36577631 Eseji Iz Monetarne

ESEJI IZ FINANSIJA

MONETARNA POLITIKA

1. Teoretske osnove monetane politike

1) Svaka zemlja kreira i sprovodi monetarnu politiku kao makrofinansijski segment ekonomske politike.

2) Efektivni novac je baza depozitnog novca i bez prvog se ovaj drugi ne moze zamisliti.

3) R=0 je predpostavka da koja podrazumijeva da ce proces multiplikacije depozita i ekspanzije kredita teziti u beskonacno (ako je R=1 onda nema procesa multiplikacije)

4) Kod sistema dvojne valute, novac se kuje iz oba valutna materijala ali se medju njima uspostavlja zakonski odnos.

5) Uobicajeno je isticati da «vazenje» odnosno «valuta» skup zakonskih propisa koji reguliraju novcani sistem drzave.

6) Odobravanjem kredita stvara se novac a kredit odobravaju banke.7) Visak likvidnih sredstava banke predstavlja njen kreditni potencijal (KP)8) A=aktiva, predstavlja potrazivanja banke (ako je ona plasirala sredstva)9) Currency Principle ( ili načelo cirkulacije, opticaja ) je monetarno –

teorijski pravac po kojem sve novčanice ( banknote ) koje se nalaze u opticaju moraju imati potpuno pokriće u zlatu osim određenog kontigenta koji je unaprijed određen zakonom.

10) U bimetalisticki sistem ubrajamo paralelnu valutu i dvojnu valutu. 11) Kod paralelne valute novac, kao zakonsko i definitivno sredstvo plaćanja

''kuje se iz oba valutna materijala : zlata i srebra'' te u prometu postoje i ravnopravno cirkuliraju dvije vrste novca – zlatni novac i srebrni novac. Odnos vrijednosti zlatnog i srebrnog novca zavisio je od odnosa tržišnih cijena zlata i srebra, tj. nije bio fiksan.

12) Formalna granica kreditne ekspanzije je odredjena stopom obavezne rezerve.

13) Engleski sistem direktnog kontingentiranja znaci 100% pokrice u zlatu, osim odredjenog kontingenta koji moze bit nepokriven te stezanje novcanog opticaja.

14) Buduci da plasiranju sredstava prethodi njihovo prikupljanje, tj. Izvori sredstava, oni se mogu svesti na medjubankarske kredite, depozite i pocetni kapital koji unose vlasnici banke.

15) Visina rezerve likvidnosti je zakonska obaveza banke da stalno zadrzava odredjeni iznos sredstava u likvidnom obliku i utvrdjena je visinom stope minimalne likvidnosti.

16) Kod makromultiplikacije depozita i ekspanzije kredita imamo stopu zadrzavanja sredstava u banci (h=1), lancani prenos sredstava iz banke u banku putem odobravanja kredita, 1/R je multiplikator depozita i utvrdjivanje kreditnog potencijala svih banaka u sistemu.

17) Sistem zlatnog standarda je prosao kroz nekoliko faza razvoja i to sistem zlatne valute u opticaju, sistem zlatne zlatne valute na bazi zlatnih poluga i sistem zlatne poluge na bazi deviza.

ESEJI IZ FINANSIJA – Monetarna politika

18) Vucena mjenica predstavlja pretvaranje robe u oblik kreditnog novca. 19) Teorije o indiferentnosti kredita su: negirale aktivno i veliko znacenje

kredita u privrednom zivotu, citavu stvar svodile na mehanicko prelijevanje sredstava te kredit objasnjavale kao prenosenje kupovne snage s jednoga na drugi privredni subjekt.

20) Visak likvidnih sredstava banke je njen kreditni potencijal.

1.1. Objasnite proces evolucije i razvoja novca ?

Razmjena dobara odvijala se i prije pojave novca putem trampe tj. razmjenom robe za robu. Naturalni novac ( stoka, novac, žito i sl. ) odgovara prilikama u kojim je nastao, te je kao odraz tih prilika imao mjesno obilježje. Tako da se kod nekih naroda kao novac upotrebljavale školjke, morski pužići, zubi nekih životinja i sl.,

Ulogu robnog novca je sve više preuzimao metal ( kovina ) a zatim zlato i srebro. Zlato je oblik robnog novca koji je, zbog svojih posebnih svojstava i prednosti, oduzeo drugim oblicima robnog novca (stoka, novac, žito i sl. ) funkciju sveopćeg koeficijenta. ( malena težina, a velika vrijednost, prenosivost, djeljivost, homogenost i trajnost, priznatljivost, prepoznatljivost, stabilnost su osnovne prednosti zlata )

Zbog potrebe za stalnim vaganjem zlato i srebro bivaju postupno potisnuti iz prometnog procesa i zamjenjeni simbolima samog sebe – simbolima vrijednosti. Činjenica da se novac kuje otvara mogućnost odvajanja njegove realne vrijednosti od nominalne, a time i razvoja simboličnog metalnog novca.

Zatim dolazi do toga da se punovrijedni novac tj. novac koji ima jednaku nominalnu i stvarnu vrijednost mijenja za nepunovrijedni, najprije manje vrijednim monetama, a zatim jednostavnim znakovima vrijednosti – papirnim novcem. Papirna novčanica uvijek je samo znak novca koji se prema novcu u zlatu nalazi u određenom odnosu ( u početku 100% pokriće pa sve manje i manje ).

Daljim razvojem novca nastaju novćani surogati ili zamjenici novca, (obveznica, ček, mjenica i sl. ) koji zamjenjuju novac i daju pravo imatelju na određenu količinu kurentnog novca ili zlata. Kao razvijeni oblik novčanog surogata razvile su se banknote ( novčanice ) kao uputnice banke na samu sebe koje daju pravo potraživanja od banke odgovarajuće količine novca ( zlata ).

Razvojem novih oblika novčanih surogata nastaju depozitni te kreditni novac.

1.2. Objasnite novčane ( valutne ) sisteme ?

Razlikujemo sljedeće valutne sisteme:I Bimetalistički sistemi: - paralelna valuta - dvojna valutaII Monometalistički sistemi: - srebrena ili zlatna valuta - zlatni standard ( ili zlatna valuta ): a) zlatna valuta sa zlatom u opticaju b) valuta na bazi zlatnih poluga c) valuta na bazi zlatnih deviza

str. br. 2


Paralelna valutaKod paralelne valute novac, kao zakonsko i definitivno sredstvo plaćanja ''kuje se

iz oba valutna materijala : zlata i srebra'' te u prometu postoje i ravnopravno cirkuliraju dvije vrste novca – zlatni novac i srebrni novac. Odnos vrijednosti zlatnog i srebrnog novca zavisio je od odnosa tržišnih cijena zlata i srebra, tj. nije bio fiksan.

Dvojna valutaOvdje se novac takođe kuje iz oba valutna materijala ali se među njima

uspostavlja zakonski odnos npr. 1:15,5. Ovaj sistem se još naziva i alternativnim. Tako ako je zlato bilo potcijenjeno u odnosu na situaciju drugdje dolazilo je do izvoza zlata radi kupovine srebra u inozemstvu. Kupljeno srebro se uvozilo i davalo prekovati u novac. Ovo je u historiji poznato kao ''GRESHAMOV ZAKON'' tj. lošiji novac ( srebrni ) tjerao je iz prometa bolji.

Sistem srebrne ili sistem zlatne valuteEngleska 1774. god. ograničava plačanje u izlizanom srebrnom novcu; 1789. god.

ograničava njegovo kovanje a 1846. god. uvodi monometalizam zlata. Demonetizacijom srebra 1873. god. likvidiran je bimetalizam, a zadržava se sistem momometalističke valute ili sistem zlatne valute. Pod monometalizam spada valutni sistem u kome se novac kuje iz jednog metala: zlata ili srebra.

Sistem zlatne valute sa zlatom u opticaju je sistem u kojem se u opticaju kao zakonsko i definitivno sredstvo plačanja upotrebljava zlatni novac. Nominalna vrijednost svakog komada zlatnog novca morala je odgovarati njegovoj stvarnoj materijalnog vrijednosti.

Kao osnovne karakteristike ovog sistema možemo navesti:a) samo zlatni novac smatra se pravim valutnim novcem, i definitivnim sredstvom

plaćanja;b) državne novčanice su novčani surogati – fakultativni novac i razmjenjive su za

zlato;c) apsolutna sloboda kovanja zlatnog novca za privatni račun;d) apsolutna sloboda uvoza i izvoza zlata.

Osnovni nedostatak ovog sistema je nedostatak zlata tj. sve veće potrebe gospodarstva za zlatom.

Sistem zlatne valute na bazi zlatnih polugaObuhvata razdoblje između dva svjetska rata. Kod ovog sistema ne cirkulira u

prometu zlato, već na osnovu njega izdane novčanice, koje služe kao zakonsko i definitivno sredsvo plačanja, a zlato je smješteno kod centralne banke kao emisione ustanove. Ovdje se ukida apsolutna razmjenjivost novčanice za zlato osim u određenim iznosima npr. u visini vrijednosti zlatne poluge ( 12,5 kg zlata ) ili sl.

Sistem zlatne valute na bazi zlatnih deviza

str. br. 3


U ovom sistemu opticaj novčanica zasniva se na devizama koje glase na neku zlatnu valutu ili na neku značajnu svjetsku valutu. Kod ovog sistema valutnim novcem se smatra novčanica emisione banke jer je zakonsko i definitivno sredstvo plačanja. Tako mnoge zemlje ''vežu'' domaču valutu za £-funtu ili $-dolar ili neku drugu valutu.

* Savremeni novčani sistemi – papirna valutaPojava ovog sistema je usko povezana sa slomom ( padom ) zlatnog standarda, koji

iščezava s drugim svjetskim ratom. Od tada počinje razdoblje PAPIRNE VALUTE. ( Banknota = papirna novčanica )

Papirna valuta nije likvidirala zlato, nego je postala njegov reprezentant, a zlato kao opštevažeći ekvivalent je nastavilo da obavlja sve novčane funkcije. Papirna novčanica nije međunarodno sredstvo plačanja, jer nema nikakve unautarnje vrijednosti. Zlato obavlja funkciju mjere vrijednosti, a papirna novčanica funkciju mjerila cijena, gdje je cijena novčani izraz vrijednosti, a vrijednost je količina društveno potrebnog rada sadržanog u robi, i ona može biti mjerena samo zlatom.

1.3. Objasnite ekonomsko i monetarno značenje kredita ?

Danas je depozitni novac kao najreprezentativniji oblik kreditnog ( odnosno surogatnog novca ) najvažnija komponenta novca. Problemi regulisanja kreditnog novca su problemi prvorazrednog značaja. Odobravanjem kredita stvara se novac, a kredit odobravaju banke. Tehnika bezgotovinskog platnog prometa omogućuje bankama da stvore kredit znatno veći nego što imaju sredstava, jer se sredstva stvorena kreditom samo u manjoj mjeri koriste gotovinski. Odobravajući kredit, banke to provode upisivanjem u knjige, a ne isplatom u gotovu, gotovina koju ima ostaje i dalje u banci, a plačanje se obavlja prenosom s računa na račun pa ne dolazi ni do kakve intervencije novčanica, tj. gotovine.

Banke, dakle, mogu u uvjetima razvijenog bezgotovinskog platnog prometa kreditirati gospodarstvo znatno većim iznosom nego što su ga same primile u obliku depozita. Na taj način dolazi do procesa tzv. multipliciranje depozita i ekspanzije kredita, gdje kredit stvara depozit.

Kredit na ovaj način ubrzava obrt kapitala ( odnosno sredstava ), a time povećava njegovu proizvodnu potenciju.

Kredit ima veliko značenje u procesu reprodukcije i povećava proizvodnu snagu kapitala, dok je u novijim uvijetima u kojima banke mogu autonomno kreirati sredstva, ekonomsko značenje mnogo veće.

1.4. Objasnite proces multiplikacije depozita i kreditnu ekspanziju na nivou jedne banke ?

Proces multiplikacije depozita i ekspanzije kredita na nivou jedne banke se naziva još i MIKROMULTIPLIKACIJA.

Ovaj proces se objašnjava na sljedeći naćin: - banka od primljenog depozita izdvaja u pravilu rezerve likvidnosti ( r1 ) i obaveznu rezervu ( r0 ). Osim toga dio

str. br. 4


sredstava iz odobrenog kredita ponovo se vraća ili ostaje banci ( h ) čime se povećavaju njezini depoziti.

Tako ako imamo npr.:r0 = 0,20 ( odnosno obavezna rezerva je OR = 20 % )r1 = 0,05 ( odnosno rezerva likvidnosti je RL = 5 % )h = 0,50 ( odnosno stopa zadržavanja sredstava u banci ''h'' = 50 % )

proces multiplikacije će se odvijati na sljedeći naćin: I Faza: Ako se sredstva banke incijalno povećaju za 10 jedinica i to iz kredita centralne banke na koja se ne izdvaja nikakva rezerva, banka može povećati svoje kredite za 10 jedinica; II Faza: Od tih 10 jedinica kredita 50% ili 5 jedinica ostaje u banci na žiro ili tekućem računu njezinih komitenata čime su ujedno porasli ukupni depoziti za 5 jedinca. Od tog depozita banka izdvaja 1 jedinicu OR ili ro; 0,25 jedinica RL ili r1; a 3,75 jedinica će plasirati kao novi kredit. od kojega će 50% ili 1,88 ostati u banci kao novi depozit.

10 jedinica kredita X 50% ( h ) 5 jedinica ostaje u banci

_ 1 jedinica OR ili ro

4 jedinice _ 0,25 jedinica RL ili r1

3,75 jedinice kao novi kredit 1,88 jedinica kao novi depozit

III Faza: Od tog depozita ( 1,88 ) banka će izdvojiti 20% OR i 5% RL, a ostatak će (75% od 1,88 ) plasirati kao novi kredit od kojega će 50% ostati u banci kao novi depozit. Zatim sljedi 4 faza itd.

1.5. Objasnite proces multiplikacije depozita i kreditnu ekspanziju na nivou bankarskog sistema ?

Proces multiplikacije depozita i ekspanzije kredita na nivou svih banaka se naziva još i MAKROMULTIPLIKACIJA. A ona predstavlja lančani prenos sredstava iz jedne banke u drugu banku. Odobravanjem kredita u svakoj od njih ujedno se kreiraju novi depoziti.

Ovdje je važno istaknuti da je u tom slučaju h = 1 ( stopa zadržavanja sredstava u banci ) jer se sva sredstva iz odobrenih kredita vracaju u ''banku'', tj. u ukupni bankarski sistem čime postiže svoju maksimalnu vrijednost.

Tako ako je npr. početni depozit 1000, a potrebna ili obvezna rezerva likvidnosti R = OR + RL iznosi 20% ili R = r0 + r1 = 0,20 ; proces multiplikacije depozita i kreditne ekspanzije će ići ovim tokom:

Depozit( D0 )

Kredit( K )

Rezerva( R )

I. banka 1000 800 200

str. br. 5


II. banka 800 640 160III. banka 640 512 128IV. banka 512 409,6 102,4

Itd. Ukupno 5000 4000 1000

Početni iznos depozita je 1000, a završni iznos depozita je 5000. Što znaći da se

depozit multiplicirao 5 puta tj. depozitni multiplikator ( DM ) = 5. Depozitni multiplikator možemo izračunati pomoču formule:

gdje je:DM –

depozitni multiplikatorR – rezerva likvidnosti koja se prilikom računanja piše u apsolutnom iznosu, a ne u procentualnom.

Kreditni multiplikator se računa prema formuli:KM = DM – 1 KM – kreditni multiplikator

DM – depozitni multiplikatorMaksimalan iznos do kojeg se može multiplicirati depozit računa se prema

formuli:Dmax = Do – DM = Do X

Dmax – Maksimalni iznos depozita koji se može stvoriti

Do – Početni ( incijalni ) depozit

1.6. Objasnite teorije emisije i pokrića novčanica u sistemu zlatnog standarda ?

Za pitanja emisije novčanica, tj. sistema njihova pokrića potrebno je spomenuti dvije teorije koje su imale veliki uticaj na praksu a to su: - Currency Principle

- Banking Principle

Currency Principle ( ili načelo cirkulacije, opticaja ) je monetarno – teorijski pravac po kojem sve novčanice ( banknote ) koje se nalaze u opticaju moraju imati potpuno pokriće u zlatu osim određenog kontigenta koji je unaprijed određen zakonom. Ako je u opticaju previše novca tj. zlatnika ili novčanica koje ga predstavljaju, dolazi do rasta cijena, porasta uvoza roba i odliva zlata iz zemlje čime se po logici zlatnog standarda automatski regulira visina cijena i potrebna količina novca u opticaju.

Banking Principle ( ili bankarsko načelo) je monetarno – teorijski pravac po kojem sve novčanice u opticaju ne moraju imati potpuno pokriće u zlatu, već i u dobrim kratkoročnim mjenicama. Izdavanje novčanica je bankarski posao, te obim pokrića treba prepustiti odluci emisione banke.

str. br.

DM =1R

1R

6


1.7. Objasnite osnovu i granice kreditne ekspanzije ?

Iako se s razvijenim bezgotovinskim platnim prometom, omogućava bankama da stvaraju kredit, ipak treba imati na umu da je novac centralne banke ( CB ) osnova takve kreativne funkcije banaka. Do tih sredstava koja predstavljaju njenu bazu kreativne aktivnosti, komercijalna banka dolazi bilo na osnovu realnih pologa ( formiranih sredstava ) bilo na osnovu kredita od CB, čime one stiću potraživanja prema CB, odnosno potraživanje u primarnom novcu, koji se još naziva monetarna baza, efektivni novac, rezervni novac i sl.

Pored primarne emisije, koju stvara CB postoji još i sekundarna emisija koja predstavlja dio kredita koje banke samostalno stavaraju. Sekundarnom emisijom se stvara depozitni novac, koji nastaje tako što kreditna aktivnost premašuje bazu nastalu primarnom emisijom. Ta razlika predstavlja sredstva nastala multiplikacijom depozita, tj. kreditnom ekspanzijom, a to je depozitni novac.

Efektivni novac, tj. novac CB, pokazuje se kao osnova stvaranja kredita i služi kao rezerva bankine likvidnosti. Dakle, efektivni novac je baza depozitnog novca, što znači da depozitni novac ne može postojati ako nema efektivnog.

Granice djelovanja kredita, odnosno granice kreditne ekspanzije su određene, i to prvenstveno mogućnostima privrede da se u određenim, društveno datim uvijetima razvija. Postoje dvije granice ekspanzije bankarskog kredita:

- Makroekonomska granica kreditne ekspanzije koja predstavlja maksimalni iznos kredita koji je banci dozvoljen da plasira. Kada kreditna ekspanzija tu granicu pređe, nastaju poremećaji čiji razlog mogu biti razni uzroci, zbog toga je ovu granicu teško utvrditi.

- Formalna granica koja je određena stopom obavezne ( zakonski utvrđene ) rezerve likvidnosti u gotovom novcu. Propisima o obaveznim rezervama ograničava se mogučnost ekspanzije bankarskog kredita s ciljem da se preventivno djeluje, odnosno ograniči kreditna ekspanzija u razdoblju opće privredne ekspanzije i to na razini nižoj od mogučnosti bankarskog sistema, i obrnuto – omogući i forsira u periodima privrednog zastoja i suzdržljivosti bankarskog sistema.

1.8. Tehnika bezgotovinskog platnog prometa omogućuje bankama da stvore kredit znatno veći nego što imaju sredstava. Da ili Ne ? Objasniti.

Da, tehnika bezgotovinskog platnog prometa omogućava bankama da stvore kredit znatno veći nego što imaju sredstava, jer se sredstva stvorena kreditom samo u manjoj mjeri koriste gotovinski. Odobravanje kredita banke upisuju u knjige, a ne isplatom u gotovu. Gotovina koju banka ima ostaje i dalje u njoj, a plačanje se obavlja prijenosom sa računa na račun pa ne dolazi ni do kakve intervencije novčanica, tj. gotovine.

Danas je bezgotovinski platni promet postao toliko širok da do isplata u gotovu dolazi sasvim iznimno, i to za samo određene izdatke. Banke dakle, mogu u uslovima

str. br. 7


razvijenog bezgotovinskog platnog prometa kreditirati privredu sa znatno većim iznosom nego što su ga same primile u obliku depozita. Na ovaj način dolazi do procesa tzv. multipliciranje depozita i ekspanzije kredita ( kredit stvara depozit ).

1.9. Objasnite depozitni novac i njegovu ulogu kao savremenog oblika novca ?

Danas je depozitni novac kao najreprezentativniji oblik kreditnog ( odnosno surogatnog novca ) najvažnija komponenta novca. Razvojem kreditnog sistema dolazi do toga da kredit ( zajam) ne treba biti isplaćen u novčanicama ili metalnom novcu, već je dovoljan upis u bankarske knjige, tj. na račun zajmotražitelja u bankarskim knjigama.

Postoje dvije vrste depozita:- Realni ( stvarni, fiducijarni ) je onaj za koji su fizička sredstva dospijela

preko štediša.- Fiktivni je onaj koji je banka stvorila, tako što je kreirala potraživanja sama

prema sebi, odobravanjem kredita.

Primjer stvaranja realnog depozita:

Primjer stvaranja fiktivnog depozita:

Da bi se uvidjela stvarna razlika između realnog i fiktivnog depozita banka kod fiktivnog depozita dodaje se još jedno knjiženje pored ovog gore već navedenog:

Depozitni novac se još naziva i žiralni novac. Naziv žiralni potiče od osnovne karakteristike da kruži s računa na račun. Npr. ako neko lice ''X'' ima na računu kod banke 100.000 KM ono može da dio novca doznači na račun lica ''Y'' koje takođe ima stanje na računu 100.000 KM.

str. br.

A Štediša ''K'' PPolog u banku 100

A Banka - blagajna PDepozit ''K'' 100

A Zajmotražitelj ''X'' PKredit od banke 100

A Banka (Odjel kredita) PDepozit ''X''-a 100

A Zajmotražitelj ''X'' PDug prema banci 100

A Banka (Odjel kredita) PKredit ''X''-u 100

R - n ''X''

20.000 KM100.000 KM

R - n 'Y''100.000 KM20.000 KM

8


Time je dio sredstava s računa ''X'' (20.000) učinio krug ( giro ) na račun ''Y''.

Depozitni novac glavni je dio opticaja u savremenom svijetu dok se novčanice državne emisijske banke, odnosno gotov novac, danas upotrebljavaju uglavnom samo za isplatu plaća, odnosno u sferi osobne potrošnje i za manje blagajničke rezerve.

Savremeni novčani sistem odlikuje se, dakle, posebnim značenjem i ulogom depozitnog novca kao savremenog oblika kreditnog novca, koji je tijekom vremena postao najvažnija komponenta novčane cirkulacije.

1.10. Objasnite novčane sisteme bimetalizma ?

Bimetalistički sistemi: - paralelna valuta - dvojna valuta

Paralelna valutaKod paralelne valute novac, kao zakonsko i definitivno sredstvo plaćanja ''kuje se

iz oba valutna materijala : zlata i srebra'' te u prometu postoje i ravnopravno cirkuliraju dvije vrste novca – zlatni novac i srebrni novac. Odnos vrijednosti zlatnog i srebrnog novca zavisio je od odnosa tržišnih cijena zlata i srebra, tj. nije bio fiksan.

Dvojna valutaOvdje se novac takođe kuje iz oba valutna materijala ali se među njima

uspostavlja zakonski odnos npr. 1:15,5. Ovaj sistem se još naziva i alternativnim. Tako ako je zlato bilo potcijenjeno u odnosu na situaciju drugdje dolazilo je do izvoza zlata radi kupovine srebra u inozemstvu. Kupljeno srebro se uvozilo i davalo prekovati u novac. Ovo je u historiji poznato kao ''GRESHAMOV ZAKON'' tj. lošiji novac ( srebrni ) tjerao je iz prometa bolji.

2. Monetarni agregati

1) Kolicina novca u opticaju koja se predstavlja monetarnim agregatom M1, samo je dio ukupne mase ciji «ostatak» nije u cirkulaciji.

2) Brzina opticaja novca je zavisno promjenjljiva velicina3) Primarni novac u literaturi susrecemo pod nazivom monetarna baza.4) Depozitni novac je oblik novcanog surogata.5) Monetarni multiplikator pokazuje odnos novcane mase u uzem smislu i

primarnog novca.6) Slobodna i stalno raspoloziva sredstva na racunima banaka nazivamo depozit.7) Novcani opticaj podrazumijeva cjelokupnu masu razlicitih, po formi prometnih

i plateznih sredstava.8) Depozitnog novca ne moze biti bez nezgotovinskog placanja.

str. br. 9


9) Novcana sredstva koja ne obavljaju funkciju platnog prometa, ali se svakoga trenutka mogu pretvoriti u prometno sredstvo nazivamo Quasi-novac.

10)Ukupna novcana sredstva obuhvataju novac izvan opticaja i novac u opticaju.11)Monetarni volumen obuhvata: novcanu masu, kvazinovac, ostala likvidna

sredstva, orocena sredstva krace od 1 godine i depozitni novac.12)Monetarne agregate mozemo podijeliti u tri grupe i to: primarni novac (M 0),

novcana masa u uzem smislu (M1), novac kao dio novcane imovine (M2, M3, M4)

13)Za bezgotovinski platni promet uslov je postojanje depozitnog novca.14)Globalni pokazatelj likvidnosti izrazava prosjecnu likvidnost, tj opsti prosjek

likvidnosti.15)U savremenoj monetarnoj teoriji brzina opticaja novca je reciprocni izraz

potraznje novca. 16)Ex post analiza likvidnosti odnosi se na uzimanje gotovih cinjenica17)Likvidnost se kao pojam moze promatrati sa vise aspekata: medjunarodna

(externa) likvidnost i domaca (interna) likvidnost18)Monetarni multiplikator (m) izrazava za koliko je novcana masa veca od

kreiranog primarnog novca m= M/Mo19) Ako je novcana masa M= 13, primarni novac M0=10, kreditno mulitplikator

m= 1,3. 20)Novcana masa (kolicina novca u opticaju) jednaka je kreditima banaka manje

iznos nemonetarne pasive uvecano (ili umanjeno) za saldo deviznih transakcija.

2.1. Objasnite strukturu novčanih sredstava u ekonomiji jedne zemlje ?

Novčana sredstva, koja se danas uz određene varijacije ( nijanse ) koriste u svim razvijenim tržišnim privredama, pa i od strane MMF-a ( međun. monetarnog fonda ) možemo podijeliti u tri grupe i to:

a) primarni novac, M0

b) novčana masa u užem smislu, M1

c) novac kao dio ( novčane ) imovine, M2,M3,M4....

Primarni novac, M0 se naziva još i monetarna baza B, a općenito se definira kao suma gotovog novca ( G ) u opticaju i ukupnih rezervi banaka kod centralne banke ( R ).

Novčana masa u užem smislu, M1 u praksi većine zemalja pa i MMF-a predstavlja

sve one instrumente plaćanja koji služe kao zakonsko i definitivno sredstvo plačanja u zemlji, a kreirala ih je centralna banka i,ili druge monetarne institucije, a to su u pravilu poslovne ( depozitne ) banke. Dakle M1 uključuje gotov novac u opticaju ( G ) ( iznos domačih novčanica i kovanog novca u opticaju ) i depozite po viđenju na transakcijskim računima ( D ).

Novac kao dio imovine, M2,M3..... U ovaj agregat pored već navedenih M0, M1

ubrajaju se i manje likvidni financijski instrumenti ( do 1 godine dospijeća ) ili oni

str. br.

M0 = G + R

M1 = G + D

10


nelikvidni ( duži od 1 godine dospijeća ) i tako dobijamo šire i sveobuhvatinije monetarne agregate: M2,M3,M4....

gdje je: D0 = oročeni depoziti S = štedni depoziti

2.2. Monetarni volumen naspram monetarnog potencijala. Komparativna analiza ?

Monetarni potencijal predstavljaju sve četiri kategorije ukupnih novčanih sredstava, odnosno M1- novčana masa, M2 - quasi novac, M3 - ostala likvidna stedstva i M4- nelikvidna sredstva.

Dakle monetarni potencijal predstavlja ukupna novčana sredstva koja neprekidno struje i prelaze iz jedne u drugu kategoriju.

Monetarni volumen za razliku od monetarnog potencijala ne obuhvata nelikvidna novčana sredstva kao što su blokirani depoziti i oročeni depoziti s rokom duljim od jedne godine. Prema tome, monetarni volumen obuhvatao je tri kategorije likvidnih novčanih sredstava: M1- novac ( odnosno novčanu masu ), M2 - quasi novac i M3 - ostala likvidna stedstva ( ograničeni depoziti i depoziti s rokom kraćim od jedne godine ).

Međutim, treba napomenuti da se često pojam monetarni volumen izjednačavao s pojmom monetarni potencijal i upotrebljavao u smislu ukupnih novčanih sredstava bez obzira na likvidnost pojedinih dijelova, i bez obzira na obavljanje funkcije prometnog i platežnog sredstva.

2.3. Objasnite na osnovu čega se mijenja novčana masa u savremenom novčanom sistemu ?

U savremenom valutnom sistemu, novčana masa se mijenja na osnovu:a ) Jače ili slabije kreditne aktivnosti banaka. Kreditna aktivnost banaka utječe

na obim novčane mase na taj način što se odobravanjem novih kredita preko iznosa otplata već postojećih kredita povečava novčana masa. I obrnuto, u slučaju kad se odobrava manje kredita nego što iznose otplate postojećih kredita – novčana masa se smanjuje. U prvom slučaju je riječ o emisiji, a u drugom o povlačenju novca. b ) Preljevanje novca u depozite koji nisu novac ili obrnuto. Ova novčana kretanja smanjuju i povečavaju novčanu masu zavisno od toga je li preljevanje u depozite koji ne

str. br.

M2 = M1 + SM2 = G + D + S

M3 = M2 + Do

M1 + M2 + M3 + M4 = MONETARNI POTENCIJAL

MONETARNI POTENCIJAL - M4 = MONETARNI VOLUMEN

11


ulaze u novčanu masu veće ili manje nego preljevanje u obrnutom smislu. Te promjene se nazivaju još i promjene nemonetarne pasive, pri čemu povećenje nemonetarne pasive znači prelijevanje novca iz opticaja, dok njezino smanjivanje znači da se novčana masa povečala.

c ) Promjena salda potraživanja ili dugovanja u odnosima s inozemstvom i transakcijama banaka u stranoj valuti s domaćim klijentima. Promjene u odnosu potraživanja i dugovanja prema inozemstvu rezultirat će u slučaju poboljšanja tog salda u povećanju deviznog priljeva, a time i otkupa tih deviza od strane bankarskog sistema. Otkup tih deviza zmačit će odobravanje protuvrijednosti u domačem novcu, dakle emisiju. Obratno, pogoršanje salda potraživanja i dugovanja značit će povećanje zahtijeva nebankarskih sektora za kupovihu deviza od banaka radi plaćanja u inozemstvu, pa u rezultatu i smanjenje deviznih rezervi, ali i smanjenje količine novčane mase za onu količinu koja je upotrebljena za kupovinu deviza, odnosno prodaju deviza od strane bankarskog sistema.

d ) Kupovine ili prodaje zlata i drugih plemenitih metala i ostale aktivnosti banaka s domaćim nebankarskim sektorima. Otkup zlata i plemenitih metala koji obavlja Centralna banka znači povečanje monetarnih rezervi, ali i povečanje novčane mase. Obrnuto, kada se zbog različitih industrijskih, zdravstvenih ili drugih potreba prodaje zlato, tada se kao protuvrijednost povlači odgovarajuča količina novca iz opticaja, novčana masa se, dakle, smanjuje.

2.4. Globalni pokazatelj likvidnosti naspram sektorskog pokazatelja likvidnosti. Komparativna analiza ?

Likvidnost privrede predstavlja sposobnost različitih subjekata proizvodnje, raspodijele, razmjene i potrošnje ( privrednih preduzeća, ustanova, fondova, države i stanovištva ) da udovoljavaju svojim obavezama plačanja. Opći, globalni pokazatelj likvidnosti izražava prosječnu likvidnost.

Ovakav uopćeni pokazatelj ne odražava likvidnost pojedinih sektora i pojedinih raznovrsnih i mnogobrojnih agenasa reprodukcije i njihovu sposobnost da udovoljavaju obavezama plaćanja. Prema tome, globalni pokazatelj likvidnosti opći je prosjek likvidnosti koji skriva sektorska i individualna odstupanja od prosijeka pa stoga nije dovoljan za konkretnu monetarnu politiku.

Globalna sagledavanja mogu poslužiti samo kao orijentacija, ali su nedovoljna za razradu konkretnih ekonomsko – političkih mjera i formuliranje monetarne politike narednog perioda.

Sektor je skup ( grupa ) homogenih ekonomskih subjekata sa sličnim motivima ponašanja ( u odnosu prema bankama ) sličnom aktivnošću ( funkcijama ) i sličnim reakcijama na vanjske utjecaje. Zavisno od mnogih faktora, može doći, i u pravilu dolazi do asimetričnih kretanja novca, te u stanju općeg manjka likvidnosti mogu postojati i postoje sektori s obiljem likvidnosti ( potencijalna inflatorna žarišta ), a i obratno: u stanju suviška likvidnosti – sektori s manjkom likvidnosti ( deflatorna žarišta ).

Sektori se mogu formirati na osnovu dva načela: - funkcionalno načelo- institucionalno načelo

str. br. 12


Po funkcionalnom načelu imamo sektor proizodnje, investicije, potrošnje, trgovine, prodaje i sl. Ono se primjenjuje u društvenom računovodstu nacionalnog dohodka i po tom načelu sektori obuhvaćaju samo realne kategorije. Kod finansijskih računa sektori se formiraju po institucionalnom načelu i obuhvataju, uz nefinansijsku aktivnost i finansijsku, dakle, ukupnu aktivnost ekonomskih subjekata. To su uglavnom ovi sektori: preduzeća u privredi, država i niže društveno – političke zajednice, fondovi, ostale organizacije, stanovništvo i inozemstvo.

2.5. Šta podrazumjevamo pod pojmom monetarni agregati i kako ih grupirati i nizati ?

Monetarne agregate možemo definirati kao skup financijskih instrumenata (oblika ) istog stepena likvidnosti, pri čemu širina skale od najvišeg do najnižeg stepena likvidnosti zavisi od konkretnih institucionalnih prilika, stepena privredne razvijenosti i dr. Npr., gotovina u rukama publike ili depoziti na tekućem ili žiroračunu kod banaka mogu se trenutačno koristiti za plačanje dobara i usluga. Depoziti na raznim drugim računima kod banaka koji su oročeni ( ili je ograničeno raspolaganje ) na određeni rok moći će funkciju transakcijskog sredstva obavljati tek nakon isteka tog roka.

Monetarne agregate, koji se danas uz određene varijacije ( nijanse ) koriste u svim razvijenim tržišnim privredama, pa i od strane MMF-a ( međun. monetarnog fonda ) možemo podijeliti u tri grupe i to:

d) primarni novac, M0

e) novčana masa u užem smislu, M1

f) novac kao dio ( novčane ) imovine, M2,M3,M4....

Primarni novac, M0 se naziva još i monetarna baza B, a općenito se definira kao suma gotovog novca ( G ) u opticaju i ukupnih rezervi banaka kod centralne banke ( R ).

Novčana masa u užem smislu, M1 u praksi većine zemalja pa i MMF-a predstavlja

sve one instrumente plaćanja koji služe kao zakonsko i definitivno sredstvo plačanja u zemlji, a kreirala ih je centralna banka i,ili druge monetarne institucije, a to su u pravilu poslovne ( depozitne ) banke. Dakle M1 uključuje gotov novac u opticaju ( G ) ( iznos domačih novčanica i kovanog novca u opticaju ) i depozite po viđenju na transakcijskim računima ( D ).

Novac kao dio imovine, M2,M3..... U ovaj agregat pored već navedenih M0, M1

ubrajaju se i manje likvidni financijski instrumenti ( do 1 godine dospijeća ) ili oni nelikvidni ( duži od 1 godine dospijeća ) i tako dobijamo šire i sveobuhvatinije monetarne agregate: M2,M3,M4....

str. br.

M0 = G + R

M1 = G + D

M2 = M1 + SM2 = G + D + S

13


gdje je: D0 = oročeni depoziti S = štedni depoziti2.6. Objasnite kroz komparativnu analizu ex post i ex ante teorije likvidnosti ?

Ex post analiza se odnosi na prošlost i treba da posluži kao putokaz monetarnoj orijentaciji. Kod ove analize se uzimaju gotove činjenice.

Ex ante analiza se odnosi na budućnost i u praktičnim se uvijetima podudara s pitanjem planiranja novčanog opticaja. Kod ove analize se ne uzimaju gotove činjenice već se tek trebaju predvidjeti.

Monetarna politika se treba osloniti, što je više moguće, na provjerena iskustva iz prošlosti ( ex post analizu ), a projekcije za budućnost, barem kada je riječ o likvidnosti treba, da stvara oprezno, vodeći brigu o tome da je ona ipak neposredna politika – politika na kratki rok, koja omogućuje ( ili treba omogućiti ) što bolje tekuće funkcioniranje privrednog procesa.

2.7. Koliko opšti pokazatelj likvidnosti odražava stanje likvidnosti pojedinih sektora ?

Opći, globalni pokazatelj likvidnosti izražava prosječnu likvidnost. Ovakav uopćeni pokazatelj ne odražava likvidnost pojedinih sektora i pojedinih raznovrsnih i mnogobrojnih agenasa reprodukcije i njihovu sposobnost da udovoljavaju obavezama plaćanja. Prema tome, globalni pokazatelj likvidnosti opći je prosjek likvidnosti koji skriva sektorska i individualna odstupanja od prosijeka pa stoga nije dovoljan za konkretnu monetarnu politiku.

Zavisno od mnogih faktora, može doći, i u pravilu dolazi do asimetričnih kretanja novca, te u stanju općeg manjka likvidnosti mogu postojati i postoje sektori s obiljem likvidnosti ( potencijalna inflatorna žarišta ), a i obratno: u stanju suviška likvidnosti – sektori s manjkom likvidnosti ( deflatorna žarišta ).

Globalna sagledavanja mogu poslužiti samo kao orijentacija, ali su nedovoljna za razradu konkretnih ekonomsko – političkih mjera i formuliranje monetarne politike narednog perioda.

2.8. Samo centralna banka kreira primarni novac i stoga se on iskazuje samo u njezinoj bilansi. Kako centralna banka stvara taj novac ?

Kod multiplikacije depozita i ekspanzije kredita može se uočiti da od prikupljenih depozita ( koji se iskazuju u pasivi banke ) nakon odbitka rezervi, zavisi iznos odobrenih kredita ( koji se iskazuje u aktivi bilansa banke ) i stvaranje depozitnog novca. To znači da prema temeljnom pravilu poslovanja banaka pasivni poslovi određuju aktivne poslove banke.

Međutim, kod centralne banke to je obratno: aktivna strana bilansa određuje pasivnu stranu na kojoj ona iskazuje obavezu prema sebi, a to je primarni novac ili druge

str. br.

M3 = M2 + Do

14


obaveze ( depoziti ). Kako je riječ o bilansu gdje aktiva, potraživanje mora po definiciji biti jednaka pasivi, obavezama, proizilazi da svaki porast aktive u bilansu centralne banke izaziva jednak porast pasive ili primarnog novca.

To znači da porast bilo koje pozicije u aktivi bilansa centralne banke znači kreiranje primarnog novca u pasivi bilansa, odnosno smanjenje bilo kojeg oblika potraživanja vodi smanjenju primarnog novca.

2.9.Objasnite analitičke pristupe ( metode ) promjene količine novca u opticaju

Za utvrđivanje tokova ( kanala ) i identificiranje varijabli koje utiču na promjenu količine novca u opticaju postoji više metoda. Opća klasifikacija ovih metoda je sljedeća:

Prva ( grupa ) metoda temelji se na jednačinama ( identičnostima ) koje definiraju i povezuju odnose u okviru procesa kreiranja novca. U tu grupu spada vrlo raširena, premda parcijalna – metoda temeljena na konsolidaciji bilansa monetarnih institucija ( koja sadrži bilans centralne banke i bilans ostalih monetarnih institucija ) – pa se još naziva i metoda identičnosti. U ovu grupu još spadaju:

- metoda monetarnog multiplikatora- metoda temeljena na računima monetarnih tokova

Druga metoda temeljena je na funkciji ponude novca ili funkcionalni pristup analizi kreiranja novčane mase, koju su razvili K. Bruner i A. Meltzer.

Treća metoda temeljena je na osnovu sredstava poslovnih banaka sposobnih za plasman ( free reserves ).

U procesu kreiranja novca (pre)dominantnu ulogu imaju monetarne institucije pa metoda temeljena na konsolidaciji bilansa monetarnih institucija ( svih banaka ) pruža najdetaljniji uvid ( ali ne i najažurniji ) u praktično odvijanje procesa kreiranja novca, a u metodi monetarnog multiplikatora taj se multiplikator javlja kao varijabla koja pokazuje vezu između promjene primarnog novca ( monetarne baze ) i promjene određenog monetarnog agregata, konkretno, novčane mase i omogučuju indetificiranje određenih varijabli koje su tome pridonijele.

2.10. Objasnite analizu novčane mase metodom monetarnog multiplikatora '' m '' ?

Metoda pomoću monetarnog multiplikatora vrlo je praktična i često primjenjivana metoda analize promjene novčane mase koju moderne teorije tretiraju kao veličinu ponude novca.

Ukupna novčana masa u cirkulaciji po ovom pristupu zavisi od iznosa (ponude) primarnog novca i monetrnog multiplikatora pa na taj način novčana ponuda predstavlja produkt monetarne baze i monetarnog multiplikatora.

str. br. 15


Pojam i smisao monetarnog multiplikatora temelji se na tome da se monetarni multiplikator javlja kao varijabla koja povezuje monetarnu bazu ( primarni novac – B ili M0 ) s novčanom masom – M1, uže ili šire definiranom ili s nekim širim monetarnim agregatom ( npr. M4) ili kreditima banaka ( K ) i njihovim promjenama.

Iz ovoga proizilazi da je monetarni multiplikator ( m ) veza za odnos novčane mase ( u užem smislu, M1 ) ovdje označeno kao M i primarnog novca ( B ili M0 ) ili :

B = M0

Primjera radi, ako je: M = 13; B = 10 tada je

Ovaj primjer pokazuje da je od 10 jedinica primarnog novca koji je kreirala centralna banka, u konačnici kreirano 13 jedinica novčane mase, razliku od 3 jedinice je kreirao sistem poslovnih banaka zahvaljujući procesu monetarne multiplikacije.

Monetarni multiplikator je širi od kreditnog multiplikatora jer pokazuje i objašnjava ukupan učinak kreiranja ( ili povlačenja ) primarnog novca od centralne banke i uticaj na promjenu novčane mase i to ne samo putem kredita poslovnih banaka ( K ) što objašnjava kreditni multiplikator, već i ostalih tokova promjena novčane mase ( nemeonetarne pasive i salda deviznih transakcija ) koji su iskazani na desnoj strani sljedeće jednačine:

Izraz predstavlja monetarni multiplikator, tj. za koliko je novčana masa veća od

kreiranog primarnog novca. Iz priloženog vidimo da monetarni multiplikator predstavlja mnogo složeniji parametar u okviru monetarnog sistema nego što to izgleda u prvoj formuli, zato što su visine određenih koeficijenata rezultat odluka faktora izvan centralne banke.

g – je koeficijent koji predstavlja odnos gotovog novca nebankarskih subjekata prema njihovim depozitima po viđenjurd – stopa obaveznih rezervi na depozite po viđenjurt – stopa obaveznih rezervi na oročene depozitel - odnos između viška likvidnosti ( L ) i ukupnih depozita

3. Monetarna politika, inflacija i monetarne teorije

str. br.

m =MB

M = B X m

m =13

= 1,310

M =1 + g

X Brd + rt + l + g

1 + grd + rt + l + g

16


1) Inflacija traznje je povecanje nominalnih nadnica izazvano pretjeraniom potraznjom u domacoj privredi kojoj uglavnom prethodi povecanje cijena i pad realnih nadnica.

2) Inflacija troskova svoje uzroke nalazi u rastu parametara nadnica i troskova materijala u samom procesu proizvodnje.

3) Kvantitativna teorija novca i cijena je potencirala uticaj kolicine novca na rast cijena.

4) Fisherova jednacina nam govori da se cijene mijenjaju u indirektnoj zavisnosti od M i V a obrnuto od Q

5) Prema monetarnoj koncepciji, monetarni faktori igraju prvorazrednu ulogu u privrednom zivotu i osnovni su faktori privrednog razvoja.

6) Za predstavnike kompleksnijih shvatanja formiranje kapitala je osnovni problem privrednog razvoja.

7) Say-ov zakon trzista glasi:» Ponuda automatski stvara traznju»8) Kembricka formulacija je dohodovna varijanta kvantitativne teorije novca.9) Psiholoska objasnjenja inflacije se temelje na tzv «kvalitativnim elementima»10) Najortodoksniji predstavnici monetaristickog pravca polaze od imovinskog

pristupa novcu tj posmatraju novac kao dio imovine. 11) S obzirom na kretanje novca i privredne aktivnosti monetarna koncepcija

podrazumijeva da povecanje novcane mase izaziva privrednu ekspanziju i da su privredna kretanja posljedica odredjenog kretanja novca.

12) S obzirom na kretanje novca i privredne aktivnosti nemonetarna koncepcija podrazumijeva da novac, njegova kolicina i ostali monetarni faktori ne odredjuju privredna kretanja, da je novac samo sredstvo olaksavanja razmjene (teorija koja je najcisce i najjasnije iznesena u djelima J.B. Say-a).

13) Fisherova formulaxija kvantitativne teorije novca se odnosi na MV=PQ14) Kembircka varijanta kvantitativne teorije novca odnosi se na dohodovnu

varijantu.15) Prema teoriji J.M. Keynes-a za odredjivanje cijena je nepravilno uzimati

ukupnu kolicinu novca i nju suprotstavljati masi robe vec novcane rashode (E-S)

16) Hicks-Hansenov dijagram objasnjava ravnotezu na novcanom trzistu i ravnotezu na trzistu roba i usluga.

17) M. Freiedman razlikuje razlicite oblike u kojima se moze drzati imovina kao sto su: novac, obveznice, dionice, fizicka dobra i ljudski kapital.

18) Tzv teorije ponasanja i teorije dominacije objasnjavaju psiholosku inflaciju19) Inflacija troskova svoje uzroke trazi ba porastu nadnica i porastu troskova

proizvodnje. 20) Kao sto je inflacija izraz poleta, deflacija je izraz depresije.

3.1. Koncizno pojasnite osnovni koncept inflacije kod RATEX-a ?

3.2. Objasnite koncept monetarnog shvatanja objašnjenja uticaja novca na privredna kretanja ?

str. br. 17


Monetarni faktori su glavna odrednica privrednog života. Povećanje novčane mase dovodi do privredne ekspanzije a smanjenje do privrednog zastoja. Uloga monetarne politike je određujuća. Takvo shvatanje je razvijeno u teorijama manipulirane valute, kreditne ekspanzije i sl. Hotri je predstavnik ovog koncepta. On smatra da novac potiče uzročni lanac prosperiteta i depresije.

Depresiju uzrokuje deflacija, a prosperitet inflacija. Za Hotrija i prosperitet je važno da se održava kreditna ekspanzija a potražnja kredita ohrabruje. Veliki uticaj ima kamatna stopa, koja, kada padne, uzrokuje povećane zalihe trgovine, rast narudžbi, rast proizvodnje, zaposlenosti i potrošnje te rast cijena. Po Hotriju, stezanje kredita dovodi do krize. Kritike je uputio Marx, koji je govorio da se rješenja problema cikličkog i kriznog kretanja kapitalističke privrede traže na pogršnom mjestu u smislu da se uzroci kriza traže na najpovršnijem području, novčanom prometu.

3.3. Objasnite koncept nemonetarnog shvatanja objašnjenja uticaja novca na privredna kretanja ?

Monetarni faktori ne određuju privredna kretanja, već upravo obratno: monetarna kretanja su posljedica realnih privrednih kretanja. Glavni predstavnik je Say. Razmjena iako novčana, predstavlja trampu. On smatra da svaka ponuda automatski stvara svoju potražnju. Na ovaj zakon se nadovezuje klasična teorija kamatne stope koja omogućava jednakost štednje i investicija. Po ovom shvatanju novac je sredstvo olakšavanja razmjene, po ovom shvatanju novac je indiferentan. Logika je ovome: robu prodamo za novac, zatim novcem kupimo drugu robu, tu smo robu zapravo kupili svojim proizvodima.

Danas shvatanje po kojem bi monetarni faktori bili toliko podcijenjeni ipak nije previše prisutno. Suvremeni teoretičari «nemonetaristi» kao što je npr. Hicks ističu da novac nije potpuno neutralan ali da nije ni primaran. Međutim to shvatanje je zapravo dijalektičko. Novac se s jedne strane posmatra kao zavisan od privrednog razvoja, a s druge strane kao uveliko samostalan.

3.4. Koncizno pojasnite osnovni koncept inflacije kod FRIEDMAN-a ?

Friedman u svojim postavkama savremenog monetarizma ističe da je inflacija uvijek i svuda monetrni fenomen u tom smislu što se ona stvra i može se stvoriti samo rastom količine novca koji je brži od stope rasta proizvodnje. Zalaže se za rast ukupne količine novca, novčane mase, po stabilnoj konstantnoj stopi čime bi se osigurali stabilni monetarni okviri za ekonomski rast, a da pri tome sama ne bude izvor nestabilnosti i poremećaja

3.5. Objasnite model inflacije Irwinga Fisher-a zasnovan na kvantitativnoj teoriji novca ?

str. br. 18


Fisher je razvio ovu jednačinu razmjene: MV=PQ. Po njoj cijene se mijenjaju u direktnoj zavisnosti od M i V i obratno od Q u slučaju da jedna veličina varira a ostale ostaju iste. Ukoliko se uvede i depozitni novac: MV+M′ V′ =PQ dobijemo P= (MV+M′ V′ )/Q gdje je: P - cijene (opće), Q - trg.volumen po stalnim cijenama, M - gotovina, M′ - depozitni novac, V - brzina opticaja gotovine, V′ - brzina opticaja depozitnog novca.

Ukoliko je Q=const. I V=const dolazi se do ∆ M=∆ P što znači da će cijene rasti ili padati srazmjerno rastu ili padu količine novca. Ravnoteža, prema Fisheru, postoji ako je potražnja novca jednaka količini novca koja je gezogeno dana i pod uticajem mjera monetarne politike. Odstupabnje može dovesti do posljedica u koje spada i inflacija. On je smatrao da odlučujuću ulogu igra gotov novac (M).

Kasniji sljedbenici su smatrali da svi monetarni faktori određuju cijenu, međutim mnogi su spremni reći da on nije nešto posebno unaprijedio kvantitativnu teoriju, već da se uglavnom vrtio oko onoga što je već bilo poznato. Dosta mu je formulacija slična Walrasovim s tom razlikom što je on istu stvar malo više nijansirao.

3.6. Objasnite model kembričke formulacije kvantitativne teorije ?

Najznačajniji je Marshall. Po ovoj školi novac se ne traži zbog novca nego zbog njegove kupovne moći. Marshall je razvio teoriju odnosa novca i cijene po kojoj cijene najviše zavise od odnosa između ukupnog dohotka i dijela dohotka zadržanog u novcu. Cijene su sadržane u dohotku pa se treba voditi briga da se zavisno od brzine opticaja, jedan dio dohotka sačuva u novčanoj formi. To izražava Marshallov koeficijent «k» koji je jednak 1/V, pri čemu je V-brzina opticaja. Jednačina teorije: M=k.Y, k=const, Y-dohodak po tekućim cijenama. Dalje: M=k*P*Q ⇒M=(P*Q)/V P=M/(k*Q)⇒ P=(M*V)/Q

Jednačine se mogu različito objasniti:a) transakcijska varijanta kvantitativne teorije vidi u njima odnos novca i cijena pri

čemu su cijene veće što je veće Q uz nepromijenjen «k».b) Polazi se od količine novca(M) i smatra se da je količina novca jednaka proizvodu

opće cijene s recipročnom vrijednosti brzine novca(k)

Marshall problemu pristupa tako da postavlja pitanje od čega zavisi količina novca. On u obzir uzima dohodak i smatra da se njegov iznos i struktura određuju količinu novca.

Takođe i Keynes kao predstavnik ove teorije daje formulu m=p*(k+r*k′ ), gdje je: n - količina novca u opticaju, p - cijena jedinice potrošnje, k - moguća potrošnja pomoću zadržane gotovine,

str. br. 19


k′ - moguća potrošnja pomoću sredstava u bankama, r - odnos sredstava i gotovine koja ih pokriva. P=n/(k+r*k′ ), što znači da cijene formalno zavise od količine novca(n) ako se ne

mijenjaju ostali elementi (k+r*k′ koji predstavljaju nepotrošena novčana sredstva). Kembridžska škola, dakle, nastoji precizirati kvantitativnu teoriju.

3.7. Koncizno pojasnite osnovni koncept inflacije kod KEYNES-a ?

Keynes je prvi značajni teoretičar inflacije. Isprepleteni elementi različitih teorije(kvantitativna , psihološka, dohodna) novca. On cjelokupnu masu novca dijeli na dva dijela. Rashodi za potrošna dobra su dohodak manje štednja: p=E-S, pa se cijena potrošnih dobara računa kao:

P=(E/O)+[(I′ -S)/R],

P - cijena potrošnih dobara, E - ukupan nacionalni dohodak, O - ukupna proizvodnja, I′ - novčani dohodak ostvaren proizvodnjom investicijskog dobra, S - štednja, R - tekuća potrošnja dobara potrošnje.

Keynes smatra da je za određivanje cijene bitno uzimati u obzir novčane rashode (E-S). On kaže da cijene sredstava za proizvodnju ne zavise samo od odnosa S i I′ , već i od očekivanja i kamatne stope. Po njemu, nesklad između S i I izaziva pad ili rast cijena pri čemu glavnu ulogu igra kamatna stopa. On je smatrao da ravnoteža postoji pri punoj zaposlenosti, kad je veličina štednje jednaka troškovima i vrijednosti novih investicija, kad se u obliku štednih uloga zadržava ni manje ni više od normalne proporcije bogatstva.

Za njega je karakterističan odnos prema blagoj inflaciji: «gore je izazivati nezaposlenost u jednom osiromašenom svijetu nego razočarati rentijera». Po njemu, količina novca ipak nema odlučujući uticaj u privrednom životu, jer je ona samo funkcija sklonosti prema likvidnosti i kamatne stope.

Keynes je svojom teorijom podijelio monetarne teoretičare na dvi grupe: 1 ) oni koji polaze od modela MV=PQ i 2 ) oni koji polaze od novčanih rashoda i dohotka.

3.8. Objasnite model inflacije troškova ?

Model koji ističe inflatornu ulogu troškova. Ova inflacija se najčešće povezuje s inflacijom nadnica. Angloamerički ekonomisti su smatrali da, kada nadnice rastu brže od produktivnosti rada, povećavaju se troškovi proizvodnje što dovodi do rasta cijena i inflacije.

Albert Hahn smatra da nadnice utiču na inflaciju troškova i na inflaciju potražnje. Mnogi su smatrali da nadnice djeluju inflatorno i onda kada se kreću srazmjerno rastu produktivnosti.

str. br. 20


Lutz je s druge strane usporedio dvije situacije u kojima kreditna politika održava cijene na stabilnom nivou. U prvoj situaciji nadnice ostaju konstantne a u drugoj rastu isto kao i produktivnost. Došao je do zaključka da i uslovima fiksnih potreba za investicijama politika nadnica može imati inflatorne posljedice iako je povezana s produktivnošću.

Međutim, James je, kao jedan od kritičara takve teorije kritizirao postavku po kojoj su nadnice elemenat dohotka koji najjače utiče na rast cijena. On u idejama o inflaciji troškova vidi političke ciljeve nekih grupa. Kritike ovih postavki dovode do zaključka da je inflacija troškova utemeljena na teorijskom konceptu inflacije potražnje. Međutim, to ne znači i generalnu kritiku teorije inflacije troškova, već samo nekih formulacija koje su taj naziv uzele, a među njima ima onih koji operišu nadnicama i onih koji govoreći o inflaciji troškova misle na rast cijena sirovina ili energenata.

Balogh, koji takođe zastupa ovu teoriju ukazuje na opasnost koju monetarna restrikcija može donijeti. On smatra da je uzrok inflacije u proizvodnji, i to konkretno u padu produktivnosti. Kod njega je teorija zasnovana na ekspanzionističkim koncepcijama.

3.9. Koncizno pojasnite model inflacije zasnovan na psihološkom i strukturnom objašnjenju ?

Psihološka teorija inflacije želi da ukaže da se u procesu inflacije treba voditi računa o očekivanjima, predviđanjima, raspoloženjima, ponašanjima i drugim psihološkim elementima.

Najznačajniji zastupnik ovih teza je Afatlion. Po njemu, cijene su funkcija varijacije dohotka i funkcija predviđanja, a ne količina novca, pa će onda i u slučaju kad količina ne raste pojedinci biti skloni da skuplje plaćaju robu ako im dohodak raste. Porast dohotka može biti izazvan rastom količine novca, promjenom deviznog kursa ili uopće promjenom odnosa s inostranstvom itd. u ovom slučaju sve ono što izaziva rast dohotka izaziva i rast potražnje, i takođe, rast cijena. On ovo mišljenje još i nadopunjuje smatrajući da kretanje cijena ne zavisi samo od varijacije dohotka već i od predviđanja.

Na osnovu njegovog rada razvile su se teorije: TEORIJA PONAŠANJA- ponašanje različitih društvenih grupa glavni je faktor u kretanju cijena i procesa inflacije. TEORIJA DOMINACIJE- zadržava se čvrsta veza s realnim faktorima ali im se daju psihološka tumačenja.

Kada je riječ o strukturnoj inflaciji važno je to da se struktura savremenog društva stalno mijenja, pa u mnogim državama koje se razvijaju dolazi do pojave oštrih oskudica. Tada dolazi do inflacije kojoj se može pripisati strukturna priroda. Ono što u ovom slučaju otvara prostor inflaciji je nesklad potreba i mogućnosti. Tu inflaciju monetarna politika može teško može zaustaviti a da pri tome ne zaustavi razvoj.

Danas nas novi tehnološki razvoj tjera da neprestano revolucionarno mijenjamo dosadašnji industrijski način ptoizvodnje, te se kao posljedica toga javlja inflacija koja tu revoluciju prati. Opće je pravilo da visokorazvijene zemlje imaju manje strukturne probleme a to znači i prilično stabilno kretanje cijena.

str. br. 21


3.10. Koncizno pojasnite kritike na izložene formulacije kvantitativne teorije novca ?

Postoji Marxova teorija koja kaže: vrijednost novca, po ovoj teoriji, povećava se smanjenjem njegove ponude a ponuda novca zavisi od njegove količine čime se ona naslanja na marginalnu teoriju vrijednosti.

U kvantitativnoj teoriji smatra se da sav novac figurira kao prometno sredstvo. To nije tačno jer se novčana sredstva sastoje od onih:

a) u opticaju b)izvan opticaja.

Takođe u ovoj teoriji se novčana masa uzima kao faktor koji ne zavisi od robne proizvodnje. Ona je zapravo uvjetovana sumom robnih cijena. Novčana masa prema Marxu, mora biti sposobna da se povlači i ubacuje u promet kada se ukaže potreba za time.

Takođe Samuelson iznosi svoju kritiku: kvantitativci nikad nisu izradili jednu teoriju o faktorima koji određuju varijacije količine novca. Aftalion je takođe značajan kritičar. On posebno kritikuje Fisherovu jednačinu razmjene; Fisher je isticao da gotov novac(M) ima odlučujući uticaj na cijene mada je u svoju jednačinu uvrstio i druge elemente. On smatra da se odnosi između M′ i M može mijenjati, te da se promjene V ne smiju zanemariti. On udara na temelje ove teorije i ističe da cijene ne zavise od varijacija količine novca već je obratno.

Poznati kritičar je i Nogaro. Marget je takođe iznio svoju kritiku da se Fisherova jednačina ne može pisati u obliku (MV+M′ V′ )/Q=P već (M+M′ )V′ /Q=P. Smatrao je da ne postoji različita brzina opticaja za različite vrste novca već ona zavisi od osobe i njegove ekonomske uloge.

4. Banke i instrumenti monetarne politike

1) Selektivna monetarna politika je kvalitativni instrument reguliranja kolicine novca u opticaju dok su ostali instrumenti kvantitativni.

2) Diskontna stopa je kamatna stopa po kojoj CB prima mjenice na eskont (reeskont)

3) Danas je uobicajeno da se bankarski poslovi prema bilansnom pristupu svrstavaju u pasivne, aktivne i neutralne.

4) Najvazniji pasivni kratkorocni poslovi jesu depozitni poslovi5) U depozitne poslove ubrajamo uloge na stednju i novcane pologe6) Kontokorentni kredit je kredit po tekucem racunu.7) Osnovno nacelo poslovanja komercijalnih banaka je da znacaj pasivnih

operacija odredjuje znacaj njihovih aktivnih operacija.8) Kada centralna banka prodaje vrijednosne papire ona zapravo smanjuje

kolicinu novca u opticaju.9) Za repo i revers poslove mozemo reci da se u njihovoj biti nalazi

kolateralizirani kredi a ne cista trgovina vrijednosnim papirima.10) U pasivne komercijalno bankarske poslove ubrajamo depozitne poslove,

novcane pologe, cekovne i ziro depozite, uloge na stednju, reeskont i relombard te izdavanje certifikata o depozitu i blagajnickih zapisa.

str. br. 22


11) U kvantitativne instrumente monetarne politike ubrajamo politiku otvorenog trzista, diskontnu politiku i politiku rezerve likvidnosti.

12) Kratkorocne pasivne operacije koje se obavljaju izmedju dviju banaka, obicno izmedju emisione i kreditne su reeskont i relombard.

13) Bitne razlike izmedju centralne i komercijalne banke su: centralna banka nikada ne moze biti nelikvidna jer ima privilegiju emisije novca, samo centralna banka emituje gotov novac, u komercijalnoj banci velicina pasive odredjuje aktivu dok je kod centralne banke obratno.

14) Osnovne funkcije centralne banke su povezane sa regulisanjem novcane cirkulacije, regulisanjem poslovanja kreditnog sistema i medjunarodnim platnim prometom.

15) Dugorocni komercijalno-bankarski poslovi obuhvataju prikupljanje sredstava na trzistu kapitala i emitiranje vrijednosnih papira.

16) Neutralni komarcijalno bankarski poslovi obuhvataju komisione poslove.17) Eskontni kredit je kredit po osnovu mjenice.18) Fiducijarni depozit obuhvata stednju i fondove kojima se deponent ne

namjerava neko vrijeme koristiti.

4.1. Objasnite kratkoročne pasivne komercijalno-bankarske poslove ?

Banke pomoću njih prikupljaju sredstva za rad. Banka se javlja u ulozi dužnika. Najvažniji su depozitni poslovi u koje spadaju:

1. NOVČANI POLOZI-povremena polaganja novčanih suma koje njihovi vlasnici redovno u kratkom roku povlače aiako ima i pologa na dugi rok;

2. ČEKOVNI I ŽIRO DEPOZITI (kontokorentni ulozi)- sredstva privrednih organizacija, stanovništva i slično, koja stalno stižu u banku radi tekućih plaćanja;

3. ULOZI NA ŠTEDNJU; ovdje još spadaju: 4. REESKONT- operacija između dvije banke, obično između emisijske i kreditne

banke. Pasivna je za kreditnu banku, a za emisijsku je to aktivna operacija; 5. RELOMBARD- sličan je reeskontu uz razliku da je njegov predmet neka druga

vrijednosnica a ne mjenica; 6. IZDAVANJE CERTIFIKATA O DEPOZITU I BLAGAJNIČKIH ZAPISA-

njihovim izdavanjem prikupljaju se sredstva kojima se banke koriste u kreditne svrhe. Takođe u ove poslove još se mogu svrstati emisija vlastitih dionica i obveznica.

4.2. Objasnite odnos komercijalnih banaka sa centralnom bankom ?

Eskontni i kontokorentni kredit su dvije najvažnije aktivne operacije poslovnih banaka, a pasivne su preuzimanje raznih depozita po viđenju, uloga na kratki rok itd. Osnovno načelo poslovanja komercijalnih banaka je da značaj pasivnih operacija određuje značaj njihovih aktivnih operacija.

Danas je kontokorent mnogo značajniji od eskonta i predstavlja glavni kredit poslovne banke prema klijentima.

Od depozita postoje FIDUCIJARNI- uštede i fondovi kojima se deponent ne namjerava koristiti neko vrijeme i KONTOKORENTNI- blagajnički viškovi kojima deponent može raspolagati i raspolaže po viđenju.

str. br. 23


Kreditnu aktivnost komercijalnih banaka prati prati centralna banka koja im odobrava kredite, određuje stope obaveznih rezervi, propisuje pravila ponašanja, količinu novca u opticaju. Ona stalno poduzima mjere da osigura opreznu politiku banaka. Ona s poslovnim bankama razrađuje dogovore, analizira privrednu situaciju itd. Ona može od vlade ili drugog nadležnog organa tražiti poduzimanje mjera da bi poslovanje komercijalnih banaka uskladila s politikom koju zastupa.

Komercijalne banke osjećaju veću sigurnost ukoliko imaju dobar oslonac u centralnoj banci, što utiče na rezultate rada.Komercijalne banke vođene vlastitim interesom nastoje održati dobre odnose sa centralnom bankom. Danas je moć centralne banke jako porasla a i mogućnost njenih instrumenata je u stalnom porastu. Ali, autoritet centralne banke nije nepovrediv jer je bankarski aparat teško držati stalno pod kontrolom. Odnosi između centralne banke i poslovnih uglavnom se ostvaruju kroz:

a) reeskontiranje mjenice b) udjele u državnim papirima.

4.3. Objasnite diskontnu politiku kao instrument monetarne politike ?

Diskontna stopa je kamatna stopa po kojoj centralna banka prima od poslovnih banaka na eskont robne mjenice ili druge vrijednosnice. Ona je u različitim državama različito oblikovana.

Diskontna politika je ne samo manipuliranje visinom diskontne stope već i određivanje ostalih uslova reeskonta (rokovi, reeskontni plafon itd.). Ovaj instrument je bio glavni u periodu 1929-1932 god. Međutim I i II svjetski rat, te velika kriza doveli su do pada njenog značaja. Ona je međutim i danas još prisutna kao sredstvo regulacije kreditnog volumena i količine novca u opticaju.

Dva su osnovna razloga ograničavanja njenog djelovanja: a) razvoj tržišta kapitala koji dovodi do divergentnih kretanja kratkoročne i

dugoročne kamatne stope b) banke više nisu jedini faktor na kreditnom tržištu jer se pojavila struktura

novih finansijskih posrednika koji su polagano bankama oduzele većinu kreditnog tržišta. Dakle, sve slabiji uticaj promjena diskontne stope dovodi do toga da se centralne banke više koriste drugim mogućnostima reguliranja potpore poslovnim bankama.

4.4. Objasnite politiku otvorenog tržišta kao instrument monetarne politike ?

Otvoreno tržište u ovom kontekstu predstavlja tržište novca i kapitala koje je utemeljeno na impersonalnoj osnovi umjesto na neposrednom odnosu dva transaktora- onog tko na osnovu vrijednosnica pribavlja novčani kapital i onog koji ulaže u te vrijednosnice.

Jedno od najznačajnijih je tržište državnih vrijednosnica ali i vrijednosnica same centralne banke. Te vrijednosnice se aukcijom prodaju primarnim dilerima(velike banke) koji mogu kupovati za svoj i tuđi račun. Ovu politiku engleska banka je provodila od svog ostvarivanja i to tako da u slučaju obilja novca plasira državne obveznice a u slučaju manjka novca kupuje obveznice.

str. br. 24


Danas je međutim, tržište veće i pretpostavlja djelovanje snažnijih dilera(grosisti). Ovu politiku ne mogu primjenjivati sve već samo razvijene zemlje, one koje imaju razvijeno tržište državnih vrijednosnica. U slabo razvijenim se teže primjenjuje zbog njihove sklonosti finansiranju pomoću emisije novca centralne banke. Veći uticaj ove politike rezultat je sve većeg uticaja i značenja javnog duga.

Politika otvorenog tržišta je pogodna zbog toga što obuzdava inflacijski pritisak i povremene recesije. Obično se provodi sinhronizovano sa diskontnom politikom iz koje se i razvila.

4.5. Objasnite javni dug kao važan uzrok primjene politike otvorenog tržišta ?

Javni dug mnogih država kao kumulirani iznos prethodnih deficita države i javnih preduzeća, u stalnom je porastu. Razlog može biti to što se više izdvaja za socijalnu i zdravstvenu zaštitu, za zaštitu okoline, više se ulaže u obrazovanje itd. Javni dug i tržište državnih vrijednosnica imaju jak uticaj na privredna krtanja. Javni dug nije samo komponenta finansiranja javne vlasti jer se on nalazi duboko u strukturi imovine raznih subjekata.

Posredstvom javnog duga najbolje se mogu uočiti veze između monetarne i fiskalne politike pa se javni dug, odnosno tržište državnih vrijednosnica u najrazvijenijim zemljama najvažniji dio finansijskog tržišta i najvažnije područje provođenja monetarne politike.

Najvažniji kreator javnog duga je država koja, shodno svojim prihodima i rashodima, planira nastup na finansijskom tržištu, kreirajući pri tome rokove dospijeća, kamatnjake i iznose emisija. Ukoliko se struktura dospijeća duga pravilno koncipira to znači i da se stvara jedan važan uslov za usklađivanje monetarne i fiskalne politike. U razvijenijim državama dolazi do ograničavanja javnog duga i deficita unaprijed.

4.6. Objasnite kratkoročne aktivne komercijalno-bankarske poslove ?

1. KONTOKORENTNI KREDIT- kredit po tekućem računu. Ovaj kredit banka odobrava korisniku preko njegovog tekućeg računa. Najvažnija je vrsta kratkoročnog kreditiranja. Banci donosi najveći i najstabilniji prihod.

2. ESKONTNI KREDIT- kredit na osnovu mjenice, a znači isplatu mjenice prije dospijeća po odbitku kamata.

3. LOMBARD- kredit na osnovu zaloga pokretnih stvari ili drugih vrijednosnica, osim mjenice.

4. AKCEPTNI KREDIT- kredit koji banka daje akceptirajući mjenicu svog komitenta. Da bi se ona brže realizirala za akcept banka naplaćuje proviziju.

5. RAMBURSNI KREDIT- kombinacija akceptnog i eskontnog kredita. Banka za račun kupca(uvoznika) akceptira mjenicu koju je ispostavio prodavač(izvoznik). U ovom poslu dužnik je uvoznik prema banci koja je akceptirala.

Takođe osim ovih postoje i drugi od kojih su neki komisioni, i za njih banka naplaćuje proviziju, a drugi su vlastiti. Pogotovo su u zadnje vrijeme značajni poslovi u ime i za

str. br. 25


račun društvene zajednice: izvršenje državnog proračuna, vođenje društvene evidencije i statistike i drugi.

4.7. Objasnite repo ugovor kao najvažniji instrument politike otvorenog tržišta ?

Ove transakcije podrazumijevaju pozajmljivanje trenutno raspoloživih sredstava a ujedno i prodaju vrijednosnica zajmodavcu, s obavezom njihovog otkupa od zajmodavcu dogovoreno vrijeme i po dogovorenoj cijeni u koju ulazi kamata. Za jednu transakciju se može reći da je «repo», «revers» transaskcija.

Repo je s gledišta prodavatelja vrijednosnica, a revers s gledišta stranke ponuđača novca, tj. kredita. Najveći broj repo poslova su «overnight» poslovi, dok se oni dugoročniji odnose na rok 1,2 i 3 sedmice te 1,2,3 i 6 mjeseci. Prihod je ovdje u obliku kamatnih stopa a to je razlika između prodajne cijene vrijednosnica koju je prodao zajmotražitelj i obavezao se ugovorom da će se otkupiti po višoj cijeni.Prihod od kamata=(iznos investicija*repo kamatna stopa*broj dana dospijeća)/360

Ako kamatna stopa naraste što utiče na pad vrijednosti vrijednosnica, kreditor u slučaju bankrota tražitelja kredita gubi dvostruko:

1) na vrijednosti vrijednosnice koju ima 2) tražitelj kredita mu neće vratiti kredit.

Kombinacija repo i revers poslova kod dilera je poznata kao «repo book». Ako su repo i revers praćeni istim vrijednosnicama koje imaju isti rok dospijeća zove se još i «matched book».

Dakle, ključni instrumenti politike otvorenog tržišta nisu izravne kupnje i prodaje već su to repo i revers transakcije. Na ovom tržištu su najvažniji dileri koji te transakcije primjenjuju u poslu s bankama, mirovinskim fondovima itd.

4.8. Objasnite politiku rezervi likvidnosti kao instrument monetarne politike ?

Rezerve likvidnosti su sredstva koja banka drži u likvidnoj formi. Primarne rezerve: gotovina u blagajnama, potraživanja od ostalih banaka, gotovinska sredstva itd. Sekundarne rezerve: mjenice i druge hartije od vrijednosti s dospijećem di jedne godine ako su tržišno kvalitetne i druga likvidna aktiva van primarnih rezervi.

Danas se te rezerve likvidnosti očituju kroz stope obaveznih rezervi. Ako je tržište razvijenije uloga ovog instrumenra je manje značajna i obrnuto. Obavezne rezerve osiguravaju stabilnost i likvidnost banke u slučaju negativnih događaja. U ostvarivanju politike obaveznih rezervi likvidnosti, centralna banka mora utvrditi sljedeće:

a) osnovicu za obračun obavezne rezerve-najčešće kao postotak od depozita banaka;

b) način određivanja visine obavezne rezerve-negdje je određena gornja granica obavezne rezerve;

c) razdoblje izračunavanja obračunske osnovice- dva načina:1 - odmah po obračunu i

str. br. 26


2 - održavanja obavezne rezerve s vremenskim pomakom;d) održavanje obavezne rezerve; e) udovoljavanje zahtjevu za obaveznom rezervom; f) pitanje ukamaćivanja sredstava obavezne rezerve; g) kazne za neispunjenje odredbi za obaveznom rezervom. Obavezna rezerva

može biti i instrument fiskalne politike u vidu poreza koji centralna banka nameće.

4.9. Objasnite instrumente monetarne politike u praksi Evropske centralne banke ( ECB ) ?

4.10. Objasnite bitne razlike između centralne i komercijalne banke ?

To su: a) za razliku od komercijalne, centralna banka ne može biti nelikvidna jer ima

privilegiju emisije novca; b) u komercijalnoj banci veličina pasive (izvora sredstava) određuje aktivu, dok

je u centralnoj obrnut slučaj; c) samo centralna banka emituje efektivni novac putem primarne emisije dok

komercijalne to čine sekundarnom emisijom, tj odobravanjem kredita u obliku depozitnog novca;

d) komercijalna banka obavlja i dugoročne i kratkoročne transakcije, a centralna banka samo kratkoročne;

e) klijenti komercijalne banke mogu biti svi, a centralne samo banke, štedionice i država;

f) cilj komercijalne banke je profit dok centralnoj banci to nije osnovni cilj, centralna banka ostvaruje tzv emisijsku zaradu.

4.11 Instrumenti monetarno-kreditne politike?

1) DISKONTNA POLITIKA - regulira nivo diskontne stope (kamatna stopa po kojoj CB prima od poslovnih banaka vrijednosne papire na eskont, tj. reeskont). CB promjenama u visini diskontne stope nastoji da utice na nivo ponude i potraznje za novcem (podizanje stope se primjenjuje kada se na trzistu osjeca visak novcanih sredstava- poremecaj u smijeru inflacije a smanjenje stope povecava traznju novcanih sredstava u uslovima nedovoljne privredne aktivnosti)

2) POLITIKA «OTVORENOG TRZISTA»- kada CB kupovinom ili prodajom drzavnih vrijednosnih papira (SPREAD tehnika) pusta ili povlaci iz opticaja odgovarajuce kolicine novca.

3) POLITIKA REZERVE LIKVIDNOSTI- CB propisuje obvezne rezerve u odnosu na pojedine depozite u bankama kako bi povecanjem ili smanjenjem ove velicine umanjila ili povecala obim kreditne ekspanzije pojedinih banaka te smanjila ili povecala ukupan obim novca u opticaju.

4) SELEKTIVNA KREDITINA POLITIKA je kvalitativna kontrola od strane CB (kontrola upotrebe odredjenih sredstava, likvidnosti banaka, odnosno pokrica

str. br. 27


odredjenog plasmana odredjenim izvorima sredstava ) kojom se prati namjena i koristenje kredita.

5. Naznake o monetarnom sistemu Bosne i Hercegovine

1) Currency Board aranzman funkcionise na principima sidro valute2) Konvertibilna marka je zakonsko sredstvo placanja svih javnih i privatnih

obaveza i dugova BiH.3) Konvertibilna marka je prvi put emitovana 22 juna 19984) Centralna Banka BiH ne moze odobravati kredite kreiranjem novca «ex

nihilio» (iz nicega), bankama, privatnim osobama i drzavi.5) Konvertibilnost BiH konvertibilne marke je osigurana na temelju njenog 100%

pokrica u € (prvobitno u DEM)6) Dodatna emisija od strane Centralne Banke BiH nije moguca bez prethodno

osiguranog pokrica u eurima.7) Medjunarodni simbol za KM na svjetskim trzistima je BAM.8) Centralna Banka BiH je obavezna osigurati da ukupan iznos njezine novcane

pasive nikada ne nadmasi ekvivalentan iznos izrazen u KM njenih neto deviznih rezervi.

9) Novcana masa definirana prema Centralnoj Banci obiljezava se sa M2 i ona predstavlja ujedno i najsiri BiH monetarni agregat.

10) U monetarnoj statistici Centralne Banke BiH najlikvidniji monetarni agregat je novac M1, novac u uzem smislu.

11) Osnovna karakteristika currency boarda u BiH je fiksni devizni kurs12) Centralna Banka BiH pocela je djelovati 11.08.199713) Qasi novac Centralne Banke BiH cine oroceni i stedni depoziti u domacoj

valuti te ukupni depoziti u stranoj valuti14) Centralna Banka BiH dodatnu emisiju novca moze obavljati samo na osnovu

suficita u bilansi placanja. 15) Instrument koji koristi Centralna Banka BiH u sistemu currency boarda je

politika rezervi likvidnosti16) Jedna konvertibilna marka sadrzi 100 feninga.

5.1. Objasnite razlike između tipičnog currency board aranžmana i tipične centralne banke ?

Tipični currency board Tipična centralna bankasamo se kreira gotov novac kreira gotov novac i depozite

fiksni devizni tečaj prema rezervoj valuti vezani ili plivajući devizni kurskoličina ''domaćeg'' novca mora imati 100% pokriće u deviznim rezervama promjenljive devizne rezerve

potpuna konvertabilnost ograničena konvertabilnostpreuzimanje tuđe monetarne politike diskrecijska monetarna politika

nepostojanje davatelja posljednjeg utočišta postojanje davatelja posljednjeg utočištavalutni odbor ne nadzire komercijalne banke često nadzire komercijalne banke

transparentan netransparentanzaštićen od političkog utjecaja politiziran

veliko povjerenje malo povjerenjeseigniorage zarađuje samo od kamata seigniorage zarađuje kamata i inflacijom

ne može poticati inflaciju može poticati inflacijunema finansiranja deficita države mogućnost finansiranja deficita države

str. br. 28


ne zahtjevaju se preduvjeti za monetarnu reformu zahtjeva preduvjete za monetarnu reformubrza monetarna reforma spora monetarna reforma

malo uposlenika mnogo uposlenika5.2. Objasnite currency board na primjeru monetarnog sistema Bosne i Hercegovine?

Centralna banka BiH počela je djelovati 11. augusta 1997.g. i predstavlja monetarnu vlast FBiH i RS, u skladu s odlukama Daytonskog sporazuma. Najvažnija odluka iz tog sporazuma u monetarnom pogledu jest funkcioniranje CB BIH na načelima ''Currency boarda''. CB BiH zbog načela currency boarda djeluje drugačije u odnosu na tipične centralne banke. U tom smislu ona ne odobrava kredite bankama, privatnim osobama ili državi i, što je posebno važno, nije davatelj posljednjeg utočišta. Ona ne regulira rad banaka, kamatne stope, platni sistem ili finansijski sistem uopće.

Konvertabilnost KM osigurana je na temelju njezinog stopostotnog pokrića u eurima. Currency board je sistem prema kojem CB BiH može emitirati samo onoliko KM koliko ima deviznih rezervi izraženih u eurima. Dodatna emisija KM od strane CB BiH nije moguća ako nema prethodno osiguranog pokrića u eurima. CB BiH dodatnu emisiju može obavljati samo na temelju suficita u bilansu plaćanja, inozemnih transfera ili na temelju inozemnih kredita, za razliku od klasične centralne banke koja emisiju primarnog novca može vršiti i ''ex nihilo'' (iz ničeg). CB BiH je obavezna osigurati da ukupan iznos njezine novčane pasive nikad ne nadmaši ekvivalentan iznos izražen u KM njezinih neto deviznih rezervi što je CB BiH do sada uspijevala.

5.3. Monetarni agregati u BiH ?

Novčana masa se obilježava sa M2 i ona predstavlja ujedno i najširi monetarni agregat. Njega čini: novac, kao monetarni agregat M1 i quasi novac (QM). Monetarni agregat novac (M1) čine gotov novac izvan banaka (M0) i depoziti po viđenju u domaćoj valuti (KM). Quasi novac, kao monetarni agregat čine oročeni i štedni depoziti u domaćoj valuti i ukupni depoziti u inozemnoj valuti.

Na kretanje novčane mase utječu promjene neto inozemne aktive i promjene neto domaće aktive. Inozemna aktiva banaka BiH obuhvaća inozemnu aktivu monetarnih vlasti, komercijalnih banaka i bivše Narodne banke BiH. Investicije su u aktivi bilansa CB BiH najznačajnija stavka koja je zbog specifičnosti currency boarda kao monetarnog sistema nužna. Pod investicijama se podrazumijevaju devizne rezerve odnosno devizna aktiva koju CB BiH drži u inozemstvu u različitim oblicima, a koji su ustvari podloga za emisiju konvertabilne marke.

5.4. Monetarna politika BiH

Daytonski sporazum propisuje da monetarnu politiku BiH provode institucije drzave BiH. CB BiH je stabilna drzavna institucija cije su funkcije jasno propisane i ogranicene Zakonom o CB BiH sto je cini potpuno neovisnom od politickog uticaja. Najvaznija funkcija CB BiH je monetarna politika i ona se provodi uz striktno apliciranje aranzmana currency board-a (sidro valuta – u pocetku DM sada Euro), pa je CB BiH

str. br. 29


jedina od drzave ovlastena institucija koja izdaje jedinstven novac (KM-BAM) na podrucju cijele BiH. Jedini “tradicionalni” instrument monetarne politike koji ima na raspolaganju CB BiH je mogućnost da odredi i mijenja obaveznu rezervu za komercijalne banke u BiH. Zakon o CB BiH takodjer definise da CB se ne ukljucuje ni u kakve operacije na trzistu novca i trzistu kapitala i ne moze pozajmjivati novac tj ne može dati kredit, nikome, ni i pod kojim uslovima (ne može ni na koji način finansirati vladu sto je cini potpuno nepodloznom politickom uticaju i ne može djelovati kao kreditor u krajnjoj potrebi bankarskog sistema). Glavni “instrument” CB BiH je održavanje punog deviznog pokrića i pune konvertibilnosti za svu KM pasivu ( KM valuta u opticaju i depoziti BiH komercijalnih banaka). U cilju svega navedenog CB BiH odrzava i povjerenje javnosti u domacu valutu time sto : odrzava više nego 100% pokriće za svu KM pasivu i to u likvidnim deviznim sredstvima, osigurava mogućnost konverzije domaćeg novca svima koji to traže i veoma je transparentna u vezi sa finansijskim izvještajima. (objavljuje bilans stanja svakih 15 dana ,napravljen tako da veoma jasno pokazuje neto pokriće za currency board u zadnjoj liniji izvještaja)

6. Novac u međunarodnim plaćanjima

1) Intervalutni tecaj predstavlja razmjenu efektivnog novca jedne zemlje za efektivni novac druge zemlje

2) U uslovima zlatnog standarda, devizni kurs je varirao oko tzv paritetnog kursa koji je bio odnos kolicine zlata sadrzane u dvjema valutama koje se uporedjuju.

3) Devizni kurs predstavlja cijenu domaceg novca izrazenu u stranom novcu4) Pristalice teorije bilance smatraju da uzrok porasta kursa neke strane valute,

odnosno pada kursa vrijednosti domaceg novca, lezi u pasivnosti bilansa placanja.

5) Na monetarnom planu osnovana je 1950 EPU (Europska platna unija) koja je obazbijedila prelaz sa bilateralizma na poseban oblik multilateralnih placanja medju zapadnoeuropskim zemljama

6) Pocetkom 1999 12 clanica EU prihvataju jedinstven novac euro i u prelaznom periodu do 2002 neopozivo fiksiraju devizne kurseva svojih valuta prema euru.

7) Treca etapa u razvoju eura je zapocela 01.01.1999 osnivanjem Europskog monetarnog instituta sa sjedistem u Frnakfurtu

8) Manipuliranje deviznim kursem se provodi na razlicite nacine a izrazava se deprecijacijom ili aprecijacijom domaceg novca.

9) Ako se i sluzbeno tj zakonom potvrdi precjenjivanje domaceg novca onda je to aprecijacija.

10)Realni devizni kurs je kurs korigovan za stopu inflacije. 11)Oko problema formiranja deviznih kurseva razvile su se teorije i to: teorija

bilansa placanja i teorija pariteta kupovne moci (sto je u osnovi monetaristicka, odnosno inflacinisticka teorija)

12)Efektivni devizni kurs je vagani prosjek deviznih kurseva izmedju domaceg novca i novca zemalja najvaznijih trgovinskih partnera.

13)Ako nisu preduzete mjere da se ogranicavaju i kontroliraju, kursevi variraju bez granica tako da postaju fluktuirajuci kursevi.

str. br. 30


14)Pod optimalnim valutnim podrucjem smatra se ono koje moze istovremeno osigurati nisku inflaciju, punu zaposlenost i vanjsku ravnotezu.

15)MMF razlikuje razlicite verijante deviznog kursa a to su: devizni kurs bez domace valute u opticaju, devizni kurs u uslovima valutnog odbora, puzece prilagodjavanje i slobodno plivajuci devizni kurs.

16)Da bi zemlja ostvarila planirane ciljeve moze se u provodjenju ekonomske politike sluziti sljedecim sidrima monetarne politike: sidro kursa, sidro monetarnih agregata i sidro inflacije.

17)Uobicajene finansijske olaksice MMF-a ukljucuju: stand by aranzmane, dopunske olaksice, dodatne pomoci i olaksice za smanjenje siromastva i poticanje rasta.

18)S aspekta drzatelja deviza konvertibilnost moze biti interna i eksterna.19)Prava aktivirana u funkciji dodatnog izvora medjunarodne likvidnosti u

sistemu MMF-a se nazivaju specijalna prava vucenja.20)Kreditna linija koja se povlaci od MMF-a u odredjenim transama u toku

odredjenog perioda se naziva stand-by kredit.

6.1. Objasnite sisteme deviznog kursa u uslovima zlatne i papirne valute ?

Intervalutni kurs predstavlja razmjenu efektivnog novca jedne zemlje za efektivni novac druge zemlje. Budući da je efektivni novac moguće krivotvoriti, u praksi banke posebno iskazuju visinu kursa za efektivu koji je u pravilu niži od kursa za devize, i to zbog rizika krivotvorenja novca i manipulativnih troškova prijenosa iz zemlje u zemlju.

Devizni kurs predstavlja cijenu domaćeg novca izraženu u stranom novcu, odnosno koliko jedinica domaćeg novca treba dati za jedinicu stranog novca i to je tzv. Sistem direktnog kotiranja. Sistem indirektnog kotiranja primjenjuje samo Velika Britanija, pa se tamo devizni kurs definira kao broj jedinica strane valute koji treba dati za jedinicu domaćeg novca. Nominalni devizni kurs predstavlja promjenu cijene domaće valute izraženu u stranoj valuti bez uzimanja u obzir stope inflacije. Realni devizni kurs je nominalni kurs korigovan za stopu inflacije i on je mnogo važniji, jer inflacija obezvrjeđuje vrijednost novca, smanjuje njegovu kupovnu moć. Korekcijom nominalnog kursa za stopu inflacije dobiva se realna slika kupovne moći novca koji posjedujemo. Efektivni devizni kurs je vagani prosjek deviznih kurseva između domaće valute i valuta zemalja nama najvažnijih trgovačkih partnera.

Devizni kursevi različito se formiraju u uslovima zlatnog standarda i papirne valute. U uslovima zlatnog standarda, tj. pri postojanju zlatne valute u različitim zemljama, intervalutni kurs je varirao oko tzv. paritetnog kursa, koji je bio odnos količine zlata sadržane u dvjema valutama koje se uspoređuju. Paritet je pri tome bio veoma čvrsto podređen tom odnosu vrijednosti, tj. odnosu količine zlata sadržanog u valutama koje se uspoređuju. Zakon vrijednosti ovdje je svom snagom dolazio do izražaja pokazujući nezamagljeno da je za paritet osnovna vrijednost, a da se on kao i svaka cijena vrti oko vrijednosti. Tako je prije velike ekonomske krize jedna engleska funta sadržavala 4,8665 puta više čistog zlata nego dolar SAD, pa je zbog toga paritetni tečaj bio: 1 funta = 4,8665 $. Odnos ponude i potražnje utjecao je na odstupanje intevalutnog kursa od navedenog pariteta. Međutim ta su odstupanja mogla biti

str. br. 31


neznatna, zbog čega se za razdoblje zlatnog standarda upravo i veže sistem fiksnih deviznih kurseva.

Kod zlatne valute, tj. u uslovima zlatnog standarda i slobodne trgovine, reguliranje deviznih kurseva obavlja se izvozom, odnosom uvozom zlata. Na primjer, isplati se uvoziti neke robe, pa nastaje potražnja za valutom zemlje izvoznice, i kurs njezine valute raste. Međutim, taj devizni kurs može rasti samo do granice postavljene valutnim sistemom. Naime čim kurs prijeđe preko određenog paritetnog kursa, uvoznik će nastojati da uvoz plati izvozom zlata umjesto da na domaće tržištu kupuje devize po visokom kursu. Zbog toga u sistemu zlatnog standarda devizni kurs može odstupiti od pariteta samo za visinu rashoda transporta zlata iz jedne zemlje u drugu. Visina tih rashoda obično je veoma malen postotak vrijednosti zlata koja se prevozi. Granice kolebanja naviše i naniže od pariteta, nazivamo zlatnim tačkama. Zlatne su tačke: tačka izvoza zlata (gornja tačka) i tačka uvoza zlata (donja tačka). U uvjetima zlatne valute, kad kurs dođe na izvoznu tačku zlata, tada se sav uvoz isplati plaćati izvozom zlata. Tačka uvoza zlata obratan je slučaj, tj. kod pada kursa inozemne valute ne isplati se prodati devize na domaćem tržištu, već je bolje unovčiti ih u inozemstvu u zlato i zlato uvesti u zemlju.

U uslovima papirne valute a na osnovu ponude i potražnje i kretanja cijena otvara se mogućnost neograničenog kolebanja deviznog kursa. Utjecaj ponude i potražnje postaje odlučujući faktor za formiranje kursa. Veća potražnja deviza jedne zemlje (B) u drugoj zemlji (A) izaziva porast kursa devize zemlje B. Zbog takvog porasta kursa devize zemlje B, zemlja A nastojat će povećati izvoz u nju, a smanjiti uvoz iz nje, jer joj zbog visokog deviznog kursa devize zemlje B njezina roba postaje preskupa, a prodaja u toj zemlji rentabilna.

6.2. Objasnite formiranje deviznog kursa prema teoriji bilansa plaćanja ?

Pristalice teorije bilansa plaćanja smatraju da uzrok porasta kursa strane valute, odnosno pada intervalutne vrijednosti domaćeg novca, leži u pasivnosti bilansa plaćanja. Po toj teoriji, deficit bilansa plaćanja izaziva porast deviznog kursa, a tek kasnije i porast cijena. Kako određeno vrijeme promjena kursa ne dovodi do promjena apsolutnih cijena, padaju zbog toga cijene domaćoj robi, što stimulira izvoz. Kako ta pojava destimulira uvoz, dolazi do novog kretanja i, konačno, do izravnavanja bilansa plaćanja. Promjene kursa, prema toj teoriji, posljedica su promjena u bilansu plaćanja i automatski su regulator stalnog uravnotežavanja bilansa plaćanja.

Najveća je slabost teorije bilansa plaćanja u pretjeranom pojednostavnjivanju efekta deficita, odnosno suficita bilansa plaćanja na odnos cijena u zemlji i inozemstvu i proces uravnoteženja koji iz tog proizilazi. Teorija bilansa plaćanja više odgovara situaciji razvijenih zemalja i ne odgovara realnosti kad je riječ o slabije razvijenim zemljama, jer izvozna sposobnost i uvozne potrebe tih zemalja nisu elastične. Promjena kursa ne može u znatnijem stepenu spriječiti uvoz, kao što ne može ni povećati izvoz, jer to ne zavisi toliko od kursa koliko od strukturalnih odnosa u danom gospodarstvu i ekonomskoj politici koja se u toj zemlji provodi. Kod nerazvijenih zemalja koje provode aktivnu politiku gospodarskog razvitka porast deviznog kursa, tj. pad međunarodne vrijednosti njihova vrijednosti, koji zaista rezultira iz deficita bilansaplatne liste, ne

str. br. 32


vodi uravnoteženju, već utječe na rast cijena i razvoj inflacije, koja i sa svoje strane povećava deficit do njegovih krajnjih granica, koje su određene mogućnostima uvoza na kredit.

6.3. Objasnite formiranje deviznog kursa prema teoriji pariteta kupovne moći ?

Teorija pariteta kupovne moći koja polazi od monetarističke, odnosno inflacionističke teorije kurseva i tvrdi da kretanje deviznog kursa zavisi od kretanja kupovne moći novčanih jedinica koje se uspoređuju. Devizni kurs, prema toj teoriji, izravnava cijene u različitim zemljama. Iako se promjene kupovne moći, tj. proces rasta cijena i s time povezan proces obezvređenja novca održava u kretanju deviznog kursa, ipak se to shvaćanje smatra nedovoljno realnim jer statički pojednostavnjuje problem, zanemaruje različitu strukturu gospodarstva i različitu strukturu potrošnje u pojedinim zemljama, a pogotovo ne vodi računa ni o jednom faktoru koji također imaju utjecaja na devizni kurs. Premda kauzalnost postoji, pa na kurs utječe, među ostalim, i kretanje kupovne moći uspoređivanih valuta, ipak izvorni faktor nije ni promjena pariteta kupovne moći, kao što to nije niti inflacija, već su to realni faktori, tj. određeno stanje u proizvodnji i raspodjeli.

Prema apsolutnoj teoriji pariteta kupovne moći, kurs se dviju valuta zemalja A i B izračunava kao odnos razine cijena u tim zemljama.

TtB = Pt

A / PtB gdje je:

TtB - kurs ili cijena valute zemlje B u vremenu t, tj. broj jedinica valute zemlje A koji se

plaća za 1 jedinicu valute zemlje BPt

A - razina cijena zemlje A u vremenu t

PtB - razina cijena zemlje B u vremenu t

Relativna teorija pariteta kupovne moći objašnjava kurs u tekućem razdoblju kao kurs iz temeljnog razdoblja korigiran odnosom domaćih i vanjskih cijena kojima je temelj isto temeljno razdoblje.

TtB = T0

B * PtA / Pt

B

6.4. Objasnite formiranje deviznog kursa prema monetarističkoj ( inflacionističkoj) teoriji ?

Monetaristička teorija, poznata i kao inflacionistička, naglasak stavlja na monetarnu ponudu pri čemu je izvodi iz ''monetarne baze'' množeći je s multiplikatorom, pa smatra da je porast deviznih kurseva uzrokovan porastom količine novca u opticaju. Kad bi se imala stalna količina papirnog novca, nikakva pasivnost bilansa plaćanja ne bi mogla povećati devizne kurseve, ističu pristaše te teorije, jer ograničena količina novca dovodi do pada cijena, a to do većeg izvoza i priljeva deviza i time do pada deviznih kurseva, odnosno porasta intervalutne vrijednosti domaćeg novca. Budući da se količina

str. br. 33


novca povećava, kažu oni, imamo onda porast cijena, a zbog toga smanjenje izvoza, deficit bilansa plaćanja i porast deviznih kurseva. Dakle, po toj teoriji nije primaran bilans plaćanja, već je primarna inflacija, a stanje bilansa plaćanja posljedica je, a ne uzrok. Kao varijanta te teorije razvila se teorija kupovnih pariteta.

Monetaristička teorija deviznog kursa nadovezuje se na teoriju pariteta kupovne moći prema kojoj promjena deviznog kursa slijedi promjene u stepenu inflacije u zemlji i u inozemstvu:

∆ R/R = ∆ pd/pd - ∆ pf/pf

Budući da prema jednostavnoj kvantitativnoj novčanoj teoriji promjena cijena ovisi o promjeni novčane mase, to promjena kursa ovisi o razlici u stopama porasta novčane mase u zemlji i inozemstvu.Naime, iz:

MV = PY imamo

∆ M/M + ∆ V/V = ∆ P/P + ∆ Y/Y

Ako pretpostavimo punu zaposlenost, tada je ∆ Y/Y = 0 i konstantnu brzinu kolanja gdje je ∆ V/V = 0, tada je

∆ P/P = ∆ M/M

Prema tome, ako (3) uvrstimo u (1) imamo:

∆ R/R = ∆ Md/Md - ∆ Mf/Mf

To znači da razlika u promjeni novčane mase u zemlji i inozemstvu utječe na promjenu deviznog kursa.

6.5. Objasnite put do Europske monetarne unije (EMU) ?

Početak ujedinjavanja zapadnoeuropskih zemalja kako na ukupnom gospodarskom tako i, posebno, na monetarnom području nailazima u prvim godinama nakon završetka Drugog svjetskog rata. Ratom opustošenoj Europi bila je potrebna pomoć za obnovu i oporavak razorenih i iscrpljenih gospodarstava. To je uviđao SAD, kao najznačajnija sila svijeta. U junu 1947. godine tadašnji državni sekretar vanjskih poslova George Marshall iznio je ideju o pomoći zapadnoeuropskim zemljama pod uslovom da one donesu zajednički plan obnove i da se dogovore o veličini potrebne pomoći svakoj od zemalja. Programom ekonomske obnove poznatijim pod nazivom ''Marshallov plan'' u razdoblju od 1948. do 1952.god. zapadnoeuropskim zemljama bespovratno je dodijeljeno oko 15 milijardi dolara za njihov gospodarski oporavak.

Na monetarnom planu osnovana je 1950. godine Europska platna unija (European Payment Union) – EPU – koja je svojim djelovanjem trebala omogućiti prijelaz s

str. br. 34


bilateralizma na poseban oblik multilateralnih plaćanja među zapadnoeuropskim zemljama što je bila prva faza na putu uspostavljanja potpune konvertabilnosti njihovih valuta. EPU je djelovao kao multilateralna klirinška unija preko koje su se obavljala prebijanja međusobnih potraživanja zapadnoeuropskih zemalja. Godine 1950. stvorena je EUA – europska obračunska jedinica (European unit of account) i to kao knjigovodstveni novac koji je korišten za ograničene svrhe. Na ekonomskom povezivanju osnovana je Pariškim ugovorom 1951.god. Europska zajednica za ugljen i čelik, kojom se utire put kasnijoj široj ekonomskoj integraciji, koja će nastati osnivanjem i radom Europske ekonomske zajednice EEZ (ugovor o osnivanju potpisan je 1957.god. u Rimu, a stupio je na snagu 1.1.1958.god.). Od 1965.god. zemlje članice Europske zajednice za ugljen i čelik, EEZ i Europske zajednice za atomsku energiju (Euroatom) tvore Europsku zajednicu – EZ.

Na monetarnom planu stvoren je, u okviru EEZ, prostor da 27.12.1958.god. stupi na snagu Europski monetarni sporazum (European Monetary Agreement) – EMU, koji su sklopile još 1955.god. zemlje članice OEEC. U decembru 1969.god. na sastanku lidera zemalja EZ u Hagu, gdje je prvi put formulirana ideja o stvaranju ekonomske i monetarne unije – do koje će doći tek 15. decembra 1991.god. u Maastrichtu – donesene su određene mjere u smjeru monetarne integracije kao što su osnivanje Europskog rezervnog fonda, a već 1970.god. proradio je mehanizam bezuslovnog kratkoročnog kreditiranja centralnih banaka. Planirani tijek priprema za potpunu monetarnu integraciju radi stvaranja zajedničkog monetarnog sistema poremetili su, ali ne i onemogućili, događaji s dolarom počev od augusta 1971.god. Istina Europski monetarni sporazum (EMA) i Europski monetarni fond prestali su s radom 31.decembra 1972.god., ali se u okviru Zajednice javljaju novi mehanizmi, monetarna ''zmija'' i EFMS, koji će zemljama članicama Zajednice omogućiti ne samo da uspješno prebrode svjetsku monetarnu krizu, već da 1979.god. startaju sa svojim posebnim monetarnim sistemom, tj. EMS (European Monetary System) i s novom zajedničkom valutnom jedinicom – ECU (European Currency Unit) – koja će od 1981.god. potpuno zamijeniti EUA i postati jedinstvena obračunska valuta Zajednice.

Premda ideje o europskom monetarnom sistemu sežu desetak godina unazad, plan o EMS usvojen je u junu 1978.god. u Bremenu na konferenciji šefova država i vlada ''devetorice'', a EMS je stupio na snagu 13. marta 1979.god. Bit mehanizma EMS sastoji se: u zajedničkoj valutnoj jedinici ECU kao denominatoru za utvrđivanje pariteta i uspoređivanje deviznih kurseva valuta zemalja članica; u ograničenom fluktuiranju središnjeg deviznog kursa valute sudionice kako u odnosu na drugu valutu, tako i u odnosu na ECU uz obavezu centralne banke da intervenira kad se dostigne tzv. divergentni prag u fluktuiranju pojedine valute; u kreditnim olakšicama koje odobrava EFMS zemlji članici za finasiranje platno-bilansnih teškoća.

6.6. Objasnite svjetski novac u sistemu Međunarodnog monetarnog fonda ?

Valuta koja preuzima na sebe ulogu svjetskog sredstva plaćanja na taj način predstavlja sredstvo rezervi međunarodne likvidnosti, isto kao i zlato, i time figurirakao rezervna valuta. Nakon Drugog svjetskog rata takvu funkciju rezervne valute preuzeo je na sebe i službeno dolar, valuta zemlje koja je zauzimala dominantnu ulogu u svjetskom gospodarstvu i kod sebe koncentrirala najveću količinu svjetskog novca – zlata. Tijekom

str. br. 35


vremena udio se zlata u ukupnim rezervama neprestano smanjivao, i to u 30-godišnjem razdoblju (1938.-1969.) u prosjeku za 1%-tni poen godišnje, dakako u korist porasta udjela deviza u tim rezervama. Rješenja za prekid takvih kretanja bila su različita, kao npr. uvođenje dvojnog tržišta zlata i to: službenog tržišta, na kojem su centralne monetarne institucije kupovale novoproizvedeno zlato po službenoj cijeni od 35 dolara za 1 uncu zlata sa slobodnog tržišta, na kojem se trgovalo zlatom kao i svakom drugom robom.

Međutim, ta, po dostignutoj cijeni, svojevrsna rehabilitacija zlata i ''osuda dolara'', premda izazvana međunarodnom monetarnom špekulacijom, pokazala je da niti jedna (zlatna) ni druga (dolarska) komponenta međunarodnog mometarnog sistema nije više adekvatna potrebama svjetkog gospodarstva za rezervama likvidnosti. Tadašnji predsjednik SAD, Nixon proglasio je 1971.god. nekonvertabilnost dolara u zlato i time praktički dopustio da dolar pliva. Stoga se službena demonetizacija zlata kao svjetske rezerve likvidnosti i njegova zamjena novim rezervnim medijem – specijalnim pravima vučenja – može shvatiti samo kao igra, usmjerena jačanju američkog dolara kao rezervne valute; ovaj put kroz SPV u čijoj vrijednosti američki dolar predstavlja ponder od 42%.

Takav sistem, koji funkcionira na toj osnovi da se rezerve međunarodne likvidnosti popunjavaju priljevom rezervne valute, jer je priljev zlata u monetarne rezerve veoma ograničen, trebao je, uz još neke odredbe o pravilima ponašanja omogućiti nesmetano obavljanje međunarodnih plaćanja, a to inače osigurava međunarodnu likvidnost u uslovima rasta obima međunarodne razmjene i nakon Drugog svjetskog rata. Trebalo je da novi sistem bude, a tako je i bio zamišljen, nekakav osuvremenjeni zlatni standard. Uvođenje rezervne valute, tj. valute one zemlje koja posjeduje najveći dio svjetskih zlatnih rezervi, trebalo je taj sistem uskladiti s potrebama razvitka, i ukloniti one, u starom sistemu klasičnog zlatnog standarda stalno prisutne, deflatorne depresivne stege koje otežavaju kretanje reprodukcije na razini nacionalnog svjetskog gospodarstva. Osim toga je trebalo da taj novi sistem omogućuje valutnu stabilnost.

6.7. Objasnite mehanizam specijalnih prava vučenja (SPV-a) ?

U vezi s problemima međunarodne likvidnosti i ulogom dolara kao rezervne valute u sistemu MMF-a, te zlata kao objektivne kočnice porasta svjetske likvidnosti postavilo se pitanje – kakav novi sistem stvoriti kada, kako se pokazalo, više ne postoje nikakvi uslovi da bi valuta neke zemlje mogla biti njegova osnova. 1967.god. ''grupa desetorice'' usvojila je dokument o stvaranju novog sredstva plaćanja u formi posebnih prava vučenja, koja bi imala svaka zemlja članica Fonda, i to tako da od Fonda dobije posebnu vrstu kredita. Popularno u žargonu ta su prava nazvana ''papirnim zlatom'', i to zato što se na temelju takva prava bez ikakvih teškoća i predradnji, dakle, automatski, dolazi do bilo koje druge konvertabilne valute potrebne nekoj zemlji za podmirenje njezinih obaveza iz tekućih transakcija. Vrijednost SPV-a bila je prvobitno jednaka vrijednosti USD.

Od 1. jula 1974. pa sve do 1. jula 1978.god. vrijednost SPV određivala se ovako: jedinica SPV, a jednaka je vrijednosti mješavine sastavljene od valuta zemalja koje u svjetskom izvozu sudjeluju s više od 1%. Tu valutnu košaru činili su USD (33%), DEM

str. br. 36


(12,5%), engleska funta (9%), francuski franak (7,5%), japanski jen (7,5%), kanadski dolar (6%), talijanska lira (6%), nizozemski gulden (4,5%), belgijski franak (3,5%), švedska kruna (2,5%), australska, španjolska, norveška i danska novčana jedinica (po 1,5%), austrijska i južnoafrička (po 1%). 1. jula 1974. utvršena je nova kompozicija valutne košare od ranijih valuta ispale su iz košare danska kruna i južnoafrički rand, a u novu košaru uključeni su iranski rial i saudijskoarabijski rial. Razlog je poznat: i jedna i druga zemlja zauzele su takvu poziciju u svjetskom izvozu zahvaljujući izvozu nafte. Od 1. januara 1981.god. vrijednost jedinice SPV utvrđuje se na temelju ''koktela'' od svega pet valuta i to onih zemalja koje su u razdoblju od 1975. do 1979. ostvarile najveći izvoz robe i usluga. To su USD, zapadnonjemačka marka, japanski jen, francuski franak i engleska funta. Sljedeća promjena valutne košare za utvrđivanje vrijednosti uslijedila je u siječnju 1986., a sadržaj košare sastoji se od pet valuta onih zemalja koje su u razdoblju od 1980. do 1984. ostvarile najveći izvoz robe i usluga; to je i dalje bilo pet spomenutih valuta.

Namjena SPV je povećanje međunarodne likvidnosti, povećanjem vlastitih rezervi članica Fonda, a koriste se i kao obračunska jedinica MMF-a za službene mećunarodne transakcije. Uvođenje eura 1.1.1999. nametnulo je potrebu zamjene njemačke marke i francuskog franka, u košarici valuta, eurom pa tako konačno od januara 2001. SPV čini košarica od četiri valute.

U skladu s uvođenjem eura, odlučeno je o izmjenama vrednovanja SPV-a, ali i određivanju kamatne stope na SPV. Kamatna stopa na SPV se od 1983.god. određivala sedmično, a izračunavala se temeljem prosjeka kamatnih stopa na odabrane kratkoročne instrumente novčanog tržišta onih zemalja čije valute čine košaricu valuta SPV-a. Svakih pet godina provjeraalo se da li odabrani instrumenti i pripadajuće kamatne stope odgovaraju promjenama na tržištu. Ukupna vrijednost SPV-a sukcesivno dodijeljena članicama u razdoblju od 1969.-1981.god. iznosi 21,4 mlrd. Odluke o alokaciji SPV-a donosi Odbor guvernera svakih pet godina prema prijedlogu glavnog direktora i Izvršnog odbora, a ostvarivanje prijedloga zahtijeva većinu glasova.

Zanimljiva je pojava da više od 1/5 članica MMF-a nikad nije primilo alocirana sredstva te da neke zemlje koje su postale članice još prije 1978.god. nisu sudjelovale u svakoj alokaciji do sada. Upravo 4. amandman predložen je 1997., a prihvaćen tek 31.12.2000. trebao bi putem specijalnih jednokratnih alokacija korigirati ovaj slučaj te omogućiti svim članicama MMF-a sudjelovanje u sistemu SPV-a kao i primanje ujednačenih udjela kumulativnih alokacija SPV-a.

6.8. Objasnite monetarnu politiku Evropske Unije ?

Ekonomska i monetarna unija (Economic and Monetary Union - EMU) naziv je procesa harmoniziranja ekonomskih i monetarnih politika država članica EU s ciljem uvođenja zajedničke valute - eura. Za provedbu monetarne politike euro sustava odgovorna je Europska središnja banka (European Central Bank - ECB). Mandat ECB, određen je Mastrihtskim sporazumom. Pravni temelji za vođenje jedinstvene monetarne politike su Ugovor o EZ-u te Status Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke. Središnje banke članica euro zone zajedno sa ECB-om čine Eurosustav.

str. br. 37

http://www.ecb.int/home/html/index.en.html

http://www.europa.eu.int/comm/economy_finance/euro/our_currency_en.htm


To je sistem središnjeg bankarstva euro zone kojem je cilj održavanje stabilnosti cijena pri tom pazeći na vrijednost eura. Jedan od ključnih ciljeva ECB-a jest održavanje stabilnosti cijena u euro zoni, drugim riječima kontroliranje inflacije na razini od 2%. Drugo, Sporazum je omogućio da ECB postane najnezavisnija centralna banka u svetu. Institucionalna nezavisnost omogućila je centralnoj banci da sprovodi monetarnu politiku na dosljedan način, izolovanu od kratkoročnih političkih uticaja.što je dovelo do toga da su , kredibilitet i pouzdanost su dva najvažnija atributa ECB-a.

6.9. Euroizacija/dolarizacija – uzroci i vrste ?

Danas se u tranzicijskim zemljama, ali i iz Europske unije sve češće čuju zahtjevi za napuštanjem domaćih valuta i uvođenjem u opticaj neke od zdravih svjetskih valuta, prije svega eura i dolara. Ostvarenje takvog projekta preporučuje se putem currency boarda, kao prijelaznog rješenja do trenutka potpunog prijelaza na euro koji bi se trebao dogoditi nakon ulaska u Europsku uniju, ili putem službene dolarizacije/euroizacije. Uvođenje zdrave valute značilo bi višestranu sigurnost, počev od stabilnijih cijena, stabilnijeg kursa, pa do sigurnosti za strane investitore. Zemlja u tom slučaju potpuno gubi monetarni suverenitet, što znači da joj ne treba ni centralna banka niti monetarna politika, jer je u tom slučaju preuzima od od zemlje čiju je valutu prihvatila kao svoju.

Svijet se u monetarnom smislu polarizirao na tri valutna bloka: dolar – jen – euro. Zanimljivo je da je američki dolar toliko raširen u upotrebi premda je udio SAD u svjetskom izvozu samo 13%, a Europske unije čak 42% što govori da zemlje EU više sudjeluju u izvozu nego što fakturiraju u vlastitim valutama ili u euru. Međutim, odgovor o raširenoj upotrebi dolara nalazi se, između ostalog, u kontinuiranom i enormnom deficitu tekućeg bilansa SAD. Iako imaju najveći deficit tekućeg bilansa u svijetu SAD imaju najjaču valutu što se protivi ekonomskoj logici.

Korištenje strane valute u nekoj zemlji danas se popularno naziva dolarizacije zbog toga što se upravo dolar najviše koristi diljem svijeta. Pojedina država za euroizaciju praktično ne treba nikakvo službeno odobrenje zemlje emitenta, u ovom slučaju Europske unije. Međutim potrebno je razlikovati dolarizaciju s jedne strane, te euroizaciju zemalja unutar Europske unije i one što je prisutna u zemljama koje je okružuju. Dolarizacije je nešto posve drugačije u odnosu na uvođenje eura u 12 zemalja EU. Zemlje članice EMU donekle gube monetarni suverenitet, ali niti jedna od tih država nije nametnula drugoj svoj vlastiti novac, već je stvorena nova valuta za sve.

Euroizacija i dolarizacija mogu biti službene i neslužbene, unilateralne i bilateralne. U literaturi se govori o tri varijante dolarizacije: neslužbena, poluslužbena i službena. Neslužbena dolarizcija podrazumijeva situaciju kad subjekti znatan dio svoje imovine drže u stranom novcu, premda ta valuta nije službena valuta dotične zemlje. Međutim, pojam ''neslužbena dolarizacija'' nije isti u svakoj zemlji, jer se negdje npr. dolar ili euro, premda su strane valute, mogu položiti na račun u banci. Neslužbena dolarizacija zapravo postoji onda kada domaći subjekti svoju umovinu drže u stranoj valuti bilo u zemlji ili inozemstvu kako bi sačuvali njezinu realnu vrijednost koja je u zemljama u razvoju često bila ugrožavana inflacijom i devalvacijama.

str. br. 38


Poluslužbena dolarizacija podrazumijeva upotrebu stranog novca kao legalnog koji može nadmašiti po iznosu veličinu depozita u domaćem novcu u bankama, ali igra sekundarnu ulogu i koristi se kod manjih plaćanja. Za razliku od službene dolarizacije zemlja koja ima poluslužbenu dolarizaciju ima još uvijek svoju centralnu banku.

Službena dolarizacija, ili puna dolarizacija postoji kada strani novac ima isključivu ili dominantnu ulogu valutarnog novca koji se koristi za sva plaćanja. Ako domaća valuta postoji ona igra sekundarnu ulogu.

6.10. Objasnite uobičajne finansijske olakšice MMF-a ?

Uobičajne finansijske olakšice MMF-a uključuju:• Stand-by aranžmane (SBA)• Dopunske olakšice (Extended fund facilities)• Dodatna pomoć (Concessional Assistance)• PRGF – Poverty Reduction and Growth Facility: Olakšice za smanjenje siromaštva

i poticanje rasta• Program za visoko zadužene siromašne zemlje (HIPC – Heavily Indebted Poor

Countries)

Stand-by aranžmani su kreirani u svrhu pružanja kratkoročne pomoći pri uklanjanju privremenig, cikličkog deficita bilansa plaćanja. Takvi aranžmani traju obišno od 12 do 18 mjeseci. Vučenja se obično provode kvartalno što je, međutim, uvjetovano ocjenom ostvarivanja predviđenog Periodičnog programa i ispunjavanjem Kriterija izvršenja. Otkup vlastite valute nastupa u razdoblju od 2 do 4 godine nakon svakog vučenja.

Dopunske olakšice postoje kao oblik srednjoročnih finansijskih programa koji uglavnom traju do tri godine, a koriste se u svrhu rješavanja problema vezanih za bilans plaćanja koji nastaju kao rezultat makroekonomskih i strukturalnih promjena. I ovdje se primjenjuju kriteriji provođenja, a valuta se otkupljuje u razdoblju od 4 do 7 godina.

Dodatna pomoć – Od sredine 80-ih MMF je tražio način kako da što bolje odgovori na sve češće probleme kod uravnoteženja bilansa plaćanja zemalja u razvoju te onih najsiromašnijih. Rješenje je konačno pronađeno u sklopu koncesijskog finansiranja SAF-a (Structural Adjustment Facility – Olakšica za strukturno prilagođavanje) što je ubrzo bilo nadopunjeno efikasnijim ESAF (Enhanced Structural Adsjustment Facility – Olakšice za dodatnu strukturnu prilagodbu) sistemom utemeljenim 1987. godine. U skladu s tim 1996.god. ESAF kao glavni instrument pomoći zemljama s niskim dohotkom, prestaje biti privremena i postaje trajna olakšica. Aranžmani su dostupni svim onim zemljama koje se ocijene prikladnima za njihovo korištenje te onima koje su se obavezale na ispunjenje trogodišnjeg plana i programa makroekonomski i strukturalnih prilagodbi, a koji se donose prema dogovornoj saradnji MMF-a i Svjetske banke. ESAF sistem finansira se iz mnoštva izvora, ali većinom od sredstava zemalja članica i to u obliku zajmova i donacija ESAF zakladi, registrovanoj pri MMF-u.

PRGF je utemeljen kao zamjena ESAF-a 1999. sukladno s proširenjem ciljeva koncesijske pomoći MMF radi potrebe strogog fokusiranja na smanjenje siromaštva unutar konteksta strategije gospodarskog rasta. Stoga je glavni cilj te vrste olakšica

str. br. 39


stvarno i održivo jačanje pozicije bilansa plaćanja, poticanje dugotrajnog gospodarskog rasta te pomoć strukturnim promjenama i makroekonomskim prilagodbama što bi trebalo dovesti do rasta životnog standarda i smanjenja siromaštva.

Program za visoko zadužene siromašne zemlje – Inicijativa za ovaj program prihvaćena je 1996.god. i predstavlja oblik pomoći određenim zemljama za smanjivanje njihova vanjskog duga te smanjenja iznosa na održivu razinu i to bez potrebe daljnjeg zaduživanja za otplatu postojećeg duga. Korištenje ove finansijske olakšice ograničeno je na zemlje članice koje su prepoznate kao one koje su udovoljavale određenim kriterijima izvršenja i pridržavale se predviđenih programa IDA-e te PRGF-a.

6.11. «Euro»- jedinstvena valuta

Ekonomska i monetarna unija (EMU) naziv je procesa harmoniziranja ekonomskih i monetarnih politika država članica EU s ciljem uvođenja zajedničke valute - eura. Novčanice i kovanice eura uvedene su 01.01. 2002. godine i postupno su zamijenile nacionalne valute. 28. 02. 2002. godine završilo je prijelazno razdoblje istodobnog protoka eura i nacionalnih valuta. Danas je euro jedinstvena valuta za 11 zemalja EU isključujući Grčku, V. Britaniju, Švedsku i Dansku. Postoji znacajan niz prednosti koristenja jedinstvene europske valute sto se takodjer moze uzeti kao glavna motivacija stvaranja eura kao sto su:

1. prakticna korist za gradjanje (putovanje sa eurima)2. jedinstveno trziste (korist od jedinstvenog trzista EU)3. jedinstveno finasijsko trziste (korisno za stedise i zajmodavce) 4. makroekonomski okvir (korisnost jedne valute za ukupnu ekonomiju)5. uloga Europe u svijetu (prednosti za medjunarodnu ulogu Europe)6. politicka integracij (korisno za sire procese integracije)

Naucna istrazivanja relativne stvarne vrijednosti stabilnog i prilagodljivog kursa promjene valute takodjer ukazuju na brojne ekonomske izazove zemljama koje koriste jedinstvenu valutu. Ovo ukljucuje povecanje mobilnosti radne snage i kapitala te ohrabruje trgovinu i jacu konkurenciju

Napomena : nedostaju eseji 3.4.4.9.

str. br. 40

http://www.europa.eu.int/comm/economy_finance/euro/our_currency_en.htm

Documents

36577631 Eseji Iz Monetarne