TRANSFORMACIJA PSIHIČKE ENERGIJE

DUHOVNOST, TEOZOFIJA,

ANTROPOZOFIJA, PARAPSIHOLOGIJA,

BIOENERGIJA I ISCJELJIVANJE,

ASTRALNA RAZINA, SPIRITIZAM,

REGRESIJA U PROŠLE ŽIVOTE

Ivan Škrmeta

>Reprint - Sarajevo, 2008<

Sadržaj

DUHOVNOST 6

TEOZOFIJA-ANTROPOZOFIJA 13

PARAPSIHOLOGIJA 19

SNAGA POZITIVNOG MIŠLJENJA 21

BIOENERGIJA U LIJEČENJU Radiestezijska provjera Osvrt autora na osnovu raznih tehnika rada na iscjeljenju Čakre Rad terapeuta u liječenju bioenergijom Liječenje na daljinu Viđenje aure Četiri tijela svakog ljudskog bića Mantranje

25 27

30 32 33 38 40 42 44

ASTRALNA RAZINA 46

SPIRITIZAM 72

REGRESIJA U PROŠLE ŽIVOTE 79

Bibliografija

Navedeni spisak literature koju možete nabaviti u našim knjižarama i vama je preporučam. Meni je pomogla informativno i u psihičkom razvoju. Mnoga tumačenja iste teme od raznih autora su veoma slična i u osnovi se u mnogome slažu. Ta saznanja su mi bila velika pomoć u mojoj želji da se upoznam sa ovim temama. Na vama je da za sebe odvojite ono što mislite da je najinteresantnije za vas.

BUĐENJE SVIJESTI Anthony de Millo ZABLUDE MISLI Prentice Mulford TEOZOFIJA Rudolf Steiner VJEŽBOM DO SREĆE Vladimir Gruden AUTOGENI TRENING Hannes Lindemann PSIHIČKI TRENING JOGIJA Z.M.Slavinski ZDRAVLJE BIOENERGIJA JOGA Drago Plećko MOĆ OZDRAVLJENJA JE U VAMA Louise Hay VISKOM DO ZDRAVLJA Osman Hasanpašić KREATIVNA VIZUALIZACIJA Šakti Gavin KONTROLA UMA Jose Silva NESLUĆENE SPOSOBNOSTI ČOVJEKA Zdenko Domančić RUKE KOJE LIJEČE Barbara en Brenan SVJETLOST SE RAĐA Barbara en Brenan UMIJEĆE ISCJELJIVANJA Keith Sherwood IZVAN TIJELA Ahmed Bosnić ASTRALNA RAZINA C.W. Ledbeater ASTRALNA PROJEKCIJA Michael Dorfman PSIHONAUTI UNUTRAŠNJIH SVETO VA Z.M.Slavinski NEVIDLJIVA STVARNOST Damir Poštić Darmi ASTRALNA PROJEKCIJA Don De Gracija AVANTURE IZVAN TIJELA William Buhlman VRATA PERCEPCIJE Aldos Huxley MAGIKA Alister Crowley IZ TAJINSTVENOG SVIETA Dr. Gustav Gaj NEHIPNOTIČKA REGRESIJA Zrinka Bokšić

PREDGOVOR AUTORA

Želja mi je bila da vam približim svoje viđenje o iz­loženim temama. Na vama je da za sebe odaberete ono što mislite da će vam pomoći dok kročite sta­zom ovog života, a i poslije njega. Ne preferiram i ne sugeriram vam ni jednu religiju ili filozofiju života. U svakoj od njih možete za sebe naći nešto dobro, ako to želite. To ostavljam vama na dušu. Uostalom sve religije svijeta imaju zajedničku os­novu - «ljubav». I vama dragi čitatelji preporučam da kroz život kročite stazom ljubavi; tad ćete naj­manje pogriješiti. U našim knjižarama možete naći dosta literature iz područja koje sam obradio u ovoj knjizi. Pročitajte i prosvijetlite se. Lakše je naučiti od drugog, nego sam «otkrivati toplu vodu». Manja je mogućnost da se opečete, a možete dati i svoj doprinos.

Formirano je mišljenje da je energija neuni­štiva, a kompletno u kozmosu vlada ravnoteža energija, negativnih i pozitivnih (jin i jang). I mi smo dio kozmosa i podređeni smo njegovim uni­verzalnim zakonima. Tako, ako određenom ener­gijom, bilo pozitivnom ili negativnom, tretiramo subjekte i suživot u svojoj okolini, vratit će nam se na bilo koji način energija sa predznakom, kojim smo je uputili. Ne mora biti, i u pravilu nije na isti način i u ovom vremenu, ali sa istim predznakom (negativno-pozitivno) jest.

Zato dragi čitatelji, darujte ljubav kao najljepši i najuzvišeniji pozitivni osjećaj koji čovjek može dati. Energija ljubavi je najjača pozitivna energija ko-

jom čovjek može raspolagati. Dostupna je svakome, samo otvorite srce kao najveći generator ljubavi, i usrećite druge i sebe. Zamislite život na ovoj našoj planeti ispunjen ljubavlju. Zar to ne bi bilo divno? Počnimo od sebe i ne očekujmo od drugih da oni nama najprije poklone ljubav. Učinimo to mi prvi i vidjet ćete kako ćete se lijepo osjećati. U kontaktu s ljudima, životinjama, biljkama, pa i stvarima, da­rujte ljubav! Ne bojte se da ćete je iscrpiti; što je više dajete, to je više ima i ljepša je.

S ljubavlju

Ivan Škrmeta

DUHOVNOST

SCHOPENHAUER: Svaki čovjek smatra granice svojih vlastitih vizija granicama svijeta.

Ja bih dodao sugestiju: proširite svoje vizije, da bi bolje spoznali svijet u kojem živite, a kad ga bolje spoznate moći ćete ga bolje živjeti!

Za duhovnost bi mogli reći da je to osvješćivanje, buđenje, a obuhvaća sveukupnost čovjekovog življe­nja i opstojnost ljudske vrste. Mnogi ljudi žive i pro­žive život uz ograničenu svjesnost i ne uspijevaju ti­jekom života osjetiti ljepotu življenja te nisu u stanju spoznati da je smisao života daleko više od samog nagona reprodukcije. Kroz patnju spoznajemo život i potičemo duhovnost

Osjećaj sreće u praksi uvjetujemo željom da nam se dogodi nešto lijepo. Ako se uvjetovanost ne reali­zira po našoj želji (u pravilu nerealne želje), tad ni­smo sretni. Jesmo li možda promislili da smo preci­jenili realizaciju svojih želja i da je nemoguće na taj način da budemo sretni. Mogli bi ukratko reći da je sreća osjećaj uvjetovan razlikom između želja i mo­gućnosti. Ako su naše želje veće od naših realnih mogućnosti, tad nemamo šanse biti zadovoljni i sret­ni. Ako pak realno možemo zadovoljiti svoje želje, tad će nam se i sreća nasmiješiti i ispuniti nas za­dovoljstvom. Dakle, realnost i skromnost u željama uvjetuju sreću u životu. Tako se približavamo sveta­čkoj relaciji jer je put ka nirvani, ka samorealizaciji, oslobođen od želja. Djelovanje ega ispunjeno je že­ljama, stoga ego i jest osnovna prepreka za duhovni razvoj čovjeka na putu ka uzvišenom cilju samore-alizacije, odnosno nirvani.

Znam, reći ćete da je za nas, obične smrtnike put do nirvane u pravilu utopija, ali svaki pomak na tom putu je vrijedan truda svakog čovjeka. Isto tako ne znači da se trebamo odreći od svih želja. Želja jest gorivo, energija i ne valja je potisnuti, već razumjeti i usmjeriti ka onom što smo shvatili kao pozitivno, i

važno za život, a okrunjeno ljubavlju. Sjetimo se da je ljubav najveća i najljepša pozitivna energija. Na­glasak na pojam ljubavi susrećemo u svim religijama kao osnovu za uzvišenu i humanu komunikaciju me­du ljudima. Ne kaže se tek tako za ljubav da čini ču­da. Djelovanje energije ljubavi nije znanstveno istra­ženo, a njeno djelovanje u liječenju bioenergijom jest u osnovi te prakse. I djeluje. To su se mnogi, na sreću, uvjerili, iako nauka to ne može objasniti, a ti­me ni znanstveno prihvatiti. Svijet oko sebe trebamo pogledati i iz nekog drugog ugla da bi dobili realnu sliku sebe u tom svijetu. To je pretpostavka da mo­žemo donositi valjane zaključke, a time imamo os­novu da i naše odluke budu kvalitetne. Naravno, opet treba računati na svoje realne mogućnosti kre­iranja stvarnosti, jer u protivnom smo u raskoraku između želja i mogućnosti, što rezultira neuspjehom. Osvrnimo se na vrijednost želje. Ista želja u razli­čitom vremenskom razdoblju ima za nas različiti učinak. Na primjer, dok još nije bilo televizije u boji, imati crno bijeli televizor bilo je privilegija manjeg broja i sretnici su bili oni koji ga su ga imali. Danas, kad su televizori ne samo u boji, već imaju mnoge moderne performanse koje se prije nije moglo ni naslutiti, običan crno bijeli televizor ne budi u nama ni najmanju želju. Opet po tko zna koji put moramo se sjetiti, «sve je relativno».

Vrijeme potrošeno na realizaciju želje ujedno nas ispunjava srećom. Kad je želja ostvarena, energija biva naglo potrošena i osjećamo se prazni. Zado­voljstvo traje mnogo kraće, nego što smo očekivali. Na primjer, zaljubljenik u more, brodove, nautiku,

odluči sam napraviti brod po svojim mjerilima i že­ljama. Vrijeme potrošeno u izradi broda je najljepše utrošeno vrijeme s obzirom na cijeli projekt. Ispu­njeno je snovima i zadovoljstvom zbog kojih je i po­krenut čitav program. Kad je brod napokon naprav­ljen, slijedi pokusna vožnja uz dotjerivanje detalja i poneki izlet sa ugodnim društvom, a potom se osjeća deficit zadovoljstva s obzirom na očekivanje.

Što nam sve ovo govori? Život je ono što nam se događa sada, i najvažniji je trenutak u našem životu upravo sada. Ono što je bilo, to je prošlo i ne mo­žemo na to utjecati. Ono što će biti, to nitko od nas ne zna. Svi naši planovi, koje stvaramo na osnovu is­kustava i dostupnih informacija su sasvim relativni i svaki od njih je podložan promjeni na osnovu nekog događaja kojeg nismo mogli uzeti u obzir pri plani­ranju. Dakle, posvetimo više pažnje ovom trenutku što ga upravo živimo, da bismo imali bogatiji i kva­litetniji osjećaj življenja.

Naše življenje uvjetovano je općeprihvaćenim od­nosima, i s obzirom na okolinu pravilima u tom društvu, te se razlikuje od neke druge socijalne oko­line. Pravila koja vrijede kod nas, na drugoj lokaciji su drukčije tretirani, i nisu prihvaćeni. Moguće, da su čak i u suprotnosti. Na primjer, na nekom mjestu, podneblju, ne jede se meso svinja ili krava, što je kod nas sasvim normalno. Dođete li na primjer, u goste kod Eskima, gospodar kuće će vam ukazati pa­žnju na način da ćete prespavati sa njegovom ženom. Reći ćete, baš fino, još ako je mlada i lijepa, super. Što ćete reći kad trebate uzvratiti gostoprimstvo na isti način? Tada bi radije zadržali svoja pravila, zar

ne. Želim reći da smo uvjetovani živjeti na način ko­je nam je iz tko zna kojeg razloga uvjetovala okoli­na. Mogu nam ta pravila izgledati i besmislena, ali kao društvena bića komuniciramo sa drugim bićima na način da poštujemo i prihvaćamo postojeća pra­vila. To naravno ne isključuje mogućnost razmiš­ljanja o mijenjanju postojećih pravila na bolje. «Ni-šta nije toliko sveto da se ne bi moglo promijeniti na bolje».

Izgleda da smo programirani da ne razmišljamo, već prihvaćamo postavljena nam pravila koja su po­stala pravila iz tko zna kog razloga, i nama ne mo­raju značiti ništa, i u pravilu ne znače, ali svejedno ih slijedimo kao da smo hipnotizirani. Dakle niti ne pokušavamo da se osvijestimo i shvatimo da nas ta pravila ukalupljuju u krutu jednoobraznost, premda smo svi mi jedinka za sebe, a nismo industrijski pro­izvod ili stroj. Na taj način naša duhovnost je zako­čena, a mi smo dio kalupa.

Reći ćete kako do osvješćenja? Ja bih rekao preis­pitivanjem i razmišljanjem o smislu i bitnosti posto­jećih pravila. Unesimo svoje viđenje u preispitiva­nje. Budimo kritični i nemojmo se bojati zaključiti da određeno pravilo nema smisla. Ima i boljih mo­gućnosti rješenja od već uvriježenog. Osvijestimo svoje razmišljanje s obzirom na život, koji upravo živimo. Razmotrimo naše viđenje dobročinstva, altruizama. Altruizam je nazor na svijet ili stav da svoje dje­lovanje usmjerimo za dobrobit drugog, bez nakna­de. Je li to u praksi zaista tako moguće? Ne bih se sasvim složio sa tim, jer nije točno da ništa ne do-

bivamo. Dobivamo svoje unutarnje zadovoljstvo, što nas ispunja radošću i srećom. Složit ćemo se da to nije za zanemariti. Za nekog je sreća odraz mate­rijalne, a za nekog duhovne vrijednosti. Pa gdje je tu onda altruizam? Egoizam se tu uvukao na mala vra­ta, istina djeluje pozitivno, ali je navodni altruizam u osnovi opet egoizam. Kad spominjemo egoizam shvaćamo to kao nešto negativno, što i jest ako tim djelom samo mi dobivamo, i još na štetu drugog. Kod altruizma svatko dobiva, i to bi mogli nazvati pozitivnim egoizmom. Evo, ovo je najbolji primjer kako bukvalno prihvaćamo nametnute odnose, i što je najgore, po takvim relacijama i mi funkcioniramo i donosimo pogrešne ocjene u životu. Kad već po­grešno ocjenjujemo, imamo osnovu i da donesemo pogrešnu odluku.

Problem se u pravilu javlja u slučaju da nama neko pravilo odgovara takvo kakvo jest, iako znamo da nije realno i pošteno; tad se ne trudimo da utje­čemo na njega i da ga promijenimo. Evo opet egoi­zam na djelu. Da bi se osjetili osviješteni trebamo se potruditi naučiti nešto novo bez utjecaja uvriježenog mišljenja. Prije svega treba osvijestiti istinu, bez ob­zira koliko nam ju je teško prihvatiti. Možda tom istinom nešto konkretno gubimo, pa pružamo otpor. Svako naše djelo polazi iz naše osnove, našeg ega. Također potrebe svog ega prilagođavamo s obzirom na postojeću situaciju i sve biva podređeno egu.

Čovjek je u osnovi egoist i veličina njegovog ega obrnuto je proporcionalna njegovoj duhovnoj ra­zini. Osjećaj samovažnosti i prepotencije ispunjava i jača ego. Kad registriramo te osjete, znak je da hra-

nimo svoj ego, što bi trebalo značiti da ugrožavamo razvoj svoje duhovnosti. Sveci na primjer imaju sa­svim ugušen ego. Zbog te razlike veličine ega, u os­novi postoji razlika između svetaca i ljudi.

Biti sretan zbog toga što želimo drugog usrećiti, jest pozitivan vrhunac dijela ega.

TEOZOFIJA-ANTROPOZOFIJA

TERENCIJE - Rim: Čovjek sam, sve što je čovječno, nije mi strano.

Teozofija, staza spoznaje, predstavlja religiozno mistično učenje o intuitivnoj spoznaji Boga, o spi-ritualnom poistovjećenju sa njim, o okultnim tajna­ma, povezanosti sveukupnog ljudskog znanja sa pri­rodnim silama i o mogućnosti da se komunicira sa višim razinama spoznaje i životom poslije fizičke smrti.

Najviši cilj kome čovjek može usmjeriti svoje vi­đenje i želje možemo smatrati da je «božanski». Teozofija je mudrost koja nadilazi čovječji fizički svijet i otkriva njegovo biće i određenje. Naziva se i «božanska mudrost». Za duhovnu znanost možemo reći da promatra duhovne procese u kozmosu i sa­mom čovjeku.

Ono što sačinjava osnovno duhovno jezgro čovje­ka naziva se teozofija. Da bi se spoznalo više svjetove treba zdravim razumom razumjeti ono što razvojem u tom smislu možemo i vidjeti. Tako se oslobađamo stege ograničenog razmišljanja i viđe­nja, što nas vodi sazrijevanju u duhovnom smislu.

Osjećaj i razumijevanje za istinu je prisutan u svakom čovjeku i vodi ka višim svjetovima spo­znaje. Osjećaj, koji u početku ne možemo razumjeti ni protumačiti, uz otvorenost ka novoj spoznaji ot­vara vrata ovog novog svijeta. Spoznajemo i upo­trebljavamo viša osjetila i izgrađujemo duhovno oko spoznaje. Stupanj obrazovanja nije prepreka u du­hovnom razvoju čovjeka. Obrazovanost u smislu og­raničenja može biti i prepreka u duhovnom razvoju, jer postojeća znanost postavlja krute granice, koje to u ovom slučaju i nisu, tako da čovjek treba mijenjati već formirano mišljenje, uvažavajući nove spoznaje.

To možemo prikazati pokušajem predočavanja spek­tra boja od rođenja slijepom čovjeku. Slijep čovjek može spoznati opip, okus i miris, ali boje ne. Tako ne možemo reći da ono što on ne može vidjeti i ne postoji. To samo znači da oko duše nije otvoreno za takvu percepciju. Kroz duhovni razvoj razvija se i jasnoća doživljaja koja nam otvara nove razine spoznaje. Našem "JA" dan je nagon nadilaženja onog osnovno danog i otvara mu se osobno razvijeno mi­šljenje, koje stremi ka razvoju osobnosti i samore-alizaciji. Čovjek postaje kreator razvoja svoje osob­nosti i sposobnosti s obzirom na neposrednu okolinu i čitavi univerzum. Tako razvija svoju individualnost i autonomiju. Fizički slijepac se možda ne može izliječiti, ali duhovno oko spoznaje može biti sva­kome otvoreno.

Iz fizičkog doživljaja proizlazi osjećaj. Različiti doživljaji predstavljaju različite osjećaje, što je odraz duhovnosti u odnosu na primljenu informaciju. Da bi čovjek komunicirao s okolnim svijetom općenito, treba uključiti volju. U voljnoj komunikaciji, čovjek svoj unutarnji doživljaj usmjerava na okolinu, na taj način svjesno djelujući na nju. Čovjek također prima informacije iz vanjskog svijeta i s obzirom na nivo svog razvoja ih ugrađuje u svoj osobni svijet. Tje­lesnost i duhovnost se međusobno nadograđuju uz neposrednu obostranu međuovisnost.

Antropozofija ( grč. Antrophos-čovjek i sophia-mudrost, "»čovječja mudrost« - suvremena znanost) je spiritualističko-mistična doktrina proizišla iz srod­ne doktrine teozofije i ezoterijske kršćanske tradi­cije, a predstavlja skup teorija o postanku čovjeka,

njegovim duhovnim vezama uz filozofiju duha. Dakle obuhvaća cjelovitu osobnost čovjeka i ukazu­je na neposrednu spregu duhovnog i fizičkog u prak­tičnom smislu. Tako se djelovanje spoznaje antropo-zofije povezuje sa medicinom, arhitekturom, biološ-ko-dinamičkom poljoprivredom, pedagogijom i psi­hoterapijom. Zagovornik i osnivač antropozofije je naš Rudolf Steiner (1861-1925). Rođen u Donjem Kraljevcu, (djela: Filozofija slobode; Goetheov svje­tonazor; Nazori na svijet i život u XIX stoljeću; Teo-zofija; O zagonetki čovjeka; O zagonetkama duše; Zadaća duhovne znanosti; Kako se stječu spoznaje viših svjetova; Osnove tajne znanosti). Istraživač je i izdavač Goetheovih prirodoznanstvenih radova uz poseban naglasak na okultizam. Antropozofske du­hovne znanosti su apolitične i ravnopravno tretiraju i uvažavaju sve religije ljude i rase. U odnosu na svoju okolinu čovjek komunicira i razumije zbivanja uz pomoć razvijenog mozga. To ga odvaja od nje­gove okoline u smislu da je superioran u odnosu na nju. On opaža, spoznaje i razmišlja o utiscima i do­nosi primjerene zaključke. Na osnovu zaključaka formira svoj odnos sa okolinom i dakako sa samim sobom. To je način kako najbolje i najefikasnije kro­či kroz život. Čovjekov "JA" ima potrebu da nadilazi ono što mu je osnovno dano i svojom moći spoznaje i mišljenja razvija i ugrađuje u zbilju rezultate spo­znaje do koje dolazi.

Duševni život počinje iznad fizičkih razina osje­ćanja. To je tamo gdje osjećamo senzacije na prin­cipu slatko-ugodno, ljuto-neugodno. Osjete koji rea­giraju na utiske iz okoline i možemo nazvati dušom

osjeta. Tjelesni doživljaji djeluju na dušu osjeta pre­ko eteričkog tijela i uvjetovani su neposrednom ve­zom. Može se reći da i kod životinja postoji ova re­lacija, sa tom razlikom, što je kod čovjeka uključeno mišljenje. Duhovna razina intuicijom kontaktira sa fizičkom, a nadgradnja je duševnoj razini u finoći strukture. Čovjekovo "JA" u duši preko osjeta prima poruke iz fizičkog svijeta. Dakle, duša s jedne strane otvara vrata komunikaciji sa fizičkim svijetom, a s druge i s duhovnim svijetom. Duša prenosi duhu ono što je primila od tijela, tako da duh u svakom tre­nutku posjeduje u sebi vječne zakone istine i dobra uz sjećanje na doživljaje prošlosti. Tjelesne utiske i doživljaje preoblikuje i predaje duhu, a on ih koristi kroz vječnost. Čovjek svojim duhom živi u višem svijetu, a duša u vremenu spaja oba svijeta. Ni jedan doživljaj ne prolazi neiskorišten, duša ga čuva sa sje­ćanjem, a duh uzima od njega ono što obogaćuje njegove sposobnosti i životni smisao. Duhovna svoj­stva čovjeka nisu određena naslijeđem. Rođenje i smrt djeluju u tjelesnosti po zakonima fizičkog svije­ta a duševni život određen je sudbinom i međuovi­san je s druge strane sa duhom, koji je neprolazan. Tjelesni svijet određuju fizički organi, srce, mozak, pluća, želudac..., a duša ima svojstva osjećaja, želja, strasti, poriva i potiče iz duševnog svijeta odnosno svijeta astrala. Nakon smrti duša više nije vezana za fizičko tijelo, nego samo za duh. Duša i duh ne na­puštaju fizičko tijelo prilikom smrti, već ga otpuš­taju, tako da osoba više nema fizički integritet. Na­kon smrti fizičkog tijela duša se oslobađa sklonosti ka fizičkom i tad slijedi zakone duševno duhovnog

svijeta uz oslobađanje duha. Nakon smrti duševni svijet je čovječji boravak i možemo ga zvati mje­stom izazova požuda ili čistilištem. Tu se eliminiraju najsebičnije požude, a trajanje čišćenja je direktno povezano veličinom pohota i potreba tijekom fizič­kog života. Dakako da je taj čin povezan direktno sa bolom, nezadovoljstvom i velikom neugodom. Na taj način duša se čisti od ovisnosti o tjelesnom i spremna je da se stopi sa duševnim svijetom. Svijet duhova satkan je od veoma fine energije i ne može­mo ga vjerno opisati našim ograničenim mogućno­stima fizičkog svijeta. To je energija ljudske misli. Duhovno oko u svijetu duhova "vidi" predmet, biće, na drukčiji način, nego na fizičkoj razini, zato je ne­moguće vjerno opisati na fizičkoj razini nešto iz du­hovne razine koja je svijet misli. Osjećaj je pri tom apstraktan.

Za vrijeme života u fizičkom tijelu čovjek djeluje kao duhovno biće, a svoju zamisao duh ostvaruje na fizičkoj razini.

PARAPSIHOLOGIJA (OSNOVNI OSVRT)

LAPLACE: Dokle god nam nisu poznati svi zakoni prirode, dotle ne možemo znati što je moguće a što ne. A što se tiče čuda, moguć­nosti prirode su neizmjerne.

Parapsihologija je grana psihologije i ima status granične psihologijske znanosti. Istražuje područje parapsiholoskih pojava, odnosno percepcija i djelo­vanja osoba sa parapsihološkim moćima. Tu spadaju ekstrasenzorna opažanja (extrasensory perception-ESP), telepatija, prijenos misli i vidovitost, zatim psihokineza (pokretanje predmeta mislima) i teleki-neza (materijalizacija i levitacija, odnosno lebđenje). Parapsihološke pojave još nisu objašnjene, pa nije ni utvrđeno mjesto gdje spadaju u rasponu poznatih fi­zikalnih procesa.

Prijenos energije se odvija na način koji današnja znanost nije objasnila. Bilo je raznih pokušaja, uspo­ređivanja djelovanja, ali bez valjanog rezultata. Pro­blem se javlja jer kod parapsiholoških fenomena djeluju energije za koje još uvijek nema znanstvenog objašnjenja. Poznato je da se pojave događaju u uv­jetima izmijenjenog stanja svijesti. U tom smislu su angažirane energije koje nisu fizikalno objašnjene, a uz naglašen psihološki motiv.

Takvi uvjeti i pojave nisu znanstveno objašnjeni. Kada znanost strogom znanstvenom metodologijom objasni neki parapsihološki fenomen, tada on može dobiti znanstveni status i biti tretiran na području psihologije.

Dodatak urednika: ovdje se čini zgodno ubaciti rečenicu Rudolfa Steinera: "Kad bi ljudi morali živjeti od onoga što im je postalo jasno, ubrzo bi umrli."

SNAGA POZITIVNOG MIŠLJENJA

Sv. AUGUSTIN: Čuda se ne protive priro­dnim zakonima, već onomu što je nama o tim zakonima poznato, ili bolje rečeno ne­poznato

Kvaliteta zdravlja uvjetovana je u osnovi stanjem uma. Tijekom življenja ljudi stječu navike u odnosu na okolinu. Također imaju izgrađen način djelovanja u određenim situacijama s obzirom na životno is­kustvo. Saznanja života stječu se svakodnevno, kroz školovanje, u određenim institucijama, kroz rad, dru­ženje i edukaciju na bilo kom nivou.

Tako se formira naša osobnost koju sačinjava zdravstveno stanje i komunikacija sa ljudima i oko­linom uopće. To je reverzibilan način funkcioniranja i izgradnje osobnosti. Znači svakodnevno učimo ka­ko komunicirati sa okolinom. Kroz to učenje formi­ramo određene stavove za određene prilike. Strah, sumnja, nesigurnost i mentalno opterećenje neprija­telji su našem zdravlju. Sve to može biti bezrazlo­žno, ali naše nesvjesno ne razlikuje zbilju od fik­cije i vjeruje bezrezervno. Ukoliko prevlada takvo nesvjesno, u formi svjesnog se javlja problem, jer se slika iz podsvijesti prenosi u zbilju. Tako se stvaraju problemi na fizičkom nivou. Jednom sam čuo priču koja nam govori o takvom funkcioniranju podsvje­snog.

Ulicom prolazi lagano pijan čovjek i drži pod rukom kartonsku kutiju izbušenu rupama, što pret­postavlja da je unutra neka životinja. Radoznali poz­nanik ga upita:

«Hajde reci mi, što nosiš u toj kutiji?» Pijanac odgovara: «Mungosa». «A što će ti mungos?» pita poznanik. Na to će pijanac: « Znaš ti mene. Nisam još pijan,

ali ću uskoro biti i tada mi se priviđaju zmije kako me napadaju. Mungosa nosim da me štiti od zmija.»

Na to će poznanik: « Sve si ti to lijepo smislio, ali to su imaginarne zmije»

«I ovo je imaginarni mungos» odgovori pijanac. Ovom šaljivom zgodom lijepo je prikazan među­

odnos svjesnog i podsvjesnog. Stoga možemo reći da negativnim programira­

njem na nesvjesnom nivou, negativno utječemo na svoje fizičko tijelo, koje tijekom vremena počinje funkcionirati tako da vodi u problem, odnosno bo­lest. U životu nas često pokušavaju drugi staviti u neke svoje kalupe, bez obzira na to koliko ti kalupi bili ispravni, ako se uopće može govoriti o isprav­nosti, kada nam je nešto nametnuto.

Kad mislim da nam je nešto nametnuto ne znači da je neko prema nama primijenio silu da nam na­metne svoja pravila. Nametnutim se mogu smatrati odnosi i pravila u svakodnevnoj komunikaciji, koja je netko, zbog tko zna kojih razloga, uspostavio kao važeća, a što uopće ne znači da su pozitivna i pri­hvatljiva svim ljudima. Ona djeluju na naš razvoj i cjelokupnu funkciju, premda za nas ne moraju biti najprihvatljivija. Znači mi čitavo vrijeme osjećamo određeni otpor prema nečem što nam nije blisko, a zbog odnosa sa okolinom to ipak prihvaćamo. To dakako ostavlja traga u našoj podsvijesti koja opet ostavlja trag na našem fizičkom. Možemo reći da je to stres, a znamo da stres negativno djeluje na fizič­ko tijelo.

Svi mi dolazimo u životne situacije koje možemo nazvati neugodnim. Kako se nositi u tom slučaju, a da nepotrebno ne trošimo energiju. U tom slučaju neugodni događaj valja gledati sa određene vremen-

ske distance iz budućnosti i taj isti događaj ćemo mnogo manje drastično doživjeti. Na primjer: pok­vari nam se automobil na nepristupačnom terenu u lošim vremenskim uvjetima. Osjećaj je panika uz razne tegobe i moguće negativne posljedice. Kad taj isti događaj prepričavamo nakon izvjesnog vremena, kad je negativna energija tog trenutka već potrošena, način doživljaja može biti i jest uglavnom smiješan i interpretiranje je čak duhovito.

BIOENERGIJA U LIJEČENJU

(OSNOVNI PRISTUP)

PONPONACI: Mnoge su stvari moguće, a poričemo ih jer ne razumijemo kako se mo­gu događati. MAGIJA - Bezrezerno vjerovanje uz jaku želju provocira djelovanje energije i ostva­renje.

"Sve je relativno" zvuči tako poznato i prikladno u mnogim situacijama, provlači se svakodnevno kroz sve oblike i nivoe života. Sve je energija..., čak i misli i vrijeme; relativno je sve. Energija je neuni­štiva, samo je moguća pretvorba iz jednog oblika u drugi. To smo već toliko puta čuli, ali opet se ču­dimo "čudima". Ono što ne znamo proglašavamo čudima. Kad to upoznamo čudo nestaje. Prostor, vri­jeme, masa i kretanje uz prijenos energije su inte­lektualne konstrukcije i nisu ograničene osjećajem pojavnog svijeta.

Bioenergija je sinonim za bijelu magiju. Razlika između bijele i crne magije je u tome što bijela ma­gija u prakticiranju djeluje pozitivno, za razliku od crne magije čije je djelovanje negativno. Ne mo­žemo reći da se bioenergetskom terapijom mogu riješiti svi problemi koji muče današnjeg čovjeka. Trebamo imati na umu da čovjek danas živi u ži­votnim uvjetima koji se umnogome razlikuje od onog vremena kada se živjelo bez razvijene indu­strije i svega što ona donosi sa sobom. Promijenjena je i kvaliteta okoliša, koja neposredno utiče na kva­litetu života.

Bioterapijom se može započeti obnova fizičkog i psihičkog stanja tijela, tako da se pokrene proces obnove na dijelu koji je ugrožen. Dakle, treba odnos energije u tijelu dovesti u stanje stabilnosti, rav­noteže. Nekad se rezultati očituju veoma brzo, no ponekad to nije slučaj i treba raditi znatno više. Ta­kođer trebamo biti svjesni činjenice, da se ponekad određena bolest razvija dugotrajno i također zahti­jeva dugotrajni tretman.

Oni, koji očekuju da se nakon jednog biotretmana osjećaju sasvim bez tegoba, na krivom su putu. Ne može se realno očekivati da se neka bolest sanira jednim tretmanom, a godinama se nakuplja teret bolesti. Terapeut promaše rukama i ja sam zdrav. Is­tina, ponekad simptomi nestaju zaista brzo, ali to ni­je pravilo, i treba biti razuman te ne uspoređivati li­ječenje bioenergijom sa čudima.

U ovoj knjizi nastojao sam izložiti bit saznanja iz dostupnih informacija i svog iskustva o bioenergiji i liječenja sa tom tehnikom. Svi autori i praktičari rade u osnovi na isti način, samo se služe različitim tehnikama. Razlike se uočavaju jedino u načinu ka­ko pojedini praktičari formiraju tehniku rada, a ona djeluje uvijek u osnovi na isti način.

Naime, rad sa energijom je osnova svih tehnika i u principu je jednak. Davanje, oduzimanje i balansi­ranje, odnosno ravnoteža energija. Pojedini se prak­tičari služe različitim načinom kako davati i oduzi­mati energiju. Osnova rada s energijom jest želja terapeuta da što jasnije vizualizira i kanalizira. Kako tko to radi, nije toliko bitno, ako je način vizuali-zacije i imaginacije kvalitetan da upravlja energijom u radu sa željom izlječenja.

RADIESTEZIJSKA PROVJERA

Kvaliteta i mjesto stanovanja su osnovni predu­vjet za zdrav život. Razna negativna zračenja iz ze­mlje i kozmosa direktno i uporno ugrožavaju zdrav­stveno stanje čovjeka. Tu još treba napomenuti razna tehnička zračenja koja nam donosi tehnički razvoj, a

koja su u stalnom porastu. Radiestezijska provjera mjesta stanovanja trebala bi prethoditi bioenerget-skom tretmanu. Naime moguće je umnogome pomo­ći pacijentu, ali nakon izvjesnog vremena problemi se vraćaju, jer nije eliminirano negativno zračenje. U Kini se još iz davnine gradnja kuća vršila na pre­poruku provjere radiestezijskog pregleda željenog mjesta gradnje. Zar nije nerazumno da i mi danas to ne radimo?

Negativno zračenje moguće je izbjeći na način da se, nakon radiestezijske provjere, premjesti namje­štaj gdje se zadržavamo duže vrijeme, na mjesto gdje nema negativnog zračenja. Postoji i mogućnost postavljanja naprava koji neutraliziraju negativna zračenja. Danas se mogu naći raznoliki primjeri tak­vih naprava. Kako djeluju te naprave? Proizvođači sa dozom tajanstvenosti objašnjavaju njihovo djelo­vanje i uvjeravaju da su jedino njihove naprave učin­kovite. Ja imam svoje viđenje djelovanja takvih na­prava. Sugestija dobivena od proizvođača o valjano­sti naprave stvara kod nas osjećaj sigurnosti da smo zaštićeni tom napravom od negativnih zračenja. Taj osjećaj zaštićenosti jest glavni činitelj djelovanja za­štite. Naime, kod nas stvara prirodni obrambeni štit koji smo sami stvorili uvjerenjem da zaštita djeluje. Sve se odvija automatski, a da nismo ni svjesni što se događa. Neki će reći da nije tako, a ja kažem da je to moje mišljenje koje ne morate prihvatiti što ne znači da te naprave ne djeluju. Dapače, predlažem jednu tehniku zaštite, koju ću sada objasniti. Zami­slite oko sebe štit od neprobojnog stakla, s tim da je prozračan i fleksibilan s obzirom na naše pokrete.

Također tom štitu dodajmo svojstvo da nas štiti od svih mogućih negativnih zračenja i djelovanja. Naša vizualizacija i imaginacija stupa na djelo i zbilja stvara zaštitu kakvu smo programirali.

Ovdje se ne namjerava izlagati o tehnikama rada radiestezista. Zanima li nas područje radiestezije, in­formirati ćemo se kroz napise naših radiestezista, koji su nam kroz literaturu dostupni.

Naše neznanje izaziva čuđenje; jer ne znamo na koje se sve načine pretvara energija iz jednog oblika u drugi. Istina, u određenim slučajevima znamo, ali većinom ne, i neznanje nas čini nerealnim u razmi­šljanju. Konkretno, kod izlječenja događa se određe­na pretvorba energije, što utječe na pozitivne pro­mjene kod bolesnika. Naravno, željeli bismo znati kako se događa čin izlječenja. Rad, odnosno liječe­nje sa bioenergijom nije ništa novo. Još od davnina ljudi su pomagali bližnjima i ne znajući kako. Silna želja i ljubav prema čovjeku dovodili su do izlje­čenja tegoba ili bar do pomoći u nevolji. Snaga lju­bavi je najjača pozitivna energija, koja je u stanju napraviti "čuda".

Istočnjaci, koji se bave tehnikama liječenja, tako­đer kažu da baš ne znaju kako se događaju pozitivne promjene, ali je činjenica da njihovo liječenje po­maže. S time se slažemo, premda se ne zna kako? Kod rada terapeuta dešavaju se promjene u tijelu pa­cijenta u vidu poboljšanja zdravstvenog stanja. Ka­ko? Pitamo se.

OSVRT AUTORA NA OSNOVU RAZNIH TEHNIKA

RADA NA ISCIJELJENJU

Upoznavajući se sa raznim tehnikama iscjeljiva­nja, došao sam do jednog, rekao bih univerzalnog odnosa, koji prožima sve tehnike.

Kao prvo sve se temelji na nivou svijesti. Dakle, svijest terapeuta, a po mogućnosti i pacijenta treba uvesti u stanje kad je njeno djelovanje najjače. To je stanje kad je mozak energetski najjači odnosno kad se frekvencija moždanih valova spusti u "alfa" stanje (7 do 14 Hz), ili još niže «theta» (4-7Hz) stanje. Tad je mozak t.j. terapeut spreman za rad. To se postiže tehnikama opuštanja i raznim sličnim tehnikama joge ili meditacije. Mozak je energetski jači u "al-fa"stanju, nego u "beta"(iznad 14 Hz) pri svakodne­vnici.

Razne tehnike pojedinih stručnjaka imaju zajed­ničku osnovu da pacijentu treba pomoći komunika­cijom energije. Pokreti ruku, crtanje simbola za iz­lječenje na mentalnom nivou i razne druge, rekao bih, pomoćne tehnike, služe u osnovi da se što bolje vizualizira kretanje i učinak iscjeljujuće energije. Što se postigne bolja vizualizacija, energija ima us­postavljen bolji tok, a time je i put ka iscjeljenju bo­lji. Mislima se kanalizira (usmjerava) energija, a iz energetskih centara se crpi i šalje u određenom ob­liku, ovisno o problemu. Osobina terapeuta je da zna baratati energijama, davati i oduzimati, te izbalan­sirati energetsko tijelo. Iscjelitelj djeluje sa tjelesne razine viših vibracija. Tu je uključeno njegovo više

«JA» sa nivoa nesvjesnog. Niže «JA» ili ego ne iscjeljuje. Ono što se kreira na višoj razini, preslika­va se na nižoj, materijalnoj.

U osnovi, kod pacijenta se problem očituje na na­čin da se insuficijencija u nekom organu tretira kao manjak energije u tom organu, pa mu terapeut do­daje energiju. Bolno stanje se očituje viškom ener­gije u pojedinom organu., pa mu se oduzima ener­gija. Terapeut tijekom rada osjeti kako treba djelo­vati, a taj osjet je uvjetovan doživljajem problema i reakcijom pacijenta.

Nesmetan protok energije u tijelu uvjet je zdravog organizma. Kad su energetski centri, čakre, blokirani za protok energije, javlja se problem. Terapeut treba pokrenuti te centre i omogućiti nesmetan protok energije u organizmu. Tako se uspostavlja ravnoteža energije u tijelu, a time je ispunjen preduvjet za zdrav organizam.

Način na koji se pojedinci koriste energijom os­tavlja dojam da imaju više ili manje energije. Višak ili manjak energije jest bolest. Zdravlje je ravnoteža energija (simbol YIN-a i YANG-a). I zdravlje i bolest se zasnivaju u osnovi na kvaliteti mentalnog sklopa. Tu leži osnova svih poremećaja u organiz­mu. U nekim slučajevima se poremećaj javlja brže, a u nekim sporije, što je genetski predinsponirano, od­nosno postojeće predispozicije za bolest ne računa­jući agresivne, traumatske promjene na organizmu.

Terapeut djeluje poticajno na energetski sustav bolesnika, uspostavljajući potrebnu komunikaciju i balans s njegovim energetskim sustavom koji isklju­čivo iscjeljuje.

ČAKRE

Energetski centri kroz koje se uspostavlja komu­nikacija energije zovu se čakre.

Pojam čakra može se izraziti kao energetski cen­tar, ali je često prikazan i kao psihički centar. Tako možemo shvatiti da se u tim centrima vrši transfor­macija i komunikacija psihičkih i tjelesnih energija. (Čakra na sanskrtu znači kotač). Koristi se pri radu u iscjeljivanju. Čakre predstavljaju mjesta gdje se energije s viših razina prenose na fizičko tijelo. Slabi protok energije u čakrama uzrokuje tjelesne proble­me na fizičkom tijelu.

Postoji sedam psihičkih centara ili čakri. Prva-korjenska ili bazni centar nalazi se u bazi

kralježnice. To je mjesto ulaza i transformacije ener­gije iz zemlje. U osnovi predstavlja vezu sa zem­ljom.

Druga - sakralna, nalazi u visini sakralnog dijela tijela. Djeluje na reproduktivne organe.

Treća- pleksus Solaris, nalazi se u visini pupka, (gušterača, želudac) kroz element vatre djeluje na funkciju probavnog trakta i metabolizma.

Četvrta - srce, izvor je svjetla i univerzalne lju­bavi; veoma je važna za iscjeljenje. Misli iz srca (ljubav) upućuju se prema pacijentu.

Peta - ili grlena čakra ima ulogu suštinskog izražavanja i omogućava stvaralačku komunikaciju s okolinom. Središte je štitna žlijezda koja čuva tjele­snu ravnotežu.

Šesta - ili «treće oko», nalazi se između obrva ili nešto više, kao simbol intuicije. Povezan je sa vidom

ne samo u fizičkom smislu, već i u spiritualnom. Treće oko bitno je za iscjeljivanje na daljinu uz dje­lovanje srčane čakre. Hipofiza predstavlja ovaj cen­tar.

Sedma - ili krunska čakra vibrira jače od ostalih, na tjemenu je, te predstavlja ulaz i transformaciju kozmičke energije. Moguća je veoma jaka emanacija energije iz ovog centra i stvara oko glave svijetlu auru, posebno kod posvećenih osoba. Ova čakra od­govara intenzivnim duhovnim energijama koje dje­luju na tjelesne bolesti ozdravljujuće.

RAD TERAPEUTA U LIJEČENJU BIOENERGIJOM

Prije samog pristupa radu sa pacijentom, terapeut treba uspostaviti kod sebe stanje opuštenosti pomoću nekih od tehnika opustanja. Tehnikama opustanja postiže se «alfa/theta» stanje na mentalnoj razini, kojima se rad mozga energetski dovedi u povoljno stanje za rad. Najprije je potrebno izvršiti uravno­teženje i otvaranje protoka energije u čakrama.

Odabere se mirno mjesto pogodno za rad. Može se leći ili sjesti, važno je da leđa budu okomito iz­ravnana. Uz zatvorene oči slijedi opuštanje, sve dub­lje i dublje. Može se koristiti neka od već poznatih tehnika opuštanja prema svom nahođenju. Misli su prepuštene slobodnom lutanju uz sugestiju «duboko sam opušten(a) i osjećam se super».

Tada treba obratiti pažnju na prvu, baznu, čakru pri čemu će se osjetiti kako čakra počinje vibrirati uz

lagani osjet mogućeg žarenja i peckanja. To je znak da energija protječe i ispunjava čakru. Mentalno se upućuje energija na ostale čakre. Usporedo sa mi­slima vrši se punjenje čakre dahom, pranom (univer­zalna životna energija odnosno živa sila), koja još više otvara i puni čakre. Izdisaj se preporuča popra­titi vibracijom riječi OHM, što predstavlja zvuk uni­verzalne vibracije. Vibracija zvuka u čakrama se po­diže sve više u tonalitetu za svaku sljedeću čakru prema krunskoj čakri. Pravilnim disanjem u organi­zam se unosi željeni tijek energije i izlječenja. Ener­getska ravnoteža u čakrama preduvjet je zdravog fi­zičkog tijela. Isto tako terapeut treba imati uravnote­žene čakre koje mogu emitirati iscjeljujuću blistavu životnu energiju (prana), što uvjetuje bolje obram­bene uvjete, a time i smanjen rizik od bolesti.

Pravilno disanje bi izgledalo ovako: U sjedećem stavu uspravnih leđa i ispruženih nogu uz ugodnu opuštenost udiše se i zrakom puni najprije donji dio trbuha, zatim središnji i zatim gornji dio pluća. Kod izdisaja slijedi obrnuti postupak disanja. U pravilu bi trebalo upražnjavati dublji način disanja koji ispu­njava cijelu površinu pluća. Još bi se moglo upot­puniti kvalitetu disanja tako da se tijekom disanja vizualizira prana kao iscjeljujuća energija koja ispu­njava pluća, a potom putem krvi i sve organe u ti­jelu.

Vrijeme kod udisaja i izdisaja dvostruko je duže od zadržavanja udahnutog, odnosno izdahnutog zra­ka.

Tijek energije i njeno djelovanje usmjereno je mi­slima terapeuta. Kreativne misli terapeuta usmjerene

su tako da djeluju u smislu energije. Da bi iscjeljenje bilo što efikasnije, terapeut treba najprije svoje tijelo dovesti u alfa-theta stanje da bi bilo sposobno pre­nijeti iscjejujuću energiju.

Usput radi i na opuštanju pacijenta, da bi iscje­ljivanje bilo uspješnije.

Prije početka tretmana terapeut treba najprije na­praviti rukama pokret križanja niz kralježnicu. Ruke se križaju na mjestu gdje su čakre.

Šake su otvorene ispruženih prstiju sa dlanovima prema dolje. Pokreti se izvode polako, smireno odo­zgo na dolje i križaju se na energetskim točkama, čakrama. Na taj način terapeut svojom energijom ulazi u auru pacijenta ostvarujući pristup njegovom energetskom tijelu. Kroz iskustvo može osjetiti raz­ne senzacije pri susretu aure njegovih ruku sa aurom pacijenta i tako osjetiti i locirati problem. Ruka te­rapeuta je osjetljiva na energiju aure pacijenta i tera­peut osjeća što i kako treba raditi.

U pravilu terapeuti podržavaju tehniku da desni smjer rukom znači davanje energije, a lijevi smjer oduzimanje energije. Smjer postavljaju kao pravilo, što smatram da nije bitno.

Smatram da nije bitan smjer, već kako smo se mi dogovorili sami sa sobom, a energija prati misli te­rapeuta. Smjer kruženja ruke pomaže samom terape­utu da bolje vizualizira tijek energije odnosno izlje­čenja.

Znači, trebamo se dogovoriti sa sobom koji smjer ruku znači davanje energije, a koji oduzimanje. Kod bioenergetskog tretmana, terapeut rukom, koja je oruđe za rad, ulazi u auru pacijenta i djeluje po želji,

dodajući ili oduzimajući energiju. Značajan je osvi­ješten stav pacijenta u liječenju. Poželjno je da svo­jim pozitivnim stavom slijedi rad terapeuta, pomažu­ći u izlječenju.

Vizualizacija i imaginacija su veoma bitne za rad terapeuta, jer se na taj način kanalizira energija za rad. Pacijent tijekom tretmana može osjetiti razne manifestacije, od trnaca do topline odnosno hladno­će na tretiranom mjestu. To je znak da se energija prenosi sa tijela na tijelo. Prijenos energije može se dogoditi bez osjećaja bilo kakvih senzacija. Za rad je bolje da pacijent osjeća neki doživljaj, jer tada men­talno bolje prihvaća i zadržava pozitivni stav, koji potpomaže potpunijem energetskom otvaranju za rad, odnosno protoku energije.

Svaka psihofizički zdrava osoba se može ospo­sobiti za rad bioenergijom. To nije sposobnost bo­gom dana samo pojedincima. Treba htjeti pomoći, izraziti želju i ljubav da bi pozitivna energija djelo­vala isto tako pozitivno.

Moguće bi bilo da se šalje i negativna energija, što bi se moglo nazvati crnom magijom za razliku od bijele magije, odnosno rada bioenergijom u svr­hu liječenja. U tom slučaju, onaj, koji daje negativnu energiju treba znati da se takva energija vraća sa­mom pošiljaocu, pa vam ne bih preporučio takve eksperimente. Magovi i šamani sigurno znaju i te­hnike zaštite pri takvom radu, dok bi neupućeni tre­bali misliti na posljedice. Stoga bolje da zaboravite na crnu magiju, jer batina ima dva kraja.

Davno prije ljudi su pomagali jedni drugima i ne znajući kako, i pri tom ih je poticala silna želja i

ljubav za pomoć bližnjemu. Silna želja kao genera­tor energije najbolje djeluje sa ljubavlju. To se naj­bolje očituje uvijek kad majka nastoji pomoći milu­jući i tješeći dijete koje je bolesno.

Preteča svih alternativnih tehnika jest rukopola-ganje. Tu tehniku uz neke specifičnosti, koriste praktičari i danas. Već sam kontakt iscjelitelja sa pa­cijentom predstavlja vezu povjerenja i upućuje na dublju povezanost, što otvara mogućnost bolje ko­munikacije s energijom iscjeljenja. Poznati su mnogi slučajevi izlječenja svetačkih osoba dodirom, što graniči sa čudom. Ta tehnika je aktualna još od dav­nina.

Rezultati kod istih problema i različitih ljudi nisu identični. Na njih djeluje više činitelja. Bitan je fak­tor i suradnja pacijenta sa terapeutom. Pacijent se ne bi trebao mentalno opirati radu terapeuta. Već sam neutralan stav, kao kod male djece, je dovoljan za kvalitetan rad i učinak. Svaki otpor i nepovjerenje blokira rad i rezultat rada je upitan.

Terapeut je kreator iscjeljivanja. I on na kraju treba napuniti svoje zalihe i izbalansirati energiju u tijelu. Započinje udahom i zadržava ga uz mentalno opuštanje. Energija preko krunske čakre puni i osta­le, koje se otvaraju i sjaje svijetlim sjajem. Moguće je osjetiti energiju kako djeluje, ugodno puneći čakre. To je uvijek pozitivan znak revitalizacije čak-ri. Zatim slijedi povratak u «beta» normalno stanje svjesti sljedećom afirmacijom: "Sasvim sam svjež, opušten i osjećam se bolje".

Protivljenje, i samo nepovjerenje okoline, blokira komunikaciju energije. Prisustvo osoba, koje imaju

omalovažavajući stav prema tretmanu bioenergijom, mogu biti smetnja pri radu.

Komunikacija energije može se slikovito objasniti na slijedeći način. Pretpostavimo da želimo tekućinu pretočiti iz jednog rezervoara u drugi. To treba napraviti sa prikladnim crijevom ili običnom vodo­vodnom cijevi. Zamislimo da su na ulazima cijevi u rezervoare s jedne i druge strane postavljeni ventili. Crpkom slobodnim padom ili, kod različitih nivoa visine, nastojimo pretočiti tekućinu iz jednog rezer­voara u drugi. Ako se koristi slobodni pad, rezervoar iz kog se pretače treba biti na višoj razini tako da postoji razlika tlaka da bi tekućina mogla poteći u niži rezervoar. Ako su ventili uz oba rezervoara ot­voreni, tekućina će poteći iz višeg ka nižem rezer­voaru. Ako je pak bilo koji ventil zatvoren, komu­nikacije nema. Rad ventilima je u ovom slučaju vo­lja terapeuta i pacijenta. Ovo je ilustracija na nivou svijesti.

LIJEČENJE NA DALJINU

Iz svega dosad izloženog može se s pravom pret­postaviti da je moguće bioenergijom pomagati i liječiti na daljinu. U "beta" stanju, pri svjesnoj razini, mozak misli u pojmovima, dok u "alfa/theta" stanju djeluje sa slikama. Dakle vizualizira. Tehnika rada na daljinu također funkcionira vizualizacijom i ima­ginacijom, uz uvjet da terapeut postigne posebno opušteno stanje, razinu, s koje može djelovati. Uz ja­snu vizualizaciju i imaginaciju, otvorenog srca iz čeone čakre usmjerava energiju kroz treće oko u pa-

cijentovu auru. Kad se slika pacijenta jasno izrazi, postavlja se vizualizirano desna ruka na srčanu čakru pacijenta, a lijeva na suprotnu stranu. Moguće je energiju usmjeravati i na čeonu čakru ili direktno na ugroženo mjesto. Uz jasan protok emocija i cjelo­kupne iscjeljujuće energije, mentalno se puni aura pacijenta.

Bioterapeut je kanal iscjeljivanja i svoju ulogu vrši oslobođen od djelovanja ega. Djelovanje ega je uvijek negativno prilikom iscjeljivanja. U tom slije­du treba vizualizirati kako pacijent prima energiju i zbog toga se bolje osjeća. Taj trenutak primanja energije i poboljšanje stanja treba jasno vizualizirati i osjetiti iscjeljujući učinak. Energiju se može proji­cirati kako djeluje samo na bolesnom dijelu tijela. Dakle ciljano na taj dio. Tretman bi trebao trajati mi­nimum od pet do deset minuta, a može i dulje.

Moguće je poslati energiju u čitavu auru paci­jenta, puneći je sjajnim zrakama svjetlosti iz svojih ruku. Usput se vizualizira pacijenta kako je sretan i djeluje zdravo nakon ovog tretmana.

Zakon, koji kaže: što se stvara na mentalnom ni­vou odražava se na fizičkom, djeluje. Punjenje aure pacijenta iscjeljujućom energijom djeluje osobito povoljno na poboljšanje cjelokupne snage i aura bli­sta životnim sjajem. Tada je površina aure glatka i bez tamnih mrlja. Pacijent koristi mentalnu energiju terapeuta i vrši samoiscjeljivanje, koristeći energiju za djelovanje na fizičkoj razini. Na kraju terapeut daje sugestiju: «Iscjeliteljska energija je pokrenula iscjeljivanje, iscijelila te djeluje i dalje na isti na­čin. »

VIĐENJE AURE

Za viđenje aure treba zadovoljiti određene uvjete. Kao prvo treba biti u «alfa-theta» stanju. Zatim, če­tvrta, srčana čakra treba biti otvorena, a prostorija u kojoj se radi treba biti zamračena. Čovjek u kojeg se gleda treba biti ispred tamne pozadine. Pogled pro­matrača treba fokusirati dio koji je ispred, ili iza (kao beskonačno) lika, onog kojeg se promatra. Zna­či žarište gledanja treba biti pomaknuto po dubini.

Aura se najbolje vidi oko glave, jer je u tom po­dručju najjača, te oko prstiju ruku i nogu. Može se početi gledati u svoje ruke na način da se ispred tam­ne pozadine ruke spoje, a potom razdvajaju. Rezultat viđenja aure se može očekivati i prema svijetloj po­zadini. Prilikom razdvajanja prstiju, aura među pr­stima se isteže i nastoji zadržati vezu. Daljnjim raz­dvajanjem ruku aura se prekida među prstima i obli­kuje posebno oko svake ruke. Aura se primjećuje kao blaga svjetla maglica oko prstiju, prati obrise fi­zičkog tijela i može se opažati u bojama koje poka­zuju čovjekovo zdravstveno i osjećajno stanje.

Moja prijateljica, koja dobro uočava auru, kaže da u društvu može vidjeti kako se netko osjeća. Je li tu­žan, zaljubljen, iskren ili pak jedno priča, a drugo misli.

Kineski carevi su imali pored sebe dobre vidioce aure pri važnim razgovorima sa drugim državnicima ili pri sličnim važnim razgovorima. Tako su mogli znati govori li sugovornik iskreno ili pak ne. Mlađi čovjek, dobrog zdravstvenog stanja, ima jasniju auru od starog, iznemoglog i bolesnog. Boje u auri poka-

zuju osjećajnu i fizičku komponentu, odnosno ener­getsku kvalitetu čovjeka.

Crvena predstavlja životnu energiju. Svijetlo cr­vena predstavlja temperament, a jasno crvena uka­zuje na životnu snagu i zdravlje. Ako prelazi u ruži­častu predstavlja sreću i nježnost. Vrlo tamna uka­zuje na sebičnost, a zagasito crvena predstavlja strast. Crvena sa nešto smeđe ukazuje na strah, a ako smeđa nijansa pocrni predstavlja zlobu.

Narančasta predstavlja životnu snagu, a ako teži crvenkastoj nijansi, tada je znak egoizma.

Žuta, jasna i svijetla poput zlatne, ukazuje na pro­duhovljen um. Zagasito žuta ukazuje na praktičnost, a prljava i mutna na lukavost i pohlepu.

Zelena je u sredini vidljivog spektra boja, pa i predstavlja balans, ravnotežu, sklad. Smaragdno ze­lena, svijetla, ukazuje na sposobnost iscjeljivanja. Mutne nijanse su u pravilu uvijek negativne i pred­stavljaju takve osjećaje.

Plava ukazuje na visoke duhovne želje, a poveza­na je s trećim okom i intuicijom. Indigo plava uka­zuje na religiozne osjećaje. Tamna strana duhovnosti nalazi se u smeđim i crnim nijansama plave.

Smeđa je u pravilu povezana sa drugim bojama i daje im negativnu naznaku. Jedino nijansa koja teži ka zlatnoj predstavlja pozitivnu osobinu čovjeka.

Siva je također negativna boja u auri. Znak je bo­lesti, teške osobnosti i nedostatka životnosti.

Crna boja predstavlja u osnovi negativnost fizič­kog i duhovnog.

Bijela predstavlja prosvijetljenost, i cjelokupnost svih pozitivnih snaga i duhovnu uzvišenost.

ČETIRI TIJELA SVAKOG LJUDSKOG BIĆA

Svako ljudsko biće sastoji se od četiri tijela koja egzistiraju svako na svojoj razini.

FIZIČKO TIJELO

Naše osnovno tijelo koje egzistira na svjesnoj ra­zini jest fizičko tijelo. To je gusto materijalno tijelo koje pomoću pet osjetila komunicira sa okolinom. Gusta materija vibrira niskim frekvencijama i očituje svjesnost na fizičkoj razini. Specifičnost ove razine jest trodimenzionalnost prostora i jednodimenzio-nalnost vremena. Na drugim razinama se gubi osje­ćaj fizičkog tijela.

ETERIČKO TIJELO

Najbliže fizičkom tijelu jest eteričko tijelo koje vibrira većom frekvencijom od fizičkog. To je ne­vidljivi aspekt fizičke razine. Osjećaj svijesti u eter-skom tijelu događa se u vremenu prije spavanja i po­slije buđenja, odnosno kad nismo sasvim budni. Ta­da smo teški, gotovo nepokretni, ali registriramo senzacije. Energija iz viših razina ulazi u fizičko ti­jelo preko čakri na površini eteričkog tijela. Eterič­ko tijelo je osjetilni aparat koji omogućava ispravno djelovanje fizičkih osjetila, i to je neposredna veza sa materijalnim svijetom.

ASTRALNO TIJELO

Astralno tijelo je ustvari dio sa eteričim tijelom. Emocije i želje predstavljaju astralno tijelo. Kad sa­njamo mi smo u astralu. Kod druženja sa drugim ljudima osjećamo njihove emocije i njihovo astralno tijelo.

Astralno tijelo neposredno predstavlja fizičko, samo sa finijim vibracijama. Astralno tijelo opskrb­ljuje fizičko tijelo životnom energijom iz kozmosa preko sedam čakri t.j. sedam energetskih središta, koja su smještena duž kičme.

MENTALNO TIJELO

To je misaono središte koje komunicira sa eteri-čkim i fizičkim tijelom i zovemo ga dušom. Duša komunicira sa drugim osjetilnim stvorenjima putem misli i sa beskrajnim umom. Pri liječenju važnu ulo­gu ima mentalno tijelo, jer se baš tu stvaraju mnoge greške, odnosno bolesti. Poremećaj se prenosi na eteričko tijelo, a dalje i na fizičko. Negativne, a ta­kođer i pozitivne misli, prenose se do fizičkog tijela. Fizičko tijelo i tok života, odnosno kvaliteta zdrav­lja, određeni su sposobnošću međuovisnosti sila koje se povezuju sa dušom.

SP1RITUALNO TIJELO

Spiritualno tijelo vibrira najvišim vibracijama i na spiritualnoj razini. To je stanje beskrajnog uma. U budnom stanju se spiritualna energija izražava kao snaga volje, mudrost, kreativnost, inventivnost, geni­jalnost ili duboka spiritualnost. Na spiritualnoj razini energija se isijava i preobražavajući se biva dostupna nižim razinama. Ljudski duh nije samostalan kao prijašnje razine, već je odraz sveukupnosti svijeta. Slabljenje komunikacije sa cjelinom slabi i spiritu­alno tijelo, što se nadalje odražava i na ostala tijela, pa možemo očekivati određene promjene i na fizič­kom tijelu. Dakle bolest sa spiritualnog tijela prelazi na fizičko. Tako možemo lako pretpostaviti odraz pozitivnih, odnosno negativnih misli na fizičku razi­nu. Isto tako energija kreira najbolje ozdravljenje djelujući sa ove razine.

Prosvjetljenje je otvaranje spiritualne razine i na­ziva se još kozmička svijest, samadi i satori.

Ovdje se podsjećamo na relaciju: «Što bi gore, tako je i dolje». Mislimo na razine o kojima smo up­ravo govorili.

MANTRANJE

Ono što smo govorili prije, možemo nastaviti ko­ristiti funkcionalno u praksi. Praktično djelovanje postiže se mantrama. Zato posebnu pozornost posve­tite mantrama. One djeluju na fizičko tijelo na način da se pozitivne misli, izrečene, zamišljene, mantrane

na višoj razini, odražavaju identično na fizičko tije­lo. Ono što je stvoreno na višem nivou odražava se na fizičkom. Što je gore to je i dolje. Uz izraženu vizualizaciju i imaginaciju, koje su osnova ovakvog djelovanja, mi u mislima uobličimo što jaču želju u smislu osmišljene mantre. Želja je gorivo neophodno da se energija prenese sa jedne razine na drugu. Bez toka energije nema učinka.

Sjetimo se one poznate rečenice Emila Cuea: "Svakog dana u svakom pogledu sve vise i više na­predujem" Mnogi su imali koristi, baš od te mantre. Ona obuhvaća općenito sveukupnost provođenja svih želja na fizičku razinu, sa željom napretka i sve­kolikog poboljšanja. Isto tako možemo precizirati želju za poboljšanje na određenom dijelu i na odre­đeni način.

Vizualizacija i imaginacija bolje uobličuju naše misli i slika koja je tako stvorena predstavlja put za našu želju. Naša je želja tako kanalizirana i sma­njeno je rasipanje energije. Neću sad ovdje nabrajati moguće mantre, svatko može osmisliti svoju pozi­tivnu mantru u ovisnosti o tegobama, odnosno želja­ma. Pri odabiru mantri treba imati na umu da se mantra kreira na pozitivni način. Kaže se "ja se osje­ćam dobro" a ne "ja se ne osjećam loše".

ASTRALNA RAZINA

ALBERT EINSTEIN: Najljepše iskustvo koje možemo imati jest tajanstveno iskustvo. To je iskonski osjećaj koji počiva u temelju istinske umjetnosti i nauke; tko god ga ne zna i ne može se više čuditi, više diviti, skoro je kao mrtav, a pogled mu je zamućen.

Prema okultnom mišljenju postoji sedam razina funkcioniranja, i sedam tijela kojim osjećamo te ra­zine. Izmijenjena stanja svijesti postižu se premješta­njem svijesti sa fizičke razine tijela na drugo tijelo, uz percepciju događaja na toj razini.

Mada toga i nismo svjesni, cijeli život provodimo u prostranosti nevidljivog svijeta. Najbliži svijet, izvan fizičkog, u kom smo svakodnevno, jest svijet astrala. Dojmove iz tog svijeta donosimo, pomalo nejasno, u naš svakodnevni fizički svijet.

Kreiranjem i fokusiranjem naših misli i energije stvaramo našu osobnu stvarnost. Sve što je stvoreno, pretrpjelo je utjecaj naših svjesnih i podsvjesnih mi­sli. Koristeći brojne energije i frekvencije, sva naša energetska tijela postoje u različitim frekvencijama

vibracije i određuju naš osobni razvoj. Svjesnost energija na drugim razinama utječe na našu spoznaju o cjelokupnosti i osobnosti. Da bi stekli spoznaju o materiji moramo funkcionirati na razini postojanja materije, a sličan odnos je i na drugim razinama.

Izložit ću Vam jednu usporedbu iz našeg fizičkog svijeta. Kroz vodič električne energije kojim teče struja naponskog nivoa i preko sto tisuća volti, mo­žemo usporedo sa prijenosom električne energije prenositi i druge signale za razgovor, očitavanje i mjerenje te upravljanje. To se postiže na način da se pojedine energije prenose različitom frekvencijom signala kroz isto tijelo, odnosno materiju. Time su energije međusobno odvojene i djeluju sasvim neo­visno svaka na svom nivou vibracije.

Sasvim slično je i u slučaju sa psihičkim razina­ma postojanja. Razine svijesti funkcioniraju u istoj

osobi. Izvantjelesno, astralno iskustvo je prijenos svjesnosti s našeg fizičkog tijela na nefizičko tijelo, koje funkcionira na drugoj, vibracijskoj razini.

Ustvari mi smo duhovna, nefizička energetska bi­ća, koja koriste biološka, fizička tijela za funkcioni­ranje na fizičkom nivou. Budući da je fizičko tijelo privremeno, razumljivo je da se možemo odvojiti od njega i osjetiti naše istinsko duhovno. Naravno, mi­slim na odvajanje od naše fizičke razine. Smrt ne znači prekid egzistencije na način kako smo se na­vikli odnositi prema tom pojmu u ovoj fizičkoj ra­zini, već prelazak na drugu razinu postojanja.

U svijetu astrala smo u snu. U snu ne možemo kreirati događaje i oni se odvijaju mimo naše volje. U slučaju da sami kreiramo i mijenjamo događaje na toj razini, govorimo da je to voljna astralna pro­jekcija. Kad čovjek trajno napusti fizičko tijelo, ka­žemo da je umro. To nije točna konstatacija. On ne umire, već prelazi u drugu razinu. U toj idućoj razini postojanja biva do ponovnog utjelovljenja. Nakon smrti čovjek prelazi u niži dio tog nevidljivog svi­jeta. Taj svijet se naziva Had ili podzemni svijet kod Grka, a čistilište kod kršćana. To je u okultnom svi­jetu astralna razina. Postoje još dalje u nizu više razina. Redom; fizička, astralna, mentalna i na kra­ju budička ili nirvanička. Po tvrdnji znalaca iz tog područja postoje još dvije razine iznad, ali su one daleko od našeg poimanja, tako da o njima nećemo ni govoriti. Materija svake od tih razina razlikuje se od materije ispod nje na jednak način, samo u fi­nijem stupnju vibracije. To je slično kad se u fizič­koj razini npr. voda nalazi u krutom, tekućem i pli-

novitom stanju za koje bi se moglo reći da su pod-odjeli vode sa fizičke razine.

Astralna razina nalazi se uz eteričku odmah iznad fizičke. Ponekad se naziva i iluzorna razina, zbog osjećaja kojim pokušavamo objasniti ovu razinu fi­zičkim načinom poimanja. Usporedbe doživljaja na astralnoj razini u odnosu na fizičku su nerealne, jer su i odnosi u tim dvjema razinama sasvim različiti. Stoga je teško, gotovo nemoguće, objasniti doživljaj na astralnoj razini nekom na fizičkoj razini.

Na astralnoj razini vidimo drukčije nego na fizič­koj. Tamo su čestice unutar nekog tijela također vid­ljive, tako da je teško prepoznati neki predmet sa fi­zičke razine. Stanovnici astralne razine imaju brzu mogućnost promjene oblika i kretanja, te imaju mo­gućnosti šire i dublje vizualizacije. Naš je rječnik na fizičkoj razini jednostavno siromašan mogućnošću objašnjenja događaja na astralnoj razini. Tako bi bilo teško, vjerojatno i nemoguće, objasniti od rođenja slijepom čovjeku nijanse boja. To bi bila otprilike slična usporedba tih dviju razina.

Oni koji žele upoznati astralnu razinu, najbolje to mogu uz sposobnog učitelja. On ih može ispravno voditi, uviđati greške i nepravilnosti i što je veoma važno odmah ispravljati greške. To je važno stoga, da ne trošimo vrijeme uzalud i da ne opterećujemo svoje učenje greškama, koje nam i nakon uočavanja predstavljaju probleme. Naime moramo utrošiti i no­vu energiju za poništenje grešaka, čija sjena ostaje u umu i pravi probleme.

Treba napomenuti da se razine ne nastavljaju kao stepenice na ljestvama, jedna iznad druge, već se

svaka od njih, određenim dijelom preklapa sa su­sjednom. Što su razine više udaljene od fizičke, to su njihove vibracije finije. Praktičar, prelaskom sa jed­ne na drugu razinu se ne penje kao po ljestvama, već postaje osjetljiv na vibracije iduće razine, a blijedi osjećaj bivše razine. Udaljavanjem od fizičke razine čovjek postaje sve manje materijalan.

Gledanje i razumijevanje na višim razinama je veoma kompleksno. Sasvim su drukčiji dojmovi i potpunija je slika gledanja sa drukčijim objašnjenji­ma, tako da ponekad nismo sigurni da li je trenutni dojam onaj pravi. To je slično, kao kad bi se metrom za dužinu mjerila temperatura ili težina.

STANOVNICI ASTRALNE RAZINE

U astralnom svijetu ljudski stanovnici (da ih tako nazovemo) dijele se na živuće, t j . one koje imaju fi­zičko tijelo i mrtve koji ga nemaju.

ŽIVI ENTITETI

Ljudi, koji djeluju na astralnoj razini mogu se po­dijeliti u četiri odjela.

a.) Adepti i njihovi učenici Oni u pravilu djeluju u mentalnom tijelu, tako im

to dopušta brz prijelaz iz astralne na mentalnu razinu i obratno. Da bi sa mentalne razine mogli biti vid­ljivi u astralu, moraju oko sebe "navući" astralnu tvar. Slična bi bila materijalizacija sa astrala na fi-

zičku razinu. Pri tom bi trebali, naročito u početku, pomoć iskusnog učitelja. Komunikacija svijesti treba biti bez prekida da bi se mogli sjećati događaja kad smo na fizičkoj razini.

b.) Psihički razvijene osobe bez pomoći majstora Kad čovjek iz prošlih inkarnacija prenese psihič­

ke moći na fizičku razinu, one odražavaju rezultat prijašnjeg iskustva i rada. Njegova svjesnost je izvan tijela, ali uz znatne moguće zablude viđenja, jer ne­ma školovanje uz potrebnog učitelja.

c.) Ljudi bez ikakvog psihičkog razvoja Na astralnoj razini se kreću uglavnom nesvjesno i

sreću slične astralne putnike u sličnoj situaciji. Oni nemaju razvijene mogućnosti djelovanja na astralnoj razini, jer nemaju potrebno znanje o tom. Ako uz pomoć učitelja razviju svjesnost djelovanja na ovoj razini, moguće je da djeluju aktivno kreirajući doga­đaje.

Astralno tijelo psihički razvijenog i nerazvijenog čovjeka je različito. To se vidi po formi i boji aure. Kod razvijenog čovjeka obrisi aure su jasniji, a tako­đer i boje u njoj.

d.)Crni magi i njihovi učenici Sebičnost i zlonamjernost djelovanja karakterizira

ovaj odjel. Djelovanje se odnosi na razini funkcio­niranja raznih vračeva i magova Vudu obreda. Na­ročito su poznati i djelotvorni tibetanski crni magi i magi nekih divljih plemena.

MRTVI ENTITETI

Naziv mrtav je u osnovi pogrešan način označa­vanja životnosti. Bića koja zovemo mrtvima ustvari imaju potpuniji život od nas koji se smatramo ži­vima. Mogli bi reći da mrtvima smatramo one koji nisu vezani za fizičko tijelo. Oni su vrstani u devet razreda, koje nećemo ovdje obrađivati.

DOŽIVLJAJ ASTRALNE RAZINE

Sve ezoterijske škole prihvaćaju višestrukost po­stojanja čovjeka. Nas interesira razina najbliža fizič­koj, a to je astral.. Posebnim tehnikama moguće je svjesno odvojiti svijest iz fizičkog tijela i prenijeti je u astralno. Time ujedno dokazujemo da središte svi­jesti nije u fizičkom tijelu, već je ona prisutna u vi­šim nematerijalnim razinama svijesti.

Odvajanje svijesti od fizičkog tijela može se is­forsirati i nekim drogama (npr. meskalito). Indijanci i neka plemena služe se određenim ritualima za na­puštanje svijesti iz fizičkog tijela. U dostupnoj lite­raturi moguće je naći mnoge tehnike za svjesnu as­tralnu projekciju. Mnogi autori zastupaju i preporu­čuju iste ili slične tehnike, tako da je izbor širok. Ako se vi želite baviti tom tehnikom, najbolje da se upoznate sa većinom, pa onda odlučite što bi vama najbolje odgovaralo.

Preporuča se mentalno nestabilnim osobama i osobama sa srčanom manom da ne upražnjavaju te­hnike svjesnog ulaza u astral. Također je najbolje da

imate svog vodiča na ovom tajanstvenom putu na drugu razinu svijesti. Naime možete naići na mnoge nezgodne događaje, jer doživljaj više razine ne mo­žete uspoređivati sa fizičkom razinom. Situacija je u mnogome drukčija.

Psihički labilne osobe mogu očekivati stresove, šokove, što može prouzročiti i oštećenja psihičke osobnosti. Vraćanje u fizičko tijelo u nezgodnom trenutku može izazvati osjećaj smušenosti uz teže stapanje astralnog u fizičko tijelo. Također, put u as­tral izazvan raznim psihodeličnim drogama može nakon vraćanja na fizičku razinu ostaviti otvorene aurične rane, sa posljedicom eventualno glavobolja, neuroza, mučnina i mogućom halucinacijom. Nor­malne i zdrave osobe u osnovi se mogu sigurno ba­viti tehnikama za odlazak na astralnu razinu, ali op­rez nije naodmet.

Treba prije svega savladati vježbe vizualizacije. To je osnova svih okultnih tehnika i također je ve­oma važna kod astralne projekcije. Poneki ljudi mogu spontano doživjeti astralnu projekciju, ali to je zanemariv broj. U pravilu treba uložiti znatan napor u radu, uz upornost u vježbanju.

Rad, rad i samo rad. Jedino tako možete realno očekivati kvalitetne rezultate. Uz upoznavanje sa više tehnika, dobivate osnovu koja je najvažnija za sve i idite tim putem. Ovdje ću Vam izložiti neke tehnike koje smatram da su najznačajnije i koje su meni pomogle da bolje razumijem suštinu problema. Danas se može bez problema doći do literature o te­hnikama ulaza u astral, što prije nije bio slučaj, jer su članovi magijskih organizacija (loža) bili proga-

njani od vlasti i negativno etiketirani. Tako je posto­jala tajnost o takvoj praksi i pisanoj zabilješki. No, uza sve zabrane suština je očuvana. Jedino se ustra-jalo na zabrani tehnikama koje bi se mogle zloupo­trijebiti, ako dođu do onih koji nisu moralni. Dakle nastojalo se sačuvati i osvijestiti tehnike bijele ma­gije.

Izlet u astralnu razinu možemo zvati i astralna projekcija. To je tehnika izmjene lokacije svijesti po svojoj volji. Znači, svijest se iz fizičkog tijela oslo­bađa materijalnih okova i prelazi na astralnu razinu. Astralni svijet se ne percipira osjetilima specifič­nima za fizičko tijelo. To je samo jedna od vibracija energije, koje postoje u višim svjetovima i na višim razinama.

U našem univerzumu postoji više svjetova. Po ka-balističkom sistemu od najnižeg na više.

a.) materijalni svijet b.) astralni svijet c.) mentalni svijet i d.) spiritualni ili arhetipski svijet.

Materijalni svijet ima najgrublje vibracije, koje su sve finije prema spiritualnom.

Astralni svijet je odmah iznad materijalnog i sile koje u njemu djeluju, ostavljaju direktni trag na ma­terijalnoj razini. Sjetimo se: kako je gore, tako je i dolje. Na toj osnovi funkcionira i magija (bijela i cr­na) koja je u stvari astralna, a ono što se stvori u astralu odražava se na materijalnoj razini.

Mentalni svijet je iznad astralnog i u njemu vla­daju misaoni oblici ideja i događaja.

Spiritualni ili arhetipski svijet nalazi se na vrhu i u njemu nema realnosti, već su tu uključena sva vre­mena što uključuje i buduće vrijeme. Tu su prisutne i sve ideje koje su prisutne na drugim svjetovima.

SASTAV ASTRALNOG SVIJETA I OSJEĆAJ KOD VANTJELESNOG

PUTOVANJA

Kod projekcije uočava se jedan jasni svijetli trag koji se naziva srebrno uže. Ono spaja pleksus So­laris fizičkog i astralnog tijela. Samo jedan autor tvr­di da kod njega uže povezuje čelo materijalnog tijela i potiljak astralnog tijela. Opasnost postoji kod pre­kida tog užeta. Tada naime nastupa smrt fizičkog ti­jela. Uže se inače rasteže u nedogled, toliko koliko god daleko putuje astralno tijelo. U povratku se skuplja natrag i kod vraćanja astralnog tijela u fizič­ko, također se i srebrno uže vraća na mjesto izlaza. Astralni svijet je razgraničen na niži i viši astral.

Niži astral je blizak materijalnom svijetu i teško ga je razlikovati od njega jer posjeduje zajedničke osobitosti.

Viši astral je isto tako blizak mentalnom svijetu. Prekognicija, vidovitost i druge paranormalne sposo­bnosti su u sklopu vibracija ovog višeg astrala. Tako se može reći da tko vlada astralnom projekcijom jest vidovnjak.

Na ovoj razini je moguće putovati u vremenu, pri­je ovog sada, a isto tako i u daleku budućnost. Mo­guć je također kontakt sa mrtvima, mada se tu svi praktičari slažu da nema nikakve koristi od toga i ne žele tu eksperimentirati.

Sve upućuje na to da fizičko tijelo ne predstavlja osobnost, «JA». To se najbolje osjeća kad se prak­tičar, u trenutku odvajanja od svog fizičkog tijela, nađe oči u oči sa svojim dvojnikom na materijalnoj razini. To je posebni osjećaj koji vas osvješćuje na novi način.

Osjećaj u astralnoj projekciji je takav da sigurno znamo da je to neka druga, izvantjelesna dimenzija koja se razlikuje od svega drugog što smo osjetili dotad u materijalnom životu.

Izražen je i osjećaj indiferentnosti prema materi­jalnom svijetu. To se najbolje očituje iz priča onih koji su bili već «jednom nogom u grobu» zbog bole­sti ili nesretnog slučaja. Vidjeli su da su u nekoj dru­goj dimenziji iz koje su gledali svoje fizičko tijelo, a kojeg liječnici pokušavaju oživjeti. Čudili su se da se ljudi oko njih toliko trude, kad njima uopće nije tako loše. U takvim slučajevima je u pravilu prisutna jaka svjetlost.

Osobitost kretanja u astralnoj razini jest i moguć­nost prolaza kroz zidove, tako da ne morate otvarati vrata za prolaz između prostorija. Jednostavno se prolazi kroz krute predmete. Možete ispitivati i unu­trašnjost predmeta i letjeti po želji. Divota!

Povratak astralnog u fizičko tijelo može biti razli­čit. Kod spavanja astralno tijelo luta bez svjesne

kontrole i pri buđenju t.j. pri povratku svijest se la­gano i spontano vraća u budno stanje.

Nakon svjesnog astralnog putovanja, također je povratak lagan. Druga je situacija kod naglog i pri­silnog vraćanja astralog tijela u fizičko. Može se do­goditi da smo naglo probuđeni i tada se astralno tije­lo nepripremljeno, šokovito, vraća u fizičko. Rezul­tat toga je sveprisutno uzbuđenje sa jačim lupanjem srca, ubrzanim disanjem i osjećaj straha od iznenad­ne situacije.

METODE ASTRALNOG PROJICIRANJA

Osim spontane astralne projekcije, posebno nas zanima svjesna projekcija.

Postoji više načina i tehnika raznih autora za svjesno putovanje u astral.

Opuštanje uz potpunu relaksaciju je prvi čin za svjesni ulazak u astral. Ako se služimo tehnikom snova, tada samo stanje sna djeluje opuštajuće. Pri opuštanju pomažu razne tehnike relaksacije i autoge-nog treninga.

Objasnit ću vam jednu tehniku koju ja često upo­trebljavam, a nazvao bih je usklađivanje s prirodom.

Smjestim se ugodno negdje na obali mora sa že­ljom za opuštanjem, meditacijom. Pogodno vrijeme je kad more nije nemirno, već se vrlo malo osjeća zapljuskivanje u obalu. Dakle ritam valova je lagan i miran. Ako je more nemirno i jako zapljuskuje oba-

lu, tijelo se poistovjećuje sa prirodom i javlja se problem kod opuštanja.

Zatvorenih očiju nastojim se stopiti sa prirodom oko sebe. Predajem se tom trenutku vibracije u mo­joj blizini. Tijelo prihvaća taj ritam prirode i poisto­vjećuje se sa njim. Slijedi opuštanje čitavog tijela vođeno prirodnim ritmom okoline. Osjećaj je kao da vas netko iskusan vodi kroz neku tehniku opuštanja. U ovom slučaju to je prirodni vodič. Moguće je i u drugoj prirodnoj okolini koja vibrira lagano opušta-juće. Nema osjećaja nesigurnosti i nepovjerenja. Poželjno je sebi zadavati sugestije za opustanje iz autogenog treninga po Schulzu, Lindemanu ili još bolje za naše podneblje po Grudenu. Ukratko, to iz­gleda ovako:

Najprije sugestija: mir, potpuni mir tri puta, a za­tim sugestije za svaki dio tijela

1. Moje ruke su ugodno teške. Šest puta. 2. Moje noge su ugodno teške. Šest puta. 3. Moje ruke su ugodno tople. Šest puta. 4. Moje noge su ugodno tople. Šest puta. 5. Moje disanje je mirno i ugodno. Šest puta. 6. Moje srce kuca mirno i stabilno. Šest puta. 7. Moje čelo je svježe a misli bistre. Šest puta. Po završetku vježbe treba opozvati sugestije na

način da čvrsto stegnemo šake, raširimo ruke uz su­gestiju: Ponovno funkcioniram na beta razini i osjećam se osvježen i spreman sam na izazove u svakodnevnom životu.

Umjesto ambijenta uz more vježba se može izvo­diti isto tako kvalitetno i u šumi, osjećajući prirodni ritam okoline. Doživljaj prirode na naš organizam je

čudesan i intezivan. Nakon ovih vježbi tijelo je sa­svim opušteno i prijemčivo za nove sugestije.

Na taj način tijelo je pripremljeno za bolju prila­godbu na finije vibracije u astralu.

Vježba, vježba i opet vježba. Bez rada nema us­pjeha. Ako se želimo astralno projicirati, tad mora­mo shvatiti da nikad nije previše vježbe. Druga pre­poruka je vođenje dnevnika snova. Ako se želimo projicirati putem snova, tada trebamo odmah poslije buđenja, što prije zapisati sjećanje na san. Najbolje je imati pripremljen papir i pisaljku odmah pri ruci. Naime, svaka fizička aktivnost poslije buđenja briše nam sjećanje na san, jer ulazimo u drugo stanje svijesti. Kasnije tokom dana pročitajte zapis sna i vidjet ćete da ćete se odmah sjetiti sna, iako ste ga već bili zaboravili u beta, budnom stanju. Dakle san nije izbrisan, već ga se jednostavno ne sjećamo. Sje­timo se, to je druga frekvencija doživljaja. Ako po­krenemo sjećanje, ono se dalje odmotava i sjećamo se nečeg što i nismo zapisali. To je način da poveže-mo događaje na različitim razinama.

Izgleda da smo tako u mogućnosti kontaktirati onaj dio svijesti koji ne koristimo tokom dnevnog funkcioniranja. Znači da moramo pomaknuti svjes­nost prema stanju sna. To je ona opuštajuća faza prije sna i poslije buđenja. Vježbom možemo učiti funkcionirati na toj razini.

METODA KONTROLE SNA

Vrlo mnogo vremena provedemo u snu, no tada nismo nesvjesni, iako imamo mogućnost pristupa «višim svjetovima». U snu nismo u mogućnosti kre­irati događaje. Neki će ljudi reći da ne sanjaju, a to nije točno, već se ne sjećaju snova. C.G.Jung je re­kao: «oduzmite čovjeku snove i na pomolu su sigur­no emocionalni, a time i drugi problemi».

Na taj način iz stanja sna, gdje smo već u astralu, prelazimo svjesno na nivo u kojem smo svjesni da sanjamo. Svjesnost da sanjamo je uvjet da možemo kreirati san po želji, i to bi bila uspješna astralna projekcija. Da bi mogli ovladati tehnikom ulaza u astral putem snova, moramo ovladati tehnikom svje­snog konstruiranja sna.

Na naš san utječu događaji u svjesnom stanju to­kom dana. Analizom snova stručnjaci mogu dobiti uvid o psihičkom stanju sanjara, a neki tvrde da se kroz san razvija i prekognicija i mnogi događaji bi­vaju pretkazani sasvim vjerno.

Konstrukciju sna treba napraviti u vrijeme kad je tijelo opušteno i neposredno pred spavanje. Tad po­stoji najveća mogućnost da nam se konstruirani san prikaže za vrijeme spavanja. Dakle treba naučiti ko­ristiti to vrijeme prije sna za konstruiranje sna. Tada su vibracije, još svjesnog uma veoma bliske vibra­cijama sanjara. Vibracije sanjara su mnogo finije ne­go u budnom stanju.

Za potpunu relaksaciju možete umjesto tehnika joge i sličnih upotrijebiti neke jednostavnije, a ipak efikasne metode. U ugodnom ambijentu potrebno se

smjestiti na prikladnu podlogu, da se osjeti kom­pletna ugoda. Odjeća ne smije biti tijesna, već laga­na. Uz ravnomjerno disanje, zatvorene oči i opušta-juće misli, polako se opušta svaki dio tijela. Od nož­nih prstiju tretiramo svaki dio tijela sve do tjemena, uz autosugestiju: Svakog trena sam sve opušteniji i opuštenost zahvaća čitavo moje tijelo. Posebnu paž­nju treba posvetiti mišićima lica i tjemena, jer su oni i inače u najvećem nesvjesnom grču. Ovu tehniku treba vježbati toliko dugo dok zbilja ne postignete potpuni osjećaj da je kompletno ugodno opušteno čitavo tijelo. Znat ćete da ste se uspjeli relaksirati po osjećaju lakoće čitavog tijela, kao da lebdite u bes­težinskom prostoru.

Idući korak ka postizanju astralne projekcije je vježba vizualizacije. Vizualizacija jest sposobnost oslikavanja mjesta i predmeta u našoj svijesti po sje­ćanju i želji. Vježba vizualizacije ima ključnu ulogu u svim okultnim tehnikama. Po tome vidimo kolika je njena važnost općenito u sličnim slučajevima. Ukoliko nešto želimo promijeniti, a vizualizacijom to ne pratimo, već zadržavamo prijašnje stanje, tada neće doći do promjene.

Imaginacija je sposobnost korištenja stvaralačke mašte. U tom slučaju vizualizacija postaje dinamič­na, a naša kreativnost u imaginaciji pomaže nam u ostvarenju željenog događaja. Kreativna vizualiza­cija.

Emil Coue je rekao: kad su imaginacija i volja u sukobu, imaginacija uvijek pobjeđuje. Iz ovog vidi­mo koliko je bitna imaginacija.

Albert Einsten je rekao da je imaginacija pogled unaprijed na buduće životne radosti.

Kreativna imaginacija nam pomaže u ostvarenju želja o zamišljenom događaju. I svakako predstavlja čitavu sliku, izgradnju, željenog događaja. Uz vizu-alizaciju su uključeni svi sadržaji i osjetila, kako bi doživljaj trenutka bio vjeran, odnosno kompletan. Na taj način praktički kreiramo svoju stvarnost. Spo­sobnost stvaranja u direktnoj je vezi sa našom spo­sobnošću zamišljanja.

Kompletna slika vizualizacije treba biti potpomo­gnuta dubljim osjećajem konstruiranog događaja. Dakle, treba uključiti i emocije. Tako formirana sli­ka željenog događaja napunjena je energijom za os­tvarenje. Uz upornu vježbu rezultati neće izostati. Pod upornom vježbom smatram uredno vođenje dnevnika uz svakodnevnu vježbu imaginacije za konstrukciju željenog događaja.

Upornost, kontinuiranost, vjera i urednost treba­ju biti zaista snažno izraženi, uz duboki osjećaj do­življaja. Znam, to nije tako jednostavno ni lako. To ćete vidjeti tek kad počnete vježbati, jer vam se u početku ne čini tako. Dok čitate ove retke reći ćete: pa to je lako. Ipak nije. Upornost i urednost se is­plate, vjerujte. Dogoditi će Vam se da krenete sa žar­kom voljom i nakon kratkog vremena zanos splasne. To je zbog toga što očekujete rezultate nerealno brzo s obzirom na uloženi trud. Zapamtite, iz ničeg se ne može stvoriti nešto. Kao i inače, u ovom slučaju na­ročito, treba uložiti trud.

Bez rada nema rezultata. To trebate imati na umu, ako želite uspjeh. Također se može desiti da

vam se jednostavno više ne da raditi. Jednostavno se ne uspijevate opustiti. Tad ne treba forsirati, već od­goditi vježbanje za vrijeme kad osjetite da ste spremni pokloniti dovoljno pažnje i truda vježbanju. Realno je očekivati krize i otpor, jer nismo navikli funkcionirati na taj način, i naš mentalni sklop se bu­ni i teško prihvaća promjene. Upornost, urednost i vjera u konačni cilj su pravi lijek za takve probleme. Trebate snažno vjerovati da će se desiti i desit će se sigurno.

Konstruiranje sna, kako smo napomenuli, po­činje vizualizacijom i imaginacijom željenog doga­đaja. Svatko može na svoj način stvoriti željenu sli­ku sna. Na primjer, neki praktičari predlažu, kao pr­vo relaksaciju, a zatim zamišljanje da se tijelo uzdiže iznad mjesta počinka, lebdi i zatim se kreće po želji po prostoru bez fizičkih granica. Odvajanje od fizič­kog tijela kako tumače neki praktičari može se do­goditi na način da zamislite kako ležite na dnu široke i visoke cijevi na širokom zračnom jastuku. U cijev na dnu ulazi voda (još bolje vino, da se bolje opu­stimo) i diže zračni jastuk, na kojem smo udobno smješteni. Kad sam napomenuo vino, reći ćete da se šalim, ali nije baš tako. Naime, kod doživljaja vina osjećamo i mirise uz doživljaj opuštenosti, a poželj­no je uključiti i druga osjetila. Naravno da umjesto vina možete zamisliti neki drugi medij koji se vama čini prikladan. Dojam je potpuniji. Vodostaj se po­diže, a s njim i mi na jastuku, sve više i više. Treba svakako doživjeti potpuni osjećaj dizanja u vis. Sto vjernije to bolje. Kada tijelo dođe do vrha cijevi, uz osjećaj lakoće i bestežinskog stanja, možete lebdjeti

i kretati se po želji, iznad kuća, šuma, mora i svugdje gdje želite, bez osjećanja materijalnih prepreka. Dakle, možete prolaziti po želji kroz zidove i razne čvrste prepreke.

Konstrukciju i imaginaciju željenog sna treba ponavljati što više uz potpuni mentalni i fizički os­jećaj u vezi s tim. Poželjno je uključiti doživljaj za osjete zvukova, boja i mirisa da bi se što bolje uro­nilo u pravi fizički doživljaj vizualizacije.

Konstruiranje sna u vezi za dizanjem u vis, može­te improvizirati po želji na više načina, onako kako vam se više sviđa.

Po nekim praktičarima, umjesto vizualizacije do­gađaja, moguće je i verbalno konstruirati događaj. Treba se služiti riječima uz višekratno ponavljanje konstrukcije. Valja ponavljati uzastopno: «Ja ću let­jeti u snu, slobodan sam kao ptica, to me čini sret­nim i ispunjava moj duh». Ovdje možete svakako primijeniti po želji konstrukciju koja vam je naj­bliža.

I u ovom slučaju je također bitan kontinuitet rada uz nastojanje da se ne propusti nijedan dan bez vježbe. Upornost se sigurno isplati i događat će vam se da u snu letite, ne uvijek redovito, ali će se dogo­diti. Letenje ne mora biti identično kao u konstrui­ranom snu, ali je važno da letite. Također u početku nećete imati kontrolu nad letom, već će se događaj odvijati spontano.

Kad letenje u snu postane češće, tada pred san uvedite novu konstrukciju uz koju ćete uključiti vo­lju u snu. Znači, sada ćete se moći kretati po svojoj želji.

Idući korak je buđenje u snu, svjesnost da se sa­nja. Prije sna poželite da se probudite na određenom mjestu i da percipirate postojeće stanje. Postali ste svjesni svog sna i možete utjecati na njegov tijek. To je poseban doživljaj, a taj osjećaj jest znak da ste se astralno projicirali.

Tada vam se može desiti da vidite svoje fizičko tijelo kako leži na krevetu iz kojeg ste krenuli na put. Uzbuđenje je u tom trenutku veoma jako, što rezul­tira prekidom astralne projekcije i povlačite se u fizi­čko tijelo. Zapravo budete povučeni u njega. Dalj­njim vježbanjem postajete otporniji na prekid astral­ne projekcije i možete dulje po želji boraviti na toj razini. Ipak, imajte na umu da ne forsirate ostajući dugo u astralu. Napredovati treba postepeno.

Ova metoda je vjerojatno najpopularnija, a ja sam je prilagodio po svom nahođenju i smatram je naj-sadržajnijom.

METODA AMERIČKIH ŠAMANA

Uz razne rituale pokreta, plesa i «pjesme», šama-ni pripremaju svoje fizičko tijelo za ulazak na više razine. Također, nerijetko koriste narkotike (u pravi­lu biljnog podrijetla, npr. meskalito ).

U ovoj tehnici bitno je da za vrijeme sna praktičar pogleda u svoje ruke. Takav zadatak kod praktičara organizira volju i želju. Tada spontano slijedi i kon­strukcija sna u vezi s tim. Dakle, na drugi način se provodi metoda kontrole sna. U daljnjem toku prak­tičar treba pogledati svoje ruke čime angažira svjes-

nost svojih ruku u snu. Tada ste već spontano u as­tralnoj projekciji.

Vi možete za sebe izgraditi svoju metodu koja vam je pogodnija, a u osnovi koristiti osnovni način kontrole sna.

U našoj literaturi možete se upoznati i sa kabali-stičkim metodom svjetlećeg tijela. Sadrži vježbe ka-balističkog križa, ritual pentagrama uz formiranje svijesti svjetlosnog tijela. Ovu metodu vam neću ob­jašnjavati jer je smatram dosta zahtjevnom. Treba poznavati dosta pojmova iz okultnih znanosti, Kaba-listički križ, drvo života i slično.

METODA MEMORIRANJA ODREĐENIH TOČAKA

Ova metoda izgleda jednostavna i zaintrigirat će mnoge početnike, što i ne znači da u nju ne treba uložiti trud. Već smo rekli da bez rada nema uspje­ha, pa se to odnosi i na ovu metodu.

Osnova ove vježbe je memoriranje šest točaka ne­kog vama dobro poznatog ambijenta, kuće ili stana. Izaberite određenu putanju i na njoj šest točaka. Svakoj točki posvetite dovoljno vremena ( na počet­ku pet minuta, zatim više i više) da je kvalitetno vizualizirate i zapamtite karakterističnosti. Za bolju memoriju može se uključiti i čulo mirisa na način da se svaku točku označi nekim karakterističnim miri­som. Na taj način smo uključili i čulo mirisa u me­moriju određene točke. Još potpunije bi bilo staviti na pojedinu točku neki astrološki znak ili okultni

simbol (Križ, krug, kvadrat, pentagram ili heksa-gram). Tako bi slikovitije oblikovali specifičnost po­jedine točke. Na takav način u memoriji se stvori potpunija slika pojedine točke. Po pravilu: kako je dolje, tako je i gore, kompletna memorijska kons­trukcija se prenosi na više razine svijesti.

Nakon relaksacije u memoriji obratite pažnju na prvu točku, uz želju za što boljim prikazom iz stvarnosti, uključujući i mirise, t.j. ostvarite potpuni dojam slike. Dalje obradite svaku točku posebno. Bit je u upornom ponavljanju cijelog puta sa svim toč­kama, uz projekciju svijesti u svog astralnog dvoj­nika.

Putovanje se odvija na način da putuje naš dvoj­nik koji se nakon puta vraća u svoje fizičko tijelo. Vremenom će se desiti da ćete jednostavno mijenjati promjenu lokacije svijesti iz fizičkog tijela u dvoj­nika i obratno. Kod ove vježbe nema naglih promje­na zbog novih dojmova, zbog nepoznatog prostora, pa se projekcija u početku duže zadržava pod kon­trolom. Kada se želite vratiti u svoje fizičko tijelo dovoljno je da uključite svoju volju.

METODA FOKUSIRANJA NA ODREĐENU TOČKU

Ova metoda zahtijeva fiksiranje nekog predmeta u blizini očiju. Možete gledati u plamen svijeće, a možda je najučinkovitije fiksiranje pogleda u modro obojeni disk (lingu) među očima. Gledati treba bez treptaja. Dugotrajno gledanje na taj način vodi do

doživljaja određenog stanja transa i vizija. Put ka astralu je otvoren. Svakako treba očekivati ulaganje dosta vremena i truda.

METODA PUTEM TRANSA

Ovo je direktna metoda za prijenos svijesti na as­tralnu razinu. Sam naziv nam govori da treba postići stanje transa. To je stanje koje više nije na fizičkoj razini, već je na prijelazu ka astralnoj razini. U ovom slučaju, za prijelaz na astralnu razinu ne treba biti u stanju sna, već se prijelaz odvija direktno. Prenoše­nje budnog uma na višu razinu zahtjeva duboku relaksaciju fizičkog tijela, pri čemu se ne pada u san. Dakle um ostaje budan dok tijelo pada u san.

Poželjno je da fizičko tijelo bude malo umorno, ali ne previše da ne prevlada san, što se zna često desiti. To predstavlja najveću prepreku u redovitom vježbanju. Jednostavno prevagne san. Poželjno bi bi­lo koristiti neku od tehnika opuštanja, npr. autogeni trening,.

Treba eliminirati moguću buku telefona i slično. Uz opuštanje je bitna koncentracija. Um ostaje bu­dan dok se fizičko tijelo maksimalno opušta. Ovdje postoji opasnost da se zaspi, a treba ostati budan. Oči su zatvorene, ali se gleda iza zatvorenih očiju uz želju da se napusti tijelo. Ta želja je jako izražena. Bez jake želje neće se ništa dogoditi. Želja je gorivo za putovanje. Želja, ali ne sa grčom. Tijelo postaje teško, još teže. Primjetan je osjećaj tijela koje se opušta i kao da tone sve dublje i dublje. Osjećaj

opuštanja zahvaća čitavo tijelo i širi se čudan os­jećaj, kao da se tone u bezdan. Tada treba prihvatiti taj osjećaj bez panike, jer će nas panika vratiti na fizičku razinu. Taj osjećaj je kao da tonemo u anes­teziju prije operativnog zahvata.

Svijest je još budna, a fizičko tijelo je inertno i nepokretno. Iza zatvorenih očiju tama nije potpuna i vide se neki pokreti. Tada se javljaju mnoga sitna svjetla. Prikazuju se svjetleće trake kao sitne svje­tleće gliste. To viđenje nije zamišljanje, već zaista viđenje. Dakle, vidi se doslovno, iako su oči zatvo­rene. Malene točkice svjetla psiholozi nazivaju ide-oretinalnim svjetlom. Daljnjim zurenjem u tamu do­biva se osjećaj trodimenzionalnosti uz osjećaj da se može ući u taj prostor i kretati po želji. Žućkasto svjetlo bljesne, kao da se rascvjetava u vidno polje i na trenutak se u njemu može vidjeti slika. To što vidimo u mraku iza zatvorenih očiju nazivaju se hip-nagogičke slike. Pojava hipnagogičkih slika je naj­bolji znak da se bliži trenutak napuštanja fizičkog ti­jela, uz ulaz u astralnu projekciju. Može se javiti osjećaj propadanja u dubinu, ali ne treba paničariti, to je normalno. Panika nas vraća odmah u javu. Sli­ke treba prihvaćati bez otpora i pokušaja kreiranja događaja.

Jednostavno se prati tijek događaja. Kad se nakon više vježbi savlada postojanost tijeka slika, moguće je polako kreirati tijek događaja. Hipnagogija je u stvari stanje između jave i sna. Pri izlasku iz astralne projekcije svijest se trenutno vraća na fizičku razinu. Hipnagogičke slike pojavljuju se spontano i ne kreiramo ih, tako da se mogu očekivati razne forme

slika i događaja. Hipnagogičke slike ne mogu povri­jediti, tako da se ih ne treba plašiti, ma koliko ružno izgledale. Treba imati na umu da strah ili uznemire­nost djeluju na prekid transa.

Kod svih tehnika moguć je i značajan doživljaj utrnulosti dijelova tijela. To je znak da je naše fizič­ko tijelo sasvim opušteno i time spremno na pro­mjenu razine svijesti. Taj osjećaj u početku može bi­ti i smetnja, jer može izazvati paniku zbog intenziv­nosti novog doživljaja. Panika u pravilu uvjetuje vraćanje na fizičku razinu. Panika i strah su veoma bliski i na njih se može djelovati uspješno razumije­vanjem. Kad znamo što se događa i što možemo očekivati, strah stavljamo pod kontrolu. Ako se boji­mo svari koje nisu opasne, znači da smo ih mi sami stvorili svojim nerazumijevanjem, i mogu nam pri­uštiti velike neugodnosti. Upornim vježbanjem pa­nika prolazi i osjeća se stabilan tijek doživljaja ka novoj razini.

Događaje na astralnoj razini teško je opisati poj­movima i rječnikom iz fizičke razine. To je slično snu. Kretanje i događaji odvijaju se na nama neo­bičan način. Nismo naučili na njih u tom obliku, a mogu se dogoditi na način koji nije moguć na fi­zičkoj razini. Moguće je da vam se dogodi da ste ug­roženi u nekoj situaciji i da ne znate izlaz iz nje. Napadnuti ste i bojite se za svoj opstanak. U tom slučaju treba imati spremnu formulu kojom ćemo odagnati zlo, odnosno prijetnju. Tu formulu formi­ramo na fizičkoj razini još prije projekcije. Možete je proizvoljno stvoriti po svom nahođenju, kako va­ma najbolje odgovara. Na primjer recite: Ja vladam

situacijom po svojoj želji i ništa me ne može ug­roziti. Ta sugestija je dovoljna da se strah izgubi čime time je opasnost energetski potrošena te nema mogućnosti djelovanja. Strah se javlja u pravilu na početku vježbanja pri odvajanju, kao novo nepo­znato iskustvo. Tada pomaže neka prigodna afirma­cija kao npr.: Sasvim sam siguran i sve se odvija po mojoj želji.

Ako se dogodi da nemamo punu kontrolu i jas­noću u novoj razini, treba upotrijebiti izričitu suges­tiju: Želim jasnoću i opću svjesnost odmah.

Tokom astralnog putovanja možemo sresti druge ljude na toj razini, a neki tvrde da je moguće pro­matrati ljude na fizičkoj razini. U astralu je moguće sresti ljude koji sanjaju i one koji su umrli. Teško ih je razlikovati, mada živi zrače drukčijom energijom. Moguće je i kontaktirati umrle osobe. Jake emocije prema umrlima i želja da ih se ponovno vidi stvaraju most među njima i umrli bivaju privučeni u područje gdje obitavaju "sanjari". Tako je moguće vidjeti du­hove.

To je i način prizivanja duhova u spiritizmu s tom razlikom da je tada uključeno više energija, a mo­gućnosti za komunikaciju s duhovima su veće.

Tijelo i um ne mogu biti zaposjednuti za vrijeme odvajanja od fizičkog tijela.

I životinje imaju dušu, i ni jedno živo biće ne može postojati bez nje. Duša koristi fizičko tijelo kao sredstvo funkcioniranja na fizičkom nivou.

SPIRITIZAM

DAVID SECKEL: kozmolog, California; Današnja nauka je suglasna oko toga da nevidljiva energetska struktura postoji.

Osnova spiritizma jest mogućnost osjećaja i ko­munikacije u odnosu na ljude koji su napustili ovu fizičku razinu, odnosno koji su u stanju i vremenu nakon fizičke smrti u nekoj drugoj formi.

Kad se spomene spiritizam javlja se reakcija sa razmišljanjem o nečem tajnovitom. To u stvari i jest, gledajući sa naše fizičke razine. Naime, spiritizam se i povezuje s drugom razinom o kojoj smo govorili obrađujući temu o astralnoj razini. Sve ono za što se ne zna kako funkcionira, stvara kod čovjeka otpor i nepovjerenje u istinitost. Tako je spiritizam za pro­sječnog čovjeka stvar vjerovanja, kao što je stvar vjerovanja u neku od religija. Vjerovanje je u ovom slučaju kod ljudi ponajprije određeno pripadnosti određenoj religiji.

Onaj tko apriori niječe postojanje spiritističkih či­njenica zbog njihove, naizgled, nevjerojamosti ili paradoksalnosti, taj svoje subjektivno viđenje pois­tovjećuje s objektivnim horizontom prirode, a s ob­zirom na svoje mogućnosti shvaćanja. Za prirodu bi bilo žalosno da može stvarati samo ono što mi mo­žemo shvatiti. Tad ne bi mogla biti vječna ni bes­krajna, a ipak jest. Zar je zemlja mirovala, dok GA­LILEO nije rekao: Eppur si muove!

Također, što se tiče spiritizma, mnoge svjetske veličine su podržavali tu teoriju. SHAKESPEARE, ADAM MICKIEVICZ, IVAN SERGEJEVIC TURGENJEV, KANT, WALTER SCOTT, naše gore list PETAR PRERADOVIĆ i mnogi drugi.

Bez obzira na religiju teoretičari ovog područja se slažu da spiritizam ne možemo kvalitetno prikazati na fizičkoj razini, iz prostog razloga što se on odvija

na drugoj, astralnoj razini. Priče o doživljaju duhova i komuniciranje sa njima odvijaju se na finijim ra­zinama od fizičke. Dakle i ljudi koji komuniciraju s duhovima trebaju kroz određene seanse da se prib­liže razini koju nastanjuju duhovi. To je astralna ra­zina. Na taj način ne razmišljaju mnogi koji negiraju osnovna pravila za razumijevanje.

Kad duh ostavi tijelo zauvijek, nastupa fizička smrt. Tada prelazi u drugu razinu postojanja u niži astral, ili čistilište. Dužina boravka na astralnoj razi­ni je različita. Može iznositi nekoliko dana ili pak sati do nekoliko godina pa i stoljeća. Osoba koja je za vrijeme fizičkog života vodila plemenit, čist život uz dobra djela i osjećaje, ne zadržava se dugo na novoj, eteričkoj, razini. Kvalitetna i dobra osoba ne zadržava se dugo ni na astralnoj razini, već teži pri­jeći u nebeski svijet gdje njegov spiritualni život nalazi savršeno zadovoljstvo.

Takva osoba savladavajući zemaljske strasti, svo­ju energiju usmjerava i na više razine od astralne. Savladavanjem ega otvaraju se mogućnosti ka višim razinama. Tako možemo vidjeti da postoji neposred­na povezanost više razine o djelima na nižoj razini. Premještanje s razine na razinu odvija se na nivou svijesti. Osvješćenje na najnižoj razini se događa umrlim osobama koje smatramo negativnim u mo­ralnom smislu. Na toj nižoj razini osobe pate, jer se ne uspijevaju otrgnuti iz ovozemaljskih okova strasti a ujedno se ne uspijevaju uzdignuti na višu razinu.

Na višoj podrazini do astrala, obitavaju osobe ko­je su za vrijeme fizičkog života funkcionirali mate­rijalistički, ujedno prakticirajući intelektualni razvoj,

a izbjegavajući pomoć bližnjima, uz isključivi prio­ritet svog ega. Takve osobe sporo napreduju ka vi­šim razinama i mogu se na toj razini kretati kako žele, brzinom misli, ali ne uspijevaju da se izdignu na višu razinu.

Kroz seanse spiritisti prizivaju svjesna bića iz svi­jeta mrtvih uglavnom sa razine nižeg astrala.

Utvare su duhovi koji uporno opsjedaju neko mjesto.

Poltergeista smatramo kućnim bučnim duhom, koji razbacuje predmete po kući i stvara galamu.

Prikaza je duh koji se najčešće namjerno prika­zuje živima i predstavlja najveći broj zabilježenih događaja.

Duša je osnovna čovječja osobnost sa svojim specifičnostima i označava ono čime se povezujemo sa svojim osobnim postojanjem u odnosu na mate­rijalni svijet. Duša je besmrtna, dok se tijelo mijenja tijekom života i u smrti. Za života u dušu su utkani ljubav, strast, želja i sva sjećanja sa iskustvom ži­vljenja. Put duše nakon fizičke smrti prikazan je različito kod raznih religija. Na primjer, kršćanski nauk ne priznaje ponovnu inkarnaciju, već duša ima svoj tretman s obzirom na svoja djela za života. Mo­že biti u čistilištu, raju ili paklu.

Duše umrlih najprije odlaze u astralnu, a zatim u mentalnu razinu. To su zapravo paralelni svjetovi i mogu ih zamijetiti samo osobe sa razvijenom jasno-vidnošću. Kad duše dosegnu mentalnu razinu, nije ih moguće kao duha povući do fizičke razine. U spiri­tističkim seansama mogu se privući samo duše koje borave na najnižem astralnom nivou. Takvim sean-

sama mogu se prizvati samo duše opterećene raznim negativnim djelovanjem.

Duh je u osnovi pojava duše umrle osobe, koju vidi netko živ sa fizičke razine, a pogled s te razine duha na stvari je gotovo božanski.

Prilikom smrti, kod čovjeka umire njegovo fizič­ko tijelo. Ono netjelesno, sastavljeno od finijih ener­gija, ostaje sačuvano i nadalje. To što ostaje i dalje nazivamo duhom ili dušom, što se razlikuje.

Čistilište je za one koji nisu sasvim dobri, a opet ni jako zli, i mogli bi se spasiti pročišćenjem u čis­tilištu. Duša grešnika ostaje u čistilistu tako dugo dok ne okaje svoje grijehe iz ovozemaljskog života, da bi se tako pročišćena duša mogla preseliti u raj. U čistilistu vrebaju razna iskušenja, da bi se duša očistila od grijeha.

Raj na nebu nastanjuju uzvišene i produhovljene duše koje uz povjerenje u Boga žele otići k njemu u više razine. Raj je mjesto koje nastanjuju anđeli i ar-kanđeli uz svu ugodu koja se može poželjeti. Blješ-tavilo svjetlosti prožima univerzalni osjećaj ljubavi na svakom mjestu. Biljke i životinje su prisutne na najljepši mogući način. Šire se ugodni mirisi, divni cvjetovi, plodovi, koji ne stare i uvijek u najljepšem stanju za jelo. Sve je također protkano ugodnim mi­risima. Životinje se međusobno ne napadaju, već ži­ve u ljubavi i slozi. Nema bolesti i neugodnosti. Raj je mjesto jedino za mrtve i tu nema mjesta za žive.

U pakao idu oni koji su za života činili zla. Kažu da je pakao prvi posjetio sveti Petar u pratnji arkan-đela Mihaela. U paklu se mogu vidjeti grešnici ra­zapeti, obješeni i mučeni na razne načine. Izuzetno

je vruće, tako da se peku, kao na roštilju. Postoji više razreda u odnosu na težinu počinjenih loših djela. Za pakao je rečeno daje to grižnja savjesti grešnika.

Zazivanje duhova po kršćanskom nauku je nemo­guće. To su vražja posla. Uz neke iznimke iz prošlog vremena, kršćanska crkva ne podržava zazivanje du­hova.

Opis umiranja u pravilu prate ista objašnjenja ra­znih autora. Tijekom umiranja prisutna je jaka svjet­lost na kraju tunela. Kretanjem kroz tunel dolazi do transformacije i odvajanje fizičkog tijela od duše. Duša izlazom iz tunela stupa u drugu, višu dimen­ziju.

Svjetlo na kraju tunela se spominje i kod regresije u prošle živote. Iskustvo umiranja je veoma jako i ostavlja jasan trag u sjećanju.

Mnoge religije, (kršćanska ne), vjeruju u reinkar­naciju, ponovno rođenje. Ponovnim rođenjem duša dobiva novo tijelo, a može zaposjesti i drugo tijelo. Zabilježeno je mnogo priča o takvim slučajevima.

Negdje između astralnog i mentalnog svijeta na­lazi se kauzalni svijet. Mistici i prosvijetljeni svjesni svog kauzalnog tijela ne zadržavaju se na astralnoj razini, već direktno odlaze u kauzalni svijet. U odre­đenim situacijama ljudima je omogućeno da kontak­tiraju ovu razinu na kojoj borave božanska bića. Šamani u svojim obredima postižu razinu kauzalnog svijeta i otuda donose mogućnost da djeluju na fi­zičkoj razini uspješno liječeći bolesne i ranjene. Ujedno tjeraju zle duhove svojim ritualima i obred­nim plesom.

Kod channelinga se smatra da se veza može us­postaviti i na višim razinama sa višim inteligen­cijama na višim stupnjevima svijesti.

Kod channelinga se sazivaju svjesna bića iz kau­zalnog ili božanskog svijeta.

Duh je osnovna bit čovjeka i nije podložan pro­mjenama.

REGRESIJA U PROŠLE ŽIVOTE

Fizičko tijelo umire a duša je vječna.

Danas se mnogi bave regresijom u prošle živote. Postoji hipnotička i nehipnotička tehnika regresije. Također postoji više tehnika raznih terapeuta. U svakom je slučaju potrebna velika opuštenost da bi terapeut mogao voditi tijek regresije. Jakom sugesti­jom terapeut vodi tijek regresije, a subjekt pri tom ima sličan osjećaj koji prati umiruće. Doživljava prolaz tunelom do jakog svjetla na izlazu iz tunela. Tada terapeut vodi subjekt u neko vrijeme prije ovog života. Kaže datum u prošlosti i subjekt se vraća u to vrijeme i priča o dojmovima tog trenutka. Zatim te­rapeut može promijeniti zadani datum i odrediti no­vi. Subjekt se opet vraća na taj termin u nekom od prošlih života i prezentira dojmove iz tog vremena. Priča o svim dojmovima kao da ih sada proživljava. Na taj način može se doći do mnogih saznanja koji utječu na određene probleme u sadašnjem životu. Takvim saznanjem može se terapeutski djelovati na rješavanje nekih problema u ovom životu. To su uglavnom razni neobjašnjivi strahovi koji se ne mo­gu kvalitetno riješiti klasičnim putem, pa se uz novo saznanje može promijeniti pristup i riješiti problem. Na taj način se subjekt može voditi kroz mnoge ži­vote prije ovog, a spol može biti različit u različitoj inkarnaciji. Poželjno je da tehniku regresije u prošle živote treba voditi iskusan terapeut jer se može dogoditi da se subjekt vrati u nezgodno vrijeme umi­ranja, ili u neko drugo ružno razdoblje. To može biti stresno za subjekt, pa ga treba kvalitetno i bezbolno prebaciti u neko drugo vrijeme ili vratiti u sadaš­njost.

Neutemeljen je strah regresiranih da se neće vra­titi u sadašnji život.

U daljnjem tekstu možete se upoznati sa karakte­rističnim tijekom nehipnotičke regresije koju slično provode mnogi terapeuti, a i naša Zrinka Bokšić.

TOK NEHIPNOTIČKE REGRESIJE

Kod regresije jedan dio analitičkog uma uvijek radi i sjećamo se regresije.

Prvo tri puta duboko udahnite. Sada se koncentrirajte na svoje lice. Osjetite sva­

ki mišić, svaki organ, svaku kost. Onda dozvolite licu da se posve opusti i postane lagano, kao da nije dio vašeg tijela i recite mi kad to učinite. Recite, je­sam. Ne žurite! Polako.

Klijent se može početi mrštiti i meškoljiti i ne opušta se dobro. Recite:

Opustite lice koliko možete. Imamo vremena dok dođemo do stopala. Mirni ste i sigurni.

Sada se koncentrirajte na svoj vrat: Postanite svjesni svakog mišića, svake tetive, i onda dozvolite vratu da se posve opusti i postane lagan, kao da nije dio vašeg tijela. Recite mi kad to učinite. Po­lako, smireno i stabilno.

Sada se koncentrirajte na svoje ruke, od prstiju do ramena. Postanite svjesni svakog mišića, svake kosti. I onda dopustite rukama da se posve opuste i postanu lagane, kao da nisu dio vašeg tijela.. I re­cite mi kad to učinite.

Sada se koncentrirajte na svoj prsni koš. Posta­nite svjesni ritma disanja, otkucaja srca. I onda dopustite cijelom prsnom košu da se posve opusti i postane lagano kao da nije dio vašeg tijela. Recite mi kad to učinite.

Sada se koncentrirajte na svoj trbuh. Postanite svjesni svakog organa, svakog mišića. I onda do­pustite cijelom trbuhu da se posve opusti i postane lagan, kao da nije dio vašeg tijela. Recite mi kad to učinite.

Sada se koncentrirajte na svoje noge. Od glež­njeva do kukova. Osjetite svaki mišić svaku kost. Tada dopustite nogama da se posve opuste i posta­nu lagane, kao da nisu dio vašeg tijela. Recite mi kad to učinite.

Sada se koncentrirajte na svoja stopala. Posta­nite svjesni svakog mišića, svake kosti. Tada dopus­tite stopalima da se opuste i postanu lagane kao da nisu dio vašeg tijela. Recite mi kad to učinite.

Sasvim ste opušten, i mirni ste i sigurni. Ja vas vodim sigurno, a vi me s povjerenjem pratite. Mirni ste i sigurni.

Ako vidite drhtanje ili znojenje, ili znakove straha iza svakog teksta morate ponovno dodati: Mirni ste i sigurni!

VJEŽBA VIZUALIZACIJE

Nadalje ću vam postavljati pitanja, a vi u svojim odgovorima isključite komentare i recite što vam prvo padne na um. Upotrijebite maštu i vizualiza-ciju uz trenutni osjećaj.

Da li stanujete u stanu ili u kući? U kući. Dobro. Sada ćete mi opisati prirodu oko vaše

kuće (ili stana) u doba zime. Izaberite jedan zimski dan pa mi ga opišite. Zamislite kao da upravo pro­življavate taj dan.

Osoba će biti više ili manje pričljiva, ako sama ne kaže obavezno postavite dodatna pitanja:

Je li dan oblačan ili ima sunca? Što vam posebno privlači pažnju. Da li vam se nešto posebno sviđa? Kako se vi osjećate u tom danu? Što vidite u okolini? Klijent bi mogao početi uopćavati, npr; zimi je

takvo vrijeme i svi se osjećaju... Pitajte ga što on misli ili osjeća u tom danu.

Sada idemo malo naprijed u vrijeme u jedan proljetni dan. Osjetite buđenje prirode oko sebe.

Što vidite? Postavite dodatna pitanja ako klijent sam ne kaže.

Tu već obično shvate što moraju reći. Sad idemo u jedan ljetni dan. Kako se osjećate,

što vidite? Ponovite dodatna pitanja ako treba Sada idemo u jedan jesenji dan. Opišite mi kako

izgleda. Također ponovite dodatna pitanja Sada idemo opet u današnji dan. Noć je, i vi se

nalazite na ulaznim vratima vaše kuće. Ući ćete unutra i vidjeti je li još negdje upaljeno svjetlo. Ako je, ugasit ćete ga i vratiti se nazad ispred kuće i zatvoriti vrata. I recite mi kad to učinite.

Jesam. Gdje je gorjelo svjetlo? U hodniku, kuhinji, kupaoni itd.( npr.)

ULAZ U PROŠLE ŽIVOTE

Sada kad ponovno otvorite vrata, vidjet ćete je­dan prolaz, a na suprotnom kraju će biti svjetlost. Vi ćete se samo zagledati u svjetlost, a ja ću brojati od 10 do 1 sve dok ne dođemo do prošlog života, najvažnijeg za ovaj današnji. Sa tog putovanja ćete uzeti sve što vam na bilo koji način može koristiti, a sve što vam ne treba ćete ostaviti iza sebe. Cijelim putem ćete biti mirni i sigurni. Sasvim ste stabilni i ja vas sigurno vodim u prošle živote.

Klijent vas u ovoj fazi može zamoliti da mu po­novite što ste rekli pa to i učinite.

Ja ću sada brojati od 10 do 1, a vi nemojte od­govarati. Samo gledajte u svjetlost

Sada otvorite vrata. Vidite svjetlost? Da. Klijent se može lagano namrštiti ili promrmljati,

što znači da nije siguran što vidi, pa ga ohrabrite: Na kraju prolaza je svjetlo. Samo se zagledajte u

svjetlost. Ništa drugo nije važno. Ja ću sada brojati. 10, Idete prema svjetlosti i prošlom životu. Na

početku ste tunela. 9, Idete prema svjetlosti i prošlom životu. 8, Idete i dalje prema svjetlosti i prošlom životu.

7, Idete prema svjetlosti i prošlom životu. Sve dalje i dalje.

6, Idete prema svjetlosti i prošlom životu. 5, Približavate se svjetlosti i prošlom životu i

prošli ste polovicu tunela. 4, Približavate se i dalje svjetlosti i prošlom ži­

votu. 3, Približavate se svjetlosti i prošlom životu i sve

ste bliže kraju tunela. 2, Približavate se svjetlosti i prošlom životu. Sa­

svim blizu ste kraja tunela i prošlih života. 1, Izlazite iz tunela u svjetlost i prošli život. Sada

ste se u prošlom životu. Pažljivo promatrajte lice klijenta Sada pogledajte oko sebe pa mi recite da li što

vidite, osjećate. Nije neophodno vidjeti. Otezanje i mrmljanje uglavnom znači da ništa ne

vidi. 90% ljudi ništa neće vidjeti u ovom momentu. Imate li osjećaj tla pod nogama ili vam se čini

kao da lebdite u prostoru? Velika većina ovdje kaže da lebde u prostoru, jer

su upali u tzv. prostor između dva života, U ovom trenutku idemo na uspostavu «baze».

Sada zamislite jednu zelenu livadu, jednu lijepu šumu, krasno plavo nebo, kao jedan proplanak u Alpama. Vi ste na zelenoj livadi.

Ako vidite mrštenje, to znači da se klijent muči da «vidi», umjesto da zamišlja.

U tom slučaju recite: Sada zamišljamo. Kao da se igramo. Jednostav­

no svjesno zamislite što kažem. Eventualno ponovite gornji tekst.

Jesam. Dobro, sada kad pogledate tu sa desne strane,

vidjet ćete jedan dugi kameni zid, kao kineski zid koji na sebi ima puno starinskih vrata, jedna do drugih. Vidite li?

Velika većina će lako zamisliti zid sa vratima. Imajte miran i autoritativan glas, kao da ste i vi u toj priči, i vi vidite vrata.

Da Sada se zagledajte i osjetite da li vas neka vrata

posebno privlače. Slike se pojavljuju brže nego ih analitički um može komentirati. Samo opisujte, bez analize.

Dobro, jesam. Jednostavno krenite i otvorite vrata. Kada ih

otvorite ušetat ćete u jednu važnu scenu iz prošlog života, važnog za ovaj današnji.

Moguće je razdoblje tišine na ovom dijelu, pa malo pričekajte.

Ako nema odgovora pitajte: Jeste li prošli kroz vrata? Što vidite? U ovom momentu će većina vidjeti neki prizor.

Neka vam opiše. Pogledajte si ruke i noge. Kao da dižete ruke

prema licu ili spuštate pogled prema nogama. Opu­stite se i recite prvo što vam padne na pamet. Jesu li to muške ili ženske ruke? Kako ste obučeni? Ko­liko vam je godina? Obiteljski status? Spojite se na osjećaje te osobe (sreća, tuga. Imate li osjećaj koja bi to godina bila? Država-vladavina? Imate li osje­ćaj imena i prezimena? Adresa? Koliko vam je go­dina? Sto tamo radite? Da li nekud idete ili se vra-

ćate? Jeste li kod kuće ili negdje vani? Vi znate sve o toj osobi.

Pomičite osobu u vremenu brzinom koja je potrebna. Npr.: (Prošao je jedan dan, mjesec, go­dina, pet godina, deset godina)

Regresija traje otprilike dva sata

SPECIFIČNOSTI

Ako osoba govori da je mrak, možda je negdje zatvorena.

Pogledajte kroz mali prozorčić na vratima. Upo­trijebi bateriju.

Ako je ponovno mrak osoba nije spremna za dalj­nji tijek i treba duhovnog vodiča. Recite:

Dobro pustite sada vrata i pogledajte prema šu­mi. Iz nje će prema vama krenuti vaš duhovni vo­dič, vaše više ja koje zna sve o vama. On može iz­gledati kao blagi starac sa bijelom bradom, u bije­loj haljini, ali i drukčije.

Sad se u glavnom pojavi vodič. Ako ne, recite; U mislima zamolite vodiča da dođe i pokaže se

jer vam je sada jako potreban Sada sjednite na tra­vu, leđima se okrenite šumi:.

Tada dolazi vodič i može spustiti ruku na klijenta. Može doći u obliku životinje, konja, srne, ali može biti i nevidljiv, no klijent osjeća njegovu prisutnost. Komunicira putem misli.

Zatim recite: Sada zamolite vodiča da vas odvede do vrata ži­

vota za koja smatra da ga treba vidjeti. On će vas

kao nevidljiv pratiti na tom putu. Vodič vas uzima za ruku i vodi prema vratima. Krenite prema vra­tima i otvorite vrata.

Pauza. Što vidite? Neka opiše. Pogledajte ruke i noge pa mi opišite. Ako bi i ovdje bio mrak, dalje se ne ide u ovoj se­

ansi. Treba napraviti čišćenje tereta prošlih života

ČIŠĆENJE TERETA PROŠLIH ŽIVOTA

Kada se osoba pozdravi sa vodičem te ovaj nema ništa više za priopćiti, prelazi se na slijedeću fazu regresije. Ovo je vrhunski užitak radi kojeg se opraš­taju mučenja od prije. Smiješak i zadovoljni uzdasi slijede.

Sada zamislite jedan prekrasni tropski otočić na južnim morima.. Plavozelena bistra voda, plavo ne­bo i sunce. Vi ćete tu na obali skinuti svu odjeću sa sebe i ići ćete plivati sa malim delfinima. Oni vam služe kao emocionalna podrška. Plivajte i ronite, sve dok ne osjetite da su svi tereti prošlih života os­tali u vodi. Uživajte, pa mi recite kad vam bude do­voljno.

Sada izađite na obalu i tu ćete ugledati jedno prekrasno, veliko drvo. Sjednite na topli pijesak i naslonite se leđima na drvo, a slijeve i desne strane vidjet ćete dva prekrasna zlatno-bijela anđela koji će ispružiti svoje ruke i sipati na vas zlatnu svjetlost nebeske energije, a iz zemlje i drveća će prema va­ma krenuti smaragdnozelena svjetlost zemaljske

energije. Udišite tu svjetlost, upijajte ju, osjetite kako se vaše tijelo potpuno regenerira i ispunja no­vom snagom. Osjetite mir i ljubav kako ispunjavaju vaše srce

Pauza. I onda će se na vama stvoriti nova odjeća. Pauza. Vidjet ćete svoju auru, kao da ste u jednom zlat­

nom balonu koji će se malo proširiti i ispuniti zlat­nom svjetlošću.

Kada bude gotovo sve će malo bljesnuti, pa mi recite.

Pauza.

POVRATAK U SADAŠNJI TRENUTAK

Dobro sada se svima zahvalite, a anđeli će vas odvesti do tunela kroz koji ste ušli. Tu će se poz­draviti s vama, vi se zahvalite, a ja ću onda brojati od 1 do 10 sve do sadašnjeg trenutka.

1,2,3,4,5,6,7,8,9,10. Nalazite se u sadašnjem tre­nutku. Sada se lagano protegnite. Ruke i noge. Ja ću vam skinuti povez s očiju, a vi i dalje žmirite, jer će vam smetati svjetlo.

Pauza. Polako se sjednite, naslonite se. Ja ću vam doni­

jeti malo vode.

TH€ €ND