ivo vreloliturgijsko-pastoralni list
od 22. oujka do 11. travnja 2009.
Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji god. XXVI. cijena: 13 kn332009
od 22. oujka do 11. travnja 2009.od 22. oujka do 11. travnja 2009.
Vazmeno bdjenje
VVVVVVVVVVVVV2009 3
VVVivo vrelo
ISSN 1331-2170 UDK 282
urednikova rije
Ovo je no
naa tema: Vazmeno bdjenje
Vazmeno bdjenje Slike Uskrsau svjetlu simbolizma bdjenja, I. ii
Hvalospjev uskrsnoj svijei Exsultet, I. ako
Vazmena liturgija nade i svjetla, A. Crnevi
otajstvo i zbilja
Biblijska razmiljanja: I. ako, A. Crnevi,
S. Slikovi, M. pehar, . Tanji, I. Ragu
etvrta korizmena nedjelja
Peta korizmena nedjelja
Nedjelja Muke Gospodnje. Cvjetnica
Misa Veere Gospodnje. Veliki etvrtak
Petak Muke Gospodnje. Veliki petak
Vazmeno bdjenje
trenutak: pisma itatelja
Rijei uz gestu pruanja mira
1
2
16
40
God. XXVI. (2009.)Liturgijsko-pastoralni list
za promicanje liturgijske obnove
Glavni i odgovorni urednik: Ante Crnevi
Uredniko vijee:Petar Bai, Ante Crnevi,
Ivan uri, msgr. Ivan ako,msgr. Antun kvorevi,
Ivica ii
Predsjednik urednikog vijea:msgr. Antun kvorevi
Urednitvo:Ante Crnevi, Ivan Andri,
Gabrijela Milievi
Gra ka priprema:Tomislav Koak
Izdava i nakladnik:Hrvatski institut za liturgijski pastoralpri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji
Kaptol 2610000 ZAGREB
Telefon: 01 3097 117Faks: 01 3097 118
e-mail: [email protected]
Tisak:Gra ka Markulin, Lukavec
. Seder: Uskrsnue(Hrvatsko katoliko sveuilite)
UREDNIKOVA RIJE
1
IVO VRELO 3-2009
L Ovo je noL iturgijom vazmene noi odjekuje sveani hvalospjev (praeconim pa-schale) koji izrie pohvale Svetoj noi koja jedina zavrijedi znati vri-jeme i as kada je Krist od mrtvih ustao. No, koja simbolizira tamu i neznanje, postaje dostojna najuzvienijeg znanja. No, koja svojom tamom sve skriva i sve pokriva snom, sada postaje objaviteljicom Bojega spasenja te sve poziva na budnost pred Svjetlom koje nema zalaza. Zanimljivo je da je ukupnost obrednoga slijeda u vazmenoj noi nazvana bdjenjem. Kao da se i samim nazivkom eli produiti slavlje izvan vremena koje je omeeno obrednim trajanjem. Bdjenje uvodi u novost, u dan, u Dan koji nema zalaza. Zato je bdjenje liturgijska slika ozraja nade i iekivanja iz kojega se razu-mijeva smisao itavoga vazmenog slavlja.
Premda je liturgija vazmenoga bdjenja vremenska preslika noi uskrsnu-a, ipak nije dostatno rei da se smisao toga iskonskog bdjenja iscrpljuje u spomenu na svetu no Kristove Pashe. Bdjenje je uvijek usmjereno naprijed, prema Onomu koji dolazi. Bdjeti umije samo onaj tko se nada Dolazeemu, tko ga iekuje s radou i nadom. Potrebno je, stoga, na liturgijski spomen (memoriale) Bojih spasenjskih djela trajno oivljavati nadom u puninu Bojega spasenja, udnjom za Kristovim ponovnim dolaskom.
Slika bdjenja u dananjoj je kranskoj misli vrsto ugraena u duhov-nost vremena doaa, nazvanoga vremenom bdjenja i iekivanja, pri emu se misao usmjerava na Kristov povijesni dolazak u tijelu. No, izvornost svakome kranskome bdjenju jest u iekivanju Kristova ponovnoga do-laska. Rasvijetljeni objavom Uskrsnua, ostavljeni smo pred njegovim pra-znim grobom u nadi novoga i potpunoga zajednitva s njim. Stoga vaz-meno bdjenje istie pashalnost i tranzitornost kranskoga ivota: u trajnoj smo usmjerenosti prema Kristu koji e doi u slavi te oitovati puninu Oeve ljubavi prema svakome ovjeku. Bdjenje nije obred, nije sadraj obreda, ne-go najsveanija forma slavljenja liturgije te ujedno i najvjerodostojnija for-ma ivljenja.
U elji da slavljenje Kristove Pashe prui pashalnu usmjernost ivotu na-ih zajednica, razmiljanja sabrana u ovome broju ivoga vrela usmjeruju nas na zamjeivanje obrednoga bogatstva Vazmenoga bdjenja. Svjetlo, rije, vo-da i kruh temeljni simboli etiriju dijelova vazmenoga bdjenja u sredi-te naega liturgijskog iskustva stavljaju Uskrsloga koga prepoznajemo pod tim prilikama vazmenoga sakramenta poueni njegovim naukom: Ja sam svjetlost svijeta (Iv 8,12), Rijei koje sam vam govorio duh su i ivot (Iv 6,63), Voda koju u ja dati postat e izvorom vode koja struji u ivot vje-ni (Iv 4,14), Ja sam kruh ivota (Iv 6,35). Udionitvo u tome sakramentu daje nam snagu trajnoga bdjenja sve dok ne doe u svojoj slavi.
Urednik
NAA TEMA
2
Vazmeno bdjenje
AAko kransko bogosluje svoj izvorni trenutak pronalazi u Vazmu i ako se u njemu ogledaju svi vidovi slavlja Kristova Otajstva, bogo-sluje vazmenog bdjenja tvori njegovo arite. Sredinje mjesto Vazme-nog bdjenja u liturgiji Crkve bitno je vezano uz sredinjost Kristove Pa-she u Otajstvu njegova dogaaja. Odatle vazmena svetkovina crpi svoje znaenje, a liturgijska godina pronalazi svoje ukorjenjenje. Svetkovina Vazma zasigurno bi bila nerazumljiva bez vazmenoga bdjenja. Vazam za-poinje bdjenjem, tj. nonim bogoslujem. No, bdjenje nije samo uvod u Vazam, nego dogaaj prebivanja u okrilju njegova otajstva. Stoga je vaz-meno bdjenje s pravom nazvano Majkom svih bdjenja vrijeme bud-nog iekivanja koje se u svakome pogledu otjelovljuje u sudjelovanju na Otajstvu Kristova prijelaza.
Kroz pregrt slika i simbola vazmeno bdjenje kazuje zbiljnost ucije-pljenosti krana u Kristovu smrtnu naputenost i slavu uskrsnua. Vaz-meno bdjenje tako predstavlja sredite dinamizma vjere u kojemu se ukrtava njezin krsni i euharistijski identitet, proet obrednou prijela-za. Smjetenost slavlja Vazma u no i njegova vezanost uz bdjenje poka-zuju, kroz razliite vidove, simboliki dinamizam iekivanja, budnoga sudjelovanja na Otajstvu Pashe/Prijelaza iz smrti u novost ivota. Litur-gija na toj okosnici produbljuje otajstvenost vremena pruajui ritam fi-gurama prijelaza i dionitva. Kroz liturgiju svjetla i rijei, krsta, potvrde i euharistije ponazouje se Crkva pridruena Kristovoj proslavi. No, to u tom slavlju vatre, vode i gozbe znai bdjeti? Je li bdjenje tek prigodni nain svetkovanja Uskrsa ili se u njegovoj nutrini, u njegovim slikama i simbolima pronalazi neto uistinu bitno za istinsko iskustvo Vazma?
Subotnje iskustvo iekivanja Slavlje Kristova Uskrsnua nerazdruivo je povezano s otajstvom njego-ve muke i smrti. Uskrs iz njih izranja. Naime, vazmeno trodnevlje spomi-nje se triju prijelaza: Kristovo predanje na posljednjoj veeri, potom pri-jelaz u smrt te proslavljeni prijelaz u ivot. U sva tri sluaja, na izravan ili neizravan nain pojavljuje se izraz bdjeti. Budnost koju Krist zahtjeva od svojih uenika kao da postaje preduvjet vjernosti, blizine, dionitva na njegovom dogaaju. I liturgija Crkve, obnavljajui spomen na djelo ot-kupljenja, posreduje ona ista iskustva koja su imali Isusovi uenici. Ta-ko je i sa zbiljnou bdjenja. Poziv na budnu pozornost protee se uzdu vazmenoga trodnevlja, a svoj vrhunac dosee u vazmenoj noi u vaz-menom bdjenju. Sva bogosluja vazmenog trodnevlja produuju se u no ili pak zapoinju sumrakom. Okrilje tame jasno ukazuje na dovrenost,
Vazmeno bdjenjeSlike Uskrsa u svjetlu simbolizma bdjenja
Ivica ii
Slavlje Kristova Uskrs-nua nerazdruivo je povezano s otajstvom njegove muke i smrti. Uskrs iz njih izranja.
Naime, vazmeno trod-nevlje spominje se
triju prijelaza: Kristovo predanje na posljednjoj
veeri, potom prijelaz u smrt te proslavljeni
prijelaz u ivot. U sva tri sluaja, na izravan
ili neizravan nain pojavljuje se izraz
bdjeti. Budnost koju Krist zahtjeva od svojih uenika kao da postaje
preduvjet vjernosti, blizine, dionitva na njegovom dogaaju.
3
33ivo vreloivo vrelo3ivo vrelo33ivo vrelo320092009320093320093ali i pripovijeda intimnu dramu zajednitva i ra-stanka, tragiku predanja te smrtni spokoj u ko-jega je uronjeno otajstvo subote.
Vazmeno se bdjenje izravno oslanja na otaj-stvo subote. Meutim, njihova poveznica nije samo kronoloke naravi. Naime, vazmena no nije samo premosnica izmeu subote i nedjelje. U liturgiji je njihova sveza protkana motivom budnog iekivanja. Kristov poinak u grobu, odnosno, silazak nad carstvo mrtvih, nadove-zuje se na prvi trenutak u kojemu Crkva uie svjetlo Kristovo. Tako se u posljednjoj toki ke-notike naputenosti, u smrtnoj osami, iz ogo-ljene utnje subotnjeg spokoja dogaa pashalni prijelaz u novost ivota. I zato je ve praznina subote prepuna iekivanja. Vazmeno bdjenje, dakle, ve u subotnjem iskustvu poznaje budnu napetost iekivanja.
Bdjenje od nespokoja do vjereVrijeme noi uvijek je zaogrnuto intimnou. Su-mrak uvijek pripovijeda dovrenost, okonanost poslova i dogaaja dana. Veer odlae imperati-ve dana, a preputa se spokoju. I dok je trenutak veeri obiljeen gozbom zajednitva, trenutci-ma sabranosti i spokoja, odvojenosti i intimno-sti, subotnje iskustvo zatvorenoga groba unosi u nespokoj bdjenja. Analogija smrti i noi nadale-ko je poznata. ak i u uobiajenom govoru slika no se koristi kao metafora smrti. Slino je i s do-ivljajem sna. Nije li uostalom izraz usnuti ubla-ena metafora, eufemizam smrti? Antropoloko iskustvo veernjeg spokoja i sna ne nalazi se da-leko od liturgijskoga iskustva. Slike subotnjega iskustva to jasno pokazuju.
Bdjenje je u tradicijama svetoga, a tako i u biblijskoj tradiciji, opeprisutna pojava. Ba kao i iskustvo sna, bdjenje je vrijeme objave. Tko spava kao da se nalazi u stanju smrtnoga spokoja. No, tko spava moe se nai i u isku-stvu onirike objave. Jakovljev san (Post 28,10-22) kazuje da je san mjesto obeanja i objave. No, odupiranje snu takoer moe biti shvaeno kao udnja za ivotom, tovie, simbol ivljenja. Dok se u smrti duh udaljuje od tijela (Levy-Bruhl), u bdjenju se ovjek sav pronalazi iv, sav prisutan u sebi. Budnost obznanjuje ivotnost,
prisutnost, usredotoenost na ivot. Ne udi to se blagdani, a ta
