417

prikazi knjiga

Dragan Amiæ

Organska kemijaza studente agronomske struke

Školska knjiga, Zagreb, 2008.ISBN 978-953-0-30929-6

Rijetkost je da neki hrvatski sveuèilišni profesor kemije objaviudÞbenik iz svoga predmeta, a pogotovo iz organske kemije. To jeupravo uèinio profesor Dragan Amiæ, koji predaje opæu, anorgan-sku i organsku kemiju na Poljoprivrednome fakultetu u Osijeku ikoji je namijenio svoj udÞbenik studentima agronomije, koji sluša-ju predavanja iz organske kemije. Njegov udÞbenik nije tako opse-Þan kao udÞbenici organske kemije namijenjeni studentima ke-mije, ali upuæuje studente agronomije u kemiju spojeva koji suesencijalni u proizvodnji hrane i zaštiti te proizvodnje.

Tekst udÞbenika je strukturiran na tradicionalan naèin, premafunkcijskim skupinama. Meðutim, kako je moderna organskakemija studij odnosa strukture molekule i njezine reaktivnosti, pri-kazano je i deset primjera reakcijskih mehanizama – niza stup-

njeva koji se zbivaju pri konverziji reaktanata u produkte. UdÞbe-nik se sastoji od Predgovora, Uvoda i 12 poglavlja (Uvod i svakopoglavlje popraæeno je pitanjima za vjeÞbu), Rješenja pitanja zavjeÞbu, Literature i Kazala pojmova. U Predgovoru (2. str.) autorgovori o svojoj knjizi i daje savjete studentima kako se njome sluÞi-ti te naglašava da je nomenklatura, koju rabi u udÞbeniku uskla-ðena s pravilima iz Vodièa kroz IUPAC-ovu nomenklaturu organ-skih spojeva, koji je izdala Školska knjiga 2002. U Uvodu (8. str.)autor daje povijesni uvod u organsku kemiju i njezinu tradicio-nalnu definiciju (kemija ugljikovih spojeva), upozorava na razlikeorganskih i anorganskih spojeva te definira funkcijske skupine, aosnovne funkcijske skupine navodi u tablici. U drugome poglavljunaslovljenome Elektronska struktura i kemijska veza (24. str.) objaš-njeni su elementarni pojmovi iz kvantne i strukturne kemije kao

Prikazi knjiga, Kem. Ind. 58 (9) 417-422 (2009) 417

Datum izlaska: lipanj 2009. ISBN: 9781843392767Broj stranica: 300 mekani uvez

Cijena za neèlanove: £90.00 / US$180.00 / �135.00Cijena za èlanove IWA: £67.50 / US$135.00 / �101.25

TECHNEAU: Safe Drinking Water from Source to TapState-of-art & PerspectivesIzdavaèi: Theo van den Hoven and Christian KaznerDatum izlaska: lipanj 2009. ISBN: 9781843392750Broj stranica: 320 mekani uvez


Climate Change and WaterInternational Perspectives on Mitigation and AdaptationIzdavaèi: Joel Smith, Carol Howe and Jim HendersonDatum izlaska: srpanj 2009. ISBN: 9781843393047Broj stranica: 176 mekani uvez


FISH Handbook for Biological Wastewater TreatmentIdentification and quantification of microorganismsin activated sludge and biofilms by FISHIzdavaèi: Per Halkjaer Nielsen, Holger Daims and Hilde LemmerDatum izlaska: srpanj 2009. ISBN: 9781843392316Broj stranica: 200 tvrdi uvez


Strategic Asset Management of Water Supply and WastewaterInfrastructuresInvited papers from the IWA Leading Edge Conferenceon Strategic Asset Management (LESAM),Lisbon, October 2007Izdavaèi: Helena Alegre, Maria do Ceu AlmeidaDatum izlaska: srpanj 2009. ISBN: 9781843391869Broj stranica: 550 tvrdi uvez


Adresa za naruèivanje knjiga:* UK, Europe and Rest of World *Portland Customer ServicesCommerce WayColchesterCO2 8HP, UKTel: +44 (0)1206 796 351Fax: +44 (0)1206 799 331Email: [email protected]

Dodatne obavijesti dostupne su na internetskoj adresi:http://www.iwapublishing.com/template.cfm?name=home

(Izvor: IWA Publishing)

što su kvantni brojevi, elektronegativnost, priroda kemijske veze,rezonancijske strukture, hibridizacija, aromatiènost, teorija mo-lekularnih orbitala, itd. Treæe je poglavlje naslovljeno Stereokemija(16. str.) i u njemu autor razmatra elementarne pojmove o pros-tornoj graði organskih spojeva kao što su konstitucijski izomeri,stereoizomeri, konformacijski i konfiguracijski izomeri, enantio-meri, dijasteroizomeri, cis-izomeri i trans-izomeri itd. Kao što udrugome poglavlju navodi Linusa Paulinga, èije je djelo The Natu-re of the Chemical Bond bitno utjecalo na prirodu razumijevanjakemijske veze, tako u treæem poglavlju istièe Vladimira Prelogakao jednoga od autora CIP (Cahn-Ingold-Prelog) pravila za oznaèi-vanje stereoizomera, koji je pohaðao kraæe vrijeme gimnaziju uOsijeku i koji je 1975. dobio Nobelovu nagradu za istraÞivanjastereokemije organskih molekula i reakcija.

Nakon ovih dvaju poglavlja s elementarnim pojmovima slijedepoglavlja u kojima autor razmatra klase spojeva. U èetvrtome pog-lavlju Ugljikovodici (44. str.) autor prikazuje zasiæene i nezasiæeneaciklièke i ciklièke ugljikovodike, aromatièke ugljikovodike te nji-hove reakcije, svojstva i uporabu. Peto poglavlje je naslovljenoAlkoholi, fenoli, eteri i tioli (32. str.) i u njemu autor prikazuje struk-turu tih spojeva koje karakteriziraju hidroksilna, fenolna, eterska itiolna skupina te daje njihovu pripravu, opisuje njihova svojstva iprikazuje prirodne spojeve u kojima se oni javljaju. Šesto poglavljeAldehidi i ketoni (24. str.) opisuje spojeve koje karakterizirajualdehidna skupina i keto-skupina te njihovu nomenklaturu i prika-zuje njihova svojstva, pripravu, reakcije i neke prirodne spojeve saldehidnom i keto-skupinom, npr. estron (Þenski spolni hormon) ikamfor. Sedmo poglavlje je naslovljeno Karboksilne kiseline, este-ri, amidi i anhidridi (34. str.) i u njemu nalazimo nomenklaturu tihspojeva, opis njihovih svojstava, njihovo dobivanje, njihove reak-cije te njihove vaÞnije spojeve kao npr. aspirin (acetilsalicilna ki-selina), vinsku kiselinu, adenozin-trifosfat (ester trifosforne kise-line), najlon 66 (poliamid), fenolftalein (kiselo-bazni indikator).Osmo poglavlje na 12. str. prikazuje Amine, organske spojeve kojisadrÞe amino-skupinu ili supstituiranu amino-skupinu, a razliku-

jemo primarne, sekundarne i tercijarne amine. Autor daje njihovunomenklaturu, svojstva, pripravu i navodi neke fiziološki aktivneamine: adrenalin (epinefrin), norepinefrin, serotonin, dopamin(nedovoljna produkcija dopamina u mozgu rezultira Parkinsono-vom bolešæu), metedrin (speed), ecstasy.

Sljedeæa poglavlja prikazuju nekoliko klasa prirodnih spojeva kojise javljaju u hrani, a odabrani su tako jer je agronomskoj struci pri-marni zadatak proizvodnja hrane. Stoga u devetom poglavlju au-tor prikazuje Ugljikohidrate (38. str.) te daje najjednostavnijushemu fotosinteze, jer biljke fotosintezom proizvode ugljikohid-rate. Tipièni ugljikohidrati su šeæeri i daje njihovu klasifikaciju namonosaharide, disaharide, oligosaharide i polisaharide. Opisujenjihovu strukturu, njihova svojstva i njihove reakcije te navodi vaÞ-nije prirodne šeæere: glukozu, fruktozu, maltozu, saharozu, lakto-zu itd. U desetom poglavlju autor prikazuje Proteine (22. str.).Proteini su polimeri �-aminokiselina i nalaze se u svakom Þivomtkivu. U ovome poglavlju autor prikazuje strukturu i svojstva ami-nokiselina, peptidnu vezu, primarnu, sekundarnu, tercijarnu i kva-ternu strukturu proteina, njihovu klasifikaciju i biološku funkciju teneurološke bolesti, koje izazivaju uzroènici koji se sastoje od pro-teina, npr. prioni, koji su odgovorni za kravlje ludilo. Jedanaestopoglavlje, naslovljeno Lipidi (36. str.), donosi prikaz strukture, svoj-stava i reakcija masti, ulja, voskova, fosfolipida, steroida, terpena,feromona, spojeva koji su strukturno razlièiti, a zajednièko im jeda ih sve otapa eter. Autor takoðer prikazuje dobivanje margarina(zamjene za maslac), sapuna, detergenata, biodizela, bioplina tegeneriranje i svojstva kolesterola, Þuène kiseline (kolna kiselina),hormona, vitamina, itd. Istièe rad Lavoslava RuÞièke na terpenimaza koji je 1939. dobio Nobelovu nagradu (pohaðao gimnaziju uosjeèkoj Tvrði, u koju je kasnije išao Vladimir Prelog). U dvana-estom poglavlju naslovljenom Heterociklièki spojevi (16. str.) autordaje nomenklaturu heterociklièkih spojeva te prikazuje pripravupirola, furana, tiofena i piridina. Zatim prikazuje prirodne hetero-ciklièke spojeve: kumarine, kromone, benzopirilijeve soli, purin-ske i pirimidinske baze, nukleozide, nukleotide, alkaloide (kafein,heroin, kinin, LSD, itd.), vitamine. U trinaestom poglavlju, naslov-ljenom Biljni pigmenti (18. str.), govori se o spojevima koji uzroku-ju šarenilo boja biljnoga svijeta i to o porfirinima (klorofil – sudje-luje u fotosintezi), karotenoidima (�-karoten – nalazi se u mrkvi irajèici, likopen – nalazi se u rajèici, paprici i lubenici, lutein – nala-zi se špinatu) i flavonoidima (kvercetin – nalazi se u luku i jabuka-ma, malvin – nalazi se u plavom groÞðu, cijanidin – nalazi se ujagodi, višnji, trešnji, šljivi, ruÞi, bazgi). Autor prikazuje takoðerstrukturne transformacije antocijanina (spadaju u flavonoide), ko-je se reflektiraju u boji njihovih vodenih otopina, koja je u velikojmjeri odreðena pH-vrijednošæu. Poglavlje završava kratkim prika-zom obojenosti biljnoga svijeta i to osobito cvijeæa te doprinosomkarotenoida i flavonoida boji cvijeæa.

Zadnja dva poglavlja su ‘tehnièka’ poglavlja. U èetrnaestom pog-lavlju (23. str.) dana su rješenja pitanja, a u petnaestom poglavlju(2. str.) je navedena literatura, koju autor preporuèa kao do-punsko èitanje. Djelo završava Kazalom pojmova (21. str.).

Ova je knjiga uzorno prireðen sveuèilišni udÞbenik i autor zavrje-ðuje svaku pohvalu za taj podvig. Šteta što je u nas vrlo malo sveu-èilišnih nastavnika kemije voljno upustiti se u takav posao. Premdaje udÞbenik ponajprije namijenjen studentima agronomske stru-ke, moÞe posluÞiti svakome studentu koji na svojem fakultetu imakolegij Organska kemija. Ja sam posebice ponosan na autora i todjelo, jer je Profesor Amiæ bio moj doktorand, a nakon doktoratasmo nastavili uspješnu suradnju.

Nenad Trinajstiæ

418 Prikazi knjiga, Kem. Ind. 58 (9) 417-422 (2009)

Igor i Ranka Èatiæ

Hrvatsko-engleski rjeènik polimerstva

Izdavaè: Društvo za plastiku i gumu, ZagrebTisak: Denona d.o.o., Zagreb, 2009. godineFormat: 23,8 x 18,4 cm, meki uvez, 198 stranica

Hrvatsko-engleski rjeènik polimerstva, autora Igora i Ranke Èa-tiæ jedinstveno je djelo te vrste na hrvatskom jeziènom prostoru.Opisuje 11 600 hrvatskih natuknica iz svih podruèja polimerstva,od naziva polimera i dodataka, strukture i svojstava, proizvodnih ipreradbenih metoda i postupaka do uporabe i oporabe; od A(Amid) do Ý (Ývakaæa guma). Papirnatoj inaèici Rjeènika priloÞenje CD koji ima oko 250 natuknica više, osobito s podruèja gumar-stva.

Godine 2002. promoviran je Englesko-hrvatski rjeènik polimerstvaistih autora i istog izdavaèa. Prikaz tog djela tiskan je iz pera ovogautora u èasopisu Kemija u industriji (vol. 51, broj 9, str. 415).Veæina tada navedenih opisa i ocjena (Z. J.) mogu se u potpunostiprimijeniti i na ovaj rjeènik.Ta dva rjeènika sada su cjelovito djelo namijenjeno velikom brojukorisnika, svima onima koji se na bilo koji naèin bave polimerima ipolimernim materijalima, ponajprije znanstvenicima, sveuèilišnim


Nenad Raos

Rjeènik kemijskih sinonima

Nakladnik: HDKI/Kemija u industriji, Zagreb 2009.;ISBN: 978-953-6894-38-3; Glavni i odgovorni urednik:Danko Škare; Recenzenti: Milan Sikirica i Hrvoj Vanèik;Lektorica: Mirjana Štraus; Korektor: Tomislav Portada

Nenad Raos, najplodniji popularizator kemije u nas, autor mnogihèlanaka, knjiga i izloÞba, predstavio je nedavno svoj Rjeènik kemij-skih sinonima s namjerom “da kemièarima olakša snalaÞenje ukemijskoj literaturi, posebice onoj starijoj i za puk pisanoj”. Kao iz-vore obuhvaæenih natuknica autor navodi stotinjak struènih knji-ga, udÞbenika, èlanaka te rjeènika i enciklopedijskih izdanja po-èevši od onih Pavla Ýuliæa i Bogoslava Šuleka s kraja 19. stoljeæado najnovijih prijevoda IUPAC-ovih preporuka imena organskihspojeva.

Raos je – svjestan da nema rjeènika koji æe zadovoljiti zanimanjesvakoga èitatelja – od golemoga broja kemijskih elemenata, organ-skih i anorganskih spojeva, minerala, kemijskih ureðaja i priboraizabrao oko 2000 pojmova za koje je mislio da æe biti zanimljivi ipouèni, navodeæi njihove sinonime na hrvatskom i nekoliko stra-nih jezika, pa Rjeènik sadrÞava oko 7000 rijeèi. Taj sustavan, op-seÞan i dugotrajan posao, osim upornosti i strpljenja, zahtijevaizvrsno poznavanje struke i visoku autorovu kulturnu razinu, štoæe uoèiti svaki pozoran èitatelj.

Veæina se natuknica odnosi na organske spojeve koji su najbliÞiRaosovoj uÞoj struci i znanstvenom radu. Anorganski su spojevi,ukljuèujuæi i minerale manje zastupljeni, a najmanji je udio poj-mova iz klasiène i instrumentalne kemijske analize, posebice kro-matografije i drugih modernih separacijskih tehnika. Vjerujem daæe autor za iduæe izdanje konzultirati i hrvatski prijevodIUPAC-ovih preporuka kromatografskoga nazivlja.

Mislim da su najvredniji dio Rjeènika trivijalni izrazi koji su me vra-tili u dane studiranja, kada se naši profesori nisu libili rabiti ih us-poredno sa sluÞbenim nazivima. Danas se u nastavi i udÞbenicimarijetko rabe, premda obogaæuju znanje i jeziènu kulturu. Dobro jeda je obraðen pojam, danas “zabranjenoga”, normaliteta, jer gamlaði kemièari ne razumiju, a susreæu ga u mnogim stranim pri-ruènicima i udÞbenicima. Unošenje naziva minerala još je jedanpogodak “u sridu” jer današnji kemièari gotovo ništa ne znaju omineralogiji i kristalografiji. Pozitivne primjere mogla bih nastavitinabrajati, ali prepuštam svakom èitatelju da sam naðe svoje favo-rite.

PridruÞila bih se jednom od recenzenata koji je pohvalio autorovuodluku da u Rjeènik uvrsti kratice metoda i spojeva, ali i kemijskihdruštava, èasopisa i institucija. Èitatelj æe listajuæi knjigu moæi raz-

riješiti nedoumice u znaèenju pojedinih kratica i nauèiti poneštonova. Neke su mi kratice nedostajale, a nisam uspjela shvatiti kakosu s kemijskim sinonimima povezane one poput FNRJ, SRH, SIV isliène iz bivše nam drÞave, ali oèekujem da æu lekciju o tomu do-biti u jednom od Raosovih iduæih komentara u ovom èasopisu.Unatoè njegovoj odrešitoj reakciji na prigovore o neprimjerenomuvrštavanju podrugljive kratice fakulteta koji je sponzorirao izda-vanje Rjeènika, mislim da takve “sitnice” štete ponajprije knjizi,koja time gubi na ozbiljnosti.

Pripadam onima koji vole britkost, duhovitost i ironiju u Raosovimuvodnicima i èlancima, proèitala sam s uÞivanjem nekoliko njego-vih popularnih knjiga jer je pisac koji znanstvene istine zna prika-zati na svima razumljiv naèin. Zadivljujuæa je njegova produk-tivnost i svestranost. Samostalan rad na Rjeèniku kemijskih sinoni-ma zasluÞuje èestitke, malo je onih koji bi se prihvatili tako zah-tjevnog pothvata. Rjeènike danas pišu skupine ljudi u jeziènim ileksikografskim institucijama, a on nam je, marljivo prikupljajuæi idopunjujuæi podatke, dao vrijednu knjigu koju bi svaki kemièartrebao imati. Vjerojatno se pritom i umorio, ali – poznavajuæinjegovu energiju – sigurna sam da æemo u dogledno vrijeme u ru-kama drÞati i drugo, prošireno izdanje.

Marija Kaštelan-Macan

i srednjoškolskim nastavnicima, studentima dodiplomske i posli-jediplomske nastave, inÞenjerima u proizvodnji, poduzetnicima ikomercijalistima, a takoðer i širem krugu zainteresiranih, od pre-voditelja i novinara do “obiènih graðana”.

Rjeènik je nastajao postupno, kroz dugi niz godina, ustrajnimdjelovanjem autora, ali i brojnih suradnika. Po navodu autora, sveje poèelo još 1962. godine kada je Igor Èatiæ, u Èasopisu Kemija uindustriji objavio tekst “Potrebne struène terminologije na podruè-ju plastiènih masa”. Nastavljeno je u èasopisu Polimeri objavlji-vanjem trojeziènog englesko-njemaèko-hrvatskog rjeènika, u na-stavcima izmeðu 1980. i 1986. godine. Meðutim veæ 1973.tadašnje Društvo plastièara uspostavilo je trajnu suradnju s današ-njim Institutom za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Direktor Instituta,dr. sc. Mijo Lonèariæ pruÞio je snaÞnu podršku naporima za stva-ranje hrvatske tehnièke terminologije, pa tako i na ovom podruè-ju. Ta je suradnja intezivirana 1980. godine kada se zapoèelo spripremama za objavu Englesko-njemaèko-hrvatskog rjeènika, kojije redovito izlazio u svakom broju èasopisa POLIMERI tijekom na-rednih šest godina. Bio je to rjeènik s više od 5000 engleskih nazi-va, a u izradi su, osim Igora aktivno sudjelovale dr. sc. Vida Jarm ipokojna Aleksandra Kostial-Štambuk. Hrvatske inaèice objavljenesu zasebno u istom èasopisu izmeðu 1992. i 1995. godine uz sve-srdnu pripomoæ R. Èatiæ. Autori upravo tiskanog rjeènika u potpu-no su preradili i proširili trojezièni rjeènik, a ujedno su osuvre-menili i usvojili veæinu naziva u duhu modernog hrvatskog jezika.Ponovno je pomoglo iskustvo buduæi da je poznato da se I. Èatiæveæ godinama sustavno zalaÞe za ispravno hrvatsko-tehnièko na-zivlje. U meðuvremenu je R. Èatiæ završila nacrt Hrvatske normeISO 472/1999-terminologija.

Igor Èatiæ, sveuèilišni profesor, istraÞivaè i “urbi et orbi” poznatiznanstvenik iz podruèja prerade polimernih materijala napisao jeveæi broj udÞbenika i priruènika, znanstvenih i struènih radova,pregleda, obavio bezbroj recenzija i uredio velik broj zbornika ra-dova, preteÞito sam ili u suradnji s mnogobrojnim suradnicima. Ta

znanja izvrsnog autor je veæim dijelom “pretoèio” u sadašnjirjeènik. Kada se govori o svemu što je napisao I. Èatiæ, rijeè je ovrsnom poznavatelju ponajprije hrvatskog jezika, a takoðer en-gleskog i njemaèkog. Stoga je pionir i dugogodišnji kreator i promi-catelj cjelokupnog hrvatskog tehnièkog nazivlja. Posebice se tomoÞe primijeniti na podruèje polimerstva.

Od velikog broja pojmova i izraza iz èitavog podruèja sustavno iminuciozno izabrani su najvaÞniji i najèešæe upotrebljavani, što jepoteškoæa koju moÞe razriješiti samo svestrano izobraÞeni autori svelikim znanjem i iskustvom, ne samo s primjerenim poznava-njem stuènog podruèja. Uvjeren sam da su autori u tome potpunouspjeli. Za ilustraciju navodim dio izlaganja recenzentice dr. sc.Marije Znike, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb.

“Autori su pri stvaranju hrvatskih naziva pokazali veliku kreativ-nost i istanèan smisao za hrvatski standardni jezik, osjetljivost zanjegove tvorbene moguænosti, zakonitosti i ogranièenja, za zna-èenjsko nijansiranje, kao i za terminološku preciznost i jednoznaè-nost, koje su u nazivlju iznimno vaÞne. Pokazuju to i nazivi kao štosu: lomnost (što je razlièito od lomljivosti) lomljivost, kruÞno skida-lo, klip istiskivalice, kapljevito pjenilo, dvosljubnièki kalup s vruæimuljevnim sustavom, automatsko izbacivalo, dodirno kalupljenje,ekstruzijski razdjelnik, lomomjer, odvajalica, odstojna obujmica,poluljestvasti polimer, ukonèana struktura itd.

Valja napomenuti da je uspješnost brojnih izvornih hrvatskih rje-šenja u rjeèniku, meðu ostalim, i rezultat dugogodišnje suradnjeautora sa struènjacima Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.Tijekom 35 godina te suradnje osobit su doprinos dali dr. sc. Eu-genija Bariæ i dr. sc. Ivo Kalinski, moji prethodnici u suradnji sa-dašnjeg Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje s Društvom zaplastiku i gumu”.

Suvišno je moÞda objašnjavati zašto su to baš Englesko-hrvatski iHrvatsko-engleski rjeènici. Engleski jezik (najviše amerièka vari-janta engleskog jezika), postupno se nametnuo kao dominantantehnièki i scientific language, ispoèetka preteÞito u podruèju nafte ipetrokemije, ukljuèujuæi sintetske polimere, a danas gotovo usvim granama znanosti i tehnike. Prihvaæen je od gotovo svih raz-vijenih industrijskih zemalja, što je i dobra okolnost za “male” na-rode kao što je hrvatski, jer imamo jedan uzor i jedan izbor.Meðutim nekritièko i olako preuzimanje engleskih tuðica dovodi ido obezvrjeðenja vlastitog jezika uz brojne pogreške i u struènim iu jeziènim pojmovima. Ne treba zato ovdje posebno isticati s koli-kim se brojnim poteškoæama, najviše terminološke prirode sus-reæu autori naših udÞbenika i priruènika, a posebice dvojeziènogrjeènika. Autori Hrvatsko-engleskog rjeènika polimerstva, po mo-jem sudu, izbjegli su sve navedene “zamke”, što je i jedna od naj-veæih vrijednosti tog djela.

Treba istaknuti da priloÞeni CD u navedenom formatu nije pravielektronièki rjeènik. Bilo bi napora vrijedno da autori pristupe iz-radi proširene inaèice ovog rjeènika i da se vrate izvornoj zamislikojom je zapoèeto izdavanje u 1980. u èasopisu Polimeri. Nedvoj-beno je da je danas najvaÞniji engleski stupac, ali bio bi poÞeljan injemaèki. Osobito za one koji se bave konstrijskom primjenom ipreradom polimera.

Pri kraju treba èestitati i zahvaliti autorima što su ne samo priredilidva struèna Rjeènika veæ su ovoj sredini podarili i mnoge hrvatskenazive i pojmove i unaprijedili svekoliko hrvatsko struèno nazivljeiz podruèja tehnièkih znanosti, posebice polimerstva.

Zvonimir Janoviæ


Melanie Mitchell

Complexity – A Guided Tour

Oxford University Press, Oxford and New York, 2009. 349 pp.ISBN 978-0-19-512441-5. (150 K, KnjiÞara Algoritam, Zagreb).

“Redukcionizam je za razumijevanje najjednostavnija stvar na svije-tu. To je jednostavno uvjerenje da se cjelina moÞe razumjeti, akopoznajemo njene dijelove, kao i svojstva njihovog zbroja. Nitko usvojoj lijevoj polutki mozga ne moÞe odbaciti redukcionizam”. Ovoje citat izjave Douglasa Hofstadtera, jednog od pionira znanosti okompleksnim sustavima. Tim citatom Melanie Mitchell, posli-jediplomska studentica Hofstadtera, danas profesorica raèunalnihznanosti na Portland State University, Oregon, i vanjska suradnicaSanta Fe Institute, New Mexico, USA, zapoèinje svoju knjigu, prvunaslovnu obradu ove teme u dostupnoj literaturi. Knjiga je, po na-javi same autorice, tek vodiè u znanost kompleksnih sustava, i tu-maèi zašto je redukcionizam na njih neprimjenjiv.

Na stranici 13, autorica predlaÞe dvije alternativne definicije kom-pleksnih sustava. Prva definicija glasi: “Kompleksni je sustav onaj ukojem velike mreÞe komponenata, bez centralizirane kontrole ijednostavnih pravila djelovanja stvaraju osnovu za kompleksnoponašanje, softiciranu obradu informacija i razvoj putem uèenja iprilagodbe.” Druga, alternativna definicija je jednostavnija i kaÞe:“Kompleksni je sustav onaj koji pokazuje znaèajno nastajuæe isamoorganizirajuæe ponašanje.” Recenzentu je prva definicija ra-zumljivija od druge.

Termin kompleksni sustavi upotrebljava se za interpretaciju pojavau znanosti o gospodarenju okolišem, u biološkoj ekologiji, u teorijiekološke ekonomije, u fiziologiji i medicini. Ilya Prigogine pokuša-o je 1960-ih godina objasniti kompleksne sustave identifikacijomsastavnica i uspostaviti teoriju na osnovi malog broja fizikalnihkoncepcija. Per Bak uveo je prije dvadesetak godina pojam samo-organizirajuæe kritiènosti, sluÞeæi se konceptima dinamièkih susta-va i faznih prijelaza. Kompleksnost je postala rijeè svakodnevneupotrebe u znanostima. U politièkom rjeèniku kompleksnost jekrilatica koja zamjenjuje priznanje: ne razumijem. Kao i odrÞivrazvoj znaèi svakome ono, što dotiènom treba, a da prihvatljivu iprihvaæenu, svima razumljivu definiciju, nisam nigdje nalazio. Sto-ga je pojava ove monografije 2009. godine oznaèila prvi pokušajobrade jedne teme od nepobitnog opæeznanstvenog znaèenja.

Ova je monografija sinteza èitatelju dobro poznatih iznašašæa iz fi-zike, biologije, termodinamike, informatologije i statistike, kojimase daje novi sadrÞaj u tumaèenju fenomenologije kompleksnihsustava. Iako se specijalistima iz navedenih podruèja izlaganja au-torice mogu èiniti prepojednostavljenima ili èak trivijalnima, sinte-zu koju predlaÞe Melanie Mitchell, smatram uspješnom, ponaj-prije stoga što nam ukazuje na razloge zašto kompleksni sustavi iz-bjegavaju opisivanje u terminima klasiène fizike makro-svijeta.Površnom je èitatelju fenomen samoorganiziranja materije, po-sebno neÞive, u neskladu s drugim zakonom termodinamike. Putkojim ga vodi autorica svakako pridonosi razrješenju tih dvojbi.

Na osnovi napisa same autorice, knjiga je proizašla iz njezine dok-torske disertacije, obranjene 1990. na Univ. of Michigan podmentorstvom profesora Douglasa Hofstadtera, kao i jednog ne-davnog, pozvanog predavanja odrÞanog u Institutu za znanost okompleksnim sustavima Santa Fe. Knjiga je podijeljena u pet od-jeljaka s 19 poglavlja. Prvi je odjeljak pregled razvoja disciplinakoje tvore osnovu za prouèavanje kompleksnosti: informatologije,raèunarstva, dinamike i kaosa, te biološke evolucije. Sljedeæa tripoglavlja sintetiziraju ove èetiri discipline u disciplinu znanosti okompleksnosti. Završno poglavlje knjige obraðuje potragu za op-æim naèelima znanosti o kompleksnosti. Glavna je prednost izla-ganja autorice, matematièara po sveuèilišnom obrazovanju, dauvoðenjem èitatelja u ovu disciplinu izbjegava pretjeranu pri-mjenu, kemièarima pokatkad nedostupnog, naprednog, mate-matièkog aparata i formulacija. Knjiga je pisana za obrazovaneprirodoslovce – nematematièare.

Autorica vodi èitatelja od Aristotela, preko Galileja i Newtona doLaplacea, koji je zastupao tvrdnju da Newtonovi zakoni omoguæa-

vaju predskazivanje svega, i to za sva vremena. Vodeæi èitatateljapreko Heisenberga do teorije kaosa, ona ukazuje da savršenopredskazivanje nije moguæe u praksi, ali ni u teoriji. Teorija kaosapostulira da beznaèajno male pogreške u mjerenju poèetne pozi-cije i momenta istraÞivanog objekta mogu posljedovati u ogrom-nim pogreškama u dugoroènim predskazivanjima. (Ovo poglavlje,posebno str. 22, trebali bi svakako ponovno i ponovno proèitationi koji predskazuju katastrofiène posljedice promjena klime!) Ka-otièni su sustavi nelinearni, u kojima je cjelina razlièita od zbrojasastavnica. Jer, kaÞe autorica, linearnost je san redukcionista, neli-nearnost je njhova noæna mora.

Poglavlje o informacijama (3., str. 40) ukazuje da su kompleksnisustavi èesto samoorganizirajuæi, a da se ureðenje pojavljuje iz ne-reda. Iako se ta pojava, barem prividno, suprotstavlja entropij-skom, drugom zakonu termodinamike, potrebno je razumjetienergetsku vrijednost informacije. Autorica se vraæa na svimadobro poznat paradoks Maxwellovog demona, uz raspravu fizi-kalnog znaèenja pojmova energije, rada i entropije. Pojam nepov-rativosti kljuèan je za razumijevanje termodinamike zatvorenihsustava i temeljito je obraðen u tom poglavlju. Kljuènu ulogu u raz-rješenju paradoksa Maxwellovog demona imao je Leo Szilard, kojije ukazao na to da se manjkajuæa energija nalazi u sadrÞaju infor-macije. Szilard je osim toga postulirao da brisanje postojeæe infor-macije nuÞno poveæava entropiju cjeline sustava. Veza izmeðuentropije i informacije postala je uskoro osnovicom informacijsketeorije i kljuènom idejom u prouèavanju kompleksnih sustava.Ludwig Boltzmann zasluÞan je za uspostavljanje discipline statis-tièke mehanike, kojom je premoštena diskrepancija izmeðu kla-siène mehanike i statistièke termodinamike. Za veliki broj diskret-nih èestica nekog sustava statistika postaje tvrdim prirodnim zako-nom. Zbog toga je poznavanje termodinamike osnovica za razu-mijevanje kompleksnih sustava – okoliša, ekologije, biologije,fiziologije i klimatologije. Iako su i informatolozi i fizièari dugosmatrali da je brak tih dviju disciplina više interesantan nego ko-ristan, pojava kvantne inormacijske teorije i fizike informacijaposljednjih desetljeæa mijenja tu sliku. Sve su to razlozi zbog kojihbi istraÞivaèi kompleksnih sustava trebali biti dobri poznavaocitermodinamike.

Poglavlje 4, stranice 56–70 naslovljeno Computation (Raèunal-stvo) izlet je u osnovnu matematièku disciplinu. Njome se Mit-chellova sluÞi kao uvodom u poglavlje 12, u kojem obraðujeprocesiranje informacija u Þivim sustavima, na primjerima imu-nosnih sustava, kolonija mrava te biološkog metabolizma. Autori-ca vodi èitatelja kroz ideje Davida Hilberta, Kurta Gödela i AlanaTuringa, velikih matematièra koji su obiljeÞili kraj 19. i prvu polo-vicu 20. stoljeæa. Znanstveniku, bez dovoljnog matematièkog ob-


razovanja, izlaganje autorice otvara pristupaèan i širok vidokrug urazumijevanju vaÞnog Turingovog rješenja za problem odluèi-vanja (Entscheidungsproblem): postoji li, ili ne postoji, konaènipostupak u odluèivanju da li je neka tvrdnja istinita ili ne. Turingovje znaèaj u tome što je analizom pokazao da konaèni postupak nepostoji. Njegov je znaèajan doprinos u tome što je 1940-ih godinaprvi pokazao kako se raèunala mogu programirati, ali i da postojegranice u dosegu onoga što se moÞe izraèunati. I Gödel i Turingimali su psihièkih problema, i obojica su svoje Þivote završili samo-ubojstvima. (Mislim da èitatelju Mitchellinih izlaganja ta opasnostne prijeti!).

U godini u kojoj se slavi obljetnica roðenja i objave Darwinoveteorije evolucije, poglavlje pod tim naslovom (5., stranice 71– 80)napisano je s mnogo inspiracije i duhovitosti. Ýivot i evolucija uz-rokuju da Þivi sustavi postaju sve kompleksniji i kompliciraniji, um-jesto neureðeniji i entropijski. Mitchellova dokazuje da je CharlesDarwin svojom “blasfemiènom” teorijom evolucije tek formulatorideja, koje su se u njegovo doba publikacijama mnogih znan-stvenika veæ poèele oblikovati. Posebno je u tom slijedu interesan-tan Darwinov djed, Erasmus Darwin, znanstvenik i pjesnik, koji jeosnovne ideje evolucije objavio u obliku poezije (citirano u knjizi).Anglikanska crkva nije tu poeziju razumjela, te ju je kao i katolièkacrkva u Francuskoj jednostavno ignorirala. Mitchellova kreditiraJean-Baptistea Lamarcka, kao Darwinovog prethodnika, koji jeneke elemente evolucije dobro shvatio, ali kojem je manjkaloDarwinovo iskustvo prirodoslovca istraÞivaèa. Darwinova iznašaš-æa, osnova njegove teorije, opisana su u knjizi i u ovoj prigodi ih netreba ponavljati. Interesantno je da su rezultati Gregora Mendela uistraÞivanjima naslijeðivanja smatrani suprotstavljenima Darwino-voj teoriji. Darwin je bio zagovornik kontinuiteta, dok je Mendelzastupao varijaciju u vrstama kao skokovite promjene. Mitchello-va citira Darwinovu maksimu: “Natura non facit saltum” (prirodane èini skokove), èime je odbacivao teoriju mutacija. Razlog suko-bu bio je u manjku koncepcijskog okvira i matematièkog aparata,koji bi pokazao usklaðenost njihovih ideja. Mitchellova opisujekako su Ronald Fissher, J. B. S. Haldane i Sewall Wright, iakomeðusobno suprotstavljeni, postali 1930-ih godina osnivaèimamatematièke biologije, nazvane Modernom sintezom. U to vrije-me uloga gena u naslijeðivanju bila je nepoznata, te je pokušaj sin-teze Mendelove i Darwinove teorije bio znaèajan korak u bio-loškoj znanosti. Moderna je sinteza doÞivjela 1960-ih i 1970-ihgodina tešku kritiku paleontologa Stephen Jay Goulda i Nilesa El-dredgea, koji su ustvrdili da paleontološki nalazi osporavaju teori-ju postupnosti te da prvenstvo prirodne selekcije i malih varijacijau genima nisu u skladu s paleontološkim nalazima. Ipak, i Gould iEldredge odluèno prihvaæaju osnove Darwinove teorije i to osobi-to sljedeæa naèela: da se evolucija dogaðala u zadnjih 4 milijardegodina i da traje; da sve postojeæe vrste potjeèu od istovjetnogpretka; da je prirodna selekcija odigrala vaÞnu ulogu u evoluciji; ikonaèno, da ne postoji “inteligentna” sila koja bi upravljala evolu-cijom i oblikovanjem organizama. Navoðenjem ovih podataka,Mitchellova se jasno opredjeljuje u današnjim, posebno ameriè-kim, politièkim (ili filozofskim?) raspravama o “inteligentnom di-zajnu”.

Za èitatelja je posebno vrijedno 7. poglavlje, stranice 94–111, nas-lovljeno “Definiranje i mjerenje kompleksnosti”. Na kraju tog pog-lavlja, a na osnovi prethodno opisane analize, autorica kaÞe:“Raznolikost predloÞenih mjera pokazuje da pojam kompleksnos-ti, koju pokušavamo dokuèiti, ima niz razlièitih interaktivnih di-menzija, koje se, vjerojatno, ne mogu obuhvatiti jedinstvenommjernom skalom”. U poglavlju autorica navodi niz moguæih mje-ra: kompleksnost kao velièina; kompleksnost kao entropija; kom-pleksnost kao algoritmièki sadrÞaj informacije; kompleksnost kaodubina logike; kompleksnost kao termodinaèka dubina (thermod-ynamic depth); kompleksnost kao raèunalni kapacitet; statistièkakompleksnost; kompleksnost kao fraktalna dimenzija; komplek-snost kao hijerarhijski stupanj. Ovaj je recenzent nešto shvatio,nešto nije. Èini se da ni autorica ne zna koju mjeru i kada trebaupotrijebiti. Ali dobili smo dobru informaciju o kompleksnostiproblema.

U sljedeæa tri odjeljka Melanie Mitchell pokazuje svoje preokupa-cije kao profesorica raèunalnih znanosti. Opisuje Þivot i evoluciju

u raèunalima. Raspravlja o velikim naredbama raèunalstva, i ko-naèno o umreÞenom razmišljanju (network thinking). Ova zadnjakategorija, dobro poznata znanstvenicima iz podruèja raèunalnihznanosti, manje je poznata prirodoslovcima (skoro nepoznataovom recenzentu). Za raspravu o kompleksnim sustavima upo-trebljiva je definicija umreÞenog razmišljanja: ono se usredotoèujena odnose meðu vrstama (entitetima) umjesto na pojedinaène en-titete. Iako se autorica u ovoj knjizi ne bavi problemima ekologije iokoliša, umreÞeno razmišljanje nameæe se kao teorijska osnovicaokolišnom managementu. Jer krajnji redukcionizam doveo je svediscipline kojima su predmetom prouèavanja kompleksni sustaviu slijepu ulicu. MreÞno ramišljanje, ono što se naziva i multidisci-plinarnom interakcijom, doveli su James Brown i Brian Enquist,oba biolozi, uz pomoæ i Geoffreya Westa, teorijskog fizièara i ma-tematièara, do interpretacije metabolièke teorije, koja je inicirala iu biologiji i u fizici nove uzbudljive teme rasprave, ali i pobudilanove kontroverze meðu disciplinama. Èitatelj treba uæi u samtekst knjige da prihvati autorièine opise i dokaze kako su komplek-sni sustavi teško razumljivi unutar strukture zasebnih disciplina.

U zadnjem, 19. poglavlju Melanie Mitchell se zalaÞe za razvitaknove discipline – znanosti (u pluralu) o kompleksnosti (Sciences ofComplexity). Umjesto laudatio ad finem, autorica navodi prigo-vore koje je znanstveni novinar John Horgan objavio 1995. u èaso-pisu Scientific American pod naslovom “Da li je kompleksnostprevara?” (Is Complexity a Sham?). Horganova kritika izraÞena je unjegovoj sumnji da æe (1) u podruèju istraÞivanja kompleksnostiikada biti pronaðena bilo kakva korisna opæa naèela ili zakonitosti,i (2) da je predominacija raèunalnog modeliranja uèinila kom-pleksnost znanošæu lišenu bilo kakvih èinjenica (a fact-free scien-ce). Horgan naziva tu znanost pop-znanošæu, tvrdi da termin kom-pleksnost nema sadrÞaja, a da je trajanje te znanosti podrÞavanosamo zbog javnog publiciteta. U svojoj sljedeæoj knjizi Horgan na-ziva kompleksnost “svršetkom znanosti”. On odrièe teoriji kaosa,kompleksnosti, i istraÞivanjima umjetnog Þivota bilo kakav dopri-nos u rasvjetljavanju misterija prirode, ništa ni blizu onome, što jepridonijela Darwinova teorija evolucije, ili kvantna mehanika.Ekologinja i entomologinja Deborah Gordon u svojoj kritici kaÞeda su ideje o kompleksnosti, samoorganizaciji i nastajanju, kada jecjelina veæa nego zbroj svih njezinih komponenata, postale modniizrazi, tek nadomjestci za metafore kontrole. Dapaèe, kaÞe Debo-rah Gordon, nada da bi neka nova opæa naèela mogla opisati kom-pleksne dinamièke sustave, koje pronalazimo u prirodi, nosi sasobom poznatu opasnost da se svjesno zanemaruje sve što ne od-govara pretpostavljenom modelu.

Melania Mitchell ukazuje na djelo Norberta Wienera, koji je rekao(str. 296) da “…se znanost o kompleksnim sustavima, ukljuèujuæitu one u biologiji ali i u inÞenjerstvu, ne smije fokusirati na koncep-te iz fizike – masu, energiju i silu – nego na one kao što su povratnaveza, kontrola, informacija, komunikacija i svrhovitost.” NorbertWiener smatra se osnivaèem discipline kibernetike, kojoj još i da-nas manjka rigorozni matematièki okvir (str. 298). Prigogine us-prkos svojim nastojanjima nije uspio stvoriti ni koherentni voka-bular kompleksnih sustava, èak niti nešto nalik na opæu teoriju, ko-ja bi opisivala kompleksnost u prirodi (str. 298). Kompleksnost jejoš uvijek fragmentirani subjekt promatranja, više nego obje-dinjena cjelina. Autorica zakljuèuje da se stanje u znanosti o kom-pleksnim sustavima svodi na jednostavnu tvrdnju: Mi ne znamo!(str. 301). Ono na što se èeka jeste jedan novi Isaac Newton, kojibi pronašao višu matematiku (calculus) kompleksnosti, matema-tièki jezik koji bi zahvatio izvore i dinamiku samoorganizacije, nas-tajanja i prilagoðavanja kompleksnih sustava.

Tekstu je pridodano 20 stranica anotacije, odnosno 303 bilješke.Bibliografija sadrÞi na 11 stranica 290 referencija, koje seÞu sve do2008. godine. To je za èitatelja od posebne vrijednosti ako Þeliprovjeravati tvrdnje u originalnoj literaturi. Na kraju je još i iscrpanindeks imena i natuknica.

Ova je monografija vrijedna paÞnje i èitanja za sve one koji sebave kompleksnim sustavima u biologiji organizama, ekonomiji,ekologiji i u znanosti o okolišu. Klasièni redukcionizam u tim dis-ciplinama naprosto više ne prolazi.

Velimir Pravdiæ


Documents

417