Upload
antonio-varga
View
39
Download
5
Embed Size (px)
DESCRIPTION
seminar iz ekologije prometa
Citation preview
SVEUILITE U ZAGREBU
FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI
SEMINARSKI RAD
ALTERNATIVNA GORIVA
Studenti:
Cavri Kristina
Dragi Martina
Kljaji Veronika
Merkl Sandra
Zagreb, studeni 2007.SADRAJ
str.SADRAJ.................................................................................................................................1.POPIS ILUSTRACIJA............................................................................................................2.
1. UVOD....................................................................................................................................3.2. ALTERNATIVNA GORIVA..............................................................................................4. 2.1. Vodik...................................................................................................................................5.
2.1.1. Gorive elije...........................................................................................................5.2.1.2. Izrada gorive elije.................................................................................................6. 2.1.3. Podjela gorive elije...............................................................................................6.2.1.4. Elektrina energija iz vodika..................................................................................7. 2.1.5. Vodik u Hrvatskoj..................................................................................................8.2.1.6. Vodik u svijetu.......................................................................................................9.
2.2. Biodizel.............................................................................................................................10.2.2.1. Biodizel u Hrvatskoj............................................................................................11.2.2.2. Biodizel u svijetu.................................................................................................12.
2.3. Suneva energija...............................................................................................................13.2.3.1. Suneva energija u Hrvatskoj..............................................................................16.2.3.2. Suneva energija u svijetu....................................................................................17.
2.4. Plinovita goriva.................................................................................................................18.2.4.1. Prirodna plinovita goriva.................................................................18.
2.4.1.1. Prirodni plin.........................................................................................18.2.4.1.2. Sintetiki
plin.......................................................................................19.2.4.1.3. Bioplin.................................................................................................19.2.4.1.4. Zemni plin...........................................................................................19.2.4.1.5. Prirodna plinovita goriva u svijetu......................................................20. 2.4.1.6. Prirodna plinovita goriva u Hrvatskoj.................................................21.
2.4.2. Umjetna plinovita goriva.................................................................21.2.4.2.1. Pogonski plin.......................................................................................21.2.4.2.2. Generatorski plin.................................................................................22.2.4.2.3. Ukapljeni plin......................................................................................23.2.4.2.4. Autoplin u Hrvatskoj...........................................................................23.
2.4.3. Plinovita goriva u svijetu.....................................................................................25. 2.5. Alkoholna goriva...............................................................................................................26.
2.5.1. Etanol...............................................................................................26.2.5.1.1. Etanol u svijetu....................................................................................27. 2.5.1.1. Etanol u Hrvatskoj...............................................................................27.
2.5.1. Metanol............................................................................................28.2.6. Potrebita infrastruktura za distribuciju alternativnih goriva.............................................29.
3. ZAKLJUAK.....................................................................................................................31. 4. LITERATURA...................................................................................................................32.
2
POPIS ILUSTRACIJA
str.
Slika 1: Vozila na alternativna goriva.......................................................................................4.
Slika 2: Struktura gorive elije..................................................................................................6.
Slika 3: Dobivanje elektrine energije iz vodika..............7.
Slika 4: Automobil na vodik.....................................................................................................9.
Slika 5: Biodizelska crpka.......................................................................................................11.
Slika 6: Karta svjetskih izvora suneve energije.....................................................................14.
Slika 7: Automobil kojeg pokree suneva energija...............................................................15.
Slika 8: Potronja autoplina....................................................................................................24.
Slika 9: Hrvatska prirodna bogatstva......................................................................................24.
Slika 10: Etanol, proizvodnja i okoli.....................................................................................28.
Slika 11: Prva benzinska postaja u RH s biodizelom..............................................................29.
Slika 12: Autobusi ZET-a na biodizel.....................................................................................30.
3
1. UVOD
Doba irokog industrijskog razvoja drutva, s naglim razvojem tehnike i tehnologije,
predstavlja razdoblje kada poinje masovna eksploatacija prirodnih resurasa, to ima
posljedicu naruavanja kvalitete meusobnog odnosa ovjek okoli.
Sve prisutniji trend globalnog zagrijavanja planeta u posljednje vrijeme u fokus stavlja
emisiju plinova koji doprinose efektu staklenika, prije svega CO2.
Upotreba alternativnih goriva predstavlja jedan od realno moguih naina za smanjenje tetne
emisije ispunih plinova. Pored toga, primjena alternativnih goriva vodi ka smanjenju
ovisnosti o konvencionalnim pogonskim gorivima, dobivenim iz nafte, ije su rezerve
ograniene.
to se tie alternativnih goriva u ulozi pogonske energije, postoji itav spektar mogunosti.
Spomenut emo samo neka od najpoznatijih alternativnih goriva koja su u primjeni i koja
imaju potencijal da dijelom pokrivaju potrebe prometa i time sudjeluju u stvaranju uvjeta za
djelominu ili potpunu neovisnost o nafti: prirodni plin, ukapljeni prirodni plin, propan,
gorivni lanci i vodik (esto zvan gorivom budunosti), i tzv. ista biogoriva: biodizel,
etanol, metanol (dobiven iz biomase).
4
2. ALTERNATIVNA GORIVA
Alternativna goriva su goriva koja su alternativa uobiajnim gorivima. Kod automobila, u
alternativa goriva se ubrajaju praktino sva goriva za automobilske motore osim motornih
benzina i dizel goriva.
Poveani zahtjevi zatite okolia i sve vee ekoloko optereenje u urbanim sredinama
poetkom 90 - ih godina ponovo aktualiziraju koritenje alternativnih goriva za pogon
osobnih vozila. Vrlo izraena zabrinutost za energetske potencijale na zemlji, ponajprije za
naftu, osnovni energetski izvor za vozila, inicirala je brojna istraivanja o mogunostima
novih oblika energije (elektrine, alkohol (metanol i etanol), bioplin, prirodni plin, vodik i
dr.). Meutim, s obzirom na brojne ne rijeene tehniko - tehnoloke probleme, ta se vozila
jo ne primjenjuju u veoj mjeri, ali daljim razvojem tehnologije i ti e se problemi rijeti.
Prema procjenama, smatra se da bi do godina 2010. udio osobnih vozila s alternativnim
gorivima mogao na tritu dostii udio i do 60%.
Alternativna goriva dijele se na :
1. Vodik gorive elije
2. Biodizel
3. Suneva energija
4. Plinovita goriva (prirodna i umjetna)
5. Alkoholna goriva (etanol i metanol)
5
Slika1.: Vozila na alternativna goriva (http://images.motortrend.com/features/consumer/112_0)
2.1. VODIK
Vodik (H2, eng. hydrogen, njem. Wasserstoff) najei je element u Svemiru i jedan od
najeih na Zemlji. Ipak, na Zemlji se gotovo iskljuivo nalazi u vezanom obliku, odnosno u
raznim kemijskim spojevima.
Vodik je nosilac energije koji se moe stvarati iz vie razliitih primarnih izvora, od vode (i
slatke i slane) do fosilnih goriva. Naravno, za taj proces takoer je potrebna energija, a nju e
trebati dobaviti iz tzv. Regenerativnih izvora. Pod tim imenom krije se spektar izvora, od
biomase, hidroenergije, energije vjetra do solarno-termalnih elektrana. Jednako je irok i
spektar tehnologija za dobivanje vodika iz primarnih izvora: velikih centara (rafinerija),
manjih decentraliziranih postrojenja, do toga da se proizvodi na mjestu punjenja.
Danas se vodik najvie upotrebljava u proizvodnji amonijaka, proiavanju nafte i
proizvodnji metanola. Takoer se rabi kao gorivo za svemirske letjelice i u gorivnim elijama
koje astronaute opskrbljuju toplinom, elektrinom energijom i pitkom vodom.
2.1.1. GORIVE ELIJE
Gorive elije ili gorivi lanci (eng. fuel cells, njem. Brennstoffzellen) su elektrokemijski
pretvarai energije koji iz kemijske energije goriva izravno, bez pokretnih dijelova i izgaranja,
proizvode elektrinu (i toplinsku) energiju. Sam naziv 'gorive' pri tome pomalo zavarava jer u
6
njima nita ne gori. Po svome su naelu rada gorive elije sline baterijama, ali za razliku od
njih, gorive elije zahtijevaju stalan dovod goriva i kisika.
Gorivo moe biti vodik, sintetski plin (smjesa vodika i ugljinog dioksida), prirodni plin ili
metanol. Produkti njihove reakcije s kisikom su voda, elektrina struja i toplina, pri emu je
cijeli proces, zapravo, suprotan procesu elektrolize vode. Gorivna elija je ureaj koji izravno
pretvara kemijsku u elektrinu energiju. Moemo je zamisliti kao bateriju koja se stalno
nadopunjuje novim "gorivom" (vodikom i kisikom) tako da nikad ne "gubi" naboj. Gorive
elije mogu sluiti kao izvor topline i elektrine energije u zgradama, te kao izvor elektrine
energije za vozila. Automobilske kompanije razvijaju vozila s gorivim elijama. U takvom
vozilu goriva elija pretvara kemijsku energiju vodika (uskladitenog u vozilu) i kisik iz zraka
u elektrinu energiju koja pogoni elektrini motor.
2.1.2. IZRADA GORIVE ELIJE
Slika 2.: Struktura gorive elije (www.toyota.hr/innovation/technology/engines/fuel_cell.aspx)
Postoji nekoliko vrsta gorivih elija, ali one koje se primjenjuju u automobilskoj industriji se
temelje na gorivoj eliji s elektrolitom polimera. Ona ima membranu elektrolita polimera s
ugraenim elektrodama na obje strane. Sklop membrana-elektroda nalazi se izmeu
separatora koji slue kao prolaz za vodik i kisik. Jedna takva elija proizvodi elektrinu
energiju snage manje od 1 volt, zato su stotine elija serijski spojene za vei napon. Takav niz
serijski spojenih elija naziva se sklop elija goriva i na to ljudi misle kada govore o gorivim
elijama.
7
2.1.3. PODJELA GORIVIH ELIJA
1. Prema nainu rada gorive elije moemo podijeliti na:
primarne
sekundarne
2. Prema vrsti elektrolita
Gorive elije s alkalnim elektrolitom
Gorive elije sa sumpornom kiselinom (PAFC)
Gorive elije s polimernom membranom kao elektrolitom (PEMFC)
Gorive elije s rastaljenim karbonatima kao elektrolitom (MCFC)
Gorive elije s vrstim oksidima kao elektrolitom (SOFC)
2.1.4. ELEKTRINA ENERGIJA IZ VODIKA KAKO TO RADI?
Slika 3.: Dobivanje elektrine energije iz vodika (www.toyota.hr/innovation/technology/)
Gorive elije proizvode elektrinu energiju putem kemijske reakcije izmeu vodika i kisika
(iz zraka). Vodik se dovodi do negativne elektrode gorive elije, gdje katalizator odvaja
elektrone iz atoma vodika. Elektroni putuju od negativne do pozitivne elektrode gorive elije i
tako stvaraju elektrinu energiju. U meuvremenu, atomi vodika koji su ostali bez elektrona
postaju ioni vodika i putuju kroz membranu elektrolita polimera kako bi doli na pozitivnu
stranu. Tamo se, uz pomo katalizatora na pozitivnoj elektrodi, ioni vodika i elektroni spajaju
s kisikom iz vode.
Prednosti vodika kao alternativnog goriva jesu:
8
visoka energetska vrijednost
obnovljive i neograniene koliine dostupne u spojevima
u reakciji s kisikom ne proizvodi tetne tvari, jer je produkt izgaranja voda
neotrovan je i ne zagauje okoli
cjevovodima se moe razvoditi na daljinu
lake skladitenje i uvanje u odnosu na elektrinu energiju
Nedostatci vodika kao alternativnog goriva jesu:
proizvodnja i dobivanje vodika
transport i skladitenje
sigurnost (osobito u prometu)
trenutno preskupo za ire trite
postaje tekui tek na temperaturi od 253 C
Vodik je gorivo visoke ogrjevne moi s bitnom povoljnou u odnosu na fosilna goriva:
njegovim izgaranjem ne oneiuje se okoli - jedini nusproizvod izgaranja ista je voda. U
budunosti bi se stoga vodik trebao u veim koliinama od dananjih upotrebljavati za pogon
vozila i zrakoplova, kao i opskrbu energijom domova i ureda. Krajem devedesetih ubrzao se
razvoj automobila na vodikom i to s motorima s unutranjim izgaranjem i gorivim elijama.
Motori s unutranjim izgaranjem na vodik su u uznapredovaloj fazi razvoja, tj. postojei
motori koji koriste plin mogu se relativno jednostavno preraditi na vodik. Naime, stanice za
toenje vodika moraju biti bez ljudi u potpunosti automatizirane, to znai da je potrebno
izgraditi potpuno novi sistem stanica, odvojen od postojeih. Vodik je dugorono rjeenje za
probleme vezane uz energetiku i ekologiju. Ipak, ako se ne pone danas, vodik e uvijek ostati
dugorono rjeenje. Stoga je vrijeme za djelovanje upravo sada.
2.1.5. VODIK U HRVATSKOJ
Hrvatska naftna kompanija INA potpisala je ugovor s talijanskom tvrtkom Technip KTI za
izgradnju postrojenja za proizvodnju vodika u Rafineriji nafte Rijeka. Planiran rok izgradnje
rafinerije je dvije godine, a radovi e vrijediti 81,2 milijuna eura, navodi se u priopenju
objavljenom na Zagrebakoj burzi. Izgradnja postrojenja za proizvodnju vodika dio je
9
modernizacije i unapreenja tehnolokog procesa rafinerije u Rijeci. Izgradnji postrojenja za
proizvodnju vodika prethodit e postrojenje za izdvajanje sumpora te postrojenje za
hidrokreking/hidrodesulfurizaciju uz to e se, takoer, izgraditi pomone jedinice nune za
rad cijelog postrojenja.
Projekt - Osnivanje i opremanje laboratorija za vodikove energetske tehnologije Voditelj
projekta je prof. dr. Frano Barbir, a poetak projekta je 25. svibnja 2007. Ovim projektom
predlae se osnivanje i opremanje laboratorija za vodikove energetske tehnologije pri
Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. Laboratorij bi se bavio
tehnologijama vodika, prvenstveno razvojem, testiranjem i primjenom gorivnih elija, i
njihovom spregom sa obnovljivim izvorima energije i drugim ureajima za racionalno
koritenje energije. Dalmatinska regija i Hrvatska bi koristei svoje komparativne prednosti
mogli postati poligon za demonstraciju i ranu primjenu vodikovih energetskih tehnologija.
2.1.6. VODIK U SVIJETU
Tranzicija prema vodikovom energetskom gospodarstvu ve je zapoela. U SAD-u je
Ministarstvo energetike (USDoE) zapoelo s programom Vodik, gorive elije i
infrastrukturne tehnologije, a Europska komisija objavila je dokument pod nazivom
Vodikova energetika i gorivne elije - vizija nae budunosti.
U europskim je zemljama u razvoj vodikovih energetskih tehnologija i rjeenja na
institucionalnoj razini do sada uloeno 275 milijuna eura, dok su privatna ulaganja iznosila
barem tri puta vie. Uz to, u narednom se razdoblju oekuje znaajno poveanje ulaganja, a
treba naglasiti da su u podruju energetike vodik i gorivne elije na prvom mjestu.
Meunarodno partnerstvo za vodikovo energetsko gospodarstvo (IPHE) u kojem sudjeluju
Australija, Brazil, Kanada, Kina, Europska unija, Francuska, Indija, Island, Italija, Japan,
Koreja, Novi Zeland, Norveka, Njemaka, Rusija, SAD i Velika Britanija objavilo je Atlas
vodikovih demonstracijskih projekata. Prva potpuno automatizirana stanica za punjenje
vodika na svijetu otvorena je u svibnju 1999. u Mnchenskoj zranoj luci.
10
Slika 4.: Automobili na vodik (www.fer.hr/_download/repository/FUEL_CELL_ivan_cvrk.ppt)
2.2. BIODIZEL
Biodizel je motorno gorivo koje se dobiva iz repiinog ulja ili drugih biljnih ulja
esterifikacijom s metanolom. Ima svojstva jednaka onima koja ima klasini dizel dobiven iz
mineralnih ulja, a koristi se kao zamjena mineralnog dizela ili u odreenoj smjesi s njim.
Dananji sve zahtjevniji ekoloki standardi, kao i obveze smanjivanja emisije staklenikih
plinova daju snaan poticaj njegovoj proizvodnji i koritenju u europski dravama.
Biodizelsko gorivo predstavlja neotrovno, biorazgradivo gorivo koje bi trebalo nadomjestiti
mineralno gorivo, a proizvodi se iz biljnih ulja, ivotinjske masti, kao i recikliranog ulja
skupljenog u domainstvu, peenjarnicama i sl.. Danas je najzastupljenija proizvodnja
biodizelskoga goriva iz ulja uljane repice, poznato pod nazivom metil ester repiinog ulja
(MERU).
Prednosti primjene biodizelskoga goriva oituju se u (International Energy Agency IAE,
1996.):
- koritenju obnovljivih izvora energije,
- zatiti okolia,
- iskoritenju vikova iz poljoprivredne proizvodnje,
- interesu za znanost,
11
- politikim razlozima,
- dravnom interesu,
- smanjenju nezaposlenosti i
- mogunosti smanjenja uvoza nafte.
Negtivni uinci prilikom proizvodnje biodizela su:
- krenje uma,
- opasnost od smanjenja biodiverziteta,
- zagaenja zemlje i vode nitratima, fosfatima i pesticidima mnogo su kompleksniji te takoder
imaju globalni utjecaj na ekosustav.
Najznaajnija prednost biodizela je smanjenje emisije staklenikih plinova, a uz ukupnu
bilancu CO2, pri proizvodnji biodizela moe se usporediti ukupna koliina emisije
staklenikih plinova i tetnih tvari za klasino dizel gorivo i biodizel.
Neke od slabosti biodizela su ograniena ponuda vozila OEM za B30-B100 i premalo postaja.
Slika 5.: Biodizelska crpka (http://www.biodizel.hr/pdf/sazetak.pdf)
2.2.1. BIODIZEL U RH
Republika Hrvatska je 2000. godine pokrenula pripreme za realizaciju proizvodnje
biodizelskog goriva poto ima identinu situaciju kao i EZ osamdesetih godina, odnosno ima
dvopolje, suviak penice (izuzev 2003. godine), te svega 5% od ukupne seljake populacije
proizvodi uljanu repicu.
12
Hrvatska se tako u odnosu prema tadanjoj EZ nalazi u vremenskom pomaku od petnaestak
godina. Za osiguranje sirovine za kapacitet od 60.000 tona biodizela godinje, treba zasijati
uljanu repicu na povrini od 60.000 70.000 ha.
Trite metilnog estera repiinog ulja u Hrvatskoj prije svega je u potronji u gorivakim
rafinerijama u Rijeci i Sisku, u koliini do 45.000 tona godinje kao dodatak mineralnom
dizelskom gorivu prema EN590.
Potronja 100%-tnog biodizela mogua je kod specijalnih potroaa, kao npr. gradski prijevoz
u Zagrebu, transporti u nacionalnim parkovima i sl., te se procjenjuje na iznos do 5.000 tona
godinje.
2.2.2. BIODIZEL U SVIJETU
Biodizel je u Europskoj uniji postao iroko primjenjivano gorivo, prije svega zbog injenice
da je EU naloio zamjenu nafte u odreenim iznosima i rokovima: oko 6% do 2010. i 20% do
2020. godine.
EBB European Biodiesel Bord je neprofitna organizacija osnovana 1997. god. Koja
promovira biodizel u EU i povezuje glavne proizvoae, predlae ekonomska, politika,
pravna, tehnika rjeenja postojeih problema
U EU proizvodnja 2004. iznosila je oko 2 milijuna tona biodizela s poveanjem od 35% u
odnosu na 2003. Glavni proizvoai su: Njemaka, Francuska i Italija.
COUNTRY 000 TONNES*Germany 1035France 348Italy 320Austria 57Spain 13Denmark** 70
13
United Kingdom 9Sweden 1.4Czech Republic** 60Slovakia 15Lithuania 5TOTAL 1933.4
U svijetu biodizel se proizvodi u znaajnim koliinama u SAD-u, Kanadi, Brazilu.
2.3. SUNEVA ENERGIJA
Energija Sunca je temelj ivota na Zemlji i stalan pratioc razvoja ljudskog roda. Smatra se da
ljudi aktivno koriste energiju Sunca od 7. stoljea prije nove ere, kad su ju poeli koristiti za
potpalu vatre. Suneva energija je obnovljiv i neogranien izvor energije od kojeg, izravno ili
neizravno, potjee najvei dio drugih izvora energije na Zemlji.
Sunce je najisplativiji alternativni izvor energije, a istovremeno i ekoloki najbolji. Suneva
energija je gotovo besplatna, dugorono gledano sigurna i moe biti koritena kao energent
koji ne isputa opasne tvari u atmosferu. Istovremeno sunce nam moe isporuiti vie energije
nego to trebamo jer sunce isijava prema zemlji gotovo 5000 puta vie energije nego je nama
potrebno tokom cijele godine gledano na svjetskoj razini.
Suneva svjetlost je izvrstan izvor energije jer osigurava proizvodnju ak 1000 vata po m za
vedrih dana. No koritenje suneve energije ima i svojih nedostataka, a to su u prvom redu
relativno visoki investicijski trokovi i manja efikasnost pri pretvorbi suneve energije u
elektrinu energiju. Jednako tako, zbog prirodne promjenjivosti intenziteta Sunevog
zraenja, taj obnovljivi izvor energije openito radi manji broj sati na punoj snazi. Iako
energija sunca ima ogroman potencijal, zbog male iskoristivosti bilo bi potrebno prekriti
velike povrine da se dobije iole ozbiljnija koliina iskoristive energije. Takvo rjeenje
ekoloki je prihvatljivo samo u podrujima u kojima nema vegetacije, tj. u pustinjama, a u
14
zelenim podrujima to bi stvorilo preveliki negativni uinak na okoli. Instaliranje sunevih
kolektora ili sunevih elija na krovovima kua gotova da nema negativnog uinka na okoli.
Pod pojmom iskoritavanja Suneve energije u uem se smislu misli samo na njezino
neposredno iskoritavanje, u izvornom obliku. Suneva se energija pri tome moe
iskoritavati aktivno ili pasivno. Pasivna primjena Suneve energije znai izravno
iskoritavanje dozraene Suneve topline odgovarajuom izvedbom. Aktivna primjena
Suneve energije podrazumijeva njezinu izravnu pretvorbu u toplinsku ili elektrinu energiju.
Pri tome se toplinska energija od Suneve dobiva pomou sunevih kolektora ili sunevih
kuhala, a elektrina pomou fotonaponskih (sunevih) elija. Jedna foto-elija proizvede
volta napona.
Slika 6.: Karta svjetskih izvora suneve energije (http://simple.wikipedia.org/wiki/Solar_energy)
Upotreba suneve energije je mogua i u prometu, na primjer kod automobila.
Solarni automobili su elektrina vozila koja pokree suneva energija koja se pretvara u
iskoristivu energiju preko solarnih ploa koje se nalaze na povrini vozila. Automobili koji
rade na sunevu energiju mogu funkcionirati na odreenim udaljenostima bez sunca, ali jo ih
se ne smatra praktinima za upotrebu u prometu.
Postoje brojne prednosti i nedostaci takvih automobila. Neke od prednosti ukljuuju baterije,
koje su dostupne kod veine automobila, a koje pohranjuju elektrinu energiju za daljnja
15
koritenja. Jo jedna prednost se odnosi na ekonomiju iz razloga to su elektrini motor i
elektrini generator, u osnovi, isti ureaj. Strujanje energije se pohranjuje u takav ureaj,
uzrokujui djelovanje motora, ime stvara mehaniku snagu. Veina dostupnih automobila
koje pokree suneva energija ne raspolau snagom ni brzinom kakvu posjeduju obini
automobili i vozila; to je jedan od njihovih nedostataka. Takoer uestalost koritenja
baterije automobila koji koriste sunevu energiju je odreena vremenskim prilikama.
Fotonaponske elije ne mogu proizvesti dovoljno energije za automobil normale veliine koji
bi mogao posluiti za prijevoz vie osoba i dovoljno energije za automobil teine pribline
dananjim automobilima kako bi se osigurale dobre karakteristike za sigurnu cestovnu vonju.
Zbog oblika i naina izvedbe upravljanje takvim automobilom je teko kontrolirati to se
posebice odnosi na zavoje, a zbog materijala koji se koriste sama konstrukcija nije dovoljno
vrsta za osiguravanje sigurnosti vozaa.
Slika 7.: Automobil kojeg pokree suneva energija (http://www.speedace.info/solar_cars.htm)
Suneva energija je nala svoje mjesto i u zranom prometu. Prve primjene suneve energije
u zrakoplovstvu poele su 1974. godine, kada je poletio i prvi zrakoplov nazvan Sunrise. Ve
est godina kasnije, 1980. godine poletio je i prvi zrakoplov s ljudskom posadom Solar
Challenger, koji je sljedee godine preletio vie stotina kilometara bez sputanja. Narednih
godina razvijeno je jo nekoliko tipova letjelica.
Najnovija letjelica nazvana Solar impulse trebala bi biti u stanju autonomno poletjeti, dostii
visinu od oko dvanaest tisua metara, te na toj visini letjeti brzinom od oko 100 km/h. To e
16
biti prvi solarni zrakoplov koji e moi letjeti danju i nou, jer bi se u osam sati na suncu
akumuliralo dovoljno energije za pogon za esnaest sati bez sunca.
Ako ovaj projekt bude uspjeno zavren, razvijene tehnologije bi mogle nai primjenu i kod
projektiranja suborbitalnih satelita za telekomunikacije ili vojne primjene.
2.3.1. SUNEVA ENERGIJA U RH
Hrvatska uvozi vie od 50 posto primarne energije i vie od 20 posto elektrine energije, to
bi se dijelom moglo rijeiti upotrebom suneve, ekoloki iste energije. Za njeno koritenje
RH ima neusporedivo bolje preduvjete od mnogih drugih europskih zemalja, ali to ne koristi,
jer, meu ostalim, nema dravnih poticaja za energetsku uinkovitost i koritenje obnovljivih
izvora energije, zakona o njima, a nema ni otkupa elektrine energije dobivene iz takvih
izvora, jer ne postoji pravilnik o njihovom koritenju.
Sunevi kolektori rabe se u Hrvatskoj danas uglavnom u hotelima i induvidualnim
zgradama u cilju utede elektrine energije ili plina kod pripreme tople vode. Ulaganja je
rentabilno ako se uloena sredstva kompenziraju postignutim utedama u roku 57 godina.
Primjena sunevih kolektora kod veih hotela viih kategorija u budunosti e biti upitna,
jer e u takvim hotelima neophodni klima ureaji generirati dovoljno otpadne topline koja
e se moi upotrijebiti. Sunevi kolektori proizvedeni kod nas ni po cijeni niti po
uinkovitosti nisu konkurentni s onima proizvedenim u inozemstvu.
Sunani kolektori za grijanje tople vode nisu tako rijetki u Hrvatskoj, za razliku od sunanih
elija za proizvodnju elektrine energije. Rentabilnost primjene suneve energije za
generiranje veih koliina elektrine energije je upitna. U Hrvatskoj bi zbog velikog udjela
17
indirektnog sunevog zraenja (oko 40%) u obzir mogla doi jedino primjena suneve
elektrane fotoelektrinog tipa. S obzirom na stohastiki nain proizvodnje energije, suneva
elektrana ne moe smanjiti instaliranu snagu postojeih elektrana, te njezina rentabilnost
uglavnom dolazi do izraaja u svrhu tednje goriva u termoelektranama.
Usprkos nepovoljnim ekonomskim pokazateljima, upotreba suneve energije u Hrvatskoj bi
se mogla opravdati za snabdjevanje manjih potroaa i izoliranih podruja (daleko od
elektrine i plinske mree) kod kojih konkurentnost cijene proizvedene energije nije od
presudne vanosti.
2.3.2. SUNEVA ENERGIJA U SVIJETU
Suneva energija, kao izvor obnovljive energije danas je u najveem porastu, pogotovo u
Europi. U Europskoj zajednici se do 2010. treba ugraditi 100 milijuna etvornih metara
sunevih kolektora.
Potkraj 2003. EU je imala 14 milijuna etvornih metara sunevih kolektora. Predvodi
Njemaka, slijedi Grka, pa Austrija. Europski prosjek je 37,3 etvornih metara kolektora na
1000 stanovnika,a trite sunevih kolektora raslo je stopom od 13,6 posto u razdoblju od
1990. do 2001. godine.
to se sunevih elija tie, u svijetu ih je u 2004. proizvedeno ukupne vrne snage 1146
megavati (MW), to je porast od 54 posto u odnosu na prethodnu godinu. Po proizvodnji
prednjai Japan, gdje je proizvedeno 550 MW, zatim Europa sa 299 MW. A u posljednjih pet
godina prosjena godinja stopa rasta svjetske proizvodnje je bila 42 posto. Uzrok takvog
porasta proizvodnje je s jedne strane tehnoloki napredak u istraivanju materijala, novih
koncepta i procesa proizvodnje, a s druge snana politika podrka izraena kroz poticaje za
ugradnju fotonaponskih sustava.
18
Do 2010. godine EU planira ugraditi ukupno 3000 MW sunevih elija, to je poveanje od
sto puta u odnosu na 1995. godinu.
2.4. PLINOVITA GORIVA
Plinovita goriva upotrebljavaju se sve vie u suvremenoj industrijskoj proizvodnji i kao
pogonsko gorivo za plinske motore.
Prednosti plinovitih goriva u odnosu na vrsta i tekua jesu:
- pri izgaranju nema vrstog ostatka-pepela
- dobro se mijeaju sa zrakom
- postie se bolje iskoritenje topline nego kod vrstih i tekuih goriva
- plinska loita su jednostavna i zauzimaju malo prostora
- duljina plinskog plamena moe se regulirati
- plinska loita su ista
- rukovanje plinovitim gorivima je lagano
- izgaraju s malim koeficijentom vika zraka.
Prema podrijetlu mogu se podijeliti na prirodna i umjetna. Prirodna plinovita goriva nastala
su od raznih organskih tvari i nalaze se u prirodi na mjestima gdje ima nafte, a to jenajee
zemni plin. U umjetna plinovita goriva ubrajaju se pogonski plin, gradski ili rasvjetni plin,
generatorski plin, vodeni plin i drugi.
19
2.4.1. PRIRODNA PLINOVITA GORIVA
2.4.1.1. PRIRODNI PLIN
Prirodni plin je danas najvanije plinsko gorivo i jedan od najvanijih energenata uope.
Predstavlja jednu od osnova energetike i cjelokupnog gospodarstva suvremenog svijeta, a
prema dananjim procjenama, njegove ukupne svjetske priuve iznose 133 bilijuna m3.
Nastao je prije vie milijuna godina iz taloga mikroorganizama u anaerobnoj atmosferi (bez
prisutnosti kisika) i pod visokim tlakovima u dubinama zemlje, iz kojih se dobiva buenjem
na velike dubine (od 3000 do ak 6000 m). Najee se pojavljuje uz naftna leita, mada
postoje i samostalna nalazita. Tijekom prerade iz njega se izdvajaju propan, butan (od kojih
se proizvodi ukapljeni naftni plin) i vii ugljikovodici te njegovu osnovu u uporabnom stanju
predstavlja metan. Neotrovan je, bez boje, okusa i mirisa, laki je od zraka i izgara plavim
plamenom. Pri preradi mu se dodaje miris (odorant) kako bi se mogao lako otkriti u sluaju
istjecanja, jer tada postoji opasnost od nastanka eksplozivne atmosfere. Od nalazita do
potroaa najee se prenosi plinovodima, a posljednjih se nekoliko desetljea takoer
prijevozi tankerima, u ukapljenom stanju, kao tzv. LNG (eng. Liquified Natural Gas).
2.4.1.2. SINTETIKI PRIRODNI PLIN
Sintetiki prirodni plin po svojstvima je vrlo slian prirodnom plinu. Proizvodi se raznim
postupcima iz kamenog ugljena ili lignita, u blizini samih nalazita odakle se plinovodima
dovodi do mjesta potronje.
2.4.1.3. BIOPLIN
Bioplin se ubraja u tzv. alternativne ili obnovljive izvore energije i tek u posljednjem
desetljeu sve vie dobija na znaaju, a njegova se vea primjena oekuje u bliskoj
budunosti.
20
U bioplinove se ubrajaju deponijski i svi plinovi koji nastaju procesima bioloke razgradnje
tvari ivotinjskog i biljnog podrijetla. Tako primjerice u postrojenjima za proiavanje
otpadnih voda nastaje plin s oko 65% volumnog udjela metana, oko 35% ugljinog dioksida i
neto malo (otrovnog) sumporovodika. Takav se plin u razvijenim zemljama ve due vrijeme
koristi, prije svega za potrebe samih postrojenja.
Deponijski plin nastaje na smetlitima, zbog ega nerijetko predstavlja opasnost za
neposrednu okolicu (mogunost eksplozije). U najveem udjelu sastoji se od metana (oko
65%), ugljinog dioksida (do 35%), a ostatak ine vodena para i drugi, vrlo tetni plinovi sa
smetlita.
Klasini bioplin nastaje kontroliranom proizvodnjom iz otpada ivotinjskog i biljnog
podrijetla (npr. izmet, sijeno, lie itd). Njegova je primjena vrlo esta na malim
poljoprivrednim gospodarstvima bogatih i ekoloki svjesnih zapadnoeuropskih zemalja.
2.4.1.4. ZEMNI PLIN
Zemni plin nalazi se obino na mjestima gdje ima i nafte, na dubinama od 3000 do 5000 m, a
ima ga i u veim dubinama. Glavni sastojci zemnog plina su metan, etan, propan, butan i
neto tekuih ugljikovodika, uz nepoeljne sastojke vodu, sumpor(II)vodik, duik i
ugljik(IV)oksid.
Zemni plin s vie od 60 g/m3 tekuih ugljikovodika naziva se vlani, a onaj s manjim
sadrajem suhi. Prije dostavljanja zemnog plina potroaima on se mora proistiti od
neeljenih sastojaka.
Za dehidraciju zemnog plina koriste se etiri metode: kompresija, tretiranje sa supstancijama
koje sue (aktivirana glinica i boksit, silikogel, glikoli i dr.), adsorpcija i smrzavanje.
Sumpor(II)vodik i drugi S-spojevi nepogodni su u zemnom plinu zbog toga to izazivaju
koroziju i oneienje zraka proizvodom izgaranja. Zato strogi zakoni o oneienju zraka
zahtijevaju uklanjanje sumpornih spojeva prije distribuiranja plina. Sumpor(II)vodik i
ugljik(IV)oksid uklanjaju se postupcima solventne ekstrakcije i pomou suhoga vrstog sloja
granuliranog materijala.
21
Vlani zemni plin rastavlja se na suhi plin (metan-etan), ukapljeni plin (propan-butan) i laki
benzin (ugljikovodici s vie od etiri ugljikova atoma u molekuli).
Zemni plin koristi se za proizvodnju ae, kao gorivo za loenje kotlovskih postrojenja i
industrijskih pei, za rsvjetu, za pogon motora s uutranjim izgaranjem, za dobivanje lakog
benzina, a u novije doba kao sirovina za dobivanje vodika, metalnog alkohola i drugih
kemijskih proizvoda.
2.4.1.5. PRIRODNA PLINOVITA GORIVA U SVIJETU
Dokazane priuve prirodnog plina u svijetu su u stalnom porastu. Od 1986. do 1992. godine
porasle su za 35,3% i u 1992. iznosile su 138 300 x 109 m3. Njihov vijek trajanja je 64,8
godina. Od svjetskih priuva, na bivi SSSR otpada 39,8%, Srednji istok 31,0%, Afriku
7,1%, Sjevernu Ameriku 5,4%, OECD (Europu) 5,3%, Latinsku Ameriku 5,4% Aziju i
Australiju 6,9% te europske zemlje koje ne pripadaju OECD-u 0,4%.
Ako se te vrlo impresivne brojke osvijetle podatkom da potencijalne priuve iznose oko
190x109 m3, a da na bivi SSSR otpada oko 56%, onda je razumljiv interes Europe, i ne samo
Zapadne, za koritenje toga golemog energetskog potencijala.
2.4.1.6. PRIRODNA PLINOVITA GORIVA U HRVATSKOJ
Najvei izvor plina u republici Hrvatskoj se nalazi u Molvama, malom mjestu u Podravini
koje proizvod ak 70% plina za RH. Tamo je i najmoderniji pogon za vaenje, preraivanje i
distribuiranje plina u ovom dijelu Europe.
2.4.2. UMJETNA PLINOVITA GORIVA
2.4.2.1. POGONSKI PLIN
22
Pogonski ili tekui plin je onaj koji pod relativno niskim tlakovima, od 0,8 do 8 bara, i pri
temperaturi okolia prelazi u tekue stanje. Koristi se kao pogonsko gorivo za motore s
unutarnjim izgaranjem. Tekui plinovi dobivaju se obino kao sporedni proizvodi, i to:
- pri procesu destilacije i krekiranja sirove nafe
- u proizvodnji tekuih goriva iz ugljena
- pri suhoj destilaciji smeeg i kamenog ugljena
- u proizvodnji koksa.
Nedostaci tekuih naftnih plinova su:
- zapaljivost i eksplozivnost
- potrebno je poduzimanje i potivanje tehniko-sigurnosnih mjera u
svim podrujima.
2.4.2.2. GENERATORSKI PLIN
Generatorski plin dobiva se nepotpunim izgaranjem vrstih goriva i redukcijom proizvoda
izgaranja (CO2) u posebnim peima tzv. generatorima. Zbog prisutnosti izvjesne koliine
zraka potrebne za nepotpuno izgaranje goriva, u generatorskom plinu se nalazi i znatna
koliina inertnih plinova koji snizju toplinsku vrijednost generatorskog plina.
Konstrukcije generatora za proizvodnju plina mogu biti razliite s obzirom na vrstu goriva.
Generatorski plinovi s obzirom na kemijski sastav i nain dobivanja mogu se podijeliti u tri
vrste:
- obini generatorski plin
- mijeani plin
- vodeni plin.
Pri izgaranju vrstih goriva u specijalnim generatorima s nedostatnom koliinom zraka
nepotpunim izgaranjem dobiva se obini generatorski plin. Ako se pri izgaranju u generator
uvodi vodena para, dobiva se mijeani plin koji u sastavu ima i vodika. Ako se preko
uarenoga koksa puta vrua vodena para, dobiva se tzv. Vodeni plin koji sadri preteito
ugljik(II)oksid i vodik.
23
Generatorski plin je zapaljiv, zaguljiv i otrovan, a ima miris bijelog luka. Prostorije u kojima
se nalazi generator treba osigrati od otvorenog plamena i ee zraiti.
Generatorski plin rabi se kao pogonsko gorivo za motore s unutarnjim izgaranjem na raznim
vozilima (kamioni), te za stacionarne motore na rijenim brodovima i kao gorivo za
postizavanje topline u pjedinim tehnolokim procesima.
Ako se generatorski plin koristi kao gorivo za motore, mora se prije uporabe proistiti, jer
sadri ugljene praine, pepela i smole, a to bi uzrokovalo naglo troenje cilindra, stapnih
prstenova i stapa te zaepljenja ventila.
2.4.2.3. UKAPLJENI PLIN
Ukapljeni plin zapravo je smjesa zasienih ugljikovodika propana i butana (njegovih izomera)
te raznih primjesa, ponajvie propena, butena, etana i etena u razliitim omjerima. Pri
normalnim je uvjetima plinovit i tei od zraka, a ukapljuje se pri prilino niskim tlakovima
(od 1,7 do 7,5 bar). Proizvodi se iz nafte i naftnih plinova rafinerijskom preradom ili pri
obradi sirovog prirodnog plina. Vrlo je prikladan za prijevoz, skladitenje i primjenu jer se
skladiti i prijevozi u kapljevitom, a koristi u plinovitom stanju. Najee se koristi u
kuanstvima, kao gorivo u sustavima grijanja i pripreme potrone tople vode te za pripremu
hrane, ali i u gospodarstvu (gorivo u poljoprivrednim i manjim industrijskim pogonima, u
ugostiteljstvu i graevinarstvu) te za pogon motornih vozila. Neotrovan je, bez boje i mirisa
(stoga mu se pri proizvodnji dodaje odorant, za otkrivanje u sluaju proputanja instalacije),
ima uske, ali niske granice eksplozivnosti, a kako je tei od zraka (d > 1) skuplja se pri podu
prostorije i vrlo lako taloi u podrumima, raznim oknima, rovovima i sl.
2.4.2.4. AUTOPLIN U HRVATSKOJ
24
U Republici Hrvatskoj kao jednu od znaajnih poticajnih mjera moemo smatrati
oslobaanje od Eko-testa" vozila na pogon plinom.
Nadalje, uz injenicu da trite vozila na UNP u nas nije novo, uz postojanje servisne mree i
mree punionica, uvoenje novih mobilnih punionica, kao i mogunost uvoza orginalno
proizvedenih vozila na dvojno gorivo (UNP-motorni benzin) moe znaajno pridonijeti
smanjenju tzv. chicken & egg" problema" i daljnjem razvoju trita.
Takoer, kao poticaj razvoju sustava punionica ne treba zaboraviti da se Hrvatska, kao
turistika zemlja, nalazi u susjedstvu Italije, najveeg europskog trita UNP-a za pogon
motornih vozila s preko milijun vozila na UNP. Konano, uz odsustvo ikakvih poticajnih
mjera, porast cijene motornog benzina (za priblino 12 do 14 posto u odnosu na isto
razdoblje lani) te njene oscilacije, uz znatno niu i stabilniju cijenu UNP-a kao motornog
goriva, ipak predstavlja kakav takav dodatni poticaj.
Slika 8.: Potronja autoplina (http://www.poslovni.hr/42889.aspx)
Potronja autoplina u Hrvatskoj raste - u 2006. je utroeno 35.000 tona autoplina, to je
znatno vie nego u 2005. kada je potroeno ukupno 22.000 tona ili 2004. kada je utroeno oko
15.000 tona autoplina, podatci su koje su na nedavnom meunarodnom znanstveno-strunom
susretu strunjaka za plin u Opatiji predstavili djelatnici PROplina, lana INA Grupe. Prema
procjenama, u Hrvatskoj oko 45.000 automobila kao pogonsko gorivo koristi autoplin,
odnosno mjeavinu ukapljenog propana i butana, to je oko 3,1 posto od ukupnog broja
registriranih osobnih vozila. Prodajom ureaja i opreme za pogon vozila na autoplin bavi se
15 evidentiranih zastupnika proizvoaa, a najvei dio instalacija uvozi se iz Italije. U
Hrvatskoj je do kraja 2006. otvoreno 120 punionica autoplina, 200 autoplin servisa, a 58
stanica za tehniki pregled obavljalo je pregled vozila na autoplin. Do kraja 2007. oekuje se
25
otvaranje jo oko 80 punionica, posebice malih i srednjih poduzetnika, koji najee
postavljaju mobilne punionice plina. Prema podatcima iz PROplina, upotreba autoplina u
svijetu ima najvei rast u odnosu na koritenje ukapljnog naftnog plina u domainstvima,
poljoprivredi ili industriji. Procjenjuje se da se autoplin koristi za pogon ukupno 11,4 milijuna
vozila raznih namjena - za osobna vozila, javni prijevoz i u gospodarstvu, a od toga je oko 5,8
milijuna vozila u europskim zemljama. U svijetu je u 2005. utroeno ukupno oko 17 milijuna
tona autoplina, od toga u Europi oko 6,7 milijuna tona ili 37,6 posto.
Slika 9.: Hrvatska prirodna bogatstva
2.4.3. PLINOVITA GORIVA U SVIJETU
Ukapljeni naftni plin kao gorivo u motorima s unutranjim izgaranjem za pogon vozila
pojavio se prvi puta 1920 godine u SAD-u. Ukupan broj takvih vozila danas se kree oko 4
milijuna. Od tog broja etvrtina otpada na Italiju, a po pola milijuna na Poljsku i Nizozemsku.
Uporaba plina ima brojne ekoloke, ali i ekonomske prednosti nad benzinskim i dizel
gorivima. Mogunost nastajanja prizemnog ozona smanjena je za vie od 50%, emisija
duinih oksida i ugljinog monoksida za 80 % dok su emisije sumpornih spojeva, benzola,
aldehida i krutih estica (ai) gotovo zanemarive. Jedini nedostatak vozila na ukapljeni
naftni plin jest njegova relativna gustoa. Kako je tei od zraka sakuplja se uz podove gdje
moe stvoriti eksplozivnu smjesu . Upravo zbog toga se takva vozila u velikom broju zemalja
ne smiju parkirati u podzemnim i zatvorenim garaama.
Taj je podatak naveo proizvoae vozila da se u posljednje vrijeme vie orijentiraju na
proizvodnju vozila koji koriste prirodni plin. Znaajne zalihe tog energenta na svjetskoj razini
i njegova kvaliteta u odnosu na okoli ini ga gorivom budunosti.
26
Francuski proizvoa Citroen pokrenuo je serijsku proizvodnju svog modela C3 na prirodni
plin. Plin se ubrizgava izravno u cilindar preko etiri specifina ubrizgivaa. Ovo viestruko
sekvencijalno ubrizgavanje omoguuje bolju potronju, osiguravajui pri tome dobre vozne
performanse. Vozilo radi prvenstveno na plin, a kada se potroi zaliha plina automatski se
prelazi na benzin.
U posljednje vrijeme sve vie proizvoaa uputa se u proizvodnju vozila na prirodni plin
(Fiat Multipla Blupower, Volvo S80. Honda, Opel, Ford) Ovaj svojevrsni trend ima za
posljedicu i izgradnju sve gue mree punionica prirodnog plina kojih u Europi ima oko
2000. U autobusnom prijevozu priblino 35000 autobusa koristi PP a pretpostavlja se kako
ima oko 3.7 milijuna vozila na PP u svijetu. Najvie u Argentini 1 280 000 i Brazilu 705000.
2.5. ALKOHOLNA GORIVA
2.5.1. ETANOL
Etanol je alkohol proizveden iz biomase i/ili biorazgradive frakcije otpada, a koristi se kao
biogorivo. Najvanije sirovine za proizvodnju etanola su: eerna trska, eerna repa,
kukuruz,penica, sirak i krumpir. Etanol kao zamjena benzinu je obnovljivo gorivo s trenutno
najveim svjetskim koliinskim potencijalom. On se dobiva fermentacijom sirovina bogatih
krobom ili eerom. Etanol se moe koristiti u motorima s unutarnjim izgaranjem uz
dodavanje benzinu ili kao njegova potpuna zamjena. Za dodavanje do 20% etanola u benzin
nisu potrebne nikakve preinake ni zahvati na motoru, dok za dodavanje veeg udjela ili za
pogon samo na etanol treba djelomino modificirati motor to poskupljuje cijenu takvih
vozila za oko 5 do 10%. Slino kao etanol, metanol se moe koristiti kao dodatak benzinu ili
kao posebno gorivo. Zbog poneto drukijeg naina izgaranja nego benzin mogu se pojaviti
odreene potekoe koje se rjeavaju dodavanjem odreenih dodataka.
Glavna je prednost etanola injenica da moe smanjiti neto emisije staklenikih plinova.
Uporaba 100% bioetanola emisije bi u uporedbi s obinim fosilnim gorivom smanjila za 50-
27
60%, i to s obzirom na zakljuen ivotni krug goriva, a prilikom uporabe mjeavina koristi
su naravno manje. 5%-na mjeavina bi tako neto emisije smanjila za priblino 2,5-3%.
Bioetanol moe smanjiti i neke emisije ispunih plinova cestovnih vozila, iako njegova
stvarna uinkovitost oscilira s obzirom na tip benzinskog vozila i znaajki goriva.
Prednosti etanola nad fosilnim gorivima su velike: E85 ima najvei postotak kisika od bilo
kojeg danas dostupnog goriva, zbog ega izgara istije od benzina. Ispuni plinovi stvaraju
manje smoga i smanjuju bolesti dinih puteva povezanih s loom kvalitetom zraka. E85
smanjuje i emisiju staklenikih plinova za vie od 40 posto u odnosu na benzin. Etanol je
neotrovan, topljiv u vodi i biorazgradiv, to E85 ini vjerojatno najboljim gorivom na svijetu.
Etanol se promovira kao isto gorivo iz obnovljivih izvora koje e smanjiti globalno
zatopljenje i zagaenost, no rezultati pokazuju da mjeavina goriva s visokim udjelom etanola
predstavlja jednaku ili ak veu opasnost za zdravlje ljudi nego benzin, koji ve neko vrijeme
uzrokuje ozbiljne zdravstvene probleme. Ograniena je ponuda vozila OEM za B30-B100 i
premalo je postaja na kojima je dostupan etanol.
2.5.1.1. ETANOL U SVIJETU
Najvei proizvoai i korisnici bioetanola su Brazil (oko 9,5 mil.tona godinje), i SAD (oko
4,8mil. tona). U Europskoj uniji se bioetanol kao gorivo koristi u panjolskoj, Poljskoj,
Francuskoj i vedskoj, ija kompanija Scania proizvodi kamione
i autobuse na etanol. U Stockholmu automobili koji voze na etanol ne plaaju parkirna mjesta,
a i osloboeni su nekih poreza pri kupnji automobila.
2.5.1.2. ETANOL U RH
U Hrvatskoj, proizvodnja obnovljivog etanola otvorila bi novo trite hrvatskom kukuruzu,
eernoj repici i drugim biljkama koje sadre eer, krob.
Primjerice, od 2,5 tona kukuruza moe se dobiti 1000 litara etanola, a od nusproizvoda 65
kilograma kukuruznog ulja, 560 kilograma 21-postotne proteinske hrane za stonu prehranu,
135 kilograma 60-postotne glutenske hrane te 770 kilograma ugljik dioksida koji se koristi za
karboniziranje bezalkoholnih pia i proizvodnju plina za smrzavanje. Ishrana stoke
28
nusproizvodima smanjila bi i uvoz stone hrane koje godinje uvozimo u vrijednosti od 55,9
milijuna amerikih dolara.
Iz podataka za 1997. godinu, vidljivo je da je u RH proizvedeno vie od 2,1 milijun tona
kukuruza, od ega je drava otkupila svega 356.228 tona. Vei dio vika izvezen je po
minimalnoj cijeni. Viak kukuruza, kao i drugih biljaka koje sadre eer i krob, mogao bi
se iskoristiti za proizvodnju etanola, te na taj nain ne samo da bi se otvorilo novo trite
kukuruzu, nego bi se i hrvatskom poljoprivredniku otvorilo novo trite kukuruza, to bi
utjecalo na stabiliziranje gospodarskog dohotka i smanjenje dravne pomoi.
U proizvodnji bioetanola koristi se klasina proizvodnja etanola, kao npr. u tvornici Badel, uz
dodatak denaturiranja. Etanol, namijenjen daljnjoj upotrebi kao gorivo, denaturira se malom
koliinom benzina, kako bi postao nepogodan za ljudsku upotrebu.
Slika 10.: Etanol, proizvodnja i okoli (http://www.usb.hr/index.php?option=com)
2.5.2. METANOL
Goriva na bazi metanola, koji se najee dobiva iz prirodnog plina, ali se moe dobiti i iz
biomase pa je kao takav takoer obnovljivo gorivo. Metanol je alkohol, a prilikom izgaranja
stvara manje ugljikohidrata i duikovih oksida koji zagauju okoli. Kao gorivo u prometu
metanol se ve koristi, te tako postoje autobusi koji voze na takozvani M85, koji je zapravo
mjeavina metanola i benzina u omjeru 85:15.
Danas se metanol proizvodi najee katalitikom sintezom ugljik (II) oksida, dobivenih
modificiranom reakcijom vodenog plina u kojoj je metan glavna komponenta prirodnog
29
plina to reagira s vodenom parom. S ekonomske strane, metanol ima brojne prednosti kao
alternativno gorivo. Ekoloki, pak, ispuni plinovi motora koji troe metanol ili smjese
metanola s ugljikovodinim gorivima su 2 - 3 puta manje toksini u usporedbi s motornim
benzinom. Meutim, uporabom istog metanola ili njegovih mjeavina s naftnim
preraevinama kao motornog goriva, moe se oekivati vea koliina formaldehida, metanola
i ostalih derivata gorenja metanola.
Nedostaci metanola u odnosu na plinsko ulje su mala zapaljivost, visoka temperatura
isparavanja, smanjeno svojstvo podmazivanja, korozija koji trae bitne izmjene koncepta
motora, odnosno goriva.
2.6. POTREBITA INFRASTRUKTURA ZA DISTRIBUCIJU ALTERNATIVNIH
GORIVA
U sljedeih e 10 do 20 godina svjetsko i domae gospodarstvo biti suoeno s potrebom
prijelaza s klasinih izvora primarne energije (kao to su fosilna goriva) na obnovljive izvore
energije. Da bi vozilo na pogon vodikom moglo biti u masovnoj proizvodnji mora postojati
infrastruktura za proizvodnju, skladitenje i transport velikih koliina vodika po uzoru na
dananju
infrastrukturu za fosilna goriva (crpljenje, transport, rafi nerije, sustav cestovnih crpki za
razne tipove goriva...). S druge strane, vodikove infrastrukture nee biti ako na cestama ne
bude dovoljni broj vozila pogonjenih vodikom. Polja pod fotonaponskim modulima graditi e
se u junim dijelovima Hrvatske i na otocima tamo gdje je Sunevo zraenje najjae i zato
povrat investicije najbri. Lokacija proizvodnje i skladitenja vodika kao i crpke za vodik gdje
se vozila snabdijevaju vodikom nalaze se uz turistiki bitne prometnice, ali istovremeno blizu
visokonaponskih rasklopnih postrojenja kako bi se smanjile investicije u prikljuak i
elektrine vodove. Tehnike komponente sustava okvirno su dimenzionirane s obzirom na
predviene potrebe za vodikom.
Putena je u rad prva crpka za prodaju bio-diesela u Hrvatskoj, koja je otvorena u Gredi kod
Vrbovca.
30
Slika 11.: Prva benzinska postaja u RH s biodizelom (http://www.hrvatskauljudba.hr/politika/)
Zapoeta je gradnja novoga pogona za proizvodnju biodizela u IPK Tvornici ulja u epinu,
vrijednog 32,6 milijuna eura. Trenutani hrvatski kapaciteti za proizvodnju biogoriva iznose
28.000 tona godinje, a i s dodatnih 35.000 tona, koji se planiraju izgraditi na vukovarskom
podruju, to e jo uvijek biti nedostatno za 157.000 tona, koliko bismo trebali imati do 2010.
godine. Po prvim procjenama isplativosti oekuje se da bi novi pogon, s integriranim
postrojenjem za proizvodnju biodizela, mogao ostvariti dobit prije oporezivanja od 6,2
milijuna eura te otvoriti 40 novih radnih mjesta.
U Zagrebu je u promet puteno prvih 10 ZET-ovih autobusa na biodizel. Za 7 do 8 godina u
ZET-ovu autobusnom voznom parku bit e pola autobusa na biodizel, a pola na prirodni plin.
Zagreb e tako biti prvi grad u Hrvatskoj koji e u tom obujmu koristiti alternativno gorivo.
Slika 12.: Autobusi ZET-a na biodizel (http://www.suvremena.hr/3775.aspx)
Trenutano se diu dva pogona biodizela u Hrvatskoj. Jedan u Ozlju, a drugi pokraj
Virovitice. U Dvoru na Uni radi se bioplinsko postrojenje koje bi do kraja svibnja trebalo biti
gotovo, a u Vukovaru se die jedno bioetanolsko postrojenje. Za biodizel i bioetanol nisu
potrebne posebne benzinske postaje nego na postojeima samo treba postaviti dodatne crpke s
tim energentima.
31
U ponedjeljak 27.11.2006. na poljoprivrednom zemljitu pokraj biveg silosa ergaj nedaleko
Vukovara ministar poljoprivrede, umarstva i vodnog gospodarstva Petar obankovi poloio
je temeljni kamen za izgradnju pogona za proizvodnju biodizela.
Izgradnja pogona za proizvodnju biodizela kotat e 87 milijuna kuna. Kapacitet pogona biti
e 35.000 tona biodizela, a kao sirovina koristi e se uljana repica. Za to e se u budunosti
trebati osigurati sjetva te poljoprivredne kulture na oko 30.000 hektara uz ostvarenje
proizvodnje od 100.000 tona uljene repice. Ove godine namjerava se otpoeti obnova silosa
ergaj koji e posluiti kao spremite za uljanu repicu i soju, sirovine potrebne za
proizvodnju bio-dizela.
3. ZAKLJUAK
Ljudi e u budunosti morati puno vie koristiti iste izvore energije. ovjeanstvo e u
bliskoj budunosti morati pronai ekoloki prihvatljivije izvore energije kojima e pokrivati
svoje energetske potrebe. Trenutno se kao ekoloki prihvatljivo rjeenje nude obnovljivi
izvori energije, ali ipak nije realno oekivati da e se ti izvori energije dovoljno razviti i
komercijalizirati da u nekoj veoj mjeri zadovolje rastue energetske potrebe ovjeanstva.
Energiju Sunca nema dovoljnu iskoristivost i skupa je, energija vjetra nije svugdje dostupna u
dovoljnim koliinama, energetski potencijali vode ve su u velikoj mjeri iskoriteni.
Geotermalna energije moe se optimalno iskoritavati samo na tektonskim rasjedima, tj. na
mjestima na Zemlji gdje toplinska energije iz unutranjosti Zemlje dolazi vrlo blizu povrini.
Energija plime i oseke, te energija valova predstavljaju veliki potencijal, ali zbog male
dostupnosti trenutno se izuzetno malo energije generira iz tih izvora.
Bioenergija ili tonije biogoriva nameu se kao zamjena za klasina fosilna goriva, ali ta
goriva takoer u atmosferu isputaju staklenike plinove pa nisu ekoloki potpuno
prihvatljiva. Dodatno se uz biogoriva vee i jedan zanimljivi etiki problem. Naime,
biogoriva se proizvode od eerne trske, kukuruza, soje, uljane repice i drugih biljaka koje
mogu posluiti kao hrana.Tako bogatije drave proizvode biogoriva na nain da pretvaraju
hranu u gorivo, dok s druge strane izuzetno puno ljudi na Zemlji umire od gladi i ta ista hrana
spasila bi im ivote.
32
"ista" energija u velikim koliinama moe se trenutno proizvesti samo u nuklearnim
elektranama. Nuklearne elektrane gotovo da nemaju nikakav utjecaj na okoli ukoliko se
prilikom eksploatacije potuju sva pravila. Osim ernobila nije bilo veih problema s
nuklearnim elektranama, a sam ernobil se ne moe ponoviti zbog toga jer sve moderne
nuklearne elektrane imaju izuzetno dobro rijeenu i aktivnu i pasivnu sigurnost. Uz
istraivanja na polju sigurnosti nuklearne fisije trenutno se razvija izuzetno puno tehnologija
koje bi mogle posluiti za proizvodnju energije u budunosti. Najvie nade polae se u projekt
ITER. ITER je meunarodni projekt u kojem se razvija tehnologija za iskoritavanje
nuklearne fuzije. Nuklearna fuzija je spajanje dva laka atoma u jedan tei, uz oslobaanje
energije i taj postupak bi trebao biti potpuno ekoloki prihvatljiv (nema jake radijacije, nema
staklenikih plinova,).
4. LITERATURA
1. http://sr.wikipedia.org/wiki/Alternativna_goriva
2. http://www.suvremena.hr/3775.aspx
3. http://www.hrvatskauljudba.hr/politika/braniteljski-bio-iesel.html
4. http://www.vjesnik.hr/html/2005/06/02/Clanak.asp?r=pis&c=1
5. http://www.speedace.info/solar_cars.htm
6. http://simple.wikipedia.org/wiki/Solar_energy
7. http://www.limun.hr/main.aspx?id=210446
8. http://www.mojaenergija.hr/index.php/me/knjiznica/solarna_energija
9. http://www.energetika-net.hr/skola/oie/sunceva-energija
10. http://www.our-energy.com/hr/energija_sunca.html
11. http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=10027
12. www.hr.wikipedia.org/wiki/ Vodik
13. www.mojaenergija.hr/index.php/me/knjiznica/skola_energetike
14. www.mediaclub.cg.yu/zanimljivi/racunari/feb2001/30hi-tech.htm
15. www.motori.hr/Alternativni_izvori_energije_za_motocikle
16. www.hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak_download&id_clanak_jezik
17. www.powerlab.fsb.hr/OsnoveEnergetike/2000/fuelcell/
18. www.fer.hr/_download/repository/FUEL_CELL_ivan_cvrk.ppt
33
19. www.toyota.hr/innovation/technology/engines/fuel_cell.aspx
20. http://hrcak.srce.hr/index.php?show=casopis&id_casopis=106
21. http://www.energetika-net.hr/skola/oie/energija-biomase
22. http://www.energetika-net.hr/skola/oie/energija-vodika
23. http://www.tportal.hr/gospodarstvo/poslovnivodic/fset.html
24. http://www.mojaenergija.hr/index.php/me/knjiznica/energetska_ucinkovitost/energets
ka_ucinkovitost_u_transportu/vozila_na_alternativne_pogone
25. http://www.mojaenergija.hr/index.php/me/knjiznica/energetska_ucinkovitost/energets
ka_ucinkovitost_u_transportu/napredni_izvori_energije_za_automobile
26. http://www.teretna-vozila.com/index2.php?option=com_content&do_pdf=1&id=43
27. http://www.biodizel.hr/pdf/sazetak.pdf
28. Promet i okoli, J. Golubi
34
2.1.2. IZRADA GORIVE ELIJE2.1.4. ELEKTRINA ENERGIJA IZ VODIKA KAKO TO RADI?Slika 11.: Prva benzinska postaja u RH s biodizelom (http://www.hrvatskauljudba.hr/politika/)