3živo vrelo - hilp.hr · Premda je liturgija vazmenoga bdjenja vremenska preslika noći uskrsnu- ća, ipak nije dostatno reći da se smisao toga iskonskog bdjenja iscrpljuje u spomenu

živo vreloliturgijsko-pastoralni list

od 22. ožujka do 11. travnja 2009.

Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji • god. XXVI. • cijena: 13 kn332009

od 22. ožujka do 11. travnja 2009.od 22. ožujka do 11. travnja 2009.

Vazmeno bdjenje

VVVVVVVVVVVVV2009 3

VVVživo vrelo

ISSN 1331-2170 – UDK 282

urednikova riječ

Ovo je noć…

naša tema: Vazmeno bdjenje

Vazmeno bdjenje – Slike Uskrsa

u svjetlu simbolizma bdjenja, I. Žižić

Hvalospjev uskrsnoj svijeći – Exsultet, I. Šaško

Vazmena liturgija nade i svjetla, A. Crnčević

otajstvo i zbilja

Biblijska razmišljanja: I. Šaško, A. Crnčević,

S. Slišković, M. Špehar, Ž. Tanjić, I. Raguž

Četvrta korizmena nedjelja

Peta korizmena nedjelja

Nedjelja Muke Gospodnje. Cvjetnica

Misa Večere Gospodnje. Veliki četvrtak

Petak Muke Gospodnje. Veliki petak

Vazmeno bdjenje

trenutak: pisma čitatelja

Riječi uz gestu pružanja mira

1

2

16

40

God. XXVI. (2009.)Liturgijsko-pastoralni list

za promicanje liturgijske obnove

Glavni i odgovorni urednik: Ante Crnčević

Uredničko vijeće:Petar Bašić, Ante Crnčević,

Ivan Ćurić, msgr. Ivan Šaško,msgr. Antun Škvorčević,

Ivica Žižić

Predsjednik uredničkog vijeća:msgr. Antun Škvorčević

Uredništvo:Ante Crnčević, Ivan Andrić,

Gabrijela Miličević

Gra� čka priprema:Tomislav Košćak

Izdavač i nakladnik:Hrvatski institut za liturgijski pastoralpri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Kaptol 2610000 ZAGREB

Telefon: 01 3097 117Faks: 01 3097 118

e-mail: [email protected]

Tisak:Gra� ka Markulin, Lukavec

Đ. Seder: Uskrsnuće(Hrvatsko katoličko sveučilište)

UREDNIKOVA RIJEČ

1

ŽIVO VRELO 3-2009

L Ovo je noć…

L iturgijom vazmene noći odjekuje svečani hvalospjev (praeconim pa-schale) koji izriče pohvale Svetoj noći »koja jedina zavrijedi znati vri-jeme i čas kada je Krist od mrtvih ustao«. Noć, koja simbolizira tamu

i neznanje, postaje dostojna najuzvišenijeg znanja. Noć, koja svojom tamom sve skriva i sve pokriva snom, sada postaje objaviteljicom Božjega spasenja te sve poziva na budnost pred Svjetlom koje nema zalaza. Zanimljivo je da je ukupnost obrednoga slijeda u vazmenoj noći nazvana bdjenjem. Kao da se i samim nazivkom želi produžiti slavlje izvan vremena koje je omeđeno obrednim trajanjem. Bdjenje uvodi u novost, u dan, u Dan koji nema zalaza. Zato je bdjenje liturgijska slika ozračja nade i iščekivanja iz kojega se razu-mijeva smisao čitavoga vazmenog slavlja.

Premda je liturgija vazmenoga bdjenja vremenska preslika noći uskrsnu-ća, ipak nije dostatno reći da se smisao toga iskonskog bdjenja iscrpljuje u spomenu na svetu noć Kristove Pashe. Bdjenje je uvijek usmjereno naprijed, prema Onomu koji dolazi. Bdjeti umije samo onaj tko se nada Dolazećemu, tko ga iščekuje s radošću i nadom. Potrebno je, stoga, naš liturgijski spomen (memoriale) Božjih spasenjskih djela trajno ‘oživljavati’ nadom u puninu Božjega spasenja, žudnjom za Kristovim ponovnim dolaskom.

Slika bdjenja u današnjoj je kršćanskoj misli čvrsto ugrađena u duhov-nost vremena došašća, nazvanoga vremenom bdjenja i iščekivanja, pri čemu se misao usmjerava na Kristov povijesni dolazak »u tijelu«. No, izvornost svakome kršćanskome bdjenju jest u iščekivanju Kristova ponovnoga do-laska. Rasvijetljeni objavom Uskrsnuća, ostavljeni smo pred njegovim pra-znim grobom – u nadi novoga i potpunoga zajedništva s njim. Stoga vaz-meno bdjenje ističe pashalnost i tranzitornost kršćanskoga života: u trajnoj smo usmjerenosti prema Kristu koji će doći u slavi te očitovati puninu Očeve ljubavi prema svakome čovjeku. Bdjenje nije obred, nije sadržaj obreda, ne-go najsvečanija forma slavljenja liturgije te ujedno i najvjerodostojnija for-ma življenja.

U želji da slavljenje Kristove Pashe pruži pashalnu usmjernost životu na-ših zajednica, razmišljanja sabrana u ovome broju Živoga vrela usmjeruju nas na zamjećivanje obrednoga bogatstva Vazmenoga bdjenja. Svjetlo, riječ, vo-da i kruh – temeljni simboli četiriju dijelova vazmenoga bdjenja – u sredi-šte našega liturgijskog iskustva stavljaju Uskrsloga koga prepoznajemo pod tim »prilikama vazmenoga sakramenta« – poučeni njegovim naukom: »Ja sam svjetlost svijeta« (Iv 8,12), »Riječi koje sam vam govorio duh su i život« (Iv 6,63), »Voda koju ću ja dati postat će izvorom vode koja struji u život vječ-ni« (Iv 4,14), »Ja sam kruh života« (Iv 6,35). Udioništvo u tome sakramentu daje nam snagu trajnoga bdjenja – sve dok ne dođe u svojoj slavi.

Urednik

NAŠA TEMA

2

Vazmeno bdjenje

AAko kršćansko bogoslužje svoj izvorni trenutak pronalazi u Vazmu i ako se u njemu ogledaju svi vidovi slavlja Kristova Otajstva, bogo-

služje vazmenog bdjenja tvori njegovo žarište. Središnje mjesto Vazme-nog bdjenja u liturgiji Crkve bitno je vezano uz središnjost Kristove Pa-she u Otajstvu njegova događaja. Odatle vazmena svetkovina crpi svoje značenje, a liturgijska godina pronalazi svoje ukorjenjenje. Svetkovina Vazma zasigurno bi bila nerazumljiva bez vazmenoga bdjenja. Vazam za-počinje bdjenjem, tj. noćnim bogoslužjem. No, bdjenje nije samo uvod u Vazam, nego događaj prebivanja u okrilju njegova otajstva. Stoga je vaz-meno bdjenje – s pravom nazvano Majkom svih bdjenja – vrijeme bud-nog iščekivanja koje se u svakome pogledu otjelovljuje u sudjelovanju na Otajstvu Kristova prijelaza.

Kroz pregršt slika i simbola vazmeno bdjenje kazuje zbiljnost ucije-pljenosti kršćana u Kristovu smrtnu napuštenost i slavu uskrsnuća. Vaz-meno bdjenje tako predstavlja središte dinamizma vjere u kojemu se ukrštava njezin krsni i euharistijski identitet, prožet obrednošću prijela-za. Smještenost slavlja Vazma u noć i njegova vezanost uz bdjenje poka-zuju, kroz različite vidove, simbolički dinamizam iščekivanja, budnoga sudjelovanja na Otajstvu Pashe/Prijelaza iz smrti u novost života. Litur-gija na toj okosnici produbljuje otajstvenost vremena pružajući ritam fi-gurama prijelaza i dioništva. Kroz liturgiju svjetla i riječi, krsta, potvrde i euharistije ponazočuje se Crkva pridružena Kristovoj proslavi. No, što u tom »slavlju vatre, vode i gozbe« znači bdjeti? Je li bdjenje tek prigodni način svetkovanja Uskrsa ili se u njegovoj nutrini, u njegovim slikama i simbolima pronalazi nešto uistinu bitno za istinsko iskustvo Vazma?

Subotnje iskustvo iščekivanja Slavlje Kristova Uskrsnuća nerazdruživo je povezano s otajstvom njego-ve muke i smrti. Uskrs iz njih izranja. Naime, vazmeno trodnevlje spomi-nje se triju prijelaza: Kristovo predanje na posljednjoj večeri, potom pri-jelaz u smrt te proslavljeni prijelaz u život. U sva tri slučaja, na izravan ili neizravan način pojavljuje se izraz bdjeti. Budnost koju Krist zahtjeva od svojih učenika kao da postaje preduvjet vjernosti, blizine, dioništva na njegovom događaju. I liturgija Crkve, obnavljajući spomen na djelo ot-kupljenja, posreduje ona ista iskustva koja su imali Isusovi učenici. Ta-ko je i sa zbiljnošću bdjenja. Poziv na budnu pozornost proteže se uzduž vazmenoga trodnevlja, a svoj vrhunac doseže u vazmenoj noći – u vaz-menom bdjenju. Sva bogoslužja vazmenog trodnevlja produžuju se u noć ili pak započinju sumrakom. Okrilje tame jasno ukazuje na dovršenost,

Vazmeno bdjenjeSlike Uskrsa u svjetlu simbolizma bdjenja

Ivica Žižić

Slavlje Kristova Uskrs-nuća nerazdruživo je povezano s otajstvom njegove muke i smrti. Uskrs iz njih izranja.

Naime, vazmeno trod-nevlje spominje se

triju prijelaza: Kristovo predanje na posljednjoj

večeri, potom prijelaz u smrt te proslavljeni

prijelaz u život. U sva tri slučaja, na izravan

ili neizravan način pojavljuje se izraz

bdjeti. Budnost koju Krist zahtjeva od svojih učenika kao da postaje

preduvjet vjernosti, blizine, dioništva na njegovom događaju.

3

33živo vreloživo vrelo3živo vrelo33živo vrelo320092009320093320093ali i pripovijeda intimnu dramu zajedništva i ra-stanka, tragiku predanja te smrtni spokoj u ko-jega je uronjeno otajstvo subote.

Vazmeno se bdjenje izravno oslanja na otaj-stvo subote. Međutim, njihova poveznica nije samo kronološke naravi. Naime, vazmena noć nije samo premosnica između subote i nedjelje. U liturgiji je njihova sveza protkana motivom budnog iščekivanja. Kristov počinak u grobu, odnosno, silazak nad carstvo mrtvih, nadove-zuje se na prvi trenutak u kojemu Crkva užiže svjetlo Kristovo. Tako se u posljednjoj točki ke-notičke napuštenosti, u smrtnoj osami, iz ogo-ljene šutnje subotnjeg spokoja događa pashalni prijelaz u novost života. I zato je već ‘praznina’ subote prepuna iščekivanja. Vazmeno bdjenje, dakle, već u subotnjem iskustvu poznaje budnu napetost iščekivanja.

Bdjenje – od nespokoja do vjereVrijeme noći uvijek je zaogrnuto intimnošću. Su-mrak uvijek pripovijeda dovršenost, okončanost poslova i događaja dana. Večer odlaže imperati-ve dana, a prepušta se spokoju. I dok je trenutak večeri obilježen gozbom zajedništva, trenutci-ma sabranosti i spokoja, odvojenosti i intimno-sti, subotnje iskustvo zatvorenoga groba unosi u nespokoj bdjenja. Analogija smrti i noći nadale-ko je poznata. Čak i u uobičajenom govoru slika noć se koristi kao metafora smrti. Slično je i s do-življajem sna. Nije li uostalom izraz usnuti ubla-žena metafora, eufemizam smrti? Antropološko iskustvo večernjeg spokoja i sna ne nalazi se da-leko od liturgijskoga iskustva. Slike subotnjega iskustva to jasno pokazuju.

Bdjenje je u tradicijama svetoga, a tako i u biblijskoj tradiciji, općeprisutna pojava. Baš kao i iskustvo sna, bdjenje je vrijeme objave. Tko spava kao da se nalazi u stanju smrtnoga spokoja. No, tko spava može se naći i u isku-stvu oniričke objave. Jakovljev san (Post 28,10-22) kazuje da je san mjesto obećanja i objave. No, odupiranje snu također može biti shvaćeno kao žudnja za životom, štoviše, simbol življenja. Dok se u smrti »duh udaljuje od tijela« (Levy-Bruhl), u bdjenju se čovjek sav pronalazi živ, sav prisutan u sebi. Budnost obznanjuje životnost,

prisutnost, usredotočenost na život. Ne čudi što se blagdani, a tako i Vazam, ucjepljuju u isku-stvu budnosti, odnosno, u obrednosti bdjenja. Ako je budnost sama metafora života koja pro-žima duh i tijelo, koja se odupire prirodnom ri-tmu da bi istim izrazila svu izvanrednost odnosa s Bogom, obrednost bdjenja usmjerava budnost i pruža joj sadržaj. Naime, bdjenje nije plod be-sanice, nego je izraz iščekivanja. Samo po sebi bdjenje ne znači ništa bez bez iščekivanja, bez upravljenosti prema dolasku. Bdjenje živi iz od-nosa obećanja prisutnosti. A obećanje je vazda upisano u srce vjerovanja.

Istina je da bdjenje poznaje nespokoj. Taj nespokoj proizlazi iz događaja koji su prelomi-li vrijeme i unijeli napetost iščekivanja. No, taj se nespokoj ne da izjednačiti s tjeskobom, jer su tjeskoba (petka) i subotnje iskustvo šutnje upravljeni k čistoj vjeri. Bdjeti vjerujući zapra-vo obznanjuje stav iščekivanja. Najdublja istina bdjenja počiva u iščekivanju. Čekati živi od bu-dućnosti, ali je istodobno povjerljivo oslonjeno na obećanje. Iščekivati živi od sjećanja, ali je istom vezano uz dolazak. Iščekivanje je u svim vidovima aktivan stav budnosti, iako čovjek na-izgled ostaje pasivan, jer ne raspolaže niti proš-lošću niti budućnošću. Aktivan stav bdijućega u isti je mah povjerljiva, vjerom ocrtana, izlože-

Isusovom smrću nastala je tama po svoj zemlji… Uskrsnuće je prolom Svjetla koje obasjava tamu čovjekova srca. Zato je

uskrsnućem čovjekov život preobražen u bdjenje,

u trajno iščekivanje konačne objave

Božje slave.

NAŠA TEMA

4

Vazmeno bdjenje

nost budućnosti. Iz tog je razloga razvidno za-što je bdjenje živo okrilje vjere. I zašto iščekiva-ti u svojoj biti znači vjerovati.

Subotnje iskustvo šutnje izrasle iz sumraka Velikoga petka u uskrsnom se bdjenju isprepli-će s iščekivanjem, sjećanjem i budnošću. Bogo-služje svjetla i riječi u velikom dijelu ucjepljuju se upravo u taj stav. Zapravo, ovi obredi tvore stav budnosti i pozornosti. Svjetlo i Riječ ka-zuju da bdjenje ponire u sjećanje na spasenj-ska Božja djela, u sjećanje koje se budno obraća obećanju. Kad Crkva u Vazmenom hvalospje-vu pjeva da »ova svijeća (...) neoslabljena osta-ne, da razgoni tamu ove noći« i kad moli da se »primljena na ugodni miris svjetlilima nebe-skim pridruži«, naviješta svezu njezina plame-na i Danice jutarnje. »Krist Uskrsli, povratnik od mrtvih, koji svijetli svakom čovjeku« cilj je budnoga iščekivanja. Stav vjerujućih eshatološ-ki je stav budnih, onih koji žive od obećanja sa-držanog u Riječi, onih koji prosvijetljeni Riječju žive upravljeni susretu.

Mysterium lunae – Mysterium lucis: noćno iskustvo vjere Bogoslužje Vazma nipošto ne zaobilazi smrt i od-sutnost. Svjetlo i tama, voda i vatra samo su neki simboli koji očituju ne samo pobjedu života nego i zbiljnost smrti. Bogoslužje vazmenog bdjenja uvodi vjernike u noćno iskustvo vjere. Već sam poziv na bdjenje zahtjeva radikalni prekid s uobi-čajenim »obredima večeri« te prepuštanje izlo-ženosti tami, izlazak u svjetlo uskrsa, odnosno, prijelaz preko obreda vatre, riječi, vode i gozbe u zoru Vazma. U bdjenju je vjernik pozvan pre-pustiti se noćnom iskustvu vjere, tj. iskoračiti iz »zakonitosti smrti« i zaživjeti u zbiljnosti »obe-ćanja života«. Pozvan je oduprijeti se smrtno-sti sna i zaživjeti iz eshatološke zbilje uskrsnuća. Pridruživanje Kristovu Vazmu, zastrto okriljem noći, biva dakle ocrtano izloženošću vjernika sli-kama smrti i života, dinamikom prijelaza iz tame u svjetlo te otajstvom vode i gozbe.

Noćno iskustvo vjere, različito od ogoljeno-sti subotnje šutnje, postupno preobražava jutar-nji prinos. Vazmeno bdjenje izričito ističe pri-nos svjetla, prinos hvale, vode, euharistije. Ako su

Kristova smrt i uskrsnuće bili prinos Ocu »za nas i za naše spasenje«, noćno bogoslužje vazmenoga bdjenja, kojim slavimo Očev odgovor na Kristovu žrtvu, utjelovljuje otajstvo prijelaza putem prino-sa svega onoga što za nas znači život. Svjetlo i vo-da, hrana i piće, zahvala i zajedništvo, tijelo i život bivaju uneseni u pashalni prinos da bi nam se tim istim činom vratili preobraženi.

Noćno iskustvo vjere više ne živi u stanju ogoljenosti subote niti u stanju tmine petka, nego u dinamici prijelaza, u snazi unesenosti u Otajstvo Kristove proslave. Noć kao premosni-ca i vrtlog vremena, mjesto je u kojem iščekiva-nje i bdjenje postupno dobivaju odgovor. Vaz-meno bdjenje nije besano prepuštanje praznini noći, nego prijelaz u vedrinu uskrsnoga jutra, jer noćno iskustvo vjere kuša uronjenost u išče-kivanje i preporođenje u preobraženoj zbilji su-sreta s Uskrslim.

Slike noći u vazmenom iskustvu vjere odu-vijek su u kršćanskoj tradiciji bile prožete sim-bolima svjetlosti. Vazmeni himan pjeva: »Ovo je noć o kojoj je pisano: i noć će sjati kao dan, i noć mi je svjetlo u radosti mojoj«, čime kazu-je preobrazbu subotnjeg iskustva u kliktaj rado-sti uskrsnog navještaja. Sveti Augustin govori o otajstvu mjeseca (mysterium lunae) u uskr-snoj noći, a liturgijska tradicija dobro poznaje trostruku isprepletenost kozmičkog simboliz-ma i liturgijskih obreda. Slaba svjetlost punoga mjeseca prelazi preko plamtećeg ognja i dose-že prve zrake sunca prvoga dana. Pritom, okre-nutost prema istoku – izvoru, tj. euharistijskom svetkovanju, koje je vrhunac Vazma, poznaje hod kroz tmine preko krsnog zdenca – materin-ske utrobe Crkve – prema gozbi Jaganjčevoj – vazmenom stolu Crkve.

Simbolički triptih: Svjetlo – voda – gozbaSimbolički imaginarij noći i svjetla u obredno-sti vazmenoga bdjenja, protkan motivima uz-dignuća (G. Durand), obznanjuje sav inicija-cijski značaj uskrsnog bogoslužja. Bogoslužje bdjenja mjesto je gdje se prosvjetljuje, čisti i hrani život vjernika Kristovim Vazmom. Štovi-še, vazmeno je bogoslužje mjesto i vrijeme pro-svjetljenja, krštenja i euharistije. Slavlje sakra-

5

33živo vreloživo vrelo3živo vrelo33živo vrelo320092009320093320093menata kršćanske inicijacije, smješteno u vazmeno bogo-služje, na najodličniji način očituje Crkvu koja rađa, jer je sama preporođena; Crkvu koja prosvjetljuje, jer je prosvijetljena i Crkvu koja slavi gozbu Jaganjče-vu, jer je njome sabrana i oblikovana, nahranjena i napojena. Cjelokupno bo-goslužje vazmenog bdjenja inicijacijski je oblikovano, budući da bogoslužje svje-tla i riječi uvodi u navještaj uskrsnuća, a u njegovoj snazi Crkva biva unesena u krsno vrelo. Euharistija je naposljetku konačna (ali i stalna) forma pritjelovlje-nja Kristovoj Pashi.

Ne ulazeći u svu složenost obreda vazmenoga bdjenja, koji vrve prethodno iznesenim motivi-ma i u čijim je pojedinostima moguće iščitati svu teologiju Uskrsa, na ovom se mjestu pokazuje da vazmeno bdjenje prebiva u inicijacijskoj dinami-ci velikoga simboličkog triptiha: svjetlo – voda – gozba. On se, naravno, ne da objasniti samo kronološkim slijedom, nego slijedom činā koji zrcale njihovu otajstvenost. Bdjenje je čin pristu-pa, incijacija u zbiljnost Krstove smrti i uskrsnu-ća. Stoga, ono nije prazno vrijeme u kojem se čo-vjek okreće sebi, nego izlazak u svjetlo, u život i u zajedništvo. Bdjenje pak preko čina svjetla, vode i gozbe poprima svoj sadržaj i njime se preobra-žava u iskustvo prisutnosti Uskrsloga.

Ako simbolizam u sebi sadrži kozmičku, oniričku i poetičnu dimenziju (P. Ricoeur), obredi vazmenog bdjenja to istinski dokazuju. U liturgiji svjetla, koja započinje u okrilju no-ći, a produžuju se u ophodu i poemi sjećanja i pohvale, svjetlo Kristovo (lumen Christi) užiže svjetlo vjere (lumen fidei), koje se preobražava u slušanje Riječi (auditus fidei). Poetika ‘uvod-nih’ obreda kroz kozmički simbolizam plame-na ponazočuje otajstvo Vazma pripovijedaju-ći potom povijest pada, izlaska i otkupljenja.

Pripovijedanje spasenjskih do-gađaja pretače se u navještaj Uskrsnuća, a navještaj rađa ispovijest vjere.

Krsno bogoslužje dina-miku svjetla preoblikuje u simbolizam prosvjetljenja u krsnom zdencu. Kao što uranjanjem uskrsne svijeće u krsno vrelo svjetlo i voda postaju jedno, tako u kršte-nju čovjek biva uronjen u Kristovu smrt i uskrišen na novi život. Biti krsno prepo-rođen i pomazan, pridružen zajednici vjerujućih po za-jedništvu s Uskrslim, ispu-njava otajstvo bdjenja isku-stvom uvedenosti u Savez. Njegovo je pak svetkovanje okrunjeno gozbom Saveza.

Savez između svjetla i tame, neba i zemlje, va-tre i vode, ne priziva samo arhaični značaj stva-ranja/preporođenja, izlaska/otkupljenja – odlu-čujućih događaja iz povijesti izabranoga naroda – nego u višeznačju svojih čina i formi ima za cilj otjeloviti otajstveni odnos između Kristove pa-she i vjerničkoga preporođenja te uvesti zajedni-cu u dioništvo na povijesti spasenjskih zahvata. Ako je dakle sklapanje Saveza u Prvoj objavi bi-lo povjereno ne samo žrtvi, nego i blagovanju, a Novi savez u pashalnoj večeri proživljava smrt i uskrsnuće Gospodinovo, euharistija u vazmenoj noći uvir je u koji utječu slavlja svjetla i vode. Eu-haristijsko blagovanje dioništvo je na Vazmu, tj. blagovanje besmrtnosti u znaku Novoga Saveza koje je Kristovo proslavljeno Tijelo.

Vazmeno bdjenje kroz slavlje svjetla, vode i gozbe tvori postupni hod Crkve u povijest (ana-mnesis) spasenja i u spasenjsku budućnost (es-haton), koji se susreću u sadašnjosti slavlja. U liturgijskom okrilju vazmenoga bdjenja pro-svjetljenje, pranje i blagovanje objedinjuju na-petost iščekivanja i sretnost susreta. Svjetlo, voda i gozba su u konačnici temeljne forme na-šega življenja koje, zahvaćene Kristom, postaju materinsko krilo novoga života.

menata kršćanske inicijacije, Pripovijedanje spasenjskih do-

Ovo je noć o kojoj je pisano: »I noć će sjati kao dan…«

(J. B. Dini, crkva sv. Križa, Wulkaprodersdorf, Austrija)

NAŠA TEMA

6

Vazmeno bdjenje

OOd ranoga srednjega vijeka, ali možda i prije, može se posvjedočiti vazmeno bdjenje koje na početku ima velebni uvodni obred, lucer-

narij, službu svjetla. Od 4. st. bio je običaj da se za Uskrs svečano osvije-tle gradovi. To je osvjetljavanje bilo u vezi s krštenjem. U vremenu kada je zbog svoje rijetkosti svjetlo svjetiljaka bilo dragocjeno, paljenje svje-tiljaka uvečer, praćeno molitvama, tvorilo je vjerski obiteljski obred na početku večere. Tako je i u samostanima to bio početak večere. U židov-stvu postoji molitva kidduš petkom navečer, čime započinje šabbat. Kr-šćani su u istome kontekstu vidjeli simbol Krista, svjetla svijeta (usp. Iv 8,12). Tijekom srednjega vijeka tematika svjetla snažnije se vezala uz Bo-žić, dok je za Uskrs naglašavana tematika života. Od istoga 4. st. obred je bio praćen pjevanjem spjeva Fos hilaron (Radosno svjetlo) koji tvori vr-hunac večernje molitve.

Za Uskrs, elogija, odnosno euharistija svjetla tematizira vazmeni na-vještaj koji vazmeno bdjenje preplavljuje radošću i ljepotom, slavljem i blistavošću. Iz toga se rađa jedan od najljepših lirskih tekstova zapadne li-turgije. U tome svjetlu treba gledati i pojam blagoslova koji je postupno izgubio svoje biblijsko značenje. Hebrejska berakah je ‘uzlazni blagoslov’, zahvala slična uvodu u euharistijsku molitvu, a on je zamijenjen ‘silaznim blagoslovom’ ognja, svjetla koje rasvjetljuje. Blagoslov se sve više materi-jalizirao. Premještajući naglasak s pohvale na epiklezu, blagoslov je po-stajao posveta materije (voštanice, ulja, vode i sl.). Umjesto zahvaljivanja Bogu za nešto, ističe se ‘blagoslov koji se daje nekomu ili nečemu’.

Hvalospjev uskrsnoj svijeći (lat. praeconium paschale; laus cerei) koji u rimskoj liturgiji započinje riječju exsultet (»Nek’ usklikne«) ima ulogu otvaranja, uvoda, glazbene ouverture, budući da u sebi već sadrži glavne motive slavlja. Hvalospjev ujedinjuje pohvalu vazmenoj noći s po-hvalom uskrsnoj svijeći. Iako je u starini postojao i hvalospjev pčelama, on se kao takav nije prenosio još od srednjega vijeka.

Tekst Hvalospjeva napisan je oko 400. godine na sjeveru Italije ili na jugu Galije i u njemu se lako prepoznaju glavne crte teologije sv. Ambro-zija, iako sam tekst ne potječe ispod njegove ruke.

Exsultet je u kasnoj antici i u ranome srednjovjekovlju rabljen u sta-rogalskoj vazmenoj liturgiji te ga se zove još i »galskim vazmenim hvalo-spjevom«. U rimsku je liturgiju vazmenoga bdjenja taj hvalospjev ušao iznenađujuće kasno (12./13. st.), a do tada se pjevao drugi (»Deus mun-di conditor«), o kojemu nalazimo svjedočanstvo u Starome gelazijevskom sakramentaru te je zbog toga nazvan »gelazijevskim uskrsnim hvalospje-vom«. Razni su kršćanski pisci pisali tekst hvalospjeva. Među njima: sv.

Hvalospjev uskrsnoj svijeći (lat. praeconium

paschale; laus cerei) koji u rimskoj

liturgiji započinje riječju exsultet

(»Nek’ usklikne«) ima ulogu otvaranja, uvoda,

glazbene ouverture čitavoga vazmenog bdjenja, budući da

u sebi već sadrži glavne motive slavlja. Hvalospjev ujedinjuje

pohvalu vazmenoj noći s pohvalom uskrsnoj

svijeći.

Hvalospjev uskrsnoj svijeći – ExsultetLiturgijsko-teološki govor vazmenoga bdjenja

Ivan Šaško

7

Augustin, koji podsjeća da je sastavio ne-koliko stihova in laude quadam cerei; zatim sv. Ambrozije, čiji su stihovi, na-vodno, sačuvani u Antifonariju iz Ban-gora, ali i u sadašnjoj ambrozijanskoj li-turgiji. Naš današnji hvalospjev prvi se put pojavljuje u Missale gallicanum pod naslovom: Benedictio Caerae s. Augu-stini Episcopi, uz naznaku da ga – kada je prisutan – pjeva đakon.

Proslov:Spajanje hvale neba i zemljeHvalospjev koji danas koristimo u sebi sadrži bogato tumačenje vazme-ne noći, vidljivo već u prva tri počet-na retka proslova. Neka i ove misli, preuzete iz raščlambe R. Meßne-ra, posluže kao poticaj za razmatra-nje koje svatko može proširiti, jer je neizmjerno bogatstvo izražaja, slika i cjelokupnoga sadržaja prikladno za proširivanje i za osobne pristupe.

U proslovu se daje riječ cijelomu kozmosu koji u ushitu radosti slavi događaj konačnoga ‘postajanja svjetla i svjetlom’. U prvoj rečenici nalazi se posadašnjen događaj na nebu: pobje-donosni ulazak Krista kralja koji je u svome vaz-mu pobijedio smrt. Veličini pobjede odgovara veličina kralja (»tolikoga Kralja«, tantus Rex) koji sada ulazi u nebeski grad. Razlog radosti u nebu je uzvišenje i uzvišenost Uskrsnuloga. Do-lazak (adventus) najavljen je pobjedničkim in-strumentom, trubljom. Zanimljivo je primijetiti da se kod riječi tuba (trublja) u melodiji nalazi skok u kvintnom intervalu (u hrvatskome prije-vodu ta je kvinta prenesena na sintagmu ne-ka jekne). Taj zvuk signalizira konačni gospodstve-ni nastup Krista nad svijetom (usp. Otk 11,15). Semantika prve rečenice prožeta je akustičkim pojmovima (uskliknuti, jeknuti, trublja). Mje-sto dolaska je nebo.

U drugoj se rečenici mijenja prizor i prelazi s neba na zemlju koja preuzima klicanje neba. I se-mantika je promijenjena: od akustičke (zvukov-ne) prelazi u optičku (slikovnu). Kralj koji ulazi u nebo bljeskom prosvjetljuje zemlju (fulgora se nalaze u Otk 11,19). Zemlji je dana Bogoobjava;

zemlja je obasjana sjajem uskrsnuloga Krista, pri čemu se splendor (sjaj) ne može razumjeti nika-ko drukčije nego kao slava (hebr. kabod) samo-ga Boga, koja cijeli uređeni svijet (kozmos) oslo-bađa tame (usp. Iz 60,2) i to – konačno. Zemlja osjeća da je tama ‘nestala’, a svjetlo ‘nastalo’. Po-sebnu pozornost zavrjeđuje poticaj na uočavanje, primjećivanje – »neka osjeti« – nastajanja svje-tla. Sentire znači osjetno doživljavanje te time u ozračju bogoslužja ponajprije osjetilima vidljivo svjetlo uskrsne svijeće koje obasjava prostor cr-kve. Uskrsna je svijeća simbol Krista. Po njezi-nu svjetlu u tami noći simbolički se (dakle, stvar-no) posreduje splendor regis, sjaj pobjedničkoga Kralja i postaje osjetno dohvatljiv.

Treća rečenica govori o Crkvi koja se raduje, okupljena u dvorani crkve, u radosti vazmene proslave. U dvorani su ujedinjeni nebo i zemlja u zajedničkome slavlju Uskrsa. Rečenica kreće od optičke semantike, preuzete iz prethodne re-čenice: Crkva je »urešena« – ne samo obasjana odozgor – sjajem svjetla, bljeskovima koji pro-istječu iz Uskrsnuloga. Tu dimenziju hrvatski je prijevod izgubio, budući da ne prevodi riječ adornata (urešena).

Nakon toga se prelazi u akustički izražaj: odjekivanje glasova, klicanje naroda, svih na-roda koji će na kraju vremena biti okupljeni u

Nek usklikne sad nebesko mnoštvo anđela…(minijatura s »Exultet-svitka«, Salerno, Italija, XIII. st.)

NAŠA TEMA

8

Vazmeno bdjenje

Božji narod. Cijelo čovječanstvo, predstavljeno Crkvom iz svih naro-da, preuzima nebesko klicanje hva-le anđelā, pri čemu pjesma pjevana u nebu odjekuje u dvorani u kojoj se sla-vi uskrsnuće Gospodinovo. Glago-lom resultare (‘odjekivati’) stvore-na je inkluzija s početnim exsultare (‘uskliknuti’). Hvalospjev uskrsnoj svijeći započinje eshatološkim pri-zorom koji obuhvaća i nebo i ze-mlju, a u liturgiji ga se može proleptički (naviješteno kao do-gođeno) osjetiti.

Drugi dio: Simbolički govor noći a) »Ova noć…«Pohvala Isusa, koji je svojom krvlju oslobo-dio čovjeka svih dugova i oslobodio ga grije-ha, ima svoj predivan retorički izričaj u pet rečenica koje započinju riječju haec (ova) i kojima se izražava svevremensko spajanje vremena. U tome dijelu na predivan se na-čin spajaju anamneza i epikleza: događa-ji koje je Bog ostvario u prošlosti i oni koje po svome Duhu ostvaruje danas. U ovome se dijelu jasno vidi da liturgijsko slavlje ima samo jedno vrijeme – sadašnjost, ‘danas’.

Struktura izvornika je petodijelna, ali s time da se četiri puta, u retoričkoj figuri am-plifikacije ponavlja sintagma: Ova noć (Ha-ec nox), što treba uzeti doslovno. Radi se o otajstvu sadašnjosti, sadašnje noći, u kojoj zajednica slavi Uskrs. To se pojačava dvo-strukim prezentom: istinski se Jaganjac, Krist, ubija (usp. 1Kor 5,7), a slavlje vazme-ne noći one koji slave ponovno posadašnju-je Kristovu vazmu koji za njih postaje odre-đujući za sadašnjost, vrijeme slavlja, ujedno, postaje nova snaga. Ta sadašnjost povezana s Kristovom smrću odgovara prezentu u če-tvrtoj rečenici, gdje se o krštenicima kaže da ih se »vraća milosti« i »pridružuje svetima« (Crkva je viđena kao zajednica svetih). Ovo je iznimno lijep primjer na kojemu se vidi vrelo kršćanskoga poimanja liturgijskoga vremena i vremena slavlja.

Nek usklikne sad nebesko mnoštvo Anđela,nek uskliknu službenici Božji,

i s pobjede tolikog Kraljaneka jekne trublja spasenja.Nek se raduje i zemlja, tolikim obasjana blijeskom,i rasvijetljena sjajem vječnoga Kraljaneka osjeti da je nestalo po čitavome svijetu mraka.

Nek se veseli i Majka Crkva,sjajna s tolikoga svjetla,i od gromkog klicanja naroda nek ova odjekne dvorana.

I vas molim zato, braćo i sestre,okupljene oko divnoga ovog svjetla,sa mnom zajedno zazovite milosrđe svemogućega Boga.On me bez mojih zasluga ubrojio među svoje levite,nek mi da svoga svjetla,da otpjevam hvalospjev ovoj svijeći.

R. Gospodin s vama.O. I s duhom tvojim.R. Gore srca.O. Imamo kod Gospodina.R. Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu.O. Dostojno je i pravedno.

Uistinu je dostojno i pravedno nevidljivoga BogaOca svemogućeg i Sina njegovog jedinorođenoga,Gospodina našega Isusa Kristasvim zanosom srca i duše iz svega glasa veličati.On je za nas vječnome Ocu Adamov dug platioi zadužnicu naših grijeha dokinuo svojom krvlju.

Ovo su naime vazmeni blagdani,kada se onaj pravi Jaganjac kolje,

čijom se krvlju posvećuju pragovi vjernika.Ovo je noć kad si nekoć naše oce, sinove Izraelove,izveo iz Egipta i kroz More Crveno po suhu proveo.Ovo je dakle noć kad je svjetlo ognjenoga stuparaspršilo tamu grijeha.Ova noć i danas Kristove vjerne po svem svijetuoslobađa od bijede grijeha i opačina svijeta,a vraća milosti i pridružuje svetima.Ovo je noć kad je Krist raskinuo okove smrtii kao pobjednik od mrtvih ustao.

Hvalospjev uskrsnoj svijeći

Vazmeno bdjenje

Božji narod. Cijelo čovječanstvo, predstavljeno Crkvom iz svih naro-da, preuzima nebesko klicanje hva-le anđelā, pri čemu pjesma pjevana u nebu odjekuje u dvorani u kojoj se sla-vi uskrsnuće Gospodinovo. Glago-

(‘odjekivati’) stvore-exsultare

Hvalospjev uskrsnoj svijeći započinje eshatološkim pri-zorom koji obuhvaća i nebo i ze-

Ni s pobjede tolikog Kraljaneka jekne trublja spasenja.Nek se raduje i zemlja, tolikim obasjana blijeskom,i rasvijetljena sjajem vječnoga Kraljaneka osjeti da je nestalo po čitavome svijetu mraka.

Nek se veseli i Majka Crkva,sjajna s tolikoga svjetla,i od gromkog klicanja naroda nek ova odjekne dvorana.sjajna s tolikoga svjetla,

9

33živo vreloživo vrelo3živo vrelo33živo vrelo320092009320093320093Unutar književnoga bisera Hvalospjeva

istinski je estetski užitak promatrati ustroj rečenica. U ovome se dijelu započinje govo-rom o vazmenim blagdanima, o Jaganjcu i njegovoj krvi kojom se posvećuju dovratni-ci. Slijedi tema prjelaska preko Crvenoga mora, a zatim i ognjenoga stupa. Ta se spa-senjska prošlost pretače u sadašnjost slav-lja; ona jest sastavni dio sadašnjega slavlja, osobito u krštenju i kršćanskoj inicijaciji. Nakon toga, rečenica o raskidanju okova smrti i o pobjedi.

Prva rečenica preuzima tipologiju vaz-menoga Jaganjca iz 1Kor 5,7 i iz Evanđe-lja po Ivanu: Krist je pravi Jaganjac, čijom se krvlju označuju (posvećuju) postes (pre-vedeno: pragovi), dovratnici i nadvratnici, kako bi se zaštitili od propasti. Tipološki se govori o krštenju, jer su ‘postes’ čela kršte-nika, na koja se ispisuje eshatološki pečat, zaštita i oznaka pripadnosti – Kristov križ. Zadnja rečenica u ovome dijelu jasno govo-ri o Kristovoj vazmenoj pobjedi. Prva i za-dnja rečenica u suodnosu su, a semantika borbe i pobjede zbija cjelokupnu patristič-ku soteriologiju: Krist je svojom smrću po-bijedio smrt ili kako su govorili istočni oci: »Besmrtni je smrću smrt usmrtio.« Time je smrti podložnomu čovječanstvu oslobodio put prema Bogu te s mrtvima ustaje iz gro-ba, kako bi u pobjedničkoj povorci bio ra-zlogom nebeskoga slavlja.

U drugoj rečenici, zajedno s predzadnjom (četvrtom) nalazi se izraženo jedinstvo

tematike izlaska izabranoga naroda iz ropstva i tematike krštenja. Vazmena je noć noć prjelaska (transitus), istin-

ska pasha: najprije prjelazak Izraela preko Crvenoga mora, granice između

neslobode i slobode, u obećanu zemlju obilja. Izraelci u događaju Izlaska još su uvijek »naši oci«. Transitus u ovoj noći

postaje stvarnim u krštenju. Krštenici su – katekumenatom – već ‘odvojeni’ od staroga društva i ulaze u novo druš-tvo, zajedništvo svetih; u Crkvu koja je anticipacija konačnoga ulaska u Božje

Jer ništa nam ne bi vrijedilo rođenje,da nismo dobili otkupljenja.O, divne li pažnje Božje prema nama.O, neshvatljive li ljubavi Očeve:da roba otkupiš, Sina si predao.O, zaista potrebna Adamova grijeha,što ga smrt Kristova uništi.O, sretne li krivice,koja je zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja.O, zaista blažene noći, koja jedina zavrijediznati vrijeme i čas, kad je Krist od mrtvih ustao.Ovo je noć o kojoj je pisano:I noć će sjati kao dan,i noć mi je svjetlo u radosti mojoj.Ova uskrsna sveta noć ništi grijehe, pere krivice,i nevinost vraća palima, a radost tužnima.Dokida mržnju, uspostavlja slogu i svladava nasilje.

I zato, u milosnoj ovoj noći primi, sveti Oče, našu večernju žrtvu hvale:

od pčelinjeg rada noćas ti Crkva,po rukama službenika,kao blagdanski poklon prinosi ovu svijeću.Mi znamo što ona govori,dok Bogu na čast gori i svijetli.Njezin je plamen podijeljen drugimaali ga ustupljeno svjetlo nije umanjilo,jer hrani ga mirisni vosakšto ga skupljaju marljive pčelice.

O, zaista blažena noć, u kojoj senebesko sa zemaljskom,božansko s ljudskim povezuje.

Molimo te, dakle, Gospodine,da ova svijeća, posvećena na čast tvoga imena,neoslabljena ostane, da razgoni tamu ove noći.I primljena na ugodni miris,svjetlilima nebeskim neka se pridruži.Plamen ovaj jutarnja zatekla Danica.Danica koja ne zna zalaza, a to je Krist Uskrsli,povratnik od mrtvih, koji svijetli svakom čovjekute živi i kraljuje u vijeke vijekova.

O. Amen.

Hvalospjev uskrsnoj svijeći

neoslabljena ostane, da razgoni tamu ove noći.

Danica koja ne zna zalaza, a to je Krist Uskrsli,povratnik od mrtvih, koji svijetli svakom čovjeku

(četvrtom) nalazi se izraženo jedinstvo

ska preko Crvenoga mora, granice između

neslobode i slobode, u obećanu zemlju obilja. Izraelci u događaju Izlaska još su uvijek »naši oci«.

postaje stvarnim u krštenju. Krštenici su – katekumenatom – već ‘odvojeni’ od staroga društva i ulaze u novo druš-tvo, zajedništvo svetih; u Crkvu koja je

da ova svijeća, posvećena na čast tvoga imena,neoslabljena ostane, da razgoni tamu ove noći.

Danica koja ne zna zalaza, a to je Krist Uskrsli,povratnik od mrtvih, koji svijetli svakom čovjeku

NAŠA TEMA

10

Vazmeno bdjenje

Nekoć bi na kraju vazmenoga bdjenja uskrsna svijeća bila razlomljena, a njezini dijelovi dijeljeni vjernicima kao sakramentali (tzv. 'Agnus Dei').U 10. st. to se događalo na bijelu nedjelju, svedok se nije uobičajilo da svijeća stoji kraj oltara (na tadašnjoj ‘strani evanđelja’), sve do uzašašća Go spodinova, kada bi – nakon pročitanoga evanđelja – bila ugašena.

kraljevstvo. Vazmena je noć temelj novoga druš-tva koje odgovara Radosnoj vijesti.

Kao središte ovoga dijela može se proma-trati izričaj u trećoj rečenici: »Ovo je dakle noć kad je svjetlo ognjenoga stupa raspršilo tamu grijeha.« Ovdje igitur (‘dakle’) pokazuje poseb-nu naglašenost višeslojnoga izraza. Prosvijet-ljenost (ognjenim) stupom pokazuje da je taj stup (columna) vezan uz Izlazak; da je to ognje-ni stup koji je omogućio bijeg iz Egipta, u ko-jemu je bio Bog kao svjetlo (usp. Izl 13,21 ss). No, taj stup je, na drugoj razini, uskrsnuli Krist, svjetlo svijeta. Konkretnije, to je uskrsna svije-ća kao ‘medij’ dan osjetilima, kao simboličko iskustvo Izlaska i Uskrsnuća. To je voštani svi-jetleći stup. Ne zaboravimo da su uskrsne svije-će u srednjemu vijeku bile visoke i po nekoliko metara. Na kraju, u povezanosti s ostalim kr-snim izražajima ovoga odjeljka – misli se na kr-štenje kao ‘prosvjetljenje’ (photismós).

Ovaj se dio može ustrojbeno i sadržajno čita-ti i na druge načine. Jedan je od njih onaj koji u prvoj rečenici promatra uvod koji obrađuju četi-ri sljedeće, podudarno s retoričkom amplifikaci-jom, pri čemu bi vrhunac bio u zadnjemu dije-lu zadnje rečenice: »Jer ništa nam ne bi vrijedilo rođenje, da nismo dobili otkupljenja.« U tome se suočavaju dimenzije naravnoga i nadnarav-noga. Hvalospjev govori o punini života kojemu granice nisu određene zemaljskom zbiljom. Put kojim smo mi krenuli sugerira baš u toj rečenici prijelaz od konstatacija do ushićenosti; od pre-poznavanja koje se objektivno tiče svih i divlje-nja daru koji se odnosi poglavito na nas.

b) Predivna neshvatljivost otajstvakoje nas oživljuje

U stilu pisanja od forme koja govori da nešto jest Hvalospjev prelazi u oblike divljenja. To je pet rečenica, usklika koji počinju s »O« i uz se-be vežu neku svetopisamsku rečenicu.

Prve dvije rečenice veličaju otkupiteljsko Božje djelovanje kao čin neistražive i prediv-ne ljubavi: predavanje vlastitoga Jedinca (usp. Rim 8,3) kao otkupnine zasužnjenoga čovje-čanstva (glagol redimere pripada tehničkim terminima za otkupljivanje robova).

Treća i četvrta rečenica mijenjaju perspekti-vu. U središtu se nalaze prilike i okolnosti čovje-ka koji je određen grijehom i krivicom (pecca-tum – culpa). Budući da je Bog, žrtvovanjem svoga Sina, posvema uništio ljudsku bijedu, gri-jeh i krivica na proturječan način dobivaju izni-mnu vrijednost. Promatra ih se kao »potreb-ne«; štoviše, oni su razlog sreće: felix culpa. Iza toga izričaja nalazi se misao obnove (renovatio et recreatio in melius): po Kristu ostvarena es-hatološka zbilja čovjeka i svijeta bolja je od po-četne, protološke zbilje raja.

Zadnji zaziv koji započinje s »O« povlači za sobom sve prethodno izrečene izrijeke u blažen-stvo otajstva vazmene noći – Kristova uskrsnu-ća. Vlastitost te noći je da je ona »jedina zavri-jedila znati vrijeme i čas, kad je Krist od mrtvih uskrsnuo«. U tome je izrečeno nešto što ima snažno eshatološko značenje. U prispodobama o paruziji, ponovnome Kristovu dolasku, često se spominje da je vrijeme doga dolaska nepo-znato, da se ne zna ni dana ni časa (usp. Mk 13, 32; Mt 24, 36; Mt 25, 13).

»Zaista blažena« vazmena noć nije toliko pro-slava Uskrsnuća – kojega će zbilja ostati prekrive-na u tami noći kao jedine svjedokinje – nego bud-nosti usmjerene prema dolasku Uskrsnuloga.

Na kraju se ovoga dijela vazmenu noć, u nje-zinoj dubini neizrecivosti, tumači iz Svetoga pi-sma (»kao što je pisano«). Navodi se Ps 139,12. Noć smrti postaje prosvjetljenjem jer je Krist zarezao u tmine; noć po Kristovoj pobjedi nad smrću postaje danom i radošću; u Kristovoj smrti nalazi se izvorište pravoga svjetla. Poslje-dice toga su: dokidanje grijeha, vraćanje neduž-nosti i radosti, dokidanje mržnje i nasilja, uspo-stavljanje sloge.

11

33živo vreloživo vrelo3živo vrelo33živo vrelo320092009320093320093

Treći dio: Molitva OcuKao i na početku Hvalospjeva, i na njegovu se kraju nalazi eshatološki izrijek. Molbe su odre-đene motivom svjetla koje ima dvije razine smi-sla i značenja. Ponajprije se odnosi na uskrsnu svijeću i na njezinu zbilju dohvatljivu osjetili-ma. Njezino svjetlo treba prosvijetliti tamu no-ći. Ono treba svijetliti svima koji bdiju do pojav-ka jutarnje zvijezde (Danice), dakle do povratka naravnoga danjega svjetla. No, svjetlo je simbol za istinsko Svjetlo, eshatološki dar.

Danica koju zajednica čeka je uskrsnuli Krist, čijim dolaskom započinje dan bez noći (usp. 2Pt 1,19 – Krist kao svjetlonoša; Otk 22,16 – Krist koji sebe predstavlja kao jutarnju zvijez-du). »Zateći plamen« je ponovno izraz usmjeren prema paruziji: kad ponovno dođe, Krist treba živim pronaći taj plamen. Kada sjaji prava Da-nica, dokida se izmjena svjetla i tame koja odre-đuje stvoreno. S noći će, kao što je naviješteno u Otk 22, 16, biti konačno uništen kaos svijeta.

Spominjući marljive pčele i rad iz kojega je nastala svijeća, hvali se nadnaravna plodnost Crkve i Kristovo rođenje od Blažene Djevice Marije (virgo peperit et virgo permansit). Vi-še nije prisutan onaj dio teksta hvalospjeva koji

je detaljno i lijepo opisivao rad pčela, ali je izgu-bio nosivu odliku vazmenoga obilježja. Zadržan je samo najpotrebniji segment.

Za posebno istančan duh prava je poetska poslastica izraz: »I (svijeća) primljena na ugod-ni miris, svjetlilima nebeskim neka se pridruži (supernis luminaribus misceatur).« Izvornik ističe miješanje, a smisao je u spajanju nebesko-ga i zemaljskoga bogoslužja. Time se inkluzijom cijeloga teksta vraća na jedan od motiva iz pro-slova. »Nebeska svjetlila« su uistinu nebeska ti-jela, ali i svjetla na nebu (usp. Otk 4,5 – pred Božjim prijestoljem gori sedam baklji), čime se pokazuje da je svjetlo uskrsne svijeće odbljesak nebeskoga svjetla.

U početcima bi svijeća, na kraju vazmeno-ga bdjenja, bila razlomljena, a njezini su dijelovi bili dijeljeni vjernicima kao sakramentali (tzv. 'Agnus Dei'). U 10. st. to se događalo na bije-lu nedjelju, sve dok se nije uobičajilo da svijeća stoji kraj oltara (na tadašnjoj ‘strani evanđelja’), sve do uzašašća Gospodinova, kada bi – nakon pročitanoga evanđelja – bila ugašena. Danas ju vežemo ponajprije uz oltar tijekom vazmenoga vremena, a izvan toga vremena uz krstionicu, gdje je trajni govor prosvjetljenja Kristom.

Krist je sišao u ljudsku smrt da sve podložne smrti izvede u slavu uskrsnuća. (crkva pri samostanu Chora, Carigrad, XIV. st.)

NAŠA TEMA

12

Vazmeno bdjenje

LU sintagmi »slaviti

vazmeno bdjenje« po-trebno je istaknuti te-

meljni smisao: »slaviti u bdjenju«. Bdjenje je forma slavlja, a smisao

svakoga bdjenja jest iščekivanje. Čini se da je današnja misao di-

jelom zaboravila kako bdjenje nije ‘sadržaj’ vazmenoga bdjenja

nego ‘forma’ kojoj tre-ba dati sadržaj. Upra-

vo je stoga u razmišlja-nju o liturgiji vazme-

noga bdjenja potrebno ukazati da ona svoj

smisaoni oslonac nalazi jednako u išče-kivanju Krista kao i u spomenu na njegovu

Pashu. Bez iščekivanja i sam bi spomen bio

lišen smisla.

Vazmena liturgija nade i svjetlaNeki naglasci liturgije vazmenoga bdjenja

Ante Crnčević

Liturgija vazmenoga bdjenja pruža izvornost i temelj sveukupnosti kršćanskih liturgijskih slavlja. Sv. Augustin, razmišljajući o znača-

ju vazmenoga bdjenja, kaže da je ono mater omnium vigiliarum (Ser-mo 219), »majka svih bdjenja«, dakle, roditeljka svih liturgijskih slavlja. Osvrt na liturgijsku povijest otkriva nam da vazmeno bdjenje u počet-cima nije bilo jedno od vazmenih slavlja, kako je to danas, nego slav-lje Vazma par excellence – jedino slavlje kojim se proslavljala Kristo-va Pasha, nedjeljivo otajstvo muke/smrti/uskrsnuća. Štoviše, to je bilo i jedino godišnje slavlje, pa se u njemu – uz nedjelju koja je Pasha u tjed-nome ritmu – treba tražiti ishodište čitavoj liturgijskoj godini te značenj-sko-sadržajni temelj i okvir za razumijevanje svakoga liturgijskog slavlja. Kršćanska slavlja izviru iz Kristova vrhunca, iz otajstva njegova Vazma – muke, smrti i uskrsnuća.

Bdjenje – liturgija nadeRazmišljanja o kršćanskome slavljenju Pashe, navlastito o vazmenom bdjenju, nerijetko smjeraju u jednostranost koja u prvi (nerijetko i jedi-ni) plan stavlja liturgijski spomen (memoriale) na Kristovu smrt i uskr-snuće. Tome se gledanju pridružuje i tema »rekapitulacije« svega u Kri-stu, tj. govor o »plodovima« Kristove muke i uskrsnuća, što se pak izriče u slici spasenja i »novoga stvaranja« kojim je zahvaćen sav svijet, a na poseban način zajednica slavitelja. Koliko god te teme bile neodvojive od Kristove Pashe i vlastite kršćanskome slavljenju, one ipak ne smi-ju uskratiti mjesto temi eshatološkoga bdjenja koje je izvorni smisaoni okvir u kojem je oblikovana liturgija vazmenoga bdjenja.

Eshatološka obojenost ranokršćanskih zajednica, životno usmjere-nih prema »Onomu koji dolazi«, oblikovala je liturgijska slavlja na na-čin da su ona bila shvaćana kao bdjenje i iščekivanje Krista. Bdjenje je bilo obredni okvir najranijih liturgijskih slavlja – koja su slavljena u noći – pa je na taj obredno-vremenski okvir bilo lako osloniti i značenja isto-ga semantičkoga kruga: liturgija slavljena u noći (dakle, u vremenu bdje-nja) poprima značenje življenja nade u Kristov ponovni dolazak. Osvrt na najstarije liturgijske tekstove gotovo neizostavno otkriva takvu esha-tološku obojenost ranokršćanske liturgije. Kasniji razvoj liturgijske godi-ne – u kojoj je za istinska obredna bdjenja, tj. za slavlja u noći, ostalo ma-lo mjesta – doveo je do drukčijega shvaćanja bdjenja u liturgiji: ono više nije ozračje slavlja (obredno-vremenski okvir), nego puki objekt-sadržaj pojedinih slavlja unutar godine (Vazmeno bdjenje, misa polnoćka Rođe-nja Gospodinova, Duhovsko bdjenje). Zato je u sintagmi »slaviti vazme-

13


no bdjenje« potrebno istaknuti temeljni smisao: »slaviti u bdjenju«. Bdjenje je forma slavlja, a smisao svakoga bdjenja jest iščekivanje. Čini se da je današnja misao dijelom zaboravila kako bdjenje nije ‘sadržaj’ vazmenoga bdjenja nego ‘forma’ kojoj treba dati sadržaj. Upravo je sto-ga u razmišljanju o liturgiji vazmenoga bdjenja potrebno ukazati da ona svoj smisaoni oslonac nalazi jednako u iščekivanju Krista kao i u spo-menu na njegovu Pashu. Bez iščekivanja i sam bi spomen bio lišen smisla.

U vremenu kad je drevna liturgija vazme-noga bdjenja bila oblikovana, u kršćanskim je zajednicama bilo ukorijenjeno uvjerenje, ko-je sveti Jeronim naziva »apostolskim«, da će se Kristov ponovni dolazak zbiti upravo u no-ći Pashe. Takvo je uvjerenje bilo naslonjeno na judejsku tradiciju koja je Mesijin dolazak smje-štala u blagdan Pashe. Slaviti na istinski način kršćansku Pashu značilo je iskazati životnost bdjenja, spremnost za Gospodinov Dolazak.

Najstarije poznato svjedočanstvo o takvo-me uvjerenju nalazimo kod Laktancija (+327.) koji piše: »Ovo je noć koju slavimo bdjenjem

zbog Dolaska našega Kralja. Smisao ove noći je dvostruk: u njoj je On, nakon muke, primio na-gradu života i u njoj će primiti kraljevanje nad svijetom.« (Divinae inst., VII,19,3) Na istome tragu i sv. Jeronim savjetuje da se u liturgiji vaz-menoga bdjenja zajednicu ne otpušta prije po-noći. Prolazak ponoći ostavlja vjernike u radosti bdjenja i u sigurnosti da su spašeni od Njego-voga suda (In Matthaeum, IV,25,6). Stoga i sa-mo vazmeno bdjenje nosi naslov Pascha salu-tis, »svetim Prolaskom Božjega spasenja«.

Protegnutost kršćanskoga vazmenog slav-lja na Kristov drugi dolazak daje bdjenju ori-se liturgije nade (R. Cantalamessa) pa iskustvo nade, očitovane u neskrivenosti radosti, posta-je dušom vazmenoga bdjenja. Slavljenje Pashe budi u kršćanima identitet onih koji žive »rado-sni u nadi« (spe gaudentes, Rim 12,12).

Ipak, paralelno s tim uvjerenjem i eshato-loškom obojenošću liturgije, u Crkvi prvih sto-ljeća bila je prisutna i ona tendencija koja je, izazvana različitim krivovjerjima, htjela nagla-siti stvarnost Isusova djela spasenja, pa je i li-turgijsko ozračje nade u Kristov budući dola-zak ponegdje zamijenjeno ozračjem spomena na Kristov prvi dolazak i spasenjska djela veza-na za trenutke njegova zemaljskoga života. Ta-kvo je usmjerenje odgovor kršćanske misli na gnostički docetizam koji je govorio o prividnosti Isusova čovještva, njegove patnje i smrti. U ta-kvom misaonom okruženju i liturgija će pružati trajnu prožetost liturgijskoga spomena i probu-đene nade u puninu Kristove slave, koja će biti očitovana njegovim drugim dolaskom.

Kršćanska književnost iz 2. stoljeća svjedoči o doživljavanju pashalne liturgije kao predokusa Kristova eshatološkoga dolaska. Liturgija postaje mjestom otajstvene epifanije, očitovane kroz go-vor obreda koji nude Kristovu pneumatsku pri-sutnost. Liturgija, dakle, nudi novo iskustvo Kri-stove poslijeuskrsne prisutnosti, pa naviještena Riječ biva shvaćena kao novo obličje (ili »novo tijelo«) Kristova pojavka. Stoga je u pashalnoj liturgiji odabir onih evanđeoskih perikopa koje

Susret s praznim grobom razdjelnica je tame i svjetla, neznanja i vjere. (Psaltir iz opatije sv. Albana, 1119.-1123.)

NAŠA TEMA

14

Vazmeno bdjenje

donose riječi Uskrsloga znakovit ne samo zbog spomena na Isusovo uskrsnuće i njegova ukaza-nja ženama i apostolima, nego i zbog liturgijske zadaće posredovanja Kristove pneumatske (litur-gijske) prisutnosti (npr. odlomci s riječima: »Mir vama«, Iv 20,19.26). Na matrici takvoga razumi-jevanja pashalne liturgije otkrivamo zašto Me-liton iz Sarda (+190.) svoju pa shalnu homiliju, završava riječima Uskrsloga »Ja sam«. Štoviše, trostrukim »Ja sam!« Liturgija vazmenoga bdje-nja pruža predokus (praegustatio) kona čnosti i dovršenja Pashe – Kristova ponovnog dolaska na dovršetku ljudske povijesti.

(Post 22,1-18), u oslobođenju iz ropstva (Izl 14,15 – 15,1), u očitovanju Božje vjernosti (Iz 54,5-14), u obećanju novoga saveza (Iz 55,1-11), u proroč-koj brizi za vjernost naroda (Bar 3,19-15.32 – 4,4) te u iščekivanju novoga izbavljenja (Ez 36,16-28) – liturgija Riječi naviješta novost Kristove Pashe očitovane u životima njegovih krštenika. U misi dana poziv na življenje pashalnosti još je izričiti-ji: »Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je go-re, gdje Krist sjedi zdesna Bogu! Za onim gore te-žite, ne za zemaljskim!« (Kol 3,1-2)

Vazmena svijeća – novo drvo životaUdubljujući se u simbolički govor liturgije vaz-mene noći zaustavimo se na manje poznatim i zaboravljenim značenjima vazmene svijeće. Uz značenje prosvjetljenja i Božje prisutnosti, kojoj je pralik ognjeni stup koji je prethodio Izraelci-ma na putu kroz pustinju, u vazmenoj svijeći gle-damo i simboliku novoga drva života (arbor vi-tae). U rimskoj bazilici sv. Pavla izvan zidina još i danas stoji svijećnjak za uskrsnu svijeću visok 5,62 m. Natpis na njemu pomaže nam simboli-ku vazmene svijeće iščitavati u značenju novoga stabla: Arbor poma gerit. Arbor ego lumina ge-sto (»Stablo donosi plodove. Ja sam stablo ko-je donosi svjetlo.«) Drvu križa na kojem je Krist umro na Veliki petak liturgija vazmenoga bdje-nja suprotstavlja »novo drvo« s kojega »ubire-mo« svjetlo uskrsnuća, plod za život vječnosti.

Stari sačuvani svitci vazmenoga hvalospjeva bili su oblikovani tako da je pojedinim sekven-cama hvalospjeva bila pridružena odgovarajuća minijatura, na način da je bila postavljena obr-nuto u odnosu na tekst, pa je đakon mogao čitati tekst, a zajednica ‘čitati’ sliku sa svitka koji se od-motavao preko ambona. Umjetnost oblikovanja tih »Exultet-svitaka« nerijetko pokazuje uskrs-nu svijeću bogato urešenu zelenim granama i lišćem, tvoreći jedinstvo svijeće i svijećnjaka. Urešena svijeća tako uprisutnjuje sliku rajskoga stabla i drva križa. Ondje gdje je Neprijatelj po-kazao svoju moć – zavodeći čovjeka i razapinjući Sina Božjega – tu Krist očituje svoju pobjedu. Ni izbor grana za urese svijeći nije bez značenja: na minijaturama se počesto razaznaje lišće akantu-sa, koji u antici nosi simboliku vječnosti.

Višeznačna je biblijska i patristička interpre-tacija samoga pojma pasha, pa stoga i slavlje-nja Kristove Pashe susrećemo u raznolikosti značenja i usmjerenja. U tim interpretacijama, oslonjenima uvijek na spasenjsku povijest, pa-shu susrećemo kao hyperbasis (Božji prolazak iznad), diabasis (prolazak kroz), anabasis (hod prema onomu što je gore), exodus (hod izlaska), progressio (hod naprijed). Vazmeno bdjenje, »noć pashe«, preusmjerava ‘pashalnost’ svijeta i čovještva prema onome što je gore (anabasis) i prema budućemu očitovanju Kristove slave (progressio). Zato haec nox (»ova noć«) posta-je prijelomnicom vremena i povijesti. Za sv. Ze-nona Veronskog (+380), pashalni dan je saecu-lorum heres et pater, baština povijesti i začetnik (‘otac’) nove povijesti (Tract., I,33; I,13).

Liturgijska dinamika vazmene obrednosti, koja suprotstavlja slike tame i proloma svjetla, subotnje šutnje i gromkoga proglasa hvalospje-va Exultet, nudi nam doživljaj vazmene prije-lomnosti života. Vazmena noć uvijek je i naša pa sha, naš prijelaz u novost života s Uskrslim: »Ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime« (Rim 6,8). To je vrhunac pashalnoga navještaja riječi: nakon duha staro-zavjetne ‘pashe’ – razmatrane u stvaranju (Post 1,1 – 2,2), u izabranju Abrahama i njegova roda

Vazmena noć uvijek je i naša pasha, prijelazu novost života s Uskrslim. Noć Pashe preusmjerava ‘pashalnost’ svijeta i čovještva prema udioništvuu Kristovoj slavi (anabasis).

15


OŽUJAK

22 N ČETVRTA KORIZMENA NEDJELJA 23 P Svagdan: Iz 65,17-21; Ps 30,2.4.5-6.11-12a.13b;

Iv 4,43-54 24 U Svagdan: Ez 47,1-9.12; Ps 46,2-3.5-6.8-9;

Iv 5,1-3a.5-16 25 S NAVJEŠTENJE GOSPODINOVO, svetkovina Iz 7,10-14; Ps 40,7-11; Heb 10,4-10; Lk 1,26-38 26 Č Svagdan: Izl 32,7-14; Ps 106,19-23; Iv 5,31-47 27 P Svagdan: Mudr 2,1a.12-22; Ps 34,17-21.23;

Iv 7,1-2.10.25-30 28 S Svagdan: Jr 11,18-20; Ps 7,2-3.9b-12; Iv 7,40-53 29 N PETA KORIZMENA NEDJELJA 30 P Svagdan: Dn 13,1-9.15-18a.19-30.33-62; Ps 23,1-6;

Iv 8,1-11 31 U Svagdan: Br 21,4-9; Ps 102,2-3.16-21; Iv 8,21-30

TRAVANJ

1 S Svagdan: Dn 3,14-20.24-25.28; Otpj. pj.: Dn 3,52-56;Iv 8,31-42

2 Č Svagdan: Post 17,3-9; Ps 105,4-9; Iv 8,51-59 3 P Svagdan: Jr 20,10-13; Ps 18,2-7; Iv 10,31-42 4 S Svagdan: Ez 37,21-28; Otpj. pj.: Jr 31,10-13;

Iv 11,45-56 5 N NEDJELJA MUKE GOSPODNJE. CVJETNICA

U procesiji s grančicama: Mk 11,1-10 U misi: Iz 50,4-7; Ps 22,8-9.17-20.23-24; Fil 2,6-11;Mk 14,1 – 15,47

6 P Svagdan : Iz 42,1-7; Ps 27,1-3.13-14; Iv 12,1-11 7 U Svagdan: Iz 49,1-6; Ps 71,1-6b.15ab.17;

Iv 13,21-33.36-38 8 S Svagdan: Iz 50,4-9a; Ps 69,8-10.21bc-22.31.33-34;

Mt 26,14-25 9 Č ČETVRTAK VEČERE GOSPODNJE 10 P PETAK MUKE GOSPODNJE 11 S VELIKA SUBOTA. Vazmeno bdjenje

SZ: Post 1,1–2,2 (ili 1,1.26-31a); Post 22,1-18(ili 22, 1-2. 9a.10-13.15-18); Izl 14,15–15,1a; Iz 54,5-14; Iz 55,1-11;Bar 3,9-15.32–4,4; Ez 36,16-17a.18-28; NZ: Rim 6,3-11;Ps 118,1-2.16-71.22-23; Mk 16,1-7

Liturgijski kalendarSimbolika vazmenoga svjetla iščitava se i iz simbolike tvari od koje je svijeća pripravljena – od pčelinjega voska. Pčela je u antičkim kultu-rama smatrana glasnikom božanskoga života, a plodovi njezina marljivoga rada (med i vosak) darom neba, pa je med smatran ‘božanskom hranom’. Doista, med i vosak tvari su koje su čovjeku darovane, nude se kao dar koji čovjek ‘ubire’. Sâm ih ne može proizvesti. Tako i svije-ća, izrađena od voska, te ‘darovane tvari’, po-staje još jedanput znak božanskoga darivanja svjetla. Vosak progovara o nezasluženosti i da-rovanosti božanskoga svjetla. Stoga je potreb-no prepoznati taj liturgijski govor voska ko-ji, darovan, izgara i tako nestajući tvori svjetlo. Svijeća izrađena od umjetne tvari, koja je plod čovjekove moći, ne zavrjeđuje svečani hvalo-spjev vazmene liturgije i zacijelo ne može biti govorljivim znakom Svjetla koje nam se daruje i za kojim nam je ići. Kristološki identitet svije-će iskazuje se i znakovljem urezanim u svijeću: znak križ te urezana slova Alfa i Omega (Poče-tak i Svršetak). Sveti Augustin, prepoznajući u znaku vazmene svijeći Uskrsloga Krista, poku-šava biti što jasniji u izražavanju svoje vjere pa vosak svijeće opisuje kao Kristovo tijelo rođe-no od Djevice, stijenj razumijeva kao njegovu dušu, a plamen kao njegovo božanstvo. Pasha ‘konzumira’ njegovo tijelo i vraća ga njegovoj božanskoj naravi. Pripaljujući svoje svijeće baš na tom »božanskome plamenu« vjernici posta-ju dionici Kristove božanske slave, postignute njegovom smrću i uskrsnućem. K tomu smjera i molitva blagoslova ognja: »Bože, po svome Si-nu ti si svojim vjernima dao oganj svoga sjaja. Blagoslovi ovaj novi oganj i po vazmenom slav-lju ražari živu želju za tobom…«.

Iz veličanstvenoga hvalospjeva uskrsnoj svi-jeći izdvajamo tek jednu ‘sliku’ koja može bi-ti nadahnućem za život u darovanoj svjetlosti: Crkva je pozvana da bude »urešena sjajem to-likoga svjetla« (tanti luminis adornata fulgori-bus). Crkva je, kaže se ondje, urešena svjetlošću Krista-Svjetla. Vazmena liturgija svjetla i Hva-lospjev svijeći postaju tako ispit savjesti za sve koji su u Crkvi: jesmo li doista svjesni da smo obasjani, ili još uvijek tragamo za svjetlom?

OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA

16

Prijedlozi za pjevanje

Prvo čitanje (2Ljet 36,14-16.19-23)Srdžba se i milosrđe Gospodnje očituje prognanstvom i izbavljenjem naroda.

Čitanje Druge knjige LjetopisaU one dane: Svi su svećenički poglavari i na-rod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući dom Gospodnji, posvećen u Jeruzalemu. Gospodin, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega prebi-vališta. Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se nje-govim prorocima, dok se nije podigla Gospod-nja jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka. Spalili su Božji dom, oborili jeruzalemski zidi sve utvrde njegove vatrom spalili. One što izbjegoše maču odvede Nabukodonozor u Babi-lon u sužanjstvo. Postali su robovi njemu i nje-govim sinovima, dokle nije nastalo perzijsko kraljevstvo. Da bi se ispunila riječ koju Gospo-din reče na Jeremijina usta: »Dokle se zemljane oduži svojim subotama, počivat će za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina.« Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Gospodinova objavljena na Jeremijina usta, podiže Gospodin duh perzij-skoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem

kraljevstvu usmeno i pismeno: »Ovako veli per-zijski kralj Kir: ’Sva zemaljska kraljevstva dade mi Gospodin, Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tkoje god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!’«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam (Ps 137,1-6)Pripjev: Nek mi se jezik za nepce prilijepi

ako spomen tvoj smetnem ja ikada!

Na obali rijeka babilonskihsjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;o vrbe naokoloharfe svoje bijasmo povješali.

I tada porobljivači našizaiskaše od nas da pjevamo,mučitelji naši – da se veselimo:»Pjevajte nam pjesmu sionsku!«

Kako da pjesmu Gospodnjupjevamo u zemlji tuđinskoj!Nek se osuši desnica moja,Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

Drugo čitanje (Ef 2,4-10)Mrtvi grijesima, milošću ste spašeni.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola EfežanimaBraćo: Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kri-stom – milošću ste spašeni! – te nas zajed-no s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kri-stu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima

Ulazna pjesmaVeseli se Jeruzaleme!Kličite zbog njega svi koji ga ljubite! Radujte se, radujtes njime, svi koji ste nad njim tugovali! Nadojite se i nasitite na dojkama utjehe njegove.

(Usp. Iz 66,10-11)

Zborna molitvaBože, ti si nas sa sobom po-mirio po riječi svojoj, Isusu Kristu. Pomozi nam da odano-šću i živom vjerom idemou susret skorim vazmenim blagdanima. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, s radošću ti pri-nosimo ovu žrtvu, koja nam daje lijek protiv smrti.Molimo te da je s vjerom slavimo i dostojno prikažemo za spas svijeta. Po Kristu.

Četvrta korizmena nedjelja

22. ožujka 2009.

Ulazna: 463 Sretnih li vasOtpjevni ps.: Gl. prilog ŽV 3/2006.Prinosna: 230 Darove prinesite Pričesna: 201 O svjetlo duša, IsuseZavršetak: 492 Svaka duša

17


pre obilno bogatstvo milosti svoje. Tá milo-šću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hva-stao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pri-pravi da u njima živimo.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije evanđelja (Iv 3,16)

Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca; tko god u njega vjeruje,ima život vječni.

Evanđelje (Iv 3,14-21)Bog je poslao Sina na svijet da se svijet spasi po njemu.

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođen-ca da nijedan koji u njega vjeruje ne propad-ne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije po-slao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Bož-jega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svi-jet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.«Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesmaJeruzaleme, grade čvrsto sazdani i kao u jedno saliveni! Onamo uzlaze plemena, ple-mena Gospodnja, da slave ime Gospodnje.

(Ps 122,3-4)

Popričesna molitvaBože, ti prosvjetljuješ svakog čovjeka koji dolazi na ovaj svijet; molimo te, izliječi nam sljepoću srca da spoznamo što je pravo i tebe iskreno ljubimo. Po Kristu.

Braćo i sestre, s vjerom i pouzdanjem u snagu Kristova križa, po kojemu nam je darovano spasenje, uputimo svoje molitve Ocu nebeskom:1. Za tvoju svetu Crkvu: da u svojemu životu

i propovijedanju uvijek bude slobodnaod svake sigurnosti koja ne vodi k tebi i tvome spasenju, molimo te.

2. Za sve koji se zovu tvojim vjernicima: rasvijetli ih svojim Duhom da umiju prihvatiti Krtistov križ i u njemu naći put svoga spasenja, molimo te.

3. Za nas pred tvojim licem sabrane: obnovi u nama snagu vjere i pomozida svakodnevno rastemo u predanju tebi, molimo te.

4. Odvrati nam pogled od naših slabosti i grijeha i usmjeri ga prema Križu na kojem nam je darovano otkupljenje, molimo te

5. Daj nam prepoznati braću i sestre koji su u potrebi i obdari nas ljubavlju kojom je Krist ljubio svakoga čovjeka, molimo te.

Primi, svemogući Bože, naše usrdne prošnje.Ozdravi u nama sve što je ranjeno grijehomi nevjerom i daj nam živjeti slobodu tvojih sinovai kćeri. Po Kristu, Gospodinu našemu.

Molitva vjernika

M. M

etlik

ovič

Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji,tako ima biti podignut Sin Čovječji.

(vitraj iz crkve sv. Marije, Frankfurt an der Oder, XIV. st.)


18

Četvrta korizmena nedjeljaČetvrta korizmena nedjeljaČetvrta korizmena nedjelja

U korizmenome smo hodu došli na pola puta. Evanđelje po svetome Ivanu na-glašava dvije tematizirane prisutnosti:

vjeru i svjetlo. Isus nam upućuje riječi koje da-nas mogu izgledati neprimjerenima: »Tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti, da se ne razotkriju djela njegova.« Čini se da se da-nas zlo ne plaši svjetla. Štoviše, kao da bolujemo od nedostatka dobra. Svjetlo se doduše zaziva, ali prečesto samo da bi se vidjele tuđe mane.

Najčešće, kada čujem rečenice koje započi-nju riječima Jesi li čuo…, već osjećam nelagodu da ću čuti nešto loše. Svijet je uvijek žedan do-bra, ali danas čezne i za govorom o njemu. Ako postoji dijalog, monolog, možda bi trebalo na-ći i neki dobrolog - ‘govor o dobru’, ‘blagorijek’, premda taj jezik već postoji u našoj vjeri, a to je blagoslov – bene-dicere koji otvara vrata za no-vi udah nade.

Priznati grijehBožja riječ je svjetlost koja raspršuje tmine i ot-kriva ponajprije naše pogrješke. Ljudi se vole ba-viti tuđim grijesima, ogovarati; skloni smo uma-njivati svoje loše strane i pogrješke, opravdavati se, a redovito optužiti nekoga drugog kao kriv-ca. Evanđelju nije nikada stalo do toga da čovje-ka koči, da ga sputava u životu, da ga optereću-je krivnjom, već da ga oslobodi. No, oslobođenje nije moguće, a oproštenje za kojim čeznemo je neostvarivo, dok sami ne priznamo svoj grijeh.

Ako sebe proglasimo nepogrješivima, sa-modostatnima, tada nam, doista, i Bog može djelovati suvišnim. Tako je u našoj vjeri sadrža-no priznanje, štoviše, radost da postoji Bog ko-ji prihvaća našu nedostatnost. Korizma je vri-jeme kada pokušavamo ispraviti svoj pogled i usmjeriti ga prema Božjim znakovima. Jedan od njih, najdojmljiviji, svakako je križ, najavljen već u Starome zavjetu u slici mjedene zmije ko-ju je Mojsije podigao u pustinji, kako bi svi ko-ji je pogledaju ozdravili. Tako je križ znak neiz-mjerne ljubavi Božje, znak da svaki čovjek koji je spreman izdržati Kristov pogled s križa i pri-

Spasenje je stvar pogleda

hvatiti ga kao pobjedni-ka nad zlom ozdravlja od grijeha.

Premjestiti pogledBožje se nastojanje može sažeti u glagole ljubiti i dati. Nitko u povi-jesti nije učinio to što je on učinio: uzdignuti čovjeka na razinu Onoga koji je tako ljubio i predao se za nas na takav način. Mojsije je podigao zmiju u pustinji, pozivajući sve koji su bili otrovani da podignu pogled u tome smjeru. Sin Čovječji je uzdi-gnut na Kalvariji kao znak spasenja, ostvarujući Zaharijino proroštvo: »Gledat će onoga koga su proboli.« (12,10) Drugim riječima: spasenje je stvar pogleda. Grijeh ne biva dokinut zbog toga što svoj pogled usredotoču-jemo na njega. Pogled treba premje-stiti s našega grijeha na Onoga koji ga otpušta. Viđenje čistoće uzdiže. Udaljujemo se od grijeha, udalju-jući se od sebe (bivajući ne-sebič-nima) u mjeri u kojoj smo sposobni dopustiti da budemo privučeni uzviše-nošću ljubavi. To je dar svjetla Božje riječi.

No, Božja riječ kao svjetlo ne ograničuje se na razotkrivanje grijeha, već postaje tijelom i ide u potragu za grješnikom, ne da bi ga optu-žilo i osudilo, već da bi ga pomirilo sa sobom. »Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svije-tu, nego da se svijet spasi po njemu.« Vjerovati u njega znači vjerovati u njegovo milosrđe, re-kli bismo – vjerovati u njegovu ‘slabost’ prema čovjeku. On prosvjetljuje, ali ujedno i ide usu-sret da bi darovao oproštenje.

Valja primijetiti da u Bibliji bolesnike dono-se k Isusu, bolesnici idu k njemu, ali grješnike Isus najčešće traži, on ide k njima. Sjeda k nji-ma za stol, razgovara s njima, što kod mnogih izaziva sablazan. Krist ne govori općenito o gr-ješnicima, niti raspravlja o apstraktnome grije-hu. Brine se o pojedinim grješnicima i skreće

19


Odjeci RiječiMilošću ste spašeni uz: Ef 2,4-10Poslanica Efežanima naglašava da Bog djeluje iz bogatstva svoga mi-losrđa i iz svoje velike ljubavi (2,4). Po pravdi, ljudima bi bio namije-njen Božji gnjev, kako to na drugom mjestu kaže Pavao: »Buntovnici-ma i nepokornima istini, a pokornima nepravdi – gnjev i srdžba« (Rim 2,8). Božje djelo spasenja nije, dakle, plod pravednosti, niti je ičim za-služeno, već je to plod njegove milosti (Ef 2,5), a sastoji se u ponov-nom davanju života. Božje djelo nipošto nije uvjetovano ljudskim po-stupcima. Bog nas je oživio »zajedno s Kristom«, to jest njegovim uskrsnućem, po kojemu smo i mi posađeni na nebesima (2,6). Kršća-ni, koji su s Kristom u krštenju suukopani, u njemu su već i suuskrsli (usp. Kol 2,12). Njihovo se uskrsnuće već dogodilo, a to sa sobom do-nosi i posebnu odgovornost da teže »za onim gore, ne za zemaljskim« (Kol 3,1-4). Na taj način Bog pokazuje »preobilno bogatstvo svoje mi-losti« (Ef 2,7). Pristup u to zajedništvo s Kristom čovjek ima »po vjeri«. U tome nema nikakve čovjekove zasluge, nego je riječ o Božjem daru.

Darko Tepert

Zrnj

e

Primjer mjedene zmije stavlja pred nas novi odnos znaka i značenja.

Zmija – koja je simbol zla i smrtno-ga otrova – u Božjoj objavi postaje

znakom spasenja. Tako i križ, simbol poniženja i umiranja, postaje mjesto

objave Božjega spasenja. Zmija i križ govor o radikalnoj preobrazbi čovjeka i svijeta – za one koji su spremni pri-

hvatiti paradoks Božje ljubavi. (A. C.)

pozornost na njihov grijeh – uvijek s puno ljubavi. Povratak

na put dobra, na svjetlo istine uvijek traži osobni susret, razumijevanje, povjere-

nje i diskreciju.

Ljutnja zaljubljenoga BogaIskustvo svakodnevice pokazuje nam svijet i čo-vjeka kao zbilje lišene Božje ljubavi. Znanstvena kultura nas prisiljava promatrati fenomen živo-ta kao nestalnost i nesigurnost, rođenu iz mnoš-tva kataklizmā koje su pripravile ovaj naš život. Povijesne spoznaje pokazuju koliko je zemlja na-topljena krvlju, a pogled na sadašnjost nas pod-sjeća da dok milijuni osoba gladuju, ostali mili-juni imaju problema s tzv. tjelesnom ‘linijom’. Ma kako gledali u prošlost i u sadašnjost, ostaje pitanje: »Voli li Bog uistinu ovaj svijet?« Pa i sa-mo razapinjanje Pravednika, ostavljena od svih, s pobjedom nepravedne političke i religijske vla-sti, postaje znakom Božje nenazočnosti, a ne lju-bavi: »Bože moj, zašto si me ostavio?«

Uronjeni smo danas, braćo i sestre, u evan-đeosko proturječje: s jedne strane govorimo o sveprisutnoj i vjernoj Božjoj ljubavi, a s druge ta ljubav ostaje pomalo skrivena, zahtijevajući po-uzdanje. Držeći združena ta dva ekstrema, mo-guće nam je ući u novu logiku vjere koja jest i

ostaje logika nejasnoće, nedostatka dokaza, lo-gika prepuštanja i predanosti Bogu. Vjera je u svojoj biti rizik, skok, pouzdanje; ona je nadvla-dana sumnja.

Da bi nam jasno dao do znanja koliko nas vo-li, Bog poseže za raznim iskustvima ljubavi koja ima čovjek. Sve ljubavi – bračna, roditeljska, pri-jateljska – proviru iz istoga Božjeg izvora. Bibli-ja na mnoštvo mjesta opisuje Boga kao oca pre-puna ljubavi. U današnjemu evanđelju govori o ljubavi koja daruje ljudima svoga Sina. Na dru-gim mjestima Bog je predstavljen kao majka i pi-ta nas: Može li žena zaboraviti svoje dojenče?... Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. (Iz 49,15) Iako se često govori o Božjoj sna-zi, Biblija govori i o majčinskoj osjetljivosti i Bož-joj slabosti prema čovjeku. Osim toga, svi tipični pojmovi koji se rabe za opis ljubavi između muš-karca i žene također su prisutni u Svetome pi-smu, uključujući i pojam zavođenja. Bog poseže za svime što je ljudsko da bi nas uvjerio da je nje-gova ljubav istinska i da mu je do nje stalo.

Iz toga kuta gledanja možda nam je bliži po-jam Božje srdžbe: to nije bijes vrhovnoga glava-ra koji otkriva pobunjene podložnike, nego je to ljutnja zaljubljenika koji ne uspijeva dobiti od-govor na tu ljubav.

Ivan Šaško

Tko životni pogled usmjeri prema Sinu Čovječjemupodignutu na križ, bit će dionik njegova spasenja.


20

Ulazna pjesmaDosudi mi pravo, i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne, izbavi me od čovjeka prijevarna i opaka,jer ti si, Bože, zaklon moj!

(Ps 43,1-2)

Zborna molitvaGospodine, Bože naš, tvoj se Sin iz ljubavi za svijet predao u smrt. Daj da i mi tvojom pomoću odvažno stupamo putem njegove ljubavi.Po Gospodinu.

Darovna molitvaSvemogući Bože, usliši nam prošnje. Ti si nas obasjao svjetlom kršćanske vjere: djelovanjem ove žrtve očisti nas od grijeha.Po Kristu, Gospodinu našemu.

Prvo čitanje (Jr 31,31-34)Sklopit ću novi savez i grijeha se više neću spominjati.

Čitanje Knjige proroka Jeremije»Evo dolaze dani – govori Gospodin – kad ću s domom Izraelovim i s domom Judi-nim sklopiti novi savez. Ne savez kakav sam sklopios ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje egipatske, savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov – govori Gospodin. Nego, ovo je savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – govori Gospodin: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj.I neće više učiti drug druga ni brat brata go-voreći: ’Spoznajte Gospodina!’ jer svi će me poznavati, i malo i veliko – govori Gospodin – jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam (Ps 51,3-4.12-15)

Pripjev: Čisto srce stvori mi, Bože!

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome,po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!Operi me svega od moje krivice,od grijeha me mojeg očisti!

Čisto srce stvori mi, Bože,i duh postojan obnovi u meni!Ne odbaci me od lica svojegai svoga svetog duha ne uzmi od mene!

Vrati mi radost svoga spasenjai učvrsti me duhom spremnim!Učit ću bezakonike tvojim stazama,i grešnici tebi će se obraćati.

Drugo čitanje (Heb 5,7-9)Naviknu slušati, te posta začetnik vječnoga spasenja.

Čitanje poslanice HebrejimaBraćo: Krist je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu kojiga je mogao spasiti od smrti. I bî uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja (Iv 12,26)

Ako tko hoće služiti mi, neka ide za mnom, govori Gospodin; i gdje sam ja,ondje će biti i moj služitelj.


Ulazna: 455 O Isuse, ja spoznajemOtpjevni ps.: 429 Čisto srcePrinosna: 447 Spasi KristePričesna: 436 Ako pšenično zrnoili: 245 Moj IsuseZavršetak: 480 O križu blagoslovljeni

29. ožujka 2009.


21


Pričesna pjesmaZaista, zaista kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.

(Iv 12,24-25)

Popričesna molitvaSvemogući Bože, pričesti-li smo se tijelom i krvlju tvoga Sina. Molimo te da uvijek ostanemo njegovi udovi. Po Kristu, Gospodi-nu našemu.

Evanđelje (Iv 12,20-33)Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, umre, donosi obilat rod.

Čitanje svetog Evanđelja po IvanuU ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom.I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa?No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!« Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu:»Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče:»Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.« To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.Riječ Gospodnja.

Braćo i sestre, milosrdni Bog darovao nam je svoga Sina, začetnika novoga života. S pouzdanjem u njegovo milosrđe, uputimo mu smjerne molitve:1. Za Crkvu, zajednicu novoga saveza: podari joj

milost vjernog nasljedovanja tvoga Sina kako bi bila prepoznatljiv put spasenja narodima kojima je poslana, molimo te.

2. Za svećenike, služitelje tvojih sakramenata: nadahni ih za život u svetosti i vjernosti tebite budu dostojni poslanja koje si im povjerio,molimo te.

3. Za kršćane u svijetu: podari im milost da poput Krista Gospodina tegobe zemaljskoga života žive u poslušnosti i predanosti tvojoj volji, molimo te.

4. Za ovu zajednicu tvojih vjernika: udijeli nam spremnost za uvijek novo umiranje svemu što nam priječi živjeti u tebi i donositi obilat rod života koji si nam darovao, molimo te.

5. Za pokojnu braću i sestre: sve što su svojom dobrotom sijali na njivi života, nagradi plodom vječnog zajedništva s tobom, molimo te.

Dobri Bože, utječemo se tvojoj dobroti i molimo te: blagoslovi naša nastojanja na putu k tebi i daj da naša djela urode obilnim plodovima. Po Kristu.

Molitva vjernika

Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji.(M. Chagall, 1943.)


22


Predstaviti se drugima u najboljem svjetlu urođena je briga svakoga čovjeka. Kad se nekomu predstavljamo, stalo nam je da u

nama otkrije ono čime se možemo ponositi. Ne-rijetko, ono što želimo otkriti možda nije naj-vjernija slika o nama, ali baš takvu sliku želimo pružiti drugima.

Danas u evanđelju susrećemo ljude nežido-ve, ‘pogane’ koji dolaze u Jeruzalem i traže Isu-sa želeći ga upoznati. Žele ga osobno susresti. Učenici ih dovode do Isusa i on im pruža sliku o sebi. Ne čini pred njima čudo kojim bi jasno po-svjedočio tko je i tako ih privukao k sebi. Napro-tiv, o sebi govori na način kojim zasigurno nije mogao oduševiti nikoga da pođe za njim. Pred-stavlja se kroz sliku zrna koje pada na zemlju i umire da bi moglo donijeti plod. Isusovu identi-tetu zasigurno bi pristajala i slika bogatoga kla-sa koji se nudi za hranu mnogima. Takvom bi slikom Isus zasigurno lako privukao one koji ga traže. No, slika klasa ne nudi potpunu spoznaju Isusa i njegova puta. On se predstavlja kroz sli-ku zrna koje pada na zemlju i umire da bi nam dalo klas. I dodaje: Ako tko hoće služiti mi, neka ide za mnom. No zamijetimo najprije komu se to Isus predstavlja u slici zrna koje umire.

Božja proslava u Zrnu

Htjedoše vidjeti Isusa…Evanđelist bilježi da se među hodočasnicima ko-ji dođoše u Jeruzalem nađoše i »neki Grci«. Tim imenom evanđelist naziva nežidove, »pogane« koji su gajili naklonost prema židovskoj religi-ji ili su pak bili obraćenici na židovstvo. Njiho-vo hodočašće u Jeruzalem govori o prijeđeno-me putu vjere, o duhovnome putu koji je hranio njihovu želju da vide Isusa. Stoga izražavaju že-lju: »Željeli bismo vidjeti Isusa.« U Ivanovu rječniku glagol »vidjeti« znači nekoga upozna-ti u mjeri da ga se s iskrenošću može prihvatiti. To je smisao čovjekove želje da ‘vidi’ Isusa. Za-to na početku evanđelja nalazimo oris otajstva utjelovljenja: »Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu« (Iv 1,14). Ova grupa tražitelja istinskoga puta vjere i spo-znaje Boga željaše na taj način vidjeti Isusa. Nije ih zacijelo zanimao njegov lik, nego njegova oso-ba, njegov put, put koji bi ih doveo do Istine za kojom su tragali.

Još je zanimljivije uočiti da ti »Grci« ne idu izravno k Isusu. Dolaze k njemu preko zajednice učenika. Nije slučajno da se na tome putu k Isu-su najprije obraćaju Filipu i Andriji, jedinoj dvojici koji su među dvanaestoricom imali grčka imena. Znaju da će ovi razumjeti njihova duhovna traže-nja i da će preko njih lakše do Isusa. A dvojici apo-stola bilo je dobro znano što znači ova želja neži-dova da »vide Isusa«. Naime, jedan od one dvojice učenika koji su na početku Isusova propovijedanja susreli Isusa i pitali »Učitelju, gdje stanuješ?« te zadobili odgovor »Dođite i vidjet ćete!« bio je sam Andrija. Sada je Andrija sām u prilici da druge po-vede k Isusu i omogući im da ga vide.

Filip i Andrija dovode tražitelje istine k Isu-su. No, evanđeoski se opis tu naglo prekida. Po-staje nevažno kako se odvijao njihov susret s Isusom. Važna je slika koju Isus pruža o sebi. I učenici i tražitelji nestaju iz Ivanova pripovi-jedanja. Na scenu stupa Isusova riječ, njegova slika o njemu samome – ono što je potrebno vi-djeti, prihvatiti, da bi se moglo istinski reći: »Vi-djesmo slavu njegovu«.

Proživjevši sudbinu bačenosti i umrlosti,zrno donosi novi život i plod.

23


Odjeci RiječiPosluh je začetak spasenja uz: Heb 5,7-9Krist je Veliki svećenik »po redu Melkisedekovu«, čime se dokida sta-ro levitsko svećeništvo, vezano uz Arona i Zakon. Odlomak stavlja na-glasak na Kristovu ljudskost, govoreći o »danima njegova zemaljskog života«, što je prijevod grčkog izričaja sarkos, to jest »u dane njegova ti-jela«. Time je osobito naglašena njegova fizička slabost u kojoj se obra-ća »Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti«, a obraća mu se molitva-ma popraćenim »silnim vapajem i suzama« (5,7). Krist je dakle svojom slabošću jednak čovjeku, kako tijelom, tako i izričajima svoje emocio-nalnosti. Čak je i sadržaj molitve duboko ljudski: on želi biti spašen od smrti. Otac uslišava njegovu molitvu, ali ne tako da ga poštedi smr-ti, već tako da ga kroz nju dovede do uskrsnuća. Uslišan je »zbog svoje predanosti«. Isus je poslušnošću postigao savršenstvo (5,9). Riječ je o poslušnosti »do smrti na križu« (usp. Fil 2,8). Savršenstvo se pak oči-tuje u činjenici je Isus ujedno i svećenik i žrtva. Darko Tepert

Zrnj

e

Sudbina zrna, bačenog u zemlju, govori o Božjoj skrivenosti te o postupnosti objave.

Bog se ne objavljuje ‘odjedanput’, nego prihvaća sporost ljudskoga prihvaćanja.

Ne želi ‘odmah’ pokazati svoju moć kako ljudi ne bi u njoj vidjeli samo trenutnost

Božjega kraljevstva. Upravo, svojom ustrajnošću koja podnosi i najveće po-niženje, on pokazuje trajnost ljubavi te

ljude otvara uvijek većemu – Slavi koja se objavljuje poniženju i smrti. (A.C.)

…i vidješe njegovu SlavuIsus svoje predstavljanje i »očitovanje« pred oni-ma koji tragaju za spoznanjem Boga započinje ri-ječima: »Došao je čas da se proslavi Sin čovječ-ji!« Tu proslavu predočuje slikom zrna i njegove sudbine: »Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.« Govoriti Grcima na taj način o proslavi, značilo je odabrati put nerazumijevanja i neuspjeha u očito-vanju sebe i svoje slave. Kod Grka je, naime, po-stojao termin aristoi (aristokrati) koji je označa-vao one koji su stekli ugled i slavu te zauzeli visoko mjesto u strukturi društva. Isus, međutim svjesno odabire radikalan put gledanja. Ovim tražiteljima, Grcima, koji znaju da se slava veže uz ugled i viso-ki položaj, Isus govori o zrnu koje pada na zemlju te umiranjem donosi ‘proslavu’. Izraz »pasti na zemlju« ovdje nosi radikalnost značenja: pasti u smislu poginuti, umrijeti, dati život. (I u hrvatsko-me jeziku one koji su u ratu izgubili život naziva-mo ‘palima’ i u tome gledamo zaslugu njihove ‘sla-ve’.) Isus uzima sliku zrna koje »pada na zemlju« da bi istaknuo radikalnost svoga puta do prosla-ve i do očitovanja Božje slave. Vidjeti Božju slavu moguće je samo onima koji su kadri prepoznati je u Kristovu križu. Tko u Kristovu križu ne vidi Bo-žju ljubav i Božju slavu, taj ne vidi Boga.

Svoj govor Isus započinje riječima »Došao je čas…«. Objavljuje da sam prihvaća sudbinu zrna koje će biti bačeno da bi umrlo. On je zrno

koje je bačeno na zemlju, među ljude. Zaodje-nuo se čovještvom i već time postao zrnom ko-je je bačeno na zemlju. I na koncu, kad nastupa »čas da se proslavi Sin Čovječji«, pred njim je muka i smrt po kojoj će biti na najdoslovniji na-čin bačen na zemlju i umrijeti. Plod koji je izni-kao iz tog Zrna jest novi život. I svima koji mu hoće služiti darovan je isti dar: ista snaga umi-ranja, ali i isti plod koji se rađa kroz umiranje.

Ako tko hoće služiti mi, neka ide za mnom. Ići za Isusom nije moguće od polovice puta. Po-trebno je krenuti od samoga početka, od iskustva zrna, od njegova početka u bačenosti na zemlju. Potrebno je najprije umrijeti starome životu da bismo se rodili za novi. Tu prvu polovicu puta, put umiranja, kao da bismo željeli preskočiti. U svima nama krije se nesumnjiva želja da činimo dobro. Htjeli bismo za druge biti klas pun zrnja, klas koji stoji uzdignut iznad zemlje. Čak i zami-šljamo kako bi bilo divno kad bismo trajno mogli pružati duhovnu hranu i iskazivati dobrotu dru-gima. Ali da bismo mogli biti ‘klas’, nužno je pro-ći putem zrna koje biva bačeno i zaboravljeno, koje umire i biva takvim da ne koristi nikomu i da ga nitko ne primjećuje.

Živimo »vrijeme časa« koji je nastupio s Isu-som. Naš je život čas koji vodi u novost života, u zajedništvo Božje slave. Želja za proslavom, onom koju daruje Krist, neka zato bude snažni-ja od vapaja za izbavljenjem »iz ovoga časa«.

Ante Crnčević


24

Ulazna pjesmaHosana Davidovu sinu: Blagoslovljen, koji dolaziu ime Gospodnje.Izraelov Kralju:Hosana u visini!

(Mt 21,9)

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože, poslušan tvojoj volji naš je Spasitelj uzeo tijelo, ponizio sama sebe i podnio sramotu križa. Daj da slijedimo uzor njegova poniženja, s njime zajedno trpimo i postignemo slavu uskrsnuća. Po Kristu.

Darovna molitvaGospodine, smiluj nam sepo muci svoga Sina. Djelima to ne zaslužujemo: ali se uzdamou tvoje milosrđe i jedinstvenu žrtvu Isusa Krista. Koji živii kraljuje u vijeke vjekova.

Prvo čitanje (Iz 50,4-7)Lica svojeg ne zaklonih od pogrda,ali znam da se neću postidjeti.

Čitanje knjige proroka IzaijeGospodin Bog dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospodin Bog uho mi otvori: ja se ne protivih niti uzmicah.Leđa podmetnuh onima što me udarahu,a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja. Gospodin Bog mi pomaže, zato se neću smesti. Zato učinih svoj obraz ko kremen i znam da se neću postidjeti.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam (Ps 22,8-9.17-18a.19-20.23-24)

Pripjev: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

Svi koji me vide, podruguju se meni,razvlače usne, mašu glavom:»Uzdao se u Gospodina, neka ga sad izbavi,neka ga spasi ako mu omilje!«

Opkolio me čopor pasa,rulje me zločinačke okružile.Probodoše mi ruke i noge,sve kosti svoje prebrojiti mogu.

Razdijeliše među se haljine mojei za odjeću moju baciše kocku.Ali ti, Gospodine, daleko mi ne budi;snago moja, pohiti mi u pomoć!

A sada, braći ću svojojnavješćivati ime tvoje,hvalit ću te usred zbora.»Koji se bojite Gospodina, hvalite njega!Svi od roda Jakovljeva, slavite njega!Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!«

Drugo čitanje (Fil 2, 6-11)Ponizi sam sebe... zato Bog njega preuzvisi.

Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola FilipljanimaKrist Isus, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe »oplijeni« uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno


Početak obreda: 468 Hosana Davidovu SinuU ophodu: 469 Židovska su djeca 470-471 Himan Kristu KraljuUlazna: 473 Dan nam svečan osvanuili: 472 Kad je ono GospodinOtpjevni ps.: 474 Bože mojPjesma prije Ev.: 475 Krist postade poslušanPrinosna: 492 Svaka dušaPričesna: 183 Ti, Kriste, Kralj si vjekovaZavršetak: 463 Sretnih li vas

5. travnja 2009.

Nedjelja Muke Gospodnje. Cvjetnica

25

Pričesna pjesmaOče moj, ako me ne može mimoići ova čaša da je ne pijem, neka bude volja tvoja.

(Mt 26,42)

Popričesna molitvaPo ovoj pričesti, smjerno te, Gospodine, molimo: Ti si nam smrću svoga Sina dao da se nadamo životu u koji vjerujemo. Daj da njegovim uskrsnućem stignemo cilju zemaljskog putovanja. Po Kristu.

nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ. I svaki će jezik priznati: »Isus Krist jest Gospodin!«– na slavu Boga Oca.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja (Fil 2,8-9)

Krist postade poslušan do smrti, smrti na križu. Zato ga Bog preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom.

Evanđelje (Mk 14,1–15,47)

Muka Gospodina našega Isusa Kristapo Marku.

Sestre i braćo, nebeski Otac darovao nam je svoga Sina i radi našega spasenjanije ga poštedio muke i smrti na križu. Pogleda upravljena u Krista Raspetoga,molimo za snagu prihvaćanja Očeve volje u svojim životima:

Usliši nas, Oče.1. Oče nebeski, tvoj je Sin nepravedno optužen i osuđen na smrt na križu: po njegovim zaslugama

udijeli svojoj Crkvi milost odvažnoga i ustrajnoga naviještanja evanđelja, molimo te.2. Oče nebeski, tvoj je Sin izdan i napušten od svih: po njegovim patnjama bliz budi svima

koji nose teret samoće i zapostavljenosti, molimo te.3. Oče nebeski, tvoj je Sin ponižen, izrugan i odbačen: po njegovim zaslugama

daruj nam Duha mudrosti da se ne damo zavesti slavom svijeta, već vjerno hodimo Kristovim putem prema slavi neba, molimo te.

4. Oče nebeski, tvoj je Sin umirući na križu oprostio svojim mučiteljima: po njegovim zaslugama podari nam snagu opraštanja svima koji su nas povrijedili, molimo te.

5. Oče nebeski, tvoj je Sin Uskrsli Gospodin, pobjednik nad smrću: po njegovim zaslugama obraduj svjetlom uskrsnuća naše preminule sestre i braću, molimo te.

Oče nebeski, radi našega spasenja tvoj se Sin predao u smrt i učinio nas dostojnima tvoga smilovanja.Primi, molimo te, naše molitve i pomozi nam životom nasljedovati predanje tvoga Sina,koji živi i kraljuje u vijeke vjekova.

Molitva vjernika

nadamo životu u koji vjerujemo.

Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!(Psaltir iz Kopenhagena, oko 1175.)


26

Nedjelja Muke Gospodnje

U spomen na svečani Kristov ulazak u Jeruzalem današnja liturgija započi-nje ophodom, ili barem svečanim ula-

zom u radosnom ozračju, dok je nastavak u crkvi obilježen, kako kaže Zborna molitva, sra-motom križa, poniženjem i trpljenjem. Ogro-mno je proturječje između razdragane mase s granama palmi i cvijećem na ulasku u Jeruza-lem u odnosu na povorku koja izlazi iz grada s drvom križa i ogoljenim šibama, između rado-snog Hosana i krikova mržnje Raspni ga. Teži-ni situacije pridonosi činjenica da se iste osobe raduju i osuđuju, ista usta veličaju i uništavaju, isti je Isus slavljen i pogubljen, isti je vrh šibe bio nositelj cvijeta ali i sredstvo udarca.

Sve nas to podsjeća kako je tanka granica između sreće i nesreće, radosti i tuge, uspjeha i pada, ljubavi i mržnje. Nerijetko se radi o jed-nome potezu – pa čak i dobronamjernome, ili onome koji tako izgleda, kao što je Judin polju-bac – da život krene sasvim drugim pravcem. Trenutak nepažnje, neodgovoreni poziv, pogr-ješno skretanje, bivanje na pogrješnu mjestu… znaju odjednom promijeniti sudbinu. Jedna-ko tako spoznajemo nas da su izvor blagoslo-va i prokletstva vrlo često isti. Iste stvarnosti, različito uporabljene, mogu biti izvorom i jed-noga i dugoga, ali ta nam svijest ne smije uni-štiti životnu radost. Zbog neizvjesne budućno-sti ne treba izgubiti radost ovoga trenutka. Isus

prihvaća radost ulaska u Jeruzalem i sām u njoj sudjeluje, premda zna da ga tu čekaju osuda i smrt jer dosta je svakom danu muke njegove.

Šutnja i samoća Markovo evanđelje, čiji smo navještaj slušali, ističe dvije osobitosti Isusove muke: njegovu šutnju i njegovu samoću. Nakon što ga je Pe-tar zatajio, Isus je potpuno sām u svojoj patnji. Nema ni jednoga prijateljskog lika sve do smr-ti. Paradoksalno, najnaklonjeniji mu je Pilat koji ga je osudio. Tek nakon smrti dolaze že-ne i Josip iz Arimateje. Svojom samoćom Isus potvrđuje smisao utjelovljenja. Došao je doki-nuti čovjekovu samoću i čovjeka približiti Bo-gu; pokazati kako je samoća patnja i zlo; pou-čiti da čovjek nije stvoren za samoću jer nije dobro da čovjek bude sam. Ponizivši i oplije-nivši sam sebe, posvjedočio nam je Božju blizi-nu. On je uz nas, ne napušta nas u trenutcima kad svi drugi izdaju, zataje, uplašeni pobje-gnu i zbunjeni napuste. Tako je svojom samo-ćom našu samoću pretvorio u izvor zajedniš-tva i mogućnost otkrivanje sebe i Božje blizine. Svjestan Boga i sebe, čovjek može graditi za-jedništvo s drugima.

Isus je snažnije govorio svojom šutnjom nego svim riječima. Njome je prekinuo čovjekov mo-nolog pred Bogom jer je to naš najčešći odnos s njime. Dovršio je Božje uzaludne pokušaje raz-

govora i otvorio mogućnost za na-stavak dijaloga prestalog još u ra-ju zemaljskom. Svojom šutnjom on svoje povjerenje stavlja u Bo-ga ne osjećajući potrebu da mu se obraća mnoštvom riječi.

Tijekom cijeloga ovog proce-sa Isus je progovorio tek neko-liko puta, ali je ostavio snažnu

Cvijet ili šiba

Nedjelja Muke GospodnjeOTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA

Isusov ulazak u Jeruzalem, pred blagdan Pashe, oslikava sukobljenost njegova shvaćanja mesijanstva i očekivanja pouka. Slavljen kao kralj, On pokazuje poniznost, nagovješćujući krajnost poniženja u smrti– novoj Pashi.

27

Cvjetnica govori o mnoštvu koje dočekuje Isusa, ali evanđelist Marko ne zaboravlja

u prvi plan staviti Isusovu napuštenost i samoću. Kod drugih evanđelista uz Isusa

je uvijek netko: anđeo u Getsemaniju, učenik na suđenju, žene na putu prema

Kalvariji, a pod križem Majka i ljubljeni učenik… Kod Marka je Isus sam. Na

Kalvariji su samo neke žene koje sve »iz-daleka promatrahu«. Dijalektika mnoštva i osamljenosti govori o Božjoj ljubavi koja

i u napuštenosti ostaje vjernom. (A. C.)

Zrnj

e Odjeci Riječi

poruku o snazi riječi i odgovornosti za izgovo-reno. Na Pilatovo pitanje je li on kralj židovski, Isus odgovara: Ti kažeš! Nakon toga se rimski upravitelj tako i odnosi prema njemu u obra-ćanju svjetini: »Hoćete li da vam pustim kra-lja židovskoga? Što da učinim s kraljem židov-skim?« Čak mu stavlja natpis koji je trebao biti osuda, ali je postao svjedočanstvom: Isus Na-zarećanin, Kralj židovski. Slično postupaju i vojnici dok mu se izruguju: Zdravo kralju ži-dovski! Glavari svećenički i pismoznanci po-grđuju: »Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!«

Druga njegova riječ bila je molitva upućena Ocu. Iako zvuči kao krik zdvajanja, u tim riječi-ma mi prepoznajemo psalam iz današnje litur-gije. On nije vapaj očajnika, nego pjesma po-bjednika. Patnja je tek podloga iz koje se uzdižu riječi: »Braći ću svojoj navješćivati ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.« Zar može postojati ljudski zbor kojemu je potrebnije hvaliti i navi-jestiti ime Božje od zbora na Golgoti?! Zar je ig-dje nužnije svjedočiti da smo braća, negoli on-dje gdje se čovjeka osuđuje i razapinje?!

U nama i po nama trajePovijest ljudskoga roda sastavljena je uglav-nom od takvih zbivanja. No, Muka Kristova po-

seban je događaj ne samo po svojim sudionici-ma, jer se sudi i ubija Sin Božji, nego i zato što je još uvijek aktualna. Svi mi u njoj sudjeluje-mo. Radi naših grijeha njega ubiše, njega sa-trše radi opačina naših. Naši su je grijesi pove-ćali. Pogađa li nas to?! S druge strane, svatko od nas već je u Kristu otkupljen, njegovom mu-kom oslobođen i njegovom pravednošću oči-šćen od grijeha. Tako ova Muka nije uzaludna i unatoč svoj grozoti ima smisla. S pravom ćemo u uskrsnoj noći pjevati: »O sretne li krivice koja je zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja.«

Budući da je u Kristu sabrana sva sudbi-na čovječanstva, ova Muka nije završena. Ona traje i danas. I danas Krist trpi u tolikima nevi-no osuđenim, mučen je u milijunima bijedom pritisnutih, ubijan u svakoj osobi koju se tjele-sno i duhovno ubija zbog njezine vjere, osjećajā, uvjerenjā ili pokušaja da ovaj svijat učini ljepšim, boljim i pravednijim. Takvi najviše stradaju, a u njima je Kristova slika najočitija. Hoćemo li po-put Petra zatvarati oči, opravdavati se miroljubi-vošću i govoriti: »Ne znam tog čovjeka?!« Posto-ji li ‘pijetao’ koji može probuditi naše umrtvljene savjesti?! Kolika je sila potrebna da nas prisili da, poput Šimuna Cirenca, pomognemo onima koji padaju pod teretom križa?! Jesmo li cvijet ili šiba u jeruzalemskoj povorci koja svednevice kroči?!

Slavko Slišković

333333333333333333333živo vreloživo vreloživo vreloživo vreloživo vreloživo vrelo3živo vrelo333živo vrelo3živo vrelo3živo vrelo333živo vrelo33živo vrelo333živo vrelo3živo vrelo3živo vrelo333živo vrelo3200920092009200920092009320093332009320093200933320093320093332009320093200933320093

Pravedni umiru za nepravedne uz: 1Pt 3,18-22Isus svjesno odlučuje prihvatiti na sebe »lik sluge«. Pavao se ovdje poigrava izrazom »lik« (grč. morfe). Krist je »trajni lik Božji«, no ne ko-risti to svoje svojstvo. Dapače, on ga se svjesno lišava i uzima »lik slu-ge.« Riječ je o paralelizmu koji naglašava različitost između Kristo-va sjaja i krhkosti koju preuzima. Sljedeći paralelizam između izraza »uzevši lik sluge« i »postavši ljudima sličan« jasno označava da Pavao govori o Kristovu utjelovljenju. Trostruko ponavljanje takve sličnosti naglašava osobitost takve Kristove odluke. Ona je izraz njegova »po-niženja«, koje se proteže sve »do smrti, smrti na križu«. Nakon ovog dna Kristova poniženja, slijedi njegovo »uzvišenje« koje je Božje djelo. Bog ga nije samo uzvisio, nego »preuzvisio«. Ime koje mu tom prili-kom daruje jest ime »Gospodin« (Fil 2,9-11). Ono je »nad svakim ime-nom« jer grčki naslov Kyrios (Go spodin) odgovara hebrejskom Adonaj i označava Boga. Kristu se sve stvorenje klanja. Valja primijetiti da se klanja »na ime Isu sovo« (2,10), to jest klanja se njegovu čovještvu.

Darko Tepert


28

Ulazna pjesmaMi treba da se hvalimo križem Gospodina našega Isusa Krista, u kojemu je spas, život i uskrsnuće naše, po kojemu smo spašeni i oslobođeni.

(usp. Gal 6,14)

Zborna molitvaBože, slavimo presvetu večeru kad je tvoj Jedinorođenac, spreman da pođe u smrt predao Crkvi žrtvu novog Saveza i gozbu svoje ljubavi. Daj da iz tog otajstva crpemo ljubav i život. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, kad god se slavi spomen ove žrtve, izvršujese djelo našeg otkupljenja.Zato daj da dostojno slavimota otajstva, po Kristu, Gospodinu našemu.

Prvo čitanje (Izl 12,1-8.11-14)Naredbe o pashalnoj večeri.

Čitanje Knjige IzlaskaU one dane: Gospodin reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: »Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. Ovo objavite svoj zajed-nici izraelskoj i recite: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko po porodici pribavi jed-no živinče. Tako, jedno na kuću. Ako je po-rodica premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, pre-ma broju osoba. Podijelite živinče prema to-me koliko koja osoba može pojesti. Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muš-ko. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. Ču-vajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjese-ca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje između dva sutona. Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći s beskva-snim kruhom i gorkim zeljem. A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na no-gama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je pasha Gospodnja. Jer te ću noći ja proći egipatskom zemljom i pobiti sve prvorođence u zemlji egipat-skoj, i čovjeka i životinju. Ja, Gospodin, ka-znit ću i sva egipatska božanstva. Krv ne-ka bude znak na kućama u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, prijeći ću vas; tako će-te izbjeći pokolju zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku. Taj dan neka vam bude spomendan. Slavite ga u čast Gospodinu po trajnoj uredbi od koljena do koljena.«Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam (Ps 116,12-13.15-16bc.17-18)Pripjev: Čaša blagoslovna

zajedništvo je krvi KristoveŠto da uzvratim Gospodinuza sve što mi je učinio?Uzet ću čašu spasenjai zazvati ime Gospodnje.

Drugo čitanje (1Kor 11,23-26)

Čitanje Prve poslanicesvetoga Pavla apostola KorinćanimaBraćo: Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: »Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.« Tako i čašu po večeri govoreći: »Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.« Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe.Riječ Gospodnja.


Ulazna: 503 Mi treba da se hvalimo ili: 498 Daj nam KristeOtpjevni ps.: 504 Čaša blagoslovnaPjesma prije Ev.: 505-507 Zapovijed vam novu dajemPranje nogu: 506 Neka u vama ostanu 507 Zapovijed vam novu dajemPrinosna: 508 Gdje je ljubav, prijateljstvoPričesna: 247 Uzmite, jedite ili: 242 O sveta gozbo ili: Euharistijo sveta (ŽV 1/2006.)Prijenos Svetootajstva: 264-271 Usta moja uzdižite

9. travnja 2009.

Misa Večere Gospodnje. Veliki četvrtak

29


Prièesna pjesmaOvo je Tijelo, koje se za vas predaje; ova čaša novi je savez u mojoj Krvi: ovo činite, kad god blagujete i pijete,meni na spomen.

(1Kor 11,24-25)

Poprièesna molitvaSvemogući Bože, ovdje nas na zemlji krijepiš večerom svoga Sina: daj nam uživati na njegovoj vječnoj gozbi, po istom Kristu, Gospodinu našemu.


Zapovijed vam novu dajem, govori Gospodin, ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas.

Evanđelje (Iv 13,1-15)

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svije-ta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svije-tu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotsko-ga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine,uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u pra-onik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?«Odgovori mu Isus: »Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.« Reče mu Petar: »Nećeš mi prati nogu nikada!« Isus mu odvra-ti: »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.« Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!«Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!« Jer znao je tko će ga izdati.Stoga je i rekao: »Niste svi čisti.«Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospo-dinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«Riječ Gospodnja.

Okupljeni pred otajstvom Kristove ljubavii obdareni darom novoga poslanja, uputimo nebeskome Ocu svoje molitve:

Čuvaj nas, Gospodine, u ljubavi svojoj.1. Gospodine, svojoj Crkvi, koja te slavi u otajstvu

euharistije, pomozi da bude sakrament zajed-ništva među ljudima i očiti znak tvoje blizine svima kojima je poslana, molimo te.

2. Gospodine, podario si svojoj Crkvi dar svećeništva: papu našega Benedikta, sve biskupe i svećenike okrijepi snagom Duha da svojim služenjem doprinose posvećenju čitavoga svijeta, molimo te.

3. Gospodine, rasvijetli nas svjetlom Duha Svetoga da spoznamo što si nam u Kristu učinio te budemo ustrajni nasljedovatelji njegove poniznosti i ljubavi, molimo te.

4. Gospodine, operi nas od svakoga opiranja tvojoj ljubavi; oslobodi nas od svake naveza-nosti na svijet te budemo u potpunosti slo-bodni za tebe, molimo te.

5. Gospodine, tvoj je Sin s pouzdanjem u tebei predanjem u tvoju volju pobijedi moć svijeta. Nadahni nas da kroz posluh tvojoj volji preo-bražavamo svijet u kojemu živimo, molimo te.

Usliši, Oče nebeski, naše prošnje i molitve.Očuvaj u nama snagu svoje ljubavi i ne dopusti da grijeh i iskušenje svijeta rasprše milost kojom nas sada krijepiš. Po Kristu, Gospodinu našemu.

Molitva vjernika

»Razumijete li što sam vam učinio?«(V. Blažanović, 2002.)


30

Misa Večere Gospodnje

Što god se s čovjekom dogodilo, kakav god čovjek bio, koliko se god čovjek kroz povi-jest čovječanstva udaljavao od svoje stvo-

renosti na sliku Božju, povijest svih čovjekovih ratovanja, svih fašizama, komunizama, nacio-nalizama, svih čovjekovih pravljenja bogova na svoju, čovjekovu sliku, sva dakle udaljava-nja čovjeka od Boga kroz ljudsku povijest nisu Bogu dovoljna da se odvrati od čovjeka, svoje-ga stvorenja. Očito, ljubav Božja ne može biti drukčija nego veća od svih ljudskih zloća: jed-nostavno neizmjerna. U svojoj neizmjernosti nevjerojatno dovitljiva.

Ljudska nam povijest pokazuje da Bog ne ostavlja čovjeka. Ne samo da ga ne ostavlja, ne-go kao da uvijek traži nove načine kako biti što bliže čovjeku, bilo preko hramova, žrtvenika, katedrala u svim stilovima. S Isusom Kristom dovršava se Božja objava. Posljednje što je Bog »iznašao« – kako biti što bliže čovjeku – jest Kristovo uzimanje, lomljenje i dijeljenje kruha: Ovo je tijelo moje. I uzimanje i dijeljenje vina: Ovo je krv moja.

Kada bi bio neki drugi način Božjega biti s čovjekom, Bog bi to iznašao. Posljednja večera je vrhunac, posljednje gdje se Bog mogao pri-

Božje sebedarje

bližiti čovjeku, učinivši ga hramom u kojemu on u prilikama kruha i vina, u Kristovom tije-lu i krvi, trajno kod čovjeka želi prebivati. Zato Posljednja večera na Veliki četvrtak nije večera Kristovoga odlaska od čovjeka nego Kristovo-ga dolaska k čovjeku, nakon čega neće više biti Kristovih odlazaka i iznad koje nema veće Bož-je blizine s čovjekom. Bog lomi sebe i daje sebe u ljudske ruke, u ljudsku sudbinu. Čovjekovu sklonost ‘lomiti druge’ i ‘piti krv drugima’ Krist uzima na sebe. Čovjekovu mānu On pretvara u vrhunac svoje ljubavi.

Večera Gospodnja kao sud Svjetski poznata freska Leonarda da Vincija »Posljednja večera« pokazuje karaktere apo-stola koje ova večera Gospodnja otkriva. Upra-vo to je euharistija. Naime, mi prema njoj, svje-sno ili nesvjesno, zauzimamo svoj stav. Čime se hranimo, dio toga postajemo. Kao što na goz-bama otkrivamo svoje pravo lice dok se na nji-ma opuštamo, tako nam je i euharistija ogle-dalo nas samih. Sudjelujući u euharistiji mi se, ustvari, opredjeljujemo. Možemo stisnuti svoju šaku i ne dopustiti da nam kruh – tijelo Kristo-vo – i vino – krv Kristova – oduzmu naš ego, naše ja. Možemo se pričešćivati, ali ostati zatvo-reni za Krista i za ono što Božja hrana u nama može proizvesti. Euharistija može u nama pro-izvoditi strah: Zar sam ja izdajica? Ili: Jesam li možda ja izdajica? Možemo također u euharisti-ji nasloniti glavu i osjetiti duboki mir Kristov.

Mi možemo biti i ravnodušni prema euha-ristiji, ali ona ne ostaje ravnodušna prema na-ma. Ona nas formira onako kako se prema njoj odnosimo. Ona nas otkriva nama samima. Oči-to je s euharistijom poput onoga s hranom. Ni-je dovoljno samo hraniti se euharistijom, blago-vati, nego je važno kako se njome hranimo i koji su razlozi da se njome hranimo. Kao što može-mo trpati u sebe hranu, a pritom ništa ne osje-ćati, tako se možemo hraniti i euharistijom. Kao

Večera znaka i spomena Isusova predanja. (V. Blažanović, samostan sv. Franje Ksaverskoga, Zagreb)

31


Odjeci RiječiKad god jedete i pijete… uz: 1Kor 11,23-26

Pavao donosi tradiciju Gospodnje večere koju je on svojevre-meno predao Korinćanima. Ta predaja navodi geste i riječi nad kruhom, a onda još samo riječi izgovorene nad čašom. Četiri su tipične geste koje slijede shemu hebrejskog blagova-nja: uzti kruh, zahvaliti (euharistein), razlomiti i podijeliti kruh. Pažnju nam privlače riječi nad razlomljenim kruhom: »Ovo je moje tijelo za vas«. Prijedlog »za« upućuje na Isusovo sebedarje i spasenjsku učinkovitost njegove smrti. Prizvuk smrti je i u rije-čima nad čašom koja je »novi Savez u Kristovoj krvi«. Ostvaruje se konačni ili mesijanski Savez o kojemu govori Jr 31,31-34. No-vi se Savez ostvaruje u »krvi« Gospodina Isusa, tj. njegovoj smr-ti koja ima spasenjsku vrijednost. Riječi nad kruhom završavaju imperativom: »Ovo činite meni na spomen«, a kod čaše nadoda-je: »svaki put kad pijete«. Euharistija je Isusov spomen, a on je uskrsli i živi Gospodin.

Mario Cifrak

Zrnj

e

Petar, ne razumijevajući Isusovu gestu, pokazuje spremnost da mu Isus opere

»i ruke i glavu«. Pranje nogu je više od pranja. To je gesta koja pere čovjekovu

oholost i želju za »umivenim licem«, za ugledom i vidljivom ‘čistoćom’. Čovjek

je potreban pranja Božjom ljubavlju jer samo tako se može imati »udjela u nje-govoj slavi«. Doista, počesto dopuštamo

Gospodinu da nam »umije lice« – za sjaj pred ljudima – ali ne dopuštamo da nam »opere noge«, tj. da nas izvede na

put svoga služenja. (A. C.)

što našemu organizmu ništa ne koristi nego čak i šteti takvo uzimanje hrane, takvo uzimanje euharistije niti što mijenja u našemu životu ni-ti nam donosi ikakve koristi. Onda nam ona ni-je ni potrebna niti nam treba ono što ona nudi. Onda možemo, poput Jude, otići u mrak.

Blagovanje GospodinaKao što možemo hranu blagovati, kao dar koji dolazi iz Božje ruke i koja nas povezuje kod isto-ga stola, tako možemo euharistijski kruh bla-govati. Blagovanje je i žrtva i dar. Blagovanje je uvijek zahvalnost. Euharistija znači zahvala. Za-to ona nikada neće imati individualistički karak-ter nego karakter zajedništva. U euharistiji ni-smo sami, Krist i ja, nego – Krist i mi. Moje se ja time ne gubi nego jača. Zajedništvo neminovno iziskuje žrtvovanje samoga sebe, svojega vreme-na i onoga što imamo. Različite kakvi jesmo sa-mo nas Krist i Božja ljubav, Božje lomljenje sebe, mogu međusobno povezati. Tu možemo otkriti i bogatstvo jednih kod drugih, a ne samo drugo-ga kao sartreovsku smetnju i kao onoga koji mi oduzima dio moje egzistencije. Za Gospodnjim stolom ima mjesta za sve; hrane i pića kod njega ne može ponestati, upravo zato jer nas on koji je vječan hrani i napaja samim sobom.

Štola i ubrus Euharistija je zahtjevna. Ne da nam dugo se od-marati i dugo sjediti za stolom. Isus nakon te ve-čere – Posljednje večere – uzima ubrus i počinje učenicima prati noge, tražeći da i oni čine tako. Euharistija nas uči dijeliti s drugima. Uči nas da uvijek imamo nešto za podijeliti, makar to bi-le dvije ribice i pet kruščića. Štola (euharisti-ja) i ubrus (djelotvorna ljubav, dijeljenje s dru-gim) moraju ići zajedno, jer je štola bez ubrusa neautentična, a ubrus bez štole je humanizam bez Boga. Tako euharistija nije posljednja veče-ra koja završava, nego večera koja stalno traje, gozba koja nikad ne prestaje i koja uvijek doziva nove i nove goste. Euharistijsko slavlje, dakle, ne prestaje svećenikovim riječima »Idite u mi-ru« nego, kako su to već odavno rekli Ivan Zla-tousti i toliki crkveni oci, euharistija se nastavlja poslije euharistije. Ona je trajna, vječna.

Ako drugomu ništa ne možemo učiniti, može-mo mu oprati noge. To znači ne vladati, ne gos-podariti (jer to čine vladari ovoga svijeta), nego sagnuti se. Jer samo kad se sagnemo, možemo upoznati kakav je čovjek. Hoće li čovjek komu smo oprali noge ostati ravnodušan ili će to naše sagi-njanje k njemu njemu pomoći da se i on sagne?

Milan Špehar


3232

Prvo čitanje (Iz 52,13–53,12)Za naše je grijehe on proboden.

Čitanje Knjige proroka IzaijeGle, uspjet će sluga moj, uzvisit će se, podignuti i uzdići veoma! Kao što se mnogi nad njim užasnuše – tako mu je lice neljudski bilo iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka – tako će on mnoge zadiviti narode i kraljevi će pred njim stisnuti usta videć ono o čemu im nitko nije govorio, shvaćajuć ono o čemu nikad čuli nisu:»Tko da povjeruje u ono što čusmo, kome li se otkri ruka Gospodnja?«Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje osušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni izgleda da bi nam se svidio. Prezren bijaše, od ljudi odbačen, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bijaše, obescijenjen.On slabosti naše ponije, naše boli uze na se, a mi ga držasmo udarenim,od Boga pogođenim, poniženim.Za naše je grijehe on proboden, za opačine naše satrt.Na njega pade kazna radi našeg mira, njegovom se modricom izliječismo.Poput stada svi smo mi lutali,svatko je svojim okrenuo putem.A Gospodin je svalio na nj bezakonje nas sviju. Zlostavljahu ga, a on se pokori i usta svojih ne otvori.

Ko janje na klanje odvedoše ga, ko ovca, nijema pred onima što strigu, usta svojih ne otvori.Iz pritvora je i sa suda otet;tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje je živih uklonjen, za grijehe naroda svog na smrt izbijen.Ukop mu dadoše među zločincima, a grob mu bî s bogatima,premda ne počini nepravde nit mu usta laži izustiše.Al Gospodinu se svidje pritisnuti ga bolima. Žrtvuje li život svoj ko naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlosti nasititi se spoznajom njezinom.Sluga moj pravedni opravdat će mnogei krivicu njihovu na sebe uzeti.Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti jer sâm se predao na smrt i među zlikovce bio ubrojen, a on grijehe mnogih ponese na sebi i zauze se za zločince.Riječ Gospodnja.

10. travnja 2009.

Petak Muke GospodnjeUvodna molitvaSpomeni se, Gospodine, velikih djelasvoga milosrđa; spomeni se vazmenog otajstva, što ga je Krist, Sin tvoj započeo,kad je za nas prolio krv: štiti nas vazdai posvećuj, po Kristu, Gospodinu našemu.

Molitva nad narodomTvoj narod, Gospodine, slavio je smrt tvoga Sina u nadi uskrsnuća s njime.Molimo te, blagoslovi ga i daj mu oproštenje i utjehu, učvrsti vjeru u vječno otkupljenje,po Kristu, Gospodinu našem.


Otpjevni ps.: 510-511 Oče, u ruke tvojePjesma prije Ev.: 475 Krist postade poslušanPokazivanje Križa: 512-513 Dođite, poklonimo seKlanjanje Križu: 514-515 Puče moj 516 Usta moja opjevajte 490 Narode moj ljubljeniPričest: 248-256 Zdravo Tijelo

33


33

Otpjevni psalam (Ps 31,2.6.12-13.15-17.25)Pripjev: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!

Tebi se, Gospodine, utječem,o da se ne postidim nikada:u svojoj me pravdi izbavi!U tvoje ruke predajem duh svoj:otkupi me, Gospodine, Bože vjerni.

Dušmanima svojim ruglo postadoh,susjedima podsmijeh, a znancima strašilo;koji me vide vani, bježe od mene.Nestalo me ko mrtvaca iz sjećanja ljudi,postadoh ko razbijena posuda.

A ja se, Gospodine, u tebe uzdam;govorim: Ti si Bog moj!U tvojoj je ruci sudbina moja:istrgni me iz ruke dušmanai onih koji me progone!

Rasvijetli lice nad slugom svojim,po svojoj me dobroti spasi.Budite hrabri i jaka srca,svi koji se u Gospodina uzdate!

Drugo čitanje (Heb 4,14-16; 5,7-9)Naviknu slušati, te svima koji ga slušajuposta začetnik spasenja.

Čitanje Poslanice HebrejimaBraćo: Imajući velikoga Velikog svećenikakoji prodrije kroz nebesa – Isusa,Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere.Tâ nemamo takva velikog svećenikakoji ne bi mogao biti supatniku našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemoza pomoć u pravi čas!Tâ Krist je u dane svoga zemaljskog životasa silnim vapajem i suzamaprikazivao molitve i prošnjeOnomu koji ga je mogao spasiti od smrti.I bî uslišan zbog svoje predanosti:premda je Sin, iz onoga što prepati,naviknu slušati i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja (Fil 2,8-9)

Krist postade poslušan do smrti,smrti na križu. Zato ga Bog preuzvisii darova mu ime, ime nad svakim imenom.

Evanđelje (Iv 18,1 – 19,42)

Muka Gospodina našega Isusa Kristapo Ivanu.

Otpjevni psalam

Drugo čitanjeNaviknu slušati, te svima koji ga slušajuposta začetnik spasenja.

Čitanje Poslanice HebrejimaBraćo: Imajući velikoga Velikog svećenikakoji prodrije kroz nebesa – Isusa,Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere.Tâ nemamo takva velikog svećenikakoji ne bi mogao biti supatniku našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo

Drugo čitanjeNaviknu slušati, te svima koji ga slušajuposta začetnik spasenja.

Čitanje Poslanice HebrejimaBraćo: Imajući velikoga Velikog svećenikakoji prodrije kroz nebesa – Isusa,Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere.Tâ nemamo takva velikog svećenikakoji ne bi mogao biti supatniku našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.

Tvome se križu, Gospodine, klanjamojer evo: drveta radi nastade radost u cijelome svijetu.Križu sveti, stablo svako zavidi ti čarni sjaj;s takvim Lišćem, Cvijetom, Plodom, nikoji ga nema gaj.

(Psaltir iz Kopenhagena, oko 1175.)


34

Petak Muke Gospodnje

S tat crux dum volvitur orbis, »Križ stoji čvrsto dok se svijet mijenja« – misli su svetoga Bernarda iz Clairvauxa koje na

poseban način nalaze odjek u razmišljanju o otajstvu što ga danas slavimo.

U neumitnosti promjena života koje nas po-nekad pritišću svojim zahtjevima često se pita-mo gdje naći čvrstu točku, gdje naći uporište na kojemu graditi vlastiti život i odnose kako bi i promijena zadobila svoj pravi i puni smisao. U traženju toga uporišta pogled nas kršćana goto-vo spontano leti prema križu, prema Raspetome. U tome pogledu ne nalazi se ni želja za samoka-žnjavanjem, niti nesposobnost preuzimanja od-govornosti za vlastiti život, niti izričaj bolesnoga duha. Taj se pogled mnogima danas može čini-ti neprimjerenim i iznova skandaloznim, kako je bio i Isusovim suvremenicima, jer naše svure-meno doba i suvremeno shvaćanje religioznosti kao da žele izbjeći govor i razmišljanje o Kristo-vu križu i njegovoj važnosti za spasenje i za razu-mijevanje naše ljudske egzistencije.

Kristov pogled s križaNaš pogled privlači Bog koji je postao čovje-kom i svoju jakost i veličinu pokazao kroz sla-bost i spremnost da se odrekne svake moći upravo iz ljubavi prema svakome čovjeka, bez obzira na njegovo podrijetlo i društveni status. Nije li Krist već u pustinji prebrodio kušnju da vlada cijelim svijetom, jasno dajući do znanja da prava moć ima svoje uporište u izvornome odnosu sa Bogom, a ne u onome što se nama čini važnim za ostvarivanje moći i društveno-ga utjecaja? Takvo odbacivanje moći i želje za vladanjem omogućuje Kristu da ostvari od-nos povjerenja i povezanosti sa svakim čovje-kom kojega susreće prepoznajući njegovu po-sebnost i potrebe, odnos koji se ne temelji na vladanju, na podcjenjenjivanju, na iskorištava-nju. Evanđelja nam jasno pokazuju da je Krist čovjeka gledao »iz visine« samo kada je bio ras-pet na križu, kada je, dakle, pokazao da se moć i trijumf njegove poruke ne nalaze u osveti, u

nanošenju boli protivnicima, nego u prihvaća-nju cijeloga čovječanstva koje obuhvaća svojim raspetim i probodenim rukama.

Kristova patnja na križu razbija logiku zača-ranoga kruga u kojemu mržnja ujedinjuje i naj-ljuće protivnike, logiku u kojoj se žrtvovanje po-jedinca koristi za dobrobit pojedinih skupina. Iz njegove patnje Crkva crpi spoznaju da su čovjek i njegova sloboda u središtu njezinoga poslanja i naviještanja. Krist je umro na križu upravo ka-ko bi razotkrio mehanizam stalnoga ugnjetava-nja i žrtvovanja za sebične ciljeve i pokazao nam put kako živjeti takve izazove života.

Naš pogled na Krista raspetogaNaš je pogled uprt u Krista raspetoga na križu zato jer je Kristov križ izričaj slobode. Krist je

Čvrsto stoji Križ…

On ponizi sebe, da nas uzvisi.(Z. Šulentić, samostan sv. Franje Ksaverskoga, Zagreb)

35


Odjeci RiječiSupatnik u našim patnjama uz: Heb 4,14-16: 5,7-9

Isus je Veliki svećenik koji prodrije u nebesa. On je i Sin Božji. Bog je dao Kristu slavu svećeništva. Želio je zapravo istaći da je Krist odbio proslaviti samoga sebe. Smisao je da je Bog ime-novao Krista velikim svećenikom po riječi Pisma: »Ti si sveće-nik« (usp. Ps 110,4). Govor o svećeništvu ima u transformaciji Kristova čovještva (Heb 5,9: postigavši savršenstvo) temelj ko-ji treba. Zahvaljujući ovoj transformaciji koja ga je »usavršila«, Krist je postao Veliki svećenik. Ovdje ipak treba voditi računa o dvije činjenice: prvo da je riječ o svećeniku zauvijek i drugo da je proglašen od Boga Velikim svećenikom. Isus, Sin Bož-ji, proslavljeni Veliki svećenik, koji je ušao zauvijek u nebesko svetište, pun milosrđa i supatnje, jest motiv da se potakne za-jednicu da se smjelo približi Božjem prijestolju.

Mario Cifrak

Zrnj

e

Ključna rečenica Ivanova prikaza Muke jest Isusova riječ: »Dovršeno je!« Na

njemu se ispunjaju proroštva o Mesi-jinom trpljenju i put Božje slave kroz sudbinu ljudi. Isus, na kraju, predaje

duh Ocu. Evanđelist pažljivo bilježi da Isus nije jednostavno »ispustio duh« (ili

dah), nego da ga »predade« (paredo-ken). Time se naviješta neumrlost, život

koji će zasjati u uskrsnuću tijela. Smrt nije kraj, nego konačno predanje Ocu u

kojemu je izvor i uvir svega. (A. C.)

imao mogućnost odabira, mogućnost da se izvu-če pred izazovima koji su bili pred njim, ali u svi-jesti svoga poslanja i svoje slobode u zajedništvu s Ocem on je odabrao patnju kao slobodni čin predanja. Iz te slobode odabira utemeljene na ljubavi otvoren je drugačiji pogled na patnju.

Znam da je o tome teško govoriti jer znam da svatko od nas ima mnoštvo teških križeva koji ga pritišću. Takav se govor lako može pre-tvoriti u fraze i biti daleko od stvarnosti, može biti protumačen kao »jeftin« govor utjehe. Ali Kristov »Da« vlastitoj patnji učinio ga je slo-bodnim za odnos s Bogom, s bližnjim i sa sa-mim sobom. Taj »Da« omogućio mu je da od ‘gubitnika’, kakav je bio u očima mnoštva i onih koji su bježali od njegova razmišljanja, postane onaj koji donosi slobodu i snagu za sve nas. Na-ša lutanja, naša traženja, nedoumice, nutarnje borbe i suočavanja sa patnjom kroz Kristovu žrtvu obasjana su novim i prodornim svjetlom koje nas, istina ne čupa iz nemira i ne lišava ne-doumica, ali nas čini sposobnima prepoznati Božju blizinu i prisutnost i ondje gdje nam se čini da ih ne možemo osjetiti i susresti.

Stoga Kristov križ stoji čvrsto kao okosnica oko koje se sve može mijenjati. On nas opominje da svoj život ne gradimo na grčevitom držanju za vlastita uvjerenja i stavove, za vlastite poglede

na stvarnost, za vlastito izgrađene ljestvice vrjed-nota. Sve to ne može i neće izdržati pred naletom stalnih mijena koje se događaju u našem živo-tu i u životu svijeta ako naš pogled nije usmje-ren spram naizgled slaboga i samoći i smrti pre-puštenoga Krista. Upravo u sasvim drukčijemu iskustvu otkrivaju se Božja slava i veličina čovje-ka. Ta veličina ne bježi od patnje, od slabosti, od traženja, ali u kršćanskome načinu razmišljanja i života vjeruje i zna da Kristov križ ne dopušta da se život pojedinca i zajednice uruši i zatvori u samodopadnost i samozadovoljstvo.

Vjerom izbistreni pogled na Kristov pobje-donosni križ, križ koji je znak potpunoga i ne-sebičnoga predanja za drugoga, oslobađa nas svakoga opiranja križu koji je cijena ljubavi i samoprijegora za druge. Kristovi vjernici su »vjernici križa«, »klanjatelji pred križem«, (re-ligiosi crucis, antistites crucis) kako je govo-rio Tertulijan. Naše poklonstvo pred Kristovim križem stoga je izraz našega prihvaćanja Kri-stova puta ljubavi, ljubavi koja se nije susteza-la biti raspeta na križ. Upravo raspeta Ljubav, kad se činilo da je uzaludna i svladana, pokazu-je svu svoju dalekosežnost, dalekosežnost ko-ja dopire i do nas ovdje sabranih, dotičući nas svojom ljubavlju i otkupljujući nas iz grješnosti kojom smo ranjeni.

Željko Tanjić


36

Čitanje Knjige Izlaska (Izl 14,15-15,1a)

U one dane: Reče Gospodin Mojsiju:»Zašto vičeš k meni?« »Reci Izraelcima da krenu na put. A ti podigni svoj štap, ispruži svoju ruku nad morem i razdijeli ga nadvoje da Izraelci mogu proći posred mora po suhu. Ja ću otvrdnuti srce Egipćana i oni će poći za njima, a ja ću se onda proslaviti nad fara-onom i njegovim ratnicima, njegovim kolima i konjanicima. Neka znaju Egipćani da sam ja Gospodin kad se proslavim nad faraonom, njegovim kolima i njegovim konjanicima.«Anđeo Božji, koji je išao na čelu izraelskih če-ta, promijeni mjesto i stupi im za leđa. A i stup od oblaka pomakne se ispred njih i stade im za leđa. Smjesti se između vojske egipatske i vojske izraelske te postade onima oblak ta-man, a ovima rasvjetljivaše noć tako te ne mo-goše jedni drugima prići cijele noći. Mojsije je držao ruku ispruženu nad morem dok je Go-spodin svu noć na stranu valjao vode jakim istočnim vjetrom i more posušio. Kad su se vo-de razdvojile, sinovi Izraelovi siđoše usred mo-ra na osušeno dno, a vode im stajahu kao be-dem zdesna i slijeva. Egipćani: svi faraonovi konji, kola i konjanici, nagnu za njima u more, u potjeru. Za jutarnje straže pogleda Gospodin iz stupa od ognja i oblaka na egipatsku vojsku i u njoj stvori zbrku. Zakoči kotače njihovih ko-la da su se jedva naprijed micali. »Bježimo od Izraelaca!« - poviču Egipćani, »jer Gospodin se za njih bori protiv Egipćana!« Tada će Go-spodin Mojsiju: »Pruži ruku nad more da se vode vrate na Egipćane, na njihova kola i ko-

njanike.« Mojsije pruži ruku nad more i u cik zore more se vrati u svoje korito. Kako su Egip-ćani bježeći, jurili prema moru, Gospodin ih strmoglavi usred voda. Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izrael-cima u more. I ne ostade od njih ni jedan jedi-ni. Izraelci pak hodahu posred mora po suhu, a vode im kao bedem zdesna i slijeva. Ta-ko Go spodin u onaj dan izbavi Izraela iz šaka egipatskih i vidje Izrael Egipćane pomorene na morskome žalu. Osvjedoči se Izrael o sil-noj moći koju Gospodin pokaza nad Egipća-nima. Narod se poboja Gospodina i povjerova Gospo dinu i njegovu sluzi Mojsiju.Tada Mojsije sa sinovima Izraelovim zapjeva ovu pjesmu Gospodinu:

Otpjevni psalam (Ps 118, 1-2. 16ab-17. 22-23)Pripjev: Aleluja! Aleluja! Aleluja!

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,jer je vječna ljubav njegova!Neka rekne dom Izraelov:»Vječna je ljubav njegova!«

Gospodnja se uzdignu desnica,Gospodnja se proslavi desnica!Ne, umrijeti neću, nego živjetii kazivati djela Gospodnja.

Kamen koji odbaciše graditeljipostade kamen zaglavni.Gospodnje je to djelo:kakvo čudo u očima našim!

Vazmeno bdjenje

Starozavjetna čitanjaPost 1,1–2,2 Vidje Bog sve što je učinio: bijaše vrlo dobro.Post 22, 1-18: Žrtva praoca našeg Abrahama.Izl 14,15–15,1a: Izraelci su išli suhim posred mora.Iz 54,5-14: U ljubavi vječnoj smilova ti se Gospodin, tvoj otkupitelj.Iz 55,1-11: Dođite k meni i duša će vam živjeti: sklopit ću s vama savez vječan!Bar 3,9-15.32–4,4: Hodi putem k sjaju Gospodnjem!Ez 36, 16-17a. 18-28: Poškropit ću vas vodom čistom i dat ću vam novo srce.

Od naznačenih sedam čitaju se barem tri čitanja. Nikad se ne izostavlja čitanje iz Knjige Izlaska.

11.-12. travnja 2009.

37

Novozavjetno čitanje (Rim 6, 3-11)Krist, pošto uskrsnu od mrtvih, više ne umire.

Čitanje Poslanicesvetoga Pavla apostola RimljanimaBraćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!Riječ Gospodnja.


Otpjevni psalmi u Službi riječi: uz 1. čitanje: 519 Pošalji Duha svojegauz 2. čitanje: 90 Čuvaj me, Božeuz 3. čitanje: 520 Zapjevat ću Gospodinu uz 4. čitanje: Veličam te (ŽV 4/2007.)uz 5. čitanje: 150 S radošću ćete crpsti voduuz 6. čitanje: 91-92 Gospodine, ti imaš riječiuz 7. čitanje: 155 Kao što košuta

Otpjevni ps.: 522 Aleluja Na početku krsne službe: 703 Litanije Svih SvetihNakon bl. krsne vode: 523 Sve vode Gospodnje Prinosna: 555 Gospodin slavno uskrsnuPričesna: 542 Žrtvovan je Krist (ŽV 4/2006.)

ili: 524 Kao što košutaOtpust: 42 Idite u miru, aleluja, alelujaZavršetak: 561-562 Kraljice neba


Zapovijed vam novu dajem, govori Gospodin, ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas.

Evanđelje (Mk 16,1-7)

Čitanje svetog Evanđelja po MarkuKad prođe subota, Marija Magdalena i Ma-rija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. I prvoga dana u tjed-nu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob.I razgovarahu među sobom: »Tko će nam ot-kotrljati kamen s vrata grobnih?« Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik. I ušavši u grob, ugledaju mladića zao-grnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se. A on će im: »Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše. Nego idite, recite njegovim učeni-cima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kamo vam reče!«Riječ Gospodnja

Ne plašite se! Isusa tražite, Raspetoga? Nije ovdje! Uskrsnu!(V. Blažanović, 2003.)Ne plašite se! Isusa tražite, Raspetoga? Nije ovdje! Uskrsnu!


38

Vazmeno bdjenje

Koji god smo kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo da-kle zajedno s njim ukopani u smrt da kao

što Krist slavom Očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. (Rim 6,4) Tim jednostavnim riječima sveti Pavao izriče smisao kršćanskoga života. To je život koji se temelji na krštenju kojim se vjernik suobličuje s Kristovom smrću i uskrsnućem. Stoga svaki djelić kršćanskoga živo-ta treba biti prožet tom krsnom logi-kom, logikom Kri-stove smrti i uskr-snuća.

Krsna vjerakao prijelaziz staroga u novoApostol tvrdi da se sjedi-njenost s Kristovom smrću treba konkretno očitovati u spre-mnosti vjernika da napusti staroga čo-vjeka, »kraljevstvo grijeha« (Rim 6,12), kako bi se mogla dogoditi sjedinjenost s Kristovim uskr-snućem. Dok u Kristovoj smrti vjernik napušta staro i grješno, u uskrsnuću prihvaća novo i do-bro. Bez smrti – ostavljanja staroga – ne može se ni prihvatiti uskrsnuće, novost života. Nema uskrsnuća bez smrti. I obrnuto. Bez uskrsno-ga prihvaćanja novoga ostavljanje staroga bi-lo bi besmisleno. Kršćanska bi se vjera pretvo-rila u puko mrtvljenje, askezu i u rad na sebi, ali bez radosti i uživanja Boga. Sve nam to dovoljno pokazuje kako krsna logika kršćanskoga života u ovomu smrtnom životu uvijek uključuje istovre-meno i patos odmaka (distance) i užitak sjedi-njenja, egzil i nebesku domovinu, plač i smijeh, žudnju i zagrljaj…

Vazmeno bdjenje jest proslava te krsne logi-ke kršćanskoga života. Bdjenje je napeto iščeki-

Nezamislive Božje mogućnosti i tri žene

vanje onoga što se već počelo događati. Onaj tko bdije, zna da se nešto već počelo događati, zna da netko već dolazi. Stoga se priprema kako bi pra-vo mogao susresti onoga koji mu dolazi. Bdijenje je tako stanje smrti i uskrsnuća. Ono je transi-

tus, prijelaz iz smrti u život, iz tame u svje-tlo. Vazmenim bdjenjem ne slavimo

bilo kakav prijelaz, nego Kri-stov prijelaz iz smrti u život.

U Isusu Kristu čovjeko-vo smrtno i krhko tijelo

uskrslo je na novi, bo-žanski život. Vazme-no nas bdjenje tako poziva da zajedno s Isusom Kristom či-nimo taj prijelaz iz staroga u novo. I ne samo to! Naš cjelo-

kupni život treba po-stati Kristovo prelaže-

nje, prelaženje po smrti u uskrsnuće, po distanci u

užitak, po plaču u smijeh, po žudnji u vazmeni zagrljaj.

Uskrsnuće kao onood čega se veće ne može mislitiCrkva ove godine u liturgiji Vazmenoga bdje-nja stavlja na razmatranje odlomak iz Marko-va evanđelja koji nam konkretno progovara o tomu kako bismo trebali živjeti vazmeno prela-ženje. Susrećemo tri žene: Mariju Magdalenu, Mariju Jakovljevu i Salomu. Marko izvješću-je da su žene kupile miomirise kojima su kani-le pomazati Isusa. Dok su se apostoli razbježali i zabarikadirali u svojim kućama, žene kreću na grob. Nose miomirise. S tim miomirisima poni-jele su i svoju ljubav prema Isusu Kristu. Čita-jući sva evanđeoska izvješća o ženama kod Kri-stova groba, nema govora o strahu ili očaju zbog Kristove smrti. Njihova ljubav prema Isusu Kri-stu bila je tako jaka da je smrt nije mogla ugro-ziti. Dok je za apostole Kristova smrt bila prekid

39


Odjeci RiječiAko umrijesmo s Kristom… uz: Rim 6,3-11

U novozavjetnome čitanju u središte je stavljena stvarnost krštenja, a to je stvarno udioništvo u smrti, ukopu i uskrsnu-ću Gospodnjem. Radikalna novost života kršćanina nije samo moralnoga reda, nego i teološkoga. Zahvaljujući krštenju živimo već kao uskrsli, oslobođeni smo vlasti grijeha, uronjeni smou vječni život u tijeku ovoga vremenitog života. Kršćanin živi za Boga, u Kristu Isusu. To je istinska stvarnost njegova života.Ona je korijen svakoga njegovog čina, riječi, osjećaja i misli. Pavao usmjerava život kršćanina s teološkim prizivom, ne jednostavno s moralnim imperativom: ne započinje s »Treba-te…«, nego sa »Vi ste«. Krštenje nas čini sudionicima pashalno-ga događaja i stavlja nas u odnos uske povezanosti s Kristom. Krštenik po krštenju biva uronjen u (eis) Kristovu smrt, tj. sudje-luje u potpunom darivanju sebe koje je on izvršio na križu.

Mario Cifrak

Zrnj

e

Evanđeoske slike ljudske spoznaje o Isu-sovu uskrsnuću (prazan grob i odsutnost

Isusova mrtvoga tijela) pokazuju brigu Uskrsloga da učenici ne budu ‘zavedeni’

njegovom pobjedničkom slavom. On se ne da vidjeti, premda bi to bio najjasniji do-kaz uskrsnuća. Uskrsnuće nije samo djelo nad Isusovim tijelom, nego nad čovjekom i njegovim životom. Zato anđeo poručuje: »Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti!« Nastavlja se poslanje, nastavlja

se naviještanje, služenje, življenje njegove riječi… Nejasnoća, strah i sumnja pre-

obražene su vjerom u uskrsnuće. Ono se ne spoznaje očima nego vjerom. (A. C.)

i očaj, za ove žene ona je bila prjelazak u novi oblik njihove ljubavi, ljubavi koja je nastavila još snažnije iščekivati i čeznuti.

Zanimljivo je da ih strah počinje obuzimati tek pred činjenicom da njihova učitelja nema u grobu: »One iziđu i stanu bježati od groba: spo-pade ih strah i trepet. I nikome ništa ne reko-še jer se bojahu.« Za razliku od apostola, koji su se preplašili zbog manjka mogućnosti – Krist je umro, dakle, gotovo je! – žene su se bojale zbog viška mogućnosti: Ma je li moguće da ga više nema? Strah ovih triju žena nastao je tako zbog nezamislivoga, zbog onoga od čega veće nisu ni mogle zamisliti, a to je Kristovo uskrsnuće. Za njih je vazmeni prjelazak iz staroga u novo bio prjelazak iz njihovih zamislivih u nezamislive Božje mogućnosti. Cjelokupni evanđeoski odlo-mak ovogodišnjega Vazmenog bdijenja govori o tome. Žene su se otvorile nezamislivoj Božjoj mogućnosti, uskrsnuću Isusa Krista, a apostoli su i dalje ustrajali u svojoj nevjeri, u svojim za-mislivim mogućnostima. Evanđelist kao da in-zistira na činjenici njihove nevjere: »Kad su oni čuli da je živ i da ga je ona vidjela, ne povjerova-še… Ni njima ne povjerovaše.« Razlog tomu jest

okorjelost njihova srca zbog kojega ih je Isus i prekorio: »Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca.« (Mk 16,14) U grčkom izvorniku za okor-jelost srca nalazimo imenicu sklerokardia koja nam dodatno pojašnjava stanje učenika. Njiho-vo je srce bilo sklerotično, negipko, tvrdo i za-tvoreno za novi poticaj izvana, za Božji novi za-hvat, tj. za Kristovo uskrsnuće.

Tako nas tri žene uče ispravnome slavlju Vazmenoga bdjenja, a time i življenju kršćan-ske krsne vjere. Uskrsnuće je Božja nezamisliva mogućnost, mogućnost od koje se veća ne mo-že zamisliti. Samo onaj tko poput žena napusti »sklerotično srce«, tko ne ustraje u staromu, u samo ljudskim mogućnostima, može prelaziti i primati novost života, može zajedno s Isusom Kristom uskrišavati. I kad nas zahvati očaj, kad se zatvorimo poput apostola te pomislimo da su iscrpljene sve mogućnosti našega života i da više nema nikakva prjelaska u novo, nemojmo svo-je srce zatvoriti uskrsnom navještaju triju žena. Budimo poput njih i otvorimo se nezamislivim Božjim mogućnostima kojima već sada počinje-mo živjeti Kristov i svoj Uskrs. S Bogom nikad nismo na kraju, nego uvijek na početku…

Ivica Raguž

OTAJSTVO I ZBILJATRENUTAK

40

Pisma čitatelja

Gesta pružanja mira, u sadašnjemu ob-rednom ustroju smještena prije lomljenja kruha i pričesti – a što znači da je vremenski i značenj-ski odvojena od pjesme »Jaganjče Božji« – ima svoju vlastitu obrednost: predsjedateljevu mo-litvu za mir, predsjedateljevo iskazivanje mira zajednici poklikom »Mir Gospodnji bio vazda s vama« (s odgovorom zajednice), poziv vjernici-ma na međusobno pružanje mira (»Pružite mir jedni drugima«) te, na kraju, samu gestu kojom vjernici iskazuju ‘razmjenjuju’ od Krista primlje-ni dar mira. Ova je obredna dinamika toliko lo-gično razvijena da se može govoriti o obredu mi-ra kao inkluziji u pričesne obrede. Stoga se s pravom postavlja pitanje koju prikladnu liturgij-sku riječ dati liturgijskoj gesti pružanja mira.

Jasan odgovor na to pitanje pruža Opća uredba rimskoga misala, ali je korisno, prethodno, vidjeti praksu liturgijske tradicije. Najstarija svjedočan-stva o pružanju mira (sv. Justin i Traditio aposto-lica) spominju obrasce koje izgovara predsjedatelj slavlja – npr. »Mir vama« (Pax vobis) – i odgovor zajednice (Et cum spiritu tuo), ali nigdje ne spomi-nju obrazac koji bi bio vlastit vjernicima. Obrazac se ne spominje čak ni onda kad se govori o znače-nju te geste i o načinu njezina vršenja (viri cum vi-ris et mulieres cum mulieribus, Tr. ap., 18).

Današnji obrazac kojim svećenik upućuje mir zajednici »Mir Gospodnji bio vazda s vama« (Pax Domini sit semper vobiscum) susrećemo već u Ordo Romanus I iz VI.-VII. stoljeća. Sred-njovjekovni razvoj euharistijske liturgije, pre-tvorene u čin svećenika, sveo je taj poziv pred-sjedatelja na singularni oblik Pax tecum (Mir s tobom), a bilo je predviđeno da mir pruža samo svećenik i to samo liturgijskim služiteljima. Za laike je bio predviđen instrumentum pacis, po-sebni liturgijski predmet koji bi im se davao na poljubac u znak primanja mira.

Liturgijska obnova nakon Drugoga vatikan-skog sabora obnavlja drevnu praksu pružanja

Riječi uz gestu pružanja miraPoštovani, usuđujem se primijetiti da u slavlju euharistije uz gestu pru-žanja mira nije prikladno izražavati neke ‘posebne’ želje ili upućivati ‘pozdrav’ vjernicima kojima pružamo mir. Stoga vas molim da mi odgo-vorite na pitanje postoji li neki predloženi (ili normirani) obrazac predvi-đen za pružanje geste pružanja mira. Stjepan

mira u zajednici vjernika, a način na koji će se pružati mir povjeren je odredbi pojedinih bi-skupskih konferencija, uz poštivanje vlastitosti i duha pojedinih kultura. Sasvim je razumljivo da u taj način, povjeren prosudbi pojedinih biskup-skih konferencija, može biti uključen i poklik kojim vjernici prate gestu međusobnoga iskazi-vanja zajedništva i mira. Mjerodavna biskupska konferencija za naše područje u prvome izdanju Rimskoga misala donijela je odredbu da se kod pružanja mira »među vjernicima zabranjuju svi oblici grljenja i ljubljenja«, a ne spominje se ni-kakav popratni obrazac.

Treće tipsko izdanje Rimskoga misala dono-si novost te kaže: »Svi iskažu znak mira, zajed-ništva i ljubavi na način kako je odredila biskup-ska konferencija. Dok se pruža znak mira, može se reći: Mir Gospodnji bio vazda s tobom (Pax Domini sit semper tecum), na što se odgovori: Amen.« (OURM 154) Ova odredba, stavljena u formu prijedloga (»dici potest«), nema za cilj normirati neki poklik nego samo zatvoriti mo-gućnost krivoga shvaćanja geste pružanja mira u značenju običnoga pozdrava. Riječ je o miru koje je plod Kristova otkupljenja, o miru Uskr-sloga Gospodina.

Predloženi obrazac u novome izdanju Misa-la ide također za tim da se razlikuje način pred-sjedateljeva izražavanja mira zajednici od geste pružanja mira među vjernicima. I to vodi k jasni-joj dinamici »obreda mira«. Budući da Misal ne određuje nego samo predlaže obrazac pružanja mira među vjernicima, postaje razvidnim da on može biti sročen i u drugome obliku. Za očekivati je da će se kod izradbe hrvatskoga prijevoda no-voga Misala paziti i na te mogućnosti. Nema za-prjeke da se i prije izdanja hrvatskoga prijevoda rabi predloženi obrazac iz tipskoga izdanja, ali je svakako najpotrebnije nastojati da gesta i riječi koje ju prate očuvaju dostojanstvo liturgijskoga slavlja i značenje darovanoga Kristova mira.

živo vreloISSN 1331-2170 – UDK 282

Liturgijski kalendar za 2009.Rokovnik džepnog formata, tvrdi uvezDvije stranice za svaki tjedan128 str. � 25 kn

Božanski časoslovLiturgijski molitvenik za puk1110 str. � 120 kn

BMensa Verbi, 6

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 0 7

ISBN 978-953-7377-00-7

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 1 4

ISBN 978-953-7377-01-4

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 2 1

ISBN 978-953-7377-02-1

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 3 8

ISBN 978-953-7377-03-8

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 4 5

ISBN 978-953-7377-04-5

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 4 5

ISBN 978-953-7377-04-5

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 5 2

ISBN 978-953-7377-05-2

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 7 6

ISBN 978-953-7377-07-6

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 8 3

ISBN 978-953-7377-08-3

9 7 8 9 5 3 7 3 7 7 0 9 0

ISBN 978-953-7377-09-0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

10

OB

ASJ

A I

H S

VJE

TL

OM

OBASJA IH SVJETLOM

Ad tet wismolo rerosto cortie magnis dolore doloborero delit iure mincipsusto doloree tummod tin utpat vendre estrud tin utatinim amcore tio dolore magna faccum quat, quatinim in utpatum ver aliqui et ut wisis num vercilla faci blam, cons del ex ex eum in ut lutat. Isisi.Hendreet la acil ullum et luptat dolenisis at.

Essi et ipsum alismolor sustinis nos ecte tie delit at. Ut velit lorperilit acil eu facilit accummo dolortie faciliscilit lortis nons nummy nis auguero consequat, quamcon sequatum zzriure et alis nonsenim autpatem volor senisisis augue feum adigna facilis do estrud delis er sum nibh elis acillaore consenis nis nim quat ad deliquat, quismod tat.

Met lute magna alit ad eu feum inis nummolortin eumsan utet alis et, vullamet praessis nim nullam ea consenit velesecte te duipit aliscil luptatu erilis delit dit la feum in ulluptatet, consenit, velent luptat wis adit, sum ad modip et, volendionse dolore tetum etue tat prat.

Lore faccumm odolestrud tio consequ ismodolore vel ut dolortisi enim zzriure facipit prat.

Ipsusto et lutatin ulla facipisse et inis dolobore dolut acidui blan ut lum ate ming ex ero dit aliquat. Duismolobor

A. Crnčević

C SIĐOŠE S GOREA POVEDE IH NA GORU

Autori tekstova:

Ante AkrapAnte Crnčević

Vlado Košić Josip Kuhtić

Nenad Malović Tonči Matulić

Ivica Raguž Miron Sikirić

Ivan ŠarčevićIvan Šaško

Miljenko ŠtekoIvan Štengl

Željko TanjićTomislav Zdenko Tenšek

Dario TokićMarinko Vidović

Ante Vučković

BIBLIJSKA RAZMIŠLJANJA ZA LITURGIJSKU GODINU B

\uro Seder:Kristov slavni dolazak 2004.

Obasja ih svjetlomZbirka homilija za liturgijsku godinu B

Autori: suradnici Živoga vrela320 str. � 75 kn

I. DugandžićOsluškujući Riječ

Zbirka homilija za liturgijsku godinu B252 str. � 65 kn

List izlazi 13 puta godišnje. Cijena pojedinog primjerka: 13,00 kn. Inozemstvo: 3 EUR; 5 CHF; 6 USD; 6 CAD; 7 AUDGodišnja pretplata: 169,00 kn. Inozemstvo: 39 EUR; 65 CHF; 78 USD; 78 CAD; 97.50 AUD – BiH, SRB, MNE: 30 EURZa pretplatnike s deset i više primjeraka odobravamo popust od 10%. Uplate za Hrvatsku: Privredna banka Zagreb, d.d. – 2340009-1110174994

model plaćanja: 02 – poziv na broj: upisati pretplatnički broj Uplate za inozemstvo: Privredna banka Zagreb, d.d. – 703000-012769

SWIFT: PBZGHR2X – IBAN: HR88 2340 0091 1101 7499 4

Hrvatski institut za liturgijski pastoralpri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Naša izdanja potražite: Hrvatski institut za liturgijski pastoralKaptol 26, 10000 Zagrebtel.: 01 3097 117faks: 01 3097 118e-mail: [email protected]

Documents

3živo vrelo - hilp.hr · Premda je liturgija vazmenoga bdjenja vremenska preslika noći uskrsnu- ća, ipak nije dostatno reći da se smisao toga iskonskog bdjenja iscrpljuje u spomenu