Upload
others
View
23
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Upamtite stih
NEHEMIJA 5,11:
Vratite im i vi još danas njihova
polja, vinograde, maslinike i kuće
njihove, i oprostite im postotak u
novcu, u žitu, u vinu, u ulju, što
ste im ga nametnuli.”
SLUŽITI POTREBAMA LJUDI OKO NAS
U petom poglavlju Knjige Nehemijine opisuje se kako se Nehemija bori sa
nepravdom među izgnanicima. Dok grade jeruzalemski zid, ujedinjeni
protiv neprijatelja, među ljudima različitih položaja ne vladaju dobri
odnosi. Glad u zemlji ostavila je pojedine obitelji bez novčanih sredstava i
mogućnosti da plate perzijske poreze ili kupe hranu. Usred napornog rada
za Gospodina, protiv poglavara Božjeg naroda izraženo je veliko nezado-
voljstvo. Siromašni su bili potlačeni, gladovali su, djeca su im postajala
robovi, a njive i vinogradi su im oduzimani, plačala se kamata. Nehemija
opominje vođe da hode u strahu Božjem, da vrate sve oduzeto narodu.
Tlačenje siromašnih (stihovi 1-5)
Duh zakona (stihovi 6.7)
Ukori grešnicima (stihovi. 8-10)
Zakletva (stihovi. 11-13)
Primjer Nehemije (stihovi. 14-19)
Za vrijeme ponovnog građenja jeruzalemskog zida, Nehemija se suočio s vrlo neugodnim izazovom. Neki ljudi iz njegovog naroda su tlačili vlastitu braću i sestre i to u ”ime zakona”.
Nehemija 5. poglavlje donosi tu staru temu te kako se Nehemija s tim suočio i riješio taj problem.
“Velika se vika digla među ljudmai i ženama protiv nihove braće Židova.” (Nehemija 5,1)
Tlačenje siromašnih nastaje zbog tri različite okolnosti:
Neki ljudi su posudili sjeme za sijanje.
Neki su uzeli kredit za kupovinu sjemena.
Drugi su se zadužili kako bi platili državne poreze.
U svim slučajevima narod nije mogao isplatiti svje dugove jer je žetva bila loša. Kako bi ispla- tili perzijske poreze čak su i svoju djecu morali prodavati kao robove.
Davatelji zajma su tražili isplatu duga iako su znali da dužnici nemaju ta sredstva. Mi mora- mo učiniti sve što je moguće i pomoći onima koji su u nevolji bez obzira na razloge zbog kojih su se našli u toj teškoj situaciji.
“Razljutio sam se veoma kad sam čuo njihovu viku i te riječi.” (Nehemija 5,6)
Bog je Izraelu dozvolio da drži neke običaje za koje bi se danas smatralo da su nepravedni, kao ropstvo (Matej 19,8). Međutim, On im je dao zakone koji su trebali prevenirati nasilje.
Židovski robovi su trebali služiti samo 6 godina, ili do jubilarne godine, što je zavisilo od svakog pojedinačnog slučaja (Izlazak 21,2; Levitski Zakonik 25,39.40).
Zato su kreditori u Nehemijino vrijeme prakti- cirali njihovo pravo, zaboravljajući na duh zakona (da se spriječi ropstvo).
Nehemija je proučavao slučaj temeljito jer je želio naći zakonski argument kako bi ih ukorio. Zatim ih je optužio da su uzimali kamatu, odno-sno interes (vidi Izlazak 22,25; Levitski zakonik 25,36; Ponovljeni zakon 23,19).
“I rekoh: nije dobro što radite. Ne treba li vam hoditi u strahu Boga našega da nam se ne rugaju narodi, neprijatelji naši?” (Nemija 5,9)
Nehemija je prvo pokušao sam riješiti ovaj problem (redak 7). Onda, pošto nije bilo željenih rezultata, pozvao je sav narod.
Zajmodavci su bili javno ukoreni. Je li njiho- vo ponašanje bilo moralno prihvatljivo?
Neki između njih su otkupljivali Židove pro-dane u roblje poganskim narodima. Kako sada mogu prodavati svoju braću i sestre pripadnicima vlastitog naroda?
Zar neće time dati razlog njihovim neprija- teljima da im se izruguju?
Iako su uvidjeli da su osramoćeni, zajmodav- ci na ovo nisu ništa odgovorili.
“Na to rekoše: ‘Vratit ćemo i nećemo od njih ništa tražiti. Učinit ćemo kao si ti rekao.’ Tada pozvah svećenike i zakleh ih da učine u skladu s tim obećanjem.’” (Nehemija 5,12 VŽB )
Nehemija je predložio obećanje: • Da se oproste svi dugovi.
• Da se vrati oduzeto vlasništvo.
• Da se vrati natrag sva kamata.
Svi zajmodavci su pristali to učiniti. Međutim, Nehemija je smatrao da je potrebno načiniti jedan čvrst dokaz obećanja, zato je pozvao svećenike da načine zakletvu.
Ovo je bio način kako su zajmodavci bili zakonski pravovaljano prisiljeni da ispune obećano. Prekršiti zakletvu, značilo je prekršiti zakon (Levitski zakonik 19,12).
Biblija nas savjetuje da dobro razmislimo prije nego što damo svoje obećanje ili se usmeno obvežemo (Efežanima 5,5).
“I od dana kad mi je zapovjeđeno da budem upravitelj u zemlji Judinoj, od dvadesete godine pa do trideset i druge godine kralja Artakserksa (Asver/Estera), za dvanaest godina ja i moja braća nismo jeli upraviteljskog kruha.” (Nehemija 5,14 VŽB )
Kad je Nehemija pisao izvještaj o ovom incidentu, on se pozvao na svoje pona- šanje koje se toliko razlikuje od njegovih jadnih prethodnika na tom položaju.
Nehemija, iako je imao pravo, nije uzimao nikakav upraviteljski porez (dvanaest godina), sasvim suprotno onome što su činili prijsšnji upravitelji.
Nehemijin primjer govori o osobi čiji prioritet je bio Gospodin i Njegovo djelo iznad njegove lične dobiti i prednosti..
On se novčano odricao i davao vlastita sredstva za obnovu zida.
Brinuo se za svoju obitelj i sve dvorske ke Judeje (150 ljudi) i sve plaćao svo-jim vlastitim sredstvima.
“Svi smo mi dužnici u očima božanske pravde, ali nemamo ništa čime bismo otplatili svoj dug. Onda je Božji Sin, koji se smilovao na nas, platio cijenu našeg otkupljenja. On je postao siromah da bismo se mi Njegovim siromaštvom obogatili. Djelima veliko- dušnosti prema Njegovim siromasima mi možemo dokazati da smo iskreno zahvalni za milost koja nam je uka- zana. Apostol Pavao nas poziva: ‘Pre- ma tome, dok imamo povoljnu priliku, činimo dobro svima, a poglavito oni-ma koji su domaći u vjeri.’ Galaćanima 6,10 (VŽB).”
Ellen G. White, Izraelski proroci i kraljevi, str. 416
ZAKLJUČAK
Poglavlje se završava odlomkom koji objašnjava da je Nehemija bio upra-
vitelj Jude. Iako je imao svako pravo zahtjevati porez od naroda kojim je
upravljao, on je živio po savjesti i nije dodavao teret već napaćenom
stanovništvu koje je moralo slati porez Perzijancima. Umjesto toga,
Nehemija je koristio svoj novac (platu koju je dobijao od Perzijanaca) da se
stara o ljudima u svom domaćinstvu i svima onima kojima je bio potreban
obrok. Velikodušno je nudio drugima ono što je imao. On nije obavljao svoj
posao da bi se obogatio, već da služi. Nehemija je u svom životu primijenio
slijedeće riječi: „Tko god hoće biti velik među vama, neka vam bude služnik.
I tko god od vas hoće biti prvi, neka svima bude sluga.“ (Marko 10,43.44).
PRIMJENA
Kako mi znanje o kršenju duha zakona može pomoći danas?
Želim li prihvatiti svoju dužnost i služiti
potrebama ljudi oko sebe?
Želim li djelima svoje ljubavi, služiti nevoljnima
i upućivati im poziv: ”Pođite za Njim”?
? Shvativši da mi Isus želi pomoći, da razmislim o glasu nebeskog
Oca koji me poziva da više cenim Njegova dela stvaranja,
PRENOŠENJE ISTINE
Koje promjene trebam
ostvariti u svom životu?
• Koje biblijsko načelo
iz ove pouke možemo
primijeniti danas?
?
PLAN
Kako ovu pouku o kršenju duha zakona,
možemo koristiti idući tjedan?
Razgovarajte u razredu ili skupini:
1. Kakvo događanje opisuje ovaj tekst? Zašto se podigla velika vika naroda?
Nehemija 5,1-5.
2. Zašto se Nehemija tako jako razljutio? Nehemija 5,6-8; 2; Izlazak 21,2-7.
3. Koje argumente Nehemija iznosi protiv onoga što se dešava? Čime uvjerava
narod što je ispravno a što pogrešno? Nehemija 5,7-12.
4. Zašto Nehemija izgovara prokletstvo protiv onih koji se ne budu držali
svojeg djela dogovora? Nehemija 5,12.13..
5. Koje razloge Nehemija navodi što ne traži ”upraviteljski porez” od naroda?
Nehemija 5,14-19.
?
PRENOŠENJE ISTINE
Koje promjene trebamo izvršiti u našem životu?
ODLUČITE!
?
Želim oživJeti za-
nimanje za prou-
čavanje Riječi
Božje. Želim da
ta Riječ ima
središnje mjesto
u mojem životu i
Crkvi!
Kako Božji
narod može
izbjeći
pohlepu?
1. Učestvujući u re-
formi po ugledu na
Ezru i Nehemiju.
2. Svjedočeći svima
o sili biblijske istine
da je sav svijet pred
određen za spase-
nje vjerom u Krista.
Želim naučiti vjerovati
Bogu i Njegovoj Riječi i
kada mi nije sve jasno!
Želim svakog kome je
potrebna moja pomoć
smatrati kao svog bliž-
njeg, a cijeli svijet svojim
poljem rada.
NAČELO PRIMJENA PROBLEM ODLUKA
Starting this week, I will submit my plans to God daily Starting this week,, I will depend upon Christ’s righteousness
not on my own righteousness