Paul Auster - Mr. Vertigo

Bilo mi je dvanaest godina kad sam prvi put hodao po vodi. ovjek u crnom nauio me kako se to radi, i neu se praviti da sam taj trik nauio preko noi. Metar Yehudi pronaao me kad mi je bilo devet godina, kad sam bio siroe koje je prosilo sitni po ulicama Saint Louisa, i radio sa mnom pune tri godine prije nego to mi je dopustio da nastupim pred publikom. Bilo je to 1927. - godina Babea Rutha i Charlesa Lindbergha, upravo ona godina kad se nad svijet poela sputati vjena no. Drao sam se dobro sve do nekoliko dana prije sloma u listopadu, a ono to sam uinio bilo je vee od bilo ega o emu su ona dva gospodina mogli sanjati. Uinio sam ono to nije uinio nijedan Amerikanac prije mene i ono to nitko nakon mene nije uinio.Metar Yehudi odabrao me zato to sam bio najmanji, najprljaviji, najodvratniji. Nisi bolji od kakve ivotinje, ree, ti si pravo ljudsko nitavilo. Bila je to prva reenica kojom mi se obratio i, iako je od te noi prolo ve ezdeset est godina, i dalje ujem rijei koje teku iz metrovih usta. Nisi bolji od ivotinje. Ako ostane ovdje, bit e mrtav prije nego to zima zavri. Ako pode sa mnom, nauit u te letjeti.Gospodine, pa niko ne moe letiti, rekoh. Lete vam ptice, a ja vam stvarno nisam nikakva ptica.Ne zna nita, ree Metar Yehudi. Ne zna nita zato to si nita. Ako te ne nauim letjeti do trinaestog roendana, slobodno mi sjekirom odrubi glavu. Ako hoe, dat u ti napismeno. Ako ne ispunim obeanje, stavljam svoju sudbinu u tvoje ruke.Bila je to subotnja no poetkom studenoga, stajali smo ispred Para-dise Cafea, minkerske toionice dina u sreditu grada, u kojem je svirao crnaki dez, a djevojke u prozirnim haljinama prodavale cigarete. Tamo sam se obino motao vikendom, icao sitni, nosio poruke i pozivao koije bogatunima. Isprva sam pomislio da je Metar Yehudi samo jo jedan pijanac, bogati cuger koji tetura kroz no u crnome fraku i svilenom cilindru. Akcent mu je bio udan, pa sam pomislio da nije iz

grada no tu su zavravala sva moja razmiljanja. Pijanci lupetaju gluposti, a ta pria o letenju nije bila nimalo luda od drugih.Ako se uzdignete previsoko, rekoh, moete slomiti vrat ako padnete.O tehnici emo kasnije, ree metar. Tu vjetinu nije lako nauiti, no ako me bude sluao i pokoravao se mojim napucima, obojica emo zavriti kao milijunai.Pa, vi ste ve milijuna, rekoh. Zato sam vam ja potreban?Zato, odrpani moj mali propalitetu, to jedva imam dva novia. Moda tebi izgledam kao nekakav tajkun, ali to je samo zato to umjesto mozga ima piljevinu. Dobro me sluaj. Nudim ti ivotnu priliku, no ta ti se prua samo jednom. Imam kartu za Plavu pticu u pola sedam ujutro, i ako svoje kosti ne dovue na taj vlak, vidi me posljednji put.Niste mi jo odgovorili na pitanje, rekoh.Sinko, zato to si ispunjenje svih mojih molitvi. Zato te hou. Zato to ima dar.Dar? Nemam ja nikakvi dar. Pa ak i da imam, to vi znate o njemu, minkeru? Razgovarate sa mnom tek par minuta.Opet si u krivu, ree Metar Yehudi. Gledam te ve tjedan dana. A ako misli da e tvoj tetak i tetka plakati to si otiao, onda nema pojma s kime ivi zadnje etiri godine.Moj tetak i tetka, ponovim, odjednom shvativi da tip nije neki povremeni pijanac. Bio je neto gore - socijalni radnik, policajac, i bio sam uvjeren, stojei tamo, da sam u govnima do grla.Tvoj tetak Slim je prava mustra, nastavi metar, ne urei, budui da mu je bilo jasno da mi je privukao pozornost. Nikad nisam znao da postoji tako glup Amerikanac. Ne samo to smrdi, nego je i zao i ruan kao pono. Nikakvo udo to si se pretvorio u takvu smrdljivu lasicu. Tvoj tetak i ja smo dugo razgovarali jutros i on te je voljan pustiti da pritom ne uzme ni pare. Mali, zamisli si to. ak te ne moram ni platiti. A ona raskvasana krmaa koju naziva svojom enom samo je sjedila tamo i nije ti rekla nijednu rije u prilog. Ako ti je to najbolja mogua obitelj, onda ima sree to si ih se rijeio. Ti odlui, no i ako me odbije, moda ti i nije najpametnije vraati se kui. Iskreno e se razoarati to te ponovno vide to ti mogu jamiti. Lit e krokodilske suze, ako me razumije.Moda i jesam bio nekakva ivotinja, no ak i one najnie ivotinje imaju osjeaje - kad mi je metar priopio te vijesti, osjeao sam se kao da me netko udario. Tetak Slim i teta Peg nisu bili tipovi kojima bih se hvalio, ali sam ivio u njihovom domu skamenio sam se saznavi da mene ele. Zaboga, bilo mi je tek devet godina. Iako sam za tu dob bio ve prilino vrst, nisam bio ni izdaleka toliko vrst koliko sam hinio, i da me metar nije tada promatrao onim svojim tamnim oima, vjerojatno bih se bio rascmizdrio nasred ulice.Sada, kad razmiljam o tome, i dalje nisam siguran je li mi govorio istinu. Moda je i razgovarao s tetkom i tetkom, no, moda je jednako tako i izmislio cijelu tu priu. Ne sumnjam da ih nije vidio opisao ih je savreno - ipak, znajui tetka Slima, ini mi se gotovo nemoguim da me pustio a da pritom nije pokuao izvui bar malo novca. Ne kaem da ga je Metar Yehudi izvarao, ali gledajui sve ono to se zbilo kasnije, posve je neupitno da se staro smee osjealo povrijeenim, bila pravda na njegovoj strani ili ne. Ipak, neu sad tratiti vrijeme razbijajui time glavu. Dakle, ishod je bio taj da sam popuio sve to mi je metar rekao, to je, dugorono gledajui, jedino to vrijedi ispriati. Uvjerio me da se ne mogu vratiti kui i kad sam to jednom prihvatio, vie nisam nimalo mario za sebe. Vjerojatno je elio da se osjeam ba tako - totalno smuen i izgubljen u vlastitoj nutrini. Ako ovjek ne vidi razlog zato bi nastavio ivjeti, onda je teko mariti za ono to mu se dogaa. Kae si da mu je najbolje biti mrtav, i nakon toga otkrije da je spreman na sve - pa ak i takvu ludost kao to je nestati u noi s posvemanjim neznancem.Dobro, gospodine, rekoh mu, spustivi glas nekoliko oktava i zagledavi mu se, najbolje to sam umio, mrtvaki ozbiljno u oi, onda smo se dogovorili. No ako ne uinite ono to ste rekli, oprostite se s glavom. Moda i jesam mali, ali ne putam da se obeano zaboravi.Bilo je jo mrano kad smo se ukrcali na vlak. Poli smo na zapad, u svitanje, preli dravu Missouri dok se slabo svjetlo studenoga muno probijalo kroz oblake. Iz Saint Louisa nisam putovao od dana kad sam pokopao majku, a toga sam jutra otkrio posve mraan svijet siv, ogoljen, beskrajnih polja uvelih stapki kukuruza koja su nas okruivala s obje strane. Malo poslije podneva stigli smo u Kansas City, no svih tih sati koje smo proveli zajedno, Metar Yehudi obratio

mi se s tek tri-etiri rijei. Veinu vremena je prospavao, kimajui glavom na koju je nabio eir, a ja sam bio previe prestraen pa sam samo gledao kroz prozor, promatrao kako zemlja klizi pored mene dok sam razmiljao o kai u koju sam se uvalio. Moji prijatelji u Saint Louisu upozoravali su me na takve tipove samotne, zlonamjerne skitnice, pervertite u potrazi za mladim djeacima koje bi pretvarali u svoje robove. Bilo je dovoljno grozno zamiljati kako mi svlai odjeu i dira me tamo gdje nisam elio da me itko dira, no to nije bilo nita u usporedbi s nekim drugim strahovima koji su mi se motali po glavi. uo sam priu odjeaku koji je otiao s nekim neznancem i o kojemu nitko vie nije uo ni rije. Kasnije je tip priznao da je maka rasjekao na komadie i skuhao ga za veeru. Drugoga je netko lancima privezao za zid nekog mranog podruma i est mjeseci mu davao samo kruh i vodu. Treemu su zgulili kou. Tako da sam tada, imajui vremena razmiljati o tome to sam uinio, shvatio da bi me mogla ekati ista takva sudbina. Sam sam se bacio u kande nekom monstrumu, i ako bude samo upola toliko straan koliko izgleda, onda vie nikad neu ugledati zoru.Sili smo s vlaka i poli niz peron, probijajui se kroz gomilu. Gladan sam, rekao sam i povukao ga za kaput. Ako me ne nahranite, prijavit u vas prvom drotu koga vidim.Sto je s onom jabukom koju sam ti dao? upita me.Bacio sam je kroz prozor.No krasno, malo smo prefini za jabuke? A gdje je sendvi sa unkom? Da i ne spominjem pohani batak i vreicu krafni.Sve sam to pobacao. Valjda ne oekujete da u jesti taj napoj?Zato ne, mali moj? Ako nee jesti, onda e se smeurati i umrijeti. To znaju svi.Tako se bar umire sporo. Ako zagrizem u neto puno otrova, onda u krepat na licu mjesta.Prvi put otkad sam ga upoznao, Metar Yehudi se nasmijeio. Ako ne grijeim, mislim da mu se na licu pokazao ak i smijeh. eli rei da mi ne vjeruje.Upravo tako. Ne vjerujem vam koliko ni piljivom bobu.Raduj se, mali, rekao je metar i razdragano me potapao po ramenu. Nisi valjda zaboravio da si mi ti ulaznica za restoran? Ne bih ti skinuo ni vlas s glave.Upravo su me takve rijei zabrinjavale, tovie, nisam bio toliko glup da progutam takvu slatkorjeivost. No tada je Metar Yehudi posegnuo u dep, izvukao novu dolarsku novanicu i tresnuo mi je na dlan. Vidi onaj tamo restoran? upitao me, pokazujui na zalogajnicu u sredini stanine zgrade. Idi tamo i narui si najvei ruak koji moe strpati u taj tvoj trbuh. ekat u te ovdje.A to je s vama? Neto vam brani jesti?Ne brini ti za mene, odvrati Metar Yehudi. Moj se eludac brine za sebe. Dok sam se okretao, dobacio mi je: Patulje, samo jedan savjet. Ako se kojim sluajem sprema pobjei, onda ti je ovo pravi trenutak. I ne brigaj za taj dolar. Zadri ga, zaradio si.U restoran sam uao sam, osjeajui da su me njegove oprotajne rijei malo omekale. Ako je imao neke zle namjere, zato bi mi onda ponudio priliku za bijeg? Sjeo sam za ank i zatraio jelo s menija i bocu soka sarsparile. Prije nego to sam stigao trepnuti, konobar je preda me stavio brdo konzervirane govedine i kupusa. Bio je to najvei obrok kojeg sam ikada vidio, velik poput onih u Sportman's Parku u Saint Louisu, a ja sam pomeo sve do posljednje mrvice, zajedno s dvije krike kruha i jo jednom bocom soka. Nita ne mogu usporediti s osjeajem ugode koji me preplavljivao za tim prljavim ankom. Kad sam napunio eludac osjetio sam se nepobjedivim, osjeao sam se kao da me nita ne moe povrijediti. lag na torti bio je trenutak kad sam iz depa izvukao dolar kako bih podmirio raun. Sve to stajalo me samo etrdeset pet centi, i nakon to sam pet centi dao kao napojnicu, ostalo mi je pola dolara. Danas se to ne ini mnogo, no dva novia od dvadeset pet centi za mene su tada bila pravo blago. Ovo mi je prilika za bijeg, rekao sam sebi, silazei s visoke stolice. Mogu zbrisati kroz bona vrata, a tip u crnom nikad nee shvatiti to mu se zbilo. Ali, nisam to uinio, i na toj odluci visi cijela moja ivotna pria. Vratio sam se do metra koji me ekao, zato to mi je obeao pretvoriti me u milijunaa. S pedeset centi u depu mislio sam da vrijedi vidjeti ima li to istine u njegovim hvalisanjima.Nakon toga ukrcali smo se na drugi vlak, a zatim i na trei koji nas je doveo gotovo do kraja puta,

do grada Cibole, u sedam sati uveer istoga dana. Iako je cijelo jutro bio utljiv, Metar Yehudi je ostatak dana jedva prestajao govoriti. Poeo sam uiti da nikad ne pretpostavljam to bi mogao uiniti. Ba kad bi ovjek pomislio da ga je prokljuvio, samo bi okrenuo kaput i izveo neto upravo suprotno od onoga to se oekivalo.Moe me zvati Metar Yehudi, ree mi, otkrivajui mi prvi put to ime. Ako eli, moe me zvati i krae, Metar. Ali nikad, ni pod kojim uvjetima ne smije me zvati Yehudi. Jasno?Je li to vae krsno ime, upitao sam, ili ste si sami nadjenuli nadimak?Nije potrebno da zna moje pravo ime. Metar Yehudi ti je sasvim dovoljno.Ja se zovem Walter. Walter Claireborne Ravvlev. Moete me zvati Walt.Zvat u te kako mi drago. Ako mi se prohtije zvati te Glista, zvat u te Glista. Ako te budem htio zvati Svinjo, zvat u te Svinjo. Jasno? Gospodine, bogami, ne razumijem o emu to priate.Niti u podnositi ikakve lai ili dvolinost. Nikakve isprike, nikakve pritube, nikakve prie iza leda. Kad jednom shvati bit, bit e najsretniji djeak na svijetu.Naravno. Kad bi beznogi imao noge, piao bi stojeki.Znam kakav si, sinko. Dakle, ne mora mi izmiljati nikakve bajke. Znam da ti je tata stradao od plina u Belgiji, devetsto sedamnaeste. Znam ti i za'mamu, kako je izvodila trikove u istonom Saint Louisu i to joj se dogodilo prije etiri i pol godine kad je onaj ludi drot uperio pitolj u nju i raznio joj lice. Samo nemoj misliti da te alim, ali nee postii nita ako bude zaobilazio istinu kad ima posla sa mnom.U redu, veliki mudrace. Ako znate sve, zato troite dah i priate mi sve to ve znate?Zato to i dalje ne vjeruje ni jednoj mojoj rijei. Misli da je ta pria o letenju ista glupost. Walte, naporno e raditi, tee nego to si ikad radio, poeljet e me napustiti svakoga dana, ali ako bude uporan i vjeruje u ono to u ti govoriti, nakon nekoliko godina moi e letjeti. Kunem ti se. Moi e se podii s tla i letjeti zrakom poput ptice.ujte, ja sam vam iz Missourija. Tu vam dravu ne zovu bez razloga 'Pokai mi'.Mali moj prijatelju, samo nismo vie u Missouriju. Sad smo u Kan-sasu. Najravnijem i najpustijem kraju kakvog nisi vidio u ivotu. Kad su Coronado i njegovi ljudi marirali ovim krajem 1540. godine, tragajui za Zlatnim gradom, toliko su zalutali da ih je polovica sila s uma. Ni po emu ne moe znati gdje si. Nema planina, nema stabala, nema rupa na cesti. Ovdje je sve ravno kao smrt, i kad tu provede neko vrijeme, onda shvati da nema kamo osim uvis da ti je nebo jedini prijatelj u ivotu.Ve se smrailo kad smo uli u postaju, stoga nisam uspio provjeriti metrov opis mog novog doma. Koliko sam vidio, gradi se nije razlikovao od onoga to ovjek oekuje od takvih gradia. Moda je bilo malo hladnije, moda malo vie mranije nego to sam se bio navikao, no budui da nikad prije nisam bio u nekom gradiu, nisam imao pojma to mogu oekivati. Sve mi je bilo novo; svaki miris bio je udan, svaka zvijezda na nebu inila mi se nepoznata. Da mi je netko rekao da sam stigao u zemlju Oz, mislim da ne bih primijetio razliku.Proli smo kroz staninu zgradu, zastali nakratko pred vratima i zagledali se u mrano selo. Bilo je tek sedam sati uveer, no cijelo mjesto ve je bilo zakljuano i, osim nekoliko svjetiljki po kuama u daljini, nije bilo nikakvog znaka ivota. Ne brini, rekao je Metar Yehudi, prijevoz stie ubrzo. Ispruio je ruku i pokuao me uhvatiti, no izvukao sam je iz stiska prije negoto me vrsto primio. Gospodaru metre, prste k sebi, rekao sam. Moda pomiljate da sam vae vlasnitvo, ali zapravo nemate frike fige.Otprilike devet sekundi nakon to sam to izgovorio, na kraju ulice pojavio se veliki, sivi konj koji je vukao zaprena kola. Izgledala su kao iz vesterna Toma Mixa kojeg sam tog ljeta gledao u kinu, ali godina je 1924., zabogamiloga, i kad sam spazio ta antikna kola kako drndaju ulicom, pomislio sam da je rije o utvari. No, samo malo, Metar Yehudi ih je spazio, mahnuo im, te se stari, sivi konj zaustavio ravno ispred nas, tono uz rubnik, dok su mu oblaci pare kuljali iz nozdrva. Vozar je bio okrugle, zbijene pojave, pod eirom iroka oboda, tijela umotana u gunjeve isprva nisam mogao raspoznati je li muko, ensko ili medvjed.Zdravo ti bilo, majko Sue, rekao je metar. Pogledaj samo to sam pronaao.Zena me nekoliko trenutaka promatrala praznim, poput kamena hladnim oima, a zatim joj je na

licu bljesnuo jedan od najtoplijih, najprisnijih osmijeha koje sam ikad ugledao. Iz desni su joj strila dva, najvie tri zuba, a po bljetavim, tamnim oima zakljuio sam da je Ciganka. Bila je to Majka Sue, kraljica svih Cigana, a Metar Yehudi bio joj je sin, kraljevi Tame. Oteli su me da bi me odveli u Palau Bez povratka, pa ako me ne pojedu za veeru onda e me svakako pretvoriti u roba, cmizdravog eunuha s naunicom u uhu i svilenom maramom omotanom oko glave.Uskai, sinko, rekla je Majka Sue. Glas joj je bio toliko duboki muevan da bih se nasmrt prestravio samo da nisam znao da se zna smijeiti. Straga e nai neke deke. Ako si imalo pametan, onda e ih iskoristiti. eka nas dug i hladan put, i bit e ti bolje da ti se guzica ne smrzne.Zove se Walt, rekao je metar sjedajui pored nje. Mala propalica s pritem umjesto mozga koju sam iskopao iz jarka. No, ako me nos ne vara, onda je on taj kojega sam traio svih ovih godina. Zatim se okrenuo prema meni i rekao, grubo: Mali, ovo je Majka Sue. Budi ljubazan prema njoj i vratit e ti samo dobrim. Naljuti je i poalit e to si se ikada rodio. Moda je debela i krezuba, no ona ti je ono najblie majci to e ikada imati.Ne znam koliko smo se vozili do kue. Bila je negdje, u pustari, esnaest, sedamnaest milja od grada, no to sam saznao tek kasnije, jer sam, im sam se uvukao pod deke i kad su se kola zakotrljala cestom, vrsto zaspao. Kad sam ponovno otvorio oi, ve smo bili stigli, i da me metar nije probudio pljusnuvi me preko lica, vjerojatno bih spavao sve do jutra.Poveo me u kuu dok je Majka Sue rasprezala kljuse prva prostorija u koju smo uli bila je kuhinja; gola, slabo osvijetljena, s pei na drvau jednom uglu i kerozinskom svjetiljkom koja je treperila u drugome. Petnaestak godina star Crnac sjedio je za stolom i itao knjigu. Nije bio smed, poput veine obojanih koje sam sretao kod kue, bio je crn poput katrana, toliko crn da je bio gotovo modar. istokrvni Etiopljanin, crni iz prauma najcrnje Afrike kad sam ga spazio, zastalo mi je srce. Bio je krhak, koat, buljavih oiju, golemih usana i kad je ustao da nas pozdravi, primijetio sam da su mu sve kosti iskrivljene, da se dri iskrivljeno, grbavo, poput bogalja.Ovo je Aesop, rekao mi je metar. Najbolji djeak koji je ikada ivio. Pozdravi ga, Walte, i rukuj se s njim. On ti je novi brat.Neu se rukovati s nekakvom kmicom, odvratio sam. Ludi ste ako mislite da u uiniti takvo to.Metar Yehudi uzdahnuo je glasno i dugo. Taj uzdah nije u sebi imao gaenja, bio je vie tuan, divovski trzaj dubina due. Zatim je, savreno smiljeno i spokojno, kaiprst desne ruke savio u ledenu kuku nalik udici i njezin vrak stavio tono pod moju bradu, tono na ono mjesto na kojemu meso dodiruje kost. Tada je poeo pritiskati i u istome je trenutku strahotna bol pojurila mojim zatiljkom, ravno u lubanju. Nikad prije nisam osjetio takvu bol. Pokuavao sam vritati, ali mi se grlo stisnulo i uspijevao sam proizvesti samo nekakvo krkljanje. Metar je nastavio pritiskati prstom, a ja sam osjetio kako mi se lijeva noga odie s tla. Podizao sam se, dizao u zrak poput perca, a metar kao da je to inio bez imalo napora, kao da mu nisam tei od bubamare. Naposljetku me podigao dovoljno visoko da mi je lice bilo suelice njegovu - gledao sam ga ravno u oi.Mali, ovdje ne govorimo tako, rekao je. Svi su ljudi braa, i u ovoj obitelji potuje se sve redom. Takav je zakon. Ako ti se ne svia, krepaj. Zakon je zakon i tko god mu se usprotivi pretvorit e se u pua golaa koji e rovati po zemlji sve do svoje smrti.Hranili su me, odijevali, dali mi vlastitu sobu. Nisu me tukli, nisu me mlatili, cipelarili ili lupali iza uiju i, iako je sve to zajedno, zapravo, i bilo podnoljivo, nikad mi nije bilo vie svega preko glave, nikad dotad nisam bio toliko ogoren i prepun priguenog bijesa. Prvih est mjeseci razmiljao sam samo o bijegu. Bio sam gradsko dijete koje je odraslo s dezom u krvi, mali uliar koji je uvijek traio bolju priliku i volio sam gungulu i svjetinu, kripanje tramvaja, treperenje neona, smrad patvorenog viskija koji je tekao jarcima. Bio sam mali zlobnik, patuljasti frajer otra jezika i s bezbroj izlaza, a zapeo sam usred niega, ivei pod nebom koje je donosilo samo vrijeme - i to gotovo uvijek loe.Imanje Metra Yehudija sastojalo se od trideset sedam jutara jalove zemlje, kue katnice, kokoinjca, svinjca, sivoga konja u tali, te est ili sedam prasaca u kocu. Nije bilo struje, nije bilo

kanalizacije, telefona, radija, gramofona - nije bilo niega. Jedini izvor zabave bio je klavir u dnevnoj sobi, Aesop je bio jedini koji ga je znao svirati samo to bi mu uvijek uspijevalo upropastiti ak i one najjednostavnije pjesme pa bih izlazio iz sobe im bi prste poloio na dirke. Kua je bila isto sranje, svjetska prijestolnica dosade i bilo mi je dosta ve nakon prvoga dana. U toj kui nisu znali za bejzbol, ni s kime nisam mogao priati o mojim voljenim Cardinalsima - jedinoj temi koja me tada zanimala. Osjeao sam se kao da sam propao kroz kakvu napuklinu u vremenu i skonao u kamenomu dobu, u kraju u kojemu dinosaurusi i dalje lutaju zemljom. Majka Sue mi je priala da je Metar Yehudi imanje dobio kladei se s nekim tipom u Chicagu, prije nekih sedam godina. Oklada mu je bila stvarno sjajna, rekoh joj. Gubitnik se pokazao kao dobitnik, a dobitnik je ispao budala koji je za nagradu mogao trunuti do beskraja u najveoj vukojebini Sjedinjenih Drava.Tada sam bio prilian mali gad, priznajem, ali se nemam namjeru ispriavati zbog toga. Kakav sam bio, takav sam bio - bio sam proizvod ljudi i mjesta iz kojih sam potekao, dakle nema smisla sada roniti suze. Tih prvih mjeseci najvie me se dojmilo koliko su bili strpljivi, koliko sume bar naizgled dobro razumijevali i podnosili sve moje nepodoptine. Prve zime bjeao sam etiri puta - jednom mi je ak uspjelo doi do Wichite, i svaki put bi me primali natrag, ne pitajui nita. Tada sam bio gotovo nita, samo nekoliko molekula dalje od toke nestanka svega onoga to ini ljudsko bie, a budui da je metar smatrao kako mi dua nije nimalo uzvienija od ivotinjske, naao mi je posao na, po svom miljenju, posve prikladnome mjestu - u tali, medu ivotinjama.Bez obzira koliko sam mrzio skrbiti se za kokoi i svinje, njihovo mi je drutvo bilo drae od ljudskoga. Bilo mi je teko odluiti koga mrzim najvie, tako da bih svakoga dana mijenjao listu najomraenijih osoba. Majka Sue i Aesop dobili su posve poteni dio moga preutnoga prezira ali je, ipak, metar bio onaj koji je izazivao moj najvei gnjev i odbojnost. Bio je gad koji me navukao da doem tamo, i ako sam ikoga mogao kriviti za nevolju koja me snala, onda je on bio onaj glavni krivac. Najvie bi me ljutio njegov sarkazam, poalice i uvrede kojima me neprekidno zasipao, nain kojim bi me tjerao i progonio bez ikakvog razloga, ne bi li time dokazao koliko sam zapravo bezvrijedan. S ono dvoje bio je uvijek uljudan, bio je pravi uzor dobroga vladanja, no rijetko bi propustio priliku dobaciti neto zlobno na moj raun. S time je poeo jo prvoga jutra, i nakon toga nikad nije odustao. Nedugo zatim, shvatio sam da nije nita bolji od tetka Slima. Moda me nije mlatio kao to me mlatio Slim, no metrove su rijei imale mo i boljele su jednako kao i bilo koji udarac u glavu.Dakle, otmjeni moj musave, rekao mi je tog prvog jutra, reci mi, ukratko, to zna o tri 'R'.Tri? upitao sam, slaui neki brz i duhovit odgovor. Od V imam samo jedno, rit, i koristim ju svaki put kad sjednem. Kao i svi drugi.Mislim na kolu, budalo. Jesi li ikada kroio u razred - ako jesi, to si nauio tamo?Ne treba meni kola da bi me neto nauila. Znam ja pametnije potratiti vrijeme.Ma, sjajno. Zvui kao pravi uenjak. No, budimo odreeniji. Sto je s abecedom? Zna li ispisati slova abecede ili ne zna?Znam neka. Ona koja mi trebaju. Ostala nisu vana. Samo me gnjave, zato ne marim za njih.Koja to tebi slue?Dakle, da vidim. A, ono mi se svia. Zatim W. Onda ima ono, kako se zove, a, L, onda E i R, i onda je ono koje izgleda kao kri. T. Ko nicl. Ta slova su mi prijatelji, a ostala neka idu kvragu to se mene tie.Dakle, zna napisati svoje ime.efe, upravo vam to govorim. Znam napisati svoje ime, znam brojati do besvijesti i znam da je sunce zvijezda na nebu. Jo znam da su knjige za curice i papke, i ako me namjeravate uiti ita iz njih, onda moemo lijepo prekinuti cijelu priu.Mali, ne lupetaj. To to si mi rekao najljepa je glazba za moje ui. to si gluplji, to bolje za obojicu. Time imam manje posla tjerati te da zaboravi - to e nam utedjeti mnogo vremena.A to je s poukom iz letenja? Kad emo poeti s time?Ve smo poeli. Od ovog trenutka sve to inimo povezano je s tvojom obukom. Moda ti sve nee isprva biti jasno, stoga nemoj zaboraviti. Ako ne zaboravi, onda e se imati za to uhvatiti kad ti bude teko. Sinko, kreemo na dugo putovanje, a moja prva zadaa je slomiti tvoj duh. Bilo

bi mi drae kad bi postojao neki drugi nain, no nema ga. S obzirom na kaljuu iz koje si isplivao, to mi nee biti pretjerano teko.Tako sam provodio dane prevrui gnoj po staji, smrzavajui se nasmrt dok su se ostali udobno valjali po kui. Majka Sue brinula se za kuhanje i kune poslove, Aesop je leao na sofi i itao knjige, dok Metar Yehudi nije radio ama ba nita. inilo mi se da mu je najvanije sjediti na drvenoj stolici ravnoga naslona, od zore do sumraka, i gledati kroz prozor. Osim razgovora s Aesopom, bilo je to jedino to sam vidio da radi - sve do proljea. Ponekad sam prislukivao to to njih dvojica razgovaraju, no nikad nisam uspio razabrati to zapravo govore. Koristili su se s toliko kompliciranih rijei da je zvualo kao da govore nekim svojim, privatnim jezikom. Kasnije, kad sam se bolje uvalio u rutinu, shvatio sam da ue. Metar Yehudi se poduhvatio poduiti Aesopa u slobodnim umijeima, te su knjige koje su itali obuhvaale velik broj razliitih predmeta: povijest, znanost, knjievnost, matematiku, latinski, francuski i tako dalje. Mene je namjerio nauiti letjeti, ali se takoer bavio i pretvaranjem Aesopa u uenjaka - koliko sam vidio, ta mu je zadaa znaila neizmjerno vie od one moje. Ili, kako je to metar lijepo uobliio jednoga jutra nedugo nakon to sam stigao: Sroljo moj, kad je doao bio je jo gori od tebe. Kad sam ga pronaao prije dvanaest godina, plazio je po nasadama pamuka u Georgiji, odjeven u dronjke. Nije jeo dva dana, a njegova mama, i sama jo gotovo dijete, leala je mrtva, od tuberkuloze, u njihovoj straari, etrnaest milja dolje niz cestu. Eto, toliko je daleko taj mali uspio otii od kue. Tada je ve bio napola lud od gladi, i da upravo u tom trenutku nisam natrapao na njega, ne mogu ni zamisliti to bi se dogodilo. Moda mu je tijelo stvarno tragino izoblieno, no um mu je upravo velianstven instrument, te me je ve nadiao u veini podruja.Planiram ga za tri godine poslati na koled. Tamo moe nastaviti studije, a kad jednom diplomira i krene u svijet, postat e voda svojoj rasi, blistavi primjer svim potlaenim Crncima u ovoj nasilnoj i licemjernoj zemlji. Metrovim rijeima nisam uspio uhvatiti ni glavu ni rep, no ljubav iz njegova glasa propalila je svoj put do mene i utisnula mi se u pamenje. Unato svoj svojoj gluposti, toliko sam ipak shvatio. Volio je Aesopa kao vlastitoga sina, a ja nisam bio nita bolji od kakvog bastarda, zvijeri mijeane krvi, na koju se pljuje i ostavlja na kii.Majka Sue bila mi je sudrug u neznanju, sestra po nepismenosti i lijenosti, i iako je to moglo medu nama skovati nekakvu vezu, do toga nije dolo. U njoj nisam nalazio ni traga nekom otvorenom neprijateljstvu, ali su me istovremeno od nje prolazili trnci - mislim da mi je trebalo dulje da se uspijem naviknuti na njezinu neobinost, nego na preostalu dvojicu koje bi se, takoer, teko moglo nazvati normalnima. ak i kad bi odmotala gunjeva sa sebe, ak i kad bi skinula eir, bilo mi je teko odrediti kojemu spolu pripada. To me na neki nain uznemirivalo, pa i nakon to sam je vidio golu kroz kljuanicu, nakon to sam vlastitim oima vidio da ima dvije sise i da nema ud koji joj visi iz buna, i dalje nisam bio dokraja siguran. Ruke su joj bile posve muke, imala je iroka ramena i miie koji su joj bujali na nadlakticama i, osim kad bi me zabljesnula onim svojim rijetkim i prelijepim osmijehom, lice joj je bilo nepomino i neitljivo poput komada drveta. Moda me upravo to jo vie uznemirivalo - njezina utnja, nain kojim je kroz mene gledala kao da ne postojim ... u hijerarhiji kuanstva nalazio sam se tono ispod nje, to je znailo da sam s njom bio blii od ikoga drugoga. Ona mi je dodjeljivala zadatke i provjeravala me, ona je nadzirala jesam li se umio i oprao zube prije spavanja, no unato svim satima to sam ih proveo u njezinome drutvu, osjeao sam se samotnije nego da sam bio istinski sam. Svaki put kad bi mi se nala u blizini, u utrobi bih osjetio nekakvu prazninu - kao da me njena blizina tjerala da se skutrim to vie mogu. Nije bilo vano kako sam se ponaao. Mogao sam skakati, mogao sam stajati mirno, ishod se nikad nije mijenjao. Majka Sue bila je zid, i svaki put kad bih mu se primaknuo bio bih se preobrazio u pramen dima, oblai pepela koji raznosi vjetar.Jedini koji je bio istinski dobar prema meni bio je Aesop, ali sam od samoga poetka bio protiv njega, tako da niim to bi mogao rei ili uiniti nije mogao promijeniti moj stav. Nisam si mogao pomoi. U krvi mi je kolao prezir prema njemu, i budui da je bio najruniji primjerak svoje vrste kojega sam imao nesreu vidjeti, osjeao sam kako je posve neprikladno da ivimo pod istim krovom. To se protivilo svim zakonimaprirode, gazilo je sve ono sveto i ispravno nisam si mogao dopustiti da to prihvatim. A dodavi

tomu svemu injenicu da je Aesop govorio kao nijedan drugi obojeni djeak na svijetu zvuao je vie poput engleskog lorda nego kao kakav Amerikanac i dodati povrh toga injenicu da je bio metrov miljenik, nisam mogao ni pomisliti na njega a da mi pritom ne zaigraju ivci. Stanje je pogoravala naredba po kojoj sam morao drati jezik za zubima svaki put kad bi mi on bio u blizini. Nekoliko dobro odabranih primjedbi vjerojatno bi otpuhalo dio moga gnjeva, tako bar mislim, ali sam pamtio metrov prst ispod moje brade i nisam imao namjeru jo se jednom podvrgnuti toj torturi.Ipak, najgore od svega bilo je to Aesop, naizgled, kao da nije mario to ga toliko mrzim. Usavrio sam cijeli repertoar pogrda i grimasa koje sam namjeravao koristiti u njegovom drutvu, no kad god bih mu uputio jedan od tih pogleda samo bi odmahnuo glavom i smijeio se sebi u brk. Osjeao sam se kao idiot. Ma koliko se trudio povrijediti ga, nikad me nije putao pod kou, nikad mi nije dao zadovoljstvo da bar jednom pobijedim. I ne samo to je dobivao na meusobni rat, tukao me u svakoj njegovoj bitki, tako da sam poeo pomiljati da je, ako ne mogu potui tog crnog vraga u potenome vrijeanju, netko, zacijelo, zaarao cijelu tu kanzaku preriju. Zarobili su me u zemlji runih snova, i to sam se ee trudio probuditi, nona mora bivala je sve jezivija.Previe se mui, rekao mi je Aesop jednog popodneva. Toliko si obuzet vlastitom pravinou da si slijep na sve oko sebe. Ako ne moe vidjeti ni prst pred nosom, nikad nee moi sagledati sebe i spoznati tko si.Znam ja tko sam, rekao sam. I to mi nitko ne moe oteti.Metar ti ne otima nita. On ti daje dar veliine.Sluaj, uini mi uslugu. Ne spominji tog leinara dok sam u blizini. Od tog me tvog metra prolaze trnci i to manje mislim o njemu, to e mi biti bolje.Walte, on te voli. I vjeruje u tebe svom svojom duom.Vraga. Tog prevaranta naivo boli za sve po spisku. On je stvarno pravi ciganski kralj, i ako taj ima imalo due - a ne tvrdim da ima - onda je ona zla do sri.Kralj Cigana? Aesop je zapanjeno izbeio oi. Tako misli? Ideja mu je sigurno zvuala smijeno jer se, trenutak kasnije, zgrabio za trbuh i poeo previjati od smijeha. Stvarno zna biti duhovit, rekao je, briui suze. Kako ti je, zaboga, to palo na pamet?Ovaj, rekao sam, osjeajui kako mi se od stida rumene obrazi, ako nije Ciganin, onda koji je vrag? E L l N A Maar.ega? promucao sam. Prvi put sam uo da itko izgovara tu rije koja me toliko smela da sam za trenutak izgubio dar govora.Maar. Rodio se u Budimpeti i kao djeak doao u Ameriku. Odrastao je u Brooklvnu, u gradu New Yorku - a i otac i djed bili su mu rabini.to ti je to, neki nii oblik glodavca?idovski uitelji. Neto slino sveeniku, samo za idove.No krasno, rekao sam, to ti je to. To objanjava sve. Jo je gori od Cigana. Doktor Mrkogledi je ifut. A oni su stvarno najgori na ovom jadnom planetu.Bilo bi bolje da ne uje to to govori, rekao je Aesop.Znam ja svoja prava, rekao sam. I, kunem ti se, nijedan me idov nee potrkivati.Walte, samo mirno. Trai nevolju.A to je s onom vjeticom, Majkom Sue? Je li i ona jedna od njihovih?Aesop je odmahnuo glavom i zagledao se u zemlju. Glas mi je drhtao od gnjeva - nije se mogao natjerati da me pogleda u oi. Nije, rekao je. Ona je iz plemena Ogalala Siouxa. Djed joj je bio brat Bika Koji Sjedi, a ona je u mladosti bila najbolja jahaica bez sedla u Buffalo Billovom cirkusu.Sere.Ne bih ni pomislio. Govorim ti istu i pravu istinu. ivi pod istim krovom sa idovom, Crncem i Indijankom - i to prije to prihvati kao injenicu, to e ti ivot biti laki.Do tog sam trenutka tamo proveo tri tjedna, no nakon razgovora s Aesopom znao sam da vie neu

moi izdrati. Zbrisao sam jo iste noi ekao sam dok svi nisu pozaspali, zatim sam ispuzao ispod pokrivaa, kliznuo niza stube i na prstima se iskrao u ledenu prosinaku tamu. Nije bilo mjeseca, nije me osvjetljavala nijedna zvijezda, a kad sam preao preko praga zapuhnuo me tako snaan vjetar da me prikovao uz kuni zid. Na tom vjetru kosti su mi bile poput pamuka. No je grmjela i tutnjila, a zrak je utao i zvonio kao da je nosio glas Boga koji udara gnjevno na svako stvorenje dovoljno ludo da ustane protiv Njega. Bio sam taj luak, pa sam se neprekidno pridizao s tla i muno probijao ravno prema raljama vrtloga, vrtei se poput zvrka dok sam, korak po korak, napredovao kroz dvorite. Nakon deset, dvanaest pokuaja bio sam posve izmoden, i ba kad sam se spremao jo jednom pridii na koljena, kapci su mi pali i izgubio samsvijest. Prolazili su sati. Probudio sam se u osvit zore i otkrio da su me okruile etiri usnule svinje. Da nisam pao medu njih, vjerojatno bih se te noi smrznuo na smrt. Razmiljajui o tomu sada, mislim da je to bilo udo, no kad sam tog jutra otvorio oi i shvatio gdje se nalazim, skoio sam na noge, pljunuo i proklinjao svoju zlu sreu.Nisam ni najmanje sumnjao da Metar Yehudi u tim zbivanjima ima svoje prste. U poecima nae zajednike povijesti pripisivao sam mu sve mogue natprirodne moi, i bio posve uvjeren da je on prizvao taj stra-hotni vjetar samo zato kako ne bih uspio pobjei. Jo nekoliko tjedana nakon toga glava mi je brujala od bezbroj bezumnih teorija i nagaanja. Najgora od njih imala je veze s Aesopom i sve veom uvjerenou da se on rodio kao bijelac. Pomisao je bila strana, no naizgled su svi dokazi potkrjepljivali taj zakljuak. Prvo - govorio je kao bijelac. Ponaao se kao bijelac, razmiljao kao bijelac, svirao glasovir kao bijelac i zato bih ja, samo zato to mu je koa bila crne boje, vjerovao vlastitim oima kad mi je nutrina govorila drugo? Jedini odgovor bio je da se rodio bijel. Prije mnogo godina, metar ga je odabrao za svog prvog uenika kojeg e pouavati umijeu letenja. Rekao je Aesopu da skoi s krova tale i Aesop je skoio - no umjesto da uhvati zrane struje i poleti zrakom, pao je na tlo i polomio sve kosti. To je objanjavalo njegovo jadno, iskrivljeno dranje, no tada ga je, to je samo pogoralo sve, Metar Yehudi kaznio zbog neuspjeha. Prizivajui moi stotina idovskih demona, upro je prstom u svog uenika i pretvorio ga u groznoga Crnca. Aesopov ivot bio je uniten, tako da nisam ni najmanje sumnjao kako i mene eka jednaka kob. Ne samo to u skonati crne koe i obogaljena tijela, ve u i ostatak svojih dana morati provoditi izuavajui knjige.Drugi sam put pobjegao usred popodneva. No me zaprijeila svojom magijom, stoga sam uzvratio novom strategijom te se iskrao usred bijeloga dana, pretpostavljajui kako, ako mogu vidjeti kamo sam se uputio, na putu nee biti udovita koja e mi se plesti pod nogama. Prvih sat-dva sve je teklo po planu. Izvukao sam se iz tale odmah nakon ruka i uputio se cestom prema Ciboli, namjerivi hodati otro i stii do grada prije noi. Tamo bih ulovio teretni vlak i nekako se dovukao na istok. Ako neto ne zabrljam, za dvadeset etiri sata trebao sam se etati bulevarima dragog, starog Saint Louisa.Eto, tako sam brzo hodao tom pranom cestom u pratnji poljskih mieva i vrana, svakim korakom osjeajui sve veu sigurnost no kad sam odjednom podigao glavu, spazio sam zaprena kola koja su mi se pribliavala iz suprotnoga smjera. Izgledala su zapanjujue nalik onima koja su pripadala Metru Yehudiju, no budui da sam njih vidio u taliprije odlaska, proglasio sam sve to sluajnou i nastavio hodati. Kad sam se primakao na desetak metara od njih, pogledao sam ponovno. Jezik mi se zalijepio za nepce, oi su mi ispale iz duplji i zakotrljale mi se oko nogu. Bila su to metrova kola, a na njima je sjedio nitko drugi nego sam Metar koji me gledao, iroko se osmjehujui. Zaustavio ih je i dodirnuo obod eira na pozdrav, onako nehajno, prijateljski.Oj, sinko. Malo je prohladno za popodnevnu etnju.Vrijeme mi savreno odgovara, rekao sam. Ovdje se bar moe disati. Ako ovjek predugo ostane na jednom mjestu, pone guiti samoga sebe.Da, znam kako to ide. Svaki djeak mora protegnuti noge. No sad je izlet zavrio i vrijeme je za povratak kui. Uskoi, Walte, pa emo pokuati doi tamo prije nego to ostali primijete da si nestao.Nisam imao nekog izbora, pa sam se uspeo i sjeo pored njega; on je zategnuo uzde i pokrenuo

konja. No, barem se nije prema meni odnosio onako uobiajeno grubo, pa iako posramljen to mi je propao bijeg, nisam mu elio otkriti to sam zapravo namjerio. Sto je vjerojatno pogodio, ali nisam elio otkriti koliko sam razoaran pa sam hinio da pristajem na njegovu igru i priu o odlasku u etnju.Nije dobro da se djeaka toliko zatvara, rekao sam. To ga rastui i rada crne misli, tako da svoje poslove ne obavlja kako bi trebao. Ako mu date samo malo svjeeg zraka, bit e daleko spremniji izvravati svoje zadae.Sluam te, prijatelju, rekao je metar, i shvaam svaku tvoju rije.Dakle, kapetane, to emo? Znam da Cibola i nije neki velegrad, ali se kladim da imaju kino ili neto slino. Bilo bi lijepo provesti tamo jednu veer. Znate, malo razbiti monotoniju. A moda imaju i bejzbolski klub, neki iz lokalne lige. Kad dode proljee, mogli bismo otii na koju utakmicu. Ne mora to biti neki veliki klub poput Cardinalsa. Meni odgovara i etvrta liga. Sve dok imaju palice i lopte, od mene neete uti ni rije pritube. Znate, gospodine, nikad se ne zna. Ako si date priliku, moda ete se i vi malo zabaviti.Siguran sam da je tako. No eka nas cijelo brdo posla, a u meuvremenu se obitelj mora pritajiti. Sto smo vie nevidljivi, to emo sigurniji biti. Ne elim te plaiti, no u ovom kraju nije tako dosadno kao to se ini. U blizini imamo monih neprijatelja koje ba i ne veseli nae prisustvo ovdje. Veini bi bilo drago kad bismo odjednom prestali disati, stoga ih nije mudro izazivati epirei se u javnosti.Sve dok gledamo svoja posla, koga briga to drugi misle.Upravo tako. Samo neki od njih misle da su naa posla i njihova, a ja se namjeravam drati to dalje od takvih zabadala. Walte, shvaa li me?Rekao sam mu da ga shvaam, ali zapravo nisam imao pojma o emu govori. Samo sam znao da su u blizini neki ljudi koji me ele ubiti, i da ne smijem gledati utakmice. Cak me ni suosjeajan prizvuk u metrovom glasu nije mogao natjerati da shvatim, te sam si, putem kui, cijelo vrijeme govorio da moram biti jak i nikad ne izgovaram rije 'umrijeti'. Prije ili kasnije nai u naina da se izvuem odande, tako da u, prije ili kasnije, ostaviti tog vjeca da trune u praini.Trei pokuaj propao je jednako neslavno kao i prva dva. Taj put sam otiao ujutro, i iako sam tom prilikom uspio stii do predgraa Cibole, Metar Yehudi me ponovno ekao, sjedei na kolima, s onim svojim samozadovoljnim osmijehom preko cijeloga lica. Taj me dogaaj potpuno izbacio iz takta. Za razliku od prethodne prilike, ovu nisam mogao proglasiti sluajnou. Kao da je znao da u pobjei i prije nego to sam sam za to saznao. To smee mi se uvuklo u glavu, sisalo sokove iz mozga; pred njim nisam mogao sakriti ni one najtajnije misli.Ipak, nisam se predavao. Odluio sam da u ubudue biti promilje-niji, metodiniji. Nakon mnogih promiljanja, zakljuio sam da je osnovni uzrok svih mojih jada upravo samo imanje. Otamo nisam mogao pobjei zato to je bila savreno ustrojena i do krajnosti samodovoljna. Krave su nam davale mlijeko i maslac, kokoi jaja, od svinja smo dobivali meso, povre iz trapa, imali smo obilne zalihe brana, soli, eera i tkanina dakle bilo je posve nepotrebno odlaziti u grad po zalihe. Tako sam se zapitao: to ako odjednom nastane nestaica neega bez ega ne moemo? Tada bi metar morao otii u nabavku. I im ode, iskrast u se otamo i pobjei.Ta je ideja bila toliko jednostavna da sam zamalo umro od sree. To je vjerojatno bilo ve u veljai, te sam sljedeih mjesec dana gotovo iskljuivo razmiljao o sabotai. Po umu mi se motalo bezbroj planova i shema; smiljao sam djela neizrecivo uasna i razorna. Planirao sam poeti s malim razrezati jednu ili dvije vree brana, moda se popisati u bavu sa eerom - i ako time ne postignem onaj eljeni ishod, nisam se skanjivao utei veim razmjerima divljatva: osloboditi kokoi iz kokoinjca, na primjer, ili poklati svinje. Bio sam spreman uiniti sve samo kako bih se izvukao otamo, i ako me sve to natjera do zida, bio sam spreman potpaliti slamu i spaliti talu.Nita nije ispalo onako kako sam zamiljao. Imao sam prilike, no svaki put kad bih se spremao u djelo provesti svoj naum, hrabrost bi me zagonetno izdala. U pluima bi mi bujao strah, srce bi poelo drhtati, i ba kad bi mi se ruka spremala podii i izvesti djelo, neka nevidljiva sila otela bi mi svu snagu. Jo nikad mi se nije dogodilo neto slino. Oduvijek sam bioonaj iskonski tetoina, potpuno nadzirui vlastite porive i elje. Kad bih poelio uiniti neto, onda

bih to i uinio bacao sam se u pothvate, nepromiljen poput kakvog roenog bandita. A sad me napustila hrabrost, prijeila me neka neobina paraliza volje, te sam zbog takvog kukaviluka prezirao samoga sebe nisam mogao pojmiti kako propalica moga kalibra moe toliko nisko pasti. Metar Yehudi ponovno me divljaki tukao. Pretvorio me u marionetu, i to sam se vie trudio poraziti ga, to je snanije vukao konce.Proao je jo jedan potpuno pakleni mjesec prije nego to sam se odvaio na novi pokuaj. Taj put srea me, bar naizgled, pratila. Nije prolo ni deset minuta otkako sam izaao na cestu, kad me pokupio motorist i odvezao me sve do Wichite. Mislim da je bio najljubazniji tip kojega sam ikad sreo, student koji je putovao svojoj zarunici; sprijateljili smo se odmah, uveseljavali se meusobno priama itava ta dva i pol sata. Kad bih mu se bar mogao sjetiti imena. Bio je blento, kose pjeane boje, s pjegicama na nosu i minkerskom konom kapom. Zbog neega pamtim da mu se djevojka zvala Francine, no vjerojatno zato to je neprestano govorio o njoj, opisujui ruiaste bradavice njezinih dojki i ipkaste rubove njezinih gaica. Kona Kapa imao je novi, sjajni Fordov stroj koji je jurio cestom kao da ne postoji sutra. Osjeao sam se toliko slobodnim i sretnim da sam se cerekao, i to smo vie klepetali o svemu i svaemu, to sam se osjeao slobodnijim i sretnijim. Uvjeravao sam se kako u ovaj put sigurno uspjeti. Stvarno sam pobjegao otamo i nita me vie nee moi zaustaviti.Ne mogu tono rei to sam oekivao od Wichite, no svakako ne mrtvi, kaubojski gradi kakvog sam otkrio tog popodneva 1925. Cista vukojebina, prit dosade na goloj, bijeloj stranjici. Gdje su saluni, gdje su revolverai, gdje su profesionalni kartai? Gdje je Wyatt Earp? Sto god Wichita bila nekad, njezin izgled u sadanjosti sastojao se od trezvene i mrane mjeavine prodavaonica i kua. Bio je to gradi izgraen toliko nisko iznad tla da bi ovjek laktom udarao u nebo svaki put kad bi se krenuo poeati po glavi. Planirao sam pronai neki posao, provesti tamo nekoliko dana, malo se potkoiti novcem i zatim se, u velikom stilu, vratiti u Saint Louis. Brza etnja ulicama rasprila je taj moj plan, te sam, nakon pola sata, ve traio vlak koji e me odvesti iz grada.Osjeao sam se tako mrano i odbaeno da nisam primijetio da je poelo snijeiti. Oujak je u tom kraju bio razdoblje najgorih oluja, no dan je svanuo toliko vedar i ist, da mi nije padalo na pamet da bi se vrijeme moglo promijeniti. Zapoelo je s malim zapuhom, nekoliko bijelih mrlja koje su se probile kroz oblake, no dok sam etao gradom tragajuiza eljeznikom postajom, pahuljice su bivale sve tee i gue, te kad sam, desetak minuta kasnije, zastao kako bih provjerio pravac, bio ve do glenjeva u snijegu. Padalo je na lopate. I prije nego to sam mogao izgovoriti rije vijavica, zaurlao je vjetar i poeo raznositi snijeg u svim pravcima. U jednom trenutku hodao sam ulicama u sreditu Wichite, u sljedeem sam se slijepo probijao kroz bijelu meavu. Nisam imao pojma gdje sam. Drhturio sam pod promoenom odjeom, vjetar je divljao, a ja sam bio usred vihora, vrtei se u krug.Ne znam tono koliko sam se probijao kroz oluju. Pretpostavljam, najmanje tri sata, moda ak pet ili est. U grad sam stigao kasno popodne, a hodao sam jo i nakon sumraka, probijao se kroz goleme zapuhe, u snijegu do koljena, zatim do struka, zatim do vrata, bjesomuno traei neki zaklon prije nego to mi snijeg proguta cijelo tijelo. Morao sam se nastaviti kretati. I najmanji zastanak bi me pokopao, i vjerojatno bih se ili nasmrt smrznuo ili uguio prije nego to bih se uspio izvui. Stoga sam se nastavio probijati, iako sam znao da me svaki korak nosi sve blie kraju. Gdje su svjetla neprekidno sam se pitao. Sve vie i vie sam se udaljavao od grada, probijao se u neki nenastanjeni kraj, no svaki put kad bih promijenio pravac, naao bih se u jednoj te istoj tami, okruen neprobojnom noi i hladnoom.Nakon nekog vremena vie mi nita nije bilo stvarno. Um mi je prestao raditi, i ako me tijelo i dalje vuklo naprijed, to je inilo samo zato to nije znalo to bi drugo moglo initi. Kad sam u daljini spazio slabani odsjaj svjetla, jedva sam shvatio to vidim. Zateturao sam prema njemu, nimalo svjesniji toga to inim od nonog leptira kad se ustremi na svijeu. Vjerojatno sam ga smatrao snom, prividom koji su mi pred oi bacile sjene smrti, i usprkos tomu to su mi ga neprestano drale pred oima, osjeao sam da e nestati prije nego to doprem do njega.Ne sjeam se kako sam uspuzao stubama, ni kako sam zastao na prednjem trijemu, no i dalje vidim vlastitu ruku kako se prua prema bijeloj, porculanskoj kvaki; sjeam se iznenaenja kad se kvaka

okrenula, kad je kljocnula reza. Uao sam u hodnik, a tamo je sve bilo blistavo, toliko nepodnoljivo sjajno da sam morao zatvoriti oi. Kad sam ih ponovno otvorio, preda mnom je stajala ena prelijepa, crvenokosa ena. Na sebi je imala dugu, bijelu haljinu, modre oi promatrale su me toliko zapanjeno, toliko uzbueno da sam zamalo briznuo u pla. Na trenutak sam pomislio da mi je to majka, a kad sam se sjetio da mi je majka mrtva, shvatio sam kako sam zacijelo mrtav i ja, i da sam upravo proao kroz sedefne dveri.Pogledaj se, rekla je ena. Jadnice mali. Samo se pogledaj.Gospo, oprostite to upadam, rekao sam. Ime mi je Walter Rawley, i devet mi je godina. Znam da moe zvuati udno, no cijenio bih kad biste mi rekli gdje sam. Nekako utim da sam se naao u raju, a to mi ne zvui uvjerljivo. Nakon svih gadosti koje sam izveo, uvijek sam nekako vjerovao da u skonati u paklu.Blagi Boe, rekla je ena. Pogledaj se kako izgleda. Napola si se smrznuo. Dodi u salon i ugrij se pored vatre.Prije nego to sam uspio ponoviti pitanje, uzela me za ruku i povela pored stubita do prednje sobe. Dok je otvarala vrata, uo sam je kako govori: Dragi, svui ovog djeaka i smjesti ga pored vatre. Ja idem gore po deke.Tako sam sam preao preko praga, kroio u toplinu salona dok su krpe snijega padale s mene i poele mi se otapati oko nogu. Za malenim stolom u kutu sjedio je mukarac i pio kavu iz tanke porculanske alice. Bio je otmjeno odjeven u sedefastosivo odijelo, kosa mu je bila zalizana unatrag bez stazice, briljantin je blistao u ukastom svjetlu svjetiljke. Spremao sam mu se obratiti kad je on podigao pogled i nasmijeio se upravo tada, upravo tamo shvatio sam da sam mrtav i da sam zavrio na samome dnu pakla. Od svih okova koje sam doivio u svojoj dugoj karijeri, nijedan nije bio tei od strujnog udara koji sam osjetio te noi.E, sad zna, rekao je metar. Kamo god krene, tamo e me pronai. Koliko god daleko pobjegao, uvijek u te ekati na kraju tvog puta. Walte, Metar Yehudi je sveprisutan, i nije mu mogue pobjei.Ti prokleti kujin sine, rekao sam. Laljivi tvoru. Ti vreo govana.Mali, pazi to govori. Ova kua pripada gospodi Witherspoon, i ona nee trpjeti nikakve kletve. Ako ne eli ponovno zavriti u oluji, onda svui odjeu sa sebe i ponaaj se pristojno.Natjeraj me, ti idovsko govno, zareao sam. Samo me pokuaj natjerati.No metar nije morao uiniti nita. Trenutak nakon to sam mu tako odvratio, osjetio sam poplavu vrelih i slanih suza na obrazima. Udahnuo sam duboko, uvukao koliko sam mogao zraka u plua, i tada iz grla ispustio urlik, vrisak, istog, neobuzdanog jada. Jo ga nisam ispustio ni dopola, kad sam osjetio da mi je grlo ogrubjelo, da se guim, da mi se zavrtjelo u glavi. Zastao sam kako bih ponovno udahnuo i tada, prije nego to sam shvatio to se zapravo zbiva, tada mi se sve zacrnjelo i pao sam na pod.Bolovao sam dugo. Vruica mi je zahvatila tijelo i dok je gorjela u meni, sve se vie i vie inilo da e mi sljedea adresa biti drveni sanduk. Prve dane proveo sam u kui gospode Witherspoon, bulaznei u gostinskoj sobi na katu, no toga se ne sjeam. Niti se sjeam kako sam stigao kui, niti iega drugoga to se zbivalo sljedeih nekoliko tjedana. Prema onom to su mi rekli, vjerojatno ne bih bio preivio da nije bilo Majke Sue - ili Majke Sioux, kako sam kasnije razmiljao o njoj. Sjedila je danonono pored moje postelje, mijenjala obloge i licom mi trpala tekuinu u grlo - tri puta dnevno ustala bi iz stolca i plesala oko kreveta, udarajui neki posebni ritam na svom indijanskom bubnju, zapije-vajui molitve Velikome Duhu kojima ga je preklinjala da mi se smiluje i ozdravi me. Mislim da to nije kodilo, budui da me nije pregledao nijedan lijenik i, budui da sam se potpuno oporavio, posve je mogue da je njezina magija zasluna za moje ozdravljenje.Nitko nikad mojoj boljetici nije dao nikakvo medicinsko ime. Osobno sam smatrao da su je uzrokovali sati koje sam proveo u oluji, no metar je tu pretpostavku odbacio kao potpuno nevanu. To je Bol Postojanja, rekao je, koja me morala zahvatiti prije ili kasnije. Iz moga tijela morali su izai svi otrovi prije nego to sam mogao prijei na novu razinu obuke i na je sretni susret u Wichiti zaptavo skratio proces koji je mogao potrajati jo kojih est ili devet mjeseci (a da se i ne spominju bezbrojni mogui nai meusobni sukobi). Rekao je da me to konano upokorilo, da me

zdrobila spoznaja da ga nikad neu pobijediti, i da je taj mentalni udar bio iskra koja je pokrenula tijek bolesti. Nakon toga je sva u istekla iz mene, i nakon to sam se probudio iz te, smrti bliske none more, mrnja koja je prebivala u meni preobrazila se u ljubav.Nisam elio proturjeiti metrovim tvrdnjama, no inilo mi se kako je moja teorija neizmjerno jednostavnija od njegove. Sve je moda poelo kad mi se vruica smirila, kad sam se probudio i ugledao Majku Sioux kako sjedi pored mene i smijei se svojim ushienim, blaenim osmijehom. Zamisli, rekla je. Moj maleni Oraac vratio se u zemlju ivih.U glasu joj se ula tolika radost, toliko oita zabrinutost za moju dobrobit, da se u meni neto poelo otapati. Sve u redu, mama, rekao sam, jedva svjestan vlastitih rijei. Samo sam malo drijemao. Nakon toga odmah sam sklopio oi i vratio se u drijeme, no dok sam tonuo o san, jasno sam osjetio usne Majke Sioux na svome obrazu. Bio je to prvi poljubac koji sam osjetio otkad mi je umrla majka i shvatio da nimalo ne marim otkuda potjee. Ako me ta debela skvo eljela maziti, onda, Boga mu, samo neka to ini, ja joj neu stajati na putu.Mislim da je to bio prvi korak, no zbio se jo cijeli niz, koji nipoto nije zavrio u trenutku kad mi se, nekoliko dana kasnije, vruica ponovno vratila. Probudio sam se u rano popodne i otkrio da je soba prazna. Spremao sam se ispuzati iz postelje i pokuati upotrijebiti nonu posudu, no im sam izvukao glavu ispod jastuka, uo sam apat ispred vrata. Metar Yehudi i Aesop stajali su u hodniku i prigueno razgovarali - iako nisam mogao pohvatati svaku njihovu rije, uo sam dovoljno da bih shvatio o emu se radi. Aesop se usprotivio metru i govorio mu da ne smije biti tako strog prema meni. Nisam vjerovao svojim uima. Nakon svih muka i neugoda koje sam mu nanio, mrtvaki sam se stidio shvativi da mi Aesop dri stranu. Iscijedili ste mu duu, aptao je, a sad lei na vlastitom odru. Metre, nije poteno. Znam da je iva nevolja i gad, ali u njegovom srcu ne ivi samo pobuna. Znam to, vidio sam vlastitim oima. ak i ako grijeim, ni tada ne zasluuje takav odnos. To ne zasluuje nitko.Bilo je nesvakidanje da me netko tako brani, no jo je udnije bilo to se metar nije ogluio na Aesopov govor. Te iste noi, dok sam se bacao i okretao u tami, sam Metar Yehudi uuljao mi se u sobu, sjeo na moj od znoja mokri krevet i primio me za ruku. Nisam otvarao oi, nisam putao ni zvuka, hinio sam da spavam sve vrijeme dok je bio tamo. Walte, nemoj mi umrijeti, govorio je tiho, kao da govori sebi. Ti si otporan mali gad, i jo ti nije dolo vrijeme da ispusti duu. ekaju nas velike stvari, velika uda, takva kakva ne moe ni zamisliti. Moda i misli da sam protiv tebe, ali nisam. Samo dobro znam tko si i kakav si, i znam da moe podnijeti taj pritisak. Sinko, ima dar, i zato u te odvesti dalje nego to je itko ikada dopro. Walte, uje li me? Kaem ti, nemoj umrijeti. Kaem ti da te trebam i da mi jo ne smije umrijeti.uo sam ga, jako dobro sam ga uo. Rijei su do mene dopirale jasno i glasno, i iako sam pao u napast da mu odvratim, suspregnuo sam se i pregrizao jezik. Uslijedila je duga tiina. Metar Yehudi sjedio je u tami, milovao mi ruku, da bi nakon nekog vremena, ako ne grijeim, i ako nisam zadrijemao i sanjao sve to se zatim zbilo, uo, ili sam baremmislio da ujem, niz isprekidanih jecaja, gotovo neraspoznatljivu grmljavinu koja je izvirala iz grudi tog velikog ovjeka i razbijala tiinu sobe jednom, dvaput, deset puta.Bilo bi pretjerano rei da sam odmah zatim odbacio sve svoje sumnje, no moje se raspoloenje nesumnjivo poelo mijenjati. Shvatio sam da je bijeg besmislen, i da sam zapeo tamo, svialo mi se to ili ne, te sam odluio izvui najvie od onoga to su mi davali. Moda je neke veze imao i moj susret sa smru, ne znam, no nakon to sam ispuzao iz svoje bolesnike postelje i ponovno stao na noge, nestalo mi je i breme koje sam nosio na pleima. Bio sam sretan to sam ponovno zdrav, tako da mi vie nije smetalo to ivim s prognanicima iz svemira. Bilo je to udno, nezdravo drutvo, no unato momu neprekidnom gunanju i loem vladanju, svima sam redom prirastao srcu, tako da bih bio glup da sam to zanemario. Moda se svelo na injenicu da sam se konano uspio naviknuti na njih. Ako dovoljno dugo promatrate neije lice, naposljetku ponete osjeati da zapravo promatrate samoga sebe.Unato svemu to sam rekao, ne mislim rei da mi je ivot postao imalo laki. Kratkorono se pokazao jo napornijim nego prije, i samo zato to sam malo olabavio otpor, nisam zato postao nimalo manji gad, nimalo manji zloudni mali propalitet kakav sam oduvijek bio. Dolo je proljee,

i tjedan dana nakon oporavka naao sam se na poljima, orao, sijao i savijao leda poput neke smrdljive i priglupe seljaine. Uasavao sam se fizikog rada i uzimajui u obzir da za njega nisam bio ni najmanje nadaren, te sam dane smatrao neprekidnim nizom pokora, vjeitih uljeva, krvavih prstiju i bolnih nogu. No, barem nisam bio sam. Sve etvero radili smo oko mjesec dana, prekinuli sve ostale poslove kako bismo sve posijali na vrijeme (kukuruz, jeam, ra i lucernu) i pripremili zemlju za Majin povrtnjak, koji e nam puniti eluce tijekom ljeta. Bilo je previe naporno da bismo mogli stajati i avrljati, no sad sam barem za svoje tubalice imao publiku, i svaki put kad bih ispalio koju od svojih otrovnih primjedbi, uspijevalo bi mi njome nekoga natjerati u smijeh. to je bilo neizrecivo drukije od dana prije bolesti. Jezik mi nije prestajao mljeti, no dok su moja preanja dobacivanja bila zloudna i nezahvalna, sad su ih smatrali alama, glasnim lupetanjem simpatinog malog klauna.Metar Yehudi radio je kao vol, bacio se na poslove kao da je roen na toj zemlji, i uvijek bi uspijevao postii vie nego svi mi zajedno. Majka Sioux bila je spokojna, radina, tiha, neprekidno je uala i pomicala se naprijed dok joj je golema stranjica strila u nebo. Potjecala je iz rase lovaca i ratnika, te joj je rad na zemlji bio jednako neprirodan kao i meni.Bez obzira na to koliko sam bio neprikladan za taj posao, Aesop je bio jo gori, te me tjeilo to znam da nije, nimalo vie od mene, oduevljen to svoje vrijeme mora tratiti na tu tlaku. elio je biti u kui, itati knjige, sanjati svoje snove i baviti se idejama, pa iako nije nikad otvoreno metru iznio svoje pritube, bio je osobito podloan mojim dosjetkama, prekidajui moje provale spontanim salvama smijeha - svaki put kad se smijao, zvuao je kao da isputa dugi amen, to me uvjeravalo da mi je ala pogodila cilj. Dotada sam Aesopa smatrao istom dobricom, nevinim dosad-njakoviem koji nikad ne kri pravila, no uvi mu smijeh na poljima, poeo sam mijenjati miljenje o njemu. U tim iskrivljenim kostima bilo je vie sri nego to sam pomiljao, i usprkos njegovoj iskrenosti i uzvi-enosti, i on je traio zabavu kao i svaki drugi petnaestogodinjak. kakljao ga je moj otri jezik, moje gluposti i dosjetke podizale su mu duh, i kako je vrijeme prolazilo, bivalo mi je sve jasnije da vie nije ni nevolja ni suparnik. Bio je prijatelj - prvi istinski prijatelj kojeg sam ikada imao.Ne mislim nastavljati s tim sentimentalnim tupeom, no govorim o vlastitom djetinjstvu, o prei mojih najranijih sjeanja - i budui da sam, kasnije u ivotu, stvorio samo nekoliko spomena vrijednih veza, moje prijateljstvo s Aesopom zasluuje biti zabiljeeno. Jednako kao i sam Metar Yehudi, obiljeio me nainom koji je promijenio moje bie, promijenio tijek i sr moga ivota. Ne govorim samo o svojim predrasudama, o staroj magiji koja pogledu prijei da prodre dalje od boje ljudske koe, nego i o injenici samoga prijateljstva, o vezi koja se stvorila meu nama. Aesop je postao moj drug, moje sidro u tome moru neraspoznatljivoga neba, i da nije bio tamo, da me nije vezao za tlo, nikad ne bih smogao hrabrosti suprotstaviti se tegobama koje su me preplavile tijekom sljedeih dvanaest ili etrnaest mjeseci. Metar je plakao u tami moje bolesnike sobe, no kad sam se oporavio, ponovno se pretvorio u gonia robova i podvrgavao me mukama kakve ne bi smjela doivjeti nijedna iva dua. Kad se sad prisjeam tih dana, zapanji me to sam ostao iv, da sam stvarno jo tu i da mogu govoriti o njima.Kad smo zavrili sjetvu, i kad nam je hrana leala u zemlji, zapoeo je onaj pravi rad. Bilo je to netom nakon mog desetog roendana, jednog lijepog jutra krajem svibnja. Metar me nakon doruka povukao na stranu i proaptao mi u uho: Dri se, mali. Zabava poinje.Mislite rei da se nismo zabavljali? upitao sam. Ispravite me ako grijeim, no bio sam uvjeren da je rovanje po zemlji bilo neto najzabavnije od vremena kad sam igrao mah-jong.Raditi na zemlji je jedno, to je dosadan ali nezaobilazan posao. Sad emo svoje misli okrenuti nebu.Mislite rei, kao ptice o kojima ste priali? Walte, upravo tako, ba poput ptica.Hoete rei da i dalje ozbiljno mislite provesti onaj va plan?Mrtav ozbiljan. Spremamo se prijei na trinaestu razinu. Ako e initi ono to ti budem govorio, bit e u zraku nakon sljedeeg Boia.Trinaesta razina? Mislite rei da sam ih ve preao dvanaest.Da, tako je, dvanaest. I svaku si proao upravo savreno.

Dakle, crko dabogda. Nisam imao blagog pojma. Sefe, stvarno ste mi tajili neke stvari.Govorim ti samo ono to treba znati. Sve ostalo moja je briga.Dvanaest razina. Koliko jo?Ukupno ih je trideset tri.Ako prijeem jo dvanaest ovako brzo, bit u spreman za tren oka.Nee, to ti jamim. Ma koliko misli da si propatio dosad, to nije nita u usporedbi s onim to te tek eka.Ptice ne pate. One samo raire krila i odlete. Ako imam dar, kako vi kaete, ne vidim zato to ne bi bio maji kaalj.Zato to, dragi moj tupoglave, ti nisi ptica - ti si ovjek. I kako bi se podigao sa zemlje, mora rascijepiti nebo. Morat e cijeli svemir okrenuti naopake.I opet nisam shvatio ni desetinu onoga to je govorio metar, no kim-nuo sam kad me nazvao ovjekom, osjeajui da prizvuk te rijei nosi novo potovanje, priznanje vanosti koju mi je pridavao. Blago mi je ruku poloio na rame i izveo me u to svibanjsko jutro. U tom trenutku sam osjeao da mu bezgranino vjerujem, i iako mu je lice djelovalo mrano, okrenuto prema vlastitoj nutrini, nikad mi nije palo na pamet da bi iime mogao zgaziti to povjerenje. Tako se vjerojatno osjeao Izak kad ga je Abraham odveo na onu planinu iz Knjige postanka, glava dvadeset druga. Ako vam netko kae da vam je otac, iako znate da nije, onda padaju svi zidovi i osjeate se nekako glupo. Ni ne pomiljate da se protiv vas urotio s Bogom, Gospodarem Jahveom. Djeaki mozak ne radi tom brzinom - nije dovoljno profinjen da bi proniknuo u takvu prijevaru. Samo znate da vam je neki veliki ovjek stavio ruku na rame i njeno ga stisnuo. I da vam je rekao da poete s njim, stoga krenete u tom pravcu i slijedite ga, ma kamo poao.Proao je pored tale, doao do upe, rahitine kuice uruenoga krova, sa zidovima od neolienih, starih dasaka. Metar Yehudi otvorio je vrata i dugo stajao na pragu, zagledavi se u mranu hrpu metalnih predmetau njoj. Naposljetku je pruio ruku i izvukao lopatu, zahralu lopatu koja je vjerojatno teila najmanje deset kilograma. Gurnuo mi je lopatu u ruke, a ja sam osjetio ponos to je nosim umjesto njega, nakon to smo ponovno poli. Proli smo uz rub susjednog kukuruzita, jutro je bilo predivno, sjeam se, bilo je bezbroj crvendaa i modrovoljki, koa mi je titrala neobinom ivou, sunce me blagoslivljalo svojom toplinom dok se slijevalo na mene. Naposljetku smo stigli do komada neobraene zemlje, male pustare na spoju dvaju polja; tada se metar okrenuo prema meni i rekao: Ovdje emo nainiti rupu. Hoe li ti kopati, ili e to prepustiti meni?Upro sam svim silama, no ruke mi nisu bile dorasle poslu. Bio sam premalen da bih mogao raditi takvom lopatom, i kad je metar vidio koliko se muim samo kako bih probio tlo, a da i ne spominjem, zarovao lopatom, rekao mi je da sjednem i poinem, da e on dovriti posao. Sljedea dva sata gledao sam ga kako taj komad zemlje pretvara u golemu upljinu, rupu iroku i duboku poput divova groba. Radio je toliko brzo da mi se inilo kako ga zemlja doslovno guta, i nakon nekog vremena prodro je toliko duboko da mu nisam mogao vidjeti glavu. uo sam ga kako stenje, kako die i pue poput lokomotive svaki put kad bi zarovao lopatom, a onda bi hrpa zemlje preletjela preko ruba, na trenutak zastala u zraku i zatim pala na hrpu koja je rasla oko ruba rupe. Radio je kao da ga je bilo desetorica, kao da cijela vojska kopaa ruje tunel do Australije a kad je konano stao, i kad se izvukao iz jame, bio je toliko prljav i znojan daje izgledao kao ovjek nainjen od ugljena, iscrpljeni komedija iz vodvilja koji e umrijeti s crnom minkom na licu. Nikad nisam uo da itko tako teko die, nikad nisam vidio tijelo koje bi toliko ostalo bez daha, a kad se bacio na zemlju i ostao leati nepomino sljedeih deset minuta, bio sam gotovo siguran da e ga izdati srce.Bio sam previe zapanjen da bih mogao govoriti. Promatrao sam metrov prsni ko, tragao za znakovima kolapsa, a u meni su se izmjenjivale radost i tuga dok su mu se prsa dizala i sputala, gore-dolje, nadimala i praznila ispred beskrajnog modrog obzora. Otprilike na polovici bdijenja, pred suncem se zaustavio oblak i nebo je prijetee potamnjelo. Pomislio sam da nas prelijee aneo smrti, ali su plua Metra Yehu-dija nastavila pumpati dok se nebo ponovno vedrilo - trenutak kasnije uspravio se, nasmijeio i ustro poeo otirati zemlju s lica.

Dakle, rekao je, to misli o naoj jami?Velianstvena jama, rekao sam. Duboka i krasna kao nijedna dosad. Drago mi je to ti se svia, jer ete ti i ta jama biti, tijekom sljedeih dvadeset etiri sata, istinski i nevjerojatno bliski.Ne marim. Izgleda mi zanimljivo. Sve dok ne kii, moglo bi biti zanimljivo sjediti u njoj neko vrijeme. Walte, ne mari za kiu.Vi ste nekakav prognostiar? Moda i niste zamijetili, ali ovdje se vrijeme mijenja svakih deset minuta. to se vremena tie, Kansas je stvarno podao.Istinu govori. U ovim krajevima ne moe se osloniti na nebo. No, ne kaem da nee kiiti. Samo ti kaem da ne mora brinuti ako pljusne.Moe, dajte mi pokriva, znate ono veliko platneno - ceradu. To je dobro. ovjek ne moe pogrijeiti ako se spremi na najgore.Neu te spustiti unutra da bi se zabavljao. Naravno, ostavit u ti rupu za disanje, i dugu cijev koju e drati u ustima da bi mogao disati, no sve u svemu bit e prilino vlano i neudobno. Prilino skueno i neugodno, onako kako to osjeaju crvi - oprosti to tako govorim. I sumnjam da e to iskustvo zaboraviti dok bude iv.Znam da sam glup, ali ako ne prestanete govoriti u zagonetkama, ovdje emo provesti itav dan prije nego to skopam to to priate.Sinko, zakopat u te.Kako molim?Ubacit u te u jamu, prekriti te zemljom - zakopat u te ivoga. I oekujete da pristanem na to?Nema izbora. Ili e se spustiti vlastitom voljom, ili u te zadaviti golim rukama. U prvom sluaju, ivjet e dugo i sretno; u drugome, ivot ti zavrava za trideset sekundi.Tako sam dopustio da me ivoga zakopa - iskustvo koje ne bih preporuio nikomu. Iako sama pomisao zvui uasno, pravo zatoenitvo je neizmjerno gore, a kad ovjek provede neko vrijeme u utrobi nitavila, kao to sam ja uinio toga dana, svijet vie nikad ne izgleda isto. Postaje neizrecivo ljepi, no sva ta ljepota utapa se u potpuno prolaznome svjetlu, posve nestvarna, ljepota koja ne posjeduje ni traak tvarnosti, i iako je mogue vidjeti je i dodirnuti kao i uvijek, dijelom svoga bia shvatio sam kako sve to nije nita vie od fatamorgane. Osjeati zemlju na sebi je jedno, osjeati njezin pritisak, njezinu hladnou, paniku nepominosti nalik smrti, no ona istinska strava rada se tek kasnije, nakon to te iskopaju, kad ponovno ustane i moe hodati. Sve nakon toga, sve to ti se dogodi na povrini, povezano je s tim satima koje si proveo pod zemljom. U glavi ti nikne siuno sjeme ludila, i unato tomu to si pobijedio u toj borbi za ivot, izgubio si gotovo sve drugo. U tebi otada ivi smrt, izjedajui svu nevinosti nadu, te ti na kraju ne ostaje nita, samo zemlja, vrstoa zemlje, vjeita mo i trijumr zemlje.Tako je zapoela moja inicijacija. Tijekom tjedana i mjeseci to su slijedili proivio sam, manje-vie, jednolinu i nepopustljivu lavinu zala. Svaka kunja bila je strasnija od one koja joj je prethodila, i to to mi je uspjelo ne pokleknuti pripisujem samo svojoj istinski reptilskoj tvrdoglavosti, bezumnoj pasivnosti koja je drijemala negdje u sri moje due. Nije imala nikakve veze ni s voljom, odlunou ili snagom. Nisam posjedovao nijednu od tih znaajki, i to me se guralo dalje, to sam osjeao manje radosti zbog vlastitih postignua. Bievao me volujskim biem; bacao me s konja u galopu; zavezao me na krovu tale i drao tamo dva dana bez vode i hrane; namazao mi je kou medom i ostavio me gologa na kolovoskoj vruini dok su po meni plazile tisue muha i osa; jednu cijelu no prosjedio sam okruen vatrom, sve dok mi vruina nije opalila tijelo i osula ga plikovima; est sati neprekidno me natapao u kadi punoj vinskoga octa; udarila me munja; pio sam kravlju mokrau i jeo konjski izmet; uzeo sam no i odrezao gornji lanak lijevog malog prsta; tri dana i noi visio sam u kukuljici od uadi privrenoj na krovne grede. Sve sam to inio zato to mi je Metar Yehudi rekao da to uinim, i ako se nisam mogao natjerati da ga zavolim, nisam ga niti mrzio niti mu zamjerao za sve patnje koje sam proivio. Nije mi vie morao prijetiti. Slijepom poslunou pokoravao sam se njegovim naredbama, nikad ne propitujui njihovu moguu svrhu. Rekao mi je da skoim, skoio sam. Bio je ovjek koji je obeao da e me nauiti letjeti - i iako mu nikad nisam povjerovao, dopustio sam mu da me iskoritava kao da vjerujem. Uostalom, sklopili smo sporazum, pakt, one prve noi u Saint Louisu, i to nikad nisam zaboravio.

Ako ne ispuni obeano do moga trinaestoga roendana, namjerio sam mu sjekirom odrubiti glavu. U tome nije bilo nieg osobnog - isto pitanje pravde. Ako me taj kurvin sin iznevjeri, ubit u ga i on je to znao jednako dobro kao i ja.Dok je trajao sav taj pakao, Aesop i Majka Sioux drali su me se kao da sam njihova krv i meso, njihov najvoljeniji i najdrai. Izmeu razliitih faza moga razvoja bilo je i trenutaka zatija koji su trajali ponekad danima, ponekad tjednima, i kada bi Metar Yehudi esto nestajao s farme, ostavljajui je sve dok mi ne bi zarasle rane, i dok se ne bih oporavio kako bih se suoio s novim valom nasrtaja na moje bie. Nisam imao pojma kamo je odlazio tijekom tih stanki, niti sam druge ispitivao o tome, budui da bi mi uvijek laknulo kad bi otiao. Ne samo to sam bio zatien od daljnjih kunji, nego bih u tom vremenu sa sebe skidao breme metrove nazonosti - njegove mrane mualjivosti, mune poglede, golemu koliinu34prostora koji je zauzimao i jedino me to umirivalo, davalo mi priliku da ponovno prodiem. Bez njega je kua bila sretnija, te smo nas troje ivjeli u velikome skladu. Punana Majka Sioux i njezina dva krljava djeaka. To su bili dani kad smo se Aesop i ja sprijateljili, i iako je to vrijeme bilo puno jada, u njemu ima i lijepih uspomena, moda onih najljepih. Aesop je bio nevjerojatno nadaren za prianje pria, i nita mi nije bilo milije nego sluati kako onim svojim blagim glasom prede sulude prie koje je natrpao u glavu. Znao ih je na stotine, i uvijek kad bih ga zamolio, leei sav modar i bolan u postelji nakon posljednjeg muenja, sjedio bi uz mene satima i priao mi jednu za drugom. O Jacku ubojici divova, Sinbadu moreplovcu, Odiseju lutalici, Billvju Kidu, Lancelotu i kralju Arthuru, Paulu Bunvanu ... sve sam ih uo. One najbolje uvao je za trenutke kad sam bio osobito tuan bile su to prie o mome imenjaku, sir Walteru Raleighu. Pamtim kako sam se zapanjio kad mi je rekao da nosim slavno ime, ime stvarnog pustolova i junaka. Kako bi dokazao da ne izmilja, otiao je do police s knjigama i izvukao debeli svezak sa slikom sir Waltera u njemu. Nikad nisam vidio otmjenije lice, i ubrzo sam ga poeo prouavati svakodnevno, deset-petnaest minuta. Sviala mi se njegova iljata bradica i poput britvi otar pogled, i biserna naunica na lijevome uhu. Bilo je to lice pirata, istinskog viteza-gusara, i od toga sam dana u svojoj nutrini nosio sir Wal-tera kao svoje drugo 'ja', kao nevidljivog brata koji e biti uz mene i u onim najgorim trenucima. Aesop mi je priao o plastu i blatnoj kaljui, o potrazi za El Doradom, o nestaloj koloniji u Roanokeu, o trinaest godina u londonskome Toweru, o hrabrim rijeima koje je izgovorio prije nego to su mu odrubili glavu. Bio je najbolji pjesnik svoga doba; bio je uenik, znanstvenik, slobodni mislilac; bio je najbolji ljubavnik u cijeloj Engleskoj. Zamisli tebe i mene zajedno, rekao je Aesop, tako e otprilike dobiti ideju tko je bio. ovjek moje pameti i tvoje hrabrosti, visok i naoit eto, to ti je sir Walter Raleigh, najsavreniji ovjek koji je ikada ivio.Svake^ noi Majka Sioux dolazila bi u sobu uukati me i zatim bi sjedila na krevetu sve dok ne bih vrsto zaspao. Postao sam ovisan o tom ritualu, i iako sam, u svakom drugom pogledu, odrastao brzo i okrutno, za nju sam bio jo malo dijete. Pred Metrom Yehudijem ili Aesopom nikad nisam briznuo u pla, no pred Majkom Sioux sam bezbroj puta otvarao slavine i slinio joj u naruju poput kakve nevoljne mamine maze. Sjeam se kako sam jednom otiao toliko daleko da sam dotaknuo temu letenja, a ono to mi je rekla bilo je toliko neoekivano, toliko spokojno u posvemanjoj sigurnosti - ne zato to sam sam vjerovao u to, nego zato to je vjerovala ona, osoba kojoj sam vjerovao najvie na svijetu.On je uistinu zao, rekao sam, govorei o metru, i kad zavri sa mnom, bit u grbav i obogaljen poput Aesopa.Ne, sinko, nije ti to tako. Plesat e s oblacima na nebu.Da - s harfom u rukama i krilima koja e mi izniknuti na leima.U svojoj vlastitoj koi. S vlastitim mesom i kostima.Majko Sioux, sve je to blef, to je odurna hrpa lai. Ako ve stremi nauiti me onomu to eli, zato se ne potrudi i ne naui me? Cijelu godinu trpim sve ovjeku znane strahote. Zakopao me, palio me, sakatio me, a i dalje sam prikovan uz zemlju kao to sam i bio.To su koraci. To tako mora ii. No, najgore je gotovo ve prolo.Natjerao vas je da i vi povjerujete.

Majku Sioux nitko ne moe natjerati ni na to. Prestara sam i prede-bela da bih gutala sve to ljudi govore. Falne rijei su kao pilee kosti. Kad mi zapnu u grlu, ja ih samo ispljunem.Ljudi ne mogu letjeti. To je tako. Ljudi ne mogu letjeti zato to Bog ne eli da lete.To je mogue.Moda u nekom drugom svijetu. Ali ne i u ovom.Vidjela sam to. Kad sam bila mala. Vidjela sam vlastitim oima. Ako se ve dogodilo, moe se dogoditi opet.Sanjali ste. Mislili ste da ste vidjeli, ali to je bio samo san.Walte, vidjela sam vlastitoga oca. Vlastitoga oca i vlastitoga brata. Vidjela sam ih kako se poput duhova kreu po zraku. Nije to bilo letenje onakvo kakvim ga ti zamilja. Nimalo poput ptica ili leptira, bez krila, bez ieg takvog. Jednostavno, bili su u zraku i kretali se. Sve je bilo sporo i udno. Kao da plivaju. Probijali su se zrakom poput plivaa, poput duhova koji kroe jezerskim dnom.Zato mi to niste prije rekli?Zato to mi prije ne bi povjerovao. Zato ti to govorim sada. Zato to dolazi vrijeme. Ako bude sluao to ti govori metar, doi e i prije nego to misli.36TKad se proljee dokotrljalo drugi put, rad na farmi inio mi se poput blagdana, pa sam se suludim ushitom bacio na posao, raskriljenih ruku doekavi priliku da ponovno ivim kao normalan ovjek. Umjesto da se vuem i neprekidno gunam zbog bolova i boljetica, radio sam punom snagom, izazivajui samoga sebe da izdrim i uivao u tim naporima. Za svoju sam dob i dalje bio krljav, ali sam bio stariji i snaniji, i iako je to bilo nemogue, davao sam sve od sebe da ostanem ukorak s Metrom Yehudijem. Namjerio sam dokazati neto, valjda, ime bih ga natjerao da me potuje, da me zamijeti. Bio je to nov nain otpora, i svaki put kad bi mi metar rekao da usporim, da malo olabavim, da se ne napreem toliko (Nije ti to Olimpijada, govorio bi, mali, ne natjeemo se za medalje.), osjeao bih se kao da sam ponjeo pobjedu, kao da sam sve vie i vie zadobivao vlastitu duu.Dotad mi je zacijelio i mali prst. Neko krvava kaa tkiva i kosti zarasla je i pretvorila se u glatki batrljak bez nokta. Uivao sam ga promatrati i esto sam palcem prelazio po oiljku, dotiui dio sebe koji je nepovratno nestao. inio sam to pedeset, sto puta na dan, i svaki put kad bih to uinio, u glavi bi mi zazvonile rijei Saint Louis. Trudio sam se drati prolosti, no tada su rijei postale samo rijei, obredna vjeba pamenja. Nisu vie prizivale nikakve slike, nisu me vie vodile na putovanja do mjesta gdje sam neko ivio. Nakon osamnaest mjeseci u Ciboli, Saint Louis za mene se pretvorio u grad duhova, koji je, djeli po djeli, nestajao svakodnevno.Jednog popodneva tog proljea zatoplilo je upravo neopisivo - temperature su dostizale one ljetne. Nas etvero radilo je na poljima, a kad je metar svukao koulju kako bi si olakao muke, spazio sam da oko vrata nosi neto konu vrpcu s koje je visjela malena, prozirna kugla; poput kakvog dragulja ili ukrasa. Kad sam mu priao da bih pogledao bolje - ista znatielja, bez ikakvog skrivenog motiva - vidio sam da je u privjesku, u nekoj prozirnoj tekuini, vrh mog malog prsta. Metar je zacijelo primijetio moje zaprepatenje, jer je, pomalo uznemireno, pogledaosvoja prsa kao da je pomislio da mu po njima plazi pauk. Kad je shvatio o emu je rije, prstima je uhvatio kuglu i, zadovoljno se smijeei, pruio mi je. A, Walte, zgodna stvarica, rekao je.Ne znam koliko je zgodna, rekao sam, meni izgleda strano poznato.I treba ti biti. Neko je pripadala tebi. Bila je dio tebe, tvojih prvih deset godina ivota.I jo je tako. Samo zato to je odvojena od tijela, ne znai da je imalo manje moja nego prije.Marinirao sam ga u formaldehidu. Sauvao ga poput mrtvog fetusa u tegli. Sad vie ne pripada tebi sad pripada znanosti.Aha, to onda radi na vaem vratu? Ako pripada znanosti, onda ga poklonite muzeju votanih figura.Zato, mali moj drue, to za mene ima posebnu vanost. Nosim to oko vrata kako bi me podsjealo na ono to ti dugujem. Poput ome na vjealima. Ta kugla je albatros moje savjesti, i ne mogu dopustiti da neznancima padne u ruke.

A to je s mojim rukama? Sto je poteno, poteno je, i ja hou natrag svoj prst. Ako itko smije nositi ogrlicu, onda sam to ja.Pogodit u se s tobom. Ako mi pusti da je nosim jo malo, smatrat u je tvojom. Obeavam ti to. Na njoj je tvoje ime, i kad te jednom dignem s tla, pripadat e tebi.Zauvijek?Zauvijek. Naravno, zauvijek.A koliko je to 'jo malo'?Ne dugo. Ve stoji na samome rubu.Jedini rub na kojemu stojim je rub propasti. A ako ja stojim na njemu, onda ste na njemu i vi. Nije li tako, metre?Sinko, jako brzo shvaa. Stojimo jedinstveni, padamo svaki za sebe. Vrijedi i za mene i za tebe, i nitko ne zna gdje emo se zaustaviti.Bio je to drugi put da sam uo ohrabrujue vijesti o svome napretku. Prve mi je donijela Majka Sioux, a sad je glasnik bio metar glavom. Neu poricati da mi nije laskalo, no usprkos svem njihovom uvjerenju u moje sposobnosti, propustio sam uvidjeti koliko sam malo udaljen od uspjeha. Nakon tog vrelog svibanjskog popodneva, proivjeli smo razdoblje epskih vruina, najvrue ljeto koje se pamti. Zemlja se pretvorila u kotao, i svaki put kad bi se hodalo po tlu, moglo se osjetiti kako se tope potplati na cipelama. Svake veeri, za veerom, molili smo se za kiu, no tri mjeseca s neba nije pala nijedna jedina kap. Zrak je bio takosuh, toliko bjesomuno isuen, da se konjske muhe moglo uti sa stotinu metara. Sve kao da je svrbjelo, kripalo poput iaka koji se taru o bodljikavu icu, a smrad dvorinog zahoda bio je toliko snaan da je palio dlake u nosnicama. Kukuruz je usahnuo, uvenuo i umro; salata je dosi-zala groteskne, gargantuanske visine - strila je iz vrta poput nekakvih mutantskih kula. Do sredine kolovoza moglo se u bunar baciti oblutak, i izbrojiti do est prije nego to je pljusnuo u vodu. Nije bilo mahuna, nije bilo klipova kukuruza, nije bilo sonih rajica kao to je bilo lani. Preivljavali smo hranei se jajima, gancima i dimljenom unkom, i iako je zaliha bilo dovoljno da preivimo ljeto, sve manje koliine zlokobno su navijetale crne mjesece koji su nas ekali. Djeco, stegnite pojase, govorio nam je metar za veerom. Stegnite pojase i vaite dok hrana ne izgubi svaki okus. Ako ne rastegnemo ono to imamo, onda nas eka duga i gladna zima.Unato svim nedaama koje su nas snale za sue, bio sam sretan, neizmjerno sretniji nego to se to inilo moguim. Pregrmio sam one najgore dijelove svojeg naukovanja, te su me ekale samo razine mentalnih borbi, sukob sa samim sobom. Metar Yehudi nije mi vie bio prepreka. Izdao bi naredbu i zatim mi ieznuo iz uma, vodei me do tolikih dubina vlastite nutrine da se nisam sjeao tko sam ustvari. Tjelesne razine bile su rat, in prkosa okrenut metrovoj nemjerljivoj okrutnosti, i tada mi se nikad nije micao iz vida stajao je nada mnom i izuavao moje reakcije, promatrao mi lice tragajui za mikroskopski sitnim grevima boli. No, sad je sve to prolo. Pretvorio se u blagog, dareljivog vodia, govorio zavodljivim i tihom glasom mamei me da prihvatim sve bizarnije i bizarnije izazove. Naredio mi je da odem na sjenik i prebrojim sve vlati slame u konjunici. Jednu cijelu no proveo sam stojei na jednoj nozi, a zatim drugu na drugoj. Usred dana vezao me na stup i naredio mi da deset tisua puta ponovim njegovo ime. Nametnuo mi je zavjet utnje, nisam smio ispustiti ni zvuka, ak i kad sam bio posve sam. Tjerao me da se kotrljam po dvoritu, tjerao me da skakuem, tjerao me da skaem kroz obrue. Nauio me kako plakati kad god poelim, zatim me nauio kako se istovremeno smijati i plakati. Natjerao me da se sam nauim onglirati, i kad sam svladao tri kamena, natjerao me da ongliram s etiri. Tjedan dana drao mi je povez na oima, zatim mi je na tjedan dana zaepio ui, da bi mi, nakon toga, na tjedan dana povezao ruke i noge i natjerao me da, poput crva, plazim po trbuhu.Vrijeme se promijenilo poetkom rujna. Pljuskovi, munje, gromovi, snani vjetrovi i tornado koji nam je zamalo odnio kuu. Voda se ponovno vratila, ali nam nije bilo nita bolje nego prije. Urod je propao, tako danismo imali niime dopuniti nae dugorone zalihe - budunost se inila mranom u najboljem sluaju, jedva emo se provui. Metar je rekao da su svi farmeri u kraju pretrpjeli jednaki udes, te da je raspoloenje u gradu sve gore. Cijene su padale, kredita gotovo da nije ni bilo, i sve se vie

govorilo o pljenidbama. Kad se lisnice isprazne, metar je rekao, onda su mozgovi puni gnjeva i bijesa. to se mene tie, te seljaine mogu mirno krepati, nastavio je, no, jednom e potraiti nekoga tko e im biti kriv za sve njihove nevolje - a kad dode do toga, bolje bi nam bilo da sve etvero nestanemo. Cijele te udne jeseni, prepune oluja i poplava, Metar Yehudi izgledao je kao da ga tite brige, kao da predvia neku bezimenu propast, neto toliko mrano da se o tomu nije usuivao govoriti naglas. Nakon to me cijeloga ljeta mazio, poticao me da se suoim sa svim tekoama mojih duhovnih vjebi, odjednom kao da ga je napustilo svako zanimanje za mene. Sve je ee nestajao, a jednom ili dvaput vratio se vonjajui po piu; ak je prestao pouavati Aesopa. U oi mu se uvukla nova tuga, izgledao je mrano i zlokobno. Danas mi je veina toga mutna, no pamtim kako je, tijekom onih nekoliko trenutaka kad me poastio svojim drutvom, bio iznenaujue prisan. Iz te magle izdvaja se jedan dogaaj - jedne veeri, poetkom listopada, vratio se kui s novinama pod rukom i irokim osmijehom na licu. Imam dobre vijesti za tebe, rekao je, i sjeo rairivi novine na kuhinjskome stolu. Tvoj klub je pobijedio. Nadam se da te to veseli, budui da tu pie kako je prolo trideset osam godina otkako su bili prvaci. Moj klub?Saint Louis Cardinals. Oni su tvoj klub, nije li tako? Jo kako jesu. S njima sam dok sam iv.Dakle, pie da su osvojili svjetsko prvenstvo. Prema onomu to ovdje pie, sedma igra bila je neto najuzbudljivije u povijesti.Tako sam saznao da su mi deki postali prvaci 1926. Metar Yehudi proitao mi je napis o dramatinoj sedmoj igri, kad je Grover Cleveland Alexander uao kako bi izbacio Tonvja Lazzerija sa sve etiri baze pokrivene. Prvih nekoliko minuta mislio sam da izmilja. Posljednje sam uo da je Alexander bio glavna faca u Philadelphiji, a Lazzerijevo mi ime nije znailo nita. Zvualo je poput hrpe nekakvih stranih pageta prelivenih umakom od enjaka, no metar mi je tada rekao da je Lazzeri novak, a da je Grover u Cardinalse doao usred sezone. Dan prije imao je devet bacanja i tako Yanksima unitio priliku da dobiju tri utakmice za redom - tada mu je Rogers Hornsbv sa svog mjesta dovikivao neka samo proba postii optravanje. Tada je stari momak uteturao na teren, pijan40ko letva jo od sinonje terevenke, i pokosio mladu njujorku usijanu glavu. Nekoliko centimetara vie, i pria bi zavrila drugaije. U drugom bacanju, Lazzeri je zabio loptu u gledalite na lijevoj strani, straan udarac koji je sudac u posljednjem trenutku proglasio neispravnim. Dovoljno da ovjeka udari kap. Alexander se drao dobro cijelu osmu i devetu igru, kako bi osigurao pobjedu, a niz je zavrio kad je Babe Ruth, jedini sultan bejzbola, izletio iz igre zbog pokuaja krade druge baze. Nikad nije bilo takve utakmice. Najlua, najpaklenija igra u povijesti, iz koje su moji Crvendai izali kao prvaci, kao najbolja ekipa na svijetu.To je za mene bila prekretnica, najznaajniji dogaaj u mom mladom ivotu, no po svemu drugomu, jesen je bila mrana vjenost, duga meuigra puna dosade i utnje. Nakon nekog vremena toliko sam postao nemiran da sam Aesopu rekao kako ne bih imao nita protiv da me naui itati. Bio je i vie nego spreman, samo je prvo to morao rijeiti s Metrom Yehudijem, i kad mu je metar dopustio, moram priznati da me to malo pogodilo. Oduvijek je govorio kako me eli ostaviti to glupljim - kako je to prednost kad je u pitanju moja obuka - no sad je jednostavno okrenuo kaput i bez ikakvog objanjenja promijenio miljenje. Neko sam vrijeme mislio da je od mene digao ruke, pa mi je u srcu bujalo razoaranje, pasja tuga koja je u prah satrla sve moje blistave snove. Sto sam skrivio, pitao sam se, zato me napustio onda kad mi je najpotrebniji?Tako sam, uz Aesopovu pomo, uio slova i brojke, i kad sam zapoeo, uio sam toliko brzo da sam se znao zapitati u emu je zapravo problem. Ako ve neu poletjeti, onda bar metra mogu uvjeriti da nisam tupan, no za to mi je trebalo tako malo napora da sam tu pobjedu ubrzo poeo smatrati posve ispraznom. Raspoloenje u kui poraslo je nakratko u studenomu, kad se naglo prekinula nestaica hrane. Nikomu ne rekavi kako je doao do novca, metat je potajno dogovorio isporuku konzervi. Jednog jutra nam se pred vrata dovezao kamion i dvojica jakota poeli su iskrcavati kutije. Bilo ih je na stotine, a u svakoj dva tuceta limenki svakovrsno povre, meso, juhe, pudinzi, konzervirane breskve i marelice bila je to poplava nezamislivog obilja. Aesop i ja zabuljili smo se kao telci u arena vrata, a metat je sve to vrijeme stajao prekriivi ruke na prsima; neto kasnije pozvao nas je k sebi i stavio nam ruke na ramena. Ovo se ni izdaleka ne moe mjeriti

s kuhinjom Majke Sioux, rekao je, no neizmjerno je bolje od ganaca. Kad vas sve izda, samo se sjetite na koga moete raunati. Bez obzira na to koliko nam crno bilo, uvijek u nai nain da nas izvuem.Ma kako to izveo, kriza je zavrila. Smonica je ponovno bila puna, i nismo vie ustajali od stola eljni jo hrane, nismo vie cmizdrili zbog kruljenja u elucima. Moglo bi se pomisliti da je tim preokretom zadobio nau doivotnu zahvalnost, no zapravo smo to ubrzo nauili uzimati zdravo za gotovo. Nakon samo deset dana inilo nam se posve prirodnim da jedemo obilno, a ve krajem mjeseca jedva smo pamtili dane kad hrane nije bilo. Tako vam je to. Sve dok vam nedostaje neto, za tim udite danonono. Samo kad bih to mogao imati, govorite, time bih rijeio sve svoje probleme. No kad jednom doprete do toga, kad vam u rukama konano zavri predmet elja, onda brzo gubi svu svoju privlanost. Nameu se druge elje, osjeaju se nove udnje, i malo po malo ovjek otkriva da je opet na poetku. Tako je bilo i s mojom poukom iz itanja; tako i s novonastalim obiljem natrpanim po kuhinjskim ormarima. Vjerovao sam da e sve to promijeniti stanje, no na kraju se sve svelo na sjene, na udnje koje su zamjenjivale ono to sam istinski elio - upravo ono to nisam mogao imati. Dakle, na to se svodi pria o svim tim mjesecima. udio sam za metrovom ljubavlju, i tu udnju nije mogla zadovoljiti nikakva hrana. Nakon dvije godine, nauio sam da je sve to jesam poteklo izravno od njega. Stvorio me na vlastitu sliku, a sad ga vie nije bilo. Zbog nekih, meni tada neshvatljivih razloga, osjeao sam da sam ga izgubio zauvijek.Nikad mi nije padalo na pamet pomiljati na gospodu Witherspoon. ak ni kad je jedne veeri Majka Sioux nabacila neto o metrovoj 'gospi udovi' iz Wichite, nisam uspio poslagati kockice. U tom sam pogledu bio posve zaostao, jedanaestogodinji sveznadar koji nije shvaao ono temeljno to se zbiva izmeu mukaraca i ena. Pretpostavljao sam da je rije o putenim, sporadinim grevima zabludjele poude, i kad mi je Aesop priao o smjetanju svoga stojka u zgodnu, vruu picu (bio je upravo navrio sedamnaestu), odmah sam pomislio na kurve koje sam poznavao u Saint Louisu, grube, lajave lutke koje su se u dva sata izjutra klatarile ulicama i prodavale tijela za beutan i stvaran novac. Nisam imao pojma o zreloj ljubavi, o braku, o ikakvim, takozvanim, uzvienim osjeajima. Jedini brani par koji sam vidio bili su tetak Slim i teta Peg, a taj je spoj bio toliko brutalan, takvo bezumlje pljuvanja, kletvi i buke, da je vjerojatno bilo posve logino to sam ivio u potpunom neznanju. Kad bi metar odlazio od kue, pretpostavljao sam da negdje karta poker ili ispija bocu kakve brije po krmama u Ciboli. Nikad mi nije padalo na pamet da bi mogao biti u Wichiti, i da bi udvarao dami otmjenoj poput Marion Witherspoon - to mu je postupno slamalo srce. I sam sam je pogledao, no tada sam bio toliko bolestan i grozniav, da je sejedva sjeam. Bila je halucinacija, privid roen u samrtnim trzajima i iako bi mi povremeno njezino lice bljesnulo pred oima, nisam je smatrao stvarnom. U najboljem sam je sluaju smatrao majkom - no tada bi me obuzeo strah prestravio bih se to nisam uspio prepoznati duh vlastite majke.Trebalo je nekoliko gotovo potpunih katastrofa da me dovedu u red. Poetkom prosinca, Aesop se porezao otvarajui limenku ueerenih bre-skvi. Isprva nije izgledalo nimalo opasno, bila je to samo ogrebotina koja je trebala zacijeliti zaas, no umjesto kraste, sve je nabreklo i pretvorilo se u strahotnu kvrgu gnoja i boli; trei dan Aesop je leao u postelji s visokom temperaturom. Bila je srea to se Metar Yehudi tada zatekao doma jer je, osim drugih talenata, posve pristojno poznavao medicinu i kad je sljedeeg jutra otiao u Aesopovu sobu da vidi kako je bolesnik, siao je nakon dvije minute, odmahujui glavom, i zaustavljajui navalu suza. Nemamo vremena, rekao mi je. Gangrena se proirila, i ako se odmah ne rijeimo tog prsta, proirit e mu se na aku i na podlakticu. Tri van i reci Majci Sioux da ostavi sve to radi i stavi dva lonca vode na tednjak. Ja idem u kuhinju nabrusiti noeve. Moramo ga operirati za najvie jedan sat.Uinio sam to mi je rekao, i nakon to sam odvukao Majku Sioux s dvorita, otrao sam u kuu, popeo se na kat i smjestio se pored prijatelja. Aesop je izgledao strano. Bogato crnilo njegove koe pretopilo se u pranjavo, pjegavo sivilo, i uo sam kako mu lajm grgori u grudima dok mu se glava ljuljala na jastuku.Dri se, stari, rekao sam. Jo samo malo. Metar e te izlijeiti, i prije nego to trepne, ve e sjediti za tipkama i drndati neke svoje pjesmuljke.Walte? upita je. Walte, jesi li to ti? Otvorio je svoje zakrvavljene oi) i pogledao u smjeru

mojega glasa, ali su mu bile toliko zamuene da sumnjam kako me vidio.Naravno da sam ja, odvratio sam. Sto misli, tko bi sjedio pored tebe u ovakvom trenutku?Walte, odrezat e mi prst. Bit u unakaen do smrti, nee me htjeti nijedna djevojka.Ve si ionako unakaen do smrti, a to te nije sprijeilo da lovi pice. Aesope, nee ti odrezati pimpek. Samo prst, i to prst na lijevoj ruci. Sve dok ti je stojko na svome mjestu, moe eviti do sudnjeg dana.Ne elim ostati bez prsta, zatulio je. Ako izgubim prst, to znai da nema pravde. To znai da mi je Bog okrenuo lea.Ja sam imam samo devet i pol prstiju, i to mi nimalo ne smeta. Kad ostane bez prsta, bit emo kao blizanci. Poasni lanovi Kluba devetoprstih, braa dok ne otegnemo papke ba kao to metar uvijek obiava rei.Uinio sam s