazum zaključen između Grčke i naše zemlje i odbio zahtev tuženog za aktorskom kaucijom. Odluka prvo-stepenog suda je u svemu na zakonu zasnovana.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Srbije Pž. 11323/2005 od 13.1.2006. godine)

Page 54: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 54 -

6699.. Da li je direktor preduzeća, kao stranke u parničnom postupku, u smislu člana 77. stav 2.

novog Zakona o parničnom postupku dužan da prilikom preduzimanja prve radnje u postup-ku dokaže svoje zastupničko svojstvo?

Odredba člana 77. stav 2. Zakona o parničnom postupku, odnosi se na zakonske zastupnike, a ne na statutarnog zastupnika pravnog lica iz člana 482. Zakona o parničnom postupku. Ukoliko statu-tarni zastupnik (direktor ili drugo lice koje ima to svojstvo u smislu odredaba Zakona o privrednim društvima) uz tužbu koju je potpisao nije priložio dokaze o svom zastupničkom svojstvu, sud će po pravilu smatrati da njegovo zastupničko svojstvo nesumnjivo proizlazi iz javnih podataka upisanih u registar. U slučaju sumnje (samog suda ili pak izražene od strane protivne stranke) da li lice koje je potpisalo tužbu ili drugi podnesak ima zastupničko svojstvo, prvostepeni sud navedenu činjenicu može proveriti po službenoj dužnosti uvidom u javnu knjigu – registar ili pak može pozvati nave-deno lice da dostavi dokaze o tom svojstvu, na osnovu člana 278. a u vezi sa čl. 78. i 103. Zakona o parničnom postupku. Ukoliko je u slučaju sumnje, prvostepeni sud postupio na gore opisani način, a pozvano lice u ostavljenom roku ne postupi po nalogu suda, prvostepeni sud će tužbu odbaciti sa pozivom na odredbu člana 279. stav 1. tačka 7. Zakona o parničnom postupku.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10.i 7. i 14.11.2006. godine)

7700.. Da li advokat uz svoje punomoćje koje dostavlja uz tužbu ima obavezu da dostavi i dokaz o

zastupničkom svojstvu davaoca – potpisnika punomoćja?

Advokat – punomoćnik stranke, nije dužan da uz tužbu pored punomoćja dostavlja i dokaze o svojstvu lica – potpisnika punomoćja. Sud će samo ukoliko posumnja u istinitost pismenog puno-moćja, rešenjem naložiti punomoćniku da podnese overeno punomoćje, shodno odredbi člana 91. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Navedena odredba mogla bi se primeniti u situaciji kada sud posumnja u svojstvo lica koje je izdalo punomoćje, te bi u toj situaciji sud rešenjem mogao naložiti punomoćniku da dostavi dokaze o ovlašćenjima, odnosno svojstvima lica koje je punomoćje izdalo. Odgovor koji je predložen uz pitanje nije prihvatljiv jer se odredba člana 77. stav 2. Zakona o par-ničnom postupku može primeniti samo kada zastupnik preduzima radnje u postupku, a davanje pu-nomoćja advokatu ne može se smatrati preduzimanjem radnji u postupku.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

7711.. Da li je pravnik zaposlen kod pravnog lica dužan da prilikom dostave punomoćja dokaže i

ko je zakonski zastupnik stranke?

Page 55: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 55 -

Nije. Pravno lice može zastupati i diplomirani pravnik koji se kod istog nalazi u radnom odnosu. U tom slučaju ovo lice može preduzimati sve parnične radnje u granicama punomoćja koje mu je iz-dao i overio statutarni zastupnik zastupanog pravnog lica.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

POSTAVLJANJE PRIVREMENOG ZASTUPNIKA

(Čl. 81 – 83. Zakona o parničnom postupku)

7722..

Da li se parnični sud, prilikom donošenja presude zbog izostanka, odlučivanja o predlogu

za ponavljanje postupka, i uopšte – prilikom ocene ovlašćenja za preduzimanje parničnih rad-nji u postupku, može upuštati u ocenu pravilnosti i zakonitosti konačnih upisa u registar di-rektora preduzeća, kao zastupnika stranaka u parničnom postupku, s obzirom na izričitu od-redbu iz člana 482. Zakona o parničnom postupku – da je "zastupnik stranke lice upisano u registar kao ovlašćeno lice (statutarni zastupnik)", posebno npr. ako je upis bio izvršen protiv-no pravilu o nespojivosti funkcija iz člana 68. stav 1. Zakona o preduzećima ("Službeni list SRJ", br. 29/96, 33/96, 29/97, 59/98, 74/99, 9/01 i 36/02), u kome je propisano da "u povezanim preduzećima, direktor matičnog preduzeća ne može biti direktor zavisnog preduzeća, a direk-tor zavisnog preduzeća - direktor matičnog preduzeća"?

Parnični sud nije ovlašćen da ceni da li je statutarni zastupnik privrednog društva ovlašćen da u

parničnom postupku zastupa društvo u sporu sa trećim licima, ako je isti izvodom iz registra privred-nih društava dokazao svoj zastupnički status,ali u slučaju različitih statusnih tužbi u sumnji da po-stoji sukob interesa između interesa statutarnog zastupnika i interesa društva,člana društva ili pove-zanog društva sud će u tom slučaju društvu ili povezanom društvu postaviti privremenog zastupni-ka shodno članu 79. Zakona o parničnom postupku.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10.i 7. i 14.11.2006. godine)

7733..

Kad sud rešenjem u smislu člana 79. Zakona o parničnom postupku naloži ino tužiocu po-

laganje predujma, na ime troškova postavljenja privremenog zastupnika tuženiku, kome nije moguće dostaviti tužbu sa dokazima, da li po proteku roka za uplatu predujma treba tužbu odbaciti?

Page 56: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 56 -

Ukoliko se pravno lice nalazi na adresi iz tužbe sud je dužan da dostavu izvrši na način predvi-đen članom 128. stav 3. Zakona o parničnom postupku. U toj situaciji nisu ispunjeni uslovi za posta-vljanje privremenog zastupnika iz člana 79. Zakona o parničnom postupku. Sud tužbu ne može da odbaci jer ona sadrži sve da bi se po njoj moglo postupati (član 100. stav 2. Zakona o parničnom po-stupku). Ako adresa pravnog lica – tuženog nije dobro označena sud će postupiti u smislu člana 103. Zakona o parničnom postupku, u zavisnosti od toga da li je tužbu u ime stranke podneo advo-kat ili je ovu radnju preduzela sama stranka. Ni u ovom slučaju nisu ispunjeni uslovi za postavlja-nje privremenog zastupnika.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10.i 7. i 14.11.2006. godine)

7744.. Sud odlučuje na osnovu predloga i zahteva stranaka, pa će i privremenog zastupnika po-

staviti stranci kada su za to ispunjeni zakonski uslovi na predlog protivne strane, na kojoj je i obaveza predujmljivanja troškova koji su za to potrebni.

Iz obrazloženja: Prvostepenim rešenjem odbačena je tužba. Prema stanju u spisima tužilac je podneo tužbu radi

regresa, odnosno isplate iznosa od 49.883,00 dinara sa sporednostima, protiv tuženog M.G. U tužbi je označio adresu tuženog Z.., ul. Z... br. 2a. Prema izveštaju pošte od 8. septembra 2005. godine tu-ženi M.G. je odseljen sa navedene adrese. Prvostepeni sud je naložio tužiocu da dostavi tačnu adre-su tuženog, a na predlog tužioca odredio je i zastoj postupka do prijema obaveštenja od strane tužio-ca o tačnoj adresi, najduže 30 dana, pa kako je tužilac u podnesku od 23. novembra 2005. godine po-novo označio istu adresu u B.., to je prvostepeni sud pravilno tužbu odbacio, jer ista ne sadrži sve ono što je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti u smislu člana 100. Zakona o parničnom postup-ku, a adresa tuženog je u svakom slučaju podatak čiji nedostatak onemogućava dalje postupanje suda u ovom predmetu. Neosnovani su žalbeni navodi da se radi o novoj adresi u odnosu na adresu označenu u tužbi, imajući u vidu da iz službene beleške prvostepenog suda sledi da na teritoriji B... postoji ul. Z... samo na teritoriji opštine Z.., odnosno da ne postoji ulica sa istim nazivom i na terito-riji opštine Z... i na teritoriji bilo koje druge beogradske opštine. Iz toga sledi da je tužilac postupaju-ći po nalogu suda dostavio istu onu adresu na kojoj je dostavljanje bilo neuspešno, jer je tuženi odse-ljen, iz čega sledi da tužba ne sadrži ovaj podatak koji je nužan za dalje postupanje u predmetu.

Neosnovani su žalbeni navodi tužioca da je obaveza prvostepenog suda da postupi u smislu čla-na 79. Zakona o parničnom postupku, i sam postavi privremenog zastupnika, jer sud odlučuje na osnovu predloga i zahteva stranaka, a stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima ove zahte-ve i predloge zasnivaju, pa i da predlože dokaze kojima se one utvrđuju, kako to proizlazi iz čl. 3. i 7. Zakona o parničnom postupku, i uopšte iz suštine novog Zakona o parničnom postupku. Ovo po-sebno stoga što postavljanje privremenog zastupnika podrazumeva i ispunjenost zakonom predviđe-nih uslova, kao i predujmljivanje troškova koji su u tom smislu neophodni.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. br. 2050/06 od 9.11.2006. godine)

Page 57: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 57 -

LIČNO PREDUZIMANJE PARNIČNE RADNJE

PORED PUNOMOĆNIKA (Član 85. Zakona o parničnom postupku)

7755.. Nezavisno od toga da li je isto učinio i njen punomoćnik, stranka koja ga ima može i sama

preduzimati parnične radnje, pa i podneti žalbu na odluku.

Iz obrazloženja: Stranka koja ima punomoćnike može i sama preduzimati parnične radnje - član 84. stav 5. Za-

kona o parničnom postupku. Uredna dostava u situaciji u kojoj stranka ima punomoćnika - advokata vrši se dostavom presude punomoćniku – advokatu - član 132. Zakona o parničnom postupku. Rok za žalbu iznosi osam dana od dana prijema prvostepene odluke - član 489. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku. U slučaju kada poslednji dan roka pada u neradni dan, pomera na prvi naredni radni dan - član 107. Zakona o parničnom postupku. Iz navedenih odredbi proizlazi: I stranka koja ima punomoćnika može paralelno sa radnjama koje preduzima punomoćnik preduzimati iste radnje i samostalno. Stoga, tužiocu koji ima punomoćnika, u konkretnoj situaciji - advokata, dozvoljeno je i omogućeno, da i sam podnese žalbu. To, u situaciji u kojoj se radi o pravnom licu, znači da ista mora biti podneta od strane statutarnog zastupnika, kao ovlašćenog lica za zastupanje privrednog društva, prema Zakonu o privrednim društvima. Međutim, parničnu radnju koja je - shodno zakonskim od-redbama - vezana za rok i sama stranka (kada je neposredno vrši) mora izvršiti u zakonom propisa-nom roku. Prema stanju u spisima, pobijana presuda je punomoćniku tužioca (imajući u vidu dokaz – povratnicu), dostavljena 25.01.2008. godine, čime je izvršena njena uredna dostava tužiocu. Shod-no tome, rok za žalbu tužiocu počeo je da teče 26.01.2008. godine (prvi naredni dan od dana uruče-nja presude punomoćniku – advokatu), a istekao je 02.02.2008. godine. Kako je 02.02.2008. godine subota, a to je za sud neradni dan, rok za žalbu istekao je prvog narednog radnog dana - 04.02.2008. godine. Prema tome, stranka koja ima punomoćnika može i sama neposredno preduzimati određene parnične radnje, pa je tako i sam tužilac - protivtuženi mogao podneti žalbu protiv presude, ali je u preduzimanju navedenih radnji vezan za zakonske rokove za preduzimanje iste. Kako se, u navede-nom smislu, rok za žalbu računa od uredne dostave advokatu kao punomoćniku stranke, to je i za žalbu koju podnosi neposredno stranka, i ona bila vezana, shodno navedenom, za rok koji je isticao 04.02.2008. godine. Kako je, prema dokazima u spisima - (prijemni pečat suda), sama stranka pod-nela telegramom novu žalbu 05.02.2008. godine, odn. po isteku navedenog roka, to je žalba stranke - sa dopunom navedene žalbe koju je stranka neposredno podnela 14.05.2008. godine predajom iz ru-ke sudu - odbačena kao neblagovremena.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 7005/2010 od 22.07.2010. godine)

Page 58: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 58 -

ZAMENJIVANJE ADVOKATA OD STRANE

ADVOKATSKOG PRIPRAVNIKA (Član 88. Zakona o parničnom postupku)

7766.. Kakve pravne posledice nastupaju ako advokatski pripravnik pristupi na pripremno ro-

čište ili ročište za glavnu raspravu, a u punomoćju koje je stranka izdala za advokata ne stoji izričito ovlašćenje da advokata može zamenjivati advokatski pripravnik, u smislu čla-na 88. stav 3. novog Zakona o parničnom postupku, u kome je propisano da punomoćnika koji je advokat može zamenjivati advokatski pripravnik koji je kod njega zaposlen ako je stranka tako odredila u punomoćju, tj. da li nastupaju pravne posledice propuštanja – fik-cija povlačenja tužbe po čl. 289, 296. stav 2. i članu 475 st. 1. i 2. novog Zakona o parničnom postupku?

Stranku može zastupati advokatski pripravnik koji je kod advokata zaposlen samo u slučaju da je stranka tako odredila u punomoćju. Ovo ovlašćenje se odnosi na pripravnike koji su zaposleni kod advokata na koga je punomoćje naslovljeno. Punomoćje ne mora da sadrži ime advokatskog pri-pravnika, dovoljno je da je naznačeno da advokata može zamenjivati advokatski pripravnik. U situa-ciji kada punomoćje ne sadrži ovlašćenje da advokata može zamenjivati advokatski pripravnik, a isti pristupi na pripremno ročište ili glavnu raspravu, nastupiće pravne posledice nedolaska uredno po-zvane stranke, ako su za to ispunjeni ostali uslovi.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10.i 7. i 14.11.2006. godine)

7777.. Da li punomoćje za advokata, ako sadrži i ovlašćenje za pripravnika mora sadržati i ime

pripravnika?

U smislu odredbe člana 88. stav 3. Zakona o parničnom postupku punomoćnika, koji je advokat, može zamenjivati advokatski pripravnik koji je kod njega zaposlen, ako je stranka tako odredila u punomoćju. Navedenu odredbu treba tumačiti na taj način da je dovoljno da stranka u punomoćju navede da se punomoćje odnosi i na pripravnike koji su zaposleni u advokatskoj kancelariji, odno-sno kod advokata na koga je punomoćje naslovljeno. Stoga punomoćje za advokata ne mora da sa-drži ime pripravnika, već je dovoljno da u njemu stoji da navedenog advokata može zamenjivati advokatski pripravnik koji je kod njega zaposlen.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

Page 59: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 59 -

7788.. Da li i advokata koji pristupa po zameničkom punomoćju može zameniti advokatski pri-

pravnik zaposlen u njegovoj kancelariji, ako je stranka dala punomoćje koje obuhvata i pri-pravnika advokata po osnovnom punomoćju?

Advokata koji pristupa po zameničkom punomoćju može zamenjivati advokatski pripravnik zaposlen u njegovoj kancelariji, ukoliko je stranka prilikom davanja osnovnog punomoćja u istom navela da advokata kome se punomoćje izdaje, može zamenjivati i advokatski pripravnik zaposlen u njegovoj kancelariji, a istovremeno je tog advokata ovlastila da punomoćje može preneti i na drugo lice – advokata. Član 88. stav 3. Zakona o parničnom postupku, treba tumačiti na taj način da u gore opisanoj situaciji stranka pristaje da je u postupku zastupa ne samo advokat, za koga se pretpostavlja da ima viši stepen iskustva i znanja, nego i advokatski pripravnik.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

PRENOŠENJE PUNOMOĆJA

(Član 89. Zakona o parničnom postupku)

7799.. Samo na postupak izvršenja na osnovu izvršne isprave i samo na punomoćnika izvršnog

poverioca koji je stranku zastupao u postupku iz kojeg izvršna isprava potiče, odnosi se izuze-tak od pravila da je punomoćnik dužan da prilikom preduzimanja prve radnje u postupku priloži punomoćje.

Iz obrazloženja: Prvostepeni sud je pravilno, primenom člana 92. u vezi člana 365. Zakona o parničnom po-

stupku, odbacio prigovor izjavljen od neovlašćenog lica odn. od advokata koji uz prvu preduzetu radnju u postupku nije dostavio punomoćje, suprotno članu 92. stav 1. ovog zakona. Razloge ko-je je dao za svoju odluku prihvata i ovaj sud. Žalbeni navodi izvršnog dužnika (kojima se ukazuje na drugačije stanovište Vrhovnog suda Srbije) - neosnovani su. Naime, navedeno stanovište od-nosi se na postupak izvršenja na osnovu izvršne isprave, a ne verodostojne isprave: stranka u čije ime i za čiji račun je punomoćnik preduzeo radnju u postupku bez punomoćja ovu radnju može naknadno odobriti najdalje do donošenja odluke povodom radnje preduzete od lica koje svoje ovlašćenje za njeno preduzimanje nije dokazalo. U konkretnom slučaju, punomoćje za zastupanje izvršnog dužnika dostavljeno je tek uz žalbu koja je podneta prvostepenom sudu 19.10.2009. go-dine, nakon što je već doneta pobijana odluka kojom je konstatovana posledica izjavljivanja pri-govora od strane neovlašćenog lica.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Iž. 53/2010 od 12.02.2010. godine)

Page 60: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 60 -

8800.. Zamenik punomoćnika koji je advokat, a na koga je punomoćnik - advokat preneo puno-

moćje u celosti, ovlašćen je da isto punomoćje prenese na drugog advokata.

Iz obrazloženja: Prvostepenim rešenjem konstatovano je da se tužba smatra povučenom, pa se rešenje o izvrše-

nju Trgovinskog suda u B... Iv. 8423/04 od 21. novembra 2003. godine, ukida u celosti. Prvostepeni sud je odluku zasnovao na činjenici da je na ročištu za glavnu raspravu, na strani tužioca, pristupila advokat V.F, po zameničkom punomoćju koje joj je izdao advokat S.S. iz B, kome je takođe zame-ničko punomoćje izdao punomoćnik tužioca, advokat S.S. iz P. Na taj način je faktički zameničko punomoćje V.F. izdao zamenik punomoćnika tužioca, što po mišljenju prvostepenog suda nije do-zvoljeno, pa je prvostepeni sud uskratio zastupanje advokatu V.F. Shodno iznetom, stekli su se uslovi iz člana 296. stav 2, u vezi sa članom 463. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004), pa je prvostepeni sud doneo odluku kao što je navedeno. Po mišljenju ovog suda, osnovano tužilac u žalbi navodi da je punomoćnik koji je advokat, i na koga je preneto punomoćje u celosti, ovlašćen da isto punomoćje prenese na drugog advokata. Naime, u konkret-nom slučaju, punomoćnik tužioca je advokat S.S. iz P. i isti je preneo ovlašćenje za zastupanje advokatu S.S. iz B. Prvostepeni sud je pravilno postupio kada je dozvolio zastupanje tužioca od stra-ne advokata S.S. iz B, po zameničkom punomoćju, pošto je shodno članu 89. stav 1. tačka 3) Zakona o parničnom postupku, propisano da, advokat na osnovu punomoćja, ako je stranka izdala isto advo-katu za vođenje parnice, a nije bliže odredila ovlašćenje u punomoćju, ovlašćen da prenese puno-moćje na drugog advokata ili da ovlasti drugog advokata na preduzimanje samo pojedinih radnji u postupku. Međutim, iste odredbe pogrešno tumači prvostepeni sud kad se radi o situaciji, da je advo-kat S.S. iz B, koji zastupa tužioca po zameničkom punomoćju opšteg karaktera, imajući u vidu da mu je ovlašćenje preneto za sve radnje u postupku, a ne samo za pojedine, preneo punomoćje na dru-gog advokata da ga zameni u zastupanju tužioca u ovoj pravnoj stvari. Ovo iz razloga što se, po mi-šljenju ovog suda, citirana odredba člana 89. stav 1. tačka 3) Zakona o parničnom postupku, može shodno primeniti i na situaciju kad advokat - zamenik advokata prenese punomoćje na trećeg advo-kata ili ovlasti trećeg advokata na preduzimanje samo pojedinih radnji u postupku. U svakom slučaju stranka može izmeniti ili opozvati izjavu svog punomoćnika na ročištu na kojem je ta izjava data. Ako je punomoćnik priznao neku činjenicu na ročištu na kojem stranka nije prisustvovala ili neku či-njenicu priznao u podnesku, a stranka to priznanje docnije izmeni ili opozove, sud će ceniti obe izja-ve u smislu člana 222. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 14230/2005 od 8. 03. 2006. godine)

FORMA PUNOMOĆJA PRAVNOG LICA SA SEDIŠTEM

U INOSTRANSTVU (Član 90. Zakona o parničnom postupku)

Page 61: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 61 -

8811.. Ukoliko se kao stranka u postupku pojavljuje pravno lice sa sedištem u inostranstvu,

njegov punomoćnik je dužan da prilikom preduzimanja prve radnje podnese punomoćje u pisanom obliku, s tim što to punomoćje ne mora biti overeno, jer ovu formu ne propisuju odredbe domaćeg procesnog prava, koje se primenjuje uvek, bez obzira na državljanstvo parnične stranke.

Iz obrazloženja: Priloženom izvršnom ispravom - rešenjem nadležnog trgovinskog suda od 08.10.2009. godine,

koja je postala izvršna dana 8.10.2009. godine, usvojen je predlog ovde izvršnog poverioca za odre-đivanje privremene mere kojom su isključeni iz prometa predmeti ovde izvršnog dužnika kojima se vrši povreda autorskih prava ovde izvršnog poverioca popisom i pečaćenjem svih količina umnože-nih primeraka proizvoda kojima se povreda vrši, a koji se zateknu u poslovnom prostoru tuženog. Određeno je čuvanje ovih proizvoda o trošku ovde izvršnog dužnika uz zabranu nastavljanja započe-tih radnji kojima bi se moglo izvršiti povreda autorskih prava ovde izvršnog poverioca sve do prav-nosnažnog okončanja postupka, a pod pretnjom naknade štete i novčanog kažnjavanja. Odlučeno je da žalba na rešenje ne zadržava njegovo izvršenje. Imajući u vidu takvo stanje stvari, prvostepeni sud je pravilno odredio predloženu privremenu meru, pravilno primenivši čl. 217. Zakona o izvr-šnom postupku, a pravilno su odmereni i troškovi izvršnog postupka. Na pravilnost donetog rešenja ne utiču žalbeni navodi izvršnog dužnika. Naime, pred domaćim sudom primenjuje se domaće pro-cesno pravo, bez obzira na svojstvo stranaka u postupku. Ukoliko se kao stranka javlja pravno lice sa sedištem u inostranstvu, njegov punomoćnik je dužan da prilikom preduzimanja prve radnje u po-stupku podnese punomoćje u pisanom obliku, shodno čl. 91. st. 1. i čl. 92. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Ono ne mora biti overeno, jer ovu formu ne propisuju odredbe domaćeg procesnog pra-va. Zato je punomoćje podneto uz predlog uredno, jer ne postoji zakonska obaveza da bude overeno od strane notara apostil pečatom.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Iž. 129/10 od 10.02.2010. godine)

DUŽNOST PODNOŠENJA PUNOMOĆJA PRILIKOM PREDUZIMANJA

PRVE RADNJE U POSTUPKU I POSLEDICE PROPUŠTANJA (Član 91. Zakona o parničnom postupku)

8822.. Da li parnični sud može odmah odbaciti tužbu koju je u ime preduzeća podnelo fizičko lice

koje nije advokat, a uz tužbu nije priložilo punomoćje, imajući u vidu da Zakon o parničnom postupku u članu 92. uopšte ne predviđa mogućnost da sud dozvoli da radnje u postupku pri-vremeno izvrši lice koje nije podnelo punomoćje, a koja je postojala u članu 98. stav 2. ranijeg zakona?

Page 62: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 62 -

Iz pitanja kao očigledno proizlazi da se u opisanoj situaciji, dakle ne radi o fizičkom licu koje je zaposleno kod preduzeća koje se pojavljuje kao tužilac. Dakle, u situaciji kada je u ime preduzeća tužbu podnelo fizičko lice koje nije advokat, a uz tužbu nije priloženo punomoćje za navedeno lice, sud će takvu tužbu odbaciti. Ovo stoga što je članom 92. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano da je punomoćnik dužan da prilikom preduzimanja prve radnje u postupku podnese punomoćje. U novom Zakonu o parničnom postupku ne postoji zakonska mogućnost koja je bila propisana članom 98. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku, a da sud privremeno dozvoli radnje u postupku i licu koje nije podnelo punomoćje. Stoga u opisanoj situaciji sud takvu tužbu svojim rešenjem odmah odbacuje sa obrazloženjem da je ista podneta od strane neovlašćenog lica.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10.i 7. i 14.11.2006. godine)

8833.. Ne može se uskratiti zastupanje punomoćniku stranke, koji se pozvao na broj generalnog

punomoćja deponovanog kod suda kod koga se vodi postupak, pre nego što sudska pisarnica proveri da li je predmetu priložen prepis punomoćja, da li takvo punomoćje postoji i da li nije opozvano. Sudska pisarnica je dužna da ove činjenice konstatuje u predmetu uz navođenje po-slovnog broja pismena uz koje je priložen izvornik punomoćja, odnosno redni broj upisnika sudske uprave pod kojim je deponovano generalno punomoćje, saglasno članu 135. Sudskog poslovnika.

Iz obrazloženja: Prema stanju u spisima, punomoćnik tužioca je dana 18. decembra 2002. godine podneo predlog

za izvršenje na osnovu verodostojne isprave, u kome je naveo da zastupa tužioca po osnovu depono-vanog generalnog punomoćja VII Su. A/97-17. Prvostepeni sud je po predlogu odredio izvršenje re-šenjem Iv. 5398/02 od 23. decembra 2002. godine. Postupajući po prigovoru dužnika izdato rešenje o izvršenju na osnovu verodostojne isprave je stavljeno van snage rešenjem prvostepenog suda od 16. januara 2003. godine. U daljem toku postupka punomoćnik tužioca se u podnescima i na raspra-vama pozivao na broj deponovanog generalnog punomoćja VII Su. A/97-17, a prvostepeni sud je prihvatio da tužioca u ovoj parnici zastupa navedeni punomoćnik po osnovu deponovanog general-nog punomoćja, bez naloga punomoćniku da dostavi prepis deponovanog generalnog punomoćja. Nakon donošenja novog Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004), prvo ročište za glavnu raspravu je održano pred prvostepenim sudom 2. juna 2005. godine, kada je prisut-ni advokatski pripravnik punomoćnika tužioca S.B. izjavila da po generalnom deponovanom puno-moćju zastupa tužioca. Sud je tada na ročištu konstatovao da spisima predmeta nije priloženo gene-ralno punomoćje, zbog čega nije dozvolio pristup prisutnom advokatskom pripravniku punomoćni-ka tužioca na ročištu, nakon čega je doneo ožalbeno rešenje kojim je konstatovao da se tužba sma-tra povučenom.

Postupajući na napred navedeni način, prvostepeni sud je prilikom donošenja pobijanog rešenja učinio bitne povrede odredaba postupka, regulisane odredbama člana 361. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupku. Naime, prema članu 135. Sudskog poslovnika kada se punomoćnik stranke poziva na generalno punomoćje koje se nalazi u spisima sudske uprave, pisarnica će, pre dostavlja-

Page 63: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 63 -

nja predmeta sudiji, proveriti da li je predmetu priložen prepis punomoćja, kao i da li takvo puno-moćje postoji i da li nije opozvano, što će se konstatovati u predmetu uz navođenje poslovnog broja pismena uz koje je priložen izvornik punomoćja, odnosno redni broj upisnika sudske uprave pod ko-jim je deponovano generalno punomoćje. Polazeći od citirane odredbe Sudskog poslovnika, koja re-guliše deponovanje generalnog punomoćja, prvostepeni sud je bio dužan da od sudske pisarnice za-traži proveru da li postoji generalno punomoćje na koje se pozvao punomoćnik tužioca i da li nije opozvano, kao i konstataciju u predmetu poslovnog broja pismena uz koje je priložen izvornik puno-moćja, odnosno redni broj upisnika sudske uprave pod kojim je deponovano generalno punomoćje. Pored toga, s obzirom da je postupak vođen kao povodom prigovora na platni nalog, prvostepeni sud je bio dužan da u predmetnom rešenju donese i odluku o rešenju o izvršenju na osnovu verodostojne isprave, odnosno da primeni odredbe člana 463. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Prvostepeno rešenje je nepravilno i iz razloga što je prvostepeni sud, na osnovu svoje ocene da punomoćnik tuži-oca nema priloženo punomoćje u predmetu od početka postupka, u takvoj situaciji morao da primeni odredbe člana 92 stav 2. Zakona o parničnom postupku u pogledu preduzetih parničnih radnji od strane punomoćnika bez punomoćja.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 9930/05 od 24.01.2006. godine)

8844.. Ako je prvostepeni sud doneo presudu zbog propuštanja jer advokat koji je podneo odgo-

vor na tužbu, uz odgovor nije priložio punomoćje, u smislu člana 92. stav 1. Zakona o parnič-nom postupku, kako će postupiti drugostepeni sud ako je advokat uz žalbu protiv presude zbog propuštanja podneo punomoćje kojim je stranka "naknadno odobrila" njegovu parničnu radnju u smislu člana 92. stav 2. istog zakona?

Drugostepeni sud će odbiti žalbu izjavljenu protiv presude zbog propuštanja, iako je stranka podneti odgovor na tužbu od strane advokata naknadno odobrila dostavljanjem punomoćja uz žalbu.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10.i 7. i 14.11.2006. godine)

8855..

Ako je prvostepeni sud odbacio žalbu koju je podneo advokat, a uz žalbu nije priložio puno-

moćje, u smislu člana 92. stav 1. novog Zakona o parničnom postupku, kako će postupiti drugo-stepeni sud ako je advokat uz žalbu protiv rešenja o odbacivanju žalbe podneo punomoćje ko-jim je stranka "naknadno odobrila" njegovu parničnu radnju u smislu člana 92. stav 2?

Drugostepeni sud će potvrditi rešenje o odbačaju žalbe, jer je žalba podneta od neovlašćenog li-ca i kao takva je nedozvoljena. Naknadna dostava punomoćja uz žalbu na rešenje kojim je žalba od-bačena nema značaja jer je stranka dužna prilikom preduzimanja prve radnje u postupku da dostavi ovlašćenje za preduzetu radnju u smislu člana 92. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10.i 7. i 14.11.2006. godine)

Page 64: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 64 -

8866.. Da li će sud odmah odbaciti tužbu koju je podneo advokat, a uz tužbu nije priložio puno-

moćje, u smislu člana 92. stav 1. Zakona o parničnom postupku?

Sud će odmah odbaciti tužbu koju je za tužioca podneo advokat koji uz tužbu nije priložio pu-nomoćje. Mogućnost da stranka naknadno odobri radnje preduzete od nekog lica, koja je propisana u članu 92. stav 2. Zakona o parničnom postupku, ne odnosi se na neovlašćena lica, nego samo na lica koja imaju svojstvo punomoćnika, ali za koja u punomoćju nije navedeno da su ovlašćeni i za preduzimanje određenih radnji za koje je potrebno tzv. specijalno punomoćje. Novi Zakon o parnič-nom postupku ne propisuje mogućnost (koja je postojala prema odredbi člana 98. stav 2. starog Za-kona o parničnom postupku) da sud privremeno dozvoli da određenu parničnu radnju izvrši lice ko-je nije podnelo punomoćje. Obaveza je punomoćnika da prilikom preduzimanja prve radnje u po-stupku podnese punomoćje.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10.i 7. i 14.11.2006. godine)

8877.. Da li parnični sud može odmah odbaciti tužbu koju je u ime preduzeća podnelo fizičko lice

koje nije advokat, a uz tužbu nije priložilo punomoćje?

Iz pitanja kao očigledno proizlazi da se u opisanoj situaciji, dakle ne radi o fizičkom licu koje je zaposleno kod preduzeća koje se pojavljuje kao tužilac. Dakle, u situaciji kada je u ime predu-zeća tužbu podnelo fizičko lice koje nije advokat, a uz tužbu nije priloženo punomoćje za nave-deno lice, sud će takvu tužbu odbaciti. Ovo stoga što je članom 92. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano da je punomoćnik dužan da prilikom preduzimanja prve radnje u postupku podnese punomoćje. U novom Zakonu o parničnom postupku ne postoji zakonska mogućnost koja je bila propisana članom 98. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku, a da sud privre-meno dozvoli radnje u postupku i licu koje nije podnelo punomoćje. Stoga u opisanoj situaciji sud takvu tužbu svojim rešenjem odmah odbacuje sa obrazloženjem da je ista podneta od strane neovlašćenog lica.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

8888..

Da li je i u kojim slučajevima sud dužan da pozove stranku da odobri preduzete radnje od

strane punomoćnika bez urednog punomoćja?

Sud nema dužnost da poziva stranku da se izjasni da li preduzete parnične radnje u njeno ime od strane advokata ili drugog lica bez urednog punomoćja odobrava. Takve radnje se shodno odred-

Page 65: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 65 -

bi člana 92. stav 2. Zakona o parničnom postupku neće uzimati u obzir ako ih sama stranka nije na-knadno odobrila. Zato se tako preduzete radnje mogu konvalidirati naknadnim odobrenjem stranke samo u slučaju kada je isto dato pre donošenja rešenja kojim je sud utvrdio da lice koje se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlašćeno za njihovo preduzimanje, odnosno do donošenja rešenja o odbaci-vanju podnesaka podnetih bez urednog punomoćja.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

8899..

Da li se odmah odbacuje tužba, u slučaju da je podneta za tužioca od strane advokata koji

uz tužbu nije podneo punomoćje, ili se to može učiniti tek pošto se tužiocu da nalog da se izja-sni da li osnažuje radnju preduzetu od strane neovlašćenog lica – advokata, a tužilac istu rad-nju ne osnaži?

Sud će na osnovu odredbe člana 92. stav 1. Zakona o parničnom postupku odmah odbaciti tu-žbu koju je za tužioca podneo advokat koji uz tužbu nije priložio punomoćje. Mogućnost da stran-ka naknadno odobri radnje preduzete od nekog lica, koja je propisana u članu 92. stav 2. Zakona o parničnom postupku ne odnosi se na neovlašćena lica, nego samo na lica koja imaju svojstvo punomoćnika, ali za koja u punomoćju nije navedeno da su ovlašćeni i za preduzimanje određenih radnji za koje je potrebno tzv. specijalno punomoćje. Osim toga, novi Zakon o parničnom postup-ku ne propisuje mogućnost suda (koja je postojala prema odredbi člana 98. stav 2. starog Zakona o parničnom postupku) da privremeno dozvoli da određenu parničnu radnju izvrši lice koje nije podnelo punomoćje.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

9900..

Da li parnični sud može odmah odbaciti tužbu koju nije potpisao statutarni zastupnik (di-

rektor) privrednog društva, već diplomirani pravnik ili drugo lice zaposleno kod tužioca (koje nije upisano u registar kao lice ovlašćeno za zastupanje), s obzirom da novi Zakon o parnič-nom postupku u članu 92. uopšte ne predviđa mogućnost da sud dozvoli da radnje u postupku privremeno izvrši lice koje nije podnelo punomoćje, a koja je mogućnost postojala u članu 98. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku?

Iako je u postavljenom pitanju izostavljen podatak da li je uz tužbu koju je potpisalo navedeno

lice priloženo punomoćje za to lice izdato od strane ovlašćenog lica ili ne, prilikom davanja odgovo-ra poći ćemo od pretpostavke da se pitanja odnosi na situacije kada je tužbu potpisao diplomirani pravnik ili drugo lice zaposleno kod tužioca koje nije upisano u registar kao lice ovlašćeno za za-stupanje, a uz tužbu nije priloženo punomoćje za to lice. Pre davanja odgovora mora se ukazati da je pogrešna konstatacija iz postavljenog pitanja da je statutarni zastupnik privrednog društva samo

Page 66: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 66 -

direktor. U smislu odredbe člana 482. Zakona o parničnom postupku, kada se radi o postupku u privred-nim sporovima tada je statutarni zastupnik lice koje je u registar upisano kao ovlašćeno lice. Zakon o privrednim društvima u članu 25. u kome govori o zastupnicima i njihovim ovlašćenjima ne propisuje izričito ko sve može biti zastupnik privrednog društva, ali to proizlazi iz mnogih odredaba ovog zakona. Ukoliko je podneta tužba potpisana od lica koje nije statutarni zastupnik privrednog društva u smislu gore navedenih odredaba i propisa, a uz istu nije priloženo punomoćje kojim se navedeno lice ovlašću-je da u ime privrednog društva podnese tužbu, sud će takvu tužbu odbaciti, kao podnetu od neovlašće-nog lica. Ovo stoga što je članom 92. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano da je punomoćnik dužan da prilikom preduzimanja prve radnje u postupku podnese punomoćje. Ovde se međutim, mora napomenuti da se tužba ne može automatski odbaciti ukoliko se iz iste vidi da nije potpisana od strane direktora privrednog društva. Ovo stoga što iz gore navedenog proizlazi da istu u ime privrednog dru-štva može podneti i potpisati neko drugo lice zaposleno kod tužioca koje ima svojstvo statutarnog za-stupnika ili koje je na isto postupanje ovlašćeno. U tom smislu sud bi bio dužan da na osnovu podataka iz nadležnog registra, koji su javni, prethodno utvrdi da li je tužba potpisana od ovlašćenog lica.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

9911.. Sud ne može odbaciti kao neurednu tužbu koju je potpisao tužilac, a sastavio i napisao

advokat i to na svome memorandumu, a kome nije izdato punomoćje za zastupanje tužioca u tom sporu.

Iz obrazloženja: Nižestepeni sudovi odbacuju tužbu tužioca kao neurednu. Svoju odluku temelje na odredbama

člana 92. stav 1. i člana 103. stav 6. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 125/04). Trgovinski sudovi zaključuju da je tužba koju je za tužioca podneo advokat, a koji uz tu-žbu nije priložio punomoćje, neuredna. Prema mišljenju Višeg trgovinskog suda, to što je tužbu potpisao lično tužilac, bez uticaja je na drugačiju odluku, s obzirom da se iz iste nesumnjivo utvrđu-je da je tužilac zastupan preko advokata, koji uz tužbu nije priložio punomoćje. Naknadnim dosta-vljanjem punomoćja uz žalbu na rešenje o odbacivanju tužbe kao neuredne, ne može se konvalidirati propust punomoćnika – advokata učinjen dostavljanjem tužbe sudu bez punomoćja. Kod takvog sta-nja stvari revident osnovano navodi da je tužilac lično potpisao tužbu, čime se tužba smatra ured-nom, a da je samo sastav tužbe urađen preko advokata bez punomoćja i ovlašćenja da advokat dalje postupa pred sudom. Pošto je tužilac lično potpisao tužbu, on nije imao obavezu da uz tužbu priloži punomoćje, bez obzira što je tekst tužbe napisao advokat, što je u uvodu tužbe napisano da tužioca zastupa advokat Ž.P. iz I... i što je tužba napisana na memorandumu ovog advokata. Odredbom člana 100. stav 2. Zakona o parničnom postupku propisano je da podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se po njima moglo postupati. Oni naročito treba da sadrže: označenje suda, ime i prezime, naziv firme, prebivalište ili boravište, odnosno sedište strana-ka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika ako ih imaju, predmet spora, sadržinu izjave i pot-pis podnosioca. Predmetna tužba koju je tužilac podneo prvostepenom sudu sadrži sve obavezne sa-stojke predviđene odredbom člana 100. stav 2. Zakona o parničnom postupku, a među njima i potpis podnosioca. Sledom iznetog Vrhovni sud Srbije nalazi da je tužba tužioca uredna i da se kao takva

Page 67: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 67 -

nije mogla odlukama nižestepenih sudova odbaciti. U konkretnom slučaju nije bilo mesta primeni odredaba člana 92. Zakona o parničnom postupku i člana 103. stav 6. istog zakona, budući da tužilac u momentu podnošenja tužbe nije bio zastupan po advokatu. Kako su revizijski navodi prethodno izjavljeni u žalbi, a drugostepeni sud ih nije pravilno cenio, to je pred Višim trgovinskim sudom uči-njena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 1. Zakona o parničnom postup-ku u vezi sa članovima 92, 103. stav 5. i 100. stav 2. istog zakona, a što predstavlja ispunjenje revi-zijskog razloga iz odredbe člana 398. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku."

(Iz rešenja Vrhovnog suda Srbije, Prev. 325/2005 od 15.09.2005. godine)

DUŽNOST PUNOMOĆNIKA POSLE OTKAZA

PUNOMOĆJA (Član 92. Zakona o parničnom postupku)

9922.. Samo lice koje se u postupku već legitimisalo kao punomoćnik može izdati zameničko pu-

nomoćje

Iz obrazloženja:

Iz spisa proizilazi da je na ročište za glavnu raspravu, zakazano za 30.03.2011. godine, u ime tu-žioca a po zameničkom punomoćju pristupio imenovani advokat. Prvostepeni sud je - uvidom u za-meničko punomoćje - utvrdio da je ono izdato od strane navedenog zamenjenog advokata, koji nije postupio u smislu člana 92. stav 1. Zakona o parničnom postupku i nije, prilikom preduzimanja prve radnje u postupku, podneo punomoćje, već je kao punomoćnik tužioca prvu radnju preduzeo izdava-njem zameničkog punomoćja.

U tom kontekstu, prvostepeni sud je pravilno postupio kada nije dozvolio zastupanje tužioca od strane advokata po zameničkom punomoćju, izdatog od lica koje, prema stanju u spisima, nije puno-moćnik tužioca.

Tako su se stekli svi uslovi za primenu člana 475. stav 1. Zakona o parničnom postupku i nastu-panje zakonskih posledica da se tužba tužioca smatra povučenom, jer na ročište za glavnu raspravu, koje je bilo zakazano za 30.03.2011. godine, nije pristupio uredno pozvan tužilac.

Nisu osnovani žalbeni navodi tužioca (da je prvostepeni sud pogrešno tumačio i pogrešno prime-nio odredbu člana 92. stav 2 Zakona o parničnom postupku), jer se navedena zakonska odredba od-nosi na punomoćnika koji je već legitimisan kao punomoćnik u postupku tj. koji je već dostavio pu-nomoćje da je ovlašćen da zastupa određenu stranku ali da pri tom nije ovlašćen za preduzimanje svih parničnih radnji. To u konkretnoj situaciji nije slučaj zato što nema punomoćnika tužioca odn. advokat koji je izdao zameničko punomoćje nije dostavio dokaze o tome da je on ovlašćeni puno-moćnik tužioca pre preduzimanja prve parnične radnje.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 5781/2011 od 10.05.2012. godine)

Page 68: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 68 -

9933.. Punomoćnik je dužan da - i po otkazu punomoćja u periodu od mesec dana - preduzima

sve parnične radnje za lice koje mu je izdalo punomoćje, ako je to potrebno da se spreči ili ot-kloni nastanak štete za njega i njegove interese.

Iz obrazloženja: Stranka može u svako doba opozvati punomoćje, a punomoćnik ga može u svako doba otka-

zati. Opozivanje odn. otkaz punomoćja mora se saopštiti sudu pred kojim se postupak vodi pi-smeno ili usmeno na zapisniku. Opozivanje odn. otkaz punomoćja proizvodi dejstvo za protivnu stranu od časa kada joj je saopšteno. Posle otkaza punomoćja punomoćnik je dužan još mesec da-na preduzimati parnične radnje za lice koje mu je izdalo punomoćje, ako je potrebno da od njega otkloni kakvu štetu koja bi u to vreme mogla nastati. Otkaz punomoćja koje je punomoćnik tuži-oca pismeno dostavio sudu proizvodi dejstvo od trenutka kada je sudu dostavljeno - član 93. Za-kona o parničnom postupku. U konkretnom slučaju, na dan održavanja ročišta 07.10.2009. godi-ne, punomoćniku tužioca je prestalo punomoćje usled otkaza, ali je - prema navedenom stavu 4. citirane odredbe – on, i po otkazu punomoćja, još mesec dana bio dužan da za tužioca preduzima parnične radnje ako je potrebno da od njega otkloni kakvu štetu koja bi u to vreme mogla nastati. Zbog toga, punomoćnik tužioca je - i u vreme održavanja spornog ročišta 07.10.2009. godine - bio dužan da pristupi na ročište i time spreči nastupanje posledice predviđene članom 296. Zako-na o parničnom postupku. Iz navedenih razloga, a upravo zbog toga što je - bez obzira na otkaz punomoćja - punomoćnik mogao i bio dužan da preduzme i parnične radnje u roku od mesec da-na od otkaza punomoćja, nisu osnovani žalbeni navodi da je tužiocu uskraćeno pravo raspravlja-nja donošenjem pobijanog rešenja, jer je - bez obzira na otkaz punomoćja - njegov punomoćnik mogao i morao pristupiti na navedeno ročište i time sprečiti da nastupe posledice predviđene za-konom. Žalbeni navodi prema kojima sam punomoćnik nije obavestio tužioca o otkazu punomoć-ja nisu od uticaja na ocenu pravilnosti pobijanog rešenja, jer predstavljaju odnos vlastodavca i punomoćnika odn. same stranke i punomoćnika.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 4426/10 od 18.02.2010. godine)

DEJSTVO SMRTI ILI RAZREŠENJA ZASTUPNIKA

PRAVNOG LICA NA PUNOMOĆJE (Član 93. Zakona o parničnom postupku)

9944.. Da li u slučaju smrti ili razrešenja direktora preduzeća prestaje punomoćje izdato advoka-

tu ili drugom punomoćniku, ili se punomoćje ograničava u smislu člana 94. stav 2. Zakona o parničnom postupku, odnosno da li je punomoćnik preduzeća tada ovlašćen da preduzima sa-mo radnje u postupku koje ne trpe odlaganje?

Page 69: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 69 -

Personalne promene u pravnom licu, kakve su smrt ili po drugom osnovu prestanak ovlašćenja za zastupanje dotadašnjeg statutarnog zastupnika iz člana 482. Zakona o parničnom postupku, na izdato punomoćje nemaju nikakvog uticaja. Dotadašnji punomoćnik to ostaje, sa dotadašnjim ovla-šćenjima u pogledu zastupanja pravnog lica, uz mogućnost novog statutarnog zastupnika da opozove punomoćje po članu 93. Zakona o parničnom postupku. Odredbe člana 94. Zakona o parničnom po-stupku ne primenjuju se na punomoćnike pravnih lica. Do prestanka punomoćje koje je izdalo prav-no lice, odnosno njegov statutarni zastupnik, dolazi samo u slučajevima iz člana 95. stav 1. i člana 484. stav 1. Zakona o parničnom postupku – u slučaju prestanka pravnog lica, odnosno otvaranja postupka stečaja ili likvidacije nad pravnim licem.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10.i 7. i 14.11.2006. godine)

PRESTANAK PUNOMOĆJA OTVARANJEM STEČAJA ILI LIKVIDACIJE

(Član 94. Zakona o parničnom postupku)

9955.. Da li se odredbe iz člana 484. Zakona o parničnom postupku o dejstvu otvaranja postupka

stečaja ili likvidacije na prestanak važnosti parničnog punomoćja, kao i o tome da punomoćni-ci moraju imati punomoćje koje je izdao stečajni upravnik, koje su sadržane u Glavi trideset četvrtoj – kojom je regulisan poseban postupak u privrednim sporovima, primenjuju i u re-dovnom – opštem parničnom postupku, ili u radnim sporovima, bez obzira što je reč o poseb-nom pravilu postupka u privrednim sporovima?

Iako se odredbe o prestanku punomoćja u slučaju stečaja nalaze u članu 484, odnosno u Glavi trideset četvrtoj posebnog postupka u privrednim sporovima, njen tekst i smisao odnosi se na objektivnu situaciju pravnog lica, koja važi za svaku vrstu postupka, i ovu odredbu treba prime-njivati u svakom postupku, kao da je odredba opšteg dela zakona. Uostalom, slična odredba o pre-stanku punomoćja usled stečaja u Zakonu o parničnom postupku iz 1977. godine se i nalazila u op-štem delu Glave pete (član 101. stav 2).

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10.i 7. i 14.11.2006. godine)

9966.. Da li se odredbe iz člana 484. novog Zakona o parničnom postupku o dejstvu otvaranja po-

stupka stečaja ili likvidacije na prestanak važnosti parničnog punomoćja, kao i o tome da pu-nomoćnici moraju imati punomoćje koje je izdao stečajni upravnik, koje su sadržane u Glavi trideset četvrtoj – kojom je regulisan poseban postupak u privrednim sporovima, primenjuju i u redovnom – opštem parničnom postupku, ili u radnim sporovima, bez obzira što je reč o po-sebnom pravilu postupka u privrednim sporovima?

Page 70: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 70 -

Iako se odredbe o prestanku punomoćja u slučaju stečaja nalaze u članu 484, odnosno u Glavi trideset četvrtoj posebnog postupka u privrednim sporovima, njen tekst i smisao odnosi se na objektivnu situaciju pravnog lica, koja važi za svaku vrstu postupka, i ovu odredbu treba primenji-vati u svakom postupku, kao da je odredba opšteg dela zakona. Uostalom, slična odredba o prestan-ku punomoćja usled stečaja u Zakonu o parničnom postupku iz 1977. godine se i nalazila u opštem delu Glave pete (član 101. stav 2.).

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

SADRŽINA PODNESAKA (Član 98. Zakona o parničnom postupku)

9977.. Ukoliko predlagač nije predložio koje će nepokretnosti, stečene u bračnoj zajednici, pripa-

sti njemu a koje protivniku - predlog za pokušaj poravnanja je neuredan.

Iz obrazloženja:

Pošto U predlogu za pokušaj poravnanja predlagač nije naveo zemljišno-knjižne podatke i prilo-žio pisane dokaze o pravu svojine na nepokretnostima. Pored toga, nije konkretno naveo na koji na-čin predlaže da se sklopi poravnanje i šta konkretno od nepokretnosti, stečenih u bračnoj zajednici, treba da pripadne njemu, a šta protivniku.

Zbog toga, drugostepeni sud nalazi da je predlog za pokušaj poravnanja neuredan, budući da ne sadrži sve što je potrebno - u smislu člana 98. stav 4. Zakona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Višeg suda u Nišu, Gž. 1746/2012 od 02.10.2012. godine)

9988.. Ne dokazuje se pravni interes tužioca povodom tužbe za obavezivanje na ispunjenje odre-

đene obaveze, pa i za plaćanje određenog novčanog iznosa - on se pretpostavlja jer tužilac ima interes da stekne izvršnu ispravu, na osnovu koje može pokrenuti postupak prinudnog izvrše-nja predmetne obaveze.

Iz obrazloženja: Relevantne odredbe: Tužba mora da sadrži određeni zahtev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na

kojima tužilac zasniva zahtev, dokaze kojima se utvrđuju činjenice, vrednost predmeta spora i druge podatke koje mora imati svaki podnesak u smislu člana 98. istog Zakona - član 192. Zakona o par-ničnom postupku.

Page 71: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 71 -

Tužilac, po pravilu, ne mora dokazivati pravni interes za obavezivanje tuženog na ispunjenje od-ređene obaveze, pa i za isplatu određenog novčanog iznosa. Pravni interes se pretpostavlja, a sastoji se u tome da tužilac takvom tužbom ima interes da stekne izvršnu ispravu na osnovu koje može pri-nudno ostvariti svoje potraživanje tj. ukoliko se radi o novčanom potraživanju - da može zahtevati njegovu naplatu.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 6106/2012 od 27.06.2012. godine)

9999.. Da li je uredna tužba koju je advokat potpisao pre početka teksta, a ne na kraju teksta tužbe?

Članom 100. stav 2. Zakona o parničnom postupku propisano je da tužba, protivtužba, odgovor na tužbu i pravni lekovi koji se podnose u pismenom obliku (podnesci), između ostalog moraju sadr-žavati i potpis podnosioca. Navedenim članom, kao ni bilo kojom drugom odredbom Zakona o par-ničnom postupku nije propisano da se potpis podnosioca mora nalaziti na kraju teksta podneska. Stoga je uredna tužba koju je advokat potpisao pre početka teksta.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10.i 7. i 14.11.2006. godine)

110000..

Ako je tužbu u upravnom sporu zbog "ćutanja administracije" zainteresovano lice podne-

lo Vrhovnom sudu Srbije, tražeći poništaj ugovora o cesiji, a Vrhovni sud se shodnom prime-nom odredaba parničnog postupka oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio trgovin-skom sudu, nalazeći da tužbom nije tražen poništaj nekog upravnog akta, budući da ugovor o cesiji čiji se poništaj traži nije upravni akt, kako će postupiti trgovinski sud u pogledu usposta-vljanja procesne legitimacije tuženih, zasnivanjem procesne zajednice nužnih i jedinstvenih su-parničara , s obzirom da je tužba podneta protiv organa, odnosno upravne organizacije sa sta-tusom pravnog lica (Agencije za privatizaciju), čiji se akt osporava – (član 14. Zakona o uprav-nim sporovima "Službeni list SRJ", br. 49/96), a ne protiv cedenta i cesionara, kao učesnika materijalno pravnog odnosa, tj. da li je trgovinski sud ovlašćen da naloži tužiocu da umesto tu-žene Agencije za privatizaciju, označi cedenta i cesionara, kao i da li je u tom slučaju reč o su-bjektivnom preinačenju tužbe ili uređenju tužbe, da li je trgovinski sud ovlašćen da takvu tu-žbu odbaci primenom člana 28. stav 1. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima u kome je pro-pisano da će "sud rešenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da akt koji je tužbom osporavan nije upravni akt (član 6)"?

Urednost tužbe kao inicijalnog akta u upravnom sporu ne može se ceniti od strane trgovinskog suda prema odredbama Zakona o parničnom postupku. Stoga će trgovinski sud uz dostavu rešenja Vrhovnog suda o stvarnoj nenadležnosti da naloži tužiocu da uredi tužbu u skladu sa odredbama člana 187. u vezi člana 100. Zakona o parničnom postupku. Trgovinski sud je ovlašćen da naloži

Page 72: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 72 -

uređenje tužbe tako da tužbom budu obuhvaćene i ugovorne strane iz ugovora o cesiji, jer se ne ra-di o subjektivnom preinačenju tužbe, pošto je tužba kao inicijalni akt u upravnom postupku sačinje-na prema pravilima tog postupka. Sud će ovako postupiti bez obzira da li je tužbu sačinio advokat. Trgovinski sud nije ovlašćen da odbaci tužbu primenom člana 28. stav 1. tačka 2. Zakona o uprav-nim sporovima, kada je to propustio da učini Vrhovni sud.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

PODNOŠENJE PRILOGA UZ PODNESAK

(Član 99. Zakona o parničnom postupku)

110011..

Ako se u podnesku navode dokazi koje poseduje i druga strana, a propustom suda isti nisu

dostavljeni u prilogu podneska suprotnoj stranci, time njoj nije uskraćena mogućnost raspra-vljanja pred sudom, jer je iz sadržine podneska znala na koje se dokaze suprotna strana pozi-va, pa kako iste i sama poseduje mogla je da se o njima izjasni.

Iz obrazloženja: U toku prvostepenog postupka nisu učinjene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog po-

stupka iz člana 361. stav 2. Zakona o parničnom postupku, o kojima ovaj sud vodi računa, niti povrede na koje se žalbom ukazuje. Prema stanju u spisima, tuženom je podnesak tužioca od 6. marta 2006. godine, koji je sudu dostavljen u tri primerka sa sedam priloga, dostavljen 9. marta 2006. godine, i za to postoji povratnica u spisima. Prema iznetom, ceo primerak podneska koji je u sebi sadržao i priloge, dostavljen je tuženom. Pored navedenog, tužilac je u podnesku naveo koji se dokazi dostavljaju u prilogu, pa kako se radi o dokazima o sprovedenoj kompenzaciji kao i o dokazima kada su i u kom iznosu delimično plaćene fakture tužioca, tuženi je već prijemom samog podneska tužioca saznao o kojim se dokazima radi, odnosno koji su dokazi u prilogu pi-smena dostavljeni sudu, pa kako se radi o dokazima koje i sam tuženi poseduje, jer se upravo ra-di o njegovom delimičnom plaćanju i o međusobnoj kompenzaciji, to mu je bilo omogućeno da uvidom u svoju dokumentaciju utvrdi koja je njihova sadržina, a to znači da mu je bilo omoguće-no i da se izjasni o istima. Iz navedenih razloga, u postupku nisu učinjene apsolutno bitne povre-de parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 7. Zakona o parničnom postupku, jer tuženom nije uskraćeno pravo i mogućnost raspravljanja pred sudom, pa su neosnovani i njegovi žal-beni navodi koji se na to odnose.

(Iz odluke Višeg trgovinskog suda)

Page 73: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 73 -

SRAVNJENJE PREPISA SA IZVORNIKOM ISPRAVE

(Član 100. Zakona o parničnom postupku)

110022.. Advokat može biti angažovan za pružanje pravne pomoći samo za sastavljanje tužbe, a da

- pri tome - ne bude ovlašćen i za zastupanje u postupku. U tom slučaju, nema uslova za dono-šenje prvostepenog rešenja kojim se tužba odbacuje kao neuredna, već je potrebno vratiti pod-nesak stranci radi ispravke.

Iz obrazloženja: Iz spisa predmeta proizlazi: Tužilac je, preko imenovanog advokata koji je i sastavio, podneo tu-

žbu protiv tuženog, sa sledećim tužbenim zahtevom: da se tužilac, kao naručilac radova, obaveže da tuženom - po osnovu duga za neisplaćene izvedene građevinske radove na naznačenom stambeno - poslovnom objektu - isplati iznos od 40.000,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po najpovoljnijem kursu na dan isplate sa pripadajućom kamatom, kao i da tužiocu naknadi troškove postupka. Prili-kom prethodnog ispitivanja tužbe, prvostepeni sud je utvrdio da - uz tužbu - advokat nije priložio pu-nomoćje. Iz tog razloga je, pozivajući se na odredbu člana 92. stav 1. Zakona o parničnom postupku, tužbu odbacio kao neurednu. Međutim, u žalbi tužilac osnovano navodi da je imenovani advokat sa-mo sastavio tužbu. Dakle, da nije angažovani punomoćnik tužioca, već da je samo izvršio uslugu sa-činjavanja tužbe. Iz toga proizlazi da je tužbu podnela stranka, jer je ista potpisana od strane tužioca, zbog čega i jesu osnovani žalbeni navodi tužioca da tužbu u ime stranke nije podneo advokat, već da je tužbu podnela lično stranka, te da nije bilo mesta primeni člana 92. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("… Sud će odmah odbaciti tužbu koju je za tužioca podneo advokat koji uz tužbu nije pri-ložio punomoćje . . ."). Jasno je, pri tome, da je tužilac mogao da angažuje advokata u smislu pruža-nja pravne pomoći samo za sastavljanje tužbe, a da ga pri tom ne ovlasti da ga zastupa u postupku. Zbog svega toga, u konkretnom slučaju nije bilo uslova za donošenje prvostepenog rešenja kojim je tužba odbačena na osnovu člana 92. stav 1. pomenutog Zakona.

Druge Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će stranci koja nema punomoćnika - advokata, vratiti podnesak radi ispravke, osim ako je zakonom drugačije određeno - član 103. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Kada sud vrati podnesak stranci radi ispravke ili dopune, odrediće rok za njegovo ponovno podnošenje - stav 2. Za-kona o parničnom postupku. Odredbom ZPP propisano je da će Smatraće se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke odn. dopune, odbaciće se - član 103. stav 4. Zakona o parničnom postupku. U ponovnom postupku, kako su tužbu podnele stranke koje nemaju punomoćnika, prvostepeni sud će, polazeći od navedenog, postupiti u smislu člana 103. st. 1., 2. i 4. Zakona o parničnom postupku i pozvati drugotužioca da potpiše tužbu. Zatim će naložiti tužiocima da urede petitum tužbe, jer u njemu stoji da se traži obavezivanje "..tužioca ..", a ne tuženog. Posle toga će, po oceni urednosti i dozvoljenosti tužbe, istu dostaviti na odgovor tuže-nom, pa će - uz pravilnu primenu materijalnog prava i pravila o teretu dokazivanja - doneti odluku o glavnoj stvari i troškovima postupka.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 8832/10 od 13.05.2010. godine)

Page 74: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 74 -

110033.. Ne postoje uslovi za odbačaj tužbe ako tužilac, po nalogu suda, dostavi novu adresu tuže-

nog, a na toj adresi dostava ostane neuspešna. Naime, to je sankcija za nepostupanje po nalogu suda, a ne za neuspešno dostavljanje.

Iz obrazloženja: Tužilac u žalbi osnovano navodi da netačna adresa tuženog nije razlog za odbačaj tužbe, s obzi-

rom da je tuženi dostavio sudu tačnu adresu, a što je utvrđeno kao njegova aktuelna adresa i prove-rom podataka kod nadležnog policijskog organa.

Ako tužilac po nalogu suda dostavi novu adresu tuženog, a na toj adresi dostava ostane neuspe-šna, ne postoje uslovi za odbačaj tužbe, jer je to sankcija za nepostupanje po nalogu suda, a ne za ne-uspešno dostavljanje. Sud je dužan da dostavu pokuša na svaku adresu koju tužilac dostavi postupa-jući po nalogu suda. Iz spisa predmeta proizlazi da prvostepeni sud nije pokušao dostavu tužbe na adresu koju je tužilac dostavio podneskom od 28.04.2009. godine. Prilikom dostavljanja tužbe na odgovor tuženom, prvostepeni sud je, nakon pribavljanja izveštaja od policijskog organa, trebalo da postupi na osnovu člana 134. stav 1., člana 135. st. 1. i 2. i člana 136. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, a ne da primenom člana 100. odbaci tužbu kao neurednu. Dostavljanje se vrši licu kome se ima izvršiti svakog dana na radnom mestu u radno vreme ili u stanu od sedam do 22 sata ili u sudu kad se tamo zatekne - član 134. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Tužba, platni nalog, vanredni pravni lek, presuda i rešenje protiv koga je dozvoljena posebna žalba dostavljaju se lično stranci, za-konskom zastupniku, odnosno punomoćniku - član 136. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Ako se lice kome se pismeno mora lično dostaviti ne zatekne tamo gde se dostavljanje ima izvršiti, dosta-vljač će se obavestiti kad i na kom mestu bi mogao to lice da zatekne i ostaviće mu kod jednog od li-ca navedenih u članu 135. st. 1. i 2. Zakona pismeno obaveštenje da, radi primanja pismena, bude u određeni dan i sat u svom stanu odn. na svom radnom mestu - član 136. stav 2. Zakona o parničnom postupku. U daljem postupku, prvostepeni sud će pre svega pokušati dostavu tužbe i na naznačenu adresu tuženog. Ako i u tom slučaju dostava bude neuspešna, prvostepeni sud će postupiti primenom pravila o ličnom dostavljanju, na osnovu člana 134. stav 1., člana 135. st. 1. i 2. i člana 136. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 825/10 od 25.02.2010. godine)

110044.. Stranka koja nudi dokaze ispravom, dužna je da ispravu individualizira označenjem ime-

na izdavaoca, predmeta na koji se isprava odnosi, mesta i datuma sačinjavanja, kao i da uz pripremni podnesak priloži prepis isprave, a na raspravi pokaže sudu original.

Iz obrazloženja: Kada je u pitanju ponuda dokaza ispravom, stranka koja nudi dokaz ispravom, dužna je da is-

pravu individualizira – da označi one elemente isprave po kojima se ona razlikuje od drugih. To

Page 75: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 75 -

su: ime izdavaoca, predmet na koji se isprava odnosi, mesto i datum sačinjavanja. Stranka koja nudi dokaze ispravom, dužna je da uz pripremni podnesak priloži prepis isprave, da na raspravi pokaže sudu original. Ako sud odlučuje bez usmene rasprave, isprava se prilaže u originalu ili u overenom prepisu. Ukoliko stranka ne može da priloži ili pokaže ispravu, jer se ona kod nje ne nalazi, dužna je da naznači gde se nalazi original da bi on mogao da se pribavi za glavnu raspra-vu. Kad se originalna isprava nalazi kod državnog organa ili kod organizacije kojoj je povereno vršenje javnih ovlašćenja, sama stranka ne može da dobije ispravu od njih, sud ispravu pribavlja po službenoj dužnosti. Kad se isprava nalazi kod protivnika ili kod trećeg lica, isprava se priba-vlja po pravilima edicionog postupka.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 5227/05 od 23.01.2006. godine)

ODBACIVANJE NERAZUMLJIVOG ILI NEPOTPUNOG PODNESKA

KOJI JE U IME STRANKE PODNEO PUNOMOĆNIK (Član 101. Zakona o parničnom postupku)

110055.. Ukoliko advokatu koji je sastavio tužbu tužilac nije izdao punomoćje za vođenje parni-

ce, smatraće se da je stranka lično podnela tužbu koju je potpisala kao podnosilac, pa je sud obavezan da nepotpunu tužbu vrati tužiocu radi dopune, kao stranci koja nema puno-moćnika.

Iz obrazloženja: Obrazloženje prvostepenog suda (da je tužbu podneo advokat i da je treba odbaciti shodno članu

101. stav 5. Zakona o parničnom postupku) - neprihvatljivo je. Relevantne odredbe: Stranke mogu preduzimati radnje u postupku lično ili preko punomoćnika, koji mora biti advo-

kat - član 85. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Ovo zbog toga što, dok je članom 98. ZPP Podnesak mora imati potpis podnosioca - član 98. Zakona o parničnom postupku. Prema stavu drugostepenog suda, da bi se moglo smatrati da je advokat u ime stranke podneo tu-

žbu nije dovoljna konstatacija u tužbi da tužbu podnosi advokat, već je potrebno da uz tužbu bude priloženo punomoćje koje sadrži ovlašćenje za podizanje tužbe i za zastupanje, kao i da tužba sadrži potpis advokata.

Tužbu je u konkretnom slučaju sastavio advokat i na istu je stavio svoj memorandum. Međutim, po mišljenju drugostepanog suda, tužilja je tužbu podnela lično, na šta ukazuje njen potpis kao pod-nosioca podneska. S obzirom da je tužilja neuka stranka, sud je bio u obavezi da tužilji vrati podne-sak radi ispravke i odredi rok za ponovno podnošenje podneska, shodno članu 101. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Višeg suda u Nišu, Gž. 1682/2012 od 27.09.2012. godine)

Page 76: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 76 -

110066.. Tužba za utvrđenje nepostojanja prava stvarne službenosti neuredna je ukoliko ne sadrži

broj parcela koje predstavljaju povlasno i poslužno dobro, kao i jasno označen deo nepokret-nosti poslužnog dobra koji koristi vlasnik povlasnog dobra.

Iz obrazloženja: Za odlučivanje o postojanju ili nepostojanju stvarne službenosti potrebno je da se u tužbi na ja-

san način označi broj parcela nepokretnosti koje predstavljaju poslužno i povlasno dobro, kao i da se jasno označi deo nepokretnosti koji je zahvaćen ovim stvarnim teretom. Ovo zbog toga što stvarna službenost predstavlja pravo vlasnika jedne nepokretnosti (povlasno dobro) da za potrebe te nepo-kretnosti vrši određene radnje na nepokretnosti drugog vlasnika (poslužno dobro).

Prvostepeni sud pravilno nalazi da je tužilac u tužbi označio broj parcele na kojoj se traži utvrđe-nje nepostojanja prava službenosti, ali da nije na jasan način označio broj parcele niti opisao nepo-kretnost u čiju se korist službenost vrši. Deo parcele na kome se vrši pravo službenosti je takođe ne-jasno označen merama koje predstavljaju dužinu, širinu i površinu tog prostora, ali je ostalo nejasno od kojih tačaka treba računati i meriti njegove granice tj. gde se taj prostor nalazi.

Dakle, pravilan je zaključak prvostepenog suda da je podneta tužba neuredna, jer ne sadrži sve ono što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati. Zato je - na osnovu člana 101. stav 5. Zakona o parničnom postupku - tužba odbačena.

(Iz rešenja Višeg suda u Nišu, Gž. 1704/2012 od 20.09.2012. godine)

110077.. Kao ugovorne strane u ugovoru o osnivanju, svi suosnivači su nužni suparničari u tužbi za

utvrđenje ništavosti tog ugovora.

Iz obrazloženja:

U preostalom delu tužbenog zahteva (rešavanom u istom sporu pred istim Trgovinskim sudom) utvrđena je ništavost Ugovora o osnivanju. Ova odluka je potvrđena presudom Višeg trgovinskog suda od 06.06.2008. godine.

Međutim, u postupku po reviziji u odnosu na taj deo odluke, revizijski sud je isto preinačio i od-bio tužbeni zahtev. Naime, zbog izostanka označavanja i tuženog i imenovanog fizičkog lica (koji su saosnivači tužioca) u navedenoj tužbi nije pravilno označen tuženi tj. u odnosu na označenog tuže-nog (jednog od saugovarača) tužbeni zahtev nije osnovan.

Praktično je presuđeno samo u odnosu na tako označenog tuženog i to upravo zbog nepotpuno označenog tuženog na čijoj strani se moraju, kao nužni jedinstveni suparničari, pojaviti svi suosniva-či kao ugovorne strane u Ugovoru o osnivanju.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 2797/2011(1) od 01.09.2011. godine)

Page 77: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 77 -

110088.. Sud je dužan da o trošku stranke umnoži podnesak dostavljen u nedovoljnom broju prime-

raka, jer se takva situacija ne može poistovetiti sa nerazumljivošću podneska ili podneskom koji ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu postupalo.

Iz obrazloženja: Budući da punomoćnik tužioca nije postupio po nalogu suda i nije dostavio primerak tužbe,

ista je odbačena Rešenjem nadležnog Osnovnog suda. Protiv ovog rešenja punomoćnik tužioca je blagovremeno izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava sa predlogom da ga Viši sud ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak. Ispitujući ožalbeno rešenje u smislu člana 388. a u vezi člana 372. Zakona o parničnom postupku, Viši sud je našao da je žalba tužioca osnovana, jer je isto zahvaćeno bit-nom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 1. u vezi člana 103. stav 5. istog Zakona. Zbog toga ga je i valjalo ukinuti. Podnesci koje treba dostaviti protivnoj strani predaju se sudu u potrebnom broju primeraka za sud i protivnu stranu - član 101. stav 1. Zakona o parnič-nom postupku. Ako podnesci ili prilozi nisu podneti u dovoljnom broju primeraka, sud će ih umnožiti o trošku stranke koja je propustila obavezu - član 103. stav 5. Zakona o parničnom po-stupku. Imajući to u vidu, prvostepeni sud je - donoseći ožalbeno rešenje - učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer tužbu tužioca nije mogao odbaciti , već je bio dužan da tužbu sa prilozima umnoži o trošku stranke koja je propustila to da učini. Zbog toga će prvostepeni sud u nastavku postupka otkloniti bitnu povredu tako što će tužbu sa prilozima umnožiti, a tužiocu naložiti da na depozit suda uplati troškove na ime umnožavanja tužbe i priloga. Njihovu visinu će odrediti u skladu sa Zakonom o sudskim taksama.

(Iz rešenja Višeg suda u Nišu, Gž. 3372/2010 od 25.10. 2010. godine)

110099.. Da li parnični sud može odmah odbaciti tužbu, koju je u ime stranke podneo advokat, a

u kojoj nije naznačena vrednost predmeta spora, protivno imperativnoj odredbi iz člana 187. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (npr. tužba za raskid ugovora zbog neispunje-nja ili za utvrđenje ništavosti ugovora, poništaj ugovora, utvrđenje prava svojine i sl.)?

Odredbom člana 187. stav 3. Zakona o parničnom postupku je predviđeno da kad nadležnost, sastav suda ili pravo na izjavljivanje revizije zavisi od vrednosti predmeta spora, a predmet tu-žbenog zahteva nije novčani iznos, tužilac je dužan da u tužbi naznači vrednost spora. Ako je tužbu u ime stranke podneo advokat, a nije naznačio vrednost spora iako je to bilo neophodno u smislu člana 187. stav 3. Zakona o parničnom postupku, prvostepeni sud će takvu tužbu odbaciti u smislu člana 279. Zakona o parničnom postupku, u vezi člana 103. stav 6. Zakona o parničnom postupku.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

Page 78: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 78 -

111100.. Ako je advokat podneo tužbu i u istoj kao tuženog označio lice koje ne može biti stranka u

sporu. Navedeni nedostatak se može otkloniti. Da li se u konkretnom slučaju, s obzirom na svojstvo podnosioca tužbe (advokat) primenjuju odredbe člana 78. Zakona o parničnom po-stupku, ili odredbe člana 103. stav 6. u vezi čl. 100. i 187. Zakona o parničnom postupku?

Ukoliko je tužbu u ime stranke podneo advokat i u istoj kao tuženog označio lice koje ne može biti stranka u sporu, a taj nedostatak se može otkloniti, sud neće pozvati punomoćnika advokata da izvrši potrebne ispravke u tužbi, u smislu odredbe člana 78. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Ovo iz razloga što je odredbama čl. 100. i 187. Zakona o parničnom postupku propisano koje sve elemente tužba mora da sadrži da bi bila razumljiva i da bi se po njoj moglo postupati. Ukoliko tu-žba ne sadrži sve što je propisano navedenim odredbama, sud će vratiti tužbu stranci radi ispravke u smislu odredbe člana 103. stav 1. Zakona o parničnom postupku, osim ako zakonom nije drugačije određeno, a ako je tužbu u ime stranke podneo advokat, sud će tužbu odbaciti u smislu odredbe čla-na 103. stav 6. Zakona o parničnom postupku. Stoga iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da će sud u opisanoj situaciji odmah odbaciti tužbu koju je u ime stranke podneo advokat, ukoliko je u is-toj kao tuženog označio lice koje ne može biti stranka u sporu.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

111111.. Žalba koja je sudu dostavljena u dva primerka, od kojih je jedan potpisao punomoćnik,

advokat, a drugi primerak nije potpisan, nije nepotpuna, već je podneta u nedovoljnom broju primeraka, a to nije razlog za odbačaj žalbe primenom primeni člana 103. stav 6. Zakona o parničnom postupku, već je sud dužan da primerak, koji sadrži sve potrebne podatke, odno-sno koji je potpisan, umnoži o trošku žalioca ili da ga pozove da nepotpisani primerak potpiše.

Iz obrazloženja: Pobijanim rešenjem odbačena je žalba tužioca izjavljena protiv delimične presude istog suda od

22.11.2005. godine, kao nepotpuna. Međutim, Viši trgovinski sud nalazi, da iz dokaza koje je tužilac priložio uz žalbu, kopije primerka žalbe dostavljene suprotnoj strani, a koje tužilac pre odlučivanja pr-vostepenog suda nije mogao dostaviti, sledi da je tužilac žalbu podneo u dva primerka, te da je je-dan primerak bio potpisan, a drugi ne i da je spisima predmeta združen nepotpisan primerak, a pot-pisani dostavljen suprotnoj strani. Kod takvog stanja stvari pogrešan je zaključak prvostepenog suda da je žalba nepotpuna, jer nema potpisa podnosioca, s obzirom da je tužilac uz žalbu dostavio dokaz da je jedan primerak bio potpisan, te da isti sadrži sve potrebne elemente predviđene članom 357. Za-kona o parničnom postupku, pa ovaj sud nalazi da se žalba ima smatrati potpunom. Činjenica da svi primerci žalbe nisu potpisani nije bio razlog za odbačaj, već za umnožavanje o trošku tužioca onog primerka koji sadrži sve potrebne elemente, odnosno potpis ili za pozivanje tužioca da nepotpisane primerke potpiše. Shodno tome, nema mesta primeni člana 103. stav 6. Zakona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 946/06 od 28.9.2006. godine)

Page 79: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 79 -

111122.. Član 103. stav 5. Zakona o parničnom postupku propisuje: "Ako podnesci ili prilozi nisu

podneti u dovoljnom broju primeraka sud će ih umnožiti o trošku stranke koja je propustila obavezu". Kako odrediti visinu troškova za umnožavanje primeraka? Na koji račun naložiti stranki da uplati trošak – u depozit suda ili na račun za sudske takse?

Prema članu 103. stav 5. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 125/04) ako podnesci ili prilozi nisu podneti u dovoljnom broju primeraka sud će ih umnožiti o trošku stranke koja je propustila obavezu. Visinu troškova sud će odrediti primenom Tarifnom broja 33. Zakona o sudskim taksama ("Službeni glasnik RS", br. 28/94, 53/96, 16/97, 34/01, 9/02, 29/04 i 61/05). Za prepisivanje sudskih akata, kao i za prepisivanje akata iz zbirke isprava, koje je sud izvr-šio na zahtev stranke, plaća se 13 dinara po stranici teksta izvornika. Pod prepisom u smislu stava 1. tog Tarifnog broja podrazumeva se i fotokopiranje ili štampanje iz memorije računa ili pisaće ma-šine. Ovome treba dodati da se neće naplaćivati taksa za pismeni ili usmeni zahtev da se izvrši pre-pis, a koja se inače plaća prema Tarifnom broj 30. stav 1. Ovo zbog toga što zahtev da se izvrši pre-pis stranka nije ni stavila. U pogledu drugog pitanja, odgovor je sadržan u odredbi člana 127. Sud-skog poslovnika ("Službeni glasnik RS", br. 65/03 i 115/05). Prema toj odredbi sudska taksa se pla-ća na odgovarajući žiro-račun, a kao dokaz o uplati takseni obveznik prilaže uplatnice. Prednjem treba dodati da Zakon o sudskim taksama sadrži odredbe koje se tiču postupka za naplatu neplaćene takse. Radi se o odredbama od čl. 37. do 42. Zakona o sudskim taksama.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

111133.. Sud ne može odbaciti žalbu ili drugi podnesak koji je u ime stranke podneo advokat, u ne-

dovoljnom broju primeraka, nego će, u smislu člana 103. stav 5. Zakona o parničnom postup-ku, isti umnožiti o trošku podnosioca.

Iz obrazloženja: Iz obra¬zlo¬že¬nja prvostepenog rešenja proizlazi da je prvostepeni sud odbacio žalbu drugo-

tuženog iz razloga što je našao da ista nije bila dostavljena u dovoljnom broju primeraka, te kako je ista izjavljena od strane punomoćnika koji je advokat, da nema obaveze suda da u smislu člana 103. stav 5. Zakona o parničnom postupku, istu umnoži o trošku stranke. Nepravilan je zaključak pr-vostepenog suda o tome da se odredba člana 103. stav 5. Zakona o parničnom postupku, ne odnosi na podneske koji su dostavljeni od strane punomoćnika koji je advokat. Mogućnost odbacivanja pod-neska dostavljenog od strane punomoćnika koji je advokat, predviđena članom 103. stav 6. Zakona o parničnom postupku, odnosi se samo na one podneske koji su nerazumljivi ili ne sadrže sve što je potrebno da bi se po njima moglo postupati, a ne i na uredne i razumljive podneske koji nisu dosta-vljeni u dovoljnom broju primeraka. Članom 365. stav 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da će prvostepeni sud odbaciti nepotpunu žalbu, pri čemu se nepotpunom žalbom smatra žalba koja ne sadrži ono što je propisano u članu 358. stav 1. Zakona o parničnom postupku, odnosno žal-ba iz koje se ne može utvrditi koja se presuda pobija ili žalba koja nije potpisana. Iz sadržine spisa

Page 80: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 80 -

utvrđuje se da je u konkretnom slučaju žalba drugotuženog sadržala označenje presude koja se pobi-ja i bila je potpisana, te stoga ista nije bila nepotpuna i nisu postojale procesne pretpostavke za odba-čaj iste. U nastavku postupka, prvostepeni sud će otkloniti bitne povrede na koje mu je ukazano ovim rešenjem, pa će u smislu člana 103. stav 5. Zakona o parničnom postupku, o trošku stranke ko-ja je izjavila žalbu umnožiti žalbu a potom istu u smislu člana 366. stav 1. Zakona o parničnom po-stupku, dostaviti protivnoj stranci na odgovor.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 2428/06 od 23.08.2006. godine)

111144.. Žalba ili drugi podnesak predat u nedovoljnom broju primeraka preko punomoćnika koji

je advokat, ne može biti odbačen na osnovu člana 103. stav 6. Zakona o parničnom postupku, već će ga sud umnožiti o trošku stranke koja je propustila obavezu.

Iz obrazloženja: Iz sadržine obrazloženja pobijanog prvostepenog rešenja, proizlazi da je sud odbacio žalbu tu-

ženog zbog toga što je ista izjavljena preko punomoćnika koji je advokat, a dostavljena u jednom primerku. Pogrešan je stav prvostepenog suda da nedostavljanje dovoljnog broja primeraka nekog podneska, u konkretnom slučaju žalbe, može imati za posledicu odbačaj navedenog podneska, kada se radi o stranci koja ima punomoćnika advokata. Ovo stoga, što je posledica odbačaja podneska propisana u članu 103 stav 6 Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004), koji je primenio prvostepeni sud, predviđena samo za one podneske koji su nerazumljivi ili ne sa-drže sve što je potrebno da bi se po njima moglo postupati. Iako je tačno da je članom 101. stav 1. Zakona o parničnom postupku, kao i članu 364. stav 1. istog zakona propisano da se podnesci, pa i žalba, dostavljaju u dovoljnom broju primeraka za sud i protivnu stranu, dostavljanje žalbe u samo jednom primerku ne čini navedenu žalbu nerazumljivom, niti se može smatrati da žalba sadrži takve nedostatke zbog kojih se po istoj ne može postupati. Kako iz sadržine podnete žalbe proizlazi da je ista bila razumljiva, te da se po istoj moglo postupati, to je prvostepeni sud bio dužan da postupi u smislu člana 103. stav 5. Zakona o parničnom postupku ili pak da pozove podnosioca da dostavi još jedan primerak podnete žalbe. U nastavku postupka, prvostepeni sud će postupiti shodno čl. 366. i 367. Zakona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 599/06 od 1.02.2006. godine)

POČETAK ROKA U PARNIČNOM POSTUPKU (Član 103. Zakona o parničnom postupku)

111155.. Rok za podnošenje žalbe ili preduzimanje druge procesne radnje počinje teći narednog da-

na posle dana dostavljanja osporene odluke žaliocu.

Page 81: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 81 -

Iz obrazloženja: Rešenje nadležnog privrednog suda od 21.04.2010. godine, kojim je prijava potraživanja poveri-

oca – navedene Zemljoradničke zadruge odbačena kao neuredna, poverilac je - prema stanju u spisi-ma - primio 27.04.2010. godine. To i sam čini nespornim u navodima žalbe. Kako je rok za podnoše-nje žalbe na navedeno rešenje osam dana, to je pravilno prvostepeni sud, računajući taj rok, našao da je poslednji dan isticao 05.05.2010. godine (kako je 05.05.2010. godine bio dan kada je sud radio - sreda, to nije bilo zakonskog razloga za produženje roka). Kako je žalba podneta narednog dana, od-nosno 06.05.2010. godine, to je pravilno prvostepeni sud istu odbacio kao neblagovremeno podnetu. Žalbeni navodi (da je prvostepeni sud pogrešno obračunao trajanje zakonskog roka od osam dana za podnošenje žalbe, jer je pogrešno računao početak navedenog roka) - nisu osnovani. Prvostepeni sud je naveo da je 27.04.2010. godine poverilac primio osporeno rešenje i da se rok računa od 27.4.2010. godine, ali je pri računanju navedenog roka pravilno otpočeo računanje istog - u smislu člana 106. Zakona o parničnom postupku - prvog dana nakon dana dostavljanja osporene odluke, tj. počev od 28.04.2010. godine. To se vidi u činjenici da je konstatovao da isti rok od osam dana ističe dana 05.05.2010. godine odn. da je to njegov poslednji dan.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 403/10 od 08.07.2010. godine)

UPUĆIVANJE PODNESKA TELEGRAFSKIM PUTEM I

ODRŽANJE ROKA NAKNADNOM PREDAJOM UREDNOG PODNESKA

(Član 104. Zakona o parničnom postupku)

111166..

Da li se odredba iz člana 107. stav 3. Zakona o parničnom postupku odnosi i na podnesak

prispeo sudu telefaksom, te da li i na punomoćje prispelo telefaksom?

Odredbom člana 107. Zakona o parničnom postupku podnesak koji je vezan za rok blagovremen je, ako je predat sudu pre isteka roka. Prema stavu 2. istog člana dan predaje podneska upućenog su-du preko pošte preporučenom pošiljkom ili upućenog telegrafskim putem smatra se kao dan predaje sudu, a prema stavu 3. istog člana, ako je podnesak upućen telegrafskim putem, smatraće se da je dat u roku samo ako uredan podnesak naknadno bude predat sudu ili bude upućen sudu preporuče-nom pošiljkom u roku od tri dana od dana predaje telegrama pošti. Dostava podnesaka i punomoćja telefaksom može se upodobiti dostavi podnesaka telegrafskim putem i njihova dostava će se smatrati blagovremenom ako naknadno budu predati sudu ili upućeni preporučenom pošiljkom u roku od tri dana od dana kada su upućeni telefaksom.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

Page 82: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 82 -

UPOZORENJE NA ZAKONSKE POSLEDICE IZOSTANKA

SA ROČIŠTA (Član 105. Zakona o parničnom postupku)

111177.. Raspravno načelo je elemenat prava na pravično suđenje, pa prezumpcija o povlačenju tu-

žbe zbog tužiočevog neopravdanog izostanka sa ročišta za glavnu raspravu ne nastupa kad stranka nije upozorena na zakonske posledice izostanka sa ročišta.

Iz obrazloženja: Tužioca je u ovoj parnici po punomoćju od 3. marta 2004. godine zastupala advokat V.M. kojoj

je na ročištu za glavnu raspravu održanom 28. aprila 2005. godine saopšten dan i čas održavanja na-rednog ročišta - 4. oktobra 2005. godine u 12 časova. Na ovo ročište u svojstvu parnične stranke po-zvan je i zakonski zastupnik tužioca. Podneskom od 17. juna 2005. godine punomoćnik tužioca advokat V.M. je obavestila sud da je tužiocu otkazala punomoćje i predložila da sud uputi tužiocu nalog sa prethodnog ročišta, zbog pretnji koje joj direktor tužioca upućuje i zbog prekida njihove ko-munikacije. Kako prvostepeni sud posle otkaza punomoćja nije uputio tužiocu poziv za glavnu ras-pravu za 4. oktobra 2005. godine sa upozorenjem, iz člana 108. stav 3. u vezi člana 296. stav 2. Za-kona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/04), na zakonske posledice izostanka sa ročišta, obzirom da se u slučaju neopravdanog izostanka tužioca i tuženog sa ročišta za glavnu raspravu - tužba smatra povučenom, u postupku pred prvostepenim sudom učinjena je bitna povre-da iz člana 361. stav 2. tačka 7. Zakona o parničnom postupku, pa za donošenje pobijanog rešenja, u smislu člana 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku, kojim je utvrđeno da je tužba povučena, ni-su bili ispunjeni zakonski uslovi. Osim toga, uručenje poziva za saslušanje stranaka zakonskom za-stupniku sa upozorenjem da će se na ročištu izvoditi dokaz saslušanjem stranaka i da stranka koja dođe na ročište može biti saslušana u odsustvu druge stranke (član 266. stav 2. Zakona o parničnom postupku) ne predstavlja istovremeno i upozorenje iz člana 108. stav 3. u vezi člana 296. stav 2. Za-kona o parničnom postupku (na zakonsku prezumpciju o povlačenju tužbe), jer su zakonske posledi-ce propuštanja različite, pa je po oceni Vrhovnog suda, stranka koja na ove zakonske posledice izo-stanka sa ročišta nije upozorena, onemogućena da raspravlja pred sudom, iako je raspravno načelo jedno od elemenata pravičnog suđenja u smislu člana 5. Zakona o parničnom postupku i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

(Iz rešenja Vrhovnog suda Srbije, Gž. 8/2006 od 2.02.2006. godine)

111188.. Rešenje kojim se menja termin prethodno zakazanog ročišta za glavnu raspravu nema prav-

no dejstvo rešenja iz člana 108. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/04), zbog čega u tom slučaju ne postoji ni obaveza suda da uz to rešenje ponavlja pret-hodno dato upozorenje strankama o zakonskim posledicama izostanka sa ročišta.

Page 83: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 83 -

Iz obrazloženja: Nisu osnovani revizijski navodi tužioca da su nižestepeni sudovi učinili bitne povrede odredaba

parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tač. 7. i 12. Zakona o parničnom postupku. Tužioca su u ovoj pravnoj stvari zastupali advokati V.J., J.J. i K.R., na osnovu punomoćja. Prvostepeni sud je pi-smenim rešenjem od 17. marta 2005. godine odredio ročište za glavnu raspravu za dan 26. aprila 2005. godine. Ovo rešenje sadrži pouku o pravnim posledicama propuštanja s pozivom na član 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Rešenje je uručeno advokatu J.V. dana 23. marta 2005. godine, što znači da je punomoćnik tužioca uredno pozvan na ročište zakazano za 26. april 2005. go-dine. Nakon toga, prvostepeni sud je rešenjem od 12. aprila 2005. godine otkazao ročište prvobitno zakazano za 26. april 2005. godine i novo zakazao za 12. maj 2005. godine. Na ovaj način prvoste-peni sud je samo zamenio datum održavanja ročišta koji je određen prethodnim rešenjem od 17. marta 2005. godine, a kojim rešenjem su parnične stranke već poučene o pravnim posledicama pro-puštanja ročišta u smislu člana 108. stav 3. Zakona o parničnom postupku. Rešenje od 12. aprila 2005. godine kojim je pomeren termin zakazanog ročišta od 26. aprila 2005. godine za 12. maja 2005. godine uručeno je punomoćniku tužioca advokatu K.R. dana 19. aprila 2005. godine, što znači da je prvostepeni sud u smislu člana 108. stav 2. Zakona o parničnom postupku na ovo ro-čište blagovremeno pozvao tužilačku stranu. Iz navedenog sledi da nižestepeni sudovi nisu uči-nili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 7. i tačka 12. Zakona o parničnom postupku. Okolnost što prvostepeni sud u rešenju od 12. aprila 2005. godine kojim je pomerio datum prethodno zakazanog ročišta za glavnu raspravu nije ponovio upozorenje dato u prethodnom pozivu ne može voditi pravnom zaključku da je takvim postupanjem prvostepeni sud onemogućio tužioca da raspravlja pred sudom. Rešenje suda kojim se menja termin prethod-no zakazanog ročišta za glavnu raspravu ne predstavlja rešenje o određivanju ročišta u smislu člana 108. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Stoga, ne postoji obaveza suda da i u rešenju u kome se pomera termin prethodno zakazanog ročišta za glavnu raspravu stavi upozorenje na za-konske posledice izostanka sa ročišta. Upozorenje na zakonske posledice izostanka sa prvobitno zakazanog ročišta za glavnu raspravu proteže se i na svako drugo naknadno doneto rešenje kojim se pomera termin već prethodnog zakazanog ročišta.

(Iz rešenja Vrhovnog suda Srbije, Prev. 71/06 od 8.06.2006. godine)

RAZLOZI ZA VRAĆANJE U PREĐAŠNJE STANJE (Član 109. Zakona o parničnom postupku)

111199.. U situaciji u kojoj stranka propusti ročište zbog pogrešno upisanog datuma njegovog odr-

žavanja, tada ne postoji opravdan razlog za povraćaj u pređašnje stanje, u smislu zakonskih odredbi.

Iz obrazloženja: Iz obrazloženja osporenog rešenja proizilazi:

Page 84: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 84 -

Iako je punomoćniku tužioca dan i čas rasprave saopšten a punomoćnik tužene uredno pozvan - na ročište zakazano za 28.09.2011. godine punomoćnici stranaka nisu prisustvovali. Sud je doneo re-šenje da se tužba smatra povučenom.

Punomoćnik tužioca je podneo predlog za vraćanje u pređašnje stanje, ističući da je u svom ro-kovniku i na koricama predmeta kao datum održavanja ročišta napisao 29.09.2011. godine kada je i pristupio sudu, pa je saznao da je ročište održano prethodnog dana.

Odlučujući o predlogu tužioca za vraćanje u pređašnje stanje, sud nalazi da ovajnije osnovan, jer pu-nomoćnik tužioca nije imao opravdanih razloga za propuštanje ročišta. Naime, na ročištu na kome je pu-nomoćnik tužioca prisustvovao zajedno sa svojom strankom 03.06.2011. godine, u zapisnik je kao da-tum održavanja narednog ročišta unet 28.09.2011. godine. Isti zapisnik je punomoćnik tužioca potpisao.

S tim u vezi, neosnovan je navod punomoćnika tužioca da tužilac nije bio upoznat sa datumom održavanja ročišta budući da je on lično bio prisutan na ovom ročištu.

(Iz rešenja Višeg suda u Čačku, Gž. 244/2012 od 27.04.2012. godine)

112200.. Za ocenu opravdanosti izostanka sa ročišta i osnovanosti predloga za vraćanje u pređa-

šnje stanje bitno je da li se razlozi propuštanja mogu smatrati opravdanim, prema okolno-stima koje su dovele do izostanka, a ne da li se lice, koje je propustilo ročište, telefonom ja-vilo sudu da kasni.

Iz obrazloženja: Neistiniti su žalbeni navodi o tome da prvostepeno rešenje ima nedostatke zbog kojih se ne može

ispitati jer su navodno u istom navedeni razlozi koji su protivrečni samoj sadržini donetog rešenja. Takođe su neistiniti žalbeni navodi o tome da je prvostepeni sud u obrazloženju svog rešenja naveo da su razlozi zakašnjenja tužioca na ročište "bezazleni i opšte poznate činjenice". Nasuprot ovim na-vodima, prvostepeni sud je u obrazloženju pobijanog rešenja naveo da u konkretnom slučaju ne po-stoje opšte poznate činjenice koje bi opravdavale izostanak tužioca sa ročišta, a da sam tužilac ni-je dokazao navode o navodnom opravdanom izostanku. Ovakav zaključak prvostepenog suda u svemu prihvata i drugostepeni sud. Naime, opšte je poznata činjenica, a kako je to uostalom naveo i sam tužilac u svom predlogu, da je auto put tako opterećen saobraćajem, da bilo kakva vrsta za-stoja (kao što je na primer kvar nekog vozila u jednoj od saobraćajnih traka) može dovesti do ozbilj-nog usporavanja i zastoja saobraćaja. Stoga je tužilac prilikom dolaska na zakazano suđenje bio du-žan da ima u vidu mogućnost otežanog i usporenog kretanja auto putem, te je bio dužan da moguće zakašnjenje zbog zastoja u saobraćaju predupredi tako što bi na zakazano ročište krenuo znatno ra-nije od vremena koje on navodi kao vreme kada je krenuo na ročište. Netačni su žalbeni navodi o to-me da je prvostepeni sud u konkretnom slučaju bio dužan da zakaže ročište radi raspravljanja o podnetom predlogu za vraćanje u pređašnje stanje. Ovo s toga što dokazni predlozi koje je tužilac stavio u predlogu za vraćanje u pređašnje stanje, nisu bili relevantni i merodavni za ocenu opravda-nosti njegovog izostanka, jer se iz predloženog saslušanja osobe sa kojom je tužilac navodno kon-taktirao telefonom, ne bi mogla utvrditi činjenica opravdanosti, odnosno neopravdanosti zakašnje-nja, nego samo činjenica da li se tužilac javljao da opravda svoj izostanak ili ne. Ovaj sud kao drugo-

Page 85: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 85 -

stepeni smatra da činjenica što je neko pokušao da se javi da kasni još uvek ne opravdava izostanak sa ročišta, već se opravdanost ceni prema okolnostima koje su dovele do tog izostanka. Činjenica je da tužilac u podnetom predlogu, odnosno uz isti, nije predložio niti dostavio dokaze iz kojih bi se mogla utvrditi istinitost njegovih navoda da je zastoj na auto putu bio neočekivan i nepredvidiv od-nosno prouzrokovan nekim vanrednim okolnostima.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 4279/06 od 7.12.2006. godine)

112211.. Opšte je poznata činjenica da je autoput opterećen saobraćajem, tako da bilo kakva vrsta za-

stoja (kao što je na primer kvar nekog vozila u jednoj od saobraćajnih traka) može dovesti do ozbiljnog usporavanja i zastoja saobraćaja, pa su stranke prilikom dolaska na ročište dužne da imaju u vidu mogućnost otežanog i usporenog kretanja autoputem, kao i da moguće zakašnjenje zbog zastoja u saobraćaju preduprede tako što će na ročište krenuti znatno ranije, što znači da bi zastoj na autoputu bio opravdan razlog za vraćanje u pređašnje stanje samo ako bio neočekivan i nepredvidiv, odnosno prouzrokovan nekim vanrednim okolnostima.

Iz obrazloženja:

Neistiniti su žalbeni navodi o tome da prvostepeno rešenje ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati jer su navodno u istom navedeni razlozi koji su protivrečni samoj sadržini donetog rešenja. Takođe su neistiniti žalbeni navodi o tome da je prvostepeni sud u obrazloženju svog rešenja naveo da su razlozi zakašnjenja tužioca na ročište "bezazleni i opšte poznate činjenice". Nasuprot ovim na-vodima, prvostepeni sud je u obrazloženju pobijanog rešenja naveo da u konkretnom slučaju ne po-stoje opšte poznate činjenice koje bi opravdavale izostanak tužioca sa ročišta, a da sam tužilac ni-je dokazao navode o navodnom opravdanom izostanku. Ovakav zaključak prvostepenog suda u svemu prihvata i drugostepeni sud. Naime, opšte je poznata činjenica, a kako je to uostalom naveo i sam tužilac u svom predlogu, da je auto put tako opterećen saobraćajem, da bilo kakva vrsta za-stoja (kao što je na primer kvar nekog vozila u jednoj od saobraćajnih traka) može dovesti do ozbilj-nog usporavanja i zastoja saobraćaja. Stoga je tužilac prilikom dolaska na zakazano suđenje bio du-žan da ima u vidu mogućnost otežanog i usporenog kretanja auto putem, te je bio dužan da moguće zakašnjenje zbog zastoja u saobraćaju predupredi tako što bi na zakazano ročište krenuo znatno ra-nije od vremena koje on navodi kao vreme kada je krenuo na ročište. Činjenica je da tužilac u pod-netom predlogu, odnosno uz isti, nije predložio niti dostavio dokaze iz kojih bi se mogla utvrditi istinitost njegovih navoda da je zastoj na auto putu bio neočekivan i nepredvidiv odnosno prouzroko-van nekim vanrednim okolnostima.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 4279/06 od 7.12.2006. godine)

112222.. Naknadno navođenje razloga i dostavljanje dokaza o opravdanosti izostanka nakon ročišta

za glavnu raspravu na kome je doneto rešenje o povlačenju tužbe u smislu člana 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku, može biti samo razlog za vraćanje u pređašnje stanje, a ne raz-log za žalbu protiv navedenog rešenja.

Page 86: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 86 -

Iz obrazloženja: Član 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku propisuje: "Ako na ročištu za glavnu raspravu

neopravdano izostanu i tuženi i tužilac, tužba se smatra povučenom". To znači da stranke nakon prijema poziva moraju obavestiti sud da neće pristupiti na zakazano ročište i dostaviti dokaz o opravdanosti izostanka, koji će sud ceniti na ročištu i odlučiti da li se radi o opravdanom ili neoprav-danom izostanku. Ukoliko na dan održavanja ročišta stranka nije dostavila dokaz kojim opravdava svoj izostanak, prvostepeni sud će utvrditi da izostanak nije opravdan, i ukoliko su se stekli potrebni uslovi iz člana 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku doneti rešenje kojim se smatra da je tužba povučena. Pravdanje izostanka i dostavljanje dokaza na okolnost opravdanosti izostanka, nakon roči-šta, može biti samo razlog za podnošenje predloga za vraćanje u pređašnje stanje. Postupajući po tom podnesku prvostepeni sud će oceniti da li postoje opravdani razlozi za izostanak i u skladu sa tim odlučiti o predlogu za vraćanje u pređašnje stanje.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda XX Pž. 11989/2005 od 20.03.2006. godine)

112233.. Vraćanje u pređašnje stanje može se tražiti samo ako je zbog propuštanja roka ili ročišta

stranka izgubila mogućnost preduzimanja parnične radnje, a ne i ako je zbog neurednosti tu-žbe, koju je u ime stranke podneo advokat, sud istu odbacio bez ostavljanja roka za uređenje, primenom člana 103. stav 6. Zakona o parničnom postupku, jer je takvo odbacivanje tužbe po-sledica njene neurednosti, a ne propuštanja roka ili ročišta.

Iz obrazloženja: Pravilno je,ocenjujući predlog za vraćanje u pređašnje stanje,prvostepeni sud našao da isti nije

dozvoljen jer u postupku pred prvostepenim sudom nije bilo propuštanja roka ili ročišta zbog koga je sama stranka izgubila mogućnost preduzimanja određene parnične radnje,a što je situacija u kojoj se predlog za vraćanje u pređašnje stanje može podneti. Naprotiv tužbu je podneo sam punomoćnik tuži-oca i sud je odmah istu cenio kao neurednu,pa stoga nije bilo ma kakvog propuštanja roka ili ročišta od strane tužioca što ukazuje i da nisu bili ispunjeni uslovi za podnošenje predloga za vraćanje u pre-đašnje stanje, odnosno da je podnet predlog nedozvoljen. Iz navedenih razloga pravilno je prvostepeni sud pobijanim rešenjem odbacio predlog za vraćanje u pređašnje stanje, pa se na osnovu člana 387. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku pobijano rešenje kao pravilno potvrđuje.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 3255/06 od 12.04.2006. godine)

ROKOVI ZA VRAĆANJE U PREĐAŠNJE STANJE

(Član 110. Zakona o parničnom postupku)

112244.. Opravdanost iznetih razloga izostanka stranaka sa ročišta sud može ceniti samo ako je

predlog za vraćanje u pređašnje stanje blagovremeno podnet.

Page 87: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 87 -

Iz obrazloženja: Nadležni Trgovinski sud je, odlučujući o predlogu za vraćanje u pređašnje stanje, rešenjem od

01.12.2009. godine dozvolio je vraćanje u pređašnje stanje i ukinuo naznačenu presudu istog suda od 13.10.2009. godine, uz obrazloženje da je razloge izostanka tuženog sa ročišta od 13.10.2009. godi-ne ocenio opravdanim.

Međutim, u navodima žalbe se osnovano iznosi da je prvostepeni sud, pre svega, morao ceniti blagovremenost i dozvoljenost podnetog predloga, a da je u konkretnom slučaj propustio da to učini. Predlog za povraćaj u pređašnje stanje se mora podneti u roku od osam dana, računajući od dana ka-da je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek docnije saznala za propu-štanje, od dana kada je za to saznala - član 112. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Posle proteka 60 dana od dana propuštanja, a u trgovinskim stvarima po proteku roka od 30 dana, ne može se pod-neti predlog za vraćanje u pređašnje stanje - član 478. Zakona o parničnom postupku. Neblagovre-mene i nedozvoljene predloge za vraćanje u pređašnje stanje sud odbacuje rešenjem - član 115. Zakona o parničnom postupku. S obzirom na navedene odredbe, pri oceni podnetog predloga za vraćanje u pre-đašnje stanje prvostepeni sud je, pre svega, bio dužan da oceni njegovu blagovremenost i dozvoljenost. Tek ukoliko oceni da je predlog blagovremen i dozvoljen odn. da je podnet od strane ovlašćenog lica i u roku koji je propisan odredbama čl. 112. i 476. Zakona o parničnom postupku, ispitujući njegovu osno-vanost, oceniće da li je u istom podnosilac predloga naveo i dostavio ili predložio dokaze na osnovu ko-jih se može utvrditi postojanje opravdanih razloga za propuštanje, zbog kojih se i traži vraćanje u pređa-šnje stanje. Prema tome, tačni su žalbeni navodi da je prvostepeni sud bio dužan da, pre svega, ceni bla-govremenost i dozvoljenost podnetog predloga, pa kako on to nije učinio, već se odmah upustio u ocenu opravdanosti iznetih razloga izostanka, to se pobijana odluka, na osnovu člana 378. stav 1. tačka 2. Za-kona o parničnom postupku, ukida i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak. U ponov-nom postupku prvostepeni sud će, pre svega, ceniti blagovremenost i dozvoljenost podnetog predloga, pa potom, zavisno od navedene ocene, i opravdanost iznetih razloga za izostanak tuženog sa ročišta od 13.10.2009. godine, na kome je glavna rasprava zaključena a zbog čega je i podnet predlog za vraćanje. Potom će doneti novu odluku o istom predlogu.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 6637/10 od 25.02.2010. godine)

112255.. Ako je predlagač urednim prijemom poziva saznao za održavanje ročišta, subjektivni rok

za povraćaj u pređašnje stanje počinje da teče od dana održavanja ročišta, kao dana propušta-nja, jer se u tom slučaju početak toka subjektivnog roka poklapa sa danom propuštanja, od kada teče i objektivni rok.

Iz obrazloženja: Kako je prijemom poziva tužilac saznao za održavanje ročišta, to mu je rok za povraćaj u pređa-

šnje stanje počeo da teče od izvršenog propuštanja to jest od dana održavanja ročišta, pa je pravil-no prvostepeni sud blagovremenost predloga cenio od 29.9.2006. godine, kada je isti odbacio kao neblagovremen, jer je podnet po proteku zakonskog roka iz člana 112. stav 2. Zakona o parničnom postupku dana 17.10.2006. godine.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 1027/07 od 23.2.2007. godine)

Page 88: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 88 -

ODLUČIVANJE O PREDLOGU ZA VRAĆANJE U

PREĐAŠNJE STANJE (Član 113. Zakona o parničnom postupku)

112266.. Predlog za vraćanje u pređašnje stanje, u kome nisu predloženi odn. uz koji nisu prilo-

ženi dokazi za utvrđivanje činjenica bitnih za ocenu opravdanosti razloga propuštanja je neuredan. Ako su dokazi priloženi ili predloženi, sud će odlučiti da li će sve predložene do-kaze izvesti, oceniće izvedene dokaze i odlučiti o osnovanosti urednog predloga za vraćanje u pređašnje stanje.

Iz obrazloženja: Predlog za vraćanje u pređašnje stanje izrekom pobijanog rešenja odbačen je kao neuredan. U

njegovom obrazloženju, međutim, se navodi zbog čega prvostepeni sud ocenjuje priložene pisane dokaze kao nepotpune, što ukazuje da nalazi da predlog nije osnovan. Zbog toga je ovo rešenje čini protivrečno i nejasno. Predlog za vraćanje u pređašnje stanje koji nije zasnovan na opšte poznatim činjenicama, a uz koji stranka nije podnela i nije predložila odgovarajuće dokaze, sud odbacuje kao neuredan - član 115. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Proizlazi, dakle, da je neuredan onaj predlog za vraćanje u pređašnje stanje uz koji nije niti priložen niti predložen bilo koji dokaz, a ne zasniva se na opšte poznatim činjenicama. da U navedenoj situaciji, razumljivo, dokazi ne mogu biti cenjeni, jer - niti su priloženi niti su predloženi.

Predlog uz koji su podneti dokazi nije neuredan. Ako dokazi - prema oceni suda - nisu verodo-stojni i nisu potpuni odn. ne dokazuju činjenicu od koje zavisi ocena opravdanosti razloga za propu-štanje parnične radnje, to je razlog za odbijanje predloga za vraćanje u pređašnje stanje, a ne za nje-govo odbacivanje. Tužilac je - u konkretnom slučaju - uz predlog za vraćanje u pređašnje stanje pri-ložio dva pisana dokaza i predložio je saslušanje svedoka. Zbog toga je pogrešan zaključak prvoste-penog suda da je ovaj predlog neuredan, jer u njemu nisu ni predloženi odn. ni priloženi dokazi. Sa-svim je drugo pitanje da li navedeni dokazi dokazuju činjenice o kojima je punomoćnik tužioca iz-neo tvrdnje, a tiču se opravdanosti razloga za propuštanje ročišta za glavnu raspravu.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 3033/10 od 13.05.2010. godine)

112277.. Predlog za vraćanje u pređašnje stanje ne može se odbaciti kao neuredan kada uz isti nisu

priloženi dokazi o opravdanosti razloga izostanka, ako su u istom predloženi dokazi koje sud mora izvesti (saslušanje svedoka).

Iz obrazloženja: Prema stanju u spisima, na ročište zakazano za 25. oktobar 2005. godine nisu pristupili puno-

moćnici stranaka, iako su uredno pozvani. Stoga je sud doneo rešenje kojim se tužba smatra povu-

Page 89: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 89 -

čenom na osnovu člana 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Tužilac je podneo predlog za vraćanje u pređašnje stanje zbog propuštanja da pristupi na navedeno ročište, ističući da je uprkos ot-kazu punomoćja o kome je obavestio sud, s obzirom na činjenicu da se ročište održavalo u roku od 30 dana od datog otkaza punomoćja, bio spreman da pristupi na navedeno ročište te da je i krenuo na isto ali mu se u toku puta dogodila saobraćajna nezgoda zbog čega je bio sprečen da na ročište pri-stupi. U razlozima izostanka punomoćnik tužioca je naveo da je do nesreće došlo njegovom krivi-com, te se stoga sporazumeo sa drugim učesnikom nesreće odnosno oštećenim što sve ukazuje ne-dvosmisleno a i u predlogu je navedeno da nema pismenih dokaza nadležnih organa o navedenoj nesreći. Stoga je kao dokaz predložio saslušanje u svojstvu svedoka S.P. – lica koje je u nesreći uče-stvovalo i koje je bilo oštećeno u istoj.

Shodno odredbama člana 115. stav 2. Zakona o parničnom postupku prvostepeni sud je navedeni predlog za vraćanje u pređašnje stanje odbacio jer uz isti nisu podneti dokazi o razlozima izostan-ka. Prema članu 115. stav 2. Zakona o parničnom postupku na koje se prvostepeni sud pozvao, pred-log za vraćanje u pređašnje stanje koji nije zasnovan na opštepoznatim činjenicama, a stranka uz predlog nije podnela niti predložila odgovarajuće dokaze, odbacuje sud kao neuredan. Kako je u konkretnom slučaju stranka – punomoćnik tužioca u predlogu za vraćanje u pređašnje stanje predlo-žio dokaz za opravdanost svog izostanka saslušanjem u svojstvu svedoka lica koje je učestvovalo u saobraćajnoj nezgodi, to nije bilo osnova da se na osnovu člana 115. stav 2. Zakona o parničnom po-stupku navedeni predlog za vraćanje u pređašnje stanje odbaci kao neuredan, i to bez održanog roči-šta na osnovu člana 115. stav 3. Zakona o parničnom postupku. Stoga, u konkretnom slučaju s obzi-rom na iznete razloge izostanka i dat predlog dokaza saslušanjem svedoka, sud je shodno članu 115. stav 4. Zakona o parničnom postupku bio dužan da radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja iz-vede predložene dokaze na ročištu, a tek potom po oceni izvedenih dokaza donese odluku o opravda-nosti razloga za izostanak sa ročišta koje je propušteno.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 172/06 od 6.04.2006. godine)

112288.. Prema odredbama člana 115. stav 3. ZPP, sud odluku o predlogu za vraćanje u pređašnje

stanje po pravilu donosi bez održavanja ročišta, a sam predlagač dužan je da uz predlog dosta-vi ili predloži dokaze o opravdanosti razloga za propuštanje, odnosno za izostanak, što znači da sud više nema obavezu (kao prema Zakona o parničnom postupku iz 1977. godine) da zaka-zuje ročište povodom predloga za vraćanje u pređašnje stanje.

Iz obrazloženja: Neosnovani su žalbeni navodi tužioca da je sud bio dužan da zakaže ročište povodom predloga

za vraćanje u pređašnje stanje na kome bi se raspravilo o razlozima izostanka i na kome bi tužiocu bilo omogućeno da dostavi dodatne dokaze, te da je na navedeni način sud učinio apsolutno bitnu povredu postupka jer je tužiocu uskratio pravo raspravljanja. Prema odredbama novog ZPP - član 115 stav 3 odluku o predlogu za vraćanje u pređašnje stanje sud po pravilu donosi bez ročišta, a sam je predlagač dužan da uz predlog dostavi dokaze za svoje navode o opravdanosti izostanka. Iz nave-denih razloga sud više nema obavezu (kao prema ranijem ZPP) da zakazuje ročište povodom pred-loga za vraćanje u pređašnje stanje i da na istom ispituje opravdanost razloga, već kako je pravilno

Page 90: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 90 -

učinio prvostepeni sud u konkretnom slučaju, ocenu opravdanosti vrši van ročišta, a na osnovu do-kaza koji je sam predlagač podneo. Kako je shodno iznetom pravilno sud ocenio da tužilac nije do-stavio dokaze o opravdanim razlozima svog izostanka i u toku postupka nisu učinjene apsolutno bit-ne povrede odredaba ZPP iz člana 361. stav 2. o kojima ovaj sud vodi računa po službenoj dužnosti, i one na koje se poziva žalilac, to se žalba kao neosnovana odbija, a pobijano rešenje kao pravilno potvrđuje na osnovu člana 387. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 5363/06 od 18.9.2006. godine)

112299.. Ročište povodom predloga za vraćanje u pređašnje stanje zakazuje se u slučaju kada

stranka predloži izvođenje dokaza u prilog osnovanosti predloga, a ukoliko u predlogu nisu iz-neti dokazni predlozi, prvostepeni sud će doneti odluku bez zakazivanja ročišta, na osnovu procesnog ovlašćenja iz člana 115. Zakona o parničnom postupku.

Iz obrazloženja: Pravilno je prvostepeni sud odlučio kada je svojim rešenjem odbio predlog tužioca za vraćanje u

pređašnje stanje. Neosnovani su žalbeni navodi tužioca da je prilikom donošenja rešenja po podne-tom predlogu za vraćanje u pređašnje stanje načinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, pošto nije zakazano ročište povodom podnetog predloga. Naime, prema članu 115. stav 3. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004) o predlogu za vraćanje u pređašnje stanje odlučuje se po pravilu bez rasprave. Dakle, u situaciji kada tužilac u predlogu za vraćanje u pređašnje stanje nije predložio izvođenje ni jednog dokaza, zbog koga bi bilo potrebno zakazati roči-šte, prvostepeni sud je pravilno doneo odluku, bez prethodnog zakazivanja ročišta, a za šta ima ovla-šćenje, shodno citiranoj odredbi Zakona o parničnom postupku. Nasuprot žalbenim navodima, prvo-stepeni sud nije bio dužan u smislu člana 7. Zakona o parničnom postupku da izvede dokaz sasluša-njem punomoćnika tužioca na okolnosti iz podnetog predloga za vraćanje u pređašnje stanje, imajući u vidu da predlog za izvođenje ovog dokaza nije istaknut u podnetom predlogu.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 166/06 od 24.01.2006. godine)

113300.. Da li stranku treba poučiti, ukoliko punomoćnik iste nije advokat, da predloži i priloži do-

kaze po predlogu za vraćanje u pređašnje stanje, ili se neuredan predlog, u smislu odredbe čla-na 115. stav 2. Zakona o parničnom postupku može odmah odbaciti?

Iz odredaba novog Zakona o parničnom postupku proizlazi da sud nema obavezu da tokom čita-vog postupka poučava neuku stranku, nego ova obaveza za sud postoji samo u izuzetnim slučaje-vima. U smislu odredbe člana 275. stav 2. Zakona o parničnom postupku, sud će poučiti samo onu stranku koja uopšte nema punomoćnika i koja se iz ne znanja ne koristi svojim procesnim pravima koja joj po zakonu pripadaju, a obim poučavanja ograničiće se na ukazivanje na parnične radnje ko-je se mogu preduzeti. Iz ove odredbe, koja se nalazi u Glavi dvadeset drugoj, pod naslovom "Pri-

Page 91: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 91 -

premanje glavne rasprave", proizlazi da će sud u toku pripremanja glavne rasprave poučiti o određe-nim procesnim pravima stranku koja uopšte nema punomoćnika. Iz ovoga dakle, dalje proizlazi da sud neće poučavati stranku koja ima punomoćnika, iako navedeno lice nije advokat. Osim toga, posledice koje su propisane u članu 115. stav 2. Zakona o parničnom postupku, a koje se sastoje u odbacivanju podnetog predloga za vraćanje u pređašnje stanje, koji nije zasnovan na opšte poznatim činjenicama i uz koji stranka nije podnela niti predložila odgovarajuće dokaze, nisu uslovljene time da li stranka uopšte ima punomoćnika ili ne. Iz gore navedenog proizlazi dakle da će sud odbaciti kao neuredan svaki predlog za vraćanje u pređašnje stanje koji nije zasnovan na opšte poznatim či-njenicama i uz koji stranka nije podnela niti predložila odgovarajuće dokaze, bez obzira da li nave-dena stranka uopšte ima punomoćnika, kao i bez obzira da li je isti advokat ili ne.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

POTPISIVANJE ZAPISNIKA OD STRANE SVEDOKA

(Član 122. Zakona o parničnom postupku)

113311.. Da li iz odredbi člana 121. Zakona o parničnom postupku proizlazi da zapisnik ne pot-

pisuje svedok kada se saslušanje istog izvodi pred postupajućim sudom, već samo pred za-moljenim sudom?

Iz odredaba člana 121. Zakona o parničnom postupku proizlazi da je pravilo da svedok, odnosno veštak ne potpisuje zapisnik nakon saslušanja na ročištu, već samo ukoliko su saslušani pred za-moljenim sudom. Takođe, svedok, odnosno veštak potpisuje zapisnik ako se njihovo saslušanje vrši pred predsednikom veća, kao što je slučaj kod pružanja pravne pomoći iz člana 170, saslušanje sve-doka u stanu po članu 233. stav 2, kao i saslušanju svedoka i veštaka kod izvođenja dokaza uviđa-jem na osnovu člana 227. Na isti način bilo je uređeno pitanje potpisivanje zapisnika po članu 127. Zakona o parničnom postupku iz 1977. godine.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

DOSTAVLJANJE PRAVNIM LICIMA

(Član 131. Zakona o parničnom postupku)

113322.. Za lice koje potpiše dostavnicu i stavi pečat pravnog lica postoji pretpostavka da je ovla-

šćeno za prijem pismena, koja se može obarati dokazivanjem da je pečatom neovlašćeno ras-

Page 92: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 92 -

polagalo. Pri tome, lice ovlašćeno za zastupanje pravnog lica svakako je ovlašćeno i za prijem pismena.

Iz obrazloženja: Izvršni dužnik je - uz zahtev za ukidanje klauzule pravosnažnosti i izvršnosti - dostavio kopiju

deponovanog kartona sa overenim potpisima navedenih lica ovlašćenih za zastupanje izvršnog du-žnika. Potpisi - prema ovom dokumentu - nisu identični potpisu na dostavnici. Prema izveštaju po-šte, pošiljka je dostavljena dana 08.09.2009. godine, a prema izveštaju poštonoše pošiljka je uruče-na licu koje je zaposleno kod izvršnog dužnika, uz potpis i pečat. Prema kopiji dostavne knjižice za mesec septembar 2009. godine, proizlazi da je pod rednim brojem 25 upisana dostava pošiljke ime-novanom izvršnom dužniku i da u rubrici "potpis primaoca" stoji potpis i pečat izvršnog dužnika. Iz toga proizlazi da je dostava rešenja o izvršenju na osnovu verodostojne isprave izvršena na za-koniti način.

Dostavljanje pravnim licima se vrši predajom pismena u prostorijama pravnog lica, licu ovla-šćenom za primanje pismena - član 128. Zakona o parničnom postupku. Dakle, lice koje je na adresi izvršnog dužnika potpisalo dostavnicu, potpisalo dostavnu knjižicu poštonoši i stavilo pečat izvršnog dužnika - smatra se licem ovlašćenim za prijem pismena. Ova zakonska pretpostavka nije oborena žalbenim navodima izvršnog dužnika da su jedina lica ovlašćena za prijem pismena druga imenova-na lica. Iz dokaza koje je izvršni dužnik priložio uz zahtev za ukidanje klauzule pravosnažnosti pro-izlazi da su ova lica ovlašćena za zastupanje izvršnog dužnika. Ovlašćenje za prijem pismena i ovla-šćenje za zastupanje su dve različite stvari. Naravno da ovlašćenje za zastupanje podrazumeva isto-vremeno i ovlašćenje za prijem pismena u ime pravnog lica. Međutim, pored lica koja su ovlašćena za zastupanje, a samim tim ovlašćena i za prijem pismena, u pravnom licu i druga lica mogu biti ovlašćena da primaju pismena. Činjenica da neko lice koje potpisuje dostavnicu na istu stavlja pečat ili isti stavlja u dostavnu knjigu pošte znači da se ima pretpostaviti da je lice koje pečatom raspolaže ovlašćeno za prijem pismena u ime pravnog lica. Ovakvu pretpostavku izvršni dužnik mogao je obo-riti samo dokazivanjem da je protiv nekog lica pokrenut disciplinski postupak zbog neovlašćenog korišćenja pečatom ili zbog krađe pečata i sl. Kako u ovom slučaju takvih navoda i dokaza nema, proizlazi da je dostavljanje rešenja bilo zakonito i da nisu postojali uslovi da se ukinu potvrda o pra-vosnažnosti i potvrda o izvršnosti.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Iž. 367/10 od 12.02.2010. godine)

DOSTAVLJANJE U INOSTRANSTVO (Član 133. Zakona o parničnom postupku)

113333.. Zakonska obaveza da se dostavljanje izvrši diplomatskim putem ne važi u slučaju kada po-

stoji međunarodna konvencija, ili je zaključen bilateralni ugovor između naše zemlje i zemlje

Page 93: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 93 -

u kojoj je potrebno izvršiti dostavljanje, a kojima se predviđa drugačije rešenje, npr. dosta-vljanje konzularnim putem - preko konzula države molilje (one države čiji sudski akti treba da se dostave).

Iz obrazloženja: Zakonska obaveza da se dostavljanje izvrši diplomatskim putem ne važi u slučaju kada postoji

međunarodni ugovor koji predviđa drugačije rešenje. U našem pravu, dostavljanje sa elementom inostranosti regulisano je u principu u Zakona o parničnom postupku, no u odnosu na veoma veliki broj država, način dostavljanja je utvrđen bilateralnim ili multilateralnim međunarodnim ugovorima. U tom smislu posebno je značajna Konvencija o građanskom postupku koja je doneta u Hagu, a koja je objavljena u "Službenom listu NRJ" - dodatak broj 6/1962, koja je stupila na snagu u odnosu na Jugoslaviju 11. maja 1962. godine, koja je na snazi i u Austriji. Osnovno rešenje koje Konvencija iz 1954. godine predviđa (čl. 1 – 7) jeste dostavljanje konzularnim putem, dakle preko konzula drža-ve molilje (one države čiji sudski akti treba da se dostave).

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 1942/06 od 1. 03. 2006. godine)

113344.. Haška konvencija o građanskom postupku iz 1954. godine kao osnovno pravilo dostavlja-

nja predviđa dostavljanje konzularnim putem, odnosno preko konzula države molilje (one dr-žave čiji sudski akti treba da se dostave), a sudski akti koji se imaju dostaviti moraju da budu sastavljeni na jeziku zamoljene države ili na jeziku dogovorenom između dve države, ili mora-ju biti propraćeni prevodom na jedan od tih jezika.

Iz obrazloženja: Posebno je značajna Konvencija o građanskom postupku koja je doneta u Hagu, a koja je obja-

vljena u "Službenom listu FNRJ" - dodatak broj 6/1962 koja je stupila na snagu u odnosu na Jugo-slaviju 11. maja 1962. godine, koja je na snazi i u Austriji. Osnovno rešenje koje Konvencija iz 1954. godine predviđa (čl. 1 – 7) jeste dostavljanje konzularnim putem, dakle preko konzula drža-ve molilje (one države čiji sudski akti treba da se dostave). Konzul upućuje zahtev za dostavljanje organu vlasti kojeg zamoljena država označi. Zahtev mora biti sastavljen na jeziku zamoljene drža-ve. Nadležan organ vlasti zamoljene države stara se da se dostavljanje izvrši. Način dostavljanja za-visi od toga kakva je želja izražena u zahtevu. Ako se u zahtevu traži da dostavljanje bude izvršeno prema unutrašnjem zakonodavstvu zamoljene države, ili ako se traži dostavljanje u posebnoj formi, koja nije predviđena u zakonodavstvu zamoljene države, organ vlasti će postupiti po zahtevu, pod uslovim, u drugom slučaju, da ta posebna forma nije protivna zakonodavstvu zamoljene države. Da bi se na ovaj način postupalo na osnovu zahteva za dostavljanje, sudski akti koji se imaju dostaviti moraju da budu sastavljeni na jeziku zamoljene države, ili na jeziku dogovorenom između dve dr-žave, ili moraju biti propraćeni prevodom na jedan od tih jezika. Overu prevoda mora da izvrši di-plomatski ili konzularni predstavnik države molilje ili sudski tumač zamoljene države. Ako ovi uslo-vi nisu ispunjeni, zamoljeni organ se može ograničiti na to da izvrši predaju pismena samo ako ga

Page 94: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 94 -

primalac dobrovoljno primi. Izvršenje dostavljanja dokazuje se potvrdom prijema, koju potpiše sam primalac, ili vlasti zamoljene države. Ukoliko je primalac odbio prijem pismena, vlasti zamoljene dr-žave na potvrdi konstatuju datum obaveštavanja i način na koji je izvršen. Države ugovornice mogu odstupiti od ugovorenog režima i predvideti manje formalne oblike dostavljanja, tj. da se akti upu-ćuju adresatu direktno poštom, ili preko sudskih izvršitelja ili nadležnih službenika opredeljenja, ili preko diplomatskih ili konzularnih predstavnika države molilje. Takav dogovor može se postići skla-panjem posebne konvencije, ili uspostavljanje faktičkog reciprociteta, odnosno ako se država u ko-joj treba da se izvrši dostavljanje jednostavno ne protivi nekom od ovih neposrednih načina dosta-vljanja. Od ugovornog režima može se odstupiti u drugom pravcu, tj. on se može pooštriti, svaka dr-žava ugovornica može saopštiti ostalima da očekuje da joj se zahtev za dostavljanje na njenoj terito-riji uputi diplomatskim putem.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 1942/06 od 1. 03. 2006. godine)

113355.. Pravnim licima i ustanovama sa sedištem na teritoriji Austrije dostavu pismena vrši se

prema odredbama bilateralnog ugovora – Ugovor o uzajamnom pravnom saobraćaju između FNR Jugoslavije i Republike Austrije (1954), s tim što se pismena koja treba dostaviti moraju sastavi na jeziku zamoljenog suda ili se mora uz njih priložiti prevod na taj jezik, koji treba da bude ili služben ili potvrđen kao ispravan od strane tumača.

Iz obrazloženja: Postoje dvostrani ugovori koji sadrže norme međunarodnog privatnog prava u Srbiji i Crnoj Go-

ri. Radi se o ugovorima o pravnoj pomoći sa Austrijom. Kada su u pitanju dvostrani ugovori SFRJ, treba za svaki ugovor pre njegove primene proveriti kod Ministarstva spoljnih poslova, da li je regu-lisano pitanje nastavka važenja datog ugovora i posle prestanka SFRJ. Norme međunarodnog privat-nog prava u Srbiji i Crnoj Gori sadrži i Ugovor o uzajamnom pravnom saobraćaju između FNR Ju-goslavije i Republike Austrije (1954) - ("Službeni list FNR" - dodatak, br. 8/1955). Taj ugovor je stupio na snagu dana 13. decembra 1955. godine. Ugovor sadrži pravila o dostavljanju i pravnoj po-moći. U članu 7. Ugovora je predviđeno da države ugovornice se obavezuju da po molbi vršiti dosta-vljanje i međusobno ukazivanje pravne pomoći u parničnim i vanparničnim stvarima, uključujući i pitanja porodičnog prava i starateljstva; ovo važi za slučaj kad su u tim stvarima nadležni upravni or-gani (stav 1). Prema članu 8. tog ugovora jugoslovenski i austrijski sudovi opšte međusobno sa jedne strane, preko državnih sekretarijata za pravosudnu upravu Narodnih Republika Srbije, Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Crne Gore, a sa druge strane preko Saveznog mini-starstva pravde Republike Austrije, ukoliko tim ugovorom nije izričito drukčije određeno (član 17. stav 2). Prema članu 9. stav 1. ugovora, zamolnice za dostavljanje i pravnu pomoć sastavljaju se na srpskohrvatskom, slovenačkom, makedonskom i nemačkom jeziku. One moraju biti snabdevene službenim pečatom organa od kojeg potiču i nije potrebno njihovo overavanje. Prema stavu 2. istog člana isprave i druga pismena koja se sastavljaju pri rešavanju zamolnica navedenih u stavu 1. mora-ju se napisati na jednom od jezika navedenih u stavu 1. Prema članu 10. zamolnica treba da sadrži predmet molbe i označenje stranaka po imenu, zanimanju i mestu prebivališta ili boravišta. U zamol-

Page 95: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 95 -

nici za dostavljanje mora se osim toga označiti adresa primaoca i vrsta pismena koje treba dostaviti, a u zamolnici za pravnu pomoć okolnosti u pogledu kojih treba provesti dokaz, a po potrebi i pitanja koja se imaju postaviti licu koje se treba saslušati. Prema članu 11. tog ugovora udovoljenje zamol-nicama vrši se po zakonu zamoljene države. Međutim, zahtevi sudova od kojih potiče zamolnica, da se postupi po nekoj naročitoj formi, udovoljiće se ukoliko se to ne protivi osnovnim načelima zako-nodavstva zamoljene države. Prema članu 12. ugovora ako je zamoljeni sud nenadležan, uputiće za-molnicu nadležnom sudu. Udovoljenje zamolnice može se odbiti samo ako zabranjena država smatra da se udovoljenjem zamolnici ugrožavaju njena suverena prava i njena sigurnost ili da je udovoljenje u protivnosti sa osnovnim načelima njenog zakonodavstva. Prema članu 13. u svim slučajevima u kojima nije udovoljeno zamolnici obavestiće se o tome bez odlaganja sud od kojeg potiče zamolnica i u to u slučaju upućivanja drugom sudu uz naznaku tog suda, u slučaju odbijanja uz navođenje raz-loga. Prema tome, odredbe čl. 7. do 13. pomenutog ugovora su zajedničke odredbe o dostavljanju i pravnoj pomoći. Na samo dostavljanje odnose se odredbe čl. 14 - 16 ugovora, a na pravnu pomoć odredbe člana 17. ugovora. Prema članu 14. stav 1. ugovora pismena koja treba dostaviti moraju se sastavi na jeziku zamoljenog suda ili se mora uz njih priložiti prevod na taj jezik. Prevod treba da bude ili služben ili potvrđen kao ispravan od strane tumača koji je službeno postavljen u jednoj od država ugovornica; overa potpisa tumača nije potrebna (stav 1). Ako pismeno nije sastavljeno na je-ziku zamoljenog suda niti je priložen prevod na taj jezik (stav 1), zamoljeni sud ograničiće se na to da izvrši dostavu predajom pismena primaocu ako je ovaj voljan da ga primi (stav 2). Prema članu 15. ugovora dostavljanje se dokazuje i dostavnicom, na kojoj treba da bude datum, potpis dostavlja-ča i lica koje je preuzelo pismeno, kao i pečat suda ili uverenjem zamoljenog suda iz kojeg proizilaze činjenica, forma i vreme dostavljanja. Prema članu 16. sudovi država ugovornica mogu na teritoriji druge države ugovornice dostavljati pismena preko diplomatskih ili konzularnih predstavnika svoje države licima koja ne pripadaju ni državi u kojoj treba izvršiti dostavu niti kojoj trećoj državi. Pri tome se ne smeju primenjivati prinudna sredstva niti se sme njima pretiti. Najzad prema članu 17. ugovora sudovi kojima su upućene zamolnice za pravnu pomoć udovoljiće ovima i pri tome će, po potrebi, primeniti ista prinudna sredstva kao i pri udovoljenju zamolnicama za pravnu pomoć sudova sopstvene države. Prinudna sredstva neće se primenjivati ako se radi o ličnom dolasku parničnih stranaka (stav 1). Sud od kojeg potiče zamolnica biće na njegov zahtev pravovremeno obavešten o vremenu i mestu izvršenja tražene radnje; ovo obaveštenje vršiće sudovi neposredno preko pošte (stav 2).

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 1942/06 od 1.03.2006. godine)

113366.. Praksa Ministarstva za ljudska i manjinska prava pitanje međusobnog odnosa više među-

narodnih ugovora u istoj materiji rešava tako što dvostranim ugovorima (kao lex specialis) da-je prednost u primeni nad višestranim ugovorima, bez obzira na vreme njihovog potvrđivanja i objavljivanja.

Iz obrazloženja: Međusobni odnos uzastopnih međunarodnih ugovora o istom predmetu regulisan je članom

30. Bečke konvencije u ugovornom pravu (1969). Konvencija u ovom pogledu ne pravi razliku izme-

Page 96: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 96 -

đu dvostranih i višestranih ugovora. Kada je reč o višestranim međunarodnim ugovorima koji se sukcesivno slede uređujući istu materiju, najčešće je redosled primene određenu u samom kasnijem ugovoru. Ukoliko odredbe o redosledu nema, primenjuje se princip lex posterior. Ova rešenja važe i u pogledu starih i novih verzija jednog istog višestranog ugovora. Između država od kojih je jedna ratifikovala oba ugovora o istoj materiji, a druga samo jedan od tih ugovora, važi onaj ugovor ili ona njegova verzija koje su obe države ratifikovale. U našoj teoriji često se pominje pravilo da dvostrani ugovori kao lex specialis ima prednost u primeni nad višestranim ugovorom, bez obzira na vreme potvrđivanja i objavljivanja jednog ili drugog ugovora. Međutim, u ovom slučaju često nema osnova da se govori o lex specialis, jer i dvostrani i višestrani ugovori mogu da regulišu potpuno isti pred-met. Treba pretpostaviti da višestrani ugovor koji sadrži drugačije odredbe o istoj materiji, a koji se iste drže ugovornice zaključile posle dvostranog, derogira odredbe ovog drugog u onom delu u ko-jem su suprotne novom ugovoru. I obrnuto, kasniji dvostrani ugovor koji sadrži nesaglasne odredbe o istoj materiji derogira raniji višestrani ugovor između država ugovornica koje su zaključile dvo-strani ugovor. Dakle, važi isto pravilo kao kod međusobnog odnosa višestranih ugovora zaključenih u istoj materiji. Međutim, prilikom upoređivanja tekstova uzastopnih ugovora, bili oni dvostrani ili višestrani, treba biti jako oprezan - mora se analizom odredaba jednog i drugog ugovora uveriti da je reč o istom pravnom pitanju koje je sadržinski različito regulisano u oba teksta i proveriti da li jedan ostavlja prostor za primenu drugog. Može se dogoditi, naime, da se uzastopni ugovori samo delimič-no poklapaju u pogledu polja primene (iako se po svojim nazivima odnose na istu materiju), tako da se u ostalom delu dopunski može primeniti pored jednog i drugi ugovor. Drugim rečima, zbog toga što u određenoj oblasti postoji kasniji ugovor ne treba automatski odbaciti svaku mogućnost primene i ranijeg ugovora o istoj materiji čije su članice obe države. Najnovija praksa Ministarstva za ljudska i manjinska prava Državne zajednice Srbija i Crna Gora polazi od toga da se na pitanje međusobnog od-nosa međunarodnih ugovora o istoj materiji ("Sukob konvencija"), odgovara tako što se polazi od pravi-la da dvostrani ugovor kao lex specialis ima prednost u primeni nad višestranim ugovorom, bez obzira na vreme potvrđivanja i objavljivanja jednog ili drugog ugovora. U takvom slučaju, u građanskom po-stupku sa inostranim elementom procesna radnja u inostranstvu (dostavljanje i sl), kada je u pitanju Austrija kao zamoljena država, vrši se primenom Ugovora o uzajamnom pravnom saobraćaju između FNR Jugoslavije i Republike Austrije ("Službeni list FNRJ" - dodatak, br. 8/1955), pa u tom slučaju po-što pomenuti bilateralni ugovor reguliše pomenutu materiju na opisani način, dostavljanje sudskih akata treba vršiti preko Ministarstva pravde Republike Srbije. Iz prednjeg se vidi da subjekt preko koga se vrši dostavljanje u inostranstvu nema obavezu prevođenja pismena koja se dostavljaju.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 1942/06 od 1.03.2006. godine)

DOSTAVLJANJE STRANCI KOJA IMA PUNOMOĆNIKA

(Član 135. Zakona o parničnom postupku)

113377.. Bitna povreda odredaba parničnog postupka učinjena je ukoliko sud ne dostavi žalbu za-

konskom zastupniku stranke.

Page 97: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 97 -

Iz obrazloženja: Na učinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka osnovano se ukazuje u žalbi tuženog. Relevantne odredbe: Ako u zakonu nije drugačije određeno, u slučaju da stranka ima zakonskog zastupnika odn. pu-

nomoćnika, dostavljanje se vrši zakonskom zastupniku odn. punomoćniku - član 132. stav 1. Zako-na o parničnom postupku.

U konkretnom slučaju, tuženu u ovom sporu zastupa imenovani punomoćnik po urednom puno-moćju u spisima predmeta. Zbog toga je, ukoliko je smatrao da žalba izjavljena protiv presude nije uredna, prvostepeni sud bio u obavezi da - shodno članu 103. i članu 132. stav 1. Zakona o parnič-nom postupku - istu vrati ovom punomoćniku tužene radi dopune tj. radi otklanjanja nedostataka. Ovo zbog toga što u konkretnom slučaju stranka - tužena ima punomoćnika, a ne postoji sumnja da je isti ovlašćen za preduzimanje određene radnje pa nisu postojali razlozi da se nalog za uređenje žalbe dostavi neposredno stranci odn. njenom zakonskom zastupniku.

Međutim, prvostepeni sud nije postupio u skladu sa navedenom odredbom iz člana 132. stav 1. Zakona o parničnom postupku, već nalog dostavlja imenovanom predsedniku Skupštine stanara stambene zgrade. Budući da u spisima predmeta ne postoji dokaz da je isti zaista predsednik Skupšti-ne stanara tužene stambene zgrade (ovu činjenicu prvostepeni sud je utvrdio samo na osnovu nazna-ke dostavljača sa dostavnice za lično dostavljanje), to se ne može sa sigurnošću utvrditi da li je nalog suda uredno uručen tuženom.

Zbog učinjene navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka pobijano rešenje je ukinuto. (Iz rešenja Višeg suda u Čačku, Gž. 209/2012 od 18.04.2012. godine)

113388..

Ako stranka ima punomoćnika – advokata, pozivanje za novo ročište nije uredno ako je

poziv saopšten statutarnom zastupniku stranke koji prisustvuje ročištu, već se nezavisno od tog saopštenja, poziv za novo ročište mora dostaviti i advokatu.

Iz obrazloženja: Osnovano se u žalbi ukazuje da je pobijana odluka doneta uz apsolutno bitne povrede odredaba

parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 7. Zakona o parničnom postupku, jer je propušta-njem urednog pozivanja tuženog na glavne rasprave, koje su održane 12.12.2006. godine i 9.1.2007. godine, tuženom uskraćeno pravo i mogućnost raspravljanja. Prema stanju u spisima, poziv za ročište za glavnu raspravu zakazano za 12.12.2006. godine, dostavljen je tuženom, umesto njegovom punomoćniku, iako je u dotadašnjem toku postupka tuženi dostavio punomoćje za advo-kata T.V. Punomoćje je dostavljeno na ročištu koje je održano 3.11.2006. godine. Na navedeno roči-šte od 12.12.2006. godine pristupio je statutarni zastupnik tuženog. S obzirom da isto ročište nije održano, prisutnom statutarnom zastupniku saopšteno je vreme zakazivanja novog ročišta. Kako se na osnovu člana 132. Zakona o parničnom postupku, kada stranka ima punomoćnika, pozivanje vrši dostavom poziva punomoćniku, to je u navedenoj situaciji kada je na glavnu raspravu pristupio statutarni zastupnik, sud morao poziv za naredno ročište dostaviti i punomoćniku. Kako prema sta-nju u spisima sud to nije učinio, već je statutarnom zastupniku saopštio vreme zakazivanja novog ro-

Page 98: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 98 -

čišta zakazanog za 9.1.2007. godine, a na isto nije pozvao i njegovog punomoćnika advokata po priloženom punomoćju, to za ročište od 9.1.2007. godine tuženi nije bio uredno pozvan, pa stoga i nisu bili ispunjeni procesni uslovi za održavanje istog ročišta. Iz iznetih razloga, kako je navedeno ročište održano, iako na njega nije bio uredno pozvan tuženi, to je propustom u dostavljanju prvoste-peni sud tuženom uskratio mogućnost raspravljanja, čineći time apsolutno bitne povrede iz člana 361. stav 2. tačka 7. Zakona o parničnom postupku, pa su stoga žalbeni navodi osnovani, te se na osnovu člana 376. Zakona o parničnom postupku presuda ukida, a spisi predmeta vraćaju prvostepe-nom sudu na ponovni postupak.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda V Pž. 1154/07 od 23.2.2007. godine)

DOSTAVLJANJE LICU KOJE RADI ADVOKATSKOJ

KANCELARIJI (Član 136. Zakona o parničnom postupku)

113399.. Dostavljanje pismena punomoćniku, advokatu, izvršeno licu čiji je potpis nečitak, uz

oznaku "komšija" nije izvršeno na zakonit način, jer sused nije lice zaposleno u advokat-skoj kancelariji, a ne može se smatrati ni odraslim članom domaćinstva advokata koji de-latnost obavlja u stanu.

Iz obrazloženja: Trgovinski sud u K... zaključkom od 13.2.2006 godine nalaže poveriocu da u roku od tri dana od

prijema zaključka dostavi između ostalog tačan broj žiro-računa i naziv poslovne banke kod koje se račun vodi, matični broj i poreski broj poverioca, da dostavi još četiri primerka predloga za izvrše-nje, da navede tačno poslovno ime dužnika i da označi ko je poverilac - skupština Opštine ili Mesna zajednica. Prema dostavnici u spisima proizlazi da je ovaj zaključak dostavljen punomoćniku izvr-šnog poverioca što je u skladu sa članom 132 Zakona o parničnom postupku, ali se iz iste utvrđuje da je dana 16.2.2006 godine ovaj zaključak primilo lice čiji je potpis nečitak, ali za koga se navodi da je komšija. Prema članu 133. stav 1. Zakona o parničnom postupku dostavljanje advokatu kao punomoćniku može se izvršiti predajom pismena licu koje je zaposleno u njegovoj advokatskoj kan-celariji. Prema stavu 2. istog člana ukoliko advokat delatnost obavlja u stanu može se izvršiti i pre-dajom pismena odraslom članu porodičnog domaćinstava. Kako se komšija ne može smatrati licem koje je zaposleno u kancelariji advokata, jer da je ovo lice zaista zaposleno onda ne bi ni stavilo oznaku da je komšija, a ne može se smatrati ni članom porodičnog domaćinstva advokata za slučaj da se ova delatnost obavlja u stanu, sledi da je dostavljanje izvršeno suprotno članu 133 Zakona o parničnom postupku, čime je izvršni poverilac onemogućen da raspravlja pred sudom što predsta-vlja bitnu povredu odredba parničnog postupka, na koju se i žalbom izvršnog poverioca, doduše po-sredno, ukazuje.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Iž. 1124/06 od 1.6.2006. godine)

Page 99: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 99 -

UREDNA DOSTAVA PRESUDE

(Član 141. Zakona o parničnom postupku)

114400.. Punomoćniku tužioca prvostepena presuda nije uručena na zakonit način, ukoliko se u

prostorijama pošte uruči licu koje nije član domaćinstva punomoćnika tužioca, bez obzira ka-ko se to lice predstavlja.

Iz obrazloženja: Relevantne odredbe: U odnosu na punomoćnika stranke, postoji obaveza lične dostave. Ukoliko ga ne zatekne na

adresi, dostavljač će obavestiti kad i na kom mestu bi to lice moglo da se zatekne i ostaviće mu kod jednog od članova domaćinstva ili suseda obaveštenje da, radi primanja pismena, bude određeni dan i sat u svom stanu. Ukoliko ni posle toga dostavljač ne zatekne lice kome se pismeno ima dostaviti, isto će dostaviti predajom pismena kome od njegovih odraslih članova domaćinstva, koji je dužan da primi pismeno - član 136. Zakona o parničnom postupku.

Prebivalište imenovanog punomoćnika tužioca je na jednoj adresi, dok je registrovano prebivali-šte lica kome je uručeno pismeno na drugoj. Iz toga proizilazi da ovo lice nije član domaćinstva pu-nomoćnika tužioca (nemaju prebivalište na istoj adresi), te da prvostepena presuda punomoćniku tu-žioca nije uručena na zakonit način.

Zbog toga su se stekli uslovi za ukidanje prvostepenog rešenja, jer se za odbacivanje žalbe kao neblagovremene stiču zakonski uslovi samo pod uslovom da je dostava određenom licu bila uredna. O tome u konkretnom slučaju ne postoje odgovarajući dokazi.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 10612/2011(1) od 19.09.2012. godine)

OSTAVLJANJE PISMENA U PROSTORIJAMA U SLUČAJU

ODBIJANJA PRIJEMA (Član 142. Zakona o parničnom postupku)

114411.. Kako radnik tuženog nije odbio prijem pošiljke zbog toga što nije lice ovlašćeno za prima-

nje pismena, smatrati se da je on prijem te pošiljke odbio bez zakonskog razloga i stoga se smatra da je dostavljanje te pošiljke izvršeno uredno i na zakonit način.

Iz obrazloženja: Neosnovano tuženi u žalbi navodi da mu nije izvršeno zakonito dostavljanje nalaza i mišljenja

veštaka, ističući da tuženo preduzeće nije imalo lice ovlašćeno za primanje pismena, ni punomoć-

Page 100: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 100 -

nika, pa da je dostavljanje moralo biti izvršeno zakonskom zastupniku, a što nije učinjeno. Odredba-ma Zakona o parničnom postupku i to članom 128. stav 3. propisano je da se dostavljanje pismena pravnim licima vrši predajom istih u prostorijama pravnog lica, licu ovlašćenom za primanje pismena, a stavom 4 istog člana da se dostavljanje po odredbi stava 3. ovog člana vrši i kad su pravna lica za svog punomoćnika odredila lice koje je kod njih zaposleno. Shodno odredbi člana 138. Zakona o parničnom postupku kad ovlašćeno lice ili zaposleni u pravnom licu, bez zakon-skog razloga odbije da primi pismeno, dostavljač će ga ostaviti u prostorijama gde odnosno lice radi uz zabeležbu na dostavnici dana, časa i razloga odbijanja prijema, kao i mesta gde je pisme-no ostavljeno i time se smatra da je dostavljanje izvršeno. Iz spisa ovog predmeta i to iz po-vratnice združene istom proizlazi da je dostavljač pošiljku sa pozivom za ročište zakazano za 20. aprila 2005. godine i nalazom i mišljenjem veštaka, ostavio u prostorijama (na stolu) tuženog na njegovoj adresi dana 1. aprila 2005. godine, jer je radnica tuženog bez navođenja razloga od-bila da primi tu pošiljku. Kako radnica tuženog nije odbila prijem predmetne pošiljke zbog toga što nije lice ovlašćeno za primanje pismena, to se ima smatrati da je ona prijem te pošiljke odbila bez zakonskog razloga. Stoga je dostavljanje iste pošiljke sa pozivom za ročište i nalazom i mi-šljenjem veštaka izvršeno uredno i na zakonit način i to u skladu sa odredbama člana 128. st. 3. i 4. i člana 138. Zakona o parničnom postupku, te je tuženom zakonitim postupanjem i urednim dostavljanjem pismena data mogućnost da se izjasni na nalaz i mišljenje veštaka i da raspravlja pred prvostepenim sudom. Pri tome se napominje da je tuženi rešenje o izvršenju na osnovu ve-rodostojne isprave primio na istu adresu i na isti način kao i nalaz i mišljenje veštaka, odnosno ostavljanjem tog rešenja u kancelariji - prostorijama (na stolu) tuženog, jer je radnik tuženog od-bio bez navođenja razloga da ga primi, pa da je tuženi blagovremeno izjavio prigovor protiv istog rešenja o izvršenju, kao i da je prvostepenu presudu primio na istu adresu, kada su radnici tuže-nog takođe odbili da prime pošiljku bez navođenja razloga odbijanja prijema iste, zbog čega je i ta presuda ostavljena u prostorijama (na stolu) tuženog, a da je tuženi protiv te presude blagovre-meno izjavio žalbu, što nesumnjivo ukazuje na to da su mu zaposlena lica odmah dostavljala pi-smena, ponašajući se upravo kao lica ovlašćena za prijem pismena.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 7578/05 od 6.10. 2005. godine)

PROMENA ADRESE I DOSTAVLJANJE ISTICANJEM PISMENA NA

OGLASNU TABLU SUDA (Član 144. Zakona o parničnom postupku)

114422.. Ako stranka ili njen zakonski zastupnik u toku postupka promene adresu, a o tome ne oba-

veste sud, dostavljanje preko oglasne table suda je zakonito. Za privredne subjekte, promena adrese je podatak koji se registruje kod Agencije za privredne registre, a izjave komšija i dru-gih lica nisu pouzdan dokaz na osnovu koga bi se smatralo da je adresa promenjena i dosta-vljanje vršilo preko oglasne table suda.

Page 101: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 101 -

Iz obrazloženja: Iz spisa predmeta proizlazi: Nadležni trgovinski sud zakazao je ročište za glavnu raspravu za

17.02.2009. godine i dostavu poziva pokušao preko sudskog pozivara. Prema sadržini dostavnice utvr-đuje se da je dostava pokušana, da niko nije pronađen, a zatim je uneta konstatacija: "... po rečima kom-šija, butik se ne nalazi na datoj adresi..." Nakon toga, prvostepeni sud je dao naredbu da se dostava izvrši preko oglasne table suda, pa je ročište od 17.02.2009. godine održano uz konstataciju na zapisniku da je tuženi uredno pozvan. Tuženi u ovoj pravnoj stvari je preduzetnik, fizičko lice koje je registrovalo rad-nju radi obavljanja privredne delatnosti pod navedenim nazivom. Ti podaci su označeni u predlogu za izvršenje na osnovu verodostojne isprave kojim je pokrenut ovaj postupak, a u njemu su označeni i ma-tični i poreski broj izvršnog dužnika - sada tuženog. Prvostepeni sud je proverom preko sajta Agencije za privredne registre mogao utvrditi da adresa tuženog nije promenjena, iz čega proizlazi da nije mogao na osnovu izjave komšija koja je konstatovana u dostavnici dati naredbu da se dostava vrši preko ogla-sne table suda, očigledno s pozivom na član 139. Zakona o parničnom postupku. Taj slučaj, naime, oči-gledno nije nastupio. Naime ni stranka niti njen zakonski zastupnik nisu promenili adresu pa time ni pro-pustili da o tome obaveste sud, već se tuženi nalazi na istoj adresi. To je i ovaj sud utvrdio proverom na sajtu Agencije za privredne registre. Iz toga sledi da dostava poziva preko oglasne table suda nije bila zakonita dostava, a time je tuženi onemogućen da raspravlja u ovom postupku spora male vrednosti.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 1373/10 od 24.02.2010. godine)

114433.. Da li je dovoljno da dostavljač na neuručenom sudskom pismenu konstatuje da je stranka

odseljena, pa da se dostavljanje na osnovu člana 139. Zakona o parničnom postupku izvrši preko oglasne table suda, odnosno da li je dovoljno da se to konstatuje za punomoćnika da bi se dostavljanje na osnovu člana 139. stav 4. Zakona o parničnom postupku izvršilo stranci, od-nosno da li je dovoljno utvrđenje činjenice odseljenosti samo preko dostavljača ili je potrebno navedenu činjenicu utvrditi i na drugi način, odnosno pribavljanjem izveštaja od nadležnih in-stitucija koje raspolažu sa podatkom o sedištu, prebivalištu, boravištu?

Odredbom člana 139. stav 1. Zakona o parničnom postupku je propisano da kad stranka ili njen za-konski zastupnik do dostavljanja drugostepene odluke promene adresu, dužni su da o tome odmah obaveste sud. Stavom 2. istog člana je propisano da ako oni to ne učine, sud će odrediti da se sva dalja dostavljanja u parnici za tu stranu vrše stavljanjem pismena na oglasnu tablu. Ova situacija pretposta-vlja da je u toku postupka adresa bila tačna i da je stranka na toj adresi ranije primala pozive i podneske, a da je u toku postupka došlo do promene adrese i pismeno se vratilo sa napomenom "odseljen", "nepo-znat" ili slično, a da o promeni adrese stranka nije obavestila sud. Napomena dostavljača na povratnici ili dostavnici je u svakom slučaju relevantan dokaz, jer je dostavljač lice koje je angažovano od strane javne službe, te se istinitost tih podataka pretpostavlja. Novim Zakonom o parničnom postupku suže-no je istražno načelo, tako da sud nije više u obavezi, da kada u toku postupka dođe do promene adrese, a stranka o tome nije obavestila sud, podatke o novoj adresi, odnosno sedištu, prebivalištu, boravištu pri-bavlja od nadležnih institucija. Ako se naknadno utvrdi da stranka nije odseljena dostavljaču se može iz-reći novčana kazna u smislu člana 184. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

Page 102: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 102 -

114444.. Šta se podrazumeva pod bezuspešnim dostavljanjem pismena u toku parnice, da bi sud ste-

kao ovlašćenje da dostavljanje punovažno izvrši stavljanjem pismena na oglasnu tablu u smi-slu člana 140. Zakona o parničnom postupku?

Dostavljanje preko oglasne table suda, kao način dostavljanja predviđen članom 127. Zakona

o parničnom postupku, primenjuje se u dve situacije: 1. U slučaju bezuspešnog dostavljanja pi-smena (član 140. Zakona o parničnom postupku) koje se ne mora uručiti lično stranci, zakon-skom zastupniku ili punomoćniku u toku parnice. To su svi slučajevi bezuspešnog dostavljanja: adresa je tačna, ali je primalac odsutan, nije podigao pošiljku i sl. Važno je da se radi o bezu-spešnom dostavljanju u toku parnice, što znači da je parnica počela teći dostavljanjem tužbe tuženom. 2. U slučaju promene adrese stranke ili njenog zakonskog zastupnika, do dostavljanja drugostepene odluke kojom se okončava postupak, a o kojoj promeni nisu obavestili sud. U tom slučaju će se sva pismena, pa i ona koja se lično dostavljaju, kao što su sudske odluke, pravni le-kovi, dostavljati preko oglasne table suda, shodno članu 139. st. 1, 2. i 3. Zakona o parničnom postupku). To podrazumeva da je u toku postupka adresa bila tačna, da je na njoj vršeno dosta-vljanje, a da je nakon toga, u toku postupka došlo do promene adrese usled čega se pismeno vra-tilo sa oznakom odseljen, nepoznat na adresi i slično (pa je i ovde dostava bila bez uspeha), a o čemu adresant nije obavestio sud.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

114455..

Tuženom, koji je u toku parnice promenio adresu i o tome nije obavestio sud, dostavljanje

se vrši stavljanjem pismena na oglasnu tablu suda, u skladu sa članom 139. stav 2. Zakona o parničnom postupku, bez naloga tužiocu za naknadno uređenje tužbe u pogledu označenja adrese sedišta tuženog.

Iz obrazloženja: S obzirom da je, prema napomeni dostavljača, tuženi odseljen sa adrese iz tužbe, na koju

adresu je primio prethodna pismena suda, to je prema članu 139. stav 1. Zakona o parničnom po-stupku, tuženi bio dužan da obavesti sud o promeni adrese. Prema stavu 2. istog člana, ako stranka ili zakonski zastupnik stranke to ne učini, sud će odrediti da se sva dalja dostavljanja u parnici za tu stranku vrše stavljanjem pismena na oglasnu tablu suda. Prvostepeni sud je zato bio dužan da u toj situaciji, uz takvu napomenu dostavljača, izvrši dostavljanje na način regulisan ci-tiranim odredbama člana 139. stav 2. Zakona o parničnom postupku, a ne da daje nalog puno-moćniku tužioca za uređenje tužbe, s pozivom na član 100. Zakona o parničnom postupku, jer je tužba u momentu podnošenja bila uredna.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 5153/06 od 13.07.2006. godine)

Page 103: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 103 -

114466.. Ako je u toku parnice dostavljanje pismena advokatu bilo bezuspešno (npr. pošiljka se

vratila sa naznakom "na godišnjem odmoru", "kancelarija zatvorena" ili "nije kod kuće" i sl), da li će se dostavljanje izvršiti stavljanjem pismena na oglasnu tablu u smislu člana 140. Zako-na o parničnom postupku, ili pak sud ovu procesnu situaciju mora da upodobi slučaju prome-ne adrese iz člana 139. stav 4. Zakona o parničnom postupku i izvrši dostavljanje neposredno stranci – "kao da punomoćnik nije ni postavljen"?

Ukoliko se pismeno koje je bilo upućeno advokatu vratilo sudu uz naznaku da je advokat na godišnjem odmoru ili da nije kod kuće, onda nisu ispunjeni uslovi da se dostavljanje tog pisme-na izvrši stavljanjem na oglasnu tablu suda, a u smislu odredbe člana 140. Zakona o parničnom postupku, nego će sud ponovo pokušati dostavu istog pismena navedenom advokatu. Međutim, ukoliko se pismeno upućeno advokatu vratilo sa naznakom "kancelarija zatvorena" onda bi se moglo smatrati da je advokat promenio svoju adresu, a o tome nije obavestio sud, pa bi se do-stavljanje imalo izvršiti neposredno stranci primenom odredbe člana 139. stav 4. Zakona o par-ničnom postupku.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

DOSTAVNICA

(Član 148. Zakona o parničnom postupku)

114477.. Dokazni predlog - da se veštačenjem utvrdi ko je potpisao dostavnicu (koja sadrži sve po-

datke iz člana 144. Zakona o parničnom postupku, pa i pečat primaoca - pravnog lica) je nea-dekvatan, jer se grafološkim veštačenjem može utvrđivati samo da li je sporni potpis autenti-čan u odnosu na nesporni potpis tačno određenog lica.

Iz obrazloženja: Žalbeni navodi izvršnog dužnika - da je dostavljanje u ovoj izvršnoj stvari bilo nezakonito - su

neosnovani. Dostavljanje pravnim licima se vrši predajom pismena u prostorijama pravnog lica, licu ovlašćenom za primanje pismena - član 128. stav 3. Zakona o parničnom postupku, koji se primenju-je u postupku izvršenja. Potvrda o izvršenom dostavljanju - dostavnica potpisuje se od strane prima-oca i dostavljača, s tim da primalac na dostavnici sam slovima upisuje dan prijema - član 144. Zako-na o parničnom postupku. Dostavnica predstavlja javnu ispravu i za nju važi pretpostavka da na isti-nit način utvrđuje činjenice koje su u njoj navedene (u ovom slučaju odnose se na dostavljanje izvr-šnom dužniku) - član 230. Zakona o parničnom postupku. Stranka koja predlaže veštačenje je dužna

Page 104: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 104 -

da u predlogu naznači predmet i obim veštačenja i predloži lice za veštaka sa liste stalnih sudskih ve-štaka - član 250. Zakona o parničnom postupku. Dakle, na osnovu dostavnice koja je potpisana u ru-brici "primalac" i koja je snabdevena pečatom izvršnog dužnika - važi pretpostavka da je dostavlja-nje izvršeno pravnom licu. U žalbi je izvršni dužnik predložio da se izvrši veštačenje preko veštaka grafologa i traseologa na okolnost - ko je potpisao povratnicu i čiji se pečat na njoj nalazi. U smislu člana 250. Zakona o parničnom postupku, izvršni dužnik u žalbi nije postupio na zakonom zahtevani način. Naime, s obzirom da izvršni dužnik tvrdi da za dužnika povratnicu nije potpisalo ovlašćeno li-ce, bio je dužan da navede koje je to lice kod izvršnog dužnika koje je ovlašćeno za prijem pismena i koje je ovlašćeno za korišćenje pečata. Tek u tom slučaju postojala bi mogućnost da se izvođenjem dokaza veštačenjem preko veštaka grafologa utvrdi da li je lice za koje dužnik tvrdi da je ovlašćeno zaista i potpisalo povratnicu. Predlog izvršnog dužnika da se pomoću potpisa utvrđuje ko je dostav-nicu potpisao nepodoban je za postupanje, jer je opštepoznato da grafolog vrši upoređenje nespornog potpisa određenog lica sa spornim potpisom. Iz tih razloga, žalbeni navodi izvršnog dužnika o netač-nosti podataka unetih u dostavnicu kao javnu ispravu su neosnovani odn. nedokazani, a dokazni predlog je nepotpun i neadekvatan.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Iž. 360/10 od 08.02.2010. godine)

NAKNADA TROŠTKOVA PREMA USPEHU U PARNICI

(Član 153. Zakona o parničnom postupku)

114488.. Troškovi sastava predloga - da se opomena o sudskoj taksi stavi van snage - nisu troškovi

parničnog postupka, a nisu nužni troškovi ni u postupku naplate sudske takse.

Iz obrazloženja:

Pošto je usvojio odnosni predlog tužioca i stavom jedan izreke rešenja, koji se ne pobija žalbom, opomenu za plaćanje sudske takse stavio van snage, prvostepeni sud je zahtev za naknadu troškova odbio našavši da se ne radi o troškovima parničnog postupka nastalim u vezi sa odlukom o glavnoj stvari.

Budući da ovi troškovi nisu, u smislu člana 150. Zakona o parničnom postupku, bili nužni za vo-đenje konkretnog postupka – predmetni stav prvostepenog suda je pravilan.

Prema odredbama Zakona o sudskim taksama opomena je akt suda pred kojim se vodi postupak, kojim se takseni obveznik opominje na obavezu plaćanja takse za preduzimanje određene procesne radnje u iznosu koji je sud obračunao. Ukoliko stranka po opomeni ne postupi stiču se uslovi da sud donese odluku, protiv koje stranka može izjaviti žalbu. Dostavljanjem opomene tužiocu, kao takse-nom obvezniku, za plaćanje takse za radnju za koju se po odredbama ovog Zakona ne plaća taksa, za tužioca nije nastupila bilo kakva negativna posledica. Opomena je inače stavljena van snage, ali i da nije, niti bi postala pravnosnažna (kako to netačno navodi žalilac) niti bi se na osnovu opomene vrši-lo plaćanje.

Page 105: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 105 -

Dakle, prinudna naplata se vrši na osnovu rešenja, pa bi već samo nedonošenje rešenja, bez obzi-ra na postojanje opomene, za žalioca imalo isti pravni efekat.

Sastav podneska kojim se zahteva ispravka opomene zato nije bio nužan trošak za okončanje ovog postupka, pa je pravilno prvostepeni sud zahtev tužioca za naknadu ovih troškova odbio, a sa-glasno čl. 161., 149. i 150. Zakona o parničnom postupku - tužilac nema pravo ni na troškove drugo-stepenog postupka.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 7528/2012 od 15.08.2012. godine)

114499.. Na odlučivanje prvostepenog suda o nadoknadi troškova prvostepenog postupka nije od

uticaja podnošenje vanrednog pravnog leka.

Iz obrazloženja: Imajući u vidu opredeljeni zahtev tuženog za nadoknadu troškova parničnog postupka, prvoste-

peni sud je odluku o troškovima doneo pravilnom primenom odredaba čl. 149, 150. i 159. Zakona o parničnom postupku.

Ako stranka delimično uspe u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspeh, odrediti da sva-ka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj srazmeran deo troškova - član 149. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Odredbom ZPP propisano je da sud će, prilikom odluči-vanja koji će se troškovi naknaditi stranci, uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, kao i o visini troškova, odlučiće ceneći sve okolnosti - član 150. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Prvostepeni sud je, imajući u vidu nalog drugostepenog suda, tužiocu pravilno dosudio troškove na ime takse na predlog za ponavljanje postupka u navedenom iznosu i na ime takse za rešenje po predlogu za ponavljanje postupka u navedenom iznosu. Ostale troškove nije priznao, jer ih tuženi ni-je ni opredelio. Drugostepeni sud nalazi, nasuprot žalbenim navodima (da je tužilac podneo reviziju i da nije bilo mesta donošenju odluke o troškovima), da podnošenje vanrednog pravnog leka nije od uticaja na odlučivanje prvostepenog suda o nadoknadi troškova prvostepenog postupka.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 1518/10 od 19.05.2010. godine)

115500.. Ako je dug plaćen u docnji, ali pre podnošenja tužbe, tužilac je izgubio parnicu pa je du-

žan da protivnoj stranci naknadi troškove, jer se uspeh u sporu ceni prema postojanju duga u momentu podnošenja tužbe.

Iz obrazloženja: Kako je i prema dokazima koje je dostavio tuženi i prema navodima samog tužioca iz žalbe, tuže-

ni dugovanja koja su predmet spora – zakupninu za osmi, deveti, deseti i jedanaesti mesec 2005. godi-ne, platio 29.11.2005. godine, odnosno 29.12.2005. godine, a tužba je podneta posle navedenog pla-ćanja odnosno 22.2.2006. godine, to su neosnovani žalbeni navodi tužioca da je tuženi svojom doc-njom u plaćanju prouzrokovao potrebu vođenja ovog spora, pa time i troškove istog. Bez obzira što je

Page 106: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 106 -

dug plaćen u docnji, on je izmiren znatno pre nego što je podneta tužba, pa stoga nije prihvatljivo tu-mačenje tužioca da je tuženi spor prouzrokovao, jer bi se to moglo prihvatiti samo u situaciji da je pla-ćanje duga po spornim računima koji su predmet tužbenog zahteva, izvršeno posle podnošenja tužbe, a što u konkretnoj situaciji nije slučaj. Iz navedenih razloga pravilno je prvostepeni sud primenio odred-be člana 149. Zakona o parničnom postupku, kada je tužioca obavezao da tuženom naknadi parnične troškove, jer je podnošenjem tužbe u vreme kada su svi dugovi koji se tužbom traže već bili izmireni, sam tužilac prouzrokovao navedene troškove pa je dužan i da ih naknadi.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 10832/06 od 23.1.2007. godine)

TROŠKOVI POTREBNI RADI VOĐENJA PARNICE

(Član 154. Zakona o parničnom postupku)

115511.. Za vođenje postupka, troškovi odgovora na žalbu nisu nužni ni potrebni.

Iz obrazloženja: Podneskom od 25.03.2010. godine tužilac je postavio zahtev za nadoknadu troškova drugostepe-

nog postupka, a Privredni apelacioni sud je našao da isti nije osnovan. Sud će, prilikom odlučivanja koji će se troškovi naknaditi stranci, uzeti u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođe-nja parnice. O tome koji su troškovi potrebni, kao i o visini troškova, sud odlučuje ceneći sve okol-nosti - član 150. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Troškovi odgovora na žalbu u konkretnom slučaju nisu bili nužni ni potrebni za vođenje ovog postupka, pa je - u smislu člana 161. stav 1. u ve-zi sa članom 150. stav 1. i članom 159. Zakona o parničnom postupku - rešeno kao u izreci.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 7794/10 od 29.04.2010. godine)

115522.. Pošto nisu nužni za ostvarenje prava, poverilac nema pravo na troškove podnošenja više

odvojenih predloga za izvršenje na osnovu verodostojne isprave istoga dana, prema istom izvr-šnom dužniku.

Iz obrazloženja: Prema stavu ovog suda, pravilno je prvostepeni sud, pri odmeravanju troškova i odluci o njima,

imao u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja: dug je plaćen na dan podnošenja predloga, pa je - pra-vilnom primenom odredaba čl. 149. i 150. Zakona o parničnom postupku - dosudio samo nužne tro-škove koje je tužilac imao, opravdano ceneći da nije nužno da u istom danu po dve odvojene verodo-stojne isprave tužilac podnese dva odvojena predloga za izvršenje i time značajno, nepotrebno i neo-pravdano poveća troškove samog postupka. Zbog toga je, uz potpuno prihvatljivo obrazloženje, od-lučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 2496/2010 od 03.06.2010. godine)

Page 107: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 107 -

115533.. Stranci koja je uspela u sporu odlukom suda dosuđuje se naknada samo potrebnih i neop-

hodnih troškova.

Iz obrazloženja: Stranka koja u celini izgubi parnicu dužna je da protivnoj strani naknadi troškove - član 149.

stav 1. Zakona o parničnom postupku. Ukoliko stranke delimično uspeju u parnici sud može, s obzi-rom na postignuti uspeh, odrediti da svaka strana snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj srazmerni deo troškova - član 149. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Sud, prilikom odlu-čivanja koji će se troškovi naknaditi stranci, uzima u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice - član 150. Zakona o parničnom postupku. Imajući u vidu citirane odredbe, pr-vostepeni sud je bio dužan da, imajući u vidu uspeh stranaka u sporu, kao i celokupni tok postupka, utvrdi koji su troškovi bili neophodni za vođenje konkretne parnice i potom, ceneći sve okolnosti, uz detaljno i jasno obrazloženje, donese odluku koja od parničnih stranaka je dužna da ih snosi i zavi-sno od toga odluči o troškovima postupka. To sud nije učinio pri donošenju pobijane odluke. Zbog toga su osnovani žalbeni navodi da je pobijana odluka u delu u kome je odlučeno o troškovima do-neta uz apsolutno bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku iz člana 361. stav 2. tačka 12. - ista ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su od značaja za donošenje odluke u delu o troškovima. Na osnovu člana 376. istog Zakona, pobijano rešenje o troškovima ukida i predmet vra-ća prvostepenom sudu na donošenje nove odluke o troškovima. Prvostepeni sud će, pri donošenju nove odluke o troškovima, imati u vidu činjenicu da je tužba podneta u vreme kada je tužiočevo po-traživanje bilo osnovano, te da je naknadnim donošenjem i postupanjem u skladu sa odgovarajućim zakonima, kojima je i regulisano pitanje potraživanja tužioca po osnovu naknade štete prouzrokova-ne neblagovremenim plaćanjem za izvedene građevinske radove odn. kursnim razlikama u plaćanju, isto delimično izmireno, pa će utvrditi kada je tačno tužiocu izmireno dugovanje tj. pretežni deo du-govanja koji je predmet ovog spora, jer je do tog trenutka tužiočevo potraživanje bilo osnovano, a ti-me su bili i neophodni i opravdani troškovi postupka koji su prouzrokovani u cilju njegovog ostvare-nja. Za period posle izmirenja duga tužiocu pa do zaključenja glavne rasprave sud će utvrditi koji su troškovi bili potrebni i neophodni i čijom krivicom su prouzrokovani te i doneti novu odluku kojom odlučuje o troškovima parničnog postupka u konkretnom sporu, uz odgovarajuće obrazloženje.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 7384/2010 od 06.05.2010. godine)

ODMERAVANJE TROŠKOVA PO TARIFI ZA NAGRADE ADVOKATA

(Član 154. Zakona o parničnom postupku)

115544.. Kada tužilac u sporu povodom upisa u sudski registar ili u drugim neprocenjivim predme-

tima, označi vrednost spora radi naplate takse prema vrsti spora u smislu odredaba čl. 21-28

Page 108: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 108 -

Zakona o sudskim taksama, tada se naknada parničnih troškova za preduzete parnične radnje od strane advokata odmerava primenom propisane nagrade i naknade za tu vrstu spora po Advokatskoj tarifi, a ne prema označenoj vrednosti predmeta spora, koja je merodavna samo za obračun sudske takse.

Iz obrazloženja: Određivanje vrednosti predmeta spora je relevantno za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sasta-

va suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u Zakonu o parničnom postupku, prema članu 29. stav 1. istog zakona. Kada se tužbeni zahtev ne odnosi na novčani iznos, merodavna je vrednost predmeta spora koji je tužilac naznačio u tužbi, prema članu 34. stav 2. Za-kona o parničnom postupku. Kako se u konkretnom slučaju radi o predmetu spora koji se ne može novčano izraziti, to se utvrđivanje vrednosti, odnosno merodavna vrednost predmeta spora, označava i opredeljuje prema vrsti spora, i to u skladu sa Zakonom o sudskim taksama, Prema član 28. Zako-na o sudskim taksama ako se po odredbama čl. 21. do 27. toga zakona ne može utvrditi vrednost predmeta spora, kao vrednost se uzima iznos od 10.000,00 dinara , bez obzira koji sud je nadležan za rešavanje spora. U skladu sa ovim odredbama, tužilac je i opredelio vrednost predmeta spora radi utvrđivanja vrednosti radi naplate takse. S druge strane, odredbama član 150. stav 2. Zakona o par-ničnom postupku regulisano je da ako je propisana tarifa za nagrade advokata ili za druge troškove, parnični troškovi će se odmeriti po toj tarifi. Prema tarifnom broju 8 Tarife o nagradama i naknada-ma troškova za rad advokata za sastavljanje tužbe, predloga, molbe zahteva i dr. podnesaka kojima se pokreće postupak u neprocenjivim predmetima i to u sudskom sporu povodom upisa u sudski re-gistar nagrada advokata iznosi 20.250,00 dinara.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 585/07 od 7.2.2007. godine)

NAKNADA TROŠKOVA POSLE POVLAČENJA TUŽBE

(Član 157. Zakona o parničnom postupku)

115555.. Pravo na troškove postupka ima tužilac koji povuče tužbu, ali uz ispunjenje dva uslova: da

je do povlačenja tužbe došlo zbog ispunjenja zahteva od strane tuženog i da je povlačenje usle-dilo odmah posle takvog ispunjenja.

Iz obrazloženja: Tužilac koji povuče tužbu dužan je da protivnoj stranci naknadi parnične troškove, osim ako je

povlačenje tužbe usledilo odmah posle ispunjenja zahteva od strane tuženog - član 153. Zakona o parničnom postupku.Dakle, tužilac koji povuče tužbu ima pravo na troškove pod uslovom da je do povlačenja tužbe došlo zbog ispunjenja zahteva od strane tuženog i pod uslovom da je povlačenje tu-žbe usledilo odmah posle takvog ispunjenja.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 7183/10 od 09.12.2010. godine)

Page 109: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 109 -

PRIMENA ODREDABA O TROŠKOVIMA NA STRANKE KOJE

ZASTUPA JAVNO PRAVOBRANILAŠTVO (Član 162. Zakona o parničnom postupku)

115566.. Kada je državu kao stranku u parničnom postupku zastupao punomoćnik iz reda zaposle-

nih u državnom organu, a ne javno pravobranilaštvo, tada u slučaju uspeha u sporu državi ne pripadaju troškovi postupka po advokatskoj tarifi, u smislu člana 158. Zakona o parničnom postupku, jer se ovaj propis odnosi na troškove postupka kada stranku zastupa javno pravo-branilaštvo.

Iz obrazloženja: Stavom III obavezan je tuženi da plati tužiocu na ime troškova parničnog postupka iznos od

12.050,00 dinara u roku od 8 dana po prijemu presude. Tuženi žalbom pobija navedeno rešenje o tro-škovima postupka, navodeći da tužilac nema pravo na troškove po advokatskoj tarifi jer ga zastupa lice koje je zaposleno u Ministarstvu odbrane. Predložio je da drugostepeni sud preinači prvostepeno rešenje. Žalba tuženog je osnovana. Članom 2. Zakona o prenošenju nadležnosti vojnih sudova, voj-nih tužilaštava i vojnog pravobranilaštva na organe Država članica ("Službeni list SCG" br. 55/04) predviđeno je da se nadležnost vojnih sudova, vojnih tužilaštava i vojnog pravobranilaštva, danom stupanja na snagu ovog zakona prenose za teritoriju Republike Srbije na organe Republike Srbije, na teritoriju Republike Crne Gore, na organe Republike Crne Gore koje te države članice odrede. Članom 7. Zakona o preuzimanju u nadležnosti vojnih sudova, vojnih tužilaštava i vojnog pravobranilaštva ("Službeni glasnik RS" broj 137/04) nadležnost vojnog pravobranilaštva za postupanja na teritoriji Republike Srbije preuzima Republičko javno pravobranilaštvo, u skladu sa zakonom i drugim propisi-ma. Ovaj zakon je stupio na snagu 1. januara 2005 godine. Tužioca u ovoj parnici nije zastupalo jav-no pravobranilaštvo Republike Srbije pa se iz tih razloga ne može primeniti član 158. Zakona o par-ničnom postupku kojim je predviđeno da se odredbe o troškovima primenjuju i na stranke koje zastupa javno pravobranilaštvo i da u tom slučaju troškovi postupka obuhvataju i iznos koji bi se stranci pri-znao na ime nagrade advokatu. Tužiocu u smislu člana 150. Zakona o parničnom postupku pripadaju troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 11862/05 od 17.04.2006. godine)

BLAGOVREMENOST, ODREĐENOST I OPREDELJENOST ZAHTEVA ZA TROŠKOVE POSTUPKA (Član 163. Zakona o parničnom postupku)

115577.. Kada je u zahtevu za naknadu parničnih troškova navedeno da se troškovi za pojedine

parnične radnje traže „po AT", tada isti nije opredeljen.

Page 110: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 110 -

Iz obrazloženja: O troškovima drugostepenog postupka i postupka po zahtevu za zaštitu zakonitosti, odlučeno je

u skladu sa odredbom člana 159. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, budući da punomoćnik tu-žioca u odgovoru na žalbu nije opredeljeno naveo troškove za koje traži naknadu. Naveo je, naime, da traži troškove u visini odgovora na žalbu po AT i eventualno dodatne sudske takse, te da ni u zah-tevu za zaštitu zakonitosti nije opredeljeno naveo troškove za koje traži naknadu, već je samo na kra-ju Zahteva navedeno: "Troškovnik: - sastav Zahteva po AT". Navođenje da se troškovi za pojedine parnične radnje traže po AT ne predstavlja opredeljen zahtev za naknadu troškova postupka u smislu citirane zakonske odredbe.

(Iz presude Vrhovnog kasacionog suda, Gž. 1 474/10(2) od 26.10.2010. godine)

115588.. O naknadi troškova postupka sud odlučuje na blagovremeni i određeni zahtev stranke, ko-

ja je dužna da u zahtevu opredeljeno navede troškove za koje traži naknadu, što znači da tro-škovnik mora da sadrži pojedinačno nabrojane sve preduzete parnične radnje koje su stranci prouzrokovale izdatke, kao i njihovu visinu.

Iz obrazloženja: Viši trgovinski sud nalazi da je pobijano rešenje kojim je odbačen kao neblagovremen zahtev tu-

ženog za naknadu troškova postupka pravilno i na zakonu utemeljeno. Naime, tuženi smatra da na-kon presumiranog povlačenja tužbe može da se poziva na blagovremenost zahteva za troškove po-stavljenog 28. novembra 2005. godine, kroz navode da je u više navrata i pismenim podnescima i na glavnoj raspravi istakao da traži troškove parničnog postupka. Međutim, punomoćnik tuženog je re-šenje od 5. jula 2005. godine (kojim je konstatovano povlačenje tužbe) primio 7. jula 2005. godine. Žalbu tužioca na rešenje od 19. jula 2005. godine (o odbijanju predloga za vraćanje u pređašnje sta-nje) primio je 8. septembra 2005. godine. Rešenje Višeg trgovinskog suda Pž. 10159/05 po žalbama tužioca na prvostepena rešenja, dostavljeno mu je 3. novembra 2005. godine, a što se sve utvrđuje iz povratnica u spisima predmeta. Punomoćnik tuženika je zahtev za troškove spora podneo tek 28. no-vembra 2005. godine. U konkretnom slučaju tuženi je pre toga, tokom postupka jedino na ročištu od 3. februara 2003. godine zatražio troškove, ali ih ni tada nije opredelio, a to nije učinio ni nadalje to-kom spora prilikom podnošenja odgovarajućih podnesaka, niti prilikom raspravljanja na ročištu. Tu-ženi dakle nije troškove opredelio ni nakon donošenja rešenja o presumiranom povlačenju tužbe, ne-go znatno docnije. Prema članu 159. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004) o naknadi troškova postupka odlučuje sud na određeni zahtev stranke, koja je dužna da u zahtevu opredeljeno navede troškove za koje traži naknadu. Ovo znači da zahtev za troškovima mora da sadrži pojedinačno nabrojane sve preduzete parnične radnje koje su stranci prouzrokovale troškove i njihovu visinu. Pošto po neopredeljenom zahtevu sud nije mogao da postupa, to je prvo-stepeni sud pravilno odlučio kada je doneo pobijanu odluku, imajući u vidu da je tuženom istekao i rok iz stava 7. člana 159. Zakona o parničnom postupku (rok od osam dana po prijemu obaveštenja o povlačenju tužbe). Tuženom se stoga ne može prihvatiti opredeljivanje parničnog troška nakon

Page 111: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 111 -

proteka više meseci od donošenja rešenja o presumiranom povlačenju tužbe (koje je primio 7. jula 2005. godine), i to putem podneska od 28. novembra 2005. godine, sa pozivom na to da mu troškovi pripadaju jer je u potpunosti uspeo u parnici, odnosno pozivom na docnije bolničko lečenje puno-moćnika tuženog (u oktobru i novembru mesecu 2005. godine)."

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 451/06 od 24.01.2006. godine)

115599.. Kada je pravnosnažnim rešenjem tužba odbačena, sud će tuženom dosuditi troškove po-

stupka ako je blagovremeno istakao zahtev, analognom primenom člana 159. stav 7. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004), u kome je propisano da u slučaju iz člana 153. ovog zakona, ako povlačenje tužbe nije izvršeno na raspravi, zahtev za naknadu troškova se može staviti u roku od osam dana po prijemu obaveštenja o povlačenju.

Iz obrazloženja: Pobijanim dopunskim rešenjem obavezan je tužilac da naknadi tuženom troškove parničnog

postupka u iznosu od 15.000,00 dinara u roku od 8 dana. Tužioci u žalbi ističu da je ovakvo rešenje ne zakonito i u suprotnosti sa čl. 149, 150, 153. i 159. Zakona o parničnom postupku. Prvostepeni sud se poziva na odredbu člana 153. Zakona o parničnom postupku, a u konkretnom slučaju tužilac nije povukao tužbu pa samim tim nije dužan ni da naknadi parnične troškove. Žalba tužilaca nije osnovana. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostepeni sud primenio materijalno pravo ka-da je uradio dopunsko rešenje od 9. marta 2006. godine. Pravosnažnim rešenjem od 14. februara 2006. godine odbačena je tužba u ovoj pravnoj stvari. Tuženi je podneskom od 23. februara 2006. godine blagovremeno istakao zahtev za troškove postupka u smislu člana 159. stav 7. Zakona o par-ničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004), za koji pravilno prvostepeni sud zaključuje da se analogno ima primeniti u konkretnom slučaju. Samim tim na osnovu čl. 149, 150. i 153. stav 1. Zakona o parničnom postupku dosuđeni su tuženom troškovi 6.750,00 dinara za sastav odgovora na tužbu po AT i iznos od 8.250,00 dinara na ime takse na odgovor na tužbu po TT.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 3491/06 od 1.11.2006. godine)

ODLUKA O TROŠKOVIMA POSTUPKA (Član 163. Zakona o parničnom postupku)

116600.. Sud rešava o pitanju troškova postupka odlukom kojom se postupak okončava (završava),

a u toku postupka posebnim rešenjem samo ako pravo na naknadu ne zavisi od odluke o glav-noj stvari.

Page 112: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 112 -

Iz obrazloženja: Odredbe Zakona o parničnom postupku shodno se primenjuju i u postupku izvršenja. O naknadi

troškova odlučuje se na određeni zahtev stranke bez raspravljanja; o troškovima postupka se odluču-je odlukom kojom se postupak okončava (prema uspehu u tom postupku) ili dok postupak još uvek traje, posebnim rešenjem, ako su za to ispunjeni uslovi, a uslov je da odluka o troškovima ne zavisi od uspeha u postupku - član 159. stav 1. Zakona o parničnom postupku. O zahtevu za naknadu tro-škova odlučuje se u presudi ili rešenju kojima se završava postupak pred tim sudom; u toku postup-ka, posebnim rešenjem, može se odlučiti o naknadi troškova samo kad pravo na naknadu troškova ne zavisi od odluke o glavnoj stvari - član 159. stav 4. i stav 6. Zakona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Iž. 1236/10 od 22.04.2010. godine)

TROŠKOVE POSTUPKA ZA OBEZBEĐENJE DOKAZA

(Član 167. Zakona o parničnom postupku)

116611.. U postupku za koji je postavljen, privremeni zastupnik ima sva prava i dužnosti zakonskog

zastupnika. To znači da, kada je privremeni zastupnik iz redova advokata, on ima sva prava i dužnosti punomoćnika (advokata), pa i pravo na troškove za pružene advokatske usluge, koji se odmeravaju prema važećoj Advokatskoj tarifi.

Iz obrazloženja: Prvostepenom sudu su spisi vraćeni rešenjem Višeg trgovinskog suda od 16.09.2009. godine. Po-

stupajući po nalogu drugostepenog suda iz ovog rešenja i odlučujući o predlogu za donošenje dopun-skog rešenja o troškovima privremenog zastupnika, a imajući u vidu da su delimično opredeljeni troškovi privremenog zastupnika, prvostepeni sud je utvrdio da je osnovan predlog za donošenje do-punskog rešenja o troškovima privremenog zastupnika tuženog, te je - rešenjem od 02.10.2009. godine - naložio tužiocu da na ime troškova privremenog zastupnika tuženog – imenovanom advokatu uplati navedeni iznos. Prvostepeni sud je ovo pravilno odlučio. Naime, parnični troškovi iz člana 163. Zako-na o parničnom postupku upodobljavaju se troškovima u postupku za obezbeđenje dokaza, jer predsta-vljaju sastavni deo svih parničnih troškova, i stranka koja ih je snosila ima pravo da traži da joj protiv-na strana ove troškove naknadi prema pravilima u uspehu u sporu. Prvostepeni sud je pravilno zaklju-čio da je ovo obaveza tužioca i prilikom odmeravanja potrebnih troškova pravilno je primenio Advo-katsku tarifu, te su iz tog razloga neosnovani žalbeni navodi tužioca da je tužilac obavezan da preduj-mi veći iznos nego što je Advokatskom tarifom propisano. Odredbom člana 80. stav 1. istog Zakona propisano je da privremeni zastupnik ima u postupku za koji je postavljen sva prava i dužnosti zakon-skog zastupnika, a iz ovoga proizlazi da, kada je privremeni zastupnik iz redova advokata, ima sva prava i dužnosti punomoćnika (advokata), pa i pravo na troškove za pružene advokatske usluge, koji se odmeravaju prema važećoj Advokatskoj tarifi, kao u konkretnom slučaju.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 4639/2010 od 11.11.2010. godine)

Page 113: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 113 -

116622.. Rešenje kojim se nalaže uplata predujma troškova koje protivna strana treba da uplati u

depozit suda u vezi sa postavljenim privremenim zastupnikom može se osporavati iz svih zako-nom propisanih razloga, kao i bilo koje rešenje u vezi sa troškovima postupka.

Iz obrazloženja: Žalba tužioca odbačena je rešenjem Prvostepenog suda od 19.10.2009. godine. Tužilac blagovre-

menom žalbom pobija navedeno rešenje iz svih razloga propisanih članom 360. stav 1. tač. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku, predloživči da drugostepeni sud ukine pobijano rešenje i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak. Ispitujući pobijano rešenje, Privredni apelacioni sud je našao da je žalba tužioca dozvoljena. Pre svega, Privredni apelacioni sud nalazi da tužilac ima prav-ni interes da podnese žalbu kojom osporava visinu troškova utvrđenih prvostepenim rešenjem (kojim je obavezan da plati troškove privremenog zastupnika tuženog u depozit suda). Troškove postupka za obezbeđenje dokaza snosi stranka koja je podnela predlog za njihovo obezbeđenje; ona je dužna da na-knadi i troškove protivnoj stranci odn. postavljenom privremenom zastupniku - član 163. stav 1. Zako-na o parničnom postupku. Međutim, zakon izričito ne propisuje da nije dozvoljena žalba protiv rešenja kojim se odmeravaju troškovi koje protivna strana treba da predujmi za troškove u vezi sa postavlje-nim privremenim zastupnikom, te se rešenje kojim se nalaže uplata predujma tih troškova u depozit suda može osporavati iz svih zakonom propisanih razloga, kao i bilo koje rešenje u vezi sa troškovima postupka. Zbog toga je prvostepeno rešenje kojim je žalba odbačena kao nedozvoljena - ukinuto.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 4639/2010 od 11.11.2010. godine)

PODNOŠENJE PREDLOGA ZA OSLOBOĐENJE OD PLAĆANJA TROŠKOVA POSTUPKA DO PRAVNOSNAŽNOG OKONČANJA SPORA

(Član 169. Zakona o parničnom postupku)

116633.. Samo od strane prvostepenog suda mogu se ocenjivati žalbeni navodi tuženog u vezi sa lo-

šom materijalnom situacijom i nemogućnošću plaćanja troškova postupka, i to pod uslovom da iz sadržaja žalbe proizilazi da se isti imaju smatrati zahtevom za oslobođenje od plaćanja tro-škova parničnog postupka, ako su dostavljeni odgovarajući dokazi o materijalnom stanju i ako je zahtev podnet od strane fizičkog lica.

Iz obrazloženja: Prvostepeni sud je imajući u vidu uspeh u postupku, odlučujući o opredeljenom zahtevu tužioca

dosudio troškove parničnog postupka u naznačenom iznosu, imajući u vidu član 149. stav 3. Zakona

Page 114: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 114 -

o parničnom postupku (u čitavom postupku tužilac je uspeo u sporu za iznos koji čini ukupno 93,31% postavljenog zahteva; dakle, nije uspeo u srazmerno neznatnom delu svog zahteva, pa je tu-ženi pravilno obavezan na naknadu celokupnog iznosa troškova).

Prvostepeni sud je pravilno primenio Advokatsku i Taksenu tarifu kada je tužiocu dosudio nave-dene iznose na ime takse na tužbu, takse na presudu, na ime pristupa na jedno održano ročište, na ime pristupa na osam neodržanih ročišta i na ime sastava tri obrazložena podneska.

Žalbeni navodi tuženog (u vezi sa lošom materijalnom situacijom i nemogućnošću plaćanja tro-škova) nisu od uticaja na pravilnost prvostepenog rešenja, jer oni mogu biti od značaja samo u obra-zloženju zahteva za oslobođenje od plaćanja troškova uz dostavljanje odgovarajućih propisanih do-kaza o materijalnom stanju, a o kom zahtevu odlučuje prvostepeni sud.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 3710/2012 od 18.06.2012. godine)

116644.. Stranka može staviti predlog za oslobođenje od plaćanja troškova postupka sve do pravno-

snažnog okončanja spora sudskim poravnanjem, uz istovremeno podnošenje uverenja nadle-žnog organa o imovnom stanju, a u protivnom prekludirana je u pravu.

Iz obrazloženja: Prvostepenim rešenjem Trgovinski sud u B... odbacio je predlog tužioca za oslobođenje od pla-

ćanja sudskih taksi, kao neblagovremen i nepotpun. Žalba tužioca je neosnovana. Norme zakon-skog propisa o oslobođenju od plaćanja troškova postupka propisuju u članu 164, u vezi člana 165. stav 2. Zakona o parničnom postupku, da će sud osloboditi od plaćanja troškova postupka stranku koja prema svom opštem imovnom stanju nije u mogućnosti da snosi ove troškove, kao i to da odlu-ku o oslobođenju od plaćanja troškova postupka donosi prvostepeni sud na predlog stranke i da je stranka dužna da uz predlog podnese uverenje nadležnog organa o imovnom stanju. Pravilnim tu-mačenjem odredbe stava 1. odredbe člana 165. Zakona o parničnom postupku, dolazi se do pravil-nog pravnog stanovišta prvostepenog suda da stranka može staviti predlog za oslobođenje od plaća-nja troškova postupka sve do pravnosnažnog okončanja spora. Takav predlog najčešće se stavlja u tužbi, da bi stranka, u slučaju da isti bude usvojen bila oslobođena obaveze plaćanja sudskih taksa koja nastaje momentom predaje podneska sudu. Međutim, i u podnescima (član 100. Zakona o par-ničnom postupku) stranka može predlagati oslobođenje od plaćanja troškova postupka, kao i na zapi-sniku pripremnog ročišta, odnosno glavne rasprave, zbog čega ovaj sud u svemu tome nalazi da je pravilno stanovište prvostepenog suda da se takav zahtev može staviti sve do pravnosnažnog okon-čanja spora. U konkretnom slučaju, kao dan pravnosnažnosti okončane parnice između stranaka u sporu je 30. septembar 2005. godine, kada je pred sudom zaključeno sudsko poravnanje i kada je u zapisniku konstatovano da tako zaključeno sudsko poravnanje ima snagu pravnosnažne sudske odlu-ke. Otuda, proizlazi da je tužilac predlog za oslobođenje od plaćanja troškova postupka, shodno čla-nu 164. Zakona o parničnom postupku bio dužan da stavi do 30. septembra 2005. godine, pa kako tako nije postupio, već je to učinio dana 24. februara 2006. godine, to se ne mogu prihvatiti kao osnovani žal-beni navodi tužioca kojima u ovom delu pobija prvostepenu odluku. Pravilnim tumačenjem ne samo od-

Page 115: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 115 -

redaba Zakona o sudskim taksama i odredaba Zakona o parničnom postupku, koji regulišu ovo pitanje, već i šire, kada se odredbe člana 164, u vezi člana 165. Zakona o parničnom postupku dovedu u vezu i sa drugim odredbama Zakona o parničnom postupku, posebno sa odredbama i članom 100. istog zakona, dolazi se do pravnog stanovišta da se takav predlog može staviti sve do pravno-snažnog okončanja spora. Takvo tumačenje je logična posledica primene stava 1. člana 165. Zakona o parničnom postupku, budući da odluku o oslobođenju od plaćanja troškova postupka donosi prvostepeni sud na predlog stranke. Po nalaženju ovog suda, pravilno je stanovište prvo-stepenog suda i u delu da je podneti predlog i nepotpun, budući da tužilac uz predlog za oslobo-đenje od plaćanja sudske takse nije dostavio uverenje nadležnog organa o imovnom stanju. Ta-kav dokaz ne samo da mora biti i dostavljen uz predlog, već mora da bude i sadržajno određen, u smislu da sadrži iznos poreza koji plaćaju domaćinstvo i pojedini članovi domaćinstva, kao i dru-ge izvore njihovih prihoda i uopšte imovno stanje stranke kojoj se izdaje uverenje. Zakonska nor-ma stava 2. člana 165. Zakona o parničnom postupku je imperativne prirode i za posledicu pro-puštanja ima prekluziju u pravu. Pozivanje tužioca u žalbi na zdravstveno stanje, te priloženi do-kaz uz žalbu na te okolnosti, kao i na životnu dob, ne utiču na donošenje drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari, budući da takvi razlozi ne dovode do oslobođenja od plaćanja troškova postupka. Sve su to bili razlozi zbog kojih je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu, a pobijano rešenje potvr-diti i odlučiti kao u izreci, shodno članu 387. tačka 2) Zakona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 3306/06 od 19.04.2006. godine)

INSTITUT PRAVNE POMOĆI

– GRANICE PRUŽANJA POMOĆI NEUKOJ STRANCI (Član 174. Zakona o parničnom postupku)

116655.. Stranka u parničnom postupku je dužna da sama obezbedi svoje zastupanje, pa se institut

pravne pomoći na to ne odnosi.

Iz obrazloženja:

Žalbeni navodi tuženog (koji se tiču obaveza pružanja pravne pomoći neukoj stranci) nisu od uticaja na pravilnost donete presude s obzirom da takva mogućnost nije predviđena Zakonom o par-ničnom postupku.

Stranka u parničnom postupku je dužna da sama obezbedi svoje zastupanje (lično ili preko puno-moćnika). Kao institut predviđen Zakonom o parničnom postupku, pravna pomoć se odnosi samo na pravnu pomoć koju su sudovi dužni da pružaju jedan drugome ili i inostranim sudovima.

Dakle, ne i fizičkim licima ili drugim strankama u parničnom postupku. (Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 1347/2012 od 24.10.2012. godine)

Page 116: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 116 -

NOVČANA KAZNA ZBOG ZLOUPOTREBE PROCESNIH OVLAŠĆENJA

(Član 186. Zakona o parničnom postupku)

116666.. Mera novčanog kažnjavanja iz člana 181. stav 1. Zakona o parničnom postupku služi is-

ključivo obezbeđenju procesne discipline u svrhu nesmetanog vođenja postupka i izriče se on-da kada nesumnjivo postoji zloupotreba procesnih ovlašćenja koju je svesno preduzeo određe-ni učesnik u postupku i kada se na drugi način ne mogu sprečiti njene štetne posledice po sam postupak, ili su one već nastupile.

Iz obrazloženja: Prema razlozima prvostepenog rešenja, punomoćnik tuženog je na ročištu održanom 30.3.2005.

godine predao podnesak kojim se izjašnjava na navode iz podneska tužilaca od 5.1.2005. godine. Kako je navedeni podnesak tužilaca uručen punomoćniku tuženog 2.2.2005. godine, prvostepeni sud zaključuje da je ovakvim postupanjem punomoćnik tuženog zloupotrebio procesna ovlašćenja i pokazao nepoštovanje procesne discipline. Ovakav zaključak prvostepenog suda ne može se prihva-titi. Naime, mera novčanog kažnjavanja iz člana 181. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Slu-žbeni glasnik RS", broj 125/2004) služi isključivo obezbeđenju procesne discipline u svrhu nesmeta-nog vođenja postupka i izriče se onda kada nesumnjivo postoji zloupotreba procesnih ovlašćenja koju je svesno preduzeo određeni učesnik u postupku, i kada se na drugi način ne mogu sprečiti nje-ne štetne posledice po sam postupak, ili su one već nastupile. U tom smislu, pravilna primena nave-dene odredbe zahtevala je da predaja spornog podneska na ročištu od 30.3.2005. godine nužno vodi i odlaganju tog ročišta, da ne postoje neki drugi (opravdani) razlozi odlaganja i da ne postoji proce-sno ovlašćenje suda kojim bi se isti cilj postigao bez novčanog kažnjavanja. Po mišljenju okružnog suda, ovi uslovi u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni. Ukoliko je prvostepeni sud smatrao da je predmet raspravljen tako da se može zaključiti glavna rasprava i doneti odluka, bio je ovlašćen da od punomoćnika tuženog, umesto što je izrekao kaznu i odložio ročište, zahteva da usmeno izloži činje-nice i predloge koje je naveo u spornom podnesku, a u suprotnom da ne uzme u obzir navode iz podneska. Ovo s toga što sporno pismeno ima karakter pripremnog, a ne određujućeg podneska, te se u smislu odredbe člana 300. stav 3. Zakona o parničnom postupku uzima u obzir samo ako je bla-govremeno upućeno, a parnična stranka je inače dužna da sve navode i predloge iznese usmeno na glavnoj raspravi bez obzira da li je ili nije blagovremeno predala takav podnesak.

(Iz rešenja Okružnog suda u Beogradu, Gž. 5488/05 od 15.06.2005. godine)

SADRŽINA TUŽBE I TUŽBENOG ZAHTEVA (Član 192. Zakona o parničnom postupku)

116677.. U tužbi sa više tužbenih zahteva, označavanje vrednosti predmeta spora ne čini tužbu ured-

nom u pogledu tužbenog zahteva za isplatu naknade štete, čija visina nije određeno navedena.

Page 117: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 117 -

Iz obrazloženja: Pravilna je izreka pobijanog rešenja kojim je tužba odbačena jer je bila neuredna. Tužba je pod-

nesak koji mora biti razumljiv i mora sadržati sve ono što je potrebno da bi se po njemu moglo po-stupiti - član 100. Zakona o parničnom postupku. Tužba mora sadržati određeni zahtev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužilac zasniva zahtev, dokaze koji utvrđuju ove činjenice, vrednost predmeta spora, kao i druge podatke koje mora imati svaki podnesak - član 187. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Sud će odbaciti podnesak, dakle i tužbu, koju je u ime stranke podneo punomoćnik koji je advokat, ukoliko je isti nerazumljiv ili ne sadrži sve što je po-trebno da bi se po njemu moglo postupati - član 103. stav 1. i stav 6. Zakona o parničnom postupku.

Tužilac je - u konkretnom slučaju - preko punomoćnika - advokata podneo tužbu u kojoj deo posta-vljenog tužbenog zahteva po osnovu naknade štete ne sadrži niti određeni, niti pak odrediv zahtev u pogledu glavne stvari, pa se samim tim ne može odlučivati ni o opredeljenom sporednom traženju u vi-du zatezne kamate. To što je tužilac u tužbi označio neki iznos kao vrednost predmeta spora, nedovolj-no je da bi se smatralo da je na opisani način postavio i odredio i sadržinu sopstvenog zahteva. Tužilac nije naveo čak ni okvirni iznos štete koju je pretrpeo navodnim radnjama tuženih, niti je naveo elemente po osnovu kojih bi iznos glavne stvari odn. glavnog traženja, bilo moguće odrediti. Zbog toga je podneta tužba bila neuredna u smislu čl. 100. i 187. Zakona o parničnom postupku, pa je zbog toga ona pravilno odbačena u delu zahteva za naknadu štete primenom člana 103. st. 1. i 6. istog Zakona.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 8414/10 od 29.04.2010. godine)

116688.. Ako tužilac po nalogu suda ne prevede tužbu sa prilozima, zamolnicu i rešenja na jeziku

zemlje u koju treba izvršiti dostavljanje, sud će mu naložiti da u depozit suda uplati sredstva koja će sud iskoristiti da preko ovlašćenog sudskog tumača prevede pismena, a ukoliko tako ne postupi u ostavljenom roku, prevođenje će se obaviti o trošku tužioca.

Iz obrazloženja: Pogrešio je prvostepeni sud kada je tužbu odbacio zbog toga što nisu dostavljeni overeni prevodi pi-

smena, koja su navedena. Sada se postavlja pitanje kako postupiti u situaciji kada sud naloži tužiocu da tužbu sa svim prilozima, kao i sve podneske, zamolnicu kao i rešenje poput onog od 28. oktobra 2005. godine, koje je doneo prvostepeni sud, prevede na nemački jezik putem ovlašćenog sudskog tumača i da prevod dostavi sudu u odgovarajućem broju primeraka, a isti po tom nalogu ne postupi. U opisanoj procesno-pravnoj situaciji prvostepeni sud treba da donese rešenje kojim će naložiti tužiocu da u depo-zit suda uplati potrebna sredstva za prevođenje označenih pismena ne nemački jezik putem ovlašćenog sudskog tumača za taj jezik, a ukoliko isti tako ne postupi u ostavljenom roku, prevođenje se ima obaviti na teret i trošak tužioca. Drugostepeni sud nalazi za potrebno da ukaže i na to da tužilac ima pravo da inicira postupak za sudsku zaštitu i na suđenje u razumnom roku. Međutim, tužilac ima i zakonske oba-veze predviđene Zakonom o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004). Jedna od tih obaveza je da predujmi troškove za prevođenje pismena koja se imaju dostaviti u inostranstvu. On treba svojim postupanjem da omogući nesmetano odvijanje sudskog postupka. Prema tome, nema nikakve di-leme da nakon što dobije rešenje prvostepenog suda da uplati potreban predujma troškova za prevođe-nje u sudski depozit, tužilac po tom nalogu treba da postupi.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 1942/06 od 1. 03. 2006. godine)

Page 118: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 118 -

116699.. Tužba je uredna u pogledu visine tužbenog zahteva čiji je predmet mesečno ugovoreni iz-

nos zakupnine, sa jasnim opredeljenjem perioda za koji se zakupnina traži, jer je to lako odre-div novčani iznos ukupnog duga, pa se stoga takva tužba ne može odbaciti.

Iz obrazloženja: Neosnovano prvostepeni sud, prema nalaženju ovoga suda, odbacuje protivtužbu u delu u ko-

jem je traženo obavezivanje tuženog na isplatu opredeljenog iznosa zakupnine, sa obrazloženjem da tužba u tom delu nije uredna. Kako je potraživanje po označenom delu protivtužbe novčano potraži-vanje na ime zakupa zemljišta i kako su u zahtevu jasno opredeljeni mesečni traženi iznos zakupni-ne i period za koji se ista traži, to je zahtev u označenom delu, prema nalaženju ovoga suda, odrediv jer se prostom računicom može utvrditi visina koju tuženi traži, a to je dovoljno za urednost tužbe pa stoga nije bilo osnova za odbačaj protivtužbe u označenom delu, već je prvostepeni sud morao da sprovede postupak i odluči o osnovanosti zahteva.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda Pž. 218/06 od 24.05.2006. godine)

117700.. Tužba nije neuredna zbog označenja vrednosti predmeta spora u dinarskoj protivvredno-

sti strane valute, jer je zvanični kurs Narodne banke Srbije za tu stranu valutu opštepoznata činjenica za određenje vrednosti predmeta spora.

Iz obrazloženja: Prvostepenim rešenjem odbačena je tužba kojom je tužilac zahtevao da sud obaveže tuženog da

plati tužiocu iznos od 9.531,48 eura sa kamatom po eskontnoj stopi Evropske centralne banke od 16. januara 2006. godine do isplate, a sve u dinarskoj protivvrednosti po kursu na dan isplate. Članom 187. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da tužba mora da sadrži određen zahtev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužilac zasniva zahtev, dokaze kojima se utvrđuju ove činjenice, vrednost predmeta spora i druge podatke koje mora imati svaki podne-sak. Takođe, stavom 3. istog člana propisano je da kad nadležnost i sastav suda ili pravo na izjavlji-vanje revizije zavisi od vrednosti predmeta spora, a predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, tu-žilac je dužan da u tužbi naznači vrednost predmeta spora. U konkretnom slučaju stranke su ugovori-le plaćanje obaveze u stranoj valuti, plativoj u dinarima prema zvaničnom kursu na dan uplate, u skladu sa odredbom člana 395. Zakona o obligacionim odnosima koja propisuje da ako novčana oba-veza glasi na plaćanje u nekoj stranoj valuti, njeno ispunjenje se može zahtevati samo u domaćem novcu prema kursu koji je važio u trenutku nastanka obaveze. Iz iznetog proizlazi da je tužilac opre-delio vrednost predmeta spora i da je podnesak razumljiv, odnosno da sadrži sve što je potrebno da bi prvostepeni sud po istom mogao postupati. Kako se iznos obaveze u stranoj valuti obračunava u dinarskoj protivvrednosti po zvaničnom kursu banke na dan isplate, to visinu obaveze u dinarskoj protivvrednosti ne utvrđuje prvostepeni sud, već isti predstavlja opšte poznatu činjenicu.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 1921/06 od 20.04.2006. godine)

Page 119: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 119 -

117711.. Sud nije vezan pravnim osnovom tužbenog zahteva koji je naveden u tužbi, ali je u pogledu

identiteta tužbenog zahteva vezan činjeničnim navodima iz tužbe.

Iz obrazloženja: Pravilno prvostepeni sud, imajući u vidu činjenične navode kojima je opredeljena pravna priro-

da tužbenog zahteva kao štete prouzrokovane neblagovremenim izmirenjem obaveza tuženog po osnovu naknade troškova špediteru, našao da tužilac do zaključenja glavne rasprave nije pružio dokaze kada je tuženom dostavio navedene račune kojima je fakturisao cenu izvršenih špediterskih usluga, te stoga sud i nije mogao utvrditi kada je obaveza tuženog dospela za naplatu i da li je tuže-ni plaćanjem nesporno izvršenim 31. januara 2005. godine i 23. februara 2005. godine izvršio plaća-nje u docnji ili ne. Kako se shodno članu 262. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima predviđa da poverilac ima prava da zahteva naknadu štete koja je prouzrokovana docnjom dužnika u izmirenju svoje obaveze, to je na tužiocu kao podnosiocu zahteva za naknadu štete teret dokazivanja da je tu-ženi svoje ugovorne obaveze izmirio u docnji da bi stekao pravo na zateznu kamatu za period doc-nje, a ukoliko je pretrpeo štetu veću od iznosa kamate, na samom je tužiocu da dokaže visinu štete i u čemu se ona sastoji. Kako tužilac u ovom sporu male vrednosti do zaključenja glavne rasprave nije dostavio dokaze iz kojih bi sud pouzdano mogao utvrditi nastupanje i trajanje docnje, tuženog i na-stanak i visinu štete tužioca prouzrokovane navedenom docnjom a shodno članu 475. Zakona o par-ničnom postupku bio je dužan da to učini, jer se radi o sporu male vrednosti u kojem se sve relevant-ne činjenice i dokazi moraju izneti do zaključenja glavne rasprave, to je pravilno prvostepeni sud, imajući u vidu činjenično stanje koje je utvrđeno u toku postupka, tužbeni zahtev odbio kao neosno-van nalazeći da tužilac nije dokazao isti, a na njemu je bio teret dokazivanja.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda Pž. 12/06 od 6.04.2006. godine)

117722.. Okolnost da uz tužbu nisu priloženi dokazi, istu ne čini neurednom ukoliko je u tužbi za

svaku činjenicu predložen i dokaz iz kojeg se ona utvrđuje, jer odredbe čl. 299. i 300. Zakona o parničnom postupku daju pravo tužiocu da iznosi činjenice i predlaže dokaze sve do zaključe-nja glavne rasprave.

Iz obrazloženja: Pogrešan je zaključak prvostepenog suda da izostanak pismenih isprava čini tužbu neured-

nom, jer se obaveza predaje pismenih isprava kao dokaza mora sistemski tumačiti u vezi sa od-redbama čl. 103, 299. i 300. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004). Naime, odredbe čl. 299. i 300. Zakona o parničnom postupku daju pravo tužiocu da dopuni činjenične navode i dokazne predloge sve do zaključenja glavne rasprave. Iz toga sledi da se može postupati i po tužbi uz koju nisu priložene pismene isprave kao dokazi, s obzirom da odredba člana 103. stav 6. Zakona o parničnom postupku sankcioniše samo nerazumljiv podne-sak i onaj po kom se ne može postupati. Izostanak dokaza uz tužbu nije razlog zbog koga se tu-žba može smatrati neurednom i kao takva odbaciti, pa se zato i odredba člana 187. Zakona o par-

Page 120: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 120 -

ničnom postupku ne može tumačiti tako da tužilac sve dokaze mora priložiti uz tužbu, već da tu-žilac mora za svaku navedenu činjenicu da navede i dokaz koji predlaže da bude izveden na glavnoj raspravi, što je tužilac u predmetnoj tužbi i učinio.

(Iz rešenja Okružnog suda u Beogradu, Gž. 3469/05 od 30. 03. 2005. godine)

117733.. Ako je tužbu u upravnom sporu zbog "ćutanja administracije" zainteresovano lice podnelo

Vrhovnom sudu Srbije, tražeći poništaj ugovora o cesiji, a Vrhovni sud se shodnom primenom odredaba parničnog postupka oglasio stvarno nenadležnim i predmet ustupio trgovinskom sudu, nalazeći da tužbom nije tražen poništaj nekog upravnog akta, budući da ugovor o cesiji čiji se po-ništaj traži nije upravni akt, kako će postupiti trgovinski sud u pogledu uspostavljanja procesne legitimacije tuženih, zasnivanjem procesne zajednice nužnih i jedinstvenih suparničara , s obzi-rom da je tužba podneta protiv organa, odnosno upravne organizacije sa statusom pravnog lica (Agencije za privatizaciju), čiji se akt osporava – (član 14. Zakona o upravnim sporovima "Slu-žbeni list SRJ", br. 49/96), a ne protiv cedenta i cesionara, kao učesnika materijalno pravnog od-nosa, tj. da li je trgovinski sud ovlašćen da naloži tužiocu da umesto tužene Agencije za privatiza-ciju, označi cedenta i cesionara, kao i da li je u tom slučaju reč o subjektivnom preinačenju tužbe ili uređenju tužbe, da li je trgovinski sud ovlašćen da takvu tužbu odbaci primenom člana 28. stav 1. tačka 2. Zakona o upravnim sporovima u kome je propisano da će "sud rešenjem odbaciti tu-žbu ako utvrdi da akt koji je tužbom osporavan nije upravni akt (član 6)"?

Urednost tužbe kao inicijalnog akta u upravnom sporu ne može se ceniti od strane trgovinskog suda prema odredbama Zakona o parničnom postupku. Stoga će trgovinski sud uz dostavu rešenja Vrhovnog suda o stvarnoj nenadležnosti da naloži tužiocu da uredi tužbu u skladu sa odredbama člana 187. u vezi člana 100. Zakona o parničnom postupku. Trgovinski sud je ovlašćen da naloži uređenje tužbe tako da tužbom budu obuhvaćene i ugovorne strane iz ugovora o cesiji, jer se ne ra-di o subjektivnom preinačenju tužbe, pošto je tužba kao inicijalni akt u upravnom postupku sačinje-na prema pravilima tog postupka. Sud će ovako postupiti bez obzira da li je tužbu sačinio advokat. Trgovinski sud nije ovlašćen da odbaci tužbu primenom člana 28. stav 1. tačka 2. Zakona o uprav-nim sporovima, kada je to propustio da učini Vrhovni sud.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

VREDNOST PREDMETA SPORA KAO OBAVEZNA SADRŽINA TUŽBE SA NENOVČANIM TUŽBENIM ZAHTEVOM

(Član 192. Zakona o parničnom postupku)

117744..

Punomoćnik koji je advokat, istovremeno je i punomoćnik za prijem pismena, bez obzira što to ovlašćenje nije eksplicitno navedeno u samom punomoćju.

Page 121: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 121 -

Iz obrazloženja: Uz tužbu (koju je tužilac podneo preko punomoćnika – advokata) je priloženo punomoćje,

koje se nalazi u spisima predmeta. Iako tužilac, prema navodima iz tužbe, ima prebivalište u Cr-noj Gori odn. inostranstvu, isti je ovlastio odn. izdao punomoćje advokatu u Srbiji, čiji obim ovlašćenja proizlazi iz odredbi člana 89. Zakona o parničnom postupku – punomoćnik, koji je advokat, istovremeno je i punomoćnik za prijem pismena, bez obzira što to ovlašćenje nije eks-plicitno navedeno u samom punomoćju. Naime, ovlašćenje za zastupanje sadrži i ovlašćenje za prijem pismena, pa u konkretnom slučaju nema mesta primeni člana 187. stav 2. Zakona o par-ničnom postupku.

(Iz rešenja Apelacionog suda u Beogradu, Gž. 84/2010 od 11.02.2010. godine)

117755.. Tužba nije neuredna kada nije potpisan primerak za suprotnu stranu, ako je podnosilac

potpisao primerak tužbe za sud, što znači da samo primerci podneska za sud moraju da sadrže sve propisane elemente, dok oni za protivnu stranku ne moraju, čak i kada je podnesak u ime stranke podneo advokat, što znači da je sud ne može da tužbu ili drugi podnesak odbaci zbog takvog nedostatka, (već je dužan da uredni primerak umnoži o trošku podnosioca, i kopiju do-stavi protivnoj stranci).

Iz obrazloženja: Prvostepeni sud je utvrdio da primerak tužbe za protivnu stranu nije potpisan, pa je pozivajući

se na odredbe čl. 100. i 101. Zakona o parničnom postupku našao da tužba ima procesne nedostat-ke, zbog čega je na osnovu odredbe člana 103. stav 6. Zakona o parničnom postupku doneo rešenje kojim je tužbu odbacio, s obzirom da je podneta od strane punomoćnika tužilaca iz reda advokata. Međutim, ovakav zaključak prvostepenog suda se ne može prihvatiti. Članom 100. stav 2. Zakona o parničnom postupku propisano je da podnesci koji se podnose u pismenom obliku (tužba, protivtu-žba, odgovor na tužbu i pravni lekovi) moraju biti razumljivi i sadržati sve ono što je potrebno da bi se po njima moglo postupati, između ostalog i potpis podnosioca. Član 101. stav 1. Zakona o parnič-nom postupku propisuje da se podnesci koje treba dostaviti protivnoj stranci predaju sudu u potreb-nom broju primeraka za sud i protivnu stranku. Iz navedenih članova proizlazi da primerci podne-saka za sud moraju da sadrže sve propisane elemente, jer svojstvo urednosti podneska je pretpostav-ka da bi sud mogao po njemu postupati. U konkretnom slučaju primerak tužbe podnet sudu je ure-dan, odnosno sadrži sve što je navedenim članom zakona propisano.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 3462/07 od 18.4.2007. godine)

117766.. Tužilac je dužan da u tužbi posebno naznači vrednost predmeta spora samo ako predmet

tužbenog zahteva nije novčani iznos, što znači da se tužba za utvrđenje novčanog potraživanja osporenog u postupku stečaja, ne može odbaciti zato što vrednost predmeta spora nije posebno označena, ako se ona može utvrditi iz petituma tužbe.

Page 122: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 122 -

Iz obrazloženja: Tačno je da tužilac nije označio vrednost predmeta spora, ali su u petitumu tužbe označeni izno-

si sa zakonskom zateznom kamatom na te iznose, za koje se traži da se utvrdi tužiočevo potraživa-nje prema stečajnoj masi tuženog preduzeća, i iz petituma tužbe se može utvrditi vrednost predmeta spora. Stoga su osnovani žalbeni navodi da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uslovi za odba-čaj tužbe u smislu člana 103. stav 6, a u vezi sa članom 187. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004) i da je prvostepeni sud učinio bitnu povredu odredaba parnič-nog postupka iz člana 361. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer je odbacio tužbu, iako nisu bili ispunjeni uslovi za odbačaj tužbe zbog ne označavanja vrednosti predmeta spora, a to je imalo utica-ja na donošenje pravilne odluke, s obzirom da je postupak odbačajem tužbe okončan. Prema odredbi člana 187. stav 3. Zakona o parničnom postupku, kad nadležnost, sastav suda ili pravo na izjavljiva-nje revizije zavisi od vrednosti predmeta spora, a predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, tu-žilac je dužan da u tužbi naznači vrednost predmeta spora.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 6569/05 od 27.01.2006. godine)

117777.. Naznačavanje vrednosti predmeta spora u stranoj valuti bez navođenja dinarske protiv-

vrednosti, ne čini tužbu neurednom, jer se po takvoj tužbi može postupati.

Iz obrazloženja: Pobijanim rešenjem odbačena je tužba koja je podneta od strane punomoćnika advokata, sa

obrazloženjem da u tužbi nije određena vrednost predmeta spora, a što je obavezan element tu-žbe. Prvostepeni sud je našao da je tužilac vrednost predmeta spora opredelio u američkoj valu-ti, a da je bio dužan da isto izvrši u dinarima, pa da stoga tužba ne sadrži sve elemente iz člana 187. Zakona o parničnom postupku da bi se po istoj moglo postupati, u kom smislu ima mesta primeni odredbe člana 103. stav 6. Zakona o parničnom postupku. Tužilac je podneo žalbu, a na-vodeći da je prvostepeni sud pogrešno primenio odredbu člana 187. Zakona o parničnom postup-ku koja ne propisuje da vrednost predmeta spora mora da bude izražena u dinarima, a iz čega proizlazi da je pogrešno primenjena i odredba člana 103. Zakona o parničnom postupku. Žalba je osnovana. U prvostepenom postupku počinjena je bitna povreda odredaba postupka iz člana 361. stav 1. Zakona o parničnom postupku koja se ogleda u nepravilnoj primeni član 103. stav 6. Zakona o parničnom postupku u vezi sa člana 187. istog zakona, te istovremeno nije primenje-na odredba člana 100. Zakona o parničnom postupku koja ukazuje na to da podnesci, pa time i tu-žba, valja da imaju elemente koji omogućavaju da se po istima postupa. Ovakvo postupanje ima-lo je uticaja na donošenje pravilne i na zakonu zasnovane odluke. U konkretnom slučaju tačno je da je tužilac vrednost predmeta spora označio u stranoj valuti, i da se svakako podrazumeva da vrednost predmeta spora valja da bude označena u domaćoj valuti. Međutim, neoznačavanje vrednosti predmeta spora u dinarskoj protivvrednosti u situaciji kada je ista označena u stranoj valuti, ne čini predmetnu tužbu neurednom u meri da se po istoj ne može postupati. U takvoj si-tuaciji, vrednost predmeta spora je svakako odrediva na način koji je neposredno dostupan sudu pošto su podaci o odnosu domaće i strane valute (u konkretnom slučaju američkog dolara) opšte-

Page 123: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 123 -

poznata stvar koja se svakodnevno objavljuje. Prema tome, imajući u vidu stanje u spisu, ima se uzeti da je vrednost spora u konkretnom slučaju označena na način koji ne ometa postupanje suda po podnetoj tužbi. Obračun dinarske protivvrednosti iznosa označenog u američkoj valuti može se izvršiti na brz i jednostavan način. Iz napred navedenog proizlazi da podneta tužba nije neu-redna iz razloga koje je naveo prvostepeni sud, pa je doneto rešenje valjalo ukinuti.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda VIII Pž. 2054/06 od 25.5.2006. godine)

117788.. Ovlašćenja suda kod nalaganja da se uredi tužba idu do granica procesno-pravnog uređe-

nja tužbe, pa nedostavljanje prevoda tužbe sa prilozima, overenog od strane sudskog tumača, ne predstavlja nedostatak zbog kojeg sud ne bi mogao dalje postupati, a time ni razlog za od-bacivanje tužbe.

Iz obrazloženja: Prvostepeni sud nalazi da tužba kao podnesak ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj mo-

glo postupati, jer tužilac, u roku koji mu je odredio sud, tužbu sa svim prilozima nije preveo na ne-mački jezik, putem ovlašćenog sudskog tumača, niti je prevod dostavio sudu u dva primerka, pa sud ne može dalje postupati po takvoj tužbi, tj. ne može preduzeti procesne aktivnosti kako bi istu dosta-vio tuženom na odgovor. Jer, tuženi je strano lice sa sedištem u Austriji, a prema odredbama Haške konvencije o građansko-sudskom postupku pismena koja treba dostaviti u inostranstvo, dostavljaju se na jeziku zemlje u kojoj se ima izvršiti dostavljanje. Međutim, ovlašćenja suda kod nalaganja da se uredi tužba idu do granica procesno-pravnog uređenja tužbe, pa nedostavljanje prevoda tužbe sa prilozima, overenog od strane sudskog tumača, ne predstavlja nedostatak zbog kojeg sud ne bi mo-gao dalje postupati. Važi pravno shvatanje da ovlašćenja kod nalaganja da se uredi tužba idu do gra-nica procesno-pravnog uređenja tužbe, pa nedostavljanje prevoda tužbe sa prilozima, overenog od strane sudskog tumača, ne predstavlja nedostatak zbog kojeg sud ne bi mogao dalje postupati. Do ovakvog zaključka dolazi se tumačenjima odredbi čl. 187, 100. i 103. novog Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004). Sledom rečenog, pogrešio je prvostepeni sud kada je tužbu tužioca odbacio zbog toga što nisu dostavljeni overeni prevodi pismena koja su navedena.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 1942/06 od 1. 03. 2006. godine)

117799.. Tužba nije neuredna samo zato što istu advokat koji je podneo, nije potpisao punim ime-

nom i prezimenom, ako je na tužbu stavio svoj pečat i faksimil, a uz tužbu dostavio uredno pu-nomoćje.

Iz obrazloženja: Ceneći pravilnost rešenja prvostepenog suda od 10. februara 2006. godine kojom je tužba odba-

čena kao neuredna, a po žalbi tužioca datoj uz predlog za vraćanje u pređašnje stanje, Viši trgovin-

Page 124: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 124 -

ski sud nalazi da je pogrešno prvostepeni sud kada je, u situaciji u kojoj je sama tužba bila podneta u dovoljnom broju primeraka i snabdevena pečatom i faksimilom – skraćenim potpisom punomoćni-ka tužioca advokata, koji je dostavio uz samu tužbu i uredno punomoćje, našao da tužba nije uredna, jer ista sadrži prema stanovištu ovoga suda, sve neophodne elemente predviđene članom 100. Zako-na o parničnom postupku.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 3255/06 od 12.04.2006. godine)

118800.. Da li parnični sud može odmah odbaciti tužbu, koju je u ime stranke podneo advokat, a

u kojoj nije naznačena vrednost predmeta spora, protivno imperativnoj odredbi iz člana 187. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (npr. tužba za raskid ugovora zbog neispunje-nja ili za utvrđenje ništavosti ugovora, poništaj ugovora, utvrđenje prava svojine i sl)?

Članom 187. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano je koje sve elemente mora da sadr-ži tužba, a među njima je kao obavezni element navedena i vrednost predmeta spora. Osim toga, u stavu 3. navedenog člana propisano je da je tužilac dužan da u tužbi naznači vrednost predmeta spora uvek kada nadležnost, sastav suda ili pravo na izjavljivanje revizije zavisi od vrednosti pred-meta, a predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos. Dakle, iz odredaba st. 1. i 3. člana 187. proiz-lazi da je vrednost predmeta spora obavezni element koji tužba mora da sadrži. Članom 103. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da ako podnesak ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će stranci koja nema punomoćnika advokata vratiti podnesak radi is-pravke, osim ako zakonom nije drugačije određeno. U stavu 6. istoga člana propisano je da se odred-be člana 103. st. od 1. do 5. ne primenjuju ako stranka ima punomoćnika koji je advokat. Kada je podnesak, koji je u ime stranke podneo advokat, nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti sud će takav podnesak odbaciti. Iz navedenih odredaba Zakona o par-ničnom postupku proizlazi, dakle, da će sud odmah odbaciti tužbu, koju je u ime stranke podneo advokat, a u kojoj nije naznačena vrednost predmeta spora.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

118811.. Da li je uredna tužba koju je advokat potpisao pre početka teksta, a ne na kraju teksta tužbe? Članom 100. stav 2. Zakona o parničnom postupku propisano je da tužba, protivtužba, odgovor

na tužbu i pravni lekovi koji se podnose u pismenom obliku (podnesci), između ostalog moraju sadr-žavati i potpis podnosioca. Navedenim članom, kao ni bilo kojom drugom odredbom Zakona o par-ničnom postupku nije propisano da se potpis podnosioca mora nalaziti na kraju teksta podneska. Sto-ga je uredna tužba koju je advokat potpisao pre početka teksta.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

Page 125: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 125 -

118822.. Kada je među strankama sporno samo pravno pitanje, da li je u situaciji kada je tužbeni

zahtev iskazan u DEM neophodno dati nalog da se takav iznos konvertuje u eure i što bi mogu-će dovelo do veštačenja, ili je moguće odlučivati o zahtevu postavljenom u navedenom smislu, a konverziju izvršiti u kasnijem izvršnom postupku?

Marka je prestala da bude sredstvo plaćanja 1. marta 2002. godine, od kada se isključivo koristi euro, kao zajednička valuta zemalja Evropske zajednice. Stoga, tužba u kojoj je iskazan zahtev u ra-nije važećoj nemačkoj valuti nije uredna, te je stranka dužna da opredeli tužbeni zahtev u važećem sredstvu plaćanja, dakle u eurima ili u dinarskoj protivvrednosti traženog iznosa plaćanja. Ukoliko bi među strankama bila sporna tačnost izvršene konverzije, veštačenjem će se omogućiti stručan ob-račun. Naime, pravilna konverzija podrazumeva kako obračun glavnog duga u eure, tako i obračun domicilne kamate od dana dospelosti do 1. marta 2002. godine, kada je marka prestala da bude sredstvo plaćanja. Budući da glavni dug nije plaćen, tužilac ima pravo na kamatu po stopi koju Cen-tralna evropska banka propisuje za euro, samo na onaj deo konvertovanog iznosa koji predstavlja glavni dug, a ne i na konvertovani deo kamate. Dakle, pravilnost konverzije je važna i zbog pravilne primene materijalnog prava, te se stoga ne može smatrati da bi veštačenje, u slučaju osporavanja tač-nosti obračuna, bez potrebe produžilo parnični postupak.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

118833..

Neoznačavanje ličnog imena zakonskog zastupnika stranke u privrednom sporu ne čini tu-

žbu neurednom, jer Zakon o parničnom postupku pojam zakonskog zastupnika poznaje samo u smislu oznake lica koja po zakonu zastupaju fizička lica, dok u pogledu zastupnika stranke u privrednim sporovima poznaje samo lice koje je upisano u registar kao ovlašćeno i koje ozna-čava kao statutarnog zastupnika, pa kako oznaka statutarnog zastupnika ne predstavlja oba-vezni element tužbe, tužba nije neuredna ukoliko ne sadrži njegovo ime, pa je sud zbog toga ne može odbaciti.

Iz obrazloženja: Pobijanim rešenjem prvostepenog suda tužba sa predlogom za izdavanje privremene mere je

odbačena, zbog toga što inicijalni akt ne sadrži pored naziva firmi i lična imena zakonskih zastup-nika. Tačno je da je odredbom člana 100. stav 2. Zakona o parničnom postupku propisano, da podne-sci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se po njima moglo postu-piti. Oni naročito treba da sadrže: označenje suda, ime i prezime, naziv firme, prebivalište ili boravi-šte, odnosno sedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika ako ih imaju, predmet spora, sadržinu izjavu i potpis podnosioca. S tim u vezi, postavlja se pitanje, da li termini "zakonski zastupnik" i "ovlašćeno lice" (statutarni zastupnik) preduzeća i drugih pravnih lica koja se upisuju

Page 126: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 126 -

u registar, su sinonimi po odredbama novog Zakona o parničnom postupku, jer je zakon razgraničio pojam zakonskog zastupnika od ovlašćenog lica iz člana 482, kao statutarnog zastupnika preduzeća i drugog pravnog lica koje se upisuje u sudski registar ili privredni registar? Odgovor na prednje pita-nje je jednostavan. Zakonski zastupnik je zastupnik stranke – fizičkog lica koje nema parničnu spo-sobnost (član 75. Zakona o parničnom postupku), i to su roditelj ili staratelj tog lica. Ovaj termin, kao ni odredbe Zakona o parničnom postupku o zakonskom zastupniku, se ne odnose na pravna lica, koja su poslovno i parnično sposobna i koja zastupa njihov statutarni zastupnik u smislu člana 482. Zakona o parničnom postupku. Na tu razliku jasno ukazuju i odredbe čl. 265. i 361. Zakona o par-ničnom postupku, koje razlikuju zakonske zastupnike i zastupnike pravnih lica u pitanjima saslušanja stranke i povreda u zastupanju. Samo izuzetno, pravno lice može imati specifičnog zakonskog za-stupnika, i to privremenog zastupnika iz člana 79. Zakona o parničnom postupku. Očigledno je da prvostepeni sud ovu razliku nije napravio. Da ju je napravio, tužbu ne bi odbacio zbog toga što inici-jalni akt ne sadrži pored naziva firmi i lična imena zakonskih zastupnika. Prema odredbi člana 16. Zakona o privrednim društvima, sedište privrednog društva je mesto iz koga se upravlja poslovima društva. Sedište privrednog društva određuje se osnivačkim aktom i registruje se u skladu sa zako-nom kojim se uređuje registracija privrednih subjekata. Promena sedišta kao i bliže adrese (sastav-nog elementa sedišta) upisuje se obavezno u registar i propisno objavljuje. Prema članu 17. Zakona o privrednim društvima, poslovno ime je naziv pod kojim privredno društvo posluje. Poslovno ime privrednog društva ne može da bude zamenjivo sa poslovnim imenom drugog privrednog društva, niti da izaziva zabunu o privrednom društvu ili o njegovoj delatnosti. U konkretnom slučaju inicijal-ni akt sadrži kako poslovno ime tuženog, tako i tužioca, kao i sedište kako tužioca tako i tuženog, pa nije bilo mesta da se prvostepeni sud pozove na odredbu iz člana 100. stav 2. Zakona o parničnom postupku, a potom odbaci tužbu u smislu odredbe člana 103. istog zakona.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 11438/05 od 24.10. 2005. godine)

118844.. Propuštanje da se u tužbi navedu podaci o zakonskom zastupniku Republike Srbije ne čini

tužbu neurednom, jer je zakonski zastupnik Republike Srbije poimenično određen Zakonom o javnom pravobranilaštvu ("Službeni glasnik RS", br. 43/91 sa izmenama i dopunama), tako da ne postoji neizvesnost povodom identiteta organa koji zastupa republiku i njegovog zastupnič-kog svojstva.

Iz obrazloženja: Tužba je neuredna kada je nerazumljiva ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo

postupati (član 103. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku - "Službeni glasnik RS", broj 125/2004). Kada je jedna od parničnih stranaka Republika Srbija, propuštanje da se u tužbi navedu podaci o nje-nom zakonskom zastupniku, ne čini tužbu neurednom jer se i bez toga po njoj može postupati. Ovo s toga što je zakonski zastupnik Republike Srbije – Republičko javno pravobranilaštvo, poimenično određen Zakonom o javnom pravobranilaštvu, te ne postoji neizvesnost povodom identiteta organa koji zastupa Republiku i njegovog zastupničkog svojstva.

(Iz rešenja Okružnog suda u Beogradu Gž. 7062/05 od 27.06.2005. godine)

Page 127: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 127 -

118855.. Da li parnični sud može da odbaci tužbu, koju je u ime stranke podneo punomoćnik koji

nije advokat, a koji nije naznačio vrednost predmeta spora protivno imperativnoj odredbi iz člana 187. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (npr. tužba za raskid ugovora zbog neispu-njenja ili za utvrđenje ništavosti ugovora, poništaj ugovora, utvrđenje prava svojine i sl), niti je to učinio naknadno u roku koji mu je sud odredio za dopunu, odnosno ispravku tužbe u smislu člana 103. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku?

U opisanoj situaciji podneta tužba ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njoj moglo postupati, u smislu odredbe člana 187. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku, radi čega će sud stranci koja nema punomoćnika advokata istu vratiti radi ispravke ili dopune, a shodno odredbi člana 103. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku. Ako tužba ne bude vraćena sudu u roku koji je određen u smi-slu odredbe člana 103. stav 2. Zakona o parničnom postupku smatraće se da je ista povučena, a ako bude vraćena bez ispravke, odnosno dopune, sud će istu rešenjem odbaciti, u smislu odredbe člana 103. stav 4. Zakona o parničnom postupku.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

POSTUPAK IZVRŠENJA NA OSNOVU VERODOSTOJNE ISPRAVE I PREDLOG ZA MIRNO REŠAVANJE SPORA

(Član 193. Zakona o parničnom postupku)

118866.. Na izvršni postupak pokrenut predlogom za izvršenje na osnovu verodostojne isprave ne

primenjuje se zakonska odredba po kojoj je lice - koje namerava da podnese tužbu protiv Re-publike Srbije - dužno da pre podnošenja tužbe predloži Republičkom javnom pravobranila-štvu mirno rešavanje spora.

Iz obrazloženja: Postupak u konkretnoj pravnoj stvari pokrenut je dana 16.05.2012. godine predlogom za izvrše-

nje na osnovu verodostojne isprave a radi naplate novčanog potraživanja u naznačenom iznosu. Prvostepeni sud je 21.05.2012. godine doneo rešenje o izvršenju na osnovu verodostojne isprave

i dostavio ga izvršnom dužniku uz priloge. Izvršni dužnik - Republika Srbija je, preko zakonskog za-stupnika, podnela prigovor od 05.06.2012. godine, povodom koga je doneto rešenje od 08.05.2012. godine - prethodno rešenje o izvršenju stavljeno je van snage u delu kojim je određeno izvršenje i postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

Page 128: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 128 -

Prvostepeni parnični sud je, po prijemu predmeta, tužbu odbacio, navodeći da - u smislu člana 193. Zakona o parničnom postupku - tužilac nije dostavio dokaze da je pre podnošenja tužbe podneo predlog za mirno rešavanje spora Republičkom javnom pravobranilaštvu.

Žalbom tužioca se osnovano ukazuje da je prvostepeni sud pogrešno primenio navedenu zakon-sku odredbu, što je uticalo na zakonitost i pravilnost pobijanog rešenja.

Relevantne odredbe: Lice koje namerava da podnese tužbu protiv Republike Srbije je dužno da pre podnošenja tužbe

Republičkom javnom pravobranilaštvu dostavi predlog za mirno rešavanje spora, osim ako je poseb-nim propisom predviđen rok za podnošenje tužbe. Ovaj predlog mora sadržati sve podatke predviđe-ne članom 192. Ovog Zakona koji se odnose na tužbu, a podnošenjem predloga nastaje zastoj roka zastarelosti u trajanju od 60 dana. Sud će tužbu odbaciti kao nedozvoljenu ako nije podnet predlog iz stava 1. ovog člana, odnosno ako nije protekao rok iz stava 2. ovog člana – član 193. Zakona o par-ničnom postupku.

Dakle, navedena odredba primenjuje se na postupke koji su pokrenuti podnošenjem tužbe. U konkretnoj slučaju, međutim, postupak nije pokrenut podnošenjem tužbe nego predloga za iz-

vršenje na osnovu verodostojne isprave, prema pravilima izvršnog postupka. U postupku izvršenja shodno se primenjuju odredbe Zakonja o parničnom postupku, ali shodna primena ne podrazumeva doslovnu primenu - odredbe o takozvanoj obaveznoj medijaciji iz člana 193. Zakona o parničnom postupku se ne mogu primeniti na postupak koji se pokreće predlogom za izvršenje na osnovu vero-dostojne isprave.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 7456/2012 od 08.08.2012. godine)

118877.. Lice koje ima novčano potraživanje prema Republici Srbiji na osnovu izvršne odn. ve-

rodostojne isprave, koje namerava da pokrene postupak za izvršenje radi njegove naplate, nije dužno da prethodno podnese predlog za mirno rešenje spora nadležnom javnom pravo-braniocu.

Iz obrazloženja: Radi naplate novčanog potraživanja, izvršni poverilac je protiv tuženika kao izvršnog dužnika,

podneo predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave. Protiv rešenja o izvršenju, kojim je pr-vostepeni sud usvojio predlog za izvršenje, dužnik je izjavio prigovor, pa je sud doneo rešenje kojim ga je stavio van snage, ukinuo sprovedene izvršne radnje i odredio nastavak postupka kao povodom prigovora protiv platnog naloga. U nastavku postupka odbacio je tužbu tužioca kao nedozvoljenu, nalazeći da je tužilac, pre podnošenja tužbe, imao obavezu da Republičkom javnom pravobranilaštvu dostavi predlog za mirno rešavanje spora.

Navedeni stav prvostepenog suda se ne može prihvatiti. Drugostepeni sud smatra da obavezu podnošenja predloga za mirno rešenje spora imaju samo li-

ca koja nameravaju da podnesu tužbu protiv Republike Srbije, dok ovakva obaveza nije propisana za lica koja imaju novčana potraživanja prema Republici Srbiji na osnovu izvršne, odn. verodostojne is-prave i nameravaju da pokrenu postupak izvršenja radi naplate tih potraživanja.

Page 129: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 129 -

Izvršni postupak je regulisan Zakonom o izvršenju i obezbeđenju, koji ne propisuje obavezu iz-vršnog poverioca da se, pre pokretanja ovog postupka, na bilo koji način obraća Republičkom jav-nom pravobranilaštvu.

(Iz rešenja Višeg suda u Nišu, Gž. 1437/2012 od 24.09.2012. godine)

TUŽBA ZA UTVRĐENJE PRAVA ILI PRAVNOG ODNOSA I

NEDOZVOLJENOST UTVRĐIVANJA ČINJENICA (Član 194. Zakona o parničnom postupku)

118888.. Zbog povrede ugovora, tužbom se može tražiti utvrđenje da je ugovor raskinut ili na-

knada štete prouzrokovane povredom, a podnošenje tužbe sa zahtevom za utvrđenje da je povređen ugovor zaključen između parničnih stranaka, kao ugovornih strana, kao i da je tuženi povredio ugovor zaključen između tužioca i trećeg lica koje nije stranka u postupku - nije dozvoljeno.

Iz obrazloženja: Izneti zaključak prvostepenog suda je preuranjen, jer je isti ispitivao uslove za određivanje

privremene mere verovatno imajući u vidu njenu sadržinu (mere kojom je traženo da se zabrani održavanje promocije koja je neposredno sledila posle podnošenja predloga za određivanje mere u tužbi), bez prethodnog ispitivanja urednosti i dozvoljenosti podnete tužbe. Naime, tužilac u u stavu 1. tužbe traži da se utvrdi da je tuženi neovlašćenom najavom promocije izvršio povredu ugovora o distribuciji od 01.01.2003. godine, koji je tužilac zaključio sa drugim licima, kao i li-cencnog ugovora od 01.01.2003. godine i licencnog sertifikata koji poseduje vlasnik tužioca od 20.03.2006. godine za zaštićene žigove. Naročito nije jasno na osnovu kojih odredbi materijalnog prava tužilac traži utvrđenje da je izvršena povreda ugovora koji je on zaključio sa trećim licima. Ni kada se radi o ugovoru zaključenom između parničnih stranaka, jedna ugovorna strana ne mo-že tužbom tražiti utvrđenje da je izvršena povreda ugovora, već može tražiti utvrđenje posledica takve povrede - bilo zahtevom za utvrđenje da je ugovor raskinut, bilo zahtevom za naknadu šte-te. Kada je ugovor zaključen između tužioca i trećeg lica, ne može se tražiti utvrđenje da je ugo-vor povređen od strane tuženog. To odredbama materijalnog prava nije dozvoljeno.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 5251/2010 od 30.09.2010. godine)

118899.. Kao strana iz predugovora, koji stvara obaveze između ugovarača, tužilac može imati

pravni interes da traži da se utvrdi njegova ništavost.

Page 130: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 130 -

Iz obrazloženja: Zato što nalazi da tužilja nema pravnog interesa za podnošenje tužbe radi utvrđivanja ništavosti

predugovora o prodaji, a smatrajući da - ukoliko ga ocenjuje ništavim - ne mora pristupiti zaključe-nju ugovora o prodaji, te da utvrđenje da novčani iznos koji je tuženik položio kao zakupac nije ka-para predstavlja ustanovljavanje činjenica - prvostepeni sud odbacuje tužbu. Izneti razlozi prvostepe-nog suda rezultat su nepravilne primene odredbe iz člana 188. Zakona o parničnom postupku. Nai-me, predugovor stvara obaveze između ugovarača, pa u tom smislu tužilja kao strana iz predugovora ima pravni interes da traži da se utvrdi da je predugovor nevažeći pravni posao. Što se tiče kapare, ne radi se o utvrđivanju činjenice, već o utvrđivanju pravnog odnosa a to takođe može biti predmet tu-žbe za utvrđenje.

(Iz rešenja Višeg suda u Valjevu, Gž. 237/2010 od 18.02.2010. godine)

119900.. Utvrđivanje postojanja neke pravno relevantne činjenice za određeni sporni odnos ne mo-

že biti predmet samostalnog tužbenog zahteva, pa se stiču procesni uslovi za odbacivanje tužbe na osnovu člana 188. Zakona o parničnom postupku, kada tužilac podnetom tužbom u suštini zahteva da se utvrdi da su parnične stranke označenim dokumentima sačinile konačni obračun (time se tužbom zapravo traži utvrđenje činjenice, čije se postojanje može dokazivati u toku postupka određenim dokaznim sredstvima).

Iz obrazloženja: Pošavši od sadržine opredeljenog protivtužbenog zahteva, prvostepeni sud je pravilno odbacio

protivtužbu. Svoju odluku je, pri tome, pravilno zasnovao na primeni člana 188. Zakona o parnič-nom postupku. Tužba za utvrđenje se može podneti kada se traži da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost neke isprave, kada je to posebnim propisima predviđeno, kada tužilac ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje nekog spornog prava ili pravnog odnosa pre dospelosti zahteva za činidbu iz istog od-nosa ili istinitost odnosno neistinitost neke isprave ili kad tužilac ima neki drugi pravni interes - član 188. Zakona o parničnom postupku. Tuženi u konkretnoj situaciji podnetom protivtužbom zapravo zahteva da se utvrdi činjenica da su parnične stranke označenim dokumentima sačinile konačni obra-čun. Kako se radi o utvrđenju činjenice, čije se postojanje može dokazivati određenim dokaznim sredstvima, a ne o utvrđivanju postojanja prava ili pravnog odnosa ili istinitosti određene isprave, pr-vostepeni sud je pravilno, pozivajući se na član 188. Zakona o parničnom postupku, odbacio protiv-tužbu. Dakle, utvrđivanje postojanja neke pravno relevantne činjenice za određeni sporni odnos ne može biti predmet samostalnog tužbenog zahteva.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 8270/10 od 19.05.2010. godine)

119911.. Za tužbu sa zahtevom da se utvrdi da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiocu po

osnovu naknade za potrošnju električne energije tužilac nema pravni interes ukoliko o potraži-

Page 131: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 131 -

vanju tuženika prema tužiocu teče parnica u kojoj tužilac može da koristi sve pravne moguć-nostu na kojima zasniva i ovu svoju tužbu.

Iz obrazloženja: Kao nedozvoljena, tužba je odbačena Rešenjem nadležnog Osnovnog suda od 03.03.2010. godi-

ne Žalbu je protiv istog blagovremeno izjavio tužilac iz svih razloga predviđenih članom 360. stav 1. Zakona o parničnom postupku, sa predlogom da ga drugostepeni sud ukine i predmet vrati na ponov-ni postupak, tražeći troškove drugostepenog postupka. Pobijano rešenje je Viši sud ispitao u smislu člana 372. u vezi člana 388. Zakona o parničnom postupku, pa je našao da je žalba neosnovana, kon-statujući da u postupku prvostepenog suda i pobijanom rešenju nije učinjena ni jedna od onih bitnih povreda odredaba parničnog postupka navedenih u članu 372. stav 2. Zakona o parničnom postupku na koje drugostepeni sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti. Takože, da nije učinjena ni bit-na povreda iz člana 361. stav 2. tačka 12. istog Zakona na koju žalba opisno ukazuje, jer pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se njena pravilnost nije mogla ispitati. Naime, po nalaženju dru-gostepenog suda isključenje tužioca sa napajanja električnom energijom u konkretnoj pravnoj situa-ciji nije odlučna činjenice za ovu pravnu stvar. Tužilac tužbenim zahtevom traži da se utvrdi da ne postoji potraživanje tuženika prema tužiocu u navedenom iznosu zaključno sa 31.07.2006. godine, a da se utvrdi da dug tužioca prema tuženiku za period od 01.08.2006. godine do 31.08.2007. godine iznosi naznačenu sumu, što je tuženik dužan priznati i trpeti da se ta suma evidentira u poslovnim knjigama tuženika i iskaže kroz obračune usklađene sa utvrđenim stanjem duga tužioca prema tuže-niku na dan 1.09.2007. godine. Tužbeni zahtev tužilac zasniva na pravnoj činjenici zastarelosti po-traživanja tuženika prema tužiocu, objašnjavajući da za takvu tužbu tužilac ima pravnog interesa, jer na taj način želi da otkloni stalnu neizvesnost u pogledu dalje isporuke električne energije. Prvoste-peni sud je pribavio spise istog suda iz kojih se utvrđuje: Da tuženik ima izvršni naslov prema tužio-cu za iznos navedenog glavnog duga po obračunu za maj mesec 2007. godine u koji iznos ulazi i prethodni saldo - dug u naznačenom iznosu; da je tuženik pokrenuo parnicu protiv tužioca za potra-živanje u iskazanom iznosu, koja parnica je u toku - a sve radi naplate utroška isporučene električne energije. Imajući u vidu takvo stanje stvari, prvostepeni sud je pravilno našao da tužilac nema prav-nog interesa za tužbu, a ovo iz razloga što o potraživanju tuženika prema tužiocu već teče označena parnica u kojoj tužilac može da koristi sve pravne mogućnostu na kojima zasniva svoju tužbu, kako bi se utvrdilo tačno potraživanje koje tuženik ima prema tužiocu. Pošto tužilac ne tvrdi da mu je tu-ženik isključio struju, to je još jedan razlog da tužilac nema pravnog interesa za utvrđenje pravnog odnosa iz tužbenog zahteva. Ovo naročito zbog toga što tužilac tim tužbenim zahtevom praktično priznaje svoje (manje) dugovanje tuženiku.

(Iz rešenja Višeg suda u Valjevu, Gž. 650/2010 od 22.04.2010. godine)

119922.. Rešenjem privrednog suda iz 1991. godine izvršen je upis u sudski registar društva sa

ograničenom odgovornošću u mešovitoj svojini. Osnivači društva su deoničko društvo i privat-no preduzeće. Deoničko društvo je kao osnivački ulog u novoosnovano preduzeće unelo kapital - zemljište sa postojećim objektom (ugostiteljski objekat) čija je vrednost u vreme osnivanja preduzeća izražena u novcu iznosila 4.500.000,00 dinara. Privatno preduzeće je unelo kao osni-vački ulog izvedene građevinske radove na ugostiteljskom objektu i građevinski materijal u

Page 132: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 132 -

vrednosti od 2.500.000,00 dinara. Posle ovoga, novoformirano društvo sa ograničenom odgo-vornošću je promenilo status tako što se podelilo na tri društva sa ograničenom odgovornošću. Da li deoničko društvo – osnivač, sada u stečaju ima prava na tužbu radi utvrđivanja da je njegov osnivački ulog iznosio 4.500.000,00 dinara?

Takva tužba je nedozvoljena imajući u vidu odredbe člana 188. Zakona o parničnom postupku, jer tužbom za utvrđenje tužilac može tražiti samo da sud utvrdi postojanje nekog prava odnosno ne-postojanje nekog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost neke isprave, a u kon-kretnom slučaju prema postavljenom pitanju tužba bi bila usmerena na utvrđenje postojanja određe-ne činjenice.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

119933.. Činjenica da se vodi spor između stranaka kojim se rešava po zahtevu za utvrđenje ništa-

vosti sporazuma o obezbeđenju uspostavljanjem hipoteke, ne znači sama po sebi, da stranke nemaju pravni interes za tužbu za utvrđenje nepostojanja razlučnog prava po osnovu upisane hipoteke, već samo predstavlja prethodno pitanje za rešenje tog spora.

Iz obrazloženja: Osnovano tužilac u žalbi navodi da navedeni spor nije pravnosnažno okončan i da se rešenjem

navedenog spora ne rešava i ovaj pravni odnos, niti se gubi pravni interes za rešavanje po ovoj tu-žbi. Tužilac je bio u stečaju, pa je stečajni upravnik upućen od strane stečajnog veća da u parnici utvrdi nepostojanje razlučnog prava tuženog zbog manjkavosti upisa hipoteke. Upis je izvršen po sporazumu o obezbeđenju zaključenim pred sudom i upravo je u toku parnica kojom se traži poni-štaj navedenog sporazuma. Imajući u vidu izneto, osnovani su žalbeni navodi tužioca da činjenica da se označena druga parnica vodi i u istoj traži poništaj sudskog sporazuma, koji je osnov za upis hipo-teke, ne dovodi automatski do gubitka pravnog interesa tužioca da se utvrdi da tuženi nema razluč-no pravo, već će rešenje iste parnice dovesti samo do rešenja prethodnog pitanja kojim će se rešiti va-ljanost osnova upisa navedenog razlučnog prava. Sam spor se međutim ne rešava označenom parnicom, iako s obzirom da predstavlja prethodno pitanje za rešenje navedene parnice, uslovljava odluku i u ovoj parnici i u direktnoj je i neposrednoj vezi sa istom. Stoga, prema nalaženju ovoga suda, prvostepeni sud je pogrešno ocenio da ne postoji pravni interes tužioca za utvrđenje da tuženi nema razlučno pravo koje se stiče upisom sredstva obezbeđenja u zemljišne knjige, pa stoga nije mogao ni da odbaci tužbu, kao što je uradio pobijanim rešenjem. Sama činjenica da rešenje označene parnice P. br. 4501/04 direktno utiče na rešenje ove parnice, ukazuje da se radi o prethodnom pitanju koje je potrebno rešiti pre okon-čanja ove parnice i od čijeg ishoda značajno zavisi ishod ove parnice, ali se samom činjenicom da se o prethodnom pitanju vodi parnica ne gubi pravni interes za tužbu sa opredeljenom sadržinom. Iz navede-nih razloga, a na osnovu člana 387. stav 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku, ukida se rešenje Tr-govinskog suda u B.. i predmet vraća prvostepenom sudu na dalji postupak.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 4463/06 od 31.08.2006. godine)

Page 133: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 133 -

119944.. Da li se tužbom za utvrđenje može tražiti da parnični sud utvrdi drugačije stanje prava ili

pravnih odnosa od registarskog stanja (onog stanja koje je upisano u privrednom registru)?

Treba ograničiti ovakve tužbe za utvrđenje na određene situacije u kojima tužilac ima pravni interes (član 188. Zakona o parničnom postupku) za pravosnažno utvrđenje drugačijeg stanja prava ili pravnog odnosa od registarskog stanja. Takav interes postoji naročito kad se položaj tužioca poka-zuje nesiguran prema tuženom. Postojanje pravnog interesa za utvrđenje ima značaj procesne pret-postavke na koju sud pazi po službenoj dužnosti u toku celog postupka. Tužilac je dužan da već u tužbi navede okolnosti iz kojih se vidi postojanje interesa za utvrđenje. Navedeni pravni put se može koristiti samo kad tužilac drugim pravnim putem ne može ostvariti svoja prava. Drugi pravni put predstavljaju materijalno pravne odredbe člana 69. Zakona o registraciji privrednih subjekata, koja predviđa tužbu za utvrđenje ništavosti upisa u sudski registar, odredba člana 302. Zakona o pri-vrednim društvima, koja predviđa tužbu za pobijanje odluke privrednog društva i pojedini slučajevi tužbi iz Zakona o privrednim društvima.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

119955.. Kupac koji tužbom traži raskid ugovora o prodaji društvenog kapitala metodom javne

aukcije, uz povraćaj sredstava i naknadu štete, nema pravni interes da tužbom traži utvrđenje da obaveštenje o raskidu ugovora dato od strane Agencije za privatizaciju Republike Srbije nema pravno dejstvo, jer činjenica da je i kupac stavio zahtev za raskid ugovora, znači da je raskid prihvatio.

Iz obrazloženja: Nižestepeni sudovi su pravilnom primenom odredbe člana 188. Zakona o parničnom postup-

ku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004) odbacili tužbu tužioca u napadnutom delu, jer se radi o tužbi za utvrđenje za koju je potreban pravni interes i koja se može podneti samo kada je poseb-nim propisima predviđeno. U konkretnom slučaju tužilac traži raskid ugovora o prodaji društve-nog kapitala metodom javne aukcije i povraćaj sredstava i naknade štete, pa ne postoji pravni interes na njegovoj strani da traži i utvrđenje da obaveštenje o raskidu ugovora dato od strane Agencije za privatizaciju Republike Srbije nema pravno dejstvo. Ovako postavljen tužbeni zah-tev za utvrđenje je nedozvoljen u smislu člana 188. Zakona o parničnom postupku koji određuje kada i koja tužba za utvrđenje se može podneti. Okolnost da je i sam tužilac postavio zahtev za raskid ugovora o prodaji društvenog kapitala metodom javne aukcije, govori o tome da je tužilac prihvatio raskid istog, pa stoga nema pravni interes da traži utvrđenje da obaveštenje o raskidu ugovora od strane Agencije za privatizaciju Republike Srbije ne proizvodi pravno dejstvo, kao i da pravno dejstvo ne proizvode pravne posledice koje je navodno prouzrokovalo ovo obavešte-nje, tako da ih treba poništiti.

(Iz rešenja Vrhovnog suda Srbije, Prev. 338/05 od 20.10. 2005. godine)

Page 134: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 134 -

119966.. Tužba članova društva s ograničenom odgovornošću sa zahtevom za utvrđenje suvlasnič-

kih udela u određenom procentu - određenoj srazmeri, dozvoljena je, jer je reč o sporu o udelu kao pravnom odnosu, a ne o vrednosti nenovčanog uloga kao pravnoj činjenici.

Iz obrazloženja: Pobijanim rešenjem P. 147/04 od 8.3.2005. godine prvostepeni sud je u izreci pod III odbio je

prigovor da je tužba za utvrđenje nedozvoljena. Drugotuženi u žalbi ukazuje da nije bilo mesta donošenju ožalbenog rešenja, te da prvostepeni sud pogrešno tumači tužbeni zahtev sa ciljem da opravda osnovanost vođenja parnice u ovoj pravnoj stvari. Daljim navodima žalbe ukazuje da se oči-gledno može utvrditi da je predmet tužbenog zahteva visina uloga članova društva. Sporno pitanje između istih je pre svega visina nenovčanog uloga drugotuženog. Tužioci osporavaju visinu istog uloga, ne priznajući rešenje Saveznog ministarstva za ekonomske odnose sa inostranstvom od 11.9.2002. godine, kojim je utvrđena vrednost uloga u mašinama i opremi drugotuženog, kao ni iz-veštaj ovlašćenog procenjivača iz juna 2003 godine. Daljim žalbenim navodima tuženi drugog reda ukazuje da sud ne može da odlučuje o spornom pitanju visine uloga članova, jer predmet nisu prav-na, već faktička pitanja, tj. visina uloga. Viši trgovinski sud je našao da žalba nije osnovana. Iz stanja u spisima proizlazi da su tužioci tužbom te deklarativno postavljenim tužbenim zahtevom tražili da se utvrdi suvlasnički udeo u Preduzeću za proizvodnju i trgovinu "E..." DOO u B.., tako što bi sud utvrdio da ukupan kapital navedenog preduzeća iznosi 378.699.17 USD, a pojedinačni ulozi osnivača i članova iznose: tužioca prvog reda - D.D. iz B.., iznos od 102.000,00 USD, što pred-stavlja 26,94% suvlasničkog udela; tužioca drugog reda - D.V. iz B.., iznos od 25.500,00 USD, što predstavlja 6,73% suvlasničkog udela; tuženog drugog reda – inostranog preduzeća, iznos od 251.199,17 USD, što predstavlja 66,33% suvlasničkog udela. Tužbeni zahtev zasniva se na sledećim činjenicama: Tužioci i drugotuženi su osnivači pomenutog preduzeća. Na bazi odluke o povećanju kapitala drugotuženi se obavezao da će osnovani kapital preduzeća povećati za 327.882,56 USD i da će isti staviti na raspolaganje u roku od šest meseci, što nije učinio, pošto je mašine i opremu za fabriku tj. ulog u stvarima pokušao da unese na osnovu sporne procene procenitelja. Pokušao je da prevarom unese polovne i neupotrebljive mašine, kao nove i da predstavi da iste vrede 327.882,56 USD, iako je njihova vrednost 251.199,17 USD, te da na taj način prevari i ošteti tužioce. Na ovaj način bi drugotuženi upisom nerealnog osnivačkog udela stekao 75% vrednosti osnivačkog udela i po statutu preduzeća smenio prvotužioca D.D, direktora i osnivača, i tako imao pravo odlučivanja. Drugotuženi je istakao procesne prigovore, o kojima je sud odlučio ovim rešenjem. Saglasno iznetom, a imajući u vidu navode tuženog drugog reda isticane u toku trajanja prvostepenog po-stupka, a posebno sada ceneći i date žalbene razloge, drugostepeni sud nalazi da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je doneo ožalbeno rešenje i odbio sve procesno-pravne prigovore tu-ženog drugog reda, dajući razloge, koje prihvata i ovaj sud i žalioca na iste upućuje. Pozivanje tuženog drugog reda u žalbi da prvostepeni sud pogrešno tumači tužbeni zahtev, bez uticaja je na drugojačije odlučivanje u ovoj pravnoj stvari kada su u pitanju istaknuti procesno pravni prigovo-ri. Ovo zbog toga što iz stanja u spisima, te i obrazloženja ožalbenog rešenja, proizlazi da tužioci podnošenjem tužbe u suštini traže utvrđenje pravnog odnosa - utvrđenje suvlasničkih udela u određenom procentu - određenoj srazmeri, a ne traže procenu vrednosti nenovčanih uloga, o čemu je odlučeno u postupku obezbeđenja dokaza u predmetu R-717/03, zbog čega je pravilno

Page 135: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 135 -

odbijen prigovor tuženog drugog reda, da bi dalji postupak trebalo sprovesti po pravilima van parničnog postupka. Ne mogu se prihvatiti kao osnovani ni ostali navodi u žalbi tuženog drugog reda, posebno da je tužbeni zahtev za utvrđenje visine uloga osnivača u suprotnosti sa odredbom člana 188. Zakona o parničnom postupku, te da se tužbom za utvrđenje ne može tražiti utvrđenje postojanja određenih činjenica. Ovo zbog toga, što iz tužbe, te postavljenog tužbenog zahteva, proizlazi da ovde tužioci ne traže procenu vrednosti nenovčanih uloga, već u suštini traže utvr-đenje pravnog odnosa utvrđenje suvlasničkih udela u određenom procentu, srazmeri (26,94% prema 6,73% prema 66,33%), a na osnovu procene vrednosti nenovčanih uloga, koja je već izvr-šena u postupku obezbeđenja dokaza. Stoga, pravilno prvostepeni sud zaključuje da se u konkret-nom slučaju radi o spornom pravnom pitanju koje treba raspraviti kao spor o udelu, kao prav-nom odnosu, a ne o vrednosti nenovčanog uloga, kao pravnoj činjenici.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 4660/05 od 17.06.2005. godine)

ZAHTEV ZA UTVRĐENJE U TOKU PARNICE - INCIDENTNI

PREJUDICIJELNI ZAHTEV ZA UTVRĐENJE (Član 195. Zakona o parničnom postupku)

119977.. U slučaju isticanja prejudicijelnog zahteva za utvrđenje u tekućoj parnici ne radi se o prei-

načenju tužbe, pa sud i nije ovlašćen da ga ne dozvoli, već o njemu mora meritorno odlučiti.

Iz obrazloženja: Prvostepeni sud je nepravilno primenio odredbe čl. 189. i 193. Zakona o parničnom postupku, pa

je odbio objektivno preinačenje tužbe, iako se u konkretnom slučaju radilo o tzv. prejudicijelnom tužbenom zahtevu iz člana 189. stav 1. Zakona o parničnom postupku, čije se isticanje ne smatra preinačenjem tužbe u smislu stava 2. istog člana. Ako odluka o sporu zavisi od toga da li postoji ili ne postoji neki pravni odnos koji je u toku parnice postao sporan, tužilac može - pored postojećeg zahteva - istaći zahtev da sud utvrdi da takav odnos postoji, odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče nadležan za takav zahtev - član 189. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Tuži-lac je - u konkretnom slučaju - pored postojećeg tužbenog zahteva za utvrđenje potraživanja po osnovu prava na vraćanje deponovanih novčanih sredstava istakao, i tužbeni zahtev za utvrđenje ništavosti ugovora, koji po svojoj prirodi predstavlja zahtev za utvrđenje da ne postoji pravni odnos iz tog ugovora. Kod činjenice da je tuženi prigovor nedostatka pasivne legitimacije zasnovao na tvrdnji da su se njegove dospele obaveze prema tužiocu iz ugovora o deponovanju novčanih sredsta-va ugasile tako što je tužiocu ustupio svoja potraživanja od trećeg lica pomenutim ugovorom, te kod činjenice da je prvostepeni sud upravo iz tih razloga našao da tužbeni zahtev nije osnovan - jasno je da je istaknuti tužbeni zahtev za utvrđenje ništavosti spornog uugovora po svojoj pravnoj prirodi predstavlja tzv. prejudicijelni tužbeni zahtev, o kome je sud bio dužan u meritumu da odluči (jer je od odluke o tome zavisi i odluka o postavljenom tužbenom zahtevu, u smislu člana 12. Zakona o parničnom postupku). S obzirom da je prvostepeni sud odbijanje postavljenog zahteva obrazložio

Page 136: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 136 -

upravo primenjujući sporni ugovor, to ovaj zahtev tužioca jeste bio takve prirode da nije predstavljao preinačenje tužbe, a u smislu člana 189. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Samim tim, prvoste-peni sud nije imao nikakvo ovlašćenje da ceni dozvoljenost preinačenja, nego je o postavljenom zah-tevu bio dužan da meritorno odluči.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 777/10 od 25.02.2010. godine)

119988.. Međupredlog za utvrđenje je parnična radnja koju tužilac preduzima u toku parnice, ali

nije ni tužba, niti preinačenje tužbe.

Iz obrazloženja: Međupredlog za utvrđenje (prejudicijelni zahtev za utvrđenje) je tužiočeva parnična radnja

koju on preduzima u toku parnice. Međupredlog za utvrđenje nije ni tužba (incidentna tužba za utvrđenje), niti predstavlja preinačenje tužbe. Međupredlog (incidentni zahtev za utvrđenje, prejudicijelni zahtev za utvrđenje) je posebna parnična radnja tužioca, a različita od tužbe i od preinačenja tužbe. Međutim, prejudicijelni zahtev za utvrđenje je nesamostalna parnična radnja. Ako se tužba povuče ili odbaci, sud ne može da odlučuje o međupredlogu (prejudicijelnom zahte-vu za utvrđenje). (Ovakvo pravno shvatanje zastupljeno je u pravnoj doktrini pa između ostalog u "Građanskom procesnom pravu", autora dr. Gordane Stanković, izdavač IP "Justinijan", Beograd, 2004. godina, strana 364). Pravna doktrina nije izvor prava, ali se prednje navodi samo kao ilu-stracija za izneti pravni stav. Međutim, čak i ukoliko bi se prihvatilo suprotno stanovište da me-đupredlog za utvrđenje ima prirodu tužbenog zahteva i da je samostalna parnična radnja, pa da povlačenjem tužbe ne postaje bespredmetno odlučivanje o incidentnom zahtevu za utvrđenje, i da je zato sud dužan da odlučuje o ovom zahtevu ukoliko tužilac ima pravni interes za utvrđenje, nužno je ispitati postupak po međupredlogu (prejudicijelnom zahtevu za utvrđenje). Prethodna napomena se tiče pretpostavki za dopuštenost prejudicijelnog zahteva za utvrđenje. Naime, tuži-lac može da podigne međupredlog za utvrđenje pod određenim uslovima: 1) međupredlog može da podigne samo tužilac kad tuženi u toku parnice ospori pravni odnos ili pravo čije se utvrđenje traži međupredlogom; 2) osporeni pravni odnos ili pravo, treba da imaju prejudicijelni značaj za odluku o tužbenom zahtevu; 3) zahtev za presudu iz međupredloga i tužbeni zahtev ne mogu da budu identični; 4) međupredlog može da se stavi sve do zaključenja glavne rasprave; 5) par-nični sud treba da bude stvarno nadležan da odlučuje o novom zahtevu za presudu koji je istak-nut međupredlogom. Podizanjem međupredloga za utvrđenje (prejudicijelnog zahteva za utvrđe-nje) tužilac pokreće incidentni postupak koji se interpolira u pendentni postupak po tužbi. Redo-sled raspravljanja o tužbenom zahtevu i novom zahtevu za presudu određuje sud. Celishodno je, međutim, da sud najpre izviđa i odlučuje o zahtevu koji je postavljen međupredlogom (prejudici-jelnim zahtevom za utvrđenje) jer on ima prejudicijelni značaj za odluku o tužbenom zahtevu. Dakle takvo postupanje jeste celishodno, ali redosled raspravljanja o tužbenom zahtevu i novom zahtevu za presudu određuje sud, kako je to naglašeno. Sud može, povodom podignutog prejudi-cijelnog zahteva za utvrđenje, da odluči na nekoliko načina.

Page 137: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 137 -

Pre svega, sud može rešenjem da odbaci međupredlog kao nedopušten ako nisu ispunjene pret-postavke za njegovu dopuštenost. Međupredlog za utvrđenje je parnična radnja koja sadrži zahtev za presudu. Ukoliko sud zaključi da je zahtev za presudu koji je istaknut međupredlogom za utvrđenje osnovan, on donosi odluku o međupredlogu u formi presude i to istovremeno kad presudom odlu-čuje o glavnoj stvari, odnosno o osnovanosti tužbenog zahteva. Ako je raspravljanje o tužbenom zahtevu i zahtevu iz međupredloga bilo odvojeno, sud može da donese međupresudu i da njome najpre odluči o zahtevu koji je istaknut međupredlogom, pošto on ima prejudicijelni značaj za odlu-ku o tužbenom zahtevu. U konkretnom slučaju tužilac je podneo zahtev za osudu na činidbu, a po-tom tokom postupka u podnesku istakao prejudicijelni zahtev za utvrđenje da je nepunovažan i bez pravnog dejstva arbitražni sporazum. Prvostepeni sud nije odlučivao o incidentnom (prejudicijel-nom) zahtevu za utvrđenje, niti se o tome izjasnio. Međutim, ovakvim postupanjem prvostepenog suda, a nasuprot navodima žalbe nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 1. a u vezi člana 330. Zakona o parničnom postupku, kao i bitna povreda odredaba parnič-nog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupku. Naime, ukoliko se preju-dicijelni zahtev za utvrđenje shvati kao nesamostalna parnična radnja, pa tužba bude povučena ili odbačena, sud ne može da odlučuje o prejudicijelnom zahtevu za utvrđenje. Ukoliko bi se prihvatilo suprotno stanovište da je prejudicijelni zahtev za utvrđenje samostalna parnična radnja, redosled ras-pravljanja o tužbenom zahtevu i prejudicijelnom zahtevu za utvrđenje određuje sud. Ovo pogotovo važi u situaciji koja je prisutna u konkretnom slučaju. Naime, mogućnost prima facie ocene postoja-nja i punovažnosti arbitražnog ugovora od strane državnog suda najznačajniji je izuzetak od prin-cipa nenadležnosti sudova za sporove predviđene arbitražnim ugovorom, s obzirom da u ovom slu-čaju sud predstavlja "konkurenciju" arbitraži.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 13602/05 od 26.06.2006. godine)

KUMULACIJA TUŽBENIH ZAHTEVA (Član 197. Zakona o parničnom postupku)

119999.. Da bi egzistirali u okviru iste tužbe, primarni i eventualni zahtev moraju se međusobno is-

ključivati.

Iz obrazloženja: Žalbeni navodi tuženog - da je prvostepeni sud pogrešno primenio član 191. Zakona o parnič-

nom postupku, iako je tužbeni zahtev postavljen alternativno - su neosnovani. U jednoj tužbi tužilac može istaći više zahteva protiv istog tuženog, koji su zahtevi u međusobnoj vezi, tako da predloži da sud usvoji sledeći od tih zahteva ako nađe da onaj prethodni nije osnovan (primarni zahtev) - član 191. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Da bi egzistirali u okviru iste tužbe, primarni i eventualni zahtev moraju se međusobno isključivati. U konkretnom slučaju, zaključak prvostepenog suda da je tužilac opredelio tužbu tako što je postavio i primarni i eventualni zahtev - pravilan je.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 339/2010 od 27.10.2010. godine)

Page 138: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 138 -

220000.. Dva ili više tužbena zahteva, iako su istaknuti u jednoj tužbi, ne nalaze se u odnosu pri-

marnog i eventualnih zahteva, ako je za te zahteve određena različita vrsta postupka.

Iz obrazloženja: Prvostepeni sud je u ožalbenom rešenju naveo da se nije upuštao u raspravljanje i odlučivanje o

tom delu tužbenog zahteva kao eventualnom tužbenom zahtevu, jer obaveza odlučivanja o eventual-nom tužbenom zahtevu, u smislu odredbi člana 191. Zakona o parničnom postupku, nastaje samo u procesnoj situaciji meritornog odbijanja primarnog tužbenog zahteva. Odredbama člana 191. stav 2. Zakona o parničnom postupku propisano je da tužilac može dva ili više tužbenih zahteva u međusob-noj vezi istaći u jednoj tužbi, i to tako da sud usvoji sledeći od tih zahteva, ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. Odredbama stava 3. ovog člana regulisano je da se zahtevi po sta-vu 2. mogu istaći u jednoj tužbi samo ako je sud stvarno nadležan za svaki od istaknutih zahteva, i ako je za sve zahteve određena ista vrsta postupka. U situaciji kada je prvostepeni sud našao da se postupak po zahtevu tužioca za prestanak tuženih kao društva sprovodi po pravilima vanparničnog postupka, bez upuštanja u razmatranje da li je ova odluka prvostepenog suda pravilna ili ne, to se u smislu citiranog stava 3. člana 191. Zakona o parničnom postupku zahtevi tužioca nisu mogli istaći u jednoj tužbi, jer za zahteve nije određena ista vrsta postupka. Stoga se ovi zahtevi tužioca ne nala-ze u odnosu primarnog i eventualnog zahteva, kako to pogrešno navodi prvostepeni sud u obrazlože-nju svog rešenja. Navedeni zahtevi su samo međusobno uslovljeni, jer odlučivanje o zahtevu za istu-panje iz tuženih društava zavisi od prethodne odluke suda da li će naložiti prestanak tuženih društa-va likvidacijom, u kom slučaju bi se tužilac kao jedan od osnivača namirio iz likvidacionog viška. Zato se odlučivanje o tom zahtevu pojavljuje kao prethodno pitanje za odlučivanje o zahtevu za istupanje iz društva.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 712/07 od 14.2.2007. godine)

220011.. Tužbeni zahtev može da sadrži zahtev za alternativno obavezivanje tuženog samo ako je

ugovorom predviđena alternativna obligacija, dok procesnim zakonom nije predviđeno istica-nje više tužbenih zahteva koji su među sobom u alternativnom odnosu.

Iz obrazloženja: Prema članu 124. Zakona o obligacionim odnosima u dvostranim teretnim ugovorima kad jedna

strana ne ispuni svoju obavezu druga strana može ako nije što drugo određeno zahtevati ispunjenje obaveze ili pod uslovima predviđenim zakonom raskinuti ugovor prostom izjavom ako raskid ugo-vora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima prava na naknadu štete. Stoga, u situaciji u kojoj tuženi nije u ugovorenom roku platio ugovornu cenu tužilac je mogao da bira da li će raski-nuti ugovor o kupoprodaji viljuškara zaključen sa tuženim ili će tražiti izvršenje istog uplatom ugo-

Page 139: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 139 -

vorenog iznosa kupoprodajne cene. U konkretnom slučaju tužilac je formirao tužbeni zahtev tražeći alternativno obavezivanje tuženih na ispunjenje ugovora ili na povraćaj predmeta kupoprodajnog ugovora - viljuškara uz naknadu za korišćenje istog u spornom periodu. Pravilno je pri ovakvo for-miranom tužbenom zahtevu, prvostepeni sud našao da tužilac ne može istovremeno tražiti i izvrše-nje ugovora i regulisanje pravnih posledica raskida istog povraćajem predmeta ugovora. Navedeno bi bilo moguće samo u situaciji u koliko bi ugovorom među strankama bila ugovorena alternativna obaveza tuženog u smislu člana 403. Zakona o obligacionim odnosima i to tako da je na tuženom bi-la mogućnost izbora koji će predmet od više alternativnih obaveza izmiriti, odnosno u konkretnom slučaju ukoliko je ugovorena za tuženog kao dužniku – kupcu mogućnost izbora da li će platiti cenu ili vratiti predmet ugovora - viljuškar. Kako je među strankama nesporno da takva alternativna oba-veza na strani tuženog nije ugovorena, to je pravilno prvostepeni sud, imajući u vidu navedenu okol-nost kao i činjenicu da je pravosnažno prvotuženi obavezan na plaćanje iznosa cene, što je predsta-vljalo i tužiočev izbor puta za ostvarenje prava, odlučujući o zahtevu za alternativno obavezivanje tuženog, isti odbio, nalazeći da alternativna obligacija nije među strankama ugovorena, te da s toga nema pravnog osnova sa obavezivanje tuženog alternativnim obavezama. Samo ugovaranje takve obaveze u smislu člana 403. Zakona o obligacionim odnosima omogućava tužiocu da takvo obavezi-vanje traži tužbom, a u svakom drugom slučaju u kome takvog sporazuma stranaka nema zahtev tu-žioca na alternativno obavezivanje po više obaveza nije osnovano.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda Pž. 10610/05 od 12.12.2005. godine)

MEĐUNARODNA NADLEŽNOST ZA

PROTIVTUŽBU (Član 198. Zakona o parničnom postupku)

220022.. Ako pravno lice iz inostranstva podnese tužbu domaćem sudu protiv domaćeg lica, domaći

sud postaje nadležan i za protivtužbu domaćeg lica uperenu protiv tužioca koji ima sedište u inostranstvu, što znači da je domaći sud nadležan da rešava o protivtužbi ako je nadležan za rešavanje o tužbi, shodnom primenom pravila o mesnoj nadležnosti, osim ako postoji isključi-va nadležnost inostranog suda za protivtužbeni zahtev.

Iz obrazloženja: Zakon o parničnom postupku poznaje tri vrste protivtužbe – koneksnu (ako je zahtev protivtu-

žbe u vezi sa tužbenim zahtevom), kompenzacionu (ako se zahtev tužbe i protivtužbe mogu prebiti, mada nisu u međusobnoj vezi) i prejudicijelnu (ako se protivtužbom traži utvrđenje nekog prava ili pravnog odnosa od čijeg postojanja ili nepostojanja zavisi u celini ili delimično odluka o tužbenom zahtevu). Na to upućuje odredba iz člana 192. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Protivtužba se ne može podneti ako je za zahtev iz protivtužbe stvarno nadležan viši sud ili sud druge vrste (član

Page 140: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 140 -

192. stav 2. Zakona o parničnom postupku). Iz toga sledi zaključak da se protivtužba može podneti mada je za nju inače mesno nadležan neki drugi sud. Da li se to pravilo može protegnuti i na slučaj ka-da je za zahtev iz protivtužbe nadležan inostrani sud? Na primer, ako firma iz inostranstva podnese pred našim sudom tužbu protiv domaćeg lica, da li sud automatski postaje nadležan i za protivtužbu domaćeg lica uperenu protiv te firme koja ima sedište u inostranstvu? Smatramo da u odsustvu izriči-te zakonske norme, sudska praksa treba da prihvati stav da je sud nadležan da rešava o protivtužbi ako je nadležan za rešavanje o tužbi. Ovaj stav može se zasnovati na shodnoj primeni pravila o mesnoj nadležnosti. Naime, postoje svi razlozi koji inače govore u prilog proširenju nadležnosti – veća eko-nomičnost postupka, izbegavanje kontradiktornih presuda, rešavanje svih spornih pitanja među stran-kama u jednom postupku, jedinstvena primena zakona na povezana pravna pitanja, itd. Pored toga, ar-gumenti koji govore u korist nadležnosti suda tuženog gube na snazi u situaciji kada se sam tuženi (iz protivtužbe) već našao pred postupajućim sudom kao tužilac. Treba imati na umu da je u domaćoj sud-skoj praksi zauzet stav da se tuženi podvrgava nadležnosti domaćeg suda u pravnoj situaciji u kojoj podnese protivtužbu. Tim pre se tužilac podvrgava nadležnosti onog suda pred kojim je podneo tužbu o određenoj pravnoj stvari, pa tuženi može isticati protiv njega pred istim sudom protivtužbeni zahtev koji je u vezi sa istom pravnom stvari. Jedino u slučaju da je inostrani sud isključivo nadležan za pro-tivtužbeni zahtev, trebalo bi odstupiti od ovog pravila, ali to u konkretnom slučaju nije prisutno.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 1573/07 od 19.2.2007. godine)

220033.. Zakon o parničnom postupku poznaje tri vrste protivtužbe – koneksnu (ako je zahtev pro-

tivtužbe u vezi sa tužbenim zahtevom), kompenzacionu (ako se zahtev tužbe i protivtužbe mo-gu prebiti, mada nisu u međusobnoj vezi) i prejudicijelnu (ako se protivtužbom traži utvrđenje nekog prava ili pravnog odnosa od čijeg postojanja ili nepostojanja zavisi u celini ili delimično odluka o tužbenom zahtevu).

Iz obrazloženja: Zakon o parničnom postupku poznaje tri vrste protivtužbe – koneksnu (ako je zahtev protivtu-

žbe u vezi sa tužbenim zahtevom), kompenzacionu (ako se zahtev tužbe i protivtužbe mogu prebiti, mada nisu u međusobnoj vezi) i prejudicijelnu (ako se protivtužbom traži utvrđenje nekog prava ili pravnog odnosa od čijeg postojanja ili nepostojanja zavisi u celini ili delimično odluka o tužbenom zahtevu). Na to upućuje odredba iz člana 192. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 1573/07 od 19.2.2007. godine)

220044.. Da li se u stečajnom postupku mogu vršiti kompenzacije, i to: utvrđeno potraživanje rad-

nika koje se svrstava u drugi isplatni red sa dugom na ime neisplaćenog dela otkupljenog sta-na? Da li se takva kompenzacija može sprovesti i pre obezbeđenja sredstava za delimičnu deo-bu za celi drugi isplatni red?

Page 141: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 141 -

Zakon o stečajnom postupku nije regulisao pitanje kompenzacije. To nedvosmisleno znači da s obzirom da zakon nije kao Zakon o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji predvideo obaveznu zakonsku kompenzaciju, ista neće nastupiti kao posledica pokretanja postupka stečaja koji se spro-vodi po Zakonu o stečajnom postupku. Nema dileme da zakonska obavezna kompenzacija više ne postoji u stečajnom postupku. Različita su mišljenja u pogledu mogućnosti kompenzacije po izjavi stranke na osnovu odredaba člana 337. Zakona o obligacionim odnosima, kao i sudske kompenza-cije po eventualno istaknutom kompenzacionom prigovoru ili podnetoj kompenzacionoj protivtu-žbi u parnici za utvrđenje osporenog potraživanja. Kako kompenzacija predviđa mogućnost preboja istorodnih međusobnih i dospelih potraživanja, to je očigledno da potraživanja po svom predmetu i karakteristikama moraju biti identična da bi se moglo dozvoliti njihovo gašenje prebojem. Potraživa-nja stečajnog poverioca u odnosu na stečajnog dužnika međutim nisu po svom kvalitetu – karakteri-stikama identična sa potraživanjima stečajnog dužnika od tog poverioca odnosno sa poveriočevim dugovanjima. Potraživanja stečajnog poverioca dospevaju odmah po pokretanju postupka stečaja po samom zakonu bez obzira na dospelost koja bi usledila iz same obligacije. Dugovanja poverioca međutim ne dospevaju automatski pokretanjem postupka stečaja, već prema uslovima iz same obli-gacije. Razlika je takođe u tome što je potraživanje stečajnog dužnika prema svom poveriocu napla-tivo po dospelosti, dok potraživanje stečajnog poverioca prema stečajnom dužniku nije naplativo, već se isto može samo utvrditi, a naplata će se izvršiti u onom procentu koji bude omogućavala visi-na deobne mase, prema nacrtu glavne deobe. Stoga, tek pošto se utvrdi koji bi se iznos mogao napla-titi od stečajnog dužnika po nacrtu rešenja glavne deobe i samo za taj iznos potraživanja poverilaca i njegova dugovanja bila bi istog kvaliteta – naplativa što bi uslovilo mogućnost da se u toj fazi i u ta-ko opredeljenom iznosu izvrši kompenzacija po izjavi stranke u smislu odredaba Zakona o obligaci-onim odnosima. I u sudskom postupku bi se po kompenzacionom prigovoru ili protivtužbi potra-živanja mogla samo utvrditi, što je u skladu i sa činjenicom da se u postupku protiv stečajnog du-žnika mogu samo utvrđivati potraživanja, a ne i obavezivati stečajni dužnik na isplatu istih. Do preboja tako utvrđenih potraživanja takođe bi moglo doći tek kada u glavnoj deobi bude utvrđeno u kom iznosu se poverilac može naplatiti od stečajnog dužnika i samo za tako ograničeni iznos. Preboj izvršen pre glavne deobe i u iznosu koji je veći od iznosa kojim se taj poverilac prema nacr-tu glavne deobe mogao naplatiti doveo bi do pogodovanja tog poverioca u odnosu na druge pove-rioce istog isplatnog reda i viših isplatnih redova, jer bi ekonomski efekat bio jednak naplaćiva-nju u visini prebojem ugašenog dugovanja. Time bi poverilac koji je istovremeno i dužnik bio po-godovan u odnosu na druge poverioce koji nisu istovremeno i dužnici stečajnog dužnika, a za to nema zakonskog osnova.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

220055..

Da li se može podneti protivtužba ili istaći prigovor radi prebijanja samo za slučaj da

sud usvoji tužbeni zahtev tužioca (eventualna protivtužba, odnosno eventualni prigovor prebijanja)?

Page 142: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 142 -

Prigovor prebijanja se može istaći samo za slučaj da sud usvoji tužbeni zahtev, jer taj prigo-vor ne predstavlja samostalnu parničnu radnju. Kada tuženi ospori tužbeni zahtev i istakne kom-penzacioni prigovor za slučaj da tužbeni zahtev bude usvojen, onda se prvo raspravlja o tužbe-nom zahtevu. Ako se tužbeni zahtev odbije, kompenzacioni prigovor gubi procesni značaj i o njemu se ne raspravlja niti odlučuje, jer se tuženi brani ne samo osporavanjem tužbenog zahteva, već i isticanjem ovog prigovora, kao eventualnog odbrambenog sredstva. Tek kad sud nađe da je osnovan tužbeni zahtev, onda se raspravlja i odlučuje o kompenzacionom prigovoru. Međutim, protivtužba predstavlja samostalnu parničnu radnju u smislu odredaba člana 192. Zakona o par-ničnom postupku, pa ne može biti eventualna. Ona može da sadrži i eventualni zahtev, ali samo ukoliko je primarni zahtev postavljen u protivtužbi. Po kompenzacionoj protivtužbi parnica i da-lje teče iako tužilac povuče tužbu, što je suprotno kod izjavljivanja kompenzacionog prigovora, koji tada gubi procesni značaj.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

OBJEKTIVNO PREINAČENJE TUŽBE (Čl. 199. i 200. Zakona o parničnom postupku)

220066.. Između tužioca kao kupca i tuženog kao prodavca zaključen je ugovor o kupoprodaji

određene robe. Tužilac (kupac) je postavio tužbeni zahtev kojim traži da se utvrdi da je tu-žilac vlasnik određene količine robe po navedenom ugovoru, što je tuženi (prodavac) dužan da trpi. U toku spora tužilac je preinačio tužbu, tako što se pored navedenog zahteva tražio i isporuku predmetne robe. Tuženi je u toku postupka, nakon preinačenja tužbe, istakao prigovor zastarelosti u pogledu zahteva za isporuku robe (kondemnatorni zahtev). Kako ce-niti prigovor zastarelosti, odnosno kako računati rokove zastarelosti? Da li u odnosu na mo-menat kada je postavljen prvobitni tužbeni zahtev ili u odnosu na momenat kada je preina-čen tužbeni zahtev?

U slučaju preinačenja tužbe promenom istovetnosti zahteva, povećanjem postojećeg ili istica-njem drugog zahteva uz postojeći, prilikom odlučivanja o prigovoru zastarelosti u odnosu na preina-čenu tužbu bitan je datum kada je tužba preinačena pod uslovom da je tuženi pristao na preinačenje ili je ono dozvoljeno po odluci suda. U konkretnom slučaju treba imati u vidu da je prvobitno posta-vljeni tužbeni zahtev stvarno-pravni zahtev. Stvarno pravni zahtevi ne zastarevaju nego zastarevaju samo obligaciona prava. Ukoliko je osnovan tužbeni zahtev za utvrđivanje stvarnih prava, onda iz tog utvrđenja proizlazi pravo vlasnika da mu se stvar preda. U tom slučaju se ne mogu primeniti od-redbe o zastarelosti.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

Page 143: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 143 -

220077.. Promena pravnog osnova potraživanja, na koje se odnosi tužbeni zahtev, ne predstavlja

objektivno preinačenje tužbe, već sud odlučuje o potraživanju po novooznačenom pravnom osnovu, a u prvobitno opredeljenoj visini.

Iz obrazloženja: Prema stanju u spisima, predmet tužbenog zahteva je prvobitno bio tužiočevo potraživanje iz-

nosa od 338.655,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 25. decembra 2000. godi-ne, na ime obračunate zatezne kamate za period docnje tuženog u ispunjenju svoje obaveze. U toku postupka tužilac je promenio pravni osnov svog potraživanja iznoseći da ne traži obraču-natu zateznu kamatu za period tuženikove docnje u izvršenju, jer je tuženi bio dužnik nenovčane obaveze, već da traži naknadu štete prouzrokovane neblagovremenim izvršenjem ugovorne oba-veze, a ne opredeljujući u tom podnesku, niti kasnije u toku postupka do zaključenja glavne ras-prave koji iznos po osnovu naknade štete traži. Shodno tome pravilno je prvostepeni sud, donose-ći rešenje o ispravci, u skladu sa nalogom višeg suda odlučio o tužbenom zahtevu u visini prvo-bitno opredeljenog zahteva od 338.655,00 dinara, jer promena pravnog osnova potraživanja sa-glasno članu 194. stav 3. Zakona o parničnom postupku ne predstavlja preinačenje prvobitno postavljenog tužbenog zahteva.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda Pž. 1823/06 od 24.05.2006. godine)

220088.. Raspravno načelo obavezuje sud da tuženom ostavi dovoljno vremena za pripremanje radi

raspravljanja o preinačenoj tužbi.

Iz obrazloženja: Osnovano se žalbom tuženog ukazuje da je u prvostepenom postupku učinjena bitna povreda iz

člana 361. stav 2. tačka 7. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/04), s ob-zirom da postupanjem protivno članu 193. stav 4. u vezi člana 194. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku prvostepeni sud nije omogućio tuženom da raspravlja pred sudom. Tuženi je strani drža-vljanin sa prebivalištem i efektivnim boravkom van teritorije Srbije, pa je prvostepeni sud, iako se povećanju tužbenog zahteva i postojanju novih zahteva uz postojeće koji proističu iz istog činjenič-nog osnova tuženi ne može protiviti, bio dužan da odluči o ovakvom preinačenju tužbe i potom kad dozvoli preinačenje (samo pod uslovom da je za sve zahteve i stvarno nadležan) ostavi tuženom vre-me da se može pripremiti za raspravljanje po preinačenoj tužbi ukoliko za to nije imao dovoljno vre-mena. Podnesak kojim je tužba preinačena uručen je punomoćniku tuženog 3. oktobra 2005. godine, zahtev punomoćnika tuženog od 7. oktobra 2005. godine za ostavljanje primerenog roka za izjašnje-nje sud nije prihvatio, o preinačenju tužbe nije odlučio, a glavnu raspravu je održao i zaključio je 7. oktobra 2005. godine. Zato se žalbom tuženog osnovano ukazuje da je ovakva povreda postupka iz člana 361. stav 2. tačka 7. Zakona o parničnom postupku uticala na zakonitost i pravilnost pobijane presude jer tuženom nije omogućeno da raspravlja pred sudom.

(Iz rešenja Vrhovnog suda Srbije u Beogradu, Gž. 40/2006 od 8.06.2006. godine)

Page 144: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 144 -

220099.. Da li u izreku presude treba unositi rešenja koja su objavljena na ročištu i protiv kojih nije

dozvoljena posebna žalba (npr. rešenje kojim se na raspravnom zapisniku odbija preinačenje tužbe) ili je dovoljno samo obrazložiti razlog donošenja rešenja protiv kojih nije dozvoljena posebna žalba?

Članom 343. stav 2. Zakona o parničnom postupku koji je važio do 22. februara 2005. godine, predviđeno je da se rešenja koja se na ročištu objavljuju dostavljaju strankama u overenom prepisu, samo ako je protiv tog rešenja dozvoljena posebna žalba ili ako se na osnovu rešenja može odmah tražiti izvršenje ili ako to zahteva upravljanje parnicom. Stavom 4. istog člana predviđeno je da kad se rešenje ne dostavlja pismeno, ono prema strankama ima dejstvo čim je objavljeno. Identično reše-nje sadrži i član 350. st. 2. i 4. novog Zakona o parničnom postupku koji je počeo da se primenjuje od 23. februara 2005. godine. Imajući u vidu citirane odredbe Zakona o parničnom postupku, rešenja koja su objavljena na ročištu, a protiv kojih nije dozvoljena posebna žalba nije potrebno unositi u izreku presude, već je dovoljno samo obrazložiti razloge donošenja navedenog rešenja u obrazlo-ženju iste. U pogledu rešenja kojim se odbija preinačenje tužbe, potrebno je ukazati na razliku od-redaba Zakona o parničnom postupku važećeg do 22. februara 2005. godine, i novog Zakona o par-ničnom postupku koji je od 23. februara 2005. godine počeo da se primenjuje. Prema odredbama čla-na 190. stav 8. Zakona o parničnom postupku koji se primenjivao do 22. februara 2005. godine, predviđeno je da protiv rešenja kojim se usvaja preinačenje tužbe nije dozvoljena posebna žalba. Imajući u vidu citirane odredbe člana 343. st. 2. i 4. istog zakona, nije postojala zakonska obaveza da se rešenje kojim se usvaja preinačenje tužbe dostavlja strankama u pismenom otpravku, a to znači da nije bilo potrebe ni da se u izreku presude unosi rešenje kojim se usvaja preinačenje tužbe, jer na isto nije bila dozvoljena posebna žalba. Kako je shodno članu 378. Zakona o parničnom postupku koji je bio u primeni do 22. februara 2005. godine, kao osnovni princip usvojeno da je protiv rešenja prvo-stepenog suda dozvoljena žalba, ako u istom zakonu nije određeno da žalba nije dozvoljena, to je protiv rešenja kojim se odbija preinačenje tužbe za vreme važenja navedenog zakona bila dozvo-ljena posebna žalba, jer citiranim odredbama člana 190. stav 8. nije bila isključena mogućnost pod-nošenja iste. Kako je protiv rešenja kojim se odbija preinačenje tužbe bila dozvoljena posebna žalba, to je sud bio dužan da strankama dostavi i pismeni otpravak obrazloženog rešenja o odbijanju prei-načenja u smislu člana 345. istog zakona.

Stoga iako sva rešenja koja se donose na ročištu objavljuje predsednik veća, po Zakonu o parnič-nom postupku je postojala obaveza dostava pismenog prepisa rešenja kojim se odbija preinačenje tu-žbe sa obrazloženjem istog, jer je protiv navedenog rešenja bila dozvoljena posebna žalba. Rok za žalbu na navedeno rešenje tekao je od dana dostave pismenog otpravka rešenja. Stoga je sud na sa-mom ročištu mogao na zapisnik izdiktirati rešenje i kratko obrazloženje, te dostavom zapisnika, do-staviti strankama pismeni otpravak rešenja u kom slučaju bi rok za dozvoljenu posebnu žalbu na na-vedeno rešenje o odbijanju preinačenja tekao od dana prijema navedenog zapisnika sa ročišta sa re-šenjem. Ukoliko nije postupljeno na navedeni način, bilo je potrebno uraditi posebni otpravak reše-nja i dostaviti strankama. U suprotnom u izreku presude pored odluke o glavnoj stvari i sporednim tražbinama, bilo je potrebno da sud unese i rešenje kojim ne dozvoljava preinačenje jer je na isto dozvoljena posebna žalba, pa je čak i tužilac koji je u celosti uspeo u sporu (tužbeni zahtev prvobitno opredeljen usvojen u celosti) imao prava i mogućnosti da se žali na navedeno rešenje kojim mu se odbija da dozvoli preinačenje tužbe. U tim situacijama rešenja je proizvodilo dejstvo od trenutka ka-

Page 145: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 145 -

da je saopšteno, objavljeno na ročištu, a rok za žalbu je tekao od prijema pismenog otpravka rešenja. Novim Zakonom o parničnom postupku čija je primena počela 23. februara 2005. godine, u članu 193. stav 7. je predviđeno da protiv rešenja kojim se dopušta ili odbija preinačenje tužbe nije do-zvoljena posebna žalba. Kako shodno navedenom članu, sada ni na rešenje kojim se odbija preina-čenje tužbe nije dozvoljena posebna žalba, jer je to citiranim odredbama izričito isključeno, to više nema obaveze iz člana 350. stav 2. Zakona o parničnom postupku da se stranci dostavlja overeni pre-pis navedenog rešenja uz obavezu obrazloženja u smislu člana 352. stav 1. Zakona o parničnom po-stupku, već navedeno rešenje shodno članu 350. stav 4. novog Zakona o parničnom postupku ima dejstvo prema strankama, čim je objavljeno na ročištu.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

SUBJEKTIVNO PREINAČENJE TUŽBE (Član 201. Zakona o parničnom postupku)

221100.. Za subjektivno preinačenje tužbe nužna je saglasnost tuženog koji se upustio u raspravlja-

nje. Međutim, ako je u pitanju objektivno preinačenje - sud ga može dozvoliti i ako se tuženi tome protivi.

Iz obrazloženja: Relevantna odredba: Kada se radi o objektivnom preinačenju tužbe, u smislu člana 194. Zakona

o parničnom postupku - promenom istovetnosti zahteva, povećanjem postojećeg ili isticanjem dru-gog zahteva uz postojeći, moguće je da sud dozvoli to preinačenje iako se tuženi tome protivi - član 193. stav 2. Zakona o parničnom postupku. U odnosu na subjektivno preinačenje takva mogućnost nije predviđena. Relevantna odredba: Za promenu stranaka neophodna je saglasnost određenih lica - član 195. Zakona o parničnom postupku. To je i razumljivo, imajući u vidu dejstvo takvog stupanja u parnicu tj. imajući u vidu da je procesno-pravni odnos zasnovan između stranaka podnošenjem tu-žbe odn. početkom toka parnice.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 1916/10 od 27.05.2010. godine)

221111.. Nakon što se tuženi upusti u raspravljanje, njegova saglasnost je nužna za povlačenje tu-

žbe, ali i za promenu stranke u parnici, promenom tužioca ili tuženog.

Iz obrazloženja:

Za slučaj povlačenja tužbe bitno je upuštanje tuženog u raspravljanje. U toj situaciji je neophod-na saglasnost tuženog za povlačenje tužbe. Takođe, nakon upuštanja tuženog u raspravljanje potreb-

Page 146: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 146 -

na je njegova saglasnost i za promenu tuženog i za promenu tužioca, a time za ocenu postojanja uslova za preinačenje tužbe koje se u teoriji naziva "subjektivno preinačenje", sa svim posledicama iz člana 195. stav 4. Zakona o parničnom postupku ("… Lice koje stupa u parnicu na mesto stranke, mora je primiti u onom stanju u kakvom se ona nalazila u trenutku kada u nju stupa. To se odnosi na dejstvo pokretanjem tužbe u odnosu na rokove za podnošenje tužbe, za zastarelost, na dejstvo u vezi sa neurednom tužbom, u vezi sa dokaznim predlozima i dr…").

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 1916/10 (1) od 27.05.2010. godine)

POVLAČENJE TUŽBE (Član 202. Zakona o parničnom postupku)

221122.. Bez obzira što se u drugom postupku tužilac obavezao tuženom da će tužbu povući, sud

mora da postupa po tužbi sve dok ona postoji, jer sem zakonom propisanih izuzetaka, u par-ničnom postupku procesni sporazumi nisu dozvoljeni i nemaju pravno dejstvo.

Iz obrazloženja: Svoju odluku prvostepeni sud je zasnovao na činjenici da je pred istim sudom doneto pravnosna-

žno rešenje o deobi zaostavštine imenovanog pokojnog, te da su se stranke u tom postupku (po okončanju postupka deobe) saglasile da nemaju jedni prema drugima bilo kakva potraživanja, kao i da su postigle sporazum o povlačenju tužbe i protivtužbe u ovoj parnici. Zbog toga, dakle, nema uslova za dalje vođenje parnice. Ne može se prihvatiti kao pravilan ovakav zaključak prvostepenog suda, jer je - i pored činjenice da su stranke u vanparničnom postupku deobe suvlasničke imovine postigle dogovor o deobi nepokretnosti i regulisale način njihovog daljeg korišćenja, kao i dogovor u pogledu povlačenja tužbe tj. protivtužbe u ovoj parnici - takav dogovor ne može obavezivati sud u ovoj parnici. Stranke u ovom sporu imaju mogućnost da prema svojoj volji odluče o egzistenciji tu-žbenog, odnosno protivtužbenog zahteva. Imenovani tuženi je shodno tome izvršio povlačenje pro-tivtužbe. Tužba u ovoj parnici nije povučena, pa se, stoga, osnovano žalbom ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te pogrešnu primenu materijalnog prava, pošto prethodno vo-đenim postupkom radi deobe imovine nije bilo odlučeno o deobi one imovine za koju nije utvrđeno da predstavlja zaostavštinu prethodnika stranaka.

(Iz rešenja Apelacionog suda u Beogradu, Gž. 10304/10 od 21.06.2010. godine)

221133.. Ukoliko se tuženi izričito, u roku od 15 dana od prijema podneska kojim se tužba povlači,

ne usprotivi povlačenju - smatraće se da ga je prihvatio po samom zakonu.

Page 147: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 147 -

Iz obrazloženja: Stavom drugim izreke je prvostepeni sud pravilno konstatovao da je tužba povučena u delu tu-

žbenog zahteva koji se odnosi na utvrđenje razlučnog prava. Naime, prema stanju u spisima, tužilac je svojim podneskom povukao tužbu u ovom delu naknadno opredeljenog zahteva, a tuženi se izriči-to protivio preinačenju tužbe dodavanjem zahteva za utvrđenje razlučnog prava uz postojeći zahtev za utvrđenje novčanog potraživanja, a nije se, u zakonom predviđenom roku od 15 dana, protivio na-vedenom povlačenju. Tako su nastupile posledice iz člana 193. Zakona o parničnom postupku, a pr-vostepeni sud je pravilno konstatovao da je tužba u tom delu povučena.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 2419/10(1) od 25.03.2010. godine)

221144.. Za povlačenje predloga za izvršenje, učinjenog posle izjavljivanja blagovremenog, dozvo-

ljenog i potpunog prigovora od strane izvršnog dužnika (povlačenje tužbe), neophodan je pri-stanak protivne strane (dužnika, sada tuženog), jer se ona upustila u raspravljanje, čime su se stekli uslovi da se postupak nastavi po pravilima parničnog postupka.

Iz obrazloženja: Prvostepeni sud, umesto da oceni blagovremenost, dozvoljenost i potpunost navedenog prigovo-

ra i - u zavisnosti od toga - da rešenje o izvršenju u delu kojim je određeno izvršenje stavi van snage i ukine sprovedene radnje, a predmet dostavi parničnom odeljenju nadležnog suda ili isti eventualno odbaci (ako nije blagovremen, dozvoljen ili potpun), prigovor dostavlja poveriocu. Ovaj zatim pod-neskom delimično povlači predlog, na osnovu čega prvostepeni sud očigledno donosi pobijano re-šenje. Ovakvo postupanje prvostepenog suda nije pravilno. Naime, rešenje o izvršenju na osnovu ve-rodostojne isprave može se prinudno sprovoditi tek nakon njegove pravnosnažnosti, a izjavljivanje blagovremenog, dozvoljenog i potpunog prigovora sprečava pravnosnažnost ovog rešenja. Osim to-ga, nakon izjavljivanja blagovremenog, dozvoljenog i potpunog prigovora, za povlačenje predloga za izvršenje odn. tužbe, potrebna je saglasnost izvršnog dužnika, jer se izjavljivanje prigovora ima smatrati upuštanjem u raspravljanje, zbog čega je, saglasno članu 196. Zakona o parničnom postup-ku, za povlačenje potrebna saglasnost protivne strane. Ovo sve imajući u vidu da se, nakon izjavlji-vanja prigovora, postupak nastavlja po odredbama istog zakona.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Iž. 1637/10 od 27.05.2010. godine)

POSTOJANJE PARNICE – LITISPENDENCIJA

(Član 203. Zakona o parničnom postupku)

221155.. U situaciji kada je zahtev po kome već teče parnica sa kojom je tuženi upoznat istaknut

kao prigovor prebijanja u drugom postupku, koji se vodi između istih parničnih stranaka, a

Page 148: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 148 -

po tužbi ovde tuženog, za osnovanost prigovora litispendencije bitno je koja je parnica pre po-krenuta – da li po tužbi ili po kompenzacionom progovoru.

Iz obrazloženja: Nisu osnovani žalbeni navodi da je prvostepeni sud bio dužan da po prigovoru tuženog (da među

istim strankama u pogledu istog zahteva teče parnica pred Trgovinskim sudom u K...) - tužbu tužioca odbaci primenom člana 197. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku. Bitna povreda odredaba par-ničnog postupka uvek postoji ako je odlučeno o zahtevu o kome je već ranije pravnosnažno presuđe-no ili o kome je već zaključeno sudsko poravnanje ili o zahtevu po kome već teče parnica - član 361. stav 2. tačka 10. Zakona o parničnom postupku. Parnica počinje da teče dostavljanjem tužbe tu-ženom - član 197. stav 1. Zakona o parničnom postupku. U pogledu zahteva koji je stranka postavila u toku postupka parnica počinje da teče od časa kada je o tom zahtevu obaveštena protivna stranka - član 197. stav 2. Zakona o parničnom postupku. U konkretnom slučaju, prigovor prebijanja istak-nut je u toku postupku koji se vodi pred Trgovinskim sudom u K... u kome, u kome ovde tužilac, ima procesni položaj tuženog. Prigovor je istaknut nakon što je počela da teče parnica u predmetnom postupku, imajući u vidu da je ovde tuženi tužbu tužioca primio 19.02.2009. godine, a da je prigovor prebijanja u postupku koji se vodi pred Trgovinskim sudom u K... po tužbi ovde tuženog istaknut 27.02.2009. godine, te da je istog datuma sa istaknutim prigovorom bio upoznat i ovde tuženi, pa je u odnosu na njega u pogledu istaknutog prigovora prebijanja parnica počela da teče od momenta ka-da je on - shodno članu 197. stav 2. Zakona o parničnom postupku - o tom zahtevu obavešten (27.02.2009. godine). Iz toga sledi da je u pogledu tog zahteva već tekla parnica u predmetnom po-stupku po tužbi ovde tužioca, te da u tom slučaju nema osnova za prigovor litispedencije u ovom po-stupku, jer je u pogledu tog zahteva parnica počela da teče pred Trgovinskim sudom u S... pre nego što je istaknut prigovor prebijanja u postupku pred Trgovinskim sudom u K...Tuženom ostaje mo-gućnost da takav prigovor istakne u postupku koji vodi kao tužilac pred Trgovinskim sudom u K... i o istom će odlučivati taj sud.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 3465/2010 od 24.11.2010. godine)

221166.. Nema identiteta zahteva radi utvrđivanja potraživanja osporenog u postupku likvidacije

(stečaja) nad tuženim sa kondemnatornim zahtevom u sporu za isplatu novčanog potraživanja, o kome među strankama parnica teče pre pokretanja postupka likvidacije (stečaja).

Iz obrazloženja: Pred Trgovinskim sudom poverioci osporenih potraživanja u postupku likvidacije nad tuženim,

pokrenuli su parnice radi utvrđivanja osporenog potraživanja. Tužioci su na parnicu upućeni zaključ-kom prvostepenog suda, donetim u postupku likvidacije nad tuženim, kojim je odlučeno da poverio-ci čija su potraživanja osporena, mogu u roku od 8 dana od prijema zaključka podneti tužbu sudu pred kojim se vodi postupak likvidacije. Tuženi je istakao prigovor da o istom zahtevu među stran-kama teče parnica u postupku radi isplate osporenog potraživanja. O istaknutom prigovoru da o istom zahtevu među strankama teče parnica, postoji različito postupanje prvostepenog suda. Prema izraženom stavu da o istom zahtevu teče parnica u jednom broju predmeta tužbe su odbačene na

Page 149: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 149 -

osnovu člana 197. Zakona o parničnom postupku. Razlog nižestepenog suda za postojanje procesne smetnje iz ove zakonske odredbe za donošenje odluke o samom zahtevu je okolnost što zahtev za is-platu osporenog potraživanja u parnici pokrenutoj pre pokretanja postupka likvidacije (stečaja) nad tuženim sadrži u sebi i zahtev za utvrđivanje postojanja osporenog potraživanja. Odredbom člana 96. Zakona o stečajnom postupku, na osnovu koga su tužioci, poverioci osporenih potraživanja, pokre-nuli parnice pred prvostepenim sudom propisano je da poverilac čije je potraživanje osporeno upu-ćuje se na parnicu radi utvrđivanja osporenog potraživanja, koju može da pokrene u roku od 8 dana od dana prijema zaključka iz člana 94. istog zakona. Postupak o osporenom potraživanju o kome te-če parnica u vreme pokretanja stečajnog postupka regulisan je odredbom člana 97. Zakona o stečaj-nom postupku. Ova odredba propisuje da ako u vreme pokretanja stečajnog postupka teče parnica o potraživanju, stečajni upravnik će preuzeti parnicu u stanju u kome se ona nalazi u trenutku pokreta-nja stečajnog postupka. Stavom dva iste odredbe propisano je da ako se parnica iz stava jedan člana ne vodi pred stečajnim sudom, sud pred kojim se vodi parnica će prekinuti postupak, a po stavljanju predloga za nastavak postupka oglasiće se nenadležnim i predmet ustupiti stečajnom sudu. Protiv re-šenja o ustupanju predmeta nije dopuštena žalba. Podnošenjem tužbe radi utvrđivanja osporenog po-traživanja shodno članu 96. Zakona o stečajnom postupku, na osnovu zaključka suda donetog u po-stupku likvidacije, stranka ne bi mogla da trpi štetne posledice za preduzetu radnju na koju je upuće-na odlukom suda. Sporno pravno pitanje da li o zahtevu radi utvrđivanja osporenog potraživanja teče parnica treba ceniti prema tome kako zahtev glasi u pokrenutoj parnici i u parnici u kojoj su tužioci pre pokretanja postupka likvidacije tražili isplatu osporenog potraživanja, a koja i dalje postoji među strankama. Ne bi se mogao prihvatiti razlog da zahtev za ispunjenje obaveze sadrži u sebi i zahtev za utvrđivanje odnosa iz koga je nastala obaveza. Da su tužioci pre otvaranja postupka likvidacije nad tuženim istom tužbom tražili utvrđivanje postojanja potraživanja i isplatu potraživanja koje je dospe-lo, sud bi tužbu u delu zahteva za utvrđivanje postojanja potraživanja odbacio kao nedozvoljenu. Utvrđivanje činjenica od kojih zavisi postojanje pravnog odnosa iz koga se traži ispunjenje obaveze, ne znači da zahtev za ispunjenje u sebi sadrži i zahtev za utvrđenje. Zahtev da se utvrdi postojanje prava može se istaći tužbom za utvrđenje kada su za to ispunjeni razlozi propisani odredbom člana 188. Zakona o parničnom postupku. Usled nastale činjenice otvaranja postupka likvidacije (stečaja) nad tuženim, tužilac bi u parnici koja postoji u vreme pokretanja postupka likvidacije, a u kojoj je tra-žio isplatu potraživanja, morao da preinači tužbu promenom istovetnosti tužbenog zahteva, tako što bi tražio utvrđivanje postojanja potraživanja. Za osnovanost prigovora da o istom zahtevu među stranka-ma teče parnica pored postojanja identiteta stranaka, potrebno je da se ispuni i drugi zakonom propisa-ni uslov - identitet zahteva. Iz iznetih razloga, ne postoji identitet zahteva u pokrenutim parnicama sa kondemnatornim zahtevom u postupcima za isplatu novčanog potraživanja o kome postoji parnica među strankama pre pokretanja postupka likvidacije (stečaja). Zbog nepostojanja identiteta zahteva, nije od značaja što tužioci, poverioci osporenih potraživanja nisu postupili po odredbi člana 97. Zako-na o stečajnom postupku. Podnošenje tužbe na osnovu člana 96. istog zakona u skladu sa zaključkom prvostepenog suda, ne bi predstavljalo procesnu smetnju za donošenje odluke o samom zahtevu.

(Pravno shvatanje Građanskog odeljenja Vrhovnog suda Srbije utvrđeno na sednici održanoj 23.01.2007. godine)

221177.. Ovlašćenje suda da o prigovoru da parnica teče odluči u fazi prethodnog ispitivanja tužbe,

bez obaveze održavanja pripremnog ročišta, ne oslobađa ga obaveze utvrđivanja relevantnih

Page 150: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 150 -

činjenica od kojih zavisi odluka o prigovoru, a to su identitet stranaka, identitet zahteva i mo-menat početka toka i jedne i druge parnice.

Iz obrazloženja: Prvostepenim rešenjem odbačena je tužba. Pobijano rešenje zahvaćeno je bitnom povredom od-

redaba parničnog postupka iz član 361. stav 1 Zakona o parničnom postupku, jer su nepravilno pri-menjene odredbe čl. 279. i 197. st. 1. i 3. istog zakona, što je uticalo na donošenje zakonite i pravilne odluke, a na šta se žalbom tužioca osnovano ukazuje. Prigovor da parnica o istom zahtevu, između istih stranaka, već teče predstavlja procesnu smetnju za vođenje postupka i razlog za odbačaj tu-žbe, a saglasno članu 279. Zakona o parničnom postupku, sud će ovakvo rešenje doneti već po pret-hodnom ispitivanju tužbe, što u odnosu na raniji Zakon o parničnom postupku predstavlja novinu, jer nije neophodno održavanje pripremnog ročišta. To, međutim, ne znači da u situaciji kada je ovaj prigovor istaknut, ili kada prvostepeni sud po službenoj dužnosti proverava da li između stranaka o istom zahtevu već teče parnica, nije neophodno utvrditi relevantne činjenice za pravilno odlučivanje o navedenoj procesnoj smetnji. Za pravilno utvrđivanje da li parnica teče potrebno je utvrditi sledeće rele-vantne činjenice: da se radi o parnici između istih stranaka, odnosno da postoji identitet lica, a što pred-stavlja subjektivni uslov. Sledeća činjenica je da se radi o istom zahtevu i ona se odnosi na objektivni uslov. Treći, ne manje važan uslov je kada je parnica počela da teče, pa u tom smislu treba razlikovati pokretanje parničnog postupka u smislu člana 186. Zakona o parničnom postupku koji se pokreće tu-žbom, kada je relevantan dan podnošenja tužbe i početak toka parnice u smislu člana 197. stav 1. istog zakona kojim je predviđeno da parnica počinje teći dostavljanjem tužbe tuženom. Stoga ukoliko se ra-di o istim licima i o istom zahtevu, osnovano se prigovor da parnica teče može istaći samo u onoj parnici koja je docnije počela teći, a docnije je počela teći parnica u kojoj je kasnije tuženom dostavljena tužba.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 3450/06 od 21.12.2006. godine)

221188.. Ukoliko se radi o istim licima i o istom zahtevu, prigovor litispendencije se osnovano može

istaći samo u onoj parnici koja je docnije počela teći, a docnije je počela teći parnica u kojoj je tužba kasnije dostavljena tuženom, jer Zakon o parničnom postupku razlikuje pokretanje parničnog postupka, koji se pokreće tužbom (član 186), od postojanja parnice, koja počinje da teče dostavljanjem tužbe tuženom (član 197. stav 1).

Iz obrazloženja: Za pravilno utvrđivanje da li parnica teče potrebno je utvrditi sledeće relevantne činjenice: da se

radi o parnici između istih stranaka, odnosno da postoji identitet lica, a što predstavlja subjektivni uslov. Sledeća činjenica je da se radi o istom zahtevu i ona se odnosi na objektivni uslov. Treći, ne manje važan uslov je kada je parnica počela da teče, pa u tom smislu treba razlikovati pokretanje par-ničnog postupka u smislu člana 186. Zakona o parničnom postupku koji se pokreće tužbom, kada je relevantan dan podnošenja tužbe i početak toka parnice u smislu člana 197. stav 1. istog zakona ko-jim je predviđeno da parnica počinje teći dostavljanjem tužbe tuženom. Stoga ukoliko se radi o istim licima i o istom zahtevu, osnovano se prigovor da parnica teče može istaći samo u onoj parnici koja je docnije počela teći, a docnije je počela teći parnica u kojoj je kasnije tuženom dostavljena tužba.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 3450/06 od 21.12.2006. godine)

Page 151: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 151 -

221199.. Tužba sa kondemnatornim tužbenim zahtevom u sebi uvek sadrži i zahtev za utvrđenje po-

stojanja obaveze. Kada je postupak po tužbi sa kondemnatornim tužbenim zahtevom prekinut zbog otvaranja stečaja nad tuženim, a tužiočevo potraživanje u stečaju bude osporeno, poveri-lac utvrđenje osporenog potraživanja mora ostvariti tako što će predložiti nastavak prekinutog parničnog postupka u odnosu na deo tužbenog zahteva za utvrđenje potraživanja. Ukoliko tu-žilac predloži nastavak postupka koji je u prekidu, ali ne odustane od kondemnatornog zahte-va, odnosno od zahteva za obavezivanje tuženog na izvršenje određene obaveze, sud će (nakon što utvrdi da su ispunjeni uslovi za nastavak postupka) u nastavljenom postupku meritorno odlučiti o delu tužbenog zahteva koji se odnosi na utvrđenje postojanja potraživanja, a odbaci-će tužbu u delu tužbenog zahteva kojim je traženo obavezivanje tuženog. Ukoliko je poverilac, postupajući po uputu stečajnog organa, podneo novu tužbu (umesto da predloži nastavak pre-kinutog postupka), ista se ne može automatski smatrati predlogom za nastavak ranije započe-tog postupka po kondemnatornoj tužbi, koji je u prekidu. Ako je takvu tužbu podnela stranka koja ima punomoćnika advokata sud će je odmah odbaciti, zbog litispendencije. Ako je pak tu-žbu podnela stranka koja nema punomoćnika advokata, sud će je pozvati da se izjasni da li je njena namera bila da pokrene novi postupak ili da nastavi već započeti postupak, koji je u pre-kidu. Ukoliko se stranka izjasni da je njena namera bila da se nastavi postupak koji je u preki-du, onda će dalje postupanje suda zavisiti od toga da li se nastavak postupka predlaže samo u delu tužbenog zahteva za utvrđenje ili u odnosu na celokupni prvobitno postavljeni tužbeni zahtev. Ukoliko se stranka izjasni da se radi o novoj tužbi, sud će takvu tužbu odbaciti, zbog li-tispendencije.

Iz obrazloženja: Tužba sa kondemnatornim tužbenim zahtevom podnosi se kada je obaveza za činidbu dospela,

pa nema potrebe niti je, shodno članu 188. Zakona o parničnom postupku, dozvoljeno da se zahtev za utvrđenje takve obaveze postavi kao posebni tužbeni zahtev. Međutim, radi donošenja odluke po zahtevu za obavezivanje, sud prethodno mora rešiti pitanje postojanja navedene obaveze, potom i ako utvrdi da ta obaveza postoji i pitanje njene dospelosti, pa ako je obaveza dospela onda se tuženi može obavezati na izvršenje iste. Iz navedenog proizlazi da je zahtev za utvrđenje po obimu uži od zahteva za obavezivanje, kao i da je istovremeno sadržan u njemu. Navedeni zahtevi stoga nisu identični, već je jedan sadržan u drugom, a što je posledica pravne prirode samog zahteva. U prilog ovom shvatanju ukazuje i činjenica da se u slučaju pravnosnažnog okončanja spora po zahtevu za kondemnaciju, ne može uspešno podneti nova tužba sa zahtevom za utvrđenje iste obaveze između istih stranaka, jer bi se radilo o pravnosnažno presuđenoj stvari. Otvaranjem stečajnog postupka, obavezivanje stečajnog dužnika na izvršenje više nije dozvoljeno, s obzirom da je stečaj generalna egzekucija u kojoj se utvrđene obaveze poveriocima isplaćuju po sili zakona i po donetom rešenju o glavnoj deobi u skladu sa uslovima iz istog. Poverioci čija potraživanja nisu utvrđena u stečajnom postupku upućuju se da postojanje svog potraživanja utvrde u parnici (član 127. stav 1. Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji odnosno član 96. stav 1. Zakona o stečajnom postupku). Oni poverioci koji su pre otvaranja stečajnog postupka već započeli parnične postupke protiv sada stečajnog dužnika nalaze se u sledećoj procesnoj situaciji. Obaveza dužnika bila je dospela već u momentu podnošenja tužbe, te je stoga prvobitno postavljeni tužbeni zahtev bio kondemnatoran. U

Page 152: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 152 -

toku trajanja parničnog postupka po kondemnatornom zahtevu, usled otvaranja stečaja nad tuženim, došlo je do promene okolnosti koje su uslovile nemogućnost pojedinačnog izvršenja po kondem-natornom zahtevu, odnosno odloženu mogućnost izvršenja svih obaveza tuženog (kako onih po kojima je postupak u toku, tako i pravnosnažno utvrđenih potraživanja), jer će tek na ročištu za glavnu deobu moći da se utvrdi u kom procentu će poverioci moći da se namire iz stečajne ma-se. Stoga se nakon otvaranja stečajnog postupka (shodno članu 127. Zakona o prinudnom porav-nanju, stečaju i likvidaciji odnosno 96. Zakona o stečajnom postupku) dužnik ne može više oba-vezati na određenu činidbu, jer otvaranjem stečaja postaje neizvesna mogućnost izvršenja obave-ze, već se samo može utvrditi postojanje navedene obaveze. Navedeno dalje znači da poverilac čije je potraživanje u stečajnom postupku osporeno, u parničnom postupku mora ishodovati utvr-đujuću presudu. Stoga će on svoje pravo na utvrđenje osporenog potraživanja ostvariti nastav-kom parničnog postupka koji je u prekidu, ali samo u odnosu na deo zahteva za utvrđenje, o ko-me će sud meritorno odlučiti. Kada stečajni poverilac uput stečajnih organa dat u smislu člana 127. Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji odnosno 96. Zakona o stečajnom po-stupku, protumači kao obavezu podnošenja nove tužbe, iako već teče parnica između istih strana-ka i u vezi sa istim potraživanjem sa kondemnatornim tužbenim zahtevom, a po kojoj je postupak u prekidu, tada parnična stranka može imati različit procesni položaj u zavisnosti od toga da li ima punomoćnika advokata ili ne. Ukoliko se radi o parničnoj stranci zastupanoj od strane puno-moćnika advokata, parnični sud nema mogućnosti da ispituje pravu volju parnične stranke pri-likom podnošenja nove tužbe, nego mora postupiti u skladu sa članom 103. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku. Sa druge strane ukoliko se radi o tužiocu koji nema punomoćnika advoka-ta parnični sud će biti ovlašćen da u skladu sa članom 103. s. 1. i 2. ispita da li je prava namera poverioca, odnosno tužioca bila u suštini da mu se utvrdi potraživanje koje je već sadržano u prethodno postavljenom kondemnatornom tužbenom zahtevu, a u parnici koja je u prekidu. Kada poverilac u nastavljenom postupku ostane pri prvobitno postavljenom tužbenom zahtevu za kon-demnaciju, sud će takvu tužbu odbaciti u delu tužbenog zahteva kojim se traži obavezivanje tu-ženog (jer je ista nedozvoljena shodno članu 127. Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i li-kvidaciji odnosno članu 96. stav 1. Zakona o stečajnom postupku), dok će o delu tužbenog zahte-va za utvrđenje, meritorno odlučiti. Kada se poverilac (nakon poziva suda da se o tome izjasni) izjasni da novo podneta tužba ne predstavlja predlog za nastavak prekinutog postupka, već novu tužbu, sud će takvu tužbu odbaciti, zbog litispendencije, a u smislu člana 197. Zakona o parnič-nom postupku.

(Pravno shvatanje usvojeno na sednici svih sudija Višeg trgovinskog suda od 3.11.2005. godine)

PROŠIRENJE TUŽBE (Član 205. Zakona o parničnom postupku)

222200.. Proširenje tužbe na treće lice i njegovo stupanje u parnicu moguće je samo uz njegov pri-

stanak.

Page 153: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 153 -

Iz obrazloženja: Kada je odbio predlog tužioca da se tužba u ovom sporu proširi i na Republiku Srbiju kao tuženu

- prvostepeni sud je pravilno odlučio. Naime, iz spisa predmeta proizlazi da je tužilac tužbu u ovom sporu podneo 05.02.2007. godine protiv tužene DVP "E." iz V. U toku postupka, podneskom od 25.12.2008. godine, tužilac je tužbu proširio i na tuženu Republiku Srbiju radi naknade štete zbog zloupotrebe od strane tužilaštva, suda i drugih institucija države zbog nepoštovanja označenog reše-nja Ministarstva rada. Tužena Republika Srbija se svojim podneskom - po dobijanju podneska tužio-ca o proširenju tužbe - izjasnila da isto ne prihvata. S obzirom na to, a shodno članu 199. stav 2. Za-kona o parničnom postupku (imajući u vidu da se ne radi o nužnim suparničarima na strani tuženog) prvostepeni sud je - na osnovu člana 199. stav 1. ovog Zakona - pravilno odlučio kada je odbio pred-log tužioca za proširenje tužbe na tuženu Republiku Srbiju. Žalbom tužioca ne dovodi se u sumnju pravilnost prvostepenog rešenja, jer tužilac ne ukazuje na postojanje nužnog suparničarstva tuženog i Republike Srbije.

(Iz rešenja Višeg suda u Valjevu, Gž. 212/10 od 18.02.2010. godine)

OBIČNI SUPARNIČARI KAO SAMOSTALNE STRANKE

(Član 209. Zakona o parničnom postupku)

222211.. Odgovornost korisnika kredita i jemca-platca je solidarna kada tužilac - kao davalac kre-

dita jednom tužbom tuži zbog neizmirene obaveze po ugovoru o kreditu korisnika I jednog i drugog. S obzirom da su solidarni dužnici obični suparničari, svaki od njih u parnici predsta-vlja samostalnu stranku pa bi se - u slučaju nemogućnosti dostavljanja tužbe - postupak mo-gao okončati odbačajem tužbe samo u odnosu na one obične suparničare kojima tužbu nije moguće dostaviti, a ne i u odnosu na druge suparničare kojima je tužba dostavljena.

Iz obrazloženja: Tužilac je – kako proizlazi iz spisa predmeta - protiv tuženih podneo tužbu radi isplate duga po

osnovu Ugovora o kratkoročnom kreditu, kojim je prvotuženom - korisniku kredita odobren kredit u naznačenom iznosu sa kamatom po stopi od 1,6% na mesečnom nivou primenom konforrmne meto-de. Ugovorom je predviđeno da drugotuženi i trećetuženi za obaveze prvotuženog odgovaraju kao jemci - platci po svim osnovnim zaduženjima u skladu sa Ugovorom. Prvostepeni sud je kada je tu-žbu odbacio, imajući u vidu da nakon više pokušaja da se utvrdi tačna adresa drugotuženog i trećetu-ženog, kao i zakonskog zastupnika drugotuženog, adresa nije pribavljena. Ova odluka prvostepenog suda je pogrešna.

Naime, pogrešan je zaključak prvostepenog suda da su ovde tuženi jedinstveni odn. nužni supar-ničari, koji moraju biti obuhvaćeni tužbenim zahtevom, te da su iz tog razloga ispunjeni uslovi (shodno članu 204. a u smislu člana 100. Zakona o parničnom postupku) - da se tužba odbaci kao ne-uredna. Tužilac u žalbi osnovano navodi da je prvostepeni sud pogrešno zaključio da su ovde tuženi nužni suparničari. Kada tužilac - kao davalac kredita, jednom tužbom tuži korisnika kredita zbog ne-

Page 154: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 154 -

izmirene obaveze po ugovoru o kreditu i jemca-platca, odgovornost korisnika kredita i jemca-platca je solidarna. U konkretnom slučaju, tuženi po osnovu dugovanja nastalog iz Ugovora o kratkoričnom kreditu su solidarni dužnici tj. obični suparničari, pa svaki od njih u parnici predstavlja samostalnu stranku. U slučaju nemogućnosti dostavljanja tužbe, postupak bi se mogao okončati odbačajem tužbe samo u odnosu na one obične suparničare kojima tužbu nije moguće dostaviti, ali ne i u odnosu na druge suparničare kojima je tužba dostavljena, kao u konkretnom slučaju.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 4723/2010 od 29.04.2010. godine)

TUMAČENJE SUPROTNIH PARNIČNIH RADNJI

JEDINSTVENIH SUPARNIČARA (Član 210. Zakona o parničnom postupku)

222222.. Shodno članu 204. Zakona o parničnom postupku, ugovorne strane (kupac i prodavac) su

u postupku koji se vodi radi utvrđenja ništavosti njihovog ugovora o kupoprodaji nepokretno-sti jedna stranka. Dakle - imaju položaj jedinstvenih suparničara.

Iz obrazloženja: Iz spisa predmeta proizilazi: Dana 22.11.2011. godine tužilac je podneo tužbu kojom je tražio da se utvrdi da je Aneks ugo-

vora o kupoprodaji nepokretnosti (zaključen dana 08.08.2008. godine između prvo- i drugo-tuženog kao prodavca i kupca - ništav te da ne proizvodi pravno dejstvo.

U toku prvostepenog postupka, pravnosnažnim rešenjem nadležnog Privrednog suda od 27.07.2011. godine nad prvotuženim – navedenom Zemljoradničkom zadrugom u stečaju zaključen je postupak stečaja.

Prvostepeni sud je u takvoj situaciji pravilno postupio kada je, primenom člana 214. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku, postupak prekinuo. Naime, navedenom zakonskom odredbom je propisano da se postupak prekida kada stranka koja je pravno lice prestane da postoji tj. kada nadle-žni organ pravnosnažno odluči o zabrani rada.

Budući da se radi o obaveznom prekidu postupka, to je prvostepeni sud i bio dužan da postupak prekine primenom navedene zakonske norme.

Žalbeni navodi tužioca (da je pogrešan stav prvostepenog suda da su prvo- i drugo-tuženi jedin-stveni suparničari, te da stoga nije bilo uslova za prekid postupka) - nisu osnovani.

Ovo zbog toga što je predmet spora u ovom postupku utvrđenje ništavosti ugovora koji je zaklju-čen između prvo- i drugo-tuženog kao prodavca i kupca, a kako se iz prirode pravnog odnosa ovaj spor može rešiti samo na jednak način prema svim suparničarima - to je pravilan zaključak prvoste-penog suda da su, shodno članu 214. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku, ispunjeni uslovi za prekid postupka.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 7222/2012 od 20.09.2012. godine)

Page 155: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 155 -

222233.. Nema mesta donošenju delimične presude na osnovu priznanja, kada je samo jedan od su-

parničara priznao tužbeni zahtev, a shodno članu 204. Zakona o parničnom postupku.

Iz obrazloženja: Tužbeni zahtev tužioca prema imenovanoj tuženoj usvojen je delimičnom presudom na osno-

vu priznanja pa je tužena obavezana da tužiocu dozvoli nesmetano korišćenje puta opisanog u iz-reci prvostepene presude. Tužilac je u tužbi naveo da je pravnosnažnom sudskom odlukom utvr-đeno njegovo pravo službenosti prolaska preko naznačene katastarske parcele, na kojoj su sada tužene suvlasnice. Kako ga tužene ometaju u korišćenju tog prava, to on tužbom traži da se one obavežu da mu omoguće njegovo nesmetano korišćenje. U toku postupka, imenovana tužena je navela da je ona zajedno sa drugom tuženom suvlasnik na naznačenoj poslužnoj parceli sa po idealnom 1/2 po osnovu nasleđa, pa je u toku postupka priznala tužbeni zahtev. Prvostepeni sud je - imajući to u vidu - u odnosu na nju doneo delimičnu presudu na osnovu priznanja. Druga tu-žena osnovano u svojoj žalbi navodi da je navedena presuda doneta uz povredu pravila parničnog postupka. Naime, u konkretnom slučaju se radi o sporu koji po navodima tužbe proističe iz prava službenosti prolaska preko nepokretnosti na kojoj su tužene suvlasnice sa po jednom idealnom polovinom. U takvom slučaju, zbog prirode samog pravnog odnosa između tuženih, spor u kon-kretnom slučaju u odnosu na njih se može rešiti samo na jednak način. Zbog toga se tužene u ovom slučaju smatraju kao jedna parnična stranka, jedinstveni suparničari pa se i postupak prema njima u ovoj parnici mora okončati jedinstvenom presudom odn. sudskom odlukom. Otuda je ova tužena i ovlašćena da izjavi žalbu protiv presude koja se odnosi na drugu tuženu i otuda je prvo-stepeni sud, donoseći delimičnu presudu na osnovu priznanja, pogrešno primenio odredbu člana 204. Zakona o parničnom postupku. To je imalo za posledicu donošenje nepravilne odluke. Pri-znanje koje je u ovoj parnici učinila imenovana tužena ima samo činjenični značaj za konačno odlučivanje u ovoj parnici a ne može dovesti do donošenja delimične presude na osnovu prizna-nja u odnosu na nju. To su razlozi zbog kojih je ovaj sud prvostepenu presudu morao ukinuti na osnovu člana 376. Zakona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Apelacionog suda u Kragujevcu, Gž. 469/10 od 11.02.2010. godine)

PRAVNI INTERES UMEŠAČA (Član 215. Zakona o parničnom postupku)

222244.. Postojanjem pravnog interesa da parnična stranka (na čijoj se strani meša) uspe u parnič-

nom postupku koji se vodi uslovljeno je učešće umešača, ali ne i u pogledu predloga za određi-vanje privremene mere, koja predstavlja meru obezbeđenja potraživanja obuhvaćenog tužbe-nim zahtevom.

Page 156: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 156 -

Iz obrazloženja: Iz spisa proizlazi da je predmet tužbenog zahteva isporuka građevinskog materijala, bliže odre-

đenog u samom tužbenom zahtevu ili - umesto predaje označenog građevinskog materijala - isplata iznosa od 196.000,oo EUR u dinarskoj protivvrednosti. Rešenjem od 25.06.2009. godine prvostepeni sud je usvojio predlog tužioca za određivanje privremene mere radi obezbeđenja potraživanja obu-hvaćenog tužbenim zahtevom, i to tako što je zabranjeno tuženom otuđenje i opterećenje nekretni-na upisanih u zemljišne knjige, navedenih u samom rešenju. Nakon toga, tuženi se pridružio predlo-gu za mešanje na svojoj strani naznačenog preduzeća, te se u svom podnesku od 20.05.2010. godine pridružio i predlogu umešača da se predložena privremena mera ukine, sa obrazloženjem da je pred-metnu nepokretnost prodao pre određivanja privremene mere imenovanom fizičkom licu, s tim da je isti ovu nepokretnost otuđio predloženom umešaču na strani tuženog, po kupoprodajnom ugovoru od 20.06.2007. godine. Prvostepeni sud je ožalbenim rešenjem dozvolio mešanje na strani tuženog po-menutom Preduzeću, sa pozivom na član 208. Zakona o parničnom postupku, nalazeći da predloženi umešač ima pravni interes da stupi u parnicu na strani tuženog u svojstvu umešača, pri tome ne obra-zlažući u čemu se sastoji pravni interes predloženog umešača na stani tuženog - da tuženi uspe u par-nici. Prema članu 208. ovog zakona, učešće umešača je uslovljeno postojanjem pravnog interesa da parnična strana, na čijoj se strani meša, uspe u parničnom postupku koji se vodi. Konkretno, predmet parnice je isporuka određenog građevinskog materijala ili umesto toga isplata novčane protivvredno-sti tog materijala, pa stoga nije na pouzdan način utvrđeno u čemu se sastoji pravni interes predlože-nog umešača, kao kupca nepokretnosti na kojoj je određena privremena mera, da tuženi uspe u par-nici. Dakle, pravni interes predloženog umešača odnosi se na uspeh parnične stranke u pogledu osnovanosti tužbenog zahteva, a ne u pogledu privremene mere, kao mere obezbeđenja koja ne pred-stavlja deo tužbenog zahteva.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 11839/10 (2) od 02.09.2010. godine)

222255.. Samo u delu koji se odnosi na njega može pobijati odluku umešač koji ima položaj običnog

suparničara i samostalne stranke.

Iz obrazloženja: Vrhovni kasacioni sud je - ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 401. stav 2. tačka 5.

Zakona o parničnom postupku - našao da ista nije dozvoljena. Tužbu je tužilac podneo protiv tuže-nog radi utvrđenja da je stekao pravo korišćenja na stanu koji je predmet spora, zasnivajući ovakav zahtev na odluci pravnog prethodnika tuženog, kojom je tužiocu ustupljeno pravo na dodelu stana na korišćenje svom radniku. Umešač stanuje od 1996. godine u stanu koji je predmet spora i koji je do-bio od strane tužioca kao nužni smeštaj. Dakle, u ovom slučaju, umešač je - kao lice koje živi u stanu koji je predmet spora - imao pravni interes da se pridruži na strani tužioca (član 208. stav 1. Zakona o parničnom postupku). Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, on ima položaj običnog suparničara (član 211. istog Zakona) i samostalne stranke. Zbog toga je mogao pobijati presudu samo u delu koji se odnosi na njega, odn. u delu u kojem je njegova žalba odbačena, a ne i u delu koji se odnosi i

Page 157: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 157 -

na drugog suparničara - tužioca. Osim toga, vanrednim pravnim sredstvom se može koristiti samo ona strana čija je žalba odbijena tj. ona strana koja je uložila blagovremenu i dozvoljenu žalbu. Kako je u ovom slučaju umešač izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda u delu kojim je odlučeno o žalbi tužioca, a ne u delu kojim je njegova žalba odbačena, te s obzirom da o žalbi umešača nije od-lučeno meritorno - njegova revizija, po oceni Vrhovnog kasacionog, suda nije dozvoljena.

(Iz rešenja Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 242/2010 od 14.04.2010. godine)

222266.. Pravni interes ima ono lica čija prava i obaveze zavise od toga kako će biti rešen jedan spor

u tuđoj parnici. Pravni interes trećeg lica postoji: 1. kad pravnosnažnost presude pogađa i treće lice, jer dolazi do proširenja pravnosnažnosti; takva presuda svojom sadržinom deluje nepo-sredno i na treće lice i zbog toga treba omogućiti da ono svojom procesnom aktivnošću u tuđoj parnici utiče na njenu sadržinu; 2. kad stranka, u slučaju negativnog ishoda parnice, stiče regre-sno pravo prema trećem licu; treće lice učešćem u tuđoj parnici izbegava da kasnije bude tuže-no, 3. kad treće lice može da stekne pravo na naknadu štete ako stranka izgubi parnicu, učešćem u parnici treće lice izbegava da samo kasnije podigne tužbu i tuži nekog ako stranka izgubi par-nicu. Pravni interes postoji i kad gubitak parnice koji je vodila stranka izaziva negativne konse-kvence i za treća lica ili kad ono, upravo zato što je stekao neko pravo prema stranci, mora da podnese teret neke nove, buduće parnice. Pravni interes postoji samo kad od ishoda strankine parnice zavisi postojanje ili ostvarivanje prava nekog trećeg lica, kao i da se pravni interes mora odnositi na ishod parnice u kojoj učestvuje stranka kojoj pomaže umešač. Intervencioni razlog je pravni interes jednog trećeg lica. Pravni interes treba da bude lično umešačev i sadašnji. Nije od značaja da li je u pitanju građansko pravni ili javno pravni interes.

Iz obrazloženja: Parnica predstavlja procesnopravni odnos zasnovan između određenih subjekata da bi se rešio

spor koji je nastao u jednom materijalno-pravnom odnosu. Za rešenje tog spora zainteresovane su same stranke u jednom materijalno-pravnom odnosu. Ostali pojedinci, po pravilu, nisu zaintereso-vani za njihov spor i oni su najčešće ravnodušni posmatrači njihovog pravnog odnosa. Pošto treća li-ca nisu učesnici pravnog odnosa u kome je došlo do spora, njih se nastali spor i ne tiče, niti su zain-teresovani za ishod parnice kojom se taj spor rešava. Kao što je pravni posao, kojim je zasnovan pravni odnos između strana, za treća lica res inter alios acta, tako i spor, kao predigra parnice, ne izaziva interesovanje trećih lica i sama parnica, kao način rešavanja spora između parničara, predsta-vlja za treća lica res inter alios gesta. Iako treća lica, po pravilu, nisu zainteresovana za ishod u jed-noj parnici, može se dogoditi, međutim, da ona za njen ishod ipak budu zainteresovana i to iz razli-čitih razloga. Uspeh jedne od stranaka u parnici može različito da se odrazi na prava i interese trećih lica. Zbog povezanosti parničnih stranaka sa drugim licima u jednoj društvenoj zajednici, mogućno je da presuda, donesena u jednoj parnici, ima dejstvo i na neku pravnu situaciju trećeg lica, da tangi-ra neka njegova prava i interese. Zbog toga zakon predviđa pravo trećeg lica da uzme učešće u tuđoj parnici i dopušta da i treća lica učestvuju u tuđoj parnici, samo ako imaju pravni interes da u parnici uspe jedan od parničara i on predstavlja intervencioni razlog. Svaki interes koji ima neko lice nije

Page 158: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 158 -

pravni interes. Tako npr. neko može da ima ekonomski, moralni, društveni, emocionalni, etički, itd. razlog da jedna stranka pobedi u parnici. Međutim, taj i takav interes ne bi bio pravni interes koji bi predstavljao intervencioni razlog, niti bi bio osnov da to treće lice stekne pravo da uzme učešće u tu-đoj parnici.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 3652/07 od 25.4.2007. godine)

222277.. Odluka suda o učešću umešača u postupku donosi se isključivo na osnovu ocene postojanja

pravnog interesa lica koje predlaže da stupi u parnicu kao umešač, a koji ne mora da bude istovetan sa interesom stranke kojoj se pridružuje.

Iz obrazloženja: Odluka o učešću umešača donosi se na osnovu ocene postojanja pravnog interesa umešača

da u parnici koja teče među drugim licima jedna od stranaka uspe. Dakle, član 208. Zakona o parničnom postupku, ne predviđa zajednički interes umešača i strane kojoj se pridružuje, kao potreban uslov za mešanje u parnici. Naprotiv, navedeni član propisuje da se odluka o mešanju donosi isključivo na osnovu ocene postojanja pravnog interesa lica koje treba da stupi u parnicu kao umešač, da strana kojoj se pridružuje uspe u parnici. Na ovo upućuje i član 209. Zakona o parničnom postupku, koji predviđa da svaka strana može osporiti umešaču pravo da učestvuje u postupku i predložiti da se umešač odbije, pa dakle i strana kojoj se umešač zbog svog pravnog interesa da uspe pridružuje, a iz čega se zaključuje da u nekim situacijama ne moraju biti istovet-ni interesi lica koje predlaže da stupi u parnicu kao umešač i stranke na čijoj strani se pridružuje. Dakle, odluka o mešanju, donosi se isključivo ocenom postojanja pravnog interesa lica koje pred-laže da stupi u parnicu kao umešač, koji ne mora biti istovetan sa interesom stranke kojoj se pri-družuje. Kod takvog stanja stvari, imajući u vidu da je lice koje predlaže da stupi u parnicu na mesto umešača manjinski vlasnik tuženog, te da je vlasnik tužioca, takođe i većinski vlasnik tu-ženog, proizlazi da ima pravni interes kao jedan od suvlasnika tuženog, da tuženi uspe u imovin-skoj parnici sa tužiocem. Zbog toga su se i stekli uslovi, shodno članu 208. Zakona o parničnom postupku, da stupi u parnicu na strani tuženog.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 12939/05 od 14. 03. 2006. godine)

222288.. U sporu po tužbi razrešenog direktora za utvrđenje ništavosti upisa u registar promene li-

ca ovlašćenog za zastupanje, akcionari tuženog subjekta upisa na osnovu čije odluke je prome-na u registru izvršena, nemaju pravni interes da se mešaju u parnici na strani tužioca, jer pro-mene lica ovlašćenih za zastupanje i organa upravljanja u privrednom društvu nemaju uticaja na prava akcionara.

Pravni interes za mešanje postoji samo na strani akcionara, koji je bio istovremeno i lice ovlašćeno za zastupanje, i brisan iz registra kad i tužilac, jer bi za slučaj da se utvrdi da je upis ništav, u registru bilo uspostavljeno ranije stanje u korist kako tužioca, tako i navedenog akci-onara.

Page 159: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 159 -

Iz obrazloženja: Tužbom je traženo da se utvrdi da je ništav upis u sudski registar po rešenju kojim je upisano

brisanje tužioca, kao generalnog direktora, i Z.P. kao lica ovlašćenog za zastupanje, uz upis dru-gih lica sa istim ovlašćenjem. Više akcionara tuženog, među njima i Z.P, podneli su predlog za me-šanje na strani tužioca. Prvostepeni sud je rešenjem predlog odbio uz obrazloženje da ne postoji in-teres predlagača za mešanje u parnici. Postupajući po žalbi Viši trgovinski sud je navedeno rešenje potvrdio, osim u odnosu na predlagača Z.P, prema kome je prvostepeno rešenje preinačeno i dozvo-ljeno mešanje Z.P. u parnici na strani tužioca. Predlagači, kao akcionari tuženog, sa izuzetkom Z.P. nemaju pravni interes u smislu člana 208. stav 1. Zakona o parničnom postupku da tužilac uspe u parnici, jer su njihova prava kao akcionara zakonom priznata i njihovo ostvarivanje ne zavisi od promene lica ovlašćenih za zastupanje, kao i organa upravljanja u privrednom društvu. Međutim, ta-kav pravni interes postoji u odnosu na predlagača Z.P, jer je do donošenja osporenog rešenja regi-starskog suda obavljao funkciju pomoćnika generalnog direktora, te bio ovlašćen za zastupanje tu-ženog, pored tužioca, čije pravo je prestalo brisanjem iz registra navedenim rešenjem. Otuda ovaj predlagač ima nesumnjiv interes da tužilac uspe u parnici u kojoj se traži poništaj navedene odluke registarskog suda.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 14112/05)

OVLAŠĆENJE UMEŠAČA DA PREDUZIMA PARNIČNE RADNJE

(Član 217. Zakona o parničnom postupku)

222299.. Žalbu na donetu odluku nije ovlašćeno da podnosi lice koje nema svojstvo stranke ili nije

steklo svojstvo učesnika u postupku, jer žalbu mogu izjaviti samo stranke ili umešači. Ako predloženi umešači nisu stekli svojstvo stranke, sud nema obavezu da im u toku postupka omogući da raspravljaju o predmetu spora.

Iz obrazloženja: Kao neosnovan, navedenim Rešenjem od 19.09.2008. godine odbijen je predlog za učešće u

svojstvu umešača na strani imenovanih tuženih. U donošenju pobijanog rešenja nije bilo bitnih po-vreda odredaba parničnog postupka iz čl. 361. st. 2. Zakona o parničnom postupku, na koje ovaj sud kao drugostepeni pazi po službenoj dužnosti, pa ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 361. st. 2. tač. 7, na koju se neosnovano ukazuje u podnetoj žalbi. Shodno odredbama Zakona o par-ničnom postupku, prvostepeni sud je ovlašćen da o predlogu za mešanje odluči van ročišta. Kako predloženi umešači nisu stranka u postupku, sud nema obavezu da im u toku postupka omogući da raspravljaju o predmetu spora (shodno čl. 5. Zakona o parničnom postupku), zbog čega pobijana re-šenja i nisu doneta uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 361. st. 2. tač. 7. Zakona o parničnom postupku. Dakle, označena lica nemaju svojstvo umešača na strani tuženog te je prvoste-peni sud pravilno odbacio žalbu koju su podneli protiv presude od 31.05.2007. godine kao nedozvo-

Page 160: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 160 -

ljenu - izjavljena je od strane neovlašćenih lica. Oni nisu stranke u sporu niti imaju svojstvo umešača (u smislu člana 201. Zakona o parničnom postupku), a žalbu mogu izjaviti stranke ili umešači (shod-no članu 355. Zakona o parničnom postupku) kao učesnici u postupku (shodno čl. 208. Zakona o parničnom postupku), a kako ovo svojstvo nisu stekli - pravilno je prvostepeni sud (pozivajući se na čl. 365. Zakona o parničnom postupku) - žalbu odbacio kao nedozvoljenu, s obzirom da je izjavljena od strane neovlašćenih lica.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 295/2010 (2008-2) od 25.03.2010. godine)

PREKID PARNIČNOG POSTUPKA PO SILI ZAKONA (Član 222. Zakona o parničnom postupku)

223300.. Danom isticanja oglasa o otvaranju stečajnog postupka nad pravnim licem koje je stranka

u postupku, nastupaju pravne posledice otvaranja stečaja, pa se po sili zakona prekida parnič-ni postupak.

Iz obrazloženja: Parnični postupak se prekida kada nastupe pravne posledice otvaranja postupka stečaja i likvida-

cije - član 214. stav 1. tačka 5. Zakona o parničnom postupku. Shodno odredbama člana 59. Zakona o stečajnom postupku, pravne posledice otvaranja postupka stečaja nastupaju danom isticanja oglasa o otvaranju postupka stečaja na oglasnoj tabli suda, a stečajni sudija je dužan da oglas o otvaranju postupka stečaja nad pravnim licem sačini i objavi na oglasnoj tabli suda istog dana kada je i doneto rešenje o otvaranju postupka stečaja nad istim stečajnim dužnikom. Dakle, u konkretnoj situaciji na-stupile su pravne posledice otvaranja postupka stečaja nad tuženim, pa je stoga ovaj sud - u toku žal-benog postupka - doneo rešenje kojim se isti prekida, na osnovu člana 214. stav 1. tačka 5. Zakona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 5520/10 od 10.06.2010. godine)

223311.. Ako u vreme pokretanja stečajnog postupka teče parnica o potraživanju pred nekim trgo-

vinskim sudom koji je pokrenuo stečajni postupak, da li će trgovinski sud po članu 214. tačka 5. novog Zakona o parničnom postupku, obavezno prekinuti parnični postupak kad nastupe prav-ne posledice otvaranja postupka stečaja, s obzirom da je članom 97. stav 1. Zakona o stečajnom postupku isto pitanje drugačije regulisano, tako što je propisano da "Ako u vreme pokretanja stečajnog postupka teče parnica o potraživanju, stečajni upravnik će preuzeti parnicu u stanju u kom se ona nalazi u trenutku pokretanja stečajnog postupka", tj. da li će se primeniti pravilo lex posteriori..., jer je novi Zakon o parničnom postupku donet i stupio na snagu posle Zakona o stečajnom postupku, pa kao vremenski kasniji propis derogira raniji propis?

Page 161: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 161 -

Zakonom o parničnom postupku su uređena pravila postupka za pružanje sudske pravne zaštite po kojima se postupa i odlučuje prilikom rešavanja građanskopravnih sporova iz ličnih, porodič-nih, radnih, trgovačkih, imovinskopravnih i drugih građanskopravnih odnosa, osim sporova za koje je posebnim zakonom predviđena druga vrsta postupka (član 1. Zakona o parničnom postupku). Zakonom o stečajnom postupku uređeni su uslovi i način pokretanja i sprovođenja stečajnog po-stupka (član 1). Kao procesni zakoni, oni međusobno ne mogu da se derogiraju, s obzirom da se radi o različitim sudskim postupcima, i zato je bez uticaja vreme stupanja na snagu jednog ili drugog zakona. Parnični sud je stoga dužan da primeni odredbe člana 214. tačka 5. Zakona o parničnom postupku i da utvrdi prekid postupka kada nastupe pravne posledice otvaranja ste-čajnog postupka, shodno članu 218. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Pored toga, odredba-ma člana 97. stav 1 Zakona o stečajnom postupku ista pravna situacija nije drugačije regulisana, kako se to navodi u pitanju. Citiranom odredbom je samo dato ovlašćenje stečajnom upravniku da preuzme parnicu o potraživanju stečajnog dužnika u stanju u kome se ona nalazi u trenutku pokretanja stečajnog postupka, kao parnicu o imovini koja ulazi u stečajnu masu, ukoliko oceni kao celishodno dalje vođenje parnice.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

223322.. Po tužbi tužioca vlasnika radnje, koji nije imao punomoćnika, radi novčanog potraživanja

prema označenom tuženom u sporu male vrednosti, stranke su uredno pozvane na prvo ročište za glavnu raspravu u sporu male vrednosti, na koje nisu došle, pa je sud na osnovu člana 475. Zakona o parničnom postupku doneo rešenje, smatra se da je tužilac povukao tužbu. Ovo re-šenje je uručeno tuženom, koji je podneo zahtev za troškove postupka, međutim, isto nije uru-čeno tužiocu, jer je tužilac u međuvremenu umro, posle prijema poziva za ročište, a dan pre zakazanog ročišta, prema izveštaju pošte – dostavljača, a što je potvrdila i nadležna matična služba. Kako sud postupa u navedenoj situaciji?

U opisanoj situaciji sud će da prekine postupak jer su ispunjeni uslovi iz člana 214. stav 1. tač-ka 1. Zakona o parničnom postupku. Dok prekid traje sud ne može doneti rešenje o troškovima po-stupka, jer za vreme trajanja prekida sud ne može preduzimati nikakve radnje – član 216. stav 2. Za-kona o parničnom postupku. Po nastavku postupka u smislu člana 217. stav 1. Zakona o parničnom postupku sud će dostaviti rešenje o povlačenju tužbe naslednicima i po pravnosnažnosti tog rešenja odlučiti o troškovima postupka.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

223333.. Stranku koja je pravno lice, po zakonu zastupa statutarni zastupnik, a ne zakonski zastup-

nik, što znači da se pravilo iz člana 214. stav 3. Zakona o parničnom postupku o obaveznom prekidu parničnog postupka u slučaju smrti zakonskog zastupnika ili prestanka njegovog ovlašćenja za zastupanje, ne primenjuje na zastupnika pravnog lica, već samo na zakonskog

Page 162: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 162 -

zastupnika fizičkog lica, a prema odredbi člana 482. istog zakona, koja je sadržana u posebnim pravilima postupka u privrednim sporovima, zastupnik stranke je lice upisano u registar kao ovlašćeno lice (statutarni zastupnik).

Iz obrazloženja: Prema stanju u spisima, na ročištu za glavnu raspravu od 7.6.2006. godine punomoćnik tužioca

je obavestio sud da je bivši vlasnik i zakonski zastupnik tužioca preminuo, te je dostavio punomoć-je novog vlasnika V.N. Rešenjem suda mu je naloženo da u roku od osam dana dostavi uz ovu puno-moć i dokaz da je navedeno lice – V. N. novi vlasnik ili zakonski zastupnik tužioca. Na istom ročištu za glavnu raspravu sproveden je dokazni postupak i glavna rasprava je zaključena. Kako punomoć-nik tužioca nije dostavio punomoćje u ostavljenom roku od osam dana sud je doneo pobijano rešenje kojim se glavna rasprava ponovo otvara, a potom postupak prekida upravo iz navedenih razloga. Kako je tužilac pravno lice, to prema zakonu njega zastupa njegov statutarni zastupnik, a ne za-konski zastupnik, te se s toga odredbe člana 214. stav 3. Zakona o parničnom postupku koje predvi-đaju prekid postupka u slučaju smrti zakonskog zastupnika ili prestanka njegovog ovlašćenja za za-stupanje, ne mogu primeniti u konkretnom slučaju. Navedene odredbe odnose se na zakonske za-stupnike fizičkog lica, a prema odredbama člana 482. Zakona o parničnom postupku, kojima se re-guliše postupak u privrednim sporovima, zastupnik pravnog lica je lice upisano u registar kao ovlašćeno lice, odnosno statutarni zastupnik.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 9410/06 od 14.12.2006. godine)

PREKID PARNIČNOG POSTUPKA ZBOG PRETHODNOG PITANJA

(Član 223. Zakona o parničnom postupku)

223344.. Pitanje lične i krivične odgovornosti fizičkog lica, kao potpisnika obligacionog ugovora u ko-

me su ugovorne strane pravna lica, nema karakter prethodnog pitanja u parničnom postupku i nije razlog za prekid parničnog postupka po tužbi za isplatu duga po osnovu takvog ugovora.

Iz obrazloženja: Ceneći predlog tuženog za prekid postupka (jer je podneta krivična prijava protiv imenovanog

potpisnika ugovora – fizičkog lica zbog zloupotrebe službenog položaja), Privredni apelacioni sud je našao da za to nema zakonskih uslova iz člana 214. i 215. Zakona o parničnom postupku.

Pitanje lične i krivične odgovornosti imenovanog potpisnika ugovora u ime tuženog, nije pret-hodno pitanje za rešavanje spora po tužbi za isplatu duga po osnovu ugovora zaključenog između pravnih lica. Ishod krivičnog postupka, ako se isti sprovede i utvrdi odgovornost navedenog lica, može biti eventualno osnov za tužbu za naknadu štete protiv njega.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 7656/2011 od 04.07.2012. godine)

Page 163: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 163 -

223355.. Prvostepeni sud je dužan da primenjuje materijalno pravo aktuelno u trenutku rešenja

spora, pa zato postupak za ocenu ustavnosti i zakonitosti pred Ustavnim sudom pokrenut po-vodom određenog propisa nije razlog za prekid parničnog postupka zbog rešavanja prethod-nog pitanja.

Iz obrazloženja: Predmet tužbenog zahteva je - prema stanju u spisima - isplata duga po osnovu naknade na

ime cene za plaćanje doplatnih karata i opomene za njihovo plaćanje, koje tužilac potražuje prema tuženom u iznosu od 106.750,oo dinara sa zateznom kamatom počev od 16.03.2009. godi-ne do isplate, u skladu sa Odlukom o javnim parkiralištima. Punomoćnik tuženog je tokom po-stupka istakao da je pred Ustavnim sudom pokrenut postupak za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredbi ove Odluke i predložio je prekid postupka do okončanja tog postupka. Iz rešenja Ustavnog suda od 18.03.2010. godine, prvostepeni sud je utvrdio da je istim pokrenut postupak za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredaba člana 15. st. 1. i 2. i čl. 16. i 19. navedene Odluke. Tu-žilac, međutim, osnovano u žalbi navodi da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio da odluka o tu-žbenom zahtevu u ovom sporu zavisi od ishoda pokrenutog postupka pred Ustavnim sudom, te da isto pitanje ima karakter prethodnog pitanja. Dakle, prvostepeno rešenje je doneto uz pogrešnu primenu člana 215. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer nisu bili ispunjeni uslovi za prekid postupka. Naime, postupak pred Ustavnim sudom radi ocene ustavnosti i zakonitosti navedenih odredaba Odluke, ne predstavlja u ovom sporu prethodno pitanje. Odluka Ustavnog suda nastaje danom objavljivanja odluke tog suda u Službenom glasniku, a zakoni i drugi propisi za koje je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nisu u saglasnosti sa ustavom ili zakonom ne mogu se pri-menjivati na odnose koji su nastali pre objavljivanja odluke Ustavnog suda, ako do tog dana nisu pravnosnažno rešeni, shodno odredbama člana 51. stav 1. i člana 56. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom i pravnim dejstvom njegovih odluka. To znači da su osnovani žalbeni na-vodi tužioca da Odluka doneta od strane Skupštine Grada Beograda ima pravnu snagu i da je i dalje aktuelan pozitivnopravni propis, pa iz te odluke proizlazi pravo tužioca na naplatu doplat-nih karata, kao i obaveza tuženog koje odgovara tom pravu, dok se ne donese odluka Ustavnog suda kojom bi se konstatovalo da je propis u suprotnosti sa Ustavom. Prvostepeni sud je dužan da primenjuje materijalno pravo aktuelno u trenutku rešenja spora. Iz tih razloga pogrešan je zaključak prvostepenog suda da su bili ispunjeni uslovi za prekid postupka iz člana 215. stav 1. Zakona o parničnom postupku, te se predmet vraća prvostepenom sudu na dalji postupak.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 10982/10 od 31.08.2010. godine)

223366.. Prvostepeni sud je dužan da primenjuje materijalno pravo aktuelno u trenutku rešenja

spora, pa zato postupak za ocenu ustavnosti i zakonitosti pred Ustavnim sudom pokrenut po-vodom određenog propisa nije razlog za prekid parničnog postupka zbog rešavanja prethod-nog pitanja.

Page 164: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 164 -

Iz obrazloženja: Predmet tužbenog zahteva je - prema stanju u spisima - isplata duga po osnovu naknade na

ime cene za plaćanje doplatnih karata i opomene za njihovo plaćanje, koje tužilac potražuje prema tuženom u iznosu od 106.750,oo dinara sa zateznom kamatom počev od 16.03.2009. godine do isplate, u skladu sa Odlukom o javnim parkiralištima. Punomoćnik tuženog je to-kom postupka istakao da je pred Ustavnim sudom pokrenut postupak za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredbi ove Odluke i predložio je prekid postupka do okončanja tog postupka. Iz rešenja Ustavnog suda od 18.03.2010. godine, prvostepeni sud je utvrdio da je istim pokre-nut postupak za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredaba člana 15. st. 1. i 2. i čl. 16. i 19. nave-dene Odluke. Tužilac, međutim, osnovano u žalbi navodi da je prvostepeni sud pogrešno utvr-dio da odluka o tužbenom zahtevu u ovom sporu zavisi od ishoda pokrenutog postupka pred Ustavnim sudom, te da isto pitanje ima karakter prethodnog pitanja. Dakle, prvostepeno reše-nje je doneto uz pogrešnu primenu člana 215. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer nisu bili ispunjeni uslovi za prekid postupka. Naime, postupak pred Ustavnim sudom radi ocene ustavnosti i zakonitosti navedenih odredaba Odluke, ne predstavlja u ovom sporu prethodno pitanje. Odluka Ustavnog suda nastaje danom objavljivanja odluke tog suda u Službenom gla-sniku, a zakoni i drugi propisi za koje je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nisu u saglasno-sti sa ustavom ili zakonom ne mogu se primenjivati na odnose koji su nastali pre objavljivanja odluke Ustavnog suda, ako do tog dana nisu pravnosnažno rešeni, shodno odredbama člana 51. stav 1. i člana 56. stav 1. Zakona o postupku pred Ustavnim sudom i pravnim dejstvom njegovih odluka. To znači da su osnovani žalbeni navodi tužioca da Odluka doneta od strane Skupštine Grada Beograda ima pravnu snagu i da je i dalje aktuelan pozitivnopravni propis, pa iz te odluke proizlazi pravo tužioca na naplatu doplatnih karata, kao i obaveza tuženog koje odgovara tom pravu, dok se ne donese odluka Ustavnog suda kojom bi se konstatovalo da je propis u suprotnosti sa Ustavom. Prvostepeni sud je dužan da primenjuje materijalno pravo aktuelno u trenutku rešenja spora. Iz tih razloga pogrešan je zaključak prvostepenog suda da su bili ispunjeni uslovi za prekid postupka iz člana 215. stav 1. Zakona o parničnom postupku, te se predmet vraća prvostepenom sudu na dalji postupak.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 10982/10 od 31.08.2010. godine)

223377.. Članom 23a. izmenjenog Zakona o privatizaciji propisano je da program restrukturiranja

ima snagu izvršne isprave, te postavlja se pitanje kako postupiti sa parnicama koje su u toku, a postupak restrukturiranja nije okončan, tj. još nije donet program restrukturiranja, da li u ta-kvoj situaciji ima mesta određivanju prekida postupka (član 215. Zakona o parničnom postup-ku) i kakvo je pravno dejstvo donetog programa restrukturiranja koje ima snagu izvršne is-prave na parnicu koja se vodi za isto novčano potraživanje, a koje je prijavljeno i u postupku restrukturiranja?

Sud može odrediti prekid postupka samo ako je prijavljeno potraživanje utvrđeno u programu restrukturiranja za koji je Agencija donela odluku da se prihvata. U situaciji kada je donet program restrukturiranja do momenta donošenja odluke o prihvatanju programa nema uslova za prekid po-stupka. Uslov za prekid postupka nastupa tek donošenjem odluke o prihvatanju programa restruktu-

Page 165: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 165 -

riranja, jer dalji tok parnice i potraživanje tužioca zavisi od činjenice da li će subjekt privatizacije bi-ti prodat ili ne, odnosno da li će se poverilac naplatiti od Agencije za privatizaciju iz kupoprodajne cene na osnovu programa restrukturiranja, kao izvršne isprave.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

223388.. Na koji način će parnični sud, kome je podneta tužba radi utvrđenja osporenog potraživa-

nja, postupati ako je rešenje stečajnog veća o osporavanju potraživanja i upućivanju poverioca na parnicu, u toj meri nejasno – nerazumljivo da se iz njega ne može sa sigurnošću zaključiti o tome koji iznos glavnog duga sa kamatom iz prijave potraživanja je osporen, a koji je nije? Da li je u tom slučaju oportuno da parnični sud prekine postupak dok stečajno veće ne ispravi re-šenje o upućivanju na parnicu (prethodno pitanje u procesnom smislu) ili će, pak odbaciti tu-žbu jer ne postoji procesna pretpostavka za vođenje parnice protiv stečajnog dužnika (jasno rešenje o upućivanju na parnicu)?

Radi se o faktičkom pitanju na koje nije moguće dati generalni odgovor koji bi pokrivao sve moguće nejasnoće, koje se uočavaju u rešenjima stečajnog veća u kojima je odlučivano o prijavlje-nim, ispitanim u celosti ili delimično utvrđenim ili osporenim prijavama potraživanja poverilaca. Za-rad otklanjanja postojećih nejasnoća, mora se prethodno izvršiti uvid u stečajni spis i iz njega utvr-diti sadržina prijave potraživanja, tj. da li je ona dovoljno određena i jasna, kako se o njoj izjasnio stečajni upravnik na ročištu za ispitivanje prijavljenih potraživanja, te kako je o prijavljenom potra-živanju, na osnovu sadržine prijave potraživanja i izjašnjenja stečajnog upravnika, odlučeno reše-njem stečajnog veća. To podrazumeva da se prvo utvrdi da li je u celosti ispitana prijava potraživa-nja, da li se o njoj stečajni upravnik jasno izjasnio priznavanjem ili osporavanjem, a ako je prijavlje-no potraživanje osporio neko od poverilaca prisutnih na ročištu za ispitivanje prijavljenih potraživa-nja treba utvrditi u kom delu je osporeno prijavljeno potraživanje. Potom treba utvrditi da li je reše-nje stečajnog veća doneto u skladu sa prijavom potraživanja i izjašnjenjem o njoj na ročištu za ispi-tivanje prijavljenih potraživanja.

Ove procesne radnje predstavljaju pripremanje glavne rasprave iz člana 274. stav 1. i 2. Zako-na o parničnom postupku. Postupajući sudija će dostaviti tuženom stečajnom dužniku tužbu na od-govor i pozivnim rešenjem ga pozvati da se izjasni na činjenične navode tužbe, osnovanost tužbenog zahteva, a posebno na činjenice vezane za osporavanje prijavljenog potraživanja stečajnog poverio-ca, sada tužioca u sporu koji je predmet tužbenog zahteva po tužbi za utvrđenje osporenog potraživa-nja. U zavisnosti od izjašnjenja stečajnog upravnika datog u odgovoru na tužbu preduzimaće se dalje procesne radnje u sporu po tužbi. To u prvom redu podrazumeva da i ukoliko stečajni upravnik u od-govoru na tužbu ospori tužbeni zahtev, da je prijavljeno potraživanje osporeno na ročištu za ispitiva-nje prijavljenih potraživanja i da je o prijavljenom potraživanju stečajno veće dovoljno jasno odluči-lo utvrđivanjem da je osporeno u delu obuhvaćenom tužbom za utvrđenje osporenog potraživanja. Ukoliko stečajni dužnik u odgovoru na tužbu istakne da je u celosti priznao prijavljeno potraživanje i da ono uopšte nije osporeno, postoje procesne pretpostavke za odbacivanje tužbe kao nedozvo-ljene, jer ne postoji pravni interes za utvrđenje prijavljenog potraživanja koje je rešenjem stečajnog

Page 166: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 166 -

veća utvrđeno. U ovako pretpostavljenoj opisanoj situaciji ne postoje procesne pretpostavke za pre-kid postupka iz člana 215. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku jer se ne radi o prethodnom pitanju. Rešenje stečajnog veća kojim pogrešno utvrđuje osporenim prijavljeno potraživanje stečaj-nog poverioca, ne može biti predmet ispravke u smislu člana 349. stav 1. Zakona o parničnom po-stupku, jer se radi o pogrešnom odlučivanju koje predstavlja apsolutnu bitnu povredu iz člana 361. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupku, koja predstavlja osnov za uvažavanje žalbe i ukida-nje rešenja stečajnog veća u delu pogrešnog odlučivanja, tj. pogrešnog i nerazumljivog uputa na par-nicu zarad utvrđenja osporenog potraživanja.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

NASTAVAK POSTUPKA

(Član 225. Zakona o parničnom postupku)

223399.. Tek pošto sudu pruže dokaze o tome, naslednici stranke koja je u međuvremenu umrla,

mogu preuzeti postupak.

Iz obrazloženja: Rešenjem Opštinskog suda u Čačku je utvrđeno da se tužba tužilje protiv imenovanog tuženog –

kako je utvrđeno Rešenjem nadležnog Opštinskog suda - smatra povučenom. Rešenjem istog suda od 21.03.2008. godine (koje je ispravljeno rešenjem od 17.10.2008 godine a potvrđeno rešenjem nadležnog Okružnog suda od 11.02.2009. godine) odbijen je predlog tužilje za vraćanje u pređašnje stanje. Podneskom od 03.06.2009. godine imenovani su sudu predložili donošenje rešenja o parnič-nim troškovima, navodeći da je tuženi preminuo dana 24.11.2008. godine, te da su oni njegovi za-konski naslednici. Uz ovaj podnesakMeđutim, dokaze kojim bi potvrdili ove navode nisu priložili, pa im je sud (dopisom od 31.08.2009. godine) naložio da u roku od 8 dana prilože dokaze na ove okolnosti, te da su - u smislu odredbe čl. 217. Zakona o parničnom postupku - ovlašćeni da u parnicu stupe kao naslednici tuženog. Međutim, imenovani nisu postupili po ovom nalogu suda u ostavlje-nom roku i nisu dostavili odgovarajuće dokaze, iako su to bili dužni da učine u smislu odredbe čl. 100 Zakona o parničnom postupku. Iz tih razloga je pravilno prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbacio ovakav predlog za donošenje rešenja o parničnim troškovima kao neuredan, i to u smislu odredbe čl. 103. istog Zakona.

(Iz rešenja Višeg suda u Čačku. Gž. 25/2010 od 24.03.2010. godine)

224400.. Da li je stečajni upravnik ovlašćen da na osnovu člana 97. stav 1. Zakona o stečajnom po-

stupku preuzme parnicu, koja se "vodi pred stečajnim sudom", u stanju u kom se ona nalazi u

Page 167: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 167 -

trenutku pokretanja stečajnog postupka nad tuženim preduzećem, dok, prethodno, potraživa-nje poverioca – tužioca ne bude osporeno i tužilac upućen na parnicu u smislu člana 96. stav 1. Zakona o stečajnom postupku?

Članom 5. Zakona o stečajnom postupku propisano je da se u stečajnom postupku shodno pri-menjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak, ako stečajnim zakonom nije drugači-je određeno. Članom 214. tačka 5. Zakona o parničnom postupku propisano je da se postupak pre-kida kad nastupe pravne posledice otvaranja postupka stečaja ili likvidacije. Zakon o stečajnom po-stupku nije propisao da se ne prekida postupak po tužbi tužioca i sada stečajnog poverioca protiv tu-ženog, nad kojim je u toku trajanja spora po tužbi pokrenut postupak stečaja. To podrazumeva da se u sudećem predmetu po tužbi mora doneti rešenje o prekidu postupka. Tužilac kao stečajni poverilac mora da podnese prijavu potraživanja stečajnom sudu na način propisan članom 90. Zakona o ste-čajnom postupku. Stavom 3. pomenute zakonske odredbe propisano je da ako se prijavljuju potraži-vanja o kojima se vodi parnica, u prijavi se navodi sud pred kojim teče postupak sa oznakom spisa. Otuda odredba člana 97. stav 1. Zakona o stečajnom postupku podrazumeva preuzimanje prekinu-tog parničnog postupka u stanju u kom se parnica o osporenom potraživanju u postupku stečaja na-lazi u trenutku pokretanja stečajnog postupka, ali tek po donošenju zaključka o osporenom potraži-vanju sa upućivanjem na parnicu radi utvrđenja osporenog potraživanja. Otuda stečajni upravnik nije ovlašćen da na osnovu odredbe člana 97. stav 1. Zakona o stečajnom postupku, pre donošenja zaključka o osporenom potraživanju i upućivanja tužioca iz započetog spora kao stečajnog poverio-ca na parnicu radi utvrđenja osporenog potraživanja, preuzima započetu parnicu. (Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 19. i 20. septembra 2005. godi-ne, objavljen u biltenu "Sudska praksa trgovinskih sudova" broj 3/2005).

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

224411..

Da li se na osnovu analogne primene člana 313. Zakona o parničnom postupku van ročišta

za glavnu raspravu donosi rešenje o nastavku postupka, pošto je to propisano za prekid po-stupka i pošto se dok traje prekid ne mogu saglasno članu 216. stav 2. Zakona o parničnom po-stupku preduzimati sudske radnje, odnosno ne može zakazati ročište niti isto održati?

Analognom primenom člana 313. Zakona o parničnom postupku van ročišta za glavnu raspra-vu sud može doneti rešenje o nastavku postupka kada su ispunjeni uslovi iz člana 217. navedenog zakona, bilo po službenoj dužnosti, bilo na predlog stranke. Međutim to ne znači da sud ne može po predlogu za nastavak postupka zakazati ročište i isto održati ukoliko postoje razlozi za održavanje ročišta, a radi ispitivanja ispunjenosti uslova za nastavak prekinutog postupka. Odredbu člana 216. stav 2. Zakona o parničnom postupku ne treba tumačiti tako da sud za vreme prekida postupka ne može preduzimati bilo kakve radnje u postupku uključujući radnje koje se tiču nastavka postupka. U protivnom, to bi značilo da se jednom prekinut postupak nikada više ne bi mogao nastaviti, jer i reše-nje o nastavku postupka takođe predstavlja parničnu radnju, isto kao i rešenje kojim se zakazuje ro-

Page 168: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 168 -

čište povodom predloga za nastavak postupka. Takvu radnju predstavlja i dostavljanje podneska predlagača nastavka postupka protivnoj stranci na izjašnjenje. Dakle odredbu člana 216. stav 2. Za-kona o parničnom postupku treba tumačiti da se za vreme trajanja postupka ne mogu preduzimati nikakve radnje u postupku sa izuzetkom predviđenim ovim članom u stavu 2. ali i onih radnji koje sud može i mora preduzeti kako bi odlučio o predlogu za nastavak postupka.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

RAZLOZI ZA ZASTAJANJE U POSTUPKU

(Član 227. Zakona o parničnom postupku)

224422.. Izuzetno od odredbe iz člana 12. Zakona o parničnom postupku, parnični sud ne može sam

rešavati prethodno pitanje u postupku po tužbi zbog povrede žiga, već je dužan da sa postup-kom zastane u zakonom određenim slučajevima, ali ne i u slučaju podnošenja tužbe Sudu SCG za poništaj upravnog akta - rešenja o priznanju žiga donetog od strane Zavoda za intelektual-nu svojinu.

Iz obrazloženja: Pravilno je prvostepeni sud odlučio kada je odbio predlog tuženog da zastane sa postupkom u

ovoj pravnoj stvari. Kako se žig stiče upisom u Registar žigova, a priznato pravo prema članu 31. Zakona o žigovima u Registar upisuje nadležni organ, i pri tome nosiocu prava izdaje ispravu o žigu, koja ima karakter rešenja u upravnom postupku, to je za odlučivanje po tužbi zbog povrede žiga, prethodno pitanje - pitanje postojanja prava i svojstva nosioca prava. Prema članu 12. Zakona o parničnom postupku kad odluka suda zavisi od prethodnog rešenja da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije doneta odluka od strane suda ili drugog nadležnog organa, sud može sam odlučiti o prethodnom pitanju, ili može odlučiti da postupak prekine do okončanja postupka u kome se to prethodno pitanje rešava. Članom 59. Zakona o žigovima predviđen je izuzetak od ovog opšteg pravila, pa je sud u zakonom predviđenim slučajevima dužan, dakle obavezan da sa po-stupkom po tužbi zbog povrede žiga, zastane. To je slučaj iz člana 50. Zakona o žigovima, odnosno zbog pokretanja postupka za oglašavanje ništavim rešenja o priznanju žiga, odnosno međunarodnog registrovanja, koji ima prirodu upravnog postupka i koji se vodi pred Zavodom za intelektualnu svo-jinu; zatim iz čl. 53. i 55. istog zakona - vođenje postupka za donošenje rešenja o prestanku žiga zbog nekorišćenja (ili iz drugih zakonom predviđenih razloga), koji se vodi pred istim organom. Obavezan zastoj postupka predviđen je i u slučaju pokretanja sudskog postupka po tužbi za ospora-vanje žiga iz čl. 66. i 67. Zakona o žigovima. Ukoliko tužilac u tom sporu uspe, nadležni organ će izvršiti upis promene nosioca prava, odnosno upisaće tužioca kao nosioca žiga. Rešenje o priznanju žiga, kao upravni akt koji je konačan i protiv koga žalba nije dozvoljena, može biti predmet ispitiva-nja i u upravnom sporu pred Sudom Srbije i Crne Gore, po tužbi za poništaj nezakonitog upravnog akta. Članom 59. Zakona o žigovima vođenje ovog postupka nije predviđeno kao razlog za obavezni

Page 169: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 169 -

zastoj postupka po tužbi zbog povrede prava. Iz navedenog sledi da rešenje o priznanju žiga može biti predmet pobijanja i ispitivanja u više postupaka, i upravnih i sudskih, pri čemu se sudski vode i pre-ma odredbama Zakona o parničnom postupku i prema odredbama Zakona o upravnom sporu. Zakonom je međutim obavezan zastoj postupka predviđen samo za neke od njih, a ne za sve. U konkretnom slu-čaju tuženi je dostavio dokaze da je podneo tužbu Sudu Srbije i Crne Gore radi poništenja isprava o ži-govima, pa sledi da pokretanje navedenog postupka ne predstavlja zakonom predviđeni razlog za zastoj postupka u smislu člana 59. Zakona o žigovima, kako je to pravilno zaključio prvostepeni sud.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 3725/06 od 26.04.2006. godine)

224433.. Kako će parnični sud postupiti ako je stečajni poverilac, koji je prijavio potraživanje u odre-

đenom dinarskom iznosu, od stečajnog veća dobio rešenje kojim mu je utvrđeno potraživanje u određenom deviznom iznosu (koji nije bio predmet prijave), bez bilo kakvog osporavanja i uputa na parnicu u pogledu prijavljenog potraživanja u dinarskom iznosu, pa je poverilac, pošto je pret-hodno izjavio žalbu na takvo rešenje stečajnog veća (o kojoj drugostepeni sud još nije doneo odlu-ku) podneo tužbu parničnom sudu radi utvrđenja dinarskog potraživanja iz prijave?

Pitanje nije dovoljno jasno postavljeno. Međutim, ako tužilac u tužbi tvrdi da se radi o istom po-traživanju koje je u prijavi označeno u dinarima (kao protivvrednost određenog deviznog iznosa) a u rešenju stečajnog veća u devizama, onda će prvostepeni sud zastati sa postupkom po tužbi do dono-šenja odluke drugostepenog suda, odnosno pravnosnažne odluke u stečajnom postupku povodom prijavljenog dinarskog potraživanja, koje je predmet tužbenog zahteva.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

224444.. Da li se odredba iz člana 214. tačka 3. Zakona o parničnom postupku, po kojoj nastupa

obavezni prekid postupka zbog smrti zakonskog zastupnika stranke ili prestanka njegovog ovlašćenja za zastupanje, odnosi i na smrt ili razrešenje direktora preduzeća ili drugog prav-nog lica, kao ovlašćenog lica (statutarnog zastupnika) iz člana 482. istog zakona?

Odredba člana 214. stav 3. Zakona o parničnom postupku po kojoj se postupak prekida kad za-

konski zastupnik stranke umre ili kad prestane njegovo ovlašćenje za zastupanje, ima u vidu samo zakonskog zastupnika parnično nesposobne stranke (član 75. Zakona o parničnom postupku), a ne i zastupnika pravnog lica. Razrešenje direktora pravnog lica podrazumeva da se na istu funkciju bi-ra – imenuje drugo lice, kao direktor i zastupnik, i za tok postupka nema nikakav značaj. Smrt direk-tora pravnog lica u toku parnice takođe nema značaja, ako pravno lice ima druge zastupnike, upisane u registar u smislu člana 482. Zakona o parničnom postupku, ili ako pravno lice ima punomoćnika u parnici (jer smrću statutarnog zastupnika pravnog lica ne prestaje punomoćje). Problem postoji kada je direktor jedini statutarni zastupnik, umre u toku parnice, a pravno lice nema punomoćnika. Stranka tada nema nikakvog zastupnika i postupak se ne može voditi. U vreme važenja Zakona o parničnom postupku iz 1977. godine od strane Višeg trgovinskog suda utvrđen je odgovor iz 2000. godi-

Page 170: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 170 -

ne po kome: ako preduzeće u kraćem roku ne može da odredi drugog zastupnika, parnični postupak tre-ba prekinuti shodnom primenom odredbe člana 212. tačka 4. (sada 214. tačka 3.) Zakona o parničnom postupku i nastaviti po članu 215. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Izmene u novom Zakonu o parničnom postupku omogućuju i drugačija rešenja: pored prekida postupka (ali shodnom, tj. analog-nom primenom člana 214. tačka 3. Zakona o parničnom postupku), zastoj u postupku da bi se stranci omogućio izbor novog direktora – statutarnog zastupnika po članu 219. Zakona o parničnom postupku, te postavljanje privremenog zastupnika po članu 79. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

TERET TVRDNJE I TERET DOKAZIVANJA

(Član 228. Zakona o parničnom postupku)

224455.. Dužnst je stranke da iznese činjenice i predloži i priloži dokaze na kojima zasniva svoj zah-

tev ili kojim osporava navode i dokaze protivnika.

Iz obrazloženja: Utvrđeno je sledeće činjenično stanje: Tužena je uzimala novac na zajam od imenovanog zajmodav-

ca. Kako nije bila u mogućnosti da ga vrati, tužilja je preuzela njenu obavezu vraćanja duga, pa je tako is-platila 2.500,oo eura, što je i konstatovano na potvrdi od 20.09.2004. godine koju je potpisa zajmodavac, u kojoj je izričito navedeno da tužilja ovaj iznos daje u svojstvu garanta za dug tužene prema njoj. Zatim je na ime kamate isplatila iznos od 900,oo eura. Inače, predmet tužbenog zahteva je isplata iznosa od 12.800,oo eura.Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno su nižestepeni sudovi obavezali tuženu na ispunjenje obaveze u smislu člana 296. stav 1. u vezi člana 300. Zakona o obligacionim odnosima. Ka-ko je ugovorena kamata u većem iznosu od dozvoljenog, što ugovor o zajmu čini delimično ništavim u de-lu za kamatu, u smislu člana 105. stav 1. istog Zakona, pravilan je zaključak nižestepenih sudova da tuže-na nije u obavezi da taj iznos isplati tužilji. U pogledu preostalog dela tužbenog zahteva - iznosa od 10.300 eura, pravilno je tužbeni zahtev odbijen. Svaka stranka je dužna da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima zasniva svoj zahtev ili kojim osporava navode i dokaze protivnika - član 220. Zakona o parničnom postupku. Dokazivanje obuhvata sve činjenice koje su važne za donošenje odluke - član 221. stav 1. Zako-na o parničnom postupku. Ako sud, na osnovu izvedenih dokaza, ne može sa sigurnošću utvrditi neku či-njenicu, o postojanju činjenice zaključiće primenom pravila o teretu dokazivanja - član 223. stav 1. Zako-na o parničnom postupku. Stavom 2. istog člana propisano je da Stranka koja tvrdi da ima neko pravo sno-si teret dokazivanja činjenice koja je bitna za nastanak ili ostvarivanje prava, ako zakonom nije drugačije određeno - član 223. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Svaka stranka treba u svojim izlaganjima da iznese sve činjenice potrebne za obrazloženje svojih predloga, da ponudi dokaze potrebne za utvrđivanje svojih navoda, kao i da se izjasni o navodima i ponuđenim dokazima protivne stranke - član 300. Zakona o parničnom postupku. U ovom slučaju, tužilja u toku postupka - osim svojih tvrdnji da je tuženoj u više navrata pozajmljivala novac - nije pružila sudu nijedan relevantan dokaz na osnovu koga bi se mogla ne-sumnjivo utvrditi njihova osnovanost. Zbog toga je primenom pravila o teretu dokazivanja, u smislu citira-nih odredbi Zakona, odbijen njen tužbeni zahtev u ovom delu.

(Iz presude Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 195/10(1) od 17.02.2010. godine)

Page 171: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 171 -

ODLUKA SUDA O IZVOĐENJU DOKAZA

(Član 229. Zakona o parničnom postupku)

224466.. Ovlašćenje suda je da od predloženih dokaza odluči koji je potrebno u toku postupka izve-

sti, ceneći kojim se od njih mogu utvrditi sporne a bitne činjenice, a predloge za izvođenje dru-gih dokaza, treba odbiti kao nepotrebne.

Iz obrazloženja: U toku postupka sporno je bilo da li je tuženi primio robu čije se plaćanje cene traži, jer je on

te navode osporavao, a osnov tužbenog zahteva je upravo cena za isporučenu robu. Pravilno je prvo-stepeni sud u nedostatku drugih pismenih dokaza, osim dokaza dostavljenih od strane tužioca, na spornu okolnost prijema robe saslušavao u svojstvu svedoka radnike tuženog, pa kako su isti potvr-dili prijem robe čije je fakturisanje tužilac izvršio i čija se naplata cene traži u ovom sporu, to je pra-vilnom primenom materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje prvostepeni sud doneo po-bijanu odluku kojom je tuženog obavezao na plaćanje na osnovu člana 262. Zakona o obligacionim odnosima. Neosnovani su žalbeni navodi tuženog da je sud morao da izvede veštačenje ekonomsko finansijske struke, jer su razlozi tuženikovog osporavanja tužbenog zahteva bili upravo činjenica da tuženi robu po tim fakturama nije primio, kao i da je izmirio deo obaveze prema tužiocu. Za utvrđi-vanje navedenih spornih činjenica veštačenje nije potrebno i adekvatno dokazno sredstvo, već je navedena sporna činjenica prijema robe, pravilnom ocenom prvostepenog suda utvrđena saslušanjem svedoka - magacionera tuženog. U pogledu navoda tuženog da je on platio deo cene, na tuženom je bio teret dokazivanja, odnosno dostavljanja dokaza za te svoje navode, pa u situaciji u kojoj on ma kakve dokaze nije dostavio, nije bilo osnova ni razloga, a ni predloga stranaka da se određuje vešta-čenje od strane veštaka ekonomsko finansijske struke, već je u pogledu tog navoda odluka doneta uz primenu pravila o teretu dokazivanja.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda Pž. 13433/05 od 22. 03. 2006. godine)

224477.. Teret dokazivanja navoda da su građevinski radovi izvedeni, u sporu za naplatu cene ra-

dova, je na tužiocu, ali mu sud to mora omogućiti određujući izvođenje dokaza koje tužilac predlaže, a podesni su za utvrđenje sporne činjenice.

Iz obrazloženja: Pravilno je stanovište prvostepenog suda da se osnovanost potraživanja u navedenoj situaciji ne

može utvrditi iz nalaza i mišljenja veštaka finansijske struke koje je sud u celosti prihvatio ceneći ga kao stručan, nepristrasan i potpun, jer finansijska dokumentacija koja je dostavljena od strane strana-ka veštaku nije omogućila da se veštačenjem pouzdano utvrdi postojanje i visina duga tuženog, jer se nije pouzdano mogla utvrditi ni konačno izvedena količina i kvalitet radova. Pravilno je takođe sta-novište prvostepenog suda da bi se samo veštačenjem od strane veštaka građevinske struke mogle

Page 172: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 172 -

utvrditi sve relevantne činjenice koje su od uticaja na donošenje odluke o osnovanosti zahteva. Ima-jući u vidu, međutim, da je tužilac u svom podnesku od 7.9.2005. godine predložio kao dokaz za osnovanost svojih navoda izvođenje odgovarajućeg veštačenja na okolnost da su ugovorne obaveze tužioca u potpunosti izvršene, odnosno da su ugovoreni radovi od strane tužioca u potpunosti izve-deni, da je u situaciji kada je u daljem toku postupka tuženi predložio finansijsko veštačenje i isto ni-je dalo rezultate, jer je prema izričitom mišljenju veštaka nije bila dostavljena dokumentacija iz koje se može utvrditi obim i kvalitet izvedenih radova tužioca, sud je bio dužan da u situaciji u kojoj se navedeno veštačenje pokazalo neodgovarajućim, imajući u vidu navedeni predlog za određivanje od-govarajućeg veštačenja, sa tužiocem odnosno po njegovom predlogu odredi veštačenje veštaka gra-đevinske struke jer je zapravo to jedino odgovarajuće veštačenje na osnovu koga se mogu utvrditi sve relevantne činjenice i tek potom ukoliko tužilac uplatama predujma ne obezbedi mogućnost iz-vođenja navedenog dokaza, odluku donese ocenom drugih raspoloživih dokaza i primenom tereta dokazivanja. Pored navedenog, prvostepena odluka u svom obrazloženju sadrži detaljan opis is-kaza lica koja su saslušana u svojstvu svedoka u kojim izjavama su oni nedvosmisleno i jasno iz-neli da je tužilac izvršio sve radove koji su bili predmet ugovora, kao i činjenicu da je samo deo izvedenih radova plaćen tužiocu, dok za preostali iznos nije dug izmiren, ali nije cenio navedene iskaze svedoka i njihov uticaj na utvrđivanje relevantnih činjenica. U odsustvu finansijskih pisa-nih dokaza da je tužilac izvršio svoje ugovorne obaveze, sud je morao imajući u vidu predlog tu-žioca izvesti odgovarajuće veštačenje veštaka građevinske struke, i ceniti iskaze saslušanih sve-doka, a ne samo parafrazirati iste, pa imajući u vidu nalaz veštaka građevinske struke i ocenu da-tih iskaza svedoka u pogledu količine i kvaliteta izvedenih radova, doneti novu odluku o osnova-nosti tužbenog zahteva. Pri tome, sud mora imati u vidu da je u situaciji u kojoj bi tužilac doka-zao da je izveo sve radove po ugovoru, on ostvario pravo na naknadu u ugovorenom iznosu, jer ugovor sadrži jediničnu cenu izvedenih radova po m2 pa je zapravo odredba ugovora koja pred-viđa da će se konačno odrediti vrednost radova prema stvarno izvedenim količinama radova i stvarno izvedene prodajne kvadrature stana, zapravo odredba koja je trebalo da cenu prilagodi eventualnim razlikama stvarnog od projektovanog stanja, te da je ukoliko se utvrdi postojanje du-ga tuženog, na njemu teret dokazivanja da je dugovanje izmirio i za iznos za koji ne poseduje dokaze, tužilac ima prava da potražuje plaćanje.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 9117/06 od 14.12.2006. godine)

ČINJENICE KOJE SE NE DOKAZUJU (Član 230. Zakona o parničnom postupku)

224488.. O činjenicama koje nisu osporene u toku postupka, sud će odbiti da izvede dokaze, jer raz-

loga za dokazivanje nema.

Iz obrazloženja: Žalbeni navodi (sud nije mogao odluku o osnovu obavezivanja doneti na osnovu činjenice da je

tužilac ispostavio račun, a istovremeno odbiti zahtev za zateznu kamatu sa obrazloženjem da tužilac

Page 173: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 173 -

nije dokazao da je račun dostavljen tuženom) - nisu osnovani. Naime, prema stanju u spisima, tuženi nije sporio postojanje međusobnog poslovnog odnosa stranaka i osnov za izdavanje navedenog ra-čuna, kao ni visinu fakturisane naknade. Upravo zbog toga je sud pravilno, imajući u vidu sam tok postupka, i utvrdio činjenično stanje na osnovu raspoložive pismene dokumentacije, imajući u vidu koje činjenice tuženi osporava (a osporavao je samo prijem računa koji direktno utiče isključivo na dospelost obaveze plaćanja duga, a ne i na postojanje same obaveze i njen osnov). U delu u kome je odbio tužbeni zahtev za zateznu kamatu do podnošenja tužbe sud se, pri tome, pozvao na odredbe člana 324. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima a kojima se reguliše pitanje dospelosti obaveze plaćanja u situaciji kada sama dospelost nije ugovorena - smatra se da je ista nastupila trenutkom po-kretanja postupka za naplatu potraživanja. Žalbeni navodi da je sud učinio povredu postupka kada je odbio da po predlogu tuženog pribavi Građevinsku knjigu za izvedene radove - nisu osnovani. Pre-ma odredbama čl. 220. i 223. Zakona o parničnom postupku, naime, stranka je dužna da iznese sve navode i za njih dostavi sve dokaze. Sud izvodi dokaze samo u pogledu relevantnih a spornih činje-nica. Dakle, u toku postupka tuženi nije sporio poslovni odnos sa tužiocem, niti izvođenje navedenih građevinskih radova pa je prvostepeni sud pravilno odbio da izvede navedeni dokaz - isti se nije od-nosio na utvrđenje činjenice koja je osporavana u toku postupka pa zato nije bilo osnova i razloga za njegovo izvođenje, koje bi samo nepotrebno odugovlačilo postupak.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 2265/2010 od 22.04.2010. godine)

224499.. One činjenice koje je stranka izričito priznala u toku parnice se ne dokazuju. Međutim,

njihovim priznanjem se ne sme ići prema nedozvoljenim raspolaganjima stranaka.

Iz obrazloženja: Sud je ovlašćen da dokazuje i činjenice koje su priznate ukoliko smatra da se njihovim prizna-

njem ide za tim da se raspolaže zahtevom kojim se ne može raspolagati; sud takođe ocenjuje da li će uzeti kao priznatu ili kao osporenu činjenicu koju je stranka prvo priznala, a posle potpuno ili deli-mično osporila ili ograničila priznanje dodavanjem drugih činjenica - član 222. Zakona o parničnom postupku. Sledi da se ne dokazuju samo one činjenice koje je stranka izričito priznala u toku parni-ce, a takvim priznanjem se ne ide prema nedozvoljenim raspolaganjima. U konkretnoj pravnoj stvari to nije slučaj: činjenicu korišćenja tuženi izričito nije priznao, odn. podneskom od 18.05.2009. godine je ovu činjenicu jasno osporio navođenjem obaveze tužioca da istu dokaže. Zbog toga je pr-vostepeni sud izvodeći dokaze postupao u skladu sa stanjem u spisima, pa i obrazloženje prvostepe-nog suda u pogledu dokazanosti ove činjenice nije u suprotnosti sa stanjem u spisima. Ni odluka su-da nije u suprotnosti sa zaključkom prvostepenog suda u obrazloženju presude da činjenica korišće-nja nije dokazana pa zato i nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 2956/2010 od 27.05.2010. godine)

225500.. Ne dokazuju se i ne utvrđuju činjenice koje su stranke u postupku učinile nespornim.

Page 174: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 174 -

Iz obrazloženja: Predmet tužbenog zahteva je - prema stanju u spisima - tužiočevo potraživanje duga po osnovu

neizmirenih obaveza tuženika iz Ugovora o zajedničkoj izgradnji elektroenergetskog objekta. Na ro-čištu od 30.01.2009. godine, posle usaglašavanja poslovnih knjiga, punomoćnik tuženog je učinio nespornim potraživanje tužioca u iznosu od 165.150,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate, kao i činjenicu da spor nije rešen mirnim putem odn. da navedeni dug nije isplaćen tužiocu. Imajući to u vidu, a kako su, shodno iznetom, sve relevantne činjenice za odlu-čivanje o osnovanosti tužbenog zahteva učinjene nespornim od strane tuženog (a nesporne činjenice sud ne utvrđuje - shodno članu 222. Zakona o parničnom postupku), to je prvostepeni sud pravilno - imajući u vidu navedeno izjašnjenje punomoćnika tuženog - glavnu raspravu zaključio bez odla-ganja i doneo pobijanu presudu kojom se tužbeni zahtev usvaja i tuženi obavezuje na plaćanje ne-sporno dugovanog iznosa. Pri tome, na nesporno činjenično stanje u pogledu osnova i visine du-ga, prvostepeni sud je pravilno primenio materijalno pravo kada je - na osnovu člana 262. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima - tuženog obavezao na izmirenje ugovorne obaveze plaćanjem dugovanog iznosa, uz kamatu za period od podnošenja tužbe do isplate (ovo na osnovu člana 277. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, a zbog docnje u plaćanju). Navodi tuženog u žalbi - da je greškom učinio nespornim navedeno dugovanje tj. da je bio u zabludi kada je priznao po-stojanje neizmirene obaveze u označenom iznosu, te da je stoga sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu postojanja duga, a za koje tuženi nije dostavio dokaze - nisu od uticaja na druga-čiju odluku o tužbenom zahtevu.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 984/10 od 18.03.2010. godine)

PRIMENA PRAVILA O TERETU DOKAZIVANJA

(Član 231. Zakona o parničnom postupku)

225511.. Ukoliko osnov potraživanja nije sporan među parničnim strankama nego samo njegova vi-

sina, teret dokazivanja činjenica kojima se ista utvrđuje je na tuženom.

Iz obrazloženja:

U prvostepenom postupku je ustanovljeno sledeće: Šteta na vozilu tužioca nastala je u garaži tuženog prilikom obavljanja njegove delatnosti zbog

požara za koji je odgovoran radnik tuženog. Među parničnim strankama je nakon štetnog događaja postignut dogovor da tuženi nabavi tužiocu isti ili sličan automobil. Pošto takav nije pronađen, dogo-vor je izmenjen - tuženi je pristao da tužiocu naknadi štetu u novčanom iznosu. Tom prilikom tuženi nije sporio vrednost automobila pa je tužiocu isplatio iznos od 2.300,oo evra.

U takvom činjeničnom kontekstu, prvostepeni sud je pravilno zaključio da je tuženi odgovoran za nastalu štetu na osnovu člana 154. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, a u vezi sa članom 171. stav 1. i članom 170. stav 1. istog Zakona, ali da - i pored toga - tužilac neosnovano zahteva is-platu preostalog dela cene za uništeno vozilo, jer nije dokazao da je šteta, preko primljenog iznosa

Page 175: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 175 -

od 2.300,00 evra, ostala nepokrivena odn. koji iznos predstavlja razliku do potpune štete, pozivajući se na odredbu člana 189. stav 2. ovog Zakona (visina naknade štete određuje se prema cenama u vre-me donošenja sudske odluke).

S tim u vezi, prvostepeni sud je izveo pravilan zaključak utvrdivši da je istaknuti prigovor pode-ljene odgovornosti neosnovan jer je za štetu koju je pretrpeo tužilac isključivo odgovoran tuženi.

Međutim, prvostepeni sud pogrešno primenio pravilo o teretu dokazivanja zauzevši stav da je, u situaciji kada je tuženi osporio vrednost automobila koji je uništen, teret dokazivanja činjenice stvar-ne vrednosti automobila, uzimajući u obzir protek vremena od sedam meseci od momenta njegove kupovine do uništenja i umanjenu vrednost po osnovu amortizacije - bio na tužiocu.

Naime, odredbom člana 223. stav 3. Zakona o parničnom postupku propisano da stranka koja osporava postojanje nekog prava snosi teret dokazivanja činjenice koja je sprečila nastanak i ostvari-vanje tog prava i usled koje je pravo prestalo da postoji. To znači da bi tuženi, kao stranka koja je osporila pravo tužioca na naknadu štete u iznosu do vrednosti automobila iz kupoprodajnog ugovora, snosio teret dokazivanja činjenica koje su sprečile nastanak ili ostvarivanje prava tužioca na potpunu naknadu usled amortizacije.

Zbog toga je teret dokazivanja visine umanjene vrednosti automobila po osnovu amortizacije tj. visine dela neplaćene štete zbog uništenja vozila tužioca bio na tuženom.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 4947/2011 od 27.09.2012. godine)

225522.. Teret dokazivanja pretrpljene štete zbog povrede časti i ugleda zbog gubitka mandata je

na oštećenom.

Iz obrazloženja:

Nižestepeni sudovi su zaključili da je neosnovan tužbeni zahtev imenovanih tužilaca za naknadu nematerijalne štete, i to po oba tražena osnova - zbog narušavanja i gubitka ugleda u javnosti, u bi-račkom telu. Ovo zbog toga što tužioci nisu dokazali, u smislu člana 223. Zakona o parničnom po-stupku, da su zbog tada oduzetih mandata izgubili ugled u javnosti i biračkom telu odn. da je došlo do tih štetnih posledica po njih. Ovo se odnosi i na zahtev za naknadu štete zbog protivustavno im uskraćenog prava političkog delovanja, jer im to pravo nije uskraćeno prestankom poslaničkih man-data, budući da su svoje političko delovanje mogli ostvariti u okviru svoje političke stranke. Na taj način su nižestepeni sudovi na utvrđeno činjenično stanje pravilno primenili materijalno pravo.

(Iz presude Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 293/10(1) od 17.03.2010. godine)

225533.. Bitni parametri za obračun naknade za javno saopštavanje fonograma su vrsta delatnosti

koju korisnik obavlja i veličina objekta u kome se delatnost obavlja (u vezi sa kojom delatno-šću i gde se fonogrami koriste). U situaciji kada je korisnik osporio da obavlja delatnost u od-nosu na koju je naknada obračunata - teret dokazivanja ove bitne činjenice je na tužiocu, a po-uzdano dokazno sredstvo je izvod iz registra Agencije za privredne subjekte.

Page 176: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 176 -

Iz obrazloženja: Ovaj postupak pokrenut je predlogom za izvršenje na osnovu verodostojne isprave u kome je

kao tužena označena navedena privatna ugostiteljsko-prevoznička radnja i imenovani vlasnik - pred-uzetnik. Prvostepena presuda u obrazloženju sadrži konstataciju da je tuženi preduzetnik registrovan kod Agencije za privredne registre za obavljanje ove samostalne delatnosti, što je utvrđeno prema podacima sa sajta Agencije za privredne registre. Tuženi je u prigovoru protiv rešenja o izvršenju na osnovu verodostojne isprave isticao da nije registrovan za obavljanje ugostiteljske delatnosti a u predmet nema Izvoda sa sajta Agencije za privredne registre odn. on se nalazi u "škart" spisima. Ta-kođe, iz istog proizlazi da je odštampan 14.07.2009. godine tj. nakon zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari. S obzirom da je vrsta delatnosti koju tuženi obavlja i u vezi sa čijim obavljanjem koristi fonograme bitna činjenica za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari (imajući u vidu da se naknada za javno saopštavanje fonograma prema Tarifi tužioca obračunava prema vrsti delatnosti i površini poslovnog objekta) - nejasno je na osnovu čega ju je prvostepeni sud utvrdio. Sud ne može svoju od-luku zasnovati na činjenicama o kojima strankama nije pružena mogućnost da se izjasne, osim kada zakonom nije drugačije propisano - član 7. stav 4. Zakona o parničnom postupku. Sud može i po slu-žbenoj dužnosti pribaviti isprave koje se nalaze kod državnog organa ili organizacija kojima je pove-reno vršenje javnog ovlašćenja - član 232. Zakona o parničnom postupku. Dakle, prvostepeni sud je bio ovlašćen da i po službenoj dužnosti pribavi podatke o registraciji od Agencije za privredne regi-stre, pa i elektronskim putem. Međutim, o ovim činjenicama je bio dužan da upozna stranke i obez-bedi im mogućnost da se o njima izjasne. Ovo posebno zbog toga što je tuženi osporavao činjenicu da obavlja ugostiteljsku delatnost, a ista je bitna u već navedenom smislu. Prvostepeni sud u obrazlo-ženju navodi da je tu činjenicu utvrdio na osnovu podataka sa sajta Agencije za privredne registre, a u spisima niti je priložen ovaj Izvod, niti ima dokaza da su stranke sa podacima o registraciji upozna-te na ročištu za glavnu raspravu niti da im je u kopiji isti dostavljen. Na taj način je tuženi onemogu-ćen da raspravlja u ovoj pravnoj stvari, što predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 7. Zakona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, 7 Pž. 3251/2010 od 13.05.2010. godine)

225544.. Pre zaključivanja o postojanju činjenice primenom pravila o teretu dokazivanja iz člana

223. Zakona o parničnom postupku, moraju biti iscrpljena sva raspoloživa dokazna sredstva, pa sud ne može odbiti da izvede dokaz koji je stranka predložila za utvrđivanje sporne činjeni-ce ako bi se izvođenjem dokaza ta činjenica mogla utvrditi.

Iz obrazloženja: Na osnovu nespornih činjenica i činjenica utvrđenih ocenom dokaza u smislu član 8. Zakona o

parničnom postupku, uz primenu pravila o teretu dokazivanja iz člana 223. istog zakona, sud je odbio tužbeni zahtev da tuženi plati tužiocu 51.875,30 dinara na ime glavnog duga sa kamatom, pa je ukinuo rešenje na osnovu verodostojne isprave u obavezujućem delu. Ovo iz razloga što među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu, da je tužilac postavio plakate tuženog u re-

Page 177: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 177 -

klamne svrhe na tri reklamna panoa, da nije sporno da su na reklamnim panoima postojali nedostaci koje je tuženi reklamirao dopisom. Sporno da li je uočeni nedostatak otklonjen istoga dana kada je tužilac obavešten o nedostatku kako je to tvrdio tužilac, pa je prvostepeni sud s obzirom da je tužilac na ročištu za glavnu raspravu predložio da se sasluša tužiočev radnik na sporne okolnosti, odnosno da je uočen nedostatak otklonjen istoga dana, kada je tužilac obavešten o nedostatku, odbio navedeni predlog, našavši da je isti nepotreban s obzirom da saslušanje svedoka nije podobno sredstvo za dokazivanje spornih činjenica. Prvostepeni sud je mišljenja da je tužilac trebao da dostavi rele-vantne dokaze o tome da su uočeni nedostaci otklonjeni i to u pisanom obliku sastavljenom obo-strano potpisanog zapisnika u kome bilo konstatovano otklanjanje nedostataka ili video zapis, pa je o spornoj činjenici zaključio primenom pravila o teretu dokazivanja iz član 223. Zakona o parničnom postupku. Osnovano se žalbom tužioca ukazuje da konstatacija suda da je saslušanje svedoka "nije podobno sredstvo za dokazivanje spornih činjenica" neprihvatljiva i neargumento-vana. Kada bi postojao pismeni dokaz u pogledu ispunjenja ugovorne obaveze tužioca prema tu-ženom dokazivanje putem svedoka ne bi bilo potrebno, a kada bi iskaz svedoka bio prihvatljiv samo ako potvrdi tu činjenicu dostavljanjem pismenog dokumenta dokazivanje svedocima ne bi imalo smisla, jer bi se usmeni dokaz dokazivao pismenim. Tačno je da ugovore u privredi po pra-vilu prati određena dokumentacija, ali njeno ne postojanje ne znači da ne postoji ugovor (činje-nično pitanje) niti da bi takav ugovor bio bez pravnog dejstva i bez sudske zaštite (pravno pita-nje). Neformalnost ugovora je pravilo kako obligacionog tako i privrednog prava. U konkretnom slučaju potreba za dokazivanjem putem saslušanja svedoka upravo je nastala iz razloga što nema pismene dokumentacije, ali je ne mora ni biti, pa to ne može biti razlog da se ne prihvati predlog da se izvede dokaz saslušanja svedoka radi razjašnjenja sporne činjenice. Saglasno navedenom sud ne može odbiti da izvede dokaz koji je stranka predložila za utvrđivanje sporne činjenice, ako se izvođenjem dokaza ta činjenica može potvrditi, a potom doneti odluku o zahtevu primenom pravila o teretu dokazivanja. Zakon o parničnom postupku ne zabranjuje sprovođenje dokaza sa-slušanja svedoka kako je to predviđeno odredbom član 236. Zakona o parničnom postupku. Pred-loženi dokaz se ceni pojedinačno i u sklopu na način određen član 8. Zakona o parničnom po-stupku, s tim što se u slučaju postojanja sumnje posebno ceni obaveza postojanja pismenih ispra-va, zarad dokazivanja osnovanosti tužbenog zahteva. Prema mišljenju Višeg trgovinskog suda, samo nepostojanje obaveznih pismenih isprava ne može da predstavlja procesni osnov za otkla-njanje ostalih predloženih dokaza ili za odbijanje tužbenog zahteva, samo iz razloga ne postoja-nja pismenih isprava. Imajući navedeno u vidu, ne može se prihvatiti mišljenje prvostepenog su-da da saslušanje svedoka nije podobno sredstvo za dokazivanje spornih činjenica. Istovremeno se ukazuje da pre odlučivanja po slobodnoj oceni u smislu član 223. Zakona o parničnom postupku moraju biti iscrpljena sva raspoloživa dokazna sredstva.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda V Pž. 5190/06 od 15.3.2007. godine)

225555.. U sporu o zahtevu za naknadu štete prouzrokovane neblagovremenim ispunjenjem obave-

ze, na tužiocu je teret dokazivanja nastupanja i visine štete, kao i uzročno posledične veze za-docnjenja tuženog u izvršenju obaveze i nastale štete.

Page 178: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 178 -

Iz obrazloženja: Odlučujući o samoj osnovanosti zahteva pravilno je prvostepeni sud našao da tužbeni zahtev ni-

je osnovan primenom pravila o teretu dokazivanja. Prema stanju u spisima, nije sporno da su par-nične stranke bile u međusobnom poslovnom odnosu po osnovu koga je tužilac uplatio tuženom avansnu cenu naručenog cementa. Takođe nije sporno da je tuženi dobrovoljno isporučio samo deo dugovanog cementa, dok je preostalu količinu isporučio po pravnosnažnoj izvršnoj sudskoj odluci u postupku prinudnog izvršenja. Stoga nije sporno da je tuženi bio u docnji sa izvršenjem svoje ugo-vorne obaveze isporuke cementa koju je tužilac avansno platio tuženom. Iako je tužbeni zahtev pr-venstveno formiran kao obračunata zatezna kamata za period tuženikove docnje, sagledavajući da se radi o nenovčanoj obavezi dužnika, tužilac je promenio osnov svog potraživanja, tražeći naknadu štete prouzrokovane tuženikovom docnjom. Po zahtevu za naknadu štete pravilno nalazi prvostepeni sud da je na tužiocu bio teret dokazivanja osnovanosti navedenog zahteva i visine zahteva tako što će dostaviti sudu dokaze na osnovu kojih se može utvrditi da je za tužioca nastupila šteta direktno prouzrokovana tuženikovom docnjom, kao i koja je njena visina. Kako u toku postupka tužilac ni pri veštačenju, ni pri dopunskom veštačenju nije dostavio dokaze iz kojih bi se moglo utvrditi da je upravo tuženikovom docnjom u ispunjenju ugovorne obaveze isporuke cementa tužiocu prouzroko-vana šteta, i koja je visina navedene štete, to je pravilno prvostepeni sud ocenu o tužbenom zahtevu doneo primenom pravila o teretu dokazivanja pa je saglasno čl. 220. i 223. Zakona o parničnom postupku našao da tužilac nije dokazao osnovanost svog zahteva za štetu po označenom osnovu.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda Pž. 1823/06 od 24.05.2006. godine)

AUTENTIČNOST ISPRAVE (Član 238. Zakona o parničnom postupku)

225566.. Ako se ospori istinitost isprave, podnosilac mora da dokaže njenu istinitost upoređivanjem,

proveravanjem ili veštačenjem.

Iz obrazloženja: Ako se ospori istinitost isprave, podnosilac mora da dokazuje njenu istinitost (upoređivanjem,

proveravanjem, veštačenjem). Nije dovoljno samo saslušati potpisnike tog poravnanja protiv kojih se inače vodi krivični postupak zbog falsifikovanja isprave. Zbog značaja pomenutog poravnanja iz 1996. godine, bilo je potrebno pažljivo i detaljno utvrditi da li se radi o istinitoj ispravi ili ne. U tom kontekstu nesumnjivo bi bilo od koristi da je prvostepeni sud izvršio uvid u spise istrage. S tim u vezi, drugostepeni sud primećuje da u odgovoru na žalbu tužilac navodi da je u tom postupku i ve-štačeno. Po oceni drugostepenog suda neoverena fotokopija privatne isprave nije podobna da služi kao dokaz važne činjenice koje ima vrednost za pravne odnose. Sve bi to bez sumnje doprinelo kom-pletnom i pravilnom utvrđivanju istinitosti isprave, što je od velikog značaja za ocenu dokazne snage isprave, poravnanja iz 1996. godine.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 5227/05 od 23.01.2006. godine)

Page 179: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 179 -

225577.. Isprava je istinita (autentična) ako su ispunjena dva uslova: 1 - ako potiče od izdavaoca i 2

- ako nije izmenjena njena sadržina.

Iz obrazloženja: Prema tome da li isprava potiče od izdavaoca ili ne, razlikuju se izvornik (original) i prepis

(kopija) isprave. Izvornik potiče od izdavaoca, s tim što izvorna isprava može biti sačinjena u jednom primerku (unikat) ili u više (ravnoglasnih) primeraka od kojih je svaki original (npr. ugo-vor). Prepis je tekstualna reprodukcija originalne isprave i on može biti prost ili overen. Prost prepis je obična tekstualna reprodukcija originala, a overeni prepisi je reprodukcija teksta koja je verna originalu, što i potvrđuje organ koji je ovlašćen za overu. Isprava može da bude korišćena u celosti i u izvodu. Izvod je skraćeni prepis jednog dela jedne isprave. Izvod isprave treba da sa-drži: naziv isprave, početak teksta, delo isprave, završetak isprave i datumi i potpis izdavaoca. Iz-vod može da bude i overen i neoveren. Posebna vrsta isprava su verodostojne isprave. Pitanje istinitosti isprave je ono pitanje koje se ovde postavlja kao suštinsko. Isprava je istinita (autentič-na) ako su ispunjena dva uslova: 1. ako potiče od izdavaoca i 2. ako nije izmenjena njena sadr-žina. Autentična isprava ima dokaznu snagu. Ako se pojavi sumnja u istinitost, sud proverava autentičnost isprave. Istinitost privatne isprave utvrđuje se priznanjem protivnika podnosioca. Ako on prizna istinitost ili propusti da se o tome izjasni, smatra se da je isprava autentična. Ako se ospori istinitost isprave, podnosilac mora da dokazuje njenu istinitost (upoređivanjem, prove-ravanjem, veštačenjem). Ako je potpis na ispravi neistinit, isprava je lažna. Ako je potpis istinit, smatra se da je istinita i sadržina. Međutim, može se dokazivati da je isprava falsifikovana ili da je lažno sačinjena.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 5227/05 od 23.01.2006. godine)

225588.. Istinitost privatne isprave utvrđuje se priznanjem protivnika podnosioca - ako on prizna

istinitost ili propusti da se o tome izjasni, smatra se da je isprava autentična.

Iz obrazloženja: Pitanje istinitosti isprave je ono pitanje koje se ovde postavlja kao suštinsko. Isprava je istini-

ta (autentična) ako su ispunjena dva uslova: 1. ako potiče od izdavaoca i 2. ako nije izmenjena njena sadržina. Autentična isprava ima dokaznu snagu. Ako se pojavi sumnja u istinitost, sud proverava autentičnost isprave. Istinitost privatne isprave utvrđuje se priznanjem protivnika pod-nosioca. Ako on prizna istinitost ili propusti da se o tome izjasni, smatra se da je isprava auten-tična. Ako se ospori istinitost isprave, podnosilac mora da dokazuje njenu istinitost (upoređiva-njem, proveravanjem, veštačenjem). Ako je potpis na ispravi neistinit, isprava je lažna. Ako je potpis istinit, smatra se da je istinita i sadržina. Međutim, može se dokazivati da je isprava falsifi-kovana ili da je lažno sačinjena.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 5227/05 od 23.01.2006. godine)

Page 180: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 180 -

PRIBAVLJANJE ISPRAVE PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI OD

DRŽAVNOG ORGANA (Član 240. Zakona o parničnom postupku)

225599.. Ako radi utvrđivanja činjenica na kojima zasniva tužbeni zahtev, tužilac uz tužbu dostavi

kao dokaze isprave u prepisu, te na zahtev protivne strane ne dostavi izvornike - originale u uobičajenom sudskom roku, ne može se primenom pravila o teretu dokazivanja odbiti tužbeni zahtev kao nedokazan, pre nego što se tužiocu ostavi rok koji zahtevaju objektivne okolnosti, kakvu predstavlja činjenica da se originali nalaze u posedu organa strane države koji sprovode postupak likvidacije, a u tom slučaju ima mesta i primeni pravila iz člana 232. stav 3. Zakona o parničnom postupku o pribavljanju isprave po službenoj dužnosti od organa strane države, s tim što nedostatak isprave u originalu, ne znači odsustvo svake dokazne vrednosti isprave do-stavljene u prepisu.

Iz obrazloženja: Tužilac tužbeni zahtev u odnosu na drugotuženog, a sada jedinog tuženog, zasniva na činjenici

da je tuženi preuzeo obavezu po kreditnoj liniji br. 64 po kojoj zajmoprimac Y...L...L... London, a koji je izdao promisori notu, na iznos od 4.680.742,18 USD sa kamatom od 22. juna 2000. godine, u svojstvu avaliste po istoj, te na osnovu ovlašćenja od 14. oktobra 2004. godine. U toku prvostepe-nog postupka tužilac je dostavio dokaze: navedenu promisori notu i ovlašćenje, u fotokopijama. Prema članu 102. stav 1. Zakona o parničnom postupku, isprave koje se prilažu podnose se u izvor-niku ili prepisu iz čega sledi da je tužilac postupio u skladu sa navedenom odredbom. Stavom 3 istog člana, predviđeno je da će sud, na zahtev protivne strane, naložiti podnosiocu isprave u prepisu da istu dostavi u originalu, kao i da će joj dozvoliti da se upozna sa njenom sadržinom. Kako je u konkretnom slučaju tuženi ovakav zahtev stavio, to je prvostepeni sud pravilno postupio kada je u tom pravcu dao nalog tužiocu. Međutim, prvostepeni sud je očigledno pošao od pogrešne pretpostav-ke da se isprave u originalu nalaze kod podnosioca, odnosno tužioca ili da se nalaze kod trećeg lica, a da su podnosiocu dostupne. Očigledno ova pretpostavka nije tačna, jer ni ovom sudu, pa ni postu-pajućem sudu, a ni strankama nije moglo ostati nepoznato pod kakvim uslovima je poslovna jedinica tužioca obavljala delatnost na K.., da je u vreme trajanja ovog spora ista u postupku stečaja, odnosno likvidacije i da taj postupak sprovode nadležni organi druge države, tako da je poslovna jedinica i celokupna dokumentacija iz njenog poslovanja pod upravom likvidacionog upravnika države na čijoj teritoriji je poslovna jedinica imala sedište, odnosno da je pod jurisdikcijom organa sa K... Zato tuži-lac u žalbi osnovano ukazuje da njegov propust da dostavi originalnu dokumentaciju ne proizlazi iz okolnosti koje se mogu pripisati nemaru, zloupotrebi procesnih ovlašćenja, težnji za odugovlačenjem spora, već objektivnim okolnostima zbog kojih on sam očigledno ne može izdejstvovati pribavljanje isprava u originalu ili to barem ne može učiniti u uobičajenim rokovima. Kod takvog stanja stvari, iako uvažavajući staranje prvostepenog suda o potrebi suđenja koje je ekonomično i sa što manje troškova i koje se odvija u razumnom roku, prema stanovištu ovog suda ove objektivne okolnosti se

Page 181: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 181 -

mogu i moraju uvažiti, a takva obaveza prvostepenog suda proizlazi i iz člana 232. stav 3. Zakona o parničnom postupku. Kada objektivno za stranku postoji nemogućnost da dokaze dostavi u originalu, na zahtev protivne strane, ne može se primenom pravila o teretu dokazivanja tužbeni zahtev odbiti kao nedokazan, u situaciji kada stranka takve dokaze u originalu nije mogla pribaviti u uobičajenim rokovima zbog stava i postupanja državnih organa, i to organa druge države. Pored toga potrebno je ukazati da nedostatak isprave u originalu ne mora automatski značiti odsustvo svake dokazne vrednosti isprave dostavljene u prepisu. Iz odredbe člana 102. Zakona o parničnom postupku proiz-lazi da stranka u cilju dokazivanja svojih zahteva, predloga i navoda može podneti ispravu i u origi-nalu i u prepisu, iz čega sledi da i isprava u prepisu predstavlja dokaz koji parnični sud ceni u smislu člana 8. navedenog zakona. Zakon dozvoljava mogućnost da protivna strana zatraži dostavu origina-la već dostavljene isprave u prepisu, i reguliše postupanje suda u vezi sa tim, ali ne predviđa da izo-stanak dostave originala sprečava sud da oceni vrednost dokaza, isprave u prepisu. Tačno je da je pr-vostepeni sud u obrazloženju svoje presude naveo da na ispravama stoji nečitak potpis i pečat, da iste nisu snabdevene potpisom i pečatom tuženog u svojstvu avaliste, što bi značilo da je ovaj dokaz cenio. Prema stanovištu ovog suda preuranjen je zaključak prvostepenog suda da se identitet pravnog lica čiji je pečat otisnut na ispravama nije pouzdano mogao utvrditi, a istovremeno je u suprotnosti sa tvrdnjom da to nije pečat tuženog. Da bi se prednje moglo sa sigurnošću tvrditi potrebno je bilo pre svega utvrditi da li je u vreme kada su isprave sačinjene tuženi koristio pečat identičnog grafič-kog rešenja kao onaj koji je otisnut na punomoćju dostavljenom u toku postupka (što je malo vero-vatno s obzirom na statusne promene kod tuženog). Ako ipak jeste, onda je metod upoređivanja, po potrebi uz korišćenje odgovarajućih pomagala za uveličavanje, a eventualno i uz pomoć stručnjaka za utvrđivanje verodostojnosti isprava, odnosno falsifikata, bio pogodno sredstvo da se ove činjenice pouzdano utvrde. Ako nije, onda je bilo potrebno pribaviti otisak ranije važećeg pečata, pa postupiti na isti način. U svakom slučaju i osoba koja nema posebna znanja iz ove oblasti, običnim posmatra-njem može uočiti da je raspored slova na centralnom delu karakterističan i na pečatu otisnutom na kopijama isprava i punomoćju tuženog, tako da se kod reči koja se nalazi u centralnom delu pečata, a koja se sastoji od više slova neparnog broja, prva slova povećavaju, u sredini reči dostižu maksi-mum, pa se potom opet smanjuju do veličine početnih slova. Što se tiče potpisa, poznato je da je uobičajena praksa u poslovanju pravnih lica da se ispod potpisa ili iznad njega, ne navodi štampanim slovima ili na drugi pogodan način, ime i prezime potpisnika, te da se identitet potpisnika i njegovo ovlašćenje može utvrđivati i drugim dokaznim sredstvima.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. br. 168/06 od 28.09.2006.)

SUOČAVANJE SVEDOKA (Član 255. Zakona o parničnom postupku)

226600.. Ako se iskazi svedoka ne slažu u pogledu važnih činjenica sud ih može, ali ne mora suočiti.

Page 182: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 182 -

Iz obrazloženja: Prema članu 245. stav 3. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004)

svedoci se mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu u pogledu važnih činjenica. Prema iznetom, suočenje je dokazno sredstvo za koje sud procenjuje da li je potrebno da bi mogao da oceni date is-kaze svedoka. Kako u konkretnoj situaciji sud, imajući u vidu druge pismene dokaze i druge iskaze svedoka, nije ocenio da je potrebno da se izvrši suočenje navedenih lica, a što je u domenu njegovih ovlašćenja, to se neosnovano u žalbi navodi da je sud to morao da učini. Sud je ocenom pismenih dokaza i posebno ocenom izjava svedoka i stranaka utvrdio činjenično stanje u pogledu pravne priro-de poslovnog odnosa u kome su stranke bile.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 13385/05 od 24.01.2006. godine)

VEŠTAČENJE RADI UTVRĐIVANJA ILI

RAZJAŠNJENJA ČINJENICA (Član 259. Zakona o parničnom postupku)

226611.. Postupak suda po predlogu za određivanje privremene mere je hitan, ali to ne znači da je u

toj fazi postupka nemoguće izvođenje dokaza veštačenjem radi utvrđivanja činjenica bitnih za odluku o privremenoj meri.

Iz obrazloženja: I u početnoj fazi, pa i u fazi odlučivanja o predlogu za određivanje privremene mere, može se

sprovesti izvođenje dokaza veštačenjem. Naime, saglasno članu 260. st. 1. i 2. Zakona o izvr-šnom postupku, predviđeno je da se u predlogu za obezbeđenje moraju navesti (pored potraživa-nja čije se obezbeđenje traži i zakonskih razloga za to obezbeđenje) i činjenice i dokazi iz kojih se utvrđuje da je postojanje zakonskih razloga za obezbeđenje učinjeno verovatnim. Uostalom, pisano izrađeni nalaz i mišljenje veštaka mogao je biti dovoljan za donošenje odluke o određiva-nju privremene mere. To ne znači da se time prejudicira odluka o tužbenom zahtevu, jer u daljem toku postupka stranke su imale mogućnost da stavljaju primedbe na taj nalaz, sud bi imao obave-zu da zatraži izjašnjenje veštaka i odgovor na iznete primedbe, pa eventualno i da, saglasno članu 259. Zakona o parničnom postupku, odredi više veštaka ili da odredi usaglašavanje protivrečnih nalaza ili da obnovi veštačenje. Tužilac ovaj predlog u vezi sa određivanjem privremene mere ni-je stavio u tužbi, pa u ovoj fazi postupka prvostepeni sud pravilno zaključuje da uslov u pogledu verovatnosti povrede nije dokazan. Otuda nisu tačni navodi tužioca da bi se time privremena me-ra obesmislila.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 14767/10 od 10.01.2011. godine)

Page 183: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 183 -

IZJAŠNJENJE STRANAKA O LIČNOSTI

VEŠTAKA (Član 260. Zakona o parničnom postupku)

226622.. Da li sud može u situaciji kada veštak koji je određen za veštačenje u određenoj pravnoj

stvari u kome je dat konkretan nalog, obavesti sud da iz određenih razloga nije u mogućnosti da izvrši veštačenje (zbog prezauzetosti, bolesti i sl) doneti van ročišta novo rešenje, kojim će imenovati drugo lice za veštaka, a bez zakazivanja ročišta, imajući u vidu odredbe člana 256. stav 1. Zakona o parničnom postupku?

Sud može u ovakvoj situaciji van ročišta doneti novo rešenje, kojim će imenovati drugo lice za veštaka, ali imajući u vidu ovlašćenje stranaka da predlože lice za veštaka u smislu odredaba člana 250. Zakona o parničnom postupku, treba prethodno da pruži strankama mogućnost da se izjasne o ličnosti veštaka, i eventualno iznesu predloge.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

ODREĐIVANJE VEŠTAČENJA REŠENJEM SUDA

(Član 269. Zakona o parničnom postupku)

226633.. Presuda ne može biti zasnovana na "nalazu i mišljenju sudskog veštaka", kojeg je samoini-

cijativno angažovala jedna od parničnih stranaka, a ne sud rešenjem o određivanju veštačenja, pa isto ne predstavlja dokaz u parničnom postupku.

Iz obrazloženja: Prvostepeni sud, usvajajući tužbeni zahtev, zasniva svoju odluku na mišljenju sudskog veštaka

S.B, iako prema stanju u spisima proizlazi da u toku prvostepenog postupka dokaz veštačenjem nije izveden, već je tužilac uz podnesak dostavio kao prilog obračun koji je na njegov zahtev izvršilo li-ce, koje prema pečatu stavljenom na ovaj obračun, ima svojstvo stalnog sudskog veštaka. Saglasno članu 249. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004) sud izvodi dokaz veštačenjem kada je radi utvrđivanja ili razjašnjenja neke činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a saglasno članu 256. istog zakona sud određuje veštačenje rešenjem koje ima sa-držinu predviđenu ovim članom. Prema članu 257. Zakona o parničnom postupku veštak svoj pisani nalaz i mišljenje koji mora biti obrazloženo, dostavlja sudu pre rasprave, a sud dostavlja strankama nalaz i mišljenje najmanje osam dana pre ročišta za glavnu raspravu, na koji se stranke mogu izjasni-

Page 184: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 184 -

ti pismeno, odnosno strankama se mora omogućiti da neposredno od veštaka na raspravi traže razja-šnjenja na iznete primedbe. Tek tada se veštačenje može smatrati dokazom koji sud ocenjuje sagla-sno članu 8. Zakona o parničnom postupku. Iz navedenih razloga pobijana presuda zahvaćena je bit-nom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupku na koju se žalbom tuženog osnovano ukazuje, pa je na osnovu člana 376. Zakona o parnič-nom postupku ista morala biti ukinuta, a predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 7567/05 od 9.01.2006. godine)

226644.. Da li je neophodno u dokaznom postupku saslušati sudskog veštaka, koji je dao pismeni

nalaz i mišljenje, a na koji stranke nisu stavile primedbe? Da li ga je neophodno saslušati i ka-da stranka stavi primedbu, a veštak se pismenim putem izjasni i odgovori na primedbe, a stranka ne stavi nove primedbe na izjašnjenje veštaka?

U ovoj situaciji nema potrebe da se saslušava veštak, ali ga treba pozvati na ročište u smislu čla-na 256. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Iz odredaba Zakona o parničnom postupku proizlazi obaveza suda da veštaka uredno pozove na ročište za glavnu raspravu, kao i ovlašćenje kažnjavanja veštaka koji je neopravdano izostao sa ročišta za glavnu raspravu. Sa druge strane, nedolazak vešta-ka na ročište za glavnu raspravu ne povlači automatski za sobom posledicu da se ovo ročište neće moći održati. U situaciji kada stranke nisu imale primedaba na dati nalaz ili nisu imale naknadne pri-medbe na pismeno izjašnjenje, koje je veštak dao povodom dostavljenih primedaba, rasprava se mo-že održati i ako uredno pozvani veštak nije pristupio. U opisanoj situaciji nije neophodno ni saslu-šanje sudskog veštaka koji je prisutan na ročištu za glavnu raspravu.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

SADRŽINA NALAZA VEŠTAKA

(Član 270. Zakona o parničnom postupku)

226655.. U postupku određivanja naknade za eksproprisane nepokretnosti, sud je dužan da najma-

nje osam dana pre rasprave. učesnicima dostavi izveštaj Poreske uprave o tržišnoj vrednosti eksproprisane nepokretnosti.

Iz obrazloženja: Propisano da Najmanje osam dana pred ročište za glavnu raspravu, sud dostavlja strankama na-

laz i mišljenje (u suštini, to je i predmetni izveštaj Poreske uprave, jer se on može osporavati i pobi-jati svim dokaznim sredstvima) - član 257. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Page 185: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 185 -

U konkretnom slučaju, očigledno je da prvostepeni sud svojim postupanjem nije dao mogućnost protivniku predlagača da raspravlja pred tim sudom, budući da nije prošlo najmanje osam dana od dostavljanja izveštaja Poreske uprave protivniku predlagača do dana ročišta za glavnu raspravu.

Time je prvostepeni sud nezakonito postupio, protivno odredbi člana 257. stav 2. Zakona o par-ničnom postupku, čime je učinio apsolutno bitnu povredu pravila postupka.

(Iz rešenja Višeg suda u Valjevu, Gž. 827/2012 od 02.08.2012. godine)

226666.. Veštak ili komisija veštaka određeni od suda ne mogu prosto preuzeti utvrđenje spornih

relevantnih činjenica iz zapisnika drugih lica, već se one moraju utvrditi u postupku veštače-nja i opisati u nalazu, uz stručno mišljenje u skladu sa definisanim zadatkom veštačenja.

Iz obrazloženja: Prvostepeni sud je, utvrđujući navedene sporne činjenice u pogledu ispunjenja ugovorne obave-

ze, sproveo veštačenje i na osnovu nalaza i mišljenja veštaka utvrdio da je posao izveden suprotno odredbama ugovora u pogledu glavnih karakteristika - dubine bunara i filtera koji se postavljaju, a što je takođe suprotno i ponudi i pravilima struke. S obzirom nato, obavljeni posao ima nedostatke koji ga čine potpuno neupotrebljivim, što tužiocu daje pravo na raskid ugovora. Međutim, u žalbi se osnovano ističe da je navedeni nalaz veštak sačinio na osnovu činjeničnog stanja koje je utvrdilo tre-će lice podvodnim snimanjem samog bunara, te da na takvom nalazu i mišljenju prvostepeni sud nije mogao zasnovati svoju odluku tj. da su zasnivanjem odluke prvostepenog suda na takvom nalazu i mišljenju učinjene relativno bitne povreda iz člana 361. stav 1. Zakona o parničnom postupku, u vezi sa članom 249. istog. I prema oceni ovoga suda, one mogu biti od uticaja na pravilnost odluke. Sud izvodi dokaz veštačenjem kada je, radi utvrđivanja ili razjašnjenja neke činjenice, potrebno stručno znanje kojim sam sud ne raspolaže – član 249. Zakona o parničnom postupku. Ako se stranke ne sporazumeju o licu koje će biti određeno za veštaka i o predmetu i obimu veštačenja, o tome odluču-je sud koji može na osnovu stava 4. istog člana nezavisno od sporazuma stranaka odrediti drugog ve-štaka ako oceni da složenost veštačenja to zahteva - član 250. stav 3. i 4. Zakona o parničnom po-stupku. Veštačenje vrši jedan veštak, a sud može odrediti da ga vrše i dva ili više veštaka ako oceni da je veštačenje složeno; veštačenje se može poveriti i stručnoj ustanovi - član 251. Zakona o parnič-nom postupku. Veštak svoj pisani nalaz i mišljenje dostavlja obrazloženo sudu pre rasprave, a ovaj ga dostavlja strankama najmanje osam dana pre ročišta za glavnu raspravu - član 257. Zakona o par-ničnom postupku. Ako veštak dostavi nalaz i mišljenje koji su nejasni i nepotpuni ili protivrečni sa-mi sebi i utvrđenim okolnostima, sud veštaku određuje da ih dopuni odn. ispravi nalaz i mišljenje, uz određivanje roka za njegovo ponovno dostavljanje - član 258. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Imajući u vidu citirane odredbe, izvođenje dokaza veštačenjem sud određuje kada ne poseduje po-trebno stručno znanje da bi se utvrdile ili razjasnile neke činjenice koje su među strankama sporne, a koje sud ocenjuje relevantnim za donošenje odluke o osnovanosti zahteva. Sve sporne činjenice, radi kojih je veštačenje određeno, dužan je da utvrdi veštak određen rešenjem, i to u postupku veštačenja, a potom da prezentira svoje stručno mišljenje o njima. Prema stanju u spisima, u konkretnoj situaciji tuženi osnovano navodi da su veštaci svoj nalaz i mišljenje zasnovali na činjenicama koje su pod-vodnim snimanjem utvrdila treća lica, koja nisu bila određena za veštake u ovom predmetu, te da je time u suštini narušeno načelo neposrednog izvođenja navedenog dokaza odn. neposrednog utvrđe-nja činjenica od strane veštaka, a radi koga je veštačenje i određeno. Ovo može biti od uticaja na do-

Page 186: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 186 -

nošenje pravilne odluke, jer je upravo na stručnom mišljenju o kvalitetu i upotrebljivosti izvedenih radova (sagrađenog bunara) zasnovana sudska odluka, a to je direktna posledica tumačenja činjenica utvrđenih podvodnim snimanjem od strane trećih lica. Ovaj propust, na koji se žalbom ukazuje, i prema oceni ovoga suda predstavlja bitnu povredu postupka koja može biti od uticaja na pravilnost odluke. Zbog toga je, na osnovu člana 376. Zakona o parničnom postupku, pobijana presuda ukinuta u ožalbenom delu i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 2489/10 od 08.07.2010. godine)

PRIMEDBE NA NALAZ I MIŠLJENJE SUDSKOG VEŠTAKA

(Član 271. Zakona o parničnom postupku)

226677.. Ukoliko se nesaglasnosti u prvobitnom nalazu nisu mogle otkloniti saslušanjem veštaka, pa

sud odluči da preko drugih obnovi veštačenje, ne mora se usaglašavati prvobitni nalaz sa novo-izrađenim kad je novi nalaz, po mišljenju suda, jasan, stručan i sveobuhvatan.

Iz obrazloženja: Žalbeni navodi (kojima se ističe da sud nije mogao na osnovu navedenog nalaza sudskog vešta-

ka da utvrdi sporne i relevantne činjenice i da na njima bazira odluku o osnovanosti tužbenog zahte-va, jer on u sebi sadrži prepisku nalaza Agencije koji su sačinili ljudi zaposleni kod tuženog – protivtužioca) - nisu osnovani. Ovo zbog toga što je, prema stanju u spisima, Komisija veštaka dala svoj celoviti nalaz, a činjenica da se u određenom delu isti eventualno podudara sa podacima bilo kojeg lica, pa i Agencije, nije od uticaja. Naime, samim unošenjem podataka u nalaz i mi-šljenje stručne komisije veštaka oni postaju deo njegovog stručnog nalaza i mišljenja za koje je on odgovoran. Kako je po izjašnjenju veštaka na primedbe date od strane tužioca komisija vešta-ka u pismenom izjašnjenju ostala pri datom nalazu i mišljenju (jer joj nisu pruženi dokazi za na-vode tužioca iz istih primedbi) to je prvostepeni sud pravilno, ceneći nalaz kao stručan i sveobu-hvatan, svoju odluku u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja zasnovao na činjenicama utvrđenim u navedenom nalazu. Takođe, nisu osnovani ni žalbeni navodi da sud, u situaciji u kojoj je prvi nalaz radio veštak, nije mogao da donese odluku zasnovanu na nalazu navedene Komisije vešta-ka, već je bio dužan da - s obzirom na protivrečnost navedenog nalaza sa nalazom veštaka - izvrši njihovo usaglašavanje (jer je prema odredbama člana 259. stav 2. Zakona o parničnom postupku, sud ovlašćen da, ako se podaci veštaka o njihovom nalazu bitno razilaze ili ako je nalaz jednog ili više veštaka nejasan, nepotpun ili u protivrečnosti sam sa sobom ili sa utvrđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu se otkloniti ponovnim saslušanjem veštaka, odredi obnavljanje veštače-nja sa istim ili drugim veštacima). Koristeći svoja ovlašćenja iz navedene odredbe, sud je - posle sačinjenog nalaza veštaka - obnovio veštačenje određujući kao nove veštake Komisiju veštaka, čiji je nalaz i mišljenje, shodno iznetom, u celosti prihvatio. Zbog toga i nije bilo potrebe za usa-glašavanjem navedenog nalaza sa nalazom veštaka.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 7005/2010(2) od 22.07.2010. godine)

Page 187: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 187 -

VEŠTAČENJE OD STRANE DRUGOG VEŠTAKA

– USLOVI ZA ODREĐIVANJE (Član 273. Zakona o parničnom postupku)

226688.. Da bi se odredilo izvođenje dokaza traženjem mišljenja od drugog veštaka potrebno je da

stranka isticanjem primedbi jasno ukaže na to da postojeći nalaz ima protivurečnosti ili nedo-statke, da se pojavila osnovana sumnja u pravilnost datog mišljenja, a da se ti nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti na drugi način.

Iz obrazloženja: Imajući u vidu da tuženi nije dostavio konkretne primedbe na nalaz i mišljenje veštaka, iz istog

je prvostepeni sud utvrdio visinu predmetnog duga a o spornoj činjenici (da li je tuženi u obavezi da plati utuženi iznos) zaključio je na osnovu ocene izvedenih dokaza, na osnovu člana 8. Zakona o par-ničnom postupku.

Žalbeni navodi tuženog (da mu nije dostavljen nalaz i mišljenje veštaka, te da se na isti nije mo-gao izjasniti a iz spisa predmeta proizlazi da je dostava nalaza i mišljenja uredno izvršena) - nisu od uticaja na pravilnost donete odluke.

Isto tako, predlog za izvođenje dokaza novim veštačenjem je u konkretnom slučaju ocenjen su-višnim. Naime, prema odredbi člana 259. stav 3. Zakona o parničnom postupku, da bi se odredilo iz-vođenje dokaza traženjem mišljenja od drugog veštaka potrebno je da postojeći nalaz ima protivu-rečnosti ili nedostataka, da se pojavila osnovana sumnja u pravilnost datog mišljenja, a da se ti nedo-staci ili sumnja se ne mogu otkloniti na drugi način.

Pošto tuženi nije izneo konkretne primedbe na nalaz i mišljenje veštaka, već ga je samo paušalno osporavao, to u konkretnom slučaju nije bilo osnova za izvođenje dokaza traženjem mišljenja dugog veštaka.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 9064/2011 od 03.10.2012. godine)

ČITANJE ZAPISNIKA SA ISKAZOM STRANKE (Član 278. Zakona o parničnom postupku)

226699.. Da li se u smislu člana 263. stav 3. Zakona o parničnom postupku u dokaznom postupku može

pročitati zapisnik sa iskazom već saslušane parnične stranke pred drugim sudijom, ako je ta stran-ka više puta uredno pozivana radi saslušanja, a nije pristupala na ročište za glavnu raspravu?

Page 188: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 188 -

Kada je stranka koja je ranije saslušana pred drugim sudijom, uredno pozvana na ročište za glav-nu raspravu radi saslušanja i nije na isto pristupila, ne može se smatrati da su ispunjeni uslovi iz čla-na 263. stav 3. Zakona o parničnom postupku da se taj dokaz izvede čitanjem zapisnika sa njenim ranije datim iskazom. Ovo stoga što je navedenom odredbom propisano da će se zapisnik sa iskazom te stranke pročitati kada stranka umre ili kada njeno saslušanje nije moguće iz drugih razloga. U si-tuaciji opisanoj u pitanju saslušanje stranke je moguće, a njen nedolazak treba ceniti u smislu odred-be člana 267. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

NEMOGUĆNOST PRIMENE PRINUDNIH MERANA ZBOG NEODAZVANJA

POZIVU RADI SASLUŠANJA (Član 282. Zakona o parničnom postupku)

227700.. Sud nema ovlašćenja da preduzme prinudne mere prema stranci koja se nije odazvala po-

zivu suda radi saslušanja, ali je ovlašćen da, osim na osnovu ocene izvedenih dokaza, ceni i či-njenicu izostanka zastupnika pravnog lica, koji je trebalo da bude saslušan u svojstvu parnič-ne stranke na okolnosti postojanja bitne činjenice za odlučivanje, te da i da na osnovu toga od-luči o spornoj stvari.

Iz obrazloženja: Činjenica da zakonski zastupnik tužioca nije pristupio na ročište za glavnu raspravu, gde je tre-

balo da bude saslušan u svojstvu stranke (na okolnost postojanja ugovora između parničnih stranaka u vezi sa izvedenim dopunskim radovima), dao je procesnu mogućnost sudu da o tužbenom zahtevu odluči primenom pravila o teretu dokazivanja, ocenom do tada podnetih i izvedenih dokaza s ob-zirom da tužilac nije pružio niti pisane dokaze niti je obezbedio izjavu zakonskog zastupnika da je postojao usmeni ugovor o izvođenju dopunskih radova između parničnih stranaka. Shodno članu 267. Zakona o parničnom postupku, sud nema ovlašćenja da preduzme prinudne mere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi saslušanja, ali je sud na osnovu ovog člana ovlašćen da na osnovu ocene izvedenih dokaza ceni i činjenicu izostanka zakonskog zastupnika stranke koji je trebalo da bude saslušan na okolnosti postojanja bitne činjenice za odlučivanje, a to je u ovom slučaju postoja-nje ugovornog odnosa između parničnih stranaka povodom dopunskih radova, i da na osnovu toga odlu-či o spornoj stvari, a kako je i prvostepeni sud pravilno postupio. Žalbeni navodi tužioca ne utiču na pra-vilnost donete odluke. Prvostepeni sud je pravilno odbio dokazni predlog tužioca da se izvede dopuna dokaznog postupka na taj način što će veštak na licu mesta utvrditi koji su radovi izvedeni, u prisustvu stranaka i nadzornog organa. Prvostepeni sud je zaključio da izvođenje ovog dokaza nije u korelaciji sa utvrđenjem bitne činjenice postojanja saglasnosti tuženog za izvođenje ovih radova, jer bi se na taj način

Page 189: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 189 -

potvrdila samo već utvrđena činjenica da je tužilac dopunske radove izveo. S druge strane, iz iskaza nad-zornog organa, koji je saslušan u svojstvu svedoka, proizlazi da nema neposredno saznanje o činjenici po čijem nalogu je tužilac radove izveo, a što nije bio ni dužan da zna, imajući u vidu da je obavljao stručne poslove kontrole izvođenja radova u skladu sa pravilima struke.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 1667/10 od 20.09.2010. godine)

227711.. Da li se u smislu člana 263. stav 3. Zakona o parničnom postupku u dokaznom postupku

može pročitati zapisnik sa iskazom već saslušane parnične stranke (pred drugim sudijom), ako ta stranka iako je više puta uredno pozivana radi saslušanja, nije pristupila na ročište za glav-nu raspravu? Ovo posebno jer zakon propisuje da će se zapisnik sa iskazom stranke pročitati ako njeno ponovno saslušanje nije moguće i "iz drugih razloga".

Kada je stranka koja je ranije saslušana pred drugim sudijom, uredno pozvana na ročište za glav-nu raspravu radi saslušanja i nije na isto pristupila, ne može se smatrati da su ispunjeni uslovi iz čla-na 263. stav 3. Zakona o parničnom postupku da se taj dokaz izvede čitanjem zapisnika sa njenim ra-nije datim iskazom. Ovo stoga što je navedenom odredbom propisano da će se zapisnik sa iskazom te stranke pročitati kada stranka umre ili kada njeno saslušanje nije moguće iz drugih razloga. U si-tuaciji opisanoj u pitanju saslušanje stranke je moguće, a njen nedolazak treba ceniti u smislu odred-be člana 267. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

ZAKONSKI OSNOV ZA OBEZBEĐENJE DOKAZA

(Član 284. Zakona o parničnom postupku)

227722.. Postupak obezbeđenja dokaza ne služi za zamenu veštaka, koji su već obavili veštačenje, a

u pogledu čijeg rada postoji nezadovoljstvo parnične stranke, već se obezbeđenje dokaza vrši samo ukoliko postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći da izvede ili da će njegovo docnije izvođenje biti otežano, pa nezadovoljstvo tokom i načinom vođenja parničnog postup-ka, a posebno izvedenim veštačenjem, ne može predstavljati zakonski osnov za obezbeđenje dokaza iz člana 269. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Iz obrazloženja: Izreka prvostepenog rešenja glasi: "ODBIJA se kao neosnovan predlog predlagača 33 "N..." iz

L... protivu protivnika predlagača SGZR vlasnika R.S. iz L... kojim je tražio da se provede dokaz ve-

Page 190: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 190 -

štačenjem kojim će se utvrditi koje radove protivnik predlagača ugovorio, a koje je izveo po ugovoru br. 72 od 30.5.2005. godine, dali je izvedeno više ili manje radova u odnosu na ugovorene i dali su radovi izvedeni u ugovorenom roku." Predlagač žalbom pobija navedeno rešenje iz svih zakonskih razloga propisanih članom 360. stav 1. tač. 1 do 3. Zakona o parničnom postupku. Viši trgovinski sud je zaključio da je žalba neosnovana. Prema stanju u spisima, prvostepeni sud je doneo pobijano rešenje primenom člana 269. stav 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004), jer je ocenio da nisu ispunjeni zakonski uslovi za obezbeđenje dokaza. Pravilno je prvo-stepeni sud odbio predlog za obezbeđenja dokaza jer je našao da su nisu ispunjeni uslovi iz 269. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Navedenom zakonskom odredbom propisano je da će se izvršiti obezbeđenje dokaza ukoliko postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći da izvede ili da će njegovo docnije izvođenje biti otežano. Kako u ovom konkretnom slučaju već teče parnica kod istog prvostepenog suda u predmetu P. br. 363/08 po tužbi ovde protivnika predlagača i po protivtu-žbi predlagača, i već je izvedeno veštačenje i to preko veštaka ekonomske struke i veštaka građevin-ske struke, to i po oceni drugostepenog suda ne postoji bojazan da se neki dokaz neće moći da izve-de ili da će njegovo docnije izvođenje biti otežano. Radovi na objektu M... škola su izvedeni, objekat postoji, tako da ne postoji nikakva opasnost da se sada ili kasnije provede dokaz veštačenjem i da se utvrdi vrednost izvedenih radova. Sve to je u međuvremenu urađeno u parničnom postupku a po pri-medbama stranaka predstoji dalje proveravanje navoda stranaka u odnosu na izvedene radove, što se u svakom trenutku može učiniti. Žalbeni navodi kojima se izražava nezadovoljstvo tokom i načinom vođenja parničnog postupka u predmetu P. br. 363/08, a posebno izvedenim veštačenjem, nisu rele-vantni i ne mogu predstavljati zakonski osnov za obezbeđenje dokaza iz člana 269. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Ni to što prvostepeni sud nije odlučio o pojedinim procesnim prigovorima u predmetu P. br. 363/08 ne daje pravo žaliocu da predloži obezbeđenje dokaza. To znači da je žalba neosnovana a pobijano rešenje pravilno. Svoje nezadovoljstvo nalazom veštaka predlagač će moći da pravno uobliči kroz primedbe na nalaz veštaka, koje će prvo da ceni prvostepeni sud, a po dono-šenju presude, ukoliko ista bude nepovoljna za predlagača, i drugostepeni sud u žalbenom postupku u skladu sa načelom o dvostepenoj oceni dokaza. Postupak obezbeđenja dokaza ne služi za zamenu veštaka, koji su već obavili veštačenje, a u pogledu čijeg rada postoji nezadovoljstvo parnične stran-ke, već se obezbeđenje dokaza vrši samo ukoliko postoji opravdana bojazan da se neki dokaz neće moći da izvede ili da će njegovo docnije izvođenje biti otežano. Iz iznetih razloga, a na osnovu člana 387. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, odbijena je kao neosnovana žalba predlagača, i potvrđe-no rešenje prvostepenog suda.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pvž. 892/2009 od 4.9.2009. godine)

ODLUČIVANJE O PRIVREMENIM MERAMA

OBEZBEĐENJA (Član 290. Zakona o parničnom postupku)

227733.. Da li parnični sud u fazi pripremanja glavne rasprave, dakle van ročišta može odrediti

privremenu meru obezbeđenja, imajući u vidu da i Zakon o parničnom postupku takvo

Page 191: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 191 -

ovlašćenje izričito ne propisuje, dok Zakon o izvršnom postupku ("Službeni glasnik RS", br. 125/04) u članu 265. stav 1. ipak predviđa mogućnost odstupanja od principa obostra-nog saslušanja, propisujući da u postupku obezbeđenja, sud može doneti rešenje o obezbe-đenju, pre dostavljanja predloga protivnoj stranci i pre nego što je protivnoj stranci omo-gućio da se o predlogu izjasni: 1) ako bi predlagač obezbeđenja, zbog odlaganja, mogao pretrpeti nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu; 2) radi otklanjanja neposredne opa-snosti protivpravnog oštećenja stvari ili gubitka odnosno teškog ugrožavanja prava; 3) radi sprečavanja nasilja?

Sud je shodno odredbi člana 313. stav 1. Zakona o parničnom postupku, ovlašćen da van ročišta za glavnu raspravu donese rešenje o privremenim merama obezbeđenja. Ako iz dokaza priloženih uz tužbu proizlazi da je predlog za određivanje privremene mere obezbeđenja osnovan, sud može s pozivom na odredbu člana 313. stav 1. Zakona o parničnom postupku, u postupku prethodnog ispi-tivanja tužbe doneti odluku kojom će takav predlog i usvojiti. Parnični sud će u fazi pripremanja glavne rasprave, dakle van ročišta, ukoliko za to budu ispunjeni zakonski uslovi odrediti privreme-nu meru obezbeđenja i to pre dostavljanja predloga protivnoj stranci i pre nego što je protivnoj stranci omogućeno da se o predlogu izjasni, ukoliko su za to ispunjeni uslovi iz člana 265. stav 1. Zakona o izvršnom postupku.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

ODBACIVANJE TUŽBE ZBOG APSOLUTNE

NENADLEŽNOSTI (Član 294. Zakona o parničnom postupku)

227744.. Osim ako se radi o krivičnom delu kršenja zakona od strane sudije, on ne može biti pozvan

na odgovornost za izraženo mišljenje ili glasanje prilikom donošenja sudske odluke. Otuda i pravo na naknadu štete protiv sudije nije podobno za sudsku zaštitu, zbog čega se tako zasno-vana tužba ima odbaciti.

Iz obrazloženja: Tužba tužioca podneta protiv tuženika - sudije opštinskog suda, odbačena je rešenjem prvostepe-

nog suda kao nedozvoljena. Po oceni Apelacionog suda, prvostepeni sud je pravilno postupio. kada je odbacio tužbu tužioca koja je podneta protiv sudije opštinskog suda. Tužbom je tužilac tražio da mu se na ime naknade pričinjene štete isplati naznačeni iznos. Međutim, tužba radi naknade štete protiv sudije zbog nezakonitog ili nepravilnog rada odbacuje se kao nedozvoljena. Naime, u članu 5. Zakona o sudijama predviđeno je da ne postoji odgovornost sudije za štetu u vršenju funkcije, pa isti

Page 192: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 192 -

nije odgovoran za mišljenje u vršenju sudijske dužnosti, a za štetu koju sudija prouzrokuje nezakoni-tim ili nepravilnim radom odgovara Republika Srbija. Isto tako, u čl. 35. i 151. Ustava Republike Sr-bije predviđeno je da svako ima pravo na naknadu štete koju mu nezakonitim ili nepravilnim radom prouzrokuje državni organ. Uz to, u članu 151. Ustava predviđeno je da sudija ne može biti pozvan na odgovornost za izraženo mišljenje prilikom donošenja sudske odluke, osim ako se radi o krivič-nom delu kršenja zakona od strane sudije. Pod odgovornošću se ne podrazumeva samo krivična, već i građanskopravna odgovornost. Prema stavu pravne teorije procesnog prava, sud može pristupiti meritornom odlučivanju po subjektivnom pravu koje je podobno za zaštitu, pri čemu je utuživost uslov za meritorno odlučivanje i ima značaj procesne pretpostavke. Ako ona nedostaje, kao u kon-kretnom slučaju, tužbu se mora rešenjem odbaciti. To dalje znači, imajući u vidu citirane propise, da pravo na naknadu štete protiv sudije nije podobno za sudsku zaštitu, a pri tome je propisima jasno definisana zaštita stranke u vidu odgovornosti države kao pasivno legitimisane sa pravom regresa dr-žave protiv sudije.

(Iz presude Apelacionog suda u Kragujevcu, Gž. 157/10 od 18.03.2010. godine)

227755.. Nakon što je tužba dostavljena na odgovor i zakazana rasprava, nema uslova za odbačaj

tužbe primenom čl. 103. i 279. Zakona o parničnom postupku.

Iz obrazloženja: Tužba se osporenim rešenjem odbacuje kao neuredna na osnovu čl. 103. u vezi čl. 100. i 187.

Zakona o parničnom postupku. U žalbi tužioca se osnovano ističe da prvostepeni sud nije pravilno primenio odredbe Zakona o parničnom postupku - i to čl .103. i čl. 279. - tako da nije postojao osnov za donošenje rešenja kojom se tužba odbacuje kao neuredna. Po prethodnom ispitivanju tužbe, sud donosi rešenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi da tužilac u roku koji je sud odredio nije otklonio nedostatke iz čl. 78 i. 103. ovog zakona - član 279. stav 1. tačka 7. Zakona o parničnom postupku. Iz navedenog proizlazi da prvostepeni sud, u postupku prethodnog ispitivanja tužbe, nije zaključio da je tužba neuredna, jer nije doneto rešenje kojim se odbacuje tužba, tako da se dostavljanjem tužbe na odgovor, a potom i zakazivanjem ročišta za glavnu raspravu, smatra da je prvostepeni sud ocenio da je tužba uredna. Zbog toga je isključena mogućnost da naknadno, u toku glavne rasprave, ponovo preispituje urednost tužbe, nalaže tužiocu da se tužba uredi, a potom donosi rešenje kojim se tužba odbacuje kao neuredna. Iz toga sledi da sva pitanja, koja se navode kao sporna u obrazloženju ožal-benog rešenja, mogu da budu predmet ocene u konačnoj odluci.

(Iz rešenja Višeg suda u Čačku, Gž. 29/10 od 24.03.2010. godine)

227766.. Rok za pokretanje parnice radi utvrđivanja osporenog potraživanja iz člana 96. stav 1. Zako-

na o stečajnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 84/04) je prekluzivan, tako da će parnični sud na osnovu člana 279. tačka 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 125/04), tužbu stečajnog poverioca podnetu nakon isteka ovog roka odbaciti kao neblagovremenu.

Page 193: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 193 -

Iz obrazloženja: U primeni Zakona o stečajnom postupku koji je počeo da se primenjuje 2.2.2005. godine, prven-

stveno zbog nejasnoće člana 96. došlo je u sudskoj praksi do neujednačenog postupanja trgovinskih sudova i do razmimoilaženja pravnih stanovišta između sudija Višeg trgovinskog suda u Beogradu i Vrhovnog suda Srbije. Zbog toga se kao nužna ukazala potreba da Vrhovni sud Srbije na osnovu čla-na 28. Zakona o uređenju sudova ("Službeni glasnik RS" br. 63/01, 41/02, 27/03, 103/03 i 29/04) za-uzme načelne pravne stavove radi jedinstvene sudske primene prava. Član 96. Zakona o stečajnom postupku u celini glasi: "Poverilac čije je potraživanje osporeno upućuje se na parnicu radi utvrđiva-nja osporenog potraživanja, koju može da pokrene u roku od 8 dana od dana prijema zaključka iz člana 94. ovog zakona. Poverilac koji je osporio potraživanje drugog poverioca priznato od strane stečajnog upravnika, upućuje se na parnicu, u skladu sa stavom 1. ovog člana. Osporeno potraživanje smatra se priznatim ako poverilac koji je osporio potraživanje drugog poverioca ne pokrene parnicu u zakonom propisanom roku. Poverilac koji je upućen na parnicu dužan je da o pokretanju postupka iz stava 1. ovog člana obavesti stečajno veće. Ako poverilac iz stava 1. ovog člana ne obavesti ste-čajno veće o pokretanju parnice, odgovoran je za troškove i štetu prouzrokovanu propuštanjem. Po-verilac osporenog potraživanja može, umesto da pokrene parnicu u smislu stava 1. ovog člana, da u roku od 8 dana od dana prijema zaključka iz člana 94. ovog zakona dostavi predlog stečajnom sudiji da o osporenom potraživanju odluči stečajni sudija kao arbitar, odnosno arbitražno veće, zavisno od visine spora. Predlog iz stava 5. ovog člana sadrži izjavu da poverilac želi da o njegovom osporenom potraživanju odluči stečajni sudija kao arbitar, odnosno arbitražno veće, zahtev i činjenice na kojima se zahtev zasniva, kao i dokaze u vezi sa zahtevom. Ako se stečajni upravnik ili stečajni dužnik sa-glasi sa predlogom poverioca da o osporenom potraživanju odluči stečajni sudija, stečajni sudija, za-visno od visine spora, odlučuje kao arbitar pojedinac ili u arbitražnom veću koje je sastavljeno od trojice arbitara, kojim predsedava stečajni sudija. Sastav arbitražnog veća određuju stranke tako što jednog arbitra predlaže poverilac, drugog stečajni dužnik, a predsednik veća je stečajni sudija. Arbi-tražni postupak se sprovodi po odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak. Protiv odluke stečajnog sudije kao arbitra odnosno arbitražnog veća, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugo-stepenom sudu, u roku od osam dana od dana dostavljanja odluke. Ako odluka arbitra odnosno arbi-tražnog veća bude ukinuta, predmet se vraća arbitru odnosno arbitražnom veću." Član 118. Zakona o stečajnom postupku nosi naziv "Osporena potraživanja" i glasi u celini: "Poverilac koji je upućen na parnicu podnosi, u roku od 15 dana od dana izlaganja nacrta glavne deobe, u pisarnici dokaz da je podneo tužbu, odnosno da je preuzeo ranije pokrenutu parnicu. U slučaju iz stava 1. ovog člana, iznos koji bi poverilac dobio da njegovo potraživanje nije osporeno, izdvaja se u srazmeri određenoj rešenjem o glavnoj deobi do pravnosnažnog okončanja parnice." U kratkom periodu u kome se pri-menjuje Zakon o stečajnom postupku, izdiferencirala su se dva oprečna stanovišta.

Prema jednom, rok iz člana 96. stav 1. Zakona o stečajnom postupku jeste prekluzivan, a prema drugom stanovištu ovaj rok nije prekluzivan. Pobornici ovog drugog pravnog shvatanja za koje rok iz člana 96. stav 1. Zakona o stečajnom postupku nije prekluzivan iznose sledeće argumente: Posle-dice propuštanja pokretanja parnice u roku regulisane su stavom 4. člana 96. Zakona o stečajnom po-stupku i one se odnose na odgovornost za štetu prouzrokovanu propuštanjem. Iz ove odredbe izvodi se zaključak da je jedina sankcija podnošenja tužbe nakon isteka roka iz člana 96. stav 1. Zakona o stečajnom postupku eventualna odgovornost za štetu prouzrokovanu propuštanjem ovog roka. Drugi argument pobornici ovog drugog shvatanja vide u tome da Zakon o stečajnom postupku nije reguli-sao posledice propuštanja roka iz člana 96. stav 1. Zakona o stečajnom postupku, odnosno zakon ni-je propisao da se radi o prekluzivnom roku, a prekluzivnost rokova u kojima se može pokrenuti od-ređena parnica radi zaštite prava je izuzetak koji je po pravilu zakonom propisan i do koga se ne do-

Page 194: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 194 -

lazi tumačenjem već po izričitom zakonskom tekstu. Ovaj rok je instruktivan i njegovim propušta-njem ne može doći do bilo kakvih pravnih posledica u pogledu onemogućavanja stečajnog poverioca da pokrene parnicu radi utvrđivanja osporenog potraživanja. Kao treći argumenat pristalice ovog drugog shvatanja o neprekluzivnosti roka iz člana 96. stav 1. Zakona o stečajnom postupku spominju odredbe člana 118. st. 1. i 2. Zakona o stečajnom postupku. Činjenica da se izdvajaju sredstva za poverioca koji je pokrenuo tužbu, bez obzira kada je tužbu podneo, ukazuje da rok za podnošenje tu-žbe nije prekluzivan, odnosno da poverilac može podneti tužbu za ostvarenje svojih prava tj. utvrđi-vanje potraživanja i po proteku navedenog roka, a najkasnije do dana kada stečajno veće donosi re-šenje o glavnoj deobi. Četvrto, mogućnost arbitražnog rešavanja spora odnosno utvrđivanja posto-janja osporenog potraživanja ukazuje na činjenicu da se ne radi o prekluzivnom roku za pokretanje tužbe po članu 96. stav 1. Zakona o stečajnom postupku. Ukoliko stečajni upravnik ne da saglasnost poveriocu da se o osporenom potraživanju na njegov zahtev i po izjavi odluči u arbitražnom postup-ku pred arbitrom pojedincem - stečajnim sudijom ili arbitražnim većem, poveriocu kome je osporeno potraživanje i koji je upućen na parnicu ne može se uskratiti pravo da tu parnicu i pokrene podnoše-njem tužbe parničnom sudu. Kako je rok za predlaganje arbitražnog rešenja i rok za podnošenje tu-žbe osam dana, to bi u slučaju da poverilac predlaže arbitražno rešavanje, već u fazi isteka roka za predlog istog istekao rok za podnošenje tužbe, pa bi u slučaju da stečajni upravnik ne bude saglasan i ne sprovede se arbitražni postupak on bio onemogućen da podnese tužbu parničnom sudu i tako utvrdi svoje osporeno potraživanje. I kao peto, odredbu člana 96. stav 1. Zakona o stečajnom postup-ku treba ciljno tumačiti. Pošto je osnovni cilj stečajnog postupka namirenje stečajnih poverilaca, onda sve nejasne odredbe zakona treba tumačiti u korist stečajnih poverilaca. Svakako da u prilog stečajnim poveriocima ide tumačenje da rok iz člana 96. stav 1. Zakona o stečajnom postupku nije prekluzivan, pogotovu ako se povuče procesna analogija sa odredbom člana 95. Zakona o stečajnom postupku, koja odredba kaže da se na ispitnom ročištu ispituje i potraživanje prijavljeno posle isteka roka za prijavljivanje potraživanja, ako su prijave podnete sudu i stečajnom upravniku pre održava-nja ispitnog ročišta ili neposredno na ročištu. Ako stečajni upravnik ili neki od poverilaca stavi pri-govor, tražeći da se naknadno prijavljeno potraživanje ne ispituje na ispitnom ročištu, ili ako potra-živanje bude prijavljeno tek posle ispitnog ročišta, stečajno veće će o trošku poverioca koji je na-knadno prijavio potraživanje odrediti dopunsko ispitno ročište. Međutim, kao predlagač načelnog pravnog stava smatram da se ne može prihvatiti pravno stanovište da rok iz člana 96. stav 1. Zakona o stečajnom postupku nije prekluzivan. Smatram da je rok iz člana 96. stav 1. Zakona o stečajnom postupku za pokretanje parnice radi utvrđivanja osporenog potraživanja prekluzivan. Ovo stanovi-šte se brani sledećim argumentima. Prvo, članom 5. Zakona o stečajnom postupku predviđena je shodna primena Zakona o parničnom postupku u stečajnom postupku. Zakon o parničnom postup-ku ustanovljava kao pravilo zakonske rokove. Zakonski rokovi su rokovi određeni zakonom i oni predstavljaju vremenski razmak u kome se neka procesna radnja može preduzeti ili pre čijeg proteka se neka radnja ne može preduzeti. Zakonski rokovi su po pravilu neproduživi i prekluzivni i njihovo propuštanje dovodi do gubitka prava na naknadno preduzimanje propuštene procesne radnje. Rok iz člana 96. stav 1. Zakona o stečajnom postupku je zakonski rok i kao takav svakako je neproduživ i prekluzivan po samoj definiciji. Stoga se u zakonskom tekstu ne mora posebno naglasiti da se radi o prekluzivnom roku. Čak i u situaciji ako bi se uzelo da se radi o sudskom roku, Zakon o parničnom postupku je i ovim rokovima dao zakonsku snagu, što znači da se i sudski rokovi ne mogu produ-žavati. U svakom slučaju ne radi se o instruktivnom roku, kako se zalažu pobornici ovog drugog shvatanja, budući da se instruktivni rokovi primenjuju na sudske organe i organe stečajnog postupka, a da se zakonski i sudski rokovi odnose isključivo na stranke u postupku. Drugo, odredbom člana 29. stav 3. Zakona o stečajnom postupku predviđeno je da se predlozi, izjave i prigovori ne mogu davati

Page 195: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 195 -

odnosno stavljati ako se propusti rok ili ako se izostane sa ročišta na kojem je ove radnje trebalo preduzeti, osim ako ovim zakonom drukčije nije predviđeno. Ovim stečajnim zakonom nije propisa-no da se parnica može pokrenuti i nakon isteka roka iz člana 96. stav 1. Zakona o stečajnom postup-ku. Treće, ne može se povući pravna analogija pozivom na odredbe člana 95. Zakona o stečajnom postupku kojima se kaže da se mogu ispitati prijave potraživanja podnete sudu nakon isteka roka za njihovo podnošenje. Radi se o izuzetku po članu 29. stav 3. Zakona o stečajnom postupku, koji se odnosi isključivo na prijave potraživanja, a ne i na podnete tužbe. Tačno je da je cilj stečajnog po-stupka ravnomerno i ravnopravno namirenje stečajnih poverilaca. Međutim, i za stečajne poverioce važi pravilo procesne discipline i poštovanja sudskih i zakonskih rokova. Time što je zakon dopu-stio stečajnim poveriocima da svoje prijave potraživanja podnose i nakon zakonom predviđenog ro-ka, ne znači da je time omogućio i stečajnim poveriocima koji su upućeni na parnicu, da parnicu po-krenu nakon isteka roka od osam dana po prijemu zaključka o osporenom potraživanju. Četvrto, u članu 96. stav 2. Zakona o stečajnom postupku izričito je propisano da je rok od osam dana za pod-nošenje tužbe poverioca koji ospore potraživanja drugih poverioca prekluzivan, jer po isteku tog roka nastupa zakonska pretpostavka da je potraživanje koje je taj poverilac osporio priznato. To ukazuje da je rok za podnošenje tužbe radi utvrđivanja (osporavanja) potraživanja drugog poverioca nesumnjivo prekluzivan, pa se postavlja i pitanje dvojne prirode istog roka, odnosno da li je on za neke poverioce prekluzivan (poverioce koji su osporili potraživanje drugim poveriocima) a za druge nije (poverioce čija su potraživanja osporena). Pošto je osnovno načelo stečajnog postupka ravno-pravnost poverilaca, oba ova roka se moraju posmatrati kao prekluzivni, jer bi nejednak tretman ovih rokova u odnosu na dve kategorije poverilaca doveo do flagrantnog kršenja pomenutog načela. Peto, samo jezičko tumačenje odredbe člana 96. stav 1. Zakona o stečajnom postupku govori o tome da je rok iz ove odredbe prekluzivan. Naime, poveriocu je ostavljeno da bira da li će pokrenuti ili ne-će pokrenuti parnicu. Ukoliko se opredeli da pokrene parnicu radi utvrđivanja osporenog potraživa-nja onda on to može učiniti jedino u roku od osam dana, od dana prijema zaključka iz člana 94. ovog Zakona, a ne i po isteku tog roka. Šesto, sadašnji tekst Zakona o stečajnom postupku ne sadrži od-redbe koje je sadržao član 127. stav 4. Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji u kojem je bilo predviđeno da ako poverioci pokrenu parnicu, ili upravni ili drugi posebni postupak po isteku propisanog roka, njihova potraživanja, stečajno veće neće uzeti u obzir prilikom deobe stečajne ma-se, osim ako su do tog vremena pravnosnažno utvrđena. Zakon o stečajnom postupku ne kaže da će stečajno veće uzeti u obzir prilikom glavne deobe tužbe za utvrđivanje osporenih potraživanja koje su podnete nakon zakonom predviđenog roka i time ne isključuje prekluzivnost ovog roka. Sedmo, odredbom člana 279. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 125/04) propisano je da sud po prethodnom ispitivanju tužbe donosi rešenje kojim se tužba odbacu-je ako utvrdi da je tužba podignuta neblagovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za podizanje tužbe. Pošto je posebnim propisom iz člana 96. stav 1. Zakona o stečajnom postupku pro-pisan rok za podnošenje tužbe za utvrđivanje osporenog potraživanja, to je parnični sud dužan da primeni ovu odredbu člana 279. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku koja je imperativne prirode, i da podignutu tužbu neblagovremeno odbaci. Argumenti pobornika ovog drugog pravnog shvatanja mogu se pobiti. Rok iz člana 118. stav 1. Zakona o stečajnom postupku može se odnositi samo na poverioce koji su blagovremeno podneli tužbu za utvrđivanje osporenog potraživanja. Ovo stoga što će parnični sud svakako u smislu člana 279. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, u vezi sa članom 5. Zakona o stečajnom postupku, odbaciti neblagovremeno podnete tužbe. Onaj po-verilac koji podnese dokaz da je podneo tužbu, a tužba mu bude odbačena kao neblagovremena, sva-kako nikada neće dobiti ono što je stečajno veće rezervisalo za njega, jer je parnica pravnosnažno okončana nepovoljno za njega. Ukoliko stečajni upravnik odbije zahtev stečajnog poverioca da ste-

Page 196: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 196 -

čajni sudija kao arbitar ili arbitražno veće odluči o osporenom potraživanju rok od osam dana za podnošenje tužbe radi utvrđivanja osporenog potraživanja počinje da teče od isteka roka za žalbu protiv rešenja stečajnog veća o neispunjavanju uslova za arbitražno rešavanje spora, odnosno od dana prijema potvrđujućeg rešenja Višeg trgovinskog suda kojim se odbija žalba stečajnog pove-rioca i potvrđuje prvostepeno rešenje stečajnog veća o neispunjenju uslova za arbitražno rešava-nje spora. Ovakvim tumačenjem početka roka za podnošenje tužbe u slučaju neispunjenja uslova za arbitražno rešavanje spora, ne dovodi se u pitanje prekluzivnost roka iz člana 96. stav 1. Zako-na o stečajnom postupku i ne oštećuje se stečajni poverilac, odnosno ne uskraćuje mu se pravo na sudsku zaštitu.

(Pravno shvatanje Građanskog odeljenja Vrhovnog suda Srbije utvrđeno na sednici 15.11.2005. godine)

DUŽNOST ISTICANJA PROCESNIH PRIGOVORA U

ODGOVORU NA TUŽBU (Član 298. Zakona o parničnom postupku)

227777.. Da li tuženi može i posle odgovora na tužbu da sa uspehom ističe procesne prigovore, a ako

ih istakne da li odlučiti da je taj prigovor nedozvoljen ili odlučiti o osnovanosti odnosno neo-snovanosti tog prigovora, sve s obzirom na odredbu člana 284. stav 1. Zakona o parničnom po-stupku?

Iako je članom 284. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano da je tuženi dužan da u odgovoru na tužbu istakne procesne prigovore, on navedene prigovore može isticati i u daljem toku postupka. Ako tuženi u daljem toku postupka istakne procesne prigovore koje nije istakao u odgovoru na tužbu, sud iste ne može odbaciti samo na osnovu odredbe člana 284. stav 1. Zakona o parničnom postupku, a kakva će biti odluka o njima zavisi od vrste i osnovanosti samog prigo-vora. Da se mnogi procesni prigovori mogu isticati i u daljem toku postupka proizlazi iz brojnih odredaba Zakona o parničnom postupku, a najpre iz odredbe člana 298. stav 5. i člana 300. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Osim toga, o većini smetnji za vođenje postupka i presuđenje, a koje u vidu procesnih prigovora može istaći i tuženi, sud je dužan da vodi računa po službenoj dužnosti i to tokom čitavog postupka (član 16. stav 1, član 17. stav 1, čl. 324. i 346. stav 2. Za-kona o parničnom postupku). U vezi sa ovim treba imati u vidu i odredbu člana 361. stav 2. tač. 2, 3, 4. i 10. Zakona o parničnom postupku. Sud će moći da odbaci kao neblagovremeno istaknut samo onaj procesno-pravni prigovor čije ograničenje proizlazi iz nekih drugih odredaba zakona, a ne iz odredbe člana 284. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Takav je primer sa prigovorom mesne nenadležnosti, čiji je rok za izjavljivanje ograničen odredbom člana 20. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

Page 197: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 197 -

SADRŽINA POZIVA ZA ROČIŠTE

(Član 303. Zakona o parničnom postupku)

227788.. Nepostojanje potpisa sudije na pozivu za punomoćnika stranke ne predstavlja povredu ras-

pravnog načela ukoliko isti sadrži pečat suda, tačan broj predmeta i sve ostale potrebne podatke.

Iz obrazloženja: U postupku nije učinjena bitna povreda iz člana 361. stav 2. tačka 9. Zakona o parničnom po-

stupku, na koju se u revizijskom postupku pazi po službenoj dužnosti, a ni bitna povreda iz član 361. stav 2. tačka 7. istog Zakona, na koju revident ukazuje. Drugostepeni sud je Rešenjem od 08.05.2009. godine, na osnovu člana 369. stav 3. Zakona o parničnom postupku, zakazao raspravu za 04.06.2009. godine u 13,00 časova, radi odlučivanja o žalbi tuženog. Na tu raspravu punomoćnik tuženog bio je uredno pozvan. Njegov predlog za odlaganje rasprave zbog obaveze prisustva na pre-tresu pred drugim sudom odbijen je rešenjem drugostepenog suda od 25.05.2009. godine. Pošto je punomoćnik tuženog, u međuvremenu, tražio izuzeće članova veća i predsednika nadležnog okru-žnog suda, drugostepeni sud je rešenjem od 04.06.2009. godine zastao sa postupkom do donošenja odluke o tom zahtevu, da bi rasprava pred drugostepenim sudom bila zakazana za 29.10.2009. godi-ne. Podneskom od istog datuma punomoćnik tuženog obavestio je sud da neće pristupiti na tu raspra-vu, jer je dobio nepotpisan poziv, pa je tražio da se rasprava odloži za neki drugi termin. Ova okol-nost je tačna. Međutim, poziv sadrži pečat drugostepenog suda, tačan broj predmeta i sve ostale po-trebne podatke, pa nepostojanje potpisa na pozivu ne predstavlja povredu raspravnog načela. Inače, ni u prvostepenom postupku nije učinjena navedena bitna povreda, jer je punomoćnik tuženog tražio odlaganje više rasprava zbog obaveza prisustva pred drugim sudovima. Za te rasprave punomoćnik tuženog mogao je angažovati zamenu, tim pre što se u ovom slučaju radi o starom predmetu, po tu-žbi podnetoj još 1997. godine a predmet je po svojoj prirodi hitan. Nema ni bitne povrede u vezi čla-na 382. stav 1. Zakona o parničnom postupku, na koju se posredno u reviziji ukazuje, kako je drugo-stepeni sud i ocenio žalbene navode od značaja za presuđenje.

(Iz presude Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 2736/2010 od 19.05.2010. godine)

FIKCIJA POVLAČENJA TUŽBE ZBOG NEDOLASKA TUŽIOCA

NA PRIPREMNO ROČIŠTE (Član 304. Zakona o parničnom postupku)

227799.. Kakve pravne posledice nastupaju ako advokat pristupi na pripremno ročište ili ročište za

glavnu raspravu a ne priloži punomoćje, u smislu člana 92. stav 1. Zakona o parničnom po-

Page 198: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 198 -

stupku, tj. da li nastupaju pravne posledice propuštanja – fikcija povlačenja tužbe po čl. 289, 296. stav 2. i članu 475 st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku?

Ukoliko na pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu pristupi advokat koji nema puno-moćje stranke sud mu neće dozvoliti zastupanje, jer Zakon o parničnom postupku takvu mogućnost ne predviđa. Članom 92. stav 1. Zakona o parničnom postupku predviđena je obaveza punomoćni-ka da prilikom preduzimanja prve radnje u postupku podnese punomoćje. Mogućnost naknadnog odobrenja pojedinih radnji iz člana 92. stav 2. Zakona o parničnom postupku odnosi se na lice koje ima punomoćje u kome nije navedeno da li je punomoćnik ovlašćen za preduzimanje određenih radnji, a ne odnosi se na lice koje punomoćje uopšte nema. Novi Zakon o parničnom postupku ne predviđa mogućnost da sud privremeno dozvoli da radnju izvrši lice koje nije podnelo punomoćje, kako je to bilo predviđeno odredbom člana 98. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku. Pitanje se odnosi na situaciju kada punomoćnik tužioca nije podneo punomoćje. Ako je poziv za pripremno ročište ili glavnu raspravu dostavljen neposredno tužiocu onda će nastupiti pravne posledice nedo-laska uredno pozvanog tužioca. Nedolazak uredno pozvanog tužioca na pripremno ročište ima za posledicu povlačenje tužbe izuzev, ako tuženi ne zahteva da se ročište održi (član 289. Zakona o parničnom postupku). Glavna rasprava na koju je tužilac uredno pozvan, a nije pristupio održaće se u odsustvu uredno pozvanog tužioca, a ako obe stranke nisu pristupile, a uredno su pozvane tužba će se smatrati povučenom (član 296. Zakona o parničnom postupku). U sporovima male vrednosti nedolazak uredno pozvanog tužioca sa bilo kog ročišta za glavnu raspravu ima za posledicu povla-čenje tužbe (član 475. stav 1. Zakona o parničnom postupku).

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

REŠENJE O DBIJANJU DOKAZNOG PREDLOGA (Član 308. Zakona o parničnom postupku)

228800.. Žalba protiv rešenja kojim sud odbija izvođenje određenog dokaza nije dozvoljena.

Iz obrazloženja: Sud će odlučiti koja će dokazna sredstva izvesti na glavnoj raspravi - član 293. stav 1. Zakona o

parničnom postupku. Sud će predloge koje ne smatra bitnim za donošenje odluke odbiti rešenjem koje će obrazložiti - član 293. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Protiv rešenja iz stava 2. ovog člana nije dozvoljena posebna žalba - član 293. stav 3. Zakona o parničnom postupku. Imajući u vi-du navedene odredbe, sud odlučuje koja će dokazna sredstva izvesti na glavnoj raspravi. Dakle, ovlašćen je da odbije predlog koji ne smatra bitnim za donošenje odluke. U konkretnom slučaju, re-šenje kojim je odbijen predlog za veštačenje od strane Gradskog zavoda za veštačenje predstavlja re-šenje o upravljanju parnicom, protiv kog rešenja nije dozvoljena posebna žalba. Na drugoj strani,

Page 199: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 199 -

protiv rešenja suda kojim je određeno izvođenje dokaza veštačenjem od strane imenovanog veštaka, u smislu odredaba člana 260. u vezi čl. 250. i 251. Zakona o parničnom postupku - takođe nije do-zvoljena žalba.

(Iz rešenja Višeg suda u Čačku, Gž. 103/2010 od 19.03.2010. godine)

FIKCIJA POVLAČENJA TUŽBE ZBOG NEOPRAVDANOG IZOSTANKA STRANAKA SA ROČIŠTA ZA GLAVNU RASPRAVU

(Član 311. Zakona o parničnom postupku)

228811.. Ne može se smatrati neopravdanim izostankom napuštanje već započetog ročišta od strane

punomoćnika tužioca, zbog čega se u takvoj situaciji ne može doneti rešenje o povlačenju tužbe ako druga strana izjavi da ne želi da raspravlja.

Iz obrazloženja: Pošto su na ročište za glavnu raspravu došli i punomoćnik tužioca i punomoćnik tuženog, raspra-

vljanje je počelo i izvedeni su određeni dokazi. Zatim je ročište napustio punomoćnik tužioca navode-ći da će se na ročište vratiti. Kako se posle dvadesetak minuta nije vratio, punomoćnik tuženog je iz-neo da ne želi dalje da raspravlja i predložio da sud donese rešenje o povlačenju tužbe.

Prvostepeni sud je takvo rešenje i doneo. Pri tome, vrlo široko tumačeći odredbu člana 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku, izjednačio je odlazak punomoćnika tuženog sa ročišta sa neoprav-danim izostankom sa ročišta.

Naime, prvostepeni sud je u konkretnoj situaciji ponašanje punomoćnika tužioca samo mogao sankcionisati na drugi način (eventualnim kažnjavanjem zbog nepoštovanja procesne discipline ili odlaganjem ročišta na teret punomoćnika tužioca), ali ne i utvrđenjem da je tužba povučena jer za to nisu bili ispunjeni uslovi iz odredbe člana 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

( Iz Rešenja Višeg suda u Valjevu, Gž1. 60/2012 od 13.09.2012. godine)

228822.. Izostanak sa ročišta proizvodi zakonsku posledicu - tužba se smatra povučenom, a za spre-

čavanje njenog nastupanja nije dovoljno da stranke obaveste sud da će sa ročišta izostati, već je neophodno da svoj izostanak, o kome unapred obaveštavaju sud, i opravdaju određenim razlozima.

Iz obrazloženja: Pretpostavka o povlačenju tužbe postoji ako uredno pozvane parnične stranke nisu pristupile na

ročište a svoj izostanak nisu opravdale - član 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku. U tom smi-

Page 200: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 200 -

slu, žalbeni navodi tužioca da je navedena zakonska odredba nepravilno primenjena (jer je tužilac obavestio sud da je punomoćnik sprečen da prisustvuje ročištu) - neosnovani su. Naime, nije dovolj-no da stranke obaveste sud da će izostati tj. da paušalno navedu da je punomoćnik stranke sprečen da prisustvuje ročištu bez navođenja razloga zbog kojih je sprečen, pa i opravdanosti tih razloga. Zbog toga je prvostepeni sud pravilno doneo pobijano rešenje, odlučivši kao u izreci a na osnovu člana 387. tačka 2. Zakona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 3249/2010 od 27.05.2010. godine)

228833.. Zahtev za naknadu troškova tuženik može staviti u roku od osam dana po prijemu rešenja

kojim je konstatovano presumirano povlačenje tužbe.

Iz obrazloženja: Viši trgovinski sud nalazi da je pobijano rešenje kojim je odbačen kao neblagovremen zahtev

tuženog za naknadu troškova postupka pravilno i na zakonu utemeljeno. Naime, tuženi smatra da nakon presumiranog povlačenja tužbe može da se poziva na blagovremenost zahteva za troškove postavljenog 28. novembra 2005. godine. Međutim, punomoćnik tuženog je rešenje od 5. jula 2005. godine (kojim je konstatovano povlačenje tužbe) primio 7. jula 2005. godine. Žalbu tužioca na reše-nje od 19. jula 2005. godine (o odbijanju predloga za vraćanje u pređašnje stanje) primio je 8. sep-tembra 2005. godine. Rešenje Višeg trgovinskog suda Pž. 10159/05 po žalbama tužioca na prvoste-pena rešenja, dostavljeno mu je 3. novembra 2005. godine, a što se sve utvrđuje iz povratnica u spi-sima predmeta. Punomoćnik tuženika je zahtev za troškove spora podneo tek 28. novembra 2005. godine. Prvostepeni sud je pravilno odlučio kada je doneo pobijanu odluku, imajući u vidu da je tu-ženom istekao i rok iz stava 7. člana 159. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004)- rok od osam dana po prijemu obaveštenja o povlačenju tužbe. Tuženom se stoga ne može prihvatiti opredeljivanje parničnog troška nakon proteka više meseci od donošenja rešenja o presumiranom povlačenju tužbe (koje je primio 7. jula 2005. godine), i to putem podneska od 28. no-vembra 2005. godine, sa pozivom na to da mu troškovi pripadaju jer je u potpunosti uspeo u parnici, odnosno pozivom na docnije bolničko lečenje punomoćnika tuženog (u oktobru i novembru mesecu 2005. godine)."

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 451/06 od 24.01.2006. godine)

228844.. Podnošenje predloga za zastoj postupka ne sprečava nastupanje zakonom propisanih po-

sledica izostanka stranke sa ročišta na koje je uredno pozvana.

Iz obrazloženja: Neosnovani su žalbeni navodi tužioca da je sud morao prethodno da odluči o predlogu tužioca za

zastoj postupka radi ujednačavanja prakse, a dok se ne zauzme pravno stanovište u jednom od njih,

Page 201: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 201 -

jer nastupanje pravnih posledica izostanka u smislu člana 296. Zakona o parničnom postupku nastu-pa po samom zakonu, ukoliko stranke neopravdano izostanu sa ročišta na koje su bile uredno po-zvane, bez obzira na predloge koje su u dotadašnjem toku postupka dale i bez uslova da se prethodno odluči o istim predlozima.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 12886/05 od 1.02.2006. godine)

228855.. Ako je telegram sa zahtevom za odlaganje ročišta blagovremeno predat pošti, ali je izgu-

bljen ili uništen pre prijema u sud, radnja nije preduzeta, jer sud nije bio u mogućnosti da se upozna sa njegovom sadržinom, pa nastupa fikcija povlačenja tužbe kao zakonska posledica neopravdanog izostanka stranaka sa ročišta.

Iz obrazloženja: U članu 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku propisano je da ako na ročištu za glavnu ras-

pravu neopravdano izostanu i tužilac i tuženi, tužba se smatra povučenom. Novi Zakon o parnič-nom postupku za nastupanje fikcije povlačenja tužbe traži da je izostanak neopravdan, što znači da bi sud u svakom konkretnom slučaju morao da ceni pre donošenja rešenja o pretpostavljenom povla-čenju tužbe da li je izostanak opravdan ili ne. Dakle, novi Zakon je uveo pravni standard "neoprav-danog izostanka" kao uslova za primenu fikcije o povlačenju tužbe. Stranka mora blagovremeno, dakle pre održavanja ročišta, da sud podneskom obavesti o razlozima sprečenosti, kao i da o posto-janju tih razloga priloži odgovarajuće dokaze. Samo u takvom slučaju izostanak bi se smatrao opravdanim, što bi sprečilo nastupanje fikcije povlačenja tužbe. Ako stranka iz opravdanih razloga takav podnesak sa dokazima nije mogla da blagovremeno dostavi sudu, opravdanost izostanka, od-nosno razloga koji su doveli do toga da stranka propusti ročište, ocenjivala bi se prilikom odlučiva-nja o predlogu za vraćanje u pređašnje stanje. Prema stanju u spisima na ročište za glavnu raspravu na dan 23. februara 2005. godine punomoćnik tužioca i tuženi su uredno i blagovremeno pozvani, ali na to ročište nisu pristupili, pa je sud doneo pobijeno rešenje primenom odredbe iz člana 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Prvostepeni sud je pri tome cenio da li je izostanak opravdan ili ne i našao da je izostanak neopravdan. Pri tome prvostepeni sud je pošao od stanja u spisima pred-meta. Sada, u žalbi tužilac tvrdi da je blagovremeno pre ročišta dana 22. februara 2005. godine po-slao telegram sudu br. 8782 u kome je obrazložio razloge svog izostanka. Telegram je predat Službi "96". Prema stanju u spisima taj telegram br. 8782 od 22. februara 2005. godine nije stigao u sud. Prema tome, prvostepeni sud prilikom donošenja pobijenog rešenja nije ni bio u mogućnosti da se upozna sa njegovom sadržinom. Prema tome, polazeći od stanja u spisima prvostepeni sud je pravil-no našao da ima mesta da se primeni odredba iz člana 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku, jer su sa ročišta za glavnu raspravu zakazanog za dan 23. februara 2005. godine punomoćnik tužioca i tuženi neopravdano izostali. Prema tome, pravilo o fikciji održanja roka može se primeniti samo ako je podnesak stigao sudu. U slučaju u kome je on blagovremeno predat, ali je izgubljen ili uništen pre pri-jema u sud, radnja nije preduzeta jer sud nije došao u mogućnost da se sa njom upozna. Stranka u tom slučaju ima pravo da podnese predlog za vraćanje u pređašnje stanje. Međutim, u konkretnom slučaju predlog za vraćanje u pređašnje stanje nije podnet. Kod takvog stanja stvari, drugostepeni sud nalazi da

Page 202: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 202 -

je prvostepeni sud pravilno odlučio kao u izreci pobijenog rešenja te pravilno primenio odredbu iz člana 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Pravilo o održavanju roka kad se vreme predaje i vreme fak-tičkog prijema podneska ne podudaraju, primenjuje se samo ako je podnesak stigao u sud jer je on tako bio u mogućnosti da se upozna sa njegovom sadržinom. Za slučaj da je podnesak blagovremeno predat pošti, ali je izgubljen ili uništen, stranka ima pravo da traži vraćanje u pređašnje stanje.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 1555/05 od 16.02.2006. godine)

228866.. Tužilac ne može sa trpi posledice zbog propuštanja ročišta za glavnu raspravu zakazanog

u vreme sudskog odmora u periodu od 15. jula do 30. avgusta, ako je blagovremeno obavestio postupajući sud da neće moći da pristupi zakazanoj glavnoj raspravi zbog korišćenja godi-šnjeg odmora.

Iz obrazloženja: Rešenjem P. 139/2005 od 17. avgusta 2005. godine Trgovinski sud u Z... utvrdio je da se tužba

tužioca smatra povučenom na osnovu člana 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku, jer na zaka-zanu glavnu raspravu za 17. avgusta 2005. godine neopravdano nisu pristupili tužilac i tuženi i ako su uredno pozvani. Ispitujući pobijano rešenje drugostepeni sud je našao da je ožalbeno rešenje za-hvaćeno bitnom povredom postupka iz člana 361. stav 2. tačka 7. Zakona o parničnom postupku jer je prvostepeni sud nezakonitim postupanjem u vezi primene odredbe člana 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku, i u vezi odredbi člana 20. Zakona o uređenju sudova i člana 60. Sudskog po-slovnika uskratio tužitelju pravo da raspravlja pred sudom. Imajući u vidu odredbe Zakona o ure-đenju sudova i Sudskog poslovnika kojim je propisano da sudski odmor traje od 15. jula do 30. av-gusta i da se u vreme sudskog odmora vodi istraga i postupa u pritvorskim predmetima, krivičnom postupku prema maloletnicima, radnopravnim, zemljišnoknjižnim, meničnim, čekovnim, stečajnim stvarima, u stvarima smetanja poseda, zakonskog izdržavanja, čuvanja i vaspitanja dece, po predlogu za obezbeđenje dokaza ili za određenje privremene mere i u svim drugim stvarima koje su zakonom određene kao hitne, pri čemu predsednik suda može narediti da se u dane sudskog odmora postupa i u drugim stvarima koje ne trpe odlaganje, a kako se u konkretnom slučaju radi o predmetu isplate po osnovu neosnovanog obogaćenja po tužbi podnetoj jula 2003. godine, zaista nije bilo neodložnog razloga da se glavna rasprava zakaže u vreme sudskog odmora, tim pre što je punomoćnik tužioca gotovo dva meseca ranije molio odlaganje zakazane glavne rasprave u vreme sudskog odmora u kom periodu je za očekivati da pored sudija i advokati organizuju provođenje svog godišnjeg odmora. Kod takvog stanja stvari ukoliko je postupajući sudija smatrao da nema mesta odlaganju zakazane glavne rasprave, čije je odlaganje punomoćnik tužioca u svakom slučaju blagovremeno tražio, morao je po prijemu zahteva za odlaganje svojim pismenim rešenjem da reaguje i obavesti punomoćnika da odbija predlog za odlaganje rasprave, kako bi isti obezbedio zamenu, jer u situaciji da je rasprava za-kazana u periodu sudskog odmora, kad sud uobičajeno ne postupa u ovakvim predmetima shodno zakonskoj odredbi, tužilac je osnovano mogao da smatra da će njegov zahtev za odlaganje glavne rasprave biti usvojen, pa se stoga, njegov izostanak sa iste ne može smatrati neopravdanim, što oči-

Page 203: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 203 -

gledno nije smatrao ni prvostepeni sud, s obzirom na sadržinu rešenja. Ovo posebno imajući u vidu da je predmet stigao u prvostepeni sud 10. marta 2005. godine, a rasprava zakazana rešenjem 2. juna 2005. godine za 17. avgust 2005. godine, žurba za zakazivanje ovog predmeta u vreme sudskog od-mora pokazuje se kao očigledno neprimerena.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 10651/05 od 1. 03. 2006. godine)

228877.. Razloge i dokaze o opravdanosti izostanka sa ročišta za glavnu raspravu stranke moraju

dostaviti sudu pre održavanja ročišta, da bi sud na ročištu ocenio da li se radi o opravdanom ili neopravdanom izostanku, a ako propuste da to učine ili iz dostavljenih dokaza sud oceni da izostanak nije opravdan, a stranke su uredno pozvane, doneće rešenje da se tužba smatra po-vučenom u smislu člana 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku.

Iz obrazloženja: Član 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku propisuje: "Ako na ročištu za glavnu raspravu

neopravdano izostanu i tuženi i tužilac, tužba se smatra povučenom". To znači da stranke nakon prijema poziva moraju obavestiti sud da neće pristupiti na zakazano ročište i dostaviti dokaz o opravdanosti izostanka, koji će sud ceniti na ročištu i odlučiti da li se radi o opravdanom ili neoprav-danom izostanku. Ukoliko na dan održavanja ročišta stranka nije dostavila dokaz kojim opravdava svoj izostanak, prvostepeni sud će utvrditi da izostanak nije opravdan, i ukoliko su se stekli potrebni uslovi iz člana 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku doneti rešenje kojim se smatra da je tužba povučena. Pravdanje izostanka i dostavljanje dokaza na okolnost opravdanosti izostanka, nakon roči-šta, može biti samo razlog za podnošenje predloga za vraćanje u pređašnje stanje. Postupajući po tom podnesku prvostepeni sud će oceniti da li postoje opravdani razlozi za izostanak i u skladu sa tim odlučiti o predlogu za vraćanje u pređašnje stanje.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda XX Pž. 11989/2005 od 20. 03. 2006. godine)

228888.. Ako je prvostepeni sud doneo rešenje da se tužba smatra povučenom zbog neopravdanog

izostanaka stranaka sa ročišta za glavnu raspravu u smislu člana 296. stav 2. novog Zakona o parničnom postupku, kako će postupiti drugostepeni sud ako tužilac tek u žalbi na rešenje o povlačenju tužbe navede razloge izostanka i priloži odgovarajuće dokaze, a da pri tom nije istovremeno tražio i vraćanje u pređašnje stanje?

Kad tužilac tek u žalbi na rešenje da se tužba smatra povučenom, koje je doneto na osnovu člana 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku, navede razloge izostanka i priloži odgovara-juće dokaze, a da pri tom nije predložio vraćanje u pređašnje stanje, drugostepeni sud će žalbu odbiti kao neosnovanu, osim ako ti razlozi ne predstavljaju opštepoznate činjenice. Postojanje

Page 204: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 204 -

opravdanih razloga može imati značaja samo za ocenu opravdanosti predloga za vraćanje u pre-đašnje stanje, jer se rešenje da se tužba smatra povučenom, na osnovu člana 296 stav 2. Zakona o parničnom postupku i donosi zbog odsustva dokaza o postojanju opravdanih razloga u mo-mentu donošenja rešenja, te drugostepeni sud i ne ceni zakonitost rešenja u pogledu postojanja opravdanih razloga za izostanak.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

228899.. Kako će parnični sud na dan održavanja ročišta ceniti da li su razlozi za izostanak strana-

ka opravdani ili ne, ukoliko nikakvi dokazi u tom pravcu nisu priloženi, da bi pravilno prime-nio pravilo o fikciji povlačenja tužbe iz člana 296. stav 2. novog Zakona o parničnom postupku u kome je propisano da "ako na ročištu za glavnu raspravu neopravdano izostanu i tuženi i tu-žilac, tužba se smatra povučenom"?

Odredba člana 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku propisuje da ako na ročištu za glavnu raspravu neopravdano izostanu i tužilac i tuženi, prvostepeni sud će doneti rešenje da se tužba smatra povučenom. Prvostepeni sud je potrebno da na ročištu za glavnu raspravu konstatu-je da su stranke uredno pozvane i neopravdano izostale, da odluči o eventualnom predlogu za odlaganje (može i rešenjem na ročištu) i dužan je da u rešenju koje će doneti na osnovu člana 296 stav 2. Zakona o parničnom postupku, obrazloži na koji način je zaključio da je izostanak neopravdan. Postojanje opravdanih razloga može imati značaja samo za ocenu osnovanosti pred-loga za vraćanje u pređašnje stanje. Ako na dan održavanja ročišta uz predlog za odlaganje roči-šta nisu priloženi dokazi u prilog postojanja opravdanosti razloga, prvostepeni sud će doneti re-šenje da se tužba smatra povučenom u smislu člana 296 stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer se isto i donosi zbog odsustva dokaza o postojanju opravdanih razloga za izostanka, u mo-mentu donošenja rešenja.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

229900.. Šta se smatra opravdanim izostankom sa ročišta, a u smislu ocene opravdanog odnosno neo-

pravdanog izostanka za primenu odredbe člana 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku?

Koji izostanak sa glavne rasprave će sud smatrati neopravdanim izostankom je faktičko pitanje, koje sud ceni u svakom slučaju u zavisnosti od okolnosti toga slučaja. Da bi sud mogao primeniti od-redbu člana 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku potrebno je da na ročištu za glavnu raspravu konstatuje da su stranke uredno pozvane i neopravdano izostale, odnosno da raspravnim reše-njem na ročištu eventualno odbije podneti predlog za odlaganje ročišta, ukoliko smatra da je takav predlog neopravdan, a svakako je dužan da u rešenju, koje će doneti na osnovu odredbe člana 296.

Page 205: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 205 -

stav 2. Zakona o parničnom postupku, obrazloži na koji način je cenio opravdanost odnosno neo-pravdanost izostanka parničnih stranaka, odnosno na osnovu kojih okolnosti je zaključio da je izo-stanak neopravdan.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

229911.. Kakvu će odluku doneti drugostepeni sud ako je tužilac uz izjavljenu žalbu na rešenje da

se tužba smatra povučenom u smislu člana 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku, dosta-vio dokaze kojima pravda svoj izostanak sa ročišta, a da pri tom nije tražio i vraćanje u pređa-šnje stanje?

Drugostepeni sud će odbiti žalbu na rešenje da se tužba smatra povučenom i kada stranka uz žalbu dostavi dokaze o postojanju opravdanih razloga zbog kojih je izostala sa ročišta, osim ako ti razlozi ne predstavljaju opštepoznate činjenice. Ovo iz razloga što postojanje opravdanih razloga može imati značaja samo za ocenu osnovanosti predloga za vraćanje u pređašnje stanje, a ne i za ocenu zakonitosti rešenja koje je upravo i doneto zbog odsustva dokaza o njihovom postojanju, u momentu donošenja rešenja.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

229922..

Procesna pretpostavka za donošenje rešenja kojim se konstatuje da se tužba smatra povu-

čenom u smislu odredbe člana 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku, jeste neopravdan iz-ostanak obe uredno pozvane parnične stranke sa ročišta za glavnu raspravu, pri čemu je sud dužan da prilikom donošenja rešenja o pretpostavljenom povlačenju tužbe oceni da li je tužio-čev izostanak bio opravdan ili ne, dajući razloge zbog kojih iznete razloge tužioca ne smatra opravdanim.

Iz obrazloženja: Pobijanim rešenjem prvostepenog suda od 27. juna 2005. godine odlučeno je da se tužba sma-

tra povučenom, pa je rešenje o izvršenju tog suda Iv. br. 14558/04 od 22. decembra 2004. godine, ukinuto u celosti. Pobijano rešenje prvostepeni sud je doneo na osnovu odredbe člana 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku, kao i odredbe člana 463. stav 1. istog zakona, u vezi sa članom 54. stav 1. Zakona o izvršnom postupku. Prvostepeni sud je u obrazloženju pobijanog rešenja naveo da je cenio opravdanost izostanka sa ročišta, da tužilac i tuženi nisu blagovremeno pre održavanja ro-čišta podneskom naveli razloge izostanka sa ročišta i dostavili dokaze o opravdanosti tih razloga. Prvostepeni sud dodaje, da ako stranka iz opravdanih razloga nije mogla blagovremeno obavestiti

Page 206: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 206 -

sud o razlozima izostanka i dostaviti dokaze o opravdanosti istih, opravdanost izostanka će se ceniti prilikom odlučivanja o eventualnom predlogu za vraćanje u pređašnje stanje. U članu 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku propisano je da ako na ročištu za glavnu raspravu neopravdano izo-stanu i tuženi i tužilac, tužba se smatra povučenom. Dakle, reč je o institutu sličnom fikciji povlače-nja tužbe iz člana 499. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku, koji se primenjivao samo u po-stupku u privrednim sporovima. Ali, raniji zakon se nije upuštao u pitanje razloga izostanka sa ro-čišta, tj. da li je izostanak opravdan ili ne, već je fikcija povlačenja tužbe nastupala u svakom slučaju – kao posledica izostanka, bez obzira na razloge propuštanja. Sami razlozi za izostanak bili su od značaja samo ako je podnet predlog za povraćaj u pređašnje stanje. Odluka o predlogu za povraćaj u pređašnje stanje zavisila je od opravdanosti razloga izostanka. Međutim, novi zakon za nastupanje fikcije povlačenja tužbe traži da je izostanak neopravdan, što znači da bi sud u svakom konkretnom slučaju morao da ceni pre donošenja rešenja o pretpostavljenom povlačenju tužbe, da li je izostanak opravdan ili ne. Dakle, novi Zakon o parničnom postupku je uveo pravni standard "neopravdanog izostanka" kao uslova za primenu fikcije o povlačenju tužbe. Po mišljenju drugostepenog suda, stranka bi morala blagovremeno, dakle pre održavanja ročišta, da sud podneskom obavesti o razlo-zima sprečenosti, kao i da o postojanju tih razloga priloži odgovarajuće dokaze. Jedino bi se u takvom slučaju izostanak smatrao opravdanim, što bi sprečilo nastupanje fikcije povlačenja tužbe. A ako stran-ka iz opravdanog razloga takav podnesak sa dokazima nije mogla da blagovremeno dostavi sudu, opravdanost izostanka, odnosno razloga koji su doveli do toga da stranka propusti ročište, ocenjivala bi se prilikom odlučivanja o predlogu za vraćanje u pređašnje stanje. Međutim, uslov za to jeste bla-govremeno podnošenja predloga za vraćanje u pređašnje stanje, što je u konkretnom slučaju izostalo. Naime, predlog za vraćanje u pređašnje stanje tužioca je odbačen kao neblagovremen rešenjem prvo-stepenog suda od 19. jula 2005. godine. Prema tome, u konkretnom slučaju, a po oceni drugostepenog suda, prvostepeni sud je pravilno našao da su ispunjeni zakonski uslovi iz citiranih zakonskih odredbi u obrazloženju prvostepenog rešenja da se odluči kao u izreci. Prvostepeni sud jeste cenio opravda-nost razloga za izostanak sa ročišta i našao da opravdani razlozi za izostanak ne postoje.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 10559/05 od 3.10. 2005. godine)

229933.. Ako je tužilac blagovremenim podneskom obavestio sud da ne može da pristupi na zakaza-

no ročište zbog drugih zakazanih ročišta kojima mora prisustvovati, prvostepeni sud mora da izvrši ocenu neopravdanosti izostanka, dajući u obrazloženju rešenja kojim konstatuje da se tužba smatra povučenom razloge zbog kojih razloge tužioca ne smatra opravdanim, da bi se mogla primeniti posledica predviđena u članu 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku, od-nosno da bi se tužba smatrala povučenom.

Iz obrazloženja: Pobijanim rešenjem konstatovano je da se tužba u ovoj pravnoj stvari smatra povučenom. Pre-

ma stanju u spisima, stranke koje su uredno pozvane nisu pristupile na ročište za glavnu raspravu za-

Page 207: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 207 -

kazanu za 10. marta 2005. godine, pa je stoga sud nalazeći da su stranke po oceni suda neopravdano izostale, u smislu člana 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku pobijanim rešenjem konstatovao da se tužba smatra povučenom. Članom 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku predviđeno je da ako na ročištu za glavnu raspravu neopravdano izostanu i tužilac i tuženi, tužba se smatra povuče-nom. U situaciji u kojoj je prema stanju u spisima tužilac podneskom od 31. januara 2005. obave-stio sud da zbog drugih zakazanih ročišta kojima mora prisustvovati ne može da pristupi, prvoste-peni sud je ocenu neopravdanosti izostanka morao izvršiti dajući razloge zbog kojih iznete razloge tužioca ne smatra opravdanim, da bi se mogle primeniti posledice predviđene u članu 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku, odnosno da bi se tužba smatrala povučenom. Stoga rešenje kojim sud konstatuje da se smatra da je tužba povučena ceneći da izneti razlozi nisu opravdani mora sadržati i razloge za takvu ocenu suda. U konkretnom slučaju, prvostepeno rešenje samo sadrži ocenu suda da je izostanak stranaka neopravdan, a ne i razloge za takvu ocenu opravdanosti razloga iznetih u pod-nesku tužioca, pa je stoga pobijano rešenje doneto uz apsolutno bitne povrede iz člana 361. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupku i isto se shodno članu 387. stav 1. tačka 3. istog zakona uki-da i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 5588/05 od 26.08.2005. godine)

SUDSKO PORAVNANJE KAO UGOVOR ZAKLJUČEN

PRED SUDOM (Član 336. Zakona o parničnom postupku)

229944.. Samo u slučaju saglasnog predloga stranaka da žele zaključenje sudskog poravnanja, sud

ceni njegovu dozvoljenost i eventualno ga odobrava, dok takvu obavezu nema u slučaju jedno-stranog predloga, koji nema procesni značaj i o o čemu se ne donosi posebna odluka.

Iz obrazloženja: Nisu osnovani žalbeni navodi da sud nije razmatrao tuženikov predlog za preboj međusobnih po-

traživanja tužioca prema prvotuženom sa potraživanjem koje je prvotuženi preuzeo od trećeg lica, a kome je isto priznato u stečaju. Naime, prema stanju u spisima, tuženi ove navode nije istakao kao kompenzacioni prigovor ili kompenzacionu protivtužbu, pa sud nije imao obavezu da o istom odluči. Naprotiv, tuženi je istakao da želi poravnanje sa preuzetim potraživanjima trećeg lica, o čemu se ne donosi posebna odluka suda niti je poravnanje moguće bez saglasnosti tužioca, a koju on nesporno u ovoj situaciji nije dao. Osim toga, samo poravnanje predstavlja međusobni sporazum stranaka, koji sud samo odobrava (ukoliko se radi o sudskom poravnanju). U konkretnom slučaju sporazum nije postignut, niti je u formi sudskog poravnanja predočen sudu. Zato sud nije ni imao mogućnost uvida u isti a time ni donošenja ma kakve odluke. Eventualna terminološka greška stranke (označa-vanjem "poravnanja" umesto "prebijanja") ne obavezuje sud da zahtev stranke tumači drugačije od onoga kako ga je sama stranka imenovala.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 1787/2010 od 22.04.2010. godine)

Page 208: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 208 -

NEMOGUĆNOST ZAKLJUČENJA PORAVNANJA U POGLEDU ZAHTEVA

KOJIMA STRANKE NE MOGU DA RASPOLAŽU (Član 336. Zakona o parničnom postupku)

229955.. Kada se novčano potraživanje odnosi na isplatu zarade, putnih troškova i doprinosa PIO

zaposlenih radnika u preduzeću, koje posluje većinskim društvenim kapitalom, a nalazi se u postupku privatizacije, za isplatu ili zaključenje poravnanja nije potrebna saglasnost Agencije za privatizaciju u smislu člana 398a. Zakona o preduzećima.

Iz obrazloženja: Pred opštinskim sudovima u toku je veći broj parnica u kojima je osporena punovažnost porav-

nanja, zaključenih između preduzeća, koji posluju sa većinskim društvenim kapitalom a nalaze se u postupku privatizacije i zaposlenih radnika. Poravnanjima su se preduzeća obavezala na isplatu re-dovnih, neisplaćenih zarada, putnih troškova i doprinosa PIO. Jedan od pravnih osnova za traženo utvrđenje ništavosti poravnanja je da su poravnanja protivno čl. 398a. Zakona o preduzećima zaklju-čena bez saglasnosti agencije republike članice nadležne za poslove privatizacije. Postavljeno je kao sporno pravno pitanje da li je zaključenje poravnanja predstavljalo redovno poslovanje preduze-ća i da li je shodno članu 398a. Zakona o preduzećima bilo neophodno pribavljanje saglasnosti Agencije za privatizaciju za zaključenje spornih poravnanja. Za zauzimanje stava o ovom pravnom pitanju neophodno je primeniti odredbe Zakona o preduzećima i Zakona o privatizaciji. Odredbama čl. 16. st. 1. Zakona o privatizaciji je propisano da se postupak privatizacije pokreće inicijativom nadležnog organa subjekta privatizacije i pripremom prospekta za privatizaciju a čl. 14. istog zakona da se privatizacija društvenog kapitala sprovodi najkasnije u roku od četiri godine od dana stupanja na snagu ovog zakona. Odredbama čl. 398a. st. 1. Zakona o preduzećima (važećeg na osnovu čl. 456. Zakona o privrednim društvima) propisano je da preduzeće koje posluje većinskim društvenim kapitalom ne može bez prethodne saglasnosti agencije republike članice nadležne za poslove priva-tizacije donositi odluke: o smanjenju ili povećanju kapitala; reorganizaciji ili restrukturiranju; inve-sticionom ulaganju; prodaji dela imovine; opterećivanju imovine; zalaganju stvari ili uspostavljanju hipoteke; dugoročnom zakupu; poravnanju sa poveriocima; uzimanju ili odobravanju kredita ili davanju garancija van toka redovnog poslovanja. Odredbama čl. 25a st. 2. Zakona o privatizaciji regulisano je da preduzeće koje posluje većinskim društvenim kapitalom može u toku postupka pri-vatizacije da menja odredbe pojedinačnog kolektivnog ugovora koje se odnose na visinu zarade za-poslenih samo uz prethodnu saglasnost agencije ako se tim odredbama uvećava zarada zaposlenih u procentu većem od projektovanog rasta cena na malo odnosno ako je preduzeće prethodnu poslov-nu godinu završilo sa gubitkom. Raspolaganje preduzeća u privatizaciji, preuzimanjem obaveze is-plate redovnih, neisplaćenih zarada, putnih troškova i doprinosa PIO, izvršeno poravnanjem prema svojoj sadržini nije u suprotnosti prinudnim propisima, javnom poretku ni pravilima morala (čl. 3. st. 3. ZPP). Radi se o obavezama preduzeća koje proizilaze iz zakona i pojedinačnog kolektivnog

Page 209: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 209 -

ugovora. Isplata redovnih zarada (bez povećanja), putnih troškova i doprinosa PIO, spada u domen redovnog poslovanja preduzeća i za raspolaganje navedenim naknadama saglasnost agencije za pri-vatizaciju nije potrebna. Prihvatanje obaveza isplate povećanih zarada u procentu većem od projek-tovanog rasta cena na malo, odnosno ako je preduzeće prethodnu poslovnu godinu završilo sa gubit-kom uslovljeno je pribavljanjem prethodne saglasnosti agencije za privatizaciju u smislu čl. 25a. st. 2. Zakona o privatizaciji. Zakon o preduzećima reguliše statusna pitanja i poslovanje preduzeća sa trećim licima, ali ne i međusobne odnose preduzeća i zaposlenih, usled čega se neophodnost priba-vljanja saglasnosti agencije za privatizaciju u parnici zaposlenih i preduzeća koje posluje većinskim društvenim kapitalom, a nalazi se u postupku privatizacije, povodom isplate zarada i drugih naknada po osnovu rada ne ocenjuje prema čl. 398a. Zakona o preduzećima, već primenom Zakona o privati-zaciji i propisa iz oblasti radnog prava. Odluke preduzeća donete van redovnog toka poslovanja za koje se potreba za pribavljanjem saglasnosti agencije za privatizaciju ceni prema čl. 398a. st. 1. Za-kona o preduzećima, shodno stavu 2. istog člana poništava agencija republike članice, nadležna za poslove privatizacije.

(Pravno shvatanje Građanskog odeljenja Vrhovnog suda Srbije utvrđeno na sednici od 28.06.2005. godine)

RAZLOZI ZA POBIJANJE SUDSKOG

PORAVNANJA (Član 339. Zakona o parničnom postupku)

229966.. Ne može se sa uspehom tražiti poništaj sudskog poravnanja pozivanjem na povredu načela

jednake vrednosti uzajamnih davanja na štetu tužioca.

Iz obrazloženja: Nije osnovan navod iz žalbe tužioca da se sporni pravni odnos mora raspraviti primenom načela

jednake vrednosti uzajamnih davanja. Ovo stoga, što se poravnanje ne može pobijati samo zbog toga što je zaključeno na štetu tužioca, jer je sudsko poravnanje ugovor stranaka zaključen pred su-dom, te se može pobijati tužbom iz razloga iz kojih se može pobijati valjanost svakog drugog ugovo-ra. Naime, poravnanje je posebna vrsta ugovora, kojim stranke sporni odnos među sobom, pomoću uzajamnog popuštanja, rešavaju na način za koji nalaze da im odgovara, odnosno određuju svoja uzajamna prava i obaveze u postojećem pravnom odnosu među njima. Zato poravnanje zaključeno na štetu tužioca ne može da predstavlja osnov za traženje poništaja poravnanja, iako ovo oštećenje postoji, jer su stranke svesno učinile određena popuštanja protivnoj stranci. Sudsko poravnanje ima jednaku pravnu snagu kao i pravnosnažna sudska presuda i tužbom se može tražiti poništaj poravna-nja, ako je do zaključenja poravnanja došlo usled prinude, pretnje ili prevare jedne od stranaka, na šta se u konkretnom slučaju ne ukazuje.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 9392/05 od 6.09.2006. godine)

Page 210: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 210 -

OPŠTE ODREDBE O PRESUDI

(Član 342. Zakona o parničnom postupku)

229977.. Nepostojeća presuda je ona koja nema sva potrebna svojstva koja sudskoj radnji daju ka-

rakter presude, a presuda bez dejstva je ona koja postoji ali ne može izazvati pravna dejstva.

Iz obrazloženja: Nepostojeća presuda je ona koja nema sva potrebna svojstva koja jednoj sudskoj radnji daju

karakter presude. Presuda je nepostojeća ako nije objavljena ili nije otposlata, ili nije ni donesena. Nepostojeća presuda je i akt koju je doneo umesto suda neki drugi organ ili odluka koja nosi takav naziv ali nije donesena u vršenju sudijske funkcije. Nepostojeća presuda ne može izazvati pravna dejstva i zato se ona ne može pobijati. Nasuprot nepostojeće presude, presuda bez dejstva je ona ko-ja postoji ali koja ne može da izazove pravno dejstvo. Presuda bez dejstva je prvostepena presuda koju je ukinuo instancioni sud; presuda koja je donesena pošto je tužba povučena; presuda koja je donesena u bračnoj parnici u kojoj je poverilac pre njene pravosnažnosti povukao tužbu; presuda ko-jom su izrečene posledice koje nisu predviđene pravilima materijalnog prava; presuda koja je done-sena prema licu koje ne spada pod domaću jurisdikciju; presuda koja je donesena iako stranka ne postoji; prvostepena presuda koju je u toku instancionog postupka stavio van snage prvostepeni sud pošto su stranke pred njim zaključile sudsko poravnanje.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 12202/05 od 9.01.2006. godine)

ALTERNATIVNO OVLAŠĆENJE TUŽENOG

(Član 344. Zakona o parničnom postupku)

229988.. Pravo izbora da izvrši obavezu iz zahteva ili iz alternativnog ovlašćenja ima samo tuženi i

to u fazi dobrovoljnog izvršenja sudske odluke, dakle pre nego što započne prinudno izvršenje

Iz obrazloženja: Prema žalbenim navodima, prvostepeni sud – između ostalog - nije mogao obavezati tuženog na

isplatu opredeljenog iznosa na ime vrednosti stvari. Naime, ne radi se o delu tužbenog zahteva po kome sud odlučuje i tuženog obavezuje, već se radi o alternativnom ovlašćenju tuženog u smislu čla-na 332. Zakona o parničnom postupku, u kom slučaju se tuženom samo u formi alternativnog ovla-šćenja omogućava da se oslobodi svoje obaveze nenovčanog karaktera isplatom opredeljenog novča-nog iznosa. Isto, međutim, ne predstavlja i obavezu, već samo njegovo pravo i mogućnost. Isto tako,

Page 211: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 211 -

prvostepeni sud je morao imati u vidu i da je isti iznos previsoko opredeljen Međutim, ovakvi žalbe-ni navodi nisu osnovani. Upravo iz navedenih razloga, sud ne kontroliše i ne može uticati na visinu opredeljenog iznosa iz alternativnog ovlašćenja. Dakle, sam tuženi - u konkretnoj situaciji postojanja alternativnog ovlašćenja - ima mogućnost da ispuni obavezu iz tužbenog zahteva i preda predmetne pokretne stvari (vlasništvo tužioca) - tužiocu kao vlasniku ili da se opredeli za korišćenje alternativ-nog ovlašćenja i da umesto toga isplati opredeljeni iznos alternativnog ovlašćenja. Tu vrstu izbora u slučaju postojanja alternativnog ovlašćenja može izvršiti samo tuženi u fazi dobrovoljnog izvršenja sudske odluke. U slučaju pokretanja postupka prinudnog izvršenja isto će biti sprovedeno samo u pogledu odluke o tužbenom zahtevu u odnosu na obavezu tuženog usmerenu na vraćanje pokretnih stvari, a ne i u delu koji predstavlja alternativno ovlašćenje odn. mogućnost tuženog na oslobađanje obaveze predaje isplatom opredeljenog iznosa. Iz tih razloga žalbeni navodi tuženog u pogledu alter-nativnog ovlašćenja nisu osnovani.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 4310/2010 od 16.06.2010. godine)

USLOVI ZA DONOŠENJE DELIMIČNE PRESUDE

KAD JE PODNETA PROTIVTUŽBA (Član 346. Zakona o parničnom postupku)

229999.. Koneksni karakter protivtužbe isključuje mogućnost donošenja delimične presude o tužbe-

nom ili protivtužbenom zahtevu, već se o tužbenom i protivtužbenom zahtevu mora odlučiti istovremeno, a delimična presuda o tužbenom zahtevu mora ukinuti jer bi njen opstanak zna-čio prejudiciranje odluke o protivtužbenom zahtevu, o kome nije ni raspravljano.

Iz obrazloženja: U ovoj parnici tužilja traži da se poništi rešenje tuženog od 21.06.2004. godine doneto na osno-

vu člana 101. stav 1. tačka 8. Zakona o radu, zbog prestanka potrebe za radom tužilje na poslovima prodavac-kasir i da se obaveže tuženi da tužilju vrati na rad na odgovarajuće radno mesto (pred-met tužbenog zahteva). Tuženi traži da se utvrdi da je tužilji prestao radni odnos dana 28.05.2002. godine, zbog odbijanja da zaključi tada ponuđeni ugovor o radu i da se obaveže da tuženom vrati iz-nos od 171.841,92 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29.06.2004. godine, na ime is-plaćene otpremnine (predmet protivtužbenog zahteva). Pravnosnažnom delimičnom presudom niže-stepeni sudovi su odlučili o tužbenom zahtevu, a u pogledu protivtužbenog zahteva su naveli da će se o njemu odlučiti naknadno, kada se za to steknu zakonski uslovi. Međutim, Vrhovni kasacioni sud nalazi da ovakvim odlučivanjem nižestepeni sudovi nisu vodili računa o koneksnoj vezi tužbenog i protivtužbenog zahteva. Naime, tužba i protivtužba se smatraju samostalnim tužbama i, u načelu, ne-ma smetnji da se o tužbenom ili protivtužbenom zahtevu odluči delimičnom presudom. Ovo je, me-đutim, moguće samo ako se tužbeni i protivtužbeni zahtev ne isključuju. U konkretnom slučaju se zahtev tužbe i protivtužbe isključuju, jer su u koneksnoj vezi tako da se o tužbenom i protivtužbe-nom zahtevu mora odlučiti istovremeno. Koneksni karakter protivtužbe isključuje mogućnost do-

Page 212: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 212 -

nošenja delimične presude o tužbenom ili protivtužbenom zahtevu. Stoga bi u konkretnoj pravnoj si-tuaciji opstanak delimične presude o tužbenom zahtevu značio prejudiciranje odluke o protivtužbe-nom zahtevu, o kome nije ni raspravljano. Upravo zbog koneksnog karaktera protivtužbe, pobijana delimična presuda o tužbenom zahtevu ne može se ispitati, pre nego što se rasprave sva sporna pita-nja po protivtužbi. Zato se u reviziji osnovano ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupku, koja predstavlja revizijski razlog iz člana 398. stav 1. tačka 1. ovog Zakona, pa je ovaj sud - u smislu člana 406. stav 1. istog - ukinuo obe nižeste-pene presude i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno razmatranje.

(Iz rešenja Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 2 186/10 od 22.09.2010. godine)

SAMOSTALNOST DELIMIČNE PRESUDE U

POGLEDU IZVRŠENJA (Član 346. Zakona o parničnom postupku)

330000.. Ukoliko je delimičnom presudom prvotuženi, kao jedan od solidarnih dužnika, pravosna-

žno obavezan na plaćanje, onda se u izreci presude koja se odnosi na drugotuženog, mora pri obavezivanju naznačiti njegova solidarnost sa prvotuženim po delimičnoj presudi, jer se na taj način sprečava sticanje više izvršnih isprava po kojima bi se tužilac mogao višestruko naplatiti po istom osnovu.

Iz obrazloženja: Potrebno je ukazati da ukoliko sud nađe da je tužbeni zahtev osnovan u samoj izreci presude

mora obavezati tuženog "T.I" da kao solidarni dužnik sa Fabrikom obuće "V..." za obavezu po presudi zbog izostanka Trgovinskog suda u N... P. br. 4457/96 od 15. aprila 1997. godine tužiocu isplati opredeljeni iznos, jer samo takva izreka presude u konkretnoj situaciji predstavlja pravil-no naznaku solidarne odgovornosti tuženog za obaveze sa Fabrikom obuće "V..." i sprečava sticanje više izvršnih isprava kojima se sam tužilac može višestruko naplatiti po istom iznosu.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 12797/05 od 24.01.2006. godine)

USLOVI ZA DONOŠENJE MEĐUPRESUDE

(Član 347. Zakona o parničnom postupku)

330011.. Samo povodom kondemnatornog zahteva za osudu na činidbu koja ima za predmet odre-

đenu sumu novca ili količinu zamenljivih stvari, može se u parnici doneti međupresuda, kojom

Page 213: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 213 -

se odlučuje o osnovanosti tužbenog zahteva, kada iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužbeni zahtev osnovan. Nije dozvoljeno podnošenje tužbe sa zahtevom za donošenje međupresude, umesto presude

Iz obrazloženja: Tužioci su podneli tužbe s predlogom da sud donese međupresudu kojom bi se utvrdilo da imaju

pravo na razliku između isplaćenih i odgovarajućih zarada u periodima naznačenim u izreci. S tim u vezi, prvostepeni sud pravilno nalazi da se tužba tužilaca odbacuje kao nedozvoljena. Prvostepeni sud, osim toga, pravilno zaključuje da, ukoliko bi se tužba tužilaca kojom su tražili donošenje među-presude smatrala tužbom za utvrđenje, shodno članu 188. Zakona o parničnom postupku, i ona bi ta-kođe bila nedozvoljena, s obzirom da su u konkretnom slučaju tužioci mogli da postave zahtev za či-nidbu, odn. da traže da obaveže tuženika na isplatu razlike između isplaćenih i odgovarajućih zarada, kao i isplatu otpremnine (jer su zarade i otpremnine dospele, što proizlazi direktno iz navoda u tu-žbi), tako da nije ispunjen uslov iz člana 188. Zakona o parničnom postupku - ne radi se o utvrđenju postojanja odn. nepostojanja prava ili pravnog odnosa pre dospelosti zahteva za činidbu. Polazeći od činjenice da su tužioci podneli tužbe s predlogom da sud donese međupresudu, kojom bi se utvrdilo da tužioci imaju pravo na razliku između isplaćenih i odgovarajućih zarada u periodima označenim u izreci rešenja, kao i pravo na isplatu otpremnine, prvostepeni sud pravilno nalazi da su tužbe nedo-zvoljene. U vezi s tim, u obrazloženju se navodi da su tužioci postupili protivno odredbi čl. 123. i 330. u vezi sa članom 187. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer tužbama nije postavljen zahtev za donošenje presude, kao odluke o glavnoj stvari i sporednim traženjima, već samo zahtev za dono-šenje međupresude koja se može doneti samo povodom kondemnatornog zahteva u parnici za osudu na činidbu koja ima za predmet određenu sumu novca ili količinu zamenljivih stvari, i takvom presudom odlučuje se o osnovanosti tužbenog zahteva, i to u slučaju kada na osnovu izvedenih doka-za proizlazi da je tužbeni zahtev osnovan. Iz toga proizlazi da se tužbom ne može postaviti direk-tan zahtev za donošenje međupresude, već samo u toku postupka povodom opisanog kondemna-tornog zahteva. Osim toga, prvostepeni sud pravilno zaključuje da bi, ukoliko bi se tužba tužilaca kojom su tražili donošenje međupresude smatrala tužbom za utvrđenje iz člana 188. Zakona o par-ničnom postupku, ista tužba bila takođe nedozvoljena, s obzirom da su u konkretnom slučaju tužioci mogli da postave zahtev za činidbu, odn. da traže da obaveže tuženika na isplatu razlike između is-plaćenih i odgovarajućih zarada, kao i isplatu otpremnine, jer su zarade i otpremnina dospeli, što proizlazi direktno iz navoda u tužbi. Tako nije ispunjen uslov iz člana 188. Zakona o parničnom po-stupku, s obzirom da se ne radi o utvrđenju postojanja odn. nepostojanje prava ili pravnog odnosa pre dospelosti zahteva za činidbu. Drugostepeni sud ocenjuje da se navodima iz žalbe tužilaca ne može osporiti pravilnost i zakonitost osporenog rešenja. Naime, činjenice koje se ističu u žalbi (da su razlozi odbacivanja tužbe propisani odredbom člana 302. Zakona o parničnom postupku, da se među tim razlozima ne nalazi nemogućnost postupanja sa tužbom, da je u konkretnom slučaju tužba odba-čena posle odgovora na tužbu i više održanih rasprava, čime je izvršena povreda prava na suđenje i donošenje presude) - nemaju značaj bitnih povreda odredaba parničnog postupka, koje bi bile osnov za ukidanje osporenog rešenja, jer je prvostepeni sud - pravilnim tumačenjem zakonskih odredaba - zaključio da predlog u tužbi za donošenje međupresude, umesto presude, nije dozvoljen.

(Iz rešenja Višeg suda u Čačku, Gž. 814/2010 od 09.05.2010. godine)

Page 214: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 214 -

USLOVI ZA DONOŠENJE PRESUDE NA OSNOVU

PRIZNANJA (Član 348. Zakona o parničnom postupku)

330022.. Ne predstavlja priznanje tužbenog zahteva neosporavanje potraživanja od strane tuženog.

Iz obrazloženja: Iz podneska tuženog od navedenog datuma, u kome je on izjavio da ne osporava potraživanje

tužilje, prvostepeni sud je u ožalbenoj presudi zaključio da ta izjava sadrži priznanje tužbenog zahte-va. Međutim, ovakav zaključak se ne može prihvatiti, jer za to nisu ispunjeni uslovi iz odredbe člana 336. Zakona o parničnom postupku : ako tuženi do zaključenja rasprave prizna tužbeni zahtev, sud će bez daljeg raspravljanja doneti presudu kojom usvaja tužbeni zahtev (presuda na osnovu prizna-nja). Dakle, u ovoj parnici tuženi nije priznao tužbeni zahtev, jer takav karakter nemaju navodi tu-ženog iz pomenutog podneska od 23.11.2009. godine, koji glase: da ne osporava potraživanje tužilje, ali da se" … već duži period preduzeće "E." d.o.o nalazi u blokadi od strane …" svoje poslovne ban-ke. Naime, priznanje tužbenog zahteva predstavlja stvarnu parničnu radnju tuženog, kojom on izja-vljuje da priznaje tužiočev zahtev za pružanje pravne zaštite određenog sadržaja. Priznanje tužbenog zahteva zato podrazumeva i priznanje osnovanosti tužbenog zahteva i njegovog obima, ali i dospelo-sti potraživanja. Neosporavanje potraživanja nije priznanje zahteva, jer tuženi - s obzirom na celinu sadržaja naznačenog podneska - ne samo što nije priznao tužbeni zahtev jasnom, izričitom i nedvo-smislenom izjavom volje, nego je osporio i njegovu dospelost navodom da je u blokadi, što pona-vlja i u žalbi. Iz tih razloga ožalbena presuda je morala biti ukinuta.

(Iz rešenja Apelacionog suda u Beogradu, Gž. 1 4026/10 od 24.02.2010. godine)

PRESUDA NA OSNOVU ODRICANJA (Član 349. Zakona o parničnom postupku)

330033.. Samo do zaključenja glavne rasprave moguće je odricanje od tužbenog zahteva.

Iz obrazloženja: Tužilja je podneskom od 07.12.2009. godine obavestila prvostepeni sud da se odriče tužbenog

zahteva koji je postavila u ovoj parnici i da otkazuje punomoćje dato advokatu za zastupanje u po-stupku. Zbog toga je Vrhovni kasacioni sud, u postupku prethodnog ispitivanja spisa, našao da nisu ispunjeni uslovi za odlučivanje o reviziji. Ako se tužilac do zaključenja glavne rasprave odrekne tu-

Page 215: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 215 -

žbenog zahteva, sud će bez daljeg raspravljanja doneti presudu kojom odbija tužbeni zahtev (presuda na osnovu odricanja) - član 337. Zakona o parničnom postupku.Dakle, u postupku po reviziji tužilja ne može da se odrekne tužbenog zahteva. U konkretnom slučaju, predsednik veća prvostepenog suda će obavestiti tužilju o tome da je u ovoj parnici odricanje od celog tužbenog zahteva moguće samo do zaključenja glavne rasprave, a ne i u toku revizijskog postupka, i naložiti tužilji da se precizno iz-jasni u kom delu tužbenog zahteva se odriče (budući da u ovoj fazi postupka nije odlučeno o delu tu-žbenog zahteva za naknadu neisplaćene zarade i plaćene doprinose).

(Iz rešenja Vrhovnog kasacionog suda, Rev. II 1079/2010 od 04.03.2010. godine)

330044.. Ako je doneta presuda na osnovu odricanja, tuženi je uspeo u sporu jer je odbijen tužbeni

zahtev, pa on nema pravni interes da se žali.

Iz obrazloženja: Pobijanom presudom na osnovu odricanja i zbog izostanka prvostepenog suda u stavu I izreke

odbijen je tužbeni zahtev da tuženi plati tužiocu 3.730,00 dinara, na ime glavnog duga, sa zateznom kamatom, pa je rešenje o izvršenju na osnovu verodostojne isprave u tom delu ukinuto. U stavu II iz-reke navedeno rešenje o izvršenju održano je na snazi u delu kojim je tuženi obavezan da tužiocu plati 41.746,86 dinara, na ime glavnog duga, sa zateznom kamatom, kao i za troškove izvršenja od 4.892,30 dinara. U stavu III izreke obavezan je tuženi da naknadi tužiocu troškove parničnog postup-ka u iznosu od 7.104,81 dinara, u roku od osam dana. Tuženi žalbom pobija navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. Zakona o parničnom postupku i po-grešne primene materijalnog prava. Viši trgovinski sud nalazi da žalba tuženog nije osnovana. Ka-da je u pitanju odluka sadržana u stavu I izreke, odnosno presuda na osnovu odricanja, ona je do-neta pravilnom primenom odredbe iz člana 337. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004) i navodima žalbe pravilnost donete odluke ne dovodi se u pitanje. U tom delu tuženi je uspeo u sporu pa on i nema pravni interes da se žali jer je u tom delu odbijen tužbeni zah-tev tužioca. U vezi donete presude na osnovu odricanja prvostepeni sud je dao razloge koje u svemu kao jasne i pravilne prihvata i drugostepeni sud bez potrebe za ponavljanjem.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda, Pž. 6745/06 od 23.08.2006. godine

ZAKONSKI USLOVI ZA DONOŠENJE PRESUDE

ZBOG PROPUŠTANJA (Član 350. Zakona o parničnom postupku)

330055.. Ukoliko tuženi ne dostavi odgovor na tužbu u zakonskom roku a prvostepeni sud pored

presude zbog propuštanja donese i delimičnu presudu kojom tužbeni zahtev odbija bez pret-

Page 216: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 216 -

hodno održanog ročišta za glavnu raspravu, u pitanju je relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

Iz obrazloženja: Iz spisa predmeta proizilazi da je osnov tužbenog zahteva je isporuka navedene količine merkan-

tilne pšenice, kao i isplata naznačenog iznosa na ime ugovorne kazne. Tuženi nisu dostavili odgovor na tužbu u zakonskom roku, pa je prvostepeni sud doneo presudu zbog propuštanja kao i dopunsku presudu, kojom je delimično odbio tužbeni zahtev tužioca.

Međutim, u podnetim žalbama se osnovano ukazuje da je, prilikom donošenja odluke o delimič-nom odbijanju tužbenog zahteva, sud nepravilno primenio člana 338. stav 3. Zakona o parničnom postupku tj da je, u delu u kome je tužbeni zahtev tužioca delimično odbijen, presuda zbog propušta-nja kao i dopunska presuda, doneta uz relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Zbog toga se njena pravilnost ne može ispitati, čime su se stekli uslovi za ukidanje prvostepenih odluka u pobijanom delu.

Relevantne odredbe: Ukoliko iz činjenica navedenih u tužbi ne proizilazi osnovanost tužbenog zahteva, sud neće do-

neti presudu zbog propuštanja nego će zakazati pripremno ročište, na kome će odlučiti o tužbenom zahtevu - član 338. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Kako je prvostepeni sud našao da iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbe-nog zahteva u delu u kome je isti odbio, bio je dužan da zakaže ročište i da, nakon toga, odluči o osnovanosti tužbenog zahteva. Iz tih razloga, a imajući u vidu da je prvostepeni sud propustio da po-stupi na način propisan navedenom zakonskom odredbom, stekli su se uslovi za ukidanje prvostepe-nih odluka u pobijanom delu i vraćanje spisa prvostepenom sudu na ponovo odlučivanje.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 6320/2012 od 19.09.2012. godine)

330066.. Zbog potrebe da se obavi medicinsko veštačenje, ne može se doneti presuda zbog propušta-

nja, kada se tužbom traži naknada nematerijalne štete zbog duševnih bolova usled naruženo-sti, pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha.

Iz obrazloženja: S obzirom na stanje u spisima i okolnosti utvrđene u postupku izviđaja (koji je prvostepeni sud

preduzeo shodno rešenju nadležnog Okružnog suda od 12.11.2009. godine), stav je Apelacionog su-da da nije bilo mesta donošenju pobijane presude. Naime, tuženi je blagovremeno (u roku od 30 da-na od prijema tužbe i upozorenja na posledice nedostavljanja odgovora na tužbu) tj. dana 02.06.2009. godine dostavio odgovor na tužbu. Takođe, nije bilo mesta ni donošenju presude zbog propuštanja, jer osnovanost tužbenog zahteva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, imajući u vidu da se radi o tužbenom zahtevu kojim se traži naknada štete zbog duševnih bolova i naruženosti, pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha, što se ne može utvrditi bez veštačenja zdravstve-nog stanja tužilje.

(Iz rešenja Apelacionog suda u Beogradu, Gž. 10882/10 od 31.03.2010. godine)

Page 217: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 217 -

330077.. Ne može se uzeti da osnovanost tužbenog zahteva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi

(pa tako i nema uslova za donošenje presude zbog propuštanja) u situaciji kada je tužilac u tu-žbi predložio da se na okolnost vidova nematerijalne štete i visine naknade štete odredi vešta-čenje od strane veštaka ekonomske i medicinske struke.

Iz obrazloženja: Prvostepeni sud je, donošenjem pobijane presude zbog propuštanja, nepravilno primenio odred-

bu člana 338. Zakona o parničnom postupku. Ako tuženi ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, sud donosi presudu kojom usvaja tužbeni zahtev (presuda zbog propuštanja), ako su - pored ostalih uslova propisanih ovom odredbom - ispunjeni i uslovi da je tuženom uredno dostavljena tu-žba sa poukom o posledicama propuštanja i da osnovanost tužbenog zahteva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi - član 338. stav 1. Zakona o parničnom postupku. U tome se i sastoji bitna povre-da odredaba parničnog postupka. Naime, predmet tužbenog zahteva je naknada materijalne i nemate-rijalne štete. Ne može se uzeti da osnovanost tužbenog zahteva, u konkretnom slučaju, proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, kada su tužioci u tužbi predložili da se na okolnost vidova štete i visine naknade štete odredi veštačenje od strane veštaka ekonomske i medicinske struke.

(Iz rešenja Apelacionog suda u Beogradu, Gž. 13342/10 od 15.09.2010. godine)

330088.. Presuda zbog propuštanja je presuda kojom se usvaja tužbeni zahtev, pa se takvom pre-

sudom, van ročišta, ne može odbiti tužbeni zahtev kada iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahteva, već se donosi presuda iz člana 338. stav 3. Zakona o parničnom postupku, ali po održanom pripremnom ročištu i po ispunjenosti ostalih zakon-skih uslova.

Iz obrazloženja: Iz spisa predmeta proizlazi da je tužilac podneo tužbu radi utvrđivanja prava svojine na vozili-

ma navedenim u izreci presude. Sud je dostavio tužbu tuženom na odgovor rešenjem od 12. septem-bra 2005. godine, u kome je naložio da se isti izjasni u roku od 30 dana i upozorio ga na sve posledi-ce propuštanja. Tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, te je prvostepeni sud van ročišta doneo pre-sudu zbog propuštanja kojom odbija tužbeni zahtev. Ovakvim postupanjem prvostepeni sud je izvr-šio bitnu povredu postupka na koju se žalilac poziva. Naime, odredbom člana 338. Zakona o par-ničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004) predviđeni su uslovi pod kojim se donosi presuda zbog propuštanja, odnosno presuda kojom se usvaja tužbeni zahtev. U konkretnom slučaju sud je presudom zbog propuštanja odbio tužbeni zahtev iz razloga što iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahteva. Odredbom člana 338. stav 3. Zakona o parničnom po-stupku izričito je navedeno da ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahteva sud će zakazati pripremno ročište, a ako tužba na ročištu nije preinačena, sud će doneti presudu kojom se tužbeni zahtev odbija. S obzirom na navedenu zakonsku odredbu, nije bilo mesta donošenja presude kojom se odbija tužbeni zahtev van ročišta iz razloga što iz činjenica navedenih

Page 218: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 218 -

u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahteva. Članom 338. Zakona o parničnom postupku je predviđeno da je presuda zbog propuštanja presuda kojom se usvaja tužbeni zahtev, te shodno tome presudom zbog propuštanja ne može da se odbija tužbeni zahtev, već se donosi presuda iz člana 338. stav 3. Zakona o parničnom postupku, ali po održanom ročištu od strane prvostepenog suda i po ispunjenosti ostalih uslova predviđenim ovim stavom.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 13565/05 od 22.02.2006. godine)

330099.. U sporovima male vrednosti nije moguće donošenje presude zbog propuštanja u smislu od-

redbe člana 338. Zakona o parničnom postupku.

Iz obrazloženja: U konkretnom slučaju, a imajući u vidu vrednost predmeta spora, radi se o sporu male vredno-

sti. Kada je u pitanju postupak u parnicama o sporovima male vrednosti nije moguće donošenje pre-sude zbog propuštanja u smislu odredbe člana 338. Zakona o parničnom postupku. Novi Zakon o parničnom postupku, uopšte ne predviđa mogućnost donošenja presude zbog izostanka u redovnom - opštem postupku, čak i kada je sud, primenjujući izuzetak iz člana 283, odmah zakazao ročište, da-kle bez dostavljanja tužbe na odgovor kao posebne i obavezne faze postupka. Umesto presude zbog izostanka, novi Zakon u članu 338. predviđa sličan institut pod nazivom "presuda zbog propuštanja", uz zadržavanje određenih ograničenja za njeno donošenje iz ranijeg zakona, a u korist načela materi-jalne istine. Dakle, na ovaj način u naš pravni sistem uvedena je nova vrsta presude - presuda zbog propuštanja. Prema tome, postoji mogućnost donošenja presude zbog propuštanja ali u redovnom - opštem postupku, a ne i u postupku u parnicama o sporovima male vrednosti. U ponovnom postup-ku prvostepeni sud će najpre zakazati ročište za glavnu raspravu na koje će pozvati punomoćnika tu-žioca i tužene i dalji postupak voditi saglasno odredbama Zakona o parničnom postupku, koji propi-suje postupanje u sporovima male vrednosti, vodeći naročito računa o posledicama iz člana 476. Za-kona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 1533/06 od 16.02.2006. godine)

331100.. Presuda zbog propuštanja ne može se doneti u sporu koji je pokrenut predlogom za iz-

vršenje na osnovu verodostojne isprave, jer se po podnošenju prigovora na rešenje isto sta-vlja van snage u delu u kome je određeno izvršenje, a postupak nastavlja kao povodom pri-govora protiv platnog naloga, što dalje znači da se tužba ne dostavlja na odgovor tuženom, pa ne mogu nastupiti ni zakonom predviđene posledice propuštanja podnošenja odgovora na tužbu.

Iz obrazloženja: Kako je u konkretnom slučaju postupak počeo predlogom za izvršenje na osnovu verodo-

stojne isprave, po kome je doneto rešenje o izvršenju, to je pravilno prvostepeni sud postupajući

Page 219: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 219 -

na osnovu člana 21. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik RS”, broj 125/04) po prigo-voru izvršnog dužnika stavio van snage rešenje o izvršenju u delu u kome je određeno izvršenje i ukinuo sprovedene radnje, dostavljajući predmet parničnom odeljenju radi nastavka postupka kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Stoga, u daljem toku postupka postupak će se nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, a to znači po odredbama Zakona o par-ničnom postupku koji regulišu posebni postupak izdavanja platnog naloga, odnosno odredbama člana 453. do 464. ovog zakona. Shodno odredbama člana 457. Zakona o parničnom postupku prigovor protiv rešenja o izvršenju na osnovu verodostojne isprave smatraće se prigovorom pro-tiv platnog naloga. Kako je članom 458. Zakona o parničnom postupku predviđeno da neblago-vremene, nepotpune i nedozvoljene prigovore odbacuje sud bez održavanja ročišta, a drugim sta-vom istog člana je predviđeno da ako su prigovori podneti blagovremeno sud će zakazati odmah ročište za glavnu raspravu, to odredbe citiranog člana ukazuju da u toku postupka koji se nasta-vlja kao po prigovoru protiv platnog naloga tužbu odnosno inicijalni akt nije potrebno dostavlja-ti radi odgovora tuženom, već se po prigovoru ukoliko je isti blagovremen, potpun i dozvoljen (te stoga ne bude odbačen), odmah zakazuje ročište za glavnu raspravu. Iz iznetih razloga pogre-šio je prvostepeni sud kada je tuženom rešenjem naložio da dostavi odgovor na tužbu, jer dosta-vljanje tužbe na odgovor nije zakonom predviđeno u postupku po platnom nalogu, a shodno tome ne mogu ni nastupiti zakonom predviđene posledice sankcionisanja izostanka navedenog odgovo-ra, odnosno ne može se zbog propuštanja tuženog da dostavi odgovor, doneti, na osnovu člana 338. Zakona o parničnom postupku, presuda zbog propuštanja. Prema iznetom, u parničnom postupku, koji je inicijalno započeo predlogom za donošenje rešenja o izvršenju na osnovu vero-dostojne isprave, tužba se ne dostavlja tuženom na odgovor već se odmah zakazuje ročište za glavnu raspravu, a ako sud i dostavi takvu tužbu - predlog odnosno platni nalog tuženom na od-govor, ne mogu u slučaju propuštanja tuženog da postupi po navedenom nalogu, nastati pravne posledice predviđene članom 338. Zakona o parničnom postupku, odnosno ne može se doneti presuda zbog propuštanja, jer se radi o posebnom postupku izdavanja platnog naloga u kome je izričitim odredbama zakona, član 458. Zakona o parničnom postupku sud obavezan da odmah za-kaže glavnu raspravu bez posebnog dostavljanja tužbe - predloga tuženom na odgovor, a time je isključena i mogućnost nastupanja pravnih posledica nedostavljanja istog.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 14154/05 od 22. 03. 2006. godine)

331111.. Kako će postupiti drugostepeni sud kada je advokat uz žalbu na presudu zbog propuštanja

podneo punomoćje kojim je stranka naknadno odobrila njegov propust učinjen podnošenjem odgovora na tužbu bez valjanog punomoćja?

Drugostepeni sud će odbiti žalbu izjavljenu protiv presude zbog propuštanja iako je stranka podneti odgovor na tužbu od strane advokata naknadno odobrila dostavljanjem punomoćja uz žalbu.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

Page 220: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 220 -

331122.. Kako će sud postupiti sud ako je na osnovu ovlašćenja iz člana 283. novog Zakona o

parničnom postupku, primenio izuzetak te u redovnom postupku nije dostavio tužbu na od-govor, već je odmah zakazao ročište i naredio da se primerak tužbe dostavi tuženom (po-sebne okolnosti slučaja, odnosno potreba odlučivanja o predlogu za određivanje privreme-ne mere), a tuženi nije došao na to ročište, iako je uredno pozvan, niti je podneskom osporio tužbeni zahtev – da li će doneti presudu zbog propuštanja, ili će o tužbenom zahtevu odluči-ti posle izvođenja dokaza?

Da bi sud mogao doneti presudu zbog propuštanja potrebno je da budu ispunjeni svi uslovi pro-pisani u članu 338. stav 1. Zakona o parničnom postupku, što bi značilo da je tužba tuženom morala biti dostavljena, sa poukom o posledicama propuštanja i ostavljanjem roka od 30 dana za davanje odgovora na tužbu. Kako iz situacije opisane u pitanju proizlazi da se radi o posebnim okolnostima kada je radi hitnog odlučivanja potrebno odmah zakazati ročište, to znači da u takvoj situaciji nisu ispunjeni uslovi da u situaciji nedolaska tuženog na zakazano ročište sud donese presudu zbog pro-puštanja. Dakle, u navedenoj situaciji sud će sprovesti postupak.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

331133.. Da li je za donošenje presude zbog propuštanja iz člana 338. Zakona o parničnom postup-

ku potrebno da tužilac stavi odgovarajući predlog u tom pravcu, imajući u vidu formulaciju stava 7. istog člana?

Članom 338. Zakona o parničnom postupku propisano je da će sud doneti presudu kojom usvaja tužbeni zahtev (presuda zbog propuštanja) ako tuženi ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku (propisanom u članu 282. Zakona o parničnom postupku), kao i ako su ispunjeni sledeći uslovi: 1. ako je tuženom uredno dostavljena tužba sa poukom o posledicama propuštanja, 2. ako činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtev nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužilac podneo ili sa činjenicama koje su opšte poznate, 3. ako osnovanost tužbenog zahteva proizlazi iz činjenica na-vedenih u tužbi, 4. ako ne postoje opšte poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženog sprečili opravdani razlozi da odgovori na tužbu. Dakle, stavom 1. člana 338. Zakona o parničnom postupku propisano je koji uslovi treba da budu ispunjeni da bi sud doneo presudu zbog propuštanja, a među njima kao uslov nije navedeno da je potrebno da tužilac stavi odgovarajući predlog u tom smislu. Stoga za donošenje presude zbog propuštanja iz člana 338. Zakona o parničnom postupku nije po-trebno da je tužilac stavio predlog u tom smislu. Naime, iz odredbe stava 3. istog člana kao očigled-no proizlazi da sud presudu zbog propuštanja donosi u fazi pripremanja glavne rasprave, dakle i bez prisustva parničnih stranaka, a obaveza stavljanja predloga za donošenje presude zbog propuštanja ne proizlazi ni iz drugih odredaba Zakona o parničnom postupku koje govore o sadržini tužbe. Od-

Page 221: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 221 -

redba stava 7. člana 338. Zakona o parničnom postupku odnosi se na situaciju kada tužilac predlaže donošenje presude zbog propuštanja, a sud smatra da se radi o zahtevima kojima stranke ne mogu raspolagati (član 3. stav 3.) u kojoj situaciji sud rešenjem odbija predlog tužioca za donošenje presu-de zbog propuštanja, a protiv takvog rešenja nije dozvoljena posebna žalba.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

331144.. Kakve pravne posledice nastupaju ako advokat uz odgovor na tužbu ne podnese punomoć-

je, u smislu člana 92. stav 1. Zakona o parničnom postupku – da li sud u tom slučaju može do-neti presudu zbog propuštanja?

Odgovor na tužbu potpisan od strane advokata koji nema uredno punomoćje stranke u čije ime je takav podnesak dostavljen, sud neće uzeti u obzir, već će (ako su za to ispunjeni uslovi iz člana 338. stav 1. Zakona o parničnom postupku), doneti presudu zbog propuštanja i tužbeni zah-tev usvojiti.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

ODBIJANJE PREDLOGA ZA DONOŠENJE PRESUDE

ZBOG PROPUŠTANJA (Član 350. Zakona o parničnom postupku)

331155.. Ako je tužilac na ročištu predložio donošenje presude zbog propuštanja, a tuženom nije

uredno dostavljena tužba sa poukom o posledicama propuštanja u smislu člana 338. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku, da li sud može doneti rešenje, kojim odbija predlog tužioca za donošenje presude zbog propuštanja, s obzirom da nisu ispunjeni svi kumulativ-ni uslovi iz člana 338. stav 1. tač. 1. do 4, i da li se protiv tog rešenja može izjaviti posebna žalba?

Kada tuženom nije uredno dostavljena tužba sa poukom o posledicama propuštanja, sud će do-neti rešenje kojim odbija predlog tužioca za donošenje presude zbog propuštanja, jer za donošenje takve presude nije ispunjen uslov propisan odredbama člana 338. stav 1. tačka 1. Zakona o parnič-nom postupku. Protiv tog rešenja ne može se izjaviti posebna žalba, jer je to izričito predviđeno od-redbama člana 338. stav 6. Zakona o parničnom postupku.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

Page 222: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 222 -

331166.. Protiv odluke suda kojom se odbija predlog tužioca da se donese presuda zbog propuštanja

nije dozvoljena posebna žalba, već se takva odluka može pobijati samo u žalbi na odluku o glavnoj stvari.

Iz obrazloženja: Pobijanim rešenjem odbijen je predlog tužioca za donošenje presude zbog propuštanja. Do-

nošenje presude zbog propuštanja regulisano je članom 338. Zakona o parničnom postupku koji je stupio na snagu 23. februara 2005. godine i koji se shodno prelaznim i završnim odredbama istog za-kona - član 491. Zakona o parničnom postupku primenjuje na sve postupke koji su u toku u tre-nutku njegovog stupanja na snagu. Prema citiranim odredbama, ako tuženi ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku sud donosi presudu kojom usvaja tužbeni zahtev (presudu zbog propušta-nja) ako su ispunjeni uslovi za donošenje iste koji su izričito zakonom propisani, a to su ako je tuže-nom uredno dostavljena tužba sa poukom o posledicama propuštanja; ako činjenice na kojim se za-sniva tužbeni zahtev nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužilac podneo ili sa činjenicama ko-je su opštepoznate; ako osnovanost tužbenog zahteva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi; ako ne postoje opštepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženog sprečili opravdani razlozi da odgovo-ri na tužbu. Prema izričitim odredbama stava 6. člana 338. Zakona o parničnom postupku protiv od-luke suda kojom se odbija predlog tužioca da se donese presuda zbog propuštanja nije dozvoljena posebna žalba. Imajući u vidu navedeno žalba na rešenje kojim se odbija predlog za donošenje pre-sude zbog propuštanja je nedozvoljena pa će se ista shodno članu 365. stav 3. Zakona o parničnom postupku odbaciti.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 8127/05 od 21.10. 2005. godine)

SADRŽINA IZREKE PRESUDE

(Član 355. Zakona o parničnom postupku)

331177.. Kad poverilac osnovano pobija pravnu radnju svog dužnika (član 280. Zakona o obligacio-

nim odnosima) kako pravilno da glasi izreka presude?

U situaciji kada poverilac osnovano pobija pravnu radnju svog dužnika, u izreci se utvrđuje da je konkretna pravna radnja (ugovor ili propuštanje zbog koga je za dužnika nastao gubitak odre-đenog prava ili je zasnovana određena obaveza) bez pravnog dejstva prema poveriocu, u delu koji je potreban za namirenje njegovog potraživanja, a što je u saglasnosti sa članom 284. Zakona o obli-gacionim odnosima kao materijalno pravnim propisom i članom 188. Zakona o parničnom postup-ku, kao procesnim propisom. Osobenosti ovog pravnog instituta su da konkretna pravna radnja pre-ma ostalim licima i u ostalom delu proizvodi pravno dejstvo (odnosno pravni posao opstaje), pa-sivno je legitimisano samo treće lice sa kojim je dužnik preduzeo pobijanu pravnu radnju (nije nu-

Page 223: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 223 -

žno tužbom obuhvatiti i dužnika) i punovažno pobijanje proizvodi dejstvo od momenta pobijanja pa ubuduće (dejstvo ex nunc). Po navedenim karakteristikama, pobijanje pravne radnje dužnika, razli-kuje se od poništaja rušljivog pravnog posla pa i ugovora, koji reguliše čl. 111 –117. Zakona o obli-gacionim odnosima. Posledice poništaja su da je poništen pravni posao bez pravnog dejstva prema svakome, aktivno i pasivno su legitimisane isključivo ugovorne strane i punovažno poništenje pravnog posla proizvodi dejstvo od momenta zaključenja (dejstvo ex tunc). Dakle, zbog posebne zakonske re-gulative, pa samim tim i ustanovljene različitosti ova dva pravna instituta, proizlazi da je nepravilno da se u izreci presude poništi pobijana pravna radnja dužnika. Treba dodati da izreka presude treba da sadrži i odluku o posledici pobijanja pravne radnje poveriočevog dužnika, ukoliko se tužbom traži obavezivanje tuženog da vrati stvar ili naknadi njenu dinarsku protivvrednost, i ako to nije izričito propisano članom 284. Zakona o obligacionim odnosima. Sudska praksa je ovu pravnu prazninu popu-nila analognom primenom člana 113. Zakona o obligacionim odnosima, na napred opisani način.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

331188.. Izreka presude nije nerazumljiva ako u njoj nisu navedena imena tužioca i tuženog, ni datumi

izdavanja i brojevi utuženih računa, zato što izreka presude to ne mora da sadrži, jer to nije neop-hodno za razumljivost izreke, s obzirom da se imena stranaka obavezno navode u uvodu presude, a dokazi (datumi izdavanja i brojevi računa, kao i drugi dokazi) u obrazloženju presude.

Iz obrazloženja: Neosnovano tuženi u žalbi navodi da je izreka pobijane presude zbog izostanka nerazumljiva, s

obzirom da ne sadrži imena tužioca i tuženog, datume računa i da nije jasno na šta se odnose pred-metni računi, te da je time učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupku. Nasuprot iznetim žalbenim navodima, izreka pobijane pre-sude zbog izostanka je razumljiva, jasna i sadrži sve što je potrebno. Imena tužioca i tuženog nave-dena su u uvodu te presude, dok su brojevi računa navedeni u izreci iste presude (iako to nije bilo neophodno), kao i iznosi i datumi dospeća pojedinih iznosa po tim računima, te je sasvim jasno na koga se i na šta se ta presuda odnosi.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda, Pž. 11958/05 od 14.12.2005. godine)

FIKCIJA DELIMIČNOG POVLAČENJA TUŽBE KAO POSLEDICA

NEPREDLAGANJA DOPUNSKE PRESUDE (Član 356. Zakona o parničnom postupku)

331199.. Da li sud donosi posebno rešenje u slučaju propisanom članom 343. stav 3. Zakona o par-

ničnom postupku?

Page 224: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 224 -

Polazna pretpostavka za nastupanje posledice iz člana 343. stav 3. Zakona o parničnom po-stupku je da je sud propustio da odluči o svim zahtevima o kojima je trebalo da odluči, što zna-či da se propust ima pripisati očiglednoj omašci suda i da sud ni ne zna da je takav propust uči-njen. Sud saznaje za ovaj propust na osnovu predloga za donošenje dopunske odluke, koji podno-si ona stranka koja ima pravni interes da se o zahtevu odluči (to nije uvek tužilac, jer i tuženi mo-že imati pravni interes za donošenje odluke kojom se odbija tužbeni zahtev i time stiču uslovi da se stvar pravosnažno presudi). Ako predloga za donošenje dopunske odluke nema, bilo koja od stranaka (tužilac da bi mogao podneti novu tužbu po kojoj se ne može istaći prigovor da parnica teče, tuženi da bi eventualno podneo zahtev za troškove), može podneti predlog za donošenje re-šenja kojim se konstatuje da se u delu u kome nije odlučeno tužba smatra povučenom. Sud je dužan da o tom predlogu odluči, jer je dužan da odluči u granicama zahteva saglasno članu 3. stav 1. Zakona o parničnom postupku, pa će predlog usvojiti ako su ispunjeni svi zakonski uslovi. Ali, ako ni jedna od stranaka ne podnese predlog za donošenje rešenja kojim se konstatuje nastu-panje posledice iz člana 343. stav 3. Zakona o parničnom postupku, a pre toga nije bio podnet predlog za donošenje dopunske odluke, sud neće ni biti u prilici da donese bilo kakvu odluku, jer nema saznanja za svoj propust da odluči o svim zahtevima, polazeći od pretpostavke da on nije bio nameran, već slučajan.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

PRAVNOSNAŽNOST PRESUDE I PRESUĐENA STVAR

- RES IUDICATA (Član 359. Zakona o parničnom postupku)

332200.. Ako je tužbeni zahtev odbijen zbog propuštanja da se kao stranka označe svi nužni supar-

ničari, nema presuđenja u odnosu na pravilno označene stranke.

Iz obrazloženja:

Navedenom odlukom revizijskog suda (odbijanjem zahteva za ocenu ništavosti) - kako pravilno zaključuje prvostepeni sud - nije odlučeno o zahtevu tužioca za utvrđenje ništavosti zaključenog Ugovora o osnivanju. Naime, sa pravilnim označenjem tuženog odn. oba saugovarača na strani tuže-nog - postupak po istom zahtevu može se ponovo voditi. Zbog toga se i ne radi o pravosnažno presu-đenoj stvari.

To, iz navedenih razloga, sud pravilno nalazi, a žalbeni navodi tužioca koji ukazuju da je revizij-ski sud potvrdio zakonitost i pravilnost Ugovora o osnivanju, te da je u pogledu toga prvostepeni sud vezan navedenim stavom revizijskog suda - nisu osnovani. Revizijski sud je samo odlučio o osnova-nosti tužbenog zahteva za utvrđenje ništavosti Ugovora o osnivanju u konkretnoj parnici u kojoj je kao tuženi bio označen samo jedan od saugovarača, I – baš zbog nepotpune pasivne legitimacije tako označenog tuženog - odbio tužbeni zahtev.

Page 225: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 225 -

Dakle, ne iznoseći ni svoje stanovište u pogledu pravne valjanosti Ugovora o osnivanju i ne pre-suđujući u odnosu na zahtev za utvrđenje ništavosti prema pravilno označenim strankama - saugova-račima kao suosnivačima i nužnim suparničarima na strani tuženog.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 2797/2011(2) od 01.09.2011. godine)

332211.. Ne može se između istih stranaka pokrenuti parnica za utvrđenje da je tužilac nosilac sta-

narskog prava, ako je u ranijoj parnici pravnosnažno odbijen tužbeni zahtev za utvrđenje da je tužilac nosilac prava zakupa na neodređeno vreme na istim stanovima, bez obzira na pro-menu sadržine prava koje traži, jer je reč o istom pravu, odnosno pravnom osnovu, s obzirom da je zakonom stanarsko pravo transformisano u pravo zakupa na neodređeno vreme, pa će sud odbaciti tužbu zbog pravnosnažno presuđene stvari.

Iz obrazloženja: Prvostepeni sud je izrekom pobijane presude istovremeno odbio tužbeni zahtev tužilja prema

tuženiku (kojim su tužilje tražile da se utvrdi da su nosioci stanarskog prava na spornim stanovima) i usvojio prigovor presuđene stvari. Zbog toga je ovaj deo presude nejasan. Sud po službenoj du-žnosti tokom celog postupka pazi da li je stvar pravnosnažno presuđena. Ako utvrdi da je parnica po-krenuta o zahtevu o kome je već pravnosnažno odlučeno, sud će odbaciti tužbu - član 346. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Prvostepeni sud je pravilno utvrdio da je u parnici između istih stra-naka doneta naznačena pravnosnažna presuda, kojom je odbijen tužbeni zahtev tužilja (tražile su da se prema istim tuženicima utvrdi da su tužilje nosioci prava zakupa na neodređeno vreme na istim stanovima koji su predmet tekuće parnice). Bez obzira što su tužilje u novoj parnici promenile sadr-žinu prava koje traže i umesto prava zakupa označile da traže da se utvrdi da su nosioci stanarskog prava, prvostepeni sud je pravilno utvrdio da se radi o istom pravnom osnovu. Naime, raniji Zakon o stambenim odnosima je predviđao mogućnost sticanje stanarskog prava, ali stupanjem na snagu Zakona o stanovanju, stanarsko pravo je transformisano u pravo zakupa na neodređeno vreme. Imajući to u vidu, žalba tužilaca je osnovana i ima mesta ukidanju prvostepene presude kojom je od-bijen tužbeni zahtev tužilaca kao neosnovan.

(Iz rešenja Apelacionog suda u Kragujevcu, Gž. 1616/10 od 01.03.2010. godine)

332222.. Prilikom odlučivanja o postojanju presuđene stvari odlučno je to da li je doneta presuda

koja je postala pravnosnažna, a nije od uticaja to da li je u prethodnom postupku tužbeni zah-tev tužioca usvojen ili odbijen.

Iz obrazloženja: Sud tokom celog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravosnažno presuđena; uko-

liko utvrdi da je parnica pokrenuta po zahtevu o kome je već pravosnažno odlučeno, odbaciće tužbu - član 346. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Zaključak prvostepenog suda - da pravosnažno

Page 226: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 226 -

presuđenje podrazumeva presudu donetu u sporu između istih stranaka, po identičnom zahtevu, koji se zasniva na identičnom činjeničnom stanju i potiče iz istog pravnog osnova - pravilan je. U kon-kretnom slučaju, pravni osnov tužbe je naknada štete, kako je pravilno zaključio prvostepeni sud. U ovom postupku, na osnovu istih činjenica, tužilac zahteva isplatu iznosa na ime deoničkog kapitala. U oba slučaja, zahtev je isplata iznosa od 31.208,6o dinara sa zateznom kamatom odn. revalorizova-nog novčanog iznosa, kako i to pravilno zaključuje prvostepeni sud. Dakle, iz tužbenog zahteva is-taknutog od istog tužioca protiv tuženog u jednom predmetu proizlazi da je istim zahtevana isplata iznosa od 1.049.410,00 dinara, a u kome je sadržan i iznos od 31.208,60 dinara sa obračunatom zate-znom kamatom od 01.01.1998. godine. U ovom postupku se zahteva isplata revalorizovanog iznosa od 31.208,60 dinara sa revalorizacijom od 31.12.1997. godine. U drugom predmetu, kao i u ovom postupku, zahteva se isplata po osnovu činjenica upisa 39 akcija tuženog u postupku svojinske tran-sformacije po naznačenoj odluci tuženog od 12.06.1991. godine i činjenice uplate vrednosti akcija. U oba postupka u činjeničnim navodima tužbe stoji da je tužilac izvršio upis deonica, isplatu vredno-sti deonica, a deonice nije dobio, niti mu je vraćen uplaćeni novac. U drugom predmetu tužilac je is-platu zahtevanog iznosa iz ovih činjenica opredelio po osnovu naknade štete, ali - shodno odredbi člana 187. stav 4. Zakona o parničnom postupku - sud nije vezan za pravni osnov koji tužilac navede u tužbi. Zato je prvostepeni sud pravilno odlučio da u konkretnom slučaju tužbu treba odbaciti. Pr-vostepeni sud je pravilno zaključio da formalno navođenje drugog pravnog osnova za zahtevanu is-platu ne vodi sadržinsko-suštinskoj promeni samog zahteva, pa je i dalje ostao zahtev za isplatu upi-sane i uplaćene revalorizovane vrednosti akcijskog kapitala. Pri odlučivanju o postojanju presuđene stvari, prvostepeni sud je pravilno zaključio da nije od uticaja to da li je u prethodnom postupku tu-žbeni zahtev tužioca usvojen ili odbijen. Odlučno je to da je doneta presuda koja je postala pravno-snažna. Dakle, ispravno je odlučio prvostepeni sud kada je tužbu odbacio na osnovu člana 346. stav 2., člana 187. stav 4. i člana 279. stav 1. tačka 4. Zakona o parničnom postupku, pa su neosnovani žalbeni navodi tužioca da je pogrešna njegova odluka kojom je tužbu odbacio.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 5263/2010 od 18.11.2010. godine)

332233.. U parnici po tužbi sa zahtevom za utvrđenje da ne postoji potraživanje, dosuđeno određe-

nom izvršnom ispravom, ne može se sa uspehom isticati prigovor presuđene stvari, jer je izvr-šnom ispravom odlučeno o potraživanju na osnovu činjeničnog stanja utvrđenog do zaključe-nja glavne rasprave, a u ovoj parnici se ispituje da li je potraživanje prestalo na osnovu činje-nica nastalih posle tog momenta, odnosno eventualno pre, pod uslovima pod kojima se može dozvoliti ponavljanje postupka.

Iz obrazloženja: Pravilno prvostepeni sud citira odredbu člana 127. stav 2. Zakona o prinudnom poravnanju, ste-

čaju i likvidaciji prema kojoj, ako se osporava potraživanje poverioca koji je za ovo potraživanje već stekao izvršnu ispravu, stečajno veće će uputiti poverioca, odnosno stečajnog dužnika, zavisno od toga koji je od njih osporio potraživanje na pokretanje parničnog, odnosno upravnog, ili drugog postupka u smislu stava 1. ovog člana. Iz navedene odredbe sledi da se i u situaciji kada stečajni po-verilac podnosi prijavu potraživanja na osnovu izvršne isprave, može voditi parnični postupak, sa zahtevom da se utvrdi da navedeno, dosuđeno potraživanje po izvršnoj ispravi ne postoji, da je ta-

Page 227: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 227 -

kva tužba prema odredbama specijalnog zakona dozvoljena i da nema identiteta u odnosu na činje-nični osnov tužbe, pa se sa uspehom ne može isticati prigovor presuđene stvari. Tužilac po nave-denoj tužbi može biti stečajni dužnik, ukoliko je on osporio potraživanje stečajnom poveriocu koji poseduje izvršnu ispravu, kao što je ovde slučaj, a može biti i drugi stečajni poverilac, ako je stečajni poverilac drugom stečajnom poveriocu osporio potraživanje po izvršnoj ispravi u smislu člana 125. stav 2. Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji. Kako se prema članu 99. navedenog zakona, od dana otvaranja postupka stečaja ne može protiv dužnika dozvoliti prinudno izvršenje radi namirenja potraživanja u pogledu kojih postoji izvršna isprava, a sam stečajni postupak takođe pred-stavlja poseban postupak izvršenja namirenjem svih poverilaca, prema isplatnim redovima, sra-zmerno visini potraživanja i obimu stečajne mase, to tužba radi utvrđenja da ne postoji potraživanje dosuđeno izvršnom ispravom suštinski predstavlja pravno sredstvo koje zamenjuje pravne lekove u redovnom izvršnom postupku, koji se u ovom slučaju zbog otvaranja stečajnog postupka ne može voditi. Stoga se u parnici u kojoj je istaknut zahtev da se utvrdi da ne postoji potraživanje po izvršnoj ispravi može ispitivati da li postoje razlozi iz člana 15. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni gla-snik RS", broj 125/2004), odnosno da li postoje razlozi koji sprečavaju izvršenje, a jedan od tih razloga je prestanak potraživanja na osnovu činjenice koja je nastupila posle izvršnosti odluke ili pre toga, ali u vreme kada izvršni dužnik to nije mogao da istakne u postupku iz kojeg potiče izvršna isprava. U navedenoj situaciji, s obzirom na dozvoljenost i specifičnost ovakve tužbe, ne bi bio osno-van prigovor presuđene stvari, jer je izvršnom ispravom odlučeno o potraživanju na osnovu činjenič-nog stanja utvrđenog do zaključenja glavne rasprave, a razlozi za osnovanost zahteva po tužbi za utvrđenje nepostojanja potraživanja koje je dosuđeno izvršnom ispravom, su činjenice nastale posle ovog momenta, odnosno i pre, pod uslovima pod kojima se može dozvoliti ponavljanje postupka.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. br. 12309/05 od 26.07.2006. godine)

332244.. Da li će sud u ranije pokrenutoj parnici odbaciti tužbu zbog presuđene stvari u parnici ko-

ja je kasnije pokrenuta (odnos litispendencije i presuđene stvari)? Ako je u parnici koja je kasnije počela teći ranije doneta pravnosnažna odluka, sud će od-

baciti tužbu u parnici koja je ranije počela teći, usled presuđene stvari. Naime, pravnosna-žnost ima prednost pred litispendencijom, budući da je pravnosnažnošću odluke obuhvaćeno pravo na traženje zaštite, te sud više u tom stadijumu u toj pravnoj stvari ne bi mogao odbaciti tu-žbu, jer tužbe više nema.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

332255.. U parnici po zahtevu za vraćanje dvostruko isplaćenog duga, kao posebnom posebnog vidu

sticanja bez osnova, nije dozvoljeno preispitivanje zakonitosti i pravilnosti pravnosnažne sud-ske odluke, izvršne isprave na osnovu koje je sprovedeno prinudno izvršenje, jer bi to suštinski predstavljalo odlučivanje o zahtevu u kome je pravnosnažno presuđeno.

Page 228: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 228 -

Iz obrazloženja: U konkretnom slučaju, doneto rešenje o izvršenju na osnovu verodostojne isprave Trgovinskog

suda u B... Iv. br. 2593/05 od 16.3.2005. godine u obavezujućem delu je postalo pravnosnažno, i ono predstavlja izvršnu ispravu na osnovu koje je i sprovedeno izvršenje, u pomenutom izvršnom predmetu. S druge strane, kada je u pitanju institut dvostruke isplate duga, kao posebnog vida stica-nja bez osnova (čl. 212. i 214. Zakona o obligacionim odnosima), treba poći od toga da ko isti dug plati dva puta, pa makar jednom i po osnovu izvršne isprave, ima pravo tražiti vraćanje po opštim pravilima o sticanju bez osnova, ali pod uslovom da se radi o istom, identičnom dugu, i to u obimu u kojem je on dva puta izmiren. Ali, to ne znači da je u parnici po zahtevu za vraćanje dvostruko ispla-ćenog duga dozvoljeno preispitivanje zakonitosti i pravilnosti pravnosnažne sudske odluke, izvršne isprave na osnovu koje je sprovedeno prinudno izvršenje, jer bi to suštinski predstavljalo odlučivanje o zahtevu u kome je pravnosnažno presuđeno.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 10679/06 od 27.12.2006. godine)

332266.. Ko dva puta plati, ispuni isti dug, pa makar jednom i po osnovu izvršne isprave, ima

pravo tražiti vraćanje po opštim pravilima o sticanju bez osnova, pod uslovom da se radi o istom dugu, i to u obimu u kome je on dva puta izmiren, ali, to ne znači da je u parnici po zahtevu za vraćanje dvostruko isplaćenog duga, dozvoljeno preispitivanje zakonitosti i pra-vilnosti pravnosnažne sudske odluke, izvršne isprave na osnovu koje je sprovedeno prinud-no izvršenje, jer bi to suštinski predstavljalo odlučivanje o zahtevu o kome je pravnosnažno presuđeno.

Iz obrazloženja: Prema odredbi člana 212. Zakona o obligacionim odnosima, ko je isti dug platio dva puta, pa

makar jednom i po osnovu izvršne isprave, ima pravo tražiti vraćanje po opštim pravilima o stica-nju bez osnova. Opšte pravilo sadržano je u članu 210. istog zakona prema kome se ima vratiti ono što je bez pravnog osnova prešlo u imovinu drugog lica, a ako to nije moguće, ima se naknaditi vred-nost postignutih koristi. Dakle, da bi lice koje se neosnovano obogatilo, tako što mu je isti dug dva puta plaćen, odnosno dva puta ispunjen, imalo obavezu vraćanja ili naknade postignutih koristi, rele-vantno je da se radi o istom, identičnom dugu. Ako je isti dug dva puta ispunjen u potpunosti, postoji obaveza vraćanja iznosa koji je po drugi put plaćen, a ako je obaveza jednom ispunjena delimično, a jednom, i to po izvršnoj ispravi, je ispunjena u potpunosti, postoji obaveza vraćanja samo onog dela obaveze koji je dvostruko ispunjen. U konkretnom slučaju dug tužioca prema tuženom iz istog po-slovnog odnosa, delimično je izvršen dobrovoljno, postupanjem tužioca prema odredbama poravna-nja, i to isporukom prve količine robe čija je vrednost 45.600,00 dinara, i druge količine čija je vred-nost 92.700,00 dinara. Ova vrednost sadržana je u ukupnom iznosu od 1.295.937,98 dinara, koji je naplaćen po presudi u postupku prinudnog izvršenja, u onom delu iznosa koji predstavlja naplatu glavnog duga. Tužilac je po poravnanju platio i 10.500,00 dinara na ime troškova parničnog postup-ka, trećem licu, punomoćniku, a po nalogu tuženog, saglasno članu 305. stav 1. Zakona o obligacio-nim odnosima, a po presudi je na ime troškova parničnog postupka naplaćeno 5.000,00 dinara. Sledi da je samo u tom obimu, odnosno za taj iznos, dvostruko plaćen dug na ime troškova postupka. Sto-

Page 229: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 229 -

ga se na osnovu ovih činjenica može zaključiti da je isti dug dvostruko ispunjen u delu koji se odnosi na glavno potraživanje iz istog poslovnog odnosa, a u iznosu postignutih koristi za vrednost isporu-čene robe od 45.600,00 dinara i 92.700,00 dinara, kao i za iznos parničnih troškova od 5.000,00 di-nara. Pravilnom primenom materijalnog prava i to odredbe člana 212. Zakona o obligacionim odno-sima, sledi da su se stekli uslovi za obavezivanje tuženog na povraćaj onoga što je primljeno na ime ponovne isplate već ispunjenog duga, u iznosu koji predstavlja zbir navedena tri iznosa, odnosno 143.300,00 dinara, sa kamatom od dana kada je isti dug po drugi put plaćen. U tom delu pobijana presuda je potvrđena, jer je zasnovana na pravilnoj primeni čl. 212. i 214. Zakona o obligacionim odnosima, jer tuženi koji je prinudnim putem, svojim predlogom za izvršenje tražio izvršenje i onog dela obaveze koji mu je već dobrovoljno ispunjen, nije savestan, odnosno nesavestan je od momenta kada je drugu uplatu u postupku prinudnog izvršenja primio. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci ove presude u stavu I, na osnovu član 375. Zakona o parničnom postupku. Pogrešno je prvo-stepeni sud primenio materijalno pravo kada je tuženog obavezao na isplatu iznosa od 1.152.637,98 dinara sa sporednostima, a ova odluka je zasnovana na pogrešnom zaključku prvostepenog suda da se u tom delu radi o dvostrukoj isplati duga. Tuženi navedeni iznos ne drži bez pravnog osnova. Osnov po kome su novčana sredstva u iznosu od 1.152.637,98 dinara prešla iz imovine tužioca u imovinu tuženog, sa računa tužioca na račun tuženog, je pravnosnažna i izvršna presuda, kao i re-šenje o izvršenju, koje je na osnovu ove presude doneto, a koje je i samo pravnosnažno. Taj iznos obuhvata troškove izvršenja, za koje tužilac nije ni tvrdio, niti dokazao da ih je ranije platio, zatim sadrži iznos obračunate kamate na iznos dosuđenih parničnih troškova, za koje tužilac niti tvrdi, niti dokazuje da ih je ranije platio, kao i iznos kamate obračunate na glavni dug koja je plaćena pr-vi i jedini put u postupku prinudnog izvršenja po navedenoj pravnosnažnoj sudskoj presudi. Plaća-nje, odnosno ispunjenje izvršeno od strane tužioca isporukom robe po poravnanju, i ispunjenje duga u odnosu na novčani iznos koji je naplaćen u postupku prinudnog izvršenja, identičan je samo u delu koji se odnosi na glavni dug i to u onoj vrednosti koliko iznosi naknada za isporučenu robu, koja je međusobno zaključenim poravnanjem i zapisnikom kao nesporna među strankama utvrđena. Usvaja-nje zahteva za naknadu vrednosti robe, a ne njeno vraćanje, kako je predviđeno član 210. Zakona o obligacionim odnosima, opravdava činjenica da je i tuženi u postupku prinudnog izvršenja, obavezu koja je presudom dosuđena kao nenovčana, sproveo isplatom novčanog iznosa sa računa tužioca. Prema stanovištu ovog suda nije dozvoljeno preispitivanje pravnosnažne sudske odluke u parnici po zahtevu za povraćaj datog zbog dvostruke isplate duga, koja je jednom izvršena prinudnim putem po toj presudi. Očigledno je stav tužioca u ovoj parnici da su se izvršenjem obaveze po poravnanju, sem u neznatnom delu, stekli uslovi za dejstvo i ostalih odredbi poravnanja (koje po svojoj suštini predstavlja popuštanje stranaka kojim prekidaju spor), a kojima je bilo predviđeno da će ovde tuženi otpustiti dug na ime kamate, kao i za iznos na koji se ispostavlja knjižno zaduženje od strane tužioca, te da će povući tužbu. Za ovakvo preispitivanje, uslovi u ovoj parnici ne postoje, jer bi to suštinski zaista predstavljalo odlučivanje o onome o čemu je već pravnosnažno presuđeno. Činjenice od kojih je zavisila odluka suda o osnovanosti zahteva tuženog, tužilac je mogao iznositi samo do zaključenja glavne rasprave u toj parnici, a zakonitost i pravilnost te odluke mogla se ispitivati samo u postupku po redovnim i vanrednim pravnim sredstvima, izjavljenim protiv te presude. Razloge koji sprečavaju izvršenje obaveze utvrđene pravnosnažnom presudom, pa i razlog da je ista makar delimično presta-la ispunjenjem, tužilac je, u svojstvu izvršnog dužnika, mogao isticati u postupku prinudnog izvrše-nja. U ovoj parnici tužilac ne može osnovano isticati zahteve zasnovane na tvrdnjama da je ta odluka nezakonita i nepravilna, već jedino na osnovu čl. 210. i 211. Zakona o obligacionim odnosima može

Page 230: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 230 -

osnovano tražiti vraćanje onoga što je dvostruko izmireno. Svako drugačije postupanje i odlučivanje bi bilo protivno načelu pravne sigurnosti, na kojem se temelji pravilo da se ne može odlučivati o zahtevu o kome je već presuđeno. Načelo pravne sigurnosti nalaže da se ne mogu doneti dve su-protne odluke o istom zahtevu i da stoga niko ne može imati pravni interes da se o presuđenom po-novo sudi i donese ista odluka. U ovom sporu, tužilac koji je delimično ispunio obavezu po poravna-nju, a zatim je za tu istu obavezu doneta pravnosnažna presuda koja je i prinudno sprovedena, osno-vano može potraživati onaj deo duga koji je dobrovoljno isplatio, po poravnanju i koji mu je i pri-nudno naplaćen na osnovu izvršne isprave.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 753/06 od 5.10.2006. godine)

332277.. Prema opštim pravilima o teretu dokazivanja ko šta tvrdi, kome šta ide u prilog, dužan je

da to i dokaže, što znači da kada je u pitanju prestanak obaveze prebijanjem – kompenzaci-jom, tuženi je taj koji treba da dokaže da je u vreme dospelosti svoje obaveze prema tužiocu, dao izjavu o kompenzaciji, kao i da je imao dospelo potraživanje prema tužiocu

Iz obrazloženja: Pravilno je prvostepeni sud odlučio kada je usvojio tužbeni zahtev i obavezao tuženog da plati

tužiocu navedeni iznos sa opredeljenom zateznom kamatom, a imajući u vidu i da tuženi nije ista-kao kompenzacioni prigovor do zaključenja glavne rasprave. Neosnovani su žalbeni navodi da pr-vostepeni sud nije odlučio o prigovoru kompenzacije koji je tuženi uložio. Tokom postupka tuženi nije dokazao da je u vreme dospelosti tužiočeve obaveze, imao potraživanje prema tužiocu, a na njemu je teret dokazivanja. Prema opštim pravilima o teretu dokazivanja ko šta tvrdi, kome šta ide u prilog, dužan je da to i dokaže. Odredbe čl. 336. i 337. Zakona o obligacionim odnosima regulišu prestanak obaveze prebijanjem – kompenzacijom, koji su pored ispunjenja, jedan od načina prestan-ka obaveze. U vreme dospelosti obaveze tuženog prema tužiocu, tuženi nije dao izjavu o kompenza-ciji, odnosno nije pružio dokaz da ima potraživanje prema tužiocu.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda Pž. 12137/05 od 6.02.2006. godine)

332288.. Kompenzacioni prigovor ističe se u zakonom propisanom obliku, a sam navod tuženog

da postoji protivpotraživanje koje nije kompenzirano ne predstavlja prigovor radi prebi-janja.

Iz obrazloženja: Prvostepenom presudom u stavu I izreke održano je na snazi rešenje o izvršenju Trgovinskog

suda u P... Iv. br. 1094/2005 godine od 27. jula 2005. godine u delu u kome se tuženi kao dužnik obavezuje da tužiocu kao poveriocu isplati u roku od 8 dana iznos od 4.102,50 dinara na ime glav-nog duga, sa zakonskom zateznom kamatom i to: na iznos od 603,00 dinara počev od 15. novembra 2004. godine, na iznos od 603,00 dinara počev od 15. decembra 2004. godine, na iznos od 603,00 di-

Page 231: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 231 -

nara počev od 15. januara 2005. godine, na iznos od 764,50 počev od 15. februara 2005. godine , na iznos od 764,50 dinar počev od 15. marta 2005. godine na iznos od 764,50 dinara počev od 15. apri-la 2005. godine do isplate, kao i za troškove izvršnog postupka. Stavom II izreke odlučeno je da sva-ka stranka snosi svoje troškove. Iz spisa predmeta proizlazi da je predmet ovog spora isplata iznosa 4.102,50 dinara sa zakonskom zateznom kamatom kako je bliže određeno u izreci prvostepene pre-sude. Pravilno je prvostepeni sud odlučio kada je usvojio tužbeni zahtev i obavezao tuženog da pla-ti tužiocu navedeni iznos sa opredeljenom zateznom kamatom, a imajući u vidu i da tuženi nije ista-kao kompenzacioni prigovor do zaključenja glavne rasprave. Neosnovani su žalbeni navodi da pr-vostepeni sud nije odlučio o prigovoru kompenzacije koji je tuženi uložio. Navodi tuženog da ima potraživanje prema tužiocu i da međusobna potraživanja treba prebiti, nemaju svojstvo kompenzaci-onog prigovora, niti iz istih proizlazi da je tuženi izjavu o prebijanju uputio tužiocu pre utuženja. Kompenzacioni prigovor ističe se u zakonom propisanom obliku, te sami navodi da postoji protiv-potraživanje koje nije kompenzirano ne predstavljaju prigovor prebijanja. Tokom postupka tuženi nije dokazao da je u vreme dospelosti tužiočeve obaveze, imao potraživanje prema tužiocu, a na njemu je teret dokazivanja. Prema opštim pravilima o teretu dokazivanja ko šta tvrdi, kome šta ide u prilog, dužan je da to i dokaže. Odredbe čl. 336. i 337. Zakona o obligacionim odnosima regulišu prestanak obaveze prebijanjem – kompenzacijom, koji su pored ispunjenja, jedan od načina prestan-ka obaveze. U vreme dospelosti obaveze tuženog prema tužiocu, tuženi nije dao izjavu o kompenza-ciji, odnosno nije pružio dokaz da ima potraživanje prema tužiocu.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda Pž. 12137/05 od 6.02.2006. godine)

332299.. Propust suda da u izreci presude odluči o postojanju, odnosno nepostojanju potraživa-

nja istaknutog radi prebijanja, predstavlja relativno bitnu povredu odredaba parničnog po-stupka, koja utiče na donošenje zakonite i pravilne odluke o tužbenom zahtevu, jer od po-stojanja, odnosno nepostojanja tog potraživanja zavisi i odluka o osnovanosti tužbenog zah-teva.

Iz obrazloženja: Predmet tužbenog zahteva je bio dug po računima i na ime obračunate zatezne kamate, koja je

obračunata na dug koji je plaćen, ali u docnji. U toku postupka tužilac je za plaćeni deo duga povu-kao tužbu, pa je zahtev konačno opredelio na isplatu obračunate kamate za period docnje, sa kama-tom i na zateznu kamatu na plaćene iznose glavnog duga od dospelosti do označenih dana isplate. U toku prvostepenog postupka, odnosno u prigovoru izjavljenom protiv rešenja o izvršenju na osno-vu verodostojne isprave, tuženi je istakao kompenzacioni prigovor u iznosu od 805.971,78 dinara, na ime obračunate kamate po računima tuženog koje je tužilac plaćao u docnji. Od ovog prigovora do zaključenja glavne rasprave nije odustao. Prvostepeni sud o prigovoru istaknutom u preboj, u iz-reci pobijane presude, nije odlučio, suprotno članu 342. stav 3. Zakona o parničnom postupku, a od nepostojanja, odnosno postojanja potraživanja tuženog, istaknutog u preboj, zavisi i odluka o osno-vanosti tužbenog zahteva. Naime, ukoliko takvo potraživanje postoji, stekli bi se uslovi za preboj međusobno utvrđenih potraživanja stranaka i njihovo gašenje, pa bi za ugašeno potraživanje, odno-

Page 232: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 232 -

sno njegov deo, tužbeni zahtev za isplatu bio neosnovan. Ovakav propust prvostepenog suda pred-stavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 1. Zakona o parničnom po-stupku, koja je uticala na donošenje zakonite i pravilne odluke, pa je pobijana presuda morala biti ukinuta na osnovu člana 376. istog zakona, a predmet vraćen prvostepenom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 9878/05 od 23.02.2006. godine)

333300.. Potraživanje tužioca potiče iz 1996. godine, a potraživanje tuženog iz 1994. godine. Potraži-

vanja su se "srela 1996. godine". Kompenzacioni prigovor sa protivtužbom tuženi je uložio 2004. godine. Tužilac ističe prigovor zastarelosti potraživanja tuženog. Ima li zastarelosti obzi-rom da u momentu kada su se potraživanja susrela potraživanje tuženog nije bilo zastarelo?

Pitanje se odnosi na sudsku kompenzaciju i prema činjeničnim navodima nije nastupila zasta-relost potraživanja istaknutog u preboju. Sudska kompenzacija je situacija u kojoj će sud po kom-penzacionom prigovoru ili kompenzacionoj protivtužbi istaknutoj u toku postupka po tužbi, izvršiti u toku parnice preboj međusobnih potraživanja, ako su ispunjeni uslovi iz člana 336. Zakona o obli-gacionim odnosima tj. da se radi o istorodnim, međusobnim i dospelim potraživanjima, bez obzira na osnov iz koga potraživanja potiču. Odredbom člana 339. Zakona o obligacionim odnosima je pro-pisano da se dug može prebiti i sa zastarelim potraživanjem, samo ako ono nije bilo zastarelo kada su se stekli uslovi za prebijanje. Izjava o kompenzaciji u principu biće uvek data pošto su se stekli uslovi za prebijanje – protivpotraživanja su se srela i ugasila. Stoga nije bitno da li je potraživanje zastarelo u momentu davanja izjave o kompenzaciji, odnosno isticanja kompenzacionog prigovora ili kompenzacione protivtužbe, ako ono nije zastarelo u trenutku susreta sa protivpotraživanjem su-protne strane. Ukoliko je u trenutku sticanja uslova za preboj potraživanje po kompenzacionom pri-govoru ili kompenzacionoj protivtužbi zastarelo, do prebijanja neće doći ako je dužnik zastarelog potraživanja istakao prigovor zastarelosti.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

333311..

Nije moguće prebiti novčano sa nenovčanim potraživanjem, jer se ne radi o potraživanji-

ma istog roda, pa je kompenzacioni prigovor iznet radi prebijanja i prestanka takvih potraži-vanja nemoguć po odredbama materijalnog prava, što predstavlja razlog za njegovo odbaciva-nje po procesnom zakonu.

Iz obrazloženja: Odluka prvostepenog suda u odnosu na kompenzacioni prigovor tuženog, pravilna je i na

zakonu zasnovana. Naime, predmet postavljenog tužbenog zahteva je predaja stvari, a tuženi iz-

Page 233: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 233 -

javljuje kompenzacioni prigovor ističući da ima novčano potraživanje prema tužiocu i predlaže da se isto prebije sa protivpotraživanjem protivne stranke. Pravilno prvostepeni sud navodi da su uslovi za preboj potraživanja uzajamnost, istorodnost i dospelost potraživanja, prema članu 336. Zakona o obligacionim odnosima. Tuženi ističe u preboj potraživanje prema tužiocu, iz čega sle-di da se radi o uzajamnim potraživanjima. Međutim, tuženi u preboj ističe novčano potraživanje, iako potraživanje tužioca nije novčano, pa proizlazi da nema istorodnosti uzajamnih potraživa-nja. Stoga je pravilno odlučio prvostepeni sud kada je kompenzacioni prigovor odbacio, zato što isti nije moguć, jer se ne mogu prebiti potraživanja koja nisu istog roda. Naime, kompenzacioni prigovor je po svojoj prirodi imovinsko-pravni zahtev sa određenim procesno-pravnim i materi-jalno-pravnim dejstvom, te da bi se po njemu moglo odlučivati on mora ispunjavati sve one zah-teve koji se u procesnom smislu odnose na tužbu. Članom 187. Zakona o parničnom postupku je određena sadržina tužbe, pa između ostalog tužba mora da sadrži zahtev koji je određen. Izričito ovom normom nije predviđeno da zahtev mora biti i moguć, kao što nije propisano da mora biti dozvoljen, ali prednje proizlazi iz odredbi materijalnog prava, a u konkretnom slučaju iz odredbe član 336. Zakona o obligacionim odnosima.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda, Pž. 10704/05 od 20.7.2006. godine)

ZAKLJUČENJE GLAVNE RASPRAVE KAO VREMENSKA GRANICA

PRAVNOSNAŽNOSTI (Član 360. Zakona o parničnom postupku)

333322.. Pravnosnažna presuda iz parnice koja se vodila između istih stranaka o identičnim tužbe-

nim zahtevima, zasnovanim na identičnom životnom događaju, predstavlja smetnju za vođenje nove parnice i kada tužilac dostavlja nove dokaze koje nije podneo u prethodnoj parnici. Nova tužba bi se mogla zasnivala na novim činjenicama samo pod uslovom da su iste nastale nakon zaključenja glavne rasprave, a ne može se zasnivati na činjenicama koje su i po tvrdnjama tu-žioca postojale u vreme zaključenja glavne rasprave u ranijoj parnici.

Iz obrazloženja: Sud tokom celog postupka, po službenoj dužnosti, pazi da li je stvar pravosnažno presuđena,

pa ako utvrdi da je parnica pokrenuta po zahtevu o kome je već pravosnažno odlučeno, odbaciće tužbu - član 346. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Pravnosnažna presuda deluje samo među strankama, a prema trećim licima samo pod određenim uslovima - član 347. stav 1. i stav 2. Za-kona o parničnom postupku. Pravnosnažnost presude se vezuje za činjenično stanje utvrđeno do zaključenja glavne rasprave - član 347. stav 3. Zakona o parničnom postupku. Dakle, proizlazi da se o presuđenoj stvari radi ako je ranije, pravnosnažnom presudom, u postupku koji je vođen iz-među istih stranaka, odlučeno o istom zahtevu. S tim u vezi, tužba mora da sadrži određen zahtev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, kao i činjenice na kojima tužilac zasniva svoj zahtev

Page 234: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 234 -

- članu 187. Zakona o parničnom postupku. Pri tome, činjenice su onaj životni događaj na osnovu koga tužilac, radi zaštite i ostvarenja svog subjektivnog prava, tužbom pokreće parnični postupak i ističe tužbene zahteve predviđene odredbama materijalnog prava. U konkretnom slučaju, i u parnicama koje su pravosnažno okončane, i u postupku koji je ovom tužbom pokrenut, radi se o identičnim strankama. Takođe se radi i o identičnim tužbenim zahtevima (postavljenim u skladu sa odredbama Zakona o žigovima).

Bitno je da su i ti tužbeni zahtevi postavljeni na osnovu istog životnog događaja, tvrdnje tužioca da su prvo i drugotuženi izvršili povredu tužiočevih žigova stavljanjem u promet robe koja je ozna-čena na način kako je to navedeno, a koja je privremeno oduzeta i zadržana rešenjem tržišne inspek-cije, jer je postojala sumnja da se radi o povredi prava intelektualne svojine. Zbog toga je prvostepe-ni sud pravilno izveo zaključak da je o istom zahtevu već pravosnažno presuđeno između istih stra-naka i da to predstavlja procesnu smetnju za vođenje novog postupka po podnetoj tužbi tužioca dana 15.03.2010. godine. Za ocenu osnovanosti prigovora presuđene stvari relevantno je da su se tužbeni zahtevi u prethodnim parnicama zasnivali na istom životnom događaju, na istim činjenicama, a nije od značaja šta je od tvrdnji tužioca u tim parnicama o postojanju određenih činjenica dokazano izve-denim dokazima, a šta je utvrđeno kao nedokazano (da bi, na osnovu člana 223. Zakona o parničnom postupku, bio izveden zaključak o nepostojanju činjenica zato što za iste ili nisu predloženi dokazi tj. nisu predloženi adekvatni dokazi ili se iz izvedenih dokaza ta činjenica sa sigurnošću nije mogla utvrditi. Nova tužba bi se zasnivala na novim činjenicama samo pod uslovom da su iste nastale na-kon zaključenja glavne rasprave, a ne može se zasnivati na činjenicama koje su i po tvrdnjama tu-žioca postojale u vreme podnošenja ranijih tužbi, koje nisu do zaključenja glavne rasprave u tim par-nicama dokazane.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 7795/10 od 15.04.2010. godine)

333333.. Ako je nejasna izreka presude kojom je usvojen tužbeni zahtevu onako kako ga je tužilac

opredelio na ročištu, ne postoji zakonski razlog i za ispravku presude.

Iz obrazloženja: U stavu 3. pobijane presude usvojen je tužbeni zahtev koji je tužilac opredelio na ročištu od

21.01.2007. godine i to tako što je u odnosu na prvobitno postavljeni tužbeni zahtev povukao tužbu u odnosu na zahtev za 80.715,oo dinara a tužbeni zahtev opredelio kao zahtev za glavni dug u iznosu od 453.434,oo dinara i sporedne dugove sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama do konačne isplate. Prema zapisniku sa ročišta za glavnu raspravu od 21.01.2007. godine, tuženi je priznao tako opredeljeni tužbeni zahtev. Sud je potom, bez daljeg sprovođenja dokaznog postupka, i doneo pobi-janu presudu kojom je u stavu 3. usvojio tužbeni zahtev upravo onako kako je on unet u ovaj zapi-snik i kako je - prema istom - konačno opredeljen od strane tužioca i priznat od tuženog. Tuženog je obavezao na plaćanje u skladu sa tim. S tim u vezi, prvostepeni sud je pravilno odbio zahtev tužioca za ispravku navedene presude, imajući u vidu da je - prema stanju u spisima - zahtev u stavu 3. pre-sude usvojen upravo onako kako ga je tužilac opredelio na ročištu i kako ga je tuženi i priznao po ovom opredeljenju. Budući da nije u pitanju tehnička greška pri izradi odluke, to je prvostepeni sud pravilno i odbio da izvrši ispravku.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 2683/2010 od 03.06.2010. godine)

Page 235: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 235 -

ISPRAVLJANJE PRESUDE I REŠENJA (Član 362. Zakona o parničnom postupku)

333344.. Rešenjem o ispravljanju ne sme se menjati sadržina pravnosnažne odluke, niti ono može

predstavljati novu odluku.

Iz obrazloženja: Ispravkom pravnosnažnog rešenja ni na koji način se ne može odlučiti o nastavku prekinutog

postupka, jer se u konkretnom slučaju ne radi o ispravci već donetog rešenja o prekidu, nego o sa-mostalnoj i novoj odluci. Stoga je u delu kojim je konstatovan nastavak prekinutog postupka u odno-su na tuženog drugog i trećeg reda pobijano prvostepeno rešenje zahvaćeno bitnim povredama odre-daba Zakona o parničnom postupku na koje se žalbom osnovano ukazuje, a koje su u smislu člana 376. Zakona o parničnom postupku razlog za ukidanje istog.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 1722/06 od 23.02.2006. godine)

SHODNA PRIMENA ODREDBE O IZRECI PRESUDE

NA REŠENJE (Član 366. Zakona o parničnom postupku)

333355.. Razlozi zbog kojih se tužba odbacuje (nedozvoljenost, nedostatak pravnog interesa, proce-

sne smetnje jer je stvar pravnosnažno presuđena, jer je o istom zahtevu između istih stranaka zaključeno sudsko poravnanje, jer parnica teče i drugo) ne predstavljaju deo izreke rešenja o odbačaju tužbe, već deo obrazloženja te odluke, saglasno članu 342. Zakona o parničnom po-stupku, koji se shodno primenjuje i na rešenja.

Iz obrazloženja: Prvostepenim rešenjem tužba je odbačena zbog nedostatka pravnog interesa za njeno pod-

nošenje. Pravilno je u smislu člana 279. stav 1. tačka 6. Zakona o parničnom postupku, prvoste-peni sud odbacio tužbu. Potrebno je napomenuti da izreka pobijanog rešenja sadrži odluku samo u onom delu u kome se tužba odbacuje. Navođenje zbog čega se tužba odbacuje, a u konkretnom slučaju zbog nedostatka pravnog interesa za njeno podnošenje, zapravo predstavlja razlog za ta-kvu odluku suda, te nije ni trebalo da predstavlja deo izreke prvostepenog rešenja, već deo obra-

Page 236: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 236 -

zloženja iste. Sve navedeno saglasno članu 342. Zakona o parničnom postupku, koje se odredbe shodno primenjuju i kada se radi o rešenjima. Međutim, napred navedeno nije bilo od uticaja na pravilnost pobijane odluke.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 9668/06 od 28.12.2006. godine)

PODNESAK POSLE ISTEKA ZAKONSKOG ROKA ZA

IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LEKA (Član 367. Zakona o parničnom postupku)

333366.. Prilikom odlučivanja o blagovremeno izjavljenom pravnom leku sud neće razmatrati obja-

šnjenja ili dopunu navoda iz podneska upućenog sudu po isteku zakonskog roka za izjavljiva-nje tog pravnog leka.

Iz obrazloženja: Građansko odeljenje Vrhovnog suda Srbije na sednici održanoj dana 28.06.1993. godine prihva-

tilo je zaključke sa savetovanja u Saveznom sudu održanom dana 10. i 11.06.1981. godine a koji se odnose na postupanje sa podneskom koji sadrži objašnjenje žalbenih navoda predatih po isteku roka za žalbu. Ovi zaključci su:

1) Podnesak kojim se po isteku roka za žalbu objašnjavaju ili dopunjavaju navodi blagovremeno podnete žalbe prvostepeni sud će po dostavljanju kopije tog podneska protivnoj stranci poslati dru-gostepenom sudu. 2) Ukoliko je ovakav podnesak dostavljen direktno od stranke drugostepenom su-du pre odlučivanja po žalbi ovaj sud će dostaviti kopiju tog podneska protivnoj stranci. 3) Ako se ob-jašnjenja odnosno deo objašnjenja iz ovakvog podneska odnose na deo prvostepene presude koji nije pobijan blagovremeno podnetom žalbom, sa takvim podneskom odnosno njegovim delom postupiće se kao sa neblagovremenom žalbom. Posle usvajanja ovih zaključaka stupio je na snagu Zakon o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS" 125/04) koji je počeo da se primenjuje 23.02.2005. go-dine. Novinu u Zakonu predstavlja izričito proklamovanje prava na suđenje u razumnom roku i nje-govo normativno konkretizovanje u više zakonskih odredaba. Pravo na suđenje u razumnom roku konkretizovano je zaoštravanjem procesne discipline i suzbijanjem ponašanja koje predstavlja zlou-potrebu procesnih ovlašćenja od strane stranaka, propisivanjem zakonskih rokova za procesne aktiv-nosti suda i stranaka a time i eliminisanjem mogućnosti da se sudski rokovi produžuju. Rokovi za iz-javljivanje pravnih lekova i postupanje suda po njima propisani su odredbama članova 355, 365. i 366 (za žalbu,) 394. i 401.(za reviziju), 421.(za zahtev za zaštitu zakonitost)i i 423. i 424. (za pona-vljanje postupka). Postupanje sudova sa podnescima kojima se po isteku roka za izjavljivanje prav-nog leka objašnjavaju ili dopunjavaju navodi blagovremeno izjavljenog pravnog leka i posle stupa-nja na snagu novog Zakona o parničnom postupku je različito. To je iziskivalo da se Građansko ode-ljenje Vrhovnog kasacionog suda o ovom pitanju izjasni. Pri razmatranju ovog problema pošlo se od osnovnih načela sadržanih u članovima 2, 9. i 10. ovog Zakona o pravu stranaka na jednaku, pravič-

Page 237: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 237 -

nu i zakonitu zaštitu, zabrani zloupotrebe prava stranaka u postupku i omogućavanja suđenja u ra-zumnom roku. Stoga je usvajanjem ovog zaključka Građansko odeljenje Vrhovnog kasacionog suda izrazilo stav o poštovanju procesne discipline, zabrani zloupotrebe procesnih ovlašćenja i omoguća-vanja suđenja u razumnom roku. Pri tome sudije su izrazile stav da nije celishodno donositi posebnu odluku o tome (odbacivanjem podneska) već razloge za to navesti u obrazloženju odluke. Usvojeni zaključak se ne odnosi na slučaj kada se podnesak upućuje sudu telegrafskim putem (član 107. stav 3. Zakona o parničnom postupku).

(Zaključak Sednice Građanskog odeljenja Vrhovnog kasacionog suda od 13.09.2010. godine)

NEPOTPUNA ŽALBA

(Član 371. Zakona o parničnom postupku)

333377.. Uredna je žalba koja je potpisana, u kojoj je označena odluka koja se pobija, bez obzira

što u njoj nisu navedeni žalbeni razlozi. Drugostepeni sud i pored nenavođenja razloga žalbe ima ovlašćenje da ispituje zakonitost i pravilnost pobijane odluke sa aspekta pravilne primene materijalnog prava i onih bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

Iz obrazloženja: Prema stavu drugostepenog suda, žalba izvršnog dužnika nije neuredna i neosnovani su navo-

di izvršnog poverioca u odgovoru na žalbu izneti u tom smislu. Članom 100. Zakona o parnič-nom postupku predviđeno je šta podnesci moraju sadržati da bi se po njima moglo postupiti. U odnosu na žalbu, zakon je napravio izuzetak, pa se - u smislu čl. 358. Zakona o parničnom po-stupku - o nepotpunoj žalbi radi samo onda ako se na osnovu podataka iz žalbe ne može utvrditi koja se odluka pobija ili ako žalba nije potpisana. U konkretnom slučaju, iz podnete žalbe se mo-že jasno utvrditi koje se rešenje njome pobija. Takođe, žalbu je potpisao punomoćnik – advokat, po punomoćju u spisima. Iz tih razloga, nisu postojali uslovi da prvostepeni, a ni drugostepeni sud, navedenu žalbu odbaci, jer ista nije nepotpuna. To što žalbeni razlozi - u smislu čl. 360. Za-kona o parničnom postupku – nisu navedeni, ne sprečava drugostepeni - apelacioni sud, da ispita pravilnost i zakonitost odluke koja se pobija, a koja se - na osnovu žalbe - može identifikovati, i to sa aspekta onih bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti i u odnosu na pra-vilnost primene materijalnog prava, jer i to ispituje po službenoj dužnosti.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Iž. 1398/10 od 20.05.2010. godine)

333388.. Da li se samo najava žalbe jedne od stranaka u sporu može smatrati žalbom u pravom

smislu te reči i da li istu treba odbaciti, ukoliko se ona kasnije ne dopuni u zakonskom roku od 8 dana?

Page 238: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 238 -

Zakon o parničnom postupku uopšte ne poznaje institut najave žalbe tako da nije sasvim ja-sno našta se pitanje odnosi. Ukoliko je sudu stigao podnesak koji se zove najava žalbe, a koji po svojoj sadržini sadrži sve što je propisano u članu 357. Zakona o parničnom postupku i nema ne-dostataka iz člana 358. stav 1. istog zakona, sud će postupiti onako kako je propisano u članu 358. stav 3. Zakona o parničnom postupku. Ako je sudu stigao podnesak koji se zove najava žal-be, a koji nema podatke na osnovu kojeg bi se moglo utvrditi koja se presuda pobija, ili ako navedeni podnesak nije potpisan sud će postupiti na osnovu odredaba člana 358. st. 1. i 2. Zako-na o parničnom postupku. Ako je žalba sudu upućena telegrafskim putem primeniće se odredba člana 107. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

PREKLUZIJA NOVIH ČINJENICA I

DOKAZA U ŽALBI (Član 372. Zakona o parničnom postupku)

333399.. Nije dozvoljeno isticanje novih činjenica i novih dokaza u žalbi, koje je stranka svojom krivi-

com propustila da iznese blagovremeno, do zaključenja glavne rasprave pred prvostepenim sudom.

Iz obrazloženja:

Tuženi po prvi put u žalbi predlaže izvođenje dokaza saslušanjem lica na okolnost da je oba-veza isplate novčanog potraživanja tužiocu vršena ne preko računa, već u gotovom, na blagajni pravnog prethodnika tužioca. Pri tome, tuženi nije učinio verovatnim da ove dokaze nije mogao predložiti do zaključenja glavne rasprave bez svoje krivice, iz opravdanih razloga. Međutim, ova-kva situacija suprotna je odredbama člana 359. i 485. Zakona o parničnom postupku. Privredni apelacioni sud je imao u vidu da je dostava poziva, podnesaka, nalaza veštaka i ostalih pismena vršena preko oglasne table tuženom, ali nalazi da je to u skladu sa odredbama Zakona o dosta-vljanju. Takođe je imao u vidu da tuženi parnični sud o eventualnoj promeni adrese nije obave-stio, a u izveštaju dostavljača je stajalo da se ne nalazi na adresi koja je upisana kod Agencije za privredne registre. Konačno, poziv za ročište na kome je glavna rasprava zaključeni tuženi je pri-mio preporučeno, preko pošte, kao i nalaz veštaka i podnesak tužioca, i o tome se izjasnio u pod-nesku koji je predat sudu 29.06.2009. godine. Ni u tom podnesku tuženi nije stavio nikakve do-kazne predloge, niti je pristupio na ročište i koristio mogućnost da u ovom parničnom postupku dokazuje tvrdnje koje je izneo u prigovoru, kao i da iznese druge tvrdnje o bitnim činjenicama, a zatim i da predloži dokaze radi njihovog utvrđivanja. Na okolnosti iznete u prigovoru, da je po-traživanje ispunjeno, bilo je određeno veštačenje i tuženom je omogućeno da istom prisustvuje i dostavi svu relevantnu dokumentaciju. Takođe je mogao, ukoliko za isto nema dokumentaciju, da predloži eventualno saslušanje svedoka.

Ove mogućnost tuženi nije koristio. (Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 3551/2010 od 02.09.2010. godine)

Page 239: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 239 -

334400.. Stranka koja propusti da se izjasni o pismenom nalazu i mišljenju veštaka koji joj je

blagovremeno dostavljen i neopravdano propusti ročište za glavnu raspravu zakazano radi izvođenja ovog dokaza, na kome je veštak svoj nalaz i mišljenje obrazložio i usmeno, ne mo-že žalbom pobijati presudu zbog povrede prava na raspravljanje i osporavati činjenični na-laz veštaka.

Iz obrazloženja: Prema članu 300. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Službeni glasnik RS”, broj 125/04),

svaka stranka treba u svojim izlaganjima da iznese činjenice potrebne za obrazloženje svojih predloga, da ponudi dokaze potrebne za utvrđenje svojih navoda, kao i da se izjasni o navodima i ponuđenim dokazima protivne stranke. Stranke mogu u toku cele glavne rasprave da iznose nove činjenice i da predlažu nove dokaze a mogu i u toku glavne rasprave blagovremeno da upućuju podneske, u kojima će navesti činjenice koje nameravaju da iznesu na ročištu, kao i dokaze čije izvođenje nameravaju da predlože. Kad predsednik veća završi saslušanje pojedinog svedoka, ve-štaka ili stranke, članovi veća, stranka i njen zastupnik ili punomoćnik mogu im neposredno po-stavljati pitanja (član 303. stav 1). U žalbi se u smislu člana 359. stav 1. Zakona o parničnom postupku mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi samo ako žalilac učini verovat-nim da ih bez svoje krivice nije mogao izneti, odnosno predložiti do zaključenja glavne raspra-ve. Prvostepeni sud je 15. juna 2005. godine uručio tuženoj pismeni nalaz i mišljenje veštaka od 18. maja 2005. godine, na kome je zasnovao zaključak o visini štete, ali se tužena o ovom nalazu nije izjašnjavala, niti je pristupila na ročište za glavnu raspravu 12. jula 2005. godine (iako je bila uredno pozvana), na kome je posle saslušanja veštaka neposredno mogla postavljati pitanje veštaku, već je primedbe na nalaz veštaka o vrednosti radova i materijala iznela tek u žalbi pro-tivno odredbama člana 257. stav 2, člana 300. i člana 303. stav 1. u vezi člana 359. stav 1. Zako-na o parničnom postupku. Zato navodi revizije o onemogućavanju tužene da raspravlja pred su-dom o ovom dokazu nisu osnovani.

(Iz presude Vrhovnog suda Srbije u Beogradu, Rev. 628/2006 od 18.05.2006. godine)

ZABRANA ISTICANJA MATERIJALNOPRAVNIH

PRIGOVORA U ŽALBI (Član 372. Zakona o parničnom postupku)

334411.. Nedozvoljeno je pozivanje u žalbi na pogrešnu primenu materijalnog prava zbog propu-

sta suda da primeni odredbe o zastarelosti u postupku u kome prigovor zastarelosti nije ni bio istaknut.

Page 240: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 240 -

Iz obrazloženja: Pravilno je prvostepeni sud utvrdio sve bitne činjenice za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, pa je

pravilno primenio materijalno pravo kada je usvojio zahtev tužioca za isplatu ugovorene naknade u smislu čl. 148. i 262. Zakona o obligacionim odnosima kao i usvajajući zahtev tužioca za kamatu na osnovu člana 277. istog zakona. Za svoju odluku je dao razloge koje prihvata i ovaj sud. U žalbi se ne mogu iznositi prigovor zastarelosti i kompenzacioni prigovor - član 359. stav 3. Zakona o par-ničnom postupku. Žalbeni navodi - da je prvostepeni sud propustio da primeni odredbe čl. 364. i 378. Zakona o obligacionim odnosima – u konkretnom slučaju su bez uticaja. Naime, navedenim za-konskim odredbama propisan je jednogodišnji rok zastarelosti i zabrana strankama da pravnim po-slom menjaju zakonom propisane rokove. Da li je utuženo potraživanje zastarelo ili nije, sud ne ras-pravlja po službenoj dužnosti, već samo na osnovu prigovora istaknutog u parnici. Kako tuženi do zaključenja glavne rasprave nije istakao prigovor zastarelosti, to prvostepeni sud nije ni propustio da oceni njegovu osnovanost.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 1214/10 od 24.02.2010. godine)

POVREDA RASPRAVNOG NAČELA

(Član 374. Zakona o parničnom postupku)

334422.. Presuda ne sadrži razloge o bitnim činjenicama ako prvostepeni sud nije izveo ocenu izve-

denih dokaza.

Iz obrazloženja:

Prema stavu drugostepenog suda, ožalbeno rešenje prvostepenog suda uopšte ne sadrži razloge tj. u njemu nisu navedeni razlozi o bitnim činjenicama, zbog čega ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

Relevantne odredbe: Dokazivanje obuhvata sve činjenice koje su važne za donošenje odluke - član 221. stav 1. Za-

kona o parničnom postupku. Sud odlučuje koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja bitnih činjenica - član 221. stav 2. Zakona

o parničnom postupku. Sud po svom uverenju odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane i to na osnovu savesne i

brižljive ocene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata celokupnog postupka - član 8. Zakona o parničnom postupku.

Iz obrazloženja provostepene presude u konkretnom slučaju proizilazi da je izostala ocena izve-denih dokaza, zbog čega se ne može utvrditi na osnovu čega je prvostepeni sud mogao da zaključi da je tužbeni zahtev osnovan.

Time je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 12. Za-kona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Višeg suda u Nišu, Gž. 1699/2012 od 25.09.2012. godine)

Page 241: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 241 -

334433.. U situaciji kada tuženi osporava visinu dugovanja, sud istu ne može utvrditi samo iz jedno-

stranih akata tužioca.

Iz obrazloženja:

Kako je u toku postupka tuženi osporavao visinu tužiočevog potraživanja po osnovu nevraće-nog dela duga po kreditu, a imajući u vidu naplaćeni iznos u reorganizaciji privrednog društva, koje je - uz tuženog - jedan od jemaca-plataca, to je prvostepeni sud navedeno morao ceniti pri utvrđivanju visine tuženikovog dugovanja po tom osnovu. Plaćanja dugovanja po osnovu kredita od strane glavnog dužnika ili bilo kojeg od jemaca-plataca smanjuje dug, pa time i obaveze svih solidarnih dužnika za vraćanje navedenog duga, a to znači i tuženog kao jednog od njih po osno-vu jemstva.

Imajući to u vidu, visinu dugovanja tuženog prema tužiocu, a na ime neizmirenog dela obaveze po osnovu jemstva za vraćanje kredita koje je tužilac dao, s obzirom da je tuženi istu osporio, sud ni-je mogao utvrditi samo uvidom u jednostrane akte tužioca čiju tačnost tuženi osporava i bez uzima-nja u obzir nesporno naplaćenog dela potraživanja u okviru reorganizacije navedenog privrednog društva kao drugog jemca-platca - solidarnog dužnika, obavezati tuženog na plaćanje opredeljenog iznosa kao u tužbi.

Iz navedenih razloga, osnovano tuženi u žalbi ukazuje da je pobijana odluka doneta uz apsolutno bitne povrede iz člana 361. stav 2. tačka 12) Zakona o parničnom postupku, jer ista ne sadrži sve raz-loge o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su dati su protivrečni stanju u spisima.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 14001/2010(4) od 06.10.2011. godine)

334444.. U smislu člana 369. stav 3. Zakona o parničnom postupku, ukoliko je prvostepena presuda

jednom već bila ukinuta, drugostepeni sud ne može ukinuti pobijanu međupresudu i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, već mora ukinuti međupresudu i istovre-meno odlučiti o zahtevima stranaka.

Iz obrazloženja: Prema utvrđenju iz pobijane međupresude, tužena opština nije u obavezi da tužiocima naknadi

štetu na ime srušenih poslovnih prostora od dva lokala navedene ukupne površine i na ime izuzima-nja zemljišta iz privatne svojine radi proširenja glavne ulice.

Stavom drugim izreke određeno je da se zastaje sa raspravljanjem o visini tužbenog zahteva do pravosnažnosti pobijane presude.

Stavom tri izreke određeno je da će se o troškovima postupka odlučiti naknadno. Apelacioni sud je - odlučujući o žalbi tužioca protiv navedene međupresude – istu ukinuo i pred-

met vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje, nalazeći da se međupresudom može odlučiti o osnovanosti tužbenog zahteva samo ako sud nalazi da pravni osnov za tužbeni zahtev postoji. To

Page 242: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 242 -

znači da međupresuda uvek ima karakter utvrđujuće presude, a u konkretnom slučaju je pobijanom međupresudom utvrđeno da ne postoji pravni osnov za naknadu štete.

Vrhovni Kasacioni sud je, odlučujući o sukobu stvarne nadležnosti koji je izazvao navedeni Osnovni sud, utvrdio da je za postupanje u ovom predmetu nadležan Apelacioni sud u Nišu, budući da je odredbom člana 373. stav 3. Zakona o parničnom postupku propisano da, u slučaju da je prvo-stepena presuda već jedanput bila ukinuta, drugostepeni sud ne može ukinuti presudu i uputiti pred-met prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Pošto je pobijana međupresuda po žalbi već jednom ukinuta, Apelacioni sud je, nakon održane rasprave, u smislu člana 369. stav 3. Zakona o parničnom postupku, presudom odlučio o osnovanosti tužbenog zahteva tužilaca u celosti.

(Iz presude Apelacionog suda u Nišu, Gž. 218/2011 od 11.03.2011. godine)

334455.. Sud ne vrši povredu prava odsutne stranke na raspravljanje pred sudom, održavanjem ro-

čišta u odsustvu uredno pozvanog tuženog.

Iz obrazloženja: Prvostepeni sud je - imajući u vidu navedeno utvrđeno činjenično stanje, koje je među strankama

i nesporno u pogledu korišćenja spornog poljoprivrednog zemljišta i zaključenog vansudskog porav-nanja - pravilno primenio materijalno pravo kada je na osnovu člana 262. Zakona o obligacionim od-nosima obavezao tuženog da isplati iznos utvrđene naknade prema zaključenom vansudskom porav-nanju, jer tuženi nije dostavio dokaze da je navedenu obavezu izmirio. Takođe je pravilno prvostepe-ni sud obavezao tuženog na plaćanje i zatezne kamate na osnovu člana 277. stav 1. istog Zakona, od trenutka nastupanja docnje tuženog u izmirenju duga po vansudskom poravnanju, a na ime naknade za korišćenje poljoprivrednog zemljišta, i to u visini stope Centralne evropske banke, jer se dugova-nje utvrđuje u dinarskoj protivvrednosti deviznog iznosa. Ispravno je prvostepeni sud cenio i da na-vodi tuženog o zaključenom Ugovoru o zakupu sa navedenom Zemljoradničkom zadrugom ne daje pravo korišćenja tuženom, s obzirom da je donošenjem Zakona o pretvaranju društvene svojine na poljoprivrednom zemljištu u druge oblike svojine prestao pravni osnov po kome je navedena zemljo-radnička zadruga koristila zemljište, a isto je postalo vlasništvo Republike Srbije, pa stoga ugovor zaključen sa Zemljoradničkom zadrugom nije mogao biti osnov za nastavak korišćenja spornog ze-mljišta. Žalbene navode koji se odnose na razloge izostanka zakonskog zastupnika tuženog sa nave-denog ročišta sud nije cenio, jer se opravdanost istih ceni isključivo u postupku po predlogu za vra-ćanje u pređašnje stanje zbog propuštanja ročišta, a koji u ovom slučaju tuženi nije podneo. Osim to-ga, nisu osnovani žalbeni navodi da je sud učinio apsolutno bitne povrede odredaba člana 361. stav 2. tačka 7. Zakona o parničnom postupku, te da je održavanjem navedenog ročišta uskratio tuženom mogućnost raspravljanja i dostave dokaza, jer je tuženi imao mogućnost da na navedeno ročište pri-stupi ili u slučaju svoje sprečenosti da opunomoći drugo lice za zastupanje, a pismene dokaze na ko-je ukazuje u žalbi - da je želeo da dostavi na navedenom ročištu - mogao je putem pošte dostaviti su-du ili ih predati na istom ročištu preko punomoćnika. Naprotiv, tuženi navedene dokaze ne dostavlja ni uz žalbu u kojoj se poziva na povredu prava na raspravljanje.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 4458/10 od 21.10.2010. godine)

Page 243: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 243 -

334466.. Ukoliko tuženom nisu dostavljeni dokazi priloženi uz tužbu, tada mu je onemogućeno da

raspravlja pred sudom.

Iz obrazloženja: U postupku donošenja ožalbene presude učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka

iz odredbe člana 361. stav 2. tačka 7. Zakona o parničnom postupku. Na to se osnovano ukazuje žal-bom tuženog. Naime, tužilac je – kako proizlazi iz referata tužbe - uz tužbu priložio kao dokaz foto-kopiju radne knjižice i rešenje o prestanku radnog odnosa, a prema sadržaju povratnice tuženom je dostavljena samo tužba i akt koji se odnosi na obaveštenje o pravnim posledicama nedostavljanja od-govora na tužbu. Sud će tužbu sa prilozima dostaviti tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana njenog prijema - član 281. Zakona o parničnom postupku. S obzirom na ovu normu, dužnost prvo-stepenog suda je bila da tuženoj strain, uz tužbu, dostavi i priloge: rešenje o prestanku radnog odnosa i radnu knjižicu. Propuštajući da to učini, prvostepeni sud je učinio bitnu povredu odredaba parnič-nog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 7. Zakona o parničnom postupku. Zbog toga se u žalbi osno-vano ukazuje da je na taj način onemogućeno tuženom da raspravlja pred sudom i da se izjasni na priložene isprave. Sve ovo utoliko pre što je tužiocu prestao radni odnos kod tuženog 01.10.2006. godine, a radna knjižica je isprava koju u tom smislu poseduje samo tužilac.

(Iz presude Apelacionog suda u Beogradu, Gž. 1 549/10 od 27.01.2010. godine)

OCENA BLAGOVREMENOSTI ŽALBE (Član 378. Zakona o parničnom postupku)

334477.. Preduslov za ocenu blagovremenosti pravnog leka je uredna dostava stranci odluke koja se

pobija.

Iz obrazloženja: Prema stanju u spisima, u predlogu za izvršenje na osnovu verodostojne isprave, kao izvršni du-

žnik označeno je navedeno pravno lice. Rešenje o izvršenju na osnovu verodostojne isprave, doneto na osnovu predloga izvršnog poverioca, prema povratnici koja je u spisima, dostavljeno je, među-tim, drugom pravnom licu na istoj adresi dana 12.05.2010. godine. Izvršni dužnik, označen u pred-logu za izvršenje i rešenju o izvršenju podneo je na navedeno rešenje prigovor 21.05.2010. godine. Imajući u vidu da, prema povratnici koja se nalazi u spisima, rešenje o izvršenju od 04.05.2010. go-dine sa prilozima nije dostavljeno označenom "pravom" izvršnom dužniku, već drugom pravnom li-

Page 244: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 244 -

cu koje se nalazi na istoj adresi, to se osnovano u žalbi ističe da se rok za podnošenje prigovora i nje-govu blagovremenost ne može računati od dana kada je prema povratnici u spisima rešenje dosta-vljeno drugom licu, koje se nalazi na istoj adresi, a ne samom izvršnom dužniku. Iz tih razloga po-grešno je postupio prvostepeni sud kada je odbacio prigovor kao neblagovremen, pa se isto reše-nje, na osnovu člana 387. stav 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku, ukida i predmet vraća prvo-stepenom sudu na dalji postupak po prigovoru.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Iž. 2172/10 od 15.07.2010. godine)

334488.. Dopuna žalbe podneta nakon isteka roka od osam dana, zakonom propisanog za izjavljiva-

nje pravnog leka u privrednim sporovima, ne može biti razmatrana od strane prvostepenog suda i u vezi sa takvom dopunom se ne donose ni procesna rešenja.

Iz obrazloženja: Osnovana je žalba tuženog izjavljena protiv naznačenog rešenja od 15.10.2008. godine, ko-

jim je odbačena dopuna žalbe tuženog izjavljena dana 12.11.2008. godine, a koje je ispravljeno rešenjem od 18.11.2008. godine. Dopuna žalbe koja je dostavljena po isteku roka od osam dana, u kojoj su istaknuti novi žalbeni razlozi i navodi u odnosu na blagovremeno podnetu žalbu, su-protna je imperativnim normama i rokovima za izjavljivanje pravnih lekova. Prihvatljive su samo dopune u odnosu na žalbu koja je izjavljena blagovremeno i koja predstavlja eventualno dodatno objašnjenje onih razloga i onih navoda koji su već u blagovremeno podnetoj žalbi istaknuti. U konkretnom slučaju dopuna žalbe je podneta nakon isteka roka od osam dana, zakonom propisa-nog za izjavljivanje pravnog leka u privrednim sporovima, i kao takva ne može biti razmatrana od strane prvostepenog suda, te se u vezi sa takvim dopunom ne donose ni procesna rešenja. Iz tih razloga, na osnovu člana 387. stav 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku, odlučeno je kao u izreci ove presude.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 387/10 od 18.03.2010. godine)

334499.. Ne može smatrati dopunom blagovremeno podnete žalbe podnesak nazvan "dopuna žalbe"

ako se njime pobija deo prvostepene odluke koji nije pobijan u žalbi, već je u pitanju samostal-na žalba, čija se blagovremenost posebno ceni.

Iz obrazloženja: Podneskom od 26. septembra 2005. godine, nazvanim "dopuna žalbe", tužilac pobija i prvoste-

penu presudu u stavu izreke pod III, dakle u pogledu odluke o troškovima spora. Kako je tužilac pr-vostepenu presudu primio 2. septembra 2005. godine, kako u blagovremeno podnetoj žalbi nije po-bijao stav III izreke prvostepene presude, to proizlazi da je ovaj stav postao pravnosnažan. Stoga se tužiočev podnesak od 26. septembra 2005. godine ne može smatrati dopunom blagovremeno pod-

Page 245: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 245 -

nete žalbe, nego samostalnom žalbom na stav III izreke prvostepene presude koja je neblagovreme-na. Neblagovremenost ove žalbe proizlazi iz primene odredbe člana 489. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004), radi čega je na osnovu člana 374. Zako-na o parničnom postupku, a u vezi sa članom 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, drugoste-peni sud ovu žalbu odbacio, odlučivši kao u izreci ove presude pod II.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda Pž. 11721/05 od 1.02.2006. godine)

335500.. Ako sud iz pismenih dokaza (potražnica) i iz iskaza svedoka (dostavljača) ne može pou-

zdano utvrditi da li je i kada žaliocu izvršena dostava presude, tada po odredbama Zakona o parničnom postupku sud ne može žalbu odbaciti kao neblagovremenu, bez obzira kada je podneta.

Iz obrazloženja: Kako se u spisima nalazi povratnica prema kojoj je punomoćnik tužioca presudu od 2. jula

2002. godine primio 2. novembra 2002. godine, a žalbu na istu prema prijemnom pečatu suda predao kao preporučenu pošiljku 15. novembra 2002. godine, pobijanim rešenjem prvostepeni sud je istu odbacio, jer je podneta po proteku roka od osam dana, odnosno kao neblagovremenu (iako se u samoj izreci rešenja greškom navodi nedozvoljenost). Kako je međutim sprovođenjem izviđajnih radnji po nalogu Višeg trgovinskog suda, izviđajnom radnjom saslušanja samog dosta-vljača – poštara, utvrđeno da on ne zna kome je navedenu pošiljku uručio, kao i da je ukoliko sam advokat nije bio prisutan ostavljao nekom od prisutnih lica koja bi pismena želela da prime, to se u situaciji u kojoj sam punomoćnik tužioca osporava prijem presude označenog datuma, a dostavljač se izjašnjava u navedenom smislu, ne može pouzdano utvrditi da li je presuda dosta-vljena u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku koje regulišu dostavljanje advokatu pa stoga, u označenoj situaciji, ne može se ni odbaciti navedena žalba kao neblagovremena. Iz iz-netih razloga a na osnovu člana 380. stav 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku pobijano re-šenje se ukida kao u izreci.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda Pž. 128/06 od 10.05.2006. godine)

GRANICE ISPITIVANJA PRESUDE PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI U POGLEDU

APSOLUTNO BITNIH POVREDA POSTUPKA (Član 386. Zakona o parničnom postupku)

335511.. Na stvarnu nadležnost prvostepenog suda za odlučivanje u određenoj pravnoj stvari, dru-

gostepeni sud pazi samo u granicama razloga navedenih u žalbi, a ne po službenoj dužnosti

Page 246: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 246 -

Iz obrazloženja: Rešenjem prvostepenog trgovinskog suda određeno je izvršenje na osnovu izvršne isprave –

pravnosnažnog rešenja izvršnog poverioca donetog u vršenju javnopravnih ovlašćenja, a kojim re-šenjem je utvrđena visina naknade za korišćenje vodnog zemljišta. U žalbi su istaknuti žalbeni raz-lozi i dati brojni žalbeni navodi, ali nije ukazano na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 361 stav 2 tačka 4. Zakona o parničnom postupku, a u pogledu stvarne nenadle-žnosti trgovinskog suda za postupanje po predmetnom predlogu, s obzirom na činjenicu da se radi o izvršnoj ispravi koju nije doneo trgovinski sud, pa stoga nije bilo mesta zasnivanju nadležnosti tr-govinskog suda za odlučivanje o takvoj pravnoj stvari, a saglasno članu 15. Zakona o sudovima, koja se odredba u smislu člana 84. Zakona o uređenju sudova primenjuje do 1. januara 2007. godine. Pre-ma odredbi člana 21. Zakona o uređenju sudova za odlučivanje o ovakvom predlogu za izvršenje bio bi stvarno nadležan sud opšte nadležnosti. Međutim, prema članu 372. stav 2. Zakona o parničnom postupku, drugostepeni sud po službenoj dužnosti prilikom odlučivanja po žalbi pazi samo na po-stojanje bitnih povreda postupka iz člana 361. stav 2. tač. 1, 2, 5, 7. i 9. Zakona o parničnom postup-ku, dok na postojanje ostalih bitnih povreda postupka pazi samo u granicama razloga navedenih u žalbi. Ovo znači da se postojanje bitne povrede odredaba postupka, koja se ogleda u činjenici da je u postupku postupao stvarno nenadležan sud, može ispitivati samo ukoliko je ista obuhvaćena razlo-zima navedenim u žalbi, tako da počinjena povreda, ukoliko na nju nije ukazano žalbom, ne utiče na pravilnost pobijane odluke. Kako je u konkretnom slučaju za odlučivanje o predlogu za izvršenje predviđena sudska nadležnost, to nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz člana 361. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku na koju drugostepeni sud pazi po službenoj dužnosti, te ka-ko u žalbi nije istaknut žalbeni razlog iz člana 361. stav 2. tačka 4. Zakona o parničnom postupku, to je pobijanu odluku valjalo potvrditi iako je istu doneo stvarno nenadležni sud.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 12615/05 od 20.02.2006. godine)

335522.. Ako je prvostepeni sud presudom u celosti održao na snazi rešenje o izvršenju na osno-

vu verodostojne isprave i istovremeno usvojio tužbeni zahtev opredeljen rešenjem o izvrše-nju, postoji apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tač-ka 12. postupka Zakona o parničnom postupku, jer je izreka nerazumljiva i protivrečna sa-ma sebi, ali na koju drugostepeni sud ne pazi po službenoj dužnosti, već samo na zahtev stranke.

Iz obrazloženja: Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbe na osnovu člana 372. Zakona o parničnom po-

stupku, u vezi člana 478. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku Viši trgovinski sud nalazi da je žalba tuženog neosnovana. Tuženi u svojoj žalbi prvostepenu presudu napada opredeljenim žalbe-nim razlozima samo u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Pri čemu nije sporna povreda Zakona o parničnom postupku iz člana 361. stav 2. tačka 12. u prvostepenoj presudi, jer je prvostepeni sud u celosti održao na snazi rešenje o izvršenju i istovremeno usvojio tužbeni zah-

Page 247: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 247 -

tev tužioca opredeljen rešenjem o izvršenju, ali kako se u žalbi tuženi nije pozvao na tu povredu po-stupka, ovaj sud u odlučivanju po žalbi nije mogao da izađe van okvira ispitivanja prvostepene pre-sude limitiranih odredbom člana 372. Zakona o parničnom postupku, u vezi člana 478. stav 1. Za-kona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 2974/06 od 29.9.2006. godine)

NEMOGUĆNOST ISPITIVANJA PRESUDE PO SLUŽBENOJ DUŽNOSTI U

POGLEDU PREKORAČENJA TUŽBENOG ZAHTEVA (Član 386. Zakona o parničnom postupku)

335533.. Drugostepeni sud se ne može obazirati na kvantitativno prekoračenje tužbenog zahteva ti-

me što je pobijanom presudom dosuđeno više od onoga što je traženo, ako se tuženi u žalbi na to nije pozvao, jer na prekoračenje tužbenog zahteva drugostepeni sud pazi samo na zahtev stranke, a ne po službenoj dužnosti.

Iz obrazloženja: Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbe na osnovu člana 372. Zakona o parničnom po-

stupku, u vezi člana 478. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku Viši trgovinski sud nalazi da je žalba tuženog neosnovana. Tuženi u svojoj žalbi prvostepenu presudu napada opredeljenim žal-benim razlozima samo u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Očigled-no je da je prvostepeni sud prekoračio tužbeni zahtev jer je predlog za izvršenje bio opredeljen na iznos od 3.992,50 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2003. godine, koji zahtev tokom parničnog postupka nije bio preinačen, a prvostepeni sud je dosudio tužiocu iznos od 187.197,50 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2003. godine, međutim, kako drugo-stepeni sud shodno odredbi člana 372. stav 3. Zakona o parničnom postupku na prekoračenje tu-žbenog zahteva pazi samo na zahtev stranke, nije bilo osnova da postupi shodno članu 379. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 2974/06 od 29.9.2006. godine)

335544.. Zaključeno i objavljeno prinudno poravnanje u "Službenom glasniku Republike Srbije"

obavezuje drugostepeni sud i kada je isto odobreno posle datuma zaključenja glavne rasprave u parnici pokrenutoj za utvrđenje osnovanosti osporenog potraživanja o kome se odlučuje u postupku po žalbi.

Page 248: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 248 -

Iz obrazloženja: "Revizijom pobijana presuda je zahvaćena bitnom povredom iz člana 354. stav 1. tačka 14. Za-

kona o parničnom postupku. To je posledica protivurečnosti datih razloga o odlučnim činjenicama sa sadržinom isprava priloženih u spisu. Naime, ne stoji tvrdnja nižestepenih sudova da tuženi nije osporio osnov i visinu tužbenog zahteva. Naprotiv, tuženi je još u postupku zaključenja prinudnog poravnanja osporio u celosti tužbeni zahtev koji je predmet ovog spora. To je učinio i u toku traja-nja parnice pred prvostepenim sudom. Na to upućuje njegov podnesak od 3.8.1999. godine, koji se nalazi na strani 105. spisa. Iz njegove sadržine nedvosmisleno proizlazi da je tuženi osporio i osnov i visinu tužbenog zahteva. Da tuženi spori osnov i visinu tužbenog zahteva upućuje i njegov podnesak od 22.2.2002. godine. Osim toga, u spisu se nalazi i rešenje Privrednog suda u B... St. 2626/96 od 6.2.1998. godine iz koga se vidi da je u postupku stečaja nad M.T.P. "N.I." u B... utvrđeno potraži-vanje tužioca u iznosu od 163.916,92 USD. Taj iznos predstavlja potraživanje koje je tužiocu prene-to ugovorom o cesiji zaključenim 5.1.1995. godine sa "N.I." u B... Navedeni iznos je i predmet spora u ovoj parnici. Zato se bez prethodnog utvrđenja da li je i u kom iznosu tužilac naplatio predmetno potraživanje u postupku stečaja nad M.T. P. "N.I." ne može pravilno utvrditi da li je i za koji iznos osnovan njegov tužbeni zahtev prema tuženom u ovom sporu. Kod činjenice da je tužilac prijavio svoje potraživanje u postupku stečaja nad "N.I." sporna je i sudbina ugovora o cesiji po kome se isti legitimiše kao poverilac u ovom sporu. Pored toga, uz reviziju je dostavljen i primerak pravnosna-žnog rešenja o odobrenom prinudnom poravnanju zaključenom između tuženog i njegovih poveri-laca pred Trgovinskim sudom u Z... u predmetu PP. 5/2004 od 12.1.2005. godine. Tim poravnanjem je utvrđena obaveza tuženog da svoja dugovanja izmiri u 100% iznosu u roku od godinu dana sa ka-matom u visini eskontne stope NBS počev od 12.1.2005. godine. Prema tome, ovo poravnanje se od-nosi i na potraživanje tužioca koje je predmet ovog spora. Ono je proizvodilo pravna dejstva u vreme donošenja drugostepene presude. Zato se i pod pretpostavkom osnovanosti spornog potraživanja, tu-ženi mogao obavezati na njegovo ispunjenje samo pod uslovima utvrđenim u navedenom poravna-nju. Ovo iz razloga što se rešenje o odobrenom prinudnom poravnanju objavljuje u "Službenom gla-sniku Republike Srbije" i sa tim datumom obavezuje i sud nezavisno od faze postupka u kojoj se spor nalazi. To je izričito propisano odredbom člana 45. stav 3. Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji. Zato drugostepeni sud nije mogao doneti odluku o tuženikovoj obavezi u skladu sa uslovima ustanovljenim prinudnim poravnanjem od 29.1.1999. godine, već saglasno uslovima iz poravnanja odobrenog rešenjem Trgovinskog suda u Z... PP 5/2004 od 12.1.2005. godine."

(Iz rešenja Vrhovnog suda Srbije, Prev. 306/2005 od 3.11.2005. godine)

ODBACIVANJE NEDOZVOLJENE ŽALBE

(Član 401. Zakona o parničnom postupku)

335555.. Ako prvostepeni sud odbaci žalbu koju je podneo advokat bez posebnog punomoćja, kako

će postupiti drugostepeni sud ako uz žalbu na ovo rešenje advokat naknadno dostavi puno-moćje kojim stranka odobrava njegovu parničnu radnju?

Page 249: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 249 -

Stranka ne može naknadnim dostavljanjem punomoćja uz žalbu na rešenje o odbacivanju ne-dozvoljene žalbe (rešenje doneto na temelju odredbe člana 103. stav 6. u vezi člana 92. stav 1. Zako-na o parničnom postupku) konvalidirati propust svog punomoćnika – advokata učinjen dostavlja-njem žalbe sudu bez punomoćja.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

NOVČANI CENZUS ZA REVIZIJU U IMOVINSKOPRAVNIM

SPOROVIMA (Član 403. Zakona o parničnom postupku)

335566.. Za ostvarivanje prava na izjavljivanje revizije, kada se tužbeni zahtev odnosi na potraživa-

nje u novcu, merodavan je onaj novčani iznos o kome je odlučivano u pravnosnažno okonča-nom postupku.

Iz obrazloženja: Tužilac je – kako proizlazi iz spisa predmeta - izjavio reviziju protiv presude Privrednog apelaci-

onog suda zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primene materijalnog prava. U podnetoj reviziji tužilac je naveo da je vrednost predmeta spora 540.000,oo dinara. Prvostepenom presudom, kao i presudom Privrednog apelacionog suda od 01.04.2010. godine, odlučivano je o tužbenom zahtevu koji je bio postavljen na iznos od 500.000,oo dinara. Odredbom propisano je da protiv pravnosnažne presude donete u dru-gom stepenu, stranke mogu izjaviti reviziju u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude - član 394. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Revizija nije dozvoljena u imovinskopravnim spo-rovima kada se tužbeni zahtev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje neke druge činidbe ako vrednost predmeta spora, ne prelazi iznos od 500.000,oo dinara - član 394. stav 3. Zakona o parničnom postupku (koji je bio na snazi u vreme podnošenja tužbe). Odredbom propisano je da Postupci započeti pre stupanja na snagu tog zakona će se okončati po odredbama novog zakona - član 55. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku. Dok je stavom 2. istog člana propisano da O revizijama izjavljenim pre stupanja na snagu ovog zakona odlučuje Vr-hovni kasacioni sud u veću sastavljenom od troje sudija po pravilima parničnog postupka koja su va-žila do dana stupanja na snagu ovog Zakona - član 55. stav 2. Zakona o izmenama i dopunama Zako-na o parničnom postupku. U konkretnom slučaju tužbeni zahtev se odnosi na potraživanje u novcu, odnosno tužilac traži da mu tuženi izvrši vraćanje depozita u iznosu od 500.000,oo dinara, iz čega sledi da vrednost predmeta spora ne prelazi iznos od 500.000,oo dinara, te da revizija u ovoj pravnoj stvari nije dozvoljena, s obzirom da je potraživanje tužioca novčano.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 2894/2010 od 21.10.2010. godine)

Page 250: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 250 -

OBAVEZNO IZJAVLJIVANJE REVIZIJE PREKO

ADVOKATA (Član 410. Zakona o parničnom postupku)

335577.. Nije dozvoljena revizija prema odredbi člana 401. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom po-

stupku, izjavljena od strane advokata koji je ranije otkazao punomoćje, bez obzira što je pu-nomoćnik na reviziju stavio pečat, a stranka je potpisala.

Iz obrazloženja: Predmet tužbenog zahteva je poništaj rešenja o prestanku radnog odnosa. Tužba je odbačena

kao neblagovremena, rešenjem prvostepenog suda, koje je potvrdio drugostepeni sud. Protiv rešenja drugostepenog suda tužilac je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava. Odlučujući o reviziji tužioca Vrhovni sud je našao da revizija nije dozvoljena u smislu člana 401. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku ("Slu-žbeni glasnik RS", br. 125 od 22. novembra 2004. godine) prema kojoj revizija nije dozvoljena ako je reviziju izjavilo lice koje nije advokat. U konkretnom slučaju tužioca je zastupao advokat koji je tužiocu otkazao punomoćje podneskom od 26. aprila 2004. godine u smislu člana 93. stav 2. Zako-na o parničnom postupku, pa se tužilac u daljem toku postupka zastupao sâm. Pečat advokata na re-viziji, bez potpisa i urednog punomoćja, nije dokaz da je reviziju izjavio punomoćnik – advokat, jer je ranije dato punomoćje otkazano podneskom od 26. aprila 2004. godine, a novo nije izdato."

(Iz rešenja Vrhovnog suda Srbije u Beogradu, Rev. II 80/06 od 1.02.2006. godine)

335588.. Da li je javni pravobranilac ovlašćen da u ime stranke koju zastupa izjavi reviziju, ili se

pak, ovaj vanredni pravni lek mora izjaviti advokat u smislu člana 401. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku?

Javni pravobranilac je ovlašćen da u ime stranke koju zastupa izjavi reviziju. Shodno odredbi

člana 84. stav 3. Zakona o parničnom postupku, zastupanje državne zajednice, države članice i nje-nih organa, jedinica teritorijalne autonomije i lokalne samouprave uređuje se posebnim propisima. Zakonom o javnom pravobranilaštvu u članu 1. stav 2. propisano je da je javno pravobranilaštvo za-konski zastupnik Republike, autonomne pokrajine, grada i opštine. Čl. 7. i 9. Zakona o javnom pra-vobranilaštvu propisano je da Republičko javno pravobranilaštvo preduzima pravne radnje i koristi pravna sredstva pred sudovima i drugim nadležnim organima radi ostvarivanja imovinskih prava i interesa Republike Srbije, njenih organa i organizacija i drugih pravnih lica čije se finansiranje obezbeđuje u buxetu Republike, te da u tom smislu isto u sudskim i upravnim postupcima ima polo-žaj zakonskog zastupnika. Iz navedenih odredaba proizlazi da se odredba člana 401. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na one stranke u postupku čije je zastupanje posebnim zakonom povereno javnom pravobranilaštvu. Naime, kada se kao učesnik u postupku pojavljuje Re-publika, autonomna pokrajina, grad, opština ili njihovi organi i organizacije, tada se na njih ne odno-

Page 251: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 251 -

si odredba člana 84. stav 2. Zakona o parničnom postupku, te samim tim ni odredba člana 401. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, već se ima primeniti odredba člana 84. stav 3. i člana 401. stav 2. tačka 1. Zakona o parničnom postupku. Kako se javno pravobranilaštvo ne može smatrati li-cem koje nije ovlašćeno na podnošenje revizije, to proizlazi dakle da je javni pravobranilac ovlašćen da u ime stranke koju zastupa izjavi reviziju i da se ovaj vanredni pravni lek u opisanoj situaciji ne mora izjavljivati preko advokata.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

UKIDANJE PRESUDE KADA JE ZBOG POGREŠNE PRIMENE

MATERIJALNOG PRAVAČINJENIČNO STANJE NEPOTPUNO UTVRĐENO (Član 416. Zakona o parničnom postupku)

335599.. Utvrđenje prave volje davaoca izjave suštinski je kriterijum za tumačenje založne izjave.

Iz obrazloženja: S obzirom da nemaju dovoljne i jasne razloge o odlučnim činjenicama u pogledu odbijanja zah-

teva tužioca, a dati razlozi su nedovoljni ili u protivurečnosti sa sadržinom raspravnih zapisnika i pi-smenih isprava pa se ne mogu ispitati u pogledu pravilne primene materijalnog prava - Vrhovni ka-sacioni sud je našao da se revizijom tužioca osnovano ukazuje da su nižestepene presude zahvaćene bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupku. Radi obezbeđenja određenog potraživanja, nepokretna stvar može biti opterećena pravom zaloge u korist poverioca (hipoteka) koji je ovlašćen da, na način predviđen zakonom, traži namire-nje svog potraživanja iz vrednosti te nepokretnosti pre poverilaca koji na njoj nemaju hipoteku, kao i pre poverilaca koji su hipoteku na njoj stekli posle njega, bez obzira na promenu vlasnika opterećene nepokretnosti - član 63. stav 1. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa (važeći u momentu upisa založnog prava u zemljišne knjige). Hipoteka se stiče upisom u javnu knjigu ili na drugi odgo-varajući način - član 64. stav 1. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa. U meritumu, hipote-karna parnica se raspravlja kao i svaka druga parnica usmerena na ostvarenje potraživanja - mora se dokazati osnov potraživanja, visina i dospelost. U konkretnom slučaju, hipotekarni dužnik nije i lični dužnik hipotekarnog poverioca. Lični i hipotekarni dužnik može u postupku po tužbi istaći prigovore u pogledu punovažnosti pravnog posla ili založnog prava dok hipotekarni dužnik koji nije i lični du-žnik hipotekarnog poverioca može u postupku po hipotekarnoj tužbi isticati (ne samo one prigovore koje je mogao istaći i lični dužnik) već i one koje može istaći usled specijalnog odnosa koji eventu-alno postoji na temelju materijalnog prava između njega i hipotekarnog poverioca. Dakle, u konkret-nom slučaju izostalo je razjašnjenje i utvrđenje koje je obaveze preuzeo realni dužnik u momentu za-snivanja hipoteke i koje su nepokretnosti u vlasništvu realnog dužnika (u momentu davanja založne izjave) opterećene založnim pravom - hipotekom. Zbog toga je revizijski sud - na osnovu člana 407. stav 2. Zakona o parničnom postupku - ukinuo obe nižestepene presude, odlučio kao u izreci i pred-

Page 252: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 252 -

met ustupio Višem sudu u Beogradu u smislu člana 23. Zakona o uređenju sudova - kao nadležnom prvostepenom sudu - na ponovno suđenje, kako bi otklonio uočene nedostatke i doneo zakonitu i pravilnu odluku, imajući u vidu i iznete primedbe.

(Iz presude Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 405/2010 od 27.05.2010. godine)

REVIZIJA PROTIV REŠENJA KOJIM JE POSTUPAK

PRAVNOSNAŽNO OKONČAN (Član 420. Zakona o parničnom postupku)

336600.. Revizija nije dozvoljena protiv rešenja kojim je odbijen zahtev tuženog za obezbeđenje

parničnih troškova, jer njime postupak nije pravnosnažno okončan.

Iz obrazloženja: Zahtev tuženog za obezbeđenje parničnih troškova pravnosnažno je odbijen drugostepenim

rešenjem koje se pobija. Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rešenja drugostepenog suda kojim je postupak pravnosnažno završen - član 412. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Rešenjem koje se pobija postupak se pravnosnažno ne završava. Dakle, to podrazumeva da se revizija pro-tiv ovakvog rešenja ne može izjaviti, te je revizija tuženog u smislu citirane zakonske odredbe nedozvoljena.

(Iz rešenja Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 346/2010 od 04.03.2010. godine)

336611.. U postupku rehabilitacije revizija nije dozvoljena.

Iz obrazloženja:

U vanparničnom postupku shodno se primenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno - član 30. stav 1. Zakona o vanparničnom po-stupku. U postupku u kome se odlučuje o statusnim stvarima i o vanparničnim stvarima koje se odnose na stanarsko pravo, protiv pravnosnažnog rešenja drugostepenog suda revizija je dozvo-ljena ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno – član 27. stav 1. Zakona o vanpar-ničnom postupku. U postupku u kome se odlučuje o imovinsko-pravnim stvarima revizija je do-zvoljena pod uslovima pod kojima se po Zakonu o parničnom postupku može izjaviti revizija o imovinsko-pravnim sporovima, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno - član 27. stav 2. Zakona o vanparničnom postupku. Članom 394. Zakona o parničnom postupku određeni su uslovi za izjavljivanje revizije protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu. Revizija protiv rešenja drugostepenog suda kojom je postupak pravnosnažno završen nije dozvoljena u

Page 253: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 253 -

sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravnosnažne presude - član 412. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Budući da je postupak rehabilitacije vanparnični postupak u kome se shodno primenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, te da Zakon o rehabilitaciji ne predviđa dozvoljenost revizije protiv drugostepenog rešenja, to se na dozvoljenost revizije pri-menjuju navedene odredbe Zakona o parničnom postupku. Budući da se ne radi o imovinsko-pravnom sporu niti o statusnom sporu u smislu citiranih odredbi, revizija protiv drugostepenog rešenja o rehabilitaciji nije dozvoljena.

(Iz rešenja Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 2803/2010 od 08.07.2010. godine)

336622.. Nije dozvoljena revizija protiv preinačujućeg drugostepenog rešenja, kojim je utvrđeno da

je dozvoljena revizija koja je prvostepenim rešenjem odbačena kao nedozvoljena.

Iz obrazloženja: Procesne norme su jasne i moraju da se primenjuju na način kako ih je zakonodavac i propisao.

Procesnim zakonima nije propisano pravo na izjavljivanje revizije protiv preinačujućeg drugoste-penog rešenja, koje prvostepenim rešenjem odbačenu reviziju revidenta, smatra dozvoljenom. Pravo na reviziju protiv tako preinačujućeg rešenja drugostepenog suda nije bilo dozvoljeno ni po članu 400. stav 3. ranije važećeg saveznog Zakona o parničnom postupku. Pomenutom procesnom odred-bom bilo je propisano: "revizija je uvek dozvoljena protiv rešenja drugostepenog suda kojim se izja-vljena žalba odbacuje, odnosno kojom se potvrđuje rešenje prvostepenog suda o odbacivanju revizi-je". Citiranu procesnu odredbu, kao zakonodavnu normu prihvata u celosti i zakonodavac u sada va-žećem republičkom Zakonu o parničnom postupku i propisuje je u potpuno identičnom zakonskom tekstu u članu 412. stav 3. procesnog zakona. Tako jasna zakonska norma ne otvara nikakve dileme u njenoj primeni. Revizijom stečajnog upravnika pobija se rešenje drugostepenog suda kojim se re-vizija dužnika stečajnog dužnika smatra dozvoljenom. Drugostepeno rešenje od 30. juna 2005. go-dine nije rešenje iz člana 400. stav 3. i člana 412. stav 3. procesnih zakona. Nije drugostepeno reše-nje kojim se potvrđuje prvostepeno rešenje kojim se odbacuje revizija revidenta kao nedozvoljena. Njime je revizija dozvoljena. Revizija je procesno dozvoljena samo protiv drugostepenog rešenja, kojim je potvrđeno prvostepeno rešenje o odbacivanju revizije. Stoga se drugostepeno rešenje ne može pobijati revizijom, a ako se ona kao vanredni pravni lek izjavi, procesno je nedozvoljena. Pro-cesno nedozvoljena revizija se odbacuje. Stečajni upravnik je izjavio reviziju protiv drugostepenog rešenja koje se revizijom ne može pobijati u smislu pomenutih procesnih normi, pa ju je revizijski sud na osnovu procesnog ovlašćenja iz člana 404. a u vezi sa članom 401. stav 2. tačka 5. važećeg procesnog zakona, kao takvu i odbacio odlučivanjem na način iz stava 1. izreke revizijskog rešenja. Pravo na izjavljivanje revizije protiv drugostepenog rešenja kojim je potvrđeno prvostepeno rešenje o odbacivanju revizije, propisano je samo za revidenta kome je revizija odbačena, stranku čije je pra-vo na izjavljivanje revizije takvim odlučivanjem onemogućeno. To podrazumeva da treća lica, uko-liko nisu i umešači na strani revidenta, nemaju pravo na izjavljivanje te revizije. Nemaju procesnu aktivnu legitimaciju za izjavljivanje revizije. Procesnu legitimaciju nemaju ni na izjavljivanje revizi-

Page 254: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 254 -

je protiv drugostepenog rešenja kojim se žalba odbacuje kao nedozvoljena, jer je to procesno pravo propisano samo u korist žalioca kao revidenta protiv tog drugostepenog rešenja. Izneto podrazumeva da je revizija stečajnog upravnika nedozvoljena i u smislu člana 401. stav 2. tačka 1. važećeg proce-snog zakona, jer je reviziju izjavilo lice koje nije ovlašćeno na podnošenje revizije. Stečajni upravnik je upravo to lice – lice koje nije ovlašćeno na izjavljivanje revizije.

(Iz rešenja Vrhovnog suda Srbije, Prev. 381/06 od 15. 03. 2006. godine)

336633.. Dozvoljena je revizija kojom se pobija drugostepeno rešenje kojim je potvrđeno prvostepe-

no rešenje o odbacivanju žalbe kao neblagovremene, doneto u stečajnom postupku.

Iz obrazloženja: Nije sporno šta je predmet raspravljanja u sporu i po kojim zakonskim normama treba raspraviti

materijalno-pravni odnos stranaka. U stečajnom predmetu prvostepenog suda odlučuje se o imovini stečajnog dužnika koja nije raspodeljena do zaključenja stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom. Ta imovina prema stanju u stečajnom spisu predstavlja potraživanje stečajnog dužnika kao poverioca prema njegovom dužniku u stečajnom predmetu, revidentu. Potraživanje dosuđeno izvršnom ispra-vom stečajnom dužniku, preneto je prvostepenim rešenjem od 12.10.2004. godine osnivaču stečaj-nog dužnika, sa obavezom dužnika - revidenta da dosuđeno potraživanje uplati u sudski depozit pr-vostepenog suda. Protiv tog prvostepenog rešenja, revident je izjavio žalbu, koju drugostepeni sud odbacuje kao neblagovremenu rešenjem od 31.1.2005. godine. To drugostepeno rešenje se pobija revizijom revidenta. Tako izjavljenu reviziju revizijski sud smatra procesno dozvoljenom u smislu već pomenutih procesnih odredbi iz člana 400. stav 3. i 412. stav 3. procesnih zakona. Nije sporno da u stečajnom postupku revizija nije dozvoljena u odnosu na materijalno-pravni odnos stranaka, u smislu norme iz člana 8. Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji. Njom je u stavu 3. iz-ričito propisano da se u stečajnom postupku ne može tražiti povraćaj u pređašnje stanje, niti podnosi-ti predlog za ponavljanje postupka, niti izjaviti revizija. Bez obzira na njenu izričitost, pomenuta nor-ma se ne može primeniti na izjavljenu reviziju revidenta. Revizijom se ne osporava pravo propisano Stečajnim zakonom. Ta prava stranaka nisu predmet raspravljanja pred revizijskim sudom. Revizij-ski sud konkretno odlučuje samo o dozvoljenosti i osnovanosti revizije izjavljene protiv rešenja dru-gostepenog suda kojim je odbačena žalba revidenta, kao žalba žalioca, ne i o pravima i obavezama proizašlim iz obligacionih odnosa pre otvaranja postupka stečaja nad stečajnim dužnikom, jer se o tim pravima odlučuje u stečajnom postupku i po zaključenju stečajnog postupka. Za to odlučivanje je nadležan drugostepeni sud u postupku meritornog odlučivanja po žalbi ovog revidenta izjavljenog protiv prvostepenog rešenja od 12.10.2004. godine. U postupku stečaja u smislu člana 12. pomenu-tog stečajnog zakona shodno se primenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku. Shodna pri-mena procesnog zakona podrazumeva i primenu procesnih normi u stečajnom postupku, koje propi-suju pravo na izjavljivanje revizije protiv drugostepenog rešenja, kojim je kao neblagovremena od-bačena žalba izjavljena protiv prvostepenog rešenja donetog u stečajnom postupku. Njenu primenu u konkretnoj procesnoj situaciji, ne isključuje već pomenuta norma iz člana 8. Stečajnog zakona. Pri tom se mora poći i od cilja procesne norme koja propisuje pravo na izjavljivanje revizije protiv dru-gostepenog rešenja kojim je žalba odbačena.

Page 255: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 255 -

Cilj procesne norme je jasan. Njom se propisuje pravo na sankcionisanje u revizijskom postupku nepravilnosti rezultiranih donošenjem drugostepenog rešenja o odbacivanju žalbe. Brojni su primeri tih nepravilnosti u sudskoj praksi. Najčešće su to grubi previdi, rezultirani odbacivanjem žalbe kao neblagovremene. Pravo na sankcionisanje tih previda i svih drugih nepravilnosti rezultiranih odbaci-vanjem žalbe u drugostepenom postupku, je upravo propisano kroz procesno pravo žalioca na izja-vljivanje revizije. Revizije zasnovane na bitnim povredama procesnog zakona i pogrešnoj primeni materijalnog prava, rezultiranoj nezakonitim odlučivanjem u drugostepenom postupku. Stoga je cilj procesne norme, mogućnost da se u revizijskom postupku, sankcionišu nepravilnosti u drugoste-penom postupku ukidanjem pomenutog drugostepenog rešenja. Revident u izjavljenoj reviziji upra-vo to i traži. Zato je njegova izjavljena revizija dozvoljena. Dozvoljena je u procesnom i materijalno-pravnom smislu. S tim u vezi su u meritumu u potpunosti neosnovani revizijski razlozi stečajnog upravnika, koji reviziju revidenta, smatra nedozvoljenom.

(Iz rešenja Vrhovnog suda Srbije, Prev. 381/06 od 15. 03. 2005. godine)

ODLUKE KOJIMA SE PRAVNOSNAŽNO OKONČAVA

POSTUPAK (Član 426. Zakona o parničnom postupku)

336644.. Kao i kod izostanka tužioca sa ročišta za glavnu raspravu na koje je uredno pozvan - po-

sledice izostanka podnosioca predloga sa ročišta za ponavljanje postupka su iste: smatra se da je povukao predlog.

Iz obrazloženja: Kao vanredni pravni lek, ponavljanje postupka omogućava da se postupak, koji je odlukom suda

pravnosnažno završen, ponovi pod uslovima taksativno navedenim u članu 422. Zakona o parničnom postupku.

O predlogu za ponavljanje postupka odlučuje se nakon održanog ročišta za raspravljanje. Održa-vanje ovog ročišta Zakon o parničnom postupku ne reguliše na poseban način, pa se na isto prime-njuju opšte odredbe kojima se reguliše i ročište za glavnu raspravu.

U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrednosti, pa su posledice izostanka pod-nosioca predloga sa ročišta za ponavljanje postupka iste kao i posledice nedolaska tužioca na ročište za glavnu raspravu (član 475. stav 1. Zakona o parničnom postupku) - ako tužilac ne dođe na prvo ročište za glavnu raspravu ili na neko docnije ročište a uredno je pozvan, smatraće se daje povukao tužbu.

Imajući u vidu da u konkretnom slučaju podnosilac predloga, iako je uredno pozvan, nije došao na ročište zakazano radi raspravljanja o njegovom predlogu, prvostepeni sud je pravilno odlučio ka-da je primenio pravnu pretpostavku o povlačenju predloga.

(Iz rešenja Višeg suda u Nišu, Gž. 1325/2012 od 28.09.2012. godine)

Page 256: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 256 -

336655.. Ponavljanje postupka kao vanredni pravni lek može se dozvoliti samo ako postoji pravno-

snažna odluka u tom sporu, a ako odluka sud nije na zakonom predviđeni način dostavljena strankama nisu se stekli uslovi za nastupanje pravnosnažnosti iste, pa se ista i ne može ospora-vati ovim pravnim lekom.

Iz obrazloženja: Ponavljanje postupka je vanredni pravni lek koji izjavljuje stranka protiv pravnosnažne odlu-

ke kojom je završen postupak. Ponavljanje postupka se može tražiti i kada je postupak završen pre-sudom i kad je završen rešenjem. U pogledu pravnog leka ne važi pravilo zabrane "preskakanje" instanci, te nije od značaja da li je pobijana odluka pre nastupanja pravnosnažnosti bila pobijana re-dovnim pravnim lekom.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 4934/06 od 11.12.2006. godine)

336666.. Nije dozvoljen predlog tužioca za ponavljanje postupka okončanog rešenjem kojim je kon-

statovano da se tužba smatra povučenom, jer je ponavljanje dopušteno samo protiv odluka ko-je su sposobne za materijalnu pravosnažnost, koja se sastoji u neosporivosti utvrđenja da pra-vo koje je bilo sporno postoji ili da ne postoji, a postupak okončan takvim deklarativnim reše-njem ne može se smatrati pravnosnažno završenim.

Iz obrazloženja: Prvostepenim rešenjem Trgovinskog suda u B... P2. br. 2864/02 od 20. januara 2005. godine od-

bačen je predlog tužioca za ponavljanje postupka okončanog rešenjem istog suda od 10. decembra 2002. godine kojim je konstatovano da se tužba smatra povučenom, kao nedozvoljen. Protiv na-vedenog rešenja žalbu je uložio tužilac iz svih zakonskih razloga, navodeći da je punomoćnik tužio-ca, advokat M.N. izbrisan iz imenika advokata, te da u ime tužioca niko nije mogao da prima pod-neske, te smatra da su ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka.. Postupajući na osnovu člana 491. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS" br. 125/04), a ispitujući pobijano rešenje na osnovu člana 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku u vezi člana 381. istog zakona, Viši trgo-vinski sud nalazi da žalba tužioca nije osnovana. Ponavljanje postupka je vanredni pravni lek koji izjavljuju stranke protiv pravnosnažnih odluka kojima je završen postupak. Ponavljanje postupka se može tražiti i kad je postupak završen presudom i kad je završen rešenjem. Da bi postupak u jed-noj pravnoj stvari mogao da se ponovi, potrebno je da se najpre ukloni pravnosnažna odluka koja predstavlja procesnu smetnju u ponovnom odlučivanju. Zato se u prvoj fazi postupka o ovom prav-nom leku odlučuje o dopuštenosti i osnovanosti pravnog leka i ukoliko su ispunjeni uslovi, ukida se pravnosnažna odluka i time otklanja smetanja ponovnom odlučivanju o osnovanosti tužbenog zahte-va, te se postupak ponavlja. Stranka može da traži ponavljanje postupka koji je završen svim presu-dama. Ponavljanje postupka je dopušteno i kada se radi o meritornim rešenjima, platnom nalogu i rešenju u parnicama zbog smetanja državine. Predmet mogu da budu i rešenja o odbacivanju tužbe ili žalbe, jer se radi o odlukama kojima je završen postupak. U konkretnom slučaju drugostepeni sud

Page 257: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 257 -

smatra da predlog koji je podneo punomoćnik tužioca za ponavljanje postupka okončanog rešenjem tog suda saglasno članu 499. stav 2. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 72/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 i "Službeni list SRJ", br. 27/92, 31/93, 24/94, 12/98, 15/98 i 3/02) nije dozvoljeno, imajući u vidu da se predlog ne zasniva na činjenici koja je zakonom predviđena kao osnov ponavljanja. Naime, članom 421. ZPP predviđeno je da se postupak koji je odlukom suda pravnosnažno završen može po predlogu stran-ke ponoviti u taksativno navedenim razlozima, što znači da je ponavljanje dopušteno protiv odluka koje su sposobne za materijalnu pravosnažnost. To znači da odluka postoje materijalno pravno-snažna nastupanjem formalne pravnosnažnosti prema obema strankama. Dok se formalna pravno-snažnost tiče mogućnosti pobijanja odluke i uzima se u nauci kao njeno svojstvo, dotle se materijal-na pravnosnažnost odnosi na sadržinu odluke i ispoljava se u njenom dejstvu. Dejstvo odluke se sastoji u neosporivosti utvrđenja da pravo koje je bilo sporno postoji ili da ne postoji. Za svaki sud, materijalna pravnosnažnost, znači vezanost utvrđenjem sadržanim u odluci. Imajući u vidu izneto, postupak koji je okončan rešenjem kojim je konstatovano da se tužba u predmetnoj stvari smatra po-vučenom saglasno članu 499. stav 2. Zakona o parničnom postupku, ne može se uzeti da je pravno-snažno završen. Ovo iz razloga što prezumpcija povlačenja tužbe u smislu navedenog zakonskog propisa nastaje po samom zakonu, pa rešenje suda o tome ima deklarativan a ne konstitutivan ka-rakter. Na osnovu izloženog, drugostepeni sud nalazi da rešenjem Trgovinskog suda u B... P2. br. 2864/02 od 10. decembra 2002. godine postupak u predmetnoj pravnoj stvari nije pravnosnažno za-vršen, s obzirom da je navedenim rešenjem konstatovano da se tužba smatra povučenom prime-nom člana 499. stav 2. Zakona o parničnom postupku, pa shodno članu 425. stav 1. istog zakona, predlog za ponavljanje postupka, koji je podneo punomoćnik tužioca odbacuje se pravilno kao nedo-zvoljen sa razloga iz ovog rešenja.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 5094/05 od 3.06.2005. godine)

OMOGUĆAVANJE RASPRAVLJANJA PRED SUDOM KAO RAZLOG

ZA PONAVLJANJE POSTUPKA (Član 426. Zakona o parničnom postupku)

336677..

Mogućnost pozivanja na nove dokaze se ograničava na nove činjenice koje su postojale do

momenta zaključenja glavne rasprave, a stranka se na njih nije pozvala, jer za postojanje njih nije ni znala.

Iz obrazloženja: Iz spisa proizlazi: Prvotuženi i drugotuženi su dana 17.06.2009. godine podneli predlog za pona-

vljanje postupka, koji je pravnosnažno okončan presudom nadležnog Trgovinskog suda od 19.05.2008. godine, a koja je potvrđena i presudom Višeg trgovinskog suda od 24.04.2009. godine.

Page 258: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 258 -

U predlogu su istakli da su pravnosnažnom presudom obavezani da tužiocu isplate utuženi iznos sa zateznom kamatom, kao i troškove postupka. Presuda je doneta i obaveza prvotuženog i drugotuže-nog utvrđena je na osnovu ugovora koji su zaključili prvotuženi i drugotuženi sa trećetuženim i pri-stupili su dugu koji je trećetuženi imao prema tužiocu. Takože su u predlogu istakli da prvostepeni sud nije imao u vidu ugovor od 30.01.2004. godine, koji su zaključili tužilac i trećetuženi, a koji nisu potpisali prvotuženi i drugotuženi, niti su imali saznanje da ovaj ugovor postoji. Tužilac ovaj ugovor nikada nije dostavio, pa su prvotuženi i drugotuženi za ugovor saznali nakon prijema drugostepene presude. Prema stavu tuženih, da je prvostepeni sud imao ovaj ugovor u prvostepenom postupku - njime bi bila potvrđena tvrdnja prvotuženog i drugotuženog (izneta u toku postupka) da su po prvo-bitno sačinjenom ugovoru izvršili svoje obaveze, a kako ovom ugovoru nisu pristupili, ne mogu se obavezivati na naknadu i plaćanje po tom osnovu. Smatraju da je Ugovorom od 30.01.2004. godine praktično stavljen van snage Ugovor o obračunu naknade za objekat izgrađen bez građevinske do-zvole, pa samim tim i Ugovor o pristupanju dugu od novembra 2003. godine ne proizvodi pravno dejstvo, jer je i ugovor kome su pristupili bitno izmenjen. Zato su predložili da sud dozvoli ponavlja-nje postupka, ukine odluku od 20.06.2008. godine i ponovo odluči o tužbenom zahtevu. Žalbeni na-vodi tuženih da je prvostepeni sud pogrešno odlučio kada nije dozvolio ponavljanje postupka su neo-snovani. Postupak koji je odlukom suda pravnosnažno završen može se po predlogu stranke ponoviti i iz razloga ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrebi nove doka-ze na osnovu kojih je za stranku mogla biti doneta povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrebljeni u ranijem postupku - član 422. stav 1. tačka 9. Zakona o parničnom postupku. Nove či-njenice u tom smislu su subjektivno nove činjenice koje su postojale do momenta zaključenja glavne rasprave, a stranka se na njih nije pozvala, jer za postojanje njih nije ni znala. Takođe, za nove doka-ze isto važi: potrebno je da su oni postojali u momentu kada je sudska odluka postala pravno-snažna. Mogućnost pozivanja na nove dokaze se ograničava vremenski na momenat kada je nastu-pila pravnosnažnost sudske odluke. Ponavljanje postupka ima za cilj ukidanje pravnosnažnih sud-skih odluka i njihovu zamenu drugim - zakonitim i pravilnim.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 5260/2010 od 09.12.2010. godine)

336688.. Propust prvostepenog suda da rešenje kojim se tužba smatra povučenom dostavi tužiocu

na jedan od zakonom propisanih načina, onemogućio je tužioca da blagovremeno izjavi žalbu protiv prvostepenog rešenja, ali ne i da raspravlja pred sudom u postupku koji je prethodio donošenju navedenog rešenja, pa zato ne može predstavljati razlog za ponavljanje postupka koji je završen rešenjem o presumiranom povlačenju tužbe i njegovo ukidanje, već za ukidanje klauzule pravosnažnosti.

Iz obrazloženja: Iz navedenih činjenica proizlazi da je punomoćnik tužioca bio uredno pozvan i za ročište od

25.5.2004. godine i za ročište od 28.9.2004. godine pa nema nezakonitog postupanja prvostepe-nog suda niti propuštanja dostavljanja, odnosno tužiocu nije uskraćena mogućnost da raspravlja

Page 259: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 259 -

pred sudom pre donošenja rešenja kojim je odlučeno da se tužba smatra povučenom. Nakon do-nošenja rešenja kojim je odlučeno da se tužba smatra povučenom, prvostepeni sud je obavešten da je advokatu izrečena privremena mera zabrane bavljenja advokaturom, zbog čega je prvo-stepeni sud dalju dostavu za punomoćnika tužioca na ime advokata vršio preko oglasne table. Rešenje kojim se tužba smatra povučenom od 28.9.2004. godine istaknuto je na oglasnu tablu 23.12. a skinuto 31.12.2004. godine. Kako je rešenje od 28.9.2004. godine pravosnažno, tužilac je smatrajući da su se stekli uslovi iz člana 421. stav 2. Zakona o parničnom postupku podneo predlog za ponavljanje postupka... Prvostepeni sud je dozvolio ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari i ukinuo rešenje od 28.9.2004. godine sa obrazloženjem da rešenje od 28.9.2004. godine nije dostavljeno u skladu sa odredbom člana 145. stav 4. tada važećeg Zakona o parnič-nom postupku, odnosno zbog činjenice što je sud propustio da rešenje o povlačenju tužbe dostavi tužiocu neposredno kada je obavešten da je punomoćnik tužioca promenio adresu. Prvostepeni sud smatra da tužiocu nije data mogućnost da raspravlja pred sudom, te da su se stekli uslovi iz člana 421. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku. Po oceni Višeg trgovinskog suda po-grešan je stav prvostepenog suda. Propust prvostepenog suda da rešenje kojim se tužba smatra povučenom od 28.9.2004. godine uruči tužiocu saglasno članu 145. stav 4. Zakona o parničnom postupku onemogućio je tužioca da blagovremeno izjavi žalbu protiv prvostepenog rešenja, ali ne i da raspravlja pred sudom povodom postavljenog tužbenog zahteva. Iz spisa proizlazi da u ovoj parnici nije podnet zahtev za ukidanje klauzule pravosnažnosti. Stoga, propust prvoste-penog suda da uredno dostavi sudsku odluku, ne znači da postoje propusti u postupku koji je prethodio donošenju rešenja kojim se tužba smatra povučenom, da bi se zaključilo da su se stekli uslovi iz člana 421. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku i ukinulo rešenje kojim odlu-čeno da se tužba smatra povučenom P2.br. 1649/01 od 28.9.2004. godine.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 2709/2006 od 11.12.2006. godine)

336699.. Da li se ponavljanje postupka okončanog presudom zbog izostanka, kojom je utvrđeno

pravo svojine tužioca na određenim poslovnim prostorijama, može zasnivati na razlogu iz člana 422. tačka 1. novog Zakona o parničnom postupku (ako kojoj stranci nezakonitim po-stupanjem, a naročito propuštanjem dostavljanja, nije bila data mogućnost da raspravlja pred sudom) u situaciji kada je isto lice bilo upisano u sudski registar kao direktor i tužilač-kog i tuženog preduzeća (pri čemu je reč o povezanim preduzećima – tužilac je zavisno preduzeće, a tuženi matično preduzeće), a tom licu je bila uručena tužba, poziv za ročište i presuda zbog izostanka?

Ispunjeni su uslovi za ponavljanje postupka propisani odredbom člana 422. tačka 1. Zakona o parničnom postupku kada su tužba, poziv za ročište i presuda zbog izostanka uručeni istom licu koje je u registru upisano kao zakonski zastupnik i tužioca i tuženog. U tom slučaju postoji sukob intere-sa između tuženog i njegovog zakonskog zastupnika, zbog čega je sud saglasno odredbi člana 79. stav 2. tačka 2. i stav 3. Zakona o parničnom postupku istom morao postaviti privremenog zastup-nika i njemu dostaviti tužbu i poziv za ročište.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

Page 260: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 260 -

SUBJEKTIVNI ROK ZA PONAVLJANJE POSTUPKA

(Član 428. Zakona o parničnom postupku)

337700.. Ako bi rok od 30 dana za podnošenje predloga za ponavljanje postupka počeo da teče pre

pravnosnažnosti odluke, isti se računa od pravnosnažnosti odluke donete u postupku čije se ponavljanje traži.

Iz obrazloženja: Nalazeći da je isti neblagovremen, prvostepeni sud je pobijanim rešenjem odbacio predlog za

ponavljanje postupka i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak (a što su činjenice na kojima se zasniva predlog za ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari), pa je, dakle, Prema stano-vištu prvostepenog suda, predlog za ponavljanje postupka, podnet 21.09.2009. godine, je neblago-vremen jer je podnet po proteku roka od 30 dana od dana od kada je stranka saznala da je odluka na osnovu koje je delimično ili u celini zasnovano činjenično stanje i na osnovu koje je odlučeno u po-stupku pred ovim sudom - ukinuta, a na osnovu odredbe člana 424. stav 1. tačka 4. Zakona o parnič-nom postupku. Međutim, odredbama člana 424. u stavu 2. istog Zakona je predviđeno da, ako bi rok određen u stavu 1. počeo da teče pre nego što je odluka postala pravosnažna, taj će se rok računati od pravnosnažnosti odluke, ako protiv nje nije bio izjavljen pravni lek odn. od dostavljanja pravnosna-žne odluke višeg suda izrečene u poslednjem stepenu. Zbog toga su osnovani žalbeni navodi da u ovoj situaciji, s obzirom da je odluka postala pravosnažna tek donošenjem navedene odluke Višeg tr-govinskog suda od 02.07.2009. godine, i rok za podnošenje predloga za ponavljanje postupka (bez obzira što je ranije doneta odluka Okružnog suda) počeo da teče tek od dostavljanja navedene drugo-stepene odluke tuženom odn. njegovom punomoćniku. Prema dokazima u spisima - povratnica, pre-suda drugostepenog suda od 02.07.2009. godine, dostavljena je punomoćniku tuženog 17.09.2009. godine, pa je od tada, shodno članu 424. stav 2. Zakona o parničnom postupku, počeo da teče rok od 30 dana za podnošenje predloga za ponavljanje postupka u ovom sporu.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 4580/2010 od 18.2.2010. godine)

RASPRAVLJANJE PRED DRUGOSTEPENIM SUDOM PO

PREDLOGU ZA PONAVLJANJE POSTUPKA (Član 433. Zakona o parničnom postupku)

337711.. Iako je odlučivano u sednici veća, a ne na raspravi - nema povrede prava raspravljanja

pred drugostepenim sudom. Drugostepeni sud samo izuzetno odlučuje na osnovu rasprave, ako postoje uslovi iz člana 369. stav 3. Zakona o parničnom postupku.

Page 261: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 261 -

Iz obrazloženja: Nakon ročišta održanog po predlogu za ponavljanje postupka dana 29.3.2012. godine (na kome

su parnične stranke ostale kod svojih navoda), prvostepeni sud spise dostavlja Privrednom apelacio-nom sudu, s obzirom da se ovaj predlog odnosi na drugostepeni postupak.

Privredni apelacioni sud - odlučujući na osnovu člana 429. Zakona o parničnom postupku - nala-zi da predlog tuženog za ponavljanje postupka nije osnovan i da suštinski predstavlja osporavanje drugostepene presude.

Navodi iz predloga za ponavljanje postupka (da postoji razlog iz člana 422. stav 1. tačka 1. Za-kona o parničnom postupku - stranci nezakonitim postupanjem, a naročito propuštanjem dostavlja-nja, nije bila data mogućnost da raspravlja pred sudom) - nisu osnovani.

Relevantne odredbe: Drugostepeni sud odlučuje u sednici veća ili na osnovu održane rasprave - član 373. Zakona o

parničnom postupku. Drugostepeni sud je obavezan da zakaže raspravu ukoliko se steknu uslovi iz člana 369. stav 3.

Zakona o parničnom postupku (ukoliko je u istoj parnici prvostepena presuda već jedanput bila uki-nuta, a pobijana presuda se zasniva na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ili su u postupku pred prvostepenim sudom učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka).

Pošto uslovi za zakazivanje rasprave pred drugostepenim sudom nisu postojali, to je i odlučeno u sednici veća. Iz toga proizilazi da ne postoji razlog za ponavljanje postupka pred drugostepenim su-dom iz člana 422. stav 1. tačka 1. istog Zakona.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 1148/2011 od 18.04.2012. godine)

ODNOS IZMEĐU PREDLOGA ZA PONAVLJANJE

POSTUPKA I REVIZIJE (Član 434. Zakona o parničnom postupku)

337722.. Kada je predlog za ponavljanje postupka podnet istovremeno ili posle izjavljene revizije,

sud će odlučiti koji će postupak nastaviti, a sa kojim će zastati. U tom smislu, uzeće u obzir sve okolnosti, a naročito razloge zbog kojih su oba pravna leka podneta i dokaze koje su stranke predložile.

Iz obrazloženja: Procesni uslovi za odlučivanje o podnetoj reviziji nisu ispunjeni. Naime, prema stanju u spisima,

tuženi je podneo predlog za ponavljanje postupka pred prvostepenim sudom dana 11.12.2009. godi-ne, a reviziju na naznačenu presudu nadležnog Okružnog suda je izjavio dana 24.11.2009. godine. U svim slučajevima u kojima stranka izjavi reviziju i istovremeno ili posle toga podnese predlog za po-navljanje postupka, sud će odlučiti koji će postupak nastaviti a sa kojim će zastati, uzimajući u obzir sve okolnosti, a naročito razloge zbog kojih su oba pravna leka podneta i dokaze koje su stranke

Page 262: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 262 -

predložile - član 430. stav 4. Zakona o parničnom postupku. Stoga je potrebno da prvostepeni sud postupi u smislu ove odredbe i odluči koji će postupak nastaviti, a sa kojim će zastati, uzimajući u obzir naročito okolnosti i razloge zbog kojih su oba pravna leka podneta.

(Iz presude Vrhovnog kasacionog suda, Rev. 1330/10 od 22.04.2010. godine)

PRIMENA ODREDABA OPŠTEG POSTUPKA

(Član 436. Zakona o parničnom postupku)

337733.. Bivši radnik ima pravni interes za tužbu kojom traži poništaj odluke poslodavca kojom mu

je prestao radni odnos i kada je nad poslodavcem nakon toga pokrenut (otvoren) postupak ste-čaja, jer je punovažnost navedene odluke prethodno pitanje po zahtevu za naknadu neisplaće-nih zarada za period udaljenja sa rada.

Iz obrazloženja: U situaciji postojanja radno-pravnog spora vezanog za poništenje odluke organa upravljanja o

prestanku radnog odnosa, u situaciji otvaranja stečaja nad poslodavcem, zaposleni ima pravo da podnese tužbu kojom će tražiti poništaj odluke organa upravljanja o prestanku radnog odnosa, a za podnošenje takve tužbe ima pravni interes, jer se to pojavljuje kao prethodno pitanje. Bivši zapo-sleni u stečajnom postupku može prijaviti svoje novčano potraživanje vezano za isplatu neisplaćene zarade od datuma neosnovanog prestanka radnog odnosa kod poslodavca do datuma otvaranja steča-ja nad poslodavcem. Nakon osporavanja takvog potraživanja od strane stečajnog upravnika, isti bi stekao uslove da traži nastavak pokrenutog radnog spora, pri čemu se odluka po zahtevu za ponište-nje odluke organa upravljanja o prestanku radnog odnosa pojavljuje kao prethodno pitanje za utvrđe-nje potraživanja prema stečajnom dužniku po osnovu neisplaćene zarade zaposlenom, kome je odlu-kom poslodavca prestao radni odnos protivno njegovoj volji.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 10613/05 od 5.04.2006. godine)

337744.. Da li se u radnim sporovima pred trgovinskim sudovima, kada je tužena strana u stečaju,

može primenjivati pravilo o povlačenju tužbe, ukoliko stranke ne pristupe na ročište, iako su uredno pozvane?

U parnicama iz radnih odnosa, koje se pred trgovinskim sudom vode po osnovu atrakcione nadležnosti jer je tužena strana u stečaju, može nastupiti situacija da se tužba smatra povučenom, ukoliko su ispunjeni uslovi propisani u čl. 289. i 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Ovo stoga što se u parnicama iz radnih odnosa, shodno odredbi člana 434. Zakona o parničnom postupku,

Page 263: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 263 -

primenjuju sve odredbe Zakona o parničnom postupku, osim kada je u navedenoj glavi nešto druga-čije propisano. Imajući u vidu da u glavi zakona koja sadrži posebno pravila postupanja u parnicama iz radnih odnosa, nema posebnih odredbi koje isključuju primenu čl. 289. i 296. stav 2. Zakona o parničnom postupku, to proizlazi da se i u parnicama iz radnih odnosa može desiti da se tužba sma-tra povučenom zbog nedolaska uredno pozvanog tužioca na pripremno ročište ili na ročište za glav-nu raspravu.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

337755.. Zaposleni nema prava na naknadu štete zbog izostale zarade za vreme vođenja disciplin-

skog postupka, iako je disciplinska mera prestanka radnog odnosa poništena iz razloga povre-de samog postupka, ako su u istim radnjama zaposlenog zbog kojih je postupak vođen i mera izrečena sadržana i obeležja krivičnog dela za koje je navedeno lice pravosnažno osuđeno. A ako je krivični postupak u toku, to do okončanja krivičnog postupka ne može da se donese od-luka o zahtevu za naknadu štete jer ista zavisi od ishoda krivičnog postupka, pa parnični po-stupak valja prekinuti do njegovog okončanja.

Iz obrazloženja: Prema stanju u spisima tužilac je tužbom tražio da se poništi rešenje disciplinskog organa kojim

mu je izrečena mera prestanka radnog odnosa kao i odluka upravnog odbora kojom je kao neo-snovan odbijen njegov prigovor na navedeno rešenje disciplinske komisije, te da se obaveže tuženi da naknadi tužiocu izgubljenu zaradu za period od neosnovano izrečene mere do dana pokretanja stečajnog postupka. Kako se pravilnost disciplinske mere, odnosno rešenja disciplinskog organa is-pituje u postupku za poništaj istog, sa aspekta procesne pravilnosti postupka donošenja i osnovano-sti, odnosno opravdanosti navedene mere, jer zakon izričito propisuje u kojim situacijama se može izreći navedena mera ali i njenu proceduru donošenja, to je pravilno prvostepeni sud, bez obzira što je pokrenut krivični postupak protiv tužioca i isti je i dalje u toku za dela za koja je upravo i izrečena navedena mera, ne upuštajući se u prethodno rešenje označenog pravnog pitanja pravilnosti izrečene mere, utvrđivao da li je ista doneta uz poštovanje zakonom predviđene procedure. Pravilno je prema navedenom prvostepeni sud, imajući u vidu odredbe člana 95. stav 3. Zakona o radnim odnosima Republike Srbije koji je bio na snazi u spornom periodu, i koji je predviđao da se zaposleni mora sa-slušati pred disciplinskom komisijom osim ako se bez opravdanih razloga on ne odazove na uredno dostavljen poziv i ne može mu se uskratiti odbrana, te imajući u vidu da je identično rešenje predvi-đeno i članom 26. stav 3. Pravila o radu disciplinskog organa i Komisije za utvrđivanje materijalne štete zaposlenih u "B...", ispitivao da li je disciplinski organ postupao u skladu sa citiranim odredba-ma zakona kontrolišući pravilnost sprovedene procedure donošenja pobijane odluke. Pravilno je pri tom prvostepeni sud iz izvedenih dokaza koje je savesno i brižljivo cenio utvrdio da je tužilac u peri-odu u kome je bila zakazana i održana rasprava pred disciplinskim organom bio sprečen da pristupi na isto, jer je zbog bolesti bila hospitalizovana u bolnici u B.C, te je time i povređena citirana od-redba člana 95. stav 3. Zakona o radnim odnosima Republike Srbije koja je predviđala obavezu di-

Page 264: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 264 -

sciplinskog organa da sasluša tužioca. Iz navedenih razloga pravilno nalazi prvostepeni sud da je pri donošenju rešenja disciplinskog organa kojim je izrečena mera prestanka radnog odnosa tužiocu, po-vređena zakonom propisana procedura donošenja istog, što navedenu odluku čini nezakonitom, pa je pravilno usvojio tužbeni zahtev i poništio istu kao i odluku upravnog odbora donetu povodom pri-govora tužioca na navedeno rešenje disciplinskog organa. Preuranjeno je međutim odlučivanje suda o zahtevu za naknadu novčanih sredstava na ime uskraćene zarade za period odsustva sa rada. Kako zaposleni nema prava na naknadu štete zbog izostale zarade za vreme vođenja disciplinskog po-stupka, bez obzira i iako je disciplinska mera prestanka radnog odnosa poništena iz razloga povrede samog postupka, ako su u istim radnjama zaposlenog zbog kojih je postupak vođen i mera izrečena sadržana i obeležja krivičnog dela za koje je navedeno lice pravosnažno osuđeno, a u konkretnom slučaju je krivični postupak prema navodima i dokazima tuženog u toku, to do okončanja navede-nog krivičnog postupka ne može da se donese odluka o delu zahteva za naknadu jer ista zavisi od njegovog ishoda. Iz navedenih razloga, sud mora u daljem toku postupka, proveriti ishod krivičnog postupka, pa ako isti još nije pravosnažno okončan prekinuti postupak do njegovog okončanja, a ukoliko je već okončan, tu odluku uzeti u obzir pri donošenju odluke o delu zahteva za naknadu, jer tuženi nije odgovoran za štetu koju je tužilac pretrpeo ako je ista prouzrokovana tužiočevim protiv-pravnim radnjama.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 7814/05 od 20.10. 2005. godine)

337766.. U radno-pravnom sporu za poništenje odluke organa upravljanja o prestanku radnog odno-

sa, nakon otvaranja stečaja nad poslodavcem po odredbama Zakona o prinudnom poravnanju, stečaju i likvidaciji, prvostepeni opštinski sud će prekinuti parnični postupak u skladu sa odred-bom člana 214. tačka 5. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004), a po stavljanju predloga za nastavak postupka oglasiće se nenadležnim i predmet ustupiti stečaj-nom sudu, po članu 97. stav 2. Zakona o stečajnom postupku, a bivši zaposleni u stečajnom po-stupku mora prijaviti svoje novčano potraživanje na ime neisplaćene zarade od datuma neosno-vanog prestanka radnog odnosa kod poslodavca do datuma otvaranja stečaja nad poslodavcem, kako bi nakon osporavanja tog potraživanja od strane stečajnog upravnika stekao uslove da po članu 96. stav 1. Zakona o stečajnom postupku traži nastavak prekinutog parničnog postupka u radnom sporu, pri čemu se sada odluka zakonitosti rešenja o prestanku radnog odnosa poja-vljuje kao prethodno pitanje u parnici za utvrđenje osporenog potraživanja prema stečajnom dužniku po osnovu neisplaćene zarade zaposlenom kome je odlukom poslodavca prestao radni odnos protiv njegove volje.

Iz obrazloženja: Trgovinski sud u K... odbio je tužbeni zahtev prema za poništaj rešenja o prestanku radnog od-

nosa tužioca kod tuženog, kao i zahtev da se obaveže tuženi da tužioca vrati na poslove i radne za-datke vozača "C" kategorije, pri čemu je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove. Iz sadržine spisa proizlazi da je tužilac dana 25. januara 2002. godine podneo tužbu Opštinskom sudu u N...P... za poništaj rešenja o prestanku radnog odnosa, jer tuženi u svom postupanju prilikom spornih rešenja

Page 265: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 265 -

nije ispoštovao zakonsku proceduru. Po tužbi je isti sud nakon sprovedenog dokaznog postupka do-neo presudu kojom je odbio tužbeni zahtev, a Okružni sud u K... je prvostepenu presudu ukinuo iz razloga što je tokom žalbenog postupka nad tuženim rešenjem Trgovinskog suda u K... od 24. de-cembra 2003. godine otvoren stečajni postupak, zbog čega se drugostepeni sud istim rešenjem oglasio stvarno nenadležnim za postupanje i spise dostavio Trgovinskom sudu u K..., koji sud je iza-zvao sukob nadležnosti, pozivajući se da postupak nakon otvaranja stečaja nad tuženim nije preki-nut shodno odredbama Zakona o parničnom postupku, niti je tužilac svoje potraživanje po tužbi pri-javio u stečajnom postupku, zbog čega smatra da po ukinutom predmetu treba da postupa Opštinski sud u N...P.., a po tom sukobu nadležnosti Vrhovni sud je rešenjem br. 138/04 odlučio da je za suđe-nje stvarno nadležan Trgovinski sud u K... Postupajući po istoj tužbi prvostepeni sud je sproveo do-kazni postupak i u meritumu odbio tužbeni zahtev, pravilno primenjujući odredbu materijalnog pra-va koja je važila u vreme nastanka spornog odnosa između stranaka i to član 108. stav 1. tačka 1. Za-kona o radnim odnosima ("Službeni glasnik RS", br. 55/96, 28/2001, 43/2001). Prvostepeni sud je do-neo pravilnu i zakonitu odluku, međutim, drugostepeni sud ukazuje da uređeni tužbeni zahtev tužioca nije bio pravno korektno postavljen, jer s obzirom na otvaranje stečaja nad tuženim 24. decembra 2003. godine u svakom slučaju nije bilo mesta zahtevu za vraćanje tužioca na posao. Pošto se radi o radnom sporu povodom stečaja, pravni interes tužioca za vođenje ove parnice se iscrpljuje kroz nov-čano potraživanje zarade bilo u zagarantovanom iznosu, bilo po kolektivnom ugovoru i spajanje sta-ža u periodu od prestanka radnog odnosa do dana otvaranja stečaja nad poslodavcem, pa je s toga preduslov za vođenje ove parnice i prijava novčanog potraživanja izgubljene zarade zbog donetog rešenja o prestanku radnog odnosa do otvaranja stečaja, koja bi trebalo biti predmet ispitivanja u ste-čajnom postupku, pa u slučaju osporavanja iste i upućivanju tužioca na parnicu, postojao bi pravni in-teres tužioca za vođenje ovakve parnice, jer se odlučivanje o osnovanosti donošenja rešenja o prestan-ku radnog odnosa pojavljuje kao prethodno pitanje u odlučivanju po zahtevu za utvrđivanje postoja-nja novčanog potraživanja prema stečajnom dužniku po osnovu neisplaćene zarade, pa je i u ovom slučaju prvostepeni sud morao da utvrdi da li je podneta prijava potraživanja od strane tužioca u steča-ju tuženog radi donošenja odgovarajuće odluke, jer je u protivnom bio ispunjen razlog za odbacivanje tužbe, međutim kako je prvostepeni sud odbio tužbeni zahtev, a prvostepeni sud se nije bavio utvrđi-vanjem činjenice da li je u postupku stečaja tužilac prijavio svoje potraživanje drugostepeni sud nije smatrao celishodnim da vrati predmet radi donošenja eventualne druge procesne odluke.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda Pž. 8279/05 od 16.10. 2005. godine)

DOZVOLJENOST REVIZIJE U SPOROVIMA O

RADNO-PRAVNOM STATUSU (Član 441. Zakona o parničnom postupku)

337777.. Neoznačavanje vrednosti predmeta spora u parnicama o zasnivanju, postojanju i prestan-

ku radnog odnosa ne predstavlja razlog za odbacivanje tužbe kao neuredne, jer je u takvim

Page 266: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 266 -

sporovima revizija uvek dozvoljena, pa pravo na izjavljivanje revizije ne zavisi od vrednosti predmeta spora.

Iz obrazloženja: Osnovano se u žalbi ističe da je pobijano rešenje doneto uz bitnu povredu odredaba parničnog po-

stupka, jer je prvostepeni sud pogrešno primenio odredbu člana 187. stav 3. Zakona o parničnom po-stupku kada je tužbu odbacio kao neurednu zbog toga što tužilac u tužbi nije označio vrednost spora. Naime, tužilac u ovom sporu traži da se poništi rešenje tuženog kojim je tužiocu prestao radni odnos kod tuženog, te da se tuženi obaveže da ga vrati na rad i rasporedi na isto radno mesto, što znači da je u pitanju parnica iz radnih odnosa. Odredbama člana 439. Zakona o parničnom postupku propisano je da je revizija dozvoljena u parnicama o sporovima o zasnivanju, postojanju i prestanku radnog odnosa. Prema tome, tužba nije mogla biti odbačena zbog toga što tužilac nije u tužbi naznačio vrednost predme-ta spora, s obzirom da je članom 187 stav 3 Zakona o parničnom postupku propisano da će se tužba od-baciti samo kada nadležnost, sastav suda ili pravo na izjavljivanje revizije zavisi od vrednosti predmeta spora, a predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 12908/05 od 8.02.2006. godine)

PRIMENA ODREDABA OPŠTEG POSTUPKA (Član 448. Zakona o parničnom postupku)

337788.. Tužilac ima pravni interes da se utvrdi čin smetanja državine i bez zahteva za uspostavlja-

nje pređašnjeg stanja.

Iz obrazloženja: Rešenjem od 7. jula 2005. godine, prvostepeni sud je odbacio tužbu sa pozivom na odredbu čla-

na 188. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004), jer je tužilac precizi-rao svoj tužbeni zahtev koji u petitumu ne sadrži zahtev da se sa smetanjem prestane, ni zahtev za uklanjanje posledica smetanja u stanje pre smetanja, ni zabranu budućeg smetanja, ni zahtev za po-vraćaj državine. Osnovano se žalbom tužioca ukazuje da je prvostepena odluka zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka, jer je pogrešan zaključak prvostepenog suda da se ovako postavljen tužbeni zahtev odnosi na utvrđenje činjenice da je tuženi smetao tužioca u državini i da je ovakva tužba nedozvoljena. U konkretnom slučaju, tužilac je u smislu odredbe člana 75. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, kao držalac stvari i prava podneo tužbu radi zaštite od uzne-miravanja ili oduzimanja državine. U postupku smetanja državine sud raspravlja i odlučuje po tužbi samo za zaštitu faktičkog poseda. Tužilac ima pravni interes da se utvrdi čin smetanja poseda u jednom momentu i bez zahteva za uspostavljanje pređašnjeg stanja.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 11151/05 od 1.02.2006. godine)

Page 267: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 267 -

OGRANIČENJE RASPRAVLJANJA PO TUŽBI ZBOG SMETANJA

DRŽAVINE NA FAKTIČKA PITANJA (Član 450. Zakona o parničnom postupku)

337799.. U posesornim (državinskim) parnicama načelno se raspravljaju samo faktička pitanja. Od

toga, međutim, postoje sledeći izuzeci: tuženi može istaći prigovor da je tužiočeva državina manljiva prema njemu; tuženi može da se pozove na činjenicu da je između istih stranaka o is-toj stvari vođen istovremeno petitorni spor u korist tuženog; tuženi se može pozvati na to da je njegovo postupanje (koje tužilac kvalifikuje kao smetanje ili oduzimanje) dozvoljeno, tj. da se zasniva na zakonu, odluci državnog organa ili pristanku tužioca i sl.

Iz obrazloženja: Izuzetno, od načela da se u posesornim (državinskim) parnicama raspravljaju samo faktička pita-

nja postoje izuzeci: tuženi može istaći prigovor da je tužiočeva državina manljiva prema njemu; tu-ženi može da se pozove na činjenicu da je između istih stranaka o istoj stvari vođen istovremeno pe-titorni spor u korist tuženog; tuženi se može pozvati na to da je njegovo postupanje (koje tužilac kva-lifikuje kao smetanje ili oduzimanje) dozvoljeno, tj. da se zasniva na zakonu, odluci državnog organa ili pristanku tužioca i sl. U konkretnom slučaju, prvostepeni sud je utvrdio, a imajući u vidu prigovaranje tuženog tokom postupka, da i tužilac i tuženi na delu predmetnog lokala imaju faktičku vlast na stvari odn. da nisu deposedirani, te je pravilno zaključio da je neosnovan tužbeni zahtev tužioca za ispražnje-nje prostorije i iseljenje tuženog. Prvostepeni sud je pravilno zaključio da tužilac nije dokazao da mu tuženi neovlašćeno smeta državinu, niti je dostavio dokaze u prilog eventualne ocene o blagovreme-nosti državinske tužbe, što bi bila procesna pretpostavka za vođenje ove parnice. Pravilna je odluka pr-vostepenog suda o istaknutom prigovoru nedostatka pasivne legitimacije, kojom isti nije prihvatio, jer je u toku dokaznog postupka utvrdio da i tuženi ima faktičku vlast na delu predmetnog lokala u površini od 33 kvadratna metra tj. da isti nije deposediran, tako da je neosnovan istaknuti prigovor nedostatka pasiv-ne legitimacije tuženog. Prvostepeni sud je, primenom pravila o teretu dokazivanja, na osnovu čl. 220. i 223. Zakona o parničnom postupku, pravilno zaključio o spornoj činjenici da li je osnovan tužbeni zah-tev za predaju nepokretnosti (imajući u vidu da tužilac u toku dokaznog postupka nije dostavio deobni bilans, na osnovu koga bi se moglo utvrditi da je na pravnog prethodnika tužioca prenet predmetni lokal izdvajanjem iz sastava navedene Zemljoradničke zadruge).

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 211/10(2) od 10.09.2010. godine)

ŽALBA PROTIV PRIVREMENE MERE U PARNICAMA

ZBOG SMETANJA DRŽAVINE (Član 451. Zakona o parničnom postupku)

Page 268: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 268 -

338800.. U parnicama zbog smetanja državine nije dozvoljena posebna žalba protiv rešenja o odre-

đivanju privremene mere.

Iz obrazloženja: Protiv rešenja o određivanju privremene mere donete u parnicama zbog smetanja poseda nije

dozvoljena posebna žalba; zbog toga, rešenje o određivanju privremene mere ima svojstvo izvr-šne isprave i pre pravnosnažnosti odn. pre okončanja postupka po pravnom leku protiv navede-nog rešenja - član 449. stav 3. Zakona o parničnom postupku. Iz tih razloga su neosnovani žalbe-ni navodi izvršnog dužnika da nisu bili ispunjeni uslovi za donošenje rešenja o izvršenju po reše-nju o određivanju privremene mere, jer se radi o privremenoj meri određenoj u parnici zbog sme-tanja poseda, u kom slučaju se određivanje i sprovođenje izvršenja može odrediti i pre pravno-snažnosti sudske odluke. Naime, ista postaje izvršna i pre pravnosnažnosti, a u smislu citiranih zakonskih odredbi.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Iž. 1588/2010 od 20.05.2010. godine)

ODBACIVANJE REDOVNE TUŽBE

(Član 455. Zakona o parničnom postupku)

338811.. Redovna tužba za naplatu zakupnine, uz koju su podneti izvodi iz poslovnih knjiga, ne mo-

že se odbaciti usled nedostatka pravnog interesa, osim kada su podneti izvodi koji se odnose na cenu komunalnih usluga, isporuku vode, toplotne energije, odvoz smeća i slične usluge.

Iz obrazloženja: Pobijanim rešenjem Trgovinskog suda u B... odbačena je tužba. Prema stanju u spisima

predmeta, tužilac je uz tužbu priložio kao dokaze ugovor o zakupu sa aneksom, koji nisu kod suda overeni i izvod iz otvorenih stavki. Navedene isprave ne predstavljaju verodostojne ispra-ve iz člana 36. Zakona o izvršnom postupku na osnovu kojih se može osnovano ishodovati dono-šenje rešenja o izvršenju. Izvod iz poslovnih knjiga, prema članu 36. stav 2. tačka 4. Zakona o iz-vršnom postupku je verodostojna isprava samo ako se odnosi na cenu komunalnih usluga, ispo-ruku vode, toplotne energije i odvoženje smeća, a u konkretnom slučaju se ne radi o takvim vr-stama usluga. Prema tome, pogrešno je prvostepeni sud zaključio da tužilac nije učinio verovat-nim postojanje pravnog interesa za podnošenje redovne tužbe, te da su se ispunili uslovi da tuži-lac svoje dospelo potraživanje koje je novčanog karaktera, može ostvariti kroz izvršni postupak podnošenjem predloga za izvršenje.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 8527/05 od 21.09.2005. godine)

Page 269: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 269 -

ODBACIVANJE PRIGOVORA

(Član 460. Zakona o parničnom postupku)

338822.. Za podnošenje žalbe protiv rešenja o odbacivanju nedozvoljenog prigovora protiv platnog

naloga, koji je podnelo neovlašćeno lice bez punomoćja, ovlašćen je tuženi kao stranka u po-stupku, a ne podnosilac prigovora.

Iz obrazloženja: Prema stanju u spisima predmeta na predlog tužioca prvostepeni sud je rešenjem od

23.12.2005. godine izdao platni nalog kojim je obavezao tuženu J.S. da tužiocu plati iznos od 73.031,93 dinara sa zateznom kamatom i troškovima postupka. Protiv ovog rešenja, blagovreme-ni prigovor uložila je O.G. bez dostavljanja punomoćja. Stoga je prvostepeni sud rešenjem od 5.4.2006. godine odbacio podneti prigovor kao nedozvoljen, jer je podnet od strane neovlašće-nog lica, pri tom se pozivajući na član 458. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Žalbu na nave-deno rešenje u zakonskom roku uložila je tužena J.S. te je prvostepeni sud pobijanim rešenjem od 24.5.2006. godine odbacio žalbu tužene kao nedozvoljenu, nalazeći da tužena nije lice ovlašćeno za podnošenje žalbe, s pozivom na član 365. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku. Kod takvog stanja stvari, prvostepeni sud je pogrešno primenio član 365. st. 1. i 3. Zakona o parničnom po-stupku, kada je žalbu tužene, izjavljenu protiv rešenja prvostepenog suda od 5.4.2006. godine od-bacio kao nedozvoljenu, nalazeći da tužena J.S. nije lice ovlašćeno za podnošenje žalbe. Napro-tiv, iz spisa predmeta, proizlazi da je kao tužena označena J.S. iz B. Prema članu 355. Zakona o parničnom postupku, za podnošenje žalbe protiv odluka donetih u sudskom postupku, legitimisa-ne su stranke u postupku. Kako je J.S. kao tužena, stranka u postupku, bez obzira što je prigovor odbačen, jer je podnet od strane neovlašćenog lica, tužena je ovlašćena da podnese žalbu na na-vedeno rešenje, kao označena tužena, te je sa tih razloga žalba tuženog usvojena i prvostepeno rešenje od 24.5.2006. godine ukinuto, zbog pogrešne primene člana 365. st. 1. i 3. Zakona o par-ničnom postupku.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 5313/06 od 23.5.2007. godine)

338833.. Kada je pravnosnažnim rešenjem izvršnog suda rešenje o izvršenju na osnovu verodostoj-

ne isprave stavljeno van snage u delu kojim je određeno izvršenje, a postupak nastavljen pred parničnim sudom kao povodom prigovora protiv platnog naloga, po članu 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, parnični sud nema ovlašćenje da odbaci prigovor protiv obavezujućeg de-la rešenja o izvršenju, kao neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen, primenom člana 458. stav 1. Zakona o parničnom postupku, već mora sprovesti postupak po prigovoru po odredbama Glave trideset druge Zakona o parničnom postupku.

Page 270: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 270 -

Iz obrazloženja: Tačna je konstatacija prvostepenog suda u ožalbenom rešenju da je tuženi kao izvršni dužnik iz-

javio prigovor na rešenje o izvršenju na osnovu verodostojne isprave po proteku roka od tri dana, koji je zakonom regulisan rok za izjavljivanje prigovora po članu 12. stav 4. Zakona o izvršnom po-stupku. Međutim, prigovor protiv rešenja o izvršenju donetog na osnovu verodostojne isprave, pred-stavlja pravni lek u izvršnom postupku, čiju dozvoljenost, urednost i blagovremenost ceni onaj izvr-šni sud koji je doneo prvostepeno rešenje i protiv koga se izjavljuje ovaj pravni lek. Ovo proizlazi iz formulacije odredbi člana 365. Zakona o parničnom postupku, prema kojima prvostepeni sud odba-cuje rešenjem neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu žalbu kao pravni lek, koje odredbe se primenjuju i u postupku ispitivanja izjavljenog prigovora kao pravnog leka. Prvostepeni sud kao iz-vršni sud nije odbacio prigovor tuženog kao izvršnog dužnika kao neblagovremen, već je doneo re-šenje kojim je stavio van snage rešenje o izvršenju u delu kojim je određeno izvršenje i ukinuo sprovedene radnje, u skladu sa odredbama člana 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku. Prvostepe-ni sud je ovo rešenje doneo kao sud kome je prigovor podnesen, shodno citiranim odredbama člana 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, a kako se po ovim odredbama postupak dalje nastavlja kao povodom prigovora protiv platnog naloga, u rešenju je određeno da se po pravosnažnosti rešenja spisi predmeta dostavljaju parničnom odeljenju tog suda na dalji postupak. Navedeno rešenje prvo-stepenog suda od 20.12.2005 godine je dostavljeno strankama u postupku, isto je primljeno od strane tužioca i tuženog dana 26.12.2005 godine, i na ovo rešenje nije izjavljena žalba. Stoga je rešenje snabdeveno potvrdom o pravosnažnosti na dan 30.12.2005 godine. S obzirom da izvršni poverilac nije izjavio žalbu na navedeno rešenje zbog neblagovremeno izjavljenog prigovora od strane tuženog kao izvršnog dužnika, zbog čega je navedeno rešenje postalo pravosnažno, to prvostepeni sud kao postupajući parnični sud u daljem postupku nije mogao prigovor da odbaci kao neblagovremen, i po-red tačne konstatacije o neblagovremenosti izjavljenog prigovora. Pravosnažno rešenje, kojim je sta-vljeno van snage rešenje o izvršenju na osnovu verodostojne isprave, proizvodi svoje procesno prav-ne posledice u pravnom prometu i to da rešenje o izvršenju ne može postati pravosnažno i da se po-stupak dalje nastavlja kao povodom prigovora na platni nalog. Zato se odredbe člana 458. stav 1. Za-kona o parničnom postupku, na koje se prvostepeni sud pozvao kod donošenja ožalbenog rešenja, primenjuju samo kod izdavanja platnog naloga po čl. 453, 454. i 455. Zakona o parničnom postup-ku, koji izdaje parnični sud po podnetoj tužbi u slučajevima regulisanim ovim članovima. Kada izda-je platni nalog parnični sud odlučuje i o izjavljenom prigovoru na izdati platni nalog kao pravnom le-ku, uključujući i ispitivanje blagovremenosti, potpunosti i dozvoljenosti prigovora, po članu 458 stav 1. Zakona o parničnom postupku. Kada je postupajući izvršni sud učinio propust kod ocene blago-vremenosti izjavljenog prigovora i doneo rešenje kojim je stavio van snage izdato rešenje o izvrše-nju, koje je postalo pravosnažno, dalje postupajući parnični sud ne može primeniti citirane odredbe člana 458. stav 1. Zakona o parničnom postupku, već mora sprovesti postupak po izjavljenom pri-govoru na način koji je regulisan daljim odredbama Glave trideset druge Zakona o parničnom po-stupku.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 2954/06 od 24.1.2007. godine)

Page 271: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 271 -

ZAKAZIVANJE ROČIŠTA ZA GLAVNU RASPRAVU

(Član 460. Zakona o parničnom postupku)

338844.. U parničnom postupku, koji je inicijalno započet predlogom za izvršenje na osnovu vero-

dostojne isprave, a nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga, tužba se ne do-stavlja tuženom na odgovor, niti se zakazuje pripremno ročište, već sud odmah zakazuje roči-šte za glavnu raspravu.

Iz obrazloženja: Kako je u konkretnom slučaju postupak počeo predlogom za izvršenje na osnovu verodostojne

isprave, po kome je doneto rešenje o izvršenju, to je pravilno prvostepeni sud postupajući na osnovu člana 21. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/04) po prigovoru izvršnog dužnika stavio van snage rešenje o izvršenju u delu u kome je određeno izvršenje i ukinuo sprove-dene radnje, dostavljajući predmet parničnom odeljenju radi nastavka postupka kao povodom prigo-vora protiv platnog naloga. Stoga, u daljem toku postupka postupak će se nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, a to znači po odredbama Zakona o parničnom postupku koji reguli-šu posebni postupak izdavanja platnog naloga, odnosno odredbama člana 453. do 464. ovog zako-na. Shodno odredbama člana 457. Zakona o parničnom postupku prigovor protiv rešenja o izvršenju na osnovu verodostojne isprave smatraće se prigovorom protiv platnog naloga. Kako je članom 458. Zakona o parničnom postupku predviđeno da neblagovremene, nepotpune i nedozvoljene prigovore odbacuje sud bez održavanja ročišta, a drugim stavom istog člana je predviđeno da ako su prigovori podneti blagovremeno sud će zakazati odmah ročište za glavnu raspravu, to odredbe citiranog čla-na ukazuju da u toku postupka koji se nastavlja kao po prigovoru protiv platnog naloga tužbu odnosno inicijalni akt nije potrebno dostavljati radi odgovora tuženom, već se po prigovoru ukoliko je isti bla-govremen, potpun i dozvoljen (te stoga ne bude odbačen), odmah zakazuje ročište za glavnu raspravu. Iz iznetih razloga pogrešio je prvostepeni sud kada je tuženom rešenjem naložio da dostavi odgovor na tu-žbu, jer dostavljanje tužbe na odgovor nije zakonom predviđeno u postupku po platnom nalogu... Prema iznetom, u parničnom postupku, koji je inicijalno započeo predlogom za donošenje rešenja o izvršenju na osnovu verodostojne isprave, tužba se ne dostavlja tuženom na odgovor već se odmah zakazuje ro-čište za glavnu raspravu, ... jer se radi o posebnom postupku izdavanja platnog naloga u kome je izriči-tim odredbama zakona, član 458. Zakona o parničnom postupku sud obavezan da odmah zakaže glavnu raspravu bez posebnog dostavljanja tužbe - predloga tuženom na odgovor.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 14154/05 od 22. 03. 2006. godine)

338855.. Predlog za izvršenje je odbačen kao neuredan u delu u kojem se zahteva isplata kamate.

Po prigovoru izvršnog dužnika, rešenje o izvršenju je stavljeno van snage u delu u kojem je

Page 272: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 272 -

određeno prinudno izvršenje, ukinute su sprovedene radnje i postupak je nastavljen kao povo-dom prigovora protiv platnog naloga. U toku parničnog postupka tužbenim zahtevom se traži isplata glavnog duga sa kamatom. Da li se ovde radi o povećanju tužbenog zahteva, odnosno preinačenju tužbe?

U smislu odredbe člana 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, kada sud ukine rešenje o izvrše-nju na osnovu verodostojne isprave u delu u kojem je određeno izvršenje i ukine sprovedene radnje, postupak će nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga. U članu 453. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano je: "Kad se tužbeni zahtev odnosi na dospelo potraživanje u novcu, a to se potraživanje dokazuje verodostojnom ispravom priloženom tužbi u izvorniku ili overenom prepisu, sud će izdati nalog tuženom da ispuni tužbeni zahtev (platni nalog)". Članom 458. stav 3. Zakona o parničnom postupku propisano je: "U toku glavne rasprave stranke mogu da iznose nove činjenice i da predlažu nove dokaze, a tuženi može isticati i nove prigovore u pogledu pobijanog de-la platnog naloga". Iz navedenog proizlazi da tužilac u toku glavne rasprave može povećati posta-vljeni tužbeni zahtev, između ostalog i tako što će istaći zahtev za kamatu na ranije traženi iznos glavnog duga. Isticanje ovakvog zahteva predstavlja preinačenje tužbe u smislu odredbe člana 194. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

338866.. Kad obavezujući deo rešenja o izvršenju na osnovu verodostojne isprave kojim je dužnik

obavezan na isplatu glavnog potraživanja i zatezne kamate, nije ukinut od strane izvršnog su-da, o ovom delu rešenja treba odlučiti u parnici kao o platnom nalogu (da se u celini ili deli-mično održava na snazi ili se ukida), jer postojanje ove sudske odluke kojom je dužnik obave-zan na isplatu potraživanja poveriocu, predstavlja smetnju da se o isplati ovog potraživanja ponovo odlučuje kao o zahtevu tužbe.

Iz obrazloženja: Tužilac u ovom sporu je 18. jula 2001. godine podneo Opštinskom sudu u K... predlog za izvrše-

nje na osnovu verodostojne isprave radi prinudne naplate potraživanja u iznosu od 142.086,00 di-nara za neisporučenih 16.716 kilograma pšenice po ugovoru o investicionom kreditu od 20. oktobra 1989. godine i 2. novembra 1989. godine. Rešenjem o izvršenju od 6. avgusta 2001. godine: 1) oba-vezan je tuženi kao dužnik da tužiocu kao poveriocu isplati 142.086,00 dinara na ime glavnog duga sa zakonskom kamatom od 21. aprila 2001. godine do isplate; 2) određeno je izvršenje ako dužnik ne namiri potraživanje poverioca u iznosu od 142.086,00 dinara sa zakonskom kamatom od 21. apri-la 2001. godine do isplate; 3) određeni su troškovi izvršenja u iznosu od 2.480,00 dinara. Dužnik - tuženi u ovoj parnici, je izjavio prigovor protiv navedenog rešenja o izvršenju na osnovu verodo-stojne isprave, pa je rešenjem Ipv.(Iv) od 9. novembra 2001. godine stavljeno van snage ovo rešenje u delu kojim je određeno izvršenje, ukinute su sprovedene radnje i odlučeno da se postupak nastavi kao po prigovoru protiv platnog naloga po odredbama člana 54. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni list SRJ", br. 28/2000). Posebna pravila postupka iz glave XXXII Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/04) o izdavanju platnog naloga (čl. 453 - 464) propisuju

Page 273: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 273 -

da ako tuženi prigovori da nisu postojali zakonski osnovi za izdavanje platnog naloga (čl. 453. i 454.) ili da postoje smetnje za dalji tok postupka, sud odlučuje prvo o tom prigovoru i ako nađe da je osnovan ukinuće rešenjem platni nalog i po pravosnažnosti rešenja otpočeće raspravljanje o glavnoj stvari, kad takvom raspravljanju ima mesta (član 459. stav 1). Ako platni nalog nije ukinut u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u celini ili delimično održava na snazi ili se ukida (član 458. stav 4). U postupku pred nižestepenim sudovima ukinut je samo deo rešenja o izvršenju na osnovu verodostojne isprave koji se odnosi na izvršenje (dozvolu izvršenja). Deo rešenja o izvrše-nju na osnovu verodostojne isprave (stav 1) o obavezi dužnika na isplatu glavnog potraživanja i za-tezne kamate - nije ukinut, pa je o ovom delu rešenja kao o platnom nalogu, trebalo odlučiti na osnovu odredaba člana 458. stav 4. Zakona o parničnom postupku (da se u celini ili delimično odr-žava na snazi ili se ukida), jer je postojanje ove sudske odluke kojom je utvrđeno potraživanje i du-žnik obavezan na isplatu potraživanja poveriocu, smetnja da se o isplati ovog potraživanja ponovo odlučuje kao o zahtevu tužbe, kad o rešenju o obavezi na isplatu potraživanja (platnom nalogu, iz-vršenju na osnovu verodostojne isprave), nije prethodno pravosnažno odlučeno da se ukida, po od-redbama člana 459. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Kako su nižestepeni sudovi odlučili o zahtevu tužioca kao da se radi o postupku koji se sprovodi po opštim, a ne po posebnim pravilima parničnog postupka i propustili da odluče da li rešenje o izvršenju na osnovu verodostojne isprave ostaje na snazi ili ne u pogledu obaveze na isplatu glavnog potraživanja sa sporednim traženjima, ko-ja su tim rešenjem utvrđena, revizijom tuženog se osnovano ukazuje da je u postupku pred nižestepe-nim sudovima učinjena bitna povreda iz člana 361. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupku jer su razlozi o bitnim činjenicama nižestepenih sudova nejasni i protivrečni, a materijalno-pravne odredbe člana 54. navedenog Zakona o izvršnom postupku pogrešno primenjene, zbog čega se pobi-jane odluke ne mogu ispitati.

(Iz rešenja Vrhovnog suda Srbije u Beogradu, Rev. 700/2006 od 8.06.2006. godine)

338877.. Ako je prvostepeni sud presudom u celosti održao na snazi rešenje o izvršenju na osnovu ve-

rodostojne isprave i istovremeno usvojio tužbeni zahtev opredeljen rešenjem o izvršenju, postoji apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 12. postupka Zakona o parničnom postupku, jer je izreka nerazumljiva i protivrečna sama sebi, ali na koju drugostepeni sud ne pazi po službenoj dužnosti, već samo na zahtev stranke.

Iz obrazloženja:

Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbe na osnovu člana 372. Zakona o parničnom po-stupku, u vezi člana 478. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku Viši trgovinski sud nalazi da je žalba tuženog neosnovana, jer iz sadržine spisa proizlazi da je tužilac podneo predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave računa-otpremnice br. 2104/19 od 11.12.2002. godine protiv tuže-nog, radi namirenja novčanog potraživanja tužioca u iznosu od 3.992,50 dinara, sa zakonskom zate-znom kamatom od 1.1.2003. godine. na osnovu kog je taj sud doneo rešenje o izvršenju Iv. br. 2675/04 od 17.11.2004. godine kojim je odredio predloženo izvršenje, određujući troškove izvršenja u iznosu od 3.200,00 dinara, na koje rešenje je tuženi uložio prigovor osporivši doneto rešenje sa po-zivom da dug prema tužiocu ne postoji, jer je prema zapisniku konstatovana isporuka robe manjoj

Page 274: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 274 -

količini od ugovorene, koji manjak je odobren izveštajem o knjiženju od 11.12.2002. godine i pored čega je tuženi izmirio svoju obavezu u celosti, pa je prvostepeni sud svojim rešenjem od 11.4.2005. godine stavio van snage rešenje o izvršenju u delu o kojem je određeno izvršenje i pred-met preveo u parnicu. U dokaznom postupku prvostepeni sud je izveo sve predložene dokaze pa je našao da je potraživanje tužioca osnovano, a prigovor tuženog neosnovan, jer isprave na koje se poziva tuženi se ne odnose na tužioca, već na drugo pravno lice, pa je primenom odredbi materijal-nog prava koje je primenio doneo prvostepenu odluku, čija zakonitost žalbenim razlozima tuženog nije dovedena u pitanje. Tuženi u svojoj žalbi prvostepenu presudu napada opredeljenim žalbenim razlozima samo u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Pri čemu nije sporna povreda Zakona o parničnom postupku iz člana 361. stav 2. tačka 12. u prvostepenoj presu-di, jer je prvostepeni sud u celosti održao na snazi rešenje o izvršenju i istovremeno usvojio tužbe-ni zahtev tužioca opredeljen rešenjem o izvršenju, ali kako se u žalbi tuženi nije pozvao na tu po-vredu postupka, ovaj sud u odlučivanju po žalbi nije mogao da izađe van okvira ispitivanja prvo-stepene presude limitiranih odredbom člana 372. Zakona o parničnom postupku, u vezi člana 478. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 2974/06 od 29.9.2006. godine)

PRIMENA ODREDABA OPŠTEG POSTUPKA

(Član 467. Zakona o parničnom postupku)

338888.. U sporu male vrednosti sud ne može odbiti tužbeni zahtev zbog nedostatka dokaza, pozi-

vom na odredbe člana 338. Zakona o parničnom postupku koji reguliše uslove za donošenje presude zbog propuštanja, odnosno odbijanje tužbenog zahteva ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenog zahteva.

Iz obrazloženja: Trgovinski sud u K... doneo je presudu zbog propuštanja kojom je odbio tužbeni zahtev. U

obrazloženju presude pozvao se na odredbu člana 338. Zakona o parničnom postupku koja reguli-še donošenje ove vrste presude uz nabrajanje uslova za donošenje ove presude predviđenih tom zakonskom odredbom. U toku prvostepenog postupka počinjene su bitne povrede odredaba par-ničnog postupka iz člana 361. stav 2. tač. 6. i 12. Zakona o parničnom postupku, a naročito od-redbe koje regulišu postupak donošenja presude iz člana 338. Zakona o parničnom postupku, a nisu primenjene odredbe koje je u konkretnom slučaju valjalo primeniti. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrednosti ali prvostepeni sud o istom nije vodio računa i nije postupao po pravilima za spor male vrednosti, naročito postupajući suprotno članu 471. Zakona o parničnom postupku. Naime, pravilno je prvostepeni sud rešenjem od 19. aprila 2005. godine zakazao roči-šte za glavnu raspravu za 9. jun 2005. godine, ali bez oznake da se radi o sporu male vrednosti i na isto pozvao stranke u sporu, ali u zakazanom terminu nije držao ročište za glavnu raspravu, već je držao pripremno ročište koje kao vrsta ročišta ne postoji u sporu male vrednosti. U zapi-

Page 275: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 275 -

sniku sa ročišta od 9. juna 2005. godine konstatovao je da tuženi nije podneo odgovor na tužbu, a što je kao uslov za donošenje presude zbog propuštanja izričito apostrofirano u presudi, pri to-me prenebregavajući činjenicu da u sporu male vrednosti se tužba i ne dostavlja na odgovor. Tu-ženi je došao na zakazano ročište, ali tom prilikom od njega nije uzeta reč, već je samo konstato-vano da nije dat odgovor na tužbu koji tuženi nije ni bio dužan da da u formi koju poznaje Zakon o parničnom postupku kada reguliše taj institut. Ovaj sud ne vidi zašto bi tuženi uopšte dolazio na ročište ukoliko ništa ne spori tužiocu. Sve ovo govori da je prvostepeni sud samoinicijativno, ne primenjujući odredbe koje je valjalo primeniti, konstatovao određeno stnje, pogrešno ga upo-dobljavajući uslovima koje poznaje član 338. Zakona o parničnom postupku te je suprotno odred-bama tog člana doneo pobijanu presudu. Prema članu 338. Zakona o parničnom postupku presu-dom zbog propuštanja usvojiće se tužbeni zahtev ako tuženi u određenom roku nije dao valjan odgovor na tužbu koja mu je prethodno dostavljena sa poukom o posledicama propuštanja (čega u konkretnom slučaju nema), te ako su ispunjeni ostali uslovi iz pomenute zakonske odredbe. Sud će odbiti tužbeni zahtev presudom ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnova-nost tužbenog zahteva, što će učiniti na pripremnom ročištu na kome tužilac nije preinačio tužbu. Da-kle, odbijajuća presuda se donosi u situaciji pripremnog ročišta na koje su stranka pozvane pozivom za pripremno ročište i to pod uslovom da osnovanost zahteva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ne u situaciji kada sud procenjuje da nema dovoljno dokaza za navode tužioca, a kako je to učinio pr-vostepeni sud i to nije presuda zbog propuštanja, već odbijajuća odluka koja se donosi pod određenim okolnostima propisanim u okviru odredbe koja reguliše i donošenje presude zbog propuštanja. Iz svega napred navedenog, sasvim jasno proizlazi da je prvostepeni sud pogrešno primenio odredbe člana 338. Zakona o parničnom postupku, a nije primenio odredbe koje je bio dužan primeniti, a koje se odnose na spor male vrednosti, pri čemu je počinio i druge povrede odredaba postupka koje su napred navedene. U tom smislu je prvostepenu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. U ponovlje-nom postupku prvostepeni sud će najpre zakazati ročište za glavnu raspravu na koje će pozvati stranke pozivom za to ročište na kome moraju biti naznačene posledice iz člana 475. stav 2. Zakona o parnič-nom postupku i uz poziv tuženom dostaviti tužbu sa dokazima. Nadalje će postupak voditi saglasno od-redbama Zakona o parničnom postupku koje propisuju postupanje u sporovima male vrednosti vodeći računa naročito o posledicama iz člana 476. Zakona o parničnom postupku. Po pravilno sprovedenom postupku doneće pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 9993/05 od 28.09.2005. godine)

PREKLUZIJA NOVIH ČINJENICA I DOKAZA U ŽALBI

(Član 473. Zakona o parničnom postupku)

338899.. U žalbi protiv presude donete u sporu male vrednosti, ne mogu se iznositi nove činjenice i

predlagati novi dokazi, ali ako dug plaćen posle zaključenja glavne rasprave, to može biti raz-log za žalbu protiv rešenja o izvršenju u smislu člana 15. tačka 8. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004), u postupku prinudnog izvršenja navedene presude, koji sprečava izvršenje.

Page 276: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 276 -

Iz obrazloženja: Pobijanom presudom zbog izostanka ustavu II izreke rešenje o izvršenju na osnovu verodostoj-

ne isprave održano je na snazi u delu kojim je tuženi obavezan da tužiocu plati 41.746,86 dinara, na ime glavnog duga, sa zateznom kamatom, kao i za troškove izvršenja od 4.892,30 dinara. U stavu III izreke obavezan je tuženi da naknadi tužiocu troškove parničnog postupka. Tuženi žalbom pobija navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primene materijalnog prava. Pored ostalog, tuženi u žalbi ističe da nije označio brojeve računa koji se izmiruju, pa je u takvoj situaciji, a prema odredbi člana 312. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, trebalo obaveze namiriti redom kako je koja dospela za ispunjenje. Tužilac je samo delimično primenio navedenu odredbu (iznos od 8.741,97 dinara) ali je tako morao da postupi i sa ostalim prethodno navedenim uplatama tuženog. Prema tome, tuženi je navedenim uplatama izmirio deo utuženih računa na ime komunalnih usluga u iznosu od 28.324,50 dinara. Sud nije cenio sve navode i dokaze koje je dao tuženi, i to izvode realizovanih stavki. U dopuni žalbe se navodi da je tuženi dana 28. juna 2006. godine uplatio iznos od 4.300,00 dinara, o čemu je kao dokaz dostavio izvod realizovanih stavki. Viši trgovinski sud nalazi da žalba tuženog nije osnovana. U pogledu odluke koja je sadržana u stavu II izreke (te dakle u pogledu donete pre-sude zbog izostanka), drugostepeni sud nalazi da je pravilno prvostepeni sud našao da su ispunjeni zakonski uslovi da se donese presuda zbog izostanka. Sve činjenice na koje se sada žalilac poziva, a koje se odnose na redosled uračunavanja i primenu odredbi iz člana 312. stav 2. Zakona o obligacio-nim odnosima, nisu isticane tokom prvostepenog postupka. Tužilac je osporio da se uplate na koje se žalilac poziva odnose na utužene račune. Prema odredbi člana 475. stav 3. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004) ne mogu se isticati nove činjenice i dokazi u žalbi kada je u pitanju postupak u parnicama o sporovima male vrednosti. Međutim u konkretnom slučaju radi se o privrednom sporu male vrednosti, doneta je presuda zbog izostanka, a uslovi za njeno donošenje su oni koji su navedeni i oni su u konkretnom slučaju ispunjeni. Ovim se ne isključuje mogućnost da u eventualno pokrenutom postupku prinudnog izvršenja donete izvršne isprave, tuže-ni, kao izvršni dužnik ističe razlog za žalbu protiv rešenja o izvršenju iz člana 15. tačka 8. Zakona o izvršnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004).

(Iz presude Višeg trgovinskog suda, Pž. 6745/06 od 23.08.2006. godine)

FIKCIJA POVLAČENJA TUŽBE ZBOG NEDOLASKA TUŽIOCA NA ROČIŠTE

ZA GLAVNU RASPRAVU U SPORU MALE VREDNOSTI (Član 475. Zakona o parničnom postupku)

339900.. S obzirom da se vrednost predmeta spora po tužbi ili protivtužbi određuje prema vredno-

sti glavnog duga, to se stoga dugovana kamata, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja kao i parnični troškovi ne uzimaju u obzir, ukoliko ne čine glavni zahtev.

Page 277: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 277 -

Iz obrazloženja: Prekid postupka određen je pobijanim rešenjem a prema stanju u spisima, uredno pozvani tuženi

- protivtužilac nije pristupio na ročište zakazano za glavnu raspravu dana 21.01.2010. godine. Imaju-ći u vidu takvo stanje stvari, prvostepeni sud je pravilno odlučio kada je pobijanim rešenjem konsta-tovao da se protivtužba smatra povučenom, pravilno primenivši član 475. stav 1. Zakona o parnič-nom postupku. Navodi žalbe (da ukupni iznos novčanog potraživanja po protivtužbi, zajedno sa ob-računatom zakonskom zateznom kamatom, predstavlja novčani iznos koji ne spada u spor male vrednosti) nisu osnovani, s obzirom na odredbu iz člana 29. Zakona o parničnom postupku - vred-nost predmeta spora se određuje prema vrednosti glavnog duga a kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja, kao i parnični troškovi, ne uzimaju se u obzir ukoliko ne čine glavni zahtev.

(Iz rešenja Privrednog apelacionog suda, Pž. 7567/10 od 03.06.2010. godine)

339911.. Da li se u slučaju izostanka tužioca sa kog docnijeg ročišta za glavnu raspravu u sporu ma-

le vrednosti tužba smatra povučenom na osnovu člana 475. stav 1. Zakona o parničnom po-stupku?

Prema izričitim odredbama člana 475. stav 1. Zakona o parničnom postupku u sporovima male

vrednosti tužba se smatra povučenom ako tužilac izostane sa prvog ročišta za glavnu raspravu, ili sa kog docnijeg ročišta. Stoga i u opisanoj situaciji tužba se smatra povučenom. Činjenica da je sta-vom 2. istog člana predviđeno da će se u slučaju izostanka obe stranke sa kog docnijeg ročišta tu-žba smatrati povučenom ne isključuje niti utiče na izričitu normu člana 475. stav 1. Zakona o par-ničnom postupku i nije u suprotnosti sa istom, već se samo pojavljuje kao suvišna, što ukazuje na eventualnu redakcijsku grešku pri izradi zakona. Pri izričitim odredbama člana 475. stav 1. Zakona o parničnom postupku, naime nije bilo potrebe za unošenje stava 2. istog člana, ali je isti verovatno preostao iz prethodnog teksta zakona.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

339922.. U sporu male vrednosti tužba se smatra povučenom ukoliko tužilac nije došao na prvo ro-

čište za glavnu raspravu ili na neko docnije ročište, na koje je uredno pozvan. Ali, ako je na ro-čište pozvan advokat koji nije dostavio punomoćje za zastupanje tužioca, ne može se smatrati da je nastupila fikcija povlačenja tužbe, jer tužilac nije uredno pozvan, bez obzira što je taj advokat podneo tužbu.

Iz obrazloženja: Prvostepenim rešenjem Trgovinskog suda u N...S... konstatovano je da se tužba smatra povu-

čenom. Prema stanju u spisima prvostepeni sud na ročištu za glavnu raspravu 24. februara 2005. go-dine nije dozvolio advokatu D.G. zastupanje tužioca na tom ročištu, jer je na isto pristupio bez pu-

Page 278: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 278 -

nomoćja, pa je na osnovu odredbe člana 475. stav 1. Zakona o parničnom postupku doneo rešenje da se tužba smatra povučenom.

Članom 475. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da ako tužilac ne dođe na prvo ročište za glavnu raspravu ili na neko docnije ročište, a uredno je pozvan, smatraće se da je povu-kao tužbu. Znači da bi sud mogao da konstatuje da se tužba smatra povučenom potrebno je da izo-stane sa prvog ročišta za glavnu raspravu ili kog docnijeg ročišta tužilac koji je bio uredno pozvan. Iz stanja u spisima proizlazi da su advokati M.K. i D.G. podneli tužbu. Prema prijemnom pečatu prvostepenog suda, advokati su uz tužbu podneli i dva priloga. Navedena dva priloga odnose se na dokaze uz tužbu, koji se nalaze u spisima predmeta, a ne i na punomoćje, jer se isto ne nalazi u spi-sima predmeta uz tužbu. Advokati su podneli punomoćje tek uz žalbu izjavljenu protiv rešenja prvo-stepenog suda. Kako je prema stanju u spisima predmeta na ročište od 24. februara 2005. godine po-zvan advokat M.K, koji u vreme prijema poziva nije bio punomoćnik tužioca, jer nije dostavio uredno punomoćje uz tužbu, to tužilac u konkretnom slučaju nije bio uredno pozvan na navedeno ročište u smislu odredbe člana 132. Zakona o parničnom postupku. Shodno iznetom, prvostepeni sud nije pravilno primenio odredbu člana 475. Zakona o parničnom postupku, jer je doneo rešenje da se tužba smatra povučenom, iako tužilac nije bio uredno pozvan na ročište održano dana 24. februara 2005. godine. Nepravilna primena odredbe člana 475. bila je od uticaja na donošenje zakonite i pra-vilne odluke, jer je pobijanim rešenjem okončan postupak iako za to nisu bili ispunjeni zakonom propisani uslovi.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 6822/05 od 12.09.2005. godine)

PRESUDA ZBOG IZOSTANKA U SPORU

MALE VREDNOSTI (Član 475. Zakona o parničnom postupku)

339933.. Ako osnovanost tužbenog zahteva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, sud neće

usvojiti tužbeni zahtev presudom zbog izostanka

Iz obrazloženja: Prvostepeni sud je pravilno odbio tužbeni zahtev i prema imenovanom tuženiku, koji nije bio

prisutan na zadnjem ročištu kada je doneta pobijana presuda, pravilno nalazeći da nisu ispunjeni uslovi da se prema njemu donese presuda zbog izostanka. Naime, bez obzira što odredbama člana 476. Zakona o parničnom postupku kao uslov nije izričito propisano da se ovakva presuda može doneti ako osnovanost tužbenog zahteva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, tužbeni zahtev se ne može usvojiti ukoliko taj uslov nije ispunjen. U konkretnom slučaju, prvostepeni sud je utvrdio da sadržina podnetih dokaza i rezultat ekonomskog veštačenja ne ukazuju na osnovanost tužbenog zahteva.

(Iz presude Višeg suda u Valjevu, Gž. 28/11 od 27.01.2011. godine)

Page 279: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 279 -

339944.. Presuda zbog izostanka će se u sporu male vrednosti doneti uvek kada uredno pozvani tu-

ženi ne pristupi na ročište, bez obzira na opravdanost razloga izostanka.

Iz obrazloženja:

Kada u sporu male vrednosti tuženi, bez obzira na opravdanost razloga, ne pristupi na ročište, donosi se presuda zbog izostanka kojom se odlučuje o tužbenom zahtevu na osnovu do tada dosta-vljenih dokaza u spisima; tada se ceni da li osnovanost zahteva proizlazi iz navoda tužioca, a u po-gledu dokaza samo da li su dostavljeni dokazi od strane tužioca ili tuženog u suprotnosti sa navodi-ma samog tužioca - član 476. Zakona o parničnom postupku. U konkretnom slučaju, tuženi - prema stanju u spisima - nije dostavio dokaze za svoje navode, niti je pristupom na zakazano ročište omo-gućio da se o istima raspravlja. Iz navedenih razloga, svojim odsustvom sa ročišta, bez obzira na opravdanost (a koju je u tom slučaju inače moguće ceniti samo po predlogu za vraćanje u pređašnje stanje, a taj predlog u konkretnom slučaju nije podnet), tuženi je prouzrokovao donošenje pobijane presude zbog izostanka.

(Iz presude Privrednog apelacionog suda, Pž. 2324/2010 od 13.05.2010. godine)

339955.. Prilikom donošenja presude zbog izostanka, prvostepeni sud jne ceni samo da li je tuženik

izostao sa glavne rasprave (a uredno je pozvan), već je neophodno da razmotri da li su činjeni-ce na kojima se zasniva tužbeni zahtev u skladu sa dokazima koje je tužilac podneo ili sa opšte poznatim činjenicama. U obrazloženju svoje odluke navešće jasne i potpune razloge u pogledu ispunjenosti uslova za donošenje ove presude.

Iz obrazloženja: U konkretnom slučaju nisu pravilno primenjene odredbe člana 476. Zakona o parničnom postup-

ku , što je uticalo da je ožalbena presuda zbog izostanka doneta je uz bitnu povredu odredaba parnič-nog postupka iz člana 361. stav 1. istog zakona. Odredbom člana 476. ovog Zakona su predviđeni uslovi za donošenje presude zbog izostanka. Međutim, u stavu 2. istog člana je propisano da će sud odbiti tužbeni zahtev ako su činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtev u suprotnosti sa dokazima koje je tužilac podneo ili sa opšte poznatim činjenicama. Dakle, to znači da je obaveza prvostepenog suda da, prilikom donošenja ove vrste presude, ceni ukupne okolnosti predviđene celovitom odred-bom iz člana 476. zakona. Ovaj materijalni propis prvostepeni sud nije pravilno primenio - u obra-zloženju naveo je samo da su ispunjeni zakonski uslovi za donošenje presude zbog izostanka, propu-štajući da navede razloge o tome da li su činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtev u skladu sa dokazima koje je tužilac podneo, a to je takođe jedan od bitnih uslova za donošenje presude zbog iz-ostanka. Iz tih razloga je ožalbena presuda zbog izostanka doneta je uz bitnu povredu odredaba par-ničnog postupka iz člana 361. stav 1. Zakona o parničnom postupku (nisu pravilno primenjene od-redbe člana 476. istog), što je uticalo na njenu pravilnost i zakonitost, te bitnu povredu odredaba par-

Page 280: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 280 -

ničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 12. Zakona o parničnom postupku (nema razloga o svim bitnim činjenicama, pa se presuda ne može ispitati a to je razlog da bude ukinuta). Ako tuženi ne do-đe na ročište za glavnu raspravu, a uredno je pozvan, doneće se presuda kojom se usvaja tužbeni zahtev (presuda zbog izostanka) - član 476. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Sud će odbiti tu-žbeni zahtev ako su činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtev u suprotnosti sa dokazima koje je tužilac podneo ili sa opšte poznatim činjenicama - član 476. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Iz ovoga nesumnjivo proizlazi obaveza prvostepenog suda da prilikom donošenja presude zbog izo-stanka ne ceni samo okolnosti da li je tuženik izostao sa glavne rasprave a uredno je pozvan, već je neophodno da razmotri i da li su činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtev u skladu sa dokazi-ma koje je tužilac podneo ili sa opšte poznatim činjenicama, te da u obrazloženju svoje odluke na-vede jasne i potpune razloge u pogledu ispunjenosti uslova iz oba stava navedenog člana. Prvostepe-ni sud nije postupio u skladu sa navedenim odredbama, jer je u obrazloženju navedeno samo da su ispunjeni zakonski uslovi za donošenje presude zbog izostanka, time što je sa rasprave izostao ured-no pozvani punomoćnik tuženika, i da se radi o sporu male vrednosti, propuštajući da navede razloge o tome da li su činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtev u skladu sa dokazima koje je tužilac podneo, što je takođe jedan od bitnih uslova za donošenje presude zbog izostanka.

(Iz rešenja Višeg suda u Čačku, Gž. 599/2010 od 19.05.2010. godine)

339966.. Obrazloženo osporavanje tužbenog zahteva isticanjem procesno-pravnih ili materijalno-

pravnih prigovora mora se uzeti u obzir prilikom donošenja presude zbog izostanka.

Iz obrazloženja: Odredba člana 476. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik PC", br. 125/04) glasi: "Ako tuženi ne dođe na ročište za glavnu raspravu, a uredno je pozvan, doneće se presuda kojom

se usvaja tužbeni zahtev (presuda zbog izostanka). Sud će posedom iz stava 1. ovog člana odbiti tužbeni zahtev ako su činjenice na kojima se za-

sniva tužbeni zahtev u suprotnosti sa dokazima koje je tužilac podneo ili sa opštepoznatim činje-nicama.

Sud će presudom iz stava 1. ovog člana odbiti tužbeni zahtev ako se padu o zahtevu kojim stran-ke ne mogu raspolagati (član 3. stav 3. Zakona o parničnom postupku)."

Iz zahteva za rešavanje spornog pravnog pitanja i različitih odluka opštinskih, okružnih i Vi-šeg privrednog suda, proizlazi sporno: - da li se može doneti presuda zbog izostanka ako je tuženi osporio tužbeni zahtev istakavši procesne ili materijalno-pravne prigovore, a ne pristupi na prvo ili neko docnije ročište za glavnu raspravu. U primeni citirane odredbe sudska praksa je koleblji-va. Po prvom gledištu ako tuženi ospori tužbeni zahtev u odgovoru na tužbu, podneskom, prigo-vorom, na jednom od ročišta za glavnu raspravu doneće se presuda zbog izostanka u slučaju da je uredno pozvan, bez obzira na stanje dokaza i raspravljenost. Smatra se da je procesna norma ja-sna i da se zbog imperativnosti mora striktno poštovati, jer se na taj način obezbeđuje ostvariva-nje zakonitosti, jednakosti u postupku, pravna sigurnost, ekonomičnost u pružanju zaštite i disci-plina učesnika u postupku. U maličnim sporovima zakonodavac insistira na sumarnosti postupka i načelu usmenosti (neposrednosti), a ne pismenosti. Pravne praznine u ovoj materiji nema i od-

Page 281: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 281 -

redba se primenjuje onako kako glasi. Praktične teškoće u obezbeđivanju prisustva tuženog u slu-čaju masovnosti sporova su irelevantne jer je moguće angažovati punomoćnika. Po drugom gle-dištu procesno-pravne norme su uglavnom imperativne prirode i procedura kao garancija pravne sigurnosti i garancija zakonitosti ne dopušta veliku slobodu u tumačenju zbog jasnosti pravila. Međutim i za procesno pravo treba "prihvatiti mogućnost primene analogije, argumentum a con-trario i drugih načina tumačenja.... Gramatičkom tumačenju se ne sme pridavati odlučujući zna-čaj. Prilikom utvrđivanja smisla odredaba treba poći od stava da je cilj parničnog postupka održa-vanje poretka subjektivnih prava... U situaciji za koju zakon ne daje nesumnjiv odgovor, pravi smisao se dobija utvrđivanjem cilja kome zakonodavac u toj situaciji treba da teži polazeći od pomenute svrhe postupka... Umesto vernosti slovu zakona prednost treba dati teološkom meto-du... Efikasnost pravne zaštite ne sme da bude osujećena tumačenjem koje bi davalo prednost formi zbog nje same" (dr Borivoje Poznić i dr Vesna Rakić - Vodinelić, Građansko-procesno pra-vo, Bgd. 1999. godine, str. 42). Imajući u vidu sadržinu načela građanskog sudskog postupka, njihovu konkretizaciju i mišljenje teorije primarni cilj građanskog sudskog postupka je zaštita su-bjektivnih prava. Ova oblast kao i svaka druga grana prava ima elemente javno-pravnog karakte-ra ali je donošenje tačne i istinite presude osnovni cilj (funkcija) suda. Smanjenje broja sporova i njihovog trajanja, rasterećenost sudova i disciplina učesnika kao i sprečavanje zloupotrebe prava u postupku opravdani su, ali ipak sekundarni ciljevi. Sa stanovišta cilja pravilo iz člana 476. Za-kona o parničnom postupku nije dovoljno jasno. Stiče se utisak da je zbog ćutanja zakona o ospo-ravanju (neosporavanju) tužbenog zahteva stvorena pravna praznina koja se može pripisati redak-cijskoj grešci zakonodavca. Pravilo nije jasno zato što ne daje odgovore na pitanja: da li ima me-sta donošenju presude zbog izostanka ako je tužbeni zahtev odgovorom, podneskom, raspravlja-njem, nuđenjem suprotnih dokaza ili kojom drugom procesnom aktivnošću osporen (tuženi je u ovoj vrsti spora oslobođen davanja odgovora na tužbu ali mu to nije zabranjeno); ako su istaknuti materijalno-pravni prigovori (primera radi prigovor zastarelosti ili prestanka obaveze zbog ispla-te) ili procesno-pravni prigovori (apsolutna nenadležnost suda); ako je zahtev suprotan prinud-nom pravu ili pravilima morala. Ako bi merodavno bilo isključivo jezičko tumačenje (da je od-brana tuženog bez dejstva u slučaju izostanka sa ročišta) norma bi bila suprotna: a) opšteusvoje-nom pravnom principu koji datira iz rimskog prava (koji je recepcijom usvojilo kontinentalno pravo, a po uzoru na austrijsko pravo i naša kasnija parnična procedura) da prilikom donošenja odluke, sud mora da ceni sve ono što se pred njim nalazi u momentu odlučivanja (Non referit lju-it sit notum iudici, si notum non sit in forma iudicii - pri donošenju presude sudija može uzeti u obzir ono što je saznao u toku postupka) i b) pravilu o žalbenim razlozima iz člana 478. Zakona o parničnom postupku. Naime, rukovodna ideja i suština presude zbog izostanka je da sud bez do-kazivanja uzima kao tačne i istinite činjenične tvrdnje tužioca zato što izostajanjem tuženi prećut-no priznaje činjenice iznete u tužbi (pasivan stav tuženog ne treba da uspori postupak). Ona pred-stavlja kaznu za neposlušnost tuženog. Po pravnoj tradiciji kontumacija (prkos, tvrdoglavost; od contumax - tvrdoglav, neposlušan) znači posledicu nepoštovanja naloga ili zahteva magistrata; u užem smislu neodazivanje pozivu da se neko pojavi pred sudom ili odgovara na pitanja sudije (da ćuti). U ranijem pravu to je značilo donošenje presude na štetu onoga ko se nije pojavio, i protiv te odluke se nije mogla ni izjaviti žalba (priziv). Ali osporavanjem tužbenog zahteva tuženi ne ćuti i ne priznaje činjenične tvrdnje tužioca. Na taj način on ipak određenom aktivnošću doprino-si donošenju istinite odluke. Sa druge strane pravilo iz člana 476. Zakona o parničnom postupku je u koliziji sa žalbenim razlozima iz člana 478. Zakona o parničnom postupku po kome je žalba dopuštena zbog svih apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava. Ako se o materijalnom pravu (materijalnom prigovoru tuženog) ne vodi raču-

Page 282: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 282 -

na (nego prevashodno o logičnom silogizmu - odnosu između istaknutog činjeničnog stanja i zah-teva) i ako se u slučaju izostanka nijedan materijalno-pravni prigovor ne ceni, ni eventualni ste-pen raspravljenosti, i ako pravilo iz člana 476. Zakona o parničnom postupku ne sadrži moguć-nost odbijanja tužbenog zahteva ako je suprotan prinudnom pravu ili pravilima morala, zbog čega je dozvoljen taj žalbeni razlog (primena materijalnog prava)? Zato ciljno tumačenje upućuje na zaključak da je pravi smisao člana 476. Zakona o parničnom postupku, bio donošenje presude zbog izostanka u slučaju potpuno pasivnog ponašanja tuženog tj. kada nije pristupio na ročište za glavnu raspravu i ako nije obrazloženo osporio tužbeni zahtev. Po ranijim procesnim pravilima (a naročito stavovima sudske prakse), svako osporavanje je značilo nemogućnost donošenja presude zbog izostanka. Međutim, pravilo iz sadašnjeg člana 476. Zakona o parničnom postupku treba ta-ko razumeti da prosto osporavanje nije dovoljno. Ono mora biti argumentovano i na zakonu za-snovano. Ako nije (primera radi procesni ili materijalno-pravni prigovor je neosnovan) doneće se presuda zbog izostanka i ako je uložen obrazložen prigovor. Time će se bez štete za trajanje po-stupka održati ideja zakonodavca da se postupak učini ekonomičnijim, bržim i jeftinijim. Sve su to razlozi zbog kojih se prilikom donošenja presude zbog izostanka moraju uzeti u obzir istaknuti procesno-pravni ili materijalno-pravni prigovori koje sudija sazna do momenta odlučivanja. Gra-đansko odeljenje Vrhovnog suda se jednoglasno opredelilo za drugo istaknuto gledište.

(Zaključak Građanskog odeljenja Vrhovnog suda Srbije usvojen na sednici od 26.04.2007. godine

339977.. Ako punomoćnik uredno pozvanog tuženog na ročište pristupi bez urednog punomoćja

usled čega mu bude uskraćeno zastupanje, stekli su se uslovi za donošenje presude zbog izo-stanka iz člana 476. Zakona o parničnom postupku, jer su posledice u toj situaciji iste kao da tuženi nije pristupio na to ročište.

Iz obrazloženja: Prema odredbama člana 476. Zakona o parničnom postupku presuda zbog izostanka može se do-

neti ako tuženi ne dođe na ročište za glavnu raspravu, a uredno je pozvan. U pogledu urednosti po-zivanja tuženog nesporno je da je tuženi uredno pozvan. Kako je na ročište za tuženog pristupio pu-nomoćnik koji nije imao uredno punomoćje to je pravilno prvostepeni sud uskratio pravo zastupa-nja navedenom licu i smatrao da su u pogledu pristupanja na ročište ispunjeni uslovi iz člana 476. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda, Pž. 3278/06 od 12.04.2006. godine)

339988.. Kada sud nađe da su ispunjeni uslovi iz člana 476. stav 1. Zakona o parničnom postupku

za donošenje presude zbog izostanka na prvom ročištu za glavnu raspravu u sporu male vred-nosti, postavlja se pitanje forme i sadržine zapisnika koji se sastavlja na ovom ročištu? Da li sud donosi rešenje o održavanju ročišta za glavnu raspravu u sporu male vrednosti u odsutno-sti uredno pozvanog tuženog, da li se izvode dokazi čitanjem isprava u spisu predmeta, te da li

Page 283: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 283 -

se donosi i objavljuje na ročištu presuda zbog izostanka ili je sadržina i forma zapisnika kao po ranijem članu 332. Zakona o parničnom postupku, kada je sud konstatovao ispunjenost uslova iz člana 332. Zakona o parničnom postupku i donosio i objavljivao presudu zbog izo-stanka, bez donošenja rešenja o izvođenju dokaza na tom ročištu?

Presuda zbog izostanka se može doneti u sporovima male vrednosti u slučaju izostanka tuženog sa prvog i bilo kog narednog ročišta. Nije od značaja činjenica da li se tuženi već upustio u raspra-vljanje. Sud u smislu člana 476. stav 2. Zakona o parničnom postupku, radi ocene ispunjenosti uslova za donošenje presude zbog izostanka, mora ceniti navode tužioca i tuženog. Ako se presuda donosi na prvom ročištu za glavnu raspravu, prvostepeni sud će da donese rešenje da se glavna ras-prava održi u odsustvu uredno pozvanog tuženog i rešenje kojim će da odredi izvođenje dokaza ko-je je tužilac priložio uz tužbu. Sud ceni da li je tužbeni zahtev u suprotnosti sa navedenim dokazi-ma i sa opšte poznatim činjenicama i u zavisnosti od ove ocene doneće presudu zbog izostanka ko-jom usvaja ili odbija tuženi zahtev. Presuda u sporovima male vrednosti se objavljuje u smislu čla-na 477. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Ovo se odnosi i na presudu zbog izostanka. Presuda se dostavlja tuženom, a tužiocu samo na njegov zahtev. Ovaj zahtev tužilac može istaći najdocnije na ročištu na kome se presuda objavljuje, što proizlazi iz odredbe člana 477. stav 2. Zakona o parnič-nom postupku.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

339999.. Po prigovoru dužnika izjavljenom protiv rešenja o izvršenju donetog na osnovu verodo-

stojne isprave kojim je dužnik osporio potraživanje poverioca bez navođenja razloga zbog ko-jih osporava i bez predlaganja i dostavljanja dokaza, sud je rešenje o izvršenju stavio van sna-ge u delu kome je određeno izvršenje i postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga u sporu male vrednosti. Tuženi je na pravom ročištu za glavnu raspravu u spo-ru male vrednosti ostao pri prigovoru, a na drugo ročište za glavnu raspravu u sporu male vrednosti nije došao iako je uredno pozvan, a tužilac je predložio da sud na osnovu člana 476. Zakona o parničnom postupku donese presudu zbog izostanka. Da li na osnovu člana 476. Za-kona o parničnom postupku u opisanoj situaciji sud može doneti presudu zbog izostanka u sporu male vrednosti na drugom ročištu za glavnu raspravu na koje nije došao uredno pozvan tuženi, a činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtev nisu u suprotnosti sa dokazima ko-je je tužilac podneo?

Presuda zbog izostanka, u postupku o sporu male vrednosti, može biti doneta na bilo kom roči-

štu za glavnu raspravu, na koje je došao tužilac, a ne dođe tuženi, a uredno je pozvan, ako činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtev nisu u suprotnosti sa dokazima koje je tužilac podneo ili sa opštepoznatim činjenicama. Ovo bez obzira na to da li se radi o redovnoj tužbi, u postupku o sporu male vrednosti, ili po tužbi povodom obrazloženog prigovora, izjavljenog protiv rešenja o izvršenju na osnovu verodostojne isprave.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine

Page 284: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 284 -

440000.. Da li sud prilikom donošenja presude zbog izostanka u sporu male vrednosti po članu 476.

Zakona o parničnom postupku, primenjuje materijalno pravo na činjenice navedene u tužbi, odnosno da li je uslov za donošenje ovakve presude da osnovanost tužbenog zahteva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, i da li se takva presuda može pobijati zbog pogrešne primene materijalnog prava? Drugim rečima, da li je konkludentnost tužbe (tj. da osnovanost tužbenog zahteva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi) uslov za donošenje presude zbog izostanka u sporu male vrednosti?

Prilikom donošenja presude u sporu male vrednosti iz člana 476. stav 1. Zakona o parničnom postupku primenjuje se materijalno pravo na činjenice navedene u tužbi i takva presuda se može pobijati zbog pogrešne primene materijalnog prava. Bez obzira što odredbama člana 476. Zakona o parničnom postupku nije izričito kao uslov propisano da se ovakva presuda može doneti ako osnovanost tužbenog zahteva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, tužbeni zahtev se ne može usvojiti ukoliko taj uslov nije ispunjen, jer je istovremeno odredbama člana 478. stav 1. Zakona o parničnom postupku predviđeno da se presuda ili rešenje kojim se okončava parnica u postupku u sporovima male vrednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. ovog zakona i zbog pogrešne primene materijalnog prava. Dakle, ukoliko bi se usvajanjem tužbenog zahteva pogrešno primenilo materijalno pravo na činjenice navedene u tu-žbi, onda se presuda na osnovu člana 476. stav 1. Zakona o parničnom postupku, kojom se tužbeni zahtev usvaja ne može doneti.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

440011.. Da li se u presudi zbog izostanka, u sporu male vrednosti, moraju izričito navesti razlozi

zbog čega prvostepeni sud nalazi da su za donošenje presude kojom se tužbeni zahtev usvaja ispunjeni uslovi, u smislu da činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtev nisu u suprotnosti sa dokazima koje je tužilac podneo?

Presuda zbog izostanka se može doneti u sporovima male vrednosti ako tuženi ne pristupi na pr-vo ili bilo koje naredno ročište za glavnu raspravu, a uredno je pozvan. Za donošenje presude zbog izostanka nije potreban predlog tužioca. Presudom zbog izostanka sud može da usvoji ili odbije tu-žbeni zahtev. Tužbeni zahtev će biti usvojen ako činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtev nisu u suprotnosti sa dokazima koje je tužilac podneo ili sa opšte poznatim činjenicama, kao i ako se ra-di o zahtevima sa kojima stranke mogu raspolagati. U suprotnom, sud će doneti presudu zbog izo-stanka kojom će odbiti tužbeni zahtev – član 476. Zakona o parničnom postupku. Iz navedenog pro-pisa proizlazi da je sud dužan da ceni dokaze na kojima je zasnovao presudu zbog izostanka i o nji-ma se izjasni u obrazloženju presude.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

Page 285: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 285 -

440022.. Presuda zbog izostanka u sporu male vrednosti donosi se ako su kumulativno ispunjeni sle-

deći uslovi: 1) ako je tuženom uredno dostavljena tužba i poziv za ročište za glavnu raspravu, sa poukom o posledicama izostanka sa ročišta za glavnu raspravu; 2) ako činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtev nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužilac podneo ili sa či-njenicama koje su opštepoznate; 3) ako osnovanost tužbenog zahteva po odredbama materijal-nog prava, proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi; 4) ako ne postoje opštepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženog sprečili opravdani razlozi da dođe na ročištu za glavnu raspravu; 5) ako nije reč o zahtevu kojim stranke ne mogu raspolagati.

Iz obrazloženja: Pobijanom presudom na osnovu odricanja i zbog izostanka u stavu I izreke odbijen je tužbeni

zahtev da tuženi plati tužiocu 3.730,00 dinara, na ime glavnog duga, sa zateznom kamatom, pa je re-šenje o izvršenju na osnovu verodostojne isprave u tom delu ukinuto. U stavu II izreke navedeno re-šenje o izvršenju održano je na snazi u delu kojim je tuženi obavezan da tužiocu plati 41.746,86 di-nara, na ime glavnog duga, sa zateznom kamatom, kao i za troškove izvršenja od 4.892,30 dinara. U stavu III izreke obavezan je tuženi da naknadi tužiocu troškove parničnog postupka. Tuženi žalbom pobija navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. Za-kona o parničnom postupku i pogrešne primene materijalnog prava. Osnovni navodi žalbe jesu da je predmet tužbenog zahteva tužiočevo potraživanje po osnovu komunalnih usluga, koje se sastoje u iz-nošenju smeća, korišćenju vode i grejanja, po kartici komitenta od 6. novembra 2005. godine. Tuži-lac je dostavio i karticu za komitenta od 11. aprila 2006. godine i odrekao se dela tužbenog zahteva u iznosu od 3.730,00 dinara koji je tužilac uplatio 11. novembra 2005. godine, pa od tuženog potražuje iznos od 41.746,86 dinara. Međutim, u kartici za komitenta od 6. novembra 2005. godine, tužilac je evidentirao uplate tuženog u iznosu od 25.078,11 dinara, a u kartici od 11. aprila 2006. godine tuži-lac je evidentirao uplate tuženog u iznosu od 33.820,08 dinara. To znači da je nakon utuženja tuženi delimično isplatio utuženi iznos (8.741,97 dinara) i to je tužilac evidentirao. Zbog toga ne stoje raz-lozi za donošenje presude zbog izostanka, odnosno da činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtev nisu u suprotnosti sa dokazima koje je tužilac podneo (kartice za komitenta - tuženog). Tuženi je dana 22. novembra 2005. godine izvršio uplatu iznosa od 4.049,50 dinara i tužilac je u kartici od 11. aprila 2006. godine propustio da to evidentira pod ovim datumom. Tuženi je dana 30. novembra 2005. godine platio tužiocu iznos od 10.000,00 dinara, a tužilac pod ovim datumom evidentira samo iznos od 5.307,53 dinara i to kao plaćanje računa br. 02243, a ostatak od 4.692,47 dinara zajedno sa iznosom od 4.049,50 dinara od 22. novembra 2005. godine, evidentira kao izmirenje duga iz 2004. godine (8.741,97 dinara). Prilikom uplate iznosa od 10.000,00 dinara, iznosa od 4.049,50 dinara, iz-nosa od 4.275,00 dinara, i iznosa od 10.000,00 dinara dana 26.5.2006. godine tuženi nije označio brojeve računa koji se izmiruju, pa je u takvoj situaciji, a prema odredbi člana 312. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, trebalo obaveze namiriti redom kako je koja dospela za ispunjenje. Tu-žilac je samo delimično primenio navedenu odredbu (iznos od 8.741,97 dinara) ali je tako morao da postupi i sa ostalim prethodno navedenim uplatama tuženog. Prema tome, tuženi je navedenim upla-

Page 286: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 286 -

tama izmirio deo utuženih računa na ime komunalnih usluga u iznosu od 28.324,50 dinara. Sud nije cenio sve navode i dokaze koje je dao tuženi, i to izvode realizovanih stavki. Pri tome, tuženi se poziva na sentencu iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 7429/05 od 30. novembra 2005. godine koja je objavljena u biltenu "Sudska praksa trgovinskih sudova", br. 4/05, strana 28. Takođe smatra da nije bilo osnova da se tuženi obaveže da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka. U dopuni žalbe se navodi da je tuženi dana 28. juna 2006. godine uplatio iznos od 4.300,00 dinara, o čemu je kao dokaz dostavio izvod realizovanih stavki. Viši trgovinski sud nalazi da žalba tuženog nije osno-vana. Kada je u pitanju odluka sadržana u stavu I izreke, odnosno presuda na osnovu odricanja, ona je doneta pravilnom primenom odredbe iz člana 337. Zakona o parničnom postupku i navodima žalbe pravilnost donete odluke ne dovodi se u pitanje. U tom delu tuženi je uspeo u sporu pa on i ne-ma pravni interes da se žali jer je u tom delu odbijen tužbeni zahtev tužioca. U vezi donete presude na osnovu odricanja prvostepeni sud je dao razloge koje u svemu kao jasne i pravilne prihvata i dru-gostepeni sud bez potrebe za ponavljanjem. U pogledu odluke koja je sadržana u stavu II izreke (te dakle u pogledu donete presude zbog izostanka), drugostepeni sud nalazi da je pravilno prvostepeni sud našao da su ispunjeni zakonski uslovi da se donese presuda zbog izostanka. U članu 476. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004) predviđen je novi institut pod starim nazivom - "presuda zbog izostanka", propisujući da ako tuženi ne dođe na ročište za glavnu raspra-vu, a uredno je pozvan, doneće se presuda kojom se usvaja tužbeni zahtev (presuda zbog izostan-ka). Dakle, institut koji je ukinut u redovnom postupku, našao je svoje mesto u posebnom postupku u sporovima male vrednosti. Suština presude zbog izostanka zasniva se na fikciji priznanja činje-nica iznetih u tužbi, tako da sud bez dokazivanja uzima za činjeničnu podlogu svoje meritorne od-luke činjenične tvrdnje na kojima prisutni tužilac zasniva svoj zahtev. Presuda zbog izostanka u spo-ru male vrednosti mogla bi se doneti ako su kumulativno ispunjeni sledeći uslovi: 1) ako je tuže-nom uredno dostavljena tužba i poziv za ročište za glavnu raspravu, sa poukom o posledicama izo-stanka sa ročišta za glavnu raspravu; 2) ako činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtev nisu u su-protnosti sa dokazima koje je sam tužilac podneo ili sa činjenicama koje su opštepoznate; 3) ako osnovanost tužbenog zahteva po odredbama materijalnog prava, proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi; 4) ako ne postoje opštepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženog sprečili opravdani razlozi da dođe na ročištu za glavnu raspravu; 5) ako nije reč o zahtevu kojim stranke ne mogu raspolagati. Pravilno je prvostepeni sud našao da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi zakonski uslovi za donošenje presude zbog izostanka pa je pravilnom primenom odredbe iz člana 476. stav 1. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci pobijene presude u stavu II. Nisu osnovani navo-di žalbe da osnovanost tužbenog zahteva, po odredbama materijalnog prava, ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, i da činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtev jesu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužilac podneo ili sa činjenicama koje su opštepoznate. Pravno shvatanje koje prime-njuje prvostepeni sud, a kada su u pitanju uslovi za donošenje presude zbog izostanka u svemu pri-hvata i drugostepeni sud. Stoga pravilno prvostepeni sud nalazi da osnovanost tužbenog zahteva, po odredbama materijalnog prava - član 262. stav 2. i član 277. stav 1. Zakona o obligacionim od-nosima, proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a da činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtev nisu u suprotnosti sa dokazima koje je sam tužilac podneo ili sa činjenicama koje su opštepoznate. Sve činjenice na koje se sada žalilac poziva, a koje se odnose na redosled uračunavanja i primenu odredbi iz člana 312. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima, nisu isticane tokom prvostepenog

Page 287: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 287 -

postupka. Tužilac je osporio da se uplate na koje se žalilac poziva odnose na utužene račune. Prema odredbi člana 475. stav 3. Zakona o parničnom postupku ne mogu se isticati nove činjenice i dokazi u žalbi kada je u pitanju postupak u parnicama o sporovima male vrednosti. Međutim u konkretnom slučaju radi se o privrednom sporu male vrednosti, doneta je presuda zbog izostanka, a uslovi za njeno donošenje su oni koji su navedeni i oni su u konkretnom slučaju ispunjeni. Ovim se ne isklju-čuje mogućnost da u eventualno pokrenutom postupku prinudnog izvršenja donete izvršne isprave, tuženi, kao izvršni dužnik ističe razlog za žalbu protiv rešenja o izvršenju iz člana 15. tačka 8. Za-kona o izvršnom postupku. U pogledu navoda iz dopune žalbe i dostavljenog novog dokaza, radi se o potrebi primene instituta prekluzije novih činjenica i dokaza u žalbi u privrednim sporovima iz člana 485. Zakona o parničnom postupku. U članu 485. Zakona o parničnom postupku propisana je prekluzija novih činjenica i dokaza u žalbi. Zakon predviđa pretpostavku krivice na strani žalioca koji u žalbi iznosi nove činjenice i predlaže nove dokaze, što znači da on mora da učini verovatnim da ih bez svoje krivice nije mogao izneti, odnosno predložiti do zaključenja glavne rasprave. Dakle, na žaliocu je teret dokazivanja odsustva krivice, a ne na sudu. Tuženi nije učinio verovatnim da bez svoje krivice te dokaze nije mogao dostaviti.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda, Pž. 6745/06 od 23.08.2006. godine)

440033.. Suština presude zbog izostanka u postupku o sporovima male vrednosti po novom Zakonu

o parničnom postupku, zasniva se na fikciji priznanja činjenica iznetih u tužbi, tako da sud bez dokazivanja uzima za činjeničnu podlogu svoje meritorne odluke činjenične tvrdnje na kojima prisutni tužilac zasniva svoj zahtev.

Iz obrazloženja: Pobijanom presudom zbog izostanka ustavu II izreke rešenje o izvršenju na osnovu verodostoj-

ne isprave održano je na snazi u delu kojim je tuženi obavezan da tužiocu plati 41.746,86 dinara, na ime glavnog duga, sa zateznom kamatom, kao i za troškove izvršenja od 4.892,30 dinara. U stavu III izreke obavezan je tuženi da naknadi tužiocu troškove parničnog postupka. Tuženi žalbom pobija navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primene materijalnog prava, ističući, pored ostalog da je tuženi na-vedenim uplatama izmirio deo utuženih računa na ime komunalnih usluga u iznosu od 28.324,50 dinara. Tvrdi da sud nije cenio sve navode i dokaze koje je dao tuženi, i to izvode realizovanih stavki. U dopuni žalbe se navodi da je tuženi dana 28. juna 2006. godine uplatio iznos od 4.300,00 dinara, o čemu je kao dokaz dostavio izvod realizovanih stavki. Viši trgovinski sud nalazi da žalba tuženog nije osnovana. U pogledu odluke koja je sadržana u stavu II izreke (te dakle u pogledu do-nete presude zbog izostanka), drugostepeni sud nalazi da je pravilno prvostepeni sud našao da su ispunjeni zakonski uslovi da se donese presuda zbog izostanka. U članu 476. Zakona o parničnom postupku ("Službeni glasnik RS", broj 125/2004) predviđen je novi institut pod starim nazivom - "presuda zbog izostanka", propisujući da ako tuženi ne dođe na ročište za glavnu raspravu, a uredno je pozvan, doneće se presuda kojom se usvaja tužbeni zahtev (presuda zbog izostanka). Dakle, in-stitut koji je ukinut u redovnom postupku, našao je svoje mesto u posebnom postupku u sporovima

Page 288: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 288 -

male vrednosti. Suština presude zbog izostanka zasniva se na fikciji priznanja činjenica iznetih u tužbi, tako da sud bez dokazivanja uzima za činjeničnu podlogu svoje meritorne odluke činjenične tvrdnje na kojima prisutni tužilac zasniva svoj zahtev.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda, Pž. 6745/06 od 23.08.2006. godine)

440044.. Da li će se presuda zbog izostanka iz člana 476. stav 1. Zakona o parničnom postupku do-

neti i u slučaju da se ne radi o prvom ročištu za glavnu raspravu, da je tuženi prethodno ospo-rio tužbeni zahtev u celosti ili u parnici povodom prigovora protiv rešenja o izvršenju na osno-vu verodostojne isprave, kada je tuženi prethodno prigovorom osporio tužbeni zahtev?

Sud će doneti u smislu odredaba člana 476. stav 1. Zakona o parničnom postupku presudu kojom se usvaja tužbeni zahtev, odnosno održava na snazi u obavezujućem delu rešenje o izvršenju na osnovu verodostojne isprave (presuda zbog izostanka) i kada se ne radi o prvom ročištu za glavnu raspravu i u slučaju kada je tuženi prethodno osporio tužbeni zahtev u celosti, pa i u slučaju kada je u parnici povodom prigovora protiv rešenja o izvršenju na osnovu verodostojne isprave tuženi pri-govorom osporio tužbeni zahtev.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

440055.. Da li sud prilikom donošenja presude zbog izostanka u sporu male vrednosti po članu 476.

Zakona o parničnom postupku, primenjuje materijalno pravo na činjenice navedene u tužbi, od-nosno da li je uslov za donošenje ovakve presude da osnovanost tužbenog zahteva proizlazi iz či-njenica navedenih u tužbi, i da li se takva presuda može pobijati zbog pogrešne primene materi-jalnog prava?

Prilikom donošenja presude u sporu male vrednosti iz člana 476. stav 1. Zakona o parničnom po-stupku primenjuje se materijalno pravo na činjenice navedene u tužbi i takva presuda se može pobija-ti zbog pogrešne primene materijalnog prava. Bez obzira što odredbama člana 476. Zakona o parnič-nom postupku nije izričito kao uslov propisano da se ovakva presuda može doneti ako osnovanost tužbe-nog zahteva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, tužbeni zahtev se ne može usvojiti ukoliko taj uslov nije ispunjen, jer je istovremeno odredbama člana 478. stav 1. Zakona o parničnom postupku predviđe-no da se presuda ili rešenje kojim se okončava parnica u postupku u sporovima male vrednosti može po-bijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. ovog zakona i zbog pogrešne primene materijalnog prava. Dakle, ukoliko bi se usvajanjem tužbenog zahteva pogre-šno primenilo materijalno pravo na činjenice navedene u tužbi, onda se presuda na osnovu člana 476. stav 1. Zakona o parničnom postupku, kojom se tužbeni zahtev usvaja ne može doneti.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

Page 289: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 289 -

440066.. Kako se objašnjava stav 2. člana 476. Zakona o parničnom postupku, obzirom da je presu-

da zbog izostanka osmišljena kao posledica nečinjenja radnje tuženog, u kom slučaju se odbija tužbeni zahtev, što je negativna posledica za tužioca? Da li se mislilo da se odbija predlog za donošenje presude zbog izostanka, a ne da se odbija tužbeni zahtev? Zbog čega ne treba do-zvoliti da tužilac u daljem toku postupka, kada mu je odbijen predlog za donošenje presude zbog izostanka, dokaže osnovanost svog tužbenog zahteva?

Odredba člana 476. stav 2. Zakona o parničnom postupku je jasna, jer predviđa odbijanje tu-

žbenog zahteva kada su činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtev u suprotnosti sa dokazima, koje je tužilac podneo ili sa opšte poznatim činjenicama. Nije se mislilo na mogućnost da se reše-njem odbije predlog za donošenje presude zbog izostanka, jer se ona može doneti i bez predloga tu-žioca. Spor male vrednosti predstavlja jednu vrstu skraćenog postupka. Svrha ovog postupka je da se spor što pre okonča.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)

440077.. Presuda zbog izostanka može se doneti u slučaju izostanka tuženog sa bilo kog ročišta, i

kada se tuženi već upustio u raspravljanje osporivši tužbeni zahtev, ali zbog opšteg raspravnog načela koje važi u ovoj situaciji, sud pri donošenju presude zbog izostanka mora ceniti i navo-de tuženog, kao i dokaze iznete u dotadašnjem toku postupka.

Iz obrazloženja: Prema stanju u spisima predmet tužbenog zahteva je tužiočevo potraživanje neizmirene cene za

robu po računima dostavljenim u prilogu predloga za izvršenje na osnovu verodostojne isprave ko-jim je postupak i započet. Sud je odredio izvršenje po navedenom predlogu poverioca – tužioca, a tu-ženi je isto osporio blagovremenim prigovorom u kome je zahtev tužioca osporio po osnovu i visi-ni, iznoseći i razloge za isto osporavanje. Na osnovu člana 54. stav 1. Zakona o izvršnom postupku rešenje o izvršenju je stavljeno van snage u delu u kome je određeno izvršenje i ukinute su sve spro-vedene radnje, a postupak je nastavljen u parnici kao povodom prigovora protiv platnog naloga. U daljem toku postupka tužilac je na ročištu od 12. aprila 2005. godine ostao pri tužbi i zahtevu, pred-lažući i donošenje presude zbog izostanka zbog propuštanja tuženog da pristupi na navedeno ročište. Ceneći da su ispunjeni uslovi za donošenje presude zbog izostanka usled izostanka tuženog sa roči-šta za glavnu raspravu a na osnovu člana 476. stav 1. a u vezi člana 490. stav 1. istog zakona, prvo-stepeni sud je doneo presudu zbog izostanka. Obrazloženje navedene presude, osim ocene ispunjeno-sti uslova za donošenje presude zbog izostanka u pogledu izostanka samog tuženog, ne sadrži razlo-ge za odlučivanje kao u navedenoj presudi. Članom 476. predviđeno je da ukoliko su ispunjeni uslo-vi za donošenje presude zbog izostanka, odnosno ukoliko je tuženi izostao sa ročišta za glavnu ras-

Page 290: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 290 -

pravu na koje je uredno pozvan sud može doneti presudu zbog izostanka kojom može usvojiti tužbe-ni zahtev ili odbiti isti ukoliko su činjenice na kojima se tužbeni zahtev zasniva u suprotnosti sa do-kazima koje je tužilac podneo ili sa opštepoznatim činjenicama kao i ako se radi o zahtevu kojima stranke ne mogu raspolagati na osnovu st. 2. i 3. istog člana. Iz navedenog proizlazi da za donošenje presude zbog izostanka kojom se tužbeni zahtev usvaja procesni uslov je da tuženi ne dođe na ročište za glavnu raspravu a uredno je pozvan, ali i da tužbeni zahtev proizlazi iz činjenica koje su navede-ne u tužbi, a dostavljeni dokazi nisu u suprotnosti sa istim kao ni sa opštepoznatim činjenicama, i da se ne radi o zahtevu kojima stranke ne mogu raspolagati. Stoga je neophodno pri donošenju presude zbog izostanka ceniti i navedene okolnosti, odnosno da li su činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtev u suprotnosti sa dokazima koje je tužilac podneo ili sa opštepoznatim činjenicama i da li se radi o zahtevu kojima stranke ne mogu raspolagati. Konkretna presuda prvostepenog suda ne sadrži razloge za donošenje usvajajuće presude zbog izostanka. Pored navedenog, prema stanju u spisima tuženi je podneo prigovor na rešenje o izvršenju na osnovu verodostojne isprave doneto po predlogu tužioca iznoseći razloge osporavanja istog. Navedeni prigovor sud nije cenio pri donošenju presude zbog izostanka. Prema odredbama Zakona o parničnom postupku sud presudu zbog izostanka donosi ocenom svih navoda stranaka i dostavljenih dokaza u dotadašnjem toku postupka, ceneći pri tom shodno iznetom u pogledu tužbenog zahteva da li su činjenice na kojima se isti zasniva u suprotnosti sa dokazima koje je tužilac podneo ili sa opštepoznatim činjenicama, ali ceneći i navode tuženog iz-nete u toku postupka do donošenja presude zbog izostanka, u skladu sa raspravnim načelom kao opštim principom parničnog postupka i zakonskom obavezom ocene svih dokaza i to svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno. Prema ranije važećem Zakonu o parničnom postupku presuda zbog izostanka se donosila isključivo ako se tuženi nije na bilo koji način upustio u raspravljanje, pa se stoga ista mogla doneti samo ocenom navoda iz tužbe i dokaza dostavljenim uz nju. Novi zakon predviđa da se presuda može doneti u slučaju izostanka tuženog sa kog docnijeg ročišta i kada se tuženi već upustio u raspravljanje, ali je nesumnjivo zbog opšteg raspravnog načela koje važi i u ovoj situaciji pri donošenju presude zbog izostanka u toj situaciji kada se tuženi već upustio u raspra-vljanje sud dužan da ceni i navode tuženog iznete u dotadašnjem toku postupka. Samo na takav na-čin sud strankama pruža zakonitu jednaku i pravičnu zaštitu svojih prava u smislu člana 2. Zakona o parničnom postupku. Sankcija za tuženikovo izostajanje ne može biti donošenje odluke kojom se ne-će ceniti njegovi navodi, već je sankcija u činjenici da će se zaključiti glavna rasprava pa će on ti-me biti onemogućen da ističe nove navode i dostavlja dokaze. Odluka će se međutim doneti oce-nom izvedenih navoda i dostavljenih dokaza.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. 7429/05 od 30.11.2005. godine)

RAZLOZI ZA ŽALBU

(Član 479. Zakona o parničnom postupku)

440088.. Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u sporovima male vrednosti u granicama od-

ređenim odredbama člana 372. u vezi sa članom 478. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.

Page 291: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 291 -

Iz obrazloženja: Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbe na osnovu člana 372. Zakona o parničnom po-

stupku, u vezi člana 478. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku Viši trgovinski sud nalazi da je žalba tuženog neosnovana, jer iz sadržine spisa proizlazi da je tužilac podneo predlog za izvršenje na osnovu verodostojne isprave računa-otpremnice br. 2104/19 od 11.12.2002. godine protiv tuže-nog, radi namirenja novčanog potraživanja tužioca u iznosu od 3.992,50 dinara, sa zakonskom zate-znom kamatom od 1.1.2003. godine. na osnovu kog je taj sud doneo rešenje o izvršenju Iv. br. 2675/04 od 17.11.2004. godine kojim je odredio predloženo izvršenje, određujući troškove izvršenja u iznosu od 3.200,00 dinara, na koje rešenje je tuženi uložio prigovor osporivši doneto rešenje sa po-zivom da dug prema tužiocu ne postoji, jer je prema zapisniku konstatovana isporuka robe manjoj količini od ugovorene, koji manjak je odobren izveštajem o knjiženju od 11.12.2002. godine i pored čega je tuženi izmirio svoju obavezu u celosti, pa je prvostepeni sud svojim rešenjem od 11.4.2005. godine stavio van snage rešenje o izvršenju u delu o kojem je određeno izvršenje i predmet preveo u parnicu. U dokaznom postupku prvostepeni sud je izveo sve predložene dokaze pa je našao da je po-traživanje tužioca osnovano, a prigovor tuženog neosnovan, jer isprave na koje se poziva tuženi se ne odnose na tužioca, već na drugo pravno lice, pa je primenom odredbi materijalnog prava koje je primenio doneo prvostepenu odluku, čija zakonitost žalbenim razlozima tuženog nije dovedena u pi-tanje. Naime, odredbom člana 478. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da se presuda kojom se okončava parnica u postupku o sporovima male vrednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba iz člana 361. stav 2. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primene materi-jalnog prava, a u stavu 2. istog člana je određeno da se u sporovima male vrednosti ne primenjuju odredbe člana 377. ovog zakona. Kako tuženi u svojoj žalbi prvostepenu presudu napada opredelje-nim žalbenim razlozima samo u pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u si-tuaciji kad se citiranom odredbom zakona isključuje primena odredbe člana 377. stav 2. Zakona o parničnom postupku, a kojom je propisano da će drugostepeni sud ukinuti prvostepenu presudu i vratiti predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje i kad je zbog pogrešne primene materijalnog prava činjenično stanje bilo nepotpuno utvrđeno, ovaj sud nije imao zakonske mogućnosti da ceni žalbene navode na koje se poziva tuženi. Pri čemu nije sporna povreda Zakona o parničnom postup-ku iz člana 361. stav 2. tačka 12. u prvostepenoj presudi, jer je prvostepeni sud u celosti održao na snazi rešenje o izvršenju i istovremeno usvojio tužbeni zahtev tužioca opredeljen rešenjem o izvrše-nju, ali kako se u žalbi tuženi nije pozvao na tu povredu postupka, ovaj sud u odlučivanju po žalbi nije mogao da izađe van okvira ispitivanja prvostepene presude limitiranih odredbom člana 372. Zakona o parničnom postupku, u vezi člana 478. stav 1. Zakona o parničnom postupku. Pored nave-denog, očigledno je da je prvostepeni sud prekoračio tužbeni zahtev jer je predlog za izvršenje bio opredeljen na iznos od 3.992,50 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2003. godine, koji zahtev tokom parničnog postupka nije bio preinačen, a prvostepeni sud je dosudio tužiocu iznos od 187.197,50 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2003. godine, međutim, kako drugoste-peni sud shodno odredbi člana 372. stav 3. Zakona o parničnom postupku na prekoračenje tužbenog zahteva pazi samo na zahtev stranke, nije bilo osnova da postupi shodno članu 379. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 2974/06 od 29.9.2006. godine)

Page 292: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 292 -

440099.. Povodom žalbe u postupku o sporovima male vrednosti ne primenjuju se odredbe člana

377. Zakona o parničnom postupku, što znači da drugostepeni sud ne može ukinuti prvoste-penu presudu i vratiti predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje ako je zbog pogre-šne primene materijalnog prava činjenično stanje bilo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

Iz obrazloženja: Neosnovano tužilac navodi u žalbi da je na tuženom bio teret dokazivanja kada je primio sporne

račune kojima mu je tužilac fakturisao cenu za izvršene špediterske usluge, jer je teret dokazivanja činjenice kada je dostavljanjem računa tuženom dospela njegova obaveza plaćanja i kada je, s obzi-rom da u računu označeni termin plaćanja "odmah", tuženi pao u docnju na tužiocu, kao podnosio-cu zahteva, pa je stoga on bio dužan da dostavi dokaze kada je tuženom navedeni račun dostavio. Kako se u sporovima male vrednosti na osnovu člana 478. stav 2. Zakona o parničnom postupku ne primenjuju odredbe člana 377. Zakona o parničnom postupku, niti se preispituje utvrđeno činjenično stanje, jer se ista odluka u sporovima male vrednosti ne može pobijati iz razloga netačno i nepotpu-no utvrđenog činjeničnog stanja, to se pobijana presuda kao pravilna potvrđuje na osnovu člana 375. Zakona o parničnom postupku, jer je na činjenično stanje koje je utvrđeno na osnovu dostavljenih i predloženih dokaza pravilno prvostepeni sud primenio materijalno pravo, ne čineći pri tom ni bitne povrede člana 361. stav 2. Zakona o parničnom postupku o kojima sud vodi računa po službenoj du-žnosti, niti one na koje se sam žalilac poziva.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda Pž. 12/06 od 6.04.2006. godine)

441100.. Postojanje relativno bitnih povreda postupka iz člana 361. stav 1. Zakona o parničnom po-

stupku ne mogu se ispitivati u postupku po žalbi u sporu male vrednosti, imajući u vidu da član 478. stav 1. istog zakona reguliše da se presuda ili rešenje kojim se okončava parnica u po-stupku u sporovima male vrednosti može pobijati samo zbog apsolutno bitne povrede odreda-ba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. ovog zakona.

Iz obrazloženja: Neosnovano se žalbom pobija i dokazni postupak, kao i ocena izvedenih dokaza. Ovo stoga

što se ovi žalbeni navodi odnose na postojanje relativno bitne povrede parničnog postupka jer se tiču toka dokaznog postupka, saslušanje svedoka (čl. 236 - 248. Zakona o parničnom postupku), postupka veštačenja (čl. 249 - 261. Zakona o parničnom postupku), ocene dokaza (čl. 7. i 8. Za-kona o parničnom postupku). Međutim, postojanje relativno bitnih povreda postupka iz člana 361. stav 1. Zakona o parničnom postupku ne može se ispitivati u postupku po žalbi u sporu male vrednosti, a što je konkretno slučaj, imajući u vidu da član 478. stav 1. Zakona o parnič-nom postupku reguliše da se presuda ili rešenje kojim se okončava parnica u postupku u sporovi-ma male vrednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. ovog zakona.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda Pž. 10278/05 od 14. 03. 2006. godine)

Page 293: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 293 -

441111.. Ako u postupku po žalbi drugostepeni sud nađe da je presuda zbog izostanka doneta uz

pogrešnu primenu materijalnog prava, a o čemu i kod presude zbog izostanka on vodi raču-na po službenoj dužnosti, presudu će preinačiti pravilno primenjujući materijalno pravo.

Iz obrazloženja: Kako i kod donošenja presude zbog izostanka na osnovu člana 476. Zakona o parničnom postup-

ku, drugostepeni sud u postupku po žalbi po službenoj dužnosti ispituje pravilnost primene materi-jalnog prava, to je u konkretnom slučaju Viši trgovinski sud našao da je žalba osnovana, jer je ima-jući u vidu činjenične navode, prvostepeni sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtev usvojio, pa je stoga pravilnom primenom materijalnog prava – člana 211. Zakona o obligacionim odnosima doneo ovu presudu kojom se na osnovu člana 380. Zakona o parničnom postupku prvostepena presuda preinačuje tako što se tužbeni zahtev odbi-ja kao neosnovan.

(Iz presude Višeg trgovinskog suda, Pž. 3278/06 od 12.04.2006. godine

STVARNA NADLEŽNOST SUDA U PRIVREDNIM

SPOROVIMA (Član 480. Zakona o parničnom postupku)

441122.. Spor po izlučnoj tužbi je spor nastao u toku, odnosno povodom postupka izvršenja, a trgo-

vinski sud je stvarno nadležan za rešavanje takvog spora samo ukoliko je nadležan da određu-je i sprovodi izvršenje povodom kojeg je izlučna tužba podneta.

Iz obrazloženja: Prema stanju u spisima tužilac je tužbom tražio da se tuženi obaveže da izvrši izdvajanje pokretnih

stvari tužioca iz postupka prodaje pokretnih stvari putem usmenog javnog nadmetanja u postupku pri-nudne naplate poreskog duga poreskog dužnika "F..." AD u L.., bliže navedenih u petitumu tužbe, a od rednog br. 1 do 31, pa je predložio da se odredi privremena mera radi obezbeđenja nenovčanog potra-živanja i tuženom naloži da prekine sa postupkom prinudne naplate poreza i drugih poreskih davanja, prema poreskom dužniku "F..." AD u L.., radi prodaje istih pokretnih stvari. Prema odredbi člana 15. stav 2. tačka v) Zakona o sudovima, čije se odredbe o nadležnosti još uvek primenjuju, sledi da su prive-deni sudovi, a sada trgovinski sudovi, nadležni da određuju i sprovode izvršenje i obezbeđenje na osno-vu verodostojnih isprava, odluka privrednih sudova i odluka mirovnih veća i arbitraža kada s odnose na lice iz stav 1. tač. a), b) i v) ovog člana, osim na nepokretnostima, kao i da rešavaju sporove nastale u toku i povodom izvršenja odluka navedenih sudova. Postupak po izlučnoj tužbi, kojom se traži izuzima-nje određenih stvari iz postupka prinudne naplate, je spor koji jeste proizašao iz postupka izvršenja, ali

Page 294: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 294 -

je potrebno oceniti da li se radi o izvršenju za koje je nadležan trgovinski sud, jer je trgovinski sud nad-ležan da rešava sporove povodom izvršenja onih odluka koje su Zakonom o sudovima izričito predviđe-ne, bez obzira na svojstvo parničnih stranaka, jer je ovo svojstvo stranaka bilo relevantno za zasnivanje nadležnosti trgovinskog suda, kao i izvršnog suda.

(Iz rešenja Višeg trgovinskog suda, Pž. br. 8756/06 od 26.10. 2006. godine).

POSEBNA MESNA NADLEŽNOST

(Član 481. Zakona o parničnom postupku)

441133.. Da li odredba člana 46. Zakona o privrednim društvima predstavlja lex specialis u odnosu

na pravilo koje je uveo novi Zakon o parničnom postupku u članu 480. st. 2. i 3, posebno ima-jući u vidu da iz stilizacije zakonskog teksta proizlazi da je zakonodavac odredbom člana 46. stav 1. Zakona o privrednim društvima predvideo pored stvarne, faktički i isključivu mesnu nadležnost suda na čijem području tuženi ima sedište?

Član 46. Zakona o privrednim društvima propisuje opštu nadležnost trgovinskih sudova pre-

ma sedištu privrednog društva za rešavanje sporova koji proizlaze iz primene Zakona o pri-vrednim društvima. Član 480. stav 2. Zakona o parničnom postupku propisuje da je u statusnim sporovima povodom upisa u registar odnosno brisanja iz registra, pored suda nadležnog u smislu člana 46. Zakona o privrednim društvima, nadležan i sud prema mestu upisa. Odredba člana 46. Zakona o privrednim društvima nije u suprotnosti sa članom 480. st. 2. i 3. Zakona o parnič-nom postupku. Ne može se tumačiti da je članom 46. stav 1. Zakona o privrednim društvima pro-pisana isključiva mesna nadležnost i za slučajeve propisane članom 480. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku.

(Odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove Višeg trgovinskog suda od 5. i 25.10. i 7. i 14.11.2006. godine)

NEMOGUĆNOST OPOZIVA PARNIČNE RADNJE

ZASTUPNIKA (Član 483. Zakona o parničnom postupku)

441144.. Da li novi statutarni zastupnik može opozvati preduzetu radnju ranijeg statutarnog za-

stupnika (član 483. Zakona o parničnom postupku) i u kojoj situaciji se uopšte primenjuje od-

Page 295: 3.2.1. PARNICNI POSTUPAK

PARNIČNI POSTUPAK

- 295 -

redba člana 483. Zakona o parničnom postupku, kada stranku – preduzeće kao pravno lice za-stupa njen statutarni zastupnik? Ako ima više statutarnih zastupnika kako ceniti različite izja-ve i radnje statutarnih zastupnika i da li jedan statutarni zastupnik može opozvati već predu-zetu radnju od strane drugog u toj situaciji?

Odredbu člana 483. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj pravno lice kao stranka ne mo-

že izmeniti niti opozvati radnju svog statutarnog zastupnika, treba dovesti u vezu sa odredbom člana 87. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka može izmeniti ili opozvati radnju svog puno-moćnika (kod zakonskog zastupanja ovo pitanje se ne postavlja). Smisao odredbe člana 483. Zakona o parničnom postupku jeste u sprečavanju mogućnosti da pravno lice, odlukama svojih organa, ne-posredno ili preko drugog statutarnog zastupnika, ometa i usporava parnični postupak. U skladu s tim, jednom preduzetu radnju statutarnog zastupnika ne može izmeniti ni opozvati ni stranka (pri-vredno društvo, drugo pravno lice), ni drugi statutarni zastupnik, ni novi statutarni zastupnik. Situa-cija, ipak hipotetička, da dva statutarna zastupnika istovremeno preduzimaju parnične radnje suprot-ne sadržine, treba rešavati u skladu sa opštim pravilima o zastupanju stranke od strane više puno-moćnika ili više zakonskih zastupnika (koju mogućnost predviđa Zakon o parničnom postupku u čla-nu 132. stav 2), prema okolnostima konkretnog slučaja. Pri tome, treba se držati navedenog smisla odredbe člana 483. Zakona o parničnom postupku, dakle da postojanje više statutarnih zastupnika u istoj parnici ne sme usporavati ni ometati tok i razvoj postupka, a da sme i može biti na štetu stran-ke – pravnog lica koje je omogućilo istovremeno protivrečno zastupanje od strane više lica.

(Pravni stav Višeg trgovinskog suda - odgovor utvrđen na sednici Odeljenja za privredne sporove od 19. i 20.09.2005. godine)