ODABRANA DJELA ZANE GREYAUrednik OMER LAKOMICAZANE GREYTRASA UNION PACiFICA»OTOKAR KERŠOVAN! Rijeka -- 1966.Naslov originalaTHE U.P. TRA1LPreveo OMER LAKOMICAOpremio VLADO POTOČNJAK

...Kad pomislim kako je željeznička pruga građena kroz bezvodnu divljinu i obitavalište indijanskih plemena; kako su na svakoj dionici nicala improvizirana naselja, puna zlata, pohlepe i smrti, da bi zatim iščezla i pretvorila se u zabačene željezničke postaje; kad pomislim kako su u tim surovim predjelima kineski gusari radili rame uz rame sa siledžijama s granice i propalicama iz Evrope, kojima je glavno zanimanje bilo kockanje, pijančevanje, međusobna tučnjava i zvjersko ubijanje; pa kad se zatim sjetim da su na čelu toga veličanstvenog pothvata i čitave te vreve bili džentlmeni u frakovima, ljudi koji su sanjali samo o bogatstvu i posjeti Parizu — čini mi se da je ta željeznička pruga značajna tekovina vremena u kome živimo, da je izgradnja te pruge sjedinila i okupila najrazličitije ciljeve i porive svijeta i sve društvene slojeve, te pružila nekom velikom piscu najširu i najraznovrsniju tematiku za dugotrajnu literarnu obradu. Ako je ta tematika ispunjena romantikom* sukobima i heroizmom, šta je bila Troja prema njoj?(Robert Louis Stevenson)

GLAVA 1.Početkom šezdesetih godina stara karavanska staza vodila je od široke, vrtlozima uskovitlane i nabujale rijeke Missouri, što se ljeskala između svojih zelenih obala, preko nepreglednih, travnatih ravnica Nebraske, zatim na zapad preko talasaste prerije, s dugim vijugavim linijama topola, pa prema golemim uzvisinama Wyominga, što se postepeno uzdižu i tvore divlji i zabačeni krš, gdje su pasla ogromna stada bizona, a carevali krvožedni kurjaci, gdje su pored usamljenih potočića gorjele logorske vatre trapera, a uvis se dizali ogromni kolutovi modrikasita dima; onda sve dalje i dalje kroz neplodno područje vječite monotonije, kroz prostrans.tvo zamamna beskraja pod beskrajnim plavetnilom neba, prostranstvo sivo, svečano i tiho; odatle se nastavljala sve do goletnih mrkih brežuljaka, kroz bezvodne uske klance i gudure, gdje su pasli jeleni, a sakrivali se Indijanci; zatim se postepeno uspinjala prema prijevoju što se pruža između uznoisitih, strmih i mračnih vršaka gorskog lanca, pa preko vjetrovitih visokih ravnjaka u Utahu, sa svojim prekrasnim, poput smaragda zelenim dolinama, magličastiim kanjonima, strmim liticama, mračnim provalijama i bijeliim slanim jezerima, zasjenoe-nim od visoko uzdignutih, ukočenih stijena purpurne boje; potom kroz Nevadu, preko pješčanih pustinja i planinskih masiva, pa preko planinskog dijela Kalif otmi je, s kojeg se ponosno uvis dižu orijaški borovi, podno kojih žubore i huče bistri gorski potoci i poput dragog kamenja sv^etLucaju prekrasna kraška jezera;zatim se postepeno spuštala do velikih kasina, gdje prestaje planinski svijet, a počinje prostrana nizina, da bi.se, napokon, izvan granica Zlatne zemlje, spojila s veličanstveno mirnim, beskrajnim Pacifieom tamo, daleko, gdje sunce zalazi za obzorje.GLAVA 2.Duboko u brdima Wyominga prostire se živopisna dolina duž koje teče rječica što izvire kod prijevoja Chevenme. Jednoga dana četa Indijanaca iz plemena Sioux razapela je u dolini svoje šatore. S vrha okolnih, travom obraslih obronaka pucao je prema dolini čudesan prizor. U zlatnom sjaju sunca prelijevale su se raskošne boje krajolika, a uvis se ponosno dizale topole i

vrbe, iskićene svijetlozelenim Ušćem. Riječ-ndm je koritom poput žućkaste trake strujila mutna vodena masa, da se tu i tamo, gdje se nataložio isprani pijesak, razbistri i zablista. Tamnosmeđe tačke, rasute po dolini, bili su u stvari konji koji su pasli. U indijanskom su se logoru, u vidu sićušnih bijelih i crvenih mrlja, ocrtavali bijeli pokrovj razapetih šatora i crveni indijanski pokrivači, a s logorskih se vatri tromo dizali oblačićl plavkasta dima. Sva je dolina odisala svježinom i divljinom; sve je tu bilo tajanstveno, mimo i sablasno tiho.Brdoviti su predjeli Wyomdmga bili ispresijecani sijasetom sličnih dolina, a mnogobrojni, goletni, travom obrasli obronci, nalik jedni drugima, postepeno se uzdizali sve do visokih planina. Na jednom od njih, onom najvišem, stajao je usamljeni mustang, snažno, čupava i poludivlje živinče. Na njemu nije bilo ni sedla ni uzde, ničega što bi ga sputavalo, osim lasa na uznositom mu vratu. Premda mu se pod nogama staralo obilje izblijedjele visoke trave, mustang nije pasao. Nepomično je gledao uz strmi pristanak, u pravcu što su ga odredile njegove ma<5uljene uši. Uznemireno je promatrao kako se na povjetarcu njišuduge vlati trave. Njemu, kao ni ostaloj njegovoj divljoj subraći, nikada neće biti jasno kakva to nevidljiva i nečujna sila uzrokuje to čudno podrhtavanje, taj lelu'javi pokret trave što se postepeno širio sve dalje i dalje prema vrhu obronka. Pa ipak, instinkt mu je kazivao da se tu krije neka nepoznata opasnost i da treba biti na oprezu.S uzvišen ja na kome se nalazio mustang otvarao se prema dalekim ■ planinskim vrhuncima širok i prekrasan vidik. Kakav ■'veličanstven, prizor! Obronak do obronka, greben do grebena, brdo do brda, sve se to postepeno izdiže i tvori vrletno predgoirje visokih planina. U daljini ocrtavali se blijedi i sivi planinski vrhunci, a najviši među njima pokriveni snježnim pokrivačem. Na protivnoj strani, daleko izvan brda Wyomiinga, prostire se beskrajno prostranstvo sive i turobne prerije. Nad njom je neumorno kružio orao, koji se osjećao gospodarem svega onoga što' se pod njim stere i dokle god seže njegovo prodorno oko. S one strane obronka na kojem se nalazio mustang' zjapi dolina, uska a dugačka, gubi se u neodređene daljine na oba kraja, i prema istoku i prema zapadu. Gledajući s vrha obronka, duž doline se nazirala nejasna, blijeda, krivudava crta; bila je to drevna staza za Sv. Vrain i Laramie.Napokon je nastupio trenutak kad je ono čudno lelujam je trave izbilo i završilo se na samom vrhu obronka. Vlati trave se načas razimakntuše i otkriše lice indijanskog ratnika iz plemena Sioux, jezivo obojeno ratnom bojom. Njegove su crne, prodorne, pakosne oči piljile prema stazi. Njegovo se polum&go ba-kronasto tijelo udobno ispružilo tik pod vrhom obronka. Pod jednom mu je rukom ležala dugačka puška.Prolazili su sati i sati, a indijanski je ratnik uporno promatrao dolinu. Sunce je sve više padalo na zapad, dok se napokon mije spustilo do crte gdje se nebo spaja sa zemljom, te svojim rumenilom obasjalo vrhunce obronaka. Iz nejasnih daljina, na zapadnom kraju doline, odjednom se pomoliše sićušni crni i bijeli pokretni predmeti. Indijanac napravi gotovo neprimjetan pokret tijelom ali očima nije ini trepnuo, a na licu mu se nije pokrenuo ni jedan mišić.Uskoro su se mogli raspozimatj obrisi teških pre-rijskih kola i volova. Bio je to mali karavan što se kretao na istok. Kola karavana prođoše jednu okuku i zaustaviše se u krugu na obali potoka.Indijanski izviđač sipuzne natrag za nekoliko kora-čaja, a razmaknute vlati trave vrate se u prvobitni položaj i zatvore mu vidik prema dolini. Potom hitro ot-puže niz pristranak dok nije bio potpuno siguran da je izvan vidokruga putnika, a onda se digne, potrči pristranikom i skoči jednim skokom na konja, Jurio je poput strijele niz pristranak i iščezao u nepoznatom pravcu. ■ ■ * ■10;. GLAVA 3.

Bili Horn, vođa karavana, imao je veliku .-.količinu zlata koje je vozio na istok. Nitko iz njegove družine, osim jedne djevojke, nije znao za to njegovo bogatstvo.Ham se otisnuo na Zapad kad je tamo bila otkrivena zslatna rudaoa. Ali sve do 1853. njegovi su napori u traganju za zlatom bili uzaludni. Te mu se godine ssreća nasmiješila, i on je u toku nekoliko slijedećih godina zgranuo, veliko bogatstvo. A 1865. godine, čim je snijeg okopnio na planinskim prijevojima, sakupio je družinu i napustio Sacramento na putu za Istok. Bio je to snažan, zdepast pionir, grube i ružne vanjštine, lica zarasla u bradu. Imao je hrapav glas i malo je govorio, ali je bio neobično hrabar.U Ogdenu, Utah, savjetovali su mu da s tako malim brojem ljudi ne ide preko brda Wyomin<ga, jer su Indijanci iz plemena Sioux krenuli u ratni pohod. Ali se on nije obazirao na te savjete.Horn je sam predvodio karavan, izviđao i iznalazio put što je postepeno skretao prema Istoku. U njegovoj družina nije bdio ni jednog vodiča ni lovca. Zbog nesigurnosti pusta, u ono su vrijeme karavani što su se kretali na Istok obično bili slaibo opremljeni i s malim brojem ljudstva. Samo nostalgija za rodnim krajem, lični neuspjesi i razočaranga, kao i bezakonje koje je vladalo na Zapadu, nagnali bi pojedince da napuste Zlatau zemlju i odvaže se na tako opasan put. Na polasku je u Hornovu karavanu bilo jedanaest ljudi, tri žene i jedna djevojka. Jednog je člana družine Hornt ubio u toku putovanja. A u Ogdenu, po12savjetu svojih prijatelja, napustio je karavan još jedan član«, a s njim i njegova žena.I tako, kad se karavan jednog popodneva zaustavio u prekrasnoj dolini u brdovitu predjelu Wyo-minga, u družini je bilo svega devet ljudi. Kad dugo putuju kroz divlje i opasne predjele, putnici se obično ili međusobno zbliže ili među njima nastane razdor. BIH Horn nije mnogo držao d® ljudi koje je unajmio za svoj karavan i iz dana u dan sve se više držao po strani. U njegovim očima to su bili ljudi na koje se ni u čemu nije mogao osloniti. Jedina korist od ojih bila je što su tjerali volove i obavljali razne sporedne poslove kad se trebalo ulogoriti. On sam morao je loviti divljač za hranu, pronalaziti vodu i držati stražu. Ovdje, među brdima Wyominga, Horn se uznemirio i zabrinuo, jer se trebalo zadržati, a njemu se žurilo. Ositalih se to nije ticalo; oni su i dalje bili bezbrižni i ravnodušni prema svemu, kao ljudi koji nemaju što izgubiti ni dobiti.Živopisna i prekrasna dolina u kojoj su se zadržali pružala je sve što se za logorovanje može poželjeti osim prirodnog zaklona i zaštite u slučaju napada Indijanaca. Ali Horn je morao riskirati. Volovi su bili toliko iscrpljeni da im je bio neophodan odmor i hrana. Bilo je, nadalje, nužno podmazati kola i pribaviti meso od divljači. U dolini je pak bilo trave u izobilju, bila je na dohvatu bistra voda potoka što je tuda proticao, bilo je drva za logorsku vatru, a svuda uokolo primjećivali su se tragovi divljači. — Kola u krug! — naredi Horn. To mu je bilo prvi put što je izdao ovo neobično naređenje. Članovi družine nisu mogli -odoljeti smijehu dok su glomazna prerijska kola postavljali u krug. Ubrzo su ispregli volove, razapeli šatore i naložili logorske vatre.Horn uzme pušku, pođe uz potok i izgubi se iza zelenog žbunja u jednoj klisuri.Bližio se mrak. Sunce na zalazu obasjavalo je rumenim sjajem visoko grebenje što je stršilo iznad pristanka doline. S logorskih su se vatri dizali ogromni stupovi modrikasta dima i tromo se predavali naručju vjetra koji bi ih raspršio.U međuvremenu su ljudi u logoru ćaskali o koje-, čemu. /— Slušaj, druže, kažj pravo jesi U išao stazom 2a Laramie kad si putovao na Zapad? — upita jedan. ;— Nisam. Udario sam stazom za Santa Fe — glasio je odgovor.— A ti, Jomes?— Isto tako.

— A ja sam se brodom prebacio u Kaliforniju — javi se jedan glas. — Kamo sreće da sam se onda utopio!— 1 sad se svi vraćamo siromaštniji neg što smo bili kad smo krenuli na Zapad — primijeti treći.— Da, istima je, samo... — javi se još jedam.— Prijatelju, ti si nešto kazao, je li? — priupita netko.— Pa eto, barem sam vidio mnogo zlata.— Janes, ima ii ovaj naš Bili Hom zlata u karavani?— Đavo bi ga zntao. Po njegovu držanju izgleda da ima — odgovori Jones. — Čuo sam da je na Zapadu bio bolje sreće od nas.Ljudi su bili podijeljena mišljenja o Billu Hornu i njegovu bogatstvu. Zatim zapodjenuše razgovor ima li opasnosti da ih napadnu Indijanci. Na kiraju se složiše da takve opasnosti nema i da je svaka takva pomisao smiješna. Razgovor se nastavi o čuvenom Pomy Expressu. Jedni su nagađali da je već prošao stazom za Laramie, a drugi su to osporavali. Na koncu je predmet njihova razgovora bila željeznička pruga koja treba da se izgradi od Istoka do Zapada, dakako aiko je vjerovati glasinama što su se počele širiti.— Nikakva željeznička pruga ne može se izgraditi ovuda — reče Jones odsječno.— Naravno da ne može. Ali zar se ne bi mogla probiti preko nekog ravnijeg terena? — upita drugi.— Probiti? Preko pustiojstoih predjela u Utahu pa onda preko plandna? Do đavola! Ljudi imaju pametnijeg posla — uzvikne treći.I tako se razgovor i prepiranje nastavi za sve vrijeme dok su obavljali razne poslove u logora.14\\ Žene su, međutim, imale malo što da kažu. Jedna dd njih, supruga razgovorljivog Jonesa, u mislima je obnavljala uspomene iz sretmijih dana koji se više nikada neće vratiti, i mrštila se pri toj pomisli. Bila je to sredovječna žena, uglađenih manira, strogih crta lica. Druga je žena bila nešto mlađa, a njeno tužno lice pokazivalo je tragove nekadašnje njene ljepote. To je bila gospođa Durade. Djevojka iz karavana bila je njena kći Allie. Imala je oko petnaest godina, ali je bila dobro razvijena, i lijepo građena, tanka u struku. Lice joj nije bilo ni najmanje prepla-niulo, bilo je blijedo i brižljivo odnjegovano. Imala je dugu i bujnu kestenjastu kosu, privezanu plavom vrpcom, i izrazito krupne crne oči.— Oh, kako li je to bilo davno kad smo otišli od kuće! — uzdahne gospođa Jones.— I vi Istok nazivate svojom kućom! — oštro će gospođa Durade.— Za ime svijeta! Da, tamo je moj pravi dom — ustklikme gospođa Jones. — Kad bih u Kalif ormi j i imala svoj dom, nikad se ne bih vratila. Ali je u Kalifor-raiji užasno. Sve sami šatori, drvene kolibe, prijave jazbine! I tu da živi žena! Oh, kako samo mrzim tu prokletu Kaliforniju! Neobuzdana rulja pustolova misli samo na zgrtanje bogatstva, na zlato. Zlato, koje netko može i pronaći, ali zadržati ga neće nitko!... Da mi je samo dočekati da stignem kući!Gospođa Durade ne odgovori ništa. Zamišljeno je upravila pogled prema istoku, u mračne vrhove gorskog lanca.Uto odjekne puščand hitac negdje u klisuri. Mhi-škaroi se zgledaše u čudu. Ali čim razmijeniše poglede, nastavaše svoj posao kao da se ništa ndje ni dogodilo. Zeme su, naprotiv, prestrašeno gledale svuda unaokolo. Osim volova što su pasli, nigdje nikoga živa. Nisu se smirile sve dok se na vidiku nije pojavio Bili Horo. Nosio je ubijenog jelena, a to je bio dokaz da je om s&m pucao.Allie mu otrči u susret. Ona i Horm bili su dobri prijatellji. Nazivala ga je ujakom makar joj nije bio ništa u rodu. Za vrijeme cijelog putovanja Bili Hortn je jedimo prema njoj bio susretljiv i prijazan. Sada,

1Sdok je trčala, AUie je primijetila da je zastao kraj/ potoka, na zemlju spustio jelena i sagnuo se kao da nešto traži. Kad mu se približila, klečao je i pažljivo ispitivao tragove mokasina u pijeskiu. /— Tragovi Indijanaca! — uplašeno će AUie. /— Ništa drugo ne može biti, Allie — odvrati Hora zabrinuto. — Otisnuti su prije jedan dan;.. možda i više.— U jače Bili, postoji li opasnost da nas napadnu?— upita Allie i prestrašeno se zagleda u pristranak.— Djevojko, mi smo sada među brdima Wyominga ! ja se uzđam da smo izvan opasnosti — hrabrio ju je Hom.Zgrabio je ustrijeljenog jelena i prebacio ga preko ramena.— Dajte da vam ponesem pušku — reče Allie, a zatim pušku objesi o rame.Zaputiše se prema logoru.— Slušaj, djevojko — otpočne Horn ozbiljno. — ivložda nema razloga da se plašimo. Ali meoi se ne sviđaju ovi tragovi Indijanaca. Pogotovo ne ovih dana, dok su na ratnom pohodu. Sad ću ja zaplašiti -one lijene vucibatine. Možda će ih strah malo prodrmati. A ti se ništa ne plaši.Svi se u logoru obradovaše dobroj lovini.— Kladim se da su Indijanci čuli onaj pucanj — izlane Horn, pošto položi teret na travu i izvadi lovački nož. Zatim uputi prijeteći pogled cijeloj družina, koju je u duši prezirao.— Hom, sve mi se čini da ti se ti Indijanci motaju po glavi više nego obično — primijeti Jones.— Tamo kraj potoka vidio sam svježe tragove Siouxa. ■— Onda smo u lijepu sosu, bogami!— Siouxi! — usMifcne drugi.— Ako ne vjerujete, otiđite tamo i uvjerite se sami— procijedi Hom.Nitko se ne pomače s mjesta, Horn zafirce u mak prezira i bez rijeci stane derati jelena i priređivati meso za večeru.16U međuvremenu je sunce iščezlo iza gorskog hrpta, vte je čitava dolina polako tonula u mrak. Za vrijeme (ečere Horn odjednom skoči i zgrabi pušku.— Ono nije Indijanac, ali mi se ne sviđa što onako^ juri.*Svi pogledaše u pravcu koji im Horn pokaza ru-korn. Prema njima poput strijele spuštao se stazom što je vodila sa zapada neznanac na konju. Ljudi u logoru još se nisu oporavili od zaprepašćenja, a oe-znanac im se već stvorio pred nosom. On naglo zaustavi konja,- ali ne sjaha.— Dobro veće! — pozdravi. Bio je to postariji čovjek, prodornih graorastih očiju i duge kose. Na sebi je imao hlače od jelenje kože. Noisio je dugu, glomaznu pušku prednjaču1.— Ja sam Slingerlanđ... traper iz ovog kraja — nastavi došljak i brzim pogledom odmjeri sve po redu. — Tko je vođa karavana?— Ja -— javi se vođa i korakmu naprijed. — Bili Hoam.•— Prati vas grupa Crvenokožaca iz plemena Sioux.BM1 Horn se strese i nervozno zamlatara rukama. Ostali glasno izraiziše zaprepaštenje i strah. Žene obuze panika.— Jesi li ih vidio!.— upita Horn>.

— Da, vidio sam ih s jednog grebena udaljenog odavde deset milja prema zapadu. Šuljali su se stazom i slijedili vas. Siguran sam da vas kane napasti. Jahao sam gorskim hrptom i zato nisam mogao prije sitićl— Koliiko ih ima?— Izbrojao sam ih petnaest. Polagano su išli. Sigurno su zatražili pojačanje. Oveći logor plemena Sioux nalazi se prijeko u drugoj dolini.— Jesu li Siouxi na ratnom pohodu?— Prije nekoliko dana vidio sam leš bijelog čovjeka. Bio je sikalpiran.Hornovo se lice smrači poput olujnog oblaka. Om Opsova i profeune čas fead je ljude iz svog karavana, onako problijedjele i nepouzdane, odabrao da ga prate na Istok.S Trasa Union Pacifica17— Morat ćete se boriti, bitange! — zaurlao je. — To će mi biti .zadovoljština.— Horn, tu u blizini su vojnici u logoru — nastavj Slingerland-— Hoćete li da odjašem po njih?— Vojnici! — usklikne Horn-.— Da. Prate ekipu graditelja koja trasira željezničku prugu. Mislim da ću ih pravovremeno dovesti da vam priteknu u pomoć... naravno, ako vas Siouxi i dalje budu slijedili polagano... Ili možda želite da ostanem s vama?— Prijatelju, najbolje je da odeš po vojnike. Uzmi svog konja i od jaši što brže možeš.—. U redu. A vi smjesta prekinite logorovanje i krenite. Idite stazom nizbrdo što brže možete, a ja ću dovesti konjanike koji će vas zaštititi i zadržati Crvenokošce.— A kako bi bilo da se sklonimo negdje u tim brdima? — upita Horn nervozno.— To ne bi koristilo. Nemate konja. Indijanci bi vas brzo otkrili. Vi samo krenite. I požurite. To će biti najbolje... Nego, vidim da u karavanu imate i jedinu djevojku. Mogao bih je uzeti k sebi na konja.— Allie, popni se iza njega — reče Horn okrenaivši se djevojci.— Ostat ću s majkom — odgovori oma... — Idi, dijete moje, idi! — zaMinjala ju je gospođa Durade.I ostali su je nagovarali da ode, ali je ona to odlučno odbila.Horn joj pruži svoju drhtavu ruku. Sa njegova lica tog časa iščezne svaki trag strogosti.— Allie, nikad nisam u životu nikog volio.,. takso bi mi bilo drago da pođeš s njim. Bila bi zaštićena. A mogla bi uzeti i moju...— Neću — prekide gia Alilie. .Slimgerland joj uputi metka čudam.. pogled, pun udiv-1 jenja, a zatim mu žustre oči sivjevnuše prema Harnu.— Ima li štogod što bih vam ja mogao ponijeti? Horn je oklijevao. — Nema — reče napokon. —Htio sam samo njoij nešto predati. Ali kad ne ide,-onda ništa.Slingerland podbode konja, a zatim preko ramena baci pogled prema logoru.18— Izgubite se odavde dok nije kasno! -- dobaci, onda u punom kasii udari niz doliiou i uskoro išče-le iz vidokruga uplašenih putnika.\— Potoret! — zagrmi Horn.U logoru nasta metež. Ne prođe puoo vremena, a nizvodno stazom tutnjila su teška prerijska kola. Paničan bijeg pred Indijancima otpočeo je. Bio je sumrak. Upregnute su volove vozari nemilice tukli da ih prisile da što brže idu. Ali je to bilo teško postići, jer su kola bila natovarena teškim teretom, a volovi su bili troimi. Uskoro je doliina bila obavijena tamnim plaštemi noći, te je vidljivost bila veoma slaba. Teško je bilo slijediti stazu. Glomazna

prerijska kola su se jače truckala i zanosila lijevo i desno, i uskoro su iz njih ispali pokrivači, pribor za logorovanje. Jedna se kola prevrmu. Putnici što su sjedili u njima navrat--nanos pokupiše svoje stvari i potrčaše da se ukrcaju u jedna od kola ma početku karavana.Horn je sve više urlao da se ova vratolomna vožnja ne uspori i pri tome je bio jednako bezobziran prema ljudima kao i prema volovima. Zone su se tresle ne samo od straha nego i od užasnog drndanja kola.Za nekoliko siati karavan je prešao put od više milja. Staza kojom su išli skrenula je u drugu dolinu preko jedne vrleti, kamenite i nesigurne. Horn siđe s kola i pješice pođe ispred karavana da povede volove. Ostalima naredi da učine isto. No uskoro na-iđoše na prepreku koju im je priredio hir prirode; staza je naime bila prekinuta stijemjeni i drveeem. A i volovi su bili suviše iscrpljeni.Bjegunci posjedaše i svi cvokoćući dočekaše zoru. Nitko nije spavao. Svi su napeto osluškivali tajanstvene zvukove u pustoj noći, zvukove što ih je ngi-hova uobrazilja uvećavala i činila još tajanstveni jim.Kad god bi im do ušiju doprlo umorno zavijanje kojota, ili mijauk divlje mačke, ili cvrkut noćnih ptica, ili kotrljanje odvaljena kamena, prestrašeno bi poskočili i pripremili se kao da će se svakog trena, začuti prođonni bojni poklič Siouxa. Da bi se nekako oslobodili straha, bjegunci su se šapatom obraćali jedni drugima. A zdepasti i krepki Honn, mračno ras-10položeo i bijesan, koračao je amo-tamo, s puškom u/ ruci, i o nečem imteinz.iv.no razmišljao, kao da nešto/ smjera.Allie je sjedila u kolima priljubljena uz maj'lp. Čitavo je vrijeme bila budna, ali ne osobito uplašena. Njena se majka, činilo joj se, za sve vrijeme ovog napornog puta držala nekako neprirodino i čudno. Što su više napredovali prema istoku, njeoo je držanje bivalo sve čudnije. Dokle su se vozili te noći, drhtala' je i jecala, i Allie čvrsto pritezala k sebi. No otkad su u bijegu pred Indijamcima naišli na prepreke šuitila je kao zaliveea.Allie je bila u cvijetu mladosti i u ovoj krajoje opasni oj situaciji nije izgubila nadu. Neprekidno je ša-putala majci da će vojmici stići na vrijeme.— Gnaj hrabri čovjek u jeleojoj koži... on će nas spasiti — uvjeravala je prestravljenu majku.— Dijete, osjećam da više nikad neću vidjeti svoje kuće — napokon šapatom reče gospođa Durade.— Majko!— Allie, moram ti reći... moram! — odgovori joj ona suzmih očiju i privuče je k sebi.— A šta mi to, zaboga, imaš reći?. — upita Allie tiho i nježno.— Istinu... istinu! Ah, cijelog života sam te lagala!— Lagala! Ah, majko! Onda mi reci... sada.— Dijete, oprostit ćeš mi... i nikada me... n<ećeš mrziti, zar ne? — za jeca majka sva slomi jema.— Majko, kako možeš tako govoriti! Ja te volim — reče Allie drhtavim glasom, a zatim se privi uz majku. Zavlada tišima, i gospođa Durade se malo smiri,— Allie, još prije nego si došla na svijet pobjegla saim s Duradeom — otpoče majka užurbano, kao da mora što prije odati svoju tajmu. — Durade ti nije otac ... tvoje je prezime Lee. Otac ti se zove Alliscun Lee. Ćula sam da je on sada bogat čovjek. Ah, želim se vratiti... želim te odvesti k njemu i moliti ga za oproštenje.,. Vjenčali smo se u New Orleam.su 1847. Moj me otac prisilio da se udam za toga čovjeka. Nikad ga nisam voljela. Nije on> bio od ornih kojima sam se divila... Srela sam Duradea. Po narodnosni 3pam,jo-lac, porijeklom aristokrat, Durade je bio neobuzdan pustolov. Pobjegla sam s njim. Pridružili smo se tragačima zlata što su putovali za Kaliforndju... Ti si se tamo rodila, 1850... Bio je to težak život. Činila sam sve što sam mogla da te podignem i pružim ti dobarodgoj. Jedimo ti nikad nisam odala svoju__i njegovu

tajnu... U posljednje me vrijeme ta tajina sve više progomila... Nisam više mogla izdržati... pa sam s tobom pobjegla od Duradea.— Oh, majko, anala sam ja da bježimo od mjega! — uzvikne Allie teško dišući. — Znam da će nas on progpniti. "— Doista, i ja se toga bojim — odgovori gospođa Duirade. — Oh, samo da me ne stigme njegova osveta!— Majko, pa to je strašno!... On. dakle nije moj otac. Nikad ga nisam ni voljela. Nisam mogla... Ali, majko, mora da si ga ti voljela!— Dijete, ja sam bila Duradeov rob — tužno će gospođa Durade.— A zašto si pobjegla? On je prema nama bio prdjazam i dobar.— Poslušaj me dobro, Allie. Durade je kockar. Toliko je lud za kartama, da bi zakartao sve što mu dopadme ruku. Nije om čezmuo za zlatom, ali je volio riskirati. To je Mila njegova neodoljiva strast. Jedinom je b|o spremam da proigra čak i moju čast. No, bilo je i kockara kioji se misu odrekli svog ljudskog do-sitojansitva!... Mislim da sam od tada počela mrziti Duiradea... Bio je nepošten kockar. Natjerao me da budem saučesiniik u mjegovu lopovluku. Moje lice služilo je kao mamac piomirima da dođu u njegovu jazbinu. Da, moje lice, jer ja sam nekad bila lijepa!... Oh, kako sam nislko pala! Ali on me prisilio... Hvala bogu što sam ga oapuistila prije nego je suviše kasno ... suviše kasino za tebe.— Majko, on će nas slijediti! — zavrišti Allie.— Ali te nikad neće dobiti natrag! Ubsit ću ga ako samo pokuša da te vrati k sebi — odvrati gospođa Durade bdjesino.— Nije ona me aUilkad stavio ruku, majko. To mu se mora priznati ma tko om bio —- promrmlja Allie.— Dijete moje, on bi i tebe iskoristio za svoje prljave ciljeve, isto ooako kako je sa mnom poistu-pio, Qn je to već i pokušao, samo ja nisam dozvolila. Htio te učiti raznim nepodopštinama... Rekao je da ćeš jednog danta biti ljepotica.— Majko! — zamuca Allie. — Zar sam mu i ja trebala poslužiti kao mamac za kartaše?— Zaboravi ga, dijete. Zaboravi na grijehe svoje majke. Ja sam strašno patila. I pokajala se... Jedina mi je želja da te živu i zdravu dovedem Allisonu Lee ju u kuću, da te vratim pravom ocu koga nika<2 nisi vidjela.Pred zoru stale su blijedjeti zvijezde, a tamni se noćni veo pretvorio u mrkli mrak. Zrak je zahladio. Između uznositih brda, crnih poput ebamovine, zavladala je sablasna tišina, koju više nije narušavalo ni tužno1 zavijanje kurjaka ni cviljenje vjetra. A onda se, konačno, mračno obzorje na isitoku počelo pomaljati u nekom neodređenom, magličastom sivilu. Zora je bila na pomolu. I sve se nekako mijenjalo, samo je oma tajanstvena, beskonačna tišina divljine bila ista.Tu je tišinu odjednom prekinuo vrištavi, stravični bojmi zov Siouxa.Kadšto su ti opasni indijanski ratnici zn«ali napasti podmuklo, bez ornog vrislka. A sada su opet zrak proparali njihovi prodorni ratni poklici, od kojih se krv ledila i najhrabrijiirna. Možda su Siouxi najavljivali svoj napad samo onda kad su bili sigurni u pobjedu.Honna obuze neka zlokobna sluitaja i nemir. Pozvao je k sebi cijelu družbu, a zatim između kola i kamenita greben ja odabrao najsigurniji zaklon i tu smjestio žene.— A sada, momci... ako je to kraj ... hajde da se borimo do posljednjeg čovjeka! Možda ipak izdiržimo dok ne stignu konjanici.Zatim u polutami zgrabi Lopatu i stane kopati rupu. Ali je i dalje napeto osluškivao hoće li se opet začuti onaj zastrašujući bojni zov. Svaki čas bacio bi pogled u mračne daljine, ali se niš>ta nije moglo čuti ni vidjeti. Kad je iskopao rupu duboku nekoliko stapa, donio je pun naručaj teških kožnih vrećica i položio ih u nju. Onda se vratio do kola po još jedan naručaj.

Ostali iz njegove družine, mračni poput mračne noći promatrali su ga netremice kako zakopava blago*kako pažljivo vraća na isto mjesto odvaljeni komad ledine i gazi teren kako bi uklonio tragove.Hora je nekoliko časaka nepomično stajao i tužno zurio u ledinu, kao da je tu sahrando dio sama sebe. Potoim se stao smijati, ■■odvratno i strašno, kao podivljao.— Tu je zakopano moje zlato! Ako se itko izvuče iz ove borbe, može ga imati.Bili Honn slutio je da više nikada meće vidjeti to svoje blago, što ga je upravo zakopao. I nije mu bilo stalo do njega. Čovjek koji je bio rob strasti za zlatom, koji je bio riskirao sve samo da ga se dočepa, nije više mario za nj! Dohvatio je pušku i okrenuo se u smjeru odakle bi se, po njegovoj ocjeni, mogli pojaviti Indijanci. Čekao je da se dogodi ono što se mora dogoditi.Trenuci strašne neizvjesnosti prolazili su a da se ništa ndje događalo. Samo su snažni otkucaji srdaca potmulo odzvanjali u svijesti bjegunaca. Svaki od njih pretvorio se u uho da čuje nečujno prikradanje. U misilima su dočaravali topot konja vojnika spasilaca koje su očekivali. Ali se miš ta nije čulo, već je i dalje vladala mrtva tišina, jeziva i tajnovita, jezivija od brze i sigurne smrti.A onda odjednom iz sivog polumraka zaplamtješe crveni plamenovi. Odjekmuše puščani hici. Horn i njegovi ljudi stadoše nasumce pucati prema tammim Sijemama što su se prikradale. No svaki njihov pucanj bio je popraćen salvom s protivne strane. Polumračno poprište borbe u'brzo je bilo obavijeno oblakom crnog dima. U kratkim intervalima između pucnjeva čulo se neko jezivo šuštao je i mukli udarci odapetih strijela. Potio-m je uslijedilo neprekidno borbeino vriska-nje Indijanaca. Dopiralo je sa svih strana i sve se više približavalo karavanu. Kad mu se sasvim približilo, postalo je još strasnije i jače, pomiješalo se s jaucima, krikovima i potmulim kotrljanjem, da bi na kraju opet zavladala grobna tišina.23GLAVA 4.Godine 1865, upravo kad je završio rat, jedna ekipa inženjera i tehničara kojoj je bilo povjereno projektiranje i trasiramoe željezničke pruge Unioin Pacific radila je na premjeravanju terena u brdima Wyominga. Taj je teren bio koliko opasan toliko i nepovoljan za predviđenu izgradnju.Ekipa stručnjaka, praćena konjičkim eskadromom pukovnika Dillona, nailazila je tokom rada na gotovo nesavladive teškoće zbog nspristupačnosti i neprohod-nosti terena. 1 sada, pošto je nekako prodrla u divlji brdoviti predio nadomak istočne padine Stjenjaka, bila je prisiljena da se zaustavi pred na prvi pogled nepremostivom preprekom, pred jednom ogromnom gudurom, suviše dubokom i širokom ada bi se mogla nasuti ili presvoditi.General Lodge, glavni inženjer i vođa ekipe, obrati se Baxteru, jedinom od svojih pomoćnika:— Pozovite onog mladog tehničara, Nealea, neka on pokuša naći neki izlaz. Ako ikad okončamo trasu preko ovog užasnog terena, morat ćemo mjernu biti zahvalna.Baxter smjesta naredi jedinom Ircu koji se tu zatekao i pušio malu crnu lulu da pronađe Nealea i prenese mu šefovo naređenje. Casey, tako se zvaše taj Irac, bio je koštuinjav, crven u licu, meo-bično žilav, čovjek naviknut na opasnosti i na surov život. Izraz njegova lica odavao je neku posebnu dobroćudnost i vedrinu, kao da mu je netko nataknuo na glavu nasmijanu masku. On izvadi lulu iz usta pa reče;24— Generale, ova nam boja zastave ne pristaje. Želio bih nositi zelenu.Baxter se stane vrpoljiti pa rukom dade Ircu zinaik da odmah izvrši primljeno naređenje. Ali general Lodge, koji se bio udubio u proučavanje mapa i crteža, u istom tremu upravi pogled prema Ircu, a na usnama mu se pojavi lagan smiješak. Imao je taminopuitoo lice, dostojanstveno i ukočeno držanje vojnika.

— Casey, slobodno izaberite zasrtavu koja vam se sviđa. Mbžda će n.aim zelena dondjeiti sreću.— Generale, bojim se da nikada nećemo izgraditi prugu preko ovog đavoljeg terena, alfi. na mene svejedno možete računati — odvrati Casey pa ode.' I zaista, preostala je još jedna jedina nada, nada da će poletni i odvažni Neale, koji je imao naročito izoštren- vid kao u planinara i izvanrednu nadarenost za procjenjivanje udaljenosti i nagiba, možda ipak uspjeti izvršiti taona mjereno a i otkriti kuda bi se kroz guduru mogla pružati trasa.Dok su čekali na Nealea, inženjeri su tko ana po koji put proučavali mape i crteže. Na licima im se čitala zabrinutost i ozbiljnost; vidjelo se da se oni ne predaju malodušnositi tako lako.Njihov vođa, glavni inženjer Lodge, u tek završenom građanskom ratu bio je general-majtor. Prije rata često je putovao kroz ovaj neprohodni predio Zapada i zanosio se gramdioz-nim planom o izgradnji željezničke iiniije. Sjajna ideja da se američki Istok i Zapad sjedine i spoje transkoin.tineintalnom željezničkom prugom sinula je mnogo ranije u mozgu jednog dalekovidnog čovjeka, koji je za mju živio i konačno umro, a da nije bio shvaćen. No sjeme što ga je posijao kasnije je urodilo plodom. Tokom više go-diitna smioni je plan prošao kroz sito i rešeto, bio je žestoko napadan od jedinih, a branjen od drugih, dok ga nije konačno odobrio Kongres Sjedinjenih Američkih Država i stavio u zadatak vladi i vojsci da graditeljima pruže pumu podršku i pomoć. Bio je oformljen upravni odbor Union Pacifica, koji je sačinjavala grupa džentlmena u frakovima, a neposredno rukovođenje pothvatom povjereno je energičnom i iskusnom generalu Lodgeu.25Nitko iz cijele zemlje, osim generala Lodgea i njegovih najbližih suradnika, inženjera, nije znao kakve teškoće i opasnosti krije u sebi taj pothvat. Trasiranje i izgradnja transkontinentalne željezničke linije pobudi živ-interes cijeloga svijeta. Nacija je nestrpljivo čekala, u većini sa skepsom. Ali generala Lođgea i njegove inženjere nadahnjivala je -grandioznost pothvata. Oni su bili nošeni Intimno snažnom ali prigušenom čežnjom za pustolovinama, bogatstvom, i slavom. Uz to, podsticala ih je na podvige i spoznaja da će djela njihovih ruku osjetiti kao blagodat i buduća pokoljenja. Sve ih je to inspiriralo, i oni su bili kadri da prkose i najvećoj opasnosti.Warren Neaie dotrči sav zajapuren. Bio je to mladić od dvadeset i tri godine, visok nešto manje od šest stopa, kršan, preplanula lica, očiju sokolovih, žustrih pokreta. Potjecao je iz siromašne porodice iz Nove Engleske. Bio je samouk, željan pustolovina, spreman i n>a najveće podvige, potpuno nemiran duh, no čvrsta karaktera.General Lodge mu objasni u čemu se sastoje teškoće i šta se od ncjega lično očekuje da učini. Nealeu šiknu krv u obraze, a u očima mu zaisikri uzbuđenje i ponos. Bio je zbunjen, nije naprosto vjerovao da sada čitav pothvat zavisi samo od njega. Zatražio je da ga inženjeri odvedu do mjesta gdje se ispriječila posljednja prepreka. Bila je to stravična gudura, na vrhu obrubljena cedrovinom, na dnu ogoljela i bjeličasta. Zjapila je ne samo prema dolje nego i prema gore — vrh gudure stršio je iznad prohodna tla; ondje gdje se završavao prolaz, izdizalo se visoko stijenije, čija je suprotna, strma ploha činila rub gudure.— Ovo je jedini prolaz kroz predgorje Stjenjaka — reče ioženjer Henmev, najstariji član Lodgeove družine.Prolaz se» završavao pred jednom pukotinom u stijeni. Kroz tu pukoitinu mogla se vidjeti suprotna stijenka gudure. Bio je to divlji prizor. Samo su zanesenjaci i najsmionijii ljudi mogli gajiti nadu da se kroz ovu divljinu može izgraditi željeznička pruga. Pukoffcinia je bila veoma uska. Lijevo se izdizala strma stijena, hrapava i puna manjih raspuklima; na desnoj strani stršila je ogromna izbočina stijene, dok se po-26

prijeko ispriječila ispucana, stravična kamenita oloha, ispod koje je zjapila provalija. Kakva je bila bliža stijenka gudure moglo se samo nagađate.Neaie se provuče kroz pukotinu do krajnjeg ruba gudure i, ležeći potrbuške, pokuša otkriti šta se nalazi u dubinama. Ali očigledno nije mogao vidjeti bogzna šta, jer je, pošto je ustao, sumnjičavo zatresao glavom. Potom se zagledao u onu izbočinu stijene.

— Ovu ćemo izbočinu odstraniti eksplozijom — reče,— Ali ako suprotnu stijenu gudure sačinjava okomita stijena u dužini od više milja, onda simo gotovi— zabrinuto će inženjer Boone.— Suprotna je stijenka upravo takva — nadoda Henmev.General Lodge zurio je u provaliju. Njegovo se lice smrači,— Izgleda da je nemoguće nastaviti trasiranje, ali mi to morajmo učiniti pod svaku cijenu, ponavljam, moramo! — reče odlučno.Nasta kraitfca stanika. Inženjeri izimijeniše sumnjičave poglede. Posljednja ih je prepreka potipumo obeshrabrila.Neaie se smješkao. Bio je spokojan i samouvjeren,— Nama se samo čini da je ta situacija bezizlazna— reče. — Popet ćemo se na vrh stijene, a onda ću se ja sam spustiti konopcem dolje i izvidjeti teren.Neaie se već spuštao u mnoge provalije u tim vrletima. Bio je najhrabriji i imao najspretnije ruke od svih što su bili izabrana za opasne podvige. Nitko ndje spominjao nesretne slučajeve što su se do tada dogodili, pa čak ni tragičan pad jednog nadglednika trase, nekoliko nedjelja ranije. Nesretni nadglednik nije ni slutio da će ga njegov podvig stajati glave. Svaki je pedalj isitrasirane pruge bio skopčan s nepredviđenim teškoćama i upozoravao graditelje na opasnosti pothvata baš kao što ih je neodoljivo privlačilo uspješno privođenje kraju toga pothvata.Penjanje na vrh stijene bilo je teško i naporno. Uspela se čiitava ekipa graditelja i nekoliko konjanika. ......— .Trebat će mi dug konopac — rekao je Neale svom pomoćniku još prije nego su se počeli penjati.I upravo je to naređenje bilo uzrokom što se Kitng dugo mučio dok se popeo na vrh. Konopci su mu svojim teretom otežavali uspon. Uostalom, on je bio samo kauboj, bio je spretan u jahanju i rukovanju oružjem, a ne u penjanju uz sitrme stijene.— Do đavola!... sive sam obišao... da bih ovo našao — reče King isprekidano, sav zadihan, posto je bacio Nealeu pred noge lasa i svirke starih konopaca.Neale podigne nekoliko istrošenih komada i sumnjičavo ih razgleda.— Je li to sve što si uspio dobiti? — upita.—. Sve, naravno uključujući i konopce što ih je Casey dobio od vojske.— Pomogni mi ih sastaviti — nastavi Neale.— Dobro. Samo ovaj put spustit ću se piri je tebe — otegne Kisng.Neale se nasmije i znatiželjno pogleda svoga pomoćnika. Ovaj kauboj iz Teksaisa povezao se s rojim negdje u Nebraski. Zajedno su radili i sipnitjateljiili se. Larry Riđi King rado se prihvatio posla, jer mu je u Teksasu postalo prevruće. Bio je rođeni revolveraš i mnogima se tamo zamjerio. Nealeu se, učini da King previše cijena njegove usluige.— I ti ćeš se, dakle, spusititi ispred mene! — uskliik-ne Neale.— Ozbiljno ti kažem, spustit ću se, i gotovo! — odvrati kauboj. ,— Bogami, nećeš! — Neale će oidsječrio. -— Možda mi uopće ne treba tvoja pomoć. Zar lima smisla da poduzimaš nepotreban, rtiizdk?— Idem prije tebe... ili napuštam posao! — King je btio upoiran.

— Ah, do vraga sive! — planu Neale dok je oaitie-zao uzlove konopca. On još jednom oš'ine pogledom sivog pomoćnika, ovaj poit ne zbog znatiželje već zbog bijesa koji ga je sve više obuzimao. Larry Riđi King bio je visok, vitlka stasa, žilav poput čelika, skladno građen, naočit kauboj. Imao je bujnu riđu kosu, glatko rumeno lice i plave oči. Za porjaisiom mu je viisila futrola s glomazintim revolverom.— U redu, samo naprijed, ozbiljno ti kažem! — dometne Neale bijesm.o, oponašajući svoga druga. — I ja se, ozbiljno ti kažem, pouzdano nadam da ćeš oivaj put svojski prionuti poslu.Jedan po jedan, inženjeri se vrate s raznih dijelova ogromne stijene i pridruže se grupi što je stajala kraj Nealea i Kiinga.— Iskušajte čvrstinu konopca! — naredi general Lodge.Izgledalo je da je dugi konopac dovoljno jak. Pošto je Kimg jedan njegov kraj omotao oko svog struka, inženjeri su se u čudu pitali je li potrebno da se pomoćnik spušta ispred tsvog pretpostavljenog. Hennev, koji je nadzirao ovakve pothvate, stao je na stanovište da to nije potrebno ni poželjno. Zato se odlučno suprotstavi namjeri kauboja.— A ja ne misliim tako. Spustit ću se i nitko me ne može zadržati — reče King drsko. Poput svih Te-ksašana njegoiva kova, Larry King se u svakoj prilici ponašao nehajno, ležerno, hladnokrvno i bezbrižno. Štaviše, ostavljao je dojam da se u njemu skriva neka posebna drskost, neobuzdanost i silovitost.Sva je prilika bila da će doći do trzavica. General Lodige koraknu naprijed i upitno pogleda Nealea.— Larry misli da će se konopac prekinuti. Zato pošto-poto hoće da se sipusti prvi.Nasta veseli žagor. Ipak se nitko nije usudio glasno smijati. Bila je to jedna od tisuća čudnih epizoda što su se kao po nekom nepisanom pravilu ponavljale za čitavo vrijeme trasiranja i izgradnje pruge. Na prvi pogled šaljive i smiješne, te su epizode bile i te kako važne i djelotvorne. U njima su se ljudi čeličili i zaboravljali na tegobe i opasnosti kojima su bili izloženi.Na licu generala Lodgea nestadoše stroge crte. Ali njegov je glas bio odlučan.— Pokorite se naređenju! — opomenuo je Larry Kinga.Nije bilo druge, Larry je morao popustiti. Mrzovoljno je odriješio kraj konopca i prepustio ga Nealeu. Uskoro je mladi geodet bio spreman da se sa svojim instrumentima spiusti u provaliju.29Neale se još jednom sagne i preleti pogledom niz strmu raspucanu stijenku gudure. Kad se uspravio, s lica mu je iščezlo svako rumenilo.— Ima jedna izbočina. Ne vidi se šta je ispod nje — reče. — Spustit ću se koliko dosegne konopac. Nadam se da ću naći neko uporište gdje mogu sita jati. Dotle se neću nigdje zaustaviti.Inženjeri se složiše šutke.Neale sjedne na rub stijene, objesi noge ndz strminu i čvrsto zgrabi svoje instrumente.— Može! — reče vojnicima koji su držali konopac. Spuštali su ga stopu po stopu.Vjetar je pirkao i dizao prašinu ispod stijene. Crni argići, slični lasta.vicama, oglasiše se prestrašenim krikovima i jurmuše iz provalije lepršajući krilima. Inženjeri se sagnuše da vide kako Neale napreduje. Samo je Larry King propustio da to učini. Njegov je pogled bio prikovan za konopac koji je polako klizio preko ruba stijene u provaliju.— Već se spustio do izbočine stijene — poviče Bax-ter istegn-uvši vrat.— Gle, spustio se duboko... više se ne vidi! — Uzbuđeno će inženjer Henney.Casey se nagne dalje od svih ostalih.— Ma ovo je čudan način kako mi mislimo izgraditi prugu, kažem ja — primijeti

Sunce je bilo na zalazu. Provalija gudure sumorno je zjapila i bila ispunjena plavom izmaglicom. Mračne dubine gudure i cijeli okoliš prožimala je divljina; sve je bilo nekako tajanstveno i sablasno tiho. Visoko sivo stijenje što je obrubljivalo guduru zairumenjelo se od predvecernjeg sunčeva sjaja. Postmatraoa s vrha stijene, daleko iznad pukotine pred kojom su se prvotno zaustavili inženjeri, gudura se doimala kao neki veliki kanjon ne samo po svojini dimenzijama nego i po veličanstvenO'Sti prizora.Vojnici su spuštali konopac polagano, stopu po stopu. Dio konopca u dužini od oko dvije stotine stopa bio je sastavljen od lasa, a ostatak od oko sto stopa od izlizanih i istrošenih komada spojenih uzlovima. I upravo kad su vojnici spustili onaj čvršći dio od dvjesta stopa, inženjeri su počeli s^ strahom buljiti u provaliju, /— Ovo mi se nikako ne sviđa! — reče inženjer Hennev nervozno. — Neale bi već morao pronaći kakav grebeni, podlogu ili strminu gdje bi se mogao oprijeti nogama. Inače će ostatak konopca pući.Vojnici instinktivno zbog nečega uspore spuštanje.— Stanite! — zagrmi Riđi Kiog i svoju mršavu ruku ispruži prema rubu stijene preko koje je klizio napeti konopac.Vojnici poslušaše i stanu. Napeti konopac, činilo se, oa jedinom se mjestu sve više istezao. Larry King upre prstoim prema tom dijelu i uzbuđeno poviče promuklim glasom:— Prekinut će se!Inženjerima zasta dah. King se baci na koljena i posegne rukom kao da želi da uhvati konopac. Ipak se nije usudio.— Taj truli konopac!... To je moje djelo! Nisam bio kadar naći nešto bolje!... Samo stare i trule ostatke... Evo, kida se! — King je sve više zapadao u očajanje.Još nije ni završio ove riječi, kadli konopac puče. Izgubivši ravnotežu, vojnici popadaše na leđa. Baxter zastenja od muke. Boem i Hennev kriknuše glasom punim užasa. General Lodge stajao je ukočen i zaprepašteni. Potom su svi stajali kao skamenjeni i napeto-»osluškivali.Iz mračnih je dubina dopirao mukli zvuk, zatim se čuo slab prasak, te potmuli tutanj ođronjeoih dijelova. Kotrljanje kamenja muklo je odjekivalo i postepeno se smanjivalo i nestajalo u dubinama, da bi poslije nekoliko časaika zavladala grobna tišina.Napeto osluškivan je prekide Casey glasnom psovkom. Larry Riđi Kimg skoči na noge. U ruci je držao ostatak prekinutog konopca. Silovito tresne njime o zemlju, potoni bijesno otkopča opasač, još jače ga pritegne oko sebe te opet zakopča. Iz plavih mu očiju sijevaše gnjev; te oči kao da su optuživale potresene inženjere za hladnokrvno, hotimično umorstvo. No oe progovori ni riječi, već se okrenu i žurnim koracima pođe uz rub provalije, očigledno u namjeri da nađe pogodno mjesto s kojeg bi mogao sići u guduru.General Lodge izda vojnicima naređenje da slijede Kiinga i da po mogućnosti pronađu Nealeov leš.31— Pred tim mladićem bila je budućnost — reče stari Heoney tužno. — Izgubismo ga. Mnogo će nam •nedostajati,Boonovo se lice grčilo od boli i užasa.— Da, to je strašno — reče Baxter prigušenim glasom. —■ Aij šta da se radi?General Lodge odsutno je buljio u mračne dubine gudure, čije je kamenite rubove sunce na zalazu obasjavalo rumenim sjajem. Bilo mu je teško pri srcu što mora zapovijedati ljudima u ovakvim prilikama. Iza svakog njegova naređenja smrt je vrebala nove žrtve. Ali on je i prije znao da je izgradnja pruge Uniom Pacific nalik na minuli rat, u kome je toliko mladih života poslao u smrt.Inženjeri siđoše niz dugi strmi pristraoak i vra-tiše se u logor. Ponovo su zapaljene logorske vatre. Modrikasti su stupovi dima sukljali uvis. Vesela pjesma i smijeh vojnika razlijegali se zrakom koji je bio tako miran i čist. Konji su nemirno rzali i toptali kopitima.

Pukovnik Dillon podnese generalu Lodgeu raport da je jedan izviđač vidio veliku skupinu Indijanaca iz plemena Sioux što se utaborila u obližnjoj dolini.Siouxi su krenuli u ratni pohod i ozbiljno stali zabrinjavati inženjere. Nealeov tragičan udes ubrzo je bio zasjenjen zlokobnom slutnjom što se sve može dogoditi kad ovi opasni ratnici otkriju značenje pruge Uoiom Pacific.— Indijanci će možda potpuno onemogućiti izgradnju Union Pacifica — reče Hennev, vječito nervozan i sumnjičav.— Nikakvi Indijanci... ništa nas ne može zaustaviti — odvrati mu šef odlučnim glasom.Konjanici kojima je bilo naređeno da slijede Larry Kinga vraitiše se u logor neobavljena posla. King im se izgubio iz vida, a nikako misu mogli niaći blažu strminu kojom bi sišli u guduru.Sutradan ujutro Kinga još uvijek nije bdio.Odredi konjanika bili su upućeni u ražinim pravcima da još jednom pokušaju pronaći Kinga i Nealeov les. Inženjeri su pak ponovo izašli pred guduru ć-se uhvate uikoštac s posljednjom preprekom koja ihje sprečavala da nastave s radom. Ali napori ni jednih -ni drugih nisu bili propraćemi uspjehom. Dan je bio n>a izmaku, sunce je sve više padalo prema obzorju, a Larrvju Kingu ni traga n<i glasa. Tada su već i 'njega počeli smatrati izgubljenim.Međutim, neposredno prije nego se spustio taman zastor noći, visoki kauboj došepesa u logor, sav prašnjav i poderana odijela. Nosio je Nealeov tronožac i instrumente za premjeravanje terena. Instrumenti su bili u lošijem stanju nego prije, no očevidno nisu oštećeni u onolikoj mjeri kako se moglo očekivati. King se ne osvrnu na konjanike, prezrivo prođe pored njihovih šatora i odšepesa dalje, prema šatorima svoje ekipe. Kad im se približi, spusti instrumente na tle i stane dozivati. Prvi iziđe Boone, a na njegov poziv do> trčaše Hennev, Baxter i ostali, mlađi članovi ekipe. General Lodge, koji je sjedio nešto dalje od logorske vatre, bio je vrlo zamišljen, tako da nije ni primijetio da se King vratio.Nitko nije uočio ma kakvu promjenu na kauboju, izuzev što je šepao. Kao i prije, držao se ležerno, hladnokrvno l bezbrižno, kao da se ništa nije ni dogodilo. Pa ipak, svatko je znao da se iza te prividne ravnodušnosti i mira skriva žustrina, prkos i odvažnost.— Dakle, otkrili smo teren povoljan za trasu... nakon četiri milje uz guduru strmina je blaga. Samo devedeset stopa na milju.Inženjeri ga odmjere začuđenim pogledima kao da nije pri zdravoj pameti.— Ali Neale je pao!... On je mrtav! — snebivao se Hennev.— Mrtav? A ne, Neale nije mrtav — otegne Larry.— A gdje je onda, zaboga?— Mlislim da je negdje u blizini; dolazi.— Je li ranijem?— Naravno. I gladan, kao što sam i ja — odgovori King i odšepesa dalje.Netko iz ekipe zajedno s konjanicima pohita u susret Nealeu, a ostali pođu do generala Lodgea da mu1 jave o ovom neočekivanom obratu.General mirno primi radosnu vijest; pa ipak, u njegovim se prodornim očima naziralo uzbuđenje.8 Trasa Union Pacifica33— Pošaljite mj Nealea i Kinga... čim se malo oporave — on naredi, pa dozva Baxtera.— Devedeset stopa na milju, je li?— Nagib od devedeset stopa na milju, tako reče King — odgovori Baxter.—.'• Napokon, sreća! — uzdahnu šef kao da se oslobodio nekog neizmjerno teškog susreta. — Pošaljite mi te momke.

Jedan od konjanika susretne Nealea u polutami na obližnjoj staž«] i pomogne mu da stigne u logor, Hra-mao je i bio strašno iscrpljen. Zastenjao je od bolova kad se spustio na sjedište kraj logorske vatre.Netko se obrati Kimgu i reče mu da general Lodge želi razgovarati s njim. -— Gladan sam i moram jesti. Uostalom, on meni i nije šef — odbrusi King i nastavi s večerom. Bilo je jasno da Južnjak nije voljan da priča o onome što se dogodilo.Ali je Neale pričao. Potanko je ispričao sve detalje i svog pomoćnika obasuo bujicom pohvalnih ri-' ječi. Za nepun sat svi su u logoru znali da mu je King spasio život,Brbljivi Casey uzalud se pokušavao nametnuti kau-boju i izvući iz njega ma i jednu riječ. Psovao ga je na sva usta.— Najbolje da odeš među Siouxe i da budeš junak divljak, junak bez duha, uvijek nepoznat i skroman — siktao je razočarani Casey pošto ga je King najurio u želji da bude sam. Potom se, obuzet bijesom, obrati svom starom prijatelju drvosječi MicDermottu:— Je li, Mac, kakvo je tvoje mišljenje o tim pr-lj avim kauboj ima ?— Da ti pravo kažem, Pat, nemam o njima baš najbolje mišljenje. Mislim da će te izrešetati mecima prije nego se izgradi ova pruga.~ Onda ću, bogami, još dugo piti! — odgovori Casey prezrivo.Nešto kasnije general Lodge posjeti Nealea i preuzme od njega crteže i skice. U njima je bio ključ za rješenje problema koji mu je do tada zadavao toliko glavobolje.— Bilo je lako čim sam se spustio ispod izbocine stijene — reče Neale. — Ondje je kosima od četrdesetpet stupnjeva. A četiri milje dalje gudura prestaje. Možemo prijeći na drugu stranu. Išao sam dalje sve dok nisam ugledao razvode... Ah, tamo počinju naše nevolje. Najgore tek dolazi.— To ste već rekli — namršti se šef. — Moramo pronaći prijevoj.— Pronaći ćemo ga — reče Neale optimistički.— Neale, airnbicioani ste i hrabri. Ni u najtežim trenucima n.e postajete malodušmi. Posmatram vas od samog početka. Napravit ćete blistavu karijeru u toku izgradnje pruge ... samo ako ne poginete. v,— Oh, ništa mi se neće dogoditi, ne bojim se ja — reče Neale kroz smijeh. — Ja sam vam kao mačka... uvijek se dočekam na noge... Imam već devet života iza sebe.— Vi ćete zacijelo preživjeti! S koje ste visine pali ovaj put?— Nisam s- velike. Stao sam oa jedino drvo i na nj objesio instrumente, Onda sam se stropoštao i zadobio jak udarac u glavu. Kad me Larry našao, bio sam u nesvijesti i klizio sam prema drugoj provaliji. Spasio me u pravi čas.— Ovaj vam je Teksašanin, rekao bih, neobično privržen.— Pa, ako nije bio prije, sad će mi svakako biti sklon — reče Neale osjećajno. — Htio bih vam reći, generale, da je Larry naprasit, čudan i prilično lijen, i da ljudi prave od njega budalu kad god im.se za to pruži prilika. Ali ne razumiju oni njega. Oni zacijelo nisu u stanju ni da shvate koliko je om opasan kad mu oetko stane na žulj. Mislim da ga samo ja shvaćam. Ja zaista mislim da je on, i pored nekih loših osobina, do krajnosti odan i pošten.— Slažem se, on se takvim pokazao i jučer. Kad se konopac prekinuo, bio sam siguran da bi najradije pucao na nas. Nije nam mogao oprostiti što mu nismo dozvolili da se prvi spusti... Neale, bio bih sretan da ste vi i King bili sa mnom u ratu.— Hvala vam, generale... Ali sada više volim ovaj naš pothvat.— Neale, vi žudite za pustolovnim životom, nije li tako?35— To je tačno — prianade Neale iskreno,— To sam i mislio. U vašim godinama i ja sam bio takav. Dakle, vi ste zagrijani za ovaj naš pothvat, zar ne? ... Nadam se da ste dobro razmislili o svemu. Neale, izgradnja Union Pacifica bit će vraški opasna stvar.

— Generale, mogu zamisliti kako će biti. U mekuruku to me i privlači__Privlače me dvije stvari. Prijesvega privlači me divljina i opasnost. A onda i želja da nešto postignem.— Mladiću, vi možete u životu mnogo postići i izvan te divljine i opasnosti.— Hoćete time reći da bih mogao platiti glavom ako ostanem na ovom poslu?— Vi ste naprašite naravi, to je. Pijete li?— Da... vrlo malo — odvrati mladić. — Ali nisam nikakav naročiti ljubitelj pića.— Nemojte piti, Neale — reče šef ozbiljno. — Naravno, sada to nije važno, ima nas malo ovdje u brdima Wyominga. Ali kad preko razvoda završimo trasu, moramo se vratiti. Vi znate da je izgradinja pruge otpočela i da su već položene šine zapadmo od Omahe. Čuo sam da je Omaha prava košnica. Na hiljade probisvijeta i dokoličara preplavljuje Zapad. Izgradnju će, istina, štititi vojska. Regrutovat ćemo sve koji se dobrovoljno jave. Ali nahrupit će i čitave rulje drugih.".. Doći će sav društveni talog preostao iz rata i svi mogući pokvareni tipovi s graniče. Oni će se neprestano motati oko graditeljskih logora. Milijuni dolara utrošit će se za izgradnju pruge, Zlato!... Gdje će se smoći toliki novac, nemam pojma. Vlada nas podupire vojskom... i to je sve. Ali zlato će odnekud procuriti. Ja se barem nadam. I zamislite, mladiću, što će to značiti za godinu-dvije. Deset hiljada vojnika u jednom logoru ovdje u brdima. I na hiljade ostalih ... poštenih i nepoštenih, trgovaca, pijanica, kockara, probisvijeta, bandita i palih žena. Crnci, Indijanci, Meksikanci, svi će se oni skitarati od logora' do logora, gdje će bti pravo bezakonje.— To će biti divno! — uskllkne Neale, a oči mu zablistaše od ushićenja.— To će biti strašno! — promrmlja general zabrinuto. Pošto je ustao i svom mladom pomoćniku po-želio laku noć, general se teškim koracima uputi prema svom šatoru. Njegove su oči opet postale sumorne, a tijelo teško i tromo kao da mu je netko naprtio na leđa težak teret. On nije potcjenjivao opasnost pothvata ni svoju vlastitu odgovornost; sve više ga je pritiskivao osjećaj da će nastupiti strašni i nepoznati događaji, događaji koji se ne mogu unaprijed predvidjeti ni preduhitriti.Slijedeći Nealeov posjetilac bio je Hemnev. Stari je inženjer bio dobar kozer, ali se ovaj put očigledno zbunio te u prvi mah nije znao kako da mladiću saopći radosnu vijest.' Uskoro, pošto se malo prihrao, lice mu dobi veseo izraz.— Sef vas je unaprijedio — reče.—Sta! — uisklikine Neale i kao oparen skoči na noge.— Istina je, istina, mladiću. Upravo je s Baxterom i sa mnom govorio o tome. Oduševili ste ga svojim posljednjim podvigom... I tako, vi se uspinjete, dragi moj!— Uspinjem se!... Kamo? — Neale je bio u nedoumici.— Pa, pretpostavljam da se šef zbog toga i savjetovao s nama — smijao se Henmev. — Znate, mi na neki način' moramo smisliti odgovarajuću funkciju kako bismo vais unaprijedili. To za sada, a poslije...— Ah, tako-, sad razumijem! — upadne mu Neale u riječ. — Da mi je znati kakav će mi se posao povjeriti? — nadoda sa smiješkom. — Sta je rekao šef?— Rekao je mnogo toga. Ustvrdio je da ćete, ako se ikad izgradi ova pruga, izbiti.na čelo Union Pacifica ... bit ćete glavni inženjer... ili šef službe za održavanje pruge!— Gospode! — uzdahnu. Neale. — Ne'mislite valjdaozbiljno?— Da, ozbiljno vaim kažem, kako bi rekao vaš prijatelj kauboj — odvrati Beon.ey. Zatim se uozbilji i nastavi: — Slušajte, Neale. Evo ukratko o čemu se radi. Vaš će zadatak biti da nadzirete prugu u toku gradnje, odinosno da rukovodite službom nadzora. Možete imati svoje sjedište ovdje ili u graditeljskim

37logorima kod Omahe, kako vam bolje odgovara. Tako ćete u neku ruku biti samostalni... svoj vlastiti šef za dugo vremena. Ujedno ćete stjecati praksu za svoj budući poziv. Vi ćete s vremenom rukovoditi službom za održavanje čitave pruge; U stvari, tako je rekao šef. On vas je nazvao šefom te službe. E pa, čestitam vam! Savjetujem vam d ^nastavite kako ste i počeli... vršite i dalje časno svoju dužnost... I u svakoj prilici nastojte obuzdati svoju napraši tu narav... To je sve. Laku noć,Potom iziđe iz šatora i ode. Neale je bio toliko zbunjen da nije mogao izustiti ni riječi.Te je večeri Neale imao još mnogo posjetilaca. Posljednji je bio Larry Riđi King.— Pa, kako se osjećaš? — upita kauboj.— Nije mi baš najbolje, Riđi — odgovori Neale. — Glava mi gori. I sve me boli. Bi li htio donijeti svoju ćebad i ostati sa mnom noćas?— Naravno. Sa zadovoljstvom — odgovori King i stavi mu ruku na čelo. — Pa jasno, imaš groznicu — pragunđa. Zatim napusti šator l ubrzo se vrati noseći ćebad i čuturu s vodom. Nespretno mu stavi hladan oblog na čelo. Napolju je plamsala logorska vatra i obasjavala platno šatora. Neale na svjetlosti spazi da je Kingova lijeva ruka zavijena,— Šta ti je ruci? — upita u čudu.— Mislim da nije ništa.— A zašto si je onda zavio?— Ma, neki pametnjaković poslao je po onog glupog vojnog liječnika. Pregledao mi je ruku i rekao da je na dva mjesta slomljena.— To je rekao! A ja nisam imao pojma da si ra-otjen. Ni riječi mi nisi rekao o tome. Mene i instrumente nosio si čitav dan ... sa slomljenom rukom!•— Nije to ništa. Nisam baš tako siguran da je Slomljena.Pošto je propisno izgrdio prijatelja, Neale je utonuo u dubok san.King je ostao budan. Bdio je nad bolesnikom i na vruće mu čelo s vremena na vrijeme stavljao mokru krpu.38Logorska se vatra napokon ugasila. Zavladala je tišina gluhog doba noći. Noćni se vjetar dizao i sti-šavao u intervalima. Ovda-onda odjeknuo bi udarac konjskog kopita. Sablasnu tišinu narušavali su i tihi, ravnomjerni koraci stražara i povremeni krikovi noćnih ptica.GLAVA 5.Neale se nije varao kad je inženjere upozorio da će njihove nevolje i teškoće biti još veće kad jednom završe trasu preko gudure i nađu se pred starim obroncima na drugoj straniEkipa se našla u srcu brdovitog Wyoiminga, podno neprohodnih gorskih hrptova što su generalu Lodgeu zadavali toliko muke za vrijeme njegovih ranijih istraživačkih pohoda.Stara staza za Sv. Vraiin i Laramie krivudala- je podnožjem planina i kroz nekoliko dolina. Ali pravac kojim se pružala nije bio povoljaih za izgradnju željezničke pruge. Trebalo je pronaći prijevoj preko gorskog hrpta, takav prijevoj čiji gradijent ne bi smio biti veći od devedeset stopa raa milju. Međuitim, nije bilo nikakva izgleda da će se ikada pronaći n»a tom području. Gorje je bilo visoko a njegovi pristrane! kratki.Pokazalo se da je trasiranje psruge kroz udoline^ duboke klance i gudure bio uzaludan posao. Taj je pravac ekipa morala napustiti i udariti obroncima brda. U tu je svrhu logor bdo ponovo podignut ispred prvih obronaka Wyomimga. Odartie se eteiipa probijala uz mnoge obronke, preko vrletnih kosa i mračnih litica. Njezini su napori urodili plodom; trasa se sada pružala tim pravcem sve do podnožja viisdkog gorja. Ali tu je opet zapelo. Trasa je izbila visoko iznad staze za Laramie i završavala u podnožju neprohodna gorskog hrpta. Izgledalo je da će čitav "plan pasti u vodu.Budući da je velika skupina neprijateljski raspoloženih Sdouxa pratila svalkii mj&horv pokraj, inženjeri

su zatražili da ih za čitavo vrijeme dok rade u stopu prate naoružani'konjanici. I tako, kad god bi se. peli prema vrhovima gorskih lanaca, konjanici bi ih slijedili i zadržavali se u pristrancima u njihovoj neposrednoj blizini. Dan za danom inženjeri su uzalud pokušavali da otkriju poželjan prijevoj. Brojni su gorski lanci po svom pravcu pružanja i konfiguraciji bili povoljan teren, samo da nije bilo neprohodnih litica, provalija i suviše strmih uspona. Mnogobrojni, su obronci ličili jedni drugima. Bilo je neobično teško jahati i penjati se. Sef i njegova ekipa bili su očajni. Zar grandiozni pothvat mora propasti zbog strmih uspona na području od svega nekoliko milja? Ne, to se ne smije dozvoliti! Cijela je ekipa bila u tome jednodušna.Blizina prijevoja Chevenne, čind se, pružala je inženjerima izvjesno ohrabreroje. Zajedno s konjanicima, ond se utabore u jednoj dolini kojom je tekla rječica. Odavde su vršili izviđanje ne bi li otkrili toliko traženi prijevoj. Jedinog se jutra šef sa cijelom ekipom i vodičem otisne prema vrhu gorskog hrpta. Staza za Sv. Vrain i Laramie opet je bila na vidiku. Kao i obično, konjanici su jahali pri strankom, a inženjeri duž gorskog hrpta odmah poviše njih.Ali se šef u jednom momentu sa svojim ljudima suviše odvoji od konjanika i otisne se uzbrdo. Ekipa nije više mogla računati na zaštitu u slučaju napada Indijanaca. U očajničkom pokušaju da otkriju prijevoj, inženjeri su smetnuli s uma da im u svako doba prijeti takva opasnost.— Eno, dimni signali tamo prijeko — iznenada poviče vodič pokazujući rukom prema jedinoj dolini,Inženjeri zaustaviše konje i zagledaše se u pravcu koji im je vodič pokazao. Međuitim, nitko od njih ne primijeti ništa. Krenuše dalje.— Slušajte, ta banda Crvenokožaca krenula je pravo na nas. Ne možemo se više vratiti konjanicima a da n© sretnemo Indijance — upozoravao je vodič uzbuđeno.Ekipa se nije obazirala na to upozorenje. Ali su Nealove oštre oči prisilile ljude da se još jedinom zaustave, pa čak i da sjašu.41— Eno ih! Vidite! Vidite! — viknu Neale i drhtavom rukom pokaza u smjeru gdje je spazio Indijance.Indijanci su jahali niz travom obraslu padinu gorskog hrpta, očigledno u namjeri da prodru između konjanika i inženjera i tako obezglave ove posljednje.— Lijepo ćemo se provesti, bogami! — reče vodič drhtavim glasom. — Uopće se ne možemo vratiti putem kojim smo došli.Glavni inženjer hladnokrvno baci pogled prema Indijamcima. Zatim pogledom prijeđe cijeli pristra-nak od vrha do podnožja gorskog hrpta. Nije mu ovo bio prvi puit da se nađe u škripcu.— Uzjaši te! — naredi.— Prihvatimo borbu! — ote seNealeu.Grupa od osam ljudi bila je dobro naoružana i imala je dobre konje. U slučaju noižđe mogla bi zadržati Indijance izvjesno vrijeme. Ali general Lođge nije htio da se upušta u borbu. Preko Nealeova prijedloga šutke je prešao i jurnuo, zajedno s vodičem* prema jednoj manjoj dolini, da bi zatim okrenuo uza stranu prema najvišem grebenu. Slijedili su ga i ostali jahači. General se nadao da će s vrha grebena vidjeti konjanike. Iako su jahali što su brže mogli, prošlo, je četvrt sata dok' su se popeli ma vrh. Odaitie su se vidjeli konjanici, ali to nije bilo ni od katove korisiti. Zbog prevelike udaljenosti misu ih mogli dozvati da im priteknu u pomoć, miti su smjeli kreanuifci prema oj ima. Bilo je prekasno, Indijanci su jurili na svojim brzim konjima poprečnim putem upravo s ciljem da ih potpuno otcijepe od konjanika.Nastupio je dramatičan trenutak, trenuitak u kome je trebalo brzo odlučiti šta da se radi. Vodlič je upozoravao da je nemoguće jahati niz greben. General stoga odluči da se puit nastavi vrhom grebena. To je pak iziskivalo ogromne napore, jer je teren bio meproho-dan.

Jedan po jedan svi su sjahali i poveli konje za sobom. Neale, koji je jahao vatrena dorata, jedva ga je mogao držati na uzdi.— Uzmi moga — reče Ring okrenuvši se prema njemu.— Riđi, ja ću sam voditi ovu glupu živorttoju i'll ću je...42—- Neće| — prekide ga King. — Ta znaš da sam ja kao stvorecnf za konje, ako nizašta drugo.King uzme uzde od Nealea i potapša dorata po sapizna. PlašljivL-konj odmah prepozna ruku gospodara i posta miran kao janje.— Tako ti boga! Moramo požuriti! — upozori Neale svoga prijatelja.Prijetila je opasnost da ih Indijanci odvoje od ostalih. Neale i King teško su se probijali između na-zubljenih stijena. Krajnjim naporom napokon su uspjeli stići ekipu.Indijanci su jahali susjednim grebenom. Grabili su takvom brzinom kao da se nalaze na kakvoj ravnici. Inženjeri su se sve teže probijali kamenitim bespućem. Baxterov konj najednom posrne i povrijedi prednju desnu nogu. Sedlo na Hennevevu konju se izvine. Izgubljeno je mnogo dragocjenog vremena. Opasnost je bivala sve veća, Inženjeri pograbe puške i nastave bijeg. Pred svakom su udubinom zastajkivali kao da će iza nje nabasati na provaliju.Napokon izbiše na onaj dio grebena odakle su se konjanici dobro vidjeli.— Signal! — naredi šef.Zaviknuli su iz sveg glasa, ispalili jedan hitac, mahnuli šeširima i maramama. Uzalud!... Konjanici su bili suviše daleko. Kretali su se puževim korakom.— Naprijed... niz greben! — poviče šef.— Ali, generale, mislim da je to prava ludost! — prigovori vodič.Riđi King gurne svoju mršavu, od sunca pocrnjelu ruku između njih. Sijevale su plave oči njegove kojima je odmjeravao blagu stomiinu grebena.— I ja se ponešto razumijem u procjenjivanje po* lo'žaja terena — otegne mrzovoljmo. — Ili ćemo se spustiti ovuda ili nam nema spasa.Neale je bio bolestan, iscrpljen i bijesan. Netremice je gledao prema Sioruxiima. — Ostanimo ovdje... i borimo se — reče isprekidanim glasom, sav zadihan. — Možemo... potući... tu bandu.— Možda ćemo morati da se borimo, ali zasad još nećemo — odgovori šef. — Idemo dalje.Nastaviše put bez pogovora. Teškom mukom probijali »u se preko vrleti, oštrog grebenja, litica i pu«-43kotina, uspinjali se i silazili niz strme obronke i kose. Ovdje-ondje naišli bi na ravan teren i tada hi jahali. Odjednom se Indijanci izgubiše iz vida. Iščezli su iza jedne kose. Sada su se inženjeri uznemirili još više; nitko nije znao kada i gdje će se Indijanci opet pojaviti. Ova neizvjesnost podsticala je na još veće napore.Sunce se polako spuštalo prema obzorju. Sto se više bližila noć, to su zlokobne slutnje inženjera bivale sve nepodnošljivi je. Neale, koji je bio na začelju, odjednom krikine od iznenađenja. Indijanci su se pojavili na vrhu kose. Prijetila je opasnost da ih dostignu i napadnu iza leda. Tada general Lodge naredi članovima ekipe da zauzmu položaj za borbu i pripreme puške. Ovaj pokret zaustavi Siouxe i oni se izgube iz vida.— Čekaju da se smrači. Tada će se opet pojaviti i napasti nas — reče vodič.— Hajdemo! Ipak ćemo im umaknuti — reče šef ljutito.Ekipa nastavi da se probija neprohodnim terenom. Noć se sve više primicala, a vidljivost bivala sve slabija. To je još više otežavalo bijeg i povećavalo opasnost. Jedina prednost bila je da se sada lakše moglo stupiti u vezu s konjanicima. Jedan iz ekipe potr ča naprijed da naloži vatru što je konjanicima trebalo da bude signal, a drugi su ostali da zadrže Indijance ako se pojave. Na dati signal koojanici odgovoriše signalom. Napokon! Ohrabrena time, mala

skupina očajnika jurne mdz obronak. I upravo kad jsu se tamne sjene pretvorile u mrkli mrak, u sudbonosni čas kad Indijanci najradije napadaju, konjanici i inženjeri sa-staše se usred obronka. Kad su spazili konjanike, Indijanci su se povukli i izgubili u tami. Opasnost je prošla. Nasta opće veselje. Neale je, međutim, gunđao da bi se bio radije upustio u borbu.— I ja sam priželjkivao da'dođe do pucnjave — otegne King.Casey izvadi svoju pocrnjelu lulu i primijeti:— Žalibože truda! Toliko se penjali i verali, a ni, metka da ispalimo na Crvenokošce!General Lodge, očigledno potaknut Casevjevom upadicom o penjanju i veranju, upita pukovnika Dillona:44— Pukovniče, je li teren kojim ste išli prema nama jako strm?—: Jest, odviše je strm. Gotovo se okomito uzdiže čim se prođe dolina.General stoga odluči da se ne putuje ovim prijekim putem, već da se potraži drugi, zaobilazan put. Nastavili su tako gorskim hrptom i otkrili da se nakon nekoliko milja postepeno spušta prema ravnici. Plavo se nebo osulo zvijezdama, te je vidljivost bila bolja a putovanje sigurnije. Umorni su putnici pri zvjezdanoj svjetlosti mogli vidjeti ozareno lice generala Lod-gea. On se obrati svojim pomoćnicima riječima:— Momci, prešli smo naporan put i pretrpjeli užasan strah. Ali, isplatilo se. Našli smo toliko traženi prolaz. Sutra ćemo- trasirati prugu ovuda. Ovaj je teren pogodan u svakom pogledu. Nazvat ćemo ga Sberma-novim prolaizoim... Eto, uspjeli smo zahvaljujući ovim crvenim đavolima!Sutradan ujutro bockanje u rebra trgne Nealea iz tvrda sna.— Neale... jesi li mrtav? — ponavljao je Larry King. —Probudi se! Uzbuna je!Neale začu prodorne zvuke trube. Naglo se izvuče ispod pokrivača. — Šta se to događa, Riđi? —- upita, uzbuđeno i dohvati čizme.— Izgleda da imamo posjetu. Vjerojatno dolaze Indijanci— odgovori King otegnuto.Upravo je svamjivalo. Čitav je logor bio oa nogama. Konjanici su hitali po konje, sedla i-oružje.— Riđi, spremi konje, a ja ću pogledati šta se to dešava *— reče Neale uzbuđenim glasom.Kauboj odgega po konje držeći ruku za opasačem. Neale otrči u konjički logor i nađe poručnika Leslieja, kojega je otprije poznavao. Poručnik mu je ispričao kako je neki izvidnik javio da mekome prijeti opasnost od napada Indijanaca i kako je pukovnik Dillon, izdao jednom odredu konjice naređenje za pokret.— Htio bih vidjeti toga izvidnika — reče Neale. — Gdje je?Uskoro spazi čovjeka u odjeći od jelenje kože i uputi se pravo prema ojemu. Neznanac, očigledno traper ili lovac, nosio je dugu, pocrnjelu' puščetinu, apreko ramena prebacio nabojmjaču za fišeke i.rog pon baruta. Za pojasom je imao nož. Neale mu priđe.— Ja sam Neale — predstavi se. — Mogu li vam biti od ikakve koristi?Par prodornih grahorastih očiju odmjeri ga od glave do pete.— Ja sam Slingerland — reče čovjek u jelenjoj koži i pruži mu ruku. — Jeste li vi oficir?— Ne, nisam. Ja sam geodet. Ali umijem i .jahati i pucati. Sa mnom je i jedan kauboj iz Teksasa. Poći će i on. Sta se desilo?— Pa eto, nisam još potpuno siguran, ali predosjećam najgore. Natrapao sam na grupu Siou'Xa koja je pratila neki karavan što putuje na Istok. Karavan se bio ulogorio u jednoj dolini koja je odavde udaljena dan 'jahanja. Upozorio sam na to vođu karavana

i rekao mu neka sa svojom družbom smjesta na-pusti logor i izgubi se iz doline. Onda sam pohitao po konjicu kako bi karavanu pravovremeno pritekla u pomoć. Ali eskadron je u

međuvremenu promijenio mjesto logorovanja, i tek sad sam ga pronašao. Bojim se da ćemo stići prekasno.— Koliko ima kola u karavanu? —- upita Neale sa zanimanjem.— Šest. U njima je samo nekoliko muškaraca, dvije žene i jedna djevojčica.— Djevojčica! — usklikne Neale.— Da. Mislim da joj je oko šesnaest godina. Ja je zovem djevojčicom, a u stvari to je zgodna djevojka krupnih, umiljatih očiju. Ponudio sam joj da sjedne na konja iza mene. I cijela je družba htjela da je po-vedem. Ali je ona to odbila. Šteta!... Zgražam se kad pomislim...Svoju zloslutnu misao Slkugerfamđ nije završio. Uto do jaka Larry Kiimg. Doveo je i Neadeova konja. Slingerland pogledom odmjeri gipkog kauboj a.— Doforo jutro!'— pozdravi Larry svojim mirnim tonom. Nije izgledao ni radoznao ni ljutit. Njegovo je nehajno, hladnokrvno, bezbrižno držanje bdio su&ta su-protoost plahovitom i vatrenom Nealeu.— Riđi, sila si. Kako vidim, donio si i puške.46— Naravno. Spremio sam za put nekoliko pogačica. Za ciglih nekoliko časaka konjanici su bili spremniza pokret. Slingerland ih u punom kasu povede uz dolinu. A onda se trebalo polako i oprezno penjati uza strme obronke. Jahald su tako preko brda i dolina, uspinjali se strmim obroncima i teško se probijali duž stjenovitih grebena, prešli vrh gorskog hrpta što se izdiže iznad staze za Laramie, da bi o zalasku sunca napokon izbili na vrh pristranka doline u kojoj se karavan bio ulogorio. Pošto im Slingerland pokaza mjesto u dolini gdje su bili razapeti šatori, konjanici jurnuše u tom pravcu. Na stazi što se pružala dolinom primjećivali su se svježi tragovi nepotkovanih konja.— Nismo daleko iza njih. Ali mi se čini da je predaleko da bismo stigli na vrijeme — reče Sliogerland zamišljeno. Potom bijesno stisne pesnicu, skoči na ko-roja i u galopu jurne ravnom stazom uz dolinu. Konjanici su ga slijedili. Brzo su prešli dolinu, a onda naišli na neravan teren kojim su sporo napredovali.Uskoro Slingerland spazi nešto i naglo se trgne. Bili su to pougljenisanti ostaci teških prerijskih kola. Volova nije bilo nigdje na vidiku.Malo dalje konjanici spaziše pokrivače i pribor za logorovanje; sve je to bilo razbacano duž staze. Nešto dalje skretali su stazom tragovi širokih točkova prerijskih kola. Gonjeni paničnim strahom, pripadndci karavana očigledno su ovdrje bili zalutali u mrkloj noći. Ti su tragovi vodili preko talasasta, kamenjem zakrčena i zbunjeni obrasla tla. Izvaljeno kamenje, nekoliko zakržljalih stabala i pougljenisani ostaci prerijiskih kola, obilježavali su završnu scenu pokolja.Prvi sjaha Neale, za njim 1Larry King. Koojanici su oklijevali.— Gospode! — strese se L.arry od zaprepaštenja. Neale bijesno pograbi pušku i zađe među dvojaspaljena kola. Naga, iznaikažena tjelesa, krvava i sablasna izgleda, bila su grozan' prizor. Svi su leševi bili skalpdrand.Slingerland dojaha s konjanicima. Svi istovremeno sjašu i priđu leševima. Mrmljali su i proklinjali.Pukovnik Dillon naredi da se sve pretraži, poradi identifikacije leševa. Ništa nije nađeno što bi moglo poslužiti toj Stvtrsi. Sve je bilo spaljeno ili odneseno.Od pribora za logorovanje gotovo je sve uništeno; preostale su samo dvije lopate, od kojih jedina sa spaljenim drškom. Poslužile su im za kopanje raka.U početku se Nealeu smučilo od sablasna prizora. On ode u stranu i sjedine na jedan kamen. Lica mu obli hladan znoj. Sve mu se to zgadilo i razbjesnilo ga toliko'da. mu se stomak počeo okretati. Bio je to njegov prvi susret s paklenskim djelima Indijanaca. Crne misli kovitlale su

mu u glavi. U jedinom času rnu se pričinilo da čuje nekakav prigušen jauk. Nervozan, vratio se na mjesto gdje su konjanici iskopali grobove. Vidio je les žene upravo u času. kad su ga spuštali u raku. Taj ga prizor podsjeti na Slingerlao-dove riječi.Ogleda se i spazi izvidnika kako nešto traži. Pode ravno k njemu.— Jeste li našli djevojku? — upita.— Još ne. Mislim da su je oni đavoli prisilili da pođe s njima. Dakako, ako je kojim slučajem ostala živa.— Nebesa! Nadam se da je mrtva!— I ja se nadam, sinko. Bolje je umrijeti nego im dopasti šaka,Iako su ponovno pretražili cijelu okolinu, nisu mogli pronaći les djevojke. Ona je, dakle zagonetno nestala.— Ja ću izmaći jesu li je zarobili — reče Slinger-land. — S tim .Siouxi.ma bio sam na dobroj nozi.— Čovječe, ta oni su na ratoom pohodu! — dočeka Dillon.— Ban, pa ja sam s tim istim Siouxima išao kad su bili na ratnom pohodu ... Slušaj, ovaj je pokolj strašan i Siouxe će istrijebiti. Ali je njima učinjena nepravda, a Indijanci su Indijanci.Pošto su položili kamene ploče na' grobove, konjanici su uzjahali i krenuli natrag.Neale, Slingerland i Ring uzjahaili su posljednji. I upravo toga časa Nealeu se ponovno učini da odnekud čuje prigušen jauk. Nije bio nacistu da li se samo sjetio toga jauka ili ga je ponovo čuo. On zaustavi konja pa reče: ]— Vraćam se natrag.— Zašto? — upita Slingerland.i Larry King. okrene konja i otkasa natrag za Nea-\eom.\ — Riđi, nisam odagnao sumnju — reče Neale i ispriča svome prijatelju što mu se bilo pričinilo.\— Druže, mora da si sišao s uma! — prosvjedova Kink—\ Možda i jesam. Ali ipak se vraćam. Hoćeš li i ti sa mirisni?— Naravno — otpovnne Riđi dobroćudno. Slingerland ih je izvjesno vrijeme čekao na konju;dok je čekao, netremice je gledao za njima. Oblak prašine što se dizao iza konjanika gubio se u daljini.Neale sjaha, ispusti uzde i stane pretraživati okolinu. Ali Larry, kome je uvijek bilo udobna je na konju nego na zemlji, osta u sedlu. Odjednom Nealea spopadne neka neobjašnjiva i neodređena želja da pođe prema stjenovitu grebenu. Još uvijek nije čuo ništa osim zavijanja vjetra koji je njihao .nekoliko kržljavih stabala. Mjesto gdje je bio izvršen pokolj već je bilo temeljito pretraženo. Nije imalo nikakva smisla da se ponovno pretražuje. Neale nije imao ništa opipljivo čime bi mogao potkrijepiti svoje čudne slutnje.Pa ipak, bilo to besmisleno ili ne, ni za trenutak mije htio dopustiti mogućnost da je ta slutnja možda samo plod njegove uobrazilje ili uzbuđeoja. Zaklinjao se da ga je neki tajanstveni vapaj dozivao. Kad se ne bi lično osvjedočio, to bi ga stalno proganjalo.Neale svojim prodornim i pronicljivim pogledom još jednom obiđe bojište. Potoni žustrim koracima ode do obližnjeg grebena, onog istog grebena koji ga je, čim se Vratio na bojište, tako neodoljivo privlačio poput magneta.Grmlje rumene kadulje bilo je sraslo sa svojom kamenom podlogom. Neale zađe među grmlje i pažljivo osmotri stijenu. Spazi da je površina ogromne stijene nazubljena i hrapava i da na jednom mjestu zjapi mračna pukotina. U istom času Neale se strese od zaprepaštenja. Iz pukotine dopiralo je muklo jecanje i soptanje.— Riđi... dođi ovamo! — poviče Neale s takvim uzbuđenijem da je kauboj poskočio iz sedla i u tren oka našao se kraj njega na zemlji.4 Trasa Union Pacifica49

Neale kleknu na koljena i rukom razmakne grm-/ Ije kadulje što se madvilo oad pukotinu. U dinu puke time zasvjetluca ■ razbarušena kestenjasta kosa. Neale najprije sinu strašna pomisao da je to skalp što Indijanci nisu ponijeli.Riđi King klečao je pored njega. Odjednom se/iag-ne i uzbuđeno poviče: f— To je djevojka! /— Da... ona o kojoj je pričao Slinigerland/.. djevojka krupnih očiju — odgovori Neale. Potom'obojica otpiužu do nje. Neale joj miježno stavi ruku na čelo. Bilo je toplo. Pri dodiru s njenom raščupanom mekom kosom Nealeu zadrhta ruka. Djevojka je, činilo mu se, bila. na samrti.Uto dojaha i Sliogerland.— Dobro, momci, šta ste otkrili? — upita znatiželjno, ne silazeći s konja.— Onu djevojku — odgovori Neale.Iznenađeni Slingerland jedinim skokom nađe se nazemlji.Neale je nekoliko časaka oklijevao, a potom obujmio djevojku oko struka i pažljivo je izvukao iz pukotine.Ležala je potrbuške, masa raščupane joj kose ra-zastrla se po zemlji, a cijelo tijelo joj bijaše mlitavo. Neale brzim pogledom potraži mrlje krvi na njoj, ali ne opazi ništa. . ' "— Sjećam se te kose —■ reče Slingerland. — Okrenite je na leđa.— Mislim da ćemo onda vidjeti gdje je ranjena — promrmlja Riđi King.Neale se očigledno bavio istom mišlju, jer se nekako vrpoljio i sustezao kao da taikaiv čin prelazi granice pristojnosti.— Slingerlande, ona više mdje djevojčica — reče onako uzgred, a zatim je uhvati ispod ramena. U istom času osjeti pod rukom nešto vlažno, toplo i ljepljivo. Naglo izvuče ruku i spazi mrlje krvi.— Uh! — zgražao se Riđi,— Sinko, a šta si drugo očekivao? — upita Slingerland.— Pogođena je puščanlm zrnom ili izbodena no-m i onda se u samrtnom strahu odvukla u'pukotinu.Hkjde, okrenite je. Da vidmo. Možda će preživjeti.yvaj njegov razboriti prijedlog Neale prihvati bez pogovora. Om okrenu djevojku i glavu joj položi na svoja\ koljena. Lice joj je bilo -samrtnički blijedo i skamenjeno od užasa. Prednji dio njene odjeće bio je jako zakrvavljen.,Njene ruke bile su također krvave. , — Ubod nožem u grudi! — poviče Ki.ng.— Ne, nije — odgovori Slingerland. — Kad bi je Indijanci izboli nožem, onda bi je i skalpirali. Druga je stvar ako su je pogodili strijelom; u tom slučaju možda joj je pošlo za. rukom da izvadi strijelu i sakrije se u pukotinu stijene.Neale joj pažljivo pregleda odjeću pa reče zbunjeno:— Odjeća joj je čitava! Nigdje nije rasporena nožem ni probušena strijelom.— Momci, nema nikakvih znakova.da je ranjena... Samo krv — dometne Slimgerlamd glasom punim nade.Neale joj razdere prednji dio bluze i opipa joj gole grudi. Bile su tople, nježne i nabrekle, ali potpuno minne, nisu se nadimale. Om odmahnu glavom.— Ono muklo jecanje, oni prigušeni jauci možda su bili posljednji samrtnički hropci ~~ reče zdvojno.— Možda. Ali ja ne bih rekao da je mrtva — odgovori King. — Imao sam prilike da vidim mmoge mrtvaca. Opipaj joj srce.

Neale stane tražiti srce, lagano je pomicao ruku i odjednom je kroz orno mekano nabrekmuće oćutio otkucaje. Bili su ravnomjerni i normalne jačine.— Nebesa, kako sam bio glup! —usklikne. — Ona je živa! Srce joj radi! Nije nigdje povrijeđena!— Pa, nigdje se ne vidi nikakva povreda, to je sigurno -~ odvrati Sliogerland.— Možda je ipak smrtno ranjena, ali mi ne vidimo rane — reče King.— Ni govora! — ljutito će Neale. — Ova krv potječe od nekog drugog... najvjerojatnije od njene ubijene majke... Riđi, otrči po vodu. Donesi je u šeširu. A ti, Slingerland, odjaši po konjanike.Slingerland ustane i uzjaha na konja. — Hm, imam jednu ideju. Hajde da odnesemo djevojku u moju ko-51libu. Nije daleko odavde. Do vašeg logora je daleko/ A ako joj bude potrebna liječnička pomoć, možemo doktora dovesti u moju kolibu. /— Ali Siouxi?— I na to sam mislio. Ona će biti u većoj sigurnosti kod mene. Ja sam s Indijancima u prijateljskim odnosima.—• U redu, ako je tako. Ali ti ipak od jaši do eska-droma i ispričaj pukovniku Dillonu da smo. pronašli djevojku i da ćemo otići u tvoju kolibu.Slingerlamd pođbode komja i u punom kasu odjuri za oblakom prašine što su ga iza sebe ostavljali ko- , njaoici.Neale se čudno zapilji u lice djevojke koju je spasio. Usne joj se jedva malko razdvojiše i ona prigušeno jeknu. To je dakle onaj niukli jauk što ga je prije čuo. A ne... ne može biti! Bilo je nešto jače, ne-odoljivije od ovog slabašnog muka što ga je nagnalo da se vrati n.a bojište i da je traži. Bio je to neki čudan, neopisivo snažan, neobjašnjivi nagon. Neale je vjerovao u svoj nagon, u onaj neodoljivi impuls što se u njemu javljao povremeno. Do tada ga zone nisu mnogo zanimale. Ali ova žena, ili činjenica što ju je spasio, ili jedino i drugo, znači preokret u njegovu životu. Nikad više Warren Neale neće imati svoj raniji mir.King se vrati noseći pun sombrero vode. — Uzmi maramu i* speri joj krv s ruku prije nego se osvijesti — reče Neale.Kauboj je virio nevjesto obavio taj posao, ali je bio izuzetno nježan. — Jadno dijete! Kladim se da je sada sama na svijetu.Neale namoči svoju maramu i umije joj lice. — Ako je samo onesviještena, trebalo bi da sada dođe k sebi. No, bojim se...U tom času djevojka iznenada otvori oči. Bile su krupne, ljubičaste, pokrivene nekim čudnovatim velom kao da se još nije potpuno probudila iz duboka sna. Pogled joj je bio bezizražajan, odsutan, ispunjen užasom. Njene su se grudi nadimale uibrzanim ritmom; ruke su pipkajući tražile da nešto uihvate, doik su se prsti grčili, a cijelo joj tijelo drhtalo kao šiba.Odjednom se uspravi i sjedne. Pokreti su joj bili vrlo siloviti. Iz razrogačenih joj očiju lutao je pogled svuda unaokolo, ali nije bio uprt ni na šta određeno.— Uh! Pošašavila je! — promuca King sućutno. Zaista se tako i činilo. Rukama je poklopila uši kao da želi isključiti jeziv zvuk. Potom je vrisnula. Neale je zgrabi za ramena, okrene je k sebi i postavi je u takav položaj da im se pogled morao sresti.—. Spašeni ste! — poviče oštro. — Indijanci su otišli! Ja sam bijelac!Njegov je prodorni glas, čini se, dopro do njezine svijesti. Buljila je u njega. Lice joj se grčilo od užasa. Htjela je da nešto kaže, a onda je brže-bolje stavila ruku na usta. Drugom je rukom počela mlatarati ispred sebe kao da se želi obraniti od neke jezive napasti. Neale se trsio koliko god je mogao da pronikne u taj izbezumljen pogled, ali bez uspjeha. Upotrijebio je sivu sivoju sposobnost da joj pomogne da se oslobodi straha. Još jednom je ponovio da su Indijanci otišli i da se oema čega plašiti. Uzalud!

Nealea je hvatala jeza dok je promatrao njeno ukočeno tijelo, njano izobličeno lice, njene razrogače-ne, bezizražajne oči što su ga gledale tako odsutno i tupo. Činilo mu se da su zjenice njenih očiju prekrite neprozirnim velom užasa, da su joj očne duplje ispunjene staklastom masoni u kojoj kao da se odražava sumiraono stanje njene svijesti.A onda odjednom iz očiju joj nesta onog mutnog, bezizražajnog sjaja. Te oči sad su izgledale kao dva prekrasna zagasito-ljubičasta minijaturna jezerca, koja su blistala i odisala nježnošću i svježinom.— Ja sam bijelac! — ponovio je Neale nestrpljivo. — Spašeni ste! Indijanci su otišli!Ona ga je razumjela. Shvatila je značenje izgovorenih riječi. Ali odmah zatim, uz prigušen1, bolan i isprekidan jecaj, čvrsto sklopi oči i nesvjesno ispruži ruke. Potoni ispusti prodoran krik. Bila je opet na granici živčanog sloma. Zacijelo ju je opet obuzeo užas. Mahnito je zgrabila Nealeovu ruku, gotovo mu zarila nokite u meso. Neale se nikako nije mogao osloboditi stiska; prije bi joj kosti popucale nego stisak popustio.— Riđi, jesi li vidio... bila je došla k sebi za trenutak... jesti li vidio? — uzvikne Neale.— Naravno da sam vidio. Ona je sad sva prestrašena — odgovori King. — Za n<ju je to morao biti strašan doživljaj.Uto dojaha i Slingerlanđ.— Je li se osvijestila? — uprta otn i znatiželjno se zagleda u djevojku koja se poput pijavice uhvatila za Nealeovu ruku.— Da, ali samo za nekoliko časaika — odgovori Neale snuždeno. ■■ . .— Hajde neka. To je dobar znak... Stigao sam Dil-lona. Rekao sam mu šta je na stvari Neobično je zadovoljan što smo je našli. Izgrdio je neke svoje konjanike, valjda što nisu temeljitije tražili. Obećao je da će objasniti generalu zbog čega ste izostali. Kaže neka pošaljemo po sve ono što nam ustreba da njegujemo djevojku.— Onda krenimo — reče Neale. Pokušao se osloboditi djevojčine ruke, no morao je odustati. Uhvatio ju je ispod ramena i ponio do konja. King mu je pomogao da se popne s njom. Neale nije mogao ni zamisliti da će ikad zaboraviti mjesto pokolja. Pa ipak nije mogao a da još jedn-om ne preleti pogledom to strašno mjesto. Pougljenisani ostaci kola, grobovi, kamenje preko kojeg su bila izvrnuta naga, sablasna izmrcvarena tjelesa, tri zakržljala drveta spojena zajedno, stjenoviti greben i mračna pukotina u stijeni, sve je to neodoljivo privlačilo Nealeov pogled. Gledao je zamišljeno te nijeme svjedoke jedne krvave drame, a onda okrenuo konja i pojurio za Slingerlamdom.34GLAVA 6.Slingerlanđ je obitavao u zabačenoj dolini u srcu brda Wyoniin<ga. Dolina je bila udaljena oko deset milja od mjesta gdje je izvršen pokolj i možda petnaest milja od trase.Jahanje je bilo vrlo naporno i sporo, ali Neale to nije gotovo ni zapazio. On je obratio naročitu pažnju stazi kojom su išli. Nastojao je da upamti upadljive predmete duž staze i njene zavijutke kako bi kasnije mogao pronaći put za dolinu. Njegove su misli, međutim, najviše bile posvećene djevojci koju je držao jna konju.Koliko je mogao zapaziti, djevojka je u dva navrata otvorila oči dok su janali. Ali njezin pogled nije ništa odavao. Jedino su ga njene ruke još čvršće ščepale. Neale počne strahovati da su njegove nade bile prevelike. Tijelo joj je bilo kao klada, opušteno i hladno. Ona diva letimična pogleda, što ih je uhvatio kad je otvorila oči, još su ga više zabrinula. Šta treba da poduzme kad djevojka dođe k sebi? Nju će spopasti užas i duiboka bol, a on Će biti nemoćan da to spriječi. U slučaju kao što je ovaj možda bi bilo bolje za niju da je uibijema s. ostalima.Posljednja milja od Slingerlaindove kolibe pružala se kroz prekirasniu zelenu dolinu sa strmim pristrapi-ciima. Posvuda je bilo cvijeća, a brza bistra voda žu-borila je kamenam koritom potoka. Staza je vodila uz potok do mjesta gdje se dolina zatvara i gdje voda izvire iz velikog izvorišta na proiplanku, nad koji su se nadvili žbunjem o'braisli humci i sivo stijenje.

Neugledna i mala koliba, u kojoj se nalazilo mnoštvo krzaina, koža, rogova i pribora za lov, doimala se kao pravi pravcati dom trapera.— Dakle, stigli smo — reče Slmgerlainđ zvonkim glasom. Po njegovu vedru tonu vidjelo se da je ta koliba uistinu njegov dom.— Ovo je, bogami, prijatno mjesto — otegne Riđi,. a zatim skine komju uzde. — Jesi li već dugo ovdje?— Ja i moj prijatelj bili smo prvi bijelci u ovim brdima — odgovori Slingerland. — Njega više nema među živama — nadoda s uzdahom. Okrene se Nealeu i reče:— Sinko, mora da si se umorio. Bilo je vraški teško nositi tako dugo skoro mrtvu žen.u... Gle, kako li je samo blijeda! Pusti da je skiinem.Izgubivši oslonac na Nealeovu ramenu, djevojčine ruke mlitavo skidanu i opuste se. Sliingerland je uzme i spusti je na travu u hlad. Tri su muškarca zurila u obamrlu djevojku. Na njihovim se licima mogla pro^ čitati ozbiljnost, zabrinutost i tjeskoba.— Mislim da ovdje možemo samo čekati •*— reče traper.Riđi Kimg odmahne glavom, kao da je čitav problem izvan njegova domašaja.' Neale ne reče ništa, makar je vruće želio da bude prva osoba na koju će biti ■■upravljen djevojčin pogled.— E pa, sad moram malo očistiti i spremiti sobu za lij u — reče Slingerland.— I mi ćemo ti pomoći — odvrati Neale. — Riđi, pogledaj konje.— Rasedlat ću ih i skinuti im uzde — reče Riđi. — Pustit ću ih neka pasu. Ovdje ih ništa ne može po^ plašiti.Slin-gerlaindova koliba sastojala se u stvari od dviju kolibica s jednim zajedničkim ziidom. Ona veća bila je dograđeina uz onu manju. Traperu je manja kolibica služila kao spremište koža.Na većoj prostoriji bila su dva prozorčića, u njoj jedan stol i nekakav grubo izrađen' namještaj, izradio ga traper sam. Tu su prostoriju sad očistili i na pod prostrla jelenje kože. Ležaj za djevojku načinili su od ogromne bivolje kože i pokrili ga indijanskim gu-njevima.Pošto su sve to obavili, Slingerland skine šuibaru, počeše se po sijedoj glavi i obrati se Nealeu i Klingu:— Mislim da biste mogli nabaviti neke stvari, nešto kao pribor da se djevojka može malo dotjerati.Riđi King razvuče usne u .podrugljiv ■ osmijeh. <— Svakako, svakako, pronjuškat ćemio i potražiti ogledalo, četku za kosu i sve te lijepe stvarčice što svaka djevojka treba da ima. Ima toga u našem logoru u izobilju.Ali Neale nije nalazio ništa smiješno ni u smetenosti Slingerlanda ni u podrugljivoj upadici kaiuiboja. Njega je zabrinjavalo opasno stanje u kome se dje- vojka nalazila, a ne njen budući komfor.— Iziđite, iziđite! — poviče Slimgeirland iznenada. Neale, koji se . nalazio tik do vrata, istrči poputstrijele. Zatekao je djevojku kako sjedi. Kosa joj je bila raščupana, a držala se kao luđakinja. Kad ga ugleda, silovito i iznenada se trže, a zatiim ispusti prodoran krik. Strah što ju je obuzeo nikad nije bio užasniji, premda je Neale povjerovao da ona u njemu prepoznaje bijelca, prijatelja. Taj strah bio je još uvijek jači- od razuma.— Tko ste vi? — upitala je.— Zovem se Neale... Warrem Neale — odvrati on, a zatim sjedine porod nje. Njenu drhtavu ruku stavi u svoju. Bio je sretan što djevojka počinje govoriti suvislo.— Gdje sam?— Ovo je dom jedinog trapera. Ja sam vas donio ovamo. To je bilo najbolje... u stvari, jedino mjesto.

— Vi ste me spasili od... od onih đavola? — upitala je prigušenim glasom. Oči joj se opet naputne ledenim užasom.— Da... da... ali nemojte misliti na njih .... Otišli su — zbunjeno i užurbano odgovori Neale. Njezim izgled ponovno ga uiznemiri i zabrine. Nije znao šta da joj kaže.Djevojka ustukne i bolno kirikine, a oči pokrije kao da želi isabijeići obratan i grozan prizor.— Moja... majika! — jecala je i tresla se u grču. — Ubili... su... je!... Oh! Strašni krikovi... Vid'jela sam... -ubili su ih... sve... i gospođu Jotnes! Mojamama ... ona je pala ... nije ni progovorila! Njezina krv me poprskala!... Otpuzala sam... sakrila se!.... Indijanci... izmrcvarili su ih ... raskomadali... skal-pirali... spalili!... Nisam mogla umrijeti! Vidjela sam!... On!... On! — ona ponovno brižne u plač, a riječi što ih je pokušavala izgovoriti bile su nesuvisle. Slingerland i King priđu i stanu promatrati nesretnu djevojku,— Pa, izdržljiva je oma — reče traper. — Znam ja, vad je preda minom čovjek koji se može odrvati svim ..edaćama. Doći će ona k sebi i oporaviti se. Preostaje nam jedino da budno motrimo da što ne učind od sebe. Unesi je unutra i smjesti na ležaj.Dva je dana i dvije noći Neale bdio nad njom; jedino bi ga u časovima kad bi zaspala ponekad zamijenio i King. S vremena na vrijeme bi se osvijestila, i tada bi prepoznala Nealea, ali je najviše vremena buncala, ridala, jecala ili ležala kao mrtva. Trećeg je dana, međutim, Neale bio ohrabren: probudila se slaba i sumorna, ali je bila smirena i razborita. Neale je razgovarao s njom ozbiljno i što je god mogao obazrivije. Kratko joj je govorio o tragičnom udesu što ga je pretrpjela i nastojao da je zainteresira novom okolinom što ju je okruživala, i da tako iz njezine svijesti potisne tragediju. Ona ga je slušala, ali nije izgledala impresionirana. Bilo ju je teško privoljeti da jede. Nije pokazivala želju ni da se pomakne s mjesta. Najzad, Neale joj je kazao da se on mora vratiti u logor, među graditelje, i nastaviti s radom. Obećao joj je da će uskoro opet navratiti i da će je posjećivati često. Nije progovorila ni riječi niti je otvo-rila oči kad je odlazio.Napolju, nakoo što je King doveo konje, Slingerland reče Nealeu: — Slušaj, sinko, nemoj da brineš bez razloga. Ona će se sigurno oporaviti.— I ja kažem — potvrdi kauiboj. — Vrijeme liječi sve. Ja sam iz Teksasa pa to znam; tamo svafeu porodicu zadesi iznenadna smrt.Neale odmahne glavom. — Nisam tako siguran — reče. — Ta je djevojka osjetljiva i nježnija nego što vi mislite, momci. Pitanje je hoće li se ikad oporaviti od pretrpljenog šoka. Ali nadajmo se najboljem... Po-kušat ću da na nju utječem koliko god mogu. A ti, Slingerland, brini se o njoj što bolje umiješ. Zatvori je kad se udaljiš od kolibe. Ja ću do jahati ovamo kad god m| se pruži prilika. Ako dođe k sebi, saznat ćemo od nje ima li ikoga svoga, pa ako ima, odvest ću je k njima. Ako nema nikoga, učinit ću za nju sve što ml je u moći.— Dobro, sinko, milo mi je Što se tako, s osjećajem odgovornosti,#brineš za to jadno dijete — odgovori traper. — Nisam nikada imao žene ni kćeri. Ali sve mislim... nije li strašno biti u položaju djevojke, nježne i neiskusne, ili kako ono ti reče, Neale... koja je odjednom zatečena štrašndm događajem u kome je okrutno ubijena i njena rođena mati?— Naravno, bilo bi vraški teško biti u njezinoj koži i doživjeti sve ovo — reče Riđi sućutno. — Onaj pokolj stalno joj je pred očima.— Slinigerland, postoji li opasnost da nalđemo na Indijance? — upita Neale.— MJiislim da ne postoji. Siouxi će odmagliti što dalje nakon onog masakra. Ipak treba da budete na oprezu. Ako ih sretnete, podbodite konje n»eka lete koliko ih noge nose. Kako vidim, imate najbolje konje koje sam ikad vidio. Gdje site ih nabavili?:— Konji pripadaju Kingu. On je kauboj.— U konje se i te kako razumijem. Sigurno je da možemo umaći bilo kojem Crvenotoošcu — King će ne bez ponosa.— Pa, svaka vam sreća! I navratite opet — bile su Slingerlandove posljednje riječi.

Potom se rastadoše. Kauboj je jahao naprijed, laganim kasom, da ne izmori konje. Put su prevalili za tri sata i sustigli konjanike u izvidnici, koji ih srdačno pozdrave. Uskoro zatim stigli su u.logor.Nedugo zatim u logor se vratiše i graditelji. Iako umorna, prašnjavi i uprljana, bili su neo'biano dobro raspoložena. Imali su i razloga, jer su uspješno završili trasu oko Shermainoiva prolaza. Sada je daljniji rad bio olakšan, jer se trasa spuštala s vrha gorskog lanca. Nealeova se odsutnost osjetila, jer je bila potrebna njegova pomoć. Ali su se svi radovali što je spasio dje-. vojku i sa simpatijom i prijazmošću postavljali mu pitanja koja su ih zanimala u vezi njegova podviga.59Nealeu se učini da ga njegov šef nekako prodorno promatra. Gleda ga kao da se on, Neale, za ove svoje odsutnosti izmijenio. I sam je došao do spoznaje da se u njemu samom nešto neobično odigrava; nikako nije mogao zaboraviti djevojku, njezinu bespomoćnost i jadn-o stanje u kome se nalazila.»Šta li je ovo meni?« pitao se. »Ah, nije ništa... to je samo onako, samo žalim djevojku.«Neale se sjećao neobičnih promjena što su ih odale njezine oči; sjećao se kako su iz njih iščezle sjenke užasa i smrtnog straha pred neodoljivim impulsom mladosti, života i nade.Idućeg dana Neale je više nego« ikada pokazao svoju sposobnost na radu i bio ponovno pohvaljen od šefa. Ali njegov odani prijatelj, Ring, kome inače nije bilo svojstveno da se ikome jada, bio je nezadovoljan zbog velikih napora kojima je bio izložen toga tjedna, i to svoje nezadovoljstvo nije pred njim krio.Ring se mučio i stenjao dok mu nije pošlo za rukom da izuje čizme. Na njima je bilo mnogo rupa, i to ga je još - više oneraspoložilo.— Ovaj će me posao dotući, ostat ću bez obuće — reče Ring, pokazujući na čizme.— Zašto radiš u čizmama s visokim petama? — upita Neale. — Ne možeš se ni kretati ni peirijati u njima. Nije ni čudo što su pune rupa.— A šta ja tu mogu? Ne bih mogao nositi ni jedine poput tvojih — odvrati Riđi,— Morat ćeš, kauboju. Još jedan dan, i ti ćeš ostati bez tih svojih čizama, a i bez nogu, ostaneš li tvrdoglav.Riđi pogleda svog šefa sa zanimanjem. — Ti si danas prema meni sve netrpeljiviji zato što sam bio spor na poslu — žalio se.— Lairv, ti si uvijek spor u svemu osim u jahanju i rukovanju oružjem. A u posljednje vrijeme... da, u posljednje vrijeme postao si nepokreitain kao klada.Neale-<fe često pretjerivao u zadirkivan ju svoga prijatelja. Nitko drugi nije imao hrabrosti da ga izaziva.— Do đavola, pa ja nisam potpisao obavezu da se s ovom družinom cijeli dan verem po brdima! — odbrusi Riđi. . ',— Znaš šta, Riđi. Uzet ću Caseva za svog pomoćnika. Ne, imam bolju ideju. I Casey je lijen-. Uzet ću nekog Crnca.Ringova ruka sklizne do revolvera. Njegove oči bljesouše ledenim sjajem. — Samo naprijed — otegne apatiano. — A sutra navečer neka netko tom Crncu iskapa grob.Neale se nasmije. Bilo mu je jasno da će u logoru doći do gužve uzme li nekoga drugog za pomoćnika,— Pa neka ti bude, Riđi? — Neale će pomirljivo.— Ne želim tuče. Pristajem da budem žrtva i da te podnosim... Nego, šta misliš gdje da provedemo slobodan dan? Hajde da odjašemo do Sliingerlanda.Zarumetnjeimo lice kauboja polako se nabra, a usne mu se razvuku u širok osmijeh.— Pa, ja sam se zaista pitao šta ti bi da si se u posljednje vrijeme''tako- pritajio. Mislim da mi ništa ne bi bolje odgovaralo. Povrh toga, neprestano me spopada želja da saznam kako se osjeća naša djevojčica.

— Riđi, hajde da malo prošvrljamo kroz logor da vidimo šta bismo joj mogli poniijeiti.— Čovječe, misliš li time reći da nešto ukrademo?— upita Ring, pomalo iznenađen. — Sto se mene tiče, može i to.— Ne, ne misliim to. Molit ćemo da nam dade tko što ima. Ali, ne uspijemo li na takav način dobiti ono što želimo... no, morat ćemo -poduzeti nešto drugo — odvrati Neale zamišljeno. ^— Slingerland nije imao čak mi ručnika. Zamisli djevojku u takvoj situaciji! Ona je navikla na udobnost, ako ne i na luksuz. Da vidimo: ja imam ogledalo i krasnu, četku za kosu ... Haj-sdemo, Riđi,S nes trpljenjem su pregledali svoj skromni pribor i' velikodušno izdvojili sve što bi moglo biti od kakve koristi nesretnoj djevojci u divljem i pustom kraju. Zatim otiđu u logor. Svattko je pridonio ponešto. Šef je sa zainimanijem promatrao Nealeoivo ozareno lice. Na šefovu se licu pojavi smiješak,' mudar, poimalo tužan i pun razumijevanja. S njegova lica su za trenutak iščezle stroge crte.— Sve mi se čini da ćeš je oženiti — reče šef.61Neale pocrvanje u licu poput djevojčice. — To... to mi nije ni palo na pamet, gospodine — promucao je.Lodge se nasmije,' ali je njegov pogled bio pum razumijevanja. — Nema sumnje, ti ćeš je oženiti — reea. — Ti si joj spasio život. I, momče, jedinog dana postat ćeš netko- i nešto u Union Pacificu. Glavni inženjer ili šef službe za nadziranje pruge,. ili. će ti biti povjeren kakav drugi važan posao, Ima li išta ljepše? To je romantika, momče. A to siroče, jedimo preživjelo biće iz karavana, poslat ćeš natrag u Omahu radi školovanja. Postat će prava ljepotica! Imat će čitavu vojsku obožavalaca, a ti ćeš, dakako, biti kralj među njima.Neale iziđe iz šatora, a u ušima su mu odjekivale šefove riječi. Bio je on navikao da se ljudi šale s njim i da im on uzvraća istom mjerom. Ali ove šefove riječi, upola ozbiljne, upola šaljive, dotakle su se naj-skrovitijeg kutka njegove duše. Tim riječima njegova romantična priroda nije mogla odoljeti, i zato je bio onako zbunjen.Idućeg dana rano ujutro Neale i Kiing jahali su prema Slingerlandovoj kolibi.Kad su stigli u dolinu, sunce je već bilo visoko na nebu i svojim toplim zracima napajalo prekrasno raslinstvo. U zraku se osjećao miris proljeća. Lišće topola i vrba svojom svježom smaragdnom bojom upotpunjavalo je raskoš tamnog zelenila borovine. Trava duž staze bila je prošarana plavim zvončićima, despikom i raznim cvjetovima žute boje koje Neale nije poznavao. U bistroj vodi potoka praćakale se pastrve. A posvuda duž puteljka čulo se melodično zujanje pčela i evrkutanje ptica.Kad je spazio jahače, Slingerland istrča napolje i srdačno ih pozdravi.— Je li joj dobro? — upita Neale s nestrpljenjem.— Ne, nije — otpravi Slingerland, tresući svojom sijedom glavom. — Ne jede, ne miče se, ne govori. Samo sjedi ili leži, a kad otvora oči, u njima se još uvijek može pročitati užas. Nije dobro, ona sve više propada.— I nikako da progovori?— Gotovo na svako moje pitanje odgovara samo sa »ne«. THri je puta upitala kad ćeš se vratitii. A onda62je prestala da bilo šta pita. Kao da te zaboravila Ali mi za trenutak nije zaboravila krvavi pokolj. To joj se vidi iz očiju.Neale sjaha s konja, odriješi zavežljaj i spusti ga na tlo, rasedla kotnja, sikine mu uzde i pusti ga da pase Sve je to radio mehanički, a njegove misli nisu se odvajale od djevojke.— A gdje je ona sada? — upita.— Tamo gore pod borovima gdje potok izvire. To je jedino mjesto koje posjećuje. Valjda je privlači žubor vode. Stalno strahuje.

— Nabavio sam joj neke stvari — reče Neale. — Hajdemo, Riđi.— Ni govora — usprotivi se kauboj. — Poći ćeš sam. U žene se ne razumijem.Nije^ bilo druge, Neale se sam zaputi prema izvoru. Sjenovito, utonulo u zelenilo, osuto cvijećem, ispunjeno miomirisom, to mjesto uistinu je bilo prijatno. Milozvučan žubor potoka upotpunjavao je tu ljepotu.Neale ubrzo spazi krhku, iznemoglu priliku koja se bila šćućurila i zurila u potok pognute glave. U tom času obuze ga i radost i tuga. Čuvši korake, djevojka se prestrašeno trže i okrene glavu prema došljaku. Neale se sjećao tih očiju, ali lice gotovo nije mogao prepoznati. Bilo je mršavije i bljeđe nego kad ju je posljednji put vidio.»Nebesa! Ona će umrijeti!« uzdahne. »Šta da radim? ... Šta da joj kažem?«Pođe ravno ali polagano prema njoj. Njezin ukočeni i bezizražajni pogled još više ga zabuni.— Dobar dan, djevojko! Donio sam vam neke stvari — reče oprezno. Nastojao je da mu glas bude što prirodniji i veseliji.— Oh... Jeste li... to vi? — upita ona prigušenim glasom.— Da, ja sam, Neale. Nadam se da me niste zaboravili.On osjeti da se u njoj odigrava nagla promjena. Ali se ta promjena nije odražavala na njemu licu jer se ni jedan mišić nije pokrenuo. I lice je ostalo blijedo. Mora da se ta promjena odigrava u njenim očima, makar to nije mogao sa sigurnošću da kaže.Neale se sagne i otvori paket.63— Donio sam vam mnogo stvari — reče. — Nadam Se da će vam biti korisne. Evo...Alj ona nije rui pogledala šta se nalazi u omotu, niti je Nealeu obratila bilo kakvu pažnju. Njezino je tijelo opet postalo kao skamenjeno, a njeno lice poprimilo je sumoran izgled; Zurila je u potok bez riječi. Neale ju je gledao s očajanjem. Njegova mu je intuicija govorila da treba imati bezgranično strpljenje, privlačnu snagu magneta i tvrdoglavu upornost da se djevojci pomogne, A om sam, činilo mu se, nije dorastao tome. Međutim, ono što se činilo nemogućim, nedokučivim, uvijek je pokretalo njegov duh. S porazima se nije mirio. Djevojka je ostala živa, nije zadobila nikakve fizičke povrede. Treba samo da se oporavi od psihičke traume — treba da zaboravi onu krvavu noć. To se i može postići, samo treba naći macin — i Neale se zarekne da će on lično* nadomjestiti nježnost žene, strpljivost sveca, vještinu liječnika i ljubav roditelja — sve to samo da je izvuče iz ponora u koji sve dublje pada.Neale ispruži ruku i nježno pogladi ruku djevojke.— Da li me razumijete? — upita.— Da — promrmlja djevojka prigušenim i odsutnim glasom.— Ja sam vam spasio život.— Voljela bih da ste me pustili da umrem — odgovorila je brzo i razdražljivo, Nealea podiđu trnci, jer je njezina reakcija bila dokaz da će on moći riječima da utiče na njezino duševno stanje, bilo nabolje ili nagore, što će zavisiti od njegove umješnosti i takta.— Ali ja sam vam zaista spasio život. U to ime vi mi nešto dugujete. "— Šta?—»Pa, eto, dugujete mi zahvalnost. A nju ćete moći izraziti jedino ako opet dobijete želju za životom. Ništa drugo od vas ne tražim.— Ne... ne — prošaputa djevojka i opet zapadne u sumornu ravnodušnost, .Pošto je uvidio da iz nje više neće moći izvući skoro nijednu riječ, Neale izvadi iz zavežljaja stvari koje joj je donio. To su bile marame, šal, ogledalo i drugo. Nadao se da će ti predmeti privući njezinu pa-64žnju. Htio je na takav način promijeniti teimu razgovora. Ali djevojka nije pokazivala nikakav interes ni za jedinu od tih stvari. Sav zdvoja-n, Neale se lati posij edojeg sredstva. Uzme

ogledalo i stavi ga pred njeno lice. Htio je pobuditi tnjenu taštinu. Ali ništa od toga. Djevojka je potpuno ravnodušno gledala svoj lik u ogledalu.— Vidite li, kosa vam je raščupana — reče on, a zatim joj pruži češalj i četku za kosu. — Uredite je.— Ne... ine... ne... t~ zajeca ona.— Dobro, onda ću ja to učiniti mjesto vas — odgovori Neale. Na njegovo veliko iznenađenje, djevojka se Uopće nije opirala. Svojski je prionuo tom neobičnom! poslu i stao raščešljavati čuperke njene guste kose. Njena je kosa odjednom dobila svjež i prijatan izgled.Zaokupljen ovim delikatnim poslom, Neale se nije sjetio kako bi se slatko nasmijao svatko tko bi ga gledao sa strane, niti je primijetio kako mu se približava Larry King.Kauboj je bio zapanjan prizorom. Vidjeti svog prijatelja u uloizi dadilje bio je za njega pravi užitak, i on^ je pucao od smijeha. Djevojci je, činilo mu se, sasvim dobro; nema razloga da se usteže od smijeha zbog nje.— Sto je vama lijepo! — zapjevuši kauboj šeret-ski. — Neale, oduvijek sam mislio, i to s pravom, da imaš načina sa ženama — nadoda veselo žmirkajući. Potoni sjedne pored mjih.Djevojka ga nije mogla pravo ni vidjeti, jer je sjedila pognute gilave, a oči su joj bile skrivene raščešlja-nom kosom. Neale uputi kauboju oštar pogled i dade mu znak da ine treba s djevojkom zbijaiti šalu.— Ovo je prijatelj, kauboj Larry Riđi King — reče Neale. — Bio je sa mnom kad sam... ovaj, kad sam vais našao.— 'Larry... Riđi..". King —* promrmlja djevojka. — Ja sam... Allie.Neale je još jednom, ovaj put malo dublje, prodro u njezinu skrivenu dušu. Ono što je izustila toliko ga' je iznenadilo da je iz ruke ispustio četku za kosu i zagledao se u kauboja.5 Trasa Union Pacifica65S Larrvjeva lica nesta veselosti čim je bacio pogled na djevojku; njezin izraz duboko ga je zabrinuo.— Allie... milo mi je što smo se upoznali — reče kauboj nježnim tonom. Neale još nikada nije čuo takav tom iz njega. .Larry je brzo shvatio kako treba da. se ponaša. Stao joj je pričati na svoj pozinati način, otegnuto, ležerno i prostoduštno. Neale ga je slušao s uživanjem, pokušavajući da prikri je smijeh. Volio je kauboja zbog te njegove prostodušnosti. »Ovaj revolver aš ima veliko srce«, mislio je u sebi.Pa ipak, djevojka je uporno šutila. Svi Larrvjevi pokušaji da je potakne da govori bili su uzaludni. Shvativši da mu je posao uzaludan, kauboj nije dugo oklijevao. Pošto baci još jedam brz pogled na djevojčino ispaćeno i blijedo lice pokupi se i ode.— Tako, dakle zovete se Allie! — reče Neale. — Allie je lijepo ime. Hoćete li reći još nešto o sebi?Djevojka ne odgovori ništa, Bilo je to samo jedno pitanje više na koje je uskratila odgovor. Neale je dobro znao da će raditi Sizifov posao ako ustraje na tom pitanju.— Hoćete li svezati kosu vrpcom? — upita.— Neću — odgovori ona dubokim i monotonim glasom; pa ipak, mehanički je podigla ruke i stala dijeliti kosu i plesti pletenice. Ovo ohrabri Nealea više nego ma šta drugo. U tome je vidio dokaz da će ipak utjecati na njezino duševno stanje; činjenica da ga je djevojka poslušala govorila mu je da to nije učinila iz puke navade, nego svjesno, ma koliko se pokreti njenih ruku doimali kao mehanički. Konačno ju je uspio nagovoriti da s njim prožeta do potoka, a isto tako da jede i pije.Pred veće istoga dana Neale se osjećao umornijim nego poslije naporna penjanja na vrh gorskog lanca. Usprkos tome, bio je neobično zadovoljan i ohrabren pri pomisli da će biti

kadar ostvariti pasivnu, makar i nesvjesnu poslušnost djevojke i tako joj pomoći da se oslobodi užasa.— Mislim da bi ti bilo pametnije da i sutra ostaneš ovdje — reče Slingerland. — Uz tvoju pomoć djevojka bi se brže oporavila. Kažeš da se zove Allie. Pa, lijepo ime. I lako se izgovara — reče. Traper se brinuo za nju kao da mu je rođena kćer.Idućeg je dana Allie pokazivala jedva primjetne znakove opora vijanja. Nealeu se barem tako učinilo i sve više ga je obuzimao optimizam. Traper i kauiboj bili su nemoćni; Allie ni na jedno njihovo pitanje nije htjela bilo šta odgovoriti. Naprotiv, Neale je na neki način mogao iz nje izvući poneku riječ. Duboko ga je uzbudilo uvjerenje da samo on može bar unekoliko uticati na nju.Sat vremena prije nego je sun.ce zašlo za obzorje Neale odluči da se vrati u logor. Pozove Larryja i reče mu da dovede konje, a zatim priđe djevojci. Osjećao je nelagodnost, oije ni sam znao šta da joj kaže. Ta već ju je dosta gnjavio ražinim pitanjima cijeli dan. Da mu je samo da u njoj pobudi životnu radost! Sada je to nemoguće, ali om čvrsto odluči da opet pokuša čim mu se za to pruži prilika.»Allie«, ponovi on njezino ime prije nego ga je mogla čuiti, Zatim joj priđe bliže i zagleda joj se u oči. Još uvijek su odavale duboku bol, tragičnu usamljenost i neizrecivi strah, i Neale sav protrne. Progonio ga je onaj užas što se ocrtavao u njenim očima.— Odlazim — reče joj neodlučno. — Uskoro ću se opet vratiti.Allie se iznenada trgne, munjevita mu pokretom zgrabi ruku i tako je snažno stisne da mu je gotovo nokte zarila u meso. Neale se sjeti „prvog stiska njenih raku.— Nemojte ići! — zavapi ona suznih očiju, punih očaja i straha.Neale se trgne kao gromom ošim/iit. Zapanjio se što je djevojka progovorila u času kad se najmanje nadao i što je taiko uzbuđeno zatražila od njega da ostane onda kad mu se činilo da je potpuno ravnodušna prema svemu. Neki čudan osjećaj sreće zatreperi u svakoj njegovoj žilici. Ali ostati nije mogao; bilo je krajnje vrijeme da se vrati na posao. Stao joj je objašnjavati da se mora vratiti u logor i uvjeravati je da će se uskoro vratiti k njoj, ali je sve bilo uzalud; ona je ponovo zapala u suimoroo, tupo, apatiano stanje.Teška srca Neaile se rastao od djevojke i odjahao u logor. Dok je jahao, bio je obuzet jednom jedinommišlju; kako da se što prije vrati k njoj. Znao je da neće imati mira nd spokojstva sve dok je opet ne vidi; ta spoznaja jedimo je njegovo otkriće u protekla dva dana, Nešto neodoljivo ga je privlačilo toj djevojci, nešto što ne zaostaje za njegovom ambicijom u radu na izgradnji veličamstvene pruge. Ni jednog nd drugog nije s-e više mogao odreći.GLAVA 7.U toku slijedećih četrnaest dama Neaile je dva puta odijahao do Slingerlanđove kolibe, ali mije mogao primijeitiiti bilo kakvo poboljšanje zdravija Allie Lee miti bilo kakvu proimjemoi u njezinu panašainju. I dalje je bila tupo ravnodušn-a prema svemu, a rdiječi su joj bile nesuvisle i zurila je u prazno. No Sliingerlaind je uvjeravao ■ Nealea da se djevojka postepeno oporavlja i da se počinje malko zanimati okolinom. Stari je traper bio uvjeren da bi se Allie potpuno oporavila kad bi on, Neale, mogao provesti izvjeisoo duže vrijeme u mjernog blizini. Neale se zbog toga duboko zamisli.General Lodge i njegovi suradnici u međuvremenu su odlučili da nekoliko članova ekipe laganije preko zime duž trase da bi proučili djelovanje snježnih nanosa. Neale nije dugo oklijevao. Iako je taj posao bio skopčan' s brojnim teškoćama i opasnostima, on se među prvima javio kao dobrovoljac/ i time je još jedinom dobio pohvalu svog šefa. Neale je dobio zadaita'k da proučava snježne nanose duž Shermanova prolaza.Kad mu se ponovo pružila prilika da posjeti Slin-gerlandovu kolibu, Neale je odlučio da o svemu porazgovara sa starcem. Toga jutra, kad se zajedno s Kinigoim približio Slimgerlaindovoj kolibi, Neale je gorio od' nestrpljenja. I odjednom ga nešto presiječe i

uznemiri. Djevojke nigdje nije bilo na vidiku. Nije se pojavila pred kolibom, kao što je to učinila prošli put kad ju je posjetio. „Slimgerland istrča pred kolibu: i došljacima uputi uobičajeni pozdrav.681— Gdje je Allie? — upita Neale nestrpljivo.— Čim vas je spazila gdje idete, pobjegla je u kuću. Sad se negdje krije. Čudno se ponaša!— Je li to ona... nas očekivala? Pa kad nas je spazila onda pobjegla? Ako je tako, zar nije čudno?— Stvarno, čitavo vrijeme otkako si posljednji put bio ovdje, nestrpljivo je iščekivala kad ćeš opet doći. Stalno je gledala u pravcu kojim dolaziš ovamo. Sinko, to nešto znači. A kako je pobjegla čim -te je spazila! Kao poplašetna srna!— Da mi je znati šta to znači — zamisli se Neale. Ma šta to značilo, on osjeti kako mu sa svakim otkucajem srca žilama struje neki ugodni trnci.— Riđi, htio bih sa Slimgerlaindom govoriti u četiri oka — reče mu zamišljeno.— Naravno, samo izvoli — razvuče Južnjak pošto je rasedlao konja i pustio ga slobodna neka pase. — A ja ću dotle malo okušati sreću u lovu — on dometne i uzme pušku.Neale povede trapera u hladovinu pod jedan bor i potanko mu ispriča o svojoj nakani.— Sinko. smrznut ćeš se kad dođe zima — upozori ga traper vrteći glavom.'— Dakako, moram podignuti kolibu i dobro se pripremiti za oštru zimu —^ odgovori Neale.Sliingerland ponovo zatrese glavom. — Čini nii.se da ne poznaješ dovoljno zimu u ovom kraju. No... da, onaj drugi prijevoj preko gorskog-hrpta, što ga ti zoveš Shermanovim prolazom, nije daleko odavde. Na krpi jama možemo i po snijegu do njega, izuzev kad je strašno nevrijeme. Zato ti lijepo osfcani sa mnom u kolibi. To će biti najbolje.— Izvrsno! — uskiikine Neale, sav sretan. — A sada, o 'Allie.— Dobro, šta te zanima?— Pa eto, ni sam ne znam bi li bilo bolje da ostane ovdje, ili da otputuje u Omahu, ili da je pošaljenri s konjanicima u tvrđavu Fetterman.— To je tvoja stvar, no ja mislim da će za nju biti najbolje da je ostaviš ovdje, pogotovo sada kad ćeš i ti biti s mama. Pošalješ li je odavde, ona će umrijeti ili poludjeti. Zamisli, molim te, ona odbija da kaže čak i to ima li ikoga živa od svoje rodbine! Jamislim da nema. Budi uvjeren da će joj ovdje biti bolje nego igdje drugdje. Zavolio sam je kao da mi je rođena kćer. Čudna je ona. Bila je kao avet, ali se u posljednje vrijeme sve više ponaša kao ljudsko biće.— To me jako raduje, Slingerland — odgovori Neale. — Bio sam duboko zabrinut za nju. Sada treba da odlučim. Da, neka ostane s tobom. Duboko sam uvjeren da je to najbolje rješenje.— Bravo, sinko, dobro si učinio. Upravo sani se još nečeg sjetio. Nečeg na što još nismo ni pomišljali. Allie ne bi mogla ići na dalek put. Suviše je slaba.— Sada smo i to'skinuli s vrata — reče Neale s olakšanjem. — Preostaje nam još dovoljno vremena da razmislimo šta treba učiniiti kad se Allie oporavi. A sad mi pričajte o njoj.— Skiiko, nemam ništa novo da ti kažem. Ponaša se kao i prije. Jedina novost koju ti mogu reći jest da nekako uvijek priželjkuje da dođeš. Mislim da to mnogo znači.— Šta?— Čuj, ja svakako ndsam neki naročiti po'znavalac žena — odvrati Slingerland. — Ali mi se čini da Allie pokazuje velik interes za tebe.— Slinigerland! Ne misliš valjda da ona... ovaj... mari za mene? — Neale je gorio od znatiželje.— Ne znam. Možda i ne mari. Možda me mari ni za koga. Ali ja ipak nekako vjerujem da ona ne misli ni o čemu nego samo o tebi i oinoim strašnom događaju.— Onda će se u njenoj svijesti razviti borba između mene i toga strašnog događaja, zar ne?

— Ja bar tako shvaćam, sinko. Ipak, ndsam ti ja neki psiholog, to moraš imati na umu. Ja samo predosjećam da bi joj ti, kad bi se potrudio i bio jako uporan, mogao izbiti iz sjećanja onaj strašni doživljaj.— Pokušat ću... i bit ću uporan — otpovrne Neale odlučnim ali nježnim glasom. — Zao mi je nje. Spasio sam joj život. Zašto onda da ne učinim za njezino dobro sve što mogu?— Sirota, sad je sama na svijetu.— Ne,N Allie više nije sama. Ima tri odana prijatelja ... tebe, Kinga i mene.71— Mislim da me nisi dobro razumio, siinko. Slušaj, ti si stasit, kršan i pristao mladić. Štaviše, imaš neke osobine Indijanca... Ovaj, to jest, ne razbacuješ se riječima. Osjećaš dublje nego što se riječima može izraziti. Neka te ova usporedba s Indijancima ne vrijeđa. Obično bijelci o njima imaju najgore mišljenje. A misu u pravu. Ja Indijance dobro poznajem u dušu. Bez obzira na zvjerstva koja čine, a i to rade u skladu sa svojim ritualom, mora im se priznati da svojim poštenjem, čvrstinom karaktera i hrabrošću daleko nadmašuju bijelce... U svakom slučaju, ti imaš neku čudnu moć nad Aliie. Ima u tebi nešto što nju neodoljivo privlači. I sada, budeš li se trudio da... ovaj... svu tu svoju moć i privlačnost iskoristiš da joj iz sjećao ja istisneš prizor krvavog klanja, ubojstva njene rođene majke, i da joj razvedriš pomućenu svijest, ona će, prije ili kasnije, osjetiti ljubav i privrženost prema tebi, na svijet će gledati tvojim očima i zavisiti od tebe isto onako kao što cvijet zavisi od sunca. Mislim da je to sve.Nealeovo preplanulo lice malko problijedi. — Pa, ako je to sve, lako ćemo — reče i stidljivo se osmi-jehn<u. — Ako je samo u tome stvar, ja sam slobodan... Ni s kim me ništa ne veže. Otkako mi je umrla majka* a to nije bi 13 tako davno, i ja sam usamljen... Pomogao bih svakoj čestitoj ženi kad bi se našla u takvu: položaju... A za nju, za to siroče, dao bih i život.Slingerland mu pruži svoju žuljevitu ruku i snažnim stiskom izrazi svoje odobravanje mnogo jače nego što bi to mogao bujicom riječi.Vratiše se u kolibu, ali Aliie nije bila tamo. Neale preleti pogledom po stvarima što joj ih je bio donio i zaključi da se ona služila naima. Obuze ga neka čudoa, neodređena tjeskoba koja je graničila s nemirom. Nije bio nacistu šta zapravo osjeća prema toj ženi. Poslije ovoga kratkog razgovora sa Sliingerlandoni u glavi mu se počeše rojiti svakojake misli. Odjednom osjeti kako se u njemu odigravao u čudne pr otmjene.Neale se laganim koracima uputi k potoku. Tamo se, mislio je, mora nalaziti Aliie. I dok je išao, grozničavo je razmišljao zbog čega se ona tako neobično ponaša. Pokušavao je odgonetnuiti šta je tjera da bježipred njim. Čitav ga je tjedan s nestrpljenjem očekivala, a onda, kad se napokon pojavio, pobjegla je glavom bez obzira! Znači li to da ga se boji? Ili je možda suviše stidljiva? Ili... ? Doista, tko će razumjeti te žene.»Sad ću ja s tobom malo drukčije, mala moja!«, mrmljao je u sebi. »Moram nekako proniknuti u tu tvoju tajnu«, zaricao se, a na licu mu se odražavala obijest dječaka.Aliie je sjedila u hladu pod oiskim borom kraj izvora potoka. Bila je tužna i zadubljena u misli, te je, čini se, bila slijepa za okolinu. Smeđa joj se boja kose prelijevala u nekoliko nijansa na zlatnoj svjetlosti sunca. Neale s radošću spazi da je isprana mrlja krvi na grudima njene bluze. Kako se samo morala osjećati dok je sate i sate sjedila kraj potoka i pri tiskala veliku cimu mrlju na bluzi, mrlju koja je obilježavala mjesto na koje je bila prislonjena glava njene rođene majke u samirtničkoim hropcu! Čemu se u tim bolnim časovima mogla nadati?Neale stane zviždukati, zatim izvuče nož i zađe u žbunge da odreže prutilo za pecanje. Pastrve što su se ■ obijesmo praćakale u bistroj vodi potoka bile su odli-čam mamac za svakog ribiča. Neale ih je još ranije vidio, te je ovaj put ponio uzicu i udice, nedostajalo mu je samo pratilo. I dok ga je tražio, namjerno je žustro gazio po krhku šibi ju i suhim grančicama, kako bi time izazvao prasak i svratio na sebe pozornost zamišljene djevojke. Neale se zatim izvuče iz žbunja i, zausitavivši se na dvadeset stopa od mjesta gdje je sjedila Aliie, stane priređivati

pribor za pecanje. Čas je zviždukao, čas pjevušio, praveći se kao da i ne primjećuje djevojku.Pošto je priredio pribor, preostalo mu je još da pronađe nešto što će pastrvama poslužiti kao mamac. Tom je poislu pristupio s posebnim žarom, jer je" krajičkom oka spazio da ga Aliie stalno promatra. Ipak je i dalje hinio da je ne vidi. Ispod oborenog trulog borova debla pronašao je ličinke nekih kuikaca i nekoliko crvića. Potom je prišao potoku i bacio udicu u vodu.Ubrzo zatim jedna velika pasitrva zagrize i uhvati se na udicu. Neale nije mogao sakriti ushićenoe. Togairenutka čak je i zaboravio da mu je AUie u neposrednoj blizini. Ovo je prvi put što mu se ma Zapadu pružila prilika da peca. S posebnim je zanimanjem promatrao kako posvuda u potoku obijesno kruže, praćakaj'u se i sijeku vodu u ražinim pravcima mnogobrojne pastrve. Bio je to za njega uistinu divan prizor. Kamenitim koritom, oivičenim blistavim zelenilom i cvijećem, žuborila je kao kristal bistra voda. Gvdje-omdje pojavili bi se sićušni virovi. A na nekoliko malenih slapova voda nije više žuborila već hučala. Po okolo om drveću bilo je mnoštvo ptica koje su-neumorno cvrkutale i lepršale krilima. Pa ipak, cijelim je tim krajem dominirao neiki tajanstveni muik. Činilo se kao da se s okolnih osamljenih i mračnih vrhunaca nadvila jeziva tišina divljine.Neale se toliko zanio da je zaboravio na djevojku. Potpuno je smetnuo s uma da se dao ina pecanje s ciljem da privuče njenu pažnju, da joj pomogne da se oslobodi strašnih misli i da se bar na čas prepusti životnoj radosti. Zapanjeno je promatrao potok pun pastrva, koje su pohlepno kružile oko mamca ma udici i bile jako slobodne čak i drske. Nije ni čudo, jer nikada prije nisu imale prilike da vide udicu i da u njoj otkriju podmuklog neprijatelja. Nitko tu još nije lovio. Ne prođe dugo vremena a Neale bez'po muke ulovi tri pastrve.Pošto je bacio udicu s posljednjom mekom — debelim i slasnim crvom •r— Neale osjeti snažan trzaj u ruci. Voda se uzburka i nešto silovito pljusnu po njenoj površini. Spazivši da se za udicu uhvatila velika i snažna pastrva, Neale poskoči od sreće, srce mu zadrhta od ushićenja. Riba se silovito baci uvis pa pljusne o vodu. Nealea spopadne žudnja iz dječačkih dana da pod svaku cijenu uhvati prekrasnu ribu. Zaboravivši kako zapravo ne posjeduje gotovo nikakve vještine u tom poslu, on snažno povuče udicu uvis. Prutilo se savi u luk. Snažna se pastrva žestoko trziala i praćakala dok je nekoliko trenutaka visila i* zraku. Nealeu se učinilo da je čuo povik iza sebe. Sjedio je u takvu položaju da se nije mogao okrenuti a da ne ispustti pruitilo. Svim se silama trsio da ulovljenu pastrvu izvuče na obalu. Ipak nije mogao odoljeti znatiželji, te se podiže i okrenu. U istom tre-74nu uzica se prekine, pastrva tresne o travnatu obalu i stane se silovito koprcati, Neale potrči kao strijela da joj onemogući da pobjegne u vodu. Međutim, Allie. ju je već čvrsto držala za škrge. Neale se zbunjeno zagleda u djevojku.— Vi ne umijete pecati! — poviče Allie strogo.— Ne umijem? — promrmlja Neale smeteno.— Veliku pastrvu treba nadmudriti. Vi ste je podigli pravo uvis. I naravno, onako teška i žilava, pre-tegla je i uzica se prekinula. Pobjegla bi da.nije bilo mane.Izgovorila je te riječi užurbano, dašćući od uzbuđenja i učinjenog napora. Na bijelim joj se obrazima uikazaše sićušne crvene mrlje. Njezine ustreptale oči bile su odlučne ali umiljate i pametne. Još nikada nije Neale vidio takve boje na njenu licu, još nikada nije osjetio takvu vedrinu u mjernim očima. Allie je sada uistinu bila lijepa. Činilo mu se kao da je sada u njoj otkrio drugu ženu. I sve više ga je obuzimao optimizam da će ubuduće moći djelotvornije utjecati na nju i izvući je iz mračnog * ponora u koji ju je gurnuo onaj strašan doživljaj. Sve su mu te misli munjevito prostrujile glavom dok je zabezeknuto buljio u djevojku. A onda mu

pažnju privuče ulovljena rilba, koja se silovito koprcala i izvijala u djevojčinoj ruci. Uzeo joj je ribu iz ruke i od srca se nasmijao.— Kakva mrcina! Šta kažete, Allie, zar nije prekrasna? Sad bih vas zagrlio... to jest... budite uvjereni da sam vam veoma zahvalan. Bili ste brži i spretniji od mene... Kakva je glatka i klizava, sigurno ndje bilo lako da je držite.Allie Mekne i obriše ruke o travu. Neale dotuče pa* strvu i objesi je o vrbovu granu, zajedno s ostalima što ih je bio ulovio. Zatim se okrene djevojci.— Milo mi je što vas opet vidim. A vama? Je li vam drago Sto sam se vratio? — upitao je oprezno i zagledao joj se u oči. No u istom se času pokaje i odluči da joj slična pitan>ja više ne postavlja, kako je i nehotice ne bi podstakao na razmišljanje o svom kobnom udesu. Allie se sada ponašala sasvim drukčije nego prije, sad je bila vedrija, sttjailoženija, mirnija, i otn sebi ne smije dopustiti da je svojom neobazrivoštću wati u duševni nemir i apatiju.TT— Hoćete li mi pomoći da nađem još koju meku?— om upita.Allie kininu glavom i ustade. Tek tada spazi Neale da je oma bosa. Jadno siroče! Nije imala nikakvih cipela, a on nije znao kako da joj u toj divljini nabavi bilo kakvu prikladnu obuću.— Jeste li ikada lovili ribu? — upita on, a zatim stade potkopavati trulo deblo.— Jesam, u Kalif orniji — odgovori Allie, a oči joj se odjednom zamutiše.— Hajdemo niz potok — užurbano nastavi Neale, protrnuvši od straha da je možda opet bio netaktičan.— Tamo dolje ima nekoliko divnih jazova.Allie poslušno pođe za njim. Oprezno je koračala da ne ozlijedi bose noge o oštro kamenrje na koje je nailazila duž O'bale. Dođu tako do jednog jaza koji je bio kao stvoren za pecanje.— Ako uhvatite još koju pastrvu, nemojte je naglo izvlačiti iz vode — upozori ga Allie.— Allie, ne biste li i vi pokušali? — upita Neale i ponudi joj prutilo.— Radije ću gledati vas. Vi mnogio vodite pecati.— Rako zrnate? — upita on više da čuje njezin glas nego da zadovolji svoju radoznalost— Bili ste jako uzbuđeni kad ste maloprije upecali onu pastrvu.Neale je cvao od zadovoljstva. Poslije toliko tjedana beznadne šutnje, Allie je napokon govorila smireno i suvislo, on ju je mogao navesti na razgovor. Ali je morao biti krajnje obazriv. Jedna bi pogrešna riječ mogla sve upropastiti i vratiti djevojku u tupu ravnodušnost, u bešćutnost i nijemu apatiju.Išli su od jaza do jaza. Neale je u svakom od njih pokušavao uloviti pokoju pastrvu. No, nije mu to uvijek polazilo za rukom. Pa ipaik, bio je ushićeni i oduševljen kao nikada prije. Osjećao- je kako mu srce neobuzdano poigrava. Je li to samo strast za pecanjem? Očigledno nije.'Pošto su stigli do mjesta gdje se voda pjenušavo valjala kamenitim koritom, Neale odluči da prijeđe na drugu stranu. Zagazio je u vodu i s nestrpljenjem očekivao šta će Allie učiniti.\ — Ja ne mogu prijeći •— Allie će uzbuđeno.\ Neale se vrati na obalu. — Ja ću vas prenijeti —\ reče. — Vi samo priđržite prutilo. Ribu ćemo ostaviti ovdje.Uzme je u naručaj. Bila je laka kao pero, mnogo lakša nego kad ju je prvi put nosio. Kad je stigao do sredine potoka, noga mu se omakne i on zamalo da -ne padne s djevojkom na rukama. Allie vrisne. Neale je bio siguran da nije vrisnula od straha, j zato ga obuzme neopisiva radost. Poslije svega, poslije svih strahota koje je pretrpjela, Allie još uvijek ima osobine svoga spola, a to se očitovalo i ovim vriskom. Impuls žene, upravo impuls mlade djevojke, mije iš~ čezao iz nje. Neale se još jednom »potakne, ovaj put namjerno, a potom upre svu svoju snagu da se izvuče. Allie mu je slobodnom rukom grčevito obuhvatila vrat.

Kad je pak uspio vratiti ravnotežu, glava joj se sudari s njegovom, a pramenje njene bujne kose padne mu na oči. Neale se smješkao. Bilo mu je sve to vrlo zabavno i drago. 1 srce mu je divlje udaralo, mnogo brže i jače nego je to mogao izazvati učinjeni napor da ne padne u vodu. Napokon se domogne suprotne obale.— Skoro smo pali — reče Allie.— Pa, samo bismo se okupali — on odgovori.Uto naiđe i Larry King. Išao je duž obale prema njima i preko ramena nosio ustrijeljenog jelena.— Kako ste vas dvoje? — upita on otegnutim glasom. Ali je pitanje očigledno upravio samo djevojci.— Kako se vi zovete? — upita djevojka.— Allie, to je moj prijatelj i suradnik u poslu — javi se Neale. — Larry King. Samo, ja ga zovem Riđi... iz očiglednih razloga.— Pa, gospođice Allie, nemam ništa protiv da me i vi tako zovete. Ni jedna dama nije imala tu čast.Allie ga odmjeri ispitivačkim pogledom, kao da ga još nikad nije vidjela, no ne odgovori ništa. Larry se malo zbuni, uze svoj teret i uputi se put kolibe.— E pa, do viđenja i sretno! — dobaci značajno. Ona je i dalje šutjela. Izgledala je jako iscrpljena.Ubrzano je diisala širom otvorenih usta.— Jeste li umorni? Da se vratimo u kolibu? — upita Neale.n— Ne... volim biti ovdje —. odgovori Allie ispre-kidaodm glasom. Reklo bi se da uopće ne pomišlja da se uskoro vrati.Nastaviše s pecanjem i uskoro dođoše do plićaka / gdje je kamenito korito bilo glatko. Potok je na tom Imjestu sjekao stazu. Neale zađe u vodu i pređe na drugu stranu. Ocijenio je da je na sredini plićaka voda ' djevojci do koljena.— Hajde, pređite i vi! — poviče veselo.Allie je nekoliko časaka oklijevala. Potom podigne izblijedjelu suknju i oprezno zagazi u vodu, a onda na po puta zastane, ■nesigurna na nogama. Nealeu se učini da se djevojka ipak toliko ne boji. Ona očigledno nije bila svjesna kako joj se vitke, skladne noge bje-lasaju u vodi.— Zar me nećete prenijeti? — upitala je skrušeno.— Ni govora! — odvrati Neale. — Nositi odraslu ženu! Tko je to vidio, molim vas!Allie je ozbiljno shvatila te riječi. Jedan trenuitak stajala je neodlučno, a potom zagazi malo dublje. -— Tako mi se noge skližu — rekla je bojažljivo, ali nije odustala od pokušaja da sama pređe na drugu stranu.Taj je prizor očaravao Nealea. S užitkom je promatrao kako Allie , oprezno gaća po vodi i pokušava ostaviti dojam da se ne boji. No, uskoro mu se smilila. Od samog početka imao je namjeru da je prenese, samo je sebi priuštio da je malko zbuni. Cto krene natrag da joj pomogne, ali uskoro zastane pošto spazi da ona želi na svaki način pregaziti potok bez njegove pomoći. — Ne bojte se, samo naprijed! -^ hrabrio ju je. Nastavila je oprezno, svaki čas zastajkujući. Kad je napokon došla do brzaca oa sredini plićaka, gdje joj je voda dopirala do koljena, odjednom se spotakine i skoro padne. Ipak se nekako uspije održati na nogama. Neale u tom času primijeti da joj je pozlilo. Nije imala snage da nastavi hod, nije više mogla ni naprijed mi natrag. Daifcle, posrtala je zato što je iscrpljena! A šta ju je. onda ponukalo da tako hrabro pokuša pregaziti potok? Kako li je to čudno! Iako nemoćna i slaba, svom je zadatku pristupila dostojanstveno, ozbiljno i mirno, te se iz pet-nih žila upinjala da pređe n<a drugu stranu. Ta sila koja ju je pokretala ' bio je Nealeov poziv.

Neale je bio zapanjen, zapekla ga savjest. On zagazi u vodu i uhvati Allie upravo u času kad je opet posrnula. Jedva se uzdržao da je ne stisne u naručje. \ Ma tko ona bila — nahoče, siroče, izgubljeno djevojče \ bez igdje ikoga, prestravljeno nježno biće koje je \ moralo prisustvovati tragičnoj pogibiji rođene majke, sirotica o kojoj treba netko da se brine, da je tješi i žali — sve to nije Nealeu moglo objasniti činjenicu da upravo on, i samo on, ima nad njom takvu moć.— Ovo je za vas bio prevelik napor. Veoma ste slabi — reče Neale pošto spusti djevojku na zemlju.— Je li moguće? — upita Allie s čuđenjem u glasu. — Mnoge sam rijeke i potoke pregazila u prošlosti.Neale je izbjegavao razgovor dok su išli uz potok. Oklijevao je da joj kaže kako se doskora mora vra-tirti u logor graditelja. Smogao je hrabrosti da joj to kaže tek kad su se približili kolibi. Allie je tu vijest primila mirno, šutke, no čim su prekoračili prag kolibe, povukla se u sivoju sobicu.Larrv i Neale zatim prirediše večeru. Ponadali su se da će im se za večeru pridružiita i Allie, ali se ona uopće ne odazva na Slingerlandov poziv.Neale uđe u njemu sobu i zatekne je u onom starom raSipoloženjUj beznadnom i tupom. Strpljivo i nježno pokušavao ju je utješiti i privoljeti da večera, ali u tome nije uspio. Morali su večerati bez rije. Tek kasnije Nealeu pođe za rukom da je nagovori da pojede bar nešto malo. Učinila je to bezvoljno i bez apetita. Neale se opet obeshrabrio i zabrinuo. Vrijeme je brzo odmicalo. Bližio se trenutak kad se trebalo rastati s djevojkom. Sunce je bilo n.a zalazu. Larry je odveo konje i čekao. Neale je bio kao na iglama. Možda će proći tjedni j tjedni, pa čak i mjeseci, dok , je opet ne vidi.— Allie, hoćete li se vi ikad malo razvedriti? — upita Nealle glasom punim tjeskobe.— Ne... neću... nikada! — zajeca Allie.Neale je uzme za bradu i podigne joj glavu te joj se zagleda u lice. Njeno ispaćeno, blijedo, mršavo lice suhih usana i tužnih, upalih očaju, nije u tom času78nbilo osobito lijepo ni privlačno. Ali su crte toga lica govorile da bi ono jednog dana moglo biti i lijepo i privlačno. Kad ne bi bila mračno raspoložena, kad bi joj s lica iščezao taj sumorni izraz, a iz očiju sjenke očaja, Allie bi zacijelo bila veoma privlačna ljepotica. Pustila ga je neka je tako drži za bradu. Njen tužan, bezizražajan pogled ukrstio se s Nealeovim. Gledali su se bespomoćno' i tužno. Kad bi samo mogao / učiniti nešto da-joj rastjera tjeskobu i tugu. Neale bi bio najsretniji čovjek. Odjednom osjeti neodoljivu želju da je poljubi. Svladao se na jedvite jade. Bojao se da bi time mogao sve pokvariti i uništiti ono malo nade da ćevjoj jednog dana utješiti ucviljenu dušu i učiniti je^sretnom.— 1 vi baš ne možete da se svladate i razvedrite? — nastavi on očajno.— Ne.... ne... ne mogu!— Ali, zaboga, drukčije ste se ponašali tamo kraj potoka! - 'Allie ne odgovori. Tužne joj se oči zamagliiše kao da ih je prekrio neproziran veo. Neale je očajavao.— Odlazim — reče on odsječno.'— Da — procijedi Allie ravnodušno i tupo.— Je li vam žao?Ona je samo zurila u njega.— Mora vam biti žao! — poviče Neale bijesno.— Zašto!... Zato... zato što... tako jest — izimuca Neale i naljuti se na sebe. Na kraju krajeva, zašto bi joj moralo biti žao?

— Bilo bi najbolje da... da ste me ostavili da umrem! — zajeca ona.— On! Allie! Allie! — zapanji se Neale. Potom se trgme. Učinilo mu se da je Allie promijenila boju glasa. Posljednje je riječi izgovorila osjećajniije i življe. Počela je dakle opet razmišljati. On se zairekine da će nadjačati njenu tugu, vratiti joj vedrinu života i uči-nliSti je sretnom, presretnom. Tom će cilju posvetiti sve svoje moći, sav svoj polet, čitav svoj život. Nakoln teških trenutaka malodušnosti, val optiiimiiizrna ponovo zapljusne njegovu dušu.Dugo ju je gledao šutke. Potom je uhvati za ramena i nježno je privuče k sebi. Allie poisrne i kleiklnema prostirač od bivolje kože. Plahe joj se oči opet za-cakliše; Neale ih još nikad nije vidio takve. Nije 11 je opet spopao užasan strah? Ona zabaci glavu i kosa joj pade na lice.— Allie! Allie! Slušajte! Zar vam je život tako orarznuo? Zar nikog nemate zbog koga bi trebalo da , živite?— Nemam.| —Nemojte tako. Imate, zaista imate.\ — Šta? Koga?1 — Pa evo, ja bih... to jest... stvar je u tome, Allie, da vi imate... mene! — izmuca Neale promuklim glasom. Potom se nasmije. Kako mu je čudno, neprirodno zvučao taj smijeh! Uvijek će se sjećati ove uboge drvene kolibe i djevojke što kleči na bivoljoj koži pri mutnoj svjetlosti lampe.— Vas! :— Da, metne — odgovori Neale zvonkim glasom. Čudno, nikad se prije nije ovako trgla na njegovu riječ. Najzad je pogodio u pravu žicu. Allie mu je sada izgledala kao da se preporodila, kao da joj je jedna jedina riječ magičnom snagom odagnala tugu i tupu ravnodušnost. Bio je to veliki trenutak za Nealea. Kad bi joj samo mogao nadomjesiM'ti onoga koga je izgubila!— Allie, da li me sada razumijete? Imate... vi... zašto živjeti! Čujete li me? — Neale je jedva istisnuo te riječi, kao iz stisnuta grla.Ali kad mu je do uha doprlo njeno tiho, slabašno »da«, silno se obradovao i zadrhtao od sreće. Sad je nazirao pobjedu nad njenom tugom i očajem.— Slušajte, Allie. Ja se sada vraćam na posao — otpoče Neale užurbano. — Bit ću odsutan nekoliko tjedana, a možda i Više. AM, vratit ću se! Rano u jesen! Bitt ću s vama preko cijele zime. Imam zadatak da budem tu u blizina, na jedinom prijevoju... A poslije... poslije toga... ne da se hvalim, ali jednog ću dana dobiti važnu dužnost na Union Pacifieu. Glavni inženjer ili šef službe nadzora. Vi ste, Allie, potpuno usamljeni... možda ću vam se svidjeti jednog dana. Radit ću marljivo i uspjet ću. Ovq je sjajna zamisao,6 Trasa Union Pacifica81zamisao da se izgradi željeznička pruga. Kad se završi i kad dobijem visok položaj u službi ... hoćete li... hoćete Li se udati za mane?Uvjerivši se da Allie ubrzano diše i da sva drhti, Neale odluči da je pusti na miru pa ustane. Naprosto se nije više usuđivao da ostane u njenoj blizini. Plašio se da bi u jedinom momentu mogao popustiti svojoj neodoljivoj čežnji da je privuče k sebi i zagrli. A time bi možda sve njegove nadć bile pokopane. Djevoj su ionako morale potresti njegove posljednje rije i pitanje je kako će sve to utjecaitii na njeno ozdra1 ljenje. I sama ta pomisao ga je pekla i u dušu mu uvlačila tjeskoba i zabrinutost. Pa ipak,. osjećao sretnim. Njegova mu je intuicija sve više kazivala da je na pravom putu, da se oije prenaglio čak iafeo mu je Allie, zbog trenutno teškog duševnog sitairija, bila podložna. Ona je usamljeno biće bez iigdje ikoga; on joj je spasio život, a to mnogo znači; njoj je potrebna njegova zaštita i nježnost, njegova ljubav. Tko

bi drugi mogao da joj to pruži osiim njega? Nitko! I dok je tako u mislima raspredao ni/bi koje ga vežu s rajom, osjetio je kako mu sirce tuče snažnim i ulbr-zanim ritmom.-. "— Do viđenja, Allie!... Vratit ću se opet. Ne zaboravite to!Allie je nepomično klečala na prostiraču, a pramen je nj ene bujne, raščupane kose još uvigek joj je sakrivalo lđce. Ni riječi nije izustila niti je ma kakvim znakom pozdravila Nealea.Žustrim koracima Neale izađe. Lice mu zapljusnu val hladna i svježa zralka. Larry ga je nestrpljivo čekao s konjima. Slingerland je u blizini stajao zabrinutih očiju. Obojica ga upitno pogledaše. U njihovim pogledima nazirao je Neale tjeskobu i zabrinutost. Bio je uzbuđen i uznemiren. Šta da im kaže? Odjednom* kao i uvijek kad bi se našao u uzbudljivoj i delikatnoj situaciji, brzo se pribere i posta hladnokrvan.— Riđi, stari druže, ima da mi dastffttaS! Allie i ja smo se zaručili! — reče sa smiješkom i prizvukom ponosa u glasu.— Neka me đavo nosi ako ti ne zavidim! — us-Mikne Kdng, pa mu pruži ruku munjevitom brzinom*istom brzinom kojom je baratao i oružjem. — Imaš dobar ukus, svaka ti čast! Da joj se ti nisi udvarao i osvojio je, ja bih to svakako učinio .... Reci da sam tt drug, i bit ću uz tebe dok živim!— Druže! — veselo odvrati Neale, a zatim osjeti čeličan stisak kaubojeve ruke.Slin,gerlandovo oporo i naborano lice se smekša i paznježi.— Čudno je to kako je svima nama A Ude prirasla srce!... Ne,, nije to nikakvo čudo, ooa zaslužuje daje svi volimo. A vas dvoje, Neale, kao stvoreni ste jedino za drugo. Ti si joj spasio život. Budite oboje sretna, sinko!Neale sfeine prsten s malog prsta i pruži ga Slin-gerlandu.— Ovo predaj Allie. Reci joj da je to'zmak moje ljubavi i vjernosti, Vratit ću joj se. Neka razmisli o mojoj ponudi da se uda za mene.GLAVA 8. //Toga ljeta ekipa stručnjaka završila je trasu preko brda Wyominga i nastavila s radom u Utahu, gdje se sastala s ekipom što je 'trasirala prugu od Tihog oceana.Početni koraci grandioznog projekta poduzeti su s uspjehom; stručnjaci su, utloživši natčovječans'ke napore, prebrodili sve prepreke i opasnosti i time dokazali da je mogupe izgraditi prugu preko Stjetnjaka. Samo što oni ndsu imali jasnu predodžbu o tome koliko divovskog rada treba uložiti u izgradnju.Nealeu su dani brzo prolazili iakio su bili tegobni i puni neizvjesnosti. Njegova je ljubav prema prirodi i divljini bila sastavni dio njegove ambicije da postigne velik uspjeh u izgradnji pruge. Liogorski život i svakodnevno penjanje stranim obroncima učinili su ga gipkim, izdržljivim i sigurnim poput planinara. Čak je i Kitng postao vičan penjanju, premda mu, po uvjerenju Nealea, nikad ništa neće ispraviti krive kauiboj-ske noge.Za tih radnih tjedana samo su dva nemila i uzbudljiva događaja poremetila normalan rad i radost koju on pruža.Prvi se događaj zbio u logoru. Neki Shuird, koji je imao zadatak da zabija kočiće diuž trase, bio je odviše lijen, a uz to osoran i srvadljiv, te je stalno dlolazio u sukob s radniicima. Pošto ga je Neale propisno izgrdio i zaprijetio mu da će ga izbaciti s posla ako se ne popravi, on se strašno uivrijoolo i samo čekao zgodnu priliku da se osveta Nealeu, koji je inače bio naprasit te bi začas planuo i zaprijetio svaJkome84tko bi ga izazvao i naljutio. Shurdu na kraju siine kako da se osveti Nealeu. Je li bio pijan, ili pak prekomjerno razjaren, ali se desi da on u prolazu ■ kroz logor bijesno šutne s puta Nealeove geodetske instrumente. Netko to primijeti i prijavi Nealeu. Obuzet ^srdžbom, Neale

smjesta potraži svoga prijatelja kau-\boja. Larry Kiimg, koji je uvijek bio Nealeova desna ruka, pođe za njim gegajući se nemarno. Nađoše Šhurda u logoru kočijaša i drugih pomoćnih radnika. Neale nije gubio vrijeme u objašnjavanju, već odmah odalami Shurda tako snažno da se ovaj zateturao. Nastavio bi da ga udara bez milosti, ali se Shurd odjednom izmače i pograbi debeo kolac. Razjaren poput bika, Shurd izmakne kolcem koji bi Nealeu zacijelo smrskao glavu.Shvativši da ne može izbjeći, smrtonosnom udarcu, Neale zamrla na Shurda ne bi li ga,tajfo. zastrašio.U tom kriitiičnom času odnekud \izazad Nealea odjeknu revolversiki pucanj. Metak pogodi Shurda u ruku. Kolac mu ispadne iz šake, a on opsova jarosno.— Gubi se odavde! — zaurla Larry King oprezno prilazeći napadaču. Razjareni Shurd pokuša ranjenom ruikioim trgnuti revolver. Nato kauboj nasumce ispadi još jedan metak. Ovaj puit zamalo da ne raznese Shurdovu ruku. Potom ga drškom revolvera udari pod rebra. Čovjek zajauikne i izbezumijeno se izvi.. Čini se da je tek tada shvatio kako ovaj suhonjavi kauboj, iz čijih je očiju sijevala živa vatra, može biti vrlo opasan.— Sve mi se čini da ti još mozak nije proradio, glupane! — zareza Larry. — Tornjaj se odavde! Potraži prijeko u logoru doktora ako ne želiš otegnuti papke!Shuird ustuknu, sav zelen od srdžbe, i naže u bijeg.— Riđi!... Pa ti si pucao u njega! Umalo ga nisi ubio! — prosvjedovao je Neale.— Kog1 vraga ideš bez oružja? — otegne Larry prijekorno.— Riđi, ma ti si... ti si zaista... mi sam ne znam kako da to nazovem! Ja sam ga bio pošteno izimlatio i to bi miu bilo doista.— Možda — suho odvrati kauiboj pošto vrati revolver u fuitrolu. — Ja imam drukčije navike nego ti, i to je sve. Eto, ja više voliim njega ubiti, nego da on uibije tebe. Sve mi se čini, Neale, da ova naša dru-851žioa iz dama u dan postaje sve razuzdanija/ Dovoljnoje malo viskija pa da ljudi podivljaju i od pruge Union /Pacific naiprave krvavo bojište. /Larry se dugim koracima uputi pravcem kojim je j prethodno pobjegao Shurd. Neale je trenutak razmi- / šljao, bio je zbunjen i zahvalan svom drugu. Cuo je / različite primjedbe radnika i opazio kako je Casey / izvadio svoju pocrnjelu lulu iz usta, što je inače činio veoma rijetko.— Mac, to je bio onaj riđokosi kapboj, ona usijana glava, što je jednom uperio revolver na mene! — pii-štao je Cašey.— Jesi vidio kako puca? — reče Mac, kolutajući očinia. — Uopće ne nišani, a ipak pogodi cilj!Miike Shaine, treći član tereeta Iraca u Nealeovoj ekipi, čovjek sitna rasta, s nekoliko čuperaka crveru-kastožute kose, suhonjav i ispijena lica, reče bez oklijevanja: Bogami, ne znaš ti da je taj kauboj zadrti Teksašaniin, vrlo vješt i opasan revolveraš. Tebe bi, Pat Casey, rado ucmekao, jer si mu se grdno zaimjerib. Ako dakle ikad na tebe potegne oružje, zalud ti to sito ćeš bježati ko zec.— Nikad u životu nisam bježao — uvrijeđeno će Casey.Neale ode svojim putem. No od toga je dana stao nositi oružje, i to pušku ponajviše, kad god je Mio moguće. Dok je puškom baratao znalačka, duglo je morao vježbati da bi stekao spretnost i brziniu s revolverom onakvim kakav je nosio Larry Kitng. Ijarry je bio u stanju da dva puta trgne i ispali revolver prije nego bi ga Neale uspio jednom izvuićU iz futrole.Kad se drugi događaj zbio, Neale je već na svakom obilaisiku trase nosilo pušku.

Jedinoga dana u rano ljeto Neale je kraj izivora potoka sjedio i čekao Larryja da stigne s konjima. To se čekanje prilično oteglo i Neale je tako zaspao u hladu pod jednim grimoim. Odjednom ga topot konjskih kopita trgne iz sna. Ogledao se i ugledao Larryja kako se sagiinje da se u potoku naplije vode. U istom trenu' Nealeovo oštro oko spazi tamnu priliku kako se prikrada obali. Bio je to neki Itnddjainac s puškomu ruci, upravo se spremao da nanrišani. Munjevitom brzinom Neale pograbi pušku i opali. Indijanac se stro-pošta i smiri.Uplašeni konji stadoše se žestoko ritati i propinjati. Kang se naglo diže i jedva uspije umiriti konje. Potom, se okrene Nealeu.— Aha. Ti si taj strijelac! Skoro si me uplašio. Na koga si to pucao?Neale mu pogledom pokaže žrtvu. Nealeove ruke su drhtale. Osjećao je nesmošljivu hladnoću, ogavnost i mučninu, no ipak je još uvijek držao uperenu pušku i bio pripravan da ponovo otvori vatru. Larry ispusti uzde, trgne revolver i hitro poput mačke skoči na obalu. Priđe ustrijeljenom Indijancu i zagleda mu se u široko otvorene oči koje su još uvijek bile prkosno gorde.— Dobar pogodak! Prosvirao si mu lubanju1! — poviče kauboj glasom u kome se osjećao neki nov prizvuk, različit od one njegove uobičajene ravnodušnosti. — Dođi ovamo!— Nećui — odvrati Neale osorno. — Je li mrtav?— Još pitaš!.;. Taj neće više skinuti skalpa ... Ali možda nije sam.Larry priđe konjima. Neale pođe za njim. Jahali su uz obronak da izvide teren. No Indijanaca nigdje miije bilo na vidiku.— Izgleda da me je Crvenokožac htio ucmekati — reče kauboj razvučenim glasom dok su jahali put logora.— Pa nairavno, nije nakanio da se ljubi s tobom! — otpovaraie Neale mrgodno.Svojom dugačkom rukom Larry dotače Nealeu rame. Dugovao je život svome drugu. Ali nije govorio o tome. Umjesto toga značajno ga je pogledao i nasmiješio se.— Tebi kao da se smučilo, a? Jednom sam se i ja tako osjećao... Dobro sd se ponio. Bit ćeš ti vrlo opa-sam alko te itikp u živoitu pokuša peenutiPucaiti u Indijanca bio je za Nealea doživljaj posve različit od onog što ga je zamišljao u djetinjstvu. Mimo njegove volje, misli su mu se iznova vraćale tome odjvratniom događaju. S gađenjem se sjećao ka-feo je ulbijenom Indijancu šiknuo mlaz tople krvi, sje-87ćao se njegovih razrogačemih očiju i izobličena lica na kome se odražavala divljačka želja da skoči i usmrti protivnika. Sve je to bilo Nealeu krajnje odvmifino. Pošto su- stigli u logor, Neale i King ispričali su0 svemu što su doživjeli, a ujedno su saznali da su se Indijanci pojavili n<a različitim tačkama duž traise1 počeli ozbiljno ugrožavati graditelje. Konjanici su se već sukobili s njima na više mjesta. Ponovio je izdano naređenje da se rad nastavi jedimo pod zaštitom vojnika kako bi se izbjegli napadi Indijanaca iz zasjede. U međuvremenu je odred konjanika bio upućen da odbije napad jedne bande Siouxa.Ta dva Nealeova neugodna, crna doživljaja značila su da se ostvaruju strašini događaji što ih je pred-skazivao general Lodge, događaji koje je on nazvao popratnom- pojavom velikog pothvata, u koume će se pojedinci svojim postupcima poistovetiitii s divljini životinjama. Doista, u izgradnji pruge Union Pacific nije bilo ni zabave ni romantike u onom smislu kako je to Neale ranije zamišljao. Pa ipak, ta je neizvjesnost neodoljivo privlačila Nealea. U časovima dokolice, noću kod logorske vatre, on bi dugo razmišljao, sanjario, obnavljao uspomene i čudio se neobičnim zbivanjima u sebi i oko sebe. I što god miisliio, na kraju bi mu se uvijek u duhu pojavila Allie.

Čamilo mu se da je djevojka i u duhu njegovu daleko koliko mu je daleko od očiju. Pokušavao je dozvati u sjećanje njezin lik — da ga vidi u pravom svjetlu. Ali mogao je dočarati samo njene oči. Bile su nezaboravne, ispunjene mrakom, unezvjerene, pune stjecanja na smrt. Sjetio se on i kako su se te oči jednom ili dvaput izmijenile, postale privlačne i obećavale izvanrednu ljepotu.Neale se sam sebi čudio kako ju je miogao zapro-siiti, kalko joj je mogao zadati riječ. Nlo, nije mu. bilo žao. Vrijeme nije ništa izmijenilo u nijemu, samo mu je pokazalo da njegova sućut i nježnost, iskazana Allie, nije ljubav. Pa ipak, dok je bio s njom, imao je neki čuidan osjećaj, nešto suviše tanano i kraitkoifcrajmo a da bi se moglo analizirati. Sada je i taj osijećaj nesitao. Je li to mogla biti ljubav? Sjećao se dana kad je Allie pokušavala da pregazi potoik i osjećaja kojim je bio prožet dok ju je nosio na rukama; sjećao se diir-88 trenutka na rastanku, kad je Allie klečala na podu kolibe, lica sakrivena raščupanoim kosom; sjećao se njene vitke prilike koja je stajala nepomično poput kipa; sjećao se kako mu se na rastanku s njom sirce stezalo od tuge. Ipak ni to nije bila ljubav. Ali Nealeu je svejedno bilo drago što je učinio ono na čemu bi i drugima čestitao kad bi učinili. Ne, nije mu bilo žao što je Allie Lee izjavio ljubav. Slijedeći je -susret s njom očekivao s radošću, s velikim i neobičnim, novim zanimanjem.Polovicom septembra, Neale, Larrv King i inženjer Service napokon stigoše na vrh Shermanova prelaza. Na tovarniim magarcima dopremili su zalihe hrane što će im biti potrebne u toku predstojeće zime dok budu proučavali djelovanje snježnih nanosa.Dogovoriše se da inženjer Service kontrolira gjornju, a Neale donju polovicu terena. Budući da na Servi-ceovoj strani nije bilo nego nekoliko usamljenih stabala, pala je odluka da se za Servicea ne podiže koliba nego da mu se iskopa zemunica. U kolibi bi bilo nemoguće prezimiti zbog pomanjkanja drva za loženje.Nije bio nimalo lak posao iskopati zadovoljavajuću zemunicu — da bude topla i suha, a da ne privuče pažnju Indijanaca. Kopali su na nekoliko mjesta dok konačno nisu uspjeli iskopati jedinu koja je odgovarala. Iskopali su je na kosini, a krov-su napravili ođ granja i zemlje.— Ovdje ćete biti usamljeniji i bit će vam hladnije — primijeti Neale.— Ništa ne mari — odgovori Service.— Pa, sigurno ćemo se još vidjeti prije nego zapadne snijeg.— Nećemo, osim alko vi dođete k meni. Ja se ne mogu penjati. Boli me noga.— Onda ću ja doći. Možda ćemo još tjednima imati lijepo vrijeme. U tom ću slučaju poći u lov.— E pa, sretan« vam puit!Tako se rastadoše dva druga, jedini koji su kao maj smioni ji izabrani da prkose opasnostima i nedaćama u divljim predjelima po ciči zimi i da tako daju značajan doprinos velikoj stvari.U Slingerlandovoj dolini, zlaćane i grimizne boje jeseni miješale su se i stapale s bujmim zelenilom. Neumorni dabar na jedinom je mjestu zajazio potok i tamo se stvorilo jezerce u kojem se okupaše ždralovi i druge vodane ptice. Neale je zatekao dabra kako radi, dok su pristrankom skakutali jeleni.»Prošla su tri mjeseca«, govorio je Neale za se zastavši pred gazom na potoku koji je Allie, iako iscrpljena i bolesna, na njegov poziv tako hrabro poku1-šala prijeći. »Tri mjeseca! Svašta joj se moglo dogoditi za to vrijeme. Na sreću, Slingerlaoid je dobar s Indijancima. Nadam se... i vjerujem da ću je naći živu i zdravu.«Gorio je od nestrpljenja, a ipak nije žurio. Larrv, koji je tjerao tovarne mazge, sve je više odmicao i napokon iščezao iza zelene okuke potoka. Najzad Neale ugleda stup plavkasta dima što se dizao i raspli-mjavao iznad visokog drveća, i ta ga činjenica umiri Ako je tamo traper, zacijelo je s njim i Allie.

U tom trenutku Nealeov konj naćulji duge uši i frknu. Prilika u sivom išulja se iz zelenila i stade trčati niza stazu prema Nealeu. Bila je to gipka, žustra djevojka, obučena u jelenju kožu.»Indijanka!« zabezeknu se Neale. Ali, njeno je lice bijelo, a kosa svijetlosmeđa! U trku je trčala, prame-nje njene kose lepršalo je na vjetru. Zar je to Allie? Mora da je ona. I. zaista,, to je bila ona.»Bože! Sad sam nadrljao!« promrmlja Neale i sga-ha s konja. Začuđenim je pogledom u se upijao mjenu kretnju. Brzo se primicala.— Neale! Došli ste! — usklifane Allie Lee i poleti pravo k njemu.Jedva joj je prepoznao lice i glas. No riječi što ih je netom izgovorila', obznanile su da je to upravo ona. Gledala ga je netremice, a njene ruke, snažne i žustre, uhvatiše ga za mišice.Allie se podigne na prstima i svoje bijelo, ljupko lice, koje je treperilo uzbuđenjem i srećom, toliko približi Nealeovim usnama da on i protiv svoje volje pomisli kako to lice čeka njegov poljubac. Blizina nsje-nih usana i opojni miris njene kose izazvaše u nijemu silnu čežnju da je poljubi, i on to učini spontano i brzo. Djevojka mu uzvrati poljubac bez sustezanja.— Allie!.,. Jedva sam vas prepO'znao! — promuca Neale u znak pozdrava. I dok ju je držao za ruke, osjetio je kako mu glavu snažno pritišće na grudi, kao da se želi osvjedočiti: da je to zaista on a ne san.Svejedno ju je gledao ne vjerujući svojim očima. Da, to je uistintu Allie — prepoznao je lijepu glavicu, svijetlokestemjavu valovitu kosu. Sada je to, međutim, bila drugačija žena, viša — njemu do rametna — vitka, skladno građena, zaobljenih jedrih grudi koje su se nadimale. To više nije bila ona slabašna, krhka djevojka koju je ostavio.— Mislila sam... da vas više neću dočekati — uzdahnu Allie privinuvši se k njemu.— Da... bilo je... prilično dugo — reče Neale neodlučno. — Ali eto, ipak sam se vratio. I presretan sam što sam opet s vama.— Niste me ni prepoznali — nadoveza ona sumnjičavo."" — Pa> nije ni čudo... Bila ste mršava, blijeda djevojčica prestrašenih očiju... a katova ste sada?... Da vidim!Ona se odmače od ojega i tako stade, plaha i čedna, ali manje zibunjena nego prije, zacijelo majšar-mantnija i najljupkija djevojka koju je Neale ikad vidio. U Nealeovu sjećanju bili su se zadržali samo blijedi obrisi i nejasne crte njezina lica i očiju, a sve ostalo bilo mu je nepoznato, novo — sve je on to sada otkrivao: i to nježno lice, osuto sićušnim pjegama, rumeno, pa te opojne crvene usne, te oči, bistre i umiljate, nalik ljubičicama na rosi, nemirne, tužne i. upale, a ipak isipuinjeme divnim sjajem.Neale je otkrio njenu ljepotu u času kad je spoznao da ga ona istinski ljubi. I bio je jedinom zapanjen, a drugim ošamueen u tolikoj mjeri da mu se činilo kao da je zanijemio — nikako nije mogao da smogne makar, samo jednu riječ. Bio je silno uzbuđen — osjetio je neku čudnu promjenu, neko duševno olakšano e, a srce mu je kucalo u divljem ritmu. Zaboravio je u tom času na sve drugo i potpuno se predao divnom maštanju o velikoj ljubavi. Naookon je smogao riječi i prekinuo šutnju.— Pomislio sam da ste Indijanka kad sam vas vidio u toj jelenjoj koži — reče.91;— Opravu, dokoljenice, mokasanke, sve sam to sama izradila — odgovori Allie i hitrom rukom pređe s porufoa na izvezenu dugmad. — Ni dugmeta nisam imala. On... bilo je toliko posla! No u ovom mi je ugodim je nego u ne znam kakvoj odjeći.— Onda, niste bili posve besposleni otkako sam otišao?— Od onog dana — otpoče ona, a obrazi joj se za-rumen ješe — obavljala sam sve moguće poslove, i nisam više očajavala. Znala sam da vam se ne bi svidjelo da očajavam. Da, radila sam sve pod suncem nebeskim, šila, pecala, kupala se, planinarila, jahala, pucala iz puške ... i čekala vas.— Sad mi je sve jasno — odgovori Neale smišljeno.

— Šta?— Pa to kako ste se... oporavili. Izgledate sretni i zdravi kao dren.— Kako mislite? Da sam se oporavila radom ili time što sam vas čekala? — upita oiria lukavo. Bila je raspoložena, živahna, vedra. Neale nije imao pojma kakve je naravi ona bila prije onog užasnog pokolja, ali da je sada posve drukčija nego prije tri mjeseca, kad je već bila na rubu ludila, to je bilo jasno kao dam. Sada kao da je doživjela preobražaj duše i tijela. Toliko ga je zbunila, toliko oduševila, da je osjećao neku čudinu, ugodnu ošamućenost i zbrku u glavi. Ali doskora se pribrao i sredio misli.— Allie, hoću da anam istinu, pravu istinu — reče. — Sjedinimo ovdje. Tu smo već jedinom sjedili, sjećate li se? Slingerland može malo i da pričeka.Nealeov konj pasao je travu po zelenoj obali potoka. Oko jesenjih cvjetova zujali su rojevi pčela, a s logorske je vatre dopirao miris dima. Sva je dolina bila prožeta divljiimom i tišinom jeseni.Allie poslušno sjedne na stijenu. Neale, koji je htio učiniti isto, predomisli se i stade pored nje. Još uvijek nije imao povjerenja u sebe, nije imao snage da joj pogleda u oči. Bio je uzbuđen i nesiguran. Sve mu se to činilo kao san.— Vi ste me zaista čekali? — upita Neale njeižno.— Satima, danima, tjednima — uzdahne Allie.— Onda vam se dopadam... bar malo?Allie ne odgovori. Neale je gorio od želje da joj se zagleda u oči, ali se nekako obuzdao. — Odgovorite mi na pitanje — on će opet uporno, gotovo zapovjedničkim glasom. Sjećao se kako mu je Allie bila ranije podložna, kako je, mada iznemogla i prestravljena, na njegov poziv bez oklijevanja pokušala pregazila taj isti potok. Može li on i sada tako utjecati na n»ju? Može li je nagnati da kaže istinu?— Naravno — napokon odgovori Allie.— Kako to?... Zašto? — upita Neale još oštrije. Stidio se sama sebe što je tako ispituje, a ipak nije smogao odoljeti iskušenju. Sta se to dešava s njim?— Ja... ja vas ljubim — promuca Allie drhtavim glasom, glasom posebno slatkim i puniim neopisiva uzbuđenja i čuvstva.Nealea to duboko gane, potrese mu dušu i mozak! Ni sam iie bi znao opisati šta osjeća izuzev to da je odjednom postao bijesan na sama sebe. Kradomice joj je dobacio brz pogled. Oči su joj bile skrivene dugim trepavicama, a lice nježno, privlačnih crta, sanjalač-ko, izvanredno glatko, produhovljeno. Ispod jelenje kože ukrašene rojtiicama nadimale su se njezine djevojačke grudi. Neale je slutio da ona ne osjeća prema njemu samo zahvalnost što joj je srpasdo život, već i bezgraničnu ljubav, koja je treperila na njenim ustreptalim usnama i odražavala se u blagom, čednom izrazu njezina lica. Zapljusnuo ga silan osjećaj sreće zbog te spoznaje, osjetio je snažnu, blagotvornu promjenu i olakšanje u duši. Ali, šta da joj kaže? Kad bi samo mogao izbjeći ovaj trenutak i dobiti na vremenu da dobro razmisli o svemu, da pokuša naći sebe! Baci još jedan pogled na njeno lice i to ga ohrabri i još više oduševi. Allie nije imala potrebe da se objašnjava riječima, sve je već uzela kao gotovo, dokazano, te se potpuno predala maštanju.Neale još jednom baci pogled na njenu ruku —> malenu, skladna oblika, jaku i opaljenu suncem. Spazi joj na prstenjaku prsten što joj ga je bio ostavio. Bio je sasvim zaboravio da pogleda da li ga nosi. Nježno' je dotakne i uze joj ruku u svoju.— Moj prsten! On, mila! — prošaputa.93Allie ne odgovori riječima, već joj oči bljesnuše divinim ljubičastim sjajem,. Taj prsten, zaključio je Neale, bio je jedini vidljivi dokaz njegove ljubavi, a za nju životni oslonac, nešto što joj je pomoglo da nadjača samu sebe u momentima kad je željela umrijeti deprimirana preživjelim užasom pokolja i da prebrodi duševnu krizu ugledavši ponovno smisao života.

— Odjanali ste... tako brzo... nisam imala prilike da vam kažem... — odvrati Allie drhtavim šapatom. Neka slatka stidljivost obuze je svu, i Neale se jedva svlada da je ne privuče na grudi. Uistinu, ovaj je susret bio drukčiji nego što ga je on zamislio.Poljubi joj ruku.— Vi ste imali cijelu jesen i zimu da mi kažete tako lijepe stvari — on reče. — A ja možda sutra nađem riječi da vam nešto odgovorim.— Recite mi sada! — brzo odvrati ona.— Pa... veoma, veoma ste lijepi« — reče on osjećajmo.— Zaista? — ona se nasmije. — Sada ju je prvi put vidio da se smije. Prvi put je s njena lica iščezla fuga, koja je, na svoj način, bila utjelovljenje njene izvanredne ljepote.— Nekad sam bila zgodna — nadoveza Allie pro-stodušno. — A sad više nisam.Neale se nasmiješi. Počeo se osjećati slobodinirje.— Recite mi — reče njezino i blago je dotakne. — Recite, kako se zovete? Allie... i... ?— Zar vam nisam rekla? — ona upita. -— Rekli ste samo Allie. To je sve.On se uplaši da će je to pitanje podisjetiti na bolnu prošlost, no ipak je morao saznati kako će dijevoj-ka reagirati. Njezine oči se rašMše, svjetlost iščeznu iz njih. Postadoše tužne, tamne i zasjenjene mračnim sjenama, vlažne od suza. Ali se u njih ipak ne vrati onaj sumorni veo i bezizražajni pogled.— Allie... a prezime?Suze joj potekoše niz obraze, a srce joj se steže od bola.— Allie Lee — odgovori ona prigušenim glasom.GLAVA 9. /Nealeu se učini da se Slingerland nekako pomladio. Vidjelo se da ga u posljednje vrijeme nije pritiskao teret samoće n«i ubitačna tišina i divljina pustog kraja. Neale je naslućivao zašto, i to je u njemu budilo pritajenu ljubomoru i zavist.— Iskreno da kažem, to je iznad svakog očekiva-nja — reče traper, prolazeći pored izvora potoka. Neale ga je slijedio i .napeto slušao svaku njegovu riječ. — Sasvim se izmijenila — nastavi traper. — U početku se sporo oporavljala, mada je radosno poskočila od uzbuđenja kad sam joj predao tvoj prsten. Malo-po-maid je sve više dolazila k sebi i oslobađala se tuge i sjećanja na strašnu prošlost. I jednog dana, bogami, cijela je koliba zasjala njezinom mladenačkom svježinom, ljepotom i vedrinom ... Od tada je Allie iz dana u dan bila sive vedrija i ^ljepša. Marljivo je radila, pratila me kamo god sam išao i s nestrpljenjem iščekivala tvoj povratak. Jednom mi je, sjećam se, dobacila da joj je opet život mio, jer ima tebe. Možda je u tome tajina njezina nagla ozdravljenja. U svakom slučaju, djevojka luduje za tobom, ljubi te iz dma duše. Čini mi se, sinko, da si rođen pod sretnom zvijezdom!Neale se kradomice odšulja i iščezne u polumraku predvečerja. Htio je da bude sam. Zraik je bio topao i sparan, ispunjen miomirisom i prigušenim pjevanjem zrikavaca. Neale je osjećao veliku ošamutćenost da nikako nije mogao srediti misli. U njemu su se odjednom silno uzburkali osjećaji, osjećaji snažni, bolni, jezivi, a ipak dragi. U grudima je osjećao neku95neodređenu tjeskobu, nešto mu je govorilo da će njegovo spokojstvo i mir pretrpjeti slom i da se -nikad više meće vratiti.Sta se to dogodilo? Poslije dugog izbivanja i vrludam ja po planioama, vratio se u Slingerlandovu dolinu da posjeti djevojku kojoj je spasio život i koju je ostavio tu, u toj kolibi. Ostavio ju je krhku, slomljenu, poremećena uma, sumornu, blijedu žrtvu koja je živjela u sjeni užasna doživljaja. I sada, kad se vratio, našao je drugu ženu, ženu koja je u međuvremenu postala toliko vitalna, vrijedna, poletna i lijepa kao divlja ruža. Nije to plod njegove mašte, nego je to živa istina, činjenica! A da iznenađenje bude još veće, stari mu je traper uvjerljivo rekao da ga' ta djevojka ljubi, a i on« sam je to vidio kod onog uzbudljivog susreta s njom. Da ga uistinu ljuibi — to je bilo tako jasno, tako očigledno, a ipak

nevjerojatno, da se nikako nije mogao snaći. Isprva je pomišljao da je to možda njegova zabluda, bojao se da ga je njegova pretjerana osjetljivost navela na krivi zaključak, da misli kako ga ta djevojka ljubi dubokom i uzvišenom ljubavi. Ali sada, dok je o tome razmišljao u samoći, oslobođen zbunjenosti koju su u njemu izazivali djevojka i Slingerland svojim uvjerljivim riječima, sada je otkrivao istinu, bivalo mu sve jasno. Djevojčina ljubav prema njemu, što se začela i rasplamsala u izuzetnim prilikama, spasila ju je od poremećaja uma i vratila joj izvanrednu ljepotu i svježinu. On je već bio čuo o velikoj preobražavajuićoj snazi ljubavi, i ta se snaga pokazala u slučaju Allie Lee. Bez obzira je li oo to zaslužio ili ne, plodovi te preobcražavajuće moći pripali su njemu, i on osjeti neizrecivu zahvalnost prema sudbini i zakuine se da će biti dostojan toga velikog dara.Dolina je bila obavljena tamom kad se Neale vratio u kolibu, čiju je unutrašnjost obasjavao plamen, rasplamsalog granja na velikom kamenom ognjištu.Slingerland je bio u sjeni, zaposlen kao i obično^ i slatko se smijao duhovitim upadicama Larrvja Kfim-ga. Kaufooj i Allie bili su osvijetljeni plamenom, i Nealeu je trebalo da baci samo jedan pogled pa da zapazi kako je mladić neobično uzbuđen. Allie Lee Mla je zbumjena.— Vaš se prijatelj protivi da ga oslovljavam sa »gospodine Kirng« — reče Allie. — Cak neće ni da ga zovem Larry.Larry se lecnu i pocrvenje u licu.— Allie, taj kauboj zna biti vrlo neugodan kad su u pitanju oružje, konopci i konji, a ja bih rekao i drzak pred ženama — odvrati Neale strogim tonom.— Ma ne izgleda on tako loš, Neale — usprotivi se Allie. — Vi se šegačite sa mnom, znam ja. On. samo želi da ga zovem Riđi.— Auh! — progunđa Neale i bijesno se zacereka. Osjetio je žalac ljubomore. Bilo mu je jasno šta se može očekivati od Larrvja ili bilo kojeg mlada čovjeka kad se nađe u neposrednoj blizini ovako zgodne djevojke. -— U redu, zovite ga Riđi — nastavi on hladno. — Mislim da mogu dozvoliti svojoj budućoj ženi da bude toliko intimna s mojim drugarom.Allie se zbuni, a lice joj se zažari.— Zbilja si vraški ljubezan — otegne Larry, pri-bravši se. — Ni toliko nisam očekivao od momčića koji je izgubio glavu od puste ljubomore.— Izgubio sam i više od toga -— jetko' će Neale. —-A sve se bojim da je.i izvjestan divlji mladi kauiboj izgubio svaku kontrolu nad sobom.Allie nije dugo ostala zbunjena njihovim međusobnim bockanjem.— Recite mi, Neale...— Slušajte, Allie — upade joj kauboj u riječ, žmirkajući očima — ako mene zovete Riđim, a njega tek Nealeom, onda je jasno da će me gledati prijekim okom! A bogme nj on nije ugodan kad čovjeka gleda tako.— Tek Nealeom? — Sta Riđi hoće da kaže s oniim »tek Nealeom«? — Allie upita Nealea i uputi mu začuđen pogled.— To je van ljudskog uma — nasmije se Neale.— Pa, zar mu vi ne znate ime? — upita Larry.— Znam, Neale. Tako ga zovem — ona odvrati.— Ho-ho! Ali to mu nije ime!— Allie, ime mi je Warren, a Neale mi je prezime. To ste zaboravili.— Ah, tako!... Ah, za mene je bio i ostat će Neale!I Trasa Union Pacifica97Larry ustade i 'ispruži svoje duge ruke da dohvati lulu s grubog okvira kamina.— Slingerlamd — on otegne — ovo dvoje mladih žele da saznaju tko su i što su. Bilo bi dobro da malo iziđemo, zapalimo i porazgovaramo.

Slingerland napusti posao, iziđe iz sjene i svojim oštrim, žustrim pogledom zapilji se u prijatelje.— Lijepo vas je gledati i slušati, tako. mlade! — reče. — I ja sam nekad bio mlad. Promašio sam. no, to nije sada važno... Živi i uživaj dok možeš!... Larry, hajdemo! Još. moram postaviti stupicu za divljač.Allie mu urputi brz pogled.— Nije tako. Nikad ne postavljate stupice po mraku.— Pa, dijete, bolji je i slab izgovor nego nikakav. Neale svakako ne bi čuo ome lijepe riječi koje ćeš mu sada reći kad bi ove dvije stare bene visile pored vas.— Slingerland, već sam potezao revolver i za manju uvredu, ali neika ti bude! — reče kauboj kiselo.— Nisam baš tako siguran da sam stara bena, ali znam da sam jučer imao dvadeset i pet, a danas imam šesnaest godina.Slingerland' i Larry zapališe lule žeravicom s kamina, i pošto značajno kimnuše glavom Nealeu i Allie, izgubiše se u tami.Allie je stidljivo i plaho pogledavala Nealea. Čim su se Slingerland i King udaljili, primakla mu se bliže, naslonila mu se na rame i lice okrenula k vatri.—- Oni misle da mi želimo voditi ljubav, nije li tako? — upitala je sanjalačkim glasom.— Da, i meni se tako čini — odgovori Neale.Bio je više nego očaran. Da U Allie uistinu želi da joj se on udvara? Sjenke plamena što je treperio nad kamenim ognjištem poigravale su se na njenim obrazima. -— Recite mi sve o sebi — reče Allie. — A onda sve o svom radu.Neale joj ispriča sve što je držao zanimljivim iz njegova djetinjstva na Istoku, iz djetinjstva provedena s majkom koja je rano postala udovicom, iz doma koji je propao čim je umrla majka, i iz škole u koju je išao pod teškim uvjetima.—• Bilo mi je dvadeset godina kad sam čuo za plan izgradnje željezničke pruge Union Pacific — nastavio je. — To je bilo prije više od tri godine. I baš je to bilo presudno za moju karijeru. Odlučio sam da završim tehniku i da sudjelujem u izgradnji Unlion Pacifi-ca. Svi su s podozreojem gledali na gradnju željeznice. Mene su često ismijavali. Ali me nitko nije mogao pokolebati. I... šta ćete, morao sam putovati i kao slijepi putnik da bih stigao na Zapad, do Omahe. To je bilo pred nešto više od godinu dana. Iskrcao sam se u Omahi i čekao. Ništa nije bilo sigurno, baš ništa, izuzev to da je grad rastao kao gljiva poslije kiše. Nahrupili u nj vojnici... i najgora rulja koju sam ikad vidio. Vjerujte, već sam se pokolebao i uplašio, kad me konačno primi general Lodge sa svojim suradnicima. Imali su ured u nekom velikom skladištu. Tu je bilo mnogo svijeta, mnogo vojnika i skrbnica. Bilo mi je oudno zašto je grupa inženjera izgledala tako tmurna i obeshrabrena. Onda to nisam shvaćao, ali danas shvaćam potpuno... Ali, da nastavim. Traži6 sam da me prime na posao. Nitko me nije čak ni čuo. Bilo je teško postići to da vas netko čuje u onoj larmi. Pokušao sam ponovo... i to glasnije. Jedan stari inženjer, bio je to Heniney, grubo me odbio. Bez milosti. Otpravio me kao da tražim nešto nečuveno!Neale živne i zagrije se pošto mu dopre do svijesti kako njeizintu malu ruku drži u svojoj, i da ga ona prati s takvim interesom da bi joj svaka njegova priča, ma kakva ona bila, pričinjavala zadovoljstvo.— Tako vam je to bilo. Osjećao sam se bolesnim i jadnim. Potom me obuzeo bijes. A kad se ja razbjesnim, mogu učiniti čuda. Po vikao sam iz sveg glasa: »Slušajte, ljudi! Namočio sam se kao pas dok sam prevalio dug put i stigao ovamo. Ja sam geodet. Vi namjeravate graditi prugu, a ja tražim posao. I dobit ću ga, ne bio ja tiko sam ako neću!« Moj glas je stišao graju. Inženjer Henney me onda odmjeri svojim strogim pogledom.

»Mladiću, nikakva se pruga neće graditi«, izderao se. Onda ja bubnem kao iz topa da je to laž. Netko poviče: »Tko je to rekao? Dovedite mi ga ovamo!« Uskoro zatim našao sam se oči u oči s generalomLodgeom. Bio se upravo vratio iz rata, to se vidjelo i po njegovu izgledu. To je čovjek preplanula lica, tvrdih crta, grubih bora i prodornih očiju. Odmjerio me od glave do pete.»Gradit će se pruga, je li?«, upitao me strogo. »Naravno«, odgovorih. To što sam izrekao bilo je i meni smiješalo. Bio sam razočaram i postiđen.»U pravu ste, mladi čovječe«^ odgovori mi on. Nikad neću zaboraviti te riječi. »Potrebni su mi mladići vašega kova. Primljeni ste.« Eto, tako sam dospio u štab graditelja.A onda je trebalo zapeti iz petaih žila. Brzo smo napredovali na Zapad sve do surovih vrleti Wyomiin-ga, ali smo tu vidjeli vraga, morali smo uložiti ogromne napore i izložiti se brojnim opasnostima, jer je čitav pothvat zavisio od toga. I, vjerujte, sve je to bilo tafco uzbudljivo i opasno kao da smo sudjelovali u nekoj velikoj pustolovini. Vojnici, konji, vrletne staze... zemlja Indijanaca, gdje na svakom mjestu vreba smrt... divlja područja s bezbroj jelena, bizona, puma, traperi poput Slingerlanda, izviđači, razbojnćci, sve je to bilo surovo i divlje, divlji krajevi s divljim stanovnicima; sve je to utjecalo i na mene te sam i sam postao divlji. Ja bih svakako pošao pogrešnim putem da nije bilo rada. Radio sam kao crv. Allie, v ne da se hvalim, ali sam zaista učinio čuda, izvršio sam potrebna mjerenja čak i tamo gdje još nikad nije stupila ljudska noga, i zato je bilo moguće trasirati prugu Union Pacific. Ni jednom inženjeru iz naše ekipe to ne bi pošlo za rukom da nije bilo mene.Neale zastade ne samo da bi udahnuo zrak, nego i zato što mu je Allie odjednom čvrsto stisnula ruku.— Hoću time da kažem da sam se prilično hladnokrvno upuštao u opasne pothvate, verao se i uspinjao uiz strme stijene i spuštao se u opasne gudure — nastavio je. Potoni je ispričao kako mu je Larry King spasio život i time mu se odužio za usluge što mu ih je Neale prije učimo. Zatim su, naravno, slijedila i ona dva važna događaja što ih je doživio tokom ljeta.Allie podiže glavu i prestrašeno se zapilji u Nealea. 'Lice joj proiblijedi kao krpav — Neale, vi ste dakle bili u opasnosti!100— Ah, ne treba da se toliko uzbuđujete. Nije to, kako ja shvaćam, bila neka naročita opasnost. Ali Riđi je tako mislio.— On vas je opet spasio!... Nikad ... nikad mu to neću zaboraviti.— U svakom slučaju, mi srno sada izravnali račune. I on bi platio glavom kad mu se Indijanac prikradao iza leđa i uperio na njega pušku, da nije bilo mene/Allie zadrhta i ponovo se stisne uz Nealea a on nastavio da joj priča: — Riđi i ja snio sada veliki prijatelji. On mnogo ne govori, ali zato govore njegova djela. Sada se uopće sne odvaja od rneoe; svuda me prati i pomaže mi kad god se* nađem u opasnosti. Ljudi su ponekad stvarno čudni... Eto, sad sam vani sve ispričao. Nevjerojatno je ali istinito da smo prešli i postavili trasu preko planina i pustinja... Sad se pruga može graditi i izgradit će se! Htio bih vam reći kako je sve ono što smo preživjeli strašno djelovalo na mene... na sve nas koji smo trasirali prugu. Ali nekako mi se ne da o tome govoriti. .Zamisao o izgradnji pruge je sjajna. Samo će izvođenje radova biiti vraški opasno i teško. Ni sam ne znam treba li to nazvati radom ili borbom... Allie, ako možete, zamislite sebe u ulozi ljudi kojima je ovladao duh jedne velike stvari, ljudi koji u teškoćama vide užitaik, kojima neizvedivi zadaci još više raspaljuju stvaralačku maštu, ljudi koji na smrtnu opasnost gledaju samo kao na epizodu iz pustolovine koju treba zadržati u dragoj uspomeni, i onda će vani biti jasno kako u. našim očima izgleda čitav taj veliki pothvat? Zamisao o ..izgradnji pruge Umion Pacific potpuno me je osvojila. Vjerujem u nju. Vjerujem da ću preživjeti i dočekati njeno ostvarenje.Allie se uspravi i Neaileu dobaci jedan munjevit pogled, od kojeg se on malo posrami zibog svoje vlastite samodopadnosti. — DaMe, kad se taj posao završi, bit ćete ili glavni inženjer

Uli. šef službe nadzora Unioin Paciflca, zar ne? — upita ona, sjettiivši se da se on baš tako izrazio.— Allie, ja se bar nadam — odvrati Neale, dirtniut njenim povjerenjem. — Zalagat ću se u radu... i dobiti vafžam položaj.101Slijedeći je dam navijestio da će biti prekrasno vrijeme, koje je Nealeu bilo toliko potrebno da se zasluženo odmori. I iskoristio ga je u najvećoj mjeri, odmorio je i duh i tijelo.Jesen je Nealeu uvijek bila najmilije godišnje doba. Ovdje, u Slimgerlamdovoj 'dolini, kao i posvuda u tom divljem predjelu, jesen je obilovala zlatinim sjajem i odisala svježinom. Tu, u toj zabačenoj dolini, Neale je sada doživljavao jesen drukčije nogo prije, sada mu je sve bilo prijatno i uzbudljivo. Divljinu i samotoost vajomimških brda prožimala je neka privlač-raa tišina. Kadulja je svjetlucala sivilom i purpurom, a gorsiki se lanci kupali u jarkožutoj svjetlosti sunca, dok su udoline bile ispunjene zelenilom, jamtarmom i crvenom bojom. Nigdje nije bilo ni trunka prašine, ni daška vjetra, niti je krajinu pritiskala sparina. Sve je to Nealea očaravalo, a napose to beskrajno nebesko plavetnilo, gdje nisi mogao vidjeti nti tračka oblaka, i taj opojni miris jeseni koji se osjećao u zraku.Dani i noći su se brzo smjenjivali i jurili kao ma krilima. Svaki probdjevemi sat bio je Neale u mislima s Allie Lee, tom jedinstvenom djevojkom, koja je poput zvijezde na nebu zasjala nad njegovim životnim horizontom. Znao je Neale, i zaricao se, da će jednog dana proniiiknuti u tajnu djevojačkog srca. I pobijedio je. Bio je stoga ošamoćem neizrecivom srećom. Allie je postala njegova sjenka, njegov životni pratilac, dostojno zamijenivši njegova odanog prijatelja Larrvja Kimga. Ali je kauiboj i dalje bio uz njega, prilagodio se novonastaloj situaciji, predobar i prepo-štan % da bi bio zloban ili ljubomoran.Neale i Allie često su navraćali do potoka, gdje su u svoje vrijeme lovili ribu. I kad god bi se našli kraj onog nezaboravnog plićaka, Neale bi prvi prešao na drugu stranu i okrenuo se da vidi slijedi li ga Allie. Ona nikada meće shvatiti zašto se on toliko uzbuđuje kad dođe u priliku da je prenese na rukama preko vode.— Uh, što je dosadno skidati niokasiinke i dokolje-ntiiCe — rekla bi Allie samo da potakine Nealea da je prenese preko potoka.Izjahivali su svakoga dama utrtom stazom sve do mjesta što im ga je traper označio kao granicu gdje102počinje opasnost od Indijanaca. Larry je Allie veli-kodušino posuđivao svog konja i učio ju jahati. Rekao joj je da će jednog dana postati izvrsna jahačica.U poslijepodnevnim satima Allie i Neale bi se satima penjali do vrha visokog gorskog hrpta, pa bi sjedili na izblijedjeloj planinskoj travi i zadivljeno promatrali nejasno, purpurno bespuće krajine. A o zalazu sunca šetali bi ispod orijaških borova. Kad bi se pak na obzorje spustila tamna noć, a zrak postao prohladan i oštar, promatrali bi rumen plamen što se dizao na kamenom ognjištu u Sliingerlandovoj kolibi. U tiim bi časovima u mislima dočaravali sliku sretne budućnosti i pritom osjećali vatru ma rukama i obrazima, vatru koja nije dolazila samo od plamena s kamenog ognjišta.Neale nikako mije mogao shvatiti kako to da se njegova sklonost prema Larrvju odjednom pretvorila u ljubav. Neale se u duši sasvim izmijenio, sasvim su se preobrazile njegove misli, osjećaji, čežnje i nade, tako da je om postao potpuno nova, novorođena ličnost. To mu ipak nije objašnjavalo zbog čega je tako bezgranično zavolio kauboja. Bit će da je uzrok svemu tome Allie Lee. Larry Ricti King, ozloglašeni kauboj iz Teksasa, našli jedio je nježnu i plemenitu obzirnost prema ženama. Neale nikad nije saznao je li Larry ikada imao sestru, djevojku ili prijateljicu. Znao je samo da ga je Allie Lee potpuno osvojila. Nije on prema njoj osjećao ljubav ni brata, ni prijatelja, ni zaljubljena mladića. Ne, on je bio prožet nečim većim, uzvišeni jAm od toga. Nealeu ndje smetalo što je Larry prema njegovoj dragoj isipoljavao ovu

osebujnu, uzvišenu ljubav i privrženost. Naprotiv, kauboj mu je baš zato bio još draži. Čovjek naprosto ndje mogao ©stati ravnodušan prema djevojčinu osmijehu, zadir-kivamju', mestašluku, vedrini i svježini. Besciljan čovjek, ožigosam kauboj, revolveraš, ubojica, ma šta Lar-ry Kimg bio i ma kakav on bio, uvijek je prema Allie bio do kraja korektami. Sjaj njenih prekrasnih očiju, njezin glas, njezina dobrota i ljepota, sve je to imalo čudesno dejstvo na kauboj a.Neale se strese i duša mu zadrhta kad se sjetio kakve su se sve promjene u njemu odigrale. Misli su mu bile zaokupljene mnogim stvarima. Sjećanja ma103prošle uzbudljive događaje odjednom su mu stala navirati i en je ponovo doživljavao rainija uzbuđenja. Mnogo se toga zbilo što je predstavljalo preokret u njegovu životu. U njegovim su istančanim čulima opet odjekivali prigušeni jauci. U mislima je obnavljao sjećanja na to kako je u pukotini stijene ugledao sjajnu raščupanu kosu, kako je ponukao svoja dva prijatelja da mu pomognu da izvuče iz pukotine i u život vrati nesretnu djevojku, izgubljenu i napola izbezumljenu, bespomoćnu i slomljena srca. I gle! Svijet se izmijenio, njegovi su prijatelji doživjeli sreću kakvu nikada nisu spoznali u sivom nesretnom življenju, a on sam dobio je čudesnu snagu i polet. Ali najdraže, najdivnije od svega bilo mu je to što se na kraju, umjesto bespomoćne i unezvjerene djevojčice, pred njegovim, očima stvorila šarmantna žena, ljupka lica i savršeno oblikovana tijela, ljepotica kojoj su tragovi tuge i sjete ostali samo u očima, žena dostojna obožavanja, umiljata i pun<a mladenačke svježine, s čarobno privlačnim usnama.Dođe i oktobar. Izjutra i u kasntim popodnevnim satima hladni je vjetrić strujio zrakom. Slingerlaind je zadovoljno trljao ruke i raspričao se o dobrim izgledima za prodaju krzna. Nasjekao je i pripremio za zimu veliku zalihu drva. Larry Riđi King uspeo se na vrh brda i s puškom u ruci osmatralo. Neale i Allde šetali su ruku pod ruku stazom duž obale potoka.Neale još ndikad nije pokušao potaknuti djevojku da govori o svojoj prošlosti, iafeo bi ga pokatkad za-golicala radoznalost. Bilo je očigledno da je Allie.dobro odgojena, ali je ipak njezina prošlost bila obavi jena tajnom. Neale odluči da joj prepusti na volju hoće li mu o svojoj prošlosti reći išta ili ništa. Ionako mu, mislio je, ta prošlost, ma kakva ona bila, ne bi mogla izmijeniti osjećanja što su se rasplamsala u njemu.Onda je, sasvim prirodno ali s neipriikriveaiiim stidom, Allie povjerila Nealeu ooaj dio svoje životne priče što joj ga je majka otkrila one mračne noći kad su se Siouxi šuljali prema karavanu.Nealea je to zapanjilo, potreslo i uznemirilo.— Allie!..■. Otac vam je dakle još živ! — usklične oni.— Da.— Onda ga moram pronaći... i odvesti vas k mjernu.— Učinite kako mislite da je najbolje — odgovori ooa tužno. — Mi ja ga nikad nisam vidjela. Ništa prema njemu ne osjećam, baš ništa. Gn čak i ne zna da sam.se rodila.—- Je li moguće? ... Kako je to čudno!... Tko vas ne bi volio! Allie, ličite li na svoju pokojnu majku?— Da. Jako sam joj slična.— A gdje vam je otac?— Otkud bih znala? Kad je mama pobjegla od njega, bili su u New Orleansu. Kad je ona meni ispričala kako se to desilo, nisam joj rekla niti jedne okome riječi... Da li vi... to jest... hoćete li sad imati drukčije mišljenje o mend?— Zaboga, neću! Ni najmanje! Ali tako ... tako sam iznenađen... kao da me munja ošinula... Tko je taj čovjek... taj Duirade? Ispričajte mi još nešto o njemu.— On je Španjolac, aristokratskog porijekla, pustolov i kockar. Mamu je prisiljavao da mu svojom ljepotom mami kartaše u njegovu kockarsku jazbinu... On, strašno mi je kad se

toga sjetim! Pokojna mi je majka pričala da je i mene htio iskoristiti za takve svrhe. Zato je i pobjegla od njega. Ali, u izvjesnom smislu on je bio dobar prema meni. Tek sad mi postaje jasno da je to pokvaren čovjek... Pokojna mama mi je još rekla da će nas on progoniti... do na kraj svijeta. *— Allie, a šta ako vas jednog dama pronađe? — promuklo i uznemireno upita Neale.Ona podiže ruke i obujmi mu vrat. Neale je mislio da će izludjeti od sreće. Osjećao se neizrecivo sretnim tek onda kad je i Allie bila sretna i bezbrižna.— Ali, Neale, jednog ću dana postati vaša žena — prošaputa Allie.— Hoće li to biti brzo? Hoćeš li uskoro biti moja? — upita on uzbuđeno.— Red je da ti odgovoriš na to pitanje, dragi! — odvrati Allie. Njezine su drhtave usne nestrpljivo čekale poljubac.Neale je shvatio da je nastupio pravi trenutak. Samo jedinom su se poljubili, onog septembarskog dana kad se on vratio s puta.105— Allie, volim te! — promuca Neale promuklo.— I ja tebe, Neale — ona odmah odgovori.— Novost koju si mi upravo ispričala o tom Du-radeu — nastavi Neale tronuto — jako me zabrinjava. Odjednom sam se strašno uznemirio... užasno... Sav strepim da te me izgubim.— Dragi, nikada me nećeš izgubiti... nikada... do groba — odgovora ona nježno.— Mila, ti si mi sad sve. Za nad dobivam inspiraciju od tebe. Ti si moja nada, moja budućnost, moj život, sve!... Allie!... Slatka si!... Ah, tatao si dra~ žesina!... Savršena! — klicao je Neale oduševljeno.~~ Nikad prije nisi govorio takve stvari! I kako sad izgledaš!— Kako u stvari izgledam? — Neale na je mogao prikriti radoznalost.Oma se nasmija, i to je za Nealea bio nov doživljaj. Njen glas bio je sada izvanredno topao, pun milozvučnih, zvonkih tonova. Taj mu se glas učini kao odjek mladosti.— Ah, izgledaš kao i Durade kad je stavio na kocku svoju dušu! To je otn činio uvijek kad bi nm ponestalo para za kockanje. U tim bi trenucima predigra© i svoju dušu, čast i poštenje. Da si ga samo Vidio!— Pa kako je izgledao?.— Tako... blijed... strašan.... ganutljiv kao i ti!Neale je privuče k sebi. — Sad ću i ja staviti na kocku svoju dušu — reče. — Ako te poljubim, izgubit ću je... i moram!— Šta moraš?— Moram te poljubiti!— Onda požuri!I tako im se napokon usne spojiše.U slasti njezina zagrljaja, u naivnosti i nevinoj strasti mjerna uzvraćenog poljupca, u tome što mu se Allie predala svim svojim srcem i dušom, u svemu tome cnpio je Neale snagu da se obuzda, crpio je onaj uzvišeni plamen koji će nadjačati sve strasti.Toga istog nezaboravnog dana, pred sunčev smiraj, Allie je još jednom zapanjila Nealea.— Oh, zaboravih ti reći za zlato! — uzvikne ona.— Za zlato! ^- začudi se Neale.106— Da. Zakopao ga je tamo... ispod ona tri najveća stabla što rastu jedno pored drugog. Tik do stijene! Oh, on mi je i sad pred očima!— Oh! Tko to, zaboga? Allie, kako to zbrkamo govoriš?Allie mu stiskom ruke da znak da zašuti.— Slušaj! Horn je imao zlato. Koliko, nemam pojma. Ali mora da se radi o velikoj količini. On je bio vlasnik karavana kojim smo krenuli iz Kalif orni je. Horn? me je u toku

putovanja zavolio. Sve ostale mrzio je iz dna duše... Te noći imali smo užasnu vožnju! Kola su nam se zaglavila! Oko nas bilo sivo, u praskozorju... A tišina sablasna... oh, i sad ih osjećam! ... Jezivi krik Indijanaca! Cijelog života ću ga čuti!... Horn je tada iskopao rupu u ledini. Zakopao je u nju sve svoje zlato... I rekao neka ga slobodno •uizme onaj tko se izvuče i preživi, ma tko to bio. I on sam bio je izgubio svaku nadu.— Allie, pa ti sđ nepresušni izvor iznenađenja svake vrste! Zakopano zlato! I šta je dalje bilo?— Neale, ja se pitam nisu li Siouxi pronašli to zlato?— Ne vjerujem. Sasvim sam siguran da nisam na-išao na nikakvu rupu. Pretražio sam svaki pedalj tla ispod onih triju stabala... Allie, sutra idem tamo da potražim zlato.— Povedi i mene '— ona ga zamoli. — Ah! Zaboravila sam! Ne... nemoj! Tamo je i grob moje majke.— Da, tamo je. Da samo znaš, Allie, koliko sam sretan što sad možeš govoriti o njoj... o njenoj prošlosti ... o njenom grobu, a da ne kloneš od tuge! Hrabra si ti! Ali zaboravi sve to... Čuj, nađem li to zlato* ono je tvoje.— Ne, nego tvoje.— Ne bi bilo pravo. Ja nisam bio u karavanu. A Hortti ga nije namijenio nikome sa strane.— Najdraži, pa i ja sam tvoja!Sutradan- Neale se otisne stazom niz dolinu, a da nije o svojoj nakani obavijestio ni Slingerlanda ni KŠmga. Slutio je da se ta staza možda ukršta sa starom stazom za Sv. Vraiin i Laramie. U tom slučaju ne bi mogao promaći traženo mjesto. U tim je brdimaim,lako zalutati. I zaista, doskora se uvjerio da je zalutao. Bio je prisiljen da za taj dam odustane od traganja za zlatom. Kad se vraćao, onako bijesan i ozlojeđen neuspjehom, morao je sam sebi priznati da bi bilo bolje da je tu tajnu povjerio svojim prijateljima Slingerlandu i Kingu.Allie ga je nestrpljivo čekala kraj plićaka na potoku.— Ah, nestalo je! — kriknula je pošto je spazila Nealea.— Allie, zalutao sam. Hajde da se vratimo u kolibu ... Malo je nezgodno, ali morali bismo odati tajnu Kingu i Slingerlandu.— Dopusti mi da ja to učinim.— Samo naprijed! Ispričaj ti to živo i uvjerljivo'. Larry King oduvijek se oduševljavao pričama o zlatu.Te iste večeri, nakon što su večerali, Aillie Lee, Neale, King i Slingerlanđ sjeli su kraj vatre i stali ćaskati o koječemu. Onda Allie pogleda Larrvja pa će:— Riđi, da si znao da sam naslijedila veliko bogatstvo, biste li vi mene zaprosili?Sliingeiiand se grohotom nasmija. Larry se potpuno zapanji i zbuni.— Bogatstvo! — ponovio je preneraženo.— Da. Naslijedila sam zlato. Mnogo zlata! Slingerlandovo veselo lice odjednom poprimi radoznao i ozbiljan izraz..Larry se uzalud trudio da priferije zaprepaštenje.— Svakako- bih to učinio... i bez saznanja o nekom bogatstvu... da nije bilo ove zvjerke iz Union Pacifica, ovog neotesanca prema kome sam imao obzira.I kauboj nastavi takvim šalama i burgijama da se jadna Allie splete i zbuni. Da bi je poštedio, Neale se umiješa i podrobno ispriča sve — kako je Horn zakopao zlato i kako ga je namijenio onome iz karavana koji preživi^ i najzad kaiko je on,, Neale, toga dana pokušao sam da otkrije mjesto gdje je zlato zakopano i ka'ko je zalutao.— Ja ću svakako pronaći to mjesto — reče Larry. — Sutra krećemo.Slingerlanid zamišljeno pogladi sijedu bradu.108

— Ako je već tamo zakopano, onda je sigurno na istom mjestu. Ali sve se bojim da sutra nećemo stići do toga mjesta — reče.— Zašto ne? Jedan od vas dvojice, ti ili Larry, naći će put, ralje li tačno Larry? — odvrati Neale.— Slušajte! Čujete li kako zavija? — zabrinuto će traper.Neale napregnuto osluhnu, ne skidajući pogleda s Allienih otvorenih usta i razrogačenih očiju. Napolju se čulo prigušeno cviljenje vjetra što. se probijao kroz gusto drveće i strujao izmad krova kolibe.— Po vjetru znam da će snijeg — objasni traper. Neale izađe. U lice mu udari val oštre studeni.Blijed i nejasan odsjaj zvijezda teško je probijao mutno sivilo ma zemlji. Svi su izgledi bili da se sprema snježna oluja. Neale se vrati u kolibu cvokoćući od zime i odmah opruzi ruke nad vatru.— Bogami, strašna je zima. I vjetar jača. Sliniger-land, ako zbilja napadne snijeg, ima li ikakve moguć-oosti da priđemo onom mjestu?— Ne vjerujem. Ovdje snijeg zapada do koljena. Možda nas za neko vrijeme i zatrpa. A šta bismo mogli oaći po duboku snijegu sve i da se probijemo do tamo? Ništa, moramo čekati pa ćemo vidjeti.Sutradan je snježna oluja bješnjela i sve se kovitlalo u mutnom zraku... Došlo je doba snježnih nanosa, pa je Neale morao krenuti ma planiranu obilazak trase.Dutga krivudava dionica trase, koju je Neale mo-:qao kontrolirati, protezala se na pet milja dužine pre-čacem, bilo je zaista naporno obilaziti je, ići njome gore-dolje po mekanu snijegu.Međutim, prvi snijeg nije dugo potrajao, osim na osojmim mjestima. Na svu sreću po Nealea gotovo se cijela dionica pružala preko oborena, oešumovita terena. Ali se ta sreća pretvorila u nevolju čim je sredinom zime stao padati suhi pršić što ga je vjetar nosio i nanosio u zavjetrinu.Tokom prvog tjedna obilasika trase Neale je temeljito proučio teretn. Jednoga dana, poš'to se rano izvukao ispod satom, pođe Neale da po prvi put posjeti inženjera Servicea, svog jedinog suradnika ma ovom izvanredno teškom i opasnom poslu. Pošto je109bacio pogled na gornju polovicu prijevoja, Neale se osvjedočio da na tom terenu snijeg još oije okopnio. Najviši vrhunci gorskog hrpta bili su pak pod snježnim pokrivačem i ljeti i zimi. Zrak je na Serviceovu dijelu dionice bio vrlo oštar. Neale je konstatirao da je Service izložen daleko jačoj studeni nego on na svo^ joj dionici. Ali je zato Nealeov teren bio duži, a zadatak teži.Zatekao je Servicea u njegovoj zemunici gdje je bilo udobno i toplo. Service je bio odlično raspoložen, Pošto se srdačno pozdraviše, njih dvojica razmijeniše i uporediše svoje zabilješke. Čak su i ovi njihovi početni rezultati dovoljno govorili kako je bilo vrlo razborito poduzeti proučavan-je djelovanja snježnih nanosa.Pošto je s inženjerom Serviceom ručao, Neale je rano poslije podne krenuo natrag, na svoj dugi put prema Slingerlandovoj kolibi. Ovom posjetom uvjerio se da inženjer Service ne mari što je osamljen, ali da je izložen većoj studeni nego se očekivalo. Service nije naročiot punokrvan i izdržljiv čovjek, i ta je činjenica uznemirila Nealea. Sudeći po traperovim riječima* trebalo se bojati zime u ovim vrletima Wyominga.Novembar je donio prave mećave — sive, guste mase oblaka što su se valjali nebom, kišu, susn»ježicUj snijeg, led i vjetar. Neale zaključi da još niifeacj nije osjetio vjetar takve soage a u to se i uvjeri jednog dana kad ga je na jednom vrhu vjetar oborio. Bilo je dana kad nije uopće mogao izići. Upravo tada trebalo je da motri djelovanje snjažniih nanosa, a to je bilo gotovo nemoguće. Kad bi se vrijeme stišalo, kad bi prestala da bijesni snježna oluja i vijavica, onda takvo motrenje ne bi imalo svrhe. No, <xn je požrtvovno i hrabro prkosio nevremenu.

Naučio je hodati na krpi jama. Svejedno je bilo teško ići gore-dolje desetak milja. Nakon takva puta vraćao se u kolibu potpuno iscrpljen, ne bi mogao ni jesti, ni govoriti, ni čuti ljubopitljiva zapitkivanja svojih prijatelja, nj. osjetiti nježnost i brigu Allie Lee. Da nije htio izdržljiv i krepak, da se nije dobro izvježbao na surovi podvig, Neale bi zacijelo negdje slomio vrat ili bi se smrzao ili bi u najboljem slučaju odustao od svega. Malo-pomalo110on'ile, međutim, potpuno prilagodio surovosti zadatka i s vremenom postao tvrd, žilav i izvanredno izdržljiv i spretan.Premda je Neale mrzio hladnoću i vjetar, bilo je trenutaka kad bi ga obuzelo silno oduševljenje i radost. To bi se dešavalo kad bi s vrhova brda, pokrivenih snježnim pokrivačem, promatrao daleke ravnice, bijele i monotonte, a ipak nekako svečane i veli-oanstvente, ili kad bi pqgledao bijele vrhunce gorskih lanaca obasjane sunčevim zracima. Kad bi zasijalo sunce, sve bi se ^blistalo, cijela bi krajina bila blještavo bijela.Nakon jednog od toplijih dana, koji su sredinom decembra bdli sve rjeđi, Neale ponovno posjeti inže-ojera Servicea. Zatekao ga je u teškom stanju, jer je neposredno prije toga, prelazeći preko jedne skliske stijene, pao i povrijedio ili slomio nogu. Neale se duboko zabrinu i pokuša ustanoviti prirodu povrede. Iako nije osjećao jake bolove, SerVice je bio nepokretan i bespomoćan. Najzad, obojica se složiše da kost nije slomljena, ali da se Service svakako mora smjestiti negdje gdje može dobiti potrebnu njegu. Neale je trenutak razmišljao, a onda će:— Znaš šta. Bez nekog naročitog napora možeš se prebaciti u Slingerlandovu kolibu. Reći ću Slinger-landu meka te prebaci na saonicama. Kod njega bit će ti mnogo bolje.Service pristane na ovaj razborit prijedlog. Neale mu previje nogu i obavi najnužnije poslove. Na polasku mu reče da će se zajedno sa Slingerlandom vratila najkasnije sutradan. Potom se, što je brže mogao, otisnuo put Slinigerlandove doline, kamo je stigao o zalaizu sunca. Sunčev smiraj bio je praćen nejasno mutooin, zastrašujućom izmaglicom. Prije nego se spustila mrkla moć" vjetar je prigušeno ječao među drve-ćem. Traper zatrese bradatom glavom:— Ovo mi se nimalo ne dopada — reče on zlo-sluUno. Prigušeno jecanje vjetra pretvori se u cviljenje, cviljenje u bjesomučno zavijanje.Neale se silno uznemiri te izleti iz kolibe. gerlamd ga je slijedio. Stao je padati pršić sitao, laik.1Uprhak. Vjetar je bio nesnošljivo ledeni. Slkigerlamd me-što dreknu, ali Neale ne ču šta. Kad se vratiše u kolibu, Sliingerlamd reče:— Snježna oluja! Nealea zazeblo oko srca.— Sinko, beskorisno je da se uznemiruješ zbog Servicea — reče traper. — Ako je to snježna oluja, onda ne možemo do njega, i to je sve. Možda neće biti tako strašna, samo se ja ne nadam puno u to.Čak ni Allie Lee nije mogla raspoložiti Nealea te večeri, A nakon što se, zajedno s f>stalima, povukla na spavanje, Neale je još dugo održavao vatru i osluškivao jezivo zavijanje vjetra. Kad se vatra napokon ugasila, u kolibi je postalo nepodnošljivo hladno, a ta je činjenica nedvojbeno govorila da temperatura stalno pada. Međutim, i pored slaba izgleda, Neale se i dalje nadao da će se nevrijeme stišati. Na kraju i on potraži ćebad i dobro se umota.Osvanulo je jutro, ali je u kolibi još uvijek bilo mračno kao noću. Divlja je snježna oluja zamračila sunce.Strasno nevrijeme trajalo je četrdeset osam sati. Kad je konačno snijeg prestao da pada, zastudantilo je još gore. Po Nealeovoj ocjeni temperatura je iznosila oko petnaest stupn-jeva ispod ništice, a traper je tvrdio da ima i više od dvadeset stupnjeva. Nisu mogli maknuti iz kolibe sve dok se vrijeme ne poboljša.

Petog jutra Neale nagovori Slkigerlaaida da pokušaju da se probiju do Servicea i pruže mu pomoć. Larry King izrazi želju da im se pridruži, ali ga Slin-gerlaind odgovori od toga rekavši mu da je potrebno da ostane kraj Allie. Površina snijega bila je zamr-zinuta, u protivnom bi put bio nemoguć. Već na prvom obronku sjeverni vjetar im je snažno zapuhao u lice i gurao ih natrag. Premda je bio dobro obučen«, Neale je mislio da će mu se smrznuti i srž u kostima. Na nekim mjestima obojica su morali čvrsto pridržavati saonice da ih vjetar ne odnese. Najzad, poslije više sati očajoih napora pirebacili su se prefeo strmih obronaka do zavjetrine, pa su se teškom mufoom probili dalje uzbrdo do Serviceove zemunice.Tamo gore vjetar je s nekiih mjesta■■,pomeo snijeg i ostavio golo, zaleđeno tlo. Iznad zemunice nijetibilo ni traga dimu. Činilo se kao da u toj bijednoj nastambi nitko živ nije stanovao tokom čitave zime. Neale se užasno prepao.— Sinko, očekuj najgore — reče Slingerlamd. — I zmaj da oe smijemo gubiti vrijeme.Otvoriše platnena vrata i saginuvši se uđoše u zemunicu. Nealeov pogled pođe najprije na ognjište — vidjelo se da već više dana nije gorjela vatra. Snijeg se probio i nataložio posvukud u zemunici.Na ležaju, Service je bio potpuno poikriven ćeba-dima te se u prvi mah nije mogao vidjeti. Slinger-land i Neale predosjetiše kakav ga je udes snašao i prije nego što razgrnuše ćebad.—• Smiranjuo, se! — poviče Neale drhtavim glasom.Service je ležao nepomično, blijed kao krpa, ukočen! kao kamen. Na licu mu nije bilo znakova patnje.— 'Legao je da spava... i nije se više probudio — reče Sliogerland.— Sva sreća što je tako bilo! — Neale će gorko. — On, zašto nisam ostao s njim!— Suviše kasno da se o tome govori, sitnfco. Mnogo će čestitih ljudi ovako zaglaviti dok se ne završi ta prokleta pruga.Neale potraži Serviceove zabilješke, pisma i druge dragocjene stvari što ih je valjalo predati štabu graditelja.Slingerland pronađe pijuk i lopatu. Neale se sjeti da su ojdzna kopali zemunicu. Pokušat će probiti zamrznuti pijesak i šljunak da iskopaju raku. Išlo je teško kao da kopaju po stijeni. Napokon im je teškom mukom pošlo za rukom da iskopaju grob. Les su zamotali u ćebad i nepromočivo platno i spustili ga u hladnu zemlju, a zatim užurbano zatrpali raku.Bio je to mučan, jeziv posao. Još jedan bezimeni grab! Neale ih je već vidio devet. Ovaj je bio na uz-viišici stotinu stopa od trase.— SMmgerlanfd — tužno reče Neale — željeizjndčka će pruga prolaziti ovuda! Vlakovi će za nekoliko godina juriti pored ovog groba. Putnici će viriti kroz prozore vagona i promatrati ovaj kraj sa zanimanjem i divljenjem. Mnogi će mladići ovuda projuriti u potrazi za bogatstvom i srećom. Mladenci će putovati na bračno putovanje i prolaziti kraj ovog groba. Hilja-• Trasa Union Padfica118de ljudd, zaposlenih i nezaposlenih, sretnih i nesretnih, zadovoljnih i tužnih, proći će pored bijednog Service-ova groba i nikad nitko neće zrnati da je on tu ostavio svoje kosti.— Pa, sinko, ako ljudi baš moraju imati željez-ndičku prugu, onda moraju mekoga i žrtvovati da bi s-e izgradila, netko mora u njene temelje ugraditi svoj život — odvrati traper rezignirano.Neale je po tim riječima shvatio da Slingerlamđ nije oduševljen prugom koja će se uskoro izgradi ti. Ta ga pomisao potrese. No, s druge strane, razmišljao je Neale, traper neće imati oikakve koristi od napretka civilizacije.

Kako su se sad vraćali niz vjetar, to su: praktički bili nošeni njime na svom putu do kolibe. Odlučili su da Allie ne kažu ništa o tragediji.Prošla je zima, snijeg se topio, vjetar se stišao.: Došlo je proljeće.Odlučio je Neale da preko ljeta ostavi Allie sa Slingerlandom. Allie je bila sretna i izrazila je želju da ostane s traperom sve dok je Neale ne bude mogao povesti sa sobom. Ionako zasad nema oi glovora o tome. Logor graditelja, puni vojnika i radnika, nije mjesto za nju. Neale je zazirao od pomisli da je odvede u Omahu. Progonio ga strah od Duradea, koji je upropastio život njezine majke, i od njezina pravog oca, koga još nikada nije vidjela. Neale je ionstiink-tivno osjećao da će se ti ljudi odnekud nenadano pojaviti u njegovu životu, a prije nego se to desi želio se vjenčati s njom. Sad je imala tek nešto više od šesnaest godina.Neale je sa Slingerlajndom i Kiogom dugo raspravljao i nagađao kakio će izgledati život u logorima graditelja.Larry Kkig nije mnogo razbijao glavu imisMima o budućnosti. On je živio od danas do sutra. Neaie je* naprotiv, bio drukčiji. On je morao predusiresti događaje. Živio je u budućnosti. Njegove su misli bile usredsređene na budući rad, na izvršenje pothvata. Razmišljao je kroz ikakve će teškoće možda morati da prođe dok ne postigne svoj cilj. Slimgerlatnđ je pak razborito vagao svaku Nealeovu riječ.114— Mladiću — govorio je on, tresući sijedom glavom — ne treba vjerovati svemu što predviđa i tvrdi tvoj general Lodge.— Ali, čovječe, zar ne možeš zamisliti kako će sve to izgledati? — bunio se Neale.. — Zamisli tisuće vojnika, sav ološ preostao iz rata... tisuće radnika svih slojeva i narodnoisti, Crnce, Meksikance, Kineze, Irce, zamisli tisuće ljudi što će slijediti željezničku prugu u želji da zarade pošteno, trgovinom i tisuće onih koji će nastojati da nepošteno dođu do novaca. Sve sami kockari, ljudi van zakona, kradljivci, ubojice, kriminalci, pustolovi, iz naše zemlje a možda i iz inozemstva, svi će oni biti na trasi. Ne zaboravi, čovječe, da, se radi o novcu... o zlatu! Milijuni dolara u ovoj divljini!... I, na kraju, doći će i najgore od svih zala, prostitutke. . ' 'Slingerland je bio zapanjen mračnim slikama što ih je Neale crtao u svojim zloslutnim nagađanjima, a naročito onim posljednjima.— Meni je to smiješno — reče traper. — Nema straha da će u ovu divljimu navaliti prostitutke. Uostalom, kako bi one mogle doći u logore graditelja?— Slingerland, kako se postave tračnice, tako će ići vlakovi! Cim se polože tračnice, vlakovima će pristizati masa šarolikog svijeta.— Znači, misliš da će preko noći izniknoiti naselja putna opakih ljudi i pokvarenih žena, da će doći mnoštvo parazita, dokoličara,- koji će samo juriti za zlatom?— Tačno. Tu će vladati bezakonje, neobuzdanost, surovost i ubojstvo! Prljave i opasne krčme, kockarnice i plesne dvorane bit će dupkom pune! Pravi pakao! I šta će se sve događati? Možeš li to zamisliti?Traper je časak razmišljao, giadeći sijedu bradu, a onda će: — Pa, nema dovoljno zlata da se izgradi pruga..,, a ako ga i bude, nikad se, na sreću, pruga neće izgraditi.— Ah! — poviče Neale i naglo podiže glavu. __Najprije je u pitanju zlato. Potrebni su potoci zlata! Da li će odnekud procuriti? Nadam se da hoće! I tek onda, po tvome, postavlja se pitanje je li moguće izgraditi prugu! Je li moguće? Siguran sam da je moguće!115Jedinoga dama, neposredno prije Nealeova odlaska, mir i tišinu Slingerlandove doline narušila su četiri jahača surova izgleda.Stranci nisu vodili tovannih konjia. Neale priđade veliku važnost tome što ih je Larry, čim ih je spazio, u sebi obasuo kletvama, a potom se hladnokrvno i nehajno postavio između njih i

vrata kolibe, gdje je stajala Aliie. Teksašaniin je u svakom trenutku imao pripravljene teške revolvere. Nijedan -zapadnjak nije mu bio ravan> u rukovanju oružjem.Neznanci prilično ulju dino za tražiš e malo duhan«, ne pokazujući nikakve znakove loših namjera.— Prilično ste daleko od staze — reče jedan. — Povukli ste se u najzabačeniji kraj, a?— Da. Ja sam traper — odgovori Slinigerlamđ. -—> Odakle putujete?— Iz Ogdena. Bježimo na Istok.*■■ — Ima li mnogo putnika na karavanskoj stezi?— I previše za ovaj divlji kraj. Svi idu samo na Istok. Još nikog nismo sreli da putuje na Zapad. Nego, jeste li šta čuli o izgradnji željezničke pruge kod Omahe?Larry King se umiješa.— Naravno — reče. — Vojska se utaborila svuda oko trase.— Vojska! — začuđeno će jedan) iz grupe.— Naravno. U izgradnji prusge učestvuju vojnici. Neznanci ne staviše nikakvu daljnju primjedbu.Okrenuše se i produžiše svojim putem. Nisu čak ni rekli zbogom. Sliingerland im dovikne da se pripaze Siouxa, koji se nalaze na ratnom pohodu.— Nimalo mi se ne sviđa mjihov izgled — reče traper.Neale je također imao nepovoljan sud o čudnim posjetiocima. Larry King je posprdno odbio svaku pomisao na .opasnost koja bi prijetila od ljudi poput ovih. — Jedan čovjek kadar je da ih rasprši kao ptice — reče on prezrivo.— Riđi, zar ti možeš jeđndm pogledom ocijeniti da li je netko opasan ili nije? — upita Neale.— Naravno da mogu. Usudio bih se udariti na, svu četvoricu. Ali svejedno ne bih volio da im 9* ■Aliie sama nade na dohvatu.— U.stanju sam da se sama brinem za se — Aliie će odvažno.Neale i Sliingerland, i pored sveg štovanja kaubo-jeva suda, smatrali su da je pojava ovih tajanstvenih posjetilaca nagovještaj opasnosti kojoj će biti izloženi usamljeni traperi.— Morat ću se povući dublje u planine, što dublje od željezničke pruge — reče Slingerlanđ.Ovaj je incident utjecao i n« Nealeovu nakanu da potraži zakopano zlato. Sada nije nipošto želio riskirati da ga tko vidi kako otkopava ili odnosi to zlato. A ni Slingerlanđ nije bio sklon da zlato drži u kolibi ili bilo gdje u blizini. Oino bi moglo namamiti opasne bandite.— Pa, kako nismo posve sigurni da li je još uvijek tamo, pričekajmo dok se ne vratiš na ljeto ili na jesen — predloži traper. — Ako je još tamo nitko ga neće pronaći dok se ti ne vratiš.Svima se učinilo da je iduća zora svanula brzo,. prebrzo. Jer — to je bilo vrijeme Nealeova i Kingova odlaska. Aliie je podndjela rastanak hrabrije od Ne-alea. On je problijedio i zadrhtao od uzbuđenja. Aliie poljubi Larrvja.— Riđi, pazi oa sebe... i na njega — rekla je molećivo.— Aliie, možeš računati na mene. Zbogom. — Larry odjaha niza stazu i izgubi se u magličastu sivilu praskozorja.— Dobro paizi da te ne iznenade Indijanci — tiho izusti Aliie, a njeno lice problijedi kao kreda. Potom joj se u obraze vrati rumenilo, a oči joj bljesinuše nježnošću i svježinom. #;— Aliie, ne mogu otići. Ne mogu pa ne mogu! — reče Neale promuklim glasom. Njezin ga zagrljaj potpuno obeshrabri.— Moraš. Tvoj je posao važan. Ne zaboravi, važan! Najdraži! Najdraži!... idi!Nealeove su se oči zamaglile. Nije znao šta da kaže.— Uvijek... ćeš me... voljeti? — prošaputao je.— Je li potrebno da me to pitaš? Dok živim!... Obećaj em!117

— Onda me poljubi — tiho izusti Neale i —o— ~~ k njoj. — Strašno je to... što te moram ostaviti!... Pređivna djevojko!,.. Najdraža!... Allie, ljubavi moja! ... Poljubi me ... jako?. . Ja...Ona ga zagrli snažno i zanosno i poljubi ga nekoliko puta.— Do viđanja! — promuca na kraju Allie grcajući^ sva zđvojna, obuzeta silnom tugom. Njezin prigušeni glas podsjetio je Nealea na bolan jecaj iz prošlosti.Neale uskoro spazi da je sam. Zamagljenih očiju omi se nespretno baci na konja i otisne se vijugavom stazom.GLAVA 10.Neale i Kinig putovali su polagča .., =v ilf su «mo najnužniju opremu i nisu vodili tovarne konje. G zalasku sunca izbiše na glavnu karavansku stazu.Očigledno je promet njome bio oživio, zapravo to više nije bila staza već glavina cesta. Svježi tragovi konja i volova, tragovi kotača zaprežnih kola, ostaci logorskih vatri, raštrkano žb'uoje što je nekad služilo kao zaštita od vjetra — sve je to potvrđivalo da promet jača iz dana u dan.To je bila zemlja Indijanaca. Neale i King nisu znali da su Siouxi možda napustili svoje ziniovnike i krenuli nta ratni pohod. Ipak, kako je to bila nepregledna, prostrana krajina, Indijanci se nisu mogli nalaziti svuda, na svakom mjestu. Neale i King su stoga, kao što su to uostalom čnili i svi drugi putnici što su tuda prolazili, svjesno riskirali da se sretnu s indijanskim ratnicima. Taj rizik nije ih mnogo zabrinjavao, jer su jahali brze konje. Na putu nisu nigdje opazili tragove mokasiina, te im se činilo da se nalaze sami samcata usred divljine.Od rane zore do mraka prevalili su put do šezdeset milja, s kratkim predahom u podne, i sretno stigli u tvrđavu Fettermao. Mnogo je vojske bilo u toj tvrđavi, dok iz ekjpe graditelja nije bilo nikoga. Neale nije imao prilike da se sretne ni s jednim od vojnika s kojima se bio upoznao dok je trasirao prugu. U tvrđavi Fetterman dobio je Neale naređenje da se što prije javi u North Platte. Rečemo mu je da svaki čas treba da tamo krene odred vojnika. To je značilo da će mu ovo dugo putovanje biti anatao sigurnije.119U Fettermamu doznao je Neale još jedinu ..novost koja ga je posebno iznenadila i obradovala. Pričali su mu naime da je prošlog ljeta izgrađeno četrdeset milja pruge i da ma toj dionici, koja se nalazi zapadno od Omahe, već jure vlakovi. Bilo je prošlo više mjeseci a da Neale nije čuo nijednu ohrabrujuću vijest o tome kako napreduje izgradnja pruge Union Pacific, a ovdje, eto, saznaje čak i to da su položene prve tračnice i da već saobraćaju vlakovi! Ekipa što je izvodila zemljane radove, takozvana ekipa niveliraca, već je bila daleko odmakla ispred polagača tračnica. U tvrđavi se govorkalo da izgradnju pruge prate uzbudljivi događaji i opasnosti. No najuzbudljiviji predmet razgovora bili su Siousđ; očekivalo se da će oni tokom ljeta izmiljeti iz svojih skrovišta u brdima i zadavati vojnicima mnogo briga.Neale i Larry King odskora se nađoše u North Platteu, mjestu koje je predstavljalo nešto više od običnog logora. Očekivalo se da će ekipa graditelja stići ovamo tek u kasinu jesen. Iz štaba konstruktora nalazili su se u North Platteu jedimo Baxter i jedan potpuno iscrpljen tehničar. Nije onda ni čudo što je Baxter dočekao došljake raširenih ruiku. Nealea je očekivao mukotrpan rad po užarenoj monotonoj krajini. Ali drugog izbora nije bilo, i om se prepustio onom što je bilo neminovno. Radio je, kao i uvijek* s puno spretnosti i energije, zbog čega je još otprije bio veoma cijenjen od svojih pretpostavljenih. Ovdje je, međutim, njegov rad bio jednoličan, dosadan! i tegoban, a oimalo uzbudljiv ni opasan. Duge, besko^ načine sate Neale je provodio razmišljajući o poslu,-a rijetko kad bi se prepustio sanjarenju. Ipak bi u časovima odmora maštao o Allie i budućnosti. Ovako mu je vrijeme prolazilo brže i lakše. S nestrpljenježn iščekivao je Neale putnike sa zapada i propitivao se o Indijancima iz brda Wyominga. A od vojnika i putnika što su dolazili s istoka dobivao je vijesti o tome kako napreduje izgradnja pruge. Sve je to bilo vrlo interesantno Nealeu, premda je imalo vjerovalo u tač« nost svih tih priča.

Prošlo je ljeto i rana jesen. Nealeu stigne naređenje da se javi u Omahu. Bio je neugodno iznetnađeai120i razočaran. Sve je svoje oade polagao u to da će mu se slijedeće zime pružiti prilika da otputuje u Slingerlandovu dolinu. Sad su te nade bile pokopane. To je naredan je na njega porazno djelovalo. Činilo mu se da ne može a da u .dogledno vrijeme ne vidi Allie Lee. Svaki mu je dan izgledao kao prava vječnost. Osjećao je u grudima tugu i bol. Pa ipak, priroda njegove službe još jednom ga je prisilila da se urazumi i svlada. On je, naime, u brdima Wyom;inga izvršio potrebna mjerenja svih važnijih terena preko kojih je trebalo izgraditi željezničke mostove i nasipe, i sada je trebalo da u štabu konstruktora pomogne izraditi plamove i nacrte svih tih mostova i nasipa. Njegova je pomoć i ovdje bila neophodno potrebna, i baš zato je ,popust:io i pokorio se naređenju. Ali* odlučio je čvrsto da na proljeće zatraži da ga pošalju na zapad, među prve redove graditelja pruge.Nakon toga slijedilo je još jedno razočaranje. Lar-ry King odbio je da ga prati na istok. Neale je bio strašno iznenađen.— Znači li to da napuštaš posao? — upita Neale u čudu1.— Ni govora. Mogu i ovdje raditi — odbrusi Larry.— Dobro, samo znaj da cijele zime nećeš imati šta raditi u ovoj pustoši.— Ništa zato. Bar ću se pošteno odmoriti — odgovori kauboj ležerno.Neale ga nije mogao nagovoriti da promijeni odluku. King ga je uvjeravao da će idućeg proljeća zajedno s njim posjetiti Slingerlandovu kolibu, dakako alko mu i dalje budu virata otvorena.— Ali zašto nećeš sa mnom? Riđi, ja te naprosto ne shvaćam — bunio se Neale.— Drugaru, meni je dosta toga pentranja- prema istoku. Isuviše sam se usudio kad sam došao dovde — značajno odvrati Larry.Nealeu odjednom nešto sine. —- Riđi! Pa ti si zamutio nešto gadno! — uzvikne on s iskrenim zaprepaštenjem.— Zamutio ili ne, ja dalje ne idem — naceri se King.— Riđi, nije vrag da si se uplašio —- dobaci mu Neale.121Kauboju navali krv u lice. Uvrijedio se.— Da mi je netko drugi dobacio takvu uvredu, sasuo bih mu zube u grkljan.— Izvinjavaim se, stari druže. Ali si me zaista iznenadio. To nije tebi slično... Tako dakle,, napuštaš me'... Priznajem, mnogo ćeš mi nedostajati.— Ne više nego ti meni, prijatelju — odgovori Larry.Najednom Nealeu pade na pamet spasonosna ideja. — Riđi, vrati se Slingerlandu, budi kraj Allie. Onda ću znati da je ona u većoj sigurnosti.— Pa, ona bi možda bila sigurnija, ali ne i ja — resko će kauboj.— Ti, riđi vraže! Sta to znači? — navali Neale.— Evo šta znači: kad bih još jedou zimu proveo u blizini Allie Lee... s oj om nasamu, naravno... ja bih te... da, Neale, budi u to siguran... ja bih te dočekao u zasjedi kao Indijanac, čim bi se ti vratio.— Bi, vraga! — odvrati Neale. Pokušao se nasmijati, ali mu to nije pošlo za rukom. Bio je suviše iznenađen i zabrinut.Larry nije mislio ozbiljno. Ne bi on nikad digao ruku na Nealea. Ali se nije ni šalio. Allie je bila njegovo veliko iskušenje.— Ne mičem se odavde dok se ne vratiš — nastavi kauboj. — Pred nama je svega nekoliko mjeseci. Ti samo nastavi svoj posao, prijatelju. Danas-sutra bit ćeš ti važna zvjerka.Neale je otputovao iz North Platte teretnim kolima.

Nakon dugog i dosadno sporog putovanja napokon je stigao do mjesta gdje je ekipa niveliraca obustavila izvođenje zemljanih radova za tu godinu. Tu se ranije nalazio ogroman graditeljski logor; bivše naselje doimalo se kao da je tu nekoć bila nekakva primitivna varoš koju je iznenada razrušio ciklon ili spalio požar. A pedeset milja dalje, što je značilo još dva dana napornog i ianad svega dosadnog putovanja, začuo je Neale pisak lokomotive. Dopirao je iz velike daljine. Ali je bez svake sumnje bio pisak. Neale je oduševljeno kliknuo. Pridružiše mu se i ostali putnici.Na obzorju se ukaza dim, zajedno sa širokim, niskim, krivudavim nizom brvnara i razapetih šatora.122Neale je od iznenađenja iskolačio oči kad je stigao u taj graditeljski logor. Naselje je izgledalo kao prava ludnica. Šarolika svjetina bila je, čini se, spremna da čimd sve što se može zamisliti, samo nije bila spremna da radi. Izgleda da je većina s nestrpljenjem čekala da se ukrca u dugu kompoziciju teretnih vagona, a manji broj i u nekoliko starih putničkih vagona. Neale se pope u vlak. Njegov uzbudljivi boravak u logoru trajao je svega deset minuta.Bio je neopisivo ponosan. Ta on je pomogao trasirati ovu istu prugu, kojom eto već juri i vijuga vlak uz zaglušnu škripu vagona i dahtanje lokomotive.Sav taj prizor što se pružao Nealeovim žustrim očima bio je kratkotrajan*. Pa ipak mu se duboko urezala u pamćenje ta čudna skupina radnika i šarolika svjetina, ta zaglušna buka, metež i dim, to klepetanje rasklimanih kola i pištanje lokomotive. Uoatoč surovosti predjela i razuzdanosti svjetine, sve je to Nealeu izgledalo romantično, sve to je on gledao očima velike ambicije i neobuzdane mašte.I nj. jednog trenutka u toku te beskrajno duge vožnje, s beskonačno dugim zastojima nije mu bilo dosadno. Samo u toku te godine položene su tračnice u duižind od divije stotine 1 šezdeset milja, a prethodne godine u dužini od četrdeset milja.Vlak je napokon stigao u Omahu, grad u kome je život počeo da vri kao u košnici, grad koji se razvijao u metropolu Zapada.U Oimahi se Neale bacio na rješavanje mnogobrojnih problema; činio je sve što se od njega očekivalo u graditeljskorni štabu. Tako je on danonoćno pomagao da se izrade planovi, nacrti, skice i elaborati, i da se sredi opsežna dokumentacija o izgradnji piruge; sudjelovao je u izdavanju isprava, sklapan<ju ugovora i podizanju zajmova; uizimao aktivnog učešća u suzbijanju korupcije i nedozvoljenih transakcija sračunatih ma osuječenje plana izgradnje pruge i tako dalje. Jedinom riječi, uplitao se u sve što bi moglo utjecati na izgradnju pruge.123Neale je bio entuzijast, poput on<e nekolicine, ljudi u čijim se glavama začela sjajna misao o izgradnji željezničke pruge od Istoka do Zapada. A sada je bio suočen s jednom zabrinjavajućom činjenicom. Ma koliko grandiozan bio taj projekt, Nealea je smetalo intrigiranje, gramzljivost i podmitljivost onih koji su taj isti projekt sprovodili u djelo. Zašto svi ljudi ne bi mogli svoje ličine, interese podrediti plemenitom, cilju razvoja Zapada za dobrobit budućih generacija? Žalosna- je činjenica bila da su mnogi pojedinci koristili veliki pothvat za lično bogaćenje, i da su se preko noći bogatili, a da su oni koji su bili inspirirani po-šteindm namjerama uzalud pokušavali namaknuti financijska sredstva za izgradnju pruge Union Pacific. No bilo je slučajeva, a to je Nealeu pričinjavalo osobito zadovoljstvo, da su i mnogi gramzljivi bogataši pretrpjeli krah u svojim pokušajima da ostvare sebične ciljeve.Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država i Kongres i sami su imali mnogo teškoća skopčanih s tek završenim građanskim ratom. Vlada je mogla osigurati malu svotu novca putem raspisivanja zajma i prodajom zemlje, no uz to je obećala visoke premije bogatašima koji su svojim kapitalom, htjeli učestvovati u izgradnji pruge. Osim toga, željezničke su kompanije besplatno dobivale ogromne komplekse zemljišta preko kojeg će se graditi pruga.

Prva željeznička kompanija za izgradnju pruge Uffiioo Pacific upisala je preko milijun i petsto hiljada dolara, a uplatila je svega jednu četvrtinu te svote. Uplaćeni je inovac tako brzo progutala izgradnja pruge da su se dioničari pobojali da bi im mogao propasti uloženi kapital, i oni su se povukli.Zbog toga je osnovama firma pod nazivom Credit Mobilier, koja je doskora postala čuvena, i ozloglašena zbog svojih transakcija.Ta je firma' imala u programu da prikuplja financijska sredstva za izgradmgu pruge. Za njene obveznice garantirala je vlada Sjedinjenih Američkih Država. Dioničari Union Pacifica bili su sada sigurni da im uloženi kapital ne' može propasti bez obzira na ishod projekta izgradnje. Oni su tako potpuno kontrolirali eredit Mobilier.124Operacije Credit Mobiliera na kraju su dovele do jedinog od najvećih političkih skandala u historiji Konr-gresa Sjedinjenih Američkih Država.Nealeu nije išla u glavu još jedina anomalija koja je karakterizirala izgradnju pruge. Bila je to zakonska odredba da je vlada Sjedinjenih Država dužna na svaku dionicu završene pruge uputiti komisiju tehničkog prijema sa zadatkom da ispita tehničku ispravnost izvedenih radova. Tako su i sada bile upućene na lice mjesta dvije komisije, no ni jedna od njih nije odobrila sve završene radove. Ovi takozvani stručnjaci, koji se nikako nisu mogli snaći u labirintu ■zamršenih plamova i nacrta, sačinili su nalaz i mišljenje da su na nekoliko dionica radovi nepropisno izvedeni i da ih treba obnoviti.Na jedinoj dionici tehnička neispravnost sastojala se, po nalazu komisije, u tome što nagib nije bio zadovoljavajući. Kako je Neale projektirao taj diio pruge, doskora je do njegovih ušiju doprla vijest o stavu komisije. Ponovo je pregledao planove i svoje zabila e-ške, a potom posjetio Heoneva, koji je svojevremeno odobrio njegov rad. Izložio mu je kako se ponovo uvjerio da se ne radi ni o kakvoj tehničkoj neispravnosti, jer nagib potpuno zadovoljava. Henmey se suglasi i pri tom nešto sočno opsova na račun komisije, no ipak ga savjetova da se lično obrati članovima komisije.Neale je to i učinio. Uspio ih je razuvjeriti i svi su bili spremni da popuste i odobre završene radove na dionici, svi osim jedinog člana koji je i dalje uporno tvrdio da postoji tehnička greška preko koje se ne smije prijeći. Taj čovjek zvao se AlUsom Lee. Čuvši za to ime, Neale sav protrne. Allison Lee bio je postariji čovjek prosi jede kose, tvrda i naborana lica. Držao se nadu veno i nadmeno. S Nealeom je razgovarao svisoka kaiko bi mu bilo jasno da ima posla sa starijim od sebe, s važinom ličnošću Union Pacifica.Neale mu pokuša objasniti kako je rad izvršen ispravno i kako mu to može dokazati nacrtima i planovima koje ima kod sebe. Gospodin Lee mu. odgovori da su prigodom trasiranja izvršena pogrešna mjeretnoa i da je potrebno sive radove izvoditi mainovo.125— Jeste li vi zaista stručnjak? — upi/ta Neale oštro, a krv mu udari u sljepoočnice.— Ako baš želite znati, ja se nešto malo razumijem u niskogradnju-—.odgovori Lee.— Ne baš .mnogo — odvrati Neale drsko. Njegovo je strpljenje bilo pri kraju.— Mladiću, pazite što govorite! — opomene ga Lee.— Ali gospodine... gospodine 'Lee, zašto me ne saslušate? — plane Neale. — Svi se podaci nalaze umom notesu. Vi ste strašno žurili... mora biti da ste pogriješili kad ste vršili pregled ove diondce.Lee je odbio da pregleda Nealeove bilješke i dao mu do znanja da s njim nema šta razgovarati.— To će mi upropastiti šansu da postignem važan položaj u službi — jadao se Neale.— Vi ćete po svoj prilici biti otpušteni, sudeći po tome kako se obraćate starijima.Ovo dotuče Nealea. Pozelenio je od bijesa.

— Sav taj rad komisije je mlaćenje prazne slame — skresa mu Neale u lice. — Ludorija! Lodge to zna. To zna i Henney. Svi mi to znamo. I vi također. To je vrhunac gluposti birokracije! Svaki novajlija koji se dodvori vladi dođe ovamo da smeta čestitim i vrijeđanim konstruktorima koji grade prugu. To je sramota! To prelazii sve granice! To mije pošteno.!.... Ona dionica je duga četrdeset milja. Vi zahtijevate da" se punih pet milja iznova projektira, pretrasira i prekopa i da se iznova polože tračnice. To će stajati grdne pare. Četrdeset šest hiljada dolara po milji!... Dvjesto trideset hiljada dolara platit će željeznička kompanija viiše nego je potrebno.Neale izleti iz kancelarije, zalupivši vratima, i svrati ponovo do Henneya. Ponovi mu od riječi do riječi cijeli tok razgovora. Henney mu polasika zbog, hrabrosti, no taj mu se incident mije ni najmanje sviđao. Od njega bi moglo biti malo koristi a mnogo štete. Mnogi su članovi komisija bili političari i održavali su najuže veze s direktorima Untiocn Pacificaj a uopće nisu osuđivali spekulativne transakcije s obveznicama zajma.Svi su konstruktori, uključujući i generala Lodgea* koji je doduše bio uzdrži javiji od ostalih, bili ogorčeni na zakon o obaveznom pregledu izvedenih radova126po komisiji tehničkog prijema. Da U je temelj pruge dobro projektiran« i izveden, konstruktori su anali bolje nego itko drugi. Vrijeđalo ih je i tjeralo u bijes što je izvjestan broj ljudi ležerno obilazio dionicu i neodgovorno kritizirao njihov rad koji su izvodili po neizdržljivoj ljetnoj žezi i zimskoj studeni, po kiši i snijegu; što su nestručnio ocjenjivali njihov samoprijegorni i muikotrpni rad, rad u koji su ugradili sami sebe, u koji su uložili sav svoj um, koji su obavljali srcem i dušom. Ailu to je bilo tako.U maju 1866. teretni vlak, praćen četom vojnika, dokotrlja se do rastućeg logora u North Platteu. Prvi se iskrca Warren. Neale, krepak, poletan, uzbuđen i nestrpljiv kao i uvijek, ali mu je lice bilo blijedo od rada između četiri zida i zabrinuto zbog toga što je morao dugo čekati da mu.se ispuni jedna velika nada.Prvi koji ga je pozdravio bio je,Larry Riđi KJimg, koji se nije ni u čemu promijenio.Sreli su se kao davno razdvojena braća.— Riđi, kako tvoji konji? — upita Neale nakon uobičajena pozdrava.— Prezimili su dobro, ali sam na njih potrošio sve što sam imao. Nemam više ni prebijene pare.— Ja imam dovoljno novaca — reče Neale. — A što je moje, to je i tvoje. Hajdemo, Riđi. Uzet ćemo nužnu opremu i udarati stazom prema brdima Wyo-minga.— Pa, i ja sam tako mislio... Neale, t0 će biti vrlo risfeantno. Indijanci su već razjareni. Vidiš kako se ovaj logor povećao. Ljudi sitalno pristižu otkako je prošla zima. A oni što dolaze sa Zapada pričaju užasne sitvari.— Ja moram poći —odvrati Neale s uzdahom. — Ima već godina dana otikako nisam vidio Allie. To je neizdržljivo!... Riđi, zbiilja ne mogu više čekati.— Da, ne sumnjam u to — rekao je King. — Ne misliš valjda da ću usttufenutli? Idem i ja s tobom. Uzet ćemo laku opremu, noću putovatli, a danju se skrivati.127Neale je bio stigao u North Platte prije podne, a pred zalazak suinca već je s Kingom daleko odmakao preko prerije, jašući put zapada.Putujući noću, a krijući se daruju, Neale i King uskoro su ostavili iza sebe monotonu ravnicu Nebra-ske. Znalo se da su Siouxi za posljednja dva ljeta živo obilazili i motali se oko južnih karavanskih putova u Wyomingu. Iskustvo što ga je mladi Teksašanin stekao dugotrajnim .jahanjem po divljim vrletima ovdje im je dobro došlo. Njegov izvanredno izoštreni vid omogućio mu je da raspozma tragove duž puta kojim su prolazili i da pravovremeno ugleda dimne signale. Brižljivo je King zametao tragove što bi ih ostavili iza sebe, znalački pronalazio mjesta pogodna za logorovanje i nenadmašivo znao kaiko će u svakoj prilici

postupiti s konjima. Sve im je to omogućilo da uspješno prevale dug, težak i opasan put. Kad su naišli na još više tragova Indijanaca, u daljini su se već nazirali obrisi brda Wvoniinga. Više puta su Neale i King izbjegli susret s indijanskim ratnicima, široko zaobišavši njihove logorske vatre.Slingerlandova je dolina bila sva u znaku ranog ljeta. Na poznatoj im stazi, međutim, Neale i King niisu primijetili nikakve tragove ni konja, mi ljuidii, ni stoke. Bit će da ih je isprala jaka kiša što je nedavno padala.Nealea obuze jeziva sumnja. U sablasnoj tišini kojom je bila ispunjena Slingerlandova dolina on je naslutio neke neobjašnjive razloge straha. Staza je bila ista kao i prije, drveće je svjetlucalo na žarkom odbljesku sunca, sve je bujalo zeleoilom, ali je Neale ipak osjećao razliku. Nije se usudio da u Kingovu pogledu potraži potvrdu svojih strahovanja. U dolini u posljednje vrijeme nema nilkoga živa! To je Neale^ predosjetio i to ga je strašno mučilo.U punom kasu pojuri Neale ispod visokih borova. Na mjestu gdje je nekad bila Slingerlandova koliba ležala je gomila crnih ugaraka. Nealeu srce zadrhta, a zatim se sledi i ukoči kao da je prestalo raditi. Ostao je bez daha, zanijemio i ukočio se. Razrogačenih očiju izbezumljeno je zurio u pougljeniisane ostatke Slinger-landove kolibe..128— Grom i pakao! — proštenja 'Lanry, a zatim ispruženom rukom pridrža Nealea da ne padne.— Indijanci! Uvijek sam se toga bojao... usprkos Slingeiiandovim pričama da njemu oni tobože neće ništa.Nokti Kingovih prstiju zariše se Nealeu u meso poput šiljaka strijele. Neale je bio ošamućen i King ga je jedino tako mogao nagnati da dođe k sebi. To je, čini se, pomoglo da Nealeu popusti grč koji mu je bio ščepao mišiće, i on je sad mogao govoriti.Skljoka se s konja.— Riđi!. -.. Pogledaj unaokolo!Allie je nestala! Neale je bio strašno razočaran što je nije zatekao, ali još više ga je spopadao užasan strah da ju je izgubio zauvijek. Ležao je na zemlji ukočena pogleda, slomljen, u duševnoj agoniji. Pusti su mu grčevito klizili po travi. Onaj mučni predosjećao zla što ga je mjesecima progonio" ni je dakle bila neosnovana tlapnja. Možda ga je Allie još jednom prizivala u pomoć1 u času kad se ponovo našla u života oj opasnosti, i ovaj put on nije odgovorio. Oma je nestala bestraga! Od te ga pomisli zahvatala jeza. To je bilo najstrašnije od svega što se moglo dogoditi. Ležao je neko vrijeme, pokošen duševnim potresom. Neodređeno je -osjetio kako mu je prišao Larrv King i sjeo pored nijega.— Nigdje ni žive duže! — reče King promuklo. — Čak ni najmanjeg traga!... Taj požar mora da je podmetnut pred dva tjedna. Možda i više, ali ne mnogo. Poslije je pala jaka kiša i sve isprala... Nema nikakvih tragova!Neale se silovito trže. Skoči na noge i poleti na ruševine kolibe i mahnito stade prekopavati i razbacivati ugarke. Nije se okanio sve dok nije temeljito pretražio cijelo zgarište. Nije bilo ništa osim ugaraka i pepela. Potom otrča do gomile nasječenih drva, i obiđe sve unaokolo^ cijeli prostor koji je svojevremeno djelovao pitomo poput pravog doma. Ali tu nije bilo ništa što bi privuklo njegovu pažnju, ništa što bi ga umirilo. Trava je već bila iznikla po stazi koja je aieikad bila ugažena.Neale je koračao amo-tamo, zdvojan, bijesan, divlji. Larrv je izbjegavao njegov pogled.0 Trasa Union Faeifica129— Nestala je! Nema je! — mucao je Neale.— Pa, možda je Slingerland pokupio stvari i spalio kolibu — n&tukne kauboj tješeći ga, ali se vidjelo da ni sam ne vjeruje u to. — Možda se nekako uplašio, nakon što su ovuda prosvrljala ona četiri ■ razbojnika — on nadoda.

— Ne... ne. On ne bi dirao kolibu. U takvom slučaju Allie bi mi ostavila kakvu poruku... javila bi mi kako da ih nađem. Uh! Ona je nestala! Nestala!— Dobro, pretpostavimo da Slingerland nije sam zapalio kolibu. Ali možda ju je netko zapalio nakon što su Allie i on otputovali.— Tome se ne mogu nadati... Kažem ti... Preda mnom se otvorio pakao!— Znam, strašno je to, ali možda je...Neale ga bijesno prekide. — Ti samo tako kažeš! Ni sam ne vjeruješ u to! Reci mi otvoreno šta misliš?— Zaboga, prijatelju, pa možda i nije ono najgore — otpovrne King snuždeno. — Mogu zamisliti samo jednu mogućnost. Taj naš Sliingerland ostavio je Allie samu ... A onda... otmičari su je odveli silom i zapalili kolibu.—- Indijanci?— Možda. Ali bih prije rekao da ju je odvela neka banda poput one što je ovuda prošla.Neale zastenia od jada. — Ah, Riđi, Indijanci bi je ubili... i skalpirali... ili bi je poveli u zarobljeništvo. Ali banda ubojica i nitkova poput onih... oh, kakvo zlo! Kad bih znao da se to dogodilo, bio bi mi kraj!Larry ga stane zaklinjati da se smdri.— Ne bi bilo nikakve vajde da se ubiješ — bunio se. — Bolje će biti da nešto poduzmemo.— Sta... za ime svijeta! — kriknu Neale očajno."— Pa, prokrstarimo sve staze u Crnim brdima. Možda nađemo Slingerlaoda.Dadoše se u potragu. Neale bjesomučno, očajno i beznadno, King revno, uporno i -žustro. Neale se ponašao kao divljak. Nije se obazirao ni na savjete ni na opomene svoga druga. Samo feaubojeva željezna ruka spasila je i njega i konja. Bilo je nužno pronaći vodu i travu, trebalo je jesti, a na sve to Neale kao130da je zaboravio. Rijetko kad je spavao, odmarao se ili jeo. U svakoj dolini, oa svakom obronku izlagao se opasnosti susreta sa Siouxima. Kad bi mu se sad Indijanci pojavili u vidokrugu, to bi mu dobro došlo. Jurnuo bi u susret životnoj opasnosti, pomahnitao od boli. Pa ipak, još uvijek je u njemu tinjala nada! Čitavo je vrijeme bio u duševnoj muci, ali razum mu je nalagao da treba ustrajati. >Vršljali su na sve strane, držeći se uvijek obala potoka i rječica, jer ako je Slingerland podigao drugi logor, mora da je to učinio u blizini vode. Više su pulta naišli na tragove konja koji su u njima budili isprazne nade; sve je bilo,, uzalud. Brdovita krajina Wyominga bila je nesumnjivo pusta i divlja. Ta već dva tjedna krstare Neale i King divljinom, a da nisu vidjeli žive duše niti otkrili bilo kakve tragove ljudi. Potrošili su i svoje skromne zalihe hrane, odbacili sav prtljag i zadržali samo vrećicu soli; ipak su produžili, hraneći se mesom od ulovljene divljači.A onda, jednoga dana, posve neočekivano nama'e-riše se na dva lovca na dabrove. Neale se ukoči od uzbuđenja; predosjećao je da će od ovih ljudi nešto saznati.— Doibar dan! — pozdravi Larry. — Prava je sreća što smo vas sreli. Sad prvi put gledamo živo čeljade otkako lunjamo po ovim prokletim brdima. Strašo© smo se namučili.— To se vidi i po vašem izgledu, prijatelju. — odgovori jedan od trapera.— Tražimo Slingerlanda. Da li ga možda poznajete?— Poznajem Ala već godinama. Prošao je ovuda pred nedsjelju dana, zar ne Bili?— Da. Tačnije rečeno, prošao je prije osam dana *— javi se njegov dirug Bili.— Je li... bio... sam? — upita Lairrv promuklim i isipreMdaniini glaisoni.— Naravno. Izgledao je bolestan i očajan.. Jadao se da su miu oteli nekiu djevojkiu, i to ga slomilo.— Oteli mu neku djevojku! Kako?— Pa, on ne misli, da su to učinili Orvenokošci ■ —

traper zamišljeno.131— Slingerlainđ je sa Siouxima bio u dobom odnosima ... i trgovao je s njima. On je...— Brzo, brzo recite! — nestrpljivo ga prekide Neale. — Šta se dogodilo Allie Lee?— Momci, moj je prijatelj duboko ožalošćen i bijesan — Larry će pomirljivo. — Allie Lee mu je djevojka.— Mladi čovječe, mi znamo samo ono što nam je Al rekao — odgovori traper. — On kaže da je djevojku ostavio samu-samo jednom, i baš toga puta je oteže. Kad se vratio, zatekao je zgarište tamo gdje je bila koliba. Sve je izgorjelo ili je odneseno. Nije bilo ni traga ni glasa djevojci. Ona je dakle odvedena. Otkrio je tragove... tragove konja i nečijih čizama. Po tragovima je vidio da ih je bilo tri-četiri u toj bandi. Al ih je slijedio. Međutim te. iste noći morao se zaustaviti da ga bujica ne odnese poslije proloma oblaka, što. smo morali učiniti i mi ovdje. I eto, sutradan nije više bilo nikakvih tragova. Ipak je Al još par dana tumarao i tragao, a onda napokon odustao, jer nije imalo nikakva smisla nastaviti. Rekao je da je do toga časa Allie već mrtva... da ona n»e spada među one, koji bi mogli preživjeti duže od jednog dana s ljudima kakvi su nijemi otmičari. Ovuda se muvaju razni tipovi koji idu put nalazišta-zlata ili se vraćaju s .njih. A da vam pravo kažem, Billu i meni ni najmanje se ne sviđa zamisao da se izgradi 'željeznička pruga kroz ovu divljinu. Time će biti doveden u pitanje opstanak nas trapera.Nekoliko tjedana kasnije mršavi je kauboj, sav u dronjcima, došepesao u North Platte. Išao je za iznurenim konjem na kome se klatio jahač, privezan" za sedlo.Takav prizor nije bio nikakva rijetkost u to vrijeme u North Platteu, i mogao je privući pažnju samo dokoličara i onih najradoznalijih. Konj je na vratu imao brazgotine od puščanih zrna; jahač je nosio zakrvavljenu košulju, a mršavi pješak imao je zavoj na ruci. Neale je bio ranjen iz puške i bespomoćno je ležao sve dok mu rana na boku nije zacijelila. Danju132i noću L*arry ga je njegovao, bdio nad njim ili kraj njega spavao u daščari na periferiji logora. Živčani potres, duboka bol, glad, umor, gubitak krvi i nesanica — sve je to dovelo* Nealea na ivicu smrti. Nije mu uopće bilo stalo hoće li preživjeti. Samo zahvaljujući bezgraimamoj strpljivosti i odanosti njegova prijatelja, uspio je da prebrodi groznicu i duševnu patoju. Baxter i Bennev ubrao su doputovali u North Platte da posjete bolesnika. Nešto kasnije posjetio ga je i general Lodge i naredio Latrvju da ga predbaci u štab konstruktora. Svi su Nealeu iskazivali duboko poštovanje i bili veoma zabrinuti zbog njegova stanja. Članovi štaba konstruktora, nijegovi prijatelji* saznali su za tajanstveni nestanak Allie kee, a za Nealea su učinili sve što su mogli, vojni liječnik pak posvetio mu je osobfiifcu pažnju. Ali da nije bilo Lar-ryja Kimga, koji se svesirdlno starao o mjernu, bdio nad njim, bodrio ga i njegovao, pitanje je da li bi se ikada oporavio.Pošto je ozdravio i smirio se, Neale se vratio na posao, a Kinga je opet uzeo za svog poimoćniika.U graditeljskom logoru svi su bili zaokupljeni mukotrpnim radom. U omioj zbrci^ osim nekolicine graditelja s koijima je Neale dolazio u dodir, nđifcko nije opažao neiku naročitu promjenu u Nealeovu ponašanju. Konstruktorima je, međutim, odmah upalo u oči da Neale ne radi više onako dobro, energično i poletno, onako precizno i besprijekorno kao što je radiio ranije. Njegov je entuzijazam sve više opadao. Kauiboj pak, koji se- nikad nlije odvajao od Nealea* imao je prilike da vodi kalko njegov prijatelj s vremena ma vrijeme zapada u sumorno raspoloženje i kako se, puin šijete* odvaja od ostalih i uvlači u sebe* kako ga obuzima gortoa, beznadna tuga i čemer. Neprestano ga je mučila tjeskoba i grižnga savjesti. Što je više Nealeu slabila volija za rad, to mu je kauboij postajao privirženijii.

Uskoro je Neale počeo da pije i da se kodka. Dugo ga je feauiboj odvraćao, grdio ga i preklinjao da to me čini. A onda, pošto ga ničim više nije mogao za-ustavatij počeo je i on sam da pije i da se kocka. Činio je to ne odvajajući se od Nealea, dokazujući time133da je spreman slijediti ga na bilo kakvu putu. Ali Neale, što je s vremenom svima palo u oči, nikad nije padao pod utjecaj pića niti je gubio na kartama. Kau-boj bi mu u zgodnoj pridići prolio sadržaj čaše i preuzeo igru iz ruku.I jedan i-drugi nagonski bi se povukli čim bi im pokušala prići neka žena iz logora. Zazirali su od svega što se ticalo žena.Sto se željeznička pruga više približavala Notrth Platteu, to je u gradu raslo uzbuđenje i nestrpljenje. Svi su stanovnici toga grada s nestrpljenjem iščekivali dolazak prvih vlakova. Tada će stići mnogo vojske čija je zadaća da štiti graditelje, mnogo trgovaca i probisvijeta što se motaju po graditeljskim logorima.Ekipa što je izvodila zemljane radove brzo je napredovala prema zapadu, ostavljajući daleko iza sebe ekipu koja je polagala tračnice.Kad je najzad u North Platte stigao prvi vlak, njime su doputovali i direktori Union Pacifica, među njima Warburton, Rudd i Rogers. Došli su i članovi komisije za tehnički prijem, Lee i Dumn, i čitava četa njihovih pratilaca.Pet milja pruge nta dionici koju je projektirao i trasirao Warren Neale bilo je, nakon što je komisija za tehnički prijem ustvrdila da postoje tehničke neispravnosti, porušeno i nanovo izgrađeno.Neale se vratio na tu diooicu i zajedno s Bax-terom pregledao i izmjerio prepravljeni dio. Potom* vrativši se u North Platte, pobudio je zaprepaštenje direktora Union Pacifica i izazvao pravu buru između njih, članova komisije za tehnički prijem i štaba konstruktora. Dok su predstavnici svih triju strana zasjedali u vijeću, Neale je bacio na stol nacrte i podatke o novom premjeru, koji su se potpuno poklapali s njegovim ranijim podacima. To znači da se nije ni za dlaku odstupilo od nacrta što ga je ranije izradio on sam.— Gospodo, pet milja pruge porušeno je i ponovno izgrađeno a da nagib nije izmijenijen ni za jedan palac! — poviče Neale zvonkim glasom u kome se osjećao prizvuk prezira.134Baxter to spremno potvrdi. Članovi komisije bijesno dreknuše na Nealea, a direktori Union Pacifica zatražiše objašnjenje.— Ja ću vam sve objasniti! — poviče Neale. — Bačeno je uludo oi manje ni više nego četrdeset šest hiljada dolara po milji! Pet milja... dvjesta trideset hiljada dolara! Dva puta utrošen novac! Dva puta željeznička kompanija plaća isti posao!Warburton, čovjek visoka rasta, prosijed, otmjeno obučen, ustade i zalupi šakom po stolu.— Tko je taj mladić? — zagrmio je. — Vidite li vi da on podupire posao, a; ne povodi se za mitom. To je čovjek kakav nam treba! Tačno je to što on kaže. Gradimo dva puta isto... i trošimo dvostruko za radove koji su i prvi put bili ispravno izvedeni!Slijedio je nečiji bijesan povik. Nealeovo istupanje izazvalo je metež u vijeću kao da je bačena bomba. Svi su znali da je izgradnja pruge skopčama s velikim troškovima. Nadnice su bile abnormalno visoke, često ih je trebalo plaćati unaprijed, a često su i po-dvostručivane. Entuzijazam jednih bio je popraćen se-bičnošću i koruimpiranošću drugih. To je, čini se, bilo neizbježno s obzirom na prirodu i gigantske razmjere pothvata. Jedan zakon svojim besmisleniim odredbama predvidio je obavezu da se na lice mjesta šalju članovi komisije koje imenuju političari. I jedni i drugi živjeli su na tuđi račun. Direktori Union Pacifica na sličan! su način vješto tjerali vodu na svoj mlin. Primali su novac iz zajmova i prodaje zaliha, zatim ga isplaćivali željezničkim društvima i konačno, pošto su ta društva prešla u njihovo vlasništvo, novac se vraćao u njihov džep. Ali je i među njima bilo entuzijasta, ljudi koje je inspirirala grandioznost projekta, a nije ih zahvatila groiznica ličnog bogaćenja. Izgradnja

trainiskonitinentalne pruge značila je za njih mnogo više od stjecanja bogatstva, u toni pothvatu oni su naziirali razvoj Zapada, pirodor civilizacije I procvat trgovine.Warbuirton je bio isitakmuta ličnost iz te grupe zanesenjaka. On se žestoko okomio na razdor koji je izazvan. Potom se brzo okrenuo, potapšao Nealea po ramenu i predstavio ga ostalima.135— Evo čovjeka kakav nam. treba za ovaj posao! —- poviče on. Zacrvenio se, odluano isturio bradu. — Zove se Neale. Pričali su mi o njegovim podvizima koje je činio kad je trasirao prugu. I sami ste svjedoci kako je tu pred nama smjelo istupio. Gospodo, samo ljudi njegove odvažnosti i čestitosti mogu uspješno da grade prugu Union Pacific. Podržimo ga! Pošaljimo ga u WaiShingtom, neka tamo odnese svoje nacrte i planove! Treba da oborimo taj besmisleni za'koo o imenovanju članova komisija za tehnički prijem! Ti samozvani stručnjaci samo smetaju i ometahu rad sposobnih i poštenih ljudi.Povoljna prilika opet je pokucala, na Nealeova vrata.Allison Lee skoči kao oparen. Trudio se da svojim držanjem ostavi utisak. da je hladnokrvan. Njegove čelične, nemirne sive oči i pokreti njegovih ruku odavali su, međutim, nervozu i bijes.— Gospodine Warburtoni!... Gospodo! — otpočeo je povišenim tonom. — Sjećam se toga tehničara, toga početnika Nealea. Kad sam danas stigao ovamo, raspitao sam se o mjernu, jer mi je ostalo u sjećanju kako je on drsko i neosnovano stavljao primjedbe povodom utvrđenih tehničkih neispravnosti na onoj dionici pruge koju je trebalo porušiti i ianova izgraditi. Iz onoga što su mi ljudi pričali jasno proiizilazi da je to čudak svoje vrste, da je to drzak, eksplozivan, na-prasiit i tvrdoglav mladić. Kad mu se prohtjelo da ode u pustolovinu u divlje predjele Wyomioga, napustio je posao i dugo ga nije bilo. Osim toga, postao je pijanica i kockar. Ja se naprosto čudim kako ovakav smušenjak može svojim neodgovornim, lažnim prikazivanjem stvari zbuniti i pokolebati ovaj uvažena skup.—- Moj izvještaj nije lažan! — odgovori Neale vatreno. Oči su mu se caklile i sijevale. Okrene se War-burtoimu. Bio je blijed, drhtao je od bijesa. — Vi, direktori, najbolje znate da nisam lagao. Taj čovjek... ovdje prisutni gospodin Lee nije nikakav stručnjak! On nema pojma koliki nagib zadovoljava tehničke us~ love izgradnje, pruge. Nitko iz takive družine nema ni136moralnog prava ni sposobnosti da cijeni tehničku ispravnost izvedenih radova. To je skandal! To je sramni pritisak na čestite graditelje. Korupcija!Drugi član komisije poskoči i bijesno zamlatara rukama. Usnice su mu podrhtavale, a oči sipale prijeteću vatru. — Najurit ćemo mi vas iz službe, bezo-brazniče jedan! — prosikta.Neale ga iznenađeno pogleda. Zatim svrne pogled na Allisoma Leeja, pa na Warburtona.— Idem ja sam! — poviče prezrivo. — Do vraga vi i vaša služba!Pred velikim šatorom nasta graja.Odjednom zavlada mrtva tišina. Iz grupe radozma-laca izdvojio se kauboj i stao ispred vijeća s dva velika revolvera u rukama.— Riđi! Stani! — kriiknu Neale. Čim je spazio Lar-rjrjevo mračno lice, Neale je problijedio i prestravio, se. ;— Da se nitko mije maknuo s mjesta! Ima da me saslušate! — otegne kauboj na njemu svojstven oa-čim, ležerno, hladno i bezbrižno, što je ovaj put bilo krajnje opasno.Nitko se ne poimače s mjesta. Tišina koja je zavladala bila je očigledno neprirodna, izazvana strahom.-Kauboj pođe naprijed nekoliko koraka. Iz plavih mu očiju sijevale su žive isikre. Izazovno je fiksirao Allisona Leeja. Pa ipak, činilo se da u isto vrijeme drži na oku. i sve ostale. Jedan revolver kauboj je uperio u Leeja, dok je drugim stao udarati po stolu.— Alko se ne varam, vi ste rekli da Neale laže u vezi s onom dionicom, je li? — upita on mirnim ali ledenim tonom.

Allison Lee se meškoljio, blijed kao mrtvac. Kauboj mu je očigledno utjerao strah u kosti ne samo revolverima nego i svojim jezivoledenim pogledom. Bilo je jasno da razjareni revolveraš u tom trenutku ne drži ništa do života. Sta njemu znači željeznička pruga Uniocra Pacific, šta mu znače direktori ili članovi komisije, šta mu zaiači zakon? Ništa! U, ovoj surovoj divljini zakon je u nijegovim rukama, zakon je njegov revolver. On je to doibro zoao.— Jeste li vi rekli da moj prijatelj laže? — ponovi on< pitanje.137AUisotn, Lee je oklijevao neko vrijeme. Potom se zagironu i zadrhta.— Ne, ne, nisam — procijedi kroz zube.Kauboj korakmu natrag, lagano i oprezno; dok se povlačio, mjerio je pogled om sve prisutne,— Gospodo, to je otprilike sve — on reče i izgubi se u masi.GLAVA 11.Pošto su Neale i Kimg otputovali, Slin<gerland je proveo četiri godišnja doba a da ni jedan posjetilac nije inairušio samoću njegove doline.Za čitavo vrijeme nikad nije ostavljao Allie Lee samu; uvijek je bio u njenoj blizini kako bi je mogao čuti i vidjeti. Kamo god bi krenuo da obiđe ili postavi stupice, da lovi divljač, da masi ječe drva ili osmotri tragove divljači, Allie bi išla s njim. Ona je postala poletna, krepka i poslušna; bila je u stanju da dugo putuje i da nosi pušku ili pozamašan teret; imala je oštar vid, istančan sluh i bila zaljubljena u divljinu. I ne samo da je Slimgeriandu bila od velike pomoći, nego mu je s njom i vrijeme brzo prolazilo.Nakon što je prošla godina dana od Nealeova i KSmgova odlaska, Slingerlandu se činilo da se oni više ndlkad neće ni vratiti. Sve su staze u to vrijeme bile nesigurne; na svakom koraku, Slingerland je to naslućivao, vrebala je opasnost. Slingerlanda je sve vize obuzimala slutnja da će se dogoditi neka nesreća, ali nije imao snage da svoja strahovanja povjeri djevojci. Allie Lee bila je sretna i ispunjena samoipou-zđainjem i vjerom. Svakog je dana, gotovo svakog sata nestrpljivo pogledavala hoće li se odnekud pojavM Neale. To što ga je već duigo uzaludno čekala nije ju obeshrabrilo. Bila je vedira, čila i puna nade u sret-nifjfii budućnost, a mladenačka svježima odražavala joj se na licu. Slangerland oije imao hrabrosti da njen« sreću pomuti svojom zlokobnom sumnjom. Htio je da dijevojtoa i dal|je $rqyjodi žifvot u slatkom sanjarenju.139Ali je toga istog proljeća nastupio dan kad je stari traper bio prisiljen da ode u jedinu udaljenu dolinu u kojoj je bio ostavio razapeta gvožđa koja su mu sada bila neophodno potrebna. A kako je udaljenost bila velika, a vrijeme. prekratko da se vrati za dama, odlučio je da ode sam. Njegovu bojazan da djevojku samu ostavi u kolibi Allie je raspršila smijehom.— U stanju sam da se sama branim ako do čega dođe — rekla je. — Nije me strah.Slingerland joj je jedva uspio utuviti u glavu da mora biti krajnje oprezna. Bila je izvanredno hrabra, naučila je rukovati revolverom — ispod njene nježnosti i blagOiSti skrivala se hrabrost koja neće ustuknuti pred bilo kakvom opasnošću. Pa ipak, Slingerlanda je obuzimala tjeskoba i on je uvijek zazirao od pomisli da je ostavi samu, i pravo je čudo što se odlučio da to učini sada.Na nesreću, Slinigerland se morao zadržati na putu duže nego što je predviđao. U času kad se zaputio natrag, bio je gonjen željom da potrči, da pojuri kao strijela. U glavi mu se stadoše kovitlati strašne misli. Predosjećaj da se dogodilo nešto užasno sve više ga je progonio. Ali pod teretom gvožđa što ih je nosio nije mogao putovati brzo. Dan je bio na izmaku kad se Slingerland našao na vrhu posljednjeg obronka koji ga je dijelio od kolibe..Ono što je ugledao s vrha obronka natjeralo ga je da baci gvožđa na zemlju i da se zaprepašteno zapilji u pravcu kolibe. Širok stup dima sukljao je uvis iz doline. Prvo je pomislio da je to djelo Siouxa, da su oni zapalili njegovu kolibu. Ali imu ipak nikako nije išlo

u glavu da bi ti opasni ratnici prekršili zadatu riječ. Kolibu je zahvatio požar slučajno, ili se pak banda skitnica i razbojnika namjerila na njegoivu \ kolibu i zapalila je. Slingerland potirča niza stranu, potoni se došulja i sakrije ispod visokih borova, a zatim se oprezno prišulja do mjesta gdje je bila njegova koliba.Sada se tu nalazila samo gomila pepela i ugaira-ka iz kojih se još uvijek pušio dim. Koliba je valjda satima gorjela. Nije bilo nikakvih tragova, na Allie Lee ni bilo koga drugoga. Slinigerland potrči prema proplanku u blizini zgarišta. Dok je trčao, spazio je140tragove čizama i konjisfcih kopita. Sirove kože i forma bila su razbacana svuda uokolo, kao da ih" je netko probirao.— Pa da, pljačkaši — promrmlja Sliingerlamd. — I oteli su djevojku!Slingerlaind se sav tresao od užasa. Njemu je to bio najstrašniji udarac u životu. I savjest ga je pekla i pritiskala mu dušu. Nestanak djevojke toliko ga je potresao i zaprepastio da je, iako je inače i u najtežim situacijama brzo donosio odluke i stupao u akciju, ostao kao skamenjen i odsutno buljio u izgorjele ostatke svog doma.Napokon se pranuo. Nije imao nikakve nade da će pronaći djevojku, i to ga je užasavalo još gore. Znao je on kakvi su ti ljudi što su učinili ovo zlo djelo. Ali je postojala mogućnost da, dostigne te tipove i da ih kazni. U prašini je otkrio tragove četiri para čizama različite veličine. Slijedeći te tragove, zaputi se stazom niz dolitnu.Ali je onda došlo još veće razočaranje. Zrak je poistao hladan i oštar, i Sliingerlandu nije trebalo dugo da shvati kako je na pomolu strašno nevrijeme. I zaista, sve se odjednoni smračilo, da bi zatim počela padati kiša kao iz kabla. Slingerlaind potraži sklonište pod jednom izbočinom u litici i tu, gladan, pro-zebap, mokar kao miš, nesretan i očajan, uzalud je čekao sain koji mu nije htio na oči.Cijelu je noć padala jaka kiša i do ujutro potok se razlio i poplavio dolinu žutom, pjenušavom bujicom. Staza je bila potpuno pod vodom. Pred podne kiša se pretvorila u susnježicu, a onda je konačno prestala. Slingerland produži dalje niz dolinu u potrazi za tragovima otimača. Ali je tlo bilo potpuino isprano, zairavnanio. Kad je Slingerlaind izbio na stazu za Sv. Vraioi i Laramie činilo mu se kao da tuda već mjesecima nije prošao konj. Slingerland je proveo na otvorenu još jednu tešku noć i tek se idućeg jutra sjetio kako je sad siromašan> kao crkveni miš. Osim puške, nekoliko konja i stupica, postavljenih u brdima, nije mu ostalo ništa od svega onoga što je godinama teškim radom skupljao i sabirao. Ali mu to.sad i nije balo važinp. Započeo je u svoje vriijeme gotovo ni s141čim, pa bi tako mogao još jednom. On ispeče meso od divljači i utaži glad, a ostatak ponese sa sobom. Na tom je terenu proveo još dva dana, sve dok nije obišao sve prilaze u svoju dolinu. Ali više nigdje nije naišao na tragove, gdje god je tražio, čekalo ga je samo razočaranje.Bili su to gorki časovi. »Da se sad odnekud pojavi Neale, ubio bi me, i to s pravoim«, mrmljao je traper.Slingerland je vjerovao da je zao udeis Nealea i Allie samo posljedak napretka što se probija nta Zapad. Ni prije mu se nije sviđala zamisao da se kroz ovu divljinu, koja mu je pružila utočište, izgradi željeznička pruga, a sada je tu zamisao mrzio iz dna duše. Ranije, dok još nije bilo trase, bili su Indijanci posve miroljubivi, a ni razni opasni tipovi nisu prolazili tim područjem. Kakvo pravo ima vlada da Indijancima otima zemlju, da krši ugovore, da kroz ravnice i planine izgrađuje prugu, kojom će tutnjatđ. parne lokomotive, prava strašila koja će Indijancima narušavati njihov mir? Slingerland je predviđao da će nastupiti najkrvaviji period u historiji Zapada, da će krv teći potocima dokle god bude trajala izgradnja pruge.I ovaj posljednji, za njega sitrašan događaj, zlodjelo jedne okrutne bande, Slingerland je povezao s prodorom bijelaca kroz divlja brda Wyomiinga. Sve što je godinama teškim radom stjecao, sada je odjednom opljačkamo ili pretvoreno u prah i pepeo. Ali gubitak nije bio samo

u tome. Godinama je Slinger-land živio samotnim životom u divljini, i onda mu je iznenada život postao radostan i zanimljiv. To mu je donijela Allie Lee. Nikad više neće doživjeti takvu životnu radost, takav preobražaj^ osjećanje da je ispunjen novom svježinom i poletom.Slingerland okrenu leđa trasi koju su utrli prethodnici onoga što se nezadrživo probijalo ina Zapad; i ode da potraži zabačeni kutak u oklrillju još nepri-stuipaćnijih brda.»Jednog ću dana otići među ljude s gomilom krana«$ obeća on sebi, »pa ću onda možda čuiti šta je biilo 8 Nealeom... i s njom.«142\I on otkri, kako to umiju samo ljudi njegova kova, doline u koje još nije stupila noga bijela čovjeka, gdje je bilo mnogo zvjerki, ali krotkih, gdje su Crve-nokošci bili prijateljski raspoloženi i susretljivi, gdje su mu tišina dana i samoća noći bile najbolji prijatelji, jer su mu pomogle da trpi i preživi bolnu uspomenu na Allie Lee.GLAVA 12.Nakon perioda duboke žalosti, tuposti i potresenosti, Allie Lee se bila oporavila, pa je odjednom postala tankoćutna, pronicljiva i sposobna da se udubi u razmišljanje. Dok bi sanjarila o Neaileu i njihovoj zajedničkoj budućnosti,, marljivo bi obavljala mnoge poslove, i čitava godina dana joj je prohujala a. da je nije ni osjetila.Bila je uvjerena da je Nealea zadržao neki važan posao, ili su ga poslali natrag u Omahu. Naslućivala je da Sliingerlanda obuzimaju sumnje, ali u njezinoj duši takvoj sumnji nije bilo mjesta. Srce joj je govorilo da je s Nealeom sve u redu i da će se on vratiti njoj prije ili kasnije.Probuđena ljubav imala je magičnu moć na Allie Lee. Oslobodila ju je jezivih mračniih sjećanja. Prije se Allie osjećala osamljenom, izgubljen om; željela je da umire, da zaboravi one zastrašujuće krikove i vri-skove.., onaj pokolj... krv... onu sablažnjivu sliiku, užas i strah; život joj bijaše izgubio svaki smisao, nije imala zašto da živi; gotovo je bila zamrzila ona dva uljudna momka, '!Lairyja i Nealea, koji su dali sve od sebe da je utješe i pomognu joj da zaboravi užasnu prošlost i u njoj podstaknu ponovnu želju da živi. A onda, najedanput, ni sama nije znala kada, Nealea je vidjela drugim očima, u njemu je otkrila drugog čovjeka. Jedan kratak razgovor, jedan dodir njegove ruike, jedan mali poklon i jedna zadama riječ, potpuno preobraziše život Allie £<ee. Popuit cvijeta kad se rascvjeta preko noći, njeno je srce otvorilo vrata ljubavi, i sav nemir što je strujao njenim žilama; i sva144mora što joj je razđirala dušu, raspršili su se i ne^-stali u nepovrat. Oslobođenje od duševne patnje i straha bilo je toliko potpuno da se ljubav ubrzo pretvorila u divan, snažan i neodoljiv plamen. Tako oporavljena i beskrajno sretna, toliko je zavoljela divlji život oko sebe k$6 da se tu rodiaa. Postala je kao divlji cvijet. Neale joj se bio vratio one jeseni i savršeno razumio njenu čežnju. I kad je potom otputovao, bila je ipak sretna. Njamu, Nealeu, ima da zahvali što je postala tako vedra, puna vjere u život, poletima i zaljubljena. Njen tragični udes otkrio joj je njezinu skrivenu hrabrost i nesavladivu volju. Sada je živjela za Nealea.Prođoše ljeto, jesen i zima, % na vrata divljine zakuca proljeće. Ali Allie Lee nije nikad posumnjala da će Joj se Neale vratiti. Naprotiv, otkako ga je posljednji put vidjela, čvrsto je vjerovala da ih više ništa ne može razdvojiti. Bez njega dani su joj bili prazni, isipunjeni samoćom, no ona ndje nikad dopustila da je obuzme malodušnost. Satima, danima, mjesecima, razmišljala je o sebi, o ojemu, i dočaravaila njegov lik, sanjarila i pri svemu tome neprestano marljivo radila, zazlirući od ubitačne dokolice. A kad je na vrbama i topolama duž potoka zablistalo zelenilo, Allie je znala da će Neale doći prdje nego šuma potpuno prolista. To su joj govorili nelki čudni, neodređeni oisjećafji, sikri-veni negdje duiboiko u srcu.

Toga proljeća ona se više puta sagibala preko mahoviniom obrasle stijene nad izvorom potoka i promatrala svoj lik što se odražavao u kristalno bistroj vodi. Neale joj je otkrio kako je lijepa, i ona je na to bila ponosna.Onog majskog jutra kad ju je Slingerland ostavio samu u kolibi, samo nekoliko sati nakon što je on otputovao, Aliie se ianenada trgla čuvši topot konja što su u punom kasu jurili stazom ka kolibi.U prvi mah sinula joj je misao da se to Neale i Ring vraćaju s puta. Osjetila je kako joj čitavim tijelom struje ugodni, slatki trnci. Htjela je povikati od sreće. Poput /Strijele ona istrča na vrata kolibe.Getiri jahača izibiše na čistinu, ali Nealea nije bilo među nljima.to Trasa Union Pacifica145Silnu djevojčinu radost munjevito zamijeni užas. Obuzme je teško razočaranje i strah, i ona se silovito trgne i zatetura. U jednom trenutku izda je snaga. Morala se nasloniti na vratnicu da me padne.Do tog je časa čelni jahač već zaustavio konja pred kolibom. Bio je to mlad čovjek divovskog rasta, širokih ramena, crvena lica, drsikih očiju i odvratnih usana. Podsjećao je Allie na nekoga koga je već vidjela negdje u Kaliforniji. Promatrao ju je uporno i drsko.— Hej, curo! Jesi li ti Duradeova kći? — upitao je osorno, ne skidajući oka s nije.Allie je sad bila sigurna da je toga gruibijana vidjela negdje u zdaitonosnaim poljanama. —• Ne, nisam — ona odgovori.— Pazi, bogati, a strašno si joj slična!... Ima li koga tu?— Slingerland je otišao preko brda — reče Allie. — Brzo će se vratiti.Neotesanac je grubo odgumu i uđe u koldibu. Onda priđoše i ona ositala trojica.— Brojutro, gospođice — javi se jedan od njih* neki sjedokosi starkelja, koji bi mogao biti rudarj traper ili razbojnik. Ostala su dvojica iza njega pri.-tezala uzde svojih konja. Jedan je nosio cnn sombrero širokog oboda, ispod kojega mu se sjajilo cnnomainja-sto, opako lice. Posljednji je amao kosu cjrventoasttožu-te boje i svijetloplave oči kojima je nemkmo žmirkao.— Gdje si, Fresmo? — vikne starkelja.— Evo me — javi se onoj što je prije ušao u kolibu te izađe na vrata. On ispruži svoju du@u ručetfoiu i ščepa Allie, koja se stade otimati, adi njegovi snažni prsti stegoše joj ručni zglob tako te ona ferikmu od boli.— Prestani, dijevojcuro! Uzalud se trzaž i dereš. Aiko još pisneš, zadavit ću te! - On se prodera. -* Momci, brzo uđite i pronjuškajte, možda će se štogod naći.On grubo odvuče djevojku do svog toomja, sa sedla skine laso, sveže joj ruke (naopako i priveže je za najbliže drvo.-A sad ni riječi, ili će biti gore za tebe! — om joj zaprijeti/Potom uđe u kolibu.146Bili su to banditi, Sliingerland je s pravom bio zabrinut u posljednje vrijeme. Allie je shvatila kakva joj opasnost prijeti tek kad se masla privezana za drvo. Tada je obuze bijes i oma' napregme svu svoju snagu da se oslobodi konopca i umakne. Ali su svi njeni napori bili uzaludni; samo su joj ruke pomodiri-le i otekle. Kad je odustala od svakog pokušaja, bila je spremna da podlegne očaju i umre, ali joj pomisao n»a Nealea, na agoniju u koju bi zapao kad bi ona umrla ili bila ma kako unesrećena, otjera strah i vrati joj snagu da prkosi opasnosti i da izdrži. Prirođena i opravdani strah djevojke bio je nadvladan bezgraničnom ljubavi što ju je osjećala za Nealea.Čula je kako razbojnici prevrću i razbacuju stvari u kolibi. Potom su izbacili napolje bale dabrovih koža. Doskora se opet pojavi Fresoo, koji je nosio vrećicu od jelenje kože u kojoj je

Slingerlanđ držao novac. Ostali su ga slijedili i prepirali se oko demižona u kojem je nekad bilo piće.— Nema ni kapi! — zareza onaj u čijim se rukama nalazio. Potom bijesno baci deirnižom natrag u kolibu.— Sandy, pa ti si podmetinuo vatru — prosvjedovao je onaj sjedokosi pošto je bacio pogled u unutrašnjost kolibe. — Krzna gore.— Neka gore! — poviče Fresn-o. — Uzeli smo sve što smo željeli. Hajdemo.— Ali, šta imamo od toga što ćemo traperu spaliti ^kolibu?— Ništa vrijedno neće izgorjeti. Ono što je valjalo uzeli smo — javi se ornomanjasti. — Ovako će izgledati kao da su.to učinili Indijanci. Zar nije pametoo? Pamet u glavu, stari druže!Okupiše se pred kolibom. Očigledno je Fresno bio vođa ili u najmanju ruku najjači među njima. On pogleda u vrećicu boju je držao u ruci, a zatim u Allie.— Vij momci, borite se za ovo — reče i vrećicu baci na tlo. — A ona je moja — dometnu i koraknu prema Allie. Sva trojica pohlepno navališe na vrećicu kao ovce na stol i stanu se otimati. Sandy uspije da147je zgrabi prvi. Ostala dvojica tiskala su se oko njega prijeteći jedan drugome; svaki je svojatao pravo na opljačkani novac.— Podijelit ću ga pravično — uvjeravao ih je San-dy, a potom uzjahao. — Čekajte da stignemo u logor. Vi sada natovarite dabrova krcana. I to je novac.Fresno odveza konopac kojim je Allie bila privezana za drvo. No, nju nije odvezao. Držeći laso u jedinoj, a njenu ruku u drugoj ruci, grubo je povuče do svog konja.— Panj i se, i to brzo! — naredi joj.Allie uzjaha. Remeni stremena bio je za nju suviše dug.— Momci, sad se gubite odavde i uhvatite mi one konje što smo ih vidjeli kraj potoka.Dok je Fresmo podešavao stremem, Allie ga je prezrivo gledala. Bio je to brutalan, surov čovjek, čim bi je taknuo, Allie bi osjetila nesnosno gađenje. Na sebi nije imao oružja, ali je na sedlu u futroli držao •revolver a u koricama pušku■ viinčesterku. Allie bi bila kadra da ga ustrijeli, a zatim da pobjegne. Imala je dovoljno hrabrosti da pokuša. Međutim, ostali se misu izgubili iz vida sve dok Fresmo nije podesio stremen. Om se uputi za njima vodeći konja. Allie se obazre i ugleda tanak pramen dima kako izbija kroz vrata kolibe. Potom baci pogled svuda unaokolo grozničavo razmišljajući kako da pobjegne. Bilo joj je jasno da među ovim tipovima neće dugo biti sigurna. Ma šta morala učiniti, mora učiniti istog dana, samo neka joj se pruži povoljna prilika.Pokraj gaza na potoku Samdy uhvati jednog od Slingerlanđovih konja —• divinog mustanga, Alliena ljubimca. Konj. taj bio je brz kao vjetar. Kad bi ga jednom uzjanala, mogla bi umaći, jer gia ni jedan od razibojnikovih konja ne fc*i mogao dostići, u to je bila uvjerena. Fresmo baci laso mustangu oko vrata.— Možeš li jahati bez sedla? — upita on Allie. Allie šlaga da ne može. Najprije je mislila da imda do znanja kako tobože nije neka naročita jahačica^ što bi joj kasnije moglo koristiti. Onda joj međutim pade na pamet da će joj se možda pružiti prilika da se domogne revolvera ako bude jahala ma Firesmovu sedlu.148Fresno se baci na mustanga, no ovaj ga brzo zbaci. Ostali prasmuše u bučan smijeh. Fresno sočno opsova, potom ustade i pokuša ponovo. Ovaj je put mustang bio mirniji, ali je bilo jasno da mu se teret nimalo ne sviđa.Fresno krene i povede svoga konja na kojem je bila Allie.

Allie začu kako se ostali razbojnici prepiru oko nečega, po svoj prilici oko zlata što ga je Sliogerland prikupljao dugo godina.Nastaviše put do mjesta gdje se dolina završava i prelazi u drugu duž koje krivuda staza za Sv. Vraio i Laraniie. Tom su stazomi jahali na isttok nekoliko milja, a onda ušli u jedino* poprečnu dolinu u kojoj se nalazio njihov logor. Nisu se trudili da sakriju tragove iza sebe niti uikradeni tovar i konje, a koliko je Allie mogla zaključiti, nisu se plašili ni Indijanaca. Bit će da su stigli iz Kaliforndje, a kako su uprljali ruke zločinima — zaključila je ona — izbjegavali su karavane i logore i zato bili neupućena o opasnosti koja prijeti od Indijanaca u ovom kraju.Bilo je skoro podne kad su razbojnici stigli u svoj logor. Sunce je postepeno iščezavalo iza tmastih oblaka. Spremala se oluja. Fresno sjaha s musitaoga, ispusti njegove uzde, a potom pusti uzde i svom konju. Zaftiim se dmsfeo zapilji u Allie, no čim im se pogledi sretoše, ona prezirno i sa strahom okrenu glavu u stranu kao da je u njegovim očima ugledala nešto strašno, nešto što prži i obešeašću'je, nešto opa-sino i odvratno. On je grubo skide sa sedla.Allie ga odgunnai! i prkosno se odupre. Na neki način oma je do sada bila pošteđeoa od postupaka ovakvih tipova, mada je ranije s majkom živjela u divljem kraju. Znala je da bi svako pružanje otpora bilo beskorisno. Time bi ga samo još više razjarila. A ona još nije bila spremna da umre.— Čekajte — reMa je.— Aha! Gle ti oje! — zabrunda Fresno teško dišući. Bala je to zvijer u ljudskom obličju.— Fresno, ja sam Duradeova kći! — reče Allie.— Ma, ja sam već "pomislio da te odnekud poznajem. Ali si se razvila u odraslu ženu i postala prokleto zgodna.149Allie ga pozva na' stranu, podali je od ostalih, koji su se opet na sav glas prepirali. — Frestno, vi tražite zlato — reče oma prije potvrdno nego upitno.— Svakako. Ali, ne tražim ja ovakve mrvice kakve smo našli u kolibi. Time se nećeš izvući — naceri se Fresno i kvrcne palcem prema svojim sauče-snicima.— Jeste li znali Horna? — nastavi Allie.— Horna! Je li to onaj kopač što je otkrio bogato nalazište u blizini Sacramenta?— Da, baš taj — užurbamo će Allie. — MK.... mi smo otputovali iz Kalifoitnije njegovim karavanom. On je sve svoje zlato vozio sa sobom.Fresno pokaza još veći interes.— Napali su nas Siouxi... Hom je sve to svoje zlato zakopao... na jednom mjestu. Svi puittmici »u pobijeni, svi osim jednoga... osim mene... I ja znam gdje je zlato. — Allie se strese od onoga na što su je podsjetile riječi koje je izgovorila. Ali nikakva je jeziva sjećanja n«e bi više mogla obeshrabriti.Fresno otvori svoja velika usta da dovilkine druigo vima neočekivanu novost.— Nemojte ih zvati... nemojte im reći •*— prošaputa Allie. — To je moj jedini uvjet. Odvest ću vas oa mjesto gdje je zlato sakriveno.— Curo, ja tebe mogu prisiliti da odaš to mjesto — odgovori Eresino prijetećim glasom.— Ne, ne možete.— Nisi baš odviše pametna ako misliš da ćui te pustiti uz jedinu cijeno! da otkrijaš tamo nekakvo blago. Zlato će uskoro u ovom kraju pojeftiniti... A ljepotice kao što si ti prava su rijetkost.— Ne, nisam to mislila... Oslobodite se ositalih... i onda ću vas odvesti tamo gdje je Horn zaJkopao zlato.Fresno se zabuilji u nju. Potom se zadovoljno osmjehnu. Druga ga je njezina ideja očevidno iznenadila. Bio je polaskan. Pa ipak, nešto mu nije bilo pravo.

— Ali, Framk... on mi je prijatelj... To je onaj s crnim sombrerom — bunio se Fresno. — Njemu ne bih mogao učiniti oikakvu psiinui... Kakvu igru igraš* curo? Ja ću te prisiliti da mi kažeš gdje je zlato. Prabiit ću te, pa ćeš mi kazati.150— Mučenjem me nećete prisiliti — odbrusi Allie ljutito. — Nema te sile koja bi me prisilila... ako ja to ne želim. Vi znate da nemam nikakve šanse da budem pošteđena od nasilja ako ostanem među četvoricom ljudi kakvi ste vi.— Nemoj biti tako sigurna . da te ne bih mogao prisiliti da progovoriš. Inače, u stanju sam i da te zaštitim od drugih. Slušaj, ako pristaneš da i Frank bude s naima, možda ću te i zaštititi... Djevojko, ne lažeš li ti ono o zlatu?—■ Ne lažem.— Zašto ga onda traper nije iskopao za sebe? Mo-t& da si mu- odala tu tajnu.— Zaito Što se bojao držati zlato u kolibi ili negdje u blizini. Htjeli smo ga ostaviti tamo gdje jest sve dok ne budemo spremni da napustimo ove krajeve.Fresmu se ovo objašnjenje učinilo uvjerljivim, i on se još više zamisli.U meduiviremenu prepirka između ositala tri razbojnika poprimala je takve razmjere da se mogla svakog časa očekivati žestoka borba.— Ma, podijelit ću ovo zlato kad tome dođe vrijeme — uvjeravalo je Sandy.— Ali, druže, to nije pošteno — usprotivi se stari Mile®. — Da poludiš! Jasno mi je da hoćeš prigrabiti sve sebi.Cmomanjasiti razbojnik pođmeitnu Saodvju pesnicu pod nos.— Reci mi, kad ću dobiti svoj dio? — upita on bijesno.Uito Fresno poviče:— Franka dođi ovamo!Pozvani mu se mrzovoljno odaizva.— Eresno, ovaij Sandy je prava svinja! — reče Franak srdito.— Puisiti ih neka se pokolju oko onog plijena. Mi Imamo bolju lovinu... Uostalom, oni će ubiti jedan. drugoga* i nama će ostati sve. Hajde, pusti ih, d-j im tu mogućnost.On povede Allie i svog konja u stranu.— Donesi zavežljaj, Frank — poviče.Franlk pođe i povede mustanga. Nedugo zatim vrati se s jedinim zavežljajem. Fresno zbaci sedlo sa svog151konja, izvuče iz korica revolver i pušku, pa revolver stavi za opasač, a pušku prislani uz jednu gramu.— Sandy će ucmekati starog Mlilesa za nepun minut — primijeti Fresno.— Kakva je to druga lovama? — Frank će znatiželjno.— To je zlato, Frank... zlato! — odvrati Fresno. Onda u nekoliko riječi ispriča svom drugu o bajoslovnom bogatstvu što ga je Horn zakopao. No, pri tom nije spomenuo' onaj uvjet što ga je Allie postavila, uvjet pod kojim će odati mjesto gdje je to bogatstvo sakriveno. Očigledno nije sumnjao da će mju prisiliti da kaže gdje je zlato.— Pa, hajde onda da pronjuškamo! — usikliklne Frank, a njegovo se tamnoputo lice ozari.— Treba da se što prije izgubimo iz ovog divljeg kraja.— Slažem se, druže! Da mi je samo znati kad ćemo stići do graditeljskih logora. Tamo ima zlata, viskija i žena koliko ti srce želi!'—- Sada imamo dosta toga i tu, na dohvatu — primijeti Frainik. — Iskoristimo priliku dok nam se nudi.Brakide ih revolverski hitac. Onda se začu psovka, a zatim odjekinuše još dva hica iz različitih revolvera.

— Samdy je pucao posljednji —- hladno primijeti, Fresno. — Naravno, obojica su poljubili zemlju... Idi; vidi je li stari IVDiles ucmekao Sandyja.Frank dugim koracima pođe ispod drveća ka mjestu obračuna.Allie bješe otvrdnula u svemu, i ovi revolveinski hici upozorili su je da sada ima dva neprijatelja manje, i da mora hitro iskoristiti prvu povoljnu priliku da se oslobodi iz kandža opasnih hulja. Mogla bi se baciti na mustanga i s malo sreće umaknuti. Bila bi kadra pograbiti- vimčesterku i ■ ustrijeliti jednoga od dvojice siledžija, a možda i obojicu. Ali duh koji jiu je nadahnjivao i davao joj hrabrosti da pokuša ostvariti takve namiislii, prisilio ju je da čdka, ne suviše duigo ali ipak da pričeka dok se ne pojavi povoljniji trenutak.' Frank se vrati Fresmui i donese vrećicu sa zlatom^, onim zlatom, koje je uzrokovalo krvavi obračun. Fre-" smo se smješkao.152— Sandy je smrtno ranjen. Nikako ne može preživjeti — reče Frank. — A stari Miles već je otegao papke. ' . .— Aha! Frainik, ja odoh po ostale zavežljaje, a ti pogledaj šta ima u onoj vrećici — reče Fresno.Kad je iščezao iz vidokruga, Allie odveza laso kojim je bila svezama oko struka.— Nije potrebno da me držite svezanu — reče.— Pa naravno — složi se Frank. — Taj Fresno je grub prema damama. A ja sam, kao što vidiš, velikodušan i nježan... Dođi, mala moja, da ti ovo iz vrećice istresam u krilo.— Neću — odgovori Allie.— Vidi ti nje! Igraš se otpora, je li?... Kakve oči!... Dobro, dobro, nemoj se još i ljutiti na me!Frainik istrese sadržaj vrećice na pijesak i pohlepno se sagine nad zlatom.Allie sijevnu očima i, sva protrne u spoznaji da joj se eto pružila dugo iščekivana prilika. I mi za' trenutak se nije kolebala. Najprije pogleda da vidi gdje se nalazi mustang. Bio je u blizini, zatezao je napola smotano laso. Odjednom ona primijeti kako mustang uznemireno diže glavu i striže ušima. Nešto je čuo, osjetio. Ona baci pogled uz pristrainak doline i spazi kolonu Indijanaca što su jahali niz pristrainak. Njihove su se -tamne siluete ocrtavale u sunčevu sjaju. Jurili su i približavali se sve brže i brže, Allie osjeti mrak pred očima i obuze je panika. Ipak nekako skupi snagu i pribere se. Njen je položaj bio uistinu očajan. Osjećala se gotovo bespomoćnom. Ali radilo se o biti ili ne biti, i ona odluči da se energično odupre opasnostima.; U jednom skoku Allie se dočepa puške. Znala je da mora biti puna. Fraimk začu škljoeaj kokota.— Šta to radiš? — upita om ljutito.— Ne miči se! — opomenu ga Allie, a zatim ko-rakmai natrag do mustanga..— Pogledaj uz pristranak! Indijanci!Ali Frank se ne osvanu na njene riječi. Naglo skoči i uputi se pravo na djevojku.— Gledaj, čovječe! — kriknoi Allie. On nastavi da korača ravno k n-jioj.153Uto se pojavj Fresno. Trčao je što je brže mogao. Lice mu je bilo blijedo i prestrašeno.Aliie ne oišaneći ispali na Franka jedan hitac, i to upravo u času kad je htio zgrabiti pušku za cijev.Frank zatetura i bolno zajaukam Potom klekne i preturi se preko drveta, pa opet zajaukinu.Aliie je bila prinuđena da baci pušku kako bi uhvatla preplašenog mustanga Pošto ga uhvati, baci se hitro na njega, zatim ga podbode, vukući za sobom laso. Pošto se oslobodi žbunja i kamenja, mustang pomamno jurnu prema čistini. Aliie je, međutim, doskora ugledala ispred sebe strme kamenite prisitranke što su zatvarali doliniu. Ovdje bi je mogli opkoliti, mislila je i bila u teškoj nedoumici šta da radi. Potom naglo okrene mustanga i jurne između drveća, držeći se krajnje lijeve strane doline. Na desnoj strana čulo se toptanje konja, lomljava granja

i prasak žbunja. Potom je Aliie čula zastrašujući urlik Indijanaca. A kad je izbila na proplanak, ugledala je na padini velik broj Indijanaca koji su jahali vratolomnom brzinom. Dok su jedini jurili niz padinu, drugi su jezdili uz dolinu, očigledno s namjerom da joj presijeku put. Ali najveći broj opkoljavao je šumaraik gdje su se nalazili Frank i Fresno.Vidjevši da se nema kamo sakriti, Fresno uizjaha na Frankova neosedlana konja i otvori vatru. Indijanci odgoivoriše vatrom. Priisitranei doline uskoro .su bali prekriti gustim, bjeličastim dimom. Ispred Aliie zviždali su meci i dizali prašinu. Fresino pojuri mapiri-jed u punom kasu. Aliie svrnu mustanga još više lijevo nadajući se da će uspjeti da pređe greben koji na toj strani nije bio suviše visok. No, na njenu veliku žalost, Indijanci su je i tamo čekali. Ona okrenu konja i pojuri pravcem kojim se i Fresno pokušao probiti.Uto se odnekud pojavi i razbojnik Frank. Indijanci ga brzo opkoliše, pucajući čitavo vrijeme. Konja mu pogodi hitac. Konj posrnu i Frank zamalo da ne padne. Ranjeni se konj zatim propne i divlje pojuri da ga jahač više nije mogao kontrolirati. Jedan se Indijanac izdvoji od ostalih i pojuri za bjeguncem. U punom letu Indijanac nape luk i odape strijelu. Aliie je dobro vidjela kako se u istom trenutku Franik na-154glo uspravio, podigao obje ruke visoko, potom se zajedno sa sedlom srušio na tlo. A kooj, ranjen i uplašen, udari u bijesan trk, vukući za sobom i sedlo i gospodara.Fresno je uspješno izmicao svojim progoniteljima, držeći se stalno desne strane doline. Kad je pak uspio prijeći na drugu stranu pristranka, Indijanci su uzalud pucali za njim. Bio je izvan dometa njihovih pušaka i strijela. Aliie se tad nađe u krajnje opasnoj situaciji. Po cijeloj lijevoj strani razmiljeli se Indijanci kao mravi. Jurili su na svojini brzim mustanzima kao da ih vjetar nosi. Očigledno su htjeli da joj onemoguće da se probije u drugu, širu dolinu do koje samo što nije bila stigla.Aliie nije morala tjerati svoga konja. Jurio je takvom brzinom da se jedva držala ma njemu. Bila je skoro obnervidjela od prašine koju je vjetar vitlao. Pa ipak, vidjela je te gipke, polunage divljake kakio se jedan po jedan povlače. Ne spremaju li joj klop-ku? Ne, neće im uspjeti, ona je predosjećala da će izvući živu glavu i pobjeći stotinama progonitelja. Njenom se razbarušenom kosom poigravao vjetar. Odjednom, opet je začula prodorne, jezive urlike indijanskih ratnika. Ali više nisu pucali za njom. Očigledno su bili otkrili da se radi o ženi i čvrsto odlučili da je uhvate živu i odvedu u zarobijendštvo.Izvanredno brz i snažan, mustang je juirio kao munja, siguran ma nogama, preskačući prepreke, osita-vljajuići daleko iza sebe progonitelje. Aliie uzdahne s olakšanjem. Vjerovala je da je izvan opasnosti. Međutim, čim je skrenula u drugu dolinu, ugledala je veliku skupinu Indijanaca koji su je čekali u zasjedi. Bila je opkoljena. Odjednom se sjeti tragične sudbine svoje majke. Pred očima joj se spusti neka sumaglica. Izgubila je kontrolu nad mustangom. Konj se okrenuo i zastao. Očigledno nije znao kojim pravcem da bježi — svuda uokolo bili su Indijanci. Aliie se užasnu pri pomisli da će je soaći majčina sudbina. Tutnjava konjskih kopita potpuno ju je okružila. Prodorni urlici indijanskih raitnika dopirali su sa svih strana. Odjednom ona osjeti kako je grabi nečija ruka. U smrtnom strahiu pomoli se da umre prije nego ugleda155lice ratnika. Dođe joj mrak pred oči, počela je gubiti svijest. Nealeov lik joj načas zasvjetluca pred očima, a potom jščeznu. Tonula je, tonula u mračne dubine besvijesti. Samo je još omiljela, silovit trzaj mustanga i čelične ruke indijanskog ratonika oko svog struka. Poslije toga više nije anala za sebe.GLAVA 13.Kad se vratila k svijesti, Allie Lee se zateče kako leži pod okruglim indijanskim šatorom od kolja i koža.

U prvi: mah užasai'o se zaprepasti. Po živopisnom šarenilu boja u šatoru odmah je shvatila da se nalazi u rukama Siouxa. Ležala je na štavljenoj bizotnskoj koži, svezanih ruku i nogu. Pod je bio zastrt indijanskim gunjevima i ukrašenim prostiračima od jelenje kože. Kroz jedan uzani otvor vidjela je Allie da je dan na izmaku. Indijanski su se ratnici na svojim m-sitaimzima vrzmali oko šatora. Allie je čula živ razgovor na indijanskom jeziku. Duvao je snažan vjetar, a krupne kapi kiše pljustale su i udarale po kožnom pokrovu šatora.Allie gotovo ne povjerava vlastitim ćutilima. Ipak je živa! Pokušala je ustanoviti je li ranjena. Osjećala je kako su joj ruke i cijelo tijelo slabi i klonuli, pa i boli je tu i tamo, ali ne jako. Njene su nade odjednom dobile krila. Da su je Siouxi htjeli ubiti, učinili bi to odmah. Možda su je ostavili kako bi je kasnije mučili, ali njoj se činilo vjerojatnijim da ju hoće zadržati kao robinju, U tom slučaju Slingsrlainđ bi je mogao pronaći i osloboditi.Kiša stane padati jače i ravnomjernije. Allie osjeti miris dima i ugileda odraz plamena na koži šatora. Doskora pod šator uđe jedina Indijanka. Bila je to krupna žetna, očigledno zamakla u godine, izrazito crnoma-njasta, tvrda i naborana lica. Donijela je zdjelu i pladanj i stavila ih na pod. Potom gunđajući odveza joj ruke i grubo prodrma. Allie se uspravi i sjede.157— Hoćete li me... mučiti ili ubiti? — upita Allie preplašcino. ' .Indijanka zatrese glavom da pokaže kako nije ništa razumjela. Potom napravi rukama geste koje je Allie lako razumjela. Nekako se prisili [ pojede ponuđenu hramu. Bila je prosta i bljutava, ali je Allie ipak utažila glad. Indijanka joj poslije toga ponovo sveže ruke remenom, odgurne je natrag na bivolju kožu, pokrije je pokrivačem i nestane.Pala je mrkla noć. Kiša je lijevala kao iz kabla. Allie. sama ne zinajući šta se to s ujom zbilo, brzo se zagrije ispod indijanskog vunenog pokrivača. Kiša je svojim romoremjem zaglušila sve ostale zvukove i žamor u indijanskom logoru. Allie se pitala da li se Slingerlaind vratio do svoje kolibe, tačm-ije — do mjesta gdje je nekad bila njegova koliba, pa ako jeste, šta je poduzeo. Bilo joj je žao toga čovjeka. Ovaj će mu gubitak skratiti život. Ali on će tragati za njom, čut će da se u zarobljeništvu kod1 Siouxa nalazi bijela žena i naći će načina da je oslobodi. Kako je pri toj pomisli bila sretna! Zvijezda sudbine bdjela je nad. ojom. Njeine su molitve uslišane. Mislila je na Nealea. Za njega bi htjela živjeti. Molit će se za njega. Izbjeći će opasnosti i pronaći Nealea ako pjemu ne pođe za rukom da pronađe nju. Ležala je tako, svezana i bespomoćna, zarobljenica nemilosrdnih i okrutnih Siouxa. I sve što je znala bilo je da joj * prijeti smrtna opasnost, da napolju urliče vjetar i rominja kiša, da je mrak kao u rogu; pa ipak je osjetila kako joj bilo radi, kako je podilaze ugodni trnci pomiješani sa strahom, kako je prožima milima pri sjećanju na čovjeka koga ljubi, i kako joj to sjećanje daje snagu, i hrabrost da izdrži i najveće muke. Ta, onia će na kraju pronaći Nealea, u to je čvrsto uvjerena i čvrsto riješena. S njegovim imenom na usnama, s njegovim likom pred očima, napokon je Allie utonula u san.Mnogo puta se probudila te mrkle noći i vala šum vjetra i romorenje kiše, mnogo puta bi je spopao užasan.' strah, dok konačno nije svanula zora* hladna i siva, bez sunčeva sjaja. Vrijeme se u zoru stišalo, prestala je kiša, ali su se nebom i dalje valjali gusti oblaci.158Allie je sate i sate ležala sama, svezanih ruku i nogu, i počela je osjećati bolove prouzrokovane bespomoćnim ležanjem. I što je duže ostajala sama, to više ju je napuštala mada i samopouzdanje.Poslije podne opet ju je posjetila stara Indijanka, odveizaila joj ruke i nahranila je kao i prije. Allie joj dade znak da bi htjela da joj se oslobode noge kako bi mogla ustati i malo prošetati oko šatora. Indijanka joj tu želju ispuni bez oklijevanja. Allie se jedva držala na nogama. Bila je kao omamljena, osjećala je vrtoglavicu1. Ruke i noge su joj utrnule.Napolju Allie spazi mnoštvo razapetih šatora, mnogo konja, indijanskiih žena i".djece, a samo nekoliko ratnika. Logor se nalazio u prostranoj dolini, koja se posebno isticala jedimo svojim

prostranstvom. Duž ivice logora hukom je protjecala brza, mutna rječica. Djeca se okupiše oko Allie i stadoše znatiželjno piljiti u nju. Potom Allie opazi kako je i raitndci»gledaju, onim svojim crnim, nepomičnim, prodornim očima. Logor je obilovao bogatstvom boja. U njemu je bilo mnogo prekrasnih konja. Pleme očigledno nije bilo siromašno. Allie je vidjela posuđe, pokrivače, odjeću i mnogo drugih stvari što ih Indijanci nisu sami izradili.Odvedoše je pred veliku kolibu na koju se nastavljao šator. Onda je uguraše pod šator gdje je sjedio stari indijanski ratnik, sijed i zguran, i pušio pred vatrom na ognjištu. Čim je Allie ušla, iz kolibe upade u šator mlada Indijanka, niska stasa, lijepa, podrugljiva lica, crnih, ponosnih očiju, sjajno obučena u bogato ukrašenu jelenju kožu — očigledno indijanska pritnceza ili žena poglavice. Uperila je u Allie otrovan, pakostain pogled. Allie začu kako stara Indijanka nešto brunda.Drugo joj nije preostalo doli da čeka šta će dalje biti. Stajala je i trljala bolne zglobove i gležnjeve^ zahvalna onoj staroj koja ju je odvezala. Opazila je da pažljivo motre ma nju i prate svaki mjen pokret* osobito ona mlada Indijanka, koja je svaki čas odlazila do ulaza u kolibu i zavirivala unutra. Unutrašnjost šatora predstavi jala je pravu suprotnost unutrašnjosti onog gdje je Allie ležala svezanih ruku i mogu. Sve je ovdje bilo suho i čisto, pod je bio zastrt159bogatim gunjevima i debelim vunenim prostiračima; svuda unaokolo visjeli su razni predmeti premazani ratnim bojama.Prošao je dan a da se ništa drugo ne dogodi. Allie su ponovno odveli pod stari šator, svezali joj ruke I noge i pokrili je ćebetom. Stara Indijanka donese joj večeru i odveza joj ruke da bi večerala. Milada Indijanka ude da vidi kako će se Allie držati dok joj budu odvezivali ruke.Allie joj se obrati molećivim riječima i ispruži joj svezane ruke. Milada Indijanka ne odgovori ništa. Samo ju je uporno promatrala.Spustila se tama. Allie je dugo ležala budna. Zaspala je tek pred zoru. Ujutro je probudi užasna larma. Rzainje i toptanje konja, povici indijanskih ratnika, lavež pasa, vreva i graja u logoru, sve je to nagovještavalo da se indijanski ratnici vraćaju s £ojnog pohoda. Allie sva protrne od straha. Možda sve to anači da je došao čas kad će joj se suditi. MtoMa je nastupio trenutak najveće opasnosti po njeni život. Međutim, graja se uskoro stiša, a nitko se ne pojavi pod njezin šator. Stara Indijanka uđe da je posluži. Ponovno je odvede pod šator koji je služio kao neko predsoblje poglavičine kolibe. Starica povuče vuneni zastor između šatora i unutrašnjosti kolibe.Nedugo zatim Indijanci uđoše u kolibu. Sudeći po glasovima, bilo je i žena među njima. Slijedio je svečan govor, koji je trajao jedan sat ili nešto više. Allie se sva pretvorila u uho. S vremena na vrijeme začula bi žustre, vatrene riječi mlade Indijanke, za koju je vjerovala da mora biti princeza.Uskoro zatim dogega se stara Indijanka, razmakne zastor i dade Allie znak da uđe u kolibu. Jutarnija svjetlost prodirala je kroz širok ulaz u kolibu i obasjavala njenu unutrašnjost. U kolibi je bilo mnogo indijanskih raitaika. U sredini stajala je markantna prilika jednog Indijanca. Bio je to vjerojatno poglavica, visok, mršav čovjek, s ožiljeinia i brazgotinama na golim grudima. Njegovo brončano lice^ izbrazdano dubokim borama, bilo je ozbiljno i oporo, ulsne okrutne i tainike, a iz očiju mu sijevao priijeteići plamen. Glavu je držao poput orla.160Njegov prodoran pogled jedva da se tren zadržao ma Allie. Oin rukom dade znak da izvedu djevojku. Dok su je vodili natrag, Allie baci letimičan pogled na mladu indijansku princezu. Prkosna, mrzovoljna, pognute glave, pakosna lica, u koje je naglo navirala krv, nabreklih grudi, koje su se nadimale ubrzanim ritmom, stisnutih pesnica — ta žena je predstavljala utjelovljenje neobuzdane gordosti, taštine i ljubomore.Vjerojatno je poglavica odlučio da zadrži Allie kao svoju -robinjicu, a.tome se žestoko suprotstavila mlada indijanska nevjesta.

U logoru zavlada tišina. Allie je virila kroz otvor između koža. Nije spazila nikoga osim žena i djece. Očigledno su se indijanski ratnici odmarali poslije naporna jahanja, žestoke borbe ili pljačkaškog pohoda.Ništa se nije dešavalo. Sati su sporo, veoma sporo prolazili bespomoćnoj zarobljenici Siouxa. Do ušiju joj je dopiralo hrkanje umornih ratnika, koji su spavali kao zaklani. Kad se spustila noć, Allie je dobila uobičajenu večeru, a zatim su je ponovno svezali.Te noći netko ju blago prodrma i probudi iza sna. Nečija ruka kliznu joj od ramena do usana. U šator je dopirala blijeda mjesečina. Allie se trgne, i spazi tamnu priliku koja je klečala pored nje. Bila bi vri-snula da tamna prilika nije blago šapnula: »Pssst!« Ubrzo Allie osjeti da su joj ruke i noge slobodne. Tek je sada prepoznala tamnu priliku. Bila je to ona mlada indijanska princeza. Uvukla se u gluho doba noći k njoj da je oslobodi i omogući joj bijeg. Allie osjeti užasan strah, srce joj stane divlje udarati, dok je njena osloboditeljica skidala dio šatorskog pokrova. Allie se izvuče napolje. Sjajni je mjesec lebdio na nebu i logor obasjavao blijedom svjetlošću. Logor je spavao mrtvim snom. Mlada se Indijanka izvuče ispod šatora-i Allie dade znak da šuti, da će je ona odvesti do pri-stranika doline. Bila je to prilično velika udaljenost. Ni najmanji šum nije poremetio tišinu i mir prekrasne noći u logoru. Zrak je bio prohladan i miran. Allie je drhtala od straha i hladnoće. Bio joj je to najuzbudljiviji doživljaj u životu. Odjednom je prema mladoj Indijanki osjetila sućut i toplinu. Indijanka zastane i uze napeto osluškivati. Allie osjeti kako je podilazi11 Trasa Union Pacifica161jeza. Srce joj ma? čas prestane kucati. No, ništa se nije čulo — ni lavež pasa ni bilo kakav šum. Konačno, dvije djevojke stigoše u podnožje obronka.Indijanka pokaže rukom prema vrbu obronka. Zatim u zraku opiše talasastu liniju kao da želi označiti pravac pružanja brežuljaka i doline koja ih dijeli; zatim, kleknuvši, u prašini prstom napravi još jednu talasastu crtu da označi krivudavu stazu. Onda se napokon oprezno odšulja a da ni riječi ne progovori.Allie osta sama... slobodna ... usred gluhog doba moći u divljem, nepoznatom kraju. Dobila je jedino uputu kako da pronađe stazu. Ali kakva korist od toga, sve i da je pronađe? Pa ipak, zvijezda sudbine, u koju je čvrsto vjerovala, davala joj je snagu i hrabrost. Allie krene uz obronak; uspinjala se i uspinjala dok nije toliko posustala te je mislila da će joj s.rce iskočiti od umora. Kad je nekako izbila na vrh obronka, bacila se na travu da otpočine.Daleko dolje u dolini koju je kupala blijeda mjesečina nalazili su se bijeli šatori i svjetlucale logorske vatre. Cuo se pospani lavež pasa. Allie ustane, okretne se prema dolini i stane mrmljati molitvu za indijansku djevojku čija ju je ljubomora i taština velikodušno izbavila iz opasnosti.Iz daljine dopiralo je tužno zavijanje vukova, od kojeg se Allie strese. No, sjetivši se Slingerlaindovih riječi da u toploj sezoni ni jedna divlja zvijer ne napada čovjeka, Allie se malko oslobodi jeziva straha. Potom stade trčati i ubrzo pređe uzani vrh obronka. Ugleda još jednu dolinu, sličnai onoj iz koje je pobjegla — samo što u njoj nije bilo ni šatora ni logorskih vatara. Potom potrča niz padinu i osjeti veliko olakšanje za posustale noge. Poslije naponna penjanja putovati nizbrdicom bila je prava blagodat. Ali, dok je skakutala pristrankom, obuzimao ju je strah da će možda nabasati na nabujalu rječicu, preko koje neće moći da pređe na drugu stranu. Na sreću, dolina je bila suha. Allie se začas nađe na podnožju suprotnog pristranika i krene uzbrdo. Išla je u cik-caku da lakše svlada uzbrdicu, često je počivala i osluškivala tajnovite zvukove noći, dok konačno nije izbila na vrh obronka. Potoni se spusti suprotnom padinom do slijedeće doline. Prešla je tako četiri obronka i tri do-162line između njih dok potpuno nije posustala. Na vrhu četvrtog obronka sjela je da otpočine. Bližila se zoira. Allie je to zaključila po tome što su se zvijezde počele postepeno gasiti, a na

istoku se pojavilo blijedo sivilo. Ona odluči da ostane na vrhu obronka sve dok ne svane dan — tu se osjećala nekako sigurnijom. Ali je ubrzo počela cvokotati od hladnoće. Šćućurivši se n«a travi podtno strme stijene, Allie je željno čekala da se sunce pojavi na obzorju i da je ogrije svodim toplim zracima.Uskoro zvijezde na nebu potpuno se ugasiše/ a blijeda svjetlost preplavi istok. Dolina je pospano ležala u sjeni, a iz tamnosive izmaglice prenut se strmi obronci i vite kose. Beskrajno more mutne, nejasne izmaglice, mirno i pospano, odjednom se pretvorilo u n-araindžasto i rumeno blještavilo. Na dalekom obzorju izđigla se crvena krivulja. Čitavo to prostranstvo, beskrajne ravnice i obronci, oblaci što su plovili nebom, mulina izmaglica što je plavila doline i udolja i lebdjela između neba i zemlje, sve to kao da je oživjelo na ruimemom blještaviiu jutarnjeg sunca koje se postepeno uspinjalo prema nebeskim visinama.Allie Lee, izgubljena u visinama divljeg predjela, raširi ruke prema istoku i suncu i usfclikne: »Oh, bože! ... Oh, Neale!... Neale!«Kad se okrenula i bacila pogled dolje u dolinu, Allie je spazila vijugavu stazu koja je bila nalik na bijelu traku. Slijedila ju je pogledom do mjesta gdje se dolina proširuje u prostranu ravnicu. Zaključila je da se mora spustiti niz padino* do šumarka i žbunja i onda se oprezno šuljati u pravcu istoka. Za nekoliko dana na svaki način, mora se namjeriti na putnike; u protivnom će umrijeti od gladi ili pak ponovo pasti u ruke Siouxa. Žeđi se ne treba plašiti, jer je neđavma obilna kiša posvuda ostavila čitave lokve vode.Pošto se brzim koracima zaputila niz pristranakj Allie se sve više oslobađala mučne neizvjesnosti i straha. Ruke i noge, koje su joj se bile skoro ukočile od hladnoće i tumora, ubrzo je razgfoala i zagrijala. Sada joj je vrijeme brzo prolazilo, brže nego bi ona sama htjela. Sunce je već bilo u zendtu kad je prevalila put od svega nekoliko milja. A potom, dok se po-163put Indijanca prikradala od stabla do stabla, od žbuma do žbuna uz obalu rijeke što je krivudala dolinom, sunce se sve više primicalo zapadu.Noć ju je zatekla na izlazu iz doline. Sada se pred n«jom prostirala neizmjerna, monotona prerija poput beskrajnog oceana. Aliie je drhtala od uzbuđenja i straha. Tumarajući prerijom, naiđe ona napokon na neki humak, čija je jedina strana bila obrasla kaduljom. Bilo je to jedino prikladno sklonište. Aliie ot-puže na humak i zguri se u zavjetrina. Molila je i uz-disala do kasna doba noći, i na kraju, iscrpljena od umora i straha, utonula je u san.Slijedećeg dama naiđe Aliie na stazu, no ne htjede produžiti njome, da slučajno ne sretne razbojnike ili Indijance, Casak je neodlučno razmišljala, a omda nastavila put pravcem koji je bio paralelan stazi, ali udaljen od nje nekoliko stotina jarda. Svaki se čas ogledavala da je tko ne iznenadi u pustom i nesigurnom kraju. Često bi zastala da se napije vode i da otpočine kako bi sačuvala ono malo snage što joj je bilo preostalo poslije svega što je proživjela. I taj dan joj je protekao odveć brzo. Bila je još uvijek daleko od svijeta, u srcu samotne, puste prerije, U sumrak' je pokušala naći kakav zaklon, ali nigdje ga r\e' nađe. Nije bilo druge, valjalo joj je prenoćiti na čistini kojom je brisao leden i snažan vjetar. Nikako nije mogla sklopiti oka. Na tom mjestu kao da se skupila sva pustoš i divljina cijeloga svijeta. Šuštala je kadulja, sipio pijesak, oštro zavijao i cvilio vjetar, crnjela se samotna noć,, varljivo treperile zvijezde, izdajnički sjao mjesec, tužno i umorno škamutali pre-rijski vuci — i sve je to poput strašne aveti kljucalo u mozgu djevojci, dok nije posve izgubila hrabrost. Nije smjela zaklopiti oči, ni pokriti lice, jer onda n-eće na vrijeme opaziti on<e sablasne prilike koje se zaiz-vjesno šuljaju put nje da je ščepaju u tami.»Oh. Bože, zar si me ostavio?«, zacvili Aliie drhtavim šapatom, sva izbezumljena od strave.Što su strašni bili ti beskonačni sati! Mračna koprena noći obavila je preriju, i sve nemani ovoga svijeta šuljale su se k Aliie, izgubljenoj i prestrašenoj djevojci, ostavljenoj na milost i nemilost pustoj tmici!164

Cijeilu noć provela je Aliie dršćući i osluškujući stravične šumove. I kad je već bila na izmaku snaga, suince se napokon, ukaza na horizootu i rasprši sve strahote što ih je proživljavala.Toga dana nije Aliie nigdje mogla naići vode. Činilo joj se da će umrijeti od žeđi. Glad je bila potporno zaboravila, premda već danima nije ništa okusila. ■Iako se jedva držala na nogama,, nastavila je pot, svaki čas posrćući i vukući nogu za nogom, i tako malo-pomalo ostavljala iza sebe milju po milju. S vremena na vrijeme osvrtala se ne bi li koga ugledala, ali nigdje nikoga nije bilo.Tako se završio i taj naporni dan, koji joj je, pored svih tegoba i muka što ih je pretrpjela, bio.nekako drag i kratkotrajan u odnosu na beskonačne sate i strahote što ih donosi noć. Čim je krajinu prekrila tama, Aliie je opet zapala u sumorno raspoložen je, opet se sjetila tragičnog udesa svoje majke i s njenom sudbinom povezala svoju vlastitu. Uvjeravala je sebe da će uskoro biti izvan opasnosti, da će netko naići i spasiti je. Ali činjenice su joj izgledale drukčije^ Ne-\ milosrdna stvarnost koja je bila tu, prisutna, neumiit-na, davala joj je povoda da pomišlja na najgore. Prijetila joj je opasnost da umre od gladi i žeđi. A tek Indijanci! Hiljadu puta u mašti je čula brze udarce kopita indijanskih konja. Takvu joj je stravičnu sliku dočaravalo čak i šuštanje kadulje ma povjetarcu.Noć je "bila mračna, vrijeme oblačno i sparno, prijetila je kiša. Aliie se okretala na sve strane da vidi kakva joj se to tajanstvena opasnost prikrada. Kako je jeziva ta noćna tmina u kojoj se javljaju prikaze! Iz daljine ou'lo se umorno zavijanje gladna i osamljena vuka. No, Aliie se više plašila one nevidljive, neopipljive opasnosti. Ako i preživi ovu noć, doći će druga, još strasnija, i strah i užas će joj dokrajčiti život. Najradije bi odmah umrla. Kao ranjena zvijer koju sa svih strana opkoljavaju neprijatelji, Aliie se prestrašeno ogledavala i smišljala kamo da uteče. Svaki i najmanji šum tjerao joj je strah u kosti. Njem unezvjereni pogled bio je uprt u tminu, ona se instinktivno odupirala mislima o porazu. Nije bila volj-165na napustiti borbu i predati se u naručje hladne, strašne smrti. Nije joj se umiralo.U mašti je dočaravala Nealeov lik. On je živ! I upravo u ovom trenutku misli na nju. On očekuje od nje da nadvlada samu sebe, da prebrodi sve opasnosti i tegobe. Ćula je njegov glas, koji je dopirao iz daljine, onaj isti glas koji ju je bodrio i omogućio joj da se oslobodi straha, iscrpljenosti, beznadnosti i izbeziumlje-nosti, i povratio je s ivice groba.Tako je prošla i ta noć.Izjutra, kad je sunce obasjalo široko prostranstvo prerije, u daljini se zasvjetluca bijeli niz teških pre-ri jakih kola što su se kretala sa zapada.Ailie prodorno kriknu i iz njenog srca izbije sva patnja i sav strah što ih je proživjela. Ponovo spašena! Obuze je stid što se toliko predala crnim slutnjama. Bila je sada zahvalna sudbini što ju je namjerila na spasonosni karavan. Zaklinjala se svim i svačim da više nikakvi događaji, ma koliko bili okrutni, neće pokolebati njenu vjeru i nadvladati njen duh.Više mije sumnjala da će se jedinog dana sresti s Nealeom. Bila je čvrsto riješena da ga traži na sve četiri strane svijeta sve dok ga me nađe. On je čeka, on> mora biti negdje na Istoku. I život joj opet postao lijep, neizrecivo bogat i vedar, raskošno sjajan i svjež poput jutarnje svjetlosti sunca.Čekala je. Karavan je još uvijek bio udaljen od nje nekoliko milja. Ali ništa zato! Važno je da se ne radi o priviđenju, da to nije nikakva fata m organa, nikakav prički široke ravnice. Ailie je motrila svaki pokret karavana. Ako su joj stravični noćni sati bili beskonačno dugi, ovi časovi usred bijela dana, časovi puni nade, prolazili su joj brzo i'lako.Napokon je ugledala izviđače kako jašu uz bok i ispred karavana, a potom spazi i volove kako s naporom vuku teška prerijska kola. Karavan je bio dug i dobro oboružan za obranu.

Ailie napusti humak i potrča na karavanski put. Ali nije mogla dugo trčati. Činilo joj se kao da su joj se noge ukočile. Teturala je i nekako stigla na put. Počela je mahati maramom. Karavan više nije bio odviše daleko. Sigurno će je netko ugledati. Ona zatetura i ponovno mahne maramom.166I gle! Čelni izviđag zaustavi konja. Napokon! On upre prstom prema Ailie. Ostali jahači okupaše se oko njega. Karavan stade.Ailie začu glasove. Mahnula je rukom i pokušala trčati. Jedan izviđač sjaha s konja i pođe joj u susret, ooseći pušku. U karavanu su se uplašili da bi to mogla biti smicalica Siouxa. Ailie spazi kako joj žustrim koracima prilaz;! mršav, postariji čovjeik sijede kose.— Pa to je bijela žena! — poviče izvidnik. Ostali potrčaše naprijed pošto Ailie stade teturatiprema njima.— Ja sam sama... ja sam... ja — promuca Ailie.— Bijela žena u indijanskoj odjeći — javi se nečiji glas. •Slijedio je čvrst stisak ruku.— Bježim... od... Indijanaca! — iizmuca AUJte.— Gdje su Indijanci? — upita mršavi, stari iz-vidtndk.— Prijeko, iza onih brda... daleko su... dvadeset malja... možda i više. Držali su me u zarobljeništvu. Pobjegla sam... prije četiri... pet dana.Grupa ljudi što se okupila oko djevojke odmatane se da propusti još jednog čovjeka.— Tko je to? — tko je to? — javi se nečiji glas, nekako mekan i tečan, a ipak s prizvukom čelične odlučnosti.Ailie je već čula taj glas. Pred njom se pojavi visok čovjek, u dugom crnom kaputu, čovjeik sa širokim crnim sombrerom na glavi, prslukom s utkantijm cvjetićima i šarenom lepršavom mašnom.Djevojka se zaprepasti. Osjeti kaiko joj se srce steže.— Ailie! — usklične visoki čovjek zvonko.Ona podiže glavu i ugleda preplanulo pristalo lice — lice Španjolca, s bademastim očima, crnomanjasto a privlačno poput magneta. To lice se odjednom zažari.Ailie u njemu prepozna čovjeka s kojim je nekoć pobjegla njena majka — čovjeka za koga je dugo vjerovala da joj je otac — pustolova Duradea! I onda oma klonu, pade u nesvijesti;.161GLAVA 14.Kad se osvijestila, Allie spazi da se nalazi u kolima s platnenim krovom i da se oko nje nalazi nekoliko priprostih ali simpatičoih žena.Odmah joj pade na pamet Durade. Tu ga nije bilo, kraj nje, ali se sjetila da je prepoznala njegov lik čas prije no što će pašti u nesvijest. Ne, to nije bilo priviđenje, to je bio on, Durade! Sigurno se nalazi u nekim drugim kolima karavana.Kola su se kotrljala velikom brzinom iako su ih vukli volovi. Spoznaja da se negdje u blizini nalaze Siouxi očigledno je izazvala pandčan strah među putnicima karavana, zbog čega su vozari nemilice tukli volove.Pitanja znatiželjnih suputndca pljustala su kao kiša, no Allie je bila škrta u odgovorima. Usta su joj bila suha i ona je pohlepno pila vodu, dok za jelo nije uopće marila; bila je siaviše iscrpljena i umorna, ada bi joj se jelo.— Čiji je ovo karavani? — bilo je njeno jedino pitanje.— Duradeov — javd se jedna, žena. Po njezinu tonu vidjelo se da Durade slovi kao utjecajna ličnost i da u karavanu uživa strahopoštovanje.Dok su kola karavana jurila vratolomnom brzinom, Allie je polako obuzimala klonulost i drijemež. I dok je tako ležala u kolima koja su se utžasno drn»-dala, razmišljala je o ironiji

svoje sudbine. Pobjegla je od Siouxa da bi odmah zatim pala u ruke — Du-radeu! Pa ipak, u njoj je još uvijek tinjala nada. Durade putuje na Istok. Tamo negdje mogao bi se sresti168s Nealeom. Doći će do obračuna između njih, I Neale će pobijediti. Ne, nikad joj Durade nije bio blizak. Cesto se pitala kako to da, iako joj je uvijek bio dobar, ništa ne osjeća za njega. Sad joj je bilo sve jasno. Mrzila ga je iz dna duše. I ako itko ugrožava njenu sigurnost, onda je to svakako Durade. Allie se u mislima vrati u prošlost. Dođe do zaključka da je kroz Duradeove kockarnice prošla prava bujica izopačenih, ambicija i niskih strasti i poriva, Durade je, nema sumnje, sada krenuo na put da u prvom redu uhvati njezinu majku, a onda da nešto i ušićari u graditeljskim logorima. Ali mu rajona majka neće dopasti šaka. Allie je zbog toga bila sretna.Napokon je utonula u san. Spavala je dugo, a kad se konačno prenula, ponovo je zapala u drijemež. Odjednom se kola naglo zaustaviše. Allie je čula uobičajene povike volovima da stanu. Uskoro oko nje se sve uskomeša, i to je potpuno razbudi. Odmah joj sinu kako bi se svakog časa mogla naći licem u lice s Duradeom. Što treba da mu kaže? U kojoj mjeri da ga upozna s onim što se dogodilo? Ne, ni riječi mu neće reći o majci! On bi se manje bojao kad bi znao da je poginula. Durade se uvijek bojao Alliene majke.2etne s kojima je putovala pomogoše joj da iziđe iz kola. I pošto su uvidjele da je Allie odviše slaba i iscrpljena, toliko te ne može stajati, napravile su joj ležaj na zemlji. Mjesto logorovanja u svemu je bilo nalik na ma koji dio te turobne prerije, s tom razlikom što je negdje u blizini logora sigurno bilo vode. Allie je saznala da su njene suputnice jedine žene u karavanu. Bile su to priproste, neuglađene osobe, no ipak susretljive i prostosrdačne, navikle na mukotrpan i častan posao. Po svoj su prilici to bile supruge naoružandh pratilaca karavana.Te žene nisu mogle sakriti svoju radoznalost ni čuđeoje u vezi svega što se odnosilo na Allie, a ni divljenje prema njoj. Kad god bj joj prilazile, ona je to primijetila, uvijek bi se međusobno došaptavale. Čini se da im je Allie bila suviše misteriozna.Ubrzo Allie spazi i Duradea. Tšao je ravno prema n>joj. Kako ga se dobro sjećala! Kao da je bila s njim169sve do pred nekoliko dana. Pa ipak, sve to vrijeme otkako je s majkom pobjegla od kuće, vrijeme koje ju je dijelilo od djetinjstva činilo joj se beskonačno diuigim.Durade se oforati ženama i pokaza rukom prema Allie. Po njegovu držanju i pokretima Vidjelo se da je to čovjek uglađena ponašanja, pravi gospodin. Ali i pored toga, izgledao je upravo onakav kakvim ga je opisala njena majka — propao čovjek otmjena roda, pustolov, žrtva niskih strasti.On joj priđe i klekne pored nje.— Kako se sad osjećaš? — upita. Glas mu je bio nježan i prijazan, drukčiji nego u ostalih.— Ne drže me noge — odgovori Allie.— Jesi li ozlijeđena?— Ne... samo sam strašno iscrpljena. —: Pobjegla si od Indijanaca, je li?— Da... od Siouxa. Htjeli su me zadržati kao ro-bin-ju. No, jedna me mlada Indijanka oslobodila... i odvela me iz njihove doline.Durade se nakašlja i prinese vraitu svoju dugu* mršavu, mježnu ruku.— Gdje ti je majka? — upita promuklim glasom. Lice mu> odjednom posta avetinjski blijedo.Ailie mu je gledala pravo u oči, obuzeta čuđenjem, bolom i sumnjom. — Mama! Nisam je vidjela skoro dvije godine.■—* Bože! Sta se dogodilo? Izgubila si je? Ili su te razdvojili od nje? ... Indijanci? ... Razbojnici? ... Tko? ... Pričaj mi!

— Više ne moram ... nisam ti dužna pričati... ne možeš mi ništa — reče Allie. Njegova patnja je produbila njenu vlastitu patnju i neizrecivu bol. Bilo joj je žao Duiradea. Izmijenio se — ostario je — lice mu je bilo izbrazdano borama, i to je bila za nju novost— Godinu dana proveo sam u Ogdenu i okolici^ godiou dana evo tragam za vama — n>aisitavi Durade. — Reci mi još štogod.— Neću! — kriiknu Allie.— Onda, ti nešto znaš o njoj, je li? — tiho, vrlo tiho uipita on.— Ja nisam tvoja kći... a mama je pobjegla od tebe. Da, sad to zn-am — ogorčeno će Allie.170— Ali, zaboga, ja sam te othranio i odgojio... i brinuo se o tebi, pomogao ti da se školuješ — prosvjedovao je Durade uzbuđeno. — Smatrao sam te svojim djetetom. I uvijek sam bio prijazan prema tebi, Ja sam... ovaj... ja sam zbog tebe volio i tvoju majku.— Da, znam to... Samo, bio si pokvaren.— Kad nećeš da mi kažeš, mora da ti je majka još živa — užurbano će Durade. — Ne, ona nije poginula... Ja ću nju već pronaći. Ili ću je prisiliti da mi se vrati, ili ću je ubiti... Poslije toliko godina... da me napusti!...Durade se, izgleda borio s osjećajima što su se u njemu silno uskomešali. Taj je čovjek bio ohol, uobražen, okretan i krepak, ali su se na njegovu blijedu licu ipak odražavali životni poraz i razočaranje.— Gdje si živjela čitavo to vrijeme? — upita on nervozno.— Tamo, iza onih brda, kod jednog trapera.— Tj si sad odrasla žana. Kad sam te ugledao, pomislio sam da je to dvojnica tvoje majke. Upravo je takva bila kad smo se sreli.S izrazom tuge on se u duhu udubio u prošlost, obnavljajući uspomene. Allie je opazila kako je njegova nekad popuit ugljena crna kosa, sada prošarana sivim prugama.— Sta kaniš učiniti? — upita Allie.On se odjedared promijeni. Na njegovu licu više nije bilo blagosti. Odjednom kao da mu je žilama prostrujio bijes, oči mu se zacakliše. Opet je to bio kockar Durade, koga je nadvladala požuda za zlatom i želja za raskalašniim životom.— Tvoja majka me je zbog tebe napustila — reče om razdražeoo. — U ovoj opasnoj igri ti si mi dopala šaka. Zadržat ću te sve dok s njom ne izravnam račune.Allie osjeti kafeo je obuzima strah, onaj isti strah što ga je osjećala u djetinjstvu kad bi je Durade kažnjavao zibog neposluha.— Ne možeš me zadržati protiv moje volje... pogotovo ne među ljudima koje ćemo sresti -na putu prema istoku.— Mogu, i hoću! — reče Durade odmjerenim ali odlučnim glasom. — Uostalom, mi i ne putujemo na171Istok. Bit ćemo u kraju surovijem od zlatotnosnih poljana u Kalifonniji, tamo gdje ne važi zakon već puška i novac... Samo, pazi, pisneš li o mana ikome ma i jedinu riječ, neka ti se bogovi smiluju!Durade je plamtio od bijesa, bio je to pravi bijes temperamentna Španjolca. Bio je spreman učiniti svako zlodjelo, mogao bi mučiti, ubiti. Njegova je jar ost i ■■pakost bila neobuzdana, silovita. Ljubav, jedino plemenito čuvstvo što je postojalo u zbrci njegovih izopačenih ambicija i strasti, sada se pretvorila u mržnju. AUie ga je poznavala u dušu. On je jedini čovjek koji joj je ikad grubom silom nametnuo svoju volju. S gorčinom je zaključila da će je snaći gora sudbina u njegovim šakama nego da je ostala u zarobljeništvu Siouxa. U Duradeovoj naravi živi sva okrutnost njegova roda iz Staroga svijeta. Shvativši to Allie osjeti kako tone u crno očajanje. Od silne strave i jeze zaklopila je oči.

Poslije nekog vremena ona oćuti da se Durade udaljio. Osjećala se kao nemoćno biće koje je opčinila smrtonosna zmija i kome nema spasa ni otkud; nije bila kadra išta učiniti, saimo čekati. Uzdrhtaila kao prut na vodi, tužno se prepustila spoznaji da mora ostati pod Duradeovini nadzorom sve dok se ne pojavi netko jači od njega i ne oslobodi je. I odjednom joj se učini da se Neale povukao u davnu prošlost, da je iščezao iz ntjene svijesti. Pa ipak, kad bi saimo čula njegov gilas, kad bi ugledala njegov lik, dotoila bi njegovu hrabrost i poput tigrice skočila da se hrani. Ali gdje je Neale? Pred Duradeovim čarobnjač-kim pogledom, rasplinuše se smionost, mađežlgivosit i povjerenje. Zamuti se slika o Nealeu. Ostade samo ljubav, ljubav beznadna a ipak neugasiva.Poniirivši se sa sudbinom, Allie obuzda čuvstva te se pribere. Malo-pomalo postala je opet normalna, te je jela, oporavljala se, mirno spavala i opet stekla svježino! i krepkost.Kairavain se kretao dalje, prevaljivao je dvadeset pet milja dnevno. U slijedećem logoru Allie ponovo pokuša hodati, no osvjedočila se da je još uvijek preslaba. Tabani su je boljeli kao da ih je netko zgnječio, a noge kao da su joj utrnule. Svaki Joj je korak bio užasno naporan i praćen, bolovima. Šepesala je172tako od jedine logorske vatre do druge; svi putnici, inače grubi i neotesani ljudi, bili su prema njoj prijazni. No, Allie je znala da to nisu same poštenjačine. Durade je uposlio svu silu ljudi i bilo je očigledno da je primio svakoga tko se javio. Rudari, lovci, izvidnici, kao i ljudi kojima se nije moglo odrediti neko zanimanje, ljudi koji m nosili pečat razvrata i surovosti, takvi ljudi su sačinjavali Duradeov šaroliki kara vam. To što ih je Durade držao pod svojom rukom govorilo je mnogo o njemu samome. Allie se dobro sjećala majčinih riječi — kako Durade ima izvanredan dar da privuče ljude i da ih drži pod stegom, da ih vodi,Jedinom, dok je tako šetala, kad je cijeli karavan bio zabavi jeo poslovima, kraj n«je prođe ljudima neka širokih ramena i zavijene glave, te joj mimogred šapnu:— Curo, ako nećeš da Duradeu preorežem grkljan, onda mu nemoj ni pisnuti o meni!Odmah je prepoznala to lice, uzbuđeno i crveno, kukasta nosa, drskih očiju i odvratnih usana. Fresno! Umafeao je Siouxima i pridružio se Duradeu.AUie podiđe jeza. Kraj ovakva tipa, Durade je pravi anđeo čuvar. Ona pođe dalje a da ne dade nikakva, zinalka. No, Fresno je bio siguran da ga oma meće odati. Allie osjeti kako joj srce poskakuje. Nagon neki neodoljivi tjerao ju je da potrči k Duradeu, onako kako je to činila kao dijete. Durade joj je zaveo i upropastio majku; namjerava da i nju pretvori u mamac za kockare: pokazao joj je kakva bi bila njegova osveta majci da je živa; ipak, usprkos svemu tome, on nije poput Fresna, miti je nalik ijed-noim od ovih muškaraca u karavanu, od čijih pogleda ona zazire kao od vatre paklene.Vratila se u kola gdje zateče neke svoje suputnice i par muškaraca određenih da ih štite na putovanju; žene, po porodi ljubopitljive i dobrohotne, obasipale su je kojekakvim pitanjima; Allie je međutim odgovarala kratko i šturo, pa s.u je napokon ostavile ma miru.Onaj suhonjavi stari izvidnik što je prvi ugledao Allie kad je doteturajla na stazu reče joj da ima preko stotinu milija do prvog logora graditelja željeznice.173■— dijelim je putem nizbrdica — kazao je. — Stići ćemo mi brzo u logor, budite bez brige.Pa ipak, prošla su gotovo četiri dama dok se mije na vidiku pojavio logor ekipe niveliraca —odreda prethodnika u gigantskom pothvatu gradnje željezničke pruge.U četiri dana djevojci se vratila mladenačka svježina, zdravlje i snaga — neđostajaše joj još samo ranije samopouzdanje. Svaki dan bi Durade s njom porazgovarao, bio je učtiv i pažljiv, ali je uz to budno, kao stražar pazio ma nju.Našavši se u logoru graditelja, Allie se s posebnim uzbuđenjem ogledala unaokolo. Ljudi, konji, oruđa — sve je to slijedilo trasu što ju je Neale trasirao. Da li će Neale biti tu negdje? Kad bi bio, zar to ne bi odmah osjetilo njezino srce?

Šatori graditelja, neki novi i bijeli, drugi trošni i neugledni, protezali su se u nepreglednim nizovima. Iz većih šatora dizao se dim, ispod mjih odjekivali su udarci čekića o nakovan'j; vojnici su stajali na straži; radnici u crvenim i plavim košuljama tiskali su se u gomilama poput mrava; u širokom jarku, poredani u nepreglednu kolonu po dva, okrenuti-glavama jedni prema drugiima, konji su čupali sijeno iz ljese nad improviziranim jaslama, te se propinjali, njištali i ritali; jak i oporan miris sijena i gorućih drva miješao se s mirisom vruće kave i graha što se pušio u loncima; na sve strane plamtjele su vatre. Ispod jednog ogromnog šatora nalazili su se drveni stolovi i klupe; oa oskudnoj kadulji, po stijenama i girniliju, kao i posvuda nad šatorima, sušila se odnedavna oprana šarolika odjeća radnika; širokom ulicom logora štropotala su zaprežna kola s volovima a koči jaši izvikivali sočne psovke. Uz logor, pravcem prema istoku dokle god oko doseže, protegla se povišena, ravna, žuta putanja — bilo je to djelo niveliraca, ekipe što je izvodila zemljane radove, temelj željezničke pruge Union Pacific.Ovo je naselje bilo Duradeovo odredište. Njegoiv karavan prođe kroz naselje i zaustavi se na njegovu suprotnu kraju. Otpočele su temeljite pripreme po kojima Allie zaključi da će se tu zadržati dugo. Du-radeova družba stala se odmah razilaziti. Jedan za

174drugim izvidnici primiše plaću ođ svog gazde, da bi se zatim sa svojim konjima i zavežljajima izgubili prema centru naselja. Stari suhonjav] izvidndk, koji se susretljivo ponio prema Allie, priđe otvoru na platnenom pokrovu njenih kola i oprosti se od nje. Žene s kojima je putovala također se oprostiše s njom, ka-zaše joj da produžuju svojim kućama. Allie bi rekla da su s Duradeom ostali samo oni naročito sumnjivi i nepouzdana tipovi.Za vrijeme tog užurbanog spremanja, Durade priđe djevojci.— Allie — reče — ne moraš čamiti u kolima ako ti j<a to nisam naložio. Samo nemoj ni s kim progovoriti a nemoj ići onamo.Pokazao joj je rukom prema bučnom naselju, pravom ljudskom mravinijaku. — Ovdje se kriju najbogatija zlatna polja koja sam ikad vidio — on domeimu.Visoka, rijetka kadulja nudila je Allie malko samoće i mira; tumarala je tako od grma do grma sve doik je Durade ne poizva na večeru. Jela je sama na sjedištu kola, a kad se spustio sumrak, uvukla se u kola, radujući se što su visoka i što će tako biti odvojena od svega osim noćnih šumova.Spustila se mrkla noć; logorska se vatra utrnula; prigušeni glasovi Duradea i njegovih ljudi, kao i ondh što su mu dolazili u posjetu, stalno su se pojačavali li bivali sve jasniji.Nedugo zatim prenese se zrakom nekakav čudnovat šum i žamor, drukčiji od šumova što ih je Allie ikada čula, da bi se zatim pretvorio u potmuo udaljeni hu!k. Allie se sva pretvori u uho. Provirujuići kroz pilatneni pokrov kola, ugleda kako tminu probija mutna sivjeit&ost što treperi iz dugačkog reda uipalijenih ba-Hji* S!vjet#j!ki i logorskih vatri, U sjeni te svjetlosti oazirali su se crni obrisi predmeta. Iz tog je pravca dopirao onaj čudnovat, potmuo huk. Allie sihvati o čemu se radi. Bio je to huk noćnog života logora. Našlo se tu na otkupu hiljade ljudi, i kako je noć od-KJicalaj tako je onaj huk neprekidno jačao i slabio, egpuštao se do tihog brujanja da bi se zatim snova dizao. Od ntfega Allie dugo nije mogla zaspati.Slijedećeg jutra dođe Durade i kako podiže platneni preklapao na kolima, ona spazi gdje sunce sja175visoko na "nebu, odasvud unaokolo čula se buka i jl njava graditelja na poslu.Durade joj je donio doručak, pa je naputi kako se mora ponašati. Danju, alj samo dok je on tu, ona smije šetati i gledati sve što hoće; međutim, kad njega nema, a pogotovu noću, mora se skrivati u kolima i ne smije se odazvati ma poziv ma tko to bio. Nju će paziti Stitt, jedan od njegovih ljudi, gluhonijem čovjek u koga je Durade imao neograničeno povjerenje i kome je

naložio da upotrebi i grubu silu ne bude li ga Allie slušala. No Allie ne bi bila kadra pružiti otpor čak i kad bi se oslobodila straha i gađenja što ga je osjećala prema od vrata om i neotesanom muitavku.Tog dana, po Duradeovu naređenju, podignuti su šatori i baldahina, izrađeni su stolovi i klupe i, na kraju, jedan oveći šator u koji su uneseni stolovi i klupe. Fresroo je radio vrlo naporno, a tako i ostali, svi osim Stitta, čija je jedina dužnost bila da budno motri na kola u kojima se nalazila Allie.Allie je bilo veoma mučno, vrijeme joj je sporo prolazilo. Koliko će dana morati da provede ovako, u dokolici i pod paskom? Pa ipak, duboko u pozadini njene svijesti, tinjala je i postepeno rasla jedna utješna misao, misao da će se prije ili. kasnije pojaviti Neale, baš kao što se sada pojavio u njenim snovima.Cijelu noć je Allie virila iz kola i pri mutnoj svjetlosti logorskih vatri i svijeća promatrala gomilu koju je Durade privlačio pod svoj veliki šator. Meksikanci, Crnci, Irci — svi mogući tipovi, bučni, prosti, nehajni i lakomisleni, svadljivi i brbljivi, dolazili su i odlazili. Uskoro su joj u ušima odjekivali dobro poznati, iako već davno zaboravljani zvuči kockancice koja je i ovdje proradila punom parom. Škripa ruleta, .oštra i prodorna, miješala se s čudesnim zveketom zlaita.Trebalo je samo nekoliko dama i noći pa da Allie Lee shvati kako Durade sve dublje upada u blato luipeštine i opačine. Prije toga bio je Durade kockar radi kockanja, bio je korektan pireima suigračima. A sada? Sada je odbacio i ono malo skrupula što ih je imao, ostala mu sama gramzivost, bezgranična pohlepa za zilatom i samo za zlatom. Allie je tu njegovu pohlepu osjetila, vidjela i čula. Pao je on nisko i srljao sve dublje u moralnu bijedu a .time postajao sve opasniji.176Ne prođe ni nedjelja dana a kockarnica je već radila cijele noći. Allie je spavala uglavnom danju, Pokušavala je noću da se ogluši o užasnu larmu koja joj je prodirala u kola, kako bi mogla spavati na miru, ali uzalud — htjela-me htjela, morala je slušati bijesne povike, revolverske hice, zastrašujuće krikove, pa onda bat teških koraka i struganje čizama otndh što su ih izvlačili narfolje ili mrtve ili mrtvo pijane.Obdari bi Allie osjetila veliko olakšanje, danje svjetlo bilo je prava blagodat. I premda je đofoar dio vremena provodila u kolima, pod platnenim pokrovom, zaklonjena od svijeta, promatrala je dnevnu vrevu i upoznala život u naselju graditelja.Bilo je tu razmah šefova — šef službe sinabdijevainja, koji je dobavljao hranu za radnike; šef komjušmdce, koji je nadzirao tiimarenje i rad s konjima; šef ekipe za izvođenje zemljanih radova, pa šef kontrole radnog vremena, koji je bio za petama svim radnicima.Rano izjutra gomila poput vukova gladnih ljudi tiskala se u blagovaonici, gdje su kuhari i poslužitelji hitali da zadovolje bučne prohtjeve rulje. O zalasku sunca ponavljala se ista slika; ista rulja prljavih i iscrpljenih ljudi otimala se za sjedište i obrok.A na otvorenu, na prostranoj ravnoj preriji,; protezale su se duge kolone zaprežnih kola, na stotine njih;' jedina su dolazila, druga odlazila, dok su koči jaši bijesno vikali a konji se propiojali i izvijali. Suince je sjalo i pržilo kao živa vatra, vjetar dizao prašinu, radnici ubrzavali posao pod prijetećim povicima pred-radnifca. I neprekidno se na zapad pomicao uzan, ravan, žuit nasip od zemlje, pijeska i šljuinka — temelj prve transkontinentakie željezničke pruge.Tako je i dan bio ispunjem zaglušnom bukom, ali je ta buka bila nekako veličanstvena i odražavala je kolektivni oapoir poradi postizanja jedinog velikog cilja. Bilo je tu i pumo vojske koja je budno pazila da Siouxi ne navale odnekud iz busije.Muli, šef graditeljskog logora, sprijateljio se s Duradeoim. Lukavi Španjolac znao je privući na svoju stranu ljude, svih slojeva. A Muli, koji je nekoć tjerao konje, sada je tjerao ljude.

Bio je krupan i sinažain kao bik, debelih usana, crven u licu, kosmat i nezgrapan, velikih upalih očiju.U Trasa Union Pacifica177Okrutan je bio, tako reći ljudožder, pijanica i kockar, siledžija i hvalisavac.Odgovoran jedino kompaniji za koju je radio na temelju ugovora, mrzio je Muli i kompaniju i svoj posao. Na dužnosti se osjećao velikim — bio je brutalan — pesnicom i čizmom nastojao je natjerati svakoga na poslušnost; bio je to čovjek koji se u teško vrijeme koristi rezultatima tuđeg teškog rada.U kockanju ga služila sreća. Doibio je nešto Dura-deova zlata, ili, kako je Fresno uz cerek izjavio pred prijateljima, Durade mu je dozvolio da dobije zlato, i tako je pridobio njega. Španjolac je imao velike planove radi kojih mu je Muli bio potreban.Duradeov je slijedeći cilj bio Bonton, veliko rastuće naselje — zapravo grad, na čijim se prašnjavim ulicama lila krv i prosipalo zlato, a život tutnijao poput paklene eksplozije.Sve što je AUie čula o Bentonu poveićavalo je ti njoj užas, i ona napokom odluči da se radije izvrgne i najvećoj pogibelji nego da se nađe u onakvom mjestu. I tako jedne noći, čim "je pao mrak, ona se izvuče iz kola i iščezne u tami.178GLAVA 15.Dok je izgradnja pruge Union Pacific napredovala prema Zapadu, preko noći su nicali i razvijali se mnogobrojni logori i naselja kao gljive poslije kiše. Vlakovi su vozili sve do posljednjih položenih šina.Bili su to neobični logori i naselja, osebujne zajednice ljudi kakve svijet do sada nikad nije vidio.Warren Neale se usprkos sebi morao diviti grozničavoj vrevi na Zapadu, divio se iako se odrekao svih svojih ambicija i planova, i premda je sad bio običan tehničar, k tome zaboravljen i bez posla. U North Platteu počeo je piti i kartati, više radi prkosa zloj kobi što ga je snašla nego iz istinske čežnje za takvim životom. Kasnije je, zajedno s Larrvjem Kingom, besciljno oddutao prema gradu Kearnevju.U Keannevju je Larry zapao u neprilike — njemu svojstvene neprilike. Upustio se u prepirku s poslovođom gradilišta Smithom i optužio ga da je slijepo oruđe beskrupuloznih članova komisije za tehnički prijem koji su Nealea otpustili s posla. Smith se razjari i obaspe Larryja bujicom uvreda. Kauboj ni pet ni šest pa mu prilijepi šamar. Onda Smith, onako razjaren i mailiniit, trgne revolver. U zao čas! Ostao je doživotni bogalj.Nealeu bilo strašno što je Lairrv pucao u čovjeka — i to čovjeka iz ekipe graditelja poruge. Znao je Neale da je La)riy pucao radi njega, bez obzira koliko to kauboj negirao. Kauboja će zbog toga djela ožigosati kao zločinca. Svjestan da je svojom nepromišljenošću smanjio Nealeu ionako slabe šanse da se vrati na posao, kauboj ga je počeo izbjegavati. A prije toga neprestano ga je salijetao i moljakao neka se vrati oa svoje radno mjesto. Nakon što je pucao na Smitha, još jed-179mom ga je pokušao nagovoriti, a onda, pošto mu to nije pošlo za rukom, odmaglio je za Cheyeone. Neale nigdje nije imao mira. Na kraju, kad više nđje mogao izdržati, uputio se i on prema Cheyjenneu.Cheyerane je upravo tonuo u zatišje nakon kratkotrajnog ali burnog perioda kad je cvao kao sjedište štaba konstruktora Union Pacifica. I mada iscrpljen i osiromašio, taj je grad nastojao zadržati stečeni glas. Ali čiim je prestao rad graditeljskih ekipa, nestala je iz grada i ona vreva i buka, nestala je i šarolika svjetina, a sve se sjatilo u grad Benton, novi centar graditelja i njihova rada, i stjecište rulje koja je u stopu pratila grozničavu izgradnju željeznice.

Neale se ukrca na vlak za Benton. Dok je putovao, s gorčinom je promatrao poznate mu putokaze što ih je tako dobro upamtio dok je trasirao prugu. Sad je ispao iz tog džinovskog pothvata — više nije njegov nerazdvojni dio. To ga je boljelo, ali nije mogao izmijeniti surovu stvarnost koja ga je izbacila s. kolosijeka životne sreće i otrgla ga od velikog projekta izgradnje.Iza Medicine Bowa trava se sasušila, sve zelenilo uveoulo i požutjelo. Beskrajno duga kompozicija teretnih i putničkih vagona, punih kao šipak, nastavila je štropotati kroz suncem sprženu krajinu. Šarolike boje, siva, crven<a, vatreno žarka i žućkasta, brazdale su pustinju neplodnu i odurnu.Kroz prozor vagona ugleda Neale nejasne obrise grada Bentooa, tadašnje krajnje tačke željezničke pruge, i u taj mah vrati mu se staro uzbuđenje i nemir. Sjetio se udaljenosti — sedam stotina... ne, šest stotina devedeset osam milja od Omahe. Toliiko je prema zapadu bio udaljeni Benton.Ležao je u srcu pješčane pustinje, jalove i pune soli, u vjetrovitoj zaravni, oživljenoj užasnom pra&i-nom što se dizala u pješčanim olujama i ljevfeaisto taložila. Bilo je to ogromno, grubo sklepano naselje, smješteno u kraju gdje se nikakvo drugo naselje ne bi održalo.Benton je bio izložen nepodnošljivoj žezi, vjetru, prašini, žeđi. Vjetar je bio nesnosno hladan. Tu mije bilo ni kadulje, ni cedrovine, ni trave, čak ni gtrimlja kaktusa. Ni traga zelenilu ni raslinstvu da čovjek od-180mori oči. Cijeli okoliš je bio pust, svuda se prostiralo tmurno sivilo i bljedilo, sve do udaljenih golih brda, samotnih i mračnih.Benton nije bez razloga prozvan ukletim gradom. Zaista je to odgovaralo njegovoj okolini.Duga kompozicija stenjala je i tamdrkala prema stanici. Kroz otvorene prozore vagona dopirao je mr-mor vjetra, prodirali oblaci prašine i neprekidni žamor i buka naselja. Šarolika'masa svijeta s kojom je Neale putovao tiskala se'prema izlazu, noseći zavežljaje i torbe.Neale siđe s vlaka i gotovo do koljena ugazi u prašinu. U ruci je imao svoju putnu torbu. Vidio je kako se gomila putnika što je upravo doputovala, razdvojila od one što je trebalo da se ukrca. Bili su to vojnici, Indijanci, Meksikanci, Crnci, skitnice i osobenjaci, pa vječiti prevrtljivci, besposličari, trgovci, radnici "i svi mogući tipovi i paraziti. Vidio je.poštanska kola čiji su vlasnici, profesionalni prevoanici, bučno izvikivali ponude putnicima da ih povezu za Salt Lake, Ogden, Montaou, Idaho. Vidio je široke, prašnjave ulice, u kojima nije bilo one vreve i .meteža kao na stanici, ulice što su iih sačinjavali dugi nizovi razapetih šatora i brvnara s krovovima od platna i šindre, pa najneobičnije natpise i crteže drečeeih boja, takve kakve nisi mogao vidjeti nigdje drugdje na svijetu.Neka žena, lijepo obučena, mlada, privlačnih crta, očiju kao u jastreba, priđe Nealeu i pokuša mu nametnuti svoje društvo. Ali se on bez riječi povuče. U zaglušnoj galami nije čuo što mu je ona dobacila na to. Jedan mladić mu također dobaci nešto nerazumljivo. Mlomak priđe da mu ponese prtljag. Neki tip namjerno u prolazu gurne Nealea. I dok je nastavio da šeće, primijetio je kako ga poprijeko gledaju, dobacuju mu uvrede, gurkaju i umalo ne nasrnuše na njega.To li je dakle Benton!Revolversiki hitac odjeknu i stiša graju. Netko je vikao. Masa svijeta se ustalasa, što je bio najbolji znak da je negdje došlo do gužve. Neale pređe pet poprečnih ulica i nađe se na jednoj koja je bila najšira, očigledno glavna ulica.Lunjajući tako gradom, vidio je Neale hiljade ljudi koji nisu sudjelovali ni u izgradnji pruge ni u obra-181

ni graditeljskih ekipa od Indijanaca. Bili su to putnici namjernici, trgovci, skitnice, besposličari, kriminalci, pljačkaši i revolveraši što silom ili milom nastoje da se domognoi' novca namijenjenog izgradnji pruge.Neale osjeti kako mu' tijelom struje nekakvi ugodni trnci. Još uvijek je u njemu bilo poleta i vjere. Na kraju krajeva, njegove propale ambicije nisu ndšta prema cjelini toga velikog djela graditelja. Koliki su već stradali! Razmišljao je o bezimenim grobovima rasutim po padinama duž pruge, o ljudima koji neće doživjeti vrhunac Bantooa, a om, eto, iipajk to doživljuje i raduje se i divi toj vrevi života, toj grozničavoj jurnjavi.Ispod natpisa »Hotel« uđe Neale u zgradu s krovom od šindre. Unutrašnjost je bila nalik nedovršenoj staji. Platio je unaprijed, te je kreinuo u svoju sobu — malen pregradak daščare s vratima i rešetkama u kojoj se nalazio lak krevet s klupom, jedna čaša i jedan bokal. Kroz pukotinu u zidu mogao je gledati beskrajan niz šatora i daščara. A raa periferiji grada vidio je niz marnjih i nekoliko ogroimndh šatora — u posljednjima vjerojatno je bio smješten, vojni štab.Neale iziđe na ulicu i pođe da negdje potraži večeru. Svrati u prvi restoran na koji naiđe. Bila je to krčma smještena pod ogromndm šatorom. Visoke drvene klupe služile su kao stolovi, a niske kao sjedišta. Pod bijaše od pijeska. Za jednim stolom sjedila su tri čovjeka — Meksikainac, Irac i Crnac. Irac je bio pijani kao zemlja, Crnac priđe Nealeu da ga posluži, i pošto primi narudžbu, ode u kuhinju. Irac do-tetura k Nealeovu sitolu i sjede bez pitanja.-—Ej, strance, jesi li čuo ono o Casevu? — upita <m pospanim glasom.— Ne, ndsam —- odgovori Neale. Sjetio se Irca Ca-seyja, ali je pomislio da u naselju' vjerojatno ima mnogo ljudi s tim prezimenom.— Jučer je na pruzi bilo gusto —• oaisstavi Irac zijevajući. — Crvenokošci navalili kao bijesni psi... za/pucali na ekipu radnika i hajkali je sve dok nije vojska pritekla u pomoć. I, šta misliš? Metak je Casevju izbio lulu iz usta dok je bježao. Da stvar bude ljepša, moj ti Casey stane zbog te lule, zamisli, molim te, stalne zbog one svoje crne luletine! I naravno, dobio je svoje.. . izrešetali ga!182— Je li mrtav? — upita Neale.— Još nije. Ma šta da ti kažem, nema metaka koji će uibiti Casevja!— Je li imao kratku pocrnjelu lulu?— Upravo takvu.— I vječno mu bila u ustima?— Taj je nije vadio nd kad je spavao.Nealeu bile poznate te čudne Casevjeve navike, i više nije sumnjao da se radi upravo o njemu. Zato je potanko ispitao brbljivog Irca. Sjetio se i ojega — bio je to Pat Shane, jedan od trojice Iraca koji su s njim sudjelovali u trasiranju pruge u brdima dvije godine ranije. Prepozmavši Irca, Neale se sjeti AIlie Lee, koja je zagonetno nestala u brdima Wyomin.ga, i sve to ga duboko dinnu u ranjeno srce. i zapara mu kao nožem u duši. Shane je prilično ostario. Na njegovu licu sada su bile duboke bore koje Neale nije vidio prije.— Gospodine, nismo li se mi već jednom negdje sreli? —«■ raaceri se Shane i stane Nealea mjeriti mutnim očima.Neale mijje mario hoće li ga sugovornik prepoznati. Nije ga više ni slušao niti mu je odgovarao na pitanja, već se duboko zanio u misli. Uto mu konobar donese naručeno jelo, koje je bilo i preMjedno za svoju visoku cijenu. Nakon večere Neale izađe i stade besciljno šetati ulicama. Sunce je bilo zašlo za obzorje, a vjetar se potpuno stišao. Ni prašina se više nije dizala kao po damu te je zrak bio prilično čist. Na ulici je opet bilo mnogo svijeta, ali trti izdaleka nije bilo onoliko vreve ni gužve kao na standci prilikom dolaska vlaka. Niitko Nealeu nije obraćao neku naročitu pažnju. Dok je besciljno tumarao ulicama, nabrojao je

Neale devetnaest gostionica, i sve su ličile jedna na drugu, sve osim nekoliko najvećih čija vrata nisu bila kao kod drugih raskriljena tako da im prolaznik lako zaviri u unutrašnjost.Neale je tako obišao čitavo naselje, s jednog kraja na dirugi, potom je prešao prugu i produžio do visokog bedema ianad naselja. Pustinja što se prostirala daleko na zapad bila je veličans tvarna, prožeta sumornim, izaidjauiisirandni bojama, među kojima su prevladavale zlatna i purpurna. Pustinja je bila dostupna183pogledu sve do daleke neravne crte horizonta. U neposrednoj blizini izgledala je siva i gola, i nadasve monotona. Neale je sa zanimanjem promatrao dugu kompoziciju sastavljenu od vagona-plattormi i teretnih vagona. Vlak je upravo ulazio u stanicu. Vagoni su bili puni vojnika i pružnih radnika. Na stanici se iskrcalo hiljade putnika. Odmah zatim vlak je krenuo natrag po drugi, novi teret.Inače je Nealeu vrijeme sporo odmicalo, ali vrijeme sutona bilo mu je najmučnije, neizdržljivo. Jer — to je doba koje je Allie Lee najviše voljela, dofoa kad su zajedno šetali duž potoka u prekrasnoj dolini između brda Wyominga. Neale nije nigdje mogao da se skrasi, uvijek ga je nešto progonilo otkako je saznao za nestanak svoje drage. Nije mogao spavati ni raditi, nije bio od koristi ni sebi nd drugima, samo zbog bolnog sjećanja na Allie Lee. 1 u tim mirnim časovima, časovima kao što su bili ovi sad, usred pješčane pustinje, ili u časovima ispunjenim larmom i vrevom, na ulicama Bentona, tuga mu je nagrizala dušu i savjest ga je vječito pekla. Ljubav zbog koje se potpuno izmijenio i život koji mu je postao besciljnim izgledali su mu kao dvije odvojene stvarnosti.Šetao je nasipom i golim brežuljcima' sve dok se suton nije pretvorio u mrkli mrak. Na zapadu je treperila zvijezda, a noćni vjetar stao je vitlati pijesak. Beskrajna pustinja, samotna i tajnovita, a ipak slobodna i nesputana, utonu u mrak.Lampe se stadoše paliti na ulicama Bentona i do* skora mutna svjetlost obasja prolaznike. Do Nealeova utha dopre neki prigušen zuj koji je sve više jačao, sličan zuju pčela kad se roje. Doskora drečeći i izazovni zvuči glazbe privukoše Nealea u središte glavne ulice, gdje se svijet okupljao pod velikim Šatorom.Zastao je napolju i promatrao. Drečavi, neharmo-mični, brzi zvuči muzike za ples i mnoštvo muškaraca i žena što ih je muzika mamila, podsjetiše Nealea da će Benton, nakon dnevne buke i vreve, uskoro utonuti u kratkotrajno, sumnjivo i opasno noćno zatišje.

Kad je muzika utihnula, neki nenadan romor dopre iz unutrašnjosti velikog šatora, neka mješavina promuklih ljudskih glasova i škripe ruleta, zveketa čaša i zlatoika, štropota kocaka, promuklih povika kartaša184»za bankom« i bata teških koraka. Ovda-onda taj čudni žagor i larmu prekinule bi žene svojim vrištavim, tupim, bezizražajnim smijehom.Taj smijeh nervirao je Nealea i on se jedva suzdržavao da ne ode. Izbjegavao je žene. Ipak ga je ovo mjesto posebno privlačilo. Bio je očaran. Uđe u dvoranu ispod plamtećih svjetiljki.Dvorana pod ogromnim šatorom koji je bio razapet nad' pobodenim koljem bila je dupkom puna, ispunjena larmom, dimom i divljim ritmom. Pod je bdo od tvrdih, debelih dasaka, pokrivenih pijeskom.Proći se moglo jedino između grupa gostiju za stolovima.Neale pođe besciljna^ pa se najzad zateče pred šankom. Odnekud mu je bio poznat izgled toga šanka, da, shvatio je da je šank kompletno prenesen iz St. Louisa, gdje ga je nekoć vidio u jednoj gostionici. Davao je dojam, ogromne, sjajne, raskošne grdosije u tom grubo izrađenom, otrcanom okviru. Široka ogledala, sjajne boce, pikamtoe slike, nizovi blistavih čaša, pa snažan, odvratan barman, sa svoja tri pomoćnika, što su užurbano posluživali goste, te mnoštvo nabu-sitih tipova što su se u pet redova tiskali pred šankom, sve je to sačinjavalo

sliku lokala i Bentona, naselja koje je odisalo čudnom atmosferom, različitom nego u bilo kojem drugom naselju. Gosti ndsu bili svi odreda radnici ili pak nekakvi grubijand. Našlo se tu i elegantnih ljudi, s crnim šeširima i frakovima, ljudi kojima je bio tuđ mukotrpan1 rad na pruzi. Nisu to bili ni direktori ni članovi stručnih komisija Union Pacifica, ni slučajni namjernici ni gosti, već đžentle-meni od rizika — lovci sreće. Kockari!Orkestar je svirao plesnu glazbu. Neale je polagano švrljao dvoranom. Plesna je dvorana bila dupkom puna parova. Neale nije nigdje po graditeljskim logorima vidio sličan prizor. Plesalo se, bilo je veselo, uzbudljivo i živo. Neale uđe u plesnoi dvoranu i zađe iza jednog reda naslaganih klupa; naslonio se na jedan stup i promatrao. U dvorani je po njegovoj ocjeni moglo biti dvjesta ljudi Kako je neobično, pomisli Neale, vidjeti lijepe mlade žene, dekoltirana vrata i razgolićendh mišica, kako igraju u toj jazbini, i to dobro igraju! Bile su tu izvjesne drage žene — na-185niazanih usana i upalih očiju — tužni ostaci ženskog bića i ženstvenosti. Plesači su mahom mladi ljudi, mladi bar po godinama. Nisu oni znali plesati po taktu već su truipkali bez veze — mahom su to bali vojndci i radnici, jedni zaštitnici, drugi graditelji pruge. Ali je bilo i drugih, isto kao i u točionici, fino odjevenih džentlmena, koji su znali šta je ples i otmjeno ponašanje. Bili su to mladići što su, poput Nealea, u djetinjstvu stekli uglađene manire i bili sposobni da se kreću u otmjenijem društvu. Ne, oni nisu spadali ovamo, nije im bilo mjesto u toj jazbini. Dakako, bilo je i žena koje su slučajno, ili "zlobnom igrom sudbine, zalutale u taj čudni svijet.Neale napusti plesnu dvoranu. Sto se tiče kocke, najviše ga je privlačio poker. Hoće li dobiti ili izgubiti — to njemu nije bilo važno. A u pokeru ne dolaze toliko do izražaja ni rizik ni sreća, kao što je to slučaj na ruletu, ili kod drugih kartaških igara, ili kod bacanja kocke. U pokeru je Neale nalazio zadovoljstvo i ubijao dosadu. Zato se priključi grupi kibica što je stajala kraj jednog stola i pratila poker u kojem su učestvovala četiri igrača.Jedan od igrača, čovjek u besprijekornom1 crnom odijelu, po kojem se potpuno razlikovao od svojih kompanjona u igri, imao je bijelo, glatko, bezizražajno lice, poput čelika ledene oči i tanke usne. Ruke su mu bile izvanredno fine, odnjegovane i spretne. Bit će đa nikad nisu bile izložene suncu, a zacijelo misu nikad radile. Bile su brze kao munja, prebrze a da bi im pokrete moglo uhvatiti oko promatrača. Ali, kad je dijelio karte, džentlmen je bio pažljiv i radio je svoj posao polako, smotreno i razborito. Ulozi su bili u zlatu, i najveća gomila ležala je pred njim. Jedan od njegovih protivnika u igri bio je krupam, plećat muškarac, crvena i pakosna lica, orlovskog nosa — Neale bi se zakleo da je to bandit. Ostala dva igrača zvala su ga Fresno. Treći igrač, čovječuljak pepeljasta lica, suviše se bio zanio igrom a da bi podigao glavu. Po svoj je prilici gubio. Pored njegove sićušne hrpice zlata stajala je prazna čaša. Četvrti, posljednji igrač bio je krupna ljudeskara. Šija mu je bila kao u bika. Nealeu se učini da ga je negdje već vadio. Kad186je malo bolje zagledao njegove rumene obraze i guste opuštene brkove, i pošto mu je čuo zvooki glas, sjetio se da je to poslovođa ekipe radmiika koja je izvodila zemljane radove pruge Union Pacifica. Ubrzo ga igrač pepeljasta lica oslovi sa Muli. Onda je bio siguran da je pogodio.Nekoliko promatrača što su stajali kod stola izgubi se, te je Neale mogao bolje pratiti tok igre.— Mogu li vam se pridružiti? — upitao je dok su se dijelile karte.— Svakako — spremno odgovori kockar.— Ni govora! Ima nas dosta — osorno će čovjek pepeljasta lica, pa pogled svrne s Nealea na kockara kao da sumnja na obojicu. Kockari su često »radili« u »duetu«.— Tek sam doputovao u Bentan — reče Neale či-tajuGi čovjekove misli. — Uopće ne poanajem gospodina u crnom odijelu.

— Boganiu i vraga! — raspali se Muli grabeći svoje karte.Fresno se isceri.Kockar se uspravi, trgnuše mu se one brze, bijele ruke njegove. Neale pomisli da kockar mora imati u svakom rukavu po jedan pištolj. Samo jedna kriva riječ i eto ti pucojave!— Izvinite — Neale će žuroo. — Ne želim dovesti do neprilika. Samo sam rekao da ovoga gospodina nikad prije nisam vidio.— Ni ja vas — odgovori kockar ljubazno. — Ja sam Place Hough i u moju se riječ ne sumnja.Neale je bio čuo za ovog glasovitog kockara s Mis-sissipija. Nesumnjivo su za njega čula i preostala tri igrača. Igra se nastavi, i kad dođe red na Hougha da dijeli karte, Muli zaigra na velik ulog, i sve izgubi. Njegove su krupne kosmate ruke drhtale. Pogledao je u Fresna, pa u onog trećeg, ali ne i u Hoaigha.— Ja sam švorc — Muli će osorno i ustade.Priđe kraj Houigha pa odjednom, kao gonjen slijepim bijesom, trgne revolver. A Neale u hipu skoči i zgrabi mu ruku.— Stani, de! — on viknu.-— Zar bi čovjeku pucao u leđa?187Nealeov je stisak bio snažan, pa onaj morade ispustiti revolver. Neale ga šutoe u stranu. Fresoo ustade,— Gdje ti je pamet. Muli? — zabrunda Fresoo. — Okani se toga!Mlull je na sebe privukao pažnju gomile. Netko podiže revolver. Čovjek pepeljasta lica ispruži ruku da ga dohvati. Hough se ne pomače s mjesta.— Htio sam mu samo uzeti pare — procijedi Muli. Nealeu dobaci bijesan pogled, oslobodi ruku iz njegove, pa se sa svojim drugovima izgubi u gomila.Kockar ustade i strese rukave. Ta kretnja uvjeri Nealea da je dosad zaista držao po jedan mali pištolj u svakoj ruci.— Vidio sam ga ja kad je trgnuo! — reče Hough. — Spasili ste mu život! Svejedno, cijenim vašu pomoć. Da se još jednom predstavim: Place Hough. Kako bi bilo da nešto popijemo?—- Sa zadovoljstvom... Ja saim Neale. Priđu šanku i naruče piće.— Vi ste s pruge, ako se ne varam? —. upita Hough.— Bio sam. Sad sam probisvijet, besposlen. Brz smiješak preleti preko kockareva lica.— Bonton je sam po sebi gadan, pa kad je čovjek još i bez posla...— Sva su ta naselja gadna — odgovori Neale.-~- Bio sam u North Platteu, Kaernevju, Chevemineu i Medicime Bowa u vrijeme njihova uspooa — reče Hough. — Bila su to opasna mjesta. Ali ne kao Bonton'. A kakvo li će tek biti slijedeće i posljednje naselje što će ianići na zapadu? Bit će to pravi pakleni tutanj. Kako bi bilo da ga baš tako nazovu?— Zašto rekoiste da je Benton najgori? — upita Neale.— Ovo je divlje i prekomjerno divlje mjesto. Izgradnja pruge doforo napreduje jer ima na pretek radne snage. Za svako radno mjesto imate po tri rad-ndka. Što zanači svaki dam po dvojica nemaju šta raditi. Otnda se ili oipiju ili poginu. Pa onda je tu zlato. . s vlaka se izda na stotine tisuća dolara u zlatu. Benton je dosad doživio tek jedan dan isplate radnika. To je bio dan kad sam vidio dosad neviđeno! Pa onda... tu su žene. ■188— Vidio sam ih nekoliko u plesnoj dvorani — reče Neale.— A niste bili kod Stantoinove? Neale upitno pogleda preko ruba čaše.— Tko je to?

— Zovu je Beauty Stamton — odvrati Hough. — Vidio sam je u New Orleansu pred mnogo godina, kad je bila veoma mlada... i, na zlu glasu već onda. Bila je ljepotica i uživala život... ta Beauty Stainton«.Neale ne reče ništa. Kako se Hough okrenuo da plati piće, priđe mu nekoliko ljudi. Htjeli su. s njim igrati poker. ?— Gospodo, mrsko mi je da vam uzimam pare — reče Hough. — Ali nikad ne odbijam da sjednem za igru. Neale, hoćeš 11 s nama?Nađoše jedan stol koji se upravo bio ispraznio. Od one trojice što su sjeli s njim i Hough om, Neale bi za dvojicu rekao da su bogata trgovci ili rančeri iz Miissourija. Treći je bio profesionalni kockar. Neale se tako našao u neuobičajeno nezgodnom društvu. Jer, prvo i prvo, nije imao mnogo novaca. Kako je htio biti potpunu trijezan, odbio je da pije. I gle, počeo je dobivati ruindu za rundom, ne po nekom svom majstor luku kartaškom, nego samo zahvaljujući pukoj sreći. Čitavo je vrijeme imao dobre karte, pokoji put i vainredno jake. No, brzo je uočio da mu te izvrsne karte dolaze upravo onda kad dijeli glasoviti kockar s Miississipija, Place Hough. Čudio se i pitao je li to Hough »pakuje« karte u ojegovu korist? Bilo kako mu drago, Neale je te večeri dobio lijepu svoticu.— Gospodine Neale, dobijate li vi uvijek takve karte? — upita jedan' od igrača,— Pa naravno — odgovori Neale koji je i protiv svoje volje bio uzbuđen i oduševljen.— Ne možeš, ga tući! — javi se drugi.— Sretan u kartama, nesretan u ljubavi — primijeti treći.Kod ove posljednje primjedbe, Hough je gledao Nealeu pravo u oči. S Nealeova lica odjednom nesta smiješka i vedrine. Kockar obori pogled.— Držite se vi karata, a okanite se filozofiranja. Ovo je poker — on reče.189I dalje je Neale dobivao, no ushićenje I ponos više mu se ne vratiše. Jedna slučajna upadica dirnula ga ravno u srce. Nesretan u ljubavi! Avaj! Taeno je pogodio! Kakva sreća, kakvo zlato — ništa ina svijetu više me postoji što bi ga moglo usrećiti!Nakon, što se igra završila, Neale je osjećao neku neobjašnjivu naklonost prema Houghu. Bio je uvjeren da mu je kockar spretno dijelio dobre karte.— Da vidimo — reče Hougih i pogleda na sat. — Ponoć! Sad će kod Stantonove biti interesantno i živo« Hajdemo.Neale ne htjede pokazati kako mu je sve to odvratno, a opet nikako nije znao šta da kaže. Uostalom, došao je ovamo bez ikakva cilja. Zato ndje dugo oklijevao. Ustao je i bez riječi pošao s Houjgihom.Čini se da je i ostale posjetioce kockarnice privlačila ona plesna dvorana. Ulaz u dvoranu vodio je kroz hotel. Zidovi toga drvenog zdanja bili su obojeni po sekcijama, poput kulisa pozornice. Gosti »u neprekidno ulazili i izlazili. Iz stražnjeg dijela dopirali su zvuči muzike i veseo žagor. Po sagovima, slikama, stolicama i svemu ostalom vidjelo se da taj lokal, ma kakva mu bila maimjena, vodi osoba s mnogo ukusa i smisla za praktično. Neale nije nigdje vidio šanka.Hough i Neale uđu u prostranu prostoriju, pumu gostiju koji su se očigledno zadovoljavali da samo promatraju druge. Sa suprotne strane, iz plesne dvorane, dopirala je zaglušna buka u kojoj su se miješali skladni tonovi muzike i nekakvi čudni, užasni škripavi zvuči, veseo žamor i obijesna vriska, prijeteći prodorni .povici i prigušeni glasovi.Hough povede Nealea prostorijom. Uđoše u plesnu dvoranu i zaustavise se na mjestu odakle su imali pregled svih gostiju. Neale ugleda plesne parove kako se pomamno vrte na podiju.Hough prišapne Nealeu na uho: —- Beautv Staintora izbacuje pijanice naglavce iz lokala.Doista, po plesačima se ne bi reklo da ih je optiJo piće. Ali su očito bili opijeni nečim drugim, jačam. Plesna je dvorana bila dupkom puna. Gledajući u? masu, Neale je mogao vidjetd jedino zažarena lica i

190razigrane prilike što se vrte i kruže dvoranom. Bio je to divlji ritam, ritam bez ikakva sklada, bez gracije, ples u kome muzika nema nikakve stvarne uloge, žar u kome se gubi i muško i žensko. Nikada Neale nije vidio takav prizor. Bio je zapanjen. Činilo mu se kao da su ljudi u plesnoj dvorani izgubili sve što ih čini ljudima, kao da je ta uzbibana masa samo gomila mesa. Muškarcima su potpuno ovladali na(gomi, a ,žeme su bile samo ženke. Ako zaista smirt vreba u naselju, kako mu je natuknuo Hough, neshvatljivo je zašto ovdje, u plesnoj dvorani, vlada takvo raspo-loženje i divlje orgijanje. Te dvije tako oprečne stvarnosti nisu Nealeu išle u glavu.Zbog svega što je te noći vidio, Neale je bio još potišteiniji. Ali ono što ga je naročito užasnulo i izazvalo u nijemu sažaljenje i bolnu tugu bile su te posrnule žene, te bijedne ljudske spodobe. Neale je u svom životu ljuibio dvije žene — majku i Allde Lee, ljubio ih je tako snažno da bi trebalo da ljubi sve žene samo zato što su istoga spola. Kako je to smiješno. Zar se ta stvorenja, te bezličoe plesačice mogu uopće svrstati u nježni spol? Pa ipak su sve one, ili gotovo sve, mlade, vedre, gizdave, zanesene i plahe, pune života, sve su gipkih pokreta, sjajnih očiju u kojima se odražava napetost, sve one nalaze neki smisao u takvu raskalašenu' životu! No, malo je promatrača moglo uočiti te apsurde, nitko o tome nije razmišljao, nitko osim Nealea. Sve su oči bile uprte u onaj pomaman ples, u golo meso, u drske, izazovne poglede plesačica, u priljubljena lica plesnih parova.Muzika prestađe, parovi stadoše, trupkianje se stiša. Nije bilo ni jednog slobodnog sjedala, pa su plesači šetali po dvorani ili se skupljali u grupe.— Cima. mi se da si Ruby zapeo za oko — dobaci Hough.Neale nije shvatio šta kockar time hoće reći, ali je ma njegovu upadicu ipak pogledao djevojku u crvenoj opravi koja je bila zastala sa svojim društvom na vratima plesne dvorane i napadno se zapiljila u njega. U tom trenu netko privuče Houghovu pažnju i on se na čas udalji.Djevojka u crvenom bila je u centru pažnje svih gostiju. Nealeu se nije činila ni lijepom ni simpatič-191nom, ali on. ipak nije mogao odvojiti pogleda od nje. Haljina joj bila dekoltirana i izazovna. Njeno ovalno, fino lice svojim je bljedilom pružalo kontrast, jarko-crvenoj boji na usnama. Njene su oči bile izrazito crne, zavodljive i drske. Ona zabaci glavu i Nealeu uputi izazovan smiješak. Neale se ukoči od iznenađen ja. Smiješak djevojke na njega je djelovao poput hica iz puške. Biio je toliko zbunjen da se nije mogao ni pomakinuti s mjesta kad mu je prišla. Više je osjećao nego vidio da se Hough vraća k njemu. Djevojka ga uhvati za kaput i zagleda mu se u oči. U dubini njenih crndh očiju nazirala se živa vatra. Imala je kao snijeg bijele zube. Namazane usne joj se razvukoše u osmijeh — i te kakav! Bio je to osmijeh ustreptale mladosti i uživanja. Bila je lijepa kao anđeo. .Nekto vrijeme držala ga je za suvratak kaputa, a onda ga malko povukla k sebi.— Sviđaš mi se! — nasmija se ona.Neale je bio toliko zatečen ovom njenom izjavom •da je ostao bez daha i ni riječi nije mogao izustiti, kao da je zanijemio. Osjećao je njezinu blizinu, i gledao je, a ipak mu se činilo da samo sanja. Njeno je lice posjedovalo neku izvanrednu draž. Pa te zanosne, zavodljive oči, taj izazovni osmijeh, te crveno namazane usne, sočne i privlačne, iz kojih izbija mladost — čitava njena pojava budila je u njemu neku posebnu životnu krijepost, takvu kaikvu nikad prije nije osjetio, silnu poput nekog žestokog pića. Ta je žena bila inkarnacija mladosti, zdravlja i ljepote.Osjetivši njen dah i opojni miris, Nealeu se učini kao da mu je tijelo zahvatio plamen. Bio je omamljen njezinim šarmom, otrovan njenom ljepotom.

— Hoćeš li zaplesati sa mnom, dragi? — upita ona i malko iskrene glavu, a poluzatvorene oči upre u njegove.— Neću — odgovori Neale i odgurne je od sebe, nježno ali odlučno.Djevojka se lemu. — Zašto? Zar ne znaš plesati? Ne bih rekla da si takav nespretnjaković.— Znam plesati — odrješito će Neale.— Pa onda, hoćeš li zaplesati sa mnom? — upita ona, a na bijelim joj se obrazima ukazaše crvene mrlje.192— Rekao sam da neću — odgovori Neale hladno. Ovaj je odgovor potpuno razjari. Silovito ja iz-mahnula rukom. Hough joj- zgrabi ruku i tako Nealea spasi od žestokog šamara.— Ruiby, ne žesti se — prigovori kockar.— Uvrijedio me! — ona kriknu razdražljivo.— To nije tačno, Ruby, ti si pokvarena...— Pokvarena! K vragu!... Zar mije buljio u men«! Zato sam ga i pozvala da sa mnom pleše. A on me uvrijedio. Reći ću Cordvju neka ga ubije!— Ne, nećeš — odvrati Hough i odgurne je prema ojezinoj drugarici, nekoj visokoj zlatokosoj ženi. — Gospođice Stanton, izbacite je napolje! .Žena koju je oslovio prišapne Ruby nešto na uho. Onda djevojka krene prema svojim veselim drugari-cama, ali najprije dobaci Nealeu:— Koga si vraga došao ovamo, veliki i lijepi tikvane?Hough se okrete Nealeu.— Ta cura ima mnogo obožavalaca. Povrijedio si njezinu taštinu... Shvaćaš li? To je Bonton, mladiću. Da si kojim slučajem bio sam, mogao si izgubiti glavu. Pripazi se poslije ovoga.— Ali ja joj se nisam udvarao — bunio se Neale. — Jedino sam je gledao... Onako ljubopdtljivo, sa zanimanjem. Rekao sam joj da neću plesati. To je sve.Hough prasne u smijeh.— Ti si, momče, novajlija u Baritonu. Neale, da te predstavim dami koja te je izbavila iz neprilike... Gospođa Stanton ... gospodin Neale.I tako je Neale upoznao Beautv Stanton, Izgleda da mu je ona stvarno napravila uslugu. On joj se zato' iskreno zahvali. Njegov način ophođenja sa ženama bio je učtiv i smjeran. To je u tom naselju bila rijetkost. Beautv Stanton bila je žena privlačna izgleda, stara najviše trideset godina. Privlačne crte njezina lica odavale su da je nekada bila neobično lijepa. Kosa joj je bila mutnozlatna, oči krupne i plave, s izrazitim podočnjacima, a lice klasičnih, pravilnih crta.— Gdje je Anciliffe? — Hough upita Stamtotriovu. Ona mu pokaza rukom, i on se udalji.— Neale, vi ste novajlija — reče Beautv Stanton više potvrdno nego upitno.13 Trasa Union Pacifica193— Zar vam tako izgledam? Ne mogu zaboraviti riječi one djevojke — odgovori oo.— A što vam je to rekla?— Pitala me da kog sam vraga ' došao ovamo. I nazvala me...— Oh, čula sam kako vas je Ruby okrstila. Pravo je čudo što vam nije prisila i gore ime; Ona može psovati kao kočijaš. Muškarci luduju za -njom. Bilo bi samo njoj slično da se zaljubđ u vas zato što ste je uvrijedili.— Nadam se da se to neće dogoditi — odgovori Neale smeteno. :— Smijem li vas upitati... zašto ste došli ovamo?— Mislite, u vašu plesmu dvoranu? Pa eto, Hough me doveo. Upoznao sam ga maločas. Igrali smo poker i...— Ne to. Mislim, šta vas je dovelo u Benton?

— Tek tako, navratio sam. Tražim ... ovaj... izgubljenog prijatelja — izmuca Neale.— A ne tražite M posla? Ne izgledate mi kao pružni radnik. Poznajem tu sortu ljudi. A kockara prepoznajem na milju. Cijeli svijet se sastaje ovdje u Ben-tomu. Uza sve to, ne navraća u moj lokal mnogo takvih mladića kao što ste vi.— Kao ja? Kako to mislite?— Ovdje su vam ljudi kao kurjaci kad nanjuše svježe meso. Kao banditi u potrazi za zlatom... A vi ste kao i moj prijatelj Ancliffe.— Tko je on? — upita Neale učtivo.— Tko je on? Sam Bog zna. Dovoljno je reći da je Englez i džentlmen. Bogu je plakati da ljudi poput Ancliffa i vas zalutaju u ovaj grad.Govorila je to ozbiljnim glasom. Po naglasku i držanju vidjelo se da je dobro odgojena.— Zašto, gospođice Staoton? — znatiželjno će Neale.— Zato što je to traćenje vremena. Vi ne radite. Niste pokvareni. Ničem dobrom ne možete se ovdje nadati. Samo se izlažete opasnosti da vaim kakav pijanac zabode nož u leđa ili vas izrešeta iz revolvera.— Priznajem da me ovdje ne očekuju ruže — odgovori Neale.194Uto se vrati i Hough u društvu bljedolika, vitka čovjeka, po čijem se odijelu i držanju vidjelo da nije Amerikanac. Hough ga predstavi kao Ancliffea. Nea-leu je bilo drago što je stekao još jednog poznanoika. Banton je možda na j ozloglašeni je mjesto, puino ološa, ali je oin upozinao i nekoliko čestitih ljudi i žena. Am-cliffe je bio prijazan čovjek, lijepih crta lica koje je odavalo ozbiljnost i burnu prošlost. Njegove umorne plave oči gledale su u. svijet tužno i blago, iz nijih nije zračila nd znatiželja nd nada. Bio je to Englez koga je snašla zla kob.— Tek doputovali, a? — obrati se Ancliffie Nealeu. —- Prilično interesantno mjesto, zar ne?— Pa, čovjek se ne može dosađivati u Bentonu — odgovori Neale.— Ne, dok je živ — upadne mu u riječ Stantcnova.— Gospođice Stainton, ta vam se misao, izgleda, stalno vrzma po glavi — reče Neale sa smiješkom. — Koliko ljudi prosječno ode dnevno na onaj svijet u ovom naselju?— Dnevno! To se ovdje ne računa na dane nego na sate. Blažene i rijetke noći kad netko ne bude ubijen u mom lokalu. A šta bi tek bilo da točim piće!... Koliko se sjećam, Aincliffeu sam devet puta spasila život. On ili nema pameti ili želd da izgubi glavu.— Uvjeravam vas da je posrijedi ono prvo — reče Englez.— Ali, prijatelji, ja se ne šalim. —-.ozbiljno će Beautv Stanton. — Ovo užasno mjesto ide mi.oa živce. Eto vidite, i gospodin Neale umalo da nije platio glavom. I on bi se našao pred revoK erskom cijevi da mije bilo mene.— Gospođice, ja neobično cijenim vašu ljubaznu pomoć —. reče Neale. — Ali to što bih se našao pred revolversfeom cijevi još me znači i da bih sigurno poginuo.— Jeste li brz oa oružju? — upita Hough.— Godinama mi je drug u poslu bio jedan kauboj, inače brz revolveraš. Radili smo zajedno na trasiranju pruge. To je onaj moj prijatelj što sam ga maloprije spomenuo.195Mladiću, vi tražite smrt! — usklikne gospođica Stamen.U tom času muzika ponovno zasvira. Razgovor za vrijeme plesa nije više bio interesantan. Neale je promatrao ples kao i prije. I dok je pratio vrtoglavo okretanje plesnih parova, dva je puta uhvatio pogled djevojke Ruby. Oči su joj bile ispunjene gnjevom, mržnjom i silnom znatiželjom. Nešto kasna je pažnju mu privuče drugo Hough mu je viknuo na uho neka svrati pogled na jednu smiješnu scenu. Nasta gužva, Neki snažan'tip .s revolverom i dugim lovačkim nožem za . opasačem skoči na stol upravo u času kad je muzika prestala da svira. Bio je potpuno pijan., Imao je izgled neiskusnog pružnog radnika koji želi dati dojam strašna bandita.

— Dame i gospodo — prokrklja on — zamoljen sam, hik, da vam. ,hik, pjevam, hik.Odgovoriše mu podrugljivim povicima i zviždanjem. On bijesno pogleda oko sebe ne bi li vidio tko mu se to ruga. Neprilika je bila na pomolu. Njemu iza leđa doleti neki predmet i pogodi ga u .glavu. On se naglo okrene, klateći se. Onda nekoliko gologilavih redara nasrne na njega, Izvrne se stol, nesuđeni se pjevač kao vreća skljoka na pod. Zgrabiše ga i naglavce izbaciše napolje, U dvorana ponovno nasta veseli žamor.— Najgore je što mi dolaze ovakvi skroz pijana, odvratni tipovi — reče Beautv Stanton. — Onda smo prisiljeni da bježimo i da se krijemo ispod stol ova kako bi izbjegli gužvu.— Kao što vidim, vaši ljudi ne gube vrijeme s ovakvim galamdžijama — primijeti Neale.— Unajmila sam neke ljude da mi održavaju red u dvorani — odgovori ona. — Radnike, bivše šerife, revolveraše, protuhe, same svojevrsne tipove. Za tako što najbolji su Irci. Samo što se oni nerado prihvaćaju ovakva posla. Sad imam osam momaka. Sve su to opasni tipovi. Plašim se da me ne ubiju. Rekla bih da mi pljačkaju goste. Ali šta mogu? Bez kakve-takve pomoći ne bih mogla držati lokal. To će rhe spremi'ti u gro'b.Neale nije sumnjao u njezine riječi. Nad ovom neobičnom ženom lebdjela je nekakva zagoinetaa196sjenka. Nju je očigledmo mučilo pitanje kako da održi red, kako da spriječi tučnjavu i prolijevanje krvi, da bi se gosti u njezinu lokalu osjećali sigurnijdma. Ali Neale nije mogao ni .zamisliti da bi se njezin lokal mogao održati dugo. Vidio je on kako u plesnoj dvorani ljude obuzimaju divlje strasti, kako se u njima raspaljuju niski porivi. Promatrao ih je u prolazu i čitao im je pohotu u očima, u teškim očnim kapcima, u otvorenim ustima, u njihovu izgledu i gestama. Bili su kao mahftiiiiti, S .posebnim je zanimanjem, promatrao lica Aincliffea i Hougha. Englez je očigledno imao buran život i sad mu je bilo svejedno gdje živi, samo da živi. To je Neale osjetio i divio se njegovoj mirnoći, otmjemosti i srdačnosti. Ancliffe ga je 'podsjećao na La.rrvja Kiinga — obojica su se ponašala hladnokrvno, ležerno, bezbrižno. Kad umre, Ancliffe će umrijeti kao čovjek. Ni Hougha nije uzbuđivala surovost i razu-zdanost života u Bentonu. Hladno i mirno vrebao je oin svoje žrtve — da ih operuša. Motrio je i pazio hladnim, bezizražajnim očima. Možda će i on, prije ili kasnije u Bentonu naći svoj kraj.Iz ovih brzih misli, Neale pređe na razmišljanje o sebi. Ono što važi za drugoga mora važiti i za njega. Prisutnost bilo koga od njih — Hougha, Amciliffea ili ojega lično — u noćnom lokalu Beauty £taintoin predstavlja žalosnu potvrdu promašena života.Lakim dodirom netko mu prekide nit misli.— Imali ste mnogo neprilika u životu, zar ne? — upita Beautv Stan ton«.— Pogodili ste — smjesta odgovori Neale.— Svi smo ih mi imali... izgledate mi suviše mladi. . • ■— ftuby će izazvati gužvu — umiješa se Hough.— Valjda neće! — viknu Stamtonova i oči joj si-. jevinuše.U tom tremi Neale spazi Ru'by u društvu nekog tipa niska rasta i drska izgleda, koji je u ruci držao revolver, i nekoliko ostalih muškaraca i žena u njihovoj pratnji. Upravo su izišli iz plesne dvorane i stali nedaleko od Nealea. Beautv Statutom im priđe, povuče197Ruby u stranu i nešto joj reče. Na djevojci raige bilo ranijeg gnjeva, Beauty Stanton se ubrzo vrati.— Ruby se smirila — reče ona Nealeu s očiglednim olakšanjem. — Zamolila me je da vam kažem da se izvinjava za onaj ispad. Desilo se upravo ono što sam vam rekla. Preko ušiju se zaljubila u vas samo zato što ste se onako ponijeli... Dna je iz čestite porodice, Neale. Ima sestru, o kojoj mnogo priča, i dom u koji bi se vratila da nije ožigosaoa.

— Ma je li moguće? — upita Neale. — Htio bih govoriti s njom.Na diskretan znak Beauty Stanton, Ruiby priđe društvu.— Ruby, već si se predstavila go»spodinu, ali ne onako učtivo kako bi bio red — reče Beauty.— Veoma mi je žao — odgovori Ruby. U njezinu tihom glasu osjećao se prizvuk tuge.-~ Možda sam ja bio grub — reče Neale. — Ali, nije mi bila namjera. Ne bih mogao ni s kim plesati ovdje... ni bilo gdje drugdje.,. Ali reći ću vam šta bih želio uraditi — nastavio je tihim glasom. — Noćas sam se kartao i dobio tisuću do|ara. Dat ću vam pola tog novca pod uislovom da se vratite svojoj kući.Djevojka se strese i ustuknu kao da joj je netko zario nož u srce. Potom se ukoči.— A zašto vi ne idete kući? — odvratila je. — Svi smo mi ovdje na rubu propasti. Najgore tek dolazi.Promatrala ga je nekoliko dasaka ne trepnuvši očima, blijeda i stvrdnuta lica, a onda se vrati svom društvu.— Gospodo,- vi ste mi jedina prija-telji u Bontonu — reče Beauty Stanton. — Ali ovo su poslovni sati i zato vas moraim napustiti.Potom se nagne k Nealeu i prišapne mu: — Ostanete li ovdje, izlažete se opasnosti. Zoam, nešto vas tišU, razočarani ste. Ali vi ste još mlad čovjek... Pokupite se odavde.Onda mu poželii laku noć te se udalji.Neale je bez riječi nastavio da promatra zabavu. Doskora je i Ancliffe napustio društvo, a najzad i198Neale i Hougn izađoše na ulicu. Buična gomila tiskala se i gurala sa svih strana kao da će za koji čas biti sniak svijeta.Neale je htio da sazna još nešto o Ancliffeu. Kockar mu odgovori da nitko ne zna odakle je došao taj Englez, samo se zna da ndkad ne pije pretjerano, izbjegava tučnjavu, očevidno je postao privržen Beauty Stanton, a svakako mora da je propali plemić koji je ostavio sve i postao — poput tolikih drugih u ovom kraju — otkiout list na buri.— Beauty Stanton te je zavoljela — dometale Hough. — Vidio sam ja to... A tek jadna Ruiby! Kažem ti, Neale, ja naprosto žalim neke od tih žena..— Tko ih ne bi žalio?— Ja znam da su tebi takve žene strane, tuđe. Ti ih ne možeš shvatiti, ali ih ja shvaćam. Ja sam se godinama družio s takvim ženama. Dakako, Beotom prednjači u mnogo čemu; u njemu se čovjek susreće s tipovima kakvi se ne viđaju ndgdje drugdje pod kapom nebeskom. Ali svejedno svi ti ljudi, čak i omi maj suroviji, najpodliji, najrazvrateiiji, ponekad pokazuju iskrice čestitosti. A žene kao Ruiby i Beauty Stanton, koje su zacijelo odgojene u finoj sredini, takve žene oitko ovdje ne shvaća. One su kadre da ti*nož zariju u srce za jednu jedinu uvredu, a i da žrtvuju svoj život za onoga tko je prema njima učtiv. Ti si svojim nastuipoim u srce ranio Rufoy i osvojio Beauty Stanton. Ovdje prema njima nitko ndje ni indiferen-tam ,ni učtiv. Žena popuit Beaoity Stanton osjeti gorčinu u dušj kad joj netko priđe onako kako si to ti učinio, s poštovanjem.— Ne vidim u tome ndšta dsobito.— Bio si previše osjetljiv i cijeli si prizor gledao s gađenjem — reče Hough pošto stigoše do kockarnice. — Hoćeš li svratiti pa da opet zaigramo? Ovdje se u svako doba nađe društvo za igru.— Ne, ne bih ... osim ako ne misliš ...— Mladiću, ja ništa ne mislim... tek onako, drago mi je biti s tobom u društvu i želim da ti nekako uzvratim uslugu. Laku noć.199

Neale pođe u svoju sobu, umoran, zamišljen i zlovoljan. Napolju se huk naselja naizmjence stišavao i rastao. Bilo je tri sata poslije pomoći. Neale se pitao u čudu kada spavaju te noćne ptice. Mučilo ga je i pitanje gdje li se nalazi Larry Riđi King. Dugo nije mogao zaspati. Zora ie zarudjela n<a istoku kad je konačno utonuo u san.GLAVA 16.Toga je dana Neale spavao do. kasna i probudio se s onom- istom tjeskobom koju mu je u posljednje vrijeme redovito donosio svaki novi dan, Tromo je ustao, sjetan, namršten pri pomisli da ga ne očekuje nikakav posao i da će i ovaj dan provesti skrštenih ruiku. Htio je da bude sam, a kad tamo samoća mu je još više razjedala dušu.»Da sam. čovjek, pokupio bih se odavde iz ovih stopa«, mrmljao je u sebi prezrivo. Razmišljao je o onom propalom Engelzu, Ancliffeu, čovjeku koji je uoatoč zloj sudbini svojoj bio miran i bezbrižan, i to kao da ga je tješilo. Razmišljao je i o Ruby i o onom oštrom prijekoru što mu ga je uputila. Dugo on to neće zaboraviti. Ta raspuštena, prezrena žena, zacijelo me spada među kukavice. Ona je izgubljena, ali je i pored toga divna.»Otići ću iz Bontona«, govorio je sobom. Ipak, uza sve tegobe što ih je u tom kraju proživljavao, to mjesto, ta surovost i divljina, sve ga je to očaravalo. »Ne! Ostat ću!« brzo se predomislio.Bio je bijesan što se mora stidjeti sam sebe. Bio je žrtva mnogih ćudljivih obrta koji mu ostaviše neprekidnu patnju i bol, neizrecivu tjeskobu što mu se uvlačila u svaku kost i kidala mu srce i dušu.Neale izađe iz konačišta, na ulicu i začu zvižduk lokomotive. Na ulici je bila slika slična onoj što ju je vidio prethodnog dana, jedino prašina što se dizala nije bila ooako gusta. Ušao je u jedan hotel i naručio bolji ručak. Promatrao je ljude kako užurbano đo-201laže i odlaze. Pošto se najeo, bez određenog cilja krenuo -je' put željezničke stattiice, tek toliko da ubije vrijeme.U to vrijeme stizala su u Benton dva vlaka dnevno. Ovaj što je upravo stigao bio je dugačak i pun putnika i robe. Neale spazi indijansku strijelu zabodenu tik iznad prozora jedinog putničkog vagona. U kompoziciji je bilo vagona — platformi, natovarenih dijelovima montažnih kuća, i zatvorenih teretnih vagona, punih namještaja. Beraton je rastao iz dana u dan, te je građevni materijal i namještaj bio mnogo tražen. Najzad, tisuću putnika isfcrca se iz vlaka i priključi se prašnjavoj stisci i metežu.Odjednom Neale se nađe lice u lice s Larrvjem Ktagom.— Riđi! —- uskliikne on i poleti k njemu.— Nemaš pojma koliko mi je drago što te vidim— razvode kauiboj. — Kog si se jarca zabio u ovaj brlog i krađeš bogu dane?JNTeale ne odgovori ništa već povuče kauiborja iz gužve kako bi na miru mogla porazgovarati. Kauiboj je nosio mali zavežljaj zamotan u šatorsko krilo.— Riđi, dobro izgledaš za čovjeka u tuđem kraju— reče Neale. — Gdje su ti konji? Riđi se snuiždd i obori pogled.— Pa eto, prodao sam ih — reče nevoljko.— Prodao ih! One prekrasne konje? Oh, Riđi, šta uradi, tako ti boga!— K vragu! Hoće se mnogo novaca da bi se ostalo na toj prokletoj pruzi. A ja nisam imao ni prebijene pare.— Pošto si ih prodao? Mnogo, mnogo me brine šta će biti s njima.— Umukni! Šta te se tiču moji konji. Bakrenasto lice kauboja smrači se poput tmastaoblaka. Nikada prije nije Neale vidio takivo lttee u ojega.— Govorio sam ja tebi, budalo, da se popraviš i čestito se vladaš!— Pa onda? Zar se nisam vladao čestito? *— zabezeknu se kauboj.202

—- Jesi vraga! Ne laži! Izbit ću ja tebi te mušice iz glave!— U redu, nek bude, kad ti se ne da dokazati! Šta mamjeravaš učiniti?— Dobro te izdevetati — ražesti se Neale. Bio je bijesan na Larrvja, ali još više na sebe Što je bio uzrokom da kauboj izgubi posao i svoje prekrasne konje.— Izdevetat ćeš me! — prenerazi se kau'boj. — Da li to znači da ćeš me tući?— Da. To si i zaslužio.Larry je ove njegove riječi shvatio ozbiljno i strašno se zap>repastdo. Neale utmalo da ne prasnu u smijeh vidjeivši kauboja u neprilici.— Pa miislim da nisam dovoljno vješt da se bi-jem pesnicama — reče Larry mirno. — Hajde, počini odmah.— Neka te đavo mosi, Riđi!... Valjda znaš da nikad me bih mogao dići ruku na tebe. Bolestan sam i razočaran i neobično se radujem Što se opet sastašmo... Bio saim uvjeren da si doputovao u ovaj kraj prije mene.Rekao je to dubokim, drhtavim glasom.Larry se zbuni, a njegovo crveno lice postade za nijansu arvemije. Iz plavih mu očiju više nisu sijevale varnice.— Ouio sam kako je đavolski opasno mjesto' taj Bemton... i zato sam došao ovamo — reče tronutim glasom. Ali način na koji se hvatao za opasač odavao je staru silovitost i žestinu revolveraša.— Nebesa! Koga ja to vidim! — usklikne Larry iznebuha.Neale se naglo okrene i trgne od iznenađeno a. Ugledao je izviđača u jelenjoj koži, visoku priliku što je knupno maibadala poput brđanina, čovjeka, koji mu je bio odnekud poznat.— Slingeriland! — najzad usklikne Neale. Traper poleti k njima, bakrenasto mu se lice zažari,a iz s;Mh mu očiju zasja radbist.— Momci, napokon vas nađoh! Znao sam ja da će me jednog dana put oanijeti na vas —' reče starac i ispruži svoje žuljeviite ruke u znak pozdrava.Neaie pokuša progovoriti ali mu užasan grč stegne vilice i grlo. Kretnjama je preklinjao Sliogerlanda203da mu ispriča o nemilom događaju. S traiperovih usa-• na iščezmu smijeh, a lice mu pois^ta tvrdo poput čelika. Larry s krajnjim naporom otvori usta. — Allie!... Sta je s njom? ' •— Djeco, ono što joj ,se dogodilo, slomilo me i prije vremena će me otpremiti u grob — otpočne Slimger-lamd promuklo i tužno. —.Kunem se da je ni jedinog trema nisam ostavljao samu.'., i tek onda... prvi i jedini put... kad je ona sama tražila da idem bez oje... pođoh po gvozda i ostavili je u kolibi. Nikada to sebi neću- oprostiti... Kad sam se vratio, koliba je bila spaljena ... Allie je nestala! Nestala zauvijek!... Nisu to-učinili Crveno kosci, to je djelo onih protuha •iz Kaliforinije. Slijedio sam ih po tragu. Potom je došlo do proloma oblaka. Od tragova raje ostalo ništa, baš ništa! Sve je isprala kiša. Sve je bilo izgubijelnio. I šta sam mogao? Vratio sam se u brda k svojim stupicama.— Šta ... joj... se... dogodilo? — jedva izm-uca Neale drhtavim šapatom.Sliingerland svrne pogled s Nealea i tužno se zagleda u daljinu.— Siinko, prežali je!' Zaboravi je! Allie to neće pre-živjeti, ako već nije mrtva. Nije li tako, Latfrv?— Naravno. Ne mogu nd zamisliti da bi Allie mogla izdržati među razbojnicima više od nekoliko sati — odgovori Larry tjeskobnim glasom.Neale zamagljenih očiju skoči i udalji se od svojih prijatelja. Osjećao je da će mu se grudi rasprsnuti od mutke i patnje. Nije se mogao svladati — jecao je kao malo dijete. Potom klone, mrtvo se spusti na jedan sanduk i obori glavnu skoro do zemlje.

Larry ga je neko vrijeme bespomoćno gledao, i sam osjećajući veliku bol.— Hajde, Neale, pokušaj se svladati. Ne vrijedi jadikovati — tješio ga je kauboj. Ali i on i Slingerland bili su nacistu da ga njihova sućut i razumijevanje neće utješiti u ovom treouitfcu. Tu nije bilo poimoći.— Sliingerlaind, nešto si natuknuo da je Allie otela neka banda iz Kalifortnije. Jesi li siguran u to? — upita kauboj.— Mogao bih se zakleti da je tako — odvrati traper. — Nitko drugi u to vrijeme nije prolazio kralj"204moje kolibe. Bilo je rano proljeće, nitko još nije bio krenuo na zapad. A sjećaš li se om<e četvorice sumnjivih tipova što smo ih sreli baš tih dana? Oni su bili iz Kalifornije.— Proklete hulje! Neću mirovati dok ih ne pronađem pa taman ih morao tražiti do kraja života! — procijedi Kiog. U njegovu ledenom otegnutom glasu osjećao se prizvuk nečeg strašnog i opasnog.Neale se postepeno smiri i pribere. — U meni više nema života! — reče dršćući.— Ne pretjeraj! — reče mu kauiboj. — To te samo potresao ovaj susret sa Slkigerlandom. Vjeruj mi, i ja sam ošamućen kao da me je netko zviznuo toljagom po glavi. To će proći.— Teško je to... ali ... — Slingerland nije mogao glasno završiti misao.— Slingerland, drago mi je što smo se opet našli, iako me je ovo sad slomilo — reče Neale trudeći se da govori razboritiije. — Ovaj susret došao je tako neočekivano. Jesi li ovdje dognao krzna?— Ne nisam. Morao sam odustati od lova na krz-1 naše. Nisam mogao izdržati samoću poslije... ovaj... poslije onog___I tako, sad lovim bizone i opskrbljujem mesom vojsku i graditelje pruge. Upravo sam doputovao vlakom i dopremio vagon svježeg bizomskog mesa,— Meso od bizona — ponovi Neale rastreseno.— A kako ide tvoj posao, sinko? — uipita Sliingerland,Neale zavrti glavom, ali ne odgovori ništa.— Napustili smo posao — umiješa se kauboj. ■— Šta? Zar ste ovdje u Bentonu bez posla?— Naravno. Tako je to. Sta možeš? Slinigerland zaimlatara rukama u znak neodobravanja i Neaieu dobaci pogled pun čuđenija.' — Moj sinko, ndisi valjda samovoljno otišao i...— Jesam — odvrati Neale i nemoćno raširi ruke. — Nisam se vratio na posao. Nisam mogao. Ne mogu raditi. Više nemam mira ni spokoja. Ja sam izgubljen Čovjek.203Traperovo lice se grčilo od bola. Bilo mu je (neizmjerno žao mladića. Larry Kinig odsutno je gledao u prljavu, prašnjavu gomilu svijeta što je prolazila ulicom i u sebi je tiho kleo.~- Ne govorimo više o tome — Neale prvi prekine mučnu šutnju. — Sta je učinjeno, učinjeno! Sta se tu više može! Nego, kako bi bilo da i nas poveđeš kad slijedeći put pođeš u lov na bizone?Slingerland se uhvati za slamku. — Viđaš, nije to loša ideja. Bili biste mi od koiriisti. Samo, to je naporan- i opasan posao. Crvenokošci su nam često za petama. Morat ćete jahati. Cimi m,i se, Neale, da si ti izvrstan jahač. Ali ovarj naš prijatelj kauiboj, koliko se sjećam, nema ni pojma o jahanju.^ —• Na konju sam odrastao — odgovori kauboj ozbiljnim glasom, me shvativši da traper samo pokušava undjeti malo vedrine u tužnu atmosferu u kojoj se odvija/o dotadašnji razgovor.— Osim toga, morat ćete dobro gađati, a u tome Riđi nije naročito vješt — nastavi traper široko se osimjehinuivši.— Vidio sam da imaš novu vkiičeisterku, sjajnu kao sunce. Ne beri brigu, pucanje i jahanje su mi u krvi.

—- Onda ćete poći obojica, zar ne? — radosno će traper. — Sa zadovoljstvom' ću vas povesti.Neale i Larry bez oklijevanja prihvatiiše ponudu.— Treba da kupite puške i municiju, i ništa više — nastavi SLingerland. — Ja imam konje i opremu prijeko kraj logora, a u lov idem na istočnu stranu. Hajdemo u trgovinu. Vlak uskoro polazi natrag.— Gle, bogati, vraćam se vlakom kojim sam i došao ovamo — otegne Riđi. — Zar to nije smiješno! Vraćam se, a da tako reći nisam ma vidio taj Benton.Dok su se vozili prema istoku, Slingeriand zapo-djeme razgovor o zlatu što ga je Hom bio zakopalo na mjestu pokolja. Upitao je Nealea i-Konga jesu li pokušali da ga nađu.Neale je bio potpuno zaboravio na to zlato. Vjerojatno su on i Laarv, dok su tumarali divljam brdima u potrazi za AUie Lee, prošli kroz dolinu u kojoj je zaglavio karavam, ali u onom uzbuđenju i očaju206nije im zlato ni palo na pamet. Isto objašnjenje dao 2% Slingerland za sebe. I on je svakako morao proći posred zakopanog blaga, ali mu ono nije bilo na na kraj pameti. Dogovoriše se da ga potraže čim se izgradi pruga do piredgorja planina u Wyoimingu.Prije nego su stigli do slijedećeg logora, Neale, Slingerland i Kiing imali su prilike da se nagledaju Indijamaca i bizona. Promatrali su ih sa zanimanjem kroz prozor vagona.— Ovo mi.se ni najmanje ne dopada — reče Slin-gerlaod zabrinuto, promatrajući indijanske ratnike' kako bulje u vlak kao u kakvu demonsku grdosiju. — Prijateljevao sam sa Siouxima. No sad, zato što se spuistdh ovamo iz planina da im istrebljujem bizone, sad bi me s užitkom skalpirali. Ja to zinam. A uvijek sam bizone smatrao vlasništvom Indijanaca. Kad ne bih bio uvjeren da ova željeznica znači kraj i Indijanaca i bizona, nikad ne bih činio tu nepravdu. Na to se mogu zakleti.Spuisitila se mrkla noć kad .stigoše na cilj. Kakva tišina i mrak nakon Bemtona! Nealeu bilo drago što se oslobodio buke podivljalog grada. Pitao se može li svladati nemir što mu se uvukao u dušu. Hoće li opet . tumarati i srljati kroz život bez ikakva cilja? Sumnjao je u seibe i zazirao od razmišljanja. Možda će susret sa starim mačićima i učešće u, lovu donijeti bar privremeno olakšanje njegovoj duši.Neale i Kiog proveli su noć pod Sldngedandovimšatorom. Slijedećeg jutra stari je traper poranio ispremao konje za put. No, kako su se negdje u blizininalazili Siouxi, odlučio je da krenu s radničkim vla-*kom. Bilo je sigurnije jahati kraj njega.Doskora je vlak, u kome se nalazilo pedesetak rad-ndka, bio spreman za polazak, čim je kirenuo, Slingerland i njegovi prijatelji baciše se na konje i jumuše u istom pravcu. Razigrani konji jurili su brzinom vlaka. Nekoliko milja od graditeljsikog logora vlak se zaustavi na mjestu gdje se radilo na podizanju kamenih zidova i nasipa pruge. Zauistavdše se i jahači. Neale se opet živo zainteresira kako mapreduje izgradnja, opet ga spopađe staro uzbuđenje, usprkos tome što se bio čws)to zarekao da se nikad više neće vratiti na207posao. Pa ipak, njegova je ljubav prema radu na po/ dizanju željeznice bila posve beznadna, baš kao što su bile beznadne i sve ostale njegove životne želje. jRadnici bijahu odabrani momci, među njima/je bilo mnogo Irac-a. Prije nego su se latili posla, složili su puške u. kupe.— Neka me đavo nosi ako ovo nije moj stari prijatelj Neale! — uskldkine poznati glas,Bio je to Casey, s onim svojim starim osmijehom na usnama, s onom istom pocrnjelom lulom U zubima.Nealeu bilo drago što se ponovno našao s njim, ali je u isto vrijeme osjećao zebnju zbog mogućnosti da se susretne sa starim poznanicima iz ekipe stručnjaka koja je trasirala prugu.

Boljelo bi ga da sretne generala Lodgea i nekadašnje svoje pretpostavljene koji su mu svojevremeno proricali blistavu budućnost.Shane i McDermott bili su također u toj ekipi. 1 čim su spazili jahače, stali su se •meškoljiti i gunđati.— Bno onog revolveraša koji je jedinom htio ubiti Caseva! — promumlja McDermott gledajući Larrvja iskosa.Susret s ekipom graditelja tragao je svega nekoliko trenutaka. To je Nealeu bilo dovoljno da zaviri u svoju dušu i dođe do gorke spoznaje koliko su ti ljudi vedriji i krepkiji od njega, Željeznička pruga, taj veliki pothvat čovjeka, napredovala je svakim danom, i ljudi što su je gradili stalno su se mijenjali i čeličilii. A on? On je ostao po strani — nije više bio nikakav faktor u izgradnji. Kao i toliki drugi, i om je ustuknuo i bio izbačen iz stroja. Ne, njegovo se oduševljenje za rad nije ugasilo, amo je nesretnim* stjecajem okolnosti samo potisnuto, i on. je postao pasivan, ali ne i ravnodušan. Bio je poražen, osjećao se beskorisnim, suvišnim. A ovi otpori Irci vidno su se izmijenili. Doduše, bili su jednako" spori, brbljivi i svadljvi kao i prije, ali siu im se na licima jasino odražavali tragovi naporna rada i borbe, i entuzijazma i poinos što sudjeluju u tom moćnom pohodu civilizacije. Velika zamisao ih je sijedinjavala i uMainrjala suprotnosti koje su ih inače podvajale. Oni više nisu obični ljudi. Iz njihovih očiju zrači životna radost i vjera. Neale je to osjetio. U njihovoj prisutnosti osjećao se208\ on neopisivo sitnim, neznačajinim. Oni su, i .pored svih 'Vnogućih prepreka i opasnosti, nastavili da grade započeto djelo i da se bore, a on je prepušten sam sebi, da je pokleknuo pred iskušenjem. Ona će raditi i dalje i borit će se sve dok ne ispune bezimene grobove. I on će na kraju naći vlastiti grob, ali mu se u njemu neće smiriti kosti. On će biti nemiran i u grobu. Bio je to Nealeu težak trenutak, trenutak -ispunjen tugom i gorčinom.Slingerland jndje morao dugo tragati, za bizonima. Pošto je pažljivo osmotrio brdoviti teren da ih Indijanci ne napadnu iz busije, zaputi se u lov zajedno sa Nealeom i Kingom. Poveo je i dva momka, Busha i Pata, čija je zadaća bila da s ubijenih bizona oderu kožu i da pomognu utovariti meso u vagone.— Nije čovjeku potrebna neka naročita vještina da ubije bizona — reče Slingerlaod svojim drugarima. — No, ne želim da se ubijaju matori, oronuli bizoni. A kad brzo jašete, krdo se gusto zbije, i onda ih je teško razlikovati. Zato se vi držite što bliže mene i za prvi put samo gledajte kaJko ja to radim. U isto vrijeme dobro pazite da se oe pojave Indijanci.Slingerland se uspije približiti stadu a da se ono ne uznemiri sve dok neke mlade bizone ne spopade strah. Onda se stado pokrenu i bezglavo udari u bijeg, dižući iza sebe guste oblake prašine. Tutnjava bi-zonskih papaka ličila je na zaglušnu grmljaviou.— Na konje! — zagrmi Slingeirland.'Larry Kimg se odvoji od jahača i za nekoliko trenutaka sutstigme stado. Neale se morao diviti kaiuibo-jevoj neustrašivosti. Golom rukom udarao je kauboj bizona grdosiju po hrptu kako bi ga izdvojio od ostalih i omogućio Slingerlandu da mu se približi i ma-mišand.Kaid odjekmu pnvi traperov hitac, stado se još više ustalasa i jurne na sve strane. Sada je trebalo pokazati pravu vještinu u jahanju, držati se ravna terena i izvršavati Sldogerlaindova naređenja. U zaglušnoj tutngavi stada i gustoj prašini Neale je plamtio od uzbuđenja. Ovaj opasni lov ma bizone pružio mu je14 Trasa Union Pacifica209priliku da prkosi smrti i da se u izvjeismoj nijeim oslo-'bodi duševnih patnji. Pred njegovim,očima dokle god / mu je sezao pogled protezalo se uzbibano stado. VjeV tair je svojim prigušenim cviljenjem dočaravao Neaf-leu stravičnu viziju samoće i pustoši. Prašina ga je gušila, pijesak mu grizao oči, a konj mu se pomamno propinjao i uzbuđeno rzao.

Neale je uskoro izgubio iz vida Lariryja, ali se zato nije odvajao od Slimgerlanda. Traper je nastavio da puca. Neale je vidio oblačiće dima i-samo je po tome znao da traper puca — puščane hice uopće nije mogao čuti od strašne tutnjave. Činilo mu se nemogućim da odabere bizone koje Slingeirlainid želi ustrijeliti. Nikako ih nije mogao razlikovati — svi su mu izgledali jednaki. Jurio je za stadom u punom kasu prateći ga u stopu. Najzad, mije se više ni on mogao suzdržati da ne puca. I čim je ispalio metak, ugledao je bizona kako se kao pokošen srušio na zemlju. Neale odjaha dalje za stadom, ostavivši Sliingeirlamda iza sebe.Usikoro, pošto je izbio na stranputicu, Nealeu se učini kao da je kroz oblak prašine Slingeirlanđ pont>-juirio pored njega. Juirne i on u tom pravcu i spazi kauiboja koji se vratolomnom brzinom vraćao prema njemu. Potom ugleda i Slingeirlainda kalko se vraća prečacem. Traper je uzbuđeno mahao ru'koim. Neale podibode konja i junme im u susret. Nešto mije bilo u redu, Larrvjevo lice zasja na suncu. Oni svrnu konja put Nealea i rulkom pokaza odaikle dolazi oipasnosit. Neale pogleda i nato ga prođoše ledeni žmarci. Za njima je jurila grupa Siouxa. Približavala im se velikom brzinom. Siouxi su se zacijelo skrivali u blizini stada i samo čekali povoljan trenutak za nepađ.Neale primijeti kafeo Larry odmjerava pogledom udaljenost i brzinu kqjoim jure Indijanci.— Bježimo! — poviče kauiboj iz sveg glasa. Zbog grmljavine stada taj je povik dopro do Nealleova uha tek kao slabašan šapat. No uskoro se trupkanje bi-zonisikih papaka počelo naglo smanjivati. Stado se sve više udaljavalo u svom paničnom bijegu.Nealeu bilo jasno šta zintači držati se u neposrednoj blizini kauboja. Larry se svaiki čas okretao ne samo da osmotri Indijance nego i da vidi gdje je Neale.210\pježeći velikom brzinom pred indijanskim ratnicima, N^eale i King sve su više sustizali Slingerlainda. Desno od sebe spaziše i Brusha koji se utrkivao sa smrću, a još dalje od njega Pata koji je bio u najgorem položaju.Kad se slijedeći put obazreo, Neale je vidio da su se Indijanci razdvojili u dvije grupe. Jedni su jurili v za Brushom i Patom, dok su drugi, većina njih, progonili ostalu trojicu lovaca, skrećući malo udesno da im prepriječe put. Slingerland je bježao u pravcu radničkog vlaka. Neale najprije ugleda dim lokomotive, a zatim cijelu kompoziciju. Izgledalo mu je da je udaljenost do vlaka još suviše velika a da bi mogao stići do nijega prije nego ga dostignu brzi indijanski mustanzi. Bio je siguran da ga Indijanci sustižu. Kakvi nenadmašivi jahači! Bili su poluinagi, tamna im se koža sjajila, ležali su konju na vratu. Njihova pera i živobojni ulkrasi lepršali su na povjetarcu. Bio je to divlji i zastrašujući prizor.— Ne jaši tako blizu mene! — poviče kauboj. — Crvenokošci se razdvajaju!Iz ovih riječi Neale je razabrao da Indijanci jašu podalje jedan od drugoga jer očekuju da će se uskoro naći na dometu pušaka. Larry je iz istog razloga htio , da se i njih dvojica razdvoje.Neale spazi gdje izbija oblačić bijelog dima iz puške indijanskog predvodnika. Metak se zari u zemlju daleko iza njega. Potom se osu cijela paljba, podiže se oblak dima i prašine. No, posljednji su meci još uvijek padali nekoliko jarda iza njega i kauboja.— Nebesa! Gle! — uzvikmu Larry. — Đavoli jedni, pogodili su Patova konja!Neale ofcrenu glavu i ugleda Irca gdje se ruši zajedno s konjem, prevaljuje se preko glave, prevrće i smiruje.— Gotov je! — -kiniikmu Neale.— Brže tjeraj! — razliiježe se iz kaubojevih usta ljuitito upozorenfje.Neale podbode konja i poleti kao strijela. Nikada pirije ndje Neade jahao tatovom brzinom. Imao je sreću da mu je toonj bio svjež i izvanredno brz, i to mu je omogućilo da dosti:gne kaubojeva konja. Jurili su u divljem galopu u pravcu radinJiičkog vlaka. Trebalo im211

je prevaliti još svega nekoliko milja pa da stigmu do pruge. Brush je uspio da zadrži isto rastojamje od Siouxa, dok je Slimgerland prednjačio za kojih stotinjak stopa te se nalazio vain domašaja indijanskih pušaka.Uz takvu brzinu, preostalih par milja mogli su preći za veoma kratko vrijeme. Ali su se sad Indijanci stali primicati sve brže. Ponovno su otvorili paljbu. Neale je čuo zviždanje metaka i sa zebnjom je svakog trena iščekivao da ga zapeče rana. Brush' se sada okretao i uzvraćao vatrom.Tek se sada Neale sjeti da u ruci stišće svoju vio-česterku. Prebacio je vodice preko prednjeg obluka i upola se okireouo u sedlu. Opasno su mu blizu ti pakleni Siouxi! Osjetio je da mu se kosa diže, ali ga u isti mah spopade nekakva žestoka borbenost, htio je neprijatelju prkositi i uzvratiti mu jednakom mjerom. Baš tada nekoliko Indijamaca zapuca prema mjernu. Začu oštar prasak, ma više mjesta "ispred sebe ugleda kako se s tla dižu oblačići prašine, oko ušiju mu zviždala tanad. Zapuca i on. Konj mu sune strelovito,- gotovo ga zbaci iz sedla, pojuri još pomamnije, uplašen pucnjavom. Neale začu prasak Larrvjeve puške. Razvila se" paklenska borba na komjima u punom trku. Indijanci su se bili raštrkali, polegli su konjima na vratove, urlali su poput demona i neprestano pucali. Bili su dobro maoružami puškama bijelih ljudi. Neale je načas pogledao naprijed da vidi kamo ga konj nqsi, i u isti mah je repertirao pušku. Onda se brzo okrenuo pa je nasumce opalio m«a najbližeg Indijanca koji je od njega bio udaljen najviše trista jarda. Mtetak mu je odlutao daleko od cilja, zario se u zemlju. Bilo je očajnički teško gađati s konja raspomamljena strahom. Koliko je Neale mogao vidjeti md kauboj nije bio bolje sreće u gađanju. Sad je već bilo jasno da ih Indi jamci sustižu. Ali md vlak nije bio jako daleko. Neale je ugledao radoike kako im mašu s krovova vagona. Na nesreću,' teren koji ga je odvajao od vlaka bio je još neravtnijd.Lanry je jurio ispred njega. Ispucao je svoju rniuniciju pa je zato rukama i . mamiuzama podbadao konja.212Odjednom Neale začu tup udarac kad se olovo zabija u meso. Uz jeziva njisku konj mu se prope, i Neale pomisli da će pasti. Ipak se nekako uspravio i jurnuo upiropamj, hitro i hrabro, ali neujednačenim trkom. Larry krikine. Vidio je da sa Nealeovim konjem nešto nije u redu pa je stao usporavati svoga.— Spašavaj glavu! — prodera se Neale bijesno. Kauboj je usporio konju trk, kako bi ga Neale dostigao. Nealea je to razgnjevilo, ali je bio memoćam.— Konj ti je ranjen — povika Larry.— Da, ali me teško — zauirla Neale. — Odbij od mone!Ali kauboj me skrenu s pravca mi za stopu. Napetim i sigurnim okom motrio je Nealeova konja.— Sustaje! Možda me izdrži!Oko Nealea su sad meci zujali sa svih strana. Cuo ih je kako se odbijaju od kamenja i zvižde zrakom; vidio je kako od njih vrca rijetka trava. Osjetio je kako mu je jedan prosvirao kaput i opekao mu kožu. Taj dodir, tako reći nikakav, oslobodi ga straha, čudnovata tmica pred očima, koju nije mogao probiti, sad se raziđe. Okrenu se i otvori vatru, sad je mirno gađao što je bolje mogao. Ali uzalud — kao da puca u pticu u letu. Ispraznio je vimčesterku.Potoim, pognut u sedlu, posvetio se bijesnom trku. Slinigerlanid je već bio blizu vlaka. Brush je bio gotovo izvan opasnosti. Indijanci su se sad okomili samo na Nealea i Konga. Iz Nealea ishlapi bijes i mrka odlučnost. Samo da se ne sruši pred one divlje, vitike mustange, da ga me zgaze, izmokaze, raščereče — nipošto! Od same pomisli osjeti jezivu mučninu. Topot konja za njim jačao je, ali se on me ofcreou.Uši mu zagluši nov prasak — to su Irci radmici--iborci vrištali i pucali.— Drži ga! Drži ga! — začuo se prodoran Larryjev krik.

Neale je na svom pobješojelom konju gotovo naletio ma vlak. Očajnim naporom uspio je zaustaviti konja i skočiti s ojega. Lairy je već bio na tlu i čekao, konj mu je pobjegao glavom bez obzira. Meci su pljuštali u stranice vagona,'iz kojih je sukljala vatra i dim.213— Penjite se, momci! — odjekne veseo glas. Iza ruiba stranice vagona proviri Casey sa svojim ceirekom i crnom lulom. Duge ruke njegove segnuše put Nealea.Kradinjim naporom Neale se popne u vagom. Pao je ma hrpu pijeska i šljunka. Na treinutak mu se u glavi srve okrenulo. Srce mu je divlje poskakivalo. Bio je mokar, vruć i cijelim je tijelom drhtao.— Valjda nisi ranjen! — vikne Casey. Larryjeve nervozne ruke stadoše kliziti i pritiskivati po Nealeovu uzdirntalom. tijelu.— Ne, izvukao sam... živu glavu! — proštenja Neale.Lokomotiva ispusti prodoran pisak kao, da se hoće narugati Indijancima, i uz škripu i klepetanje tookova vlak krene. ■ .Neale se malko oporavi i zaiteče se u neobično uzbudljivoj situaciji. Vagon u kojem se nalazio bio je tip otvorenog vagona; s oko četiri stope visoMim stranicama koje su bile od hrastovih dasaka tako debelih da ih meci nisu mogli probiti. Osim njega i Kinga bilo je u vagonu još šest ljudi koji su klečali kraj malenih puškarnlca. Neale izviiri preko stranice vagona. Indijanci su u dugom i rijetkom nizu kružili oko vlaka skrivajući se iza svojih mustanga. Pucali Slu iz takvog* neobično teškog položaja. Jurili su punom brzinom i stezali krug. Jedan metak udaru u iruib stranice vagona i obasu Nealea iverjem — bila je to potvrda da se Siouxa moraš čuvati, iako si u jednoj pokretnoj utvrdi. Neale se spusti, naputnti pušku i pronađe jedan otvor kroz koji će pucati. Ispraznio je magacin« prije ne@o je to mogao i zamisliti. Ali, koliko zbog nesigurnih ruku, toliko i zbog dirndanja vlaka i brtzog toka Indi-janaca, ni čim nije naudio neprijatelju.Najednom se vlak s treskom zaustavi.— Opet prepreka, sto mu gromova! — 6asey će mirno. — Lula mi se ugasila, Sandy, dodarj mi šibice.Lokomotiva dva puta prodorno zazviždi.— Što to znači? — upita Neale užurbano.— Poziva momke iz prvog vagoina neka skaču preko lokomotive i uiklome prepreke s tračnica — objasni Casey.Neale se usudi da opet izviri. Ugleda Siouxe gdje kruže bliže ćelu vlaka; Iz svih prednjih vagoina i214je dim i sukljao plamen. To su radnici žestoko pucali. Indijanci su usmjerili napad ma čelni dio vlaka, valjda su htjeli onesposobiti lokomotivu ili ubiti strojovođu. Casey povuče Nealea natrag. — Opasno ti je to — reče. — Stani kraj kakve rupe i pucaj.— Nemam više municije — odvrati Neale.Onda je legao na pod i stao osluškivati buku i promatrati onaj tercet Iraca. Jeziva vriska Indijanaca i pucnjava stvarale su zaglušnu buku, koja se od vremena do vremena stišavala na čas-dva.Casey zapali svoju crnu lulu, ispuhnu oblak dima pa dohvati pušku.— Vježbajte, braćo, vježbajte! — on zapjeva i gurnu cijev puške kroz jedan otvor. ZaŠkiljio je u nišan..— Mac, to je ona ista družba koja nas je napala prekjučer — on primijeti.— Varaš se — odvrati McDermott. — Daoas ih ima milijun.Ob nacilja puškom prateći pokretnu metu i opali.— Mac, ti se nešto uzbuđuješ u borbi. A ja sam ti vazda mrtav hladan. Gle, gle, onoga šarca i onog prokletog crvenog vidio sam već sto puta. Ipak ću ga ubiti.

Casey je dugo škiljio i nišanio, a kad je napokon povukao obarač, vlak krene uz nenadan trzaj.— Uh, što nie upropasti! Vražji strojovođa, spašava Siouxe!... Vježbajte, braćo, vježbajte!...— Shane, ne čujem ti pušku.— Kako ću, do vraga, pucati kad mi je ofko puno fervi? — odbrusi Shane.Neale spazi krv na Shaneovu licu. Tiho dopuza do Irca.— Čovječe, zar si raojen? Daj da vidim.— Samo me tane pogodilo — odgovori Shane. Neale uitvrdi da mu je metak, koji se možda odbiood drveta, tik iznad oka usjekao strijelnu ranu iz ko*r je je curila krv. Shaneove su ruke, lice i košulja bili uimazani krvlju. Neale mu čvrsto sveza ranu maramom.— A sad, daj meni tu pušku — reče Neale.— Hvala, prijatelju, ali ne treba. Da mi se onda Casey ruga, da mi život zagorca? Nikako! Zaguljen je tag naš Casey.215Krvava previjeina lica i krvavih rubu, Shane opet ču'čnu pred svoj otvor. U taj čas vlak naglo stane uza zveku i štropot.— Da nam je samo maknuti s ovog dijela gdje su po pruzi razbacani pragovi, onda bi bilo lako —. primijeti McDermott.' — Mac, ti si nekakav zadrti pesimista — odreže Casey. Potom brže-bolje namišani i ispali hitac. — Meni je ljepše kad stojimo — reče on kao za se, sa zadovoljstvom. — Taj Indijanac više neće skalpirati borca s Union Pacifica... Vježbajte, braćo, vježbajte!Lokomotiva prodorno zazviž>di, a žestoka se borba još jednom razvi ispred vlaka. Neale je ležao u vagonu i doživljavao stvarnost drukčiju od one o kojoj je nekoć sanjario. Ovi stari vojnici, ovi radnici s lopatama i krampovima, ovi Irci, to su pravi graditelji pruge Unioin Pacific, Njima možda nikada neće pripasti slava, no oni su heroji iz mnogih bitaka. Oni su vični' borbi i radu. U slučaju potrebe odbacuju alat da se prihvate pušaka.. Vlak krenu i jedva se malo oti-seu, a onda ponovno stade uz zaglušnu trešnju i škripu kotača. Indijance sipopade očaj. Nisu se mirili s time da se ta duga i strašna grdosija i dalje kotrlja njihovim područjem. No očigledno se više nisu držali blizu vlaka, jer je za vrijeme najžešćeg okršaja lokomotiva ponovno počela stenjati f huktati. Vlak je polagano nastavljao hod po tračnicama. Poput grada meci su udarali u vagone. Dim što je sukljao iz lokomotive raspršivao se na vjetru.Neale je ležao i promatrao te mirne i hladnokrvne ljude, koji su uspjeli odbiti napad brojčano daleko nadmoćnijeg neprijatelja, pobješnjelih Indijanaca, Dakako, Casey, McDermott i Shane samo su trojica od više tisuća ljudi zaposlenih na gradinji i obrani pruge Union Pacific. Taj tercet više voli da se bori, možda više da se bori nego da radi. Casey povuče u sebe dim iz svoje stare crne lule, naceri se i oanišani, ispali metak i opet napuni pušku, onda zapjeva svoju omi-ljenoi pjesmu, da bi iza toga počeo zadirkivati drugove, i sve je to radio jednako mirno i spokojno kao da obavlja neki najobičniji posao. Kad bi i znao da216sjenka smrti lebdi nad vlakom, Casey to ne bi pokazao, Nije bio sklon umovanju, on je bio čovjek od akcije, Samo je jednom uzbuđeno po vikao, i to u čas« kad je. oborio Indijanca na šarenu mustangu.Shane je nešto zašutio, nesigurno je kimao nad puškom, ali je pucao dalje. Neale ga spazi kako opipava usijamu cijev i vrti zavijenom glavom. Krv mu je curila niz obraze.McDermott je majstorski i postojano sipao vatru iz svoje puške. Kadiikad bi izlanuo koju riječ pesimizma, predskazao bi strašnu nesreću, ili bi podsjetio Caseyja da je njegovu skalpu suđeno da se suši u indijanskom šatoru, ili bi zamolio Shamea neka nekoga pogodi kako bi mu spasio život, ili bi objavio da je lokomotiva iskočila iz tračnica. Stalno je nešto trabunjao, ali je takav bio samo na jeziku. Sijede su mu bile vlasi, a borac je bio rođeni.

Ovaj put vlak je dobio rua brzini i izišao iz područja gdje su Indijanci imali na dohvatu pogodne predmete kojima će zakrčiti prugu. Neale spazi kroz uski otvor da se Siouxi povlače i da ih više nema ispred vlaka. Nisu više jurili u krugu. Njihova paljba više nije ugrožavala vlak. Grad Medicine Bow bio je na, vidiku. Lokomotiva je huktala i jurila sve brže.— Za danas je bilo dosta. Sad ćemo se pošteno odmoriti — reče Gasey zadovoljno. — Shane, ponekad si vraški šutljiv. A tebe sam danas nadmašio, Miac, priznaj!— Bogme nisi — odvrati MicDertmott! — Skinuo sam tačno dvadeset i devet Siouxa!— A ja tačno trideset! A kako ih je bilo svega pedesetak, bit će da ti lažeš, Mac!Vlak se primicao Medicine Bowu. Puškaranje je prestalo. Neale ustade i ugleda Siouxe gdje se povlače. Po njima se ne bi reklo da su pretrpjeli kakve naročite gubitke.— Vježbajte, braćo, vježbajte! — zapjevuši Casey dok je čistio zagrijaou i uprljanu pušksu. — Mac, koliko je Siou'xa pokosio Shainie?— Još mi nije rekao koliko. Hej, Shane... Casey! Neale se naglo okrenu začuvši kako je Irac oštropromijenio ton.217Na podu je potrbuške ležao Shane, krvave su mu šake stezale pušku. Ležao je nepomično, u rječitom položaju.Neale pođe put rajega, ali se tamo već stvorio Oasey. Nesigurnu je ruku položio Shaneu na rame.— Shane, stari druže! — om reče, ali mu u glasu »nije bilo ome njegove radosti.I Casey ispusti lulu. Onda okrenu mrtvog druga na leđa, Shacne je dao sve od sebe i položio sivoj život za Union Pacific.GLAVA 17.Neale, Slimgerland i Larry namjeravali su da kasino u jesen pođu u brda Wyomiinga, da obiđu negdašnju Slingerlamdovu dolinu i da onda pokušaju otkriti mjesto gdje je Hoorn zakopao zlato. Larry izrazi želju da se zasad vrati u Bariton, a Neale, iako i sam neodlučan kuda i kamo da kreme, odluči da pripazi na kauiboja.Traperove posljednje riječi upućene Nealeu bile su ovome zanimljive. — Simko — rekao je — jedan tip iz Medicine Bowa tvrdi da je Larry poznati siledžija iz Pan Hamdlea u Teksasu, rđav čovjek.— Rđav? — upita Neale.—- Pa, on je mislio reći rđav po tome što voli da trza. revolver, tako sam ja shvatio.— Pazi, da te Riđi ne čuje —.odgovori Neale. — I reci tom tipu neka pazi š'ta govori. Ja sam odmah sprve naslutio da Lanry ima izvjesnu prošlost.— Bentom će rđavo djelovati na njega — živo nastavi Sliingerland. -Ani u tebe nisam baš siguran, simko.— Prepuštam se sudbini — kratko odgovori Neale. — Zbogom, sitari prijatelju! I ako nas možeš povesti u lov na bizone bez tih prokletih Siouxa, e pa, računaj na nas.Vlak stiže u Bariton u noći. Tmica je bila nalik vjetrovitu ponoru iz kojeg huče žuta svjetla i uzbuđeni ljudi. Šatori, kroz čija je platoa prodirala mutna svjetlost, svjetlucali su blijedo i nejasno, krijući u svo-joj unutrašnjosti nejasne i neizvjesne sudbine. Gomila se tiskala, prašinu je vitlao vjetar, glazba je odnekud svirala.219Neale je saznao da su sva tobože bolja kooačišta prepuna, pa je bio prisiljeo da pođe tamo gdje je prvi puti bio. Tu se smjestiše om i Larry.— Stigosmo, dakle, a šta sad? — upita Neale više za sebe. Osjećao se kao proganjan. Mračno • raspoloženje kojeg se uvijek bojao opet rmu je pritiskivalo dušu.— Idemo nešto pojesti — odgovori Larrv. —'. A onda?

— Pa, mogli bismo pogledati šta se događa u gradu. U stvari, pomisli Neale, u njega nema nikakvih niželja ni nakana.— Nešto si mi se opet »tužio — reče mu Larry zabrinuto.— Riđi, to mene nikad ne pušta.Larry mu položi ruku na rame. Ovakve su geste bile kod njega rijetke.— Druže, najprije da obiđeimo Bariton, pa da se oku-ražimo i vratimo na posao? Šta veliš?— Ni govora! Ne mogu se prihvaititi posla — s gorčinom odgovori Neale.— Znači, ne da ti kukavičluk! Gotov si, kako reče Sliinigerlandu? Ništa ti više me valja, nema smisla? ... Život ti više n>e vrijedi ni pišljiva boba? Je li tako misliš?— Jest, bit će da je tako, Riđi — reče Neale, samo-pirezinno. — Ali to... to se na tebe ne odnosi.— Pa znaš, žao mi je — otpovnne Larry i ne osvr^ ćući se na Nealeove posljednje riječi. — Uvijek samgajio nadu da ćeš preboljeti gubitak Adlie___ Predtobom je koješta vrijedno življenja.— Riđi, volio bih da je onaj metak pogodio mene, a ne Shamea... Ne gledaj me tako. Ja ti to najozbiljnije kažem. Kad su oas Siouxi gonili, kosa mi se dizala i srce mi je došlo u grlo. Bježao sam da spasim glavu kao da mi je život mio. Ali to je u stvari bio moj bijedna kukavičluk ... Kažem ti, sit sam svega!— Da li ti to ozbiljno misliš? — Larry upita muklo. Neale turobno kimune glavom. Nije mu bilo staločak mi do toga kakav će efekait njegove sumorne riječi izazvati kod kaonboja. Slutio je da je to u izvjesnom smislu kritičan i sudbonosan trenutak za Larryja, no nije mu bilo stalo. Orme slutnje potpuno su ga obu-220žele. U, nutrini svojoj osjećao je mučninu, hladnoću i jezu. Ništa više nije mogao zavoljeti. Bio je iznenadan. No shvatio je da mu je ovaj priprosti Teksašanin bezgranično odam, i to ga je boljelo.— Riđi, ne sili me, pobogu, da me stid pogledati ti u oči! — preklinjao je Neale. — Hoću da nastavimo ovako. Znaš ti mene!— Pa, rekao bih da te.sa mnom više ništa ne veže— otegne Larry. Promijenio se dok je govorio. Činio se starijim. Presušio je i njegov reski humor. Nestalo je i one njegove prijaznosti i vedrine.— Oh, oprosti što sam toliko sebičan! — za vapi Neale. — Nisam više čovjek kakav sam bio. Ali nemoj misliti da te ne volim.Sutra elan, kad se sunce popelo visoko na nebu, Neale i King pođu da potraže doručak. Sreli su mladića čije je grubo brončano lice bilo Nealeu odnekud poznato.Ugledavši Nealea, mladić se trže i poleti ravno k njemu.— Neale! Tražio sam te, ali bih lakše našao iglu u stogu sijena! ' ' •Neale ga n«e prepozna. Nije se ni trsio da ga prepozna, kako se me bi morao sjećati i svoje negdašnje veze s prugom.— Ja te se ne sjećam — kratko je odgovorio.— Kladim se da me se Larry sjeća — reče mladić osmjehmuvši se kauboju.— Kako da ne. Ti si Campbell, bio si Baxterov nadglednik pruge — odgovori Larry.— Tako je — reče Campbell i pruži ruku Nealeu, potom kaoboju. Bio je zadovoljan i uzbuđan.— Da, sad te se sjećam i ja — zamišljeno će Neale.— Kažeš da si me tražio?

— I te kako sam te tražio — odgovori Campbell i pruži jedno pismo Nealeu.Neale razdere omotnicu i očima -preleti sadržaj. Bila je to kratka Baxterova poruka Nealeu da se smjesta vrati na posao. Te riječi, više naređenje nego molba, djelovale su na Nealea tako snažno da mu se srce Siteglo od tuge. Stajao je kao ukopan i zamišljeno zurio u papir. Larry je čitao preko njegova raimena.221— Druže, ja sam to i očekivao, i odlučno ti velim: idi! — usklikine kauboj,Neale polako odmahnu glavom.Campbell se uzvrpoljio. — Neale, imam još nešto da ti kažem . . Čeka te važan posao, mnogo važniji od onog što si ga ranije obavljao.— Šta hoćeš da kažeš — iznenadi se Neale.— Pa, sve sam ti rekao, samo ću još dodati da je ekipa naišla na nesavladive prepreke u kraju zapadno od Bontona. To je vrlo gadan teren. Ti i Hennev bdli ste u zapadnim brdima kad ste trasirali prugu. Tamo je strašno velik nanos, pa sve same okuke i strmine. Razbojnička banda ugrožava i napada ljude. Baxter se zakleo: »Moramo dobiti Nealea natrag na posao!«— Gdje je Henney? — promuklo upita Neale. Campbellove riječi ostavile su oa njega snažan dojam.— Hennev je otputovao u Omahu. Boone leži bolestan u tvrđavi Fetterman. Baxter ima taimo samo jednog novajliju, pa budi siguran da je u gužvi.— Ne valja nikako — odgovori Neale. Još uvijek duboko zamišljen. — Je li tamo šef... general Lodge?— Da. Tamo je i jedan vojnički logor. Pukovnik Diilom i još neki oficiri sa svojim žeoama otišli su da malo O'biđu gradilište. U Bontonu im je bilo nesno-šljivo.— E pa... prenesi Baxfcru moju zahvalnost i kaži mu da mi je žao, ali ga moram odbiti — reče Neale.— Nećeš doći! — zaprepasti se Campbell.Neale zatrese glavom. Larry ispruži duge ruke koje su mu ste tresle od nervoze.— Ne budali, ako boga zoaš! Poći ćeš i gotovo! Campbell se uzvrpolji kao da želi još nešto dakaže, ali nema snage. Bio je razoružan. — U redu*, Neale — reče. — Odnljet ću tvoju poruku. Ali, očekuij me opet. 'To rekavši, Caimjpbell se udalji.— Neale, sigunno se nešto sprema — reče Larry. — To me strašno golica. Oni ne mogu graditi prugu bez tebe.— Bi li ti išao natrag na posao? — upiita Neale.— Pa naravno, samo kad bi me primili. Ali, ja sam zbog onog stirašnog obračuna sa Smitihotm pao u222nemilost. Zamisli, kad bih se vratio, morao bih se boriti sa Smiithovim ljudima, i to bi me odvojilo od posla. Zato mislim da je bolje da ne idem. Samo bih tebe dovodio u neprilike.'—• Mene!... Čuo si da sam odbio.— Ouo sam, naravno — otegne Larry blagim glasom. — Ali, ako ti spremim stvari i nabavim konja, ići ćeš, zar ne?Neale zašu'ti. Da je progovorio još samo jednu riječ, odao bi se pred prijateljem. Žudio je za svojim starim poslom. Pomisao da je ekipi konstruktora potrebna njegova pomoć ispunjavala ga je pritajenom, radošću. No u isto vrijeme znao je kakav bi duševni napor morao učiniti da se prihvati bilo kojeg zadatka. Bilo mu je mrsko počinjati. Sumnjao je u sebe. Bio je duševno skršen. Cijelog tog dana capkao je za Lair-ryjem, rastresen i udubljen u misli, gotovo i ne primjećujući stvari oko sebe. A kad je pao mrak, šmug-nuo je od Larryja kako bi ostao sam.

Pošto je tako proveo izvjesno vrijeme u tišini i samoći, u oikrilju mraka, Neale osjeti kako ga, i pored njegova otpora, prožimaju neka čudna i snažna čuvstva i bore se da nadvladaju njegovu bolesnu želju da se prepusti neradu i samovanju, da besciljno srlja kroz život, prožet bolnom uspomenom oa ono što se više nikada neće vratiti.Te noći nije Neale mogao ni oka sklopiti, te je tako bio budan i u času kad se Larry King dovukao sporim i teškim koracima. Kauboj je bio napola pijan. Neale ga dobro izgrdi i među njima izibi žučna svađa.Izjutra je La.rry opet bio spokojan, hladnokrvan i nehajan kao uivijek, očigledno je zaboravio Nealeove oštre riječi. Neale je, međutim, osjetio čudnu piromje-ou u sebi. Prvi put nakon duigo vremena nije s mržnjom dočekao, nov dan.Kad je s Larryjem izišao, sunce je već bilo visoko. Nealeu se činilo da zrak nije obasjan sunčevim sjajem nego i nečim drugim, svježim. Kad je ugledao Camp-bella, koji je čekao na istom mjestu gdje su se sreli prethodnog dana, Nealeu je srce stalo udarati sve jače.Camipbell ih pozdravi s blagim smiješkom. — Evo me opet — reče.223— Vidim, vidim — odgovori Neale zbunjeno.— Nosim ti poruku od šefa — nagovijesti Campbell.— Od šefa! — u'zvikine Neale iznenađeno.Larry se primače bliže i popravi opasač ononi svojom Oisebujnom kretnjom, a oči mu sjevnuše.— On te kao ličnu uslugu moli da ga posjetiš — nastavi Campbell.Neale porumeni. — Zar general da me moli? —.od-. jeikrau iz njega. Ushićenje ga je postepeno svega obuzelo. _ ■ ■— Da. Ideš li?— Pa... ovaj, morat ću — odvrati Neale. On to nije osjećao svojom odlukom. Druge mu nema, prisiljen je da pođe. Ali time nije rečeno da se mora prihvatiti posla.Larry ga pljesnu po plećima, gotovo ga obori. Kauboj je prosto cvao.— Idi u gostionu i naruči doručak i za mene. Vraćam se odmah — reče kauboj.— Treba požuriti. Imamo svega pola sata vremena da doručkujemo i uhvatimo vlak — upozori Campbell.Larry se brzim koracima vrati prema konacištu. Caimpbell povede Nealea u restoran i naruči doručak. Nealeu se nije mutilo u glavi, niti je bio.osobito zbunjen, ali ni o čemu drugom nije mogao misliti doli samo o tome kako je general Lodge osobno poslao po njega. Dotle mu je Campbell pričao o zidnim konstrukcijama, o temeljima željezničke pruge, o nasipima, propustima i drugom. Neale ga je površno slušao'. Uto se i Larry vrati. Donio je Nealeov zavežljaj i pažljivo ga spustio na klupu.— Neće ti škoditi da pooeseš i ovo — reče kauboj svojim otegnutim glasom.Neale se osjećao- kao guram na neznanu stazu.Dok su užurbano jeli, čavrljali su o raznim sitnicama. Potom potrčaše na željezničku prugu«. Campbell se prvi pope u vlak.— Pođi i ti s nama, Larry — on reče.— Pa da, pođi s nama — pridruži se Neale.— Hm, Ja vam od srca želim da uspijete i da se ta pruga izgradi, pa je onda bolje da ne idem — raz-vuče Larry. Pogled iz njegovih plavih očiju, upućen Nealeu, zračio je toplinom.224— Larry, vraćam se za dan-dva — reče Neale.— Ne luduj, stari drugaru. Idi ti lijepo na posao i radi — kauboj će molećivo.— Neću. Raskrstio sam s prugom i gotovo! Da odem na jedan dan... za uslugu generalu... to da*-.. A inače... — i Neale odmahnu glavom.— Ako ti je imalo stalo do mene, onda ćeš ostati.

— Larry, propast ćeš ako te ostavim sama — usprotivi se Neale.— Pa šta onda! Propast ćemo mi oba ostaneš li sa mnom — oštro odgovori kauboj. Na njemu se zbila neka promjena. — Mend je suđeno da odem do vraga, i već sam otišao, ali s tobom maje tako.— S kim si onakav si — reče Neale kao u šali, kao bezbrižno, ali je samo hinio. Brinuo se zbog Larrvja.— Slušaj, ako se vratiš na posao, bit će sive u redu... Trkniut ćeš koji put ovdje da se nađemo. Ali ako odbaciš ovu priliku, ja ću...Larry zastade. Njegovo je preplanulo lice malko problijedjelo.Neale ga iskosa pogleda, primijetio je kako se kau-boju steže grlo u muci.— De, reci, šta ćeš to ti? — kratko upita Neale. Larry zabaci glavu i s njega kao da iščili ona žestina, ona napetost.— Pa, onoga dana kad se vratiš, demolirat ću lokal Stamtonove, tek toliko da te malko zabavljam — on otpovrnu, a ton> njegov otegnut bio je naglašendji tneigo ikad. •U Nealeu planu srdžba ali se odmah stiša u shvaćanju kolika je velika i topila kaubojeva privrženost i u tegobnoj spoznaji da će kauboj ostvariti svoju prijetnju u dlaku.— A šta ako se vratim i dobro te izlemaim? — dobaci mu Neale.— Pa, nećeš ništa promijeniti na stvari — ozbiljno oitrpovrtnu kauiboj.Nato se Neale staloženo oprosti s prijateljem i pope se u vlak.Vožnja je bila spora i duga. Vlak se zaustavljao na bezbroj postaja. Duž čitave pruge radnici su čekali vlak da istovare namirnice. Tamo gdje se zavr-15 Trasa Union Pacifica225šavala pruga sve je bilo zakrčeno u tolikoj mjeri da se Neale nije mogao ^"nditi. Bilo je tu teretoih vagona natovarenih željen«Lm traverzama i nosačima za gradnju mostova, gomna željezničkih pragova i tračnica, mnogo alata, što je sve dokazivalo da je nešto zapelo u izgradnji pruge. To se vidjelo i po grupama radnika što su čekale skrštenih ruku. Sav taj prizor potakao je Nealeovu radoznalost. Spopala ga je neodoljiva želja da sazna uzroke zastoja. U njemu je za-plamsao njegov stari prezir prema teškoćama.Nealea vodič povede u logor koji se nalazio podalje od gradilišta, u. jednoj dolinici kojom je proti-cao potok. Tamo je bila ogromna provizorna baraka od dasaka i platna, niska i dugačka, a tik uz nju nalazila se čvrsta stara brvnara, dok su svuda unaokolo stršili razapeti šatori. U logoru je bilo mnogo vojnika. Jedroi su bili na dužnosti, a većina ih se odmarala. U pozadini Logora ocrtavali se taiminozelemd pristranci, obrasli borovima i cedrovima.Na ulazu u baraku Neale se sretne sa Baxterom. Susret je bio srdačan i dirljiv. Zabezeknuto i bez daha Neale se zagleda u starog prijatelja. Bio je ushićeni i sretan.— U kakive site to neprilike upali? — upita Neale.— To će ti šef objasniti. Uđi! — odvrati Baxter i uvede Nealea koji se nađe u prostranoj sobi nabijenoj dimom i bukom. U njoj je bilo puno ljudi i mnogo stolova zakrčenih papirima. Ispod okruglih proaor-čića stajale su puške složene u kupe. Netko Nealau nešto reče, no on nije vidio tko. Potoni ga Baxter povede do jednog stola i tako se Neale ponovo oađe pred šefom.General Lodge izgledao je nekako stariji, tvrđi i ozbiljniji. On« ustade.— Zdravo, Neale! — reče on i pruži ruku>, a na mrkom mu se licu pojavi smiješaš:. — Uđi ovamo — nastavi i uvede Nealea u drugu prostoriju koja je bila sasvim drukčijeg izgleda. Bila je to sobica sa zidovima od drvenih trupaca, pod od novih dasaka bio joj je prekriven' vunenim prostiračam. U njoj se nalazilo nekoliko stolica, i jedan divan.General Lodge je strogim, prodornim okom gledao bivšeg pomoćnika.226

— Neale, mnogo si mi nedostajao — reče. — Ti si meni bio desna ruka. A ostavio si me na cjedilu baš kad si mi bio najpotrebniji.— Generale, bio sam... ovaj ... bijesan što se dozvolilo onim pokvarenjacima iz komisije da mi podmeću klipove — odgovori Neale. Glas mu je podrhtavao od suispreigntuta jada. — Moj rad proglasili su bezvrijednim i naredili da se ponovno izvedu radovi na dionici od pet milja!— To nije ništa prema onome što sam ja pretrpio. Trebalo je da stisneš zube... i nastaviš svoj posao! Da, trebalo je da nekako progutaš gorku pilulu. Tih pet milja što se moralo ponovo izgraditi ne predstavlja ništa ... ama baš ništa.U šefovu glasu, u njegovu izmučenom i mračnom, licu nazirao je Neale težak teret i brigu. General ga je nekako podsjećao na Lincolna. Savjest je sitala peći i gristi Nealea. Pa oo je iznevjerio ovog nepokolebljivog čovjeka u času kad mu je bio najviše polarebani!— Meni se to činilo... putno, strašno mnogo — promuca Neale.— Zašto nisi na taj incident gledao kao i na tolik« prirodne teškoće, kao što si oa primjer gledao na teškoće priliikoim trasiranja pruge?— Mislim da... da sam... ovaj... malo pretjerao.— Zašto nisi došao k meni? — nastavi šef. Očigledno se bio razočarao u Nealeu.— Pa, možda bih i došao... da nije Larry, onaj moj prijatelj... da se on nije umiješao u sve to. Strahovao sam da bi on mogao nekoga ubiti — odgovori Neale.— Onaj kauiboj... dobar je bio, ali je sad postao propalica. Pucao je na nekog predirađmdka... Smrtna.— Da, znam. Da li je Smiith podlegao?— Nije, samo, taj više ntikad neće raditi na, prozi. To je sigurno... A gdje ti je prijatelj sada?— Ostavio sam ga u Bentonu.— U Bontonu! — u'zviknu šef s gorčinom u glasu. — Ja saim kriv što je Benton tako zloglasan.. Bentom mi je na savjesti. Ovaj veliki, najveći podvig u mom životu, pretvorio se u paklensku rabotu... Tvoj prijatelj kauboj, bez sumnje je našao svoje pravo mjesto ... u Bentonu.22T— Larry se mene otarasio ..." ne mogu više djelovati -na njega.—. Šta si radio u Ben.to.nu? Neale obori pogled. Šutio je.— Besposličio si,- skitao se od lokala do lokala, pi-janeevao t kartao se, je li? — nastavi šef.— Sram me da to priznam, generale, ali tačoo jest da sam u posljednje vrijeme živio isključivo takvim životom '— odgovori Neale i uzgleda u šefa.— Valjda se nisi družio i s onim tamošnjim ženetinama? — General Lodge je povisio ton i mrkim pogledom mjerio Nealea.— To nisam! — poviče Neale. Zaboljelo ga generalovo pitanje.— To mi je drago, draže no što ti možeš zamisliti. Bojao &am se da... No, sad to više smije važno..; Ono što si uradio dovoljno je veliko zlo i bez toga. Treba da se stidiš! Tako inteligentan i odvažan mladić, tako talentirani, pa pasti na takav nivo! Sramota! Nikome se nisu pružale takve prilike kao tebi! Da si ostao na dužnosti, već bi bio šef ekipe konstruktora. Baxter je iscrpljen, Boorae se razbolio. Henney je morao preuzeti brigu oko snabdijevanja u Omahi... A ti, mladić koga je očekivala slava i karijera, napustio si posao i postao skitnica... odao se pijančevanju, kako bi proveo svoje najbolje godine u trulim ćumezima!Neale je htio propasti u zemlju od stida.— Generale, možda ne znate... da sam, ja, ovaj, izgubio nekog tko mi je bio najmiliji... Otkad se to dogodilo izgubih glavu. Više mi nije bilo stalo mi do čega — izmuca Neale i okrenu se prema prozoru. Oči mu se zamagliše. — Da se to nije dogodilo... nikad vas ne bih iznevjerio.

Sef koraknfu k Nealeu i potapša ga po ramenu. — Mladiću, ja te razumijem i vjerujem ti. Možda sam bio malo grub. Zaboravimo to — reče pomirljivo. — Sada je važno ovo: hoćeš li se vratiti na posao?— Baxter mi je po Campbellu poručio da su zapali u tešku situaciju. Mislite li da treba da im pomognem da se izvuku iz nje? '— Tačno je da su u škripcu. Prijeti 'opasnost da sav naš trud i milijuni dolara odu utaman.. v Ali ja228nisam tražio da se vratiš samo zbog toga... Htio bih znati: hoćeš li se vratiti na posao za stalno?Neale se trgne iz sjete u koju ga je bila gurnula bolna uspomena. Okrene se k šefu i u njemu spazi drugog čovjeka. Šefovo je lice bilo ozareno, usne su mu drhtale od nestrpljenja, ublažile mu se one prodorne, stroge oči.— Simko, hoćeš li se vratiti i... ostati uz mene do kraja? — ponovi general Lodge povišenim glasom. Taj glas odavao je nešto više i prisnije od odnosa između šefa i podčinjenog.— Da, gospodine, vratit ću se — potvrdi Neale tiho. Slijedio je čvrst stisak ruku.— Bravo! — usklikne šef.General zatim brižno pogleda na sat. Ruke su mu malko drhtale. Više nije ni podigao pogled prema Nealeu.— Ostani tu — reče. — Pozvat ću nekoga unutra. A kasnije ćemo još razgovarati o poslu.S tim riječima general iziđe napolje.Neale je ostao sam; stajao je pogleda prikovana za sivozelenu padinu koja se vidjela kroz prozor. Noge kao da su mu bile nesigurne. Koljena je prislonio na stiranticu divama... Više nije mogao susiprezati čuvstva, ona su sve jače navirala i bujala, sve više ga prožimala silna sreća. Ta šef osoboo ga je pozvao da se vrati i nastavi veliko djelo!Uskoro se vrata otvoriše, a potom tiho zatvodše. Neale je još uvijek bio okrenut prazoru. Čuo je kaiko iza njega netko ubrzano i teško diše. Netko je dakle ušao. Odjednom mu se prostorija učini nekako tajanstvenom, pumom, ispunjenom tajnovitim slutnjama. On se naglo okrenu kalo po sili kaikve snažne, divovske ruke.Premda je iza njega bio polumrak, Neale spazi priliku koja se naslonila na vrata. Bila mu je nekaiko poznata ta prilika. Onda se zaprepasti! Pomislio je da je to pričiin. Ili sanja? Ukočio se, zabuljio u onu spodobu', mislio je da će mu se srce razletjeti od uzbuđenja. Tajanstvena ženska prilika krene prema njemu. Začuo je slab, mio glas, i Nealeu se učini kao da ga je neitko u srce dirnuo oštricom noža. Najednom pomisli da je sišao s uima, da mu se vraćanjem na229posao oduzela pamet. Zadrhtao je cijelim tijelom, osjetio je kako mu se murti u glavi. Pobojao se da će se srušiti.— Neale! — uzvikmu slatki glas. Ona žena mu se primače brzim korakom.— Allie! — promuca Neale drhtavo. — Allie, pa ti si... živa!Učinilo mu se da se pod nebo vinuo na nevidljivim kriliima. Udove nije mogao ni pokrenuti, kao da su mu obamrli. Sva se soba okretala oko njega i u tom se krugu pojavi lice Allie Lee, lice ozareno srećom, rumeno, blistavo! Kad se najzad uvjerio da se pred njim uistinu nalazi Allie Lee, Neale Mone duboko potresen, rekao bi da će izludjeti od sreće. Na oči mu pade mrak. Nježne, drhtave djevojčine ruke zagrliše ga i grčevito mu se stegoše oko vrata.230GLAVA 18..Nealeu se činilo da se našao na drugom svijetu — u nekom raju«. Nije vjerovao rođenim očima što su gledale prekrasno nebesko plavetnilo, pahuljiaisitli oblak i sunčev sjaj.

Djevojčini vreli obrazi i vlažne drhtave usne nađoše se tik pred njegovim usnama, praimenoe njene sivijetiokestenijaisite kose pade nijemu na čelo i lice. Gotovo je ositao bez daha kad je shvatio da je Allie živa. Onida ga je obuzela takva slabost da se mije mogao maknuti s mjesta.— Allie, zair je moguće da si žiiva? — prošaputa on. Ona se trgne i podligne glavu. Da, to je bez svakesumnje lice Allie Lee.— Pa ja sam najživlja djevojka koju si ikad upoznao! — poluglasno odvrati Allie i nasmiješi se.— Znači stvarano si to ti... spašena si... ti sd! — usklikne Neale s nekom ouidniom sigurnošću u glasne— Da... da... Opet sam s tobom! Zar to nije div-mo. Samo, ah, kako je ovo djelovalo na tebe! Uplašio si me! Neale, je li ti slabo?— Bilo mi je... sad više nije.Drhtao je i zbunjeno ju je gledao. Nije više sumnjao u to da se pred njim raalazi Allie, to je nijemo lice, ne može biti ndlkakvo priviđenje, nije san, stvarnost je, stvarnost neočekivana, draga. Možda je Allie malko amršala, i ispatila se, ali vrijeme i sve što je pretrpjela samo su produbili njenu ljepotu. Nikakvo zlo nije na n»joj ostavilo traga. To se moglo pročitali u bjelilu i u rumenilu mjena lica, u njenim tamnolju^231bičastim očima, sanjalačkim i privlačnim iz kojih je zračila hrabrost, vedrina, kao i u njenim savršenim usnama, drhtavim i nježnim.— Neale, rekoše mi da si napustio posao i odao se skitnji i ljenčarenju — Allie će tjeskobmo.— Da. Zaljubio sam se u tebe, Allie, tako sam se sikio zaljubio, da mi više nije bilo stalo ni do čega, kad sam te izgubio.— Napustio si... ,— Allie — Neale joj naglo upadne u riječ — ne govorimo o meni! Još me nisi ni poljubila!A Lile porumeni. — Zaista?... To je sve što znaš?— Je r da me nisi poljubila?— Jesam... jesam.., Čak sam se uplašila da ću te zagušiti kako sam te ljubila!— Uopće se ne sjećam. Nisam ni osjetio tvoj poljubac. Izgubio sam sva ćutila ... Poljubi me sada! Dokaži mj da si živa i da me još uvijek voliš!Uskoro zatim, pošto je opet došao do daha, Nea'a prošaputa' — Allie, ljubavi moja!— Jesam li živa? Da Li te ljubim? Sta sad kažeš? — upita ona fino. Oči joj zasjaše kao kakve ljubičaste zvijezde, zažariše joj se obrazi.— Da, sad moram vjerovati, ali me i ti moraš što češće podsjećati na to — otpovrrie Neale. Potom je privuče k sebi. — Mnogo sam puta maštao o tebi, ali nisam mi slutio da ću te opet vidjeti. Kako to da si ostala živa?... Cijelog ću života biti zahvalan sudbini Kako si stigla ovamo? Ispričaj mi, brzo!Allie mu se nasloni na rame.— Evo, ispričat ću ti sve po redu. Sjećaš li se one četvorice što svratiše pred Slingerlaodovu kolibu kad smo bili tamo? Oni su ti se vratili, i to baš kad me je Slingerland ostavio samu. Slingerlandovu su kolibu zapalili, a mene silom odveli. Onda je između njih došlo do svađe i obračunavanija. Dvojica ubiše jedan drugog. Ja sam htjela iskoristiti jednu priliku, da se bacim na konja i pobjegnem. Ali baš kad sam se spremala da to učinim, opazila sam Indijance kako se brzo spuštaju prema nama na konjima. Morala sam pucati u jednog razbojnika. Zvao se Frank. Ali ga nisam ubila. Slabo sam gađala. Onda sam skočila na konja i pokušala pobjeći. Sve je bilo uzalud. Uhva-232tiše me Indijanci i odvedoše me u svoj logor. Na sre^ ću, neka ljubomorna Indijanka, ne znajući kako da me se otarasi, izvela me po noći iz logara i tako me oslobodila. Namjerila sam

se na karavansku stazu i dugo, dugo pješačila... oh, mnogo dama i noći sam lutala, sama samcata. A onda sam slučajno srela ka-ravan i ponadala se da ću biti spašena. Ubrzo se pokazalo da vođa karavana nije nitko drugi nego... Du-rade.— Durade! — vikne Neale i poskoči od iznema-^ đenja.— Da, Durade. Putovao je prema istoku. Postupao je sa mnom dobro ali mi se zagrozio najgorim ako pokušam bježati i stalno me držao pod paskom. Kad je karavan stigao do graditelja logora, Durade je otvorio kockarnicu. Jedne noći iskoristila sam priliku i umakla. Bježala sam cijelu noć i cijeli idući dan. I skoro sam spala s nogu kad naiđoh na ovaj logor. Bila je pala noć. Ugledala sam svjetlost lampi. Primiše me bez oklijevanja. Gospođa Dillon i druge žene iz logora bile su prema mani veoma prijazne i susretljive. Pričala sam im o sebi vrlo malo. Jedino sam izrazila želju da se tu sakrijem i da netko pođe da te potraži. Onda me je posjetio general Lodge, tvoj šef. I on je bio jako prijazan, obećao mi je da će te dovesti' ovamo. S nestrpljenjem sam čekala ck) tjedan. Bilo je strašno. Ali sada...— Allie — prekide je Neale. — Tebe mi nisu ni spomenuli!... Nitko mi nije dao m naslutiti da si tu. Poslali su po mene neka se vratim ma posao. Mogao sam doći dan prije,.čitav dan prije, jučer! Oh!— Znam da te nisu mogli pronaći. Tek jučer sam saznala da su otkrili mjesto gdje se nalaziš. Kamen mi je pao sa srca. Tek tada sam se smirila. Dam manje, dan više, šta je to?... No, primijetila sam da su bili nekako zabrinuli za tebe. Gospođa Dillon mi je rekla kako se šef razočarao u tebi... kaiko si mu mnogo nedostajao... i kako te mora privoliti da se vratiš na posao.— Lako je bilo mene privoliti! Trebalo je samo da mi spomene tebe! Odmah bih došao! — ljutito će Neale.233— Dragi, možda u tome i josit stvar. Mislim da se general Lodge toliko zauzimao da se vratiš na posao ne samo radi mene nego radi tvoje karijere, radd sebe, radi željeznice.— Aha! — živintu Neale. ~ Tako li je dakle!... Allie, samo da znaš koliko sam se osjećao jadntim, kad sam maloprije razgovarao s njim. Još se nikad nisam toliko stidio. Rekao mi... Ma, šta da ti to pričam, prošlo je... Kažeš da te Duirade imao u svojim kandžama? To mi se oi najmanje ne sviđa. Užasno se plašim za tebe.— I ja sva strepim od straha — odgovori ona. — Izložena sam većoj opasnosti kad se ovdje skrivam nego kad sam mu bila u šakama.— O ne! Otkud dolaziš na takvu pomisao?— Ubio bi me zbog toga što sam mu pobjegla — protonu Allie, blijeda kao krpa. —- A doik sam bila s njim, dok sam mu se pokoravala, niije mi prijeka tatova opasnost. Ne vjerujem da bi mi išta napravio da sam ostala. Zato se više bojim sada, nego što sam se bojala kad sam mu bila zarobljenica.— Uzet ću odred vojnika i dati se u potjeru za Duradeom! — Neale će bijesno.— Ne čini to, zaklinjem te! Ostavi ga na miru. Dovoljno je da me odvedeš što dalje od njega, tamo gdje mi od ntjega nema opasnoistti.— Ali, draga, to je zasad nemoguće — reče joj on neraspoloženo. — Naravno, ni pomisiliiti neću da bih te issguibio s očiju, sad kad te opet imam. Ali moram se vratiti na posao, obećao sam. .' ,— Mogu ostati ovdje... ili ići s tobom do nekog drugog logora, pa se dobro sakriti.— Samo, to nđje sigurno... to nije najbolje rješenje — usprotivi se Neale. Potom se trže, a lice nm se smrači. — Poslat ću ja Larrvja u potjeru za Du-radeom.— Ah, samo to ne, Neale! Molim te, ofeand se toga! Larry bi ga ubio.— Pa to i ja mislim. A zašto ne bft?

— Ne želim da Durade pogine. To bi bilo užasno. Nije me nikad ni zlostavljao ni tukao. Pusti ga neka ide svojim putem. Na kraju krajeva, jedino sam njega smatrala ocem. Ah, niije meni stalo do njega. Pre-234aireni ga... Ali pusti ga neka živi... On. će me ubrzo zaboraviti. Strastven je kockar. Ova ga željeznica mami zlatom. Neće se on dugo održati, kao uostalom ni bilo tko drugi njegova kova.Neale sumnjičavo zavrti glavom. — Ne čini mi se to modrim... pustiti ga neka ode... Allie, reci mi, predstavlja li se on svojim pravim imenom?— Ne.— Kako izgleda? Jednom si mi ga opisala, ali sam zaboravio. .Allie odlučno odbi da mu opiše Duaradea i uze ga ponovno proklinjati neka Španjolca prepusti njegovoj sudbini, neka ga ne traži i ne izaziva, najbolje će biti da nju dobro sakrije i da je drži što dalje od svjetine.— Duirade ima opasnu razbojničku družin«u — dodala j€. — Oni bi te ubili. Zar misliš... da bih bez tebe mogla živjeti?Nakom toga Neale je zaboravio sve — i Duradea i razbojničke družine i sve ostalo. Potpuno ga je zanijela djevojčina blizina i ljepota.t- Kad ćemo se vjenčati? — upita on malo kasnije.Ovo jednostavno, n<eposredmo pitanije trgne Allie i ona svnnu pogled u stranu. Upravo u tom trenutku netko pokuca na vrata. Allie se uzvrpolji.— Naprijed! — viknu Neale.Vrata se otvoriše i na njima se pojavi general kodge. Na ngegovu licu ukaza se smiješak od kojeg se uiblažiše njegove stroge crte. Ugledavši Nealeovo kiselo lice, general podiže obrve.— Neale, kao da se nešto ljutiš na mene!Neale se nasmija. — Da, vuikli ste me za nos... lijruitlim se samo zbog toga.— Mladiću, nisam mogao odmah zaigrati otvorenim kartama. Allie je bila moj posljednji adut Mbrao sam te privoljeti da se vratiš na posao — objasni general.Allie oprezno uistane i jedva oslobodi ruku iz Nealeove.— Vi... vii morate razgovarati — reče i frtai napolje.— Divna djevojka, Neale! Svi smo u nju na svoj načim zaljubljeni — reče šef. — Banula je jedn% večeri i zatražila da je zaštitimo i potražimo tebe. Nije mno-235go govorila o sebi. Znali smo samo da je to ona djevojka kojoj si spasio život i da je bila nečija zarobljenica. Ovdje se skriva i danju i noću. Neće da kaže, ali znamo da se plaši užasno nekoga,— Da, zaista ,se plaši — odgovori Neale zabrinuto. Potom mu u kratkim crtama, izloži Allienu nesreću.— Nečuveno! — zgramu se general Lodge. — Kakva drskost! Da ti mozak stane!... A šta kaniš poduzeti?'— Zadržat ću je kraj sebe. Ovdje će zacijelo biti sigu maja. Skrivat će se u neposrednoj blizini vojske, a to je velika prednost.— Naravno. Ali, nikad se ne zna šta se može dogoditi. Kad bi otputovala u Omahu ... kad već ...— Ne... ne... to neću dozvoliti! — odlučno će Neale. Nije se mogao pomiriti mišlju da se opet rasta-ne, od Allie, pogotovu ne sada. Potom ga šefovo upozorenje podsjeti na mogućnost da se njezin otac iznenada pojavi i ugrozi je. Od takve ga je pomisli hvatala neka neodređena jeza.— Mtogu zamisliti kako se osjećaš. Ali nemoj odviše brinuti.

— U kakav je to škripac upala ekipa stručnjaka?— Neale naglo promijeni temu razgovora.— Zapali smo u tešku situaciju. To je jedan tehnički problem koji ćeš ti uspješno riješiti, bar se tako nadam i to od tebe očekujem.— Tko je trasirao ovaj dio pruge?— Baxter i njegovi suradnici. Netko je učinio gruibu grešku. Na posljednjoj dionici koju su trasirali, nagib iznosi preko sito stopa na milju. To ne valja, treba ga smanjiti na devedeset stopa. A Baxter je digao ruke od svega. Novi traser tapka na mjestu. On, nezahvalan je to posao!... Noćima već ne spavam.— Nije ni čudo — odgovori Neale. Odjednom ga spopadne vruća želja da se kao nekad uhvati uko-štac sa sivim tehničkim teškoćama koje se ispriječe.— Idem da malo razgledam taj teren.— Poslat ću ti Baxtera i još nekoliko ljudi.— Ne, hvala — odgovori Neale. — Radije ću se sam prihvatiti posla.Sef šutke pristade, samo upuiti Nealeu pogled pun razumijevanja.236Neale iziđe brzim koracima. Izgled okolice, mrmor vjetra, žagor ljudi, rzanje konja — sve je to Nealeu izgledalo drukčije, sve se nekako izmijenilo, kao što se izmijenio i on sam.Spusti se do gradilišta, prođe pored radnika koji su besposleno stajali na trasi, produži pored gomile željezničkih pragova i tračnica, potom nastavi laganim korakom duiž poravnatih temelja pruge i zaustavi se tamo gdje su se završavali zemljani radovi. Pažljivo je razgledao teren i uvjerio se da je nagib doista prevelik i zato nepovoljan za izgradnju pruge. Bilo je neophodno promijeniti pravac pružanja trase! Sve što je urađeno na toj dionici bilo je uzaludno. Teškom mukom nastavio je Neale svoj pohod kamenitim bespućem, probijao se i verao uskom klisurom, pa preko strmih litica i brežuljaka, da bi zatim nastavio, duž obale potoka. Prevalio je tako pola milje, a zatim krenuo natrag istim putem. Uspeo se strmom padinom na vrh jednog brda, gdje mu je snažan vjetar zazvi-ždao dobrodošlicu, i dobacio mu prašinu u oči. S vrha ■tog usamljenog brda Nealeov je pogled tumarao i pomno ispitivao teren. Mislio je Neale i mislio, i na kraju se približio rješenju problema. Samo još korak, pa će mu sinuti spasonosna misao! Zurio je preko zatalasanih brežuljaka, prožet nekom nejasnom vizijom. Ta brda bila su mu lijepa, moćna, postojana, i on je sad naslućivao kako mu ona mogu pomoći samo ako on^ bude" u stanju da pronikne u njihovu tajnu.Prašnjav i umoran, Neale se pred sam suton dovuče u ured generala Lodgea. General je nervozno koračao gore-dolije po sobi i među zube premetao dugačku cigaru. Baxter je sjedio i buljio u planove i mape. Lice mu je bilo umorno i zamišljeno. Pukovnik Dillon, eampbell i još nekoliko mladića sjedili su krajNeale je primijetio kaiko su se svi orni trgnuli kad je on ušao. Možda je tom uzrok načim ma koji je ušao, ili njegov izgled, ili oboje. On se nasmija.— Eh, drago mi je šUo sam se vraifcio na posao! — veselo je uszvikinsuo.Baxtar ustade, general Lodge brzo odbaci cigaru i napravi grimasu po kojoj se vidjelo da je živnuo njegov umoram. ali nesalomljiv duh.237— Jesi li otkrio zapreku zbog koje ne možemo nastaviti izgradoju? — upita Baxter.— Nisam — odgovori Neale.—- Nema druge, sutra te mo,raim odvest na lice mjesta i upoznati te s teškoćama.Šefove pronicljive oči stadoše žmirkati i ispitivački gledati Nealea.— Ne, nisam otkrio nikakve zapreke, Baxter, starino moja... zato što takve zapreke nema.Baxter iskolači oči, a njegovo se iscrpljeno lice zarumeni. - Mladiću, tebi je nešto udarilo u glavu — odvratio je jetko.— Ama nemoj, i jest mi udarilo u glavu. Baxter udari šakom po stolu. — Neale, mije to za

smijeh — reče on kiselo. — Vraćaš se svjež i čio, i duhom i tijelom, ali svejedno ne smiješ tako olako uzimati teškoće. Taj problem nije riješen! Nemoguće. .— Ja sam ga riješio! — usklikne Neale.Baxter ustade i drhtavom rukom stade mahaiti mapom. — Odavna te poznajem, Neale. Cesto si me matirao, priznajem. Momak si da te treba tražiti... ali, ovdje... ova... stvar popela mi se na vrh glave. .. Nikoga nije bilo da mi pomogne... i ja starim, ta prokleta pruga skratit će md život... Ako... atoo si stvarno našao neki izlaz, reci mi i ne muči me više.Nesiguran, na nogama, Baxter je doista bio oronuo. U glasu i licu starog inženjera mogao se vidjeti proces kojim je prolazila izgradnja pruge.— Slušaj — reče Neale užurbano. — Pola mdiljje niže od mjesta gdje si naišao na prepreke promijenili; ćemo toik onog potoka... Izmijeni* ćemo pravac pružanja pruge... i dobiti nagib od devedeset stopa na milju.Neale se zatim okrene generalu Lodgeu. — Sefe^ Baxter je imao previše problema... bio je zaokupljen* tolikim stvarima da nije ni mogao razmišlja!, o ovome... Rad može započeti odmah ujiutru.— Ali, Neale, izišao si na teren betz insitruimenajta — sumnjičavo će šef.— Nisu mi bili potrebni.— Siniko, jesi li siguran? Suviše je zamiršen problem... To tvoje rješenje čina mi se i predobrim a da bi...— Sasvim sam siguran u tačnost svoje postavke, — veselo odgovori Neale. — Samo pogledajte Bax-terovo lice!Doista, bilo je dovoljno baciti samo jedan pogled na lice starog inženjera pa da se vidi kako je on odmah shvatio jednostavnost i sigurnost Nealeove zamisli.Neale je te večeri bio mnogo cijenjen i doživio je mnoge pohvale. Šef i njegovi suradnici, inženjeri, oficiri i njihove žene, svi su se oni natjecali tko će mu zaželjeli ljepšu dobrodošlicu povodom njegova vraćanja na posao. Svečana večera, koju je priredio šef protekla je u veoma veseloj, a ipak ozbiljnoj atmosferi. Baxiter je održao zdravicu. Na njegovu uglađe-oom staračkom licu treperila je radost i sreća dok je veličao Nealeov mladenački polet, genijalnost, na-dahnjujuiću sposobnost i nenadmašivu moć njegova zapažanja. Neale je morao odgovoriti na zdravicu. Dubokim, tronutim glasom rekao je da ga je sudbina vratila poslu i ponovno mu donijela sreću za koju je vjerovao da je izgubljena zauvijek. Odbio je genijalnost koju mu je pripisao Bax*er, a prihvatio je sposotn nosit Onida je uputio mnoigo pohvalnih riječi inženjeru Baxitenu.Allie za cijelo vrijeme večere nije progovorila ni Kijeiči. Obrazi su joj naizmjence crvernjeli i blijed jeli. Za nju je to bilo veliko iskušenje — bila je zbunjena i bojažljiva. Napokon se ona i Neale nađoše sami.Stajali su feraj otvorenog prozora. Čvrsto se držali* za ruke i zaljubljeno gledali tihu dolinu. Mjesec je bio pun, široke trake ngegove srebrne svjetlosti bile su u oštroj suiprorteios'ti s mračnim sjenama. Bilo je gluho doiba notći. Napolju su odjekivali ujednačeni, te&ki taaci sitražara.Allie se poanače i podiže glavu. — Ono što su rekli o tebi Sinti me sretnom taman toliko, kolifco i to što smo se opet našli — reče ona,— Rekli! Tko! Sta je rekao! Štia je rekao! — upita Neale odsutno.— Sve sam čula... svega se sjećam! Gospodin Bax-ter je rekao da si ganiij.— E, om me baš okrstio onim što nisam — odgoA vari Neale. — Tačno je orno što je rekao o mojoj sposobnosti, ali om ne zna da me ti inspiriraš.. — Divna je to pomisao da te ja mogu inspirirati. Ali i ti i ja dobro znamo da bi ti sivejeđoo riješio onaj problem da mene ■ slučajno i nije bilo tu, Budi iskren, pa reci nije li tak©?— Da, .riješio bih ga — iskreno odgovori Neale. — Makar možda ne bi išlo tako brzo. Ali danas, danas sam mogao vidjeti i kroz kamen.

, — I to dokazuje tvoju vrijednost. Nisi smio napustiti šefa. Oh, da znaš koliko mi se sviđa general!... Izgledao je danas mnogo mlađi nego inače. §»ve si ih oduševio... Dragi Neale, ima nečeg plemenitog u onome što možeš učiniti za generala. Shvaćaš li ti to?— Da, Allie, shvaćam.— Obećaj mi... da ga nikad nećeš iznevjeriti.— Obećajem.— Nije važno šta će se sa mnom dogoditi. 2iva sam, zadovoljnia, sretna ... i tvoja. Ali bi se ipak nešto moglo dogoditi. .. nešto nepredviđeno ... nikad se ne zna. Ne mislim toliko na Duradea i njegovu bandu. Hoću samo da kažem da u ovoj .divljina, čovjek niikada ne može znati šta mu sprema noć, a šta dan. Sve je ovdje nesigurno. Obećaj mi da ćeš, ma šta se dogodilo, ustrajati na poslu.— Obećajem — odgovori Neale promuklo.—- Samo, ti me nekako plašiš. Tebe je strah.— Ne, ne, nije me strah — usprotivi se Allie.— Sudbina ne može biti tako okrutna__da te opeitrastavi od mene. Na svaki macin, neću više misliti o tome.— Nemoj. Neću ni ja... Ne bih te nd pitala... tek ova noć mi je dala povoda za to. Toliko... toliko sam ponosna na tebe. Jednog ćeš dana postati slavan.— Dobro, ako si toliko ponosna... ako misliš da sam tako sjajan*, zašto me nisi nagradila za onaj moj današnji mali podvig?— Nagradila!... Kakio?— A šta ti misliš kakvu sam nagradiu zaslužio? —* poluglasno upita Neaie. Bio je razdragan.Ona problijedje i zakoluta očima.240\ — Dragi, ... šta ... šta.. .šta mogu učiniti za tebe? V mucala je. — Kakvu ti nagradu mogu dati? Ja ne-rn,am ništa... sve što imam bilo bi premalo za ono, što si učinio danas!— Djevojko! Pa valjda mi možeš priuštiti poljubac!S njezina lica nestade ome naivne slatke ozbiljnosti. Nasmijala se od srca; — Svakalko. To mi je poslastica. Ali ti si govorio o nagradi. Moji poljupci, bezbroj mojih poljubaca, to je nešto što je već tvoje. Zaslužio si ih toliko, koliko ima zrnaca pijeska na gradilištu. Ali to nije nikakva nagrada.— Nikakva?... Ouj, dušo, za jedan jedinu, tvoj poljubac, kad bih ga morao tako osvajaiti, bio bih kadar da prekopam sve te temelje pruge, da ponesem svaka željeznički prag i tračnice golim rukama, da žabljem sve klinove za pričvršćivanije tračnica...— Neale, ne budi dijete -.. Nešto ti je zaista pomutilo pamet. .— Da, zaista ju je nešto pomutilo... tvoje lice na mjesečini.Rumenilo lica sakrila- je za trenutak prislonivši glavu na Nealeova prsa.— Ja... ovaj... želim biti ozbiljna — prošaputa ona. — Treba da zahvalim sudbini što me je podarila srećom. Hoću da razmišljam o tebi, o tvom radu, o našoj budućnosti. A ti... ti bi se samo ljuibio!— E, pa, kakio će ti budiucnosit u velikoj mjeri bitti sazdana od poljubaca, ne bi bilo loše da započneš svoj posao... odmah sada,Stajali su neko vrijeme šuteći. Napollju, na blijedoj mjesečini sitražari su monotono koračali. Kojot je prodorno i divlje zavijao, a vjetar tiho jecao. Odjednom se Neale sitrese kao da se trgnuo iza sna.— Allie, kasno je... Mforamo se oprostiiti. Današnji dan ostat će mi u vječnoj uspomeni. Zahvalan sam ti iz dubine duše... Alfi. te ipak neću pustiti da odeš ... Sve djok ne dobijem svoju nagradu.Ona podiže glaviu; njeno lice, bijelo i plemenito zablislta na mijesečind.16 Trasa Union Pacifica

241GLAVA 19.Neale je spavao pod šatorom, a kad se iznenada probudio, spazi da je dan. U ušima mu odjektnuše prodorni zvuči trube. U prvi mah nije mogao razabrati kakav je to zvuk. No čim je truba presitala, znao je da je to svirala uzbuna. Potom je čuo glasove i trk uzbuđenih konjanika.Brzo se sfcotrljao ispod pokrivača, obuo čiizme, navukao kaiput i izletio napolje. Konjanici su se muvali tamo-amo i hitali u stroj. Neale upita jednoga od njih šta se događa.— Crvenokošci! Kučkini sinovi, poranili prije do-nučka! — odgovori ovaj s gađenjem.Neale se sijeti Allie i srce miui se stegnu. Bacio je brz pogled na sve sitrane, ali nigdje nikakvih znakova da je napadntuit logor. Spazio je generala Lodgea i pukovnika Dillona u grupi ljudi ispred banake štaba konstruktora. Potrčao je ravno, k njima.— Dobro jutro, Neale! — pozdravi ga šef, mračno raspoložen.— Evo malo gužve u čaisit vašeg povratika — dobaci pukovnik Dlillon.— Stta se to dogodilo? — upita Neaie.— Upravio snio primali deipešu: »Jialke snage Siou-xa...« kađiH je linija prekinutta, tafeo nam feaže telegraf tat.— Jake snage Siouxa! — poniovi Neale. — Između našeg logora i Benitoina?— Naravno. Poslali smo izvidmtika niz prugu — reče pukovnik Dillon.242\\ — Neale, unutra imaš oružja. Naoružaj se dobro -X reče general Lodge. — Doručkovat ćeš s nama u ko-libii. Još ne znamo na čemu smo. Ali, nije dobro što tu imamo i žena. Ta koliba nije nikakva utvrda.-»- Generale, možemo donijeti željezničke pragove i podići barikadu — predloži oficir.— To je dobra ideja. Ali morat će da ih donesu konjanici. Radnički vlak neće danas stići ovamo.— Vjerojatno neće. No mogli bismo pozvati u pomoć ekipu ndveliraca koja se nalazi u logoru gore na trasi... Neale, uđite i uzmite pušku i nešto hrane. Ja ću vam spremiti konja. Želio bih da vi odjašete po ekipu niveliraca.— U redu — spremno prihvati Neale. — Jeste li im već rekli... znaju li žene šta se sprema?— Da. I mogu vam reći da je Allie veoma hrabra. Nije se uplašila poput ostalih žena.Neale je odjurio da odnese hitau poruku a da nije ni pozdravio svoju Allie. Kad je već bio na putu, sjetio se u kakvoj će se opasnosti naći ako mu Indijanci prepriječe put na povratku.Teškom se mukom Neale uspinjao i verao dok nije prešao uski klanac i guduru. No, kad se našao na drugoj strani put mu je bio znatno lakši. Dovršeni nasip pruge vodio je ravn© do slijedećeg graditeljskoig logora. Istina, zemljani je nasip predstavljao preimeka-00 tlo, te mu je konj teško napredovao, upadala su miu kopita, ali je kraj nasipa teren bio tvrd i ravan. Neale stoga skrene s nasipa, podbode čila konja i pojuri punini kasom.Udaljenost je bila veća nego što je on zamišljao, preko deset milja. Odmah ispred logora niveliraca, Neale je u galopu projurio kraj jednog malog kolskog karavana koji se Mo tu zaustavio. U logoru je bilo dvjesta radnika koji su se upravo spremali na posao, ali tako mirno i spok|qjno te se ne bi reklo da su i oni povezani s grozničavim pothvatom izgradnje pruge. Kad je onako banuo, u logoru je sve stalo. Kratkim1 škrtim riječima Neale im prenese naređenje i odmah okrene konjja.Prolazeći opet kraj onog malog karavana što se utabao blizu logora ndveliraca spazio je kako nekoliko gruibe vanjštine radoznalo zure u nijega.243— Indijanci! — dovikne im i odjuri dalje. / Samo se jedinom okrenu i spazi nekog visokog, cr/-

nomamjastog čovjeka u cnnom kaputu gdje nešto oib-, jašmgava ostalima i bi jesmo širi ruke.Na povratku je puit vodao Nealea nizbrdicom, itfje-goiv koma, sada već razigram> i uzbuđen jurio je kao da ga vjetar nosi. Daleko dolje kraj pruge Neale ugleda stopove dima što su se lijeno dizali pod oblake. Vidio je da su dalje od njegova cilja ali ga ipak obuze zloslutan predosjećaj. Lice mu mrtvački problijedje pri pomisli da su Indijanci možda opkolili logor u kojem se nalazi AUie. Njegova su strahovanja, međutim, bila bez osnova, jer je ubrzo ugledao bijele šatore i brvnare, dok su stupovi dima bili mnogo miže.Stigao je u logor sa zapada upravo kad je Dillo-tnov izvidnik u galopu jurio s istoka i već bio na vidiku. Neale sjaha pred grupu oficira kojli su ga nestrpljivo očekivali i saopći im novosti. ■■— Vrlo dobro! — odgovori mu Dillon. — Vratili ste se brže nego što smo očekivali. Mložemo li računati na nivelirce za jedan sat?— Možemo. Polovica ih ima kom je — odvrati Neale.— A sad, čujmo Andersomov izvještaj — promrmlja oficir,Anderson se upravo bio vratio s izviđanija. Dojahao je na zapjemijemu mustangu s kojeg se pušila para. Bio je tmuran, bijesan i prašnjav.__ Nisam uspio stupiti u vezu ni s vojnicima niradnicima n<a pruzi. Aid ono što sam vlastitim očima vidio, nije dobro — reče Amderson. — Na pola puta između« logora i Bontona jake snage Siouxa xporušile su prugu, zaustavile su i zapalile vlak. Vodi se ogorčena borba između radnika i brojčano nadmoćnijih Siouxa. Teretini vagoni gore. Konjanici bi im morali što prije priteći u pomoć.Fukovmiik Dillon pošalje jedinog komjamiiika s naređenjem da se smgesta osedlaju konji.Nealea obuize ledena jeza. — Generale, ako Siouxi opkole logor, oinda smo u gadnom škripcu, bogami! — reče uzbuđeno.— U pravu si, mladiću. Te visoke padine, litice i drveće pružaj-u neprijatelju odličan zaM'otn. Tko godje odabrao ovo mjesto za logorovanje nije pomišljao na indijamce. .. Ja ipak ne vjerujem da će nas napasti ovdje.— Možda bi bilo dobro da žene sklonimo na brdu •— predloži Neale.Anderson zatrese glavom. — Tamo bi se našle u još većoj opasnosti. Ovdje bar imamo sklonište, imamo vode i hrane, a i pojačanje treba da stigne svaki čas. Imajte na umu da,Siouxa ima sva sila. Oni će pretražiti sva brda.Odlučeno je da jedao odred konjanika pod komandom poručnika Bradvja ostane u logoru dok ne stigme ekipa miveiiraca a onda da smjesta krene za pukovnikom Dillonjoim.Pored Allie Lee; u logoru je bilo još pet žena i sve su one istrčale da isprate konjanike. Neale je čuo kako pukovnik - Dillon uvjerava svoju ženu da, po njegovu mišljenju, ne prijeti nikakva opasnost. Ali, pored svih uvjeravanja, ona je i dalje bila napadno blijeda, od straha. Sve žene, osim Allie, obuzeo je paničan strah. Još jednom je Neale bio p orno sam na Allie. On<a se očito nije više plašila Siouxa.General Lodge jahao je pored pukovnika Diilona na čelu konjičkog eskadrona. Napustili su. logor kasom, dižući iza sebe gust zastor prašine, i ubrzo iščezli iza zaobljenih brda. Konjanici koji su ostali u logoru složili su puške u kupe, a zatim pohitali po željezničke pragove da od njih naprave barikadu. Izvidniik Ander-sotn popne se na vrh obronka i zauzme mjesto odakle će osmatrati. Ženama rekoše neka ne izlaze iz brvnare. Baxter i njegovi pomoćnici pažljivo su pregledala oružje i zalihe municije dok je Neale pokupio sve mape, plamove i crteže i stavio ih u jedinu totnbu koju' je spremio sebi nadomak.Vrijeme je brao odcmicalo, i već nakon slijedećih pola sata počeli siu pristizati nivelirci. Jahali su na golim komjima, pa i po dvojica na jednom kon»j u. Stiglo je stotinu ili više Iraca, naoružanih puškama, po n(ji-kovim užarenim licima vidjelo se da su orni za borbu«.

Njihoivim diolastkom osjetio je Neale izvjesno olakša-aijje, no ipak ga je još uvijek pritiskao čudam osjećao', nešto što mije mogao razumjeti i čega se nije mogao244249otresti. Nekoliko trenutaka bio je maloduŠan, bio je izigiubio svaku vjeru. Onda je zaključilo da je to re-zultait prevelikog -uzbuđenja i bogasanfi. za Allie.Poručnik Brady potom krene sa svojini konjandr cima, prepustivši bučniini Ircima da prenesu pragove i "podignu barikadu. Irci su, kao i uvijek, gunđali i negodovali što moraju da rade umjesto da se bore.— Požurite i domamite nam te prljave Siouxe! — vikali siu za Bradyjem.Za nepun satt podigli su šest stopa visidkiu barikadu oko barake štaiba konstruktora i brvnare. I dok su nosili posljednje pragove, primijetili su Andersona kako juiri na konju niz sitnmu padinu u pravcu logora. Baxter podiže ruike.— Ovo mi nmriše na gužvu — reče. — Neale, ne osjećam se vaše mladim.Anderaon zaustavi konja pred barikadom i sjaha.—■ Siouxi! — poviče.Irci pozidraviše tu vijest glasnim »hu-raaa!«. No^ kaid ini Amdersoini objasni da s vrha brda juri ndz padinu ogromna skupina Siouxa, njihovo oduševljenje donekle splasnu. Bila je to najveća snaga Siouxa koju je Neale ikada vidio. Pošto je ugledao prizor vitkih^ divljih prilika, u Nealeu uzavre krv, a zatim gia čitavim tijelom prođu srsi. Iindiijianci juirnoše niza strmu padinu, zatim skrenuše uz rub guisite šume, gdje su bili izvan dometa protivničkog oružja. Tu su sjahali sa svojih mustanga i valjda sazvali ratoio vijeće. Neale je jasno vidio indijanskog poglavicu koga su resila blještava pera. Potoni se skupina indijanskih ratnika razdvoji i iščezne kao da je u zemlju propala.— Ljudi, opkoljenti simo! — vrisne stari Bax(ter.U taj čas žene i&trčaše iz brvnare iizbezumajene od straha.— Indijanci! Imdijanei! — vni&tala je gospođa Dil-lon. — Vidjela sam ih pnijefeo... sa stražnje sttrattie brvnare. Spuštaju se niz jedinu Mtfcicu.— Bježite brzo unutra... i ne mičiite se iz brvnare! — piroidere se Baxteir.Allie, koja je istrčala posljednja, nije se obazirala na Baxterovo upozoirenije. Neale ju je gotovo silom ugurao u brvnaru. Zapcpepasitio se vidjeivš!i kiakio joj se Ilice odjedtnjom Bimračil'O.246— Budi pametna! Ne Mazi se opasnosti! __ šapatom ju je pokušao urazumiti.Uto zapraskaše puške. Meci su vrcali i zviždali n.a sve strane. Nasta strika otoo barikade.— Idi... skloni se u brvnatru! — prekliojao ju je Neale pokazujući joj rukom na ulazna vrata.Među niveliircima zavlada juapetost i nervoza. Oni stadoše trčati pod zaklonom barikade da zauzmu položaj. Neki od njih počeše pucati .nasumce.^— Anderson, uzmite nekoliko ljudi i zauzmite položaj iza brvnare! — poviče Baxter.Izvidnđk pozva ljude da ga slijede i potrča. Nive-litrci jiuamiuše za njim, zakrčiše uski prolaz izme.đu brvnare i barikade. Jedan čovjek sa začelja izdvoji se iz grupe i načas se zapilji u Nealea. Neale ga samo letimično pogleda, ali mu se ipak učini da ga odnekud poznaje. Kad se neznanac udaljio Neale se još jače trgne od iznenađenja. Njegovo mu je lice bilo poznato, ure-zado mu se u sjećanje, ali se on mije .mogao sjetiti gdje ga je vidio. Da, to crveno, oacereno, zlobno lice, upadljivo grubih crta sve više ga je podsjećalo na nekoga koga je negdje sreo, pa se Neaile čudio kako mu se ne može sjetiti imena.— Neale, brao upuitra! — upozori ga Baxter.Onda^Baxtea:, Neale i još četiri mlada konstruktora zauizeše položaj po sobama brvnare. Jedni su stali pred otvor između trupaca i zida, a dirugi pred prozor, kako bi mogli držati na raišanu Indijance čim se pojave. Ali su Indijanci bili dobro sakriveni, vidio se samo dim iz

njihovih pušaka. Niveliirci su neprekidno pucali, oo Neaie je bio uvjeren da samo uzalud troše municiju. Meci su kao kiša pljuštali po gredama brvnare; gdjekad bi koja olovna kugla zalutala kroz otvoreni prozor i zarila se u drvenu stijenu. Neale' zatvori masivna vrata što su vodila iz brvnaire u baraku štaba konstruktora. Potom potraži Allie. Dva tehničara klečala su pred pukotinom u zidu, te su nišamdla i pucala u pravcu odakle su dopirali nepatijaiteljski hici. Campbell je bio lakše ranjen, problijedio je kao kreda Sto od srdžbe, što od straha. Baxter je -virio iza okvira prozora i uzaludno čekao da se pojave indijanski ratnici.247— Skita), nemam u koga pucati — reče ozlojeđeno.— Čekaj. Ov:i Irci pucaju u prazno. Samo uzalud troše municiju,— Neka, neka, imamo mi dovoljno municije. Neka samo pucaju. Neće skimoti ni jedinog Crvemokošca, adi će ih možda zaplašiti.— Ovdje možemo izdržati... ali samo pod ušlovom da se konjanici brzo vrate — reče Neale.— Svakako. A možda su i omi u škripcu. Sve se bojim da je ovo druga banda Siouxa, a ne ona ista koja je napala vlak.— I ja se toga bojim. I, ako konjanici ne stigmu ovamo prije mraka...Neale zastađe, a Baxter zatrese sijedom glavom.— U tom slučaju — Baxter će — naći ćemo se u opasnoj situaciji. Ali, već smo se toliko puta izvukli i iz većeg škripca, otkako gradimo Umiom Pacific.Neale pronađe žene u velikoj sobi, skupile se u kutu kraj ogromnog kamenog ognjišta. Bile su se smirile. Kad ugleda Nealea, Allie skoči kao oparena i zgrabi ga za mišice.— Neale! — šapnula je uzbuđeno. — Vidjela sam Fresma.— Tko je to? — upita Neale odsutno.— Iz Duradeove bande.— Nije valjda! — lecmu se Neale. Povukao je Allie na sitraimu. — Učinilo ti se, prestrašila si se!— Ne, sigurna sam. Nikad neću zaboraiviiti Fresma — odgovori ona tvrdo. — To je jedao od one četvorice razbojnika koji su mene odvela i zapalili Slimgeirlam-dovu kolibu.Neale se trže i silovito poskoči. Potoim tašto uhvati Allie za ruku i privuče je k sebi.— I ja sam ga vidio. Da, siguran« saim da je to om. Spazio sam ga sekundu prije nego što sam ušao. Je^-dam od onih tipova što su svratili pred Slimgetrlamdovtu kolibu... Krupan, plećat tip... crvetna lica, odivratoih usana...— To je Freisino. Om i ostali snjegovi valjda su se nalazili s niivelircima koje si pozivao ovamo. Oh, više se bojim Freisinove bande nego Imidijamaca!248— Ali, zaboga, and- ne znaju da si ti ovdje, Allie. Ništa se ne boj. Uskoro će se vratiti konjanici i odbiti Iinđi jamce.^ Allie se privime uz Nealea. Om osjeti nešto od ornog užasa što su ga u njoj izazvali razbojnici. Činio je sve da je razuvjeri i umiri, pravio se kao da njega oimalo nije strah. Jedva ju je privolio da ostame u tom za-štićemom kutu, a zatim uđe u susjedinu sobu da zauzme položaj. Bio je bijesan i očajan što Allie opet prijeti opasnost. S nestrpljenjem je očekivao i molio se da što prije stignu konjandci.Dan> je protekao brzo, prebrzo u odnosu ma duge, jezive noćne sate Branitelji barikade budno su motrili i napeto osluškivali, svaki pokret neprijatelja. Indijanci su pak jedva čekali da nastupi povoljan tre-mutak za napad. Cijelog se dana pucalo nepovezano, sporadično. S vremena na vrijeme bi se koji nesmotreni nivelirac ustrčao od stupa do stupa i izmamio plotun s neprijateljske strane. Ovđa-oinda odjeknuo bi pokoji hitac i s barikade. Ali je sve to bilo samo čarkanje.Siouxi su čekali da se spusti moć. U sam šutom jedna goruća streMca proleti zrakom, ostavljajući za sobom svijetao trag. Bio je to znak, prolomi se paklenska vriska sa svih strana.

Indijanske su puške sasvim umukle. A kad je pao mrkli mrak, na sve strane crveno uisplamtješe vatre. Sioucsi su se spremali da sruče na logor bezbroj gorućih strijela i tafeo ga pretvore u buiktinju.Andeirisom pohita da se posavjetuje s Baxterom. — Opkoljeni smo sa sviih strana — reče. —- Orvemokošei hoće da nas istjeraju vatrom. Položaj nam je krajmje opasam.— Sta da radimo? — upita Baxter oeajmdmi glasom. Amdersomi je samo vrtio glavom.U istom tremu doleti plarnema strelica i zabode se u krov barake. Za ori o se dug, jeziv vrisak Indijaniaca.— Goiruića strelica — poviče Amdenson.Ljudi isitovrememo kao po dogovoru jurmuše kroz štab konstruktora ka izlazu. Vami je bio poitpumd miralk. Samo su po padinama svjetlucali pdamemovi. Na kro^-vu kolibe uikazaše se motoocrveme tačke poput žera-249vica, potom se uitrnuše. Ponovo su s padine letrjede goruće strelice, ostavljajući za sobom svijetle pruge.— Prije ili kasnije, zapalit će zgradu —• promrmlja Anderson.Nealeu pade pogled na izvidnikova konja.— Aniderson, daj mi svog konja. Mračno je kao u rogu. Mogao bih se probiti i stići do konjantiika. Reskd-rait ću.— Ja sam pomišljao na to — otpovrne Anudersom— AH rmi se čini da bi konjanici odavna morali biti ovdje kad se ne bi i sami nalazili u opasnosti. Očeiku-jem ih svaki čas, Mfožda će ipak doći. A dok oni ne dođu, imamo pune ruke posla da gasimo vatru.— Pa još nema vatre — umiješa se Baxter.— Ali će je biti — odvrati Atnderson. — Možda nam pođe za rukoim da gasimo istom brzinom kako oni budu palili. Vode imamo dovoljno. I mrak je. Jedino se plašim da će zapaliti šatore, u tom slučaju vidjelo bi se kao po danu. Onda se ne bismo usudilii da se pentramo po krovu.— Neale, idliite unutra, pozovite momke neka izađu— reče Baxter.Neale je morao brzati kroz sobe. Pozvao je drugove, a zatim je ženama preporučio meka se ne boje -—■ ubrzo će se vratit kongaoiclKad se ponovmo našao napolju, zraikom su letjele goruće, strelice. Nivelirca su pakosnom vikom odgovarali na prodorne vriskove Grvenokožaca. Nad logorom je vrcala kiša vannica. Indijanci još uvijek nisu pucali. Sudeći po njihovim urlicima, došuljali su se bliže pod zaštitom mralka.Nešto kasnije je izvan barikade planula žairka svjetlost. To se zapalio jedan šator. Indijanci su pobjedonosno vriskali. Neale i njegovi drugovi povuku se u sjenu. Plamen se s upaljenog prenese nia susjedni šator. Gorjeli su kao papir, obasjavali logor i padine. Ali se ni jedan indijanski ratnik nije mogao viidijeita. Više misu vrisikaili. Tek je sad Neale čuo kako tupo udaraju strijele. Gotovo odjedared niz plamenova izbi po platoenom krovu barake štaba konstruktora. Za tili čas cio je krov bio u jedinom plamenu. Hanulo je još nekoliko šatora, pa se sada već vidjelo gotovo kao po damu. Opet zapucaše puške. Vješti su Indiijanci oba-250suli paljbom barikadu i brvnaru. Branioci međuttfiim još uvijek nisu mogli vidjeti ni jedmog Orvenokošca.Anderson, Neale i Baxte.r bili su očajni, i bijesni. Posavjetovali su se i složili da je kucnuo odsudan ča® i da treba izvuići žene iz brvnare.Neale otpuže duž barikade do ulaza u brvnaru. Na tojj je stoaini bila tama, ali je i ona postepeno iščezavala. Trčao je duž zida i čuo zujanje metaka. Zašao je za ugao i pogledao.

Plamen zapaljenih šatora obasjavao je cijelu tu stranu. Trčećim korakom vratao se do prozora na neobasjanoj strana. Uskočio je unutra. Cuo je krikove žena. Očigledno su i one trčale pod barikadu, uvidjevši da im u brvnari nema oipsitanlka jer gori baraka kraj nje. Neale potrča u sobu u kojoj je ostavio Allie. Zorne je, ali se niitko ne odaizove. U sobi je bio mrak. Pipajući, dođe do ugla i kamenog ognjišta, gdje su raniije bile žene. Nije bilo ni žive duše. Soba je bila prazna. Pretražio je pod i naiišao na torbu koju je bio povjerio Afllie. U njoj su se nalazile mape, planovi i drugi dofeumemti Štaba konstruktora, koje je bdio pokupio da ih spasi od Indijanaca. Možda ih je Allie u onoj žurbi da uteče iz brvnare, bacila na pod. Ali je bilo teško povjerovaiti u to. Aliie bi se borila do zadnje kapi krvi da spasti diolkuimenite koje joj je on povjerio. Možda i nije pobjegla iz brvnare. Neale još jednom temeljito pretraži cijelu prostoriju. Sve je bilo uzalud. Bio je Sram sebe. Napolju se razvila borba na život i smrt. Unuttra je sve više prijetila opasnost od požara. Odjeidnom Neale začuje kaiko se ruši krovna konstrukcija. Brvnara je već gorjela. Iz zadnje sobe čulo se ogorčeno rvanje, zapomaganje, koitrljanje i pucanje. Neale je vidio samo nejasne, krupne prilike i plamen iz pušaka. Soba je bila ispunjena gusttim dimom. Netko je sjekirom lupao u vrata koja vode u baraku ali Neale mije znao da li s ove ili s one sitrane.Neale zaključi da Allie, ma šta da je učinila, mije nipošto pobjegla u tu sobu. Vrati se natrag isttiim putem, pipajući i tapkajući u mraiku.Najednom oestade praska, presita puškaranije, uimu-feoše krikovi. Ili je možda sve to samo zaigluišeino ne-feom jačom buikom? Neale se u puvi mah mije mogao251snaći. Poletio je k prozoru. Plamen zapaljenih šatora stao se smanjivati. Na ivioi svjetlosnog kruga pomoliše se nejasne konture konjanika.— Konjanici! — radosno usklikne Neale. Teška mora koja mu je pri tiskala dušu popustila je. Kongamici će brzo razbiti opasnu bandu Siouxa.Neale potrča ponovno u brvnaru koja je već sva bila zahvaćena plamenom. Odlučio je da ne izađe dok ne bude potpuno siguran da li je Allie ipak u njoj sa-krivenia ili možda u nesvijesti leži u nekom uglu. Razuvjerio se tek kad je izgorjela krovna konstrukcija pala. Iskočio je teškom mukom kroz prozor i kao sumanut potrčao pod barikadu.Plamen se na barikadi počeo smanjivati, ali je Neale mogao dobro vidjeti okolinu. Naslage željezničkih pragova su dogorijevale. Vrućina je prisilila ljude da napuste položaj. Konjanici su već bili posvuda oko barikade i brvnare. Siouxi su se morali povući.Neale nastavi da traži Allie. Nađe gospođu Dillon i druge žene, no Allie nije bila među njima. Sve što je mogao doznati od prestravljenih žena bilo je da se Allie nalazila s njima sve dok misu istrčale iz brvnare. Od tad je nisu vidjele. U panici koja je zavladala svatko je gledao kako će spasiti sebe, a za druge nije bilo viramenta.Još uvijek Neale mije gubio nadu. Iako je osjetio kako mu je srce pritisnuo težalk kamen. Možda se Allie negdje sakrila. To mu je bila jedina utjeha. Mlahnito je pretražio zgarište, ispitao sive po redu nije li je tko vidio, a kad je od svih dobio odrečan odgovor, ponovno je jurniuo ka zapaljenoj brvnari. Ali je morao ustuknuti pred žestokim požarom.Sad više nije sumnjao da se morala dogoditi neka veliika nesireća. Bio je uvjeren da je Allie snašla zla kob. I dok je brvnara dogorijevala, • dok su konjanici i niveldrci bdjeli i motrili, on je uporno tragao i raspitivao se o čovjeku koga je te noći ugledao1, o čo-vjeikiu za koga mu je A<llie rekia da je to jedan od mjenih otmičara i da se zove Presno. Uzalud ga je tražio — nestao je ili poginuo. Preostala mu je samo jedna nada — da će danje svjetlo odati mjesto gdje se nalazi Allie Lee, živa sili mifeu252Napokon je osvanuo dan, i ma njegovu svjetlu utvrdilo se koješta. Siouxi su se bili povukli. Ako su možda i imali gubitaka, za to nije bilo nikakvah dokaza. Baraka štaba konstruktora, susjedna brvnara i svi šatori izgorjeli su do temelja. Posuđe, posteljina, hrana, alat,

instrumenti — sve što je bilo od vrijednosti, osim nacrta i elaborata, koje je spasio Neale, pretvorilo se u pepeo i dim. Konjanici, kojima je pošlo za rukom da spasu teretni vlak, sada su potpuno ovisili o dopremi novih namirndca. Mnogi su radnici bili ranjeni, neki teže, ali ne smrtno. Deset je ljudi nestalo, devet muškaraca i jedina žena — Allie.Bio je to Nealeu strašan udarac. Ali svejedno nije klonuo duhom. Nije prihvatio mišljenje svojih sućutnih prijatelja da je Allie slijepo izjurila iz brvnare i pala u ruke Siouxa. Vratio se s ndvelircima u njihov logor. I nije se iznenadio doznavši da je onaj mali karavan, što se nalazio kraj logora, otputovao u noći. Slijedio tragove kotača, sve do slijedećeg logora, gdje su se na prometnoj cesti pomiješali s drugim tragovima. Iduićeg dana odjahao je sve do Bentona. Ali mu je sve traganje i raspitivanje bilo uzalud. Sad je tek bio utučen, srce mu se kidalo od tuge i očaja, ali nije ni pomišljao da odustane od traganja i da se pomiri sa sudbinom. Pamtio je dobro sve što mu je Allie rekla. Odveli su je oni isti nitkovi. Obistinila su se njezina strahovanja. Tješio se jedinim tračkom nade da nesretna Allie padne u ruke Duradeu kako bi barem bila pošteđena, od bandita Fresnova kova. No to je bila isprazna mada, u koju ni sam' nije mnogo vjerovao. Ipak, ta ga je misao hrabrila i podsticala da još upornije traga za njom i da tome poisveti sve svoje slobodno vrijeme.Tako se dogodilo da je Neale danju mukotrpno radio na pruzi, a predveče je s radnicima odlazio u Benton. Ako je Allie još živa, onda je treba tražiti u Bentonu,253GLAVA 20.Neale je umajmio sobu za spavanje zajedno sa svojim prijateljem Kingom. Sprva nije prijatelju ispričao kako je našao Allie pa ju je opet izgubio; ali kad više nije mogao o ''ožiti tu priču pa mu je ispripovijedao', požalio je što to učinio.Teško je W ^ elovalo na Larryja. I on je mislio da je Allie ponovno pala u ruke Indijancima. Usprkos tome, bio je strašno ogorčen na Fresina i njemu sličnu bagru, zapravo na sve odmetnike, bandite i probisvijete koj/ih je bio pun Benton.Neale zamoli Larrvja da bude smotren, da luka-vošću dođe do kakvih podataka, i tako mu pomogne* da ne bude po svome nagao i naprasit jer će tako otežati posao oko pronalaženja djevojke.— Druže, ja mislim da je Allie gotova — reče Larry mračno.— Ne... ne! Ona je živa... ja to osjećam. Da je mrtva ili... ili... bogamu, ja biih to znao, žar ne bih?— usprotivi se Neale.Ali Larry nije bio uvjeren. Prošao je on, sva zla života u graničnoj krajini, znao je da u takvim prilikama djevojci nema spasa.— Potražit ću ja toga Fresna — om reče.I Larry još dublje zaroni u divlji život Benitona.Jedne večeri, malkon što se vratio s posla, Neale je zatekao Larryja u sobi. Pri mutnoj svjetlosti lampe* kauboj je čudino izgledao. Držao je u ruci opasač s revolverom. Neale pojača plamen, na lampi.— Hej, Riđi! Sta ti je? Blijed si, kao da ti je muka— reče om.254— Htjeli su me izbaciti iz plesne dvorane — odgovori Larry.— Iz koje plesne dvorane?— One Staintonove.— Pa jesu li te izbacili — upita Neale.— Ne bih rekao. Sam sam izašao. Jedne ću noći počistiti cijelu divoramu1. Bogami.

Neale je uzalud razmišljao zašto se kauboj drži tako. Onda se Iiaury opusti, tvrdo stisnute usnice stadoše mu podrhtavati, ruke mu se tresle. Ozbiljno i mrgodno izmanouo je teškim opasačem kao u nedoumici hoće li ga odložiti kad se sprema na počinak.— Riđi, ti si trgao revolver! — uzvikne Neale. Larry ga pogleda, a Neale se lecnu.— Naravno — razvuče kauboj.— Znao sam ja da ćeš to učiniti! — ražesti se Neale i stisne pesnicu. — Jesi li... ubio nekoga?— Drugaru, mrtav jest, čind mi se — kauboj će mutreći. — Nisam provjeravao... već odavnuo nisam trgao revolver... Sad će sve nanovo, zna se...— Sta će to nanovo? — upita Neale. Na to mu Lairry ne odgovori.— Koga si ubio? —• nastavi Neale nestrpljivo.— Drugaru, nije mi običaj da brbljam — otpovrne Larry.— Mi meni moraš reći! — uporno plane Neale. Istrgao je opasač iz Larryjeve ruke i bacio ga na krevet.— U redu, kad baš hoćeš — procijedi Larry i duboko udahne. —- Preksinoć sam bio kod Stantanove. Neka privlačna djevojka zagleda ti se u mene, i ja je zamolim za ples. Mogli smo se lijepo zabavljati da su nas ostavili na miru, Ali da, neki tipovi koji su se vrzmali oko nas gledali su me prijekim očima, nisam im se dopao. Jedan od njih, neki Carđv, otvoreno me izazivao. Usijana glava, grlati hvalisavac. Nisam htio dovesti u nepriliku Ruiby, tako se zove ona djevojka, i zato sam bio popustljiv i pokupio se bez riječi... Datnais sam opet svratio tamo. Rufoy mi je odmah prišla i, pozvala me na ples. Dakako, nisam bogzma kakav plesač, ali sam poikušavao, da naučim. I slagali smo se da ne može biti bolje. Ali, opet se dovukao Cordy i nasrnuo kao lud. U njegovoj pratnji bio je neki gađam tip. Bili su nakresami, naljoskali se kao tuke. Da si255vidio rulju koja se okupila oko nas, kako je željno očekivala kavgu! Cordy i njegov kompaintjon pravili se važna, htjeli mi utjerati strah u kosti pred onom gomilom. Ali sam ja znao da su to samo hvalisavci koji bi htjeli blefom izazvati strahopoštovanje publike. Sigurna nisu imali pojma o meni. U njihovim očima bio sam samo nekakav krakati riđokosa bal on ja iz Te-ksasa. I tako, rugali mi se. U svakom slučaju, dali mi do znanja, kako će za mene biti vrlo opasno ako se smjesta ne izgubim iz lokala. A ja prepustio Ruiby neka odluči hoću li ostati ili otići. Neke su žene pravi vragova. Ruby ih je gledala izazovno, nakrivila malo glavu, oči upola sklopila i cerila se. Gora od vraga. Fina djevojka što je pošla zlim putem. Te su ti najopasnije. .. I ona mi kaže: »Riđi, zar ćeš dozvoliti da te izbace? Pa nisam ja njihovo vlasiništvo!« Stoga sam Cordyju prilijepio šamar i rekao mu neka zaveže. On oato rikne i stade grčiti prste, zmaš kako ono rade nazovi-revolveraši kad hoće da uistraše nekoga. Ja mru oštro podviiknem neka bude miraini i ne mrda., A ta budala segne rukom i izvadi revolver!... Zgrabih mu ruku, izbijem mu revolver iz nje, s njim ga muneim u rebra pa mu ga onda vratim u kokice. On pošaša-vio, ali se i iznenadio i problijedio. Zapanjila ga moja brzina. Ja mu kažem: »Čuj, slavljenice, padne li ti tako šta opet na pamet, bit ćeš mrtav prije nego mrd-neš malim pustom.« Ne bih rekao da je posumnjao u to.Larry zastane, obriše čelo i obliže usne. Očigledno je bio prilično potresen.— De, pričaj dalje — nestrpljivo će Neaile.— Dotle je sve bilo u redu — oaistavi Larry. — Ali, umiješao se onaj Cordyjev prijatelj. Bio je upola pijan, a lajao na sva uista. Preuzeo je stvar u svoje ruke. Izderao se tako da je glaziba stala. Pa je napravio rusvaj i istjerao gotovo većinu gostiju. Virili su s vrata. Ruby se nije micala. Hrabra cura, nema šta! Naći ću se s njom ujutro.— Nećeš — prekine ga Neale. — Požuiri. Hoću da čujem kraj.— Onaj naduveni klipan, šepirio se po dvorani pa je kidiisao na me. Bilo mi je jasno da ga nikako ne mogu odbiti od sebe. Onda sam ti ja postao kao led.

256Tako ti je sa mnom uvijek bilo, kad god sam... i on mi veli: »Hoćeš li se ti okaniti Ru<by?« Ja mu vrlo učtivo odgovorim: »Bogme da neću.« Nato ti se on raskreči kao da će sad skočiti na konja i drekne: »Vadi revolver!« Ja ga onako naivno upitam: »A zašto, mister?« — »Zato što hoću da ti izbušim kožu, a uvijek puštam čovjeka neka prvi trza!« Viče on da'ga ljudi čuju. Ja pak još ljubaznije odvratim: »Ama nije fer! Bolje ti pucaj prvi!« E, onda mi ta budala dobaci: »Tikvane riđokosi!« Tu se udesio. Skočih kao munja, pa ga opalim lijevom. On se zatetura, ali me pade. Onda se uspravi i segnu za revolverom.Larry opet zastade. Držao se kao uvrijeđan, a na usnama mu je počivala nekakva gorka poruga.— Kad je pao, vidio sam da ndje stigao ni dotaći revolver... baš kako sam računao ... ¥di, mene muči druga stvar, a to je da je metak prošao kroz njega, probio nekoliko tarukih zidova... i pogodio jednu djevojku u susjednoj brvnari. Teško je ranjena, šta ja mogu, morali bi imati deblje zidove.Ovu istu pripovijest ispričao je Nealeu i Aocliffe i upotpunio je važnim detaljima, na primjer, kako je kauboj bio potpuno hladnokrvan, za čitavo vrijeme. Amcliffe, koji je bio očevidac dvoboja, pričao je kako kauboj nije bio ni pijan, ni bijesan, ni razmetljiv. Engleza je očigledno impresioniralo kauibojevo držanje, njegov izgled i vještina. Ancliffe je posjedovao izvanrednu spoisotanost zapažanja i brzog snalaženja u delikatnim situacijama, i zato m,u nije bilo teško zaključiti ikako je kauiboj reagirao u datoj situaciji upravo onako kako bi i om sam reagirao.Neale je imao prilike da čuje još štošta iz usta radoznalog svijeta. Moogi njegovi poznanici zaustavili •su ga na ulici i raspitivali se o Larryju, koji je preko noći postao najpopularnija ličnost Bentona. Neale je dobio još jedinu potvrdu da je tačno ono što mu je Slinjgerlanjd natuknuo — kako je Larry u stvari poznati revolveraš.Larirvja su naime prepaznald neki Teksašand koji su poisjetiili Benton. Bili su to bogati stočari, koji se uopće nisu usudili govooti o kauboj u sve dok nisu bili spremni da oapuste grad. Larryjevo je pravo ime17 Trasa Union Pacifica257bilo Fisher. Imao je jednog brata — glasovitog tekisa-škog odmetnika Kinga Fishera. Larrvja su zvali Riđim Fisher om. Kad je napustio Teksas bio je na putu da postane isto toliko "glasovit koliko i njegov brat. U Teksasu mu je postalo prevruće, tek onda kad je ubio nekog šerifa. Bio je rođeni revolveraš, dobro poznat na svim rance vima od Pan Handlea do Rio Granda. Imao je mnogo prijatelja i bio izvrstan jahač i nenadmašiv kauboj... Nikad se nije čulo da bi se prema bilo kome nepristojno ponašao. Jedina mu je mama bila što se često laćao oružja, to mu je nekako ušlo u naviku i dovodilo ga u neprilike. Njegova crvena kosa i njegovo -lice bili su često predmet šale i poruge, i oin> je upravo zbog toga bio pretjerano osjetljiv i opasani. U Teksasu, zemlji revolveraša, malo ih je bilo koji su mu bili ravni «po hladmokrvnosti, oštrom oku i brzoj ruci.Neale ne reče Larryju ifii riječi o onome što su mu pričali o njegovoj prošlosti. Kauboj se jedva primjetno izmijenio. Ali je njegov stav prema Nealeu ostao isti. Benton, grad divljine, možda je bilo pravo mjesto za njega. Mnogo je sirovih i opakih ljudi, pogmatah mjestom i vremenom pokušalo carevati u Bentonu. Ali su svi oni bili ubrzo skršeni i predati zaboravu. Larry, Riđi Kinig bio je isprva neupadljiv stranac. Ali čim se njegov podvig pročuo, cio grad mu je iskazivao poštovao] e. Kad bi se on pojavio, u plesniim dvoranama, zavladala bi mrtva tišima, a u kockarnicama bi prestala igra. I što se više priča o njegovom podvigu pronosila od usta do usta, to više je rastao njegov ugled. Upo-redo s njegovom slavom rasli su strah, zavist i zloba. Pričalo se kako se oo uporno raspituje za ljude iz Kalif orndje. Znalo se da bi

novodošle redovito upitao: »Jeste li vi kojim silučajem iz Kalif orni je? Niste li možda čuli za družinu koja je odvela jednu .djevojku ovdje u brdima?«Neale se sprijateljio s Houghom, djelomično i u interesu potrage za svojom Allie. Aincliffe je također često bio s njim u društvu. Tako je Neale iz dana u dan provodio većinu sivog slobodnog vremena u dm-2585tvu tih ljudi. Oni nisu bili naročito skloni Larrvju Kingu. Kauboj je naime u svakom društvu izazivao nelagodnost, ljudi su nastojali da ga se klone. I mada je Larry besciljno lutao i nenametljivo i pristojno razgovarao sa svakim s kim bi došao u dodir, pročulo se po cijelom gradu kako su ga putnici iz Teksasa okrstili ozloglašenim revolverašem, čovjekom na ratnoj nozi sa zakonom. Pročulo se i kako su ti isti ljudi pobjegli iz Bontona samo zbog njegova prisustva. Njegove plaive oči, ledene, prodorne i stroge, njegovo vatreno crveno lice, jarko crvena kosa i vitak stas — sve te njegove osobine bile su tako izrazite da je njegova nazočnost svakoga bola u oči. Beauty Stanton upoirno je naglašavala da joj je kauboj upropastio posao i da ga se ona užasno plaši. No Neale je sumnjao u istinitost one prve tvrdnje. Svi poslovi bili oni dobri ili rđavi, poštend ili nepošteni, rasli su i cvjetali u Bentonu kao rijetko gdje drugdje na zapadu. Bilo je čudno što ova privlačna i ozloglašena žena s jedne strane zazire od kauiboja, i tvrdi da joj on ulijeva strah u kosti, a s druge strane ispoljava slijepu privrženost i simpatiju prema Nealeu. Neale zacijelo ne bi to ni zapazio da nije balio kratkih Houighovih šala i veliko-dušihe Ancliffove indiferentinoisiti, koji je u Nealeu našao rivala. Neale, međutim, nije mario za te priče ni zadlrikivanja. &ta se sve to njega tiče? I Hough i An-cliffe u njegovim su očima postali oličenje promašena života, ljudi koji su u Bentonu gubili vrijeme i nastojali da zaborave burnu i nesmiljenu prošlost. Benton je bio pun kockara i propalica, ljudi koji su u svoje vrijeme bili džentlmeni. Neale ih je često sretao, kockao se s njima i promatrao ih. Mjerio ih je od glave do pete, čitao iim misli i uspoređivao ih sa sobom. Svi su se oni pomirili sa svojim sudbinama, a on ndje ni pomišljao da odustane od borbe. Zaklinjao se i sebi i Larryju Kingu da mu je život bez Allie beznadežan« — a ipak ni jedinog trena, ni u snu nd na javi, nije gubio nadu. Plesne dvorane, ma koliko bile primam-ljdve i interesantne, uopće ga nisu uzbuđivade. On ih je često posjećivao, kao što je posjećivao i sve ostale lokale u gradu, samo zato što je pretpostavljao da bi u njima mogao otkriti kakav trag koji bi ga odveo ^i djevojčinih otmičara.259Kockanje mu je dakle bilo samo izgovor, zašto se nalazi u špeluokama i jazbinama Bemtoina. Morao je što je bolje mogao podnositi ome tipove s kojima je igrao; i prisustvo žerna koje su zalazile u sve lokale. Isprva su ga salijetale i koketno mu nudile svoje društvo, potom su ga počele prezirati pošto su vidjele da -je'hladan prema svakoj. Jedno su ga vrijeme čak i izbjegavale. No Neale je u ophođenju s njima i dalje bio učtiv i galantan, 'samo što nikad nije reagirao manjih ove izazovne riječi. Na kraju su ga sve one visoko cijenile.Velike su kockarnice radile bez prestanka i uvijek su se kockari služili smicalicama. Cesto su se za najveće uloge međusobno borili samo profesionalni kockari, kao sto je bio Hough. Ali je ipak najviše vremena bilo rezervirano za lakovjerne žrtve iz ekipe graditelja pruge Union Pacific, osobito kad su primali plaću. Njihov teško stečeni novac bio je prava poslastica profesionalnim kockarima. Neale je bio dobio mnogo novaca u partijama u kojima je igrao s Hough om. Ali je zato neprestano gubio kad bi zaigrao s kakvim drugim kockarima,•Jednoga dana Benton posjetiše neki industrijalci s Istoka. Fama toga grada privukla je masu radoznala i gramzljiva svijeta. Mnogi od tih prolaznih gostiju htjeli su okušati sreću u kockarnicama i noćnim lokalima. Strast za kockanjem i razvratnim životom, ta počast divljine, obuzela je čak i tvrdokorne cicije.Place Hough sretne nekoliko svojih starih pozna-•rnika iz grupe posjetilaca iz St. Louiša, koji su došli da vide novu prugu i Benton a eventualno i da negdje ulože pare. Kockar ih je

neuvijenim riječima uvjerio kako im posjeta neće biti vri jedna spomena ako njemu ne dopuste da im digne koju paricu. I tako započne igra s velikim ulozima. Neale, Hough i petorica gostiju iz St. Louisa, zauzeli su čitav stol.Gosti iz Istoka oneraspoložili su Nealea, ali on to nije pokazivao. Uvijek se plašio da se ne nađe s kojim direktorom Union Pacifica. Ne bi mu bilo drago da ga vide u takvom ambijentu. Zato je za vrijeme igre rijetko kad podizao oči s karata. Gomila je stalno ulazila i izlazila no on to uopće nije vidio. Igra za krupne pare brzo je privukla kibice. Gosti su igrali bučno260i pili bez mjere. Gubili su s takvom ravnodušnošću da je to pobudilo živ interes čak i u jedinom Bentoinu. Neale je igrao s promjenljivom srećom. Potom je stalno gubio dok nije sve izgubio i bio prisiljen da poizaj-mi od Hougha.Baš u to vrijeme u kockarnicu uđu Beautv Stain-tcn, Ruby, i još jedna žena. Priđu igraćem stolu — na očigledno zadovoljstvo posjetilaca. Uto se i Larry King sasvim neočekivano dovuče u kockarnicu i stane se šetati taimo-amo ležernim, odmjerenim koracima. Bio je, kao i obično, bezbrižan, hladnokrvan i šutljiv. S donje usne visiila mu napola dogoirjela cigareta. Hladnim je očima odmjeravao posjetioce.— Gle! Je li to oo? — šapne jedan« od igrača i po* kaže na Larrvja.— To je Riđi — odgovori Houigh. — Nadam se, gospo do/da ne traži nekoga od vas.Oni se nasmijaše, ali je taj smijeh bio nekako neprirodan, usiljen.— Oini mi se da sam ga vidio u Dodge Cytyju — reče jedan od igrača.— Pozovite ga da nam se pridruži — reče drugi.— Ne, ne, to (nikako. Oin je suminjičajv i strog u igri' — odvrati Hougth. — Mrsko bi mi bilo da nekoga od vas pograbi zbog varanja na kartama.Igrači se ponovno uduibe u čarobne kombinacije i smicalice pokera.Ali Neale više nije bio u stanju da se usiredsredi u igru. Tu je bio Larry koji ga je uporno promatrao;. Od njegova pogleda Nealeu se krv ledila i prožimali ga ledeni žmarci. U blizini je bila Ruiby i gledala ga poluzatvorenim očima, tajanstvenim i slatkim. Beauty Stantom stala mu je iza leđa.— Neaile, ja vam donosim sreću — reče Beaoiity i stavi rmu ruku na rame.Do tada je Neaile imao promjenljivu sreću. A onda je dobio tako dobre karte da se pred njim našla veiliika hrpa zlata i novčanica. Kibici su se u gomili tiskali oko stola. Kad je igra prestala, Nealeov je dobtitak iznosio tri hiljade dolara.— Vidite! Danijela sam vam sreću! — prišapne imu Beauity Stanton na uho. S druge strane stola Ru'by se smiiješiila zagonetno i podrugljivo.261Neale pozva cijelu družinu k šankiu. Jedimo su žene i Larry odbili poziv. Ruiby se naprosto mije mogla odvojiti od kauboja.— Jeste li i vi u vezi s ovom prugom? — upita jedan od posjetilaca koji se našao pored Nealea.— Da — odgovori Neale,— Vidio sam vas u Ornahu, u uredu željezničke kompanije. Ja sam Blair. Prodajem namtaice članu komisije Leeju. On je mnogo uložio u prugu i sve više ulaže.Neale stisne usne i spusti praznu čašu na šank. Onda se ispriča i pođe grupi koja mu se nije bila pridružila. Larry je sjedio na ivici stola; Ruby je stajala kraj njega i živo mu pričala; Beauty Stanton i ona treća žena zauzele su stolice.— Ginu mi se da si zaradio grđine pare ■— razvuče kauboj. — Drugaru, mogao bi mi pozajmiti' nešto novaca.Neale brzim pogledom odmjeri Larryja, a zatim djevojku. Euby obori oči.— Ruby, volite li vi Larryja? — upita Neale bez okolišanja.— Svakako — odgovori ona.

—- Riđi, voliš li Ruiby? — nastavi Neale.Beauty Stamtom: prasne u smijeh. Ona treća žena se bila nekamo udaljila i sad se vratila i gledala Nealea. Larry je nekako blago iznenađen mjerkao prijatelja.— To ti je strašna ljubav na prvi pogled — otegne kauboj.— Ako je tako, pokaži karte! — odbrusi Neale. — Ja te čiikam. Evo, dobio sam tri hiljade dolara. Dajem ti sve... uzmi ga i kidaj iz Baratana ... Vrati se... Ne! Idi na Zapad i započni nov život. Hoćeš li?— I to s njom, hoćete reći! — usklikne Beauty Stainton, a njeno se već uvenulo lice zasja.— Da, s ngom — odgovori Neale brzo i odlučno. — Loše ste krenuli, ali ste još mlađi, nikad mije kasno.... S ovim novcem možete kupiti ranci početi sve iznova.— Drugaru, da nisi možda preduboko zavirio u ča* Su? — razvuče Larry.Ruby zatrese glavom. — Prekasno! — ona će tiho.— Zašto?262— Larry je zao, ali častan. A ja sam i zla i nečasna.— Rufcv, ja te ne bih nazvao nečasnom — odmah će Neale. ~ Divljom, razuzdanom, da! A šta, aiko ti se. pruža prilika?— Ne, — ona ođivrati.— Oboje srljate u propast. Ima lii to smisla?— A kako se zove ono gdje vi srljate? — otpovrne Ruby.— Drugaru, otela mi je odgovor iz usta — otegne Riđi, savijajući cigaretu. — A ti si pijan kao čutura.— Nisam pijan. Eto, prosudite vi, gospođice Steun-ton — prosvjeđova Neale.— Pijani niste, to je sigurno — odgovori mu ona. <— Samo ste...— Šašavi — upadne joj Ruiby u riječ., Praisnuše u smijeh.— Mbžda ponekad imam nekakve čudne porive — odgovori Neale, osjećajući kako blijedi u licu. — Od vremena do vremena vidim prikazu.,. nečega, ne anam ni sam čega. Zaista bih mogao učiniti štogod veliko... i sad... da mi srce nije mrtvo.— Moje je već u grobu — reče Ruby s gorčinom. — Hajdemo, Beauty, pokupimo se odavde. Nađi ml muškarce koji će govoriti-samo o vinu i ženama.'Odmjerenom kretnjom Neale segne rukom i zadr-ža djevojku koja je već bila krenula. Zagledao joj se pravo u oči: — Bojiš se da ini kažeš istinu.— Ja se nikoga i ničega ne bojim. Samo što si ti poludio. Držiš mi prodike kao kakav pop! Pope!...— Stvar je u tome... da još mije kasno.— I prekasno! — odbrusi mu Ruiby. Usne su joj drhtale.— Nikad nije kasno! — on će uporno. — Mogu to i dokazati.Gledala ga niijemo i nekako se izmijenila, kao da to više nije Ruby razvratnica iz Bentona.— Visiki ti je udario u mozak — lane Larry i pritegne opasač. Kauboj je slutio da će se nešto dogoditi.— Djeco moja više vam neću dosađivati __ rečeNeale. — Ovo je posljednji put... De, Ruby, reci mi istinu... Mogu li te izvući iz toga razvratnog života?— Izvući?... Kako, čovječe?263— Ne znam, adi na neki macin... pričinilo bi mi veliko zadovoljstvo da spasim takvu djevojku, . ili bilo koju ... iz toga pakla.— Ali kako? — izmuca ona, ali joj u tonu više ndje bilo ni gorčine ni irontije.

— Odbila si moju zamisao da pođeš s Larrvjem... onda dozvoli da ti pomognem da nađeš neki dom među.., poštenim ljudima. \— Nebesa! Ovaj čovjek valjda ne misli ozbiljiio! — uzdahnu Ruby i okrenu se svojim prijateljima.1— Ja to ozbiljno govorim — reče Neale tužno. Djevojka se jedva pribere. Njeno se Lice razblaži, blagost to bila koja je odražavala preporod u duši.— Ne mogu pristati — drhtavo odgovori ona. Da mu jest duboko zahvalna, to joj se vidjelo samo u očima. Bez sumnje te oči nisu nikad prije na takav način piljile u Nealea. Rubv napusti kockarnicu, a za njom pođe i ona treća žena. Beautv Stanton se ne po-mače sa svoga mjesta. Bila je zbunjena, pa čak i duboko potištena.Larry zapali cigaretu. — Sve je to besmislica — reče. — Neale, popiješ li još samo čašicu, izgubit ćeš sve te pare.— Izgubit ću ih u svakom slučaju — otpovrne Neale odsutno.— E pa, kad je već tako, zaduži i mene jedinom malom svoticom, baš sad mi treba.Neale, svejednako rastresen velikodušno mu pruži punu šaku zlata i novčanica.— Bogamu, nije trebalo toliko! — reče kauboj. Priđu im Houigh i Anclif fe.— U Bentonu lako dođeš do para, a još lakše se rastaneš od njih — reče kockar smiješeći se. — Kako stečeno, tako i rastočeno — dometne mudro. Gledao je sa zanimanjem kako kauboj trpa u džepove svoje malo bogatstvo. Pogled mu se zatim zaustavi na Beautv Staniton koja je bila utooula u razmišljanje.— Beautv, šta te tišti? — upita kockar.Bila je potpuno blijeda. Oči su jod netreimice gledale u Nealea. Houghove riječi još su je više zbunile.— Šta me tišti?... Place, večeras sam doživjela jedan dirljiv trenutak... i zato sam smrtno bolesna!264Ancliffe je iznenađeno pogleda. Shvatio je doslovno njene riječi.Beautv Stanton ponovno se zapilji u Nealea. — Hoćete Jii me posjetiti? — upita prijaznim glasom,— Hvala... neću — odvrati Neale. Bio je uznemiren i ljut. Beautv Stanton i prije ga je pozivala da je posjeti, no^ on je svaki put odbio, hladno i učtivo i ona je tu učtivost shvaćala kao neko udvaranje. A ovaj put jedva je bio i učtiv.Žena planu i rumenilo joj oblije lice. Htjela mu je odgovoriti brzo i oštro, povrijedio joj je ponos, no ipak se nekako svladala. Smjesta je napustila kockarnicu i otišla s Ancliffeom.— Neale, znaš li ti da je Beauitv ludo zaljubljena u tebe? — upita Hough, zaokupljen mislima.— Budalaština! — odgovori Neale.— Bila to budalaština ili ne, ona luduje za tobom. Dobro znam takve žene. To ti ne govorim prvi put. Sad sam spreman i zaigrati na tu kartu. A ti znaš da nikad ne gubim ma kartama.— Vidjela je da sam dobio gomilu para, eto šta je! — Neale će prezrivo.— Kladim se da od svega tog novca ne bi uzela nd dolar.Neale se me bi kladio da je baš tako. Ali, o čemu on to govori? I čemu raspravljati o stvarima koje ga se ne tiču? Nije mogao srediti misli. Možda je doista previše pio. Zabrinjavao ga način kako su ga gledale Ru!by i Beauitv Stanton. Šta je učinio tim ženama? Cime im se zamjerio?— Neale, danas si uzbuđeniji nego obično — primijeti. Houigh. — Vjerojatno zato što te je onako dobro poslužila sreća na kartama. A onda i zbog toga što s!i očitao prodiku onim ženama.— Ruibv mi je rekla da sam šašav... mahnit!... da popujem!... Možda i jest tako!— Da popuješ! Pazi ti malog vraga! — prasne Houigh u smijeh.

— Kažem ti, Hough, u meni se nešto čudimo zbiva, spopadaju me lude želje, padaju mi na pamet čudne sitvari, i sve to otkako se nalazim u ovom Bentonu.263Plajnu u mami kao grom iz vedra neba. Da, ja bity stvarno za Ruby učinio sve što sam rekao, samo da je pristala. Glupo, reći ćeš. Ali, čovječe,-nije oma beznadan slučaj! Ja to predosjećam. Ima nešto duiboko u meni, u mojoj duši, ima nešto što se sferiva i onda izbije iz mene kao neodoljiv poriv. Čpdno je to, neshvatljivo! Svaki trenutak što ga provodim ovdje, pritiska me kao neka strašna mora. Bentom mi je ušao u krv. Ovo je naselje proizvod grozničave izgradnje Uinion Pacifica. Mi smo samo djelići, sitni djelićii tog divovskog kretanja, te sile koju nitko ne može ni zaustaviti mi shvatiti... Gledaj samo Kinga. Taj kauboj bio je nesalomljiv i čvrst kao stijena, bio je izvanredno čvrsta karaktera. A sad ga je Benton potpuno isfcvario, tako da je postao neobuzdani i opasan. On će učiniti nešto užasno. Zapamti šta ti kažem. Svi mi učinit ćemo ponešto užasno. I ti, Place Hough, pa ma koliko bio hladnokrvan i smotrem, i ti ćeš učiniti nešto strašno! Doći će taj strašan trenutak za sve nas, to je neiminov-nio u ovo ludo vrijeme. Ne mogu ti objasniti, ali ja to osjećam. Barutom- je pun svakakvih jazbina, ineviđljivihj monstruoznih, bezimenih jazbina! Bezimenih popuit grobova što iz dana u dan rastu u pustoši... Puno je čestitih ljudi, radnika, ali malo je omili koji su u stanju shvatiti svoju veličinu. Takav je Shane, Irac ... borio se i dalje iako je bio smrtno, ranjeni, gledao sam ga evo ovim očima. Htio sam ga zamijeniti, a on odbio, kaže mi kako nije teško ranjen, i kako bi mu se Casey narugao.- Da, i Casey bi mu se zaista rugao!... To su ljudi! Ima ih oa tisuće! Izgradnja pruge Undon Pacific se nastavlja. Nitko je ne može zaulsitaiviiti. Iza nje stoji pokretna snaga velike nacije koja je gura naprijed i samo naprijed. A ja, koji sam izgubio sve što sam volio, i ti, koji živiš kao trut među pčelama i Ruby, Beauty Stanton i njima slične, svi smo mi bijednici koji su uvučeni u taj divlji vntlog! Da, svi smo mi samo paraziti koji žive na tuđi, račun.— Ti sa bogami pijani — reče Hough ozbiljno. — Ali mi svejedno teško padaju te tvoje riječi. Ja sam kockar i volim svoj posao. Ali, ima, kadlikad tremu-taika kad ni kockar ne može biti samo kockar. Ovdje je sve obavijeno nekom tajnom. Sve je u ludom kaosu. Ne zna se ni tko pije ni tko plaća. Ttoo bd ražu*266mio te graditelje pruge! Promatram ih kad kuju, kad dižu teret, kad kopaju i bore se. Promatram ih j čudim im se. Danju se znoje i krvare, pjevaju, šale se i prepiru, a posao teče dalje, A noću kao da podivljaju. Bore se međusobno kao kurjaci, sve dok ih kakva razbojnička banda ne opljačka ili ubije. Danju heroji, noću hulje, eto takvi su tuoni... I tako, nazovi ti to hrabrošću ili kako ti drago, ali oni prednjače u stvaranju kaosa u ovom gradu.Slijedećeg dana poslije podne, u vrijeme kad se parazitski Benton budio iza srna, Ruby su našli mrtvu u krevetu.Provalili su vrata njezine sobe. Sama je sebi oduzela život. Spalila je gotovo sve što je imala u kovčegu. Bila je obučena u jednostavnu haljinu kakva se nije viđala u cijelom Betntonu. Ostala je tajna čime se otrovala. U svakom slučaju, nije bila sama. I prije nje su mnoge žene u Bontonu samoubojstvom skratile svoje patinrje.Kad je Neale, prediveče istoga dana saznao za Rubymu smrt, omia je već bila u grobu. Osjetio je neodoljivu želju da u sumrak izađe, te u tišini i samoći provede neko vrijeme kraj gole pješčane humke gdje počiva mrtva Ruby. Nije tu bilo nikakve nadgrobne ploče mi natpisa. Još jedan bezimen grob! I ona je nekoć bila dijete ustreptalih očiju i čedna osmijeha, i sigurno ju je netko ljubio, a možda netko od živih za njom i tuguje otkako se odala životu bludnice. Oko humke je vladao muk. Vjetar je pronosio slabašan, prigušen huk noćnog života Bentona; pijesak se pola-' gamo osipavao i sipio; kojoti su tužno zavijali u daljini; pa ipak, nad osamljenim grobom vladala je jeziva tišima. Mutna svjetlost predvečerja napokon išče-znu. Nad golom pustarom tamne se sjene zgusmuše i pretvoiriše u noćnu mrklinu.

Nekim slučajem grob bludnice našao se tik do groba jednog radnika koji je poginuo od eksplozije. Stojeći tamo, Neale se sjeti toga mjesta. I prije je bio tu. Njegova ga je bolesna opsesija često nagonila da obiđe stalno rastuće nizove bezimenih grobova. Rad-267nik je položio svoj život za prugu, adi je i Ruiby žrtvovala svoj život u dobroj nakani. Ova se usporedba učini Nealeu umjesnom,Vrati se u naselje s tjeskobom u duši. Sjetio se kako ga je Ru.by pogledala omaj posljednji putt. Je li joj on probudio savjest? Od Hougha je saznao kako se Ruby odmah udaljila iz plesne dvorane i odbila svakog muškarca te posljednjje noći svoga živoita.Jadna djevojka, siguinno je doživjela nešto strašno te je bila nezasluženo ožigosana kad se odlučila da pobjegne od kuće pa je na kraju završila kao bludnica u. mahnitom naselju Betntomu, u naselju koje ju je do dna ponizilo i slomilo.Neale je naslućivao tu tragediju, ali je bio potpuno nemoćan da je preduhitri, baš kao što su bili nemoćni i svi oni što su posjećivali noćni lokal Beautv Stan/tori.Na vijest o samoubojstvu Ruby kaufooj je reagirao oa svoj način. Iznenada je upao u plesnu dvoranu i prijetećim glasom zaustavio glazbu i ples.— Napolje! — zaurlao je Cordyju, koji je problijedio od zaprepaštenja.Razjareni kauboj ščepao je Cordyja i dovukao ga nasred dvorane. Obasuo ga bujicom najgorih pogrda, izvrijeđao ga i išamarao, osramotio ga pred zapanjenom gomilom, te onome nije preostalo drugo no da se maši oružja. Larry je to jedva i dočekao — ublio ga na mjestu.188GLAVA 21.Nekoliko dana prije isplate .Benton se nekako smirio, kao da se stao spremati za glavnu orgiju. Živo je bilo jedino u krčmama, plesnom dvoranama i ■kockarnicama, ali se i tamo osjećala promjena.Najživlje je bilo na stanici, gdje je svakim vlakom stizao pogolem teret hrane, pića i razine drage robe te su prevozndci imali pune ruke posla.Dan prije isplate došlo je do niza jedinstvenih zbivanja. S logora uz prugu i na njezinu kraju, koji se sad pomakao miljama daleko od Bontona prema zapadu, u .grad su se posebnim vlakovima dovezle grupe radnika. Dolazak vagona-blagajne bit će ne-izibježno popraćen odmorom od nekoliko dama. Bit će teško zadržati na poslu čak i omaj minimalan broj ljudi potrebnih radi hrangeinja i napajanja zaprežne stoike, a kad ne-bi bilo vojske ne bi se moglo ni. govoriti o nekoj zaštiti od napada Indijanaca. Za vojnike dani isplate nisu bili i slobodni dani.S istoka1 i zapada prema Bentonu je neprekidno kuljala rijeka ljudi. U predvečerje dana isplate žamor je u Benitonu bio nekako iščekujući veseo i prigušen.Grad se ujutro probudio rano, uvećan mnoštvom tisuća ljudi. Juitro bilo vedro, rumeno i svježe. Pustoš je mijengala boge, od mekainosive do crvene, a trube prašine gonjene vjetrom bile su nalik malenim oblacima što u suton zrače bojama umirućeg sunca. Usuprot uzavrelu gradu, naokolo je vladala nepomućena tišina i čamotinja. Benton je međutim bio nalik mravinjaku kad se objutri. Posvuteud se orile pjesme, bučne, grube i neskladne, ali pune radosti. Plata je tu — bit će provoda!269Rintaj, Irce, rinttaj! Bez sladora ti je čaj, I slaba plata, zmaj Al' Irce šta ćeš, riotaj, I U. P. - prugu stvaraj!Poput tisuća Iraca, i Casey je melodiju i riječi mijenjao po svom ukusu. Samo je jedna riječ bila zajednička — rintaj! Bili su to radnici koji će se oa jednu riječ pretvoriti u vojnike.Ljudi obrijaše čeiklnjave brade i obukoše najbolje odijelo. Bila je to vojska preplanulih, čvrstih, veselih i razularenih momaka. Široka im pleća lako su podnosila breme prokletstva.

Začudo, ujutro ne bješe onog zagušljivog vjetra tako uobičajena u tom kraju, pa se ne podiže onih šest palaca prašine bijele poput kakva praška. Kao da je i vjetar iščekivao. Na vedru i mirnu jutru smiješile se snage neba, ali su snage pakla čekale — čekale su časove koji će doći, časove noći i tmice.U devet sati na stanici se bila skupila masa od pet tisuća ljudi, veći je broj bio na otvorenu, na pu>-stinjskoj strani pruge. Čekali su vlak koji će donijeti platu. Tog časa vladao je red, jedini red što ga je Baratan vidio. Bilo je smijeha, šale i prostakluka, ža-gor bio neprekidan, ali daleko od uobičajene bento-novske gužve. U grupama su radnici razgovarali i zabavljali se šalama i besposlicama.— Koliko sam ti ono dužan, MJilke? — pitao je jedan.Mike se počeša po glavi. — Je li ovaj puit bilo trideset dolara?— Bilo je — odvrati prvi. — Sto ti imaš pamćenje, Mike!Jedan, je krupan Crnac isturio veliku vilicu i za-praskao sivom sugovorniku;:— Bogme ću' raseopati tikvu tom kukavičkom Crncu.-~ Nemoj, Bili, pa to ti je prijatelj! Smiri se, čovječe, smiri se — dobaci mu jedan drugar.Neki je voizač olovkom pisao pismo na dasci koju je položio preko koljena.270\ — Jiim, hoćeš li kući poslati para? — upita ga netko. \ —- Hoću, to će mi biti prvo čim dobijem platu — glasio je odgovor.\ — Sad si me sjetio., da još nisam platio ovo odijelo štdj ga nosim. Moram čovjeku svratiti i urediti stvar. \Jedna grupa zakivača pragova ugnijezdila se ina maloj ravni ponad pruge, još prije svega nekoliko tjedana oni su bijesnim udarcima prikivali baš te iste pragove.— Momci, čin<i ml se da se ono naša plata dimi odozdo — uziviknu jedan od njih.— Slabo ti vidiš, Bandy — dobaci mu drugi.— Ima pravo, ide plata — reče treći. — Baš na vrijeme, ja više nemam ni prebijene pare.— Momci, danas brat ne dira u karte — izjavi Bamdy.Svi mu se narugaše osim jednog mirnog drugara koji je zamišljeno zurio Put zapada, u beskrajne, uz-valjane daljine. Čovjek je mislio na dom svoj, na ženu i djevojčicu, i šta plata znači njima.Bandy ga prijateljski potapša po plećima.•— Frank, zadnrji put si se napio i cijelu noć odspavao u prašini.Frank se toga sjeti, ali ne reče čega se ndje sjetio prilikom posljednje isplate.Gola se pustoš u blagom i duigom padu spuštala od Bontona sve tamo do Medicine Bowa. Kroz nju se usjefela pruga što se na obzorju pretvarala u tanak koničić. Gomila što je iščekivala i motrila, spazi gdje se nad crtom nebosklona diže dini, a predmet neki ravan kao da puzi prema Beintoinu. Među ljude za-struja oemiiran bruj. Vlak je na vidiku. I taj bi se vlak mogao nazvati vjesniikom zla, po osebujnoj promjeni, nervozi i nestrpljenju što ih je uoio među mnoštvo. Rasuta rulja stade se polako zbirata i zbijati. Sa svih Siu sttrana kuljale i sukobijavale se struje ljudi. Svi su- se htdeli dočepati što boljih položaja, htjeli su biti što bliže mijestu gdje će stati vagon-blagajna kako bi bili prvi.271Nekoji se i potuikoše, odjekinuše bučne psovke 1 / tupi udarci. Oni što su se gurali stavljali su u isku-/ šenje one mirne. S jedinog je vagona neki nadzornih nešto naložio ali ga izviždaše. Reda nije bilo. Kad je vlak pred Bontonom zazviždao, kroz masu je prošao povik jedan; nije to bio povik jednoglasan, ili iz jedne grupe ljudi, nego se otrgao od jedinog do drugog — bio je to čudan zvuk, prvi glas zova Bemtona.Vlak stiže. Prvo se iskrcaše vojnici koji stvoriše red oko vagana-blagajne. Nešto kasnije, iz guste gomile izvirao je red ljudi koji su na jedinu stranu lagano ulazili u vagom i izlazili na drugu stranu.

Div kopač i razbijač Bates prvi je bio u redu, prvi je primio svoj mali dio blaga u zlatu što se toga dama dijelio u vagomu-blagajmi.Ni pola gomile nije još primilo platu, a Bates je već ležao mrtav na jednom podu posutu pijeskom, ubi-še ga u piću i svađi.Irac Mike primi svojih trideset dolara.Krupni Crnac razbi glavu svom prijatelju.Vozač zaboravi da pošalje novac kući.A drugar njegov nie sjeti se da plati odijelo koje je nosio.Baody, usprkos svojoj riječi, ode pravo za kartaški stol.A Fraok, koji se zadntji put napio, sad se sjetio svoje daleke žene i djevojčice te je izvršio svoju dužnost prema njima.Kako se s dolaslkom zlata promijenilo raspoloženge gomile, tako se mijenjao i daru,Zapuhao je vjetar, podigla se prašina, sunce stalo žeći; izgubila se jutarnja svježina i ljepota.Glavna ulica Bentona crnjela se ljudima i bijelila prašinom. Vjetar se okomio na grad zviždukom i ja-ulkom nekakvim, kao da se žalio, te ujz to prijetio i jačao, nosio je zagušljivi žar uzavrele pustoši. Pod teškim, postojanim koracima mase što se spuštala u grad kloparale su rasklimane daske nogostupa. Sporo272\V se kretao taj prvi val goleme maise što je nadolazila. ^ I kako su se graditelji pruge spuštali u grad, tako ih \je grad upijao u se. Gutao ih mezasitaiim raljama svojim. Posvukud su glazbe svirale koračnice, te su svo-j\m ritmom uzbuđivale bivše vojnike iz građanskog rata koji su se prisjećali oegdašnjih dana.\Za rana popodneva tempo se pojačao. Bližio se čas kad će dvoranama, barakama i šatrama zatrebati pro-stonza nove i meistrošeme snage. Ljudi su u rojevima svejednako trupkali ulicama. Sve je bilo veselo, bučno i užurbano. Usprkos prašini, još su se sjale bijele košulje, plave i crvene bluze. U dvorane su ulazile i iz njih izlazile nakiinđurene žene. Svuda je bilo uzbuđenja, živosti, boje, veselja, a i prašine, vjetra i jare. Gomile su se kretale samom silom drugih gomila što su ih gurale. Glazba, smijeh, struganje nogu, zveket stakla, stalno truipikaoje, tihi i bučni glasovi, mukla dernjava »lajača« što su pred šatrama izvikivali atrakcije i programe, sve se to stapalo u huk, u jedinstven huik što je počinjao jedinim radosnim zvukom da bi narastao do neizrecivo zaglušne buke.Sunce zapade, sumrak se spusti, vjetar se stiša, prašioa slegne — i noć obmota Benton. Priguši se danja buka. Sad je bila nalik vrcanju hijene što guma. Žuiti sjaj jarkih baMji. bljesak svjetiljki, mutno i blijedo svjetlo izazad šatorskih krila naročito su naglašavali crnu miiiklinu noći i u prostor bacali sjene nalik avetima. Ulice bile prepone pijanih ljudi što su teturali natrag putem kojim su došli. Sad nigdje nije bilo' žene na ulici. Tama bila nalik plastu i okrutnom i sućutnom. Krila je čovjeka što je bježao pred strafloim. Tupila je odjek tuče i gušila prasaik revolvera. Pod njezinom zaštitom otriježnjeni se vojnici kradali po-stiđeno, na ubojstvo spremni banditi čekali su u zasjedi, snažni redari izbacivali pijane vukoći ih za noge, mladi kockati zaneseni prvim uspjehom žurili su za novim partijama, lutalice bez para tražile mjesto gdje će počinuti, a dug je red razvratnika raznih jezika i boja po mraku ulazio pod šatore bluda.Te je noći život pod krovom u Benton« bio nakazan, slastan i gnosan.18 Trasa Union Pacifica273Svaka je kroma bila prepuna, svaka je kockarnica, svaka sala bila nabijena- ražešćeinom gomilom promuklih, jarosmih ljudi — jarosnim smijehom, pićem, razuzdanošću — bezumnih i pohotljivih, što se, rasipali zlato i lili krv.

Zlato koje iridje odilaailo onkraj šanka, završavalo u pohlepnim šakama hladinookih, hitroprstih kockaj, ili u grabežljive ruke žene unezvjerena pogleda. Glavna je kockarnica imala više svjetla, više posluge i/više stolova; a pod njezinim golemim, blještavim ian-koni i sjajnim zrcalima gurala se, smijala i vriskala alkoholom promočena ljudska masa. Inače, po/ cijeloj su golemoj prostoriji ljudi u grupama i grupicama stajali ili sjedili oko stolova, napregniuiti, zadubljeni, opčinjeni, osluškivali su napeta uha, motrili unezvije-rena oka, posezali drhtavom šakom — samo da bi se lecmiuli, bacili karte uz muklu kletvu i gurnuli gomilice zlata pred kockare nepomična lica. Orno odjevenim profesionalnim kockarima čeličnih živaca i hladna pogleda bila je to noć zlatne žetve. Znali su oni kirait-kotrajinost vremena, časa i života.U plesnim dvoranama sve se vrt jelo kao u kakivu vrzinu kolu. Bio je to beskjrajani i nevjerojatan urnebes, gdje su se kršni i zdravi muškarci divlje i neobuzdano prepuštali piću i zabavi. Ali je tu bilo i onog gnusnog pijanstva kad se oči obliju krvlju ali ine od pića; bilo je tu nesferivene požude, bezočne pohote u prisustvu grubih, pokvarenih, užasnih razvraitoica što se bez ikakve zapreke prepusitiše otrovnopogutonom i razvratnom' času.Plesnoj dvorani Beautv Stanrbon bio je to posljednji put što dočekuje pružne radnike s platom u džepu. Nove isplate neće doživjeti ta dvorana, pa nd sama njezinia vlasnica. U ludilu toga dania bila je ispisana kob — konac. Baratan je dosegao vrhunac sivoga razvoja, razularenosti, mraka i niskosti. Samo je još nedostajala smrt! I ona mora doći — kasnije — kao posljedak. A sad, naselje je doživjelo svoj najiveći uspon ili pad.U ponoć je prizor bio nestvaran, sablastan, srednjovjekovan. Samo igre ljudoždera, ili pogana ofoo-žavalaca sunca, ili Apača na ratoom pohodu, ili pećinskih ljudi što mahnitaju u slavlju pokolja izvršena274\oad strašnim dušmaminom — samo su se takve orgije mogle uporediti s mahnitim kovitlanjem zlata i raz-wata u prostorijama kod Beauitv Staraton.\ Benton kao da je teško disao, kao da je stenjao i ari pao pod teretom svoje opačine, dok je u plesu hrlio svome kraju.Ifoć je prolazila, bližila se zora.Lampe se pogasile, šatori smračili, glazba ušuitjela, a miikao, prigušen huk spao je na šuplju parodiju svoje ranije snage.Poput aveti se ljudi polako vukli i lunjali sivim ulicama. Sive sablasti! Sve bilo sivo. Odnekud je dopirao pokoji prazan smijeh, pokoja škripava kletva, te bi opet zavladao mukao žamor. Benton je odlazio na počinak. Umorna, pijana i iscrpljena tijela tražila su zaborav'— na zgužvanim posteljama, ma tvrdu podu, u p rasnim ćoškovima. Neka se ogromna sjenka nadvila nad šatore, dvorane i ulice. Kroz taj turoban mrak klatili se oajuporniji orgijaši, neki gunđajući, neki šutke. Tu je sliku, više nalik pričinu, samo po-gdjekad i to na kratak čas remetio kakav jači glas. Smrt je ležala nasred glavne ulice, u prašini, ali se ne nađe ni jedan prolaznik da makar stane kraj nje. Ležala je i u pobočnim ulicama, u pješčanim jarcima, ma podu pod šatorima, iza šanka glavne kockarnice i u jedinom kutu lokala Beautv Stanton. Njoj nalik ležalo je na stotine živih, opijendh, omamljenih, nesvjesni prašine u koju su žarili lice. Nitko se nije odazivao jauku zbodena i orobljena čovjeka koji je otpu-zao doneikle, ali nije mogao dalje.Ali se zora neće ustručavati da razotkrije nakaznost Baratana. Sivoća se podiže s ulica, sjenke nesta-doše, istok se zarumeni i s prijatnim vjetrićem dopre miomirisma, blaga svježina pustinjske zore.Zlatno se i veličajno sunce diglo, u svom obećanju i ljepoti, i zasjalo nad jezivim, šutljivim, nepokretnim, i zajspaliim Beotonsom.275GLAVA 22.

U Bontonu, u kandžama Duradea, Allie Lee dani bijahu puni misterije, a moći stravične. U strahu i strepmai, dršćući je osluškivala neprekidne korake i prigušene glasove kao da kaikva vojska prolazi, i onaj čudan, nutkao huk što se diže, buja i pada.Duradeov je kairavain ušao u Benton po mraku. "Allie se dojmiše vjetar i prašina, svjetla 1 mnogi bučni, užurbani ljudi, te gusto i neuredno nabacani šatori. Pošto su se smjestili, Allie je cijelo vrijeme bila u jednoj stražnjoj sobi iz koje su vrata vodila u maleno dvorište ograđeno daskama tako visokim da nije mogla vidjeti preko ntjih. Bilo joj je dozvoljeno da se seta tim dvorištem.Duradea je vidjela samo jednom, izjutra slijedećeg dana pošto su je Fresno i njegova banda doveli u Bariton. On joj je rekao da će joj donositi hranu u sobu i da mora tamo ostati sve dok joj ne nađe bolje obitavalište. Zaprijetio joj da će je ubiti samo neka se još jednom usudi da bježi. Allie bi se mogla prebaciti preko ograde, ali se plašila nepoznatih opasnosti što je vani čekaju više nego Duradea.U čudu i strahu osluškivala je kako pulsira misteriozan život Bentona. Polako se u nju uvukla neka bezimena izvjesnoisit da će doživjeti i preživjeti nešto strašno, grozno. Ali su joj nada i duh bili nesalomljivi. Njezina neprekidna i neobjašnjiva hrabrost ntije crpla snagu ni iz molitvi, nti iz raizboira, niiti iz. neshva-tanja. Nad njezinom sudbom ili sjala zvijezda, ili je pak kraj nje lebdio kakav anđeo spasitelj. Nekalko je neodređeno i zbunjujuće osjećala da ona mora biti276je neodređeno i zbumjujuiće osjećala da ona mora biti središte nekom tajnovitom kolu zbivanja. Časovi su joj puni napetosti i strepnje, ali su opet prolazili kao na krilima. Bila je uvjerena da dolazi čas spasa i pobjede —- da dolazi susret i strašan i pređi vam. U Ben-tonu joj je dragi, Neale, i prijatelj njezin Larry. Oni je traže. Osjeća njihovu blizinu. To je drži na životu. U srcu osjeća da je tako.I tako, doik se uzbuđivala piri zvulku svakog koraka, također se tresla jezom, jer su tu bili Durade i njegovi razbojnici. Krv će se proliti. Negdje i nekako doći će do tog susreta. Neade će poletjeti k njoj. A ka-ulbojl... Sjećala se njegova opaljena lica, osobitih, prodorno plavih očiju, mirna, nehajna, bezbrižna držanja, otegnuta glasa — i ispod sve ove trome blagosti one njegove željezne i krvave smrtonosne odlučnosti.Svaki je zvuk osluškivala Allie Lee, naročito svaki korak, u iščekivanju onog koraka od kojeg će joj srce stati.Netko je ušao u sobu kraj njezine te je sad čačkao oko grubih vrata što su uvijek bila zakračunana s one sitrane. Vrata se otvoriše. Pojavio se Stitt, oijemac &oji ju je čuvao i posluživao, donio je nekakve zavežljaje koje položi na Allien krevet. Onda joj znakovima reče neka skine odjeću i obuče to što je om sad donio. Potom joj dade do znanja da mora požuriti, jer će je odvesti odatle. Napokon Stitt izađe, za sobom zafcra-čuina vrata.Drhtavim rukama Allie otvori one pakete. Možda će joj slijedeći sat diondjeti sloibodu. Na svoje iznenađenje našla je novu ženslku odjeću, dobro skrojenu i od finog materijala. Znači, u Betonu ima i dućana i žena. Žurno se presvuikla. Nova odjeća bila joj je prijeko potrebna. Haljina joj nije stajala najbolje, ali sni joj zato odgovarale kapa, ogrtač i čizmice. Među tim stvarima bio je i dugačak, taman veo te se ona stade ptitati da 11 se od nje traži da i to stavi na sebe.S vrata se začu kucanje, potom dozivanje: , —- Allie, jesi li gotova?— Jesam — ona odvratiUđe Dorade. AJMje se on učini mršavijim, zapazila je da je nešto jače posijedio. Na njegovu je licu bilo tragova napora i silovite ćudi. Allie je'anala da se on-27?muči da priguši nekakvo snažno uzbuđenije. Po njemu se vidjelo da sve više gubi svoju negdašnju -osobinu — dostojanstvo i držanje jednog španjolskog plemića.

— Stavi veo — on reče. — Nisam spreman da te' Benton vidi.— Je li me to odvodiš? — ona upita.— Malo dalje odavde, u istoj ulici. Imam novu kuću — on odvrati. — Hodi. Stitt će ti prenijeti stvari.Kroz gust veo nije najbolje vidjela pa se »potakla na grubo izrađenu pragu. Durade je uhvati za mišicu pa je izvede na svjetlo. Zrak bio vreo, bilo je vjetra i prašine. Ulica bila puna svijeta, meflko se žurio, a netko je besposličio. Kako je s Duradeom prolazila, imala je priliike da čuje pokoju riječ tu i tamo. Pokoji je prolaznik u nju zurio, ili se cerio, pa bi u takvoj prilici Durade jače stisnuo njezinu mišicu i ubrzao korak. Allie je bila sigurna da oiitfoo nije pogledao u Duradea. Jedan je muškarac gurnu, drugi je uštimu za mišicu. U ušima joj brujali nekakvi nepoznati i grubi glasovi.Prošli su preko debele naslage pijeska i prašine, onda su išli jedinim daščanim nogostupom, pa skre-nuše pred jedmu kuću koja se na prvi pogled Činiila novim cigleoim zdangeim, međutim je bila od oličenih dasaka. U njoj šuplje odzvanjala lupa čekića. Lijepo je izgledala, ali joj temelj bio nekako nesiguran. Durade prođe s njoim kroz dvije prostorije nalik salama, te uđe u jednu maniju sobu, veoma svijetlu i s novim namještajem.— To je najbolje što se može naći u Beotonu — mahnu Durade rukom. — Bit će ti udobno. Imaš kniji-ga i novina. Tamo ti je jedna soibica. Nema prozora* ali imaš vodu, * ručnike i sapun. I zrcalo... Allie, ovo je čist luksuz prema onome što te očeMivalo.— Mlo-ram prizniati da jest — ona odivraM te skidaveo, ogrtač i kapu. — Ali___da li ću toijfci zaltvoreonaovdje?— Bit ćeš. Ponekad ću te izvesti rano uveee u šetnju. No, Benton. će...— Šta? — oma upita pošto je on zastao.— Beniton će brzo nestati — on dovrši misao sli-ježući ramenima. — Dotle će izniioi meki novi grad uz prugu, pa ćemo poći tamo. A zatim ćemo ići u Omahu.278

Znači, još uvijek kani' da putuje prema Istoku.— Jedinog ću dana naći tvoju majku — on nađo-stavi mrko. — Kad ne bih vjerovao u to, drugačije bih postupio s tobom.— Zašto?— Hoću da te vidi u istom stanju u kakvu te ostavila A onda... Hoćeš li mi ikad priznati kako me prevarila?— Rekla sam ti da je mrtva. ,— Allie, to je laž. Krije se ona, ili kod nekog trapera, ili kod In.dijan.aca, Trebalo je da prečešljam cio kiraj gdje si srela moj karavan. Samo što su se izvidnici bojali Siouxa. Prokleti Siouxi! Morali smo bježati. I tako nisam doznao pravu istinu kako to da si mi se oašla na putu.Djevojka je uvidjela da tvrdnjom o majčinoj smrti samo sve jače uvjerava Duradea kako joj je majka živa. A dok je u njemu takva nada, nijoj ne prijeti opasnost, naravno ukoliko, mu je poslušna. U njegovim je riječima ležalo nekakvo crno i zlokobno značenje. Allie je bila sigurna da bi se on, po svojoj ćudi- i moći laiko poslužio njome samo da se osveti majci njezinoj. Ta njegova osveta i kocka bile su mu zaizvjesin'o jedine svrhe života.Gdjedared je žestoko zgrabi za ruku.— Ti si prava njezino, slika!Onda je polako pusti, smiri se žila što mu je bila iskočila na vratu. Svojim je gestom odao čovjeka li-šenia svega što je volio, čovjeka što se u bijesnoj žud-n'ji, mržnji i očajangu sjećao svega što je izgubio u životu.Allie osta sama.

Ogledala se po sobix koja će joj za neodređeno vrijeme biti tamnicom. Na stjenkama od dasaka, pone-gldje su pukotine bile tolike te se kroz njih moglo vir-' kati. Na jednoj je strani vidjela jedno šatorsko krilo, na drugoj je ležala druga soba, a kroz prozor je gledala pravo u jednu veliku baraku. Kad se rukama naslonila na stjenke, čula je kako škriplju i osjetila gdje se miču. Ona je shvatila da je kuća podignuta od dijelova, sekcija*, što su vlakom prevezene u Bern ton i sastavljene na tonzinu.279Zatim je pogledala novine. Čudno joj bilo da čita vijesti o izgradnji pruge Union Pacific! Zadrhtala je spazivši ime generala Lođgea, glavnog šefa gradnje. On je Warrenu Nealeu predskazao lijepu budućnost. Pročitala je kako će general Lodge posebnim vlakom vjerojatno poći na inspekciju cjelokupne dosad izgrađene pruge. Dalje je čitala kako deset tisuća Kineza radi na krčenju i niveliranju pruge preko Sierra Nevade, te se brzo bliži dan kad će se spojiti američki ■Istok i Zapad. Uzbuđeno je i željno tražila Nealeovo ime u novinama, ali ga ne nađe. U drugim novinama pročita vijest o kretanju Siouxa uzduž pruge između Medicine Bowa i Kearnevja. Rađmdci su danomice gledali grupe Siouxa, te su se navikli na njihovo prisustvo i postali nemarni, pa je pokoji to i plaćao glavom. Na zapadnom kraju pruge desio se pokolj. Tamo su se Siouxi motali naokolo dan za danom, te sm otvrdnuli i neumorni radnici napokon izgubili svaku opreznost i strah. A onda, jednog dana, grupa Indijanaca na veoma brzim konjima napala je grupu radiniika-nd-veliraca koja je radila otprilike milju dalje od vojske. Radnici nisu stigli ni metka opaliti, »nego su na licu mjesta pobijena i skalpiraini.Allie je naprosto gutala sve te vijesti. Svijet je očito shvaćao da velika pruga postaje stvarnost. Neale je sigurno presretan! On je od prvog časa vjerovao u veličanistvanosit i stvarnost toga poduhvata. Radi i on negdje na* toj pruzi — možda svake večeri dolazi u Bentoo! Čuvstva je zaguišiše pri pomisli da joj je on možda tako blizu, slova joj se zamuitiše pred očima. Neale je sigurtno neće držati mrtvom. I bit će u pravu — zar nije živa? Diše, zdrava je, jaka, krv struji ojo-me. Sjedi tu, u Bentomoi, i čita o izgradnji pruge. S bolom se pitala koliko ona nedostaje Nealeu. Rekao je da mu nema više života ukoliko ju opet izgubi. Stresla se.Najedanput joj se oči prikovaše na jedinom mjestu*. Trgla se, gledajući ono znamo ime. Allison»Allison Dee!« đateu oma tiho. »Moj otac!«I pročita kako će AUisomi Lee, član komisije za tehničko preuzimanje pnugie i ugovarač krupnih po-230slova na pruzi, ubrzo otputovati iz Council Bluffsa, gdje živi, da bi se sastao s nekim direktorima u New Yorku u vezi s razvojem Union Pacifica.»Da se nešto srebrnu on i Durade!« oma šapnu.U toj mogućnosti, ona ugleda nov oblak prijetnje koji se diže na obzorju kookareva života. U svojoj sebičnosti, mržnji i očajanju, ni sam ne zrna kakvim se opasnostima izvrgava, Vara se oni, ako se nada da je može dugo držati u ropstvu. Opet je osjetila kako u njoj jača sigurnost u sve bliži rasplet.»Samo prijeti mi opasnost da me unakazi, da me koristi kao mamac, ili da me ubije«, ona će ispotiha. Nad njezinom nadom u spas nadnio se crn oblak neposredne pogibelji. No, kao uvijek, nada je u no oj pobijedila. .Misli joj prekinu nijemac Stitt koji joj donese neke stvari što ih je ostavila u sobi iz koje je odselila, i poslužavnik s jelom.Dan, prođe brzo.Dođe tama i s njom se čudnovato pojačaše zvuči koji su Allie već bili postali bliski. Nije upalila svjetiljku jer se bila naučila da bude bez nje te joj se činilo da bi se sad bojala svjetla. Samo joj je pred prozorom lebdio nekakav mutan, blijed odsjaj. A huk Bemtoina rastao je kako je noć padala. Nešto slično ovome već je čula u logorima kopača zlata u Kalifor-miji i u

logorima graditelja pruge gdje se Durade zadržavao. Ovaj je huk bio nalik onome, ali se istodobno i uvelike razlikovao od njega. Ležala je osluškujući i razmišljajući. Taj huk dolazi od ljudi, ali je teško razabrati njegove mnogobrojne ■ komponente. Glasovi — koraci — kretanje — glazba — veselje — ples — zveka zlata i štafete — visok i prodoran ženski smijeh — bučan, šupalj muški smijeh — nagao udar prašinom zasićena vjetra... sve se to stapalo u tajanstveni zvuk kojim se javljao Bemton u svojoj borbi i agoniji. Satima nije mogla zaspati od toga zvuka; i kad je najpo-slije ipak zaspala, bilo je tako kasno da se sutradan probudila, kako je po prilici računala, oko podne.Prođe i taj dam, dođe i druga noć. Ona donese neku promjenu — kuća u kojoj se Allie nalazila, oživje i zabuča. Duradeov je lokal počeo raditi. Allie je ležala281budna, oapeta. U njezinoj blizini, u sobama kraj njezine, i u šatorima kraj kuće, morali su biti nekakvi grubi i bučnj muškarci hrapava glasa. Zaspala je tek pošto je svanulo.Tako stali prolaziti dani, a očna nikoga maje vidjela osim poslužitelja Stitta. -Živjela je u stalnoj na-pregnutosti koja joj je počela bivati težoim od moguće neposrednog dodira sa životom' u Bontonu. Dok je ovako zatvorena, kako će joj se ukazati prilika da naiđe na Nealea ili Larrvja, makar oni i bili u gradu? Durade je rekao da će je pogdjekad izvesti u šetn'ju, ali njega nema. Stadoše je pritiskati nemir i tuga, našla se u neprekidnoj borbi sa sobom. Padalo joj na pamet da otkaže poslušnost Duradeu. Njemu će se nešto desiti, prije ili kasina je, a u takvu slučaju šta ona treba da radi? Zašto oe bi pokušala da pobjegne? Kolika god bila opačina u Baritonu, moglo bi joj se posrećiti da padne u nečije dobre ruke. Uostalom, sve će biti bolje od njezina ropstva ovdje, gdje ne vidi sunca, nema s kim ni riječ progovoriti, nema se čime baviti nego samo da nutri i da se bori-protiv uobra-ženja i sumnji, te da osluškuje taj beskrajni, prigušeni i tajanstveni huk. Tu i tamo u duhu njezinu se dešavala promjena od koje se ona plašila. To se snova javljao onaj val jezive turoboosti koji ju je bio preplavio nakon majčine pogibije.U njoj se polako uvlačila panika, kadli neočekivano se pojavi Durade. Jedva ga ona prepozna na prvi pogled. Bio se nekako istanjio i istrošio; oči mu se krijesile, ruke' tresle; a iz njega je jače nego ikada zračio onaj čudan žar što je inače izbijao kad god je njegova strast prema kocki bila zadovoljena uspjehom.— Allie, došlo je vrijeme — on reče. Činilo se kao da mu misli blude nekamo u prošlosti.— Kakvo vrijeme? — ona upita.— Vrijeme da za mene uradiš orno... što je radila i tvoja majka.— Ne' razumijem te...— Dotjeraj se, da mi budeš lijepa!— Lijepa!... Kako?!Allie je već slutila kakve su njegove namjere, ali joj je duh odbijao onaj strahotan nagovještaj.282Durade se nasmija. Doista se promijenio. Sad je još gori slabić, Beoton silno utječe rua njega.— Zar u tebi nema taštine?... Alije, pa ti si i sad lijepa,, lijepa si u svako doba dana i noći. Takva ćeS biti i u starosti... ili smrti... No, pokaži svu tu svoju ljepotu... Iščetkaj kosu. Svezi je vrpcom. Opaši se bijelim pašom. Nefea ti je razgolićen vrat... Zar ne pamtiš kako je to radila tvoja majka?Polagano bUjedeči, Allie je zurila u njega. Nije mogla progovoriti. Evo, došao je presudan momettiat kojeg se bojala!— Pa ti izgledaš kao avet! —- uizvikmu Durade. •— Baš kako ti je majka izgledala, prije pumo godina... kad*sam joj rekao to isto... prvi put!— Hoćeš da i mene koristiš ... kako si koristio nju? — izmuca Allie.— Da, hoću. Ali nema Čega da se plašiš, ili da se gnušaš. Ja ću birati ljude ikoji će te gledati. I samo će te gledati. Ja ću stalno biti uza te.

— A šta treba da radim?— Samo se ti spremi, a ja ću te dozvati poipodine. .— Sad znam zašto te majka mrzila — planu Allie,Prvi je put sad osjetila mržnju prema nijemu i time se osjetila i jačom.— Ona će mi ptlatiti tu mržnju, a i ti! — on gnj©vino odvrati.Kao da se zgrčio pod kakvim ubodom — i ta je njegova reakcija bila nesvjesna. Onda je odmah uslijedila silovitost. Otvorenim dlanom raspali Allie preko usta, djevojka gotovo pade pod njegovim tvrdim udarcem.— Da više nisam čuo takve riječi! — on doimetne jarosno.S tim napusti soibu i za sobom zatvori ali me za-kračuna vrata.Allie prinese ruku usnama. Krvarile joj. Okusila je vlastitu toplu i slanu krv. Onda u nijoj niknu nešto što je zapeče, pa otekrau i nabuja te odaginia svako oklijevanje. Njoj je bio potreban« upravo ovakav udarac. Sad je sigurna u opasnost te joj se neumitno nameće nužda da sebi pomogne i da potraži spas.283»Uostalom, Neale i Larry će sigurno svratiti u Du-radeov lokal«, ona će sebi, dok joj je krv burno strujala. »Ukoliko oni ne dođu ... naići će već netko ... netko kome ću moći da se povjerim.«Stoga se sad obradovala Duradeovu ultimatumu. Pažljivo je iščetkala i uredila kosu, cijeloj je svojoj toaleti posvetila više pažnje nego ikada. Ljepota njezina služit će istim ciljevima kojima je služila ljepota njezine majke. Ali će se valjda naći netko tko će shvatiti, netko će joj.se već smilovati i donijeti joj izbav-ljeinije.Nije imala puno vremen«a da raizimišlja i čeka. Začula je teške korake i glasove muškaraca koji uđoše u sobu do njezine.Onda je Duirade pozva. Uzburkana srca Allie ustade i otvori vrata. Od ovoga časa za nju više neće postojati dosada, ali ni mir ni sigurnost. Ipak se obradovala i odvažno zakoračila u sobu gdje bi se mogli naći Neale i Larry.Durade je luksuzno namjestio tu prostoriju, očito je imao namjeru da mu to bude elitna kockarnica gdje će dovesti samo određene odaibratnike kackaire. Allie spazi desetak ljudi koji su po izgledu bili kopači zlata ili pak radnici.Biiizu jednog stola stajala je polica prepuna boca i čaša, do koje Durade dovede Allie. Rekao joj je sita će' učiniti kad on nju pozove i kako će joj Stitt pomoći. Onda joj dade znak neka sjedne^ u jednu fotelju te pođe natrag k prisuitniim muškarcima.Njoj bilo teško podići oči, nije bila u stanju da to učini odmah.— Durade, tko je ta djevojka? — upita jedan. Umjesto odgovora kockar se samo zagonetno nasmiješi.— Kladim se da je iz Kalifornije — dobaci drugi. — Samo tamo rastu taikve. ,—- Da ti to nije kći? — upita treći.Ali je Duirade bio zagonetan. Tako je on svojim gostima dopuštao mogućnost da djevojci dobacuju skrivene poglede, dok im je u isiti mah oduzeo sigurnost koja bi im dozvolila da se ponašaju grubo i drsko.Grupa se okupila oko stola gdje se igrao faro. Durade naloži Allie da ih posluži pićem. Djevojka se284trgnu i požuri da izvrši nalog. Kad je podigla oči i srela poglede onih muškaraca, obuze je nekakvo čudno čuvstvo što je podsjeti na dane u Kalif orntiji. Koljena su joj klecala; u grudima joj se skupljao vreo gnjev; bila je prisiljena da vuče neposlušne noge. Duh joj najprije klonu, ali se opet podiže. On joj došapnu da joj tuđi pogledi, dobačane riječi i dodir 'nečiji mogu nanijeti bol i sramotu samo u ovom jednom kratkom času njezine zle kobi. Ali na

njima se mora kaliti njezina otpornost, mora se oštri ti um njezin. Ona je zasad bespomoćna, i to je činjenica. Ali je još uvijek živa. i ljubav je njezina beskrajna.Tu je bio i Fresmo, bacao je kocke s dvojicom vojnika. Njegovoj se -ružnoći dometauilo nešto što mu je oduzelo onu brončanu boju koju daje život na otvorenom te mu se lice zacrveimjelo, nabuhlo i ošaralo sjenkama nekakve životinjske pohlepe. Benton je od zla čovjeka napravio goreg.Bio tu i Muli, deblji nego u doba kad je vladao logorom radinika, već izgorio od pića, debelih usana i crvena lica, krupan, brutalan, svakom gestom i buč-niim .glasom pokazivao je kakva mu je razbijačka narav. Sjedio je za ruletom te je izvikivao brojeve. S njim je bio nekakav čovječuljak žutih, upalih obraza, lice mu vučje, oči nemirne, podmukle, ruke nervozne. Zvali ga Andvjem. Ta dvojica bila. zaposlena čerupanjem nekolicine polupijanih pružnih radinika. S Duradeom su sjedila još četvorica, s njima je on igrao faro. Među njima se isticao jedan u crnom odijelu koji je sjedio leđima okrenut Allie. Nije ni govorio ni pio. Dobijao je, što je očito brinulo Duradea. Ovaj ga zvao Jonesom.Naokolo stajalo još nekoliko muškaraca, čas gledali Allie, čas igrače. Tu i tamo vrata se otvarala, svaki put bi netko ušao, nikad isti čovjek, nešto bi šapnuo Duradeu, potom bi izašao. Ti su ljudi po izgledu bili grubi jami nalik Fresnu. Vidjelo se da se Durade okružio pomoćnicima i drugarima spremnim na sve.Brzo je Allie shvatila ovu činjenicu, ali ne bi rekla da je itko među igračima išta sumnjao. Oni su većinom već bili pod utjecajem pića što ga je Durade285svejednako naručivao. Davao im ga je besplatno, zna se, i to s .određenom namjerom.Popodnevna se igra ubrzo završi. Koliko je Allie mogla primijetiti, od svih gostiju jedini je dobio Jo-nes, onaj u crnom, blijeda lica, tankih usana, hladna oka, pravi kockar Durađe nije bio nimalo ljubazan dok mu je isplatio dobitak. On nije umio gubiti.

— Jones, bit ćete ovdje i sutra — reče Durade.— Možda — odvrati kockar.— Zašto ne biste bili? Ta, dobili ste — otpovrnu Durade kome je učas navrnula krv u glavu.— Tko dobij a ima pravo izbora — na to će Jones uz zagonetan osmijeh. Tvrde je i hladne oči svrnuo ma Allie, potom ih vratio na Duradea, Mulla i Fresna. Ženskom je intuicijom Allie shvatila da Jones nema nimalo povjereno a u onaj tercet.Durade se očito trudio da obuzda svoj gnjev, ali mu je lice bilo bljeđe nego ikada. Izašao je s Jonesom, za njima polako krenuše i ostali.Fresno se približi Allie.— Zdravo, curo!'Bogme si mi puno zgodnija večeras nego u onom kožnom odijelu — on joj se isceri.Allie ustade, spremna da se odupre ili bježi. Durade ju je zaboravio.Fresno spazi gdje joj pogled ide put vrata.— Ode on u štetu — nastavi pokazurjući prema vratima svojom šačetiinom, — Za njega je Benton i pre-vru'ć. Jednoga lijepog jutra taj se neće dići na noge... Drž' se ti mene, bolje ti je, Ne spadaš u njegovu sortu .; on tebe mrzi a ti njega me voliš. To mi je jasno. Nisam glup. Dopala si mi se. Žao mi je što sam te doveo natrag njemu.— Fresno, sve ću da kažem Duradeu — odgovori Allie, trudeći se da joj usne ne zadršću. No, uzalud se ponadala da će ga zastrašiti.Fresno se samo naceri.— Nemoj ni pokušati. Ja bih ga ubio, pa bi se ti onda pretvorila u polijep komadić mesa bačen među čopor gladnih vukova!

Nasmija se, krupna tjelesina njegova pomače joj se bliže. O bedru mu visio težak revolver, za pašom imao nož, a iz njegova otvorena prsluka virio držaik pištolja. Allie osjeti topao vonj njegova krupna tije-286la, zadah visikija s njega, oćuti kakav je nizak, podmukao i zloban, životinjski nagon u toga bandita. U njega sigurno nije bilo straha, bar ne od Duradea.— Nekako si mi se dopala — ponovi Fresno. — A Durade je ljigavac. Na kocki vara naveliko. Sve su ove igre ovdje namještene. No, Bentoin neće dugo podnositi ljigavca u rukavicama, slatkorječiva podlaca koji vara na kocki. Mislim da ti još nitko mije rekao kakvo je mjesto ovaj Benton.— Nitko mi nije rekao. Reci mi ti — odmah će Allie u nadi da štogod korisno doana pa od koga bilo.Fresno se neko vrijeme mučio da nađe prave riječi. '— Bentoo ti je košnica — on će napokon. — A kad se pčele vrate kući s medom, onda crveni mravi, škorpije, stonoge i čegrtuše imaju i te kako posla___Usvoje sam vrijeme vidio dosta ovakvih mjesta,'ali kao ovaj Benton ... taj ih sve nadmašuje... Znaš šta? Odvest ću te križam noću po gradu, pa da vidiš kako to izgleda. Častit ću te kraljevski. Ja sam ti...Riječi imu prekine Durade koji uto uđe.— Šta joj to pričaš? — ljutito će Durade.:— Baš sam joj govorio kaikvo je mjesto ovaj Benr ton — odvrati Fresno.— Je li to tačno, Allie? — oštro će Durade.— Jest — ona potvrdi.— Fresno, ne dopada mi se kaiko si je gledao.— Gazda, ako ti se ne dopada, ti anaš šta ti je raditi— dirsko mu odsiječe Fresno, okrene leđa i izađe.— Allie, sve je to jedna bagra — reče Durade. — Kad mene nema, moraš ih izbjegavati. Bez njih ne mogu voditi lokal, pa ih moram podnositi.Nato dođe Allien poslužitelj koji joj donese večeru te se ona povuče u svoju sobu.Tako je Allie, mi kriva ni dužna, postala Durađeov suučesnik u nijegovu srozavanju od kockara na kriminalca. U Kalif orni ji je igrao pošteno, ali je sad propao. U njega sad nije bilo ni nade, ni raabora, ni sreće, ni živaca. Piće i Benton gotovo su posvema uništili oje-govu kockarsku vještinu i umijeće.Dani su brzo prolazili. Svakoga popodneva Durade je u svoju jazbinu vodio novo društvo. Malo je bilo onih što su dolazili po drugi put. U tome je ležala287/■'Alliena sitna nada — ako svi oni što žive u Bentoou i oni što rade sna pruzi samo prođu kroz Duradeovu kockarnicu, doći će čas kad će se tu naći i Neale ili Larry. I živjela je samo u očekivanju toga časa. A neprekidno je motrila hoće li naići takav čovjek kome će se moći povjeriti. Doduše, među mnogobrojnim posjetiocima što ih je Durade dovodio u svoj lokal, bilo je dosta poštenih radnika s pruge, ali su oni bili ili užasno pijani, ili kao omađijaoi kockom, ili pak ona nije imala prilike da progovori riječ-dvije s nekim od njih.Ta su joj popodineva postala živa muka. Bila j« izložena tuđim pogledima, uznemiravanju, uvredama, poniženjima, svemu osim direktnom nasilju. A drugo nije mogla doli samo da zaklopi oči i uši i stisne zube. Fresno je koristio svaku priliku da joj se približi, ponekad i u Duradeoviu prisustvu, jer je kockar bio slijep za sve osim za karte i zlato. Za takvih neprilika Allie bi voljela da ne vidi, ne čuje i da nema osjećanja, No, pošto bi se našla u sigurnosti svoje sobe, tješila je sebe kako se ipak nije ništa dogodilo. Ista je kakva je oduvijek bila. San. je pak brzo ništio sve njezine patnje. Svakim je danom bliže onom času što se sudbinski neumitno

približava. I kad do toga časa dođe, zar će išta predstavljati sav taj sadašnji užas? Nestat će ga, bit će kao da ga nije bi!©. Zbog pogleda i dobacivanja, neće ona klonuti. Jer je sve to nestvarno, za nju je to nebitno. Od toga. joj se očas smuči bijesom i revoltom, ali je to zlo nemojmo, jalovo, kratkotrajno. To su prolazna zli vjetrovi.Kako je uočila Duradeov pad, talko je zamijetila i promjenu na njemu. Debelu je paru dobivao, a s tim dobicima rasla je njegova kockarska strast. Što se tiče Fresna, Mulla i Andyja, zlato što je teklo kao potocima samo je podjarilo njihovu urođenu krvožednost. Durade je imao i drugih pomagača — Blaefca, crno-manjastog vratara, Dayssa, blijedog momka koji se uvijek ogledavao nemirnim očima, i Grista, malenog ćopavca jadaste glave, šutljivea; svi su otni bili kao omađijani zelenom čohom kockarskog sitola. ,Uporedo s uspjehom, Uuradea zahvatilo ludilo sve većih uloga, a tako je mogao igrati samo s drugim profesionalnim kockarima. I tafeo, profesionalci u cr-mim kaputima i bezizražajna lica postadoše stalni Du-radeovi gosti. I Jones je došao drugi put — i dobio. Taj dobitak je za njega bio fatalan. Fresno je naje-dared skočio na njega i oborio ga na pod. Allie po-, bježe iz sale za igranje. No, čula je kletve, onda pucanj, jauk, te Duradea gdje se dere kako je kockar Jones varao — potoni se začulo kako se nešto teško vuče i poteže po podu.To je ubojstvo užasnulo Allie, ali je izoštrilo njezina ćutila. Dotle ju je sreća podržavala. Durade se obogatio, bivao je sve razuzdanajim, uobraženijim, sve je luđe srljao u igru s najvještijim kockarima Bentona — stoga mu je kraj blizu.Ležala Allie u tmdci i osluškivala Bentonov n«e-ofoičan, plačni huk, i tužan podmukao, te je potaknuta tom turobnom porukom što ju je donosio noćni vjetar, i svojim vlasti tim iskustvom, onim što je na svoje oči vidjela i na svoje uši čula, razmišljala o družbi između zlata, zla i ljudske naravi, o družbi što 'neumitno vodi do bezakonja, krvoprolića i smrti.28819 Trasa Union Paciflca289GLAVA 23.S razlogom je Neale pomišljao da nije daleko čas dugo priželjkivana unapređenja. Doduše, ni šef ni Baxter nisu ni riječi zucnuli o takvoj mogućnosti, ali je uporedo s brzim razvitkom posla Neale dobi jao sve važnije zadatke.Odavno je on u sebi otkrio izvjestan dar za rješavanje složenijih problema gradnje pruge, a s iskustvom stekao je i određeno povjerenje u svoje snage. Slali su ga u inspekciju od jedine do druge dionice, a svaki put se vraćao s dobrim rezultatima. General Lodge se savjetovao s njim. Baxter se uzdao u njegov sud, mladi graditelji učili se od njega. Kad su Baxter i njegova pomoćnici krem-udi naprijed, u brda, Neale se našao do guše u poslu. Usprkos tome, polazilo mu za rukom da svake večeri svrati u Benton.Postao je tražilac, tragač; držao je napokon da u gradu nema šatora, kolibe, dućaoa ili dvorane koju nđje obišao. Alj nigdje traga o Allie, a nigdje nije sreo ni Fresnovo nezaboravno lice. Vidio je više Španjolaca i mnogo Meksikanaca, ali među njima ni jednog nalik kockaru Duradeu.No, Benton bio j prenabijen, odveć promjenljiv, pa i pun tajni, a da bi se mogao temeljito pretražiti u tako kratkom roku. Neale tražio, i nosio svoje breme koje mu je svakim danom bivalo sve teže. Spas je našao u sve težem poslu ma pruzi.Jednog jutra našao se on kod telegrafskog ureda gdje je otišao da nađe generala Lodgea, poradi novih •naloga. Kod ureda je bio šefov specijalni vlak, usmjeren prema istoku.290— Neale, odlazim u Omahu — reče Lodge. — Tamo će ti biti velikog lajanja i natezanja. Direktori opet vrište!— Povodom čega? — živo upita Neale koga su neobično zanimale sve takve vijesti.

— Povodom cijene gradnje. Zar može biti kakav drugi razlog? Neale, ovu prugu grade dvije vrste ljudi: jedni, koji vide značaj ovakva veličanstvena djela, a drugi koji vide samo profit što se da izvući iz njegia.— Pa su oni u međusobnom sukobu!... Jeste li mi to htjeli kazati?— Upravo to. Već godinama izvodimo ovaj posao, a što se više bliži čas kad će se spojiti istočni i zapadni kraj pruge, to su naši problemi sve gori. Hen-ney je gotov, Boone je bolestan, Baxter neće izdržala još dugo. Da nisam stari vojnik, sad bih i ja bio izbačen iz stroja.— Šefe, ja ne sumnjam u uspjeh — poletno će Neale.— Dakako. Nas dvojica gledaimo na to: istim očima — nasmiješi se general Lodge. — No, Neale, imam za tebe posao na kojem ćeš posijedjeti.— Ne vjerujem — nasmija se Neale.— Sjećaš li se premjera što ga napravismo prije dvije godine i više, tu u brdima, za objekt Broj deset?— Ne zaboravljam takve stvari.— Dobro. Pruga je došla do na deset milja od Broja deset. Brzo će biti tamo, a na objektu nema mosta, pa čak ni potpornja.— Kako to?— Ne znam. Tek sinoć sam dobio izvještaj. Evo ga. Čudno mi je sve to. Prouči ga dobro... Tamo je masa ljudi radila mjesecima. Postavljali su potpornje... koji su zaredom tonuli.,— Tonuli! — uskliknu Neale. — Uh! Pa to je nemoguće!... Šefe, ja sam izvršio premjer. Nikad neću zaboraviti kako sam ga savjesno radio.— Jesi li mogao pogriješiti?— Naravno da sam mogao — spremno odvrati Neale. — Ali se u to moram najprije uvjeriti. Bio je to gadan posao... upravo onakav kakav najviše volim.291— Onda sad idi tamo i sam vidi šta je iz toga ispalo,— Znači, morat ću se ulogoriti tamo. Neću moći da idem u Bentani.— Ne, nećeš moći. Pa zar to nije dobro? — upita general motreći Nealea svojim prodornim, tamnim očima. — Striko,' kažu da se družiš s kockarima... i s onom Stantonovom.— Ne poričem ... ali sani... tražio Allie... kakav trag o ojoj...— Još uvijek se nadaš da ćeš je naći? Misliš da ju je odveo netko od tih bandita iz Beintooa?— Da.— Simko, to je gotovo nemoguće — živo će general. — Andersotn tvrdi da su je Siouxi odveli. Mi smo svi istog mišljenja.. .On, znani, Neale, teško je... Život i ljubav samo su zrnca prašine pod gvozdenom petom ove naše pruge... Sad je prekasno. Ne možeš zaboraviti, to ne kažem... ali ne smiješ izvrgavati život pogibelji ... i ne smiješ propustiti prilike koje ti se pružaju ... moraš paziti na sivoj dobar glas.Neale na čas okrenu lice i ne reče ndšta. Oglasi se jedna lokomotiva; odnekle odjeknu zvonio; jedan željeznički službenik dozva generala Lodgea. Šef opruzi ruku — neka vlak sačeka samo još trenutak.— Krećemo — on će brzo. — Neale, pođi na Broj deset i preuzmi komandu mjesto mene.Neale iznenađeno živinu.— Koji su inženjeri?— Blake i Coffee. Ne poznajem ih. Poslao ih Hen-nev iz Omahe. Imali su dobre preporuke. Ali to mije važno. Nešto tamo nije u redu. Inženjeri, predradnici, svi neka budu pod tvojom komandom. Ja sam zapravo već poručio da dolaziš umjesto mene.— Tko je poduzimač?— Ne znam. Ali, tko bio da bio, namlatio je grdne pare ma tom poslu, a posao stoji. To mene peče.

— Šefe, posao će se obaviti — reče Neale odlučnim tonom.— Odlično! Neale, idem na put s jednom teškom brigom manje... Sinko, ako uzmogneš podići kakav privremeni most, tek toliko da se polože šine i da292mogu proći teretni vlakovi, pa tek onda počneš postavljati potpornje za Broj deset... pa to će naprosto biti sjajno!Rukovaše se. s— Mene neće biti možda tjedan, možda mjesec dana... ne bih ti znao reći — nastavi general. — No, kad se vratim, zaiizvjesno će sa mnom doći čitava siile-sija direktora, akclonera i tako dalje.— Samo ih vi dovedite — odvrati Neale. —- Možda više neće toliko vrištati kad vide s kakvim se teškoćama boriimo.— Tako je... Upamti, imaš odriješene ruke da radiš po svom nahođenju. Imam u tebe potpuno povjerenje. Do viđenja i sretno!General se pope u vlak koji odmah krenu. Neale je pogledom pratio kompoziciju koja je napuštala stanicu, srce mu se punilo pri pomisli koliko je cijenjein i kako mu nisu bile uzaludne nade u promaknuće.Teretni je vlak ulazio u stanicu. Za kratko će vrijeme poći prema zapadu. Neale požuri do stana da spremi ono malo svojih stvari. Od glave do pete obučen, Larry je čvrstim snom spavao na svom ležajiu. Neale ga prodrma.— Probudi se, lijena buibo! Larry otvori oči.— Sta je, šta se desilo? Je li ovo danas ili sutra?— Larry, odlazim. Dobio sam krupan zadatak.— Zar je to sve? — pospano otegnu Lairy. — Pa; zraao sam ja da ćeš ti jednog dana postati glavna zvjerka.— Drugaru... de, digni se malko — nesigurno će Neale. — Hoćeš li mi biti trijezan... i... motriti* paziti da štogod čuješ o Allie?... Dok se ja ne vratim u Benton?— Neale, zar još uvijek sanjaš? — zapanji se !Larry.— Hoćeš li mi to učiniti?— Svakalko.-— Hvala ti, drugaru stari. Hajde, do viđenja. Moram požuriti.I s tim napusti Larryja koji ostade sjedeeke na ksrevetu> ziureći u prazno.293Na putu za standcu Neale sretne kockara Place Hougha koji je bio ranoranilac usprkos noćnom životu što ga je vodio. U svom uzbuđenju, Neale se prepusti jedinom porivu. On ukratko ispriča Houghu o Allie — kako je oma nestala i kako je otmičari po svoj prilici kriju u Bemtonu, te upita kockara hoće li i on pripaziti, dobro otvoriti oči i rnaćuljiti uši. Hougha je ovakvo povjerenje prijatno iznenadilo te on reče kako će učiniti i nemoguće samo da pomogne Nealeu.Vlak je već kretao, Neale je morao potrčati da ga dostigne. Neki snažan Irac opruzi ruku iz vagona da mu pomogne.— Daj mi šapu! Taaako!Neale se zajedno sa svojom vrećom, puškom i ćebetom nađe na podu vagona. Iznad pozna-te, kratke crne lule gledale su ga i cerile mu se oči starog Ca-seyja. .— Neka me vrag nosi, pa to je moj stari prikan Neale!— Bogme jest. Kako si mi, Casey?— Jako lijepo za stara vojnika... Momče nioj? čuo sam o tebi novosti.— Kakve novosti?— Koliko si se popeo visoko. Sam je general Lođ-ge govorio nadzorniku Gradvju kako ćeš ti preuzeti komandu nad Brojem deset.

— Da, tako je.— Vraški mi je drago što je tako — reče Irac. —• Ali ćeš mi se paklenski provesti na Broju deset.— To su mi već rekli. Šta ti znaš o tome, Casey?— Ne mnogo. Imam tamo jednog prijatelja beto-mirca. On kaže da ono korito ima dno kad je suho, ali kad je u njemu voda onda nema dna,— Bogme, ako je tako, predstoji mi gadan posao — mamršti se Neale.Teretnom je vlaku trebalo nekoliko sati da dođe do kraja pruge. Tu i tamo, Neale je sa zadovoljstvom pomišljao kako šine još ne bi bile tu položene da nije bdio njega. Gradnja brzo napreduje među brdima. Stao se pitati kada i na kojem će mjestu doći do žud-mo iščekivanog spajanja pruga s Istoka i sa Zapada. S onkraj brda došao je glas da se pacifička pruga već nalazi u Utahu.U logoru je pukovnik Dillom ponudio Nealeu vojničku pratnju do Broja deset, ali se Neale odluči da pođe sam. U. posljednje vrijeme nije bilo znakova Indijanaca u tom kraju a on je dobro poznavao put.Slijedećeg ■ jutra zarana, krenuo je na brzu konju*. Tužno mu je bilo to jahanje. Tuda je prolazio već nekoliko puta, jednom s Larrvjam prema zapadu, tada je bio pun poleta i sreće što će ubrzo vidjeti Allie, a drugi put se vraćao n<atrag sav očajan što ju je izgubio.Za tri je sata prevalio dvadeset milja puta. Logor sa svojim prljavim šatorima bio se ugnijezdio u jednoj sparnoj udolici opkoljenoj brežuljcima po kojima je narijetko izraslo stablje. Pogled na drveće u-čirni se Nealeu dobrim predznakom za posao po kojem je došao ovamo. Logor bio nekako neradan, kao da su se tu smjestili besposlenjaci a ne radnici.Kad je sjahao, priđe mu jedan Meksikanac.— Pripazi mi oa konja — reče Neale, pa uze svoje stvari i pođe prema velikom šatoru pred kojim je bilo opruženo jedino krilo radi zaštite od sunca. Tamo je oko jednog stola sjedilo nekoliko ljudi. Jedam se od nijih diže i koraknu u susret Nealeu.— Gdje su Blake i Coffee? — upita Neale.— Ja sam Blake — glasio je odgovor — a onaj tamo je Coffee. Jeste li vi Neale?— Jesam.— Coffee, evo nam novog šefa — viknu Blake uzimajući dio Nealeova prtljaga.Coffee bio preplanuo, sredovječan čovjek, držao se nekako dobroćudno grubo. Drugi, mlađi inženjer, Blake. bio je mršava lica, nemirnih očiju i usiljena držanja. S njim je bio i neki Somers. Neale nije računao na naročito srdačan« doček, pa je bio spreman da bude pomirljiv.— Imate li mjesta za meme? — on uipita.— Zna se. Krevet je tu.Unijeli su mu stvari u šator koji je bio prostran^ pod njim bio stol sa svjetiljkom, nekoliko kreveta, vreća i sanduka što su služili za sjedenje.294295— Sparno je. Imate li vode? — upita Neale skidajući kaput. Onda otvori vreću i izvuče svoje stvari, pa se žedno napi vode. Razmišljao je kako su ovi inženjeri možda sposobni i pošteni ljudi, ali je on poslan da donese sud o njihovu radu, a situacija nije prijatna. Mnoge je inženjere on vidio, mnogi su došli i otišli za vrijeme dok je on bio na pruzi. Upravo zbog toga, kao i zbog ovlaštenja koje mu je dato i privrženosti koju je osjećao prema šefu, slutio je da će ovdje imati briga. Međutim, ponadao se, pa je bio spremam čak i čvrsto vjerovati da su ti inženjeri uči-oili što su najbolje mogli na jednom veoma složenom problemu.— Sinoć smo dobili Lodgeov brzojav — reče Ooffee. — Došao je nekako nenadano. Zbunio nas je.— Ne sumnjam. Zao mi je. Šta stoji u brzojavu?

— Lodge nikad ne troši puinq riječi — kratko će Coffee, ali ne odgovori na Nealeovo pitanje.— Broj deset vam je tvrd orah, je li? — nastavi Neale.— Već smo tri mjeseca ovdje — reče Blake.— Samo čekajte da vidite taj živi pijesak — dobaci Coffee.— Živi pijesak! Kako, zaboga, kad sam ja napravio planove za Broj deset, onda je tamo bio suhi, tvrdi kamen!Coffee i Blake se zablenuše u njega. I Somers ga je gledao zaprepašteno.— Kad ste vi napravili planove! Zar ste vi napravili planove po kojima smo radili dosad? — upita eoffee.— Da, ja sam ih napravio — polako će Neale. Upade mu u oči da je Blake ovlaš problijedio.Neale osjeti kako ga žmara nekakvo iznenađenje, u mjernu niknula antipatija prema inženjeru. Nagnuo se nad bilježnicu i otvorio novu stranicu. Suspregao je prvi dojam i zaključio da mu je možda pogrešan, jer se zasndva na očiglednom ali logičnom neraspoloženju inženjera koji su svjesni svoje greške.— Da pribilježim neke stvari — reče Neale uzimajući olovku. — Vi ste ovdje već tri mjeseca?— Jesmo.— Koliko imate ljudi?296— Dvije stotine otprilike. —- Tko je predradlnik?— Colohan. On je već radio nia nekim veoma krupnim zadacima na pruzi.Neale je već htio upitati tko je poduzimač, ali se SUiSpregn-u, nagnan nekakvim svojim osebujnim porivom.— Je li tko šta radio kad ste vi došli? — on nastavi.— Šest tjedana su klesali kamen,— I šta je potom učinjeno? Coffee se resko nasmija.— Postavili s-mo tri potpornja, zabili ih u tvrd i suh temelj. Onda je došla kiša i naši potpornji propadoše u pijesak. Odonda se stalno ponavlja ista pjesma.— Prvo i prvo, recite ml kako se to moglo desiti? Ooffee raširi ruke.— Pitajte me šta bilo drugo. Zašto je dno jaruge bilo tvrdo i suho? Zašto je pala kiša? Zašto se tvrdo tlo pretvorilo u živi pijesak?Neale naglim pokretom zaklopi bilježnicu i ustade.— Gospodo, tako ne govore inženjeri — on će -polako.— Vraga ne govore! Pa kako onda govore? — planu Coffee zajapurena lica.— To ću vam reći kasnije — otpovrnu Neale te se okrenu onom trećem. — Somers, zovite mi predrad-nika eolohanta.Onda Neale napusti šator. Cim se našao napolju, začuo je Blakeov glas gdje govori ispotiha ali bijesno:— Jesam li ti rekao? Sad ćemo imati i te kakve glavobolje!Coffee izmrnđa nekakav nerazumljiv odgovor, ali mu ton bio odlučan. Neale pomisli kako su ti ljudi napravili ozbiljnu grešku, te sad jedan drugom predbacuju krivicu za to. Sad se mrze. U njeniu je stao nicati gnjev. Ovu je dionicu sndmao on lično, bio je ponosan, što mu je dat takav težak i odgovoran posao, A sad su to zabrljali nekakvi nesposobni ili nemarni inženijeri.Prošao je logorom po kojem su radnici ili bespo-sličili ili spavali, pa je zaobišao kovačnicu i korale i sišao do rijeke.297S brda se spuštala rječica prljavih, blatnih voda. Potpuno je prekrila dno jaruge što ga se Neale sjećao — bio je sam suh šljunak i pijesak. S obaju strana su potpornji bili potkopani i

otplavljeni. Ni kamen nije ostao iznad površine vode. Voda je izdubila obale, u nju su propadale skele od debelih dasaka. Nasred vodenog toka stajala brana u izgradnji, a blizu nje druga što je tonula. Od njih se gotovo ndje vidjelo tjeme srednjeg potpornja koji je očito bio otklizao niže te je polako tonuo nahero. Odoka se ne bi moglo reći koliko je toga propalo u toj ruipetini. Sav materijal — tone kamenja klesana i neklesana, gomile blatne drvene građe, pa platforme i splavi — pa prokopi u naplavljenim obalama, ravno su svjedočili o dugim tjednima besplodna rada i o tajnovitoj ćudi te plitke vode što je žuborila.Neale se vratio u logor zavijen u misli. Ispred glavnog šatora, pod opruženim krilom, sjedili su Blake i Coffee u društvu jednog stasitog Irca.— Lijepu li ste rupu bez dna odabrali za Broj deset, zar ne? — upita Blake.Neale odmjeri inženjera prodornim pogledom. Blake ne izdrža njegov pogled.— Da, to je rupa bez dna, nema zbora — odvrati Neale. — Tako sam i računao, kad sam napravio planove... Jeste li vi radili po njima?Blake se spremao da odgovori, kadli ga presretale Goffee:— Zna se da jesmo — on će oštra— Pa onda, gdje su splavndce? — istim tonom ot-povrnu Neale.-r- Kakve splavnice? —- izusti Coffee.— Lijepo — odbrusi Neale. — Valjda znate da sam planirao da se izgrade siplavnice koje će za povodnja razbiti maticu i kanalizirati vodeni tok tako da ga usmjeri među potpornje a ne pravo na njih!— Ah, da! Da... mora biti da smo... nešto pobrkali — odvrati Coffee. — Mislili smo da splarvtnice dođu na kraju. Zar nije tako, Blake?— Dakako — odvrati njegov kolega, ali mu ton nije bio siguran.— Ah... razumijem — polako će Neale.U tom času krupni Irac ispruži svoju ručerdu i zagrmi bučnim glasom:— Ja sam Coldham.Njegovo preplanulo, grabo, dobroćudno i pametno lice dopade se Nealeu. Uočio je da ga Irac mjerka i važe pronicljivim, sivim očima svojim. Što ga svi ti ljudi važu, nije neprirodno, ali mu je nekako ipak čudno. Ovdje je on došao da im pomogne, a ne da ih liši kruha. Međutim, Colohan ne izazva njegovu aoti-patiju poput dvojice inženjera.— Colohan, je li se vama smučio ovaj posao? — upita Neale pošto je stisniuo ruku Ircu.— I jest... i nije — odvrati Colohain.— Zinači, hoćete da ga napustite? — Neale će neposredno, iIrac je očito uzeo njegovo pitanje kao predznak otpuštamo a. Nekako se postidio, pokunjio, nije umio odgovoriti.— Nemojte me krivo shvatiti — nastavi Neale. — Nisam ovdje zato da vas otpustim. Ali, ne branim vam da idete sami, ako vam se posao smučio. Ja ću sam nadzirati gradnju... Tračnice će biti ovdje za deset dana i ja ću podići drveni vijadukt preko one jaruge kako bi se pruga mogla prebaciti na onu stran-m Kad smo došli dovde, ništa nas ne smije zaustaviti... Pet (tisuća ljudi radi na pruzi na našoj strani, brzo auatpreduju. Svi misle samo na jedno, kako će uspješno obaviti zadatak. Tračnice s jedne i druge strane treba ubrzo da se spoje... Prema tome, eolohan, neka bude kako god vi želite. Hoćete li ostati ili nećete?— Još me pitate! — od srca će Irac. S njegova je lica zračio nekakav žar. Neale je odmah osjetio da i ovaj Irac, poput Gasevja, pošteno vodi ovaj posao, a druga je stvar ono što osjeća u odmosu na tegobe.— Onda, da pređemo na rad — veselo prihvati Neale. — Požurimo još danas. Vijadukt mora biti gotov dok tračnice dođu do nas,Coffee se posprdno nasmija.

■— Neale, sve je to dobro i krasno, ali je nemoguće. Najprije treba da dođe vlak s građom, željezom i drugim materijalom. Mi smo i sami mislili da dotle i pa da podignemo drvena vijadutet.299— Ama nemojte! Union Pacific se nije počeo graditi na takav način, pa se neće tako ni završiti — ot-povnnu Neale.— Onda se česi te kako zrnate -~ izjavi Coffee.— Nek se češern kako znam? ... Pa šta vi mislite, da ću ja štedjeti sebe?Ti su ljudi počeli Nealeu ići na živce. Coffee se narogušio, Blake se nemirno premještao s noge na nogu. Colohatn je, blaženo gledao Nealea.— Samo naredite — oo reče.— Evo ovako... Pošaljite ljude u brda neka obore i okrešu stabla za potpornje. Prokraite put, ako ga nema, da konjima dovučete debla. Odvucite nabijaču od rijeke i postavite je. Neka strojar upali stroj i neka ga isproba... Svratite u kovačnicu, vidite ima li dosita čavala i klinova. Ako nema, brzojavite u Beinton neka nam pošalju. Tražite uostalom šta god-vam treba i pošaljite kola do pruge... Zasad toliko, Colohan.— Razumijem; šefe — odvrati predradinik i pozdravi po vojnički. Potom se okretnu Blakeu i Coffeeju uz podrugljiv cerek. — Jeste li čuli ove naloge? Od vas više ne primam oikakva naređenja. Samo od šefa.Colohariovo držanje, ili ton njegov, ili riječ »šef« pogodi Coffeeja. Pogled mu bio opak.— Samo ti idi i rintaj, ludo irska —on' će sa žestinom. — Jasno je nama zašto se tako ulizuješ šefu. Tebi je samo jedno važno, da mu se uvučeš pod kožu... AH čuj što ću ti reći: ti si na ovom poslu isto toliko odgovoran koliko smo i mi.Pokazalo se tako da je postojala:' netrpeljivost između predradinika i inženjera. Colohanovo lice us-plamti vatrenim rumenilom, te se on primače i nagnu nad Coffeeja, bio je prava slika i prilika inske sivađ-ljive i opasne ćudi.— Coffee, i ja ću tebi nešto reći u brk. Nikakve veze nemam s »ovim poslom«... Ja sam samo iczvr-šavao naloge... i to neke jako čudne naloge.Neale se umiješa i tako možda spriječi svađu i tuču.— Ljudi, nemojte se svađati. Nama je stalo da što prije po one rad.Bez ijedne, riječi više, Colohan se udalji.300— Dajte mi moje planove za Broj deset — Neale će prijazinim tomom jer je namjeravao da učini sve što može kako bi se situacija smirila.Blake donese planove i raširi ih na stolu.— Hoćete li da ih zajednički pregledamo? — upita Neale.— Kakva je korist od toga? — Coffee će revoltirano. — Tvrdoglavi ste, Neale.— Da, i ja bih rekao — protisnu Neale. — Baš zato me general Lodge poslao ovamo... kod vas dvojice mekoglavaca.Dva mrzovoljna inženjera ne odgovoriše mu. Neale uđe u šator i sjedine za stol. Htio je biti sam — proučiti svoje planove — promisliti o cijelom poslu. Njegove negdašnje kalkulacije i crteži zao kupaše ga kao kakva dobra priča. Međutim, pažnju je skretao i na druge momente. Blake je nekoliko puta ušao u šator, kao da bi mu htio štogod reći, ali se svaki put povukao me izustivši ni riječi. Onda je netko donio brzojav jednom od inženjera koji su stajali pred ša-•torom, pa je zatim uslijedilo nekakvo šaputanje među njima. Najzad su se udaljili, pa se Neale dao zdušno na posao i nije prekinuo sve do večere.S užitkom je pojeo svoj obrok za radničkim stolom. Uvijek mu bilo drago društvo Iraca. Sad ih je slušao kako zbijaju šale na račun Broja deset. Uozbi-ljen, napustio je veselo i bučno društvo radnika i krenuo sam u šetnju.

U dolini vladao sumrak, dok je na brežuljcima još bio dan. Neale se nešto udalji od logora. Nakon sparna dana, večernji je zrak bio prijatan, hladio mu je lice. Nealea smirivala tišina, tmica, zvjezdana noć. S visina je neki samotni vuk urlikao, njegov je oteg-out jauk podsjetio Nealea na Slingerlandovu brvnaru. Od te uspomene duh mu je laiko i brzo prešao na Allie Lee. I tako mu misli Oitplu'taše sa sadašnjih odgovornosti, problema i nejasnoće na slike iz prošlosti, na stare nade, dvojbe i strah.Vratio se pod šator i našao neki savijen papir što je ležao na stolu pod žutim svjetlom lampe. Bio je to brzojav za njega. Lodge mu javljao da isplata inženjera zavisi od njegove odluke. Neale se zapanji nad tom poruikom. Znači, šef hoće reći da od njega, Nea-301lea, zavisi hoće li Blake i Coffee biti plaćeni za dosadašnji rad i hoće li biti zadržani i dalje na poslu. I>ok je tako razmišljao, dođoše ona dva inženjera.— Sta vi mislite o ovome? — upita Neale gurouvši brzojav preko stola pred njih.Obadvojica ga pročitaše. Coffee baci kaput na svoj ležaj pa zapali lulu.— Sta ja mislim... mislim da imam dobiti platu za tri mjeseca, devet stotina dolara — on odvrati, odbijajući oblak dima.—■ A ja šest stotina — dometale Blake. Neale je zurio u svoje podređene. Osjetio je neifeu promjenu na njima. Došli su do nekakve važne odluke.— Ali po ovome znači da to zavisi od mene <— reče Neale. — Meni je to novo, iznenadilo me. Ja nemam namjere ni da vam ne dam što ste dosad zaradili1, niti da vas otpustim.— Vjerojatino ćete učiniti i jedno i drugo... ukoliko se ne složimo — odgovori Coffee.— Zar se ne možemo složiti?— To će se tek vidjeti — glasio je zagonetan odgovor. ;— Potrebna ste mi obadvojica — zamišljeno će Neale. — Pred nama je krupan posao. Dizat ćemo drveni vijadukt, ali ćemo u isto vrijeme baciti velik broj ljudi na rad na mostu... Možda ni. sam neću uspjeti. Pobogu, i ja sam griješio! Ne mogu vas kriviti, ljudi moji. Dajte da više ne govorimo o svemu što je bilo, pa da sve počnemo lanova.Neale je držao da će takvim prijedlogom postaviti njihove međusobne odnose u novom svjetlu, omi bi to morali prihvatiti s odobravanjeim ako ne i s odu.'-ševij©njem. Međutim, kad toga ne bje, on se nekako iznenadi.— Hm! Dobro, razgovarat ćemo o tome sutra — rekao je Coffee i zjevmuo.Nato je Neale zašutio, te je proveo još jedao sat uza svoju bilježnicu i najzad pođe na počinak.Slijedećeg jutra zarana, Neale osvježen pođe do rijeke da izbliza pregleda šta je sve urađeno na izgradnji objekta Broj deset. Od Colohaina je doanaokoliko je propalo bran-a, a zidari mu rekoše koliko je izgubljeno isklesana kamena. Nije se samo zaprepastio, nego neopisivo razjario. Ogroman je rad izvršen, propalo je na stotine tona materijala — što je značilo da su propale stotine tisuća dolara.Neale je iznašao da temelji za potporne lukove nisu nijednom prilikom kopani dovoljno duboko. A i brane su građene nesvrsishodno, bilo je to zapravo beskorisno i besmisleno gubljenje vremena i materijala, a da se ne govori o nadndcama. Po njegovim je planovima najprije trebalo zabiti pedeset stupova od trideset stopa dužine sve do kamena sloja koji se po iskopu što ga je izvršio prilikom premjera nalazio četrdeset stopa ispod površine vode. A nije zabijen niti jedan stup! Nije bilo nikakva čvrsta temelja za potporne lukove!Kad je to otkrio, lice i vrat zažariše mu se uzavrelom krvi.»Nema tu greške! Nema neznanja! Nema neshvaćanja planova! Ovo je smišljena podlost!... I to se ponavljalo! Ah, sad mi je sve jasno! General je to znao, nije morao doći ovamo! Opet ista priča! Crna mrlja, nečasna ljaga na velikom djelu!... Opet mito i gramzivost!«'

Ispentrao se iz blatne jaruge i uzaŠao uz obalu. Onda spazi Blakea gdje se gega preko ravni put njega. Nale naglo sjede da sakrije lice i bijes svoj. Gradio se kao da skida blato s čizama. Dok je Blake stigao do mjega, Neale je Oivladao sobom.— Zdravo, Neale! — Blake će prijazno. — Vidim da ste se nakupili blata. Prljav je ovo posao.— Da, i to na više načina prljav, kako mi se čini — odvrati Neale. Njegov je vlastiti glas dao nov po-ticaij njegovu gnjevu.— Da... lijepu je gomilu novca... državnog novca... progutala ta jama — reče Blake. Njegov siguran glas nagina Nealea da vidi dofele će on dognati.—-Blaike, gdje je nesreće tu je i sreće. Časak je Blaike pošutio pa će:— Dakako. I za vas će biti neke sreće. Dah nnu nešto hripao.— Svaki čovjek ima svoju cijenu — ležerno će Neale.302303I mato osjeti gdje mu Blake gura u šaku debeo snop novčanica. Om ga uze, a drhtao je od glave do pete. Htio bi skočiti kao s opruge, hulji baciti mito u lice. Ali ne, valjda se može suzdržati još časak.— Blake, tko je poduzimač na ovom poslu? — om brzo upita.— Zar me znate?— Ne znam.— Mislili smo da znate. Lee.Neale se lectnu kao ubodem; to ga ime u isti mah zaboli i zaprepasti.— Allisoin Lee... ooaj iz, komisije? — on istisnu.— Razumije se. On, ne brini te, Neale, mi smo ma konju — odgovori Blake uza smijeh olakšanja.Hitrim i divljim skokom, nalik Indijancu, Neale se osovi i baci novac Blakeu u lice.— Usuđuješ se da me mitiš! Mene! — plamu om jarcsino. — Misliš da ću uzeti taj prljavi novac... da ću prikriti te vaše šuigave, podle poslove! Zmijo! Lopove! Džukelo!Jedinim udarcem obori Blakea.— Stanite... Neale! — dahinu Blake, pa se upola ošamućemi podboči ma lakat.-— Pokupi te pare — naredi Neale prijetećim tonom. — Brzo!... I marš natrag u logor!Tjerajući mladog imžeojera pred sobom, došao je pravo pred njihov šator. Tamo je pod opružemim šatorskim krilom, u hladovini, sjedio Ooffee sa Somer-som i još jedinim čovjekom. Toga trena odnekud izbi Coloham, a začu se uzbuđen šapat nekih radnika što su stajali u blizini. Coffee ustade, lice mu požutjelo1. Ružno je iskezio zube.— Coffee, ovdje ti je kompanjon! — Neale će jasnim i prodonnrim glasom. — Otkrio sam vam karte, lazovi jedini!... Niste mi pokušali da radite po mojim planovima na ovom objektu.— Neale, pa šta mislite, zašto smo mi'ovdje, koga vraga? — oporo otpovrmu Coffee. — Od toga svi imaju koristi, svi dobij a ju ponešto od tih para. A ima ih na vreće. I sami su direktori u toj igri. Od države uzimaju pare pa ih trpaju u svoj džep. Nemojte biti sainrjalica. Šta se tako slijepo držite toga svoga Lodgea! Ali mene nećete uplašiti!804— Coffee, da ovdje ima zakona, vas dvojica biste pošla pravo na robiju. Ti i ovo štene što je pokušalo da mene podmiti, lopovi ste svoje vrste. Gori ste od lopova. Vas dvojica ste krivi što je pruga tako zaostala. Po vašem naređenju rad je izvođem naopako i neprekidno ponavljan. Zabili ste nož u leđa generalu Lodgeu i Henmevju koji vas je poslao ovamo. Za moj račuo to je... to je... oh, nemam riječi da kažem... Ja sam izvršio premjer ma ovom mjestu. Ja sam napravio planove za objekt Broj deset. I znam šta sam učinio. Mfogu u svako doba dokazati da ste podvalili. Izveli ste podlost, vi i vaš poduzimač.— Neale, više je nas u ovom poslu — mrgodno će Ooffee.

Nato se Golohan primače, oniako krupan, silno jak, prijeteći.— Ako ciljaš na mene, onda ti pred svima ovdje kažem da lažeš — on grmnu. — I čik pokušaj da to porekmeš! — Coffee se očito prestrašio, a Colohan se okretnu Nealeu: — Šefe, kunem vam se da nemam veze s ovom prevarom. U zadnje vrijeme slutio sam da je to sve naopako, ali šta sam drugo mogao nego da izvršavam naloge!— Neale, ništa ne možete dokazati — iskezi se Coffee. — Ako u vas ima imalo pameti, vi ćete začepiti. Ja vam kažem da je ovo tek sitnica. Zimam ja šta se inače radi. Znam šta rade i članovi komisije, i kotn-gresmeni i senatori... a već sam vam rekao da direktori beru ćar s ove pruge. Ta, vi ste luda!— Možda jesam, ali nisam lopov! — otpovrnu Neale.— Jezik za zuibe, je li vam jasno? — izdera se Coffee kome očito nije bilo drago da ga netko javno naziva lopovom. Okb njih se skupljao sve veći broj radnika. — Nisam lopov... A morali biste znati da ovdje ljudi dobijaju metak za manju uivredu od te.Neale se nasmija. Znao je šta Coffee misli. Koristeći bezakonje što vlada u tom kraju, on hoće da po-što-poito izvuče sebe. Ali Neale nije uzalud imao uza se L*arryja Kinga toliko dugo.Trasa Union Pacifica305— Coffee, ti jesi lopov — izjavi Neale i zakorači naprijed. ~ I to od najgore vrste. Jer si krao bez opasnosti, bez rizika. Ne može te se kazniti. Ali ću ja istjerati mak na konac.Brz kao muoja Neale istrgnu neke papire iz džepa na Coffeejevu prsluku. to razbjesni Coffeeja. Lice-mu posta grimizno.— Vrati mi to! — on dreknu i ruka mu pođe k boku.— Kladim se da je ovdje i neka poruka od Lecja* a ja sam ovlašćan da je vidim — mirno i polako odvrati Neale.Coffee jarosno segnu da dohvati revolver, ali Neale skoči na njega. Coffee se složi koliko je dug i širok preko stola te se zajedno s njim prevrnu nna zemlju. Revolver mu ispade iz ruke. Mačjim skokom Neale se stvori kraj Coffeeja i zgrabi revolver.— Coffee, i ti Blake ste otpušteni — reče Neale. — I da ste se ovoga časa pokupili iz logora!Petnaest dana kasnije teretni je vlak prešao preko drvenog vijadukta na objektu Broj deset i izgradnja se nastavila s novim poletom.Dugo nije prošlo, a vlak posve druge vrste prešao je polako, stopu po stopu, preko provizornog mosta. Kompozicija je bila sastavljena od putničkih kola, prihvatnih kola direktora i 'Lodgeovin specijalnih ikola. Lokomotiva je bila okićena zastavama, a strojar je prodornim zviždukom pozdravio vijadukt. Broj deset je predstavljao posljedinju veliku prepreku.Slučajnost je htjela da se u tom času Neale našao na jednom veoma važnom mjestu, na poslu uizibudlji-vom kako za njega tako i za one koji su ga gledali. Našao se oo dakle usred rijeke, na srednjem mosnom potpornju koji je sada već za dvije stope nadvisio branu. Neale je bio sav mokar i blatan kao i radnici što su radili oko njega.I strojar, i loižač, i kočničar, i putnici ga pozralra-više. Nealeu je ovaj trenutak bio neočekivan, a srce mu se nadu'lo od ponosa. Još se nikad nije osjećao toliko ponosnim. Ipak, usred toga nenadana, mila čuvstva svejednako je osjećao prisustvo bezimene boli.Oinda je spazio generala Lodgea feoji se naginjao kroz prozor svojih Ma. Mahao mu. Neale pofeaza ru-306kom pod svoje noge, u solidnu gradoju, potom sastavi šake oko usta i svom snagom dreknu:— Do kamena!— Ti si vojnicima! — izdera se general.U onom uzbuđenju i radosti, to je možda bilo najveće priznanje koje mu je mogao odati šef njegov, stari vojnik. .Nealea ništa nije moglo oduševiti više od toga.

Vlak prođe preko vijadukta i izgubi se iz vida. Kad se vrati, što je bilo sredinom popodneva, zau*-stavi se kod logora. Nealeu dođe glasnik s porukom da se odmah javi direktorima. On požuri najprije do svog šatora da uzme svoje papire i dokumenta, a onda, svejednako mokar i blatan, uđe u kola direktora.Tamo su bila njih četvorica :— general Lodge, Warburton, Rogers i Rudd. Svi osim bijelokosa War-burtona bili su u košulji zasukanih rukava, sjedili su za stolom i pušili. U trenu kad se našao pred njima, Neale nasluti da je nastupio odlučan i važan mome-nat u njegovu životu.General je bio nekako nehajan, spokojan, pouzdan', baš kao Larry King kad se nešto sprema. U generalovu ispitujućem pogledu bilo je topline i sjaja, što uzbudi Nealea. Ali je bio i služben, pred funkcione-rima uprave velike željezničke pruge nije sebi dozvolio onaj svoj stari familijaran ton.— Gospodo, vi se sjećate gospodina Nealea — reče Lodge.Ona trojica pozdraviše Nealea ljubazno i susretljivo.Warbuirton mu je snažno stisnuo ruku. pa se opet zavalio u naslonjači ali nije skidao pogleda s Nealea.— Drago mi je što vas opet vidim, mladiću — on će svojim gromkim glasom. — Da, sjećam vas se, iako ste mi stariji i mršaviji.— Nije ni čudo — upade general. — Bio je na ozbiljnu poslu.— Neale, u Omahi ste nas napustili, naljutili ste se na nas — prijekorno nadostavi Warburton. — To nije bilo dobro. Meni ste se dopali... pa smo mogli .. no, ndje važno. Glavnio je da ste opet s nama.307— Gospodioe Warburton, mene je toga stid — žurno odvrati Neale. — Eto, bio sam luda glava... ali se bojim da ni sada nisam-mnogo bolji.— Pa i ja sam luda glava. To je i general Lodge. Takav je svaki čovjek koji makar malo valja — reče Warburton.— Gospodine Neale, sasvim svježe izgledate — nasmiješi se Rogers. — Ja bih volio biti mokar i svjež kao vi. Vruće je u ovoj pustoši.Warburtoin skide svoj kaput.— Gospodo, ta od sam ja valjda gori od vas... Neale, pričajte nam sve kako je bilo.Neale pogleda u svoje papire a potom u geoerala.— Na primjer — reče general — pričaj nam o Blakeu i Coffeeju.— Niste ih vidjeli... misu vam se javili? —upita Neale..— Nisu, a nije ni Hen,ney. A on je njih poslao.— Gospodo, u odmosu na njih sam ispao iz takta.— Molim vas, objasnite n»am to — reče Warburton. — Onda ćemo danijeti sud o vašem postupku.Bio je to Nealeu težak momentat, jer mu se sada činilo da je njegov postupak prema dvojici inženjera prije bio rezultat njegove žestoke ćudi negoli dostojanstvene primjene svojih ovlaštenja. Ali kad se sjeti Blakeove ponude i Coffeejeve prijetojepodiđe ga nekakva vrelina te ga pogma da odgovori energičnim tonom.— Obadvojicu sam istjerao iz ovog logora.— Zašto? — oštro upita Warburton.*— Zato štd je Blake pokušao da me podmiti, a Coffee...-— Da se zaustavimo na prvom — prekinu ga War-burtoo i snažnim prstima prođe kroz kosu. Namirisao je bitku. — Zašto je Blake pokušao da vas podmiti?— Nije stigao da mi objasni, ali svakako zato da ga ne odam.— Tako!... A što vaim je Coffee učinio?— Pokušao je da potegne revolver na mene.

— Zašto? Budite određeniji, molim vas.— Pa... .on mi se prijetio, a ja mu se nasmijao u brk... svašta sam mu rekao.— Kafeo to... svašta ste mu rekli?308—- Tako, svašta, koliko se sjećam, najgore je reagirao što sam ga nazvao lopovom... To sam mu i ponovio i oteo mu neke brzojave iz džepa. Onda je on htio da trgne revolver... a ja sam ih obadvojicu otjerao iz logora. Viđeni su zdravi i živi u Beotonu.— Meni se čini da ste imali dobre razloge da to učinite — reče Warbuirton. — A recite, šta ste to trebali prikriti?— Znate, ja sam napravio planove za objekt Broj deset. Oni nisu radili po tim mojim planovima. Da budem jasan, nisu najprije zabili stupove na kojima će se graditi temelji za potporne mosne lukove. Nisu išli dovoljno duboko. Gradili su brane, stavljali neke stupove, dizali lukove, i to se ponavljalo nekoliko puta. Ali je ispod toga bilo četrdeset stopa pijeska, pa je naravno sve što su postavljali tonulo i klizilo u stranu.Wairburton se polako podiže. Lice mu bilo grimizno. Na njemu se vidio užasan, bijes. Stisnuo je golemu pest.— Ponavljalo se nekoliko puta! — zagrmi on u jarosti. — Lodge, jesi li čuo ovo?— Jesam. Meni nije ništa novo — odvrati general i na licu mu izbf rijedak osmijeh. Na njemu sad nije bilo bijesa. Pred sobom je imao sliku kraja. Možda je on bio jedina koji je shvatio suštinu prirode takva veličanstvena pothvata. I smijeh njegov bijaše koliko tužan toliko i slavodobitan.Warburton se bijesno vrtio i trupkao amo-tamo. Reklo bi se da bi htio nešto razbiti, zdrobiti ili svoj bijes iskaliti na prisutne. Ali taj njegov bijes nije bio onaj časovit, hirovit, nego je to bio sukljaj plamena s jedne vatre što već dugo gori. S usana mu tekle riječi koje su bile prikladnije u kakvu lokalu u Ben-tonu nego u jednim privatnim kolima direktora pruge Union Pacific. Odjednom je zastao ispred Lodgea i tresnuo pesnicom po stolu.— Tri stotine tisuća dolara propalo je u toj pješčanoj rupi! — on zagrmi. — Ponavljalo se nekoliko puta! Da poludiš od bijesa! Čuješ?! Radilo se nekoliko puta isto, a uzalud... sve zbog prljavog zlata! Ne za prugu, nego za zlato!... S kakvom smo razbojničkombandom imali posla!... Lodge, pakla mu, zašto nisi poslao Nealea ovdje odmah u početku?Na generalovu izboranu licu ležala je nekakva tamna sjenka. Zašto nije učinđo još milijun, raznih stvari? Da, zaista, zašto? Nije odgovorio gnjevnom direktoru.— Tri stotine tisuća dolara propalo u toj rupi... propalo! Nizašto! — izdera se Warburton u posljednjoj eksploziji bijesa.Ostala dva direktora se nasmijaše.— Fin! — potiho će Rogers. — Pa šta je to? Kap u moru! De, Warburtoin«, smiri se i zaviri u svoj notes!Te riječi smiriše razbješnjelog direktora. Očito je odmah shvatio opravdanost prigovora. Warbu!rton! nešto izbrunda, obrisa znojno lice i skljoka se u naslonjač.— Lodge, oprosti mi — on će tonom isprike. — Od onoga što nam je rekao ovaj naš mladi prijatelj bilo mi je kao da mi je netko stao na najbolniji žulj. Možda sam malo pretjerao... Šta ćeš, star sam i bandoglav ... Da, imate vi pravo, zar je to važno? Zar se moglo spriječiti? Avaj! Sve je to podmuklo, poput onog podmuklog Bentona... Ali, sve stvari dolaze na svoje mjesto. Lodge, ti si mi rekao da je ovaj most na objektu Broj deset posljednja prepreka, je li tako?— Jest. Sad će pruga brzo napredovati dok se ne sastane s onom stranom u Utaihu. A to će biti jalko brzo!Warburton se posve smirio i staložio. Crvenilo mu iščeznu s lica. On pogleda Nealea.— Mladiću, jeste li vi u stanju da podignete solidan most preko one ruipetine?— Jesam. Potpornji se već postavljaju, sad su im temelji na kamenu.

— Na kamenu! — ponovi Warburton. netremice gledajući u Nealea. Onda se okrene Lodgeu. — Sjećaš li se onog divljeg, riđokosog kaufooja, onog Nealeova prijatelja, kako je ono rekao: »To je otprilike sve«?... Ah, nikad ga neću zaboraviti!... Lodge, dozovi Leeja i prijatelja mu senatora Dunna, pa da i to'4svršimo. I to će biti otprilike sve!— Napokon, sto mu gromova! — oduševljeno i6§ general.Pošto se ntitko od služndka ne odazva na generalovo dozivanje, to an sam ustade i pođe u susjedna kola.Neale osjeti nemir i tjeskobu u grudima. Lee! Allison Lee! Od toga imena sav se stresao. Shvatiti mije mogao, ali je znao da to ime na njega djeluje gore nego što bi trebalo. Negdje živi čovjek što se također zove Lee, i taj je čovjek Allien otac. Neale je znao da će jedinog dan-a upoznati toga čovjeka.Uto se general vrati u kola, praćen dvojicom ljudi u crnim odijelima. Nealeu se činilo da crte na blijedu licu AUisona Leeja imaju izvjesne sličnosti s Allienim crtama.Pozdrava nije bilo, Situacija nije dopuštala nikakve ceremonije. Warburton se zagleda u pridošlice pogledom koji nije bio ni hladan ni vatren.— Gospodine Lee, kao direktor ove pruge moram vas obavijestiti da prema izvještaju našeg inženjera ovdje prisutnog, smatramo poništenim sve ugovore sklopljene s vama i više nećemo sklapati ndkakve.Bljedilo gnjeva brzo izmijeni lice Allisona Leeja. S bijela lica oči se njegove krijesile purpurnim plamenom.I sad je Neale bio siguran da je to Allien otac — u njegovim je očima spazio plamen i ljepotu njezindh očiju.— Warburton!... Valjda nećete.., ja imam dobre veze...—- Do đavola i vaše veze! -— otpovrnu Warburtcn u kome se lav opet probudio. — Graditelji... direktori ... vlasnici žel jezmdoke pruge su tu, pred vama, u ovim kolima. Shvaćate li to? Zar baš tražite da'se bobu kaže bob a popu pop?— Mene je Kongres postavio. Ja ću...— Neka je iza vas sto kongresa, ja vam kažem da više nećete imati ugovora ni za jedinu stopu pruge ~ zagrmi Warburton. Sad je stajao, odlučan, nepokolebljiv, strijeljao je pogledom. — Poradi vaših... va-ši'h veza, recimo... boluje vaim je da, nas ne izazivate.— I vi meni podnosite pod nos ovog skorojevića, takozvana inženjera! — planu Lee gnjevno. — Pa tko je on.? Kako se on usuđuje da me tako kleveće?810311— Gospodine Lee, on mije mi spomenuo vaše ime — odvrati mu direktor.Lee se borio da se svlada.— Warburton, pa to je nečuveno! Da jedan ludi momak ... što se druži s odmetnicima ... da se prihvati njegov izvještaj... kakav god bilo!... To je apsurdno! Da se ide protiv mene s izvještajem nekog balavca koji samo ima dobar jezik i umije oažvrljati nekoliko brojeva! To je uvreda! Ja ću njega...Warburton podiže ruku gestom koja Leeja ušutka. U toj gesti Neale nasluti nešto što ga uzbudi do dna duše. Evo, dolazi! Potvrdu svoje slutnje našao je u generalovu rijetkom osmijehu što je samo na čas za-titrao, onako bjeguć. Nealeu stade dah. U grudima osjeti onaj stari, znana stisak.— Lee, dozvolite mi da obavijestim vas i senatora Dimna — svečaoo če Warburton — pa da zaključimo ovaj nesretni razgovor... Kad se završe radovi ovdje, što će biti ubrzo, gospo dim Neale će biti glavni inženjer za održavanje pruge Uni ^n Pacific!312GLAVA 24. /

Tako se Nealeu ispunio divan san njegov. Gasa njegove radosti bila bi ražom puna, da nije bilo uspomena što su mu gorčinom pratile svaki časak života.Sjedište mu bilo u Bentonu, te je odatle kretao na duga putovanja uz prugu prema istoku i zapadu, da bi izvršio dužnost na koju se dugo pripremao — da u savršenom redu održi prugu.Pri koncu mjeseca pozvali su ga u Omahu.Poruku je potpisao Warburton>. Kad je došao u Omahu, Neale se iznenadio promjenama. Omaha je postala velik grad. No, u međuvremenu je Warbur-ton bio pozvan^ u New York, te je Nealeu poručio neka ga sačeka.To je vrijeme Neale iskoristio da se upozna s ljudima s kojima će kasnije doći u dodir. Među njima, i u gradskoj buci i vrevi, on je barem privremeno zaboravio svoju bol i tugu. I protiv volje laskalo mu ono poštovanje kojim su ga primali, a po svom negdašnjem običaju stao je sklapati prijateljstva. Sad mu je položaj bio osiguran. Govorkalo se o eventualnoj izgradnji krakova pruige Union Pacific. Njega su konsultirali, nudili mu mjesta, pozivali ga sa svih strana. Tako su mu dand provedeni u Omahi bili i korisni i prijatni.Onda dođe brzojav od Warbu>rtona kojim ga je pozivao neka dođe u Washington.Morao je putovati dva dana, vrijeme mu je sporo prolazilo. Cimalo mu se da mu važnost raste uporedo s pređenim putem. Koliko god mu to bilo prijatno; sve mu je bilo više nalik snu.313Došao je u hotel koji mu je bio označen u brzojavu i tamo ga Warburtan dočeka toplo.— Dug je put, a kad k tome putujete uzalud! — reče mu direktor. — Da, tako je sad ispalo. Bili ste ini potrebni da odgovorite na meka pitanja ovdje. No, nitko vas neće pitati ništa službeno, pa je bolje da ne otvorite usta... Dobili smo novac. Sad je osigurano dovr^mje Unioo Pacifica.r e je mogao samo slutiti na što bi se morala odi ■■> ta pitanja, jer mu direktor ne objasni. S takve mis ci se sjeti svoga prvog dojma o složenom financija n i političkom problemu što ga predstavlja takva izgr,;- .nja. Warburtom ga odvede na večeru a potom u neki klub te ga upozna s mnogim ljudima.Već samo zbog toga, Nealeu bilo drago što je bio pozvani u glavni grad. Upoznao je neke senatore, kon-gresmane i vladine fuinkciomere, političare i istaknute ličnosti. Na njegovo iznenađenje, svi su ti ljudi brii jako dobro obaviješteni o Union- Pacificu. Porazgovarao je s njima, ali je bio oprezan u odgovorima. Poslušao je mnoge diskusije i razgovore o ražinim fazama rada na pruzi, od Čredit Mobiliera do kineskih kulija što napreduju s istoka te će se sastati s Ircima što rade pod njegovim nadzorom.Čudno mu bilo poimanje da velika željezmačka pruga ima svoju bit, porivnu snagu i svrhu u jednom ovakvom centru. Tu su ti džentlmeni u crnim kaputima, tiha glasa, što puše cigare, koje su Warburtoin i ostali direktori uspjeli pokrenuti poradi kolosalna poduhvata. Kakve li ogromne razlike između ovih ljudi i graditelja pruge! Dok je s bijelokosim Warburto-mom i njegovim poznanicima pušio njihove skupe cigare i pio njihovo opojno vino, Naale ih je upoređivao s Casevem, McDermottam i mnogim drugim krupnim šinopolagačima ili vozarima tamo na pruzi. Za izvršenje ovakva zadatka bilo je potrebno učešće svih klasa. Ti su ljudi govorili o novcu i zlatu kao što bi kakav predradmik govorio o Šljunku-. Pušili su i pričali ležerno, smijali se dosjetkama, raspredali i zabavljali se ma račun onoga što je zapadno od North Plattea u sebi nosilo tragediju. S njih su zračili blagostanje, moć, važnost i osebujna neka privlačnost koju je Neale više osjećao nego uočio.314IOd svega mu najčudnija bila blijeda slika koju je stekao o zavrzlami na kojoj počiva ustrojstvo dionica, temelj investicija i zlata uložena u izgradnju pruge. Iako je on inženjer, te mu je dedukcija usađena navika, nikad ne bi bio u stanju da pohvata konce tom zamršenu i golemu klupku poslova. No, bio je uvelike zainteresiram. Tu, među tom gospodom u crnim

kaputima, smetnuo je s uma svoj prezir i odvratnost što iih je osjećao prema profiterima povezanim s izgradnjom.Ispratio je Warburtoina ma kolodvor jer se direktor vraćao u New York.— Vi krenite sutra — reče mu Warburtom. — Vidjet ćemo se uskoro, nadam se da će to biti u Utahu, kad se zabije i posljednji klimi. To će biti dan, čas!... Slavit će ga širom Sjedinjenih Država.Neaie se vrati u hotel, nastojeći da izluči orno osnovno, vitalno što je naučio na tom užurbanom i naoko beskorisnom putu. U duihu kao da mu se sve vrtjelo. Ipak, dok je tako razmišljao, postepeno mu se ukazao zaključak da i ma jednom i na drugom kraju velikog pothvata djeluju iste tajnovite sile zla. One su i među fizičkim i među idejnim graditeljima. Ovdje su krupne ličnosti zainteresirane i umiješane, a tamo ljudi još veći od ovih znoje se, izgaraju, stare i umiru. Razlika je u tome što one rabotnike rukovodi nekakav ideal, a poslovne ljude muka samo novac i profit.Suzdržao je nekakav prezir te pomislio kako bi se i ti financijeri potakli kakvim plemenitijim motivom kad bi mogli vidjeti kako žive i rade radnici ma pruzi, onako kaiko je om to vidio. Prije nego će zaspati, zaključio je da su put u Washinigton i priznanje što mu ga je odao Wairbu;rtomov krug, u srcu mu usadili jedmu novu želju — da ponese još koju šinu i zabije još koji klin za svoju toliko voljenu prugu. Njemu je taj rad predstavljao mešto zbog čega se borio svom snagom svojom i radi čega je stavio i život-na1 kocku. Tom stvaralačkom djelu mije samo posvetio misli, nego je mišice uložio i bol u njima osjetio od argatovanja na tom najvećem od svih velikih pothvata.Bila je noć kad je napokon stigao u Bemton. Noć i Đenton. Već je bio zaboravio. Masa ljudi gurala se s vlaka ma vlak. Jedva je stigao da se izgura. Odjed-315mom uoči da su žurba i mukla i neskladna buka mnogih glasova na stanici nekako neobične za ovo doba, makar se radilo o vječno napetom Bontonu. Opazio je onda da svijet oko njega nosi prtljag. Upitao je neke prolaznike što to znači, dok se najzad našao jedan koji ga je čuo te mu izdrekmuo odgovor.— Ovo je posljednja noć Bentona!Sad je tek shvatio. Došao je kraj velikom i opakom naselju. Sad ga ruše, sele, prazne. Seljenje je u toku. Za četrdeset i osam sati sve što je predstavljalo Benton, sa svim njegovim zlatom i mukama, uključit će se u novo, veće i posljednje naselje takve vrsti ma pruzi — nazvano Roaring City ili Tutanj-grad.Kontrast onom lijepom Washingtonu, iznenadno buđenje iz polusna u kojem se sjećao svega što je doživio tamo, nenadan upad u mutnoosvijetljeoi, prljavi i bučni pakao — sve izazva u Nealeu ofarat čuvstava.Uz vedrinu duha što je tonula, u njemu se javiše stare bolne misli — sjećanja na Allie Lee, očajanje u vječitoj sumnji da li je on«a uopće više živa. Iza naselja dizali su se nejasni brežuljci, nekako zagonetni, mistični, i neizmjenljivi. Kad bi znao da se ona, bilo živa ili mrtva, nalazi tamo, među onim brežuljcima — ikakvo bi to bilo blaženo olakšanje! Ali je najveći strah njegov u ovom užasu; što se naziva Bentonom.Kročio je ulicom Bentona, goie-dolje, gore-dolje, do kasnih sati i do umora. U svim dvoranama i lokalima tekla urnebesna orgija. U jednom času Neale je začuo neke šuplje, mukle krikove i pucnje iz pištolja — zatim brzu i tupu prasku revolvera. Čudno — stresla ga jeza! Ali, večeras mu je sve čudno. Okrenuo je leđa tim zvucima, nije znao ni kamo će poći nsi šta će raditi, nemoguće mu bilo spavati i počinuti. Napokon se našao u jednoj kockarnici i sjeo za stol s nekim kartaš ima koje je pozn<avao po viđenju.Bila je posljednja noć Bentona, a u zraku se osjećala neka strašna prijetnja.

Neale se predade duhu što je vladao toga časa — i karti, Gotovo se bio posve zaboravio, kad jedna bijela ruka s prstenjem blago leže na njegovo rame. Začu gdje ga netko doziva šapatom. Uzgleda i spazi zarumenjeno, oarofcito, ozareno lice Beautv Stantom.316GLAVA 25.Strahotni, besneni i jezivi bili su oni popodnevni i večernji časovi posljednjeg dama Bentona, dana isplate, koje je Allie Lee provela iza zakračunanih vra* ta svoje sobe. Uši joj š umile od Bentonove buke — šapata, jauka i smijeha, mukle dreke pijanaca, zveketa zlata i stakla, hladnih glasova kockara, neprekidna topota i struganja čizama, prigušenih i dalekih te zvonkih i blizih pucnjeva, bijesna Zagora muškaraca u orgiji, i od sve te grozne buke 'maj čudnijih, prodornih, vriskavih glasova žena, u pjesmama bez duše, u smijehu bez radosti, u ciki pomammoj, groznoj, turobnoj.'Ležala Allie u tmici i zaklinjala zoru meka brzo cikuie, tresla se od tog sukoba glasova, u strahu da će svakoga časa sve nasilje Bontona provaliti kroz krhke zidove njezine sobe i donijeti joj uništenje.Buka je međutim narasla, pa je stala jenjavati i odumirati, najposiije se izgubila; tmica odstupi pred sivoćom i zorom; sunce se podiže, zapuha vjetar. Sad je Benton spavao snom posvemašnjog iscrpljenja.Zrcalo joj je kazalo stravičnost noći. Lice joj bilo bijelo, oči iskolačene užasom, pod njima se tamnim brazdama usjekli podočnjaci. Tresle joj se ruke.Toga dana za kasna popodneva čuili su se šumovi i nekakvo kretanje iz Duradeova lokala. Kuća se probudila. Nešto kasnije sam Durade joj donese hranu. Bio je izmoren, ispijen, ali radostan. Nije ni zapazio Allieno stange i izgled.317— Ta glupa i gluha tikva što je tebe služila, otišla je — reče Durade, — Jučer je bila isplata... Mnogi su otišli... Allie, dobio sam pedeset tisuća "dolara u zlatu! .....'— Zar nije dosta? — oma upita.Om je nije čuo nego nastavi pripovijedati o svojim dobicima, o zlatu, o igrama i o'još većim ulozima na koje će igrati. Usine mu drhtale, oči se krijesile, prsti mu se grčili hvatajući u prazno.Njoj lakmu kad je on otišao. Dosegao je svoj vrhunac i sad mora uslijediti njegov neimiinovain kraj. Allie osjeti da je došao krajnji čas da nešto poduzme radi svoga spasa.Ta je misao očajnički vrtkala i kopala u njoj kad ju je Durade pozvao na posao.U Duradeov je lokal uvijek ulazila oborenih očiju. I prečesto su je zapekli pogledi muškaraca. Ovaj put kad je ušla osjetila je prisustvo kockara, ali zamijeti da su ovi današnji nekako tiši od ostalih koji su se tu izredali. Durade joj naloži neka im donese piće, potom nastavi razgovor, glasom brzim, uzbuđe-mim, poletnim, hvalisavim, gotovo veselim.Allie ne podiže pogleda. Kad je donijela poslu-žavnik s pićem za glavini stol, začu gdje netko šapnu: »Tsko mi Zevsa!... Hough, to je ta djevo jtoa!«Onda je uslijedio brz i lagan uzdah i usklik: »Gospode!«Oba ta glasa uzbudiše Allie. Prvi je bio lijepo intonirani, profinjeni, tihi i mirno, glas jednog Engleza, dok je drugi bio žustar, brz, potonuo i pun iskrena uzbuđenja.Tek kad se vratila u naslonjaču kraj police Allie se usudi da podigne pogled. Za stolom s Duradeom sjedila su četiri muškarca, od njih trojica u cnntim odijelima, po običaju profesionalnih kockara. Četvrti je bio u sivom odijelu, ma glavi mu bio šešir neobična kroja sa širokom i slabo nategnutom vrpcom. Kad mu se pogled sreo s Allienim, taj čovjek stade šešir; ona zaključi da time odaje počast njezinu prisustvu. To mora biti onaj čiji je glas odao Engleza. Lice mu bilo lijepo, izbrazdano i osjenčano i sumorno, umornih plavih očiju i plava brka koji je samo djelomice krio lijepo skrojene usne. Allie nije na tom mjestu još318

nigda vidjela slično prijazno i tužno lice. Po njemu je mogla vidjeti šta je taj čovjek prošao. U svojoj nevolji i žalosnom iskustvu, naučila se da po licu sudi ljude što su dolazili u Duradeov lokal. U Englezovim je crtama spazila ono što je naslutila po njegovu glasu. Nije ponovo pogledao put nje. Igrao je nekako umorno, nehajno, nebrižno, očito mu je duh bio zaokupljen nečim posve drugim.— Koliko karata, Ancliffe? — upita jedara od onih u crnim odijelima.Englez baci karte na stol.— Nijedna!Igru prekide nekakvo komešanje u susjednoj prostoriji koja je bila javna kockarnica Duradeova lokala. ."— Opet tuča! — Durade će nervozno, — A danas su mi se javili samo Muli i Fresmo.Začuše se mukli glasovi, težak topot, potom odjeknu pucang. Durade namah ustade.— Gospodo, oprostite — reče i izađe. Jedan kockar izađe za njim, a drugi se čas kasnije podiže pa i on ode da viri s vrata.Za stolom ostadoše tako Englez i još jedan kockar koji je djevojci bio okrenut leđima. Ona spazi gdje se Englez prigiba i nešto šapuće tom kockaru. Onda se kockar podiže, okrenu se i pođe pravo k njoj.— Ja sam Place Hough — obrati joj se on tihim i brzim glasom. — Kockar sam, ali i džentlmen. Čuo sam čudne priče o vama, a sad sam došao da se osvjedočim. Jeste li vi Allie Lee?Djevojci se učini da joj srce skače u grlo. Sva je ceptjela, napetim je prodornim pogledom zurila u onog čovjeka. Kad je ustao od stola izgledao je isti crnoodjeveni kockar kamena lica kao svaki drugi od njegova zamata. Ali gledan ovako, izbliza, odavao je drugu sliku. Pod ondm njegovim hladnim, bezizražajnim licem ležalo je nešto blago i živo. Oči mu bile kristalnobistre, upadljive svojom prodornom snagom. Sjale mute oči divljenjem, znatiželjom i suosjećanjem.Nagonski je Allie stekla povjerenije u taj glas, pa sad svjesno povjerova čovjeku.— On, gospodine, ja sam... unesrećena ... razboljela sam se od straha! — oma izmuca. — Kad bih samo smjela...319— Meni smijete reći — on je odmah prekide. — Samo brzo! Jeste li'vi s ovim čovjekom po vašoj volji?— Oh, nisam!— Pa kako, onda?— Oh, gospodine, valjda ne mislite...— Znao sam da ste dobro i nevino stvorenje čim sam vas,ugledao... Recite, tko ste vi?— Allie Lee. Kći Allisona Leeja.— Ah! — Kockar tiho zviznu, okrenu se, pogleda put vrata pa mahnu Englezu. Ovaj ustade. U susjedna m prostorijama staža vala se buka tuče.— Amclif fe, ova je djevojka Allie Lee... Pa ona je kćj Allisomia Leeja!... Krupne ličnosti na izgradnoi željeznice... Ovdje mora da se radi o strašnoj zabludi. — I on stade nešto šaputati Ancliffeu.Allie opazi kako je Englez gleda upitno i nujno, ali i ljubazno. Ti su ljudi zaista čuli za mju.— Hough, bit će da griješiš — reče Englez. Slično čuvstvo zapljusnu Allie, osjećala je da jesad došao njezin čas.— Ja sam Allie Lee. Moja je majka pobjegla s Duradeom ... u Kalif oitniju. On je nju koristio kao meku, da privuče ljude u njegovu kockarnicu... onako kako sada koristi mene... Prije dvije godine pobjegla smo, s jednim smo karavanom krenule put istoka. Onda su nas oapali Indijanci... ja sam se sakrila, iz« bjegla sam pokolj. Pa...

— Nije važno da mi sad pričate cijelu priču o sebi — prekine je Hough. — Nemamo vremena za to. Vjerujem vam... Znači, vi ste zarobijetnica?— Oh, jesam!... Drži me zatvorenu u jednoj sobi. Nikad ne izlazim. Toliko mi se zagrozio, dia dosad nisam smjela ni .sanjati da se obratim nekome. Sad je Durade naprosto poludio. Ne mogu izdržati više.— Gospođice Lee, ne brinite — izjavi Ancliffe. —• Mi ćemo vaš izvući odavde.— A kako? — kratko će Hough.Ancliffe smjesta predloži da iz tih stopa izađu zajedno s njom, ali Hough odmahnu glavom.—- Čujte — brzo će Allie. — Otn bi me ubio ornog * časa kad bih pokušala da pobjegnem. Volio je moju majku. Ni danas ne vjeruje da je ona mirta. I živi320samo zato da se osveti njoj... Ovdje ima bandu najgorih očajnika: Fresno, Muli, Stitt, Black, Grist, Days, jedan Meksikanac koga zovu Mex, i drugi... sve sami zlikovci, od zla oca i gore majke. Odavde me možete izvući živu samo lukavstvom.— Kako bi bilo da dovedemo vojsku?— Onda bi Durade najprije ubio mene. J — Možemo li vas odvesti noću, krišom?— Ne vidim kako. Oni su budni cijelu moć. Ja sam iza zatvorenih vrata i pod stražom... Ne znam... Durade je lud za zlatom, sve bi dao za njega... možda iskoristite tu njegovu slabost, natjerajte ga da i mene proigra, šta ja znam... ili možda da me proda za zlato...U Houghovim hladnim očima kresnuo je nekakav leden sjaj. Otvorio je usta da nešto kaže, ali nato samo mahnu Ancliffeu neka se brzo vrate za stol. Tek što su sjeli, kad se u sobu vrate dva kockara, a za njima Durade. Zadovoljno je trljao ruke.— Oko čega je to bila galama? — upita Hough otresajući pepeo s cigare.— Pijanci nekakvi, tražili zlato koje su zakartali.— Pa su dobili nogom u stražnjicu? — dobaci Ancliffe.— Jesu. Tamo su sad Fresno i Muli.Igra je nastavljena. Allie osjeti da se duh te igre promijenio. Kockar Hough je sad sjedio naprama njoj, u svaku se rundu unosio veoma smišljeno, kao s kakvom određenom nakanom, i silovito nametljivo. Ancliffe međutim ubrzo napusti igru, ali je sad bio njome jako zainteresiran, dok je ranije bio indiferentan. i Hough je zapravo svojim duhom i vještinom gnao svoje ■protivnike, poticao njihovu strast, slabio njihovu hladnokrvnost. Iako je imao najveću sreću, Durade je nekako bio najslabiji od sviju. Oma ostala dva kockara suprotstavila su se Houghu.Večernje sjenke skupljale su se u sobi, pa Durade vikmu neka se urpale lampe. Uđe jedan vitak, cnnook Meksikanac gibak kao pamitera, da izvrši nalog. Za pojasom je imao nož, a izgledao je kao pravi razbojnik. Kad je upalio lampe primakao se Duradeu i nešto mu rekao na španjolskom. Durade mu odgovori21 Trasa Union Pacifica321>na istom jeziku, pa Meksikanac izađe. Jedan od one. dvojice kockara ostao je u međuvremenu bez novaca, pa sad ustade.— Gospodo, dozvolite da odem po novac, brzo ću se vratiti — on reče.— Svakako — odvrati Houigh. Durade zlovoljno prihvati.Igra se nastavila i bivala sve zanimljivijom. Je li Meksikanac štogod rekao onima napolju, ili im je možda prenio kakvu Duradeovu poruku, ali se ubrzo pojaviše Duradeovi pomoćnici. Ušli su jedan za drugim, tihim korakom, oči im se krijesile.— Durade, zar ste zatvorili dućan preko? — upita Hough.— Sad je večera. Nema puno igre — upade Miull. Hough ga hladno odmjeri.— Nisam pitao tebe — reče.

Durade se prenu i reče da se ovdje igra krupna igra, zato je prekinuo igru u drugoj prostoriji, jer neće da ga odande ometaju. Riječ mu je glatko tekla iz usta. ali mu je izgled bio nekako neiskren.Nešto kasnije i drugi kockar objavi kako je ostao bez para, pa moli dozvolu da izađe i negdje posudi novaca. Potom žurno ode.Sad su igrali sami Durade i Hough. Sreća im je bila naizmjenično naklonjena. Onda se vrate ona dva kockara sa novom dvojicom. I novodošli su bili tipični kockari, hladna oka i bezizražajna lica, na njima crni kaputi i šeširi.— Možemo li zasjesti? — onj upitaše.— Samo izvolite — odvrati Hough.Durade se namrgodi. Premda se ne bi moglo reći <ia ga je sireća napustila, očito mu nije bilo drago što se povećao broj igrača. Usprkos tome, čim je dobio prvi veliki ulog, njegovo se držanje izmijenilo. Odmah mu lice zasjalo, taština mu je bila zadovoljena.U jednom momenttu usred igre Hough odjednom lupi šakom po stolu. Šaka mu bila prazna, ali se ipak začuo nekakav tvrd, metalan zvuk. Svakom bi pažljivom promatraču bilo jasno da Houigh ima pištolj u rukavu. Ali Durade to ne uoči.— Ne slažem se da se taj čovjek toliko prigiba nad stol — reče Hough i prstom upre u Fresna.— Zar tako? — naceri se ružnu div. Držao se drsko i prijeteći.— Tebi nisam ništa rekao — odbrusi mu Hough. Fresno ustuknu pred hladnokrvnim. kockarom.— Ne brinite za njega, Hougih — odvrati Duirade. —• Ta i oni su uzbuđeni našom igrom.. Uvijek je tako kad se igra za krupne pare.— Pošaljite ih van pa da igramo bez smetmje.— Neću — oštro će Durade. — Mogu kiibicirati.— Ancliffe —- također oštrim tonom reče Hougih— dovedi neke moje prijatelje neka kibiciraju. Ne zaboravi Nealea i Lairrvja Kaciga.Pri .nenadanu pomenu njezina dragana Nealea 1 njegova prijatelja Larrvja, Allie, koja je motrila i slušala, gotovo pade u nesvijest. Na tren je pred njom sve zaigralo, soba se stala okretati, pomislila je da će joj srce pući od radosti,Englez izađe žurno.Hitrinom vuka Durade podiže glavu, uzgleda % kairata.— Sta biste htjeli time?— Hoću da mi prijatelji budu ovdje i gledaju igm— odvrati Hough.— Ali ja ne dozvoljavam onom riđokosom revol-verašu da stupi nogom kod mene.— Pa sad, žao mi je, ali morate odstupiti od svoga pravila... Durade, pamtite da niste jako omiljen u Bontonu, a ja jesam.— Senor... vi insinuirate... — siknu Španjolac užagrenih očiju.— Da — prekinu ga Hough svojim hladnim, trijeznim glasom koji utiša eksplozivnog Duradea. — Sjećate li se jednog kockara koji se zvao Joines? ... Ubi jeo je upravo u ovoj sobi... Da mane kojim slučajem ubiju ovdje, ma isti način*, vi i vaša družina ne biste još dugo živjeli u Bentanu!Duiradeovo lice mirtvački proiMijedi od gnjeva i straha. U tom času na njemu mije bilo maske. Ćud se njegova jasno pokazala. Očito je bilo i to, da se dosad Durade niije naišao oči u oči s čovjekom Houghova kova.— Sta onda, hoćemo li se ovako natezati ili ćemo nastaviti igru? — uipita Hough.322323Durade proguta svoj bijes i pokretom ruke dade mak da će nastaviti igru.

Allie prikova pogled na vrata. U njoj je harala bura čuvstava. Razine su je misli salijetale, pitala se hoće li biti dobro da se Neale nađe s njoim baš na ovakvu mjestu. S druge strane, sladila se mišlju kako će odmah poletjeti k njemu, samo meka se om pojavi, bacit će mu se u naručje i zaplakati od sreće što je izba vijena, A Riđi Kin«g? Sjetila se kauboja uz nekakvu jezu. Ako Kimg ovdje uđe i ugleda nju-, sam će se pakao srušiti na Duradea i njegovu bandu.Prolazili su časovi. Igra se nastavljala. Igrači su govorili tiho, a promatrači su šutjeli. Tišinu su remetili jedino neskladni zvuči izvana^Netremice je Allie zurila u vrata. I ona se najzad otvore. Uđe Aincliffe praćen nekolikim ljudima živa oka i pokreta. No, među njima nije bilo ni Nealea ni Larryja Kinga. Allie se učini da joj se srce pretvorilo u olovo. Vidjela je Aocliffea gdje odmahuje glavom te pogodi da joj time daje do znanja kako nije uspio naći one koje je Hough zatražio u prvom redu. Ali uto Allie osjeti neku neobjašnjivu radost — što je Neale neće zateći ma ovakvu mjestu, što Larry neće potegnuti revolver na Duradeovu bandu. Postoji mogućnost da se ona oslobodi i bez nasilja.Od tih misli, neko je vrijeme bila slaba i kao omamljena.- Svejednako je slušala tihe glasove kockaira, šljiskanje karata i zveket zlata, Ali, otkako je pomenut Neale, otkazala joj je pamet. Dugo je tako bila u vlasti cijeloga spleta i niza misli.i čuvstava, dok najzad nije polako počela dolaziti k sebi. Onda je stala razmišljati kako je dobro pogodila, ili slutila, ili pak iz ljubavi osjećala da se Neale mora nalaziti u Bein-toniu. Ta joj je misao bila neizrecivo slatka. Srce joj se nadimalo. Sigurno je on opet drži mrtvom. A negdje će se već naći njih dvoje — ubrzo. Čim je vidi, oni će. znati da je oma ostala njegova, vjerna njemu i dušom i tijelom. Od Nealea je nisu mogli odvojiti ni Iindijamci, ni podmukli Španjolac, ni Benton sa svim svojim užasima, ni cijela banda zlikovaca, niti bilo šta drugo. Oduvijek je to znala, ali je sad nesi-gurnija. Divna je ta čista i jasna spoznaja. Njezinu vjeru podržava nešto veliko i nedokučivo. Gorostašain324i silan! bijaše duh što je podržao Allie — s njim se nije mogao mjeriti čak ni duh ornih graditelja što su u pruigu unijeli sav svoj žar i vjeru u napredak, ni duh onih požrtvovnih inženjera čije je oličenje bio Neale, njemu nije bilo poređenja ni u razuzdanoj mladenačkoj divljini jednog Larrvja Kinga, ni u herojski mukotrpnom radu, jednostavnosti i požrtvov-ffiosti običnih ljudi, ni u neshvatljivoj strasti kockara za zlatom, nri u tajni što se krila u ludom smijehu pa-lih žena koji je čudno i tužno odzvanjao nošen noćnim vjetrom.Kad je Allie ponovo podigla glavu, situacija se za stolom bila promijenila. Sad su igrala samo njih trojica, Houigh, Durade i još jedain. A čas kasina je taj treći kockar baci karte, ustade i šutke preuze mjesto među onim kockarima u crnim odijeliima što su stajali iza Hougiha. Neobičan su kontrast predstavljala ta njihova crna odijela kraj blijedih im lica! Oni su izgubili, i to zlato, ali je to njima malo značilo. No, u ,on«om njihovom stavu, iza Hougha, bilo je nečeg značajnog a velikog! Kockari što su se udružili protiv podvale! Durade je već bio izgubio cijelo blago, ali još ne sve što je imao. Grozničavih očiju, ispijena lica, nije bio mi sijemika prijašnjem iraispoložeinom Duiradeu. Kosa mu bila znojna i neuredna, košulja razdrljena, ruka mu drhtala, s donje usne gdje se ugrizao klizila mu je kap krvi. Bio on slijep za sve oko sebe, osim zlata, karata i toga kamenolikoig, neumoljivog kockara čeličnih živaca, Hou'gha. Iza Duradea stajala njegova banda, skup nemirnih, pomaminiih ljudi očiju uprtih u zlato, očiju ispunjendh mržnjom i spremnošću na umorstvo.Allie se pr&krade u svoju sobu, ali ostavi odškri-ffiuta vrata da bi mogla viriti. Ushodaia se po sobi, iščekivala je, osluškivala — čekala da se desi ono od čega je u strahu pobjegla. Kockar Hough dobit će Duradea, dobit će i njegovu posljednju' paru, pa će ga onda natjerati da stavi i iraju ma kocku. Allie je bila uvjerena da će tako biti. Nije nimalo sumnjala da će Hough i nju dobiti, ali je sumnjala da će moći da je odvede tek tako. Bit će borbe. A bude li

borbe, onda ona mora značiti kraj Duradeu. Jer će taj kockar Hough, što je takvih nepopustljivih živaca, prodornih325očiju, savršeno bijelih ruku i brz kao munja — zaiz-vjesno ubiti Duradea na najmanji povod.Odjedared Allie stade — zaustavio ju je težak uzdah što se začuo iz kockarnice. Zastruga jedna stolica i bučno prekinu tišinu koja se bila naglo spustila.— Durade, gotovi ste!Bio je to hladan, zvučan Houghov glas.Allie pritrča vratima i vinnoi, Durade je sjedio, ličio je na potučenu divlju zvijer. Hough je pak stajao, nagnuo se nad veliku gomilu zlata na stolu. Ostali kao da su se ukočili.— Ovdje je cijelo jedno blago — nastavi Hough pokazujući u gomilu zlata. — Sve što sam ja imao, sve što su ostali imali, i sve što si ti imao... Sve sam ja dobio!Duradeove su oči bile prikovane za omu gomilu što se sjajila. Nije imao snage čak ni da na čas uzgleda U hladnokrvnog Hougha.— Sve! Sve! — ponovi Durade.Onda se Hough prigtnu put Duradea, nalik jastrebu kad se ustremi na žrtvu.— Durade, imate li još išta da stavite na kocku?Španjolac se jedini pomače. Polako on ustade, tresući se cijelim tijelom, a kad se uspravio, tek je onda podigao oči s one žute gomile na stolu.— Senor... je li se vi mani ... rugate? — on dahnu muklo.— Dobro. Nudim vam sve ovo što sam dobio... sve!... za djevojku koju držite ovdje!— Jeste li vi ludi? — uzvikou Španjolac.— To se zna!... Ali mi brzo odgovorite, hoćete li ♦Ili nećete?— Senor, ne bih prodao tu djevojku ni za sve zlato ovoga svijeta — odmah će Durade. Na njemu nfije bilo nikakve neodlučnosti. Houghova ponuda nije djelovala na Španjolca koji je zbog zlata izvršio mnoga zlodjela.— Nećete je prodati, ali hoćete je zaigrati!U Houghovim riječima sad je doista bilo poruge. Jednim pokretom gurnuo je sav dobitak nasred stola, zvonko je zazvečalo zlato. Kockar je dobro znao šta se zbiva u duši Španjolca.Grčevito se trzala vilica Duradeu, reklo bi se da ju ne može smiriti, ne može progovoriti. I vidjelo se326•— ono što on ne bi prodao ni za koju cijenu, to će om staviti na kocku poginam kockarski mahnitom vjerom u sreću.— Sve što sam dobio, za djevojku — ponavljao je Hpuigh nepopustljivo. U njegovoj pomudi se s kockarskom strasti miješala poruga, i smionost neka izazovna, i lukava odlučnost. Kao kockar, Durade je bio igračka u rukama jednog diva.— Onda... prihvaćate li?Durade poskoči kao da je njime zastrujio nekakav neodoljivi poriv.— Si, senor! — on kriknoi, glas mu zazvonio snagom i radošću. U tom času, koji je nesumnjivo bio najpre-sudndji u njegovu kockarskom životu, i nehotice je progovorio materinjim jezikom.Potaknuti zajedničkim porivom, Hough i Durade u isti mah sjedoše za stol. Ostali se skupiše oko njih. Opako zažarena oka, Fresno se primakao posve blizu stolu.— Nanjušio sam ja Hougha — reče om najbližem drugaru svom. — Djevojku on hoće!Igrači sjekoše špil, da vide tko će dijeliti. Hough je imao jaču kartu, činilo se kao da se njegova pobjeda unaprijed osjeća u samoj napregnutoj tišini, u napetoj atmosferi sobe. Stao je miješati karte. Rujke mu bile bijele, lijepo oblikovane, kao u kakve žene, ali je u njima bilo i snage i svireposti nekakve. Micale su se savršenom brzinom — brzinom koju oko ndje moglo pratiti. Njegovo neuporedivo vješto baratanje kartama prosto je izazivalo pomisao šta je on

kadar izvesti s no ima. U kockarevim bijelim rukama što su fantastiičniom brzinom miješale karte, u njegovoj usredsređenostd na igru iskazivala se njegova čvrsta namjera da dobije. Podmukli je Durade našao dostojna protivnika, protivnika koji se poigrao njime. Ukoliko je u toj igri nešto bilo u pitanju, onda su to bili samo životi, a nikako Houghova pobjeda. Durade je naprosto bio osuđen da izgubi. Nije bilo tog oka, ili te ruke koja bi mogla otkriti i oaj sitniju Houghovu varku. Usprkos tome, u tom je napetom času sve na njemu govorilo da je on od glave do pete pravi igrač.327Šapatom je Durade zatražio dvije karte koje prihvati dršćućim prstima. Beskrajna nada izobliči mu lice,— Ja ću promijeniti tri — spokojno će Hough. Promišljeno brižljivo i polako, u čudnoj suprotnostis malopređašnijom hitrinom, on uze tri karte sa špila, jednu po jednu. Onda ih nehajno pogleda i sasvim spokojno iskrene ih na stol, pokazujući kombinaciju za koju je znao da je nepobjediva.Durade je buljio, iz grla mu se ote mukao krik.Hitro Hough ustade.— Durade, dobio sam — on reče, pa se okrenu svojim prijateljima: — Gospodo, molim vas pokupite dobitak.Onda zakroči prema vratima Alliene sobe. Vidio je djevojku gdje viri.-— Hodite, gospođice Lee — reče kockar.Nesigurnim korakom, sva uzdrhtala, Allie izađe.Kao po nečijoj zapovijesti, Španjolac uzgleda sa zlata što su ga Houghovi prijatelji trpali u džepove. Kako je spazio Allie, sav se promijeni Izgubi se s njegova lica onaj žar strasti za zlatom, na nj pade tamna sjena iznenađenja. Onda mu lice uisplamti. U njegovim je očima zasjalo nepomirenje s gubitkom, vidjela se misao koja odbija takvu mogućnost. Na jedan je tren*'bio prekrasan — a možda je u tom trenu u njemu progovorila prava krv; potom, zaprepašćujai-ćom hitrinom, a zaizivjesino brzinom koju je potakla jedna uspomena, <m se pretvori u crno oličenje neizrecive i neuništive mržnje.Allie pogodi da Durade u njoj gleda njezinu majku — i ustuknu. Španjolca u njegovoj mržnji neće zaustaviti ni zlato, ni ljubav, ni kocka — ndšta.— Senor, vi ste me prevarili! — on. šapnu.— Potukao sam vas u poštenoj borbi — odvrati Hough. — I moji prijatelji i vaši ljudi čuli su za što smo igrali... i vidjeli su kako smo igrali.— Sanor, ne bih uložio djevojku ni za što!— Ali ste je izgubili,.. Upozoravam vas, Durade. Budite oprezni, barem jednom u životu!... Ako hoćete^ uzmite sve to zlato što je ostalo.Durade odguram preostalo zlato tako žestoko da prevršiti stol te se gomila žute kovine prosu na pod.328Na zvuk onog blaga što se rasulo po podu, Duradeovi ljudi, kao da se prenuše iz one inepomičnosti i napetosti. Oni stadoše kupiti zlato.Španjolca zaustavi sijevak cigevi pištolja koji se stvorio Houghu u ruci. Pišteći poput zmije Durade je stao nepomično, na tren ga zadržao strah, ali njime uibrzo zavlada bezuman bijes.— Ubij ga! — reče Ancliffe mirno, tonom koji je dokazivao njegovu predostrožnost.Jedan među Houghovim prijateljima izmahou štapom i razbi jednu lampu, pa isto tako hitrim pokretom razibi i drugu. Soba se učas nađe u tami. Bio je to izgleda signal Duradeovim ljudima da se naglavačke bace na zlato. Durade stade vrištati i sunu ■naprijed.

Allie osjeti kako ju netko vuče natrag, duž zida, pa kroz vrata njezine sobe. Tamo nije bilo tako tamno. Razaznala je Ancliffea i Hougha, Englez zatvori vrata. Kockar uze govoriti djevojci šapatom, premda nije bilo potrebno kraj onolike buke što se podigla u susjednoj sobi.— Gdje je izlaz odavde? — on upita.— Samo kroz prozor — odgovori Allie.— Amcliffe, otvori ga i izvuci niju van. Ja ću ostati da zaustavim Duradea ako upadne ovdje. Požuri!Dok je Englez otvarao prozor, Hough je opružemih ruku stajao za samim vratima sobe. Allie je gledala njegovu visoku priliku što se nazirala u prozirnoj tmi-oi. U drugoj je sobi bio pravi pakao, Durade je vrištao neka netko upali svjetlo, njegovi su ljudi vikali i tukli se oko zlata, a Houghovi prijatelji tražili su oačima da izađu. No oini ne pođoše za Houghom u djevojčinu sobu, očito su mislili da je on pobjegao na druga vrata.— Hodite — reče Ancliife dotičući Allie. Poniože joj da izađe, pa se mučno ispentra za njom.Potom tiho dozva Hougha. Brzo i bešuimmo i kockar se spusti van.—• A kuda sad? — on zagunđa.Našli su se u uskom prolazu između jedne drve-njareM jedne ogromne barake. Iz barake su se čuli nekakvi uzbuđeni glasovi koji zabrimoiše Hougha te on jednim pokretom naredi tišinu i pođe naprijed329kroz prolaz iz kojeg izbiše na tamani, četvrtast prostor sa svih strana zatvoren niskim stjenkama što su cnrajele.Noć bila mračna, bez zvijezda. Svjež je noćni vjetar ugodno hladio lice Allie koja toliko dugo mije bila na čistom zraku. Hough je brzao naprijed. Prostor na kojem su se aiašli bijaše popođen grubim plankačama, opkoljen kao kakvom ogradom. To je zapravo morala biti ogromna baraka pokrivena šatorskim platnom, od koje su sad ostali samo drvena dijelovi.Kad su došli na drug] kraj toga prostora, Hough šapn/u Ancliffeu:— Potraži kakva vrata, bilo kakvu rupu kroz koju bismo izašli.Onda se Hough, vodeći Allie, uputi lijevo, a An-cliffe kremu desno. Nakon što je neko vrijeme brfoao i pipkao, Hough se zajedno s Allie vrati na mjesto s kojeg je krenuo, sve nešto gunđajući. Tamo je već stajao Ancliffe.— Nigdje rupe! Sve je čvrsto ograđeno — šapnu Englez..— Isto i na ovoj strana. Morat ćemo...— Cuj! — šapnu Amcliffe oštro i podiže ruku.Neka se buka podigla svukud oko njih, aili ponajviše s one strane barake iza koje je ležao prolaz što je vodio do Duradeove kockarnice. U tami zasvjet-lucaše lampe. Duradeov se brz i visok glas miješao s drugim, muklijim i ndžim glasovima. Iz one barake netko je razgovarao s Duradeom koji je po svoj prilici bio na prozoru Allieme sobe. ,s— Čuj ti, kažem ti da u nas nema nikoga od tvojih i da ćemo umlatiti prvoga koji se pojavi — zatrubio nečiji grub glas.Onda se začu Durade: — Jeste li ih vidjeli?— Samo smo ih čuli kako se spuštaju preko prozora.Zatim uslijediše kletve na španjolskom, pa tnajzađ Durade dreknu:— Fresoo, Muli, pođite na ulicu. Ne mogu nam pobjeći ... Ti, M)ex, spusti se ovuda.Odvratiše mu tiši glasovi, upitni i žustri, ali ne-razbirljivi.830— Njega ubijte, a nju dovedite natrag... pa nosite zlato — izdera se Durade.Za ovim se začudo teško trupkanje čizama i gunđanje gnjevnih ljudi.Hough se prignoi prema Ancliffeu.— Sad nas imaju u mišolovci.

— Da, ali je ovdje prilično tamno, morat će ići polako. Ti pazi, a ja ću već negdje probiti rupu — odvrati Englez.Bio je savršeno miran, kao da govori o nekoj svakodnevnoj zgodi. Ugasio je cigaretu, bacio ju, pa je navukao rukavice.U tmici se nazirala Houghova visoka prilika, lice mu se blijedjelo u mraku. Laktove je čvrsto naslonio oa bokove, u svakoj je ruci držao po jedan pištolj.— Volio bih da imam veće revolvere — oo reče. Allie se strese od uzbuđenja i shvaćanja. Ta sudva njoj posve strana čovjeka mimo i kavalirski stali u njezinu obranu i s nekoliko riječi i gesta hladmo-krvtno su prihvatili ono što im usud donese.— Nešto vam moram reći... ofa, moram! — šapnu Allie držeći Hougha za mišicu. — Čula sam vas kad ste rekli neka dođu Neale i Larry Kinug... od toga mi je srce stalo!... Znate li vi da je Neale čovjek koga volim? Vidite, evo nosim njegov prsten!... A Riđi King mi je najdraži prijatelj ... isto što i brat!Hough se nisko prignu da se zagleda Allie u lice i u prsten, što mu ga je pokazivala. Onda se okrenu Amcliffeu.— Vidiš kako je čudan ovaj život!... Oduvijek sam se pitao šta li je tom Nealeu... Sad znam, otkad sam vidio ovu djevojku.-*- Jest, bogami! — uskliknu Amcldffe.— Dobro, ja ću zadržati Duradeovu bandu. Hoćeš li ti spasiti djevojku?*—• U to ne sumnjaj — odvrati Englez savršeno spokojno. — A gdje ću je odvesti?— Gdje bi ona mogla biti sigurttia? U vojničkom logoru! Ali ne, predaleko je... Aha! Odvedi je kod Beautv Stamton«. Reci joj istinu. Ona će ju sakriti. A zatim ti nađi Nealea i Kinga.Hough se okretnu Allie:331-^ Spomenuli ste Neailea... znate, ja njemu pumo dugujem.... iako mi je drag ... Ancliffe će vas izvesti živu odavde i dovest će-vas natrag Nealeu.Iz nečega u njegovu tomu, u njegovu držanju, Allie je znala da on nikad živ neće izići iz ovoga prostora u kojem se njih troje našlo. Onda je začula Ancliffea gdje odvaljuje dasku sa ograde ilii stjenke koja ih je opkoljavala, činilo se da diže strašnu buku. Iza on«e barake zamukli su glasovi. Vjetar je puhao, iz daljine čula se glazba i buka terevenke. Hučao je Bariton- svojim noćnim hukom. Posvuda ležala tmica, nekako prijeteća i masivna.Odjedared se neko svjetlo pojavilo i stalo sporo micati u najtamnijem kutu prostora, kojih pedesetak koračaj a od bjegunaca.Hough privuče Allie k sebi.— Stanite iza mene — reče joj.Iza njih čulo se krhamje dasaka. Andiffe je napredovao ali je buka ujedno upozorila gomioce. Svjetla nestade, zastrugaše nečiji brzi glasovi, onda se začuše tihi koraci po drvenom podu.AUde spazi, ili joj se to učini, kako se kroz tmicu k njima prikradaju nekakve tamne spodobe. Našla se Aneliffeu toliko blizu da ju je oo dodirivao dok je razvaljivao ogradu.Najednom tmicu propara crveni plamen iiza kojeg se nazri jela meka tamna prilika. Prasnu revolver. Allie začu kako se olovo tupim udarom zabija u dasku. Onda Hough opali. Njegov je pištolj planuo, siitoom, zlobnom cikom. Začuo se krik, pa krkljaj. Planuše i drugi revolveri. Olovo zapljušta po daskama. Allie začu gdje se tane zariva u Hougha. Bio je to mučan zvuk. On se zainese, kao od udarca. Oko Allie su zrna zviždala i udarala. U jezivu je užasu razabirala svaki put kad je Hough bio pogođeo. Pucnjava je za jenjala, čuli su se mu'kli povici i prigušeni krici.Odjednom je Ancliffe zgrabi i stade gurati kroz otvor koji je stvorio. Allie se ispuzala natraške, pa je još vidjela Hougha kako stoji. Povodio se. Onda se našla na drugoj strani i

ustala, ispred nje iščeznu ona slika. Začula je kako nešto pade teško. Pucnjava je prestala, čulo se samo brzo tapkanje nečijih koraka.332Ancliffe se provukao nogama naprijed. Teško se provlačio, ili je, otvor bio njemu pretijesan^, ili ga je netko ščepao s one strane. Onda je daska stala pucati, Aincliffeovo se tijelo u otvoru okrenu i žestoko za-batrga. Allie začu nečiji piska v, šištav glas, španjolske riječi. Stajala je kao okamenjena, bila je sigurna da je to Durade napao Amcliffea. Najednom se Englez otrgnoi i provuče se kroz otvor, ali za sobom izvuče i jednog tankog čovjeka koji se otimao svim silama. Toga čovjeka stiskao je jedinom rukom za vrat, a drugom je stezao njegovu ruku u kojoj je bio nož. Allie prepozna Mexa, Duradeova čovjeka. Nož u njegovoj ruci bio je krvav.Kad se jednom našao na drugoj strani, Ancliffe je metodički i nemilosrdno svršio s Mexom. Allie ga gledala kako Mexu svija i lomi ruku u kojoj je onaj .držao nož. Ali ne ta slika, nego prizor Mexovih izbu-ljeriih očiju natjera Allie da zatvori svoje oči. Kad ih je ponovo otvorila, kraj nje je stajao Ancliffe, a Mex se trzao ma tlu. Ancliffe je držao okrvavljen nož, pa ga spremi pod kaput.— Pođimo — reče on slabim glasom.— Ali... Hough! Mioramo...Riječ joj zamrije na "usnama kad je spazila Anclif feov čudan gest Pošla je za njim. U blizini su se čuli glasovi, bilo je ljudi. No, Englez je brzo išao, premda su mu pokreti bili ntekako neprirodni, Sišli su niz neke stepenice svejednako u tmici. Zdesna su sjala svjetla, oazrijevale su se užurbane prilike. Anclif fe pojuri u suprotnom pravcu. Samo se kroz šatre probijalo poneko slabačko, mutno svjetlo. Bili su u jednoj pokrajnjoj uličici, tihoj i mračnoj. Allie je'po-srtala, pala bi da ju nije Ancliffe pridržavao. No, tu i tamo je i on posrtao. Okrenuo je iza jednog ugla i brzo produžio prema mekim jarkim svjetlima. Sad su se našli među visokim kućama. Prođoše i kraj lju-dii. Allie je očula nov zvuk — glazbu, ples, smijeh —. koji nije mogao biti dalek. Jedva je držala korak s Ancliffeom. On pak ništa nije govorio niti se osvrtao lijevo ili desno.Kad se našao pred jednom ovećom zgradom — duguljastom, iz koje su se probijala mnoga svjetla — Ancliffe otvori jedina sporedna vrata i uvuče Allie u333prolaz koji je na početku bio taman, ali osvijetljeni na drugom' kraju. Vukao ju je niz taj prolaz, korak mu je sad bio sporiji i nesigurniji. Skrenuo je u neko jarko osvijetljeno predsoblje. U blizini je treštala glazba, bučalo je veselje. No, u predsoblju bila saimo jedina Cm'kinja. Ancliffe stade, a ona se Cnnikinja podiže sa stolice. Bila je uplašena.— Zovi Stantonovu... brzo! — dahnu Ancliffe gurajući Crnkinji u šaku nekoliko zlatndka. -— Nemoj nikom ništa reći!Onda povede Allie uza stube, pa otvori jedna vrata, gurne djevojku u nekakav luksuzno namješten salon, pa zaklopi vrata i otetura do divana na koji se sruši. Lice mu se izobličilo, bilo je strašno blijedo, na njemu više moje bilo one njegove uobičajene indife-rentnosti.*Ruke mu spadoše s kaputa koji se raskrili, šake su mu bile u krvi. Nož skliznu na pod. Na Engilezove usne izbi krvava pjena.— On! zaboga!... pa vi ste ranjeni! — kriknu Allie padajući n,& koljena.— Ako Stan.ton.ova ne dođe na vrijeme... recite joj šta se dogodilo... recite joj neka vam dovede Nealea — on će. S-mukom je govorio, krMjao je od krvi što mu je navrla u grlo.Allie se oduzeo glas. Bila je kao ukočena, ali je sve zapažala i duboko primala svaki dojam. Čuđam, bistar Anclaffeov pogled zaustavi se na njoj, učini se »joj da joj se on osmjehuje, ne usnama nd licem, nego samo dušom. Čudesna li i prekrasna prizora!Začu se šuškanje svile za vratima. Zatim se vrata otvoriše, pa zatvoriše. U salon upade žena lijepa lica> razgolićana vrata i mišica, s nije se caklilo drago kamenje. Na njezinim su

krupnim, tamnoljubičastim očima počivale neke sjenke. Brzo je pogledala Ancliffea pa Allie, potom opet svrnu pogled na Engleza.— Šta se desilo? Blijed si kao smrt!... Andiffe!... Ruke... grudi... Zaboga!Nagnula se nad njim.— Beauty... izboden sam... a Hough je mrtav.— Oh, užasni i prokleti Beoton! — krikinu žena. —■Smiri se... čuj što ću ti reći. Sjećaš se da srnose mi zanimali za jedinu djevojku koju je Durade dr-334žao u svom lokalu? To je ona... Allie Lee, Durade ju je iz osvete držao zarobljenu. On je.volio njezinu majku, pa onda ju je zamrzio ... Hough je na kartama dobio sve Duradeovo zlato... a onda je dobio i djevojku... Ali smo se morali tući... Beauty, ova je djevo-ka Nealeova dragana... On nju drži mrtvom... Ti je sakrij... pa dovedi Nealea k njoj...— Hoću, Ancliffe — odmah će žena — obećaj em ti... Nevjerojatno je sve to što si mi rekao... ali ne, nije nevjerojatno za Benton!... Ancliffe! govori!... Oh, umire!Čim je ona progovorila, neka se promjena zbila na Ancliffeu. To ga je napuštala volja koja ga je dotad držala. Tijelo mu se opusti. Preko ojegova do ne-vjerice bijela lica stade plaziti nekakva hladna, siva sjenka. Njegov se posljednji svjesni trenutak iscrpi u onom istom čudnom pogledu što ga je Allie još maločas osjetila ma sebi. Sad je ona nekako neodređeno osjećala da u tom pogledu ima olakšanja i blagoslova. U času kad se taj prekrasan sjaj okrenuo prema unutra, kao da bi htio osvijetliti mrak što u duši vlada, Allie nasluti da je to negda morao biti posve drugačiji čovjek, čovjek koji je propao, i sad u smrt nosi sobom svoju propast, svoju tajnu i vječnu grižnju savjesti. I uipravo ga je ova prilika, prilika da da svoj život, ponovo uzdigla do veličine.I tako, smeićući s uma prisustvo one druge žene, Allie je gledala Ancliffea — gledala ga pognana nekakvim bezimenim duhom, u svojoj je samilosti pred tragedijom osjećala svojom dužnošću žene da se moli za ojega, da bude kraj njega kako an ne bi umro sam.Dok ga je tako gledala, onaj je čudnd, naročiti sjaj stao blijedjeti s njegova lica ustupajući mjesto starom indiferemtoom umoru.— Umro je! — izmrmlja Stantonova ustajući. Na njezinu je držanju sad bilo nekog naročitog poštovanja. — Mrtav! A ništa nismo doznali o njemu... ne znamo mu čak ni pravo ime... ni otkuda je... No, ni Rentom ga nije mogao' spriječiti da umre kao pravi engleski džentlmen.Uzela je Allie za ruku, izvela ju iz salona i kroz hodnik uvela u jedmu spavaću sobu. Onda se okrenu335djevojci i uze je promatrati ispitivački, pogledom žen/ ske sućuti i još nečega što je Allie podsjećalo oa slatku i bolnu nujnost,■ — I vi ste... Nealeova draga? — upita Staintonova tihim, veoma tihim glasom.— Oh ... molim vas!... nađite ga,.. nađite mi ga! — zajeca Allie.Nježnost u glasu te žene, i pogled njezin i dodir bijahu upravo ono što je Allie bilo najpotrebnije od toga se ona pretvori u dršćuće dijete. Krzmajući, čudnim gestom, sklopljenih očiju, posegnu ta žena 'i uze je u naručje. Allie položi glavu na njezine pune grudi iz kojih je očula strašnu buru.— Allie Lee!... A on- vas drži mrtvom — reče Stan-tonova nesigurnim i tihim glasom. — Dovest ću «a vama.Pustila je Allie — na njezinu licu više nije bilo tragova godina ni sjena. Oči su joj bile mokre od suza i tamne, usne su joj drhtale, u tom je času na njoj bilo nečeg vamredmo lijepog i strašnog.Ali Allie nije mogla shvatiti.

— Ostanite ovdje — reče Staintonova. — Samo mi-rujte... Ja ću vam dovesti Nealea.Otvorila je vrata, zastala na pragu da bi najprije bacila pogled niz hodnik, potom je opet pogledala Allie. Osmijeh joj bio divan. Zatvorila je vrata i zaključala ih za sobom. Allie oču kako se gubi mekano šustainje svile.336GLAVA 26.Beauty Staoton prebaci šal preko golih ramena i kroz sporedna vrata žunno izađe iz kuće. U mračnoj i vjetrovitoj ulici najprije je stala časak, uzbuđena i bez daha.Zašto je tamo stala, kad je zapravo htjela potrčati, ni sama nije zniala. No, čim se našla na svježem noćnom zraku, nešto je presrelo njezine pokrete i misli. U nju se takali čudni osjeti — tama, samoća, kob; vjetar što je jecao sa svojim bremenom prašine; noćni huk centra Bentona; i mukao, meoitaičaini mrmor, ni milozvučan! ni radostan, što je izazad nje dopirao iz zgrade koju je nazivala svojim domom. Ali još čudniji od ovih osjeta bili su nadimanje i bol u srcu, drhtaj tijela ojezina, oštri žmarci od uzbuđenja, nalik strujanju dotad nedoživljene radosti, fizički osjet jedinog dodira neobjašnjive snage.Razgolićene grudi njezine kao da su pekle, žarile i drhtale ma jednom mjestu.»Ah«, šapnu Beautv Stanton, »ta je djevojka položila lice ovdje, ma moje srce! Šta to moram učiniti? Ah, da! da nađem njezinog dragana!... Nealea!«I krenula je hitrim korakom, ali ne bi održala korak s mislima ni da je imala krila ili brzinu vjetra.Skrenula je za ugao u glavnu ulicu i stala se provlačiti među užurbanom masom. Tu i tamo stajale su gruipice muškaraca koji sw o nečemu uzbuđeno razgovarali. Ona shvati da se govori o nekoj tuči i borbi. Ponekoji je pozdravi i upiti joj feoju rdiječ, ali ona ništa ne ču. široka ulica činila joj se neoibionom, tam-oam, siimornom, sivjeftla bdještavim i žutim, vjetar12 Trasa Union Pacifica337oštrim, tmasta ljudska plima grubom, divijoim, poži-viinčeinom, neuravnoteženom. Iznad svjetala lebdjela je neka sjenka — ali to ne bijaše ni plašt noći ni tamno i pusto nebo.Noge su je mosile poznatim putem, ali joj se činilo <kao da ne poznaje ovaj Bonton.»Nekoć sam i ja bila kao Allie Lee!« ona šapnu. »I to ndje bilo davno.«I sve — tamna plima ljudi, žurbe i buka, vjetar i prašina, i žmirkava svjetla — sve se povuče i ave-timjski preobliči u sliku prošlosti obdarene mladošću, nadom, ljubavlju i domom. Vidjela je Beauty Stanton sebe, kad joj je bilo osamnaest godina, da, tada je već imala tu ljepotu koja će joj donijeti propast; vidjela je sebe u školi, gdje je bila omiljena među mnoštvom mladića i djevojaka; u domu svom, gdje su veličanstveni hrastovi bili iščipkaini mahovinom i gdje je sita- ■ ra kuća u kolonijalnom stilu odjekivala pjesmom se-stre i bukom brata, gdje je majka mila lica i blaga glasa...»Oh!... Majko!«I kod te riječi uičimj joj se da se tamna plima ljudi diže i na nju ide, da gazi njezine svete uspomene istom brutalnošću i meumitnošću kakvom je upotrije-bila njezino tijelo.Samo prodorna bol te uspomene ostaje Beauity Staintonovoj.' Ona je dijelom Bemtoma. Noge joj gaze rasklimane daske nogostupa tog i velikog i gnusnog naselja uz prugu. Može da ustukne od cereka i dodira, ali je svejedno oma tu, oma je dio ovog mračnog, tmurnog i razvratnog života. Ona je šaraf na točku-, zrnce prašine na vjetru, komadić mesa i krvi namijenjen" gladnom ždrijelu divljeg i prolaznog monstruma rođenog napretkom.Žurne su noge njezine nosile nju — i poruku koju mora izručiti. Neale! Zna otna gdje (će ga maci. Cesto ga je gledala kako se karta, gledala ga uvijek s mekom tugom, znajući da on m»e spada u ovu sredimu. Njegova indiferentnost ju je zapanjila i žacinula njezinu profesionalnu' taštinu. Nikad se još mije desilo da je neki muškarac iindifeirettitam prema njoj! Gledala je

muškarce kako se tuku zbog jedinog njezima osmijeha — osmijeha poruge! Ali me Nealea! Purama mijezimiiin838je čarima on bio kamen, premda ljubazan, dobar, pun poštovanja. Svaki se put ona osjećala nekako posti-đenom kad je on stajao pred njom otkrivene glave. Beautjr Stanton je već odavna zaboravila šta je to poštovanje — a ipak, upravo joj je poštovanje bilo potrebno, za njim je ona žudjela, Mladenački su porivi nadživjeli sve drugo te su od njezina sadašnjeg života stvarali providan grob. Nealeovu indiferemtnost nije trpjela, a nije uspjela da je savlada. Strast njezina, rođena u toj vrelini života u Bemtonu, sagorjela je, .uništila se u sukobu s boljom i plemenitijom ljubavi— jedinom ljubavi otkad je postala ženom. Ona bi za nijega robovala. Ali je on- nju odbacio, obuzet svojom tajnom, krećući se prema nekoj svojoj kobi, .možda i izgubljen poput mnogih u tom mjestu.A sad je ona doznala da je njegova tajna — ista ona stara ljubavna'bol što je mnoge poslala beskonačnim i nemirnim stazama. Allie Lee! I on je nju držao mrtvom!Pored svih gorčina, život ipak krije izvjesne časove najslađe radosti. Evo, sudbina je bar malko milostiva prema njoj — Beautv Stanton. S njezinih će usana Neale čuti da je Allie živa — nedotaknuta— njemu vjerna — da ga čeka. Beautv Stanton osjeti kao da joj se sama duša vinu od sreće — što će ona tom vijesti podići Nealeu duh, omamiti ga srećom, promijeniti njegov život i donijeti mu spas. Blaženu će vijest čuti iz usta žene koju je prezreo. Nakon toga, on. će uvijek blagodama srca misliit na Beautv Stanton.. Ona će biti oruđe njegova spasa. Hough i Ancliffe poginuli su da bi spasli Allie iz kandža podlog Ben-■toma; ali je krajnja sreća pripada Beautv Stanton. — i ona se oplemenjuje njome. Allie Lee je na sigurnu u njezinu domu. Duiradeovi tigrovi, namamijeni zlatom, prevrout će svaki kutak u Bontonu, ali se neće usuditi da dimu u njezinu kuću. Uostalom, ljaga što leži ma toj kući služi kao luka., spasa životu, tijelu i duši nevine Allie Lee. Čudni su putevi života, pomisli Beautv Staotom. Da se ona mogla moliti, da se ikad usudila pomadati kakvoj plemenitoj dužnosti, kakvoj žrtvi kojom će ublažiti crn i turoban kraj svoga mrač-339na života, ne bi sigurno tražila nd mali dio onoga što joj je sada dodijelila sudbina sama. Pružena prilika učinila ju je presretnom.Odjedared se našla na kraju ulice. Tu su prestada ona dva niza osvijetljenih šatri i kuća. Je li ona pogriješila put, je li možda pošla kakvom sporednom ulicom i njome došla do ivdce pustare? Ne, nizovi svjetala iza nje jasno kazuju da je to glavna ulica. Ali gle — ovdje joj je kraj, a daleko je do željezničke stanice! Kraj nje je i dalje prolazila užurbana gomila. Onda spazi da je pred njom prostor, slabo osvijetljen, pun nekakvih pokretnih prilika, odande odzvanja buka čekića i kola, dižu se opori glasovi. Nato se ona sjeti.Bentoo se prazni. Skidaju se šatre, demontiraju se barake i drvenjare, tovare se u vagone i kola i voze put slijedećeg naselja kraj pruge. Benton je skončao svoje dane! Ovo mu je posljednja noć. Zaboravila je da je vlasnik zgrade koju je ona iznajmila rekao kako će sutradan demontirati kuću, natovariti je u vlak i ponovo je postaviti za nju u slijedećem naselju. Za četrdeset i osam sati Bonton će biti pust, po njemu će još samo ostati daščaoi podovi, goli drveni kosturi, otpaci i pijesak koje će ubrzo odnijeti pustoš. Nestat će Benton poput kakve potmule more, a nitko živ neće vjerovati šta se sve zbilo u tom naselju.Kao po kakvoj čaroliji, nestala je kockarnica u kojoj je Neale obično igrao. Beautv Stanton pođe natrag. Naći će ona Nealea ma nekom drugom mjestu — možda je u takozvanoj Velikoj šatri.

Taj je lokal bio neuobičajeno krcat. Ako ne po broju žena, po veselju i zlatu, a ono po broju prisutnih muškaraca podsjećao je na jučerašnji dan, kad je bila isplata. U kockarnici su svi stolovi bili zauzeti.Zlatne kose nepokrivene, bijele puti, ozarena lica i neobično tarnnia oka, ušla je Beautv Stanton u prepunu dvoranu. Na njoj je opet bola sva ljepota njezina ■■'djevojaštva .obogaćena ljepotom žene koja je u svom odsudnom času doživjela najljepši preobražaj. Kao žena opaka, zanesena i povrijeđena, nije uspjela da Nealea navede u (napast; a sad, kao žena dobra, s čistim motivom, zadobit će njegovo prijateljstvo, njegovu vječitu blagodarnost.340Stantonova je oduvijek zapinjala za oko svakome, ali još nikad nije tako privukla svačiji pogled, nalik kakvoj blještavoj baklji što je planula usred mračne sobe.Cim je spazila Nealea, zaboravila je na sve oko sebe. On se kartao. Nije uzgledao. Ćelo mu bilo mrgodno, sumorno. Ona se primaknu — zastade iza njega. Neki igrači pozdraviše je, onako intimno, kako njoj dolikuje — oa žalost. Onda se Neale okrenu — nakloni joj se na onaj svoj uljudan način. Njome je uzbuđenje žmaralo. Neale će joj u svakoj prilici ukazati poštovanje.Srce joj bilo prepuno. Još nikad nije uživala u ovakvu momentu. Sad će ga ona odvojiti od zlokobna i opasana života logora — podarit će ga darom neizrecive sreće — vratit će njega cijela veličanstvenom djelu izgradnje pruge.Drhtavu je ruku položila na njegovo rame — prig-nula se mada nj.— Neale... pođite sa mnom — ona mu šapnu. On odmahnu glavom.— Da... pođite — orna ponovi, glas joj zadrhtao uzbuđenjem.Umorno, s trpeljivim jadom, on odloži karte na stol, te uzgieda. U njegovim je tamnim očima bilo i neko iznenađenje i nešto nalik sućuti, kako se ojoj ".: učini.— 'Gospođice Staoton... oprostite... ali, shvatite me... Neću!Onda se okrenu, uze karte i nastavi igru.Beautv Stanton osjeti kako ju nešto naglo žacnu. Kao da je kakva studena pomisao htjela ući u topao i svijetao duh. Nije mogla naći glasa. Nije mogla svladati uzbuđenje koje ju je bilo zatnijelo. Otkazaše joj ženski duh, taktičnost i poznavanje muškaraca.

— Neale!... Pođite sa mnom! — slomljeno je izustila. — Kod mene je...Netko se grubo nasmija. Taj smijeh ojoj nije predstavljao ništa, ali je spazila kako je djelovao na Nealea. Lice mu zaplamtjelo, šake mu stistruuše karte.341— Cuj, Neale — naceri se grubi jan što se nasmijao — ne brini ti za nas. Samo pođi sa svojom prijateljicom ... Tamo igraš ma čist dobitak, to je bar jasno.Neale skoči i čovjeku tresnu karte u lice, potom ga ošamari tako žestoko da se ovaj izvrinu sa stolice.Treska utiša prostoriju. Svi se okrenuše da vide šta se zbiva.Neale je stajao, desna mu se ruka prijeteći spustila. Onaj njegov suigrač ustade — kleo je, ali ni ne mrdinu da trgne revolver.Beauty Stanton ne bi bila u stanju ni radi spasa života da izreče ono što bi htjela reći. Činilo se kao da se pred pjom najednom stvorila nekakva skroz neočekivana prepreka.— Neale... pođite sa mnom! — Samo je*to mogla izustiti.— Neću! — on prasnu žestoko uz gestu odvratoosrti i gnjeva.I taj pokret njegov, povezan s bezoibraštinom onoga kartaša, objasni Stantonovoj šta misle svi ti muškarci oko nje. Lude! Lude! Nekakva je ognjena promjena zatreiperila njezinim čuvstvima, ali ju ona obuzda. Neale joj okrenu leđa. Gomila je to vidjela, p*U!Če smijeh. Staotonova osjeti kako joj krv vrije, kako joj se ponos buni. Neshvaćena je, ali — je li to njoj

važno? Neale pođe, ali ga ona uhvati za ruku — zadrža ga, pokušavajući da mu se pnimakne, da mu nešto šapne. On strese njezinu ruku sa sebe. Lice mu bilo pocrmfje-10 bijesom. Podiže jednu ruku gestom koju će svaka žena shvatiti i zamrziti. Silno je ta gesta njegova djelovala na Beautv Stanton. Neale misli da mu se ona nameće. Njemu je njezin pogled, šapat, dodir, značio isto što i tim surovim ljudskim zvijerima što su zazja-11 te se cere i slušaju. Najljepši, najslađi i najplemenitiji momeniat što ga je*ikad doživjela izdbličava se u samu gorčinu, muičndnu, odvratnost.Morat će progovoriti otvoreno i glasno, mora ga natjerati da shvati.— Dođite k meni!... Allie Lee!— provali iz nje,-al:i odmah, kao da je gromom zgođettita, glas joj otkaza* ona se ukoči*842Promjena je na Nealeu bila munjevita i užasna. Ne ozari ga shvaćanje, nego ga bijes pretvori u zaprepaštena, razgnjevljena čovjeka pepeljastosiva lica, probodena bolom, što se naizgled opravdano revoltira zbog svetogrđa.— Droljo!Glas njegov nabaci se na nju tim gnusnim imenom, jedinim nazivom koji je mogao uspaliti i sažeci njezinu dušu do paklenskog revolta. A on, onako pepeljastosiva lica, užarena oka, kao da bi je htio ubiti. I udari je, žestoko je udari preko usta.— Da više nisi izgovorila to ime!Strah se njezin ođjedared rasplinu. Slijepo je izletjela na ulicu. Jednom pade — spotakla se preko nekih tračnica. Oko nje su svjetla igrala kao u vrzinu kolu; ulica se njihala; buka je tek jedva dopirala do njezinih zaglušenih ušiju; spodobe unaokolo bile su kao nestvarne, nerazaztnajne.»Udario me! I nazvao me droljom!« dahinula je. I oduševi janje .njezino prijašnje ishlapi kao da ga ndg-cja' oije ni bdio. Raspali se do vrhunca strast njezina stvorena godinama ljage i zla života. »Pakla mu! Dat ću ga izbosti!... Gledat ću ga kako crkava! Ruke hoću da natopim njegovom krvlju! Da mi umire pred no-r gama i da mu pljunem u lice!«Tako ona dahtala i glavinjala ulicom prema svojoj kući. Neima mržnje tako strastvene, jezive i žestoke kao u propale žene. Sama se krv njezina pretvorila u ljuti otrov. Muškarci joj nanijeli zlo, upropastili je, uvaljali je u blato. U toku njezina mračna života, svi su muškarci, što ih je ona u dugom nizu upoznala, jedan po jedan od nje otkidali pomalo dobrog i vrlog u njoj, a zauzvrat za sobom ostavljali po komad zla. Oni su je načinili takvom kakva jest. Duša joj je bezdani pomor, crn i gorak poput Mrtvog mora. Srce joj je vulkan! što vrije i ključa, pun suprotnih vatara, Tijelo joj je bunište na koje je Benton prosuo svoj talog. Na njezinim je plećima bramen težak koliko sve željezo i sav kamen što je ugrađen u onu golemu željeznicu. Ti crni potoci ljudi što kraj nje prolaze ulicom, te zvijeri ljudske, ti grubi, maljavi rafooitnici našli su u njoj i njoj sličniima snagu ili podstrek da izdrže, da grade, da napreduju. A jedan među njima, neurnain,34$sebičan, nemilosrdan, jedan jedini koga je ona odista voljela, kome "je ona pošla samo zato da bi svojim nesebičnim odricanjem njemu danijela sreću — taj jedan dao je njezinoj molbi gnusno tumačenje, taj ju je udario pred omom surovom gomilom, nazvao ju imenom koje njezin soj nipošto ne oprašta, imenom koje pođjaru'je sve paklene sile i bijesove.»Oh, da mi ga je sasjeći na komadiće... izmučiti ga.... živa ga ispeći!... I ni to ne bii bilo doista!«, dah-tala je ona.U duhnoezin, koji je donedavna bio uisređissređeni na svjesnu spoznaju svoje snage u dobročinstvu, stadoše plamemim blijeskom uskakati tisuće opakih misli. I nato naiđe najgora od sviju, misao vodilja kao potekla pravo dz sama pakla.»Bogamu! Stvorit ću od Allie Lee ono što sam ja! Stvorit ću biće koje je on udario... stvorit ću drolju kakvom me nazvao!«

Nestalo je žene u Beautv Stantom. U tom je trenu u njoj živjelo samo ono biće koje su muškarci stvorili od nje. Znala je samo za jednu riječ — osveta! Ništa joj nije umorstvo! Život joj je samo neumitan, neobjašnjiv, nevjerojatan! tijek ljudskih strasti! Razbor* inteligentcija, plemenitost, ljubav, ženstvenost, materinstvo -— sve naslijeđe njezina spola — izopačeno je krivim, makaradmim i užasnim naporima kojima je bio izvrgnut njezin, fizički i emotivni život. Ni tigar, ni divljak, ni ljudožder, ni čovjek ikakav, mi živo biće ikakvo ne bi moglo raspolagati takvom smrtonosnom i neumoljivo strastvenom odlučnog ću da razori — za tako što bila je sposobna samo ona, Beautv Stanton«, gorda žena koja je spoznala koliko je duboko pala. Tim su putem život i priroda njoj pružale oružje osvete. Njezina je mržnja bila neizmjerljiva. Ona, koja bi bila u stanju da za voljenog čovjeka gola i sa smijehom ma usnama prođe ulicama Bentotna ili pak da izađe u pustoš i tamo umre, nosila je u sebi onu neshvatljivu i misterioznu strast jedne propale žene; učas se mogla pretvoriti u sam oganj, u požar, u koban vjetar, u propast. Ognjem će sažeci muškarca, ledom ledenim uibiti ženu.344Stigla je do kuće i ušla. Slavlje posljednje moći Bentona već se pretvorilo u razvrat. Ona se dobro sakri u sjenci iza širokih vrata i stade čekati.»Dat ću ovaj ključ prvom koji naiđe!«, ona siknu.Noge joj bile nesigurne. Cijelo joj se tijelo treslo. Svjetla u predsoblju kao da su imala crveo odraz. Čekala je. Nekoliko ljudi izađe. A onda na vrata uđe jedina visoka spodoba krupna koraka.U grudima Beautv Stanton kao da prsnu nekakva vatrena kugla. U onoj je spodobi prepoanala niajra-zuzdanijeg, najžešćeg i najopasnijeg čovjeka u Bontonu — Riđeg Lairrvja Kinga!Ona iskroči i po prvi put u kaubojevu prisustvu ne osjeti onu čudnovatu turobnu jezu koju je on izazivao kod nje. . .Oči joj odmjeriše Kinga. Visok, vitak, gibak, nehajan, uspaljena rumena lica, plava oka što se krijesi i raskuštrane riđe kose, bio je prava slika svoje prirode — lijep riđi đavo, što se ne boji ni ljudi ni smrti, što paklenski divlja spokojno i neustrašivo.Bio je napola pijani. Stantonova je unijela mamah ocijeniti svakog muškarca koji bi tek zakročio kod nje. Ono što je spazila na Kingu dometnulo je njezinoj mržnji i posljednju, najvišu radost. Da joj je bilo dato da bira među paklenim zatočnicima u Bentomu, otna bi zaizvjesno iziabrala upravo ovoga kauiboja.— Larry, imamo novu djevojku — ona mu reče. — Hodii.— Broveče, gospođice Stanton — on otegnu. Tek je ovlaš puhao, kako to radi pijao čovjek, a licem snu pređe dječački lukav, žustar osmijeh.Lakim je korakom krenula, vodeći ga sa sobom. Ali ju je njegov revolver doticao, od toga ju žmarala nekakva sitna jeza. Prošli su hodnikom i ušli u prostrano predsoblje, kroz otvorena vrata vidjela se glavna dvorana. Beautv ugleda među prisutnima i nekakva čudna, mrka i žustra lica, ali im ne obrati pažnju u svom uzbuđenju. Povela je Larrvja uza stube, pa niz hodnik do ugla gdje ga je sjekao drugi, poprečan-hodnik.— Uzmi ovaj Ključ! — oma mu šapn-u. Ruka joj se tresla. Osjetila je svu crninu i nakaznost svoga bića. Kao da ju je gnala sama crna duša Baritona. Bila je posve druga žena. Evo njezine odmazde pokvarenom svijetu, evo smrtnog udarca Nealeu. No, više nije mogla progovoriti, Usne joj bile suhe. Samo je prstom uprla u vrata.Sačekala je da kaubojeva vitka prilika duga koraka stane pred prava vrata. I onda pobježe.GLAVA 27.Pošto je ona lijepa žena golih mišica za sobom zaklopila i zaključala vrata, dugo je Allie 'Lee sjedila kao u ekstazi, unaprijed uživajući u sreći sastanka s Nealeom.Međutim, postepeno su se među njezine maštarije stale uvlačiti i druge misli. Mala sipavaća soba doimala je se nekako čudnovato, a ona nije mogla sebi objasniti nti kako ni zašto. Nju nije bilo strah što se nalazi tu, bilo joj zapravo drago. Da, strahuje od Dura-dea i njegove

bande, ali je uvjerena da je blizu čas njezina konačna spasenja. Možda je Durade zajedno s nekim svojim ljudima ubijen u borbi s Houghom. Ona se sjeti kako je čula Duradea kad je naredio svojim ljudima, Fresou i Mullu, neka pođu naokolo ulicom, Ta dvojica sigurno nju traže baš ovoga časa. Ljudi su vidjeli nju i Aocliffea, neće dugo proći, pa će se otkriti njezino skrovište.No, usprkos ovakvim mislima, Allie se od važno držala. Našla se usred jedne krvave i jezive stvarnosti. Oni su smioni ljudi, njoj posve neznani, zagledali lice njezino, uputili joj jedno-dva pitanja, potom su poginuli za nju. Sve je bilo krajnje nevjerojatno.Nedaleko od nje, u onom salonu, leži Ancliffe — mrtav. Allie pokuša da ne misli na njega; da ne misli oa kakav je on nemilosrdan način ubio- Meksikanca; da ne misli na suprotnost što je ležala između njegova čina i njegova ljubazna glasa i ponašanja. Pokušala je da ne misli na kockara Hougha — na ono njegovo kao iz čelika izliveno lice kad je dobio Dura-deovo zlato, na njegov neobičan, napet pogled kojim347joj se zagledao u oči čas prije borbe. Bilo je nečeg veličanstvenog u Ancliffeovu podvigu — da umirući nju dovede dovde, do zaklona; i nečeg je veličanstvenog bilo u Houghovu djelu — kad se ispriječio pred bandu. Allie je pogodila da su se ta dvojica borila i poginula n<e samo za njezinu čast i život, nego i za nešto što su nosili u sebi.Sobica u kojoj se našla, predstavljala je Allieno sklonište, ali ju je u njoj ipak nešto pratiskalo, kao u onom salonu gdje je Ancliffe izdahnuo. Ali — zašto? Ovdje nema tjeskobe pred licem smrti. I ona se već navikla na neposrednu blizinu smrti. A opet — koža joj se ježi u toj sobici.Po sobici se vidjelo da u njoj nitko ne obitava — da se u njoj me stanuje, ne živi. No, bio je u njoj pamještaj, isti onakav kakav je Durade kupio za nju, i bila je čista i udobna. Ipak, Allie se nekako žacala da išta dodirne. Kroza sjenke dopirao je onaj mufeao, čudovišain, nesuvisao huk na koji se ona navikla — žestoka i nametljiva mješavina glazbe, pjesme, razgovora i koraka, potaknuta i prožeta jedinstvenim duhom. Ovda-onda činilo joj se da iz daljine dopire lupa čekića i dasaka što padaju.Sigurno nije dugo u ovoj sobi, a već joj se čini da su minuli sati. Ona žena sigurno će se brzo vratiti s Nealeom. Sama je ta pomisao odagnala sve ostalo iz njezina mozga, te je samo drhtala u nadezljivu iščekivanju, u bolmoj žudnji.Iz njezine nervozne rasijampstii trže je bat koraka. Netko se primicao hodnikom. Srce 303 ludo poskoči — ali odmah i klonu. Koraci prođoše mimo vrata. Čula je mukao, molećiv glas muškarca i šupalj, vriskav smijeh žene.Noge su joj stale klecati. Napor, napetost i čežnja prerasle su njezine snage i njome sad zavladase obratna čuvstva. I odveć se prepustila nadama.Odjedared kvaka ma vratima zastruga 1 pokrenu se. Nepomična nasred sobe, Allie je iščekivala — gušila je napetost. Netko hoće da uđe. Je li to možda Neale? Mora biti! Napregnuto "uho njezino odu kratko i teško disanje — zaškripao je ključ u bravi. Ukočila se Allie, srce joj skočilo u girlo. I onda se stala tresti kao list ma voda.Taj što je pred vratima nesigurno okreće ključ u bravi. Onda brava škljocnu, kvaka se okrenu, vrata se otvore. Uđe visok muškarac, zatetura unutra, pognute glave, vadio je ključ iz brave. Zatvorio je vrata, pa je digao glavu.Allie prepozna ono rumeno lice, one oči što se krijese, onu plamenu kosu.— Larry! — ona krikmu, a srce joj htjede pući.Poletjela je da mu padne u naručaj, ali naglo stade pred njeigovoni žestokom kretnjom. Larry naglo ustuknu — ispruži jedinu ruku. Lice rnu bilo užareno— nikad ga Allie nije vidjela takva. Na ojemu izibi nekakvo glupavo zaprepaštenje. Polako se ruka inje-gova podiže, pređe preko usaoa, prođe kroz onu riđu kosu; potom, bržim pokretom pođe prema vratima, kao da bi kauboj htio napipati nešto tvrdo, stvarno.— Evo ih opet preda mnom! — on izmuca.

— Oh, Larry... Ja sam to, Allie Lee! — ona krikmu pružajući ruke.Spazila je kako se boja gubi s njegova lica. Cijelo mu se tijelo trgnu kao jednim šokom. Teškim je korakom zakročio..jednom-dvaput prema njoj. Njegov je pogled bio kao u čovjeka što s nevjericom bulji u prikazu. Ispružio je drhtavu ruku.— Nisam nikakva sablast, Larry! Zar me ne poznaješ! — ona izmuca.Zaista, držao ju je duhom. Čelo mu se orosilo krupnim graškama znoja.— Dragi moj riđokosi! — ona tronuto šapnu s osmijehom radosti i bola. Znat će odmah da je to ona, kad mu je progovorila ovako, kad mu se obratila tako kako mu se nitko ne bi obratio.Onda ona spazi da je kauboj došao k sebi. Ona ga zagrli, dade ođuska ludoj i dugo očekivanoj sreći. Tamo gdje je Larry, bit će i Neale.— Allie... masi valjda ti? — on promuklo upita stišćući je uza se.— Oh, Larry... jesam, jesam... i umirem od sreće!— ona je šaptala.— Pa onda ... nisi mrtva? — on će opet u.nevjerici. Kako je Allieinu uhu bio sladak onaj njegov do-broznani južnjački naglasak!349— Mrtva? Nisam!... Pa, poljubila sam te!,., a ti mi još nisi uzvratio' poljubacOsjetila je kako mu se grudi nadimaju kad ju je podigao s tla i poljubio je dječački -nespretno.— Pa... došao je smak svijeta, nema šta!... Ah, možda mi je za sve kriv viski!Čvrsto je stiskao, prigibao se nada nju, ogledavao se unaokolo, pa opet gledao u nju, odmahivao glavom, te opet gunđao i mnnđao zaprepašteno.— Riđi dragi... gdje je, on, gdje je Neale? —. oma je šapnula uinosivši cijelo srce u glas svoj.Om je pire ti i Allie osjeti da se nešto promijenilo na njemu. Tijelo nje ,jyo kao da se .skupilo najprije, potom se. stvrdmulo. Najzad, zadrhtalo je kao od uboda.— Gospode! — on zakrklja zapanjeno i užasnuto. — Allie, zar-ti... ovdje?— Da . .ja sam ... ovdje — tupo potvrdi Allie. Njemu i same usne poblijeđiše— Riđi, šta je, šta se desilo? — ona izimuoa kršeći, ruke.Ođjedared skoči na nju. Grubim, željeznim stiskom odvuče je pod samu lampu i prodornim se očima upilji u oj u. Prignu se bliže. Aillie se prestravila, ali je bila i kao omađijan-a. Svojom čudnom, prodornom snagom i oapetoscu, pogled njegov ju je prosto bolio. Bi joj nesnošljiv.— .Allie, gledaj me — on će- ispotiha i tvrdo. — Gledaj, jer ne vjerujem da ćeš još dugo živjeti!Stala se oemoćno trzati. Bio joj je mrk i strašan.. No, nije se mogla oduprijeti ni snazi njegove šake,ni moći njegova pogleda. Smirila se i zagledala muse u one čudno uspaljene oči. U hipu se bio posvemapromijenio.—- Larry... da nisi... pijani? — ona protisnii.— Bio sam, ali sam sad trijezan.. Djevojko, poljubi me još jednom!U čudu i strahu Allie ga poljubi, ovaj put se ona zacrveni do, ušiju.— Još nikad... nisam bila tako sretna — ona šapnu. — Ali ti me plašiš ... Laray... Ja sam...350— Sretna!— uskliknu Larry. Potom je pusti i uspravi se teško dišući. — Nešto tu nije u redu, smrdi mi po paklenskoj laži, ali ne od tebe.— Larry, nemoj me mučiti. Umrla sam od čežnje. On, reci mi gdje je Neale!Kakav joj je neobičan, neshvatljiv pogled uputio!— Allie... Neale je tu, u Beaitonu. Mogu te odvesti do njega za deset minuta. Hoćeš li?— Da U hoću!... Riđi! Umrijet ću ako me ne od-vedeš ... odmah! — orna kritomi bolno.

Opet se Larry nagnuo oada nju. Ovaj put joj uze ruke.— Koliko si dugo već ovdje... prije nego što sam ja došao?— Pola sata, možda; možda i manje. Ali se meni činilo strašoo dugo,— Znaš li ti... kakva je ovo kuća ... šta znači ova soba... u kojoj si ti sada? — on nastavi veoma tiho i muklo.— Ne, ne znam — ona namah odvrati. Na usne joj navrnuše pitanja, potakla ih nenadana radoznalost. Ali ih ne izgovori, spriječena čudnovatim Loirvjevim držanjem.— I nijedan muškarac nije... ušao ovdje... prije mene? Ja sam prvi?— Tako je.Riđi Kiing kao da se borio sa sobom — s utjecajem pdća što ga je ispio — s onom tako teškom, crnom i zlokobnom atmosferom sobe.2'ivtnula je Allie gledajući gdje se napokon licu njegovu vraća sjaj i osmijeh njoj tako znam i drag. Čudnovato — Larry Kiing kao da se raduje, kao da je blago dar an zbog nečega što prevazilazi mjezino shvaćanje! Opet ju je privukao k sebi. A Allie, koja je bila željna da ga shvati, da mu se zagleda u samu dušu, začudi se zašto an naizgled krije oči od nje.— Pa... sve mi se čini... da sam bio gadno pijan — on će krzmajući. — Da, grdna mi je to mana, Allie... Kad sam pijan... onda mislim na svakakve bedastoće... vidim zmije, priviđenja... Okandt ću se pića, Allie... Nikad ga više neću ni pogledati, samo mi ti sad oprosti.351Glas mu bio promukao, ali nježan, kao da će grunuti u plač, pa ga najzad izdade.— Da ti oprostim? Larry, brate mili, nema šta da ti opraštam... samo me vodi odmah k njemu!On se ponovo stresao žestoko. Zadržao je u naručju još časak, onda je pusti i ustuknu od nje. Allie je u n-jemu sad vidjela onog istog starog, spokojnog i ležernog, ali i opasnog Larryja, kakav se pokazao onog dama kad su neznanci dojahali pred Sliogerlanđovu brvnaru.— Allie... ona žena, Stantonova... ona te zaključala ovdje?— Jest. Onda je...Ušutka je Larry jednim naglim pokretom. Culp se kako se netko krađa hodnikom. U Allde oživje strah od Duradea i njegove bande. Najednom se sjeti da Larry sigurno ne zna pod kakvim je okolnostima došla ovamo.Kauboj otvori vrata i izviri. Onda se okrenuo, plave oči njegove zasjale su bistro i hladno!— Sad ću te izvesti odavde — on. šapnu. — Hoda. Izađoše. U hodniku nije bilo nikoga. Na uglu gdjesu se križala dva hodnika, &arry zaistade i osluhnu, čuo se samo mukao mrmor glasova.— Larry, važno je da ti nešto kažem — šapnu Allie. — Traže me Durade i mgegova banda. Znaš ti njih? ... Fresno, Muli, Black, Dayss...— Znam, znam — on odvrati. — Jadna djevojčice! I onakve gadove imaš za petama! A Stantonova!... Sad mi je sve jasno... Rekla mi je: »Larry, imam ovdje jedinu novu djevojku...« He, Beauty Stanton, loše ti je ovo djelo... prokleta ti duša bila!Allie dršćući zausti da nešto kaže, ali joj kauboj opet dade zinak neka šuti. No, i bez njegova znaka ona bi ušutjela, gledajući ga kako odjedared postaje nekako strašan, divlji, krvava i smrtonosma pogleda.— Allie, kad vaknem, safcrij se iza mene i ne od-miči od mane ni za stopu. Sad krenimo.Poveo ju je hodndikom pa sai došli do početka stuiba. Odozgo se vidjelo ono prostrano predsoblje i ulaz u plesnu dvoranu. Dolje je bilo puno muškaraca i žena. Larry se nije žurio, kročio je nemarno, ali je Allie352osjećala kako je sav napet. Dolje bila i Stantonova, u jednom se času ona okrenu, pa vikinu krikom od kojeg se Allie lecnu. Zar je ova blijeda žena izbezumljena pogleda i zgrčena lica

ona ista što je pošla po Nealea? Allie se stala tresti. Oči i uši njezine primale &ve s jednom zapanjujući pojačanom oštrinom. Od krika one žene sva su se lica okrenula prema stubama, nastala je tišina.Stantonova potrča do stuba, krenu uz njih pa stade te strastvenim pokretom podiže jednu ruku.— Kamo vodiš tu djevojku? — dreknu ona škri-pavo.Larry pođe niza stube vodeći Allie.— Vodim je Nealeu.Stantonova vrismu i zaloimata rukama. Zaista je to bila žena posve drugačija od one na čijim je grudima Allie držala glavu.— Ne! — ona vnisnu — nećeš je odvesti Nealeu!Kauboj je silazio polako, oprezno, ali nije zastajkivao. Allie spazi gdje neki ljudi izlijeću iz prepune plesne dvorane u prostor iza Beauty Stantoo. Bila su to mrka, gnusna, po zlu zinana lica — Fresno, Muli, Black! Allie stisnu mišicu kauboj u, da ga upozori, a on je pusti i dade joj znak neka se zakloni za njim.— Beauty, miči mi se s puta! — izdera se Larry. Glas mu odjeknu divljom, bespoštednom notom; gromko je pukao i ukočio sve prisutne osim one pomamine žene. Lica zgrčena i grimizna od bijesa, očiju užagre-nih kao u grabežljive zvijeri, ona se zaleti pravo na kauboj a ne mareći za revolver što ga je on uperio preda se.I on pritisnu obarač. Uz mukao i užasan krik, Beauty zatetura, pogled i lice joj se izmijeniše. Onda pade treskom, žuta joj se kosa rasu a bijele ruke raskriliše. U muku što ga izazva užas, ležala ona tako, još svjesna, zurila-je u kauboj a pogledom u kojem je Hežalo nekakvo jezovito shvaćanje, dok se na njezinoj bijeloj haljini širila velika mrlja krvi.Larry King ne zadrža pogled na Stan ton ovoj, nego produži miza stube; sad je ubrzao korak, a držao je Allie iza sebe. Između ondh što su stajali kao skamenjeni prvi se trgnu Fresno, slijepom, neumnom gestom div pokuša trgnuti revolver. Prasnu Larrvjev ve-23 Trasa Union Pacifica353liki kolt, pade Fresiiiio kao gromom pogođen, a u oma-đijanoj gomili nasta rusvaj. Žene zavrištaše, n "Skarci drekouše i svi se bezglavo zaletješe natrag u dvoramu.Larry okrenu hodnikom što je vodio k izlazu. U času kad je pošao tim hodintikom, Muli i Black zapu-caše i pogodiše ga. Allie, koja se čvrsto držala za njega, osjeti kako mu se streslo tijelo. Sa dva brza hica Larry ubi obojicu. Muli pade i tijelom popriječi prolaz. Allie se spo tace o njegovo tijelo i pogleda mu u ■krupnu glavu, crveno lice, velike, volovske očd koje su se jezovito izbečile, vidjela ga kako izdiše.Kauboj je sada išao jako brzo. Grčevito stišćući njegov kaput objema šakama, Allie ga je slijedila. Prolazom šuplje odjekouše puanji, s ulice se začuše muklj uzvici. Allie je gušio smrad izgorjela baruta. Činilo joj se da joj se krv zgrušala. Vidjela je kako izbliza i iz daljeg sijevaju crvani plamenovi; prošla je kraj jednog čovjeka koji se batrgao na podu i urlao; osjetila je kako se Larry trgnuo kao udaren, onda je •nešto vrelo okrznuto njezino rame. Kroz Larrvja je prošao "metak, zario mu se u grudi i izišao na leđa. Glavinjao je, ali je išao dalje. Drugi je čovjek ležao na samom pragu velikih izlaznih vrata, glava mu bila pala na stepenik, blijedo Lice bilo mu u krvi. Kraj zgrčene šake njegove ležao je revolver koji se još dimio. Allie prepozna Dayssa.

Larry King istetura ma praznu ulicu, pogleda lijevo i desno.— Pa... to je otprilike sve! — rasteginu on mukllm krkljajem.Onda brzo pođe, klateći se, glavinjajući, držeći Allie. Udaljili su se od svjetala. Allie je tek upola bila svjesna nekih prilika koje su se micale ispred njih i preko ulice. Jednom se u strahu oglednu da vidi da li ih gone.Kauboj zastade, pa se nasloni na jedan zid. Bio je blijed, ali mu je na usnama ležao osmijeh.

— Bježi... Allie! — on šapn-u.— Ne!... ne!... ne! — ona odvrati grabeći ga. — Ranjen si!... oh, Larry!... kreni!— Reci... drugaru... Nealeu ...Glava mu pade, tijelo mu sklizinu niza zid, sruši se na tlo. S njegova siva lica iščezao je život. Larry354King Rdđii dočekao je smrt s revolverima u rukama, u svom posljednjem dahu izgovorio je ime svoga prijatelja.— Oh, Lairry!... Larry! — zakuka Allie.Nije bila u stanju da potrči, teško joj je bilo čak i zakročiti. Nad njom se nadniješe nekakve mračne prilike. Snaga je izdade, ona se zanese, i već je padala kadli je pograbiše nečije šake..Nad njom se prigibalo đavolsko lice Duradeovo, užagrendh očiju.GLAVA 28.Beauty Stamton otvori oči i spazi gdje se nebo plavi između poderotina na izlizanom .šatorskom krilu. Sve joj se učini nestvarnim, taj joj je dojam još bio pojačan neuobičajenom tišinom koja je vladala oko nje. Čula je samo tihi, sumorni sušanj' pijeska gonjena vjetrom. Gdje je to? Šta se desilo? Je li ovo samo naročito dubok i strašan san?Bila je ukočena, nije magla maknuti. Kao da je drži nekakav ogroman teret. Tijelo njezino kao. da je golemo, puno neke tupe, grozne boli, nogu ne, osjeća, umjesto njih ćuti samo nekakvu jezivu studen.Polako se ogledala. Da, ona je u nekom šatoru, u jednom napuštenom, starom, iscijepanom i prljavom šatoru; a leži na goloj zemlji. Kroz jedinu široku poderotinu ugledala je komad tla pokrivena daskama, drvenim kosturima zgrada i gomilama otpadaka. Onda joj do svijesti dopre sumorna stvarnost. Betnton je ispražnjen. Betnton više nije nastanjen. Sve se iz njega iselilo — i kuće, i šatre, i-ljudi.Dok je bila u nesvjestici, prenijeli su je pod ovaj napušteni šator — valjda su je držali mrtvom. Pokrivena je jedinom kućnom haljinom — onom koju je najprije oblačila izjutra čim bi ustala. Na njoj je još bijela haljina koju je imala sinoć — da li je to bilo sinoć? — ali su s nje skinuli sav njezin nakit. Onda se ona sjeti kako su je digli j položili na neki divan, kako su nad njom plakale njezine djevojke, kako su zaprepašteni muškarci prilazili, gledali u nju i nešto međusobno govorili, Shvatila je samo kako je rana od kaubojeva metka smrtonosna, i kako se on kroz356pucnjavu probio na ulicu gdje je međutim pao mrtav, a djevojka je ponovo pala u šake Duradeu.Sad je Beautv Staoton shvatila da su je pustili samu pod mapušteini šator u napuštenu gradu — da tu umre. Sad je jače osjetila tupu bol. Ali joj u dahu n'ije bilo ni straha od smrti, ni pomisli na bol. U njoj se odjedared probudilo kajanje. Kako je život istjecao iz nje, zlo je nestajalo. Da je mogla birati između spasa svoje duše i mogućnosti da Neale bude kraj nje u njezinu zadnjem času, da mu ispriča istinu, da ga zamoli za oproštaj, da umre oa njegovom rukama, ona bi izabrala potonje. Kad bi samo htio naići kakav vojnik, prije nego oma umre, da naiđe.-netko, kome može povjeriti jednu poruku? Kakav grobar! Jer velika pruga Uinion Pacific sahranjuje one što umiru kraj njezainiih okrvavljenih tračnica!Utrnulim, rukama pretražila je džepove svoje kućne haljine' i najzad nađe mali notes s olovkom. Onda je skraćenim prstima, adi živom sviješću, stala pisati Nealeu. Kako je pisala, u svaku je riječ umosila djelić bola, kajanja, tuge i ljubavi koju je osjećala. A kad je završila poruku i položila notes tnia grudi, prvi je put mafeom: mnogih godina spoznala — mir.Izdržala je fizičku bol i agoniju; nije kriknula, nije zakukala, nije se molila. Najveći je dio njezinih emocija i preostala života ušao u otnu poruku koju je napisala. Sjećanje joj je prizvalo samo nedavne momente: kad je gledala kako Amcliffe umire; kad je pritisnula

nevinu djevojku na grudi koje su oduvijek čeznule za djetetom; kad ju je Neale kirivo shvatio u svojoj upravo grdobnoj gluposti; kad ju je udario pred onom isceretnom ruljom te ju žigosao vrelim žigom one jedine jediime riječi; kad je ona, na vrhuncu morbidne i imištavajuiće mržnje, mržnje propale žene koja je i tijelom i duihom tupila u se srneće i otrov što ga siju razvratnici, nečovječno predala Allie Lee u ruke čovjekia koga je držala najpomaminijo'm, naj-izopačenijom i najopasnijom zvijeri Bentoma; i kad je taj Larry King, koji je po nekoj čudnovatoj fatalnosti postao isto toliko velik koliko je bio razuzdan', izašao sa Allie i naletio na nju kao kakva crvena, grozna smrt.357Sad se sjetila kako je uvijek, u nazočnosti onoga kauboja, osjećala nekakvu studenu jezu i žmaranje. U njezinoj je utrobi sada ležao takav isti oćut — mučnog, ledenog, smrtnog, i to bijaše smrt. Znači, još onda je (naslućivala svoj kraj, ali nejasno, mutno.Larry King je digao teret života s nje. Radovala bi se — samo da ju je Neale shvatio! I to joj bi posljednja svjesna pomisao.Svijest joj se sad gubila, ostao je samo animalni poriv za životom, ali nejak. I dođe omaj posljednji trenutak, što leži između života i same smrti, kad je duša Beautv Stan ton zalebdjela na pragu svoga sa-motoa i vječna lutanja, potom pređe i nestade među sure sjene, u veliko nepoznato.Naslonio se 0asey na lopatu, brisao anoj s čela i gledao svoga drugara MIcDermotta, Između njih zjapila raka koju su upravo kopali, a u blizini ležala oduža, ukočena prilika umotana u staro šatorsko krilo.- Mac, neka me đavo nosi ako ml se dopada ovaj posao — reče Casey, svom snagom sišući lulu.- Sta bi ti htio, da budeš direktor Union Pacifica, Ljajkane moj? — otpovrne mu McDermott.- Ama radio bih ja svaki drugi posao, samo ne bih anao tjerati lokomotivu. Prokleti vojnici, nikad ništa ne rade te lijenčine. Zašto oni n»e bi ukapali ove mrtvace?— Casey, to nitko, oe traži od nas. Bariton se jučer^ iselio, a i mi ćemo se brzo ukrcati. Od nas je samo* pošteno da pokopamo ostatke Bentana. Uostalom, valjda se raduješ što gledaš kako taj riđi kauboj odlazi za vječna vremena pod ledinu.— A zbog zašto, molim lijepo? — naroguši se Casey.— Nije Ji on na te potegao revolver te si živ premro od straha?— Mac, znaj da sam onda ostao hladan kaono kamen. 1 meni je žao Larryja Kimga. On je bio Nealeov prijatelj.— Do vraga, taj je bio živi đavo, Casey! Kažu da je on ubio Stantonovu.358— M&Cj kladim se da je prljava laž — odvrati Casey. — On jest pucao u Stamtonovoj dvorani, ali je miju sigurno pogodio netko od onih što su pucali n.a njega.— Možda. U svakom slučaju, on ih je dosta pobio. Koga je god pogodio, taj više nije ni pisnuo ni dahnuo.— Najbolji i najgori posao što smo ga dosad obavili za ovu prugu jest baš to što smo pokopali te hulje.Krupnom šakom Casey pokaza red tek pokrivenih grobova preko kojih je vjetar nanosio pijesak. Onda ispusti lopatu pa se prigmu nad onom ukočenom prilikom.— Prihvati, Mac — on reče. Spustiše tijelo u raku.—• To je bio čovjek! — reče Casey. Onda zatrpaše raku.— Mac, ne bi li bilo dobro cla nečim označimo !Larryjev grob? Da stavimo na nj kaikav kamen, ili da mu napravimo križ i napišemo ime?McDermott naimršti preplanulo čelo i počeša bradu punu pijeska. Oinđa upre prstom:.— Šta vrijedi, Casey? Vidiš, pijesaik već pokriva one grobove.

— Mac, ti si oduvijek bio zabušamt broj jedan'. Snaći ćeš se kako bilo, samo da ne radiš. Dobro, hajdemo dalje.Brzo iskopaše još jedinu dugu i usku raku. Zatim uzeše nekakva na brzinu sklepana nosila i pođoše prema jednom starom šatoru koji 3« P_o svoj prilici bio jedini što je još stajao u Bontonu. Casey prvi uđe pod šator.— Gle! šta li je ovo?— A šta? — upita MfcDermott.— Zar joj nisi pokrio lice kad snio je položili ovdje?— Dakako, Casey.— A sad je otkriveno i na ojernu je drugačiji izgled! ... Pazi ovo, Mac!Casey se saže i uze mali notes sa žendnih grudi. Nespretno ga otvori svojim dugačkim i debelim prstima.— Mac, tu nešto piše!— oo usklikmu.— Pa onda čitaj, šta si ziin,uo?x359— Mogu, ali nasam ti baš naročito pismen — odvrati Casey, te se stade mučiti da odgonetale sadržaj notesa. Odjedaređ stade i zagleda se u McDermotta.— Vraga mu paklenog! Pobogu, pa ovo je upućenp prijatelju Neaieu ... ljubavno pismo... ovaj ...—' Onda ga čuvaj za Nealea i budi pristojan te ga ne čitaj.Podigoše tijelo Beautv Stanton i iznesoše ga na sunce. Tragičan bijaše izraz što je ostao na njezinu mrtvom licu.— Mac, moraš priznati da je bila strašno lijepa žena — reče Casey. — I dama — on dometnu.— Casey, ti stalno nekoga žališ... Da, bila je lijepa žena, a možda i dama kako to kažeš, ali je za moj račun to bila opaka žena.— Ama, znao sam ja već odavno da je u tebi izgorjelo sve što je dobro u čovjeku. A uz to nemaš mozga nj koiliko pile, Mae.— Ah sam pametniji od tebe i kad spavam — ot-povrne mu McDermott.— Kad je tako, zašto nisi vidio da je ova žena bila živa kad snio je donijeli ovamo? Vidiš li sad da je došla k svijesti, napisala pismo Neaieu, a onda uimrla!— Sto mu bogova.' Valjda ne misliš ozbiljno, Casey? — viknu McDerniot zaprepašteno.Gasey, mrgodno kininu, pa se spusti ma koljena i položi uho na grudi Beauty Stanton'.— Sad je mrtva kao kamen, to je sigurno. Mlrtvu • ženu umotaše u komade šatorskog krila, paje pren-esoše do gole, pješčane padine gdje je spustiše u raku do ome u koju su pokopali kauiboja.Zatrpaše raku, pa Casey lopatom nabi i poravna pijesak. Kad je završio, lula mu-se bila ugasila. On je ponovo upali.— Pa, Beauty Stanton, bar si dobila grob čistiji od svoje postelje... u finom, čistom pustinjskom pijesku ... A za kratko vrijeme nitko neće biti u staoju da ti ga nađe.Prebacili su lopate oa rame i krenuli.360Postojano je vjetar puhao s pustoši, nanosio je pijesak u tankim slojevima. Popodne prođe, sunce zađe, preko gole pustoši pdazmula je sumracima. Zvuka nije bilo osim šuškanja pijeska, jecaja vjetra i zavijanja vuka. Čama se spustila zajedno s tamom što je pritisnula grob Beauty Stanton, S pustoši se sjetne iz-dužile, tama se sve jače crn jela. Na toj je padini vjetar puhao uvijek, pijesak je stalno sipiio i šuškao, sve je pokrivao i neupadljivo mijenjao lice tla. Pustoš je radila svoje. Priroda nije poštivala grobove. Život tamo nlije predstavljao ništa. Hladne i sjajne zvijezde bešćutoo su žmirkale iz beskrajne tamnoplave nebeske praztoine. Ali je pored

ženina posljednjeg počivališta lebdio nekakav duh ~~ duh nalik noći, nujan, samotan, šutljiv, mističan, neizmjeran.I lebdio je rie samo nad njezinim, nego i nad ostalim grobovima.U vječnoj radionici prirode, obitavaoci tih bezime-• oih i zaboravljenih grobova pomiješat će u prahu i dobro i zlo, te će se u smrti ponovo sjediniti s elementima.Bentona više nije bilo tna mjestu gdje je nekad bio. Na tom su mjestu sad kojoti turobno zavijali, lunjali su tamo gdje je bila glavna ulica naselja i vrzmali se oko gomila smieća i drvenih konstrukcija. Nestao je onaj inukao, čudan huk koji nije bio ni glazba, ni radost, mi rad. Od Bentona je ostalo samo ime.Sunce se podiže i osvijetli turoban prizor — prostran i ravatn prostor s ogradama, daščanim podovima i drvenim konstrukcijama među kojima su ležale naslage otpadaka što ostaju za ljudima koji se žurno sele. Danje svjetlo ne zateče tamo ni čovjeka niti ma kakva živa bića. I cio je dan vjetar puhao i nanosio prašinu i naslage pijeska preko prostora gdje je donedavna vladao zakon sile, zlata, razvrata, krvi i smrti.Vlak jedan prođe toga dana, iz njega se strojovođa i kočničar začuđenim' očima zagledaše u ono što se zvaše Bentonom. Izrastao je kao gljiva, lzgrmio se361poput pješčane oluje, sobom noseći svoje breme mučnog rada, strasti i zla. Benton je postao ime — čudovišno ime.Ali je priroda izgleda bila milostivija od života. Jer ona stade skrivati ooo što ljudi ostaviše — ostatke nastambi gdje je sam đavo pdrovao paklenskom gozbom. Dođe zalaz sunca, zatim noć, upalile se zvijezde. Samotna je noć bila vjetrovita, kao željna da što brže vrati elementima krhke ostatke tog velikog naselja.I mjesto ono bi ukleto.GLAVA 29.Casey napusti Bemiton teretnim vlakom. Duga je kompozicija bila sastavljena od zatvorenih teretnih vagona i od platformi natovarenih kamenom, željezom, šljunkom, pragovima — svime što je bilo potrebno pruzi. Lokomotiva se nalazila oa začelju, nije vukla već gurala kompoziciju. Na čelu, međutim, bila je platforma krcata šljunkom i izvjesnim brojem radnika. Među ovima se nalazio i Casey. Bilo u radu Mi u borbi, Irac je volio biti u prvim redovima.Na cijelom putu od Bentona do kraja dugog i la-gatnog uspona u pustoši, bilo je tragova da su Indijanci pokušali isikniviti tračnice idi na drugi kakav način izazvati nesreću.Znakovi prisustva Siouxa postali su takva svakodnevna pojava u životu radnika, da su ovi već bili prilično nemarnd i indiferentni. Otud se dešavalo da bi se Siouxi iznenada okomili na kakve izolirane, nezaštićene radne grupe malo udaljenije od teretnog vlaka, te bi in poklali sve do jednog.Vojnici su bili otišli s drugim vlakovima koji su ponijeli stattiiovnike i nastambe Bontona. ^Casey i njegovi drugovi sporo su napredovali prema zapadu. Tirebalo je na mnogim mjestima popravljati prugu i staltno pazila da ne naiđu Siouxi. Očekivali su da ih sustigne redoviti vlak s istoka, ali mu ine vidješe mi dima. Zaključili su da mu se morala de-sdti nezgoda, ili je kakvom telegrafskom depešom zadržani u Medicine Bowu.363Nešto prije sumraka teretni vlak nađe se nadomak tjemena uspona iza kojeg se pustoš zaista spuštala u duigim i blagim padinama sve do podnožja brežuljka.Tamo je na hrptu bite jedna privremena stanica — zapravo nekoliko teretnih vagona u kojima su stanovali telegrafist i jedno odjeljenje vojnika.Dok se vlak penjao prema tom usamljenom hrptu, Casey uoči da iz one stanice netko pomamino maše zastavicom. Onda on dade signal strojovođi.

— Vraški čudno — reče Casey svoim drugaru Mc-Denmottu. — Šta li onaj maše kad zna da ćemo svakako zastati?— Indijanci! — feratko će McDermo-tt.To su pomislili i ostali radnici što su se nalazila na platformi. Kad je vlak zastao, čeona platforma masla se nešto dalje od privremene stanice. S nje iskočiše Casey i njegovi daruigovi.Čekala ih je gruipica ljudi. Telegrafist, mladić imenom Collins, koga je Casey poznavao, stajao je opkoljen vojnicima, bio je blijed i nespokojna izgleda.— Casey, ttko zapovijeda ovim vlakom? — on nervozno upita.Irac se tako široko isceri te morađe prinvattiti lulu.— Lokomotivom zapovijeda sitrojovođa, zna se, a ljudima ja.Rađntici Sfu se sitali okupljati oko ome gruipice, a pristizali su i strojovođa i ložač.— Morate se zaustaviti ovdje — reče Goilins. Casey izvadi lulu iz uista i sitade je puniti.— Zar tafoo? — on izgunđa.— Došla je depeša iz Medicine Bowa... nalog da se zaustavi vlak generala Lodgea... navodno nedaleko odavde trista Siouxa čeka u zasjedi... taJigeoiv vlafk nalazi se negdje između nas i Roardmg City — zasop-Ijeno nadoveza telegraf isita.— A depešu poslali iz Mledicine Bowa! — uskiiikttiu Casey, dok su ostali nešto opsovali i zaigunđali.— Jest. Naime, bit će da je depeša najprije otpre-miljena negdje tokoim prošle noći. Mli je nismo znogjLi primiti, jer nam je telegrafist u1 moćnoj smijenti bio mrtav, a nismo mi anali. Ubili ga Indijanci.364— Pazi vraga! — reče Casey zabrinuto, paleći lulu.— Onda su depešu primili u Medicine Bowu. Odande ju je oatrag poslao telegraf ist Stacey. Ja sam pokušao-da dobijem Hillsa u Roariing Cityju, ali uzalud. Linija je prekinuta!— A general je sigurno već napustio taj... kako ono reče ... Ro ...— Roariing City. General ima vojničku pratilju kao obično, ali to nije neka snaga, ne bi mogli odbiti ni stotinu-, a kamoli tri stotine Siouxa.— Generalje sigurno već krenuo iz Roaring Cityja, inače depeša ne bi ni sitigla ovamo.— Tako je... Ali sad, šta kog vraga da radimo? Njegov vlak neće nigdje stati, jer nema nikakve stanice, zna se.— A Siouxi čekaju u zasjedi nedaleko od nas? — zamišljeno će 6asey. — Da, to će sigurno biti na jednom mjestu koje ja dobro zmam... samo tamo, da... to je jedno jako usko ždrijelo.— Tačno. Kad se ide odande, onda je na uzbrdici. Nije teško zaustavili vlak. Indijanci će ih pobiti, i generala, i pjegov štab, i vojnike... jadni ljudi neće Sftići mi da se brane! Oduvijek smo se bojali zasjede kod tog ždrijela. Sad su Siouxi došli dovde i našli to mjesto... Tamo se nikakav vlak ne može izvući, taman da je oa njemu i tisuću vojnika'.— A kako bi bilo da se vlak s generalom zaustavi negdje prije tog ždrijela? — upita Casey pošto je povukao dobar dim iz lule.— Onda bi se bar mogli booti. I ranije su dočekivali i odbijali Siouxe. Mogli bi se održati dok im ne dođe slijedeći vlak, ili bi možda mogli potjerati oatrag.— Pa onda, Gollitns, ništa drugo nam mije učiniti nego zausitajvifti generalov vlak prije nego se popne do tog ždrijela. ' . ,— Ali baš to ne možemo! — uzviknoi Collins. — Lintija je prekinuta. I da nije, ništa nam ne bi pomoglo. Kad sam vidio vaš vlak, pomislio sam da bismo mogli poslati samu lokomotivu, da riskiramo... Ali vam je lokomotiva otraga, isipned nje toliki natovareni vagoni, nema skretnica... Znači, ni tu nema spasa. Ofo, do waga!365

— Collins, ne kufkaj prije vremena, dešavaju se i gore stvari pa se nađe spas... Ja ću zaustaviti vlalk generala Lodgea!Krupni Irac okrenu se i pođe prema čeonoj platformi vlaka. Za njim pođoše svi do jednoga, u čudu su gunđali i mrmljali. Casey se pope ma platformu.— Casey, šta si to koga đavola smislio? — upita ga McDermotit.Casey mu odvrati cerekom.— Mac, učini mi uslugu. Otkači ovu platformu. McDermott se zavuče između kola i čas kasoijezazveketa željezo. Poslušao je drugara. Nato svi shvatiše Caseyjevu zamisao.— Pobogu, Casey! — uzviknu Collins. — Hoćeš li to moći? Odavde imaš dvadeset milja nizbrdice. Kad jednom ta platforma krene, pa još tako natovarena, neće se zaustaviti sve do brežuljaka. Ali... ali...— Ništa lakše, čovječe! Proći će kroz ono ždrijelo kao podmazana. Siouxi neće paziti na ovu stranu. Izbit ću im n.a oči nenadano, iza okuke što je tamo, a i štropot će čuti prekasno. Zapreke postavljaju uvijek u posljednji čas. Prema tome...— Ali, kad prođeš ždrijelo, više ne možeš zaustaviti platformu! Kočnica te neće poslušati. Naietijet ćeš pravo na generalov vlak, napravit ćeš strašian. sudar!— Ni govora! Imam ovdje nekoliko pragova, pa ako mi sudar zaprijeti ja ću ma prugu preda se baciti prag pa će ova moja kolica iskočiti.— Pa to ti je sigurna smrt, Gasey! — uskličnu Collins. Po glasu, bljeđilu i graškama znoja na čelu vidjelo se da je momak još novajlija na Union Pa-oificu.— Momče moj, ništa nije sigurno kad imaš poslia s Ircima!Krupni je Irac bio tešfeiim radom očeličen, koiza mu je preplanula i otvrdinula od sunca i vjetra, bio je on ispičutura i pravi borac s pruge, druželjubiv veseljak, predradnik čiji je vječni cerek nijekao svaku ozbiljnost. Glavna mu je razonoda bila da nabije i nadmudri svoga omiljenog drugara McDenmotta. On sam nije bio svjestan da je u njega duh866neuništiv. A to nije znao ni njegov drugar. Ali je pod Caseyevim cerekom zračilo nešto jednostavno, svijetlo, a W*do poput čelika.\— De, uprite junačkij i otisnite me — on naloži. Poput automata šutljivi radnici gurnuše i pokre-oušfe platformu.-7- Naprijed, zapnibe, ho^ruk! ho-ruk! — derao se Gasey.Platforma zabrza. MicDermott ju posljednji pusti. — Dobra te sreća pratila! — on muklo viknu. x— Mlac, reci ini <la si me ispratio! — do viknu mu Casey. Potom mahnu gomili u znaik pozdrava. Odgo-voriše mu kratkim, zvučnim vriskom. Pratili su pogledom platformu koja je klizila, sve dok im se ne izgubi iz vida.Nekoliko je trenutaka Casey bio, uglavnom zaokupljen paljenjem lule. Iako je bio veoma vješt, ovaj put mu bilo jako teško da je opet zapali. Da mu nije pošlo za rukom, bio bi on kadar i zaustaviti platformu poradi tatove prijeke potrebe. Kad je lula opet gorjela, on se okrenuo, ali se stanica više nije vidjela. Sad je upro pogled u prvu krivinu gdje su tračnice nestajale među kadulju. Na tom je mjestu samo iskusno oko moglo zamijetiti nagib. Platforma natovarena šljunkom klizila je polako kao da bi svakog časa htjela stati. Ali je Casey znao da neće stati, a desi li se to, on je u staraju da je opet pokrene. Njega sad najviše zabrinjavala škripa i tandrk točkova, s mjesta na kojeim je stajao ta se buika čdndla strašnom, iZa krivinom se pruga nastavljala manje-više pravo. Casey* osjeti da je malko ojačao vjetrić što mu je puhao u lice. Iskoristio je sporu vožnju da sebi isko-? pa zaklon usred gomile šljunka na platformi. Trebat će mu> kad ga Indijanci stanu gađati puškama i strijelama. Kad je i to obavio, drugog posla nije imao doli da drži ručku kočnice i gleda pravo preda se.

Nakon izvjesnog na izgled dugog vremena platforma je zabrzala toliko te više nije bilo nikakve opasnosti da stane. Sad je vjetar Caseyju mrsio kosu i tjerao mu dim iz lule, Platforma je lijepo prevaljivala put. -Na nekoliko milja od polazne staniice ušao367je u jedino plitko ždrijelo gdje je nagib malo-narastao. I platforma poveća brzinu, sad je išla brže od čovjeka u punom trku. /Casey je tu i tamo pomalo kočio, ndje htio opasno brzo ulaziti u krivine. Uočio je da mu kočnica ne /-adi najbolje, u velikoj brzini neće mu pomoći. Uz ne/pre-kidnu škripu i povremeno klopotanje, platforma se valjala niz blagi nagib. /Koliko se Casey sjećao, sad bi brzo morao naići na oduži i pravi dio pruge nakon kojeg je dolazilo nekoliko krivina, a od tih je posljednja vodila pravo u uzano ždrijelo gdje će Siouxj u zasjedi čekati vlak i zakrčiti tračnuce. Casey smisli da na početku onog pravog dijela pusti kočnicu i platformu prepusti sebi, neka mu juri po volji.Činilo mu se da je beskonačnost prošla dok je stigao n<a početak one prave dionice. Tu pusti kočnicu. Platforma natovarena šljunkom stade se kotrljati sve brže.Casey je bio odlučno i savjesno obuzet svojim zadatkom, zabrinuo ga ishod. Platforma mora proći kroz ono ždrijelo. Ako-iskoči iz tračnica, ili naleti na prepreku, ili je Siouxi opaze na vrijeme, propao mu je sav trud. Jedva je čekao kad će nastupiti odlučni čas, a u isti mah je strepio od krivine koju je gledao daleko naprijed. Dok do nje dođe, platforma će" mu juriti velikom brzinom — prevelikom a da bi sa sigurnošću ušla u kriviou.Malo mu se vid zamuti. Oči su mu oslabile za tolikih godina ma vrelom suncu, prašini i pustinjskom vjetru. Niske sure litice, izbije!jetne.i spržene stijene, plitki potočić, niz grmova i duge tračnice što se sužavaju u daljini — sve se to ma čas pred njim zasitrio kao nekom tankom koprenom. Grudi mu pritiskao bremen nekakav. Neprestance je u mislima iznova okretao i prevrtao sve mogućnosti koje ga očekuju u ždrijelu, i što mu se više primicao to mu briga bivala sve veća. Sad je to bila zebnja, strah. Mogućnosti mu masu naklonjeoe. Zadatak koji je preuzeo na seibe ne zavisi isključivo od njega. To ga tištalo. Nikada još nije promašio na određenom poslu. Union Pacific se mora izgraditi, ali — tko to zrna? — možda bi pogibijašejfa gradnje, mgegova štaba i direktora pruge mogla ariačiti konačnu i presuđmai katastrofu!\ Sad ga prvi put žmannu jeza. 2ivci mu se napeše pr^d odlučnim trenutkom, žuljevite šake njegove ste-gos£ ručku kočnice. Platforma je- divlje jurila, našla se tyaš pred novom krivinom. Buka i štropot točkova bili \ su upravo jezivi. Indijanci će ih svakako čuti. Ali, samo ako platforma ne iskoči iz tračnica, morali bi reagirati vraški brzo pa da štogod učine! Našao se na krivimi gotovo iznenada, parije nego je to očekivao. Osjetio je kako se vamjiski točkovi platforme dižu s tračnica, čuo je tešku škripu unujitrašojih točkova. Sletio bi, da se mije grčevito držao za ručku kočnice. Vjetar mu zazvižda oko ušiju. Platforma kao da se sva podigla. Casey pomisli da je već iskočila. Onda ona tre-sifcom pade natrag, uispravi se i ostavi krivinu za sobom.Sad se mašao u usjeklini koja se postepeno širila i granala. Casey spasi stotine komja, ali nd jedinog Ia>-dijanca. Jurio je dalje, prešao preko jedinog nasipa i spazio drugi čopor konja. Crna je slutoja njegova postala stvarnost. Siouxi su u zasjedi! Koliko toga zavisi od njega i njegove sreće! Problijedio je Casey, ali me od straha zbog sebe. Na cijelom putu ni jednu misao mije posvetio svojim veoma tankim izgledima za spas.Spaanaja da su tu Siouxi umijela je u rojega jedinu strahovitu promjenai. Ljuta je i nepokolebljiva odlučnost ginala Casevja, sav je duh svoj umio u omu buku i škripu željeza i drveta. Eno ga! eno uskog ždrijela! eno ©kuke! Ludo srlja k .toj tački. Točkovi su dizali jezivu škripu. On uzgleda, ali opaizi samo stijene, sive mrlje žbumja i trake gole zemlje. Nigdje Iindi jamaca.NapregmMo je i iiabuljio oči kodiko god je mogao kako bi otkrio jesu li Indijanci zakrčili prugu. Platforma uteti u okuku, podiže se ma dva točka. Čovjek bi rekao — oživjela je! Uz

tutaijavu i škripu uleti u ždrijelo. Sjena koja je tu vladala, čimila je mjesto tu-robnimi. Došao je odsudam čas! Kao da je samo olovo priftislo srce Caseyju. Onda je ugledao prav komad pruge i sumtčev srjaj onkraj ždrijela.36824 Trasa Union Pacifica369Uz tutnjavu začu se praska pušaka. Casey ravi da se zaklani u rupu koju je iskopao u šljunJtu. Proživljavao je neobičan.' i dugačak trenuitak — cijelu vječnost. Platforma se odjednom nađe na otvor Isto tako 'naglo, podiže se i tmica s CaseyjeVa duha, srce mu poskoči silnim otkucajem. Pred njim je/zasjala siva beskrajna padina, protezala se do crnih »režu! jaka u daljini. Divlji, prodornd krikovi nagpaše Caseyja da se okrene. Okomak iznad ždrijela oživio je jarko obojenim, pokretnim prilikama. Indijanci! Podigoše se oblačiići bijela dima. Casey oču udatr olova. Put njega su ma suncu sijevale strijele. Dvije se za-riše u šljunak, jedina u drvo. Onda ga nešto udari u rame. Strijela! Tu, pred očima mu se stvorila, zatre-periia je onako zabijena nijemu u mesu. Duboko se i bolno zabila. Naglim trzajem iščupa je i njome prijeteći izmahne prema Siiouxima.»Prešao sam vas, prokleti Siouxi!« dreknuo je diiv-lje izazovno. Za njim ostade luđački bijesna dreka i vriska, i cika pušaka. Bio im je van dometa.Casey se zagleda u prostor što je ležao pred njim. Siouxe je ostavio za sobom, sad mu je put slobodan. Daleko dolje, gdje su se tračnice gubile, sporo se dizala perjanica crna dima. To je išao generalov vlak.Teret brige i zebnje iščezavao je s Casevja, nestao je kao kakvom čarolijom, kao da ga nikad nije ni bilo. Zadatak nije završio, ali je ishod osigurao. Više se'nije okrenuo prema Siouxima. Njima je propao pokušaj da iz zasjede napadnu- vlak. Vojska će se oduprijeti svakom njihovu daljnjem manevru.Vjetar je Caseyju zviždao oko ušiju, suh miomiris pustoši punio mu je noadrv,e. Pred ntjim se pravo pružala pruga, platforma je sad jurila pola milje u mamuti. Om pomisli kaiko bi bilo dobro da može smanjiti brzinu, te ovlaš pokrenu ručku kočnice. Ali uzalud. Kočnica milje hvatala. On pokuša diruga put. Kočnica se slomila.Bistar mu je sao! bio pogled kojim je zurio preda se. Vlak u doliini bio je miljama još udaljeni, još nije bio ni crna tačka u sivoj pustoši. No, s njega se sve bolje razabirao dim.Casey odjedared osjeti da nešto s njim nije u redu.370', »Sta mi je, kog vraga!« on izgunđa. \I najednom shvati u čemu je stvar. Ta, luda mu sevugasila, a on to nije primijetio! Čučnuo je u rupu koju je bio iskopao u šljunku i istresao duhan na dlan. Ta^o što nije mu se desilo još nikad! Da na vrijeme ne primijeti da mu se lula ugasila! Casey odmahnu glavom. Svašta li se zbiva na ovom Union Pacificu! Napunio je lulu i zapalio je, dok mu je vjetar zviždao preko glave. Duboko je udahnuo dim, ustao i uhvatio ručku kočnice.»Hm, baš smiješno... da ne .osjetim da mi se lula ugasila!« on izmrnđa. ■Ta mu se zgoda činila naročito značajnom, karakterističnom zaista. Po njoj je mogao mjeriti prirodu svoga zadatka. Zaokupiše ga i uzbudiše uspomeme. Dok je bistrim okom gledao u prugu koja je cijepala sivu ravan, dok mu je cijelo biće u se upijalo smirljivo djelovanje duhana, svjestan da je zadatak gotovo obavljen, Casey iskusi nešto posve novo — u duhu ponovo doživi svoja ranija djela, i to>u živoj, uzbudljivoj i srcu miloj boji. Bitke iz građanskog rata; dan kad je spasio zastavu; noć kad je spasio Pata Shanea, koji je na žalost ipak poginuo od metka Siouxa; mnogobrojne pustolovine s MlcDermottO'm koji ga je još maločas gledao sjajnim, uširemdm očima; tuče što ih je gledao i one u kojima je učestvovao — sve je to brzo prošlo njegovim duhom i ispunilo- gs. jednim vedirim i dičnim ponosom.

Bio je zadovoljan samim sobom, a još zadovoljniji onim što će misliti McDermott. Nije se Casey sjetio slika iz svoga djetinjstva, ali je zadovoljstvo i oduševljenje njegovo bilo dječačko. Silno je ovako juriti!... Eno ga! ona crna tračka usred si voće — ono je vlak!.., Jedlnam se general Lodge osobno rukovao s Casevjem.Netko mora da izvrši i štogod ovakvo, jer Union Pacific mora stići do Pacifika. Doći će dan kada će luksuzan putnički vlak glatko kliziti niz ovaj blagi nagib kojim Casey sad juri na platformi natovarenoj šljiunikom. U svom jednostavnu duhu Irac je shvatio sivu veličinu te činjenice. Stao je pjevušiti svoju omiljenu pjesmu. Gledao je kako crna pružica prerasta u371dugu prugu, u kompoziciju. Gledao je ljepotu crveno-zlatasta zalaza sunca. Uživao je u divljini prizora;-~-u značaju svoga puta — a naročito u svojoj samoći. Čioio se čudnovato samim oa toj beskrajnoj sivoj /padini — samo čovjekom, a ipak presudnim činiocem svih tih drugih zbivanja. Više je osjećao no što je shvaćao. Njegovi dugoiskušani živci, hrabrost i snaga još se nikad nisu toliko sladili ovakvim prekrasnim poletom i osjećajem samoće. On je Casey — Casey koiji je ostavio družinu neka spašava glave od Siouxa doik je sam krenuo na posljednji i odlučan put — da u prugu ukuca važan klin. Ali, u današnjem Caseyju najjači činilac nije ona iindifereflutina bezbrižraost koja je svojstvena nijemu i drugarima njegovim, iz grube i dremljive duše Casevjeve sunuo je duh soja — du'h u njemu utjelovljen. U srcu mu slavuj pjevao, on je ćutio da je ovo njegov čas. Sve one teške, kirvave godine sad će steći priznanje, nagradu. Nikad je nije tražio, ali je nagrada sama došla iz napora, muka, umora. Živci mu igrali, srce burno tuklo, puls bio užurban.'Osjetio je Casey sve ono novo, mlado i silalt-ko što može osjećati dječak koji pomamno uživa u svojoj prvoj velikoj pustolovini, i sve ono čudnovati je, dublje i složenije šta osjeća zreo muškarac svjestan« da nešto daje svijetu; i ta čuvstva uzburkaše Caseyja poput oluje i om je znao da mu život neima više šta pružiti. Nije važno šta je oo, nije važno kakav je tajj neshvatljivi duh koji ga goni, nije važno u kaikvoj vezi stoji s osjećanjem dužnosti — važno je da mu je u ovoj opasnosti, u ovoj luidoj vožnji pružen predivam* božanstvein dar.Valjao se dalje, a vlak bivao sve bliži. Kad je između njega i lokomotive preostalo svega nekoliko misija otprilike, zaključio je da je vrijeme da se pripremi. Podigao je jedan težak praig i položio ga na čeoniu ivicu platforme, da bi ga u pogodnom momentu što lakše srinuo nogom.Onda se u'spravi. Ogledao se, ali mije gledao ništa određeno — učinio je to instinktivno. Diržeći jedno stopalo na pragu, smjestio se tako da u istom ča»u srine prag i sam Skioiči.372Uto se sijeti notesa što ga je našao na grudama Beauty Stainton, s porukom za prijatelja Nealea. Usprkos potrebi da žuri, Casey se zamislio. Potom izvuče notes iz džepa.»Zaboga, oikad ne znaš, a uostaloim, poznato je da vojnici ne pretražuju mrtvace prije' nego ih pokopaju.«I s tim utisnu notes među zube kojima je već stiskao Mu, odguraiu prag s platforme pa i sam skoči.GLAVA 30.Zaprepašten, ogorčen i postiđen sobom, Neale je izijuirio iz kockarnice u kojoj je udario Beauitv Stan* ton. Kakav je ispao — oslijepljen- mukom i bijesom! Zar ta i takva žena da izusti ime Allae Lee? Nepojmljivo! Je li moguće da ona zna za njegovu nesreću1?Lunja© je mračnim ulicama gdje ga smierfše kretanje i svjež vjetar. Očuo je zvižduk lokomotive i na-mah odluči da krene iiz Bemtoma, i to smjeistta, prvim vlakom. Svode je stvari spremio žurno i pridružio se gomili koja se čak i u to kasno doba noći kretala put stanice.

Dubdko u njemu pekUo ga nešto neobjašnjivo — jedno bolno kajanje. I on- je, kao svalki oovjeik, učinio 'koješta što oije dostojno pamćenja. Kakva se kob krije u pukom izgovoru jednog imena — kakiva snaga za osudu!S prozora starog vagona promatrao je mu/taia svjetla i tamne sjene šator ja.»I zbogom zauvijek, Benton!... Kakiva sreća!«, tiho je i slomljeno izgunđao. Dobro je shvaćao da ga je u tom naselju sačuvalo samo proviđenje. Vlak ge polako Mazio u tamnu, vjetrovitu pustoš.Četrdeset i osam sati je putovao do novog naselja — Roaring Cityja. Naselje je već bilo veće od Bemitomai a još se širilo — bili su šatori i dašeare, kolibe i brvnare, ista slaka nereda i kaosa, sad smještena pod mrgodnim crvenim liticama Utaba.Neale je najprije našao sobu. Dva puna dania bez hrane, postelje i pranija pogoršala su njegovu poiti-štenost. Sad se najeo i dugo je spavao, pa se slijede-374ćeg dana stao pripremati natenane za odlazak u ured graditelja pruge. Potom je krenuo, išao je kao vođen mekom tuđom rukom. Uz put je uhvatio pokoji odlomak razgovora prolaznika. Ljudi su spominjali nekakvu indijansku zasjedu i vojsku,Iznenadio se u uredu kad je spazio kako ga primaju kratkim i šturim riječima, bez one uobičajene usrdnosti — nije mogao shvatiti otkud najednom ta smetenost i formalnost kod nijegovih starih pretpostavljenih i drugara.Čak ni general Lodge mje bio prisniji. Ali čim je ujedao generala, Neale shvati da se moralo dogoditi nešto važno — kad ga šef nije namah upitao kako se proveo u Washingtonu. No, bilo kako bilo, pošto se s njim pozdravio, general Lodge mu ukratko reče šta je bilo, te je Nealeu sad bilo jasno ono što je mimo-gred čuo o Indijancima i zasjedi.— Velika grupa Siouxa čekala je u zasjedi moj Vlak — reče general. — Kod onoga ždrijeila što ga zovemo. Deep Cut. Iznenadilo nas što ih nalazimo toliko zapadno. Bilo bi pokolja da nije bilo Caseyja... Još mi nisu poznati detalji, jer je linija prekinuta. Ali znamo šta je Casey učinio. Prošao je kroz ono ždrijelo između Indijanaca... Bio je na jednoj platformi natovarenoj šljunkom, pustio se svom brzinom nizbrdo.,. Znaš koliki je nagib tamo, Neale... Dakako, htio je presresti moj vlak, zaustaviti nas prije nego uđemo u ždrijelo. Kočnica mu se valjda slomila, pa je on bacio prag pred platformu te mu je tako iskočila iz tračnica, nepunih pola milje od nas... Strojovođa na inom vlaku spazio je platformu kako juri, uplašio se. sudara... Oruđa je vidio kako je Casey bacio prag pred platformu... Našli smo ga ispod platforme... zgnječena... umirao je...Generalov glas uspori i zamuknu. Pogled mu se spusti. Lice mu bilo blijedo.— Naš strojovođa, Tom Daley, došao je do njega upravo u času kad je umirao — oastavi general. — On je jedini još vidio Caseyja živa... Posljednje Ca-sevjeve riječi bile su: »Zasjeda... Siouxi__u ždrijelu... mom prijatelju Nealeu!« Nismo shvatili šta je htio reći. Brociijeiciio je to kroza zube, jer je čvrsto375stiskao ovaj notes i lulu. I notes mani je objasnio šta je htio reći poiminjući tebe, Neale.General pruži notes1 Nealeu koji ga prihvati dršću-ćo<m rukom.— Vidiš tragove Caseyjevih zuba na koricama? Teško je bilo izvući mu ga iz usta. Držao ga čvrsto kao sama crna smrt. Ta, i jest bio crna smrt... Ali lulu mu nismo mogli izvući. Pa smo mu je i ostavili neka mu stoji među zubima, ionako je nije skidao... naredio sam neka ga pokopaju tako... Grob mu je tamo gdje smo ga našli, uz prugu. •Generalov tihi glas umukćiu. Još časak je general stajao nepokretno, smrknuta čela, zamagljendh očiju, ali ipak nekako ozarenih, kao s časti što se ukazuje jedmom junaku.U muku je Neale razabrao kucanje nekog sata i žagor s ulice. Osjećao je maleni notes mekanih feožnđjh korica među prstima. Streslo ga nekakvo nadasve neobično čuvstvo. Duboko udahnu.

Kad se general Lodge okrenuo i ponovo mu pogledao u lice, Neale primijeti na njemu promjenu — sad je bio, nekako rezerviran, hladani, neodređen.— Taj je notes Casey namijenio tebi — reče general. — To je od one žeme Beautv Stantoin. U njemu ti je ispisala poruku očito oa samrti.'.. Doznali smo to tako, što je Daley stao čitati šta piše u notesu..» Čitao je nagilas, svi smo slušali, ali čim sam shvatio da je to poruka za tebe, uzeo sam notes. Ni riječ se više nije pročitala. Svi smo bili otkupljeni oko Dalevja, ra-dozinali, znaš već kako je. Sa minom je bilo i gostiju, pa je bio i tvoj neprijatelj Lee. Žao mi je, afli... I sam valjda uviđaš da je bilo neizbježivo... To je sve...Neale je predosjećao nesreću. Osjećao je da mu ona leži u ruci. — Jadam stari Casey! — on izmrmiija. Onda mu pade na pamet Stanttonova. Pisala mu na samrti? Šta se to desilo? Znao je da pred Lodigeom neće biti u stanju da čita njezinu poruikfu, sitoga lako kimmu glavom u znak pozdrava i napusti sobu.Kroz predsoblje je išao brbajući, tako mu je vid bio zamagljen. Dok je izbio nia ulicu, već je izgubio kontrolu med sobom. Ruka ga od nečega pekUa. Od onog mailog notesa. Nije imao hrabrosti da ga otvori, St a U su značile one generalove čudne riječi?Zapanjeno je zurio u tragove zu'ba na notesu. Kako je Casey uopće mogao doći u posjed nečega što je pripadalo Beauty Stanton? Je li moguće da je ona mrtva?Uto mu na ulici netko priđe. Zaustavila ga nečija teška ruka, dubok glas. Podiže pogled s tla i spazi iš-čipkanu i iskićenu odjeću od jelenje kože, krupnu priliku, preplanulo i bradato lice i prodorne sive oči što toplo zrače radošću. Stegnule ga željezne šake.— Sinko, tu li si!... blažene oči koje te vide! — uskliknuo je poznati duboki glas., —^ Slingerland! — uzvikinu Neale i stisnu staroga prijatelja, uhvati se za njega kao utopijetnik za doba-čano uže. — Zaboga! šta ću još doživjeti?!... Oh, drago mi je što smo se našli! Tolike godine! Slinigerland, u nevolji sam!— Ta, sinko, to ja znam — odvrati traper.Neale se strese. Zašto ga ljudi gledaju tako? Traper je međutiim i odveć jednostavan, ima i odveć veliko srce a da bi krio svoju sućut.— Hodi! Izađimo iz ove gomile, pođimo u stranu, gdje mi ndtko neće smetati — uzviknu Nealle vukući Slimgerlanda. — Ne pričaj. Ništa mi ne govori! Sačekaj !... Imam ovdje jednu poruku... nešto što će me ubiti, zimam!Isteturao je Neale iz ulične vreve, • sklonio se u stranu, te je s ledenom jezom u duši otvorio notes Beauty Stanton. I pročitao:»Nazvao si me onim strašnim imenom. I udario si me. Ubio si me. Ležim i umirem. Oh, Neale! umirem, a voljela sam te. Došla sam k tebi da ti to dokažem. Samo da nisi bio tako slijep, tako glup! Moja je jedina želja da netko nađe ovaj moj notes i da ga odnese tebi.Tvoju Allie Lee doveo je k meni Amcliife, da je sakrije od Duradea. Samo je stigao da mi kaže neka te nađem, pa je izdahnuo. t*roboli su ga dok je nastojao da nju spasi od Duradeove bande. Ubili su i Hougha.Neale, poigiledala sam Allie Lee i odmah shvatila zašto si tako propao. Oh, ludo! Nije ona mrtva! Živa je, netaknuta i čista kao anđeo. Ah! zamisli, da se takivo čudo desi u Bentomu! Neale, ona 'nije ni znala87637?nj osjetila kakva sam ja žena. I... promijenila me, stavila me na muke, Položila je glavu na moje grudi. I sad osjećam taj slatki, mili, blaženi dodir.Zaključala sam je u jednoj sobi i požurila da nađem tebe. Bio mi je to prvi sretan momenat nakon ni sama ne znam koliko godina. Shvatila sam zašto ti nikad nije bilo stalo do mene. Osjetila sam poštovanje prema tebi. U sam bih pakao pošla radi tebe. Uživala sam u svojoj sreći — da ti meni budeš dužnik ža svoju sreću, da ja budem ta koja će ti vratiti Allie Lee i nadu i ambicije i život. Oh, naslađivala sam se tom svojom moći. Bila mi je slatka. Ženi koju

si odbio dugovat ćeš svaki Allian poljubac, svaki „čas ponosa. U tome se sastojala moja osveta.I našla sam te, ali šta se desilo? U najljepšem času moga života, u času kad sam se uzdigla iznad one žene na koju sam spala, iznad bestiđnice, iznad sebičnosti — onda si ti, u svojoj paklenskoj gluposti, pomislio da sam tražila tebe — radi sebe! Tvoj prezir što si ga pokazao prema meni oduzeo mi je razum. Nisam znala kako da ti objasnim. Ostalo ml je jedino da ti kažem njezino ime i da te zamolim da pođeš sa mnom.Ti si me ožigosao pred onolikom ruljom, i udario si me! Onda su mi se u srcu raiZgofjele vaitre pakla — moga pakla! Pobjegla sam — luda od želje da ti ubijem dušu — da te osudim na vječne muke. Odlučila sam da ključ od A'llieine sobe dadnem prvom muškarcu koji uđe kod mene.I prvi je muškarac bio Larry King Riđa. Bio je pijan. Izgled mu bio divlji, luđački. Momi je dobro došao. Poslala sam ga u sobu.Ali ti je Lairry King bio poticatelj. To sam bila zaboravila. Izašao je iz sobe s njom. Sad je bio trijezan i strašan1. Onakva luda kakva sam bila poletjela sam na njega da. mu oteiem djevojku. I on me ustrijeli. I sad mu vidim oči! I — hvala mu! Oslobodio me.Pala sam na stepenicama, ali sam stigla da vidim kako onaj riđi đavo ubija četvoricu Duradeovih ljudi. Uspio je izaći sa Allie iz kuće. Kasnije sam čula da je ubijen i da se Duirade ponovo dočepao djevojke.Neale, požuri da je oađeš. Ubij tqg Španjolca. Nitko ne bi umio reći zašto ju je do danas poštedio, ali ti kažem da je neće Štedjeti još dugo.Nikad ne zaboravi Hougha, Ancliffea i onog strašnog kauboja. Ancliffe je uimro lijepom smrću. Studen ide po meni. Teško ml je pisati. Qko mene pada mrak. Čujem kako vjetar zavija. Oprosti mi, Neale! Između metne i Allie Lee postoji jedna razlika — što ona ima ljubav jednog dobrog čovjeka. Muškarci su slijepa prema ženskim patnjama. Neale, položila je obraz tu, raa moje gruda, a ja sam oduvijek željela dijete. Umrijet ću sama. Ali ne, čini mi se da ima netko kraj mene. Netko mora biti! Napokon, ta... bila sam samo žena... Neale, oprosti...«378IGLAVA 31.MIcDermott obrisa ljepljiv znoj s lica.— Da li sam sve to vidio na svoje oči? — on upita. — Zaboga, i te kako sam vidio!Bilo je pet i po sati po podne. Na ulici se našlo neuobičajeno mnogo ljudi koji nisu bili tako užurbani, zaposleni i veseli kao inače, nego su se skupljali u grupice te su uzbuđeno i ispotiha razgovarali.General Lodge povuče McDermotta u krčmu.— Hodi. Treba ti čašica da dođeš k sebi. Čovječe, pa ti si bolestan!Za šankom, McDermottova je smeđa i kvrgava šaka dršćući dohvatila čašicu s viskijem.— Generale, više nisam onaj što sam bio — reče Irac nujndm tonom. — Najprije poginuo Casey! Onda doživim pakao s Indijancima, na putu ovamo. Pa onda, tek što se iskrcani iz vlaika ... naletim na ono! — Ama šta se zapravo desilo? Čuo sam već svašta. Poslao sam ljude da mi prikupe tačna obavještenja o onome što se dogodilo. De, Sandv, pričaj mi — željno će general.Tako ponukan, Irac započe:»Kad sam čuo kako je jadni Casey poginuo, spopala me takva muka da sam morao štogod popili. Našao sam se u Duradeovu lokalu. Uzeo sam za šankom čašu žežendce, pa sam krenuo u veliku dvoranu, gdje svira glazba. Zaista, prava dvorana! Tamo je bilo mnogo onih crnokaputaša, bogme svi do jednoga s kartama u ruci. Bilo je i mekih meni poznatih. Vidio sam i Leeja, onoga što je bio kod nas, bio je tamo s nekakivim svojini društvom.

Slučajno sam se našao u njegovoj blizini, kad najednom uđe jedna djevojka. Kakva ljepotica! A imala je taiko tužne oči, tako je izgledala jadna i progonjena, da me spopala volja da se smjesta potučem za nju. Po njoj sam vidio da traži Duradea.Čim je onaj Lee spazio djevojku, kao da se promijenio. Bio sam mu blizu, a onda sam se primakao još više. ,Čudnovata sličnost' ponovio je on nekoliko puta. Izvadi on iz džepa novčanik pa iz nij'ega jedan medailjon<. Pogleda u medaljon, a onda u djevojku. Istog časa proiblijedi kao plahta. ,Gospođo, pogledajte!' reče, a avi mjegoivi prijatelji pogledaše i bili su svakako iznenađeni mečim.Lee će onda: ,Gospodo, prije mnogo godina moja me žana napustila, pobjegla je na Zapad s jednim kockarom. Dobila je kćer.. „ i ja vjerujem da je to sad ona djevojka. Dna je žiiva slika i prilika moje žene prije devetnaest godina!'Neki se samo nasmijaše, neki su buljili kao oma-đijani. Ali se Lee nije ni najmanje šalio, naprotiv bio je sve uzrujaindji. Čuo sam gdje mrmlja: ,Namoguće! Njezino dijete!... U jednoj kockarnici! Ali to lice!... A gdje bi moglo biti dijete jedme takve majke?'I Lee pođe put djevojke. Prijatelji pođoše za njim. Pa sam i ja krenuo... Upravo toga časa glazba umuik-nu, a djevojka podiže pogled i spazi Leeja. On iskroči pred nju. Bio je kao aivet blijed. A djevojka... kao oduzeta! Ne vidi se tako često onakva slika... kako su njih dvoje gledali jedno u drugo!Ljudi osjetiše da tu nešto nije u redu, pa ušutfleše, zurili su i gurkali se međusobno. A onda, generale, nešto se upali u djevojčinu pogledu! Kakav pirizor! I ona iskroči pa pravo pred Leeja. Zastala je odmah ispred njega, koliko da ga dotakne. Na njezinu licu sjalo je nešto jako lijepo, a oči! nedokučive, s nekom tajnom...Lee ispruži ruku, drhtala mu je.,Djevojko', reče, ,jesi li kad čula za Allisoina Leeja?'A on»a se sva strese.,To mi je otac!' kriknu. ,Ja sam Allie Lee!'Uto se gomila razdvoji, kroz nju je žurno prilazio jedan čovjek. Bio to nekii Meksikanac, jedan od onih380381njihovih demđija, znate, što na svakji prst niabdju prsten, zgodna izgleda, ali' se vidjelo da je kockar i pokvarenjak. Pogledao je djevojku i zarežao: ,Gubi se odavde!' Alj ga ona niti ne pogleda.Netko iza mene reče da je to Durade. I sad je taj Durade opazio da djevojka gleda Leeja.Pozelenio je Meksikanac, ukočio se, oči mu iskočile. A Lee, ni makac! Naprotiv, naoštrio se i zarežao, pa Duradeu dobacio nešto na španjolskom, što svakako nije bilo laskavo.A Durade zapištao kao zmija u procjepu-: ,Allison Lee!'Stala tako ona dvojica, jedan nasuprot drogom, gledaju se i mjere, a gomila čeka šta će bitii, čeika da počne paklena igra. Ja odmah shvatim da su se tu našla dva životna neprijatelja te mi je sve bilo jasno.Durade se stao tresti. Vidjelo se da je željan krvi. Onda je izidahtao: ,Ona se vratila tebi!',Ne, nije se vratila meni, pseto jedno lopovsko! Devetnaest godina je uopće nisam vidio', odvrati Lee.Nato djevojka progovori: ,Mamu su ubili Indijanci!'A Lee viknu: ,Je li ga ona ostavila?',Jeist, ostavila ga je', reče djevojka. »Vraćala se kući. I mene je vodila kući. Ali su naš karavan napali Indijanci. Svi su poginuli osim metne.'Durade prekinu djevojku. Bio je bas prava zimija, ne bio ja tko sam ako nije tako.,Lee, one su me obje ostavile', siknuo je. ,Ja sam krenuo za njima. I... majku sam izgubio, ali sam bogme uhvatio kćer!'

Tu više nije mogao govoriti, pjena mu izbila na usta od silina bijesa. Lice mu požutjelo, pastoralo se, izboralo, izbile crvene mrlje po mjernu. Iskezio je zube kao kurjak, a oči mu postale kao dvije užarene glavice čiode. Pomaimiio se.,1 pogledaj je!'... razderao se. ,Allie Lee! Krv se ne može poreći! Njezino dijete!... I to njezino dijete je sad moj rob, pas koga ja bijem i udaram! Prošla je Benton! Prošla je kroz ruke najgorem ološu Ben-tona!... Sad je ukaljana, prljava i izgubljena kakva joj je bila majka!'382Pod takvom sramotom Allison Lee se skupi, zgu-rl Ali djevo jika! nitko ne bi po njoj rekao da je ono za što ju je oglasio taj smrdljivi Durade. Blijeda i mirna, stajala je i izgledala kao anđeo koga nitko ne može okaljati.A onda Durade izvuče pištolj. Zašištao on nešto na svom jeziku, pa potegao pištolj na Leeja. Još ni* sam vidio oniaikvu paklensku radost na nečijom licu! Vđdijela mu se upravo želja da ubije.Istoga trema ja vam sipazim gdje upadaju Neale i Slingerland, pa se ukočio! Nađu se orni tu kao da su s neba pali! Djevojka ludo kriikne, pa se zanese kao da će se srušiti. Neale skoči i postavi se ispred Leeja.,Duirade!' on vriisnu, a meni se učini da će od te njegove glasine odletjeti i sam strop, bogami.«McDermott obrisa znoij s lica, poidiže praznu čašu do usta, pa s mukom proguta slimu. Njegove su se svi-jetloplave oči krijesile. Onda naistaivi:»Generale, vi znate Nealea. Kailiav je on! Kakve konjske živce ima! Na cijeloj našoj pruzi nije mu nikad bilo ravna, oistim Casevja... Ali kakav je izgledao u onom momentu, to ga još ndtko nije vidio, nd ja, ni vi, niti ma tko drugi. Nije krzmao ini sekunde, nego nasrnuo pravo nla Duradea. Svaka budala vidjela bi svoju propast u Nealeu onoga časa... Durade se za tili čas ohladio. I on opali iiz pištolja.Neale se nasmija. Jeiziv je to bio smijeh, s tim smijehom kao da se radovao, baš onako kaiko se Durade radovao kad je potezao pištolj na Leeja. U tome Nealeovu smijehu bilo i mržnje i krvožedinasti. A s druge strane, rekli biste da se Neale i tome veseli što će dobiti metak.Munjevito je podigao ruke i zgrabio Duradea... Podigao ga s tla i okrenuo ga oko sebe. Pištolj ispade Meksikancu iz ruke, a Sandy MleDeinmott ga pokupi. Čim vidim Nealea dat ću mu ga... Duirade zaipoimagao, ali tko bi mu pomogao? Onaj krupni traper Sliinger-laind ustobočio se i uperio dva revolvera, vidjelo se da se ne šali. Neale zavrti Duradea oko sebe, s mjini obori jedindga-dvojicu koji se ntiisu siklonili n»a vrijeme, a binda ga oipet postavi na noge.Duradeu bila jedina ruka slobodna i u njoj mu se stvori nož.383Neale vrismiu: ,Lee, izvadite djevojku!' Ja pogledam djevojku i vidim da se oma onesvijestila, leži Leeju na rukama. On je podiže i s njom nestade među gomilom.Dorade slijepo' nasrnuo da zbode Nealea, ali ga ovaj baci na tlo. Čulo se kako IMeksiikandu pucaju kosti, to mu Neale lomio ruku. Durade uzeo urlati. Od-jedared ga je Neaile opet okrenuo pa mu je zagrabio drugu rutou, onu u kojoj je držao nož. Kao da je div zgrabio dijete. Kakva strasna i divna sliika, onaj Ne-ale! pa od srca, silino zaželio da je ;Casey tu, pa da to gleda! On bi uživao u tome, uvijek se hvalio kaiko je dobar s Nealeom, pa...«— Čovječe, tjeraj, završi tu priču! — naredi mu general gotovo bez daha.»Pdbogu, opet se čulo kako pucaju kosti, a Durade vriskao... još migam čuo onakve vrisikove i urlike od čovjeka! Užas jedan, da vam se koža ježli!Neale stisnuo otoje Duradeove šake, pa Meksikanac nije mogao ispustili nož.Onda Neafle trgnu prema sebi ontu Duradeovu šaku s nožem, pa opet prema Duradeu i sjuri mu nož pravo u trbuh!

Da ste čudi kako je stao zavijati taj španjolski gospodin! Vidio sam kako je oštrica ušla u njega, pa izašla sva krvava. Sliingerland ih onda rastavi i Durade pade. Nije bio mrtav. Možda neće skikirnuiti, ali taj više neće biti ni za što, to mu je sigurno.« -McDermott pogleda u praznu čašu.— I to je sve, generale. Ako mi nećete zamjeriti, ja bih popio još jednu.384GLAVA 32.Pojava Warena Nealea u jedanput je u Allie Lee unijela nov život. Sram od prinudnog upoznavanja sa svakakvim razvratnicima, bol od Duradeovih batina, užasan strah da bi on svakog trena mogao učiniti s njom i gore, ili je ubiti, zaprepašćujući susret s ocem — sve je to umanjila i zasjenila spoznaja da se obistinila nada njezina, Neale |je tu!Kaiko ga je prepoznala, oči joj se zamutiše, u duši joj nasta haos. Vidjela je kako je skočio pred njezina oca i stao sučelice Španjolcu đavolja oka. No, u nje nije bilo straha zbog Nealea ni sućuti prema Španjolcu.Ona je osjetila da pada, da je nose, da je na svjetlu sunca, oko nje je ulična buka i prašina, potom je ooutjela nazočnost ljudi, šapat njihovih glasova, kako nešto rade oko nje, neka žena joj govori blagim tonom, daje joj nešto da proguta, pitaju je, ona odgovara, presvlače je — no, usprkos svim tim osjetima, nailazila se u nekom transu, bila je svjesna onoga što se zbiva oko nje, ali su joj misli bile uprte samo na jedinu činjenicu — na Nealeov dolazak.Kad su je pustili samu ona je postepeno isplutala iz svoga transa, ostade joj samo drhtavo iščekivan je u ljubavi. Njezinu je očajanju kraj. Duh koji ju je podržao tokom onih dugih.; ornih časova, sad je po-sstigao svoj cilj. Ležala je na davanu u sobi koja je bila zastorom odijeljena od druge, svjetlije i šire, iz koje su dopirali nečiji tihi glasovi. Čula je brze muške korake i kako se otvaraju neka vrata. Tftasa Ujo&om Papiiica385Ki.— Lee, čestitam vam! Za dlaku ste izbjegli smrti! — uzviknuo je jedan dubojk glas u kojem je bio rezak prizvuk autoriteta.— Generale Lodge, zaista je nedostajala samo dlaka — odvrati drugi glas, tih i mukao.Allie se polako uspravi i sjede, stala se pribirati iz svojih sanjarija. U susjednoj sobi nalaze se otac njezin i general Lodge.— Neale je gotovo ubio Duradea! Sve mu kosti slomio! Zbo ga! — uzbuđeno će general. — Ispričao mi McDermott, jedan moj radnik, inače velika poštenja-čina. . . Neale je ranjen, Španjolac ga ranio iz pištolja, a možda i nožem, to još ne znamo. . . Ali, kao da nije ni osjetio ...Allie skoči na noge kao ubodena.—- Šta kažete! Neale ga gotovo ubio! — muklo ponovi .Allison Lee. — Duradea! — Onda se začulo kako pada jedna stolica.— Da, Allison, tako je —- upao je treći, nepoznat glas. — Samo se o tome priča . . . eno ljudi na uildoi ... na sve strane pričaju samo o tome.U sobu uđe još netko.—- Gdje je Neale? — oštro upita general Lodge.— Eno ga u uredu, tamo ga zadržavaju. Svi mu žele čestitati . . . Nitko nije volio Duradea — odvrati jedan glas.— ■ Je li teško ranjen?— Ne znam, ali je sav krvav.— Pukovniče Dillon, jeste li vi vidjeli Nealea? — nastavio je generalov oštar, žustar gilais.

— Jesam. Čovjek bi po njemu rekao da je poludio, šenuo, šta li. Ja bih rekao da je gadino ranjen. Ali eno ga na nogama i nikako da se smiri. Nema toga koji će ga obuzdati — odvraiti još jedan nepoznat glas*.— Ah, evo McDermotta! — uzvitonai general Lodge; Allie je čula spor, težak korak što se vlačij čamilo* joj se kao da joj lupa u sam bubnjić. Njezi/na je svijest morala prihvatiti činjenicu da je Neate ranjeiij ali nije mogla zamisliti tu ranu opasnom. Sudbina joj se ne može narugati jednom takvom katastrofom koja bi bila konačna.— Sandy ... bio si s Neaileom?Allie osjeti simpatiju prema onom oštrom generalovom glasu zbog note zebnje koja se osjećala u njemu.— Dakako. A kakav je, moj generale! Košulja mu crvena kao ona što je bila na Caseyu. Ja mu pružio pištolj kojim ga je Durade ranio. Neka me vrag nosi, gledao je u mene, a mije me vidio! — odvrati Irac.— Lee, hoćete li se vi sastati s Nealeom? •— upita general LodgeNastala je šutnja.— Neću — najzad se začuo hladan odgovor. — Nije potrebno. Spasio me možda. Zahvalan sam mu. Nagradit ću ga,— A kako? — odjeknuo je generalov glas.— Zlatom, zna se, Neale se kockao. Možda mu se Durade štogod zamjerio. . . Ne vidim potrebu da se sastanem s njim. Nekako sam ... i odviše nabrušen. Hoću da sebi prištedim svako dalje uzrujavanje.— Čujte me, Lee! — žestoko će general. — Neale je divan mladić . . . najbolji stručnjak kojeg imam, najhrabriji među njima. Ja sam mu predvidio veliku budućnost. I nisam pogriješilo.— To mene ne zanima,— Ali ćete čuti što hoću da vam kažem. On je spasio život djevojci koja je vaša kći! Brinuo se za nju. Zavolio ju je ... htio se oženiti nijome, Onda ju je izgubio. Poslije toga, bio je kao lud. To ga gotovo upropastilo.— To ne vjerujem. Upropastilo ga kartanje, ban-čevanje ... i društvo propalih žena.— Nije istina!— Oprostite, generale. Da je, kaiko vi kažete, bilo isikrene Ljubavi između njega i moga nesretnog djeteta, bi li se on onda družio s kockarima i prostitutkama?— Nije on takav čovjek. Zar njegovi osjećaji nisu dokazani onim njegovim bijesom, načinom kojim se oborio na onog prokletog Španjolca?— Zaista, pomaman je bio. Ali ja ne bih rekao da je to iz neke ljubavi. U ovim naseljima imate koliko god hoćete takvih ljudi željnih krvi. To sam uostalom čuo iz vaših usta.— A sad ćete čuti još nešto — otpovrnu general po čijem se tonu osjećalo da se jedva suzdržava. —386381Nema smisla da gubimo vrijeme. Ođ vas ne tražim da se sastanete s Nealeom. To je posve vaša stvar. Meni se čini da je najmanje što možete učiniti, da mu se zahvalite. Naravno, ne bih vam savjetovao da mu nudite zlato. Međutim, od vas tražim da mu dopustite da se ■vidi s djevojkom.— Neću!— Ali, čovječe. . . Cuj, McDermott, doveđi Nealea! Zaprepaštena je Allie slušala cio ovaj razgovor.

Nekakva ju je neodoljiva snaga privukla do one zavjese koju je pograbila drhtavim rukama. Bila je gotova da zakorači u susjednu sobu, ali za to nije imala moći. Njoj se sve to činilo kao da u onoj sobi stoji jedan Nealeov prijatelj koga će ona zavoljeti, i jedan neprijatelj koga će ona zamrziti. A što se tiče viđenja s Nealeam — samo je smrt može lišiti toga.— Generale Lodge, meni se taj vaš Neale ni najmanje ne dopada — začuo se hladan glas Allisona Leeja.Nije bilo odgovora. Netko se iskašlja. U predsoblju odjeknuše koraci, čuo se žagor dalekih glasova.:— Izgleda da ste zaboravili — nastavi Allison Lee — šta se dogodilo prije nekoliko sati, kad je onaj neustrašivi Casey spasio vlak od zasjede . . . zaboravili ste notes što ga je taj Casey stiskao među zubima ... zaboravili ste poruku koju je Nealeu uputila jedna žena iz Bentona. . . Vaš strojovođa nam je pročitao dovoljno. I vti ste čuli svojim ušima. I ja sam čuo. . . Bila je to poruka umiruće žene. Optužila je Nealea da jru je udario ... i da ju je ubio. . . Piše mu da umire, ali ga voli . . . zar ste to zaboravili, generale?— Ne, nisam zaboravio. Tako jest, na žalost! .' .' 2 Lee, ne poričem, ali. . .— Nema »ali«, generale!— Lee, tvtrđ ste, tvrd kao kamen. Na izgled, sve je protiv Nealea. Ja ne pokušavam da umanjilm ono što znamo. Ali poznajem ljude. Neale je možda posrnuOj kako izgleda da jest. Ovo su užasna vremena. U bijesu, ili pijan, Neale, je možda udario tu ženu . . .ali da ju je ubio, to ne!U mraku Alliena zaprepaštenja žmioraulo je neko svjetlo. To oni misle na Beauty Stanton, na onu liijepu ženu, biijeiLiih, glatkih griuđii i tužniih očiju — <na onuS88koju je ubio Lairry KJimg. . Kakav splet sudbina i voita! Ona njima može objasniti od čije je ruke ; giaiula Stamitomova.Onda se druge riječi, izgovorene u onoj sobi, doli vatiše njezina mozga kao kakvim plamenim jezikom i nju žmarne zebo ja. Oni tamo misle da je Beauty Stan-ten voljela Nealea, da je on... Tu posljednju misao Allie nije mogla dokrajčiti ni za živu glavu. Na tren se soba stade okretati oko nje. Da n<e bi pala, Allie još čvršće stisnu zavjesu. Pomamnom žudnjom držala se jedine važne istine — da voli Nealea, da nijemu pripada i da je on tu! Još malo. doživjet će ona najljepše i najslađe trenutke svoga življenja — sastat će se s njim! A šta je ona sve pretuirila?! Sta je on morao proći?!Misli joj prekide generalov autoritativan, oštar ton.— Ti ostani tu... i vi, Dillon ... Neka nitko ine napusti ovu sobu___ Lee, vi možete ići ako tako hoćete.Ali će Allie Lee vidjeti Nealea!Allie raskrili zavjesu i zastađe na pragu. Nitko je nije primijetio; Svi su gledali prema vratima iza kojih se začuo spor i težak bat koraka. Uđe neki Irac, a za njim jedan visok muškarac. Alliena se uznemirena duša odjedared smiri. Spazila je Nealea.Polako je prišao nekoliko koraka. Za oj im uđe još netko, Allie prepozna odjeću od jelenje kože. Neale okrenu lice, svjetlo pade na nj. Bolan krik htjede se oteti iz Allie, zagušila ga ma samim usnama. Je U to njezin mladi, nadežljivi i prekrasni dragan? Prepoznala ga, ali joj je nekako bio stran. Stajao je golo-glav, njezin brz pogled kojim ga je svega obujmila o>tferio je sijede vlasi na si jepoo cicama, i crni pakao što se usadio duboko u očima njegovim, i lice bijelo kao smrt i zgrčeno.— Gospodine Lee — izustio je veoma tiho, a krvava mrlja na grudima dizala se i spuštala kako je teško d'isao — jedino žalim... što se nisam sjetio. .. da Duiradea natjeram ... da kaže istinu ... Lagao je . Htio se osvetiti... preko Allie... anjezinoj majci... Orao što je rekao ... za Allie ... laž je... cnna laž kao

,srce njegovo... Htio ju je upropastiti... Ali eto, ona se ■nekako sačuvala, spasila. . Bio je to tigar... što je čekao... ali predugo. Sudbina je njoj bila naklo-389njena! Nije to bila sreća ... ni slučajnost... nego čednost njezina! Hough je poginuo da bi je1 spasio. Pa Ancliffe! A onda moj stari prijatelj, Lanry King! Ti ljudi... slomljeni... propali, uništeni ovdje.. .osjetili su njezinu čednost od koje su postali neustrašivi zaštitnici njezini... Tako se i sa minom desilo... To vam je dokaz. •. ukoliko vam je potreban... da nije istina ono što je rekao Durade. Ljudi propali... upropaštenih života... nisu mogli ustati i boriti se... i poginuti onako ... kao žrtve jednog lažnog dojma;.. Oni su znali!Nealeov je glas utihnuo do šapta, oči su- se njegove trsile da nađu povjerenje na hladnu licu AUisona Leeja.— Zahvalan sam vam, Neale, za uslugu koju ste mi učinili i zato što ste nju obranili — reče Lee. — Šta mogu učiniti za vas?— Gospodine... ja...-— Mogu li vas nagraditi čime? Nealeovo se lice zažairi.—- Ništa ne tražim... samo da mi vjerujete. Lee ništa ne reče na to, niti mu se ublažiše crte lica— Htio bih vas nešto upitati — on nastavi, — General Lodge mi je rekao da ste jednom, već davno, spasili život mojoj kćeri... Da li znate šta je bilo s mjezinoni majkom?— Bila je u karavanu.;. koji su pobili Siouxi — odvrati Neale. — Bio sani prisutan kad su je zakopali. Grob joj nije daleko odavde.Aliiison Lee se strese i lice mu se promijeni. Časak okrenu glavu u stranu, šake mu se grčevito stegofie, ugrize se za usnu. Ovaj prvi znak čuvstava u njemu kao da oslobodi neke mađije prisutne koji su nepomično stajali i gledali. Svi se nelagodno pomakoše i zavrpoljiše,Allie stajala kao skamenjena i gledala — činilo joj se da će joj srce isikoeiti iz grudi.— Kamo ste onda odveli moju kćer? — najzad će Lee.— Kod jednog trapera, mog prijatelja SLtaiger-landa — odvrati Neale pokazujući na priliku u odjeći od jelenje kože. — Ona se kod njega polako oporavila.Vi ne znate da joj je neko vrijeme um bio poremećen. Ali, oporavila se. Međutim, jedinom prilikom, kad Slin-gerlanda mije bilo, nju su oteli.— Vas dvoje ste se voljeli?— Jesmo.— I htjeli ste se uzeti? . — Naravno!— Sad to ne može biti.— Jasno mi je... Nisam ni. očekivao ... nisam mislio ...Allie je pak sada bila sigurna da joj srce mora pući — ne može više.. izdržati sve ovo, ne, ne može. Zašto se nije ni jednom okrenuo da je pogleda, da je vidi gdje stoji nepomična i bez glasa, a ludo željna da utjera u laž sve one čudne, hladne riječi koje su tamo izgovorene?— Onda, Neale... ako već ne želite ništa od mene, da zaključimo ovaj - naš mučan raizgovoir — reče Alli-son Lee.— Žao mi je. Samo saim vam htio reći... hitio sam vas zamoliti da... ma tren.., vidim AUlie — odvrati Neale.— Ne. Mogla bi doživjeti nervni slom. A ja me želim nešto što bi me spriječilo da s njom otputujem prvim vlakom.— Vodite je natrag... na Istok? — upita Neale kao da govori sa sobom.— Svakako.:— Znači... neću je vidjeti! — izmrmlja Neale kao ošamućen.U tom času general Lodge iskiroči. Lice mu bilo smrknuto,, usne tvrdo stisnute.

Njegov pokiret kao da odagna onaj čudan trans u kojem se našla Allie — kao da popusti stisak što ju je držao nepokretnu i šutljivu. Osjetila je kako u njoj raste .nekakva silina snaga; još časak i ona će ovim glupavim muškarcima pokazati sav žar ženskog srca.■— Lee, budite širokogrudni — s osjećajem će general Lodge. — Pustite Nealea neka se vidi s djevojkom.— Rekao sam, ne! — ođsiječe Lee.— Ali zašto, pobogu?— Zašto? Rekao sam vani zašto! — planu Lee.390391— Ali, Lee... ono možda nije tačno. Nismo pročitali pismo do kraja — prosvjedovao je general Lodge.— Pitajte njega! General se okrenu Nealeu.— Momče — reče mu — de, kaži... je li istina da te je ona Starutonova voljela... da si je udario... da si je...Generalov glas zamuknu.Neale ga pogleda, lice mu se tragično smrači.— Na moju sramotu.... jest, istina je — on odgovori jasnim glasom.Naito Allie Lee pođe naprijed i krikmu: — Oh, Neale!A on — kao da je narastao i poskočio. Ona mu uleti ravno u naručje. Nije bilo čovjeka, nevolje, tajne, nečasti, prepreke — ničega što bi nju moglo zadržati u trenu kad je vidjela kako je Neale reagirao ina (njezinu pojavu i glas. Objesila mu se. oko vrata, sirce joj htjelo pući od prevelike sreće, bila je kao slijepa. Potom ga ona pusti i rukama pritisnu, grudi.— Sve sam čula! — ona uzvilknu. — Nemam pojma0 pismu Beauty Stamtom... Ali znam da je ti nisi ubio. To je učinio Larry. Vidjela sam na svoje oči!— Allie! — on šapnu.Najzad je bio posve siguran da je ona doista tu, da to nije pričan, da je ona pred njim i tijelom i dušom; i sve što ga je činilo čudnovatim, starim, mrklim1 tužnim pretoči se na mjernu li samu ljepotu.— Znaš da je to učinio Larry! — zavapi Allie. — Reci im! ■— Da, znam — on odvrati. — Ali ono što sam ja učinio gore je od toga. Ja sam...Vidjela je gdje se on trese u muci od kajanja; i ona nasluti razlog.— Neale! Ona te voljela? On obori glavu.— Oh! — Njezin je krik bio gotovo nečujan, nabijen jedniim neizrecivim shvaćanjem tragične sudbine. — I ti si-... ti si.Allison Lee stupi među njih i pogleda Nealeu u oči.— Vidite? Ona zna... Ako nećete da joj nanosite bol... odlazite!892— Zrna... šta? — uiskliknu Neale kao u kakvoj dvojbi.Allie osjeti da tui negdje leži nekakva užasna, bezimena, podmukla obmana, nekakva mora — a učini joj se da pred njom sitoj i jedan nedokučivi Neale koji se od nije udaljurje nošeni svodom kobi.— Zbogom, Allie!... Budi blagostovljana! Bit ću sretan znajući da...On se zaigranu, suze mu potekoše niz obraze. Njegovo je lice bilo iskrivljeno, ali odricanjem, a ne krivicom. Bilo što da je učinio, ali u tome zaizvjesno mije bilo niskosti.— Ne puštaj me!... Neale, opraštam ti! — ona krikmu. Opružila je ruke put njega. — Za mene postojiš samo U na svijetu!Ali Neaile istetura napolje, pridržan Slingerlaindomi* a oko Allie se odjedaired stvori crna praznima.

S naporom je vlak zmijugao i tandrkao uzbrdo kroz moć. U kutovima vagona muto su goirjele lampe. Kod otvorenih prozora sjedili su vojnici i gledali u noć. Putkiici su spavali, meki su sjedili, neki ležali sikutreni nad svojini prtljagom.Ali Allie Lee nije spavala. Ležala je podbočena jastucima i ćebadiima, pokrivena teškim kaputom. Prozor kraj nje bio je otvoren, svjež vjetar s pustoši milovao joj je kosu. Zurila je u noć, činilo joj se kao da točkovi vlaka gaze i mrve njezino slomljeno sirce.Mjesec, nekako izobličen i blijed, nisko se objesio nad mrkim, neravnim obzorjem. Oblaci su sakrili zvijezde. Prostranstvo pustoši kao da je bilo sablasno uvećano mutnim, blijedim svjetlom, a siva se ona samotna, gola, šutljiva, stjenovita pustoš uklapala u očajanje AflHene duše. Poradi čega se spasila? Vlak škripao i huktao dalje, i svakom pređenom stopom jačao njezin bol. Njezin duh, što je nesalomljivo i po^ put čiste vatre divno blistao kroza sve otme poigibelji, gasio se sad kad je pogibelji nestalo. I sama su čuvstva u njoj zamrla, inače bi morala mrziti ovaj vlak.I kretao se dalje. Ukazaše se njoj znani obrisi stijenja i brda. Utisnuli su joj se u pamćenje za njezinih393lutanja uzduž otve pruge. Znala je svaki pedalj tog samotnog, mračnog i divljeg puta. Usred toga jezivog prostora lež] mjesto gdje se nekad dizao Bonton. Tafika izgubljena u neizmjernosti, pustoši. Da je kojim slučajem spavala, probudila bi se na prolazu kraj njega. Nigdje nikakva svjetla. Samo su ravnine, blijedi odsjaji nečega, duga prazna traka negdašnje ulice i po-sivukud sjene označavale Bemtomov grob.Umornim je očima Allie zurila. Tu su oni — u toj crnoj praznini — plemeniti ljudi koji su izginuli za nju, uzalud. Ne, oe uzalud! Izustila je kratku molitvu za njih — i riječ ljubavi za Larrvja. Larry, sijač smrti, ali ipak simbol vjernosti, bratske ljubavi. Dokle god je u njje života, gledat će ga gdje nabada pred rajom, onakav riđ, a crven plamen iz njega suklja, nabada naprijed neslomljivom voljom, veličanstvenom hrabrošću. I oo, koji je bio oličenje viteštva i blagosti pred ženom, poštovalac svega što znači žena, nemilosrdno je metkom uklonio sa svoga puta prekrasnu Beauty Stanton.I ona će ležati negdje među onim sjenama. Allie se strese na svježem vjetru s pustoši koji joj je puhao u lice iz onih sjenovitih prostranstava. Zaklopila je oči da ne bi gledala one blijede nejasne tragove Bontona i tamu što krije bezimene grobove.Vlak se kretao dalje, puštajući za sobom ono što je negda bio Benton. Allie otvori oči i ponovo se zagleda u tamnu, mutnu pustoš. Pod svojim olovnim teretom srce je njezino sporo tuklo i udaralo beskonačnim bolom. Osjetila je onaj već davno zaboravljeni, morbidni užas što joj se popuit otrovnog prirasta slijepio za samu bit života. Taj ju osjećaj minu, opet joj dođe, opet nestade. Misli su joj lutale duž crne staze koju je prevalila, dok joj u uhu opet zabubntjaše zvuči Roaring Citvja.Iščupali su je, otrgnuli od nade, od ljuibavi, tako reći od sama života. Gdje li je Neale? Okreouo joj je leđa, poslušao je AUisona Lee ja i fatalnu, zamršenu i izopačenu sudbinu. Da, spasila se, i to pokazuje da joj je duh bio u pravu, da su uslišane njezine molitve; ali umjesto da bude tu, u ovim kolima, kraj bogata oca, a daleko od Nealea, ona bi više voljela da leži u jodnom od ooih bezimenih grobova Bentona.394GLAVA 33.Blijedožuto je suince dostojanstveno zapadalo dok je Neale pogledom pratio kako se udaljava vlak što nosi Allie Lee. Toga trena nije mislio na sebe, bio je ispunjen samo srećom — što je ona živa, u siguir-mositi, što su okončane njezine patnje, što s ocem odlazi svome domu! Dugački vlak zađe iza litice i najzad se izgubi iz vida. Nealeu je taj trenutak predstavljao nešto golemo i konačno. Time je završena jedna faza, došao je kraj jedinom dijelu njegova života.

— Sinko, i to je gotovo — reče Slingerland korjl ga je promatrao. — Allie je krenula kući, natrag, tamo gdje joj je mjesto, među svoje. A ti... tebe će ovaj dan vratiti tamo gdje si već jednom bio... Allie tebi duguje svoj i očev život. Promisli, sinko, kako je, uz, ovakva vremena, sve moglo ispasti daleko gore.Neaileova je blagodarnost bila neizmjerna. Šutke i pokorno, krenuo je sa Slingerlaindoim. Traper mu je bio previo rane, pa ga je pazio, odibijao ljude od njeiga i nad njim bdio kao nad bolesnim djetetom.Inače je Neale trpio sam od slabosti što đoiaizi na-fcon napora i golema uzbuđenja. U duhu njegovu kao da su odzvanjali prekrasni zvuči moćndh zvona što objavljuju ljepotu i vječnost nepromjenljive istine. Noć pade — tama se zgusnu — stari je traper bdio — i Neale u'tonu u san, u snove gdje su ga dozivala sad blaga, tiha zvona.Čudno bilo Neaieu dočekati jedno jutro bez crnih misli!395— Sinko, hoćeš li sa mnom u brda? — upita ga Slingerland pošto su doručkovali.— Hoću jednom kad se pruga završi — zamišljeno će Neale.Pametne se Slingerlandove oči zaiskriše.— Pruga je skoro gotova a tebi je potreban odmor — on navali.— Da — odsutno odvrati Neale.— Sinko, trebalo bi da malo sačekaš. Ne zaboravi da u sebi nosiš komad olova.— Tu mi je — odvrati Neale i položi ruku na grudi, visoko, blizu ramena. — Osjećam ga... postojan i tup bol... ali to nije ništa. Htio bih ga osjećati do smrti.— Ja ne bih volio... Sinfco, nećeš valjda opet udariti u karte i čašu... i sve ono što za njima ide? ... Nema smisla!U Nealeovu je osmijehu bilo nekog obećanja, odsjaj toga osmijeha nađe svoj odiraz na traper ovu izboranu licu.— Da, vidim da nije bilo potrebno da te pitam. Dobro, danas ču se oprostiti s tobom. Nadaj mi se jednog dana... doći ću da vidim kako se pruga sastavila s istoka i zapada... i da te odvučem u moja brda.Iz Roaring Gityja otputovao je Neale radnim vlakom. Našao se na jednoj platformi, u gomili radniika s razdrljenim crvendm košuljama iz kojih su virile maljave grudi.-Taj je vlak nosio stotine radnika, tone čeličnih šina, tisuće pragova; na njemu je bilo i hrane za radnike i oružja za borbu proitiv Indijanaca. Otisnuo se do kraja pruge, četrdeset milja od Roaring Cityja.Neale potraži šefa dionice Reillvja. Krupni se Irac upravo nalazio u punom dnevnom poslu što bijaše nalik kakvoj bici. U košulji zasufeaoih rukava, dok je okolna i poznata vreva djelovala na njega kao opojno vino, Neale je zajedno s ostalim ljudima četoao da Reillv obrati pažn'ju na njega. Irac ga najzad zapazi i pruži mu svoju šačetinu.— Zdravo, Neale! Drago mi je što si tu... Rekoše mi da si obavio, vraški sjajan posao.396— ReiMv, meni sad treba posla — reče Neale.— Ali, čovječe... ta ti si bio ranjen! — usklik-nu šef.— Meni je fino.— Da, izgled ti jest sjajan... Ali, ne misliš valjda ozbiljno kad kažeš da tražiš posao?... Ti, nekakav glavonja, pa željan posla?— Hoću da radim fizički. Daj da nosim pragove ili šine, da mlatim batom, tek nekoliko dana. Ja sam to već objasnio generalu Lodgeu. Za mene će to biti neka vrsta odmora.Pametnim, zažarenim očima je Reillv promatrao Nealea.— Ne zniaim... da čovjek može biti pijan, a izgledati* tako trijezan...— Reillv, ta nisam pijan, nego ozbiljno mislim — Neale će molećivo. — Hoću da budem u završniici, da i ja žabljem koji klin.;. da položim koju šinu.

Sa šefa nestade onoga osmijeha, čuđenja.— Da'... da, svaikalso — odvrati on, ali nekako ne-uvjereino. — Da, budi u zavtršnici...I om posla Nealea s grupom koja će nositi pragove.Na kraju pruge, gidje je jučer bio prekinut posao, stajala je jedina platforma kircata slinama i pragovima. Ispred oje pružala se krivudava, žuta, ravna lindija trase, dokle god se pogled pružao. Sunce je pržilo; preko pustoši, s golih brežuljaka, puhao je suhi, vreli pustinjski vjetar; dizali se oblaci prašine; valjali se s vjetrom suhi, mrtvi grmovi kadulje; posvukud se sa spržena tla dizale koprene jare.Grupa je počela raditi. Neale se dočepa prvog— Šta žuriš, koga vraga? — zaguttiđa mu drugar. Bio to čovjek sav nekako čvoirmovat i žuljevit, lica feJbrazdana mrežom botra, a boje crvene kao u cigle, oči mu bile nalik dvjema crticama oko kojih je sunce sve sptržilo. Ime mu bilo Pat.Odnesoše prag do kraj tračnice te ga baciše na trasu. Dragi su radnici tamo postavljali pragove i nabijali šljunak oko njih. Neale i drugar njegov vrate se do platforme, te ptrođoše ksraj dvadesetak parova397koji su poput ino ih nosili pragove. Iza tih ljudi teturalo je niz drugih natovarenih teškim šinama.I tako započe dnevno argatovanje.Pat je gledinuo Nealea ispod oka pa je onda svojim dirugovima napravio meke zin-ake, kao da bi htio reći kako ga je danas zapala gluipa sreća da mora rintati s nekakvom budalom. Međutim, njeigov se podsmijeh ubrzo pretvori u poštovanje. Nešto kasnije on ponudi Nealeu svoje rukavice, ali ih ovaj odbi.— Prijatelju, nisi ti tako tvrd kao ja — reče Pat.— Druškane, budeš li sa mnom radio cio dan, nećeš stići ni izuti cipele kad pođeš večeras na spavanje— odvrati Neale.— Bit će da se šališ. Be, navali kad tako kažeš! Spočetka Neale nije ni osjećao sparinu, umor, žeđili trud. Kad su išli natovareni pragom, on je prosto vukao malog Irca, a zatim je ispred njega jurio po novi prag. Bio je kao omiađijan nekakvim dubokim čuvstvom. Njemu to bio nov početak. Sinoć, kad je sunce zapalo i Allie Lee se izgubila iz vida, kao da su za njega prestali postojati i svijet i život. Sad je bio gonjen nekom željom da položi koju šinu i koji pirag na prugu, na ome posljednje milje dionice koju je sam trasirao. Htio je tako raditi još ono malo koliko treba da se tracnd.ce s istoka sastanu s onima sa zapada. Njegova su đuibpka čuvstva bila popraćena nizom misli koje su se vrtjele oko njih kao planete oko sunca— iz njih dobijale snagu i svjetlo. Aliie živi — doibra je i neokaljana — a ljepša nego ikad — oči su joj rječito tužne, nespokojne. Iz takvih je misli izvirala Ne-aleova radna snaga i polet. Toliko je on nju voHo, da je sama misao da nije nema slomila srce njegovo* umrtvila mu ambicije, upropastila život. Ali, kako je ona, zahvaljujući svojoj čednosti koja je od propalica stvorila junake, preživjela sve pogibelji, sve 2ŠI0, u Nealeovoj se duši začeo preporod. Otrgla se duša njegova iz tmice, očajanja, mržnje, mehajnosti. UadJigila se ona visoko, pod samo nebo, zavirila je u nj. On, više ništa nije tražio od života,. Posve zadovoljan, zauvijek skroman, blagodarain svakim otkucajem scrca, svakom kapi krvi što je teMa njegovim žilama, sav svoj duhovni život posvetio je uspomenama. A uz to, kao da je ijz njega zračila nekakva strašna fizičika snaiga što je go-398tavo nasiimiički tražila djelovanje. Taiko se posvetio posljednjim radovima na velikoj pruzi.Radnici su bili upravo divni drugari. Ranije im se Neale divio, a sad ih je zavolio. Činilo se kao da u svakoj grupi postoji po jedao tercet nalik onome što je njemu! bio tako dobro poznat

— Casey, Shane i JVDcDermott. Onda se on dosjeti da su svi ti ljudi jedan dirugom nalik. Svi su oni teško rintali, kleli, borili se, pili i kartali. Stotine je njih leglo u neznane grobove. Ali se djelo njihovo nastavljalo —, i dalje je tuklo ono veličanstveno, poletno i jedinstveno srce.I Neale je bio pod utjecajem toga sirca.Kad god je dizao prag i ćuitio opfip onog tvrdog drveta, pitao se otkud li je došlo, kakvo je to stablo bilo, tko li se igrao pod njegovom hladovinom, koje li su ptice svile gnijezdo na njemu i koje su životinje pasle pod njegovim granama. Bilo je neke veze između njega i onoga trupca što ga je nosio. Dodir s tim trupcem nekako ga čudnovato vezivao za neku davnu prošlost, za nekakav nedokuičan duh. Osjećao je da se mora držati toga dodira, da ne bi izguibio to čarobno čuvstvo. Potom, kad je odlagao prag na trasu, osjećao je isprva kao neko žal jeo je, ali je ono brzo nestajalo u shvaćanju da ga i trasa inspirira. I nju je htio osjetiti, raditi na njoj, prugu što više učiniti svojom.Kad se vraćao po nov prag, izoštrenim je okom šarao prefeo gomile radnika u pokretu — preko redova otniih što nose i polažu šine, i krasnih, preplanulih, do pojasa golih zabijača kilinova što izmahuju teškim batovima. Odjekivali su njihovi udarci — kakva je to divna muzika bila, puma smisla! Kad dođe na njega red da zabija Mlinove biit će mu to najmiliji posao.Kako je piruga napredovala, tako je lokomotiva dahtala i malo-pomalo gurkala napirijed vagone-plat-forme. Sa stražnjih platformi ljudi su nosili pragove i šine do prvih; dugi su se redovi radndika kretali naprijed natovareni, vraćali se prazmoruki; s tračoiiica, lopata, Čekića i pijuika odbijao se Sunčev sjaj; prašina se dizala u ofblaoima; iznad pjesme, smijeha i Metvidizao se štropot, luipa i zveket željeza i drveta što su punili zrak zaglušnom bukom.Kakav pokretan, živobojans prizor neumorna truda!Osjećao je Neale kako postepeno postaje dijelom toga prizora, djelićem te veličajne cjeline. Uzbudio se, ali je u njemu nikla i jedna siurmnja. Jer, koliko god ■mu je vid bio bistar i ćutila oštra, ipak se nekako osjećao zbunjenim. Ne gleda li on na ovo djelo, ovu gradnju, očima svoje diiše koje su sklone da oboje i uljepšavaju život zato što je njemu dato ono što jje tražio u svojimmolitvama — spas života Allie Lee?Odgovor nije našao. Nije umio misliti.Drugar mu Pat obrisa potok zinoja s čuvena lica.— Nek sam proklet ako tebe ne gona sam đavo! — om piroisvjedova.— Pat, nama je data čast da diktiramo tempo. Neka se drugi brinu kako će održati korak s naima. Naprijed! — oitpovrnu Neale.— Zaboga! to znači da se u cijeloj diružini neće naći nijedan koji bi se sa mnom zamijenio za tu časit — odvrati Pat. — Prijatelju, ja bih volio doživjeti slijedeću piatu.— Onda navali, radi i zasluži platu — reče Neale.— Ja ću krepati, a ne zaslužiti platu... A, da mi prostiš, ima li u tebi irske krvi, možda?— Ima malo.— Znao sam ja to... U redu, onda neka krepam s tobom. .Pola sata kasnije Pat je opet bio očajan. Morao se odmoriti. ' *— Kako... se... zoiveš? — izdahtao je.— Neale.— Trebalo bi da se zoveš Casey. Jetr sam naletio samo na jednoga nalik tebi, a taj je bio Casey... Čovječe, pa iz tebe ne ćori samo anoj mego i kirv!I Pat upre prstom u Nealeovu crvenu mokru košulju. Neale se lupi po prsima, a ispod njegova dlana štrcnuše kapi znoja i fcnvl.— Pa i ruka ti kirvairi! — uskliknu Pat.Zaista je Neale krvario, ali to dosad nije uočio*. Naiđe Rei!ly, šef dionice, i zasta.de kod nijih te im se naceri.400

— Eh, moj Pat, danas si našao s kim ćeš se takmičiti. Dosad smo napravili pola milje više nego jučer do ovog sata.Onda se okrenu Nealeu.— Već sam gledao tebi slične ljude ... Casevja na primjer. No, tu su riječi slabe.Reillv produži svojim putem, a Neale je u mislima dozvao rumeno lice velikog Casevja s njegovim vječitim cerekom i utaknutom crnom lulom. Odmah potom sjetio se njegova posljednjeg djela te preko one osebujno svijetle uspomene pade .nekakva sjenka.Na prodoran zvižduk lokomotive rad prestade i radnici krenuše na ručak i odmor. Prizor se -naimah preinačio. Umjesto neprekidnog, ujednačenog radnog pokreta nastupila je gužva iza dugog niza vagoina. Potom je gomila oznojenih radnika potražila pogodno mjesto u hladovini gdje će piti, jesti, odmarati se i pušiti. I sad je duh njihov ostao isti kakav je bio na radu, veseo, a osjenčan 'nekom suhom, mrkom žu-strinom.Tokom popodneva Neale je smanjio tempo, n«a neskrivenu radost drugara Pata. Jara, kliski zinoj, sve jači bol u mišićima, neugasiva žeđ, oslabljena snaga — sve se to nametnu Nealeovu čuvstvu i postepeno nadvlada njegovu svijest. Ruke su mu popucale, leđa mu se ukrutila i boljela ga, noge mu otekle. Rana na grudima pekla ga je i krvarila. Na kraju dama jedva je hodao.Vratio se s radnicima u logor, odspavao dvanaest sati i probudio se utrnulih i bolnih udova. AH je ipak otišao na rad i drugi je dan bio na pravim mukama.Treći se dan odvio u neprekidnoj borbi između tijela i volje, između duha i bola. Ali, dokle god je bio u stanju da hoda i diže ruku, on je radio. Onda je polako počeo jačati.Zatim je došla navala ma šine. Bio je to rad prema kojem je nošenje pragova bilo igrarija. Mučio se Neale, teško znojio, napinjao i umarao, ali mu duh bivao sve bistriji. Kako se bol mainjio, kako ga umor više ndje svladavao, to mu se postepeno vraćale misli i čuvstva, dok je napokon došao dan kad ga je ono duboko oduševljenje opet osvojilo kao u kakvu bljesku što osvijetli samu dušu njegovu. Ubrzo je shvatio86 Trasa Union Pacifica401da su muke na radu i pobjeda nad tijelom uvećale njegovu čudnovatu sreću. Sat za satom sagibao je leđa i trupkao kraj svojih drugara, onako natovaren doprinosio je svoj udio, šutio je, motrio, osluškivao, sanjario, osjećao je kako raste pruga, ali je ipak bio u carstvu svojih misli. Činilo se kao da ima dva duha. Danomice je gledao kako se iz stope u stopu polaže onih deset milja pruge dnevno, i znao je, kao čovjek stručnjak, kakvo je čudo takav napredak; a isto tako, pred duhom mu je neprekidno lebdjela Slika jednog lica crvenih usana, lica osjećajna i prekrasna, tužnih ljubičastih očiju što su u svojoj čednosti divne popuit zvijezda. Isprva nije ništa tražio, toliko je bio blagodaran sudbini, ali se sad molio da ima što više takvih sati, dana i noći koje će provesti u slatkim uspomenama.Najzad se jednog dana Neale našao među onima što zabijanjem klinova pričvršćuju šine za pragove. Njemu je taj posao oduvijek predstavljao oličenje duha gradnje. Zabijači klinova, što su do pojasa goli, preplanuli, kože bakarne kao u Indijanca, izmahivali teškim batovima, predstavljali su mu otjel otvoren je roman tičnosti i napora. Oćutio je nekakvo tanahno shvaćanje kad je prvi put podigao i izmahinuo teškim batom. Pokazalo se da je u njega nekakva urođena vještina za takav rad. Izmahivao je nekako olako, ležerno, a udarac mu bio užasno jak. Zabijao je klinove takvom brzinom, da drugari njegovi na suiprotooj šini, te nosači i polagačl šina i pragova nisu mogili održati korak s njim. Zaista je pošteno zaslužio časove odmora. Za tih je časova živim pogledom, motrio grupe radnika, vlak, dim, prašinu, kretanje — i oibzorje na istoku.Jednog je dana satima zabijao klinove i ostali su radoici oko njega radili svoj posao bez prekida, a milju od njih, na pruzi, vojnici su vodili borbu sa Siou-xima; i cijelo to vrijeme, dok

se svakog časa moglo očekivati da padne oalog »puštaj alat, grabi pušku«* osluškivao je on glas svojih uspomena i gledao ono milo lice.Svanuo je i taj dan kad je vidio kako se grupe upućene daleko naprijed na niveliranje terena, vraćaijuneobavljena posla. Za njih više nije bilo posla! S one stane naišle su druge grupe s konjima i kolima! Sreli su se s radnicima sa zapada, sastale su se dvije trase! Među radnicima nastalo je opće veselje i oduševljenje. Bio je to veličaostven momenat.Zagledao se Neale prema istoku, pa je udvostručenom snagom izmahinuo batom. Bezgranično ljubi Aillie Lee, a za njom voli ovu prugu koju gradi.Pošto je tako pomislio, prepustio se isključivo osjećanju svega što ga okružuje —- veličajnih, smjelih planinskih vrhunaca što se crne, krivudave . i ravne trase, zadimljene pustoši što se ljeska jarom, okončanog dijela pruge, grupa radnika na poslu nalik bijelim mravima na suncu, ispuha lokomotive, pjesme, štropota, zveke i lupe, struganja, zvižda vjetra i šuškanja pijeska, opipa teškog bata što ga je dizao kao igračku, puilsa njegova sirca, vonja prašine i znoja, osjećanju svoga prisustva na ovom djelu, ojegova udjela, njegove fizičke snage i muževnosti.Ali je najzad običan čovječji nagon nadvladao ono Nealeovo natčovječno negiranje sebe. Kao da je odjednom krenuo na vlak što putuje prema istoku. A upravo kad je došao pred vagon, nešto ga zaustavi — bila je to jedna pomisao: ta kamo je krenuo? Ne vodi njega put prema istoku, nego prema zapadu. Nasmijao se, malo turobno. Da, postao je rasijan. I naimah se zamisli, ali drugačijim mislima sada. Nije bilo potrebno tkozna kakvo razmišljanje da bi shvaitio kako se zaputio prema vlaku što ide na istok zato što ga je pognao nagon da ide k Allie Lee. I to ga zaprepasti. »Ali je ona... izišla iz moga života«, on će sobom. »I meni je drago... bilo mi je drago!«I Nealeu sive bi jasno kao u bljesku munje čim se ispravio s ornim »bilo«.Nasitavio je raditi. Rad ga svejednako povlačio svojom veličinom, ali je u njemu bilo neke promjene. Sagledao je u njemu veličanstvenost tih udruženih slobodnijih ljudi što se znoje, krvare i stenju na poslu koji se može usporediti samo s izgradnjom piramida; osjetio je da se najbolji dio njega oplemenilo i ojačao radeći rame uz rame s tim jednostavnim, neukim radnicima; s njima se on spustio do razine stvarnosti, istine. D,u'h njegov željan djela, duh njegov pratoti-402403cara i analitičara, svejednako je s uzbuđefnjem p<ra*-tio boj što su ga snažne mišice vodile protiv prirodnih prepreka pustoši. Na djelu je gledao tisuće radnika što trupkaju, kunu, bore se, hule i šale se — gledao je prizor što su ga oni stvarali onakvi crveni, preplanuli i crni, pokriveni ljepljivim slojem prašine i moja. I gledao kako uz pragove, tračnice i trasu kuca srce tog epskog boja. Zar bi veliki i bogati direktori i inženjeri mogli uopće sanjati o takvu golemu poduhvatu bez ovih sinova gole snage? Sad je Neale uočio samu bit svoga starog sina — žudnju svoju potajnu da sagleda stvarnost života s tim ljudima.Volio je on izmahivati batom, slušati kako udara po gvožđu. Osjećao je jednostavno fizičko zadovoljstvo u svojoj snazi, u svom tijelu koje je već odavna smršalo te se skorilo i stvrdmuilo poput sama drveta u koje je ukucavao klinove. Volio je svoga novog drugara, Pata, čvormovatog i kvrgavog malog Irca koji je kleo, psovao rad i tukao se s drugovima, ali nikad nije ustuknuo, nikad nije posustao iako su dani njegove snage očito bili izbrojani. Pat će ubrzo pasti negdje kraj pruge, past će kao žrtva argatovainja, viskija i sunca. I bio je on velik u svojoj opskumnesti. Na sebi je nosio bakrenu pločicu s brojem, potpisivao je primitak plaće jedinim križićem, mario je samo za piće i kakvu nafrakanu vješticu u prljavštini pod šatorom. A ipak, Pat je dosezao sve otno bitno što je Neale nazivao skupnim imetnom veličanstvenog — radmii duh, po*-riv za davanjem svoga udjela, izdržljivost, osjećanje dužnosti u ispunjenju svoga zadatka.

> Možda bi Neale našao spas u toj svojoj zakasnjeloj i divnoj vezi s radom i ljudima. Ali, kao da mu je u mozgu bila neka prepreka. Gledao je svu tu ljepotu, napor i napredak oko sebe; a potom, u jednom sijevku, pukao bi u duhu mu ponor i on bi postao bezinadežain.•Onda bi stao kao u kakvu transu, oči mu zurile onim odsutnim, dalekim pogledom, sve dok ga drugovi ne bi dozvala da nastavi zanemareni rad. Takvi su se momenti odsutnosti njemu nametali sive više, dok je napokon! došao do toga da bi preklinuo rad baš u momentu dok je zabijao neki kiki.I ponekad, za tih čudnovatih momenata, žudio je za svojim negdašnjim- prijateljem, bratom i sjenom svojom — za Riđim, Larrvjem Kingom. Rado se sjećao Riđeg, premda se uporedo s njim uvijek sjećao i mukilog huka Bentonova zlata, razsvrata, krvi i smrti. Neale nije shvaćao bit onoga što je tada doživio i pre-turio. Bila je to faza divljanja koju čovjek neće doživjeti nikad više. Njegova htijenja i napori, njegov pad, crna borba sa samim paklom, prijateljevanje i pretrpljen, boi, muke i argaitovanje, te pobjeda njegova — sve su to bili simboli napredovanja jednog velikog pokreta. I sav je taj razvoj bio skriven u onome što je doživio i iskusio.Sad mu je noć donosila olakšanje, jer s okončanjem dnevnog rada više nije imao potrebe da bije svoj boj. Bio je to. unaprijed izgubljen boj — i on je to znao. Izbjegavao je svakoga i išao u samotne šetnje po tamnoj, vjetrovitoj pustoši, na odsjaju samotnih, bešćuitniih zvijezda.Rasla je u njemu žudnja da vidi Allie Lee. Dok ju je držao mrtvom, osjećao je kako duh njezin lebdi negdje kraj rajega, iz svake sjene, i kako glas njezin šapuće na vjetru. A sad je ona živa, ali daleko, daleko od njega, preko mnogih brda i ravnica, van njegova pogleda i dohvata, negdje započinje život njemu tuđ. Šta li će ona učiniti? Hoće li to ona podnijeti? Njega ona neće nikad zaboraviti, nikad se neće iznevjeriti uspomeni na njega. Ali, mlada je, a život nije bio milostiv prema njoj. Po korit će se hladnoj volji Allisona Lee ja. U sretnoj sredini njezina ljepota i ljupkost nabavit će joj 'gomilu udvarača.»Ah, sve je to sasvim prirodno«, zbunjeno je mucao Neale. »Želim da ona zaboravi... da bude sretna... da sebi stvori dom... Zar da ostari.u samoći?! Nikad! Mara nekoga voljeti..'. udati se...«I u tim se riječima Nealeu stisne srce. Znao je da sad obmanjuje sebe. Bude 11 ona ikad voljela nekog drugog, bit će to kraj "VVairrena Nealea. Ali ne, ta on je ionako gotov. Nealeovu se bremenu pridruži i ljubomora, nova, čudovišna, jezovita, ona ga skonča. Imao je muževne hrabrosti da se bori protiv sebičnosti, ali ju nije uspio savladati; osim hrabrosti, više ničim se nije mogao boriti protiv te ljubavi što ga je404405uništavala, protiv mržnje prema životu, i protiv užasne čamotinje i protiv te jezive vatre ljubomore. Ta, om je spasio Allie Lee! Zašto se odreikao nje? Poradi njezina spasa ukaljao je svoje ruke krvlju? Sjetio se onoga užasnog časa kad je, raspomami jesi bolom od vrela olova, s užitkom lomio kosti Dorađeni, gledao kaiko se Špiain>jolčevo lice izobličuje stravom pred smrću, osjećao kalko se oštrica noža zairiva u njegovo tiijelo. Nealea je srtalno progonio taj posljednji prizor iz njegova zloduha života po naseljima graditelja. Često mu se činilo da ga iz sjene vreba nekakva ave-tinjska, mrka priliika, prozračna, turobna lica. Opravdavao je svoje djelo time što bi Duirade svaikaJko ubio Allisoma Leeja. Ali takvo opravdanje mije moglo odag-naiti pričini one avetinjiske prilike, oeut ledenog daha u noćnom zraku i šuška [koraka za Nealeovkn tragom.A ljubomora, jača od svega osim straha, cijedila je iz Nealea oduševljenje, snove njegove, radni polet. Ako ne u radosti, a ono u hraibrositi još može izdržati. Aid je osjećao da će ga ljubomora satraiM. Biila je taiko snažna i djeloitvoirma, da je u mjernu pozivala geste i riječi koje nije mogao dotad prizvati k pameti.

I stao je nanovo proživijavaiti prošlost. Zbunjivalo ga koješta, ali su se minula zbivanja stala sve Više razbistravati u njegovu duhu.Jednoga dana, dok se tako naslanjao ma bat i sebe mučio mislima, njegov mu je mučirtelrjsifcij morbidatnv radoznao duh, što se branio sam sobom, prišapnuo još jedno pitanje.»Šta 11 je ono rekla na rastanku?«I gle, ma crnoj ploči njegova duha bljesmuše bijelo ispisane riječi njezine:»Neale, opraštam ti!«Sjetio se rajevima lica, njeziMih tragiičinli očijuj ©pruženih ruku.»Oprašta mi!? A šta?«, izmuca Neale, uzmemirem i zapanjen. Ispustio je bat i uspravio se, te je tafeo ostao i kad je zvižduk u podne dozivao raidinike na ručak. Zabuljio se u vrelu, zadimljenu i bezvodnu pu-sitoš i ponovo' ugledao prizor kad je stajao pred somiom Iieejom.406Prizor taj iskrsnuo je pred njim u živim bojama, i on sinova doživi one trenutke dubokih i golemih u'z-buđanja.Soba puma ljudi — Lee hladno priznaje činjenice — zahvaljuje se, nudi nagradu, pita, odbija — general Lodge žustro intervenira — brz i oštar dijalog između generala i Leeja — Nealeu postavljaju pitanje a on odgovara — odjedared se pojavljuje Allie — njemu srce staje od sreće -^ oma mu upućuje nekakve drage, nesuvisle riječi — i onda kraj!Sve se to živo ponovilo u njegovu duhu, nalik slijedu munja što bliska ju!»Lee je mislio da sam ja ubio Staotomovu«, gunđao je Neale duboko zamišljen. »Ali... ona im je rekla da je to učinio Larry... Ipak, čudno se držao Lee... a i general... No, om me bramio ... Ah!«I nato Neale maglo izvuče iz džepa notes u kojem mu je Beautv Staotom napisala svoju poruku. Drhtavim ga rukama otvori. U toj će poruci sad naći novo otkriće.General'je rekao kako je njegov strojovođa pročitao samo prve rečenice iz ove poruke; iz toga su i AUiscin Lee i svi ostali koji su slušali izveli svoje zaključke.Neale pročita te prve retke.»Nije čudo što su mislili da sam je ja ubio!«, on usiklikinu. »Tako ona kaže, premda je posve drugačije mislila. Ali, na temelju ovakva svjedočanstva mogli bi objesiti čovjeka!... No, Allie im je rekla da je to učinio Lsrry ma njezine oči. Sad to svi zmaju, čuo sam gdje i ovdje pričaju o tome... Pa onda, šta. mi je ona imala oprostiti... da mi oprosti očima koje će me pirogomiti do groba?«I odjedanput se istima okomi na njega bespošted*. mom i razornom snagom.»Zaboga! Pa Allie je povjerovala orno što su svi .mislila ... što sam i ja, u svojoj sljepoći, dozvolio da misle! Da sam bio lj\(hrn:nik Beauty s?-*jx™'.-407. GLAVA 34Kuća u koju je otac poveo Allie stajala je na šumovitoj obali rijeke, na periferiji Omahe.Allie je promatrala, kako se vrtlože i valjaju žute vode širokog MJissou'rija. Najviše je voljela da sama sjedi u sjenci stabala. Dugi su tjedni već minoili od njezina dolaska, ali se ona još nije oporavila od šoka što se našla s Nealeom na trenutak, da bi se odmah rastala od njega.Udoban i luksuzan dom njezin, oslobođenje od onog stalnog straha što je nju pratio godinama, i moćni mir, tako »u joj dobrodošli, tako spasonosni bili, da joj se breme tuge činilo podnošljivim. Ipak, ubrzo je spoznala da je nalaženje oca i doma samo pojačalo njezinu gorčinu.Sestra Allisona Leeja, starija žena nametljive volje, našla se pogođena što je u kuću ušla ta čudnovata izgubljena kći. U njoj Allie nije našla ljubavi. Susjedi i prijatelji Leejevih neko su vrijeme dolazili da vide Allie prema kojoj su bili ljubazni i pažljivi. Onda su se oko njezina života, odnosno jednog njegova dijela, stali plesti tračevi. Otac njezin, veoma osjetljiv, a

prema njoj hladan, ogorčen omdm što je prošao, patio je neizrecivim stidom zbog ženine nevjere i kćerina zla glasa. Boljelo ga Allieno prisustvo; izbjegavao ju je koliko god je mogao; kratkog vijeka bijaše njegova nevelika ljubaznost,^ nije se dugo ponosio kćerinom ljepotom i šarmom. Između njih nđje bilo ljubavi. Allie svim silama zapela da joj otac bude drag, ali se činilo da je srce njezino ostalo zakopamo u onom prostranom grobu Zapada. Bila je ona poslušna, mkina i pokorna*408Iali nije mogla voljeti oca. A jednog dana Allie shvati da otac ne vjeruje da se ona neokaljana probila iz divljine zlatnih poljana i razvrata što je carevao u naseljima graditelja pruge. Premda ju je zaboljelo, i to je podnijela strpljivo. Ali je prema ocu izgubila svako poštovanje kad je jedinom čula kako se u svom uredu svađa oiko ugovora s nekim ljudima koji ga bijesno i glasino optužuju' zbog prevare.Kasnije joj on reče kako se upleo u oefce novčane zavrzlame i kako će sigurno propasti ako do izvjesnog roka ne nađe određenu svotu novaca.Upravo toiga dana je Allie sjedila na klupi na obali i promatrala oemimu rijeku. Žao joj je oca, ali mu ne može pomoći. Štaviše, tuđa joj je nevolja njegova, ona nju ne dira mnogo. Ranjeno je i bolno sirce njezino, i ona vječno tuguje — tuguje za nečim što ne smije ral spomeinuftii.Dian bio vreo, sparan; nijedna se ptica ntije javljala, samo su zrilkavci bili bučni. U zraku zujale mnoge pčele.Allie motrila rijeku. Bila je dokona jer joj tetika mije dozvoljavala da radi. I tako je bila prepuštena samo sjećanju i bolu. Pogled na veliku rijeku donosio joj je izvjesno smirenje. Otkud li rijeka dolazi i kamo ide? I u šta se pretvara? Bilo bi gotovo bolje...Jedna sluškinja joj prekide nit misli.— Gospođica, ima jedino gospodin hoće vidi vas — reče CrnSkinja.Allie uzigleida. Spazila je visoku mušku priliku odjevenu u jelenju kožu, čovjek je nosio neikakav zavežljaj. Sanja li ona, ili joj se poremetio um? Ustala je dršćući kao list na vodi. Ona se visoka prilika kreće, me, nije prikaza, zasjalo je brončano lice, primiče se, prilazi joj, odlaže zavežljaj na klupu. Par prodornih, bisitirih očiju zagleda se u Allie.— Zdravo, djevojko! — reče on. blago.Poznati glas nije san, mije obmana bolesna duha! Slingerland! Nije mogla daći do riječi. Zamaglilo joj se pred očima, Zaiteturala je, on ju priidiržao. A onda, kad je osjetila onaj njegov predivni, snažni stisak, i mekoću one njegove jelenje kože na svom licu, i miris borova, kadulje i pustinjske prašine, -shvatila je da je toi sitvamiost. .409fČinilo joj se da će joj sirce pući. U njoj se sve uzburkalo i uskomešalo.— Neale! — ona bolno šapnu.— Dobro je i radi za trojicu. On ine poslao — odvrati Slingerland žustro.Allie zadrhte, zaklopi oči i naslona se na njega. 'Ljepota neka proze joj dušu. Polalko se stišala bura u nijeziolm grudima. Pribrala se.— Oh, Al! — nježno mu reče.— Tako mi svega, presretan sam Sto te gledani! Ama znaš li ti da te ne mogu prepoznati katova sad izgledaš!... Bijela si, treseš imi se, dijete moje... De* sjedini tu, kraj mene. Taaalko!... Allie, imam strašno mnogo da ti pričam.— Čekaj! Gotovo si me ulbio od radosti... najprije što si došao, pa što te je on poslao — ona izmuca. Njezine ručice, negda preplanule i jake, ali sad mršave i bijele, grčevito su stiskale rese na njegovoj lovačkioj košulji.

— Djevojiko, kad te gledani, kao da se podmla-đujeim... Ali, Allie, te tvoje oči misu one isite, sretne* koje sam onda gledao.— Ja sam... strašno nesretna — ona Šapnu.— Da, slabo je to! Pa da, prirodno je da ti je teško bez Nealea.— A ima i drugih razloga — oma izmrmlja pa rniu ispriča svoje nevolje.— Gle, gle! — Traper je žalositavo i zamišljeno gladio bradu. — No, i to je prirodno. Ti si ovdlje s-tra-" na, pa si lafeo izložena takvim pričama... Djevojko^ svaka čast tvoime ocu, ali mi se čitni da ćeš m&jibolje učiniti ako se vratiš mani i Nealeu.— Je li ti on rekao... da mi to kažeš? — ona drhtavo šapnu.— Ne, m govora! — uisMiiktnu Slimgerilaind.— Jesam li mu još,.. draga?— ■Djevojko, pa on umire za tobom... ne bio ja tko sam ako te lažem.Stresla se Allie, bila je kao obneviidjela, rastrzana žestinom predivne, gorkoislatike ljuibavi. Ispunila ju je* ohrabrila i o^lernientila duboka i silna sreća.— Ja sam mu oprostila •— ona kao za410— I lijepo od tebe što si to učinila — živo će Slin-geriamd. — Ali mu. nisi imala što oprostiti.Allie je onijemila, nije bila u stanju da podignepogled. ■ .. .:— Cuj me, djevojko! Pošto si otputovala iz Roa-ring Gityja, Neale se predao teškom radu. Otpočeo je time što je nosio pragove i šine, a sad zabija klinove... Ja sam ostao... Odonda sam ja bio s njim samo jedinom, prije nekoliko dana. Ali, čuo sam o njemu. Nekoliko sam puta bio u Roaring Cityju, i svaki put- sam se raspitivao za njega. Neale nije uopće dolazio u naselje. Kažu da je prvoga dana radio kao rob, iako mu je rana krvarila. Ali ga nitko nije mogao spriječiti... I rad ga ndje ubio, premda je bilo onih koji su bili sigurni u takav ishod. No, rekoše mi kalkp se promijenio, kako je očeličio, te mu nema ravna na pruzi, samo se jedan mogao uiporediiti s njim, to je bio onaj Irac što je poginuo, Casey. Govorili su mi da je doživljaj za sebe gledati Nealea kako mlati batom.. Ja ga nisam gledao, ali se nadam da će mi se pružiti prilika i za to...Prije nekoliko dana sreo sam ga kad je silazio s vlaka na stanici Roaring Cityja. Jedva sam ga prepoznao! Bio mi je kao kakav Indijanac, jake mu mišice nabrekle, lice mu preplanulo i čisto, oči kao dva plamena... Tako me zagrlio da me gotovo ugušio... Stao se derati: »Tebe trebam, Slingerland!« Ja miu kažem kako mi je to jasno Iz onakva rajegova odušev-Ijenija, ali neka mi objasni zašto? Onda mi on reče kako ide da iskopa orao zlato što ga je Horn bio zakopao. Ja uzeh svoju opremu te zajedno krenusmo u brda. TU znaš ona brda, nisi ih zaboravila, zar ne? I*alko smo našli zlato, te smo se vratili u Roarimg City. I orada me Neale uputio ovamo, neka ti doneseni zlato. I evo mene sa zlatom.Zadivljena Slingerlanidiovom pričom, Allie je zurila u zavežljaj. Odjedared sjede i. osjeta, kako joj krv šilknu u obraze."— Zlato! Hornovo zlato! Ali, nije moje! Zar ga Neale šalje meni?—' Do posljednjeg zrmca — mirno će ■traper. — Tvoje je, nego čije? Nitko nije ostao iz onog kara-411vama... a ti si oa svoje uši čula šta je Horn rekao. Djevojko, tvoje je i bogme ćeš ga zadržati!— Koliko ga ima? — upita uzbuđena Allie. Kako se živo sjetila Horna! On, je rekao da nema nikakve svojte. Da, zlato zaista pripada njoj..— Nismo mogli ocijeniti ni približno, jer nismo" imali vage — odvrati Slingerlanid. — U svakom slučaju, tu je čitavo bogatstvo.Allie uzgileda sa zavežljaja i zagleda se u traiperovo živo lice. Mnogo je kritičnih momenata doživjela dosad, ali joj nijedan još nije bio toliko pun neke neumitnosti.

— Je li Neale poručio još štogod? —.oma upita.— Pa, sad ćeš vidjeti — odvrati Sliogearland i otkopča lovačku košulju na grudima,, te izvuče mali kožni notes pa ga pruži Allie. Oma ga uze ne skidajući pogleda s trapera. Još nigda mu nije vidjela lice ozareno takvim čudnovatom čuvstvom. Pogodila je da je to on.a najveća sreća što ju osjeća čovjek kad je u stanju da drugome pruži sreću.Allie zadrhta. Otvorila je notes. U njemu je za-iziv jesno poruka koja će biti slatka kao što je sladak život u očima umirućeg. Pročitala je crnilom i lijepim rukopisom ispisano ime: Beauty Staruton.Puls joj prestao Miti, ferv i sirce stadoše na časak. U njoj sve kao da se smrzlo, sve osim mozga. U strahu je preletjela preko prvih redaka poruke, potom je giroziridčavo nastavila do kraja, pa se opet vrati na početak i stade čitati ianova.Onda ispusti notes, lice sakri Silinigeirlatndu' na girudi. Stisla se uza nj, grčevitim rukama mu je stezala košulju. Tijelo joj se bilo skrutilo, kao napeto nekakvom izvanrednom snaigom, ili nadahnućem, idi srećom.— Djevojko, tebi je teško... a ja sam mislio... Aliie podiže lice i poljubi starca. Onda se n.aglouspravi kao sviinuta mladica kad se pusti. Zagleda se u inteligentne Slinigeirlanđove oči, Vidjela ga gdje se on prenuo, potoni ustao ko da će na nogama bolje dočekati njezinu odluku.— Vraćam se s tobom na Zapad ^- ona će nnimo.— To sam znao.412— Podijeli to zlato na dva jednaka dijela. Polovinu ću dati ocu.Krupne traperove šake dohvaitiše zavežljaj.— Sad, ima jedan vlak brzo... Računao sam daostanem ovdje jedan dan__ ali, što prije to bolje...Djevojko, hoćeš li jednostavno pobjeći ili ćeš reći ocu?— Reći ću mu. Taman da hoće, me može me zaustaviti... Zlato će no'ega spasiti od propasti... Pustit će on mene...Prignula se da uzme maleni notes, te ga podiže i strpa u njedra.. Činilo joj se kao da ga je položila na samo srce. Pogled joj svunu na veliku rijeku što se onako dostojanstveno valjala. Pod dirvaćeni se sjalo gusto, bogato i krasno svjetlo. Kako joj to ludo lupa srce, dok je ona na izgled mirna, spokojna, sigurna?— Da li se on nada... da ću se vratiti?— Nic najmanje, djevojko, ni najmanje! — izjavi Slingerland. — Kad sam ga ostavio u Roaring Citvju neki dan, bio je... pa, kao obično. U njemu se opet stvorio dječak, ne onaj isti, ali odvažan dječak. Bio je presretan što ti može poslati to zlato i raotes. Mislim da je time našao svoju dušu. A uopće ne očekuje da te vidi ikad više.413GLAVA 35.Ljudstvu Uman. Pacifica, od inženjera do radnika što su dizali trasu, gradoja pruge je najzad postala stvar sve spretnijeg umijeća i sve većeg iskustva.Tamo gdje bi radni vlak zastao, smjesta* se dizao zuj kao iz pčelinjaka. Na jednu bi platformu natovarili šine, a onda bi zapregu konja ili mazgi potjerali galopom -naprijed na čelo. Tamo bi pak dvojica ljudi dohvatili kraj jedne šine, stali je vlačiti s platforme. Kako je šina klizila s platforme, tako su prilazili drugi radnici, dva po dva, i prihvatali je, pa kad bi je najzad skinuli, onda bi s njom trkom krenuli do mjesta gdje je treba položiti. Za njima slijedile su druge grupe s novim šinama. Polagali su četiri šine u minuti! Čim bi se vagon ispraznio,-- odgurali bi ga s pruge da naprave mjesta slijedećem. Kad bi slijedeći prošao, onda bi onaj prvi uspravili i postavili ga natrag na tračnice, pa bi ga odvukli pod nov tovar šina.

Četiri šine u minuli! Bio je to herkulovski posao. Oni što su spajali šine prolazili su najgore, bili su najviše psovani, jer su gubili sekunde, a vipemema nije bilo!Onda su dolazili žabi jači klinova! Polugoli, preplanuli, oznojena divovi — kakva je veličanstvenia muzika rada odjekivala ispod njihovih battova! Većima ih je zabijala klin sa svega tri udarca, a taikvima kao što su Casey ili Neale nisu bila potrebna više od dva udarca! Deset klinova na jednu šinu, četiri stotine Šina na milju! Koliko li.su milijuna puta izmahmule one mišićave ruke, koliko li su puta odjeknuli batovi!Svakim je danom radni vlak puzao sve dalje puit zapada, sve se više primicao onom veličanstvenom času kada će se stresti s radnim vlaikom što ide prema istoku.Sad je pokretna snaga gradnje bila upravo stra-vičnia. Duh koji se ničim nije mogao zaustaviti, našao je svoje ovaiploićenje u izučenoj vojsci raifoatoiika, masi, u moćnom, neodoljivom stroju kojem je cilj bio — spajanje dviju: poletnih dionica.Svakodnevno se praigovi nizali sve dalje niz vijugavu trasu, a redovi blistavih šina držali su koralk s njima. Sunce je pržilo, prašina se dizaila u oblacima^ s pustare se dizale koprene jare. Radnici u crvenim i plavim košuljama, ili do pojasa goli, znojili se, krvarili, i mrko se smijali, i sisali svoje lule i pirigibali široka leđa. Tempo je bio porastao do krajnje granice ljudskih mogućnosti. Zrak je bio ispunjen bijesnom bukom. U njezinu ritmu kao da se slkupiljala snaga jednog posljednjeg zaleta, posljednjeg izmaha.Promontorv Point bilo je mjesto preodređeno da postane slavno time što će se kod njega sastati pruga s jedne i drage strane.Toga ljetmjeg dana godine 1869. kad je trebalo završiti djelo, sa zapada i istoka stigli su specijalni vlakovi. Guverner Kalifornije, koji je bio također pot i predsjednik zapadne diooice pruge, sastao se s potpredsjednikom Sjedinjenih Država i direktorom Union Pacifica. Steklo se tu i mnoštvo mormona s raznih strana Utaha. Vladu su predstavljali undformiiirani ofi-ciiri i vojnici: oni su sa svojom vojnom glazbom dali posljednjoj sceni poduhvata onaj potrebni i dobroznani svečani ton. Tu se pomiješaše Irci i Crnci s Istoka s Kinezima i Meksikancima sa Zapada. Onda su s jedne strane Irci s Istoka položili svoju, a s druge strane kuli sa Zapada svoju posljednju šinu. Njihove se šine sastadoše. I klinove utjeraše, sve osim posljednjeg.Teritorija Arizone poMondla je klin od zlata, srebra i željeza, Nevada je dala srebrn klin i pirag od lovorova drveta; a posljednji klin — od čistog zlata — bio je dar Kalifornije.Zabijanje posljednjeg klina objavit će se po cijeloj državi. Telegraf u Gmahi bit će centar koji će414415to .prenijeti širem Sjedinjenih Država. Telegirafist je otposlao obavještenje: »Kad se zabije posljednji klin kod Promomtoirv Pointa, mi ćemo javiiti ,Gotovo'!«Magična će žica pirenijeti tu jedinstvenu poruiku široim zemlje.Onda će predsjednik Sjedinjenih Držaiva. primiti čestitke, čestitat će se i oficirima i inženjerima. Sam Frainicisco je pripremio divovsku proslavu koja će započeti tutnjavom topa i bučnom paradom. Vlak za Sacramento besplatno će voziti svijet koji će napuniti taj grad razdraganoni gomilam. U Omahi će se pucati iz topova, prestat će svaki rad i cijelo mljesto će se prepustiti slavlju. Chicago će biti dekoiriran i tamo će se održati velika parada. U New Yoirku će vijest najaviti paljbom iz ■ stotinu topova. U Philadelphiji će svečanost otpočeti zvonjavom »Zvona slobode« u Dvorani nezavisnosti. I tako dalje, slično će se slaviti po svim gradovima Unije.Toga ljetajeg dana Neale je bio kod Rromontory Poimta. Stajaio je podalje od mase, sam, na malenoj zaravni, gledao je ozarenim očima.Njemu je prizor bio veličanstveni, prekrasan., presudan.Susretu dviju dionica p^ge prisustvovalo je svega nekoliko stotina njezinih graditelja, ali je to blilo dovoljno da predstavi cjelinu, Neale je birziim pogledima prelazio po gomili. Nedaleko

sjedili drugari njegovi, Pat i McDeirmoitt, jedan drugom palili lule. Oni kao da su se odmarali, vidjelo se da je za njih rad završen. Ona više neće raditi. Krupan Omac, kovrčave kose i okrugle glave, naslanjao se na jedan stup; onda je tu stajao jedan zaibijač klinova, do pojasa gol, sjala mu se kvrgava, izbrazdana golema pleća i mišice opaljene suncem, u ruci je držao bat; u jednoj ©rupici su Irci u crvenim i plavim košuljama pušili svoje crne lule i raspravljali o nečemu; u sjeni jednog stabla čučali su tamnoputi Meksikanci sitnih, crnih očica, među pestima stiskali cigarete i pričali ispotiha na svom melodičnom jeziku; Kinezi u svojoj neobičnoj nošnji i s dugačkim perčinima čMli su prizor čudnovatijim i živobojnlijim.Neale je slušao žagor glasova, lagano dahtanje dViju lokomotiva što su na svega nekoliko jarda gle-41Gdale jedna u drugu, a toliko se razlikovale po obliku. Onda je uslijedio topot kopita i bat mnogih nogu, za-zveketalo je željezo — na tlo je spuštena i posljednja šina. Kakvim su čistim f zvonkim glasom udarali batovi! Potom se začuo revolverski pucanij, pa njfštanje jedinog konja, zatim bučan smijeh.Sve je to Neale slušao ušima napregnutim, što ništa ne propuštaju, ništa neće zaboraviti.— De, Mac, kad si već toliko pametan, a ti meni reci: tko je izgradio Union Pacific? — pitao je Pat.— I to mi je neko pitanje! Ta ama se, moj prijatelj Casey, pobogu! — otpovmu MteDermott.— Jest vraga! Nije on, nego su Irci!—r Razumije se, pa ja sam baš to i rekao! — odvrati McDermott.— E, dobro, a de ti meni reci: čime je izgrađen Union Pacific? To ti meni reci, kad već sve z-naš!McDermott počeša svoje suncem spiržene, bradate obraze, te se isceri.— Viskijem na istočnoj polovimi, a hladnim čajem n»a zapadnoj.Pat pogleda drugara s izvjesnim poštovanjem.— Bogme, M)ac, zaista si pametan — on prizna. — Irci su živjeli na viskiju, a Kinezi na čaju... U redu, a kad si već tako pametan, onda bi mi još mogao reći tko je dobio lovu za taj rad.— Bogamu, znam ja kamo je otišao svaki dolar! — odvrati McDeirmott.I tako oni nastavili, posve nehajni prema onom posljednjem prizoru.U držanju svih prisutndh radnika, Neale je osjećao odmor, počinak. Oni su svoje obavili. I to su prihvaćali isto ooako ravnodušno kako su prihvatili težak rad, vrućinu i žeđ, napade Siou(xa. Predstavljali su onu masu prekrasnu, surovu i sirovu, pirimitivinu i bučnu, masu nesvjesnu svoga heroizma. Oni što su preživjeli pet dugih godina argatovainja, snijega i sunca i strašnih Siouxa, i užasnih naselja, nosili su brazgotine, bore i sjedine veličajnog i divljeg vremena.Kroz goimilu se stvorila staza do mjesta gdje su se sastale šine.Neale u magnoveoju spazi svoje kolege, inženjere, što su stajali kraj grupe direktora i funkcionera.26 Trasa Union Pacifica417Onda osjeti kako mu se čuvstva bude i rastu, učini mu se kao da se našao na zahuktalom valu. Krv mu je brzo i radosno jutrnula žilama. On će dijeliti sreću ovoga slavlja. Cas je došao. Netko dođe po njega i odvede ga do počasnog mjesta na čelu grupe iinženjeira.Na zbijeno mnoštvo pade tišina. Bio je' to muk napregnuta iščekivanja.Laganim, dostojanstvenim pokretima su funkcioneri u crnim kaputima namjestili posljednji klin.Na suncu bijesnu srebrna bat i pade. Zvuk njegova udarca nije bio onaj Nealeu poznati jek željeza; bio je mekši, pumi j i, zlatan..

Posljednji udarac! Iz tišine huknu mufeao, dubok uzdah i pozdrav stotina ljudi — jedinstveni, slavodobitni »hura« što se izvii uz onu konačnu poruku: »Gotovo!« ^Nealeu se učini kao da preko njega prelazi ogromna plima boja i zvukova. Vid mu se zamagli suzama, zamuti mu veličajni prizor. I posljednji je čas minuo — minuo je čas radi kojeg je uložio sav svoj duh i vjeru — i pobjeda je njegova. Iz njegove je duše iščezla tmica.I dok je tako stajao, godoglav, .ponosan tim momentom ispunjenga, do>k se posljednji odjek bata gubio u huku gomile, on najednom osjeti nečije čudnovato prisustvo. Je U to prisustvo nekog duha, nečeg nadzemaljskog? Ili je to samo prisustvo kobi, aveitii što ga čeka na kraju djela — što ga podsjeća da mu predstoji duga i bezbojna budućnost?U šaci mu se nađe nečija ruka — malena, mekana, drhtava i vanredmo uzbuđujuća. Neale se skameni — bio je kao prikovan. Zna on taj dodir! Ne, nije san, nije mašta, nije utvara! Osjetio je toplu put — nježne prste što ga stišću, a potom i ritam krvi što vije nadom, ljubavlau, životom — Allde Lee!418

GLAVA 36.Slingerland je prisustvovao svadbi Nealea i Allie.Starom je traperu pripala čast da preda nevjestu i da je prvi poljubi,, kao što to radi otac. Onda su mla-dencima radosno čestitali general Lodige i cio njegov štab. Priređen im je svečan banket na kojem su pale tople zdravice i hvale upućene nevjestinoj ljepoti i mladoženjiinu uspjehu i šireći.U svojim će budućim mislima i snovdma Slimger-land sačuvati sliku Nealea omađijana srećom i Allie čija je duša blistala u (njezinim tamnopliavim očima.Pogled je Slingerlanđu bio zamućeni kad je vlak „oimnuo i krenuo, te je on posljedhrji put mahnuo ma pozdrav svojim mladim prijateljima. Sad mu se ostvarila svaka njegova nada i molitva, jedino još želi da se što prije nađe među svojini oimliljenim brdima.Naglo se okretnu© i krupnim koracima pošao prema koralima gdje su spremne stajale njegove tovarne životinje. Ni s kim nije progovorio ni riječi.Još nikad nije imao ovolika tovar — na dvanaest magaraca imao je pomno odabran alat, gvožđa, namirnice i drugo što će mu trajati godinama — zaizvjesmo sve godine koje su mu još preostale.Nije imao namjere da se ikad više vrati civilizaciji, a kad je krenuo oije se miti jednom osvrnuo da pogleda onu mrlju naizvanu Roarimg Citvjem.Magarce je potjerao kasom, duh mu je odmah zadovoljno odiuttao među prizore onih nedavnih posljednjih trenutaka, ali je pored sreće u njemu bilo i sjete zbog nekakve neodređenie i nezadovoljene žudnje srca. Prijateljstvo s Nealeom i ljubav pirema Allie419ukazaše mu kako je nešto propustio u životu — me prijateljstvo, jer je imao prijatelja među lovcima, nego ljubav, možda ljubav žene, a svakako ljubav kćeri.Sto se ostaloga tiče, traperu bilo drago što više neće gledati naselja, ni ljude, ni prugu. Mrzio je on tu blistavu, veliku, čeličnu traku napretka što je spajala istok i Zapad. Znao je da odjek bata što zabija klinove znači posmrtam zvon- njegovu trapecrskom za- inatu. Pruga zinači kraj divijini. Što je jedina grupa pohlepnih ljudi započela, druge će okončati.' Plrerijsfca će trava izgorjeti, šume će pocnnjeti, u dolinama će izvori presušiti, divlje životinje bit će goin-jeine s brda, lovljene i uništene. Kraj je bizonu došao — Indijancu se već vidi — a brzo će, tijekom godina što će žurno proći, taj kraj doživjeti i fcrznaši i lovci na nijdh.Slingerland je mrzlo prugu, nije bio u stanju da sagleda ono što su pred sobom imali Neale, inženjeri i graditelji njezini. Stari je traper imao pogled Indijanca — ono dalekovido oko što bistro jest daljinom i tišinom i snagom veličanstvenih samotnih brda. Napredak je velika

stvar, ali je neiskvarena priroda još veća. Ako soj jedan, u svojim velikim pokretima, nije kadar rađati same snažne ljude, bolje da ne rađa nikakve, jer će zli nadjačati dobre, te će potreba njihova prerasti u pohlepu. U duhu je Slingedand gledao mnoge svjetlucave čelične trake preko ravni i gorja, mnoge stanice, naselja i gradove, gledao je divan, r'astućj napredak gdje niče iz šuma, majdairia i farmi, a na dalekom kraju njegovu — jedan iskasapijend Zapad,Prvi je logor udario kraj rječice što je navodnoa-vala jednu dolinu kojih dvadesetak milja od pruge. Na njegovu je putu bilo tragova Indijanaca. Ali se on nije imao radšta bojati Indijanaca. A te noći, iako je oko njega sve bilo tiho i zvjezdano, sve jedino ga mučilo ono njegovo nepodnošljivo osjećanje.Sutradan je dublje zašao u predbrežVje, te se ubrzo našao u sigurnosti gore. Više nije sretao tragova, osim jelenjih, medvjeđih i puminih. I tako je dan za danom gonio, svoje magarce, penjao se i silazio strmim, kamenitim putanjama, dok nije zašao u samo srce veldčajine divljine.420Za svih svojih lutanja negaženim stazama još nikad nije zašao u takvu divljinu. Ničija stopa, čak ni indijanska, nije oskvrnula tu zelenu dolinu s bistrim, raspjevanim potokom, čoporima mirnih, pitomih jelena, sa znatiželjnim dabrovima, s padinama pod borovom šumom i.s visokim, sivim, zaštitničkim vrhovima. Sa zadovoljstvom se zaustavio tu, da sebi izgradi kolibu i koral.Nezadovoljstvo i čežnja, a potom i mržnja, zamri-ješe u zaborav. U takvoj sredini nisu se mogla dugo održati -takva beskorisna čuvstva, Traperova jedina veza s prošlošću postala je povremeno uspomena na jednog snažnog mladića i na djevojku modra oka, na njihovu najprije tužnu a potom sretnu sudbinu u kojoj je ion odigrao odlučnu, radosnu ulogu.U ružičastoj zori, u sunčanu i oblačnu danu, u mirnim i vjetrovitim noćima, u svečanim zvijezdama, u mjesečinom obasjanoj dolini s njezinim čoporima što pasu, u ljepoti divljeg urlika vuka u lovu \ trubi jenja jelena-predvodnika, te iznova i uvijek u zubom potoka —■ i u samotnosti 1 čami svoga prebivališta, našao je on cilj svoj, svoje spokojstvo, najbolje ispunjenje preostaloga življenja.GLAVA 37.Geta ratnika Siouxa dojahala je do ruba litice, visoko iznad ogromnog prostranstva ravnice. Podigoše se i upriješe njihove dugačke, žilave ruke.Poglavica sjaha i istupi pred svoju četu. Na njeimu su lepršala pera njegove ratne perjanice; na njegovu tijelu brončane boje bilo je neiscijeljeih rana; lice mu bilo staro, izbrazdano lijepim, krivim crtama, mrko, surovo i nečitljivo; oči mu bile nalik crnim munjama.Gledali Siouxi kako se daleko dolje u ravnici kreće nekakav diugačak i nizak predmet što za sobom ostavlja dimini trag. Bio je to vlak na pruzi. Dolazio je s istoka, puzao prema zapadu. U nj je bio uprt pogled poglavice i ratnika njegovih. Ni riječ nije izrečena, znaika nije bilo, niti se pamače i crta na ičijem licu.Ali — šta li se zbivalo u duhu, i srcu, i duši velikog poglavice?Zvijer ta, što dašće dimom i niga plamen i vrišti kao kakav zao duh neprijateljskog plemena; što potmulo para tišinu kao što duga staza njezina para nekoć jednoliku ravan; što je od željeza i drveta sačinjena; ta tvorevina bijelog čovjeka koja dolazi iz daljina gdje Veliki duh diže zoru — znači kraj lovištima, znači propast Indijanaca. Krv je tekla, mnogi raltnici leže svojim posljednjim snom pod drvećem, ali se željezno čudovište iz kojeg kulja vatra udaljilo samo zato da bi se opet vratilo. Tih je bijelih ljudi kao borovih iglica. Oni se bore i umiru, ali uvijek nadolaze novi.422Poglavica taj bio star i mudar, učila ga kadulja, i zvijezda, i gora, i vjetar, i samotna prerija, Shvatio je da pred sobom ima soj što superiorniji jest, ali ne plemenitiji. Bijeli će ljudi gumati blago iz vode i zemlje. Indijanac je rođen da lovi hranu, odbija neprijatelje, motri oblake i

služi svoje bogove. Ali će bijeli ljudi kao kakvi ogromni oblaci skakavaca prekriti preriju svom dužinom i širinom njezinom. Bizon će nestati u daljini poput oblaka prašine, više ga nikad neće biti. Za Indijanca neće biti mesa — niti trave za njegova mustanga — niti mjesta za dom njegov. Sioux se mora boriti do smrti ili će biti otjeran u pustoš gdje će ga skončati tegobe i tuga.Crveno se i tmurno sunce spuštalo onkraj beskraja. Stani poglavica visoko podiže ruku i tako postade, u veličanstvenu dostojanstvu, prihvaćajući neumitnu gorčinu, tmuran kao sama smrt, gledajući u onom vlaku što puzi i što se gubi u rumenilu sunčeva zalaza simbol sudbine Indijanaca koji nestaje . . . nestaje ... nestaje ...